Knez Miloš Obrenović

Drugi srpski ustanak

Poslije propasti ustanka, Miloš je bio jedini od istaknutijih vojvoda koji je ostao u
Srbiji. Dobio je amnestiju od Osmanlija i postao oberknez Rudničke, a
zatim Požeške i Kragujevačke nahije.

23. travnja 1815. Miloš je bio na čelu Drugog srpskog ustanka, koji je podigao
u Takovu. Sudjelovao je u najvažnijim bitkama i osobno vodio pregovore s Osmanlijama .
Tako je 25. listopada 1815. godine sklopio usmeni dogovor s Ali-pašom o mješovitoj srpsko-
osmanskoj upravi u Beogradskom pašaluku. Dogovor je uređen posebnim fermanom, kojim je
Srbija i službeno dobila nekoliko značajnih povlastica.

Miloš nije birao načina kako bi učvrstio svoj položaj i kako bi izborio što veću
autonomiju za Srbiju. Osmanlije je potkupljivao, a potencijalne konkurente za vlast je
uklanjao. Kada je u srpnju 1817. godine u Srbiju tajno došao Karađorđe radi dogovora o
organiziranju zajedničkog ustanka Grka, Srba i Bugara, Miloš je iz "državnih razloga" naredio
ubijanje Karađorđa.

Upornom diplomacijom i uz mnogo političkog takta, Miloš je 29.

kolovoza 1830. zadobio poseban sultanov akt o djelomičnoj unutrašnjoj samoupravi i
slobodnoj školi, takozvani hatišerif. Posebnim beratom Milošu je bilo priznato naslijedno baš-
kneževsko dostojanstvo.

Iako je sam bio nepismen, knez je dobro osjećao potrebe novog vremena. Zahvaljujući
njemu, srpski mladići su počeli školovati se u Rusiji, Ugarskoj, Austriji i Njemačkoj, dok su,
po kneževom pozivu, u Srbiju počeli dolaziti liječnici, profesori, inženjeri. Gospodarstvo
cijele zemlje je uznapredovalo, pogotovo zbog toga što se novi stanovnici šalju u opustjele
oblasti, a za to su dobili značajne porezne olakšice.

Međutim, zbog Miloševa despotska načina vladanja došlo je do ujedinjenja

starješinskog sloja, koji je postao ozbiljna prijetnja njegovoj samovlasti. Njegovi politički
protivnici uspjeli su 1835. godine nametnuti prvi Ustav srpske moderne države, poznatiji kao
"Sretenjski ustav". Taj ustav je brzo suspendiran jer nije odgovarao velikim silama: Rusiji,
Austriji i Turskoj. Umjesto njega, 1838. godine donesen je jedan hatišerif, nazvan "Osmanski
ustav". Ovim ustavom kneževa vlast je ograničena vijećem, sastavljenim od izvjesnog broja
vijećnika, koje knez nije mogao otpustiti.

Ne mireći se s takvom podjelom vlasti, Miloš je 1. lipnja 1839. godine bio prinuđen
abdicirati i napustiti zemlju. Naslijedio ga je teško bolesni stariji sin Milan, koji je umro
poslije nepunih mjesec dana, pa je prijestolje pripalo Miloševom mlađem sinu Mihailu.

Mihailo je nastavio vladati po uzoru na svog oca, pa je i on ubrzo prognan iz zemlje.

Ustavobranitelji su 1842. godine doveli Karađorđevog sina Aleksandra, koji je vladao do
1858. godine. Nakon devetnaest godina izganstva, Miloš se vratio u Srbiju i započeo svoju
drugu, kratkotrajnu vladavinu, koja je trajala do 1860.

Samouprava Kneževine
I pored ruskog nastojanja, Porta je godinama i nakon slanja više deputacija , otezala s
odgovorima. Krajem 1820 . godine , knez Miloš je poslao petu po redu deputaciju u Carigrad
kako bi kao i prethodne ponovila svoje zahtjeve. Međutim u proljeće 1821 . godine u Vlaškoj
i Peleponezu izbijaju ustanci koje je pripremila heterija. Porta je tada stavila osam srpskih
poslanikau pritvor , gdje će ostati skoro pet narednih dana , među njima je bio i arhimandrit
Samuilo Jakovljević. Heteristi su od kneza Miloša tražili da zarati sa Osmanlijama. Plan
heterista za oslobađanje hrišćanskih naroda od Osmanlija učinio se nerealnim i odbija njihovu
ponudu iz lične opreznosti i po ruskim savjetima.Miloš nije htio da preduzima ništa dok ne
vidi poteze velikih sila , prije svega Rusije.

Krajem februara 1821 . godine , knez Miloš je pozvao nahijske kneževe u Kragujevac ,
na savjetovanje , zbog izbijanja bune u Vlaškoj , koja je prijetila da se prenese u Srbiju. Bunu
koja je izbila u okolini Požarevca , ugušio je knez Miloš odma u začetku. Avgusta 1821 .
godine umire beogradski vezir Marašlija a na njegovo mjesto dolazi Abdurahman- paša.
Godine 1825 . na ruski prijesto dolazi ruski car Nikolaj I. Sultan Mahmud II ukida janičarski
red i time izaziva bune u Carigradu i Bosni.

U ljeto 1826 . godine počinju pregovori , između Rusije i Osmanskog carstva , koji će
se okončati potpisivanjem konvencije u Akermanu , kojom se rješavalo pitanje samouprave
Moldavije , Vlaške i Srbije. Međutim u Carigradu se javila težnja za otporom jer su se oko
grčkog pitanja udružile Rusija ,Engleska i Francuska , koje su svojim flotama onemogućavale
osmansku flotu da prebaci trupe protiv Grka. U oktobru 1827 . godine udružene flote ovih sila
će poraziti kod Navarina osmansku flotu. To je dovelo do prekida diplomatskih odnosa a
potom i do rata između Rusije i Osmanskog carstva. Knez Miloš će tokom ovog rata ostati
neutralan

Nakon završetka ovoga rata i sklapanja Jedrenskog mira , septembra 1829 . godine ,
Porta se obavezala da izvrši Akermansku konvenciju. Izdat je hatišerif , koji je označio veliki
preokret u razvoju Srbije. Danak Osmanskom carstvu je tačno utvrđen. Hatišerifom se
garantuje sloboda trgovanja , podizanja škola, crkava i manastira , organizovanja sopstvenih
sudova i administrativnih organa. Spahijski feudalni sistem je ukinut u Srbiji. Knez Miloš je
pokušao da uredi svoj odnos prema narodu , ali je izbjegavao da ograniči svoju vlast. On je
htio da postane neograničeni vladar u zemlji , kao što je bio do tada. Ta njegova želja je
međutim , nailazila na otpor i kod narodnih stariješina , koji su htjeli da dođu do uticaja na
državne poslove , i u narodu , koji se opirao prema tiraniji.

Pravni poredak i ustavno pitanje

Odsustvo državnog uređenja i suda u Srbiji se veoma osjećalo , povećavao se broj
poniženih činovnika , koji su bivali i batinjani , obespravljenih trgovaca i stariješina , koji
viiše nisu bili spremnida trpe ponašanje kneza Miloša i njegovih najbližih saradnika. Pored
toga Miloš je izbjegavao da organizuje Savjet što je po Hatišerifu bio dužan da uradi.
Osjećajući uznemirenost stariješina i narodnih masa on je 1834. godine obećao značajne
zakonodavne i administrativne reforme. Dao je i jedan nacrt ustava , a prije njegove izrade je
postavio pet ministara. Za ministra pravde i prosvjete postavio je Lazara Teodorovića , za
ministra unutrašnjih djela Đorđa Protića , za ministra finansija Kocu Markovića , za ministra
vojske Tomu Vučića Perišića i za misnistra inostranih poslova Dimitrija Davidovića.
Međutim , nikakvom uredbom im nije odredio njihove dužnosti. Kako je Miloš i dalje
nastavio da se ponaša kao i ranije , njegovi protivnici su smatrali da se on jedino može
urazumjeti ako se jasno pokaže narodni bunt. Tako je počela da se protiv kneza sprema
zavjera , u njegovoj užoj i široj okolini.

Početkom januara 1835. Godine , u Kruševcu , u kući Stojana Simića je skovana

zavjera od strane Milosava Zdravkovića Resavca, Mileta Radojkovića , Đorđa Protića ,
Milutina Petrovića Ere i Avrama Petronijevića. Tajni dogovor , koji su zavjerenici postigli
podrazumijevao je postavljanje zahtjeva knezu Milošu kad se sastane Skupština, kao i nasilna
sredstva u slučaju ako odbije njihove zahtjeve. Jedni su predlagali da se ubije , drugi da se
zbaci i protjera , međutim preovladao je stav Mileta Radojkovića , po kome je i buna dobila
ime Miletina buna , da se vlast kneza Miloša ograniči ustavom , ukine kuluk , omogući narodu
pravo na upotrebu šume i ono najvažnije , ukine monopol na unutrašnju i spoljnu trgovinu.

Kada je došlo vrijeme za akciju Simić je poveo malo ljudi iz Kruševca , dok ostali nisu
uspjeli da okupe nikog iza sebe. Jedino je Mileta Radojković poveo veliki broj ljudi iz
Jagodine za Kragujevac. Kada su revolucionari stigli nadomak Kragujevca , sačekao ih je
okupljen narod kome je Petronijević održao zapaljiv govor. Zaplašen pobunom knez Miloš je
nakon sastanka odlučio da izda ustav i da ustanovi Državni savjet . Izradu ustavaje povjerio
Dimitriju Davidoviću , a Skupštinu je sazvao 1835 . godine.

Ustav je izradio Davidović po ugledu na ustave Švicarske i Belgije. Ustav je sadržavao

142 člana. Ustavom je određena zastava i grb. Ustavom je podijeljena vlast na zakonodavnu ,
izvršnu i sudsku. Zakonodavna i izvršna vlast su pripadale knezu i Državnom savjetu , a
sudska nezavisnim sudovima. Izvršnu vlast je činilo šest ministara , a predsjednik Savjeta je
predsjedavao i ministarskim sjednicama.

Ustav je svečano donešen 15 februara 1835 . godine , a sutradan je ustav pročitan i

objavljen na svečan način. Ali ovaj ustav je je ubrzo izazvao proteste u Rusiji i Osmanskom
carstvu. Kritike i pritisci na Srbiju su otpočeli istog trenutka od nastanka ustava. Međutim ,
knez Miloš se i nije mnogo suprostavljao stranim pritiscima , koji su mu išli na ruku. Uz
izgovor da se mora udovoljiti stranim silama , on je razriješio dužnosti sve ministre. Nakon
što je to uradio ovaj ustav je neslavno završio i stavljen van snage. Ustavobranitelji su
spriječili pokušaj kneza Miloša da pomoću vojske obori Sovjet , nakon čega je pod prinudom
1839 . godine abdicirao i otišao u Vlašku.

Put u Carigrad i Tanzimat

Još dok su se smirle strasti oko donošenja ustava , u ljeto 1835 . godine , knez Miloš je
dobio zvaničan poziv da posjeti sultana u Carigrad. Da bi njegov put u Carigrad , osim
protokolarnog imao i politički značaj, on je sazvao Skupštinu u Kragujevcu , koja je između
ostalog zaključila da će ovom posjetom Srbiji „stvoriti ugled u svijetu „ . Nakon obimnih
priprema knez je 31. Jula 1835 . godine sa delegacijom isplovio iz Požarevca. U pratnji od
oko 60 ljudi i komesara. Najznačajnije stanište kneza Miloša na putu za Carigrad bio je Vidin.
Prvih dana boravka u osmanskoj prijestolnici Miloš je posjetio najviše Portine zvaničnike ,
kao i strane poslanike , a onda je uslijedila zvanična audijencija kod sultana Mahmuda II.
Srpski knez , u mladosti siromašan , se pojavio pred sultanom u generalskoj uniformi , sa
osmanskim i ruskim odlikovanjima na grudima.
 Nasljedstvo

Naslijedio ga je teško oboljeli stariji sin Milan , koji je umro posle mjesec dana , pa je
prijesto pripao Miloševom mlađem sinu Mihailu . Svoja imanja u Vlaškoj knez Miloš je
stekao monopolom na trgovinu , a i zakupom rudnika soli u Vlaškoj. Međutim , odlukom
Svete alijanse , knez Miloš nije dugo ostao na svome imanju. Njemu je određeno da živi u
Beču , gdje veoma brzo ulazi u politički sukob sa knezom Maternihom , a ujedno mu je bilo i
ograničeno kretanje.Mihailo je nastavio da vlada po uzoru na oca , pa je ubrzo prognan iz
zemlje. Krajem avgusta 1841 . godine u Srbiji je došlo do Vučićeve bune , koja je imala
podršku Porte. Knez Mihailo posle dva boja sa Vučićem i njegovim ljudima morao da napusti
Srbiju. Ustavobranitelji su 1842 . godine doveli Karađorđevog sina Aleksandra. Tu smjenu je
priznala Sveta alijansa , odredivši emigraciju za Mihaila. On je kao i njegov otac završio u
Beču. Knez Miloš je stalno radio na svome povratku u Srbiju . Pod njegovim uticajem je
izbila 1844. Godine Katanska buna, nazvana po uniformama organizatora ove bune, koji su
prebacili preko Save i pokušali da pobune Zapadnu Srbiju.

Povratak u Srbiju
Nakon devetnaest godina izgnanstva , odlukom Svetoandrejske skupštine 1858 .
godine , Miloš se vratio u Srbiju i započeo svoju drugu , kratkotrajnu vladavinu , koja je
trajala do 1860 . godine . Knez Miloš je preminuo 26 . septembra 1860 . godine u svojoj 81
godini života , na dvoru u Topčiderskoom parku. Sahranjen je u kripti Saborne crkve Svetog
Arhanđela Mihaila u Beogradu. Imao je osmoro djece sa ženom Ljubicom , ali i osmoro
vanbračne djece.