Sveučilište u Rijeci

Građevinski fakultet

Diplomski sveučilišni studij građevinarstva

Geotehnika prometnih građevina

(G-213)
(PREDAVANJA - zimski semestar akademske godine 2013/14)

PRIREDIO:
prof.dr. sc. Leo MATEŠIĆ dipl.ing.građ.

1/104
 SADRŽAJ PREDAVANJA
SADRŽAJ PREDAVANJA..............................................................................................................................................................................2
1 UVOD 4
1.1 Opći tehnički uvjeti za radove na cestama................................................................................................................................5
2 GEOTEHNIČKI ISTRAŽNI RADOVI U CESTOGRADNJI.....................................................................................................................6
2.1 Uvod...............................................................................................................................................................................................6
2.2 Prethodno geotehničko istraživanje...........................................................................................................................................6
2.3 Projektno geotehničko istraživanje............................................................................................................................................6
2.4 Vrednovanje geotehničkih parametara.......................................................................................................................................8
2.5 Općenito.........................................................................................................................................................................................8
2.5.1 Određivanje vrste tla i stijena...........................................................................................................................................8
2.5.2 Relativna zbijenost...........................................................................................................................................................9
2.5.3 Stupanj zbijenosti.............................................................................................................................................................9
2.5.4 Nedrenirana posmična čvrstoća koherentnoga tla..........................................................................................................9
2.5.5 Parametri efektivne posmične čvrstoće tla....................................................................................................................10
2.5.6 Krutost tla.......................................................................................................................................................................10
2.5.7 Kakvoća i svojstva stijena i stijenskih masa..................................................................................................................10
2.5.8 Parametri vodopropusnosti i konsolidacije....................................................................................................................12
2.5.9 Parametri statičkog penetracijskog pokusa...................................................................................................................12
2.5.10 Broj udaraca standardnog penetracijskog pokusa i dinamičke penetracije...................................................................12
2.5.11 Mogućnost zbijanja tla....................................................................................................................................................12
2.6 Izvješće o geotehničkim istražnim radovima...........................................................................................................................13
2.6.1 Prikaz geotehničkih podataka........................................................................................................................................13
2.6.2 Vrednovanje geotehničkih podataka..............................................................................................................................14
3 KLASIFIKACIJE TLA I STIJENA U CESTOGRADNJI........................................................................................................................15
3.1 Uvod.............................................................................................................................................................................................15
3.2 Podjela stijena po geološkoj genetskoj klasifikaciji...............................................................................................................15
3.3 Podjela tla....................................................................................................................................................................................16
3.4 Podjela karbonatnih sedimentnih stijena vapnenaca Dinarskog gorja (Novosel i dr., 1983).............................................17
3.5 Inženjersko-geloška podjela stijena i tla..................................................................................................................................17
3.6 Građevno-tehnička podjela stijena i tla....................................................................................................................................18
3.7 Podjela stijena za potrebe minerskih radova na bušenju (prema Crnković, 1983).............................................................19
3.8 Klasifikacija tla i stijena u cestogradnji prema OTU-u............................................................................................................19
3.9 Iskopi u cestogradnji prema OTU-u..........................................................................................................................................20
3.9.1 Iskop humusa.................................................................................................................................................................20
3.9.2 Široki iskop.....................................................................................................................................................................21
3.9.3 Iskop stepenica..............................................................................................................................................................24
3.9.4 Iskopi za temelje i građevne jame..................................................................................................................................24
3.9.5 Iskop rovova za instalacije i drenaže.............................................................................................................................26
3.9.6 Iskopi regulacijskih kanala.............................................................................................................................................26
4 ZBIJANJE TLA.....................................................................................................................................................................................28
4.1 Uvod.............................................................................................................................................................................................28
4.2 Opći aspekti dubokog i plitkog zbijanja...................................................................................................................................29
4.3 Kontrola zbijanja.........................................................................................................................................................................32
4.3.1 Uvodne napomene.........................................................................................................................................................32
4.3.2 Kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) tijekom valjanja...................................................................................................34
4.3.3 Dinamičko ispitivanje probnom pločom..........................................................................................................................41
4.4 Prednosti kvalitetnog zbijanja...................................................................................................................................................42
4.4.1 Općenito.........................................................................................................................................................................42
4.4.2 Ceste i željeznice...........................................................................................................................................................42
4.4.3 Zračne luke, uzletno-sletne staze..................................................................................................................................44
4.4.4 Zasipi potpornih građevina.............................................................................................................................................45
4.4.5 Nasip za industrijski mulj................................................................................................................................................45
4.4.6 Zaštitni nasipi.................................................................................................................................................................46
4.4.7 Odlagališta otpadnog materijala....................................................................................................................................46
5 NASIPI 47
5.1 Općenito.......................................................................................................................................................................................47
5.1.1 Nasip..............................................................................................................................................................................47
5.1.2 Usjek...............................................................................................................................................................................47
5.1.3 Zasjek.............................................................................................................................................................................48
5.1.4 Galerije...........................................................................................................................................................................48
5.2 Visoki nasipi umjesto mostova.................................................................................................................................................49
5.2.2 Propusti u visokim nasipima...........................................................................................................................................50
6 POTPORNI I OBLOŽNI ZIDOVI - POTPORNE KONSTRUKCIJE......................................................................................................51
6.1 Općenito.......................................................................................................................................................................................51
6.2 Izrada zidova................................................................................................................................................................................51
6.2.1 Iskop temelja..................................................................................................................................................................51
6.2.2 Betoniranje temelja zida.................................................................................................................................................52
6.2.3 Betoniranje zida izvan temelja.......................................................................................................................................52
6.2.4 Zidanje kamenom...........................................................................................................................................................52
6.3 Montažni potporni i obložni zidovi............................................................................................................................................54

2/104
7 STABILNOST KOSINA I ZAŠTITA OD EROZIJE................................................................................................................................55
7.1 Općenito.......................................................................................................................................................................................55
7.2 Zaštita pokosa primjenom humusnog materijala i travnate vegetacije................................................................................55
7.3 Zaštita pokosa primjenom busena............................................................................................................................................56
7.3.1 Zaštita pokosa primjenom oblaganja pojedinačnim busenjem......................................................................................56
7.3.2 Zaštita pokosa pomoću busenja u rolama.....................................................................................................................57
7.4 Zaštita pokosa travnatim pokrivačem - hidrosjetva................................................................................................................57
7.5 Zaštita pokosa primjenom prekrivača od netkanog tekstila s uloženim sjemenom trave.................................................58
7.6 Zaštita pokosa sadnjom grmlja i travnate vegetacije.............................................................................................................58
7.7 Zaštita pokosa primjenom pletera............................................................................................................................................59
7.8 Zaštita pokosa pomoću košara (gabiona)................................................................................................................................59
7.9 Zaštita pokosa oblaganjem kamenom (roliranje)....................................................................................................................60
7.10 Zaštita pokosa primjenom mreža..............................................................................................................................................60
7.11 Zaštita pokosa mlaznim betonom.............................................................................................................................................61
7.12 Zaštita pokosa učvršćivanjem pojedinih blokova...................................................................................................................61
7.13 Zaštita pokosa geomrežama......................................................................................................................................................62
8 ODVODNJA - DRENIRANJE...............................................................................................................................................................63
8.1 Općenito.......................................................................................................................................................................................63
8.2 Površinsko odvodnjavanje........................................................................................................................................................63
8.2.1 Odvodni jarci..................................................................................................................................................................63
8.3 Drenaže........................................................................................................................................................................................65
8.3.1 Izrada procijednica.........................................................................................................................................................66
8.3.2 Izrada plitkih drenaža.....................................................................................................................................................66
8.3.3 Duboka drenaža.............................................................................................................................................................66
8.4 Cestovni propusti........................................................................................................................................................................67
8.5 Cestovna kanalizacija.................................................................................................................................................................68
8.5.1 Revizijska okna (RO).....................................................................................................................................................68
8.5.2 Slivnici............................................................................................................................................................................68
8.5.3 Rubnjaci.........................................................................................................................................................................68
8.5.4 Rigoli...............................................................................................................................................................................68
8.5.5 Izrada ispusta rigola ili rubnjaka.....................................................................................................................................69
8.6 Separatori i preljevi.....................................................................................................................................................................69
9 GEOTEHNIČKI ASPEKT KOLNIČKIH KONSTRUKCIJA...................................................................................................................71
9.1 Opći pojmovi...............................................................................................................................................................................71
9.2 NOSIVI SLOJ OD ZRNATOG KAMENOG MATERIJALA BEZ VEZIVA....................................................................................73
9.2.1 KONTROLA KAKVOĆE.................................................................................................................................................73
9.2.2 PROIZVODNJA, PRIJEVOZ I UGRADNJA...................................................................................................................77
9.2.3 Proizvodnja zrnatog kamenog materijala.......................................................................................................................77
9.2.4 Prijevoz zrnatog kamenog materijala.............................................................................................................................77
9.2.5 Ugradnja zrnatog kamenog materijala...........................................................................................................................77
9.2.6 OSIGURANJE KAKVOĆE MATERIJALA I RADOVA....................................................................................................78
9.3 NOSIVI SLOJ OD ZRNATOG KAMENOG MATERIJALA STABILIZIRANOG HIDRAULIČNIM VEZIVOM..............................80
9.3.1 KONTROLA KAKVOĆE.................................................................................................................................................80
9.3.2 PROIZVODNJA, PRIJEVOZ I UGRADNJA...................................................................................................................85
9.3.3 OSIGURANJE KAKVOĆE MATERIJALA I RADOVA....................................................................................................87
9.3.4 OCJENA KAKVOĆE......................................................................................................................................................89
10 GEOTEHNIKA U TUNELOGRADNJI...................................................................................................................................................91
10.1 Uvod.............................................................................................................................................................................................91
10.2 Definicije pojmova u tunelogradnji...........................................................................................................................................91
10.3 PRIPREMNI RADOVI...................................................................................................................................................................92
10.3.1 GRADILIŠTE..................................................................................................................................................................92
10.3.2 RADNO OKRUŽENJE...................................................................................................................................................94
10.3.3 IZRADA PREDUSJEKA.................................................................................................................................................96
10.4 TUNELSKI ISKOP........................................................................................................................................................................97
10.4.1 Kategorizacija iskopa.....................................................................................................................................................97
10.4.2 Posebne odredbe...........................................................................................................................................................98
10.4.3 Izvedbeni projekt............................................................................................................................................................98
10.4.4 Izvođenje........................................................................................................................................................................99
10.4.5 ISKOP..........................................................................................................................................................................101
11 Reference 104

3/104
1 UVOD

Kod prometnih građevina neodvojivi dio građevine je temeljno tlo sa svim zahtjevima za nosivošću,
uporabljivošću i propusnošću. Samo trasiranje prometnica uvelike je određeno geotehničkim zahtjevima. Na
dijelovima trase gdje nije moguće zaobići nepovoljno temeljno tlo problem se mora riješiti i tada do izražaja
dolazi umješnost dobrog inženjera da na racionalan i siguran način iznađe tehničko rješenje.
Ovim kolegijem prvenstveno se obrađuju geotehnički problemi povezani sa kopnenim prometnicama,
odnosno ne obrađuju se vodni putovi, luke i ostale hidrotehničke građevine.
Na samom početku projekta prometnica odmah s geodetskim radovima započinje se i s geotehničkim
istražnim radovima. Tipičan primjer je projekt ceste, koja predstavlja linijski objekt, na kojem se pored kolnika
mogu pojaviti i zahtjevi za drugim popratnim objektima (npr. odmorišta). Geotehnički istražni radovi pružaju
primarne podatke o sastavu i svojstvima tla. Temeljem rezultata geotehničkih istražnih radova moguće je
pravilno postaviti koncept "balansa masa", odrediti povoljna mjesta za prijelaz prepreka, prolaz tunela i sl.
Kod projektiranja i izvođenja prometnih građevina pojavljuju se između ostalih slijedeći geotehnički problemi
koje treba riješiti:
 nosivost temeljnog tla,
 stabilnost pokosa kod usjeka i nasipa,
 zaštita pokosa od erozije i odrona,
 slijeganja i konsolidacija temeljnog tla ispod nasipa,
 diferencijalna slijeganja na dodiru upornjaka i nasipa,
 dimenzioniranje potpornih konstrukcija,
 odvodnja vode (dreniranje temeljnog tla, zasjeka),
 zaštita podzemnih voda od onečišćenja sa prometnica,
 dimenzioniranje propusta,
 zaštita nožice nasipa od hidrauličkog sloma uslijed začepljenja propusta.
 poboljšanja temeljnog tla.
Kod održavanja prometnih građevina bitnu ulogu ima tehničko promatranje objekata sa geotehničkog
stajališta. Pri tome se posebno treba posvetiti pažnja slijedećim pojavama.
 pukotine u temeljima i potpornim konstrukcijama,
 prekomjerna slijeganja nasipa,
 začepljenje drenaža potpornih konstrukcija,
 začepljenje propusta nasipa,
 znakovi nestabilnosti pokosa.

4/104
1.1 OPĆI TEHNIČKI UVJETI ZA RADOVE NA CESTAMA

U Hrvatskoj praksi projektiranja i izvođenja zahvaljujući Hrvatskim cestama i Hrvatskim autocestama izrađeni
su Opći tehnički uvjeti za radove na cestama (OTU) od strane Institutu građevinarstva Hrvatske za potrebe
Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta. OTU je doživio više izdanja (prvo izdanje 1976., drugo 1989, treće 2001.
godine) i iskustva dobivena praksom korištena su i ugrađena nova izdanja.
OTU propisuju uvjete izvedbe pojedinih vrsta radova u realizaciji projekta izgradnje cesta i oni su često
sastavni dio ugovora. Ako se tehničkom dokumentacijom predvide radovi koje ne obuhvaća OTU, projektant za
te radove sastavlja Posebne tehničke uvjete (PTU), koji za takve ugovore predstavlja dodatak OZU. Kada se u
ugovoru, tehničkoj dokumentaciji ili troškovniku propisuje obveza rada u skladu s bilo kojom odredbom u
određenom poglavlju bilo koje knjige OTU-a, izvođač je dužan radove izvoditi u skladu sa svim relevantnim
odredbama OTU.
Treće izdanje OTU 2001 godine sastoji se od šest knjiga koje su izrađene kao jedna cjelina:
Knjiga I Opće odredbe i pripremni radovi,
Knjiga II Zemljani radovi, odvodnja, potporni i obložni zidovi,
Knjiga III Kolnička konstrukcija,
Knjiga IV Betonski radovi,
Knjiga V Cestovni tuneli, i
Knjiga VI Oprema ceste,
OTU propisuje minimalne zahtjeve kakvoće za materijale, proizvode i radove. U OTU uzeti su u obzir važeći
hrvatski zakoni i tehničke norme (HRN). OTU sadrži tehničke uvjete izvođenja radova, način osiguranja kakvoće
i ocjenjivanje kakvoće, te način obračuna izvedenih radova. OTU vrijede za radove predviđene u troškovniku
projekta i za radove koji se naknadno odrede na gradilištu, a koji su potrebni za potpuno dovršenje izgradnje
ugovorenih građevina..

5/104
2 GEOTEHNIČKI ISTRAŽNI RADOVI U CESTOGRADNJI

2.1 UVOD

U skladu s "HRN ENV 1997-1:2008 en Eurokod 7: Geotehničko projektiranje - 1. dio: Opća pravila (ENV
1997-1:2004)" geotehničkim istraživanjem moraju se pribaviti svi oni podaci o temeljnome tlu i podzemnoj vodi
na mjestu gradnje i oko njega, koji se traže za dobar opis osnovnih svojstava temeljnog tla i pouzdano
određivanje karakterističnih vrijednosti parametara temeljnog tla za projektne proračune.
Uvjete u temeljnom tlu, koji mogu utjecati na odluku o geotehničkome razredu, treba odrediti što je moguće
ranije tijekom istraživanja, zbog toga jer su vrsta i obim istraživanja povezani s geotehničkim razredom
konstrukcije.
Geotehnička istraživanja za situacije iz drugog i trećega geotehničkog razreda obično uključuju sljedeće tri
faze, koje se mogu preklapati:
 prethodno istraživanje,
 projektno istraživanje,
 kontrolno istraživanje.

2.2 PRETHODNO GEOTEHNIČKO ISTRAŽIVANJE

Prethodno geotehničko istraživanje provodi se prije izrade idejnog projekta. Svrha prethodnog geotehničkog
istraživanja istraživanje je:
 donošenja suda o općoj podobnosti lokacije,
 usporedbe više lokacija, ako je moguće,
 procjene promjena koje mogu nastati uslijed predloženih radova,
 planiranja projektnih i kontrolnih istraživanja, što uključuje određivanje rasprostranjenosti
temeljnoga tla koje može imati značajan utjecaj na ponašanje konstrukcije,
 određivanja nalazišta materijala prema potrebi.
U prethodno istraživanje ako zatreba uključuje se:
 pregled terena,
 topografiju,
 hidrologiju, naročito razdiobu pornoga tlaka,
 pregled susjednih konstrukcija i iskopa,
 geološke i geotehničke karte i zapise,
 prethodna istraživanja lokacije i iskustva iz gradnje u blizini,
 zračne snimke,
 stare karte,
 regionalnu seizmičnost,
 sve ostale mjerodavne podatke.

2.3 PROJEKTNO GEOTEHNIČKO ISTRAŽIVANJE

Projektno geotehničko istraživanje provodi se prije izrade glavnog projekta. Svrha projektnog geotehničkog
istraživanja istraživanje je:
 prikupljanja zahtijevanih podataka za primjereno i štedljivo projektiranje stalnih i privremenih
radova,
 prikupljanja zahtijevanih podataka za planiranje postupka gradnje,
 utvrđivanja poteškoća koje mogu nastati tijekom gradnje.
Projektnim istraživanjem mora se pouzdano utvrditi raspored i svojstva temeljnog tla, koje je mjerodavno za
predloženu konstrukciju, ili onoga na koje će predloženi radovi utjecati.

6/104
 Parametri, koji utječu na sposobnost konstrukcije da zadovolji odgovarajuće zahtjeve za ponašanjem, mora
se utvrditi prije početka izradbe konačnoga projekta.
U projektno istraživanje mjerodavnoga temeljnog tla uključuje se ako zatreba:
 geološku stratigrafiju,
 svojstva čvrstoće sveukupnoga mjerodavnog temeljnog tla,
 krutost sveukupnoga mjerodavnog temeljnog tla,
 razdiobu pornoga tlaka duž cijeloga profila temeljnog tla,
 svojstva vodopropusnosti,
 moguće nestabilnosti temeljnoga tla,
 mogućnost zbijanja temeljnoga tla,
 moguću agresivnost temeljnoga tla ili podzemne vode,
 mogućnost poboljšavanja temeljnoga tla,
 njegovu osjetljivost na smrzavanje.
U cilju osiguravanja da projektno istraživanje obuhvati sve mjerodavne formacije temeljnog tla, naročitu se
pozornost mora posvetiti sljedećim geološkim značajkama:
 kavernama,
 razgradnji stijena, tla ili nasipanog materijala,
 hidrogeološkim učincima,
 rasjedima, pukotinama i ostalim diskontinuitetima,
 puzajućim masama tla i stijena,
 tlu i stijeni koji su skloni bubrenju i urušavanju,
 nazočnosti otpadnog ili umjetnog materijala.
Geotehničke se značajke temeljnoga tla utvrđuju uporabom prikladne kombinacije uobičajenih postupaka
istraživanja. Ovi postupci uključuju komercijalna ispitivanja koja su na raspolaganju i koja se provode prema
opće prihvaćenim ili normiranim postupcima.
Uobičajena istraživanja trebaju obično sadržavati in-situ ispitivanja, bušenje i laboratorijska ispitivanja. Ako
se provodi penetracija i/ili koji drugi posredni postupak, treba obično provesti bušenje radi identifikacije
dotičnoga temeljnog tla. Bušenje se može izostaviti ako su geološke značajke lokacije dobro poznate.
Istraživanje se mora provoditi barem kroz one formacije za koje je utvrđeno da su mjerodavne za projekt i da
tlo ispod njih neće imati nikakvoga bitnog utjecaja na ponašanje konstrukcije.
Udaljenost između točaka istraživanja i dubina istraživanja odabiru se na temelju podataka o geologiji
područja, uvjetima u temeljnom tlu, veličini lokacije i vrsti konstrukcije.
Sljedeće vrijedi za istraživanje za drugi geotehnički razred:
 U slučaju konstrukcije koja zauzima veliko područje, točke istraživanja mogu biti smještene u
mreži. Međusobna udaljenost točaka treba obično iznositi 20 m do 40 m. Za jednolične uvjete u
tlu, bušotine ili istražne jame mogu djelomično biti zamijenjene penetracijskim pokusima ili
geofizičkim ispitivanjima.
 Za temelj samac ili za temeljnu traku, dubina prodiranja ili bušenja ispod pretpostavljene
dubine temeljenja treba obično iznositi između jedne i tri širine temeljnih elemenata. Veće
dubine treba obično istražiti radi određivanja mogućih slijeganja i problema s podzemnom
vodom samo u nekim točkama.
 Za temeljne ploče, dubina in-situ ispitivnja ili bušenja treba obično biti jednaka ili veća od širine
temelja, osim ako se unutar te dubine ne nalazi osnovna stijena.
 Za nasipana područja ili za nasipe, najmanja dubina istraživanja treba uključiti sve stišljive
slojeve tla koji bitno pridonose slijeganju. Dubina istraživanja može se ograničiti na onu razinu
ispod koje je doprinos slijeganju manji od 10 % ukupnoga slijeganja. Udaljenost između
susjednih točaka istraživanja treba obično iznositi između 100 m i 200 m.
 Za temelje na pilotima, bušenje, prodiranje i ostala in-situ ispitivanja treba obično provoditi radi
istraživanja temeljnoga tla do one dubine koja jamči sigurnost, što obično iznosi pet promjera
plašta pilota. Ima, međutim, slučajeva kada je nužno znatno dublje prodiranje ili bušenje.
Također se zahtijeva da je dubina istraživanja veća od manje stranice pravokutnika koji
obuhvaća skupinu pilota, a koja čini temelj na razini stopa pilota.
Mora se utvrditi tlak podzemne vode koji djeluje u tlu tijekom istraživanja. Također se moraju utvrditi krajnje
razine svih površinskih voda koje mogu utjecati na tlak podzemne vode, a moraju se i zabilježiti razine
površinskih voda tijekom istraživanja.

7/104
 Sljedeće vrijedi za istraživanje za drugi geotehnički razred:
 Istraživanje razdiobe pornoga tlaka treba obično uključivati:
 opažanje razina vode u bušotinama i cijevima i njihova kolebanja,
 ocjenu hidrogeologije lokacije, što uključuje obilježja kao što su arteška ili spuštena
vodna lica ili promjene plime.
 Ako se stabilnost iskopa ocjenjuje na uzgon, tlak porne vode treba istražiti do one dubine ispod
iskopa, koja je najmanje jednaka dubini iskopa ispod razine podzemne vode. U situacijama gdje
gornji slojevi imaju male jedinične težine, ponekad se zahtijevaju istraživanja i do većih dubina.
Mora se utvrditi položaj i izdašnost svakog bunara za sniženje ili crpenje vode, koji se nalazi u blizini
gradilišta.
Za vrlo velike i neobične konstrukcije, one koje uključuju vrlo velike opasnosti, za neobične ili izuzetno teške
uvjete u temeljnom tlu ili uvjete opterećenja, kao i za konstrukcije u područjima visoke seizmičnosti, obim
istraživanja mora biti barem takav da zadovolji gore navedene zahtjeve.
Sljedeće vrijedi za takva istraživanja za treći geotehnički razred:
 Često su nužna daljnja, više specijalistička istraživanja i ona se ako zatreba moraju provesti.
 Ako se primjenjuju specijalistički ili neobični postupci ispitivanja, tada se o njima mora izvijestiti
kao i o interpretaciji rezultata. Pri tome se mora upućivati na dokumente o ovim ispitivanjima.

2.4 VREDNOVANJE GEOTEHNIČKIH PARAMETARA

2.5 OPĆENITO

Svojstva tla, stijene i stijenskih masa kvantificiraju se uporabom geotehničkih parametara koji služe za
projektne proračune. Ove se parametre izvodi na temelju rezultata terenskih i laboratorijskih ispitivanja i na
temelju ostalih mjerodavnih podataka. Njih se mora interpretirati na način koji je primjeren odgovarajućem
graničnom stanju.
U narednim se zahtjevima, koji se odnose na vrednovanje geotehničkih parametara, upućuje jedino na ona
laboratorijska i terenska ispitivanja koja se najčešće upotrebljavaju. Mogu se upotrijebiti i ostala ispitivanja, uz
uvjet da se na temelju usporedivoga iskustva prethodno dokazala njihova prikladnost.
Za određivanje pouzdanih vrijednosti geotehničkih parametara, mora se uzeti u obzir sljedeće:
 mnogi parametri tla nisu prave konstante, već ovise o takvim čimbenicima kao što su veličina
naprezanja, način deformiranja itd,
 kad se interpretiraju rezultati ispitivanja, treba imati na umu objavljene podatke o uporabi
pojedine vrste ispitivanja u odgovarajućim uvjetima u temeljnome tlu,
 program ispitivanja mora sadržavati dovoljan broj pokusa za osiguravanje svih podataka koji se
traže za određivanje vrijednosti raznih parametara mjerodavnih za projekt, kao i njihovih razlika
u vrijednostima,
 vrijednost svakog parametra mora se usporediti s mjerodavnim objavljenim podacima, kao i s
lokalnim i općim iskustvom. Treba razmotriti objavljene korelacije između parametara koje se
mogu primijeniti,
 kad god su na raspolaganju, moraju se analizirati rezultati probnih polja i mjerenja na
izgrađenim konstrukcijama,
 kad god su na raspolaganju, moraju se provjeriti korelacije među rezultatima više od jedne
vrste ispitivanja.

2.5.1 Određivanje vrste tla i stijena

Značajke i osnovne sastojke tla i stijene moraju se utvrditi prije interpretacije rezultata ostalih ispitivanja.
Mora se izvršiti pregled materijala i opisati ga u suglasju s priznatim nazivljem. Mora se načiniti i geološko
vrednovanje.
Uz gore naveden pregled, sljedeća svojstva služe za identifikaciju tla i stijene:
 za tlo:

8/104
  granulometrijski sastav,
 oblik zrna,
 hrapavost površine zrna,
 relativna zbijenost,
 jedinična težina,
 prirodna vlažnost,
 Atterbergove granice,
 sadržaj karbonata,
 sadržaj organskih tvari.
 za stijene:
 mineralogija,
 petrografija,
 vlažnost,
 jedinična težina,
 porozitet,
 brzina zvuka,
 brza absorpcija vode,
 bubrenje,
 indeks osjetljivosti na kalavost,
 jednoosna tlačna čvrstoća.
Čvrstoća određena jednoosnim tlačnim ispitivanjem omogućuje klasifikaciju stijena, no mogu se upotrijebiti i
jednostavniji postupci ispitivanja kao što je ispitivanje s opterećenjem u točki.

2.5.2 Relativna zbijenost

Relativna zbijenost odražava stupanj zbijenosti nekoherentnog tla u odnosu na njegovo najrahlije i
najzbijenije stanje, a ova su stanja definirana normiranim laboratorijskim postupcima.
Izravna mjera relativne zbijenosti tla može se dobiti iz usporedbe točnog mjerenja njegove in-situ jedinične
težine s laboratorijskim vrijednostima jedinične težine, koja je dobivena uporabom normiranih ispitivanja.
Neizravno se relativna zbijenost može odrediti iz penetracijskih pokusa.

2.5.3 Stupanj zbijenosti

Stupanj zbijenosti se mora izražavati kao omjer jedinične težine suhog tla i najveće jedinične težine suhog
tla, koja se određuje normiranim pokusom zbijanja tla.
Standardni pokus i modificirani Proctorov pokus, koji imaju različite normirane energije zbijanja, najčešće se
upotrebljavaju za pokus zbijanja tla. Pokus zbijanja također daje optimalnu vlažnost tla, tj. vlažnost tla pri
najvećoj jediničnoj težini suhog tla za danu energiju zbijanja.

2.5.4 Nedrenirana posmična čvrstoća koherentnoga tla

Za određivanje nedrenirane posmične čvrstoće, cu zasićenog sitnozrnog tla, važan je utjecaj sljedećih
čimbenika:
 razlika između in-situ stanja naprezanja i onoga tijekom ispitivanja,
 poremećenja uzorka, naročito za laboratorijsko ispitivanje uzoraka dobivenih iz bušotina,
 anizotropije čvrstoće, naročito kod glina niske plastičnosti,
 raspuklina, naročito kod čvrstih glina; rezultati ispitivanja mogu se odnositi bilo na čvrstoću
raspuklina ili na čvrstoću intaktne gline, a svaka od njih može biti mjerodavna za ponašanje na
terenu; veličina uzorka također može biti važna,
 učinaka brzine promjene varijabli; tijekom ispitivanja koje se odvija prebrzo, dosežu se veće
vrijednosti čvrstoće,
 učinaka velikih deformacija; većina glina pokazuje gubitak čvrstoće pri vrlo velikim
deformacijama i na prethodno stvorenim kliznim plohama,

9/104
  učinaka vremena; razdoblje, tijekom kojeg je tlo u potpunosti nedrenirano, ovisi o njegovoj
vodopropusnosti, dostupnosti slobodne vode i o geometriji problema,
 nehomogenosti uzorka, kao što je lokalna prisutnost šljunka ili pijeska unutar uzorka gline,
 stupnja zasićenosti tla vodom,
 stupnja pouzdanosti teorije, koja služi za određivanje nedrenirane posmične čvrstoće na
temelju rezultata ispitivanja, naročito za in-situ ispitivanje.

2.5.5 Parametri efektivne posmične čvrstoće tla

Za određivanje parametara efektivne posmične čvrstoće, c' i ' važan je utjecaj sljedećih čimbenika:
 veličine naprezanja u danom problemu,
 točnosti in-situ određene jedinične težine,
 poremećenja tla tijekom uzorkovanja.
Vrijednosti c' i ' mogu se smatrati konstantnima jedino za onaj raspon naprezanja za koji su utvrđene.
Ako se parametri efektivne posmične čvrstoće c' i ' određuju iz nedreniranih pokusa s mjerenjem pornoga
tlaka, tada se mora osigurati da su uzorci potpuno zasićeni vodom.
Tlo općenito ima nešto veću vrijednost ' ako ga se ispituje u uvjetima ravninske deformacije nego li u
troosnim uvjetima.

2.5.6 Krutost tla

Za određivanje krutosti tla važan je utjecaj sljedećih čimbenika:

 uvjeta dreniranja,
 veličine srednjeg efektivnog naprezanja,
 veličine nametnutih posmičnih deformacija ili izazvanih posmičnih naprezanja, s tim da se
posmična naprezanja često normaliziraju s pomoću posmične čvrstoće pri slomu,
 povijesti naprezanja i deformacija.
Navedeni čimbenici najvažniji su za krutost tla. Ostali čimbenici koji utječu na modul krutosti tla su:
 smjer naprezanja tla u odnosu na orijentaciju glavnog konsolidacijskog naprezanja,
 učinci vremena i brzine promjene deformacija,
 veličina ispitnog uzorka u odnosu na veličinu zrna i značajke makro građe tla.
Često je vrlo teško dobiti pouzdana mjerenja krutosti tla na temelju terenskih ili laboratorijskih ispitivanja.
Naročito se često događa da zbog poremećenosti uzorka i zbog drugih čimbenika mjerenja provedena na
laboratorijskim uzorcima podcjenjuju krutost tla in-situ. Zbog toga se preporučuje analiza ponašanja prethodno
građenih konstrukcija na temelju opažanja.
Ponekad je prikladno da se pretpostavi linearan odnos između naprezanja i deformacija za ograničeni
raspon naprezanja i to u linearnom ili u polulogaritamskom dijagramu. Ovaj se odnos, međutim, uvijek mora
prihvaćati s oprezom, jer je ponašanje tla obično izrazito nelinearno.

2.5.7 Kakvoća i svojstva stijena i stijenskih masa

Kakvoća i svojstva stijena i stijenskih masa mogu se utvrditi ako se razlikuje ono ponašanje stijene koje je
određeno na uzorcima iz jezgre, od ponašanja puno većih stijenskih masa, koje uključuju strukturalne
diskontinuitete, kao što su slojne plohe, pukotine, područja posmika i kaverne. Moraju se razmotriti sljedeće
značajke pukotina:
 razmaci,

10/104
  orijentacija,
 otvor,
 ustrajnost (kontinuitet),
 sraz,
 hrapavost, što uključuje učinke prethodnih pomaka na pukotinama,
 ispune.
 Za određivanje svojstava stijene i stijenskih masa važan je utjecaj sljedećih čimbenika:
 in-situ naprezanja,
 tlaka vode,
 izraženih razlika u vrijednostima svojstava u različitim slojevima.
Kakvoći stijene može se pridružiti brojčana vrijednost s pomoću indeksa kakvoće stijene, RQD, koja služi
kao pokazatelj za stijenske mase za inženjerske potrebe.
Procjena ukupnih svojstava stijena, kao što su čvrstoća i krutost, može se izvršiti na temelju klasifikacije
stijenskih masa koja je izvorno načinjena za izvedbu tunela.
Mora se donijeti sud o osjetljivosti stijena na promjene klime, naprezanja, itd. Također se moraju razmotriti
posljedice kemijske razgradnje na ponašanje temelja u stijeni.
Za određivanje kakvoće stijena i stijenskih masa važno je razmotriti:
 koje se porozne meke stijene brzo razgrađuju u tlo male čvrstoće, naročito ako su izložene
trošenju,
 koje su stijene podložne brzom otapanju uslijed djelovanja podzemne vode, tako da se stvaraju
kanali, kaverne i vrtače, koje se mogu razviti sve do površine terena,
 koje su stijene izrazito podložne bubrenju pri rasterećenju i izlaganju zraku, nakon što minerali
gline upiju vodu.
2.5.7.1 Jednoosna tlačna čvrstoća i krutost stijenskih materijala
Za određivanje jednoosne tlačne čvrstoće i krutosti stijenskih materijala važan je utjecaj sljedećih čimbenika:
 orijentacije osi opterećenja u odnosu na anizotropiju ispitnog uzorka, npr. slojne plohe, folijacija
itd,
 postupka uzorkovanja i pohranjivanja uzoraka te okoliša,
 broja ispitnih uzoraka,
 geometrije ispitnih uzoraka,
 vlažnosti i stupnja zasićenosti vodom u vrijeme ispitivanja,
 trajanja pokusa i brzine promjene naprezanja,
 metode za određivanje modula elastičnosti i veličine osnog naprezanja pri kojemu je određen.
Jednoosna tlačna čvrstoća i krutost, koje se određuju na temelju ispitivanja jednoosnim tlačenjem, uglavnom
služe za klasifikaciju i određivanje značajki intaktne stijene.
2.5.7.2 Posmična čvrstoća pukotina
Za određivanje posmične čvrstoće pukotina stijenskih materijala važan je utjecaj sljedećih čimbenika:
 orijentacije ispitnog uzorka u odnosu na stijensku masu i na pretpostavljena djelovanja,
 orijentacije ispitivanja posmikom,
 broja ispitnih uzoraka,
 veličine područja posmika,
 pornoga tlaka,

11/104
  mogućnosti da je progresivni slom glavni čimbenik za ponašanje dane stijene.
Ravnine posmika obično se poklapaju s onim ravninama duž kojih je stijena slaba (pukotine, slojne plohe,
škriljavost, klivaž) ili sa sučeljem tla i stijene ili betona i stijene. Mjerena posmična čvrstoća pukotina uglavnom
služi za analize granične ravnoteže stijenskih masa.

2.5.8 Parametri vodopropusnosti i konsolidacije

Za određivanje parametara vodopropusnosti i konsolidacije važan je utjecaj sljedećih čimbenika:

 nehomogenih uvjeta u temeljnome tlu,
 anizotropije temeljnoga tla,
 raspuklina i rasjeda u temeljnome tlu, naročito u stijenama,
 promjena naprezanja pod predviđenim opterećenjem.
Vodopropusnost, koja se mjeri na malim laboratorijskim uzorcima, ne mora uvijek odgovarati in-situ
vrijednostima. Uvijek kada je to moguće, zbog toga treba dati prednost in-situ ispitivanjima, kojima se mjere
prosječna svojstva velikog volumena temeljnoga tla. Pored toga se ipak moraju razmotriti moguće promjene
vodopropusnosti s porastom efektivnih naprezanja iznad in-situ vrijednosti. Ponekad se vodopropusnost može
odrediti na temelju poznatih veličina zrna i njihove razdiobe.

2.5.9 Parametri statičkog penetracijskog pokusa

Za određivanje otpornosti šiljka, trenja na košuljici i možda pornoga tlaka tijekom prodiranja, važno je
razmotriti sljedeće:
 pojedinosti koje se odnose na oblik šiljka i košuljice mogu znatno utjecati na rezultate
ispitivanja; zbog toga se vrstu korištenoga šiljka mora uzeti u obzir,
 rezultati se mogu pouzdano interpretirati tek nakon što je utvrđena uslojenost tla; zbog toga su
pored pokusa prodiranja često potrebne i bušotine,
 za interpretaciju rezultata treba razmotriti učinke podzemne vode i pritiske nadslojeva u tlu,
 u nehomogenom tlu, u kojemu su zabilježena velika kolebanja rezultata, treba razmotriti one
vrijednosti prodiranja koje se odnose na dio ukupnog tla mjerodavnog za dani projekt,
 uspostavljene korelacije s rezultatima ostalih pokusa, kao što je mjerenje gustoće tla i ostale
vrste penetracijskih pokusa, treba razmotriti ako su na raspolaganju.

2.5.10 Broj udaraca standardnog penetracijskog pokusa i dinamičke penetracije

Za određivanje broja udaraca važan je utjecaj sljedećih čimbenika:

 vrste ispitivanja,
 pojedinosti provedbe ispitivanja (postupak podizanja utega, oštrica ili šiljak, masa utega, visina
pada utega, promjer zacjevljenja i šipki, itd.),
 podzemne vode,
 pritiska nadslojeva,
 vrste tla, naročito kada se naiđe na oblutke ili krupni šljunak.

2.5.11 Mogućnost zbijanja tla

Za određivanje mogućnosti zbijanja nasipanog materijala važan je utjecaj sljedećih čimbenika:

12/104
  vrste tla ili stijene,
 granulometrijskoga sastava,
 oblika zrna,
 nehomogenosti materijala,
 stupnja zasićenosti vodom ili vlažnosti,
 vrste upotrijebljenog uređaja za zbijanje.
Mogućnost zbijanja nekog nasipa od tla ili stijene izravno se može ocijeniti probnim zbijanjem s predviđenom
vrstom materijala, debljinom nasipa i vrstom opreme za zbijanje. Tako dobijenu gustoću tla treba usporediti s
laboratorijskim vrijednostima za normirane postupke zbijanja i sa terenskim vrijednostima za danu opremu ili
postupak provjere ugradnje (npr. geofizička mjerenja, dinamičko zbijanje, probna ploča, mjerenje slijeganja).

2.6 IZVJEŠĆE O GEOTEHNIČKIM ISTRAŽNIM RADOVIMA

Rezultate geotehničkog istraživanja mora se prikazati u geotehničkom izvješću, koje mora činiti osnovu
geotehničkog projektnog izvješća.
Geotehničko izvješće treba obično sadržavati sljedeća dva dijela:
 prikaz geotehničkih podataka koji su na raspolaganju, što uključuje geološke značajke i ostale
mjerodavne podatke,
 geotehničko vrednovanje podataka, uz navođenje upotrijebljenih pretpostavki za određivanje
geotehničkih parametara.
Ovi dijelovi mogu biti sadržani u jednom izvješću ili u više njih.

2.6.1 Prikaz geotehničkih podataka

Prikaz geotehničkih podataka mora sadržavati opis svih terenskih i laboratorijskih radova i dokumentaciju o
postupcima terenskih i laboratorijskih ispitivanja.
Ovo izvješće također sadržava ako zatreba sljedeće podatke:
 svrhu i područje primjene geotehničkih istraživanja,
 kratak opis projekta, na koji se geotehničko izvješće odnosi, što uključuje podatke o lokaciji,
njezinoj veličini i geometriji, očekivanom opterećenju, elementima konstrukcije, građi itd.,
 očekivani geotehnički razred kojoj konstrukcija pripada,
 nadnevke početka i kraja terenskih i laboratorijskih radova,
 postupke uzorkovanja, prijevoza i pohranjivanja uzoraka,
 vrstu upotrijebljene terenske opreme,
 geodetske podatke,
 imena svih savjetnika i podizvođača,
 rezultate podrobnog pregleda šireg područja gradnje, a naročito:
 pojavu podzemne vode,
 ponašanje susjednih konstrukcija,
 sustav rasjeda,
 izložene kamenolome i pozajmišta,
 područja nestabilnosti,
 poteškoće tijekom iskopa,

13/104
  povijest lokacije,
 geologiju lokacije,
 podatke sa zračnih snimaka koji su na raspolaganju,
 lokalno stečeno iskustvo u području gradnje,
 podatke o seizmičnosti područja,
 tablice s količinama terenskih i laboratorijskih radova, prikaz terenskih opažanja nadzornog
osoblja tijekom ispitivanja tla,
 podatke o kolebanju razine podzemne vode u bušotinama tijekom izvedbe terenskih radova i u
piezometrima po završetku terenskih radova, s naznakom vremena mjerenja,
 objedinjene profile bušotina s fotografijama jezgre i opisima slojeva tla na temelju rezultata
terenskih i laboratorijskih ispitivanja,
 rezultate terenskih i laboratorijskih ispitivanja objedinjene u prilozima.

2.6.2 Vrednovanje geotehničkih podataka

Vrednovanje geotehničkih podataka ako zatreba sadržava:

 pregled terenskih i laboratorijskih radova; ako je malo podataka ili oni nisu potpuni, to se mora
navesti; ako su podaci loši, nebitni, nedostatni ili netočni, to se mora naglasiti i zatim
komentirati; za interpretaciju rezultata ispitivanja, moraju se razmotriti postupci uzorkovanja, te
prijevoza i pohranjivanja uzoraka; sve rezultate ispitivanja, koji se bitno razlikuju od drugih, mora
se oprezno razmotriti radi utvrđivanja jesu li zanemarivi ili oni prikazuju pojavu koju se mora
uzeti u obzir pri projektiranju,
 prijedlog za provedbu ako zatreba daljnjih terenskih ili laboratorijskih radova uz odgovarajuće
obrazloženje; ovaj prijedlog mora biti popraćen podrobnim programom za sve vrste daljnjih
istraživanja, s posebnim upućivanjem na pitanja na koja će se daljnjim ispitivanjem tražiti
odgovori.
Vrednovanje geotehničkih podataka ako zatreba također sadržava:
 tablične i grafičke prikaze rezultata terenskih i laboratorijskih radova prema projektnim
zahtjevima te ako zatreba histograme koji daju raspone vrijednosti najvažnijih podataka i njihovu
razdiobu,
 postupak određivanja dubine podzemne vode i njezina sezonska kolebanja,
 profil(e) tla, koji pokazuje razne slojeve; podroban opis svih slojeva, što uključuje njihova
fizikalna svojstva te stišljivost i čvrstoću; primjedbe o nepravilnostima kao što su razni džepovi i
kaverne,
 raspon vrijednosti geotehničkih podataka koji treba biti objedinjen i prikazan za svaki sloj; ovaj
prikaz treba biti razumljiv, tako da se iz njega može odabrati najprikladnije parametare tla za
projektiranje.

14/104
3 KLASIFIKACIJE TLA I STIJENA U CESTOGRADNJI

3.1 UVOD

Većina geotehničkih radova izvodi se u površinskom dijelu tla, odnosno u području raspadanja i trošenja
litosfere odnosno u prelaznom području stijena u tlo ili obrnuto. S jedne strane, (konstruktivne) takav materijal je
nepovoljan kao gradivo (slabonosiv, mekan), a sa druge strane, (tehnološke) je povoljan za obradu i
oblikovanje. Klasifikacija tla i stijena u ima raznih ovisno o pristupu razvrstavanju ili podjeli stijena i tla kao
podvrste stijena. U nastavku se daju neke klasifikacije (podjele i razvrstavanja) stijena odnosno tla koje su
korisne kod određivanja tehnike i tehnologije zemljanih radova u tlu i stijeni. U Hrvatskoj u području
cestogradnje najčešće se primjenjuje klasifikacija tla i stijena prema OTU-u.

3.2 PODJELA STIJENA PO GEOLOŠKOJ GENETSKOJ KLASIFIKACIJI

Podjela stijena po geološkoj genetskoj klasifikaciji u podgrupe sa zajedničkim inženjersko- geološkim

obilježjima temelji se na općenito poznatoj podjela stijena se u pogledu nastanka odnosno načina pojavljivanja u
zemljanoj kori ili litosferi na:
eruptivne stijene (stijenski masivi magmatskog područja nastali kristalizacijom magme odnosno
očvršćenjem lave),
sedimentne stijene (stijene sedimentnog područja nastale ili taloženjem razorenih površinskih
dijelova litosfere ili kemijskom aktivnošću ili organogeno) i
metamorfne stijene (stijene nastale metamorfozom eruptivnih, sedimentnih ili prethodno nastalih
metmorfnih stijena)
Neki predstavnici navedenih vrsta stijena:
efuzivne eruptivne stijene (dijabazi, andeziti, daciti, rioliti, porfiriti, trahiti) koje su općenito vrlo
visoke čvrstoće na tlak, gustoće i stabilnosti te pretežito niske poroznosti pa su
praktički vodnepropusne;
intruzivne eruptivne stijene (graniti, sijeniti, tonaliti, gabri, dioriti, peridotiti) koje se od efuzivnih
stijena razlikuju po nastanku odnosno one su nastale kristalizacijom ispod površine
zemljine kore a sličnih su ili istih obilježja kao efuzivne stijene;;
kristalasti škriljevci kao metmorfne stijene višeg kristaliniteta (gnajsevi – najbrojnije metamorfne
stijene granularne kristaline strukture nastali metamorfozom granita, zatim
amfiboliti i amfibolski škriljavci nastali metmorfozom eruptivnih stijena gabra,
dijabaza, zatim kvarciti) raznolike čvrstoće na tlak od 50 do 300 MN/m2 ovisno o
stanju ispucalosti i zdrobljenosti; amfibolski škriljavci zbog slabo izražene
škriljavosti su žilave stijene postojane na utjecaj atmosferilija;
serpentini kao masivne metamorfne stijene građene od (metmorfoziranih) olivina i
serpentinarazličitih obilježja osobito čvrstoće na tlak (od 50 do 250 MN/m2) ovisno
o mikropukotinama a pretežito su neotporne na smrzavanje; masivani serpentini
otporani su prema djelovanju atmosferilija;
mramori kao metamorfne stijene kompaktene kristalne strukture nastale metamorfozom
vapnenaca i dolomita čvrstoće na tlak 40 do 120 MN/m2;
škriljevci nižeg kristaliniteta kao metmorfne stijene škriljave strukture (filiti, argilošisti, tinjčevi
škriljci ili mikašisti) manje ili veće izražene škriljavosti koje nastaju dijelom
metamorfozom glinenih stijena odnosno glinenih škriljaca (niska čvrstoća na tlak do
30 MN/m2) pa su moguća klizišta redovita pojava u okviru ovih stijenskih masiva,

15/104
 karbonatne sedimentne stijene (vapnenci - kao kemijske sedimentne stijene kompaktne
granularne strukture, zatim dolomiti, zatim zoogeni i fitogeni organogeni vapnenci
– kao sedimentne stijene porozne granularne strukture) čvrstoće na tlak 150 –200
MN/m2 čija ukupna raznolika fizičko-mehnaička odnosno geotehnička obilježja
ovise o porijeklu, slojevitosti i ispucalosti stijenskog masiva odnosno okršenosti
reljefa i podzemlja uslijed erozije i korozije; ovdje pripadaju tkođer anhidrit odnosno
gips ili sadra kao vrlo meke sedimentne stijene niske čvrstoće na tlak;
vezani (homogeni) klastični sedimenti (pješčenjaci – kao sedimentne stijene granularne
kristaline strukture, zatim konglomerati, breče) koje su ovisno od vrste i udjela
kako veziva tako i agregata pretežito nejednolikog sastava, stupnja trošnosti i
promjenjljivih obilježja (čvrstoća na tlak od 100 do 150 MN/m2),
šljunci (psefitske mehaničke sedimentne stijene) i pjesci (psamitske mehaničke sedimentne
stijene) kao nevezani klastični sedimenti čine sitno do krupnozrna nevezana
(nekoherentna) tla od zaobljenih ili poluzaobljnih zrna (pijesak je veličine zrna od
0,02 odnosno 0,06 do 2 mm a šljunak od 2 mm nadalje) odnosno oblutaka
različitog petrografskog sastava; pijesak sačinjavaju minerali otporni na mehaničko
i kemijsko trošenje;
prašinasti i glinoviti sedimenti (pelitske mehaničke sedimentne stijene) čine vezana
(koherentna) tla nastala trošenjem i taloženjem glinenaca ili feldpasta iz eruptivnih i
metamorfnih stijena a obuhvaćaju prašine ili prašce (čestice 0,002 –0,02 odnosno
0,06 mm) i gline ili glince (čestice manje 0,002 mm); gline ulaze u sastav niza
glinovitih stijena (čiste gline; zatim les ili prapor kao eolski sediment; zatim ilovače
kao mješavine gline i nešto pijeska; zatim glineni škriljac odnosno argilošist ili
brusilovac kao prelazna sedimentna stijene prema škriljevcima niže kristalitata
odnosno prema filitima i mikašistima koji su metamorfne stijene, zatim lapori kao
sedimenti sastvaljeni od gline i kalcijskog karbonata; zatim laporoviti vapnenci
itd);
muljevita tla i živi pijesci kao prašinasti i glinoviti sedimenti zasićeni vodom;
dijabaz-rožnjačke geloške formacije kao stijene heterogenog litološkog sastava u kojima se
smjenjuju kao članovi pješčenjaci, rožnjaci (oblik kvrca), lapora, glinenih škriljaca i
vapnenaca čija fizičko-mehnička, inženjersko-geološka i (inače za građenje u
svakom slučaju nepovoljna) geotehnička obilježja ovise o obilježjima članova i
međusobnom odnosu članova;
fliš i flišolike geloške tvorevine kao heterogene i anizotropne stijene koje sačinjavaju
pješčenjaci, siltiti ili alevroliti koje sadrže kvarc, feldpast, tinjac, kao i laporovite
stijene čija također za građenje u svakom slučaju nepovoljna ukupna geotehnička
obilježja ovise o obilježjima članova koji se slojevito izmjenjuju.

3.3 PODJELA TLA

Tla se svrstavaju u krupnozrna nekoherentna tla i sitnozrna koherentna tla. Uobičajeno se razlikuje pet
osnovnih grupa tla:
šljunak (G, promjer zrna 2 – 60 mm),
pijesak (S, promjer zrna 0,06 – 2 mm),
prah (M, čestice 0,002 – 0,06 mm),
glina (C, čestice manje od 0,002 mm) i
organsko tlo (O).
Uz navedene grupe posebno se klasificira i treset (Pt).
Šljunak G i pijesak S dijele se dalje na šest podgrupa u smislu “graduiranost” (povoljnosti granulometrijskog
sastava):
dobro graduirani šljunci GW ili pijesci SW (well graded - oznaka W) širokog granulometrijskog
sastava s jednolikom zastupljenošću zrna svih promjera,

16/104
 slabo graduiran šljunci GP ili pijesci SP (poorly graded - oznaka P) širokog granulometrijskog
sastava s nejednolikom zastupljenošću zrna svih promjera, odnosno kojima
nedostaju zrna određenog promjera,
jednolično graduirani tla šljunci GU ili pijesci SU (uniformly graded - oznaka U) uskog
granulometrijskog sastava s zastupljenošću zrna jednog promjera,
slabo graduirani šljunci GFs ili pijesci SFs, s većim udjelom prašinastih čestica (silt - oznaka
Fs),
slabo graduirani šljunci GFc ili pijesci SFc s većim udjelom glinovitih čestica (clay - oznaka C ili
Fc.)
Sitnozrna koherentna tla uobičajeno se dijele na koherentna tla:
niskog plasticiteta (ML, CL),
srednjeg plasticiteta (MI, CI) i
visokog plasticiteta (MH, CH). Treset Pt nema podgrupe.

3.4 PODJELA KARBONATNIH SEDIMENTNIH STIJENA VAPNENACA DINARSKOG GORJA

(NOVOSEL I DR., 1983)

Posebna podjela (prema Novosel i dr., 1983) karbonatnih sedimentnih stijena vapnenaca Dinarskog gorja
provodi se na osnovi njihove okršenosti:
(I.) neokršena stijena, blokovi su masivni, učestalost pukotina jer vrlo mala; ako postoje plohe,
pukotine su vrlo velike, a širina pukotina vrlo mala, pukotine su bez ispune ili su
ispunjene kristaliziranom supstancom,
(II.) slabo okršena stijena, blokovi su veliki, učestalost pukotina je mala, pukotine su rijetke i
velike, a širina im je mala, pukotine su rijetko po plohama presvučene filmom gline,
(III.) srednje okršena stijena, blokovi su srednje veličine, učestalost pukotina je srednja, površina
pukotina je srednje veličine, pukotine su srednje širine, pukotine su
djelomičnoispunjene glinom,
(IV.) jako okršena stijena, blokovi su mali, učestalost pukotina velika, površina pukotina je
pretežito mala, pojava srednje velikih pukotina je učestala, pukotine su ispunjene
mješavinom fragmenata stijene i gline ili poluveznim brečama,
(V.) vrlo jako okršena stijena, učestala je pojava vrlo malih blokova, površina pukotina je vrlo
mala, uočavaju se milonitizirane zone (milonitizacija - proces usitnjavanja minerala
protolita do kojeg dolazi uslijed pomicanja velikih blokova stijena), pojavljuju se
pukotine velike širine ispunjene glinom i fragmentima stijene ili poluvezanim
brečama.
(VI.) ekstremno okršena stijena, prevladavaju ekstremno mali blokovi i milonitizirane zone,
površina pukotina je ekstremno mala, a učestalost pukotina ekstremno velika,
uočavaju se pukotine ekstremne širine ispunjene glinom i fragmentima stijena te
poluvezanim brečama.
(VII). džepovi i vrtače ispunjene su glinom ili mješavinom gline i fragmenata stijena.

3.5 INŽENJERSKO-GELOŠKA PODJELA STIJENA I TLA

Inženjersko-geloška podjela stijena:

vezane (čvrste) stijene (u koje bi primjerice pripadale silikatne-masivno kristalaste eruptivne
stijene, silikatne i karbonatne kristalaste, pretežito škriljave metamorfne stijene,
nesilikatne kristalasto-zrnate slojevite sedimentne stijene, okamenjene glinene
sedimentne stijene, cementirane klastične sedimentne stijene, jako ispucale i
raspadnute čvrste stijene odnosno stijene kristalaste, kristalasto stvrdnute,
stvrdnute, kompaktne ili cementirane strukture)

17/104
 poluvezane (koherentne) stijene (ili po nekima “vezane glinene stijene”, a u koje bi primjerice
pripadale neokamnjene kompaktne gline, sugline i supjesci, zatim srednje i slabo
zbijene, malo cemetirane glinene stijene koje nisu bile izložene zbijanju i
cementiranju)
nevezane (inkoherentne, “nekoherentne”) stijene (u koje bi primjerice pripadale krupnoklastične
necementirane stijene kao što su padinske ili glečerske drobine te šljunci, zatim
krupnozrni, srednjezrni, sitnozrni i finozrni pijesci).

3.6 GRAĐEVNO-TEHNIČKA PODJELA STIJENA I TLA

Podjela stijena u građevno-tehničkom smislu težine ili načina njihova iskopa:

(1/I.) površinska “meka” tla “vrlo laka” za iskop (primjerice humus, suhi zemljani
materijali, “lake” gline; miješana tla pijeska, šljunka i gline s organskim tvarima)
koja su prema starijim normama određena kao “I kategorija zemljišta odnosno
rastresita zemlja” koja se kopa običnom lopatom,
(2) tekuća tla zasićena vodom (primjerice mulj, tekući pjesci i sl.) kod kojih je
nemoguće uobičajenim tehnološkim postupcima odstraniti vodu,
(3/II.) nevezana i slabovezana pjeskovita, šljunkovita i pjeskovito-šljunkovita tla ili vezana
glinena tla razmjerno “laka” za iskop, a koja su prema starijim normama određena
kao “II. kategorija zemljišta odnosno obična zemlja” koja se kopa lakom kopačom
(lakšom “štihačom”, ašovom)
(4/III.) vezana i nevezana tla razmjerno “srednje teška” (iz različitih “geoloških” razloga)
za iskop, a koja su prema starijim normama određena kao “III. kategorija zemljišta
ili čvrsta zemlja” koja se kopa teškom kopačom (težom “štihačom”) ili lakim
pijukom (trnokopom, “krampom”),
(5/IV:) za iskop “teška” te vrlo “čvrsto” odnosno “tvrdo” do “vrlo tvrdo” srasla tla (u nekim
slučajevima pomješana skršjem ili velikom odlomcima stijene odnosno krupnim
oblucima šljunka) koja su prema starijim normama određena kao “IV. kategorija
zemljišta ili trošna stijena” koja se kopa težim pijukom (“krampom”),
(6/V.) za iskop “lake” (“meke”, prirodno “dezinegrirane” razlomljene,) trošne ili polučvrste
stijene, zatim razmjerno čvrste ali sitnouslojene, vrlo raspucale stijene ali i neka
“vrlo tvrda” tla na prijelazu u stijenu (koja se mogu kopati strojno mehaničkim
putem bez njihova prethodna razaranja miniranjem) a koje se također klasificiraju
kao “vrlo slabe” rastrošene i slabo-kompaktne sedimentne stijene te “slabe”
odnosno slabo cementirane sedimentne stijene i škriljavci), a koje su prema
starijim normama određena kao “V. kategorija zemljišta ili meka stijena” koja se
kopa osobito oblikovanom motkom (“ćuskijom”) ili se po potrebi ponekad prije
iskopa minira slabijim (deflagrantnim) eksplozivom (primjerice barut)
(7/VI. i VII.) za iskop “teške” te “vrlo tvrde” stijene (koje se kopaju u tehničko-ekonomskom
smislu najisplativije njihovim prethodnim miniranjem) koje se također dalje
klasificiraju kao srednje čvrste (kvalitne sedimentne stijene, stijene niske gustoće,
grubozrnate eruptivne stijene), čvrste (kvalitetne eruptivne i metamorfne stijene,
finozrnati pješčenjaci) i vrlo čvrste stijene (kvarciti, guste finogranulirane eruptivne
stijene), a koje su prema starijim normama određena kao “VI. i VII. kategorija
zemljišta ili čvrsta odnosno vrlo čvrsta stijena” koja se prije iskopa minira jakim
(brizantnim) eksplozivom (primjerice dinamit).

18/104
3.7 PODJELA STIJENA ZA POTREBE MINERSKIH RADOVA NA BUŠENJU (PREMA
CRNKOVIĆ, 1983)

Podjela stijena u pogledu bušivosti za potrebe minerskih radova na bušenju (prema Crnković, 1983):
magmatske stijene
 abarazivne: obsidijan, riolit, aplit, felsit, granit, pegmatit, kvarcit-porfir, silicifirani tuf
 manje abrazivne: bazalt, dolerit, dijabaz, gabro, andezit, diorit, sijenit,
 rastrošne: raspadnute stijene, kaolitizirani granit, serpentizirani peridotit (u slučajevima kada je
potrebno miniranje, inače se mogu kopati strojno),
metamorfne stijene
 tvrde, abarazivne: kvarcit (vrlo težak za bušenje), kornit (hornfels), gnajs,
 srednje abrazivne: gnajs, mramor,
 mekane: filit, škriljavci niskog kristaliniteta, mramor,
sedimentne stijene
 tvrde, abarazivne, silicijske: flint, čert, kvarcni pješčenjak, kvarcni konglomerat,
 abrazivne ali manje tvrde: siltiti, piroklastiti, silicifirani vapnenci, mnogi pješenjaci,
 razmjerno tvrde, neabrazivne: vapnenci, šejlovi
 mekane neabrazivne: lapor, kreda šejl, ugljen, oolitski vapnenac.

3.8 KLASIFIKACIJA TLA I STIJENA U CESTOGRADNJI PREMA OTU-U

U knjizi II trećeg izdanja OTU 2001 u prvom poglavlju obrađeni su zemljani radovi na način da se propisuju
minimalni zahtjevi kakvoće za materijale, proizvode i radove koji se koriste kod izvođenja zemljanih radova.
Za jasno razumijevanje dan su definicije između kojih posebno treba izdvojiti:
Sraslo tlo je onaj dio litosfere na kojem je predviđena izgradnja ceste ili kojeg drugog
cestovnog objekta.
Temeljno tlo (uređeno sraslo tlo) sraslo je tlo na kojem se izgrađuje nasip, a obrađeno je tako
da zadovoljava propisane geomehaničke uvjete.
Slabo temeljno tlo je onaj sloj koji se uobičajenim načinom ne može urediti tako da zadovoljava
propisane geomehaničke uvjete, pa ga zbog nepogodnih svojstava ili stanja treba
ili ukloniti ili posebnim načinima osposobiti za namijenjenu funkciju.
Humus je površinski sloj tla koji sadrži organske tvari u takvoj količini da mu u
građevinskom smislu daju nepovoljna svojstva.
Posteljica je uređeni završni sloj nasipa, u usjeku uređeno sraslo tlo ili zamijenjeno sraslo tlo,
određene ravnosti i nagiba, koji svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima
zadovoljavaju tražene uvjete, tako da mogu bez štetnih posljedica primiti
opterećenje kolničke konstrukcije i prometno opterećenje.
Nasip je dio ceste izgrađen od zemljanih, kamenih ili miješanih materijala na temeljnom
tlu (uređenom sraslom tlu).
Stepenica je stepeničasti oblik iskopa u nagnutom sraslom tlu.
Građevna jama je iskop u sraslom tlu jamastog oblika koji služi za izradu temelja neke građevine.
Rov je plitki ili duboki iskop u sraslom tlu za postavljanje instalacija.
Vrtača je oblik prirodnog udubljenja u području kraškog terena.
Klasifikacija tla i stijena u cestogradnji prema OTU-u provodi se prema vrsti “tla” i primijenjene mehanizacije
na iskopu i dana je slijedećom tablicom:
kategorija opis materijala
materijala

19/104
kategorija opis materijala
materijala
"B" Pod materijalom kategorije “B” razumijevaju se polučvrsta kamenita tla, gdje je potrebno djelomično miniranje, a ostali se
dio iskopa obavlja izravnim strojnim radom.
Toj skupini materijala pripadaju: flišni materijali, uključujući i rastresiti materijal, homogeni lapori, trošni pješčenjaci i
mješavine lapora i pješčenjaka, većina dolomita (osim vrlo kompaktnih), raspadnute stijene na površini u debljim slojevima
s miješanim raspadnutim zonama, jako zdrobljeni vapnenac, sve vrste škriljaca, neki konglomerati i slični materijali.
"C" Pod materijalom kategorije “C” podrazumijevaju se svi materijali koje nije potrebno minirati, nego se mogu kopati izravno,
upotrebom pogodnih strojeva - buldozerom, bagerom, ili skreperom. U ovu kategoriju spadala bi:
* sitnozrnata vezana (koherentna) tla kao što su gline, prašine, prašinaste gline (ilovače), pjeskovite prašine i les,
* krupnozrnata nevezana (nekoherentna) tla kao što su pijesak, šljunak odnosno njihove mješavine, prirodne kamene
drobine - siparišni ili slični materijali,
* mješovita tla koja su mješavina krupnozrnatih nevezanih i sitnozrnatih vezanih materijala.

3.9 ISKOPI U CESTOGRADNJI PREMA OTU-U

Kao što je rečeno klasifikacija tla i stijena u cestogradnji prema OTU-u provodi se prema vrsti “tla” i
primijenjene mehanizacije na iskopu. OTU posebno obrađuje iskope po vrstama materijala (humusa, te
pojedinim kategorijama), te iskope prema namjeni (stepenice, temelji i građevne jame, rovovi za instalacije i
drenaže, regulacijski kanali).

3.9.1 Iskop humusa

OPIS RADA
Rad obuhvaća površinski iskop humusa raznih debljina i njegovo prebacivanje u stalno ili privremeno
odlagalište.
IZRADA
Zbog svojih svojstava humus pod opterećenjem znatno mijenja obujam, a pri promjenama količine vode
osjetno mu se smanjuje nosivost, tako da nije pogodan kao građevni materijal i mora ga se odstraniti. Humusno
tlo iskopava se s površina na trasi ceste kao i s površina nalazišta materijala.
Humus se iskopava isključivo strojno, a ručno jedino tamo gdje to strojevi ne bi mogli obaviti na
zadovoljavajući način. Šiblje se mjestimično može odstraniti zajedno s humusom, ali se od njega mora odvojiti
prije upotrebe humusa pri humuziranju kosina nasipa ili usjeka ceste.
Odguravanje humusa u odlagalište mora se obavljati tako da ne dođe do miješanja s nehumusnim
materijalom. Ako postoji višak humusa, potrebno je prethodno predvidjeti lokaciju i oblik odlagališta za njegovo
odlaganje.
Prilikom iskopa humusa ne smije se dopustiti duže zadržavanje vode na tlu jer bi ga ona prekomjerno
razvlažila. Stoga tijekom iskopa treba voditi računa o tome da je omogućena stalna poprečna i uzdužna
odvodnja. Vodu treba odvesti izvan trupa ceste priključkom na neki odvodni jarak, potok ili prirodnu depresiju.
Površine na kojima je nakon iskopa humusa predviđena izrada nasipa potrebno je odmah urediti i zbiti na, te
izraditi i zbiti prvi sloj nasipa.
Debljinu humusnog sloja ustanovljuje nadzorni inženjer u prisutnosti ovlaštenog predstavnika izvođača, za
svaki profil posebno, ili za pojedine dionice trase ceste ako se debljina humusnog sloja na pojedinim dionicama
ne mijenja, na osnovu geomehaničkog elaborata i kontrole u tijeku izvedbe radova.
Identifikacija humusnog sloja obavlja se na osnovi mirisa, boje, sastojaka biljnih i životinjskih ostataka koji
podliježu procesima razlaganja kao i količine ukupnih organskih tvari. Ako humusni sloj i tlo, pogodno za
uređenje u temeljno tlo, nije moguće jasno odijeliti vizualnim načinom, debljina humusnog sloja određuje se na
osnovi laboratorijskog ispitivanja organskih tvari (HRN U.B1.024). Ako nije drugačije određeno, humusnim
slojem smatra se površinski sloj sraslog tla u kojem je količina organskih tvari veća od 10 mas. %.
OBRAČUN RADA
Rad se mjeri u kubičnim metrima stvarno iskopanog humusa, a plaća po ugovorenim jediničnim cijenama
koje uključuju iskop humusa, prebacivanje u odlagalište s razastiranjem i planiranjem kao i sve ostalo prema
opisu u ovom potpoglavlju.

20/104
3.9.2 Široki iskop

OPIS RADA
Ovaj rad obuhvaća široke iskope koji su predviđeni projektom, POG-om ili zahtjevom nadzornog inženjera, a
to su: iskopi usjeka, zasjeka, pozajmišta, iskopi radi korekcija vodotoka i regulacija rijeka, iskopi kod devijacija
cesta i prilaznih putova, kao i široki iskopi pri gradnji objekata. Rad uključuje i utovar iskopanog materijala u
prijevozna sredstva. Iskop se obavlja prema visinskim kotama iz projekta, te propisanim nagibima kosina, a
uzimajući u obzir geomehanička svojstva tla i zahtijevana svojstva za namjensku upotrebu iskopanog materijala.
IZRADA
Izbor tehnologije rada kod širokog iskopa ovisi o:
 predviđenim umjetnim objektima (potporni i obložni zidovi, drenaže, cestovna kanalizacija i
slično),
 vrsti tla,
 mogućnostima primjene određene mehanizacije za iskop i prijevoz,
 visini i dužini zahtijevanog iskopa,
 količini tla koje treba iskopati,
 prijevoznim dužinama,
 rokovima završetka iskopa, odnosno rokovima dovršetka ceste,
 važnosti pojedinog iskopa za dinamiku rada na objektu, i
 ekonomičnosti iskopa.
Koristeći se navedenim elementima, kao i drugim okolnostima koje mogu utjecati na izbor tehnologije rada,
izvođač će, držeći se odgovarajućih važećih propisa i normi, izabrati optimalnu tehnologiju za iskop.
Iskop se može izvesti na jedan od ovih načina ili njihovom kombinacijom:
 iskop u punom profilu s čela,
 iskop usjeka (zasjeka) sa strane,
 iskop u uzdužnim slojevima,
 iskop s uzdužnim prosjekom.
Sve iskope treba obaviti prema predviđenim visinskim kotama i propisanim nagibima po projektu, odnosno
po zahtjevima nadzornog inženjera. Pri izradi iskopa treba provesti sve mjere sigurnosti pri radu i sva potrebna
osiguranja postojećih objekata i komunikacija.
Pri radu na iskopu treba paziti da ne dođe do potkopavanja ili oštećenja projektom predviđenih pokosa
uslijed čega bi moglo doći do klizanja i odrona. Izvođač je dužan svaki mogući slučaj potkopavanja ili oštećenja
pokosa odmah sanirati prema uputama nadzornog inženjera i za to nema pravo tražiti odštetu ili naknadu za
višak rada ili nepredviđeni rad. Široki iskop treba obavljati prema odabranoj tehnologiji upotrebom odgovarajuće
mehanizacije i drugih sredstava, a ručni rad ograničiti na nužni minimum. Ovisno o vrsti tla, tehnologiji i
upotrijebljenoj mehanizaciji kojom je moguće obavljati iskop, kod širokog iskopa razlikuju se iskopi prema
kategoriji materijala.
OBRAČUN RADA
Količine širokog iskopa za obračun utvrđuju se mjerenjem stvarno izvedenog iskopa tla u sraslom stanju, u
okviru projekta ili prema izmjenama koje odobrava nadzorni inženjer.
Ako je predviđeno da se nasip izradi djelomice od materijala iz usjeka ceste, a djelomice od materijala iz
iskopa u pozajmištu izvan trase ceste, onda treba najprije upotrijebiti materijal iz iskopa ceste, a potom iz
pozajmišta.
Rad se plaća po kubičnom metru iskopa u sraslom stanju po jediničnim cijenama iz ugovora, i to odijeljeno
za pojedine kategorije materijala (“A”, “B”, “C”).

21/104
3.9.2.1 Široki iskop u materijalu kategorije "A"
Pri radovima na miniranju u ovoj kategoriji materijala izvođač mora raspolagati izvježbanom i kvalificiranom
radnom snagom za takvu vrstu radova. Projekt miniranja, koji uključuje i “glatko miniranje”, sastavni je dio
projekta organizacije građenja (POG-a), a prije početka radova mora ga odobriti nadzorni inženjer. Sve izmjene
i dopune tijekom rada mora odobriti nadzorni inženjer.
Pri svakoj upotrebi eksploziva potrebno je postupati u skladu s odabranom tehnologijom, važećim zakonima i
propisima za takve radove radi sigurnosti vlastitog gradilišta, opreme, objekata, ljudi i okoliša. Kod miniranja,
kao i pri radovima na iskopima, treba svesti na minimum utjecaje koji bi prouzročili ometanje prometa, ljudi i
okoliša. Ako bi došlo do takvih smetnji, izvođač ih je dužan odmah otkloniti o svom trošku.
Pri radovima treba postaviti svu potrebnu prometnu i sigurnosnu signalizaciju.
Bušotine za miniranje u pravilu se izrađuju pomoću dubinskih bušilica opremljenih i prilagođenih takvoj vrsti
rada. Prethodnim geotehničkim ispitivanjima utvrđuju se fizičko-mehanička svojstva stijenskih masa i smjer
pružanja i pad slojeva u odnosu na os ceste, na osnovi čega će se odabrati tehnologija, tj. odrediti način
otkopavanja, način bušenja, razmak bušotina i količina punjenja eksplozivom. Raspored bušotina kao i količina
eksploziva po minskoj bušotini trebaju biti takvi da osiguravaju stvaranje najpovoljnije granulacije odminiranog
materijala i da potreba za naknadnim usitnjavanjem komada kamena bude minimalna.
Radi što kvalitetnije izrade pokosa, obvezno je izvesti “glatko miniranje” prije ostalih mina u profilu iskopa.
Time se pokosi pri konačnom uređenju lakše urede, pravilnijih su ploha, a i količina rastresitog materijala koji
treba očistiti s pokosa je minimalna. Na taj se način sprječava rastresanje stijenske mase u pokosima čime
postaju stabilniji i lakše se održavaju. Ako se izvede odvajanje kamene mase po projektiranoj plohi pokosa do
nivelete od ostale mase u jezgri iskopa, prekopavanje profila iskopa smanjuje se na minimum. Taj učinak ovisi o
čvrstoći stijenske mase, odnosno pružanju i padu slojeva prema osi ceste kao i o vrsti slojevitosti i ispucanosti
stijenske mase.
Materijal se kopa do projektiranog nagiba pokosa uz obavezno odstranjivanje labavih i rastresitih dijelova
stijene do kote posteljice, po kojoj se tako može odvijati gradilišni promet. Potrebno je odmah urediti privremenu
poprečnu i uzdužnu odvodnju. Ako je potrebno nagib zasjeka izraditi strmije od projektiranog (radi zaštite
objekata ili slično), u nekim se slučajevima to može postići pravilnom tehnikom bušenja i miniranja. Tim se
načinom nagib pokosa može povećati za približno 25%, osobito kada slojevi u pokosu imaju povoljan položaj.
Za ovakva rješenja potrebna je suglasnost nadzornog inženjera.
Ako materijal iz iskopa treba upotrijebiti za proizvodnju zrnatog kamenog materijala za izradu klinova kod
objekata, nosivih slojeva kolničke konstrukcije, agregata za beton i asfaltne slojeve, potrebno je od ovlaštenog
tijela dobiti dokaze o upotrebljivosti koje se temelji na rezultatima laboratorijskih ispitivanja.
Ako se na osnovi prethodnih ispitivanja ovlaštenog tijela dobije dokaz o upotrebljivosti kamenog materijala,
treba predvidjeti odgovarajuću tehnologiju rada, te obratiti pažnju na to da se isključi miješanje glinovitih
primjesa s kamenim materijalom koji je ispitan. Za upotrebu takvih materijala potrebna je suglasnost nadzornog
inženjera.
3.9.2.2 Široki iskop u materijalu kategorije "B"
Za ovu kategoriju materijala uz rad strojeva potrebno je i određeno miniranje. Međutim, bez obzira na to što
je pri iskopu takvog materijala opseg miniranja mali, izvođač mora u svemu primjenjivati tehnologiju i sigurnosne
mjere kao pri miniranju u čistom kamenom materijalu (materijalu kategorije “A”). Pri iskopu materijala osjetljivih
na atmosferske utjecaje treba istovremeno osigurati utovar materijala, prijevoz do mjesta stalnog odlagališta ili
do mjesta ugradnje u nasip, istovar i ugradnju.
Iskop se do predviđene kote planuma posteljice smije obaviti samo ako materijal nije osjetljiv na utjecaje
atmosferlija i ako je tlo u zoni posteljice sposobno da podnese gradilišni promet. Ako nije tako, iskop treba
obaviti za 0,2-0,3 m iznad predviđene kote planuma posteljice, a konačni se iskop obavlja neposredno prije
izrade posteljice i kolničke konstrukcije. Materijali iz širokog iskopa mogu biti različitog sastava, pa poprečna i
uzdužna odvodnja mora biti u svim fazama rada besprijekorno riješena. Sva voda mora se odvesti izvan trupa
ceste u pogodne recipijente. Otežani rad kao i zamjena vodom prezasićenog miješanog materijala, čiji su uzroci
nepravilan rad i loša odvodnja, neće se posebno plaćati.
Za vrijeme rada na iskopu pa do završetka svih radova na projektu, izvođač je dužan brinuti se o tome da
zbog moguće nepravilne odvodnje ne dođe do oštećenja izrađenih pokosa i da se ne ugrozi njihova stabilnost
prije ozelenjivanja i predaje objekta na upotrebu.

22/104
 Nagibe pokosa u usjeku i zasjeku treba izraditi po projektu. Nagibi mogu biti vrlo različiti, jer ova grupa
materijala obuhvaća širok raspon stijenskih masa prema njihovim fizičko-mehaničkim svojstvima. Nagib pokosa
ovisit će:
 kod pješčara i konglomerata o vrsti veziva i stupnju povezanosti,
 kod uslojenih stijena o padu slojeva (prema osi ceste ili brdu), i
 stupnju raspucalosti i svojstvima tla.
Tijekom rada, na zahtjev izvođača radova, moguće promjene nagiba pokosa odredit će nadzorni inženjer uz
prethodno mišljenje projektanta, a u skladu sa svojstvima miješanog materijala, geološkim nalazima,
povećanom potrebom za odgovarajućim materijalom i pojavama u iskopima i sl..
Ovakvi materijali namijenjeni su pretežno za izradu nasipa. Ponekad se materijali te grupe mogu koristiti za
izradu nosivih slojeva pristupnih i drugih lokalnih cesta, što treba dokazati odgovarajućim ispitivanjima na
probnim dionicama.
3.9.2.3 Široki iskop u materijalu kategorije "C"
U materijalima ove kategorije iskop se obavlja izravno strojevima. Rijanje se u tim materijalima primjenjuje
ponekad samo radi povećanja učinka strojeva. Izbor vrste strojeva i njihov broj predviđeni su POG-om i
odabranom tehnologijom iskopa.
Iskop je dopušten do dubine 0,2-0,3 m iznad projektirane kote planuma posteljice, a konačni se iskop obavlja
tek neposredno prije izrade kolničke konstrukcije, osim kod materijala koji nisu osjetljivi na utjecaj vode.
Ako je iskopani materijal osjetljiv na atmosferske utjecaje, njegovo odlaganje u trupu ceste nije dopušteno,
pa se prilikom iskopa takvi materijali moraju odmah utovariti, prevesti i ugraditi u nasipe ili istovariti na mjesto
stalnog odlagališta. Svi iskopi moraju se izvesti prema profilima, kotama i nagibima iz projekta, vodeći računa o
svojstvima i upotrebljivosti iskopanog materijala u određene svrhe, tj. za izradbu nasipa ili kao građevni materijal
za druge korisne svrhe.
Sve što je rečeno o odvodnji i nagibima pokosa kod iskopa u materijalima kategorije “B” vrijedi osobito za
zemljane materijale ove kategorije, jer su oni izrazito osjetljivi na utjecaje vode i stabilnost pokosa, pa svaka i
najmanja pogreška može izazvati smanjenje brzine rada i osjetne materijalne štete. Nagib radnih pokosa pri
iskopu je u granicama 1:1 za nevezana krupnozrnata tla do 1:3 za sitnozrnata vezana koherentna tla. Materijali
ove kategorije najčešće se upotrebljavaju za izradu nasipa. Kako ih često dobivamo iskopom u plitkim
zemljanim usjecima ili zasjecima, količina vlage obično im je visoka, a mogu sadržavati i veliku količinu
organskih tvari.
S obzirom na to, tijekom rada provjerava se kakvoća materijala laboratorijskim ispitivanjima, a na osnovi
kriterija navedenih u OTU-u određuje se njihova pogodnost. Pri iskopavanju moraju se na svim promjenama tla
uzeti odgovarajući uzorci za ispitivanje upotrebljivosti tla za predviđenu namjenu. Ako se ispitivanjima ne potvrdi
upotrebljivost materijala za izradu nasipa, nadzorni će inženjer odrediti mjesto odlaganja tog materijala i odobriti
zamjenu prikladnijim materijalom iz pozajmišta. Ako nije drugačije određeno, takvim se materijalom uglavnom
proširuju nasipi i stvaraju platoi za parkirališta i vidikovce.
Izvođač je dužan primjenjivati tehnologiju iskopa predviđenu u POG-u i projektu. Ako je potrebno materijale
homogenizirati, treba koristiti vertikalne ili horizontalne iskope. Ako tehnologija iskopa nije predviđena projektom
ili se ne može primijeniti zbog promjena nastalih tijekom rada, izvođač će predložiti svoju tehnologiju.
Predloženu tehnologiju razmatra i odobrava nadzorni inženjer.
Raspored masa s prijevoznim daljinama najčešće je dan u projektu, a ako nije, utvrdit će ga i odobriti
nadzorni inženjer na samom gradilištu. Iz rasporeda masa utvrđuju se najpogodnije lokacije stalnih odlagališta
materijala ako ima viška materijala iz iskopa ili ako materijal nije pogodan za izradu nasipa. Ako postoji manjak
materijala za izradu nasipa, nadoknađuje se iz pozajmišta koje je određeno projektom ili koje je odobrio
nadzorni inženjer.
Prije početka upotrebe pozajmišta izvođač će u dogovoru s nadzornim inženjerom snimiti teren, te izraditi
prijedlog tehnologije iskopa. Prijedlog tehnologije mora sadržavati: situaciju s poprečnim profilima predviđenog
iskopa, način iskopa u vertikalnom i horizontalnom smislu, vrstu strojeva i vozila, mjesta odlaganja humusa i
ostalih neupotrebljivih materijala te prijedlog za uređenje pozajmišta nakon završene uporabe.
Kapacitet iskopa u pozajmištu mora biti usklađen s mogućnostima prijevoza i ugradnje, posebno ako je
materijal osjetljiv na atmosferske utjecaje. Odvodnja pozajmišta, kao i nagibi pokosa u upotrebi, moraju biti u
skladu s danim uvjetima za zemljane materijale.

23/104
3.9.3 Iskop stepenica

OPIS RADA
Rad obuhvaća iskope stepenica na nagnutim temeljnim tlima u svim kategorijama materijala, s utovarom a
prema profilima i mjerama danim u projektu ili po odredbi nadzornog inženjera. Materijal iskopan u stepenicama
ugrađuje se u slojeve nasipa.
IZRADA
Sav se rad na iskopu stepenica obavlja upotrebom odgovarajuće mehanizacije. Iznimno, manji se dio rada
može obaviti ručno, no takav rad treba svesti na najmanju mjeru. Na nagnutim terenima, za stabilno nalijeganje
nasipa na temeljno tlo, stepenice se rade kod svih nagiba većih od 20 0.
Širina stepenica može biti od 2,0 do 5,0 m. Stepenice moraju u smjeru nizbrdo imati nagib od 4%, ako
projektom nije drugačije određeno. Kosina zasjeka stepenica iznosi 2:1 do 3:1, što ovisi o vrsti i svojstvima tla i
nagibu terena.
Kod blaže nagnutih padina može između stepenica biti međurazmak od 1 do 1,5 m. Kod jače nagnutih
terena taj se međurazmak izostavlja. Stepenice se ne moraju izvoditi na kamenitim terenima, ako u njima ima
prirodnih neravnina koje sprječavaju klizanje tijela nasipa.
Temeljno tlo mora na stepenicama imati traženu zbijenost, ovisno o vrsti tla i visinskom položaju.
OBRAČUN RADA
Iskop stepenica mjeri se po stvarno iskopanoj količini sraslog tla, u kubičnim metrima, za svaku kategoriju
materijala (“A”, “B” ili “C”) posebno, računajući i utovar u prijevozno sredstvo. Na poprečnim se profilima na
mjesto ucrtanih stepenica unosi postotak pojedine kategorije tla, što je osnova za konačni obračun ukupnih
količina iskopa stepenica svake kategorije materijala.
Iskop stepenica plaća se po kubičnom metru iskopanog tla po jediničnim cijenama u koje je, osim iskopa,
uključeno i prebacivanje iskopanog materijala u nasip, potrebno oblikovanje ploha na padini i u temeljnom tlu.

3.9.4 Iskopi za temelje i građevne jame

OPIS RADA
Rad obuhvaća iskope za temelje širine do 2 m i građevne jame za objekte šire od 2 m, raznih dubina, u svim
kategorijama tla. Iskopi se rade točno po mjerama i profilima te visinskim kotama iz projekta.
Prema potrebi, jame se podgrađuju i razupiru, ili se izvode pomoću žmurja ili zagata.
U rad se ubrajaju i dodatni poslovi na sabiranju i crpljenju oborinskih, podzemnih ili izvorskih voda, vertikalni
prijenos iskopanog materijala na potrebnu visinu, odlaganje iskopanog materijala potrebnog za nasipavanje oko
gotovog temelja i odvoz viška iskopanog materijala.
IZRADA
Temeljne konstrukcije mogu biti: trake, samci, nosači ili ploče. Prema dubini temeljenja razlikujemo:
 plitko temeljenje,
 temeljenje u otvorenoj jami.
Temeljenje u otvorenoj jami može biti:
 bez podgrađivanja i razupiranja s iskopom u nagibu pokosa koji osigurava najmanji faktor
sigurnosti F = 1,3 protiv klizanja, i
 podgrađivanjem, koje može biti pomoću:
 drvene oplate,
 zabijenih čeličnih i drvenih talpi (žmurje),
 zabijenih i usidrenih stupova s odgovarajućom oplatom između njih, te
 izrade posebnih obodnih zidova od betona kružnog oblika (bunari), ili pravokutnog oblika
(sanduci).

24/104
 Prema prisutnosti vode razlikujemo:
 temeljenje u suhom,
 temeljenje u vodi.
Temeljenje se obavlja prema izvedbenim nacrtima projekta temeljenja koji treba sadržavati: ispitivanja
uzoraka tla ispod temelja, proračun dopuštenog opterećenja, proračun slijeganja građevinskog objekta,
njegovog dijela i susjednih objekata, dimenzioniranje temelja, te i druge podatke prema važećim zakonima i
propisima iz područja građevinarstva.
Građevne jame treba oblikovati prema projektu.
Ako je projektom predviđeno podgrađivanje, a tijekom rada nastanu okolnosti koje iziskuju promjenu načina
razupiranja, izvođač o tome treba obavijestiti nadzornog inženjera. Iskopani materijal treba odbaciti od stijenki i
ruba iskopa na potrebnu sigurnu udaljenost od urušavanja, te ga razvrstati po upotrebljivosti za nasipavanje oko
temelja, za ugradnju u nasipe ili prijevoz u odlagalište.
Ako se građevna jama podgrađuje, izvođaču se priznaje iskop za radni prostor širi za 50 cm, koji se računa
kao svijetli razmak između oplate građevne jame i oplate građevinskog objekta.
Ako je dno građevne jame u nevezanom materijalu, treba ga neposredno prije izrade temelja urediti
nabijanjem. Ako je dno temeljne jame u vezanom materijalu, te ako je došlo do oštećenja dna, potrebno je
neposredno prije izrade temelja urediti oštećeni dio uz eventualnu zamjenu pogodnim materijalom. Ako je
krivnjom izvođača građevna jama iskopana preduboko, izvođač je dužan popraviti jamu prema zahtjevima
statičkog proračuna, odnosno prema odredbi nadzornog inženjera.
Ako se pri iskopu pojavljuju prepreke kao što su kabeli, kanali, drenaže, ostaci objekata, izvođač je dužan o
tome obavijestiti nadzornog inženjera koji odlučuje na koji će način izvođač odstraniti ili osigurati takve
prepreke, poštujući sve propise i upute vezane za njihovo djelovanje i upravljanje.
Ako se prilikom iskopa obavlja i crpljenje vode, onda se to treba raditi tako da se ne smanji zbijenost tla ili da
se ne odnose sitnije čestice. Radi smanjenja brzine i količine dotoka vode, izrađuje se žmurje od dasaka,
betonskih ili čeličnih talpi sa žljebovima.
Pri iskopu treba primijeniti sigurnosne mjere radi zaštite pokosa, što je dužnost izvođača.
Način preuzimanja iskopa ovisi o značaju objekta i sastavu tla, a određen je projektom (npr. hoće li pregled i
prijam obaviti specijalisti - geomehaničari, geolozi ili nadzorni inženjer).
OBRAČUN RADA
Rad se mjeri u kubičnim metrima po stvarno obavljenom iskopu u sraslom stanju prema mjerama iz projekta
ili odredbama nadzornog inženjera. Mjeri se od gornjeg ruba do dna iskopa, pri čemu se uzimaju u obzir i
kategorije tla.
Dubine se mjere od prosječne kote terena na obodu građevne jame koja se smatra ishodišnom razinom za
određivanje dubine iskopa. Mjeri se i iskop za potrebni radni prostor.

3.9.5 Iskop rovova za instalacije i drenaže

OPIS RADA
Rad na iskopu rovova za instalacije i drenaže obuhvaća iskop materijala točno prema nacrtima iz projekta sa
svim potrebnim razupiranjima, odvodnjom, privremenim odlaganjem iskopanog materijala, te razastiranje ili
odvoz viška materijala nakon zatrpavanja rova. Rad također obuhvaća i razastiranje materijala nakon
eventualnog odvoza u nasip ili na stalno odlagalište.
IZRADA
Rovove za instalacije i drenaže treba iskopavati strojno, jedino ako to nije moguće, mogu se raditi iznimno
ručno uz potrebne mjere sigurnosti i zaštite na radu.
Rovovi se rade u svim kategorijama materijala (“A”, “B” ili “C”). Rovovi se mogu raditi slobodno, bez
razupiranja samo kod manjih dubina iskopa.
Kod većih se dubina rovovi obvezno moraju razupirati, a način razupiranja ovisi o dubini iskopa i vrsti tla.
Način razupiranja predlaže izvođač, a odobrava nadzorni inženjer. Kao mjera osiguranja od obrušavanja
iskop mora biti postupan. Za vrijeme iskopa treba osigurati crpljenje vode koja na bilo koji način dospije u rov.

25/104
 Kod rovova za drenažu razlikujemo:
 iskop za plitke uzdužne drenaže u usjecima i zasjecima,
 iskop za vertikalne drenaže,
 iskop za drenaže klasičnog tipa.
Iskop za plitke uzdužne drenaže u usjecima i zasjecima u vezanom zemljanom materijalu izrađuje se prema
projektu. Mogući razrahljeni dio iskopa mora se zbiti približno na gustoću okolnog tla.
Iskop za vertikalnu drenažu obavlja se garniturom za bušenje. Projektom mora biti točno određeno područje
za izradu vertikalnih bušotina, profil bušotina kao i dubina bušotine.
Iskop za drenažu klasičnog tipa s vertikalnim stranicama obavlja se strojno. Ako vrsta tla i dubina rova
zahtijevaju razupiranje, rov se mora razupirati. Širina dna iskopa za drenaže povećava se s dubinom, ovisno o
svojstvima tla i mora biti određena projektom.
Iskopani materijal razvrstava se (ocjenjuje) prema kategoriji ("A", "B" ili "C").
Iskopani materijal odlaže se privremeno uz rovove na takvoj udaljenosti na kojoj neće ugroziti iskopani rov.
Taj se materijal upotrebljava za zatrpavanje rova ako je pogodan, a višak odvozi na mjesto određeno projektom
ili odredbom nadzornog inženjera te tamo razastire.
Po završetku iskopa obavlja se visinska kontrola dna na svakom projektnom profilu ili po potrebi i gušće.
OBRAČUN RADOVA
Količina radova za rovove instalacija, plitke, uzdužne i klasične drenaže mjeri se u kubičnim metrima stvarno
iskopanog rova u sraslom tlu, prema projektu..
Iskopi za vertikalne drenaže mjere se po metru izrađene bušotine.
Pri izradi klasične drenaže jedinične cijene za iskop razlikuju se prema dubini (0 do 2 m; 2 do 4 m; 4 do 6 m i
preko 6 m).

3.9.6 Iskopi regulacijskih kanala

OPIS RADA
Ovaj rad obuhvaća iskope za regulacije, kanale i slične radove u svim kategorijama tla, prema podacima iz
projekta.
Rad obuhvaća i odlaganje materijala duž iskopa kanala s razastiranjem i planiranjem ili odvoz materijala u
stalno odlagalište, kao i dodatne radove koji su potrebni za skretanje vodnih tokova.
IZRADA
Iskope treba raditi prema odabranoj tehnologiji, strojno, a ručni rad svesti na najmanju mjeru i primijeniti
jedino tamo gdje se ne može raditi strojevima.
Iskopani materijal treba privremeno odložiti na sigurnu udaljenost, a najmanje na jedan metar od obje strane
gornjega ruba kanala, ako je to s obzirom na terenske i ostale okolnosti moguće.
Humus treba odvojiti od ostalog materijala ako se višak materijala koristi za izradu nasipa.
Ako projektom nije predviđena upotreba iskopanog materijala za određene namjene (nasipe), treba ga po
završetku radova razastrti i isplanirati ili prevesti u odlagalište određeno projektom ili odredbom nadzornog
inženjera i urediti ih.
Iskopani materijal razvrstava se (ocjenjuje) prema kategoriji ("A", "B", ili "C").
Niveleta dna regulacijskih kanala mora odgovarati projektu tako da ne može doći do zadržavanja vode u
kanalu, što se provjerava geodetskom kontrolom nakon završenog iskopa na svakom projektnom profilu ili po
potrebi i gušće.
Rad se mora organizirati tako da u slučaju vremenskih nepogoda ne dođe do oštećenja na obavljenim
radovima ili na otvorenim površinama zbog ispiranja materijala.
Korijenje i slične prepreke u zoni kanala treba odstraniti. Ovaj rad je uključen u jediničnu cijenu iskopa.

26/104
 Po završetku iskopa obavlja se visinska kontrola dna i pokosa kanala na svakom projektnom profilu ili po
potrebi i gušće.
OBRAČUN RADA
Pred početak radova treba pregledati poprečne profile terena (iz projekta) te ih po potrebi dopuniti. Dubina
iskopa određuje se od ishodišne visinske kote u osi svakog poprečnog profila, koja se dobije kao srednja
vrijednost dviju visinskih kota sraslog tla na oba kraja ruba iskopanog kanala.
Na osnovi poprečnih profila, njihovih međusobnih udaljenosti i dubine izračunava se količina sraslog tla u
kubičnim metrima. Također se određuje i količina materijala po kategorijama.

27/104
4 ZBIJANJE TLA

U izradi predavanja korišten pregledni rad "Zbijanje tla i drugih zrnatih materijala za građevine" (Brandl,
2002) objavljen u Građevinaru.

4.1 UVOD

Optimalno zbijanje zemljanih i zrnatih materijala i kontrola tog postupka važna je ne samo za područje
građenja cesta i željeznica već, i za mnoga druga područja koja se bave izvođenjem građevinskih konstrukcija.
Treba razlikovati površinsko zbijanje u slojevima od dubinskog zbijanja (= poboljšanja tla).
Ovo predavanje bavi se pitanjem kvalitetnog zbijanja u slojevima.
Ponekad se u građevinarstvu podcjenjuje značenje zbijanja tla, na način da se zbijanje tla smatra perifernim
pitanjem ili da se smatra da je u tom području sve jasno ("dovoljno je nekoliko prijelaza valjkom i sloj je dovoljno
zbijen" ili "u slučaju potrebe dovoljno je upotrijebiti teži valjak"). No, optimizacija zbijanja zemljanih i zrnatih
materijala i pouzdana kontrola tog procesa ipak nije tako jednostavna i ovisi o brojnim međusobno povezanim
faktorima koji opet ovise o cilju i načinu zbijanja, te o opremi koja se koristi za zbijanje.

slika 1.1 Shematski prikaz djelovanje opreme kod dubinskog i površinskog zbijanja

Dva primjera opreme za zbijanje pruža slika 1.1: dubinsko i površinsko dinamičko zbijanje teškim teretom
(udarno nabijanje teškim nabijačima) i površinsko zbijanje u slojevima pomoću valjaka (statički, vibracijski i
oscilacijski valjci). Uočljiva je interakcija između podloge i opreme za zbijanje. Kontrolom koja uključuje mjerenje
parametara interakcije ostvaruju se tri najvažnija cilja zbijanja:

28/104
 Optimizacija zbijanja
Kod optimizacije zbijanja izbor ovisi o kvaliteti zbijanja, o potrebnoj energiji i
vremenu zbijanja, te o potrebnim geotehničkim parametrima materijala koji se
zbija. Zbijanje treba biti homogeno i ujednačeno, ali treba izbjegavati i pretjerano
zbijanje i ponovno rahljenje tla. Suradnja geotehnike i strojarstva pruža razvoj
"inteligentne" opreme za zbijanje koja će sama reagirati na lokalne promjene
svojstava zemljanog/zrnatog materijala i to automatskim mijenjanjem
odgovarajućih strojarskih parametara.
Valjci opremljeni sustavima za automatsko reguliranje stupnja zbijanja (tj.
vibriranja/osciliranja) već se smatraju značajnim korakom u tom pravcu jer se time
zbijanje podiže s razine rutinskog umijeća na razinu složenoga tehničkog procesa
utemeljenog na odgovarajućim znanstvenim postavkama.
Kontrola zbijanja
Kontrolu treba obavljati i tijekom postupka zbijanja, pri čemu se baždarenje
kontrolnih podataka temelji na interakciji između tla i opreme za zbijanje.
Između ostalog cilj razvoja "inteligentne" opreme za zbijanje je kontinuirana
kontrola zbijanja (s pomoću kontrolnih uređaja koji su sastavni dio opreme za
zbijanje) čime se u konačnici smanjuje broj kontrolnih ispitivanja nakon zbijanja, .
Pa tako, "inteligentni" valjak pored određivanja vrijednosti bezdimenzionalnog
dinamičkog zbijanja, definira i dinamičke module, a sve to registriranjem i
interpretiranjem stalno promjenljivih odnosa između tla i valjka.
Dokumentacija o zbijanju
U pisanom izvješću treba iskazati i vrijednosti tradicionalnih kontrolnih ispitivanja u
jednoj točki i vrijednosti koje se dobivaju kontinuiranom kontrolom (za razliku od
tradicionalnih metoda, manipuliranje rezultatima gotovo da je nemoguće u slučaju
kontinuirane kontrole s pomoću uređaja montiranog na valjku).
Pored zemljanih materijala, zbijati treba i druge zrnate materijale, a to uključuje i razne otpadne materijale.
Reciklirani materijali, leteći pepeo, produkti izgaranja u spalionicama, prethodno tretirani otpadni materijal,
građevinski otpad itd. sve se češće ugrađuju u nasipe, cestovne objekte, brtvene slojeve, potporne konstrukcije
itd. Čak se i neprerađeni komunalni otpad mora nabijati u slojevima pri odlaganju na odlagališta.

4.2 OPĆI ASPEKTI DUBOKOG I PLITKOG ZBIJANJA

Zemljani i drugi zrnati materijali mogu se zbijati na više načina, a odabir postupaka ovisi o cilju zbijanja, o
svojstvima materijala koji se zbija, o opremi za zbijanje, o rokovima građenja, o ugovorenoj cijeni itd.
U primjeni se ovi postupci zbijanja:
 statičko,
 vibracijsko,
 oscilacijsko,
 kružno,
 gnječenjem,
 tlačno,
 udarno,
 eksplozivno,
 kombinirano (kombinacija nekih od gornjih metoda).
Ti se postupci mogu provoditi kao zbijanje: kontinuirano, ciklično, isprekidano, povremeno.
Osim toga ti se postupci mogu provoditi pri različitim stanjima naprezanja (malo srednje ili veliko naprezanje)
i uz nanošenje različite energije (mala, srednja ili velika vrijednost) što utječe na rezultate. Na primjer,
anizotropno ponašanje zbijenih slojeva ovisi o omjeru između vrijednosti nanesene energije i vrijednosti
naprezanja te naravno i o parametrima zemljanog ili drugog zrnatog materijala.

29/104
 Duboko zbijanje je vrsta poboljšanja tla pri kojoj se najbolji rezultati postižu vibroflotacijom (skidanjem i
zamjenom materijala), snažnim nabijanjem i dubokim miniranjem. Tim se metodama obično postižu rezultati do
dubine od 10 do 20 m, ovisno o svojstvima tla, opremi za zbijanje i energiji zbijanja. Tlo se može poboljšati do
dubine od 40 m s pomoću "gigastroja" za udarno nabijanje (težina je 200 t, visina pada 40 m), dok se
vibroflotacijom poboljšanja ostvaruju do dubine od najviše 60 m.
Postupci dubokog zbijanja primjenjuju se i za poboljšanje prirodnog tla i za poboljšanje umjetnih nasipa,
naročito kada se provodi u okviru postupaka za isušivanje tla. Udarno nabijanje smatra se najboljom metodom
za intenzivno duboko zbijanje starih komunalnih odlagališta.
Vibroflotacijskim se postupkom može koristiti za šljunčane pilote i za pilote otpadnog materijala.
Iskustva i opažanja na terenu pokazuju da se dubokim dinamičkim zbijanjem značajno povećava otpornost
na likvefakciju i seizmičko opterećenje tla i umjetnih nasipa i to zato što se time uvelike izaziva dinamičko
opterećenje i trešnja tla. Objekti temeljeni na tako poboljšanom tlu pokazali su se bitno otpornijim na seizmičke
utjecaje od građevina koje stoje na tlu koje nije bilo poboljšano dinamičkim zbijanjem/povećanjem gustoće tla.
To se odnosi i na plitke i na duboke temelje.
Površinsko zbijanje svakako je glavno područje zbijanja zemljanih i zrnatih materijala u slojevima. Kvalitetno
zbijanje traži se za:
 ceste i autoceste,
 željeznice,
 uzletno-sletne staze, zračne luke,
 parkirališta,
 savitljive temelje na zrnatom materijalu (npr. za spremnike),
 plitke temelje na zamijenjenom tlu,
 nasipavanje iza objekata (zidovi, propusti, potporni objekti, upornjaci na mostovima),
 zatrpavanje jaraka (naročito jaraka za vodoopskrbne sustave u urbanim područjima),
 potporne konstrukcije (npr. armirano tlo),
 ispune na objektima (npr. rešetkasti zid od montažnih elemenata i ostale ćelijaste konstrukcije),
 nasipe za prometnice,
 zemljane brane i brane od kamenog nabačaja za hidroelektrane,
 nasipe za zaštitu od poplave,
 nasipe za zaštitu od odrona kamenja, klizanja tla i lavina,
 nasipe za industrijski mulj,
 zamjenske nasipe i potporne nasipe na pokosima (za povećanje stabilnosti pokosa),
 brtvene slojeve na odlagalištima otpada (osnovni brtveni slojevi, brtveni slojevi na kosinama,
gornji slojevi),
 odlagališta.

30/104
 Za postizanje optimalne vrijednosti zbijanja (tj. visokog stupnja i ujednačenosti zbijanja) posebno su značajni
faktori koji bitno utječu na površinsko zbijanje (u slojevima). U nastavku se daju osnovni faktori (koji uvelike
ovise jedni o drugima):
Parametri materijala su:
• vrsta tla,
• granulometrijski sastav,
• oblik zrna (uglatost, oblik, površinska tekstura),
• vlažnost,
• granice konzistencije sitnozrnatog tla,,
• krutost sloja koji se zbija,
• debljina nasipnog sloja,
• krutost i parametri tla za donji sloj,
• svojstva na kontaktu između susjednih slojeva nasipnog materijala.
Parametri valjka (vibracijskog ili oscilacijskog) su:
• smjer sile koja nastaje kao rezultat dinamičkog kontakta,
• frekvencija pobude,
• amplituda bubnja valjka,
• pokretni ili nepokretni bubanj,
• promjer bubnja,
• težina valjka,
• omjer između težine karoserije i težine bubnja te omjer između ukupne težine i
vibracijske težine valjka,
• masa bubnja, ekscentra i karoserije te njihovi omjeri,
• geometrija i oblik bubnja (npr. cilindričan, višekutan);
• stanje bubnja (cilindričnost bubnja, ležajevi, proklizavanje guma),
• vučeni ili samohodni valjak.
Parametri postupka
• broj prijelaza valjka,
• brzina i smjer valjka,
• nagnutost površine koja se nabija,
• oblik, nagnutost i glatkost sloja koji se nabija i (eventualno) postojanje
mjestimičnih neravnina.
Način rada vibracijskog valjka:
• stalni kontakt,
• djelomično uzdizanje (= djelomičan gubitak kontakta),
• preskakanje,
• njihanje kotača (trebalo bi se izbjegavati),
• nekontrolirano kretanje kotača (treba se izbjegavati).
Načini rada bubnja oscilacijskog valjka:
• lijepljenje,
• lijepljenje/klizanje.

31/104
 Na temelju prethodno rečenog možemo zaključiti da je zbijanje složen postupak, te da u obzir trebamo uzeti
velik broj faktora ako želimo dobiti prikladno zbijenu površinu. Pritom trebamo naglasiti da je uz stupanj zbijanja
važna i ujednačenost zbijanja. Na osnovi iskustva i dugotrajnog praćenja postupaka zbijanja, ustanovljeno je da
nosivost, stupanj deformacije, indeks sadašnje uporabivosti (PSI – Present Serviccability Index) i vijek trajanja
autoceste ili željeznice uvelike ovise o stupnju zbijanja i o homogenosti višeslojnih cestovnih i željezničkih
konstrukcija i posteljice (vrha nasipa ili iskopa).
Međusobni su utjecaji dobro ispitani već prije tri do četri desetljeća, a rezultati tih ispitivanja poslužili su za
izradu detaljnih preporuka. Podaci koje pruža tablica 1.2 usvojeni su 1980. godine kao pokazatelji mjerodavni za
gradnju cesta i autocesta u Austriji. Sustav kontinuirane kontrole zbijanja kojim su opremljeni valjci omogućuje
sofisticirano praćenje homogenosti i trebao bi postupno zamijeniti tradicionalne metode za ocjenu kakvoće
zbijene površine.

tablica 1.2 Zahtjevi homogenosti/ravnomjernosti za ceste i autoceste koji se odnose na nevezane slojeve

4.3 KONTROLA ZBIJANJA

4.3.1 Uvodne napomene

Kontrola zbijanja na licu mjesta važna je svuda gdje dolazi do interakcije između konstrukcije i tla te na
objektima koji se sastoje od zemljanog ili nekog drugog zrnatog materijala. Odgovarajuća kontrola izuzetno je
važna za postizanje optimalne kvalitete zbijanja te za ocjenjivanje kvalitete.
Standardne tradicionalne metode uspješno se primjenjuju u geotehnici već više desetljeća. Te metode
bazirane su na pojedinačnim ispitivanjima koja se provode lokalno, na manje ili više nasumce odabranim
mjestima.
Rezultate ispitivanja probnom pločom koje je obavljeno na gornjem nosivom sloju nekih dionica na
autocestama pružaju slika 2.1 i slika 2.2. Optimizacija zbijanja i odgovarajuća kontrola provedeni su na
tradicionalan način, tj. bez kontinuirane kontrole zbijanja (CCC). U slučajevima kada nisu postignute tražene
vrijednosti, zatražena je zamjena lokalnog tla ili dodatno zbijanje. Omjer modula ponovnog opterećenja i prvog
opterećenja, tj. Ev2: Ev1, bio je mnogo veći od dopuštene gornje granične vrijednosti od 2,2 koja je zadana u
nekim propisima. Ovi primjeri pokazuju, kao i tisuće sličnih primjera, da se omjer Ev2: Ev1 nikako ne može
smatrati općeprihvatljivim i pouzdanim kriterijem za ocjenu kvalitete zbijanja.

32/104
 slika 2.1 Histogram modula ME i omjera Ev2 : Ev1 (=ME2 ⋅ ME1) za gornji nosivi sloj na jednoj dionici autoceste. Nasipni materijal:
pješčani šljunak otporan na smrzavanjeodmrzavanje

slika 2.2 Odnos između deformacijskog modula Ev1 (prvo opterećenje) i omjera između drugog i prvog opterećenja, Ev2 : Ev1. Posteljica
autoceste (pješčani šljunak iz jednogizvora)

Rasap vrijednosti koje pružaju slika 2.1 i slika 2.2 može se prihvatiti kao tipičan za gradilišne uvjete u kojima
je postignuta srednja do dobra kvaliteta zbijanja. To upozorava na dvije značajne činjenice:
 uglavnom neizbježnu heterogenost posteljice i tampona na kolničkim i željezničkim nasipima,
čak i u slučaju uporabe pripremljenog nasipnog materijala.
 nepouzdanost tradicionalne metode za kontrolu zbijanja mjestimičnim provjeravanjem kvalitete.
Zbog sve strožih zahtjeva koji se postavljaju u vezi s gradnjom inženjerskih konstrukcija i nasipa, danas se
zbijanje treba, kada je god to moguće, kontrolirati kontinuirano i to već tijekom samog postupka zbijanja. To
danas omogućuju dvije nerazorne metode:
 kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) uređajem koji se nalazi na valjku,
 spektralna analiza površinskih valova (SASW) ili kontinuirana analiza površinskih valova
(CSW).

33/104
 Obje su metode za kontrolu zbijanja nerazorne i mogu se primijeniti i za zemljani materijal i za sve tipove
ostalih zrnatih materijala. Međutim, za razliku od postupka CCC koji se obavlja uređajem već montiranim na
valjku, kod postupka CSW valja se koristiti posebnom vanjskom opremom za ispitivanje koju treba postaviti na
ravnu površinu tla, a sastoji se od elektromagnetskog vibratora koji generira površinske valove te od niza
geofona koji primaju te valove. Stoga stvarno kontinuirana optimizacija zbijanja (tj. optimizacija tijekom valjanja)
nije moguća, a opsežna bi se baždarenja trebala obaviti za kontinuiranu kontrolu zbijanja. S druge strane,
prednost postupka CSW sastoji se u dubini prodiranja, a to omogućuje naknadnu kontrolu čitave konstrukcije.

4.3.2 Kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) tijekom valjanja

Ovaj inovativni postupak unosi značajno poboljšanje u područje kontrole zbijanja jer su podaci dostupni već
u vrijeme zbijanja i to za čitavu površinu koju valjak zbija. Metoda se u početku primjenjivala samo za vibracijsko
zbijanje. Kasnije je utvrđeno da je podobna i za oscilacijske valjke.
Osnovna prednost kontinuirane kontrole zbijanja (CCC) tijekom valjanja sastoji se u činjenici da je sam valjak
sredstvo kojim se obavlja mjerenje, pa se kontrola obavlja istovremeno sa optimalizacijom i stalnim
iskazivanjem podataka o zbijanju. Mjerna se oprema jednostavno postavlja i na oscilacijske i na vibracijske
valjke (glatke valjke, ježeve, pa čak i na valjke s poligonalnim bubnjevima).
Iskustva pokazuju da su se operateri, nadzorni inženjeri itd. vrlo brzo priviknuli na ovu metodu kontrole. Time
se eliminiraju nekvalitetni valjci kojima se postižu slabi rezultati, a dobiveni podaci ne mogu se mijenjati.
Zbijanje vibrovaljkom obavlja se s pomoću bubnja koji vibrira djelovanjem rotirajuće mase. Oscilacija bubnja
mijenja se ovisno o odzivu tla. Ovom se činjenicom koristi sustav CCC za mjerenje krutosti tla. Prema tome,
bubanj vibracijskog (ili oscilacijskog) valjka rabi se i kao sredstvo za mjerenje ( slika 2.3): Njegovo se kretanje
bilježi (A), analizira u procesoru (B) gdje se izračunava vrijednost dinamičkog zbijanja, a rezultati se iskazuju na
uređaju s ekranom (C) gdje se mogu i pohraniti. Osim toga, potreban je i dodatni senzor kojim se može odrediti
lokacija i brzina valjka (D). Primjenom sustava GPS (globalnog sustava za pozicioniranje) položaj valjka može
se locirati uz odstupanje od najviše 5 cm.

slika 2.3 Princip rada na valjku montiranog uređaja za kontinuiranu kontrolu zbijanja (CCC). A = jedinica za registriranje; B = procesor; C
= jedinica za prikaz rezultata; D = određivanje položaja i brzine

Najnovije inovacije su automatski kontrolirani valjci koji ugađaju smjer nanošenja sile ovisno o variranju
svojstava tla, pa tako uzimaju u obzir i porast krutosti tijekom zbijanja. Valjak tipa "vario" kod kojeg se zbijanje
automatski prebacuje s osciliranja na vibriranje i obratno, ovisno o automatski registriranim svojstvima tla
prikazuje slika 2.4. Dijagrami koje prikazuje slika 2.5 pokazuju kako pritisak tla ovisi o smjeru pobude i načinu
rada "vario"-valjka (tablica 1.3). Dakle, "vario"-valjcima možemo se koristiti kao univerzalnim valjcima pogodnim
za sve vrste tla.

34/104
 Osim toga, takav optimalizirani postupak zbijanja omogućuje vrlo ravnomjerno zbijanje uz manji broj prijelaza
valjka što, između ostalog, rezultira i u manjem drobljenju i uništavanju zrna. To je naročito značajno za nosive i
tamponske slojeve na cestama itd. koji su izloženi naizmjeničnim ciklusima smrzavanja i odmrzavanja.

slika 2.4 "Vario"-valjak koji se može automatski i postupno prebaciti s vibriranja (vertikalna pobuda) na osciliranje (horizontalna pobuda) -
ovisno o lokalnim svojstvima tla

slika 2.5 Dijagrami pritiska tla ispod bubnja "vario"-valjka koji varira ovisno o smjeru pobude i načinu rada

35/104
tablica 1.3 Način rada vibracijskog valjka

Vibracijski valjak može se teoretski modelirati s pomoću sustava sa dva stupnja slobode (slika 3.1).
Pretpostavlja se da je kretanje valjka definirano pomacima bubnja i onog dijela karoserije valjka koji djeluje na
bubanj. Oscilacijski valjak i horizontalno pobuđivani "vario"-valjak može se opisati s pomoću sustava sa dva
stupnja slobode koji prikazuje slika 3.2. U svim slučajevima, postupak zbijanja u početku uzrokuje nabiranje tla
(izdizanje), zatim maksimalno slijeganje, te na kraju plastičnu deformaciju (slika 3.3).

slika 3.1 Sustav s dva stupnja slobode kojim se opisuje vibracijski valjak

36/104
slika 3.2 Sustav s dva stupnja slobode kojim se opisuje oscilacijski valjak (sila pobude M cosωt) i horizontalno pobuđivani "vario"-valjak
(sila pobude H cosωt)

slika 3.3 Deformacija tla u tri sloja (na površini, 15 cm ispod površine i 40 cm ispod površine) uzrokovana oscilacijskim zbijanjem
(horizontalna pobuda). Nekoherentno tlo

Danas se u Europi rabe dva sustava CCC: kompaktometer i terameter. Oba sustava imaju senzor s jednim ili
dva akcelerometra, koji su spojeni s ležajem bubnja valjka, zatim procesorsku jedinicu te ekran s kojeg se
očitavaju izmjerene vrijednosti. Senzor stalno registrira akceleraciju bubnja. Prethodni akceleracijski signal
analizira se u procesorskoj jedinici da bi se odredile vrijednosti dinamičkog zbijanja u odnosu na zadane
parametre valjka. Vrijednosti dinamičkog zbijanja označavaju se sa CMV i OMEGA.
Kompaktometarska vrijednost (CMV) izračunava se tako da se amplituda prvog harmonijskog tona
akceleracijskog signala podijeli s amplitudom frekvencije pobude. Prijašnja empirijska istraživanja pokazala su
da vrijednost prvog harmonijskog tona raste usporedo s povećanjem krutosti tla. Osim toga, zadana je i
pomoćna vrijednost da bi se u obzir uzeo i način rada bubnja. Rezonancijska vrijednost (RM) izračunava se
tako da se amplituda polufrekvencije akceleracijskog signala podijeli s amplitudom frekvencije pobude. Ako
vrijednost RMV nije jednaka nuli, to znači da pri kretanju kotača dolazi do preskakanja (slika 3.4, tablica 1.3.).

37/104
 slika 3.4 Vrijednosti dinamičkog zbijanja (OMEGA, CMV, RMV) u funkciji dinamičkog posmičnog modula, ovisno o načinu rada
(kontinuirani kontakt – djelomično uzdizanje - preskakanje bubnja

U postupku CCC kojeg primjenjuje terameter, izračunava se energija koju apsorbira tlo (tj. vrijednost
OMEGA). Akceleracija bubnja mjeri se u dva ortogonalna smjera, a brzina bubnja određuje se integriranjem
akceleracijskih komponenata. Energija se izračunava tako da se u obzir uzima masa bubnja, masa rotirajućeg
ekscentra, statička sila i sila ekscentra. U integraciji diferencijalne jednadžbe upotrebljavaju se dva ciklusa
pobude da bi se u obzir uzeo način rada jer je to značajno za točnu interpretaciju (slika 3.4, tablica 1.3).
Do sada su se vrijednosti dinamičkog zbijanja najčešće baždarile na temelju vrijednosti dobivenih iz
tradicionalnih ispitivanja kao što je npr. stupanj zbijanja (DPr) i gustoća ρ, ili pak modul deformacije Ev. Međutim,
sve se češće koriste dinamički moduli vibracije koji se izravno dobivaju u tijeku rada valjka, tako da možemo
očekivati da će se ti moduli u budućnosti sve češće upotrebljavati kao parametri za određivanje kvalitete
zbijanja. Osnovne prednosti kontinuirane kontrole zbijanja tijekom rada valjka su:
• kontinuirano se kontrolira čitava površina,
• rezultati su dostupni već tijekom zbijanja pa stoga nema ometanja niti kašnjenja građevinskih
radova,
• samo zbijanje je optimalno - izbjegavaju se lokalne pojave pretjeranog zbijanja (što inače dovodi
do ponovnog rahljenja površinskog sloja),
• na minimum se svodi drobljenje i uništavanje/abrazija zrna što bi inače moglo negativno utjecati
na kvalitetu cestovnih i željezničkih konstrukcija,
• troškovi kontrole su manji od troškova tradicionalnog ispitivanja,
• trajno je dostupna potpuna dokumentacija za čitavu površinu.
Očito je da se postupak kontinuirane optimalizacije i kontrole tijekom zbijanja treba primjenjivati kada god je
to moguće. Ponekad nailazimo na mišljenja da je taj postupak jako skup. Međutim, to nikako nije točno.
Ekonomske studije obavljene u sprezi s geotehničkim istraživanjima i nadzorom na gradilištu jasno pokazuju da
ova metoda kontrole na kraju dovodi do ušteda, do smanjenja vremena građenja, i do poboljšanja kvalitete.
Potrebni su samo odgovarajuća oprema i obuka koju provodi geotehnički inženjer upoznat s tim mjernim
uređajem.
Dubina mjerenja je kod uređaja za kontinuiranu kontrolu zbijanja bitno veća od dubina koje se postižu
upotrebom tradicionalnih metoda. Mjerenje gustoće se kod tradicionalnih metoda obavlja do dubine od 0,1 do
0,3 m a standardna ispitivanja probnom pločom dopiru do dubine od 0,5 do 0,6 m. S druge strane, mjerenja
obavljena postupkom CCC dosežu do dubine od 1,5 do 2,2 m. Praktični primjer pruža slika 3.5, gdje je za
izvođenje armiranobetonske temeljne ploče jedne elektrane trebalo je obaviti dubinsko poboljšanje i djelomičnu
zamjenu tla da bi se tako umanjila diferencijalna slijeganja.
Poboljšanje tla u rastresitim riječnim nanosima (pješčani prah) obavljeno je izvođenjem šljunčanih pilota koji
su prekriveni geotekstilom i slojevima pješčanog šljunka. Točan raspored i promjer šljunčanih pilota praćen je
uređajem za CCC sve vrijeme izvođenja zemljanih radova i to sve do nanošenja konačnog sloja koji se nalazio
1,5 m iznad šljunčanih pilota (slika 3.5).

38/104
 slika 3.5 Rezultati kontinuirane kontrole zbijanja (CCC) obavljene pomoću uređaja ugrađenog na valjku, na nasipu debljine 1,5 m na
temeljnom tlu poboljšanom postupkom vibroflotacije. Položaj šljunčanih pilota dobro se vidi na dijagramu

Osim toga, postupkom CCC povećana je trajnost geosintetičkog materijala koji je ugrađen u višeslojnu
konstrukciju. Ravnomjerno zbijana glatka površina svakog sloja nije podložna stvaranju nabora u geosintetičkoj
tkanini, a i teže dolazi do njezina probijanja. Time se također izbjegava i lokalno pretjerano zbijanje nasipanih
slojeva, a tako i prekoračuje dozvoljenih naprezanja u zoni geotekstila ili u pokrovu.
Postupak kontinuirane optimizacije kontrole tijekom zbijanja pokazao se kao prikladan na mnogim
gradilištima, pa je tako upotreba tog postupka već nekoliko godina obvezatna u Austriji (uglavnom pri izvođenju
državnih cesta i autocesta, ali i kod gradnje željezničkih pruga i izvođenja glinenih brtvenih slojeva za
odlagališta otpadnog materijala, te kod gradnje nasutih brana). Metoda se može primijeniti za sve vrste
zemljanih ili nasutih materijala, pa tako i za razne proizvode dobivene recikliranjem, a uspješno se rabi i za
zbijanje pokosa do nagiba od β = 2:3. Kod zbijanja pokosa, valjak se mora tegliti a treba se koristiti i posebnim
postupkom upravljanja (da bi se izbjeglo klizanje). Pouzdana interpretacija podataka dobivenih mjerenjem
moguća je samo ako se u obzir uzme i način rada valjka, a ti uvjeti variraju od kontinuiranog kontakta između
bubnja i meke podloge pa do ljuljanja ili čak nekontroliranog kretanja u slučajevima kada je krutost tla vrlo velika
(slika 3.4, tablica 1.3). Način rada bitno utječe na porast dinamičkih vrijednosti zbijanja tijekom samog zbijanja,
pa se stoga mogu lako uočiti na iskazanim dijagramima. Moduli dinamičke vibracije ( Evib) mogu se izravno
odrediti pomoću posebno opremljenih valjaka, pri čemu se u obzir, osim vibracijskih karakteristika, uzima i
odnos između opterećenja i slijeganja.
Dobra je korelacija između ovih vrijednosti i statičkih modula i one su u velikoj mjeri neovisne o parametrima
stroja (npr. o amplitudi i frekvenciji) te o brzini kretanja valjka. Ovaj se sofisticirani sustav može primijeniti za sve
vrste tla i ostalih zrnatih materijala, pa čak i za asfaltne slojeve.

39/104
 U zaključku vrijedi napomenuti da se optimalizirano zbijanje ne smije bazirati na samo jednoj "vrijednosti
zbijanja", tj. na minimalnoj dozvoljenoj vrijednosti koja se najčešće propisuje u većini propisa i norma (tj. modulu
opterećenja probnom pločom Ev i/ili "stupnju zbijanja" DPr). Primjenom uređaja za kontinuiranu kontrolu i
optimalizaciju zbijanja koji se nalazi na valjku (CCC) može se postaviti veći broj kriterija. Stoga se
primopredajna ispitivanja mogu bitno poboljšati bez kompliciranja primopredajnog postupka. Ako želimo postići
kvalitetno i ravnomjerno zbijanje, preporučuje se zadavanje sljedećih kriterija:
• minimalne i maksimalne vrijednosti dozvoljenog dinamičkog zbijanja. Jasno definirani
minimalni/maksimalni kvantil (10%) ili maksimalna standardna devijacija (≤ 15 do 20 %, u odnosu
na srednju vrijednost),
• porast vrijednosti dinamičkog zbijanja između dvaju prijelaza valjka: <5%,
• ne smije doći do smanjenja vrijednosti dinamičkog zbijanja (jer bi to značilo da dolazi do
ponovnog rahljenja i/ili drobljenja zrna) osim kada se obavlja "valjanje mikropukotina" da bi se
umanjila pojava odraznih pukotina u slojevima koji su stabilizirani cementom (slika 3.6).

slika 3.6 Shema kontroliranog relaksacijskog valjanja (valjanje mikropukotina) kojim se smanjuju odrazne pukotine u slojevima koji su
stabilizirani cementom i to obavljanjem specifičnog dodatnog zbijanja i naknadnog površinskog rahljenja u sprezi s
dinamičkom kontinuiranom kontrolom zbijanja (CCC) pomoću kontrolnog uređaja instaliranog na valjku

40/104
4.3.3 Dinamičko ispitivanje probnom pločom

Tradicionalna ispitivanja probnom pločom (dakle statička ispitivanja) i ispitivanja uređajem za kontinuiranu
kontrolu zbijanja (CCC) ne mogu se provesti kada za to nema dovoljno prostora (npr. kod nasipavanja uskih
jaraka, ili zasipavanja potpornih konstrukcija). U takvim se slučajevima sve češće primjenjuje dinamičko
ispitivanje probnom pločom ili "ispitivanje deflektometrom s padajućim teretom ".
Za razliku od statičkog ispitivanja probnom pločom, ovo se ispitivanje može obaviti vrlo brzo i nije potreban
protuuteg. Shematski prikaz postupka pruža slika 3.7. Dubina mjerenja otprilike odgovara dvostrukom promjeru
probne ploče, tj. iznosi 60 cm za standardnu ploču promjera 30 cm. Opsežnim su istraživanjima dobiveni
sljedeći rezultati:
• pouzdani rezultati ispitivanja mogu se postići dovoljno osjetljivim mjerenjem slijeganja uređajem
za dinamičko ispitivanje probnom pločom i pravilnim baždarenjem tog uređaja,
• osnovni je pokazatelj stupnja zbijenosti tla (ili nekog drugog zrnatog sloja) omjer između
maksimalnog pomaka ploče i maksimalne brzine ploče,
• svojstva opruge-prigušivača moraju biti nepromjenjiva u rasponu od 0 do 40°C jer se ispitivanja
često obavljaju u vrlo teškim terenskim uvjetima. Samo elementi napravljeni od čelika
zadovoljavaju te zahtjeve. Karakteristike gumenih elemenata mijenjaju se već pri manjim
temperaturama.

slika 3.7 Elementi uređaja za dinamičko ispitivanje probnom pločom (deflektometar s padajućim teretom)

41/104
4.4 PREDNOSTI KVALITETNOG ZBIJANJA

4.4.1 Općenito

Kvalitetnim se zbijanjem bitno poboljšavaju svojstva tla (ili drugog zrnatog materijala) a naročito:
• poboljšavaju se svojstva nosivosti-deformacije,
• smanjuju se štetni utjecaji koji se pojavljuju zbog promjene volumena (bujanje, skupljanje,
uzdizanje zbog zamrzavanja),
• postiže se bolja kontrola protoka vode,
• povećava se stabilnost pokosa itd.
Krajnji su rezultat tih geotehničkih poboljšanja brojni pozitivni učinci za ceste, autoceste, željeznice, zračne
luke, razne zemljane radove itd.:
• povećanje sigurnosti,
• poboljšanje uporabivosti (npr. komfornija vožnja),
• povećanje vijeka trajanja,
• smanjenje troškova održavanja,
• kraće vrijeme građenja (to uglavnom vrijedi ako se primjenjuje sustav kontinuirane kontrole
zbijanja CCC),
• smanjen protok zagađivača (u slučaju zbijanja otpadnog materijala),
• građenje visokih nasipa umjesto mostova (to se naročito odnosi na ceste i autoceste),
• kod mostova, građenje niskih upornjaka na visokim nasipima umjesto visokih upornjaka; tako se
smanjuje diferencijalno slijeganje između mosta i nasipa a i postižu se financijske uštede.

4.4.2 Ceste i željeznice

Povećanje vijeka trajanja i uporabivosti naročito je značajno u području cesta i željeznica. Ovdje nije
potreban samo vrlo visoki stupanj zbijanja, već je od osnovnog značenja i ravnomjernost zbijanja. To se najbolje
može provjeravati kontinuiranom kontrolom zbijanja (CCC) jer je taj postupak bitno bolji od tradicionalnih
statističkih postupaka.
U ovom se postupku uvode i neki novi statistički kriteriji jer se unose i podaci kao što su ujednačenost
zbijenog sloja te porast stupnja zbijanja nakon svakog novog prijelaza valjka. Relevantni su parametri i srednja
vrijednost, maksimalna i minimalna vrijednost, standardna devijacija, te porast vrijednosti dinamičkog zbijanja.
Osim toga, moći će se iskoristiti i "minimalni kvantil" (isto kao i "maksimalni kvantil") pošto se stekne
odgovarajuće iskustvo u primjeni postupka CCC. Sadašnji statistički parametri ne omogućavaju ocjenu
raspodjele kontrolnih podataka po dionici. Zone koje prikazuje slika 3.8 imaju istu srednju vrijednost,
maksimalnu i minimalnu vrijednost te istu standardnu devijaciju. Međutim, kvaliteta se na njima ipak razlikuje.
Na slika 3.8 -(1) prikazana je samo ograničena slaba zona koja se lako može poboljšati, dok se za drugu zonu
trebaju poduzeti opsežne mjere da bi se postigla dostatno ujednačena kvaliteta slika 3.8 -(2).

slika 3.8 Shematski prikaz kontrole dviju zbijenih zona istih statističkih karakteristika. Pojedine trake označavaju trakove kojima su se
kretali valjci i obavljali kontrolu postupkom CCC. Statističko ocjenjivanje može se bitno poboljšati "variografijom" ili
postupkom "Kriging"

42/104
 Dvije metode, tj. "variografsku metodu" i "Kriging metodu", primjenjujemo za statističko određivanje
raspodjele kontrolnih vrijednosti u nekom području. Prvobitno su te metode razvijene za interpretaciju
geofizičkih podataka ali je kasnije ustanovljeno da bi mogle biti korisne i u području osiguravanja kvalitete
zbijenih slojeva, dakle na cestama, autocestama, željezničkim prugama, zračnim lukama, nasipima, brtvenim
slojevima i ostalim konstrukcijama od zemljanog ili nekog drugog zrnatog materijala.
Na željezničkim se pragovima dinamičko opterećenje povećava s porastom krutosti podložnog zastora i
posteljice. To negativno utječe na kontakt između tračnice i kotača. Stoga mnogi inženjeri specijalizirani za
područje željeznica smatraju da se u takvim slučajevima treba zadavati niži stupanj zbijanja, tj. da zbijanje
takvih slojeva ne smije biti suviše intenzivno. Međutim sa stajališta mehanike tla, tako bi se situacija samo
pogoršala.
Zemljani materijal (ili neki drugi zrnati materijal) koji nije optimalno nabijen neizbježno prolazi kroz proces
dodatnog zbijanja tijekom odvijanja prometa. To dodatno zbijanje uglavnom nije ujednačeno, pa su lokalne
razlike krutosti velike. Stoga bi se tijekom izvođenja radova zbijanje trebalo obaviti tako da bude što intenzivnije
(da bi se na taj način izbjeglo dodatno zbijanje tijekom prometa), ali se treba koristiti zemljanim materijalom (ili
nekim drugim zrnatim materijalom) koji ne postiže suviše veliku krutosti nakon zbijanja.
Često se na vrlo prometnim cestama nosivi slojevi stabiliziraju cementom. Cementna se stabilizacija također
sve češće rabi za poboljšanje recikliranog materijala koji je dobiven razbijanjem starih cesta/autocesta, a
ponovo se upotrebljava za izradu kvalitetnih habajućih slojeva. Tu dolazi do pojave odraznih pukotina.
Inovativna metoda za ublažavanje pojave odraznih pukotina u cementom stabiliziranim slojevima je
relaksacijsko valjanje uz kontinuiranu kontrolu zbijanja tijekom valjanja, a pokazala se podobnom još od sredine
devedesetih godina. Taj postupak "valjanja mikropukotina" uključuje pretjerano zbijanje (slika 3.6.) čime se
dobiva fina mreža sastavljena od brojnih sitnih površinskih pukotina koje se ne šire u gornji bitumenski sloj ili u
asfaltni zastor kolničke konstrukcije.
Osim toga, kontinuirana kontrola zbijanja – pri čemu se valjak rabi kao mjerno sredstvo – omogućuje
intenzivno i vrlo homogeno zbijanje, a to je izuzetno značajno za osiguravanje dugoročnosti stabiliziranih
slojeva, naročito onih koji su izloženi jakom prometnom opterećenju.

43/104
4.4.3 Zračne luke, uzletno-sletne staze

U proteklim je desetljećima došlo do značajnog porasta zračnog prometa, pa tako i do porasta

statičkog/dinamičkog opterećenja i broja ciklusa opterećenja na pistama i uzletno-sletnim stazama. Porast
maksimalnih težina putničkih zrakoplova pri uzlijetanju prikazuje slika 3.9, a na istoj je slici i naznaka težina
nekih od poznatih budućih zrakoplova. Možemo zaključiti da geotehnička kvaliteta nosivog sloja, tampona i
posteljice postaje sve značajniji faktor tj. faktor koji sve više utječe na projektirani vijek trajanja (obično 20 do 30
godina), na uporabivost i na održavanje čitavog objekta.

slika 3.9 Povijesni prikaz porasta težina civilnih aviona pri uzlijetanju, uključujući i poznate buduće modele

Beton se smatra dominantnim materijalom za izradu kolnika u zračnim lukama i to uglavnom zbog njegove
cijene određene na bazi vijeka trajanja, zatim zbog njegove otpornosti na utjecaj goriva, te zbog otpornosti na
lokalne deformacije]. Uglavnom je svugdje obvezatna stroga kontrola kvalitete betona za kolničku konstrukciju i
za vezane nosive slojeve (tu se uglavnom misli na cemente stabilizacije), iako se često ta ista pravila ne
primjenjuju na nevezane tamponske slojeve i posteljicu. Međutim, ti slojevi isto tako značajno utječu na
ponašanje krutih i savitljivih ili pak kombiniranih kolničkih konstrukcija.
Stoga bi se čitava konstrukcija trebala smatrati višeslojnim sustavom sastavljenim od uzajamno ovisnih
komponenata (donji ustroj plus gornji ustroj), pri čemu su značajni sljedeći faktori:
• djelotvorno prenošenje opterećenja (što uključuje i prijenos opterećenja preko spojnica),
• debljina i naponsko-deformacijsko ponašanje pojedinačnih slojeva,
• geotehnička svojstva posteljice,
• čvrstoća na savijanje i zamor betona (ili asfalta),
• utjecaj temperature,
• opterećenje koje se očekuje zbog uvođenja novih zrakoplova.
Slabo i neravnomjerno zbijanje posteljice, tamponskog sloja i/ili nosivog sloja dovodi do preuranjenog
popuštanja kolnika (jednostrukih betonskih ploča, spojnica itd.).
Na primjer, analizom postojećih vojnih kolnika utvrđeno je da habajuće površine kolnika postaju
neupotrebljive pošto popusti 30-50 % kolničkih površina. Stoga se tradicionalne metode za kontrolu zbijanja, tj.
metode bazirane na pojedinačnim (točkastim) ispitivanjima, danas sve rjeđe primjenjuju. Visoka kvaliteta čitave
konstrukcije može se postići samo uz kontinuiranu kontrolu zbijanja (CCC) pomoću uređaja instaliranog na
valjku, a taj postupak pokazao se prihvatljivim ne samo za zemljane materijale, već i za ostale vezane ili
nevezane zrnate materijale (poput slojeva stabiliziranih vapnom ili cementom, asfaltnih nosivih slojeva itd.).

44/104
4.4.4 Zasipi potpornih građevina

Postavka da se dobrim zbijanjem povećava sigurnost konstrukcije vrijedi za sve vrste konstrukcija i zemljanih
radova. Poseban je slučaj zasipavanje zidova i potpornih konstrukcija gdje bi prejako zbijanje moglo dovesti do
prekomjernog bočnog pritiska tla, koji bi na stražnjoj strani zida mjestimično mogao dosegnuti i graničnu
vrijednost pasivnog otpora tla (slika 3.10). Takvi "pritisci zbijanja" mogu čak uzrokovati i rušenje krutih potpornih
konstrukcija, a iskustva pokazuju da je bilo takvih slučajeva. Do pretjeranog povećanja napinjana uglavnom
dolazi u gornjem dijelu krutih zidova. Iako se naprezanje donekle smanjuje u daljnjem tijeku građenja, preostala
vrijednost tog "pritiska zbijanja" može biti znatno veća od aktivnog tlaka ili od geostatičkog naprezanja. Takva
koncentracija naprezanja može se izbjeći adekvatnijim zbijanjem i/ili postavljanjem stišljivih ploča iza građevine.
To također olakšava kontrolirano popuštanje zida, a time i smanjenje geostatičkog naprezanja prema vrijednosti
aktivnoga tlaka u slučaju relativno krutih konstrukcija (npr. krutih upornjaka za mostove). Takvi stišljivi umeci
uglavnom se sastoje od geopjenastog materijala ali oni mogu biti i geokompoziti, a mogu se postavljati iza
tradicionalnih betonskih zidova ili kao dopuna zidovima od armiranog tla.

slika 3.10 Povećanje bočnog pritiska tla na potpornu konstrukciju, upornjak mosta itd. zbog pretjeranog zbijanja materijala zasipa. Prikaz
za faze građenja

4.4.5 Nasip za industrijski mulj

Povećanje sigurnosti kao rezultat odgovarajućeg zbijanja posebno se treba analizirati za projektiranje i
izvođenje nasipa za industrijski mulj. Ti nasipi služe za zadržavanje industrijskih nusproizvoda, kao što je npr.
rudnička jalovina, a po veličini su jednaki ili čak i veći od hidrotehničkih brana. Unatoč njihovoj veličini, tj. bez
obzira što neki od njih pripadaju najvećim konstrukcijama koje je čovjek ikada napravio, ovi nasipi tek su se
posljednjih desetljeća počeli tretirati kao "brane", predstavljaju trošak u postupku iskorištavanja rudnika, tj. ne
donose prihod kao što je to slučaj kod brana za hidroelektrane.
Zbog tog smo razloga i suviše često svjedoci popuštanja takvih nasipa, kod njih se katastrofe događaju čak
deset puta češće nego kod običnih nasutih brana. Mnogi takvi slučajevi uzrokovali su velike štete, a u nekim je
slučajevima bilo i ljudskih žrtava. Stoga kod takvih konstrukcija veliku pažnju treba posvetiti geotehničkom
projektiranju i samom postupku građenja, te bi kontinuirana kontrola zbijanja takvih nasipa trebala postati
obvezatnom.

45/104
4.4.6 Zaštitni nasipi

Inženjerske konstrukcije od zemljanog materijala sve češće služe kao visoki nasipi za zaštitu od velikih
odrona kamenja, lavina i blatnog toka. Takve pojave uglavnom ugrožavaju ljudska naselja i razne prometne
objekte. Na zaštitne nasipe uglavnom djeluju dinamička udarna opterećenja koja su superponirana statičkim
opterećenjima, s tim da ima i mjestimičnih pojava prekomjernog tlaka porne vode. Unutarnja i vanjska stabilnost
takvih nasipa uvelike ovisi o stupnju zbijanja. Njihove kritične zone često se pojačavaju geosintetičkim
materijalom . I tu je zbijanje izuzetno značajno, jer se intenzivnim zbijanjem povećava zajedničko zaštitno
djelovanje, pa tako i ukupna otpornost konstrukcije na udar.

4.4.7 Odlagališta otpadnog materijala

Intenzivnim zbijanjem krutog otpada smanjuje se protok zagađivača i to uglavnom zbog smanjenja
hidrauličke propusnosti. Osim toga, smanjuju se i kemijsko-fizikalne i biološke reakcije unutar otpadnog
materijala, pa tako i zagađivački potencijal odlagališta.
Mjerenja pokazuju da se preostala biološka reaktivnost mehanički i biološki tretiranog komunalnog otpada
bitno smanjuje ako se otpad intenzivno zbija do vrijednosti hidrauličke propusnosti od otprilike k ≤ 5×10-7 m/s. U
takvim se slučajevima protok procjedne vode kroz otpadni materijal smanjuje za 80 do 90%.
I konačno, intenzivno zbijanje bitno je i za brtvene slojeve na odlagalištima otpada. I ovdje se uspješno
primjenjuje metoda kontinuirane kontrole zbijanja s pomoću uređaja ugrađenog na valjku. U međuvremenu su
za materijale uspostavljene korelacije između vrijednosti dinamičkog zbijanja i hidrauličke propusnosti (slika
3.11). Ova se metoda može primijeniti i za kontrolu stupnja zbijenosti i propusnosti nasipnih slojeva zemljanih
brana u hidrotehnici (to naročito vrijedi za brane s niskopropusnom jezgrom).

slika 3.11 Terenska kontrola propusnosti brtvenih slojeva (od jednolike gline do dobro graduiranih mješavina gline i šljunka) pomoću
kontinuirane kontrole zbijanja uređajem montiranim na valjak. Primjeri korelacija između vrijednosti dinamičkog zbijanja
(CMV ili OMV) i koeficijenta hidrauličke propusnosti (k)

46/104
5 NASIPI

5.1 OPĆENITO

Cesta se kao građevinski objekt sastoji od gornjeg i donjeg ustroja.

Pod donjim ustrojem ceste razumijevaju se zemljani trup i objekti - mostovi, propusti, vijadukti, potporni i
obložni zidovi itd. Donji ustroj ima zadaću da preuzme prometno opterećenje i cijelu konstrukciju gornjeg
ustroja. On stvara ravnu površinu na koju naliježe gornji ustroj. Zemljani trup ceste je dio ceste načinjen od
zemlje ili drugog materijala (šljunka, pijeska, kamena itd.). Prema položaju terena, zemljani trup može biti u:
 nasipu,
 usjeku,
 zasjeku i
 galeriji.
Jedan od oblika zemljanog trupa može biti i tunel. Međutim, pri izradbi tunela osim iskopa postoje i mnogi
drugi radovi, pa se stoga tunel obično smatra posebnim građevinskim objektom.
Zemljani trup mora biti izgrađen tako da što dulje osigura dobru stabilnost ceste, tj. da se ne pojave
slijeganja i deformacije koje bi mogle uzrokovati oštećenje kolničke konstrukcije. Da bi se to postiglo, zemljani
trup treba načiniti od kvalitetnog materijala te ga jednolično i dobro nabiti odgovarajućim strojevima. Dobro
nabijen zemljani trup sliježe se s vremenom do 1%, a nenabijeni čak i više od 10%. Materijal za izradbu
zemljanog trupa mora biti odgovarajuće kvalitete i dobrih fizičko-kemijskih svojstava. Za izgradnju zemljanog
trupa ne smije se upotrebljavati materijal organskog podrijetla kao što su treset, humus i mulj.
Strojevi koji se upotrebljavaju za nabijanje materijala pri izradbi zemljanog trupa mogu se
podijeliti na ove vrste:
 statičke (nabija se pritiskom),
 dinamičke (nabija se udarom),
 vibracijske (nabija se vibriranjem).
U statičke strojeve pripadaju: ježevi, parni i motorni valjci, valjci s gumenim kotačima.

5.1.1 Nasip

Nasip je jedan od najčešćih oblika zemljanog trupa. Kota nivelete nalazi mu se iznad kote terena. Treba ga
izvesti tako da kasnije ne dođe do slijeganja.
Nasip se može izrađivati na više načina:
 u slojevima,
 s čela u punom profilu,
 sa strane i
 sa skele

Najbolji je način izradbe nasipa u slojevima. Debljina slojeva u vezanog tla je 30-75 cm, a u nevezanog
(rahlog) tla debljina može biti i 100 cm. Općenito, debljina slojeva ovisi o načinu izvedbe i o vrsti strojeva koji se
koriste za nabijanje.

47/104
5.1.2 Usjek

Usjek je zemljani objekt dobiven iskopom određenoga poprečnog profila u zemlji. Na usjeku je, za razliku od
nasipa, niveleta buduće ceste ispod površine terena.
Iskop usjeka može se izvesti na više
načina:
 u uzdužnim slojevima,
 prosjekom s čela,
 sa strane,
 s uzdužnim presjekom,
 u terasama i
 s potkopom i oknima

5.1.3 Zasjek

Zasjek je specifičan oblik zemljanog trupa. On može biti

izveden kao klasični (tipični) zasjek ili čisti zasjek. Klasični (tipični)
zasjek sastoji se od usjeka i nasipa, a čisti zasjek, za razliku od
usjeka, ima samo jednu kosinu, i to onu na strani brda. Kosine
zasjeka izvode se u nagibu koji ovisi o vrsti materijala.
Izradba zasjeka slična je načinu izvedbe usjeka odnosno
nasipa.

5.1.4 Galerije

Galerije su specijalni oblik zasjeka što se izvodi u čvrstim stijenama. Kosine galerije izvode se u
kontranagibu, tj. lučnim potkopavanjem mase brda.
Postoje dvije vrsti galerija.
U prve vrste kamena masa obuhvaća dio
slobodnog profila u obliku konzole iznad planuma.

48/104
 U druge vrsti galerije kamena masa obuhvaća čitav
slobodni profil, kao i u tunela, samo je s jedne strane
otvorena i poduprta stupovima.

Galerije se također grade i za zaštitu cesta od snježnih lavina ili od obrušavanja stjenovitog
materijala.

5.2 VISOKI NASIPI UMJESTO MOSTOVA

Moderna oprema za zbijanje, optimiziranje i kontrolu zemljanih radova otvorila je mogućnost građenja visokih
nasipa umjesto mostova za ceste, autoceste i željeznice. U većini slučajeva, takva alternativna rješenja
umanjuju troškove građenja i olakšavaju iskorištavanje obližnjeg nasipnog materijala (koji se dovozi iz
građevinskih iskopa ili zasjeka). Osim toga, nasipi se mogu obložiti vegetacijom pa stoga nisu štetni za okoliš, a
i troškovi njihovog održavanja znatno su niži nego kod mostova. Ponašanje visokih nasipa poboljšava se s
vremenom, dok je kod mostova situacija upravo suprotna (naročito u slučaju prednapetih armiranobetonskih
konstrukcija). Osim toga takvim se građevinama izbjegavaju diferencijalna slijeganja koja su prisutna na
kontaktu između upornjaka mosta i prilaznih nasipa. I, na kraju, visoki nasipi mogu poslužiti i kao protuteža i
tako povećati stabilnost nestabilnih pokosa - za razliku od mostova za koje treba izvoditi skupe temelje i
provoditi zaštitne mjere da ne bi došlo do popuštanja pokosa. Dakle, nasipi su se pokazali kao vrlo uspješna
alternativa mostovima koji se izvode na padinama (slika 3.12).

slika 3.12 Nasip umjesto mosta na trasi autoceste u pokosu

Ipak dugogodišnje iskustvo s raznim nasipima, čija visina varira od 40 do 120 m (koji su uglavnom bili
građeni kao podloga za autoceste), pokazuje da ne postoje sveobuhvatni kriteriji kojima bi se jednoznačno
vrednovale prednosti nasipa u odnosu na mostove.
Stoga se na svakom pojedinom projektu treba donijeti zasebna odluka o gradnji bilo mosta ili nasipa.
Osnovni faktori koji utječu na odluku o gradnji nasipa umjesto mosta su:
 smještaj objekta, uključujući i položaj postojećih građevina ili naselja,
 zahtjevi očuvanja okoliša i ekosustava (npr. prolaz za životinje)
 geomorfologija, stabilnost postojećih kosina,
 svojstva tla, uključujući i prisutnost vode u tlu i pokosu,

49/104
  dozvoljena apsolutna i diferencijalna slijeganja krune nasipa (u vezi s ravnošću cestovnih ili
željezničkih konstrukcija),
 dostupnost odgovarajućeg nasipnog materijala,
 količina materijala (iskop i zasjek u odnosu prema potrebnom nasipu) na određenom potezu,
 dužina i kvaliteta pristupnih cesta koje će se koristiti za dopremu nasipnog materijala,
 broj, promjer, dužina i lokacija eventualnih propustau dnu i/ili u tijelu nasipa,
 dinamika građevinskih radova,
 troškovi građevinskih radova,
 dugoročni troškovi održavanja,
 lokalni klimatski uvjeti i estetika.

5.2.1 Propusti u visokim nasipima

Propusti koji se izvode u dnu ili po visini visokih nasipa trebaju se dobro proanalizirati i adekvatno projektirati.

slika 3.13 Izmjerena raspodjela pritiska tla na armiranobetonski propust u dnu nasipa visine 60 m

Sile koje djeluju na te objekte ovise o krutosti propusta i okolnog tla pa stoga i o stupnju zbijenosti nasipa.
Slaba zbijenost bočnih slojeva nasipa i velika krutost propusta dovodi do koncentracije naprezanja na objektu.
Primjer za slučaj gdje je betonski propust na dnu nasipa visokog 60 metara pruža slika 3.13. Izmjereni
pritisak na vrhu kružnog propusta bio je za više od dva puta veći od geostatskog pritiska nadsloja.
Pritisak nadsloja može se smanjiti slabijim zbijanjem prvih slojeva iznad propusta ili ugradnjom stišljivih
umetaka (npr. geopjene). Takav stišljivi jastuk omogućuje prijenos opterećenja s nadsloja na bočne zone
propusta. Stoga se te bočne zone trebaju dobro zbiti.

50/104
6 POTPORNI I OBLOŽNI ZIDOVI - POTPORNE KONSTRUKCIJE

6.1 OPĆENITO

U knjizi II trećeg izdanja OTU 2001 u četvrtom poglavlju obrađeni su zemljani radovi na način da se propisuju
minimalni zahtjevi kakvoće za materijale, proizvode i radove koji se koriste na izvedbi potpornih i obložnih
zidova.
Za jasno razumijevanje dan su definicije između kojih posebno treba izdvojiti:
Potporni zidovi su masivne ili raščlanjene, trajne ili privremene građevine koje podupiru
vertikalne ili strme zasjeke terena, ili nasut materijal.
Obložni zidovi su lakše kompaktne ili raščlanjene građevine koje zaštićuju vertikalne ili strme
zasjeke terena, statički stabilne od utjecaja prirodne erozije.
Tajača je betonska ili glinena ovalna podloga za prihvat drenažnih cijevi.
Procjednice (Barbakane) su cjevasti prodori u tijelu porpornog zida za odvođenje procjednih
voda koje se skupljaju iza zida.
Bunjasta obrada kamena jest obrada površine kamena čekićem i dlijetom (špicom).
Špicanje je obrada površine kamena špicom.
Štokanje (ozrnjavanje) je obrada površine kamena zupčastim čekićem.
Obrubljivanje kamena je rad na obradi rubnih površina kamena pomoću dlijeta.

6.2 IZRADA ZIDOVA

Rad na zidovima obuhvaća ne ograničavajući se na:

 pregled terena prije početka rada,
 iskolčenje,
 iskope za temelje, ugrađivanje betona i armature,
 izradu betonskih tajača, polaganje drenažnih cijevi,
 izradu revizijskih okana i poprečnih ispusta drenaže,
 izradu procjednica (barbakana),
 izradu kamene zaloge i filtra, izradu glinenih čepova iznad drenaža, kao i
 uređenje okoliša po završetku radova.

6.2.1 Iskop temelja

Iskop za temelje obavlja se u tlu kategorije “A”, “B” ili “C”, prema dimenzijama iz projekta. Ako to zahtijevaju
terenski uvjeti (veća dubina iskopa, nestabilnost terena), iskop treba razuprijeti i osigurati odgovarajućom
konstrukcijom i oplatom.
Ako se zidovi temelje u prašinastim ili glinovitim materijalima, posljednjih 20-30 cm tla potrebno je iskopati
neposredno prije betoniranja kako bi se izbjeglo moguće razmekšavanje tla u dnu temelja zbog kiše.
Da se prilikom iskopa ne bi ugrozila ravnoteža padine, zidove treba raditi u kampadama s preskokom svake
druge kampade. Duljinu kampada treba prilagoditi terenskim uvjetima.
Dno temelja treba detaljno pregledati i utvrditi odgovara li za temeljenje zida, a ako ne odgovara, iskop treba
produbiti.

51/104
6.2.2 Betoniranje temelja zida

Betoniranjem temelja može se započeti tek pošto se o ispravnosti izvedbe temeljne jame uvjerio projektant i
nadzorni inženjer.
Ako se iskopi za temelje zida razupiru, nije dopušteno ostavljanje dijelova oplate ili razupora u temelju.
Betonu u temeljima može se dodati određena količina zdravog i jedrog lomljenog kamena koji mora biti čist,
navlažen vodom i pravilno raspoređen po temelju.

6.2.3 Betoniranje zida izvan temelja

Zid izvan temelja treba betonirati u propisno izrađenoj i pripremljenoj oplati, koja osigurava mjere i položaj
zida prema projektu.
Beton se miješa strojno, a ugrađuje vibriranjem tako da ne dođe do segregacije i da površine betona nakon
skidanja oplate budu ravne i glatke. Ne dopuštaju se horizontalni prekidi u betonu. Ako ipak nastanu, u prekid
zida treba ugraditi sidra od armature u količini 0,3% od betonskog presjeka, a površinu spojeva obraditi kao pri
nastavku betoniranja.
Betonski zidovi s kamenom oblogom betoniraju se prema napredovanju postavljanja kamene obloge.

6.2.4 Zidanje kamenom

6.2.4.1 Zidanje obrađenim lomljenim kamenom u cementnom mortu

Obrađeni lomljeni kamen je onaj koji se obradi dlijetom (špicom) i čekićem ili na neki drugi način u komade
razne veličine prikladne za zidanje, s najmanje dvije približno ravne ležišne površine. Dimenzije kamena trebaju
biti pogodne za veze u zidu. U takve kamene ubraja se i prirodni pločasti kamen s dvije približno ravne površine.
Kamen se prije zidanja mora dobro oprati i očistiti od zemlje, gline i drugih nečistoća.
Kamen treba imati volumen od približno 0,02 m 3, s tim da mu je najmanja mjera 20 cm. Ne zahtijeva se
izravnavanje kamena u slojevima. Pojedino kamenje treba dobro povezati u uzdužnom i poprečnom smjeru
zida, tako da ima što manje šupljina.
Vidljiva površina zida mora se izraditi od odabranih krupnijih komada kamena proizvoljnog oblika. Širina
spojnica ne smije biti veća od 3 cm. Ne dopušta se ugrađivanje sitnih komada kamena na licu zida. Gornja,
završna površina zida mora imati pravilne i oštre rubove.
Vidljive površine zida moraju se fugirati cementnim mortom s obilježenim žlijebom. Fuga mora biti uvučena u
zid oko 1 cm.
Svaki kamen u zidu mora biti sa svih strana obložen mortom, i to odmah pri postavljanju na njegovo mjesto,
a ne naknadnim zalijevanjem spojnica. Ne dopušta se neposredno slaganje kamena na kamen, niti ostavljanje
praznih šupljina. Svaki se kamen prije ugrađivanja u zid mora dobro navlažiti vodom.
Vanjske površine zida prilikom građenja, u vrijeme visokih temperatura, treba polijevati, a za vrijeme prekida
rada površine izložene suncu treba štititi i vlažiti vodom. Ako se zidanje prekine na duže vrijeme, prije
nastavljanja treba očistiti ispucani i trošni mort kao i oštećene dijelove zida.
6.2.4.2 Zidanje obrađenim lomljenim kamenom u suho
Oblik kamena i obrada isti su kao kod zidanja u cementnom mortu samo što kamen mora biti krupniji i
ujednačenijih dimenzija, od kojih je najmanja 30 cm. Izrada zidova u suho, tj. bez morta, uglavnom je ista kao i u
mortu, samo što zahtijeva znatno više pažnje. Treba težiti za što boljim izravnim međusobnim nalijeganjem
kamena sa što manje klinova. Zabranjeno je stavljanje zemlje ili otpadaka unutar zidova.
6.2.4.3 Zidanje poluklesanim kamenom
Poluklesani je kamen onaj koji se obradi u pravilan geometrijski oblik čekićem i dlijetom (špicom) ili na bilo
koji drugi način, s ravnim naležućim i sudarnim površinama. Dimenzije su pojedinih komada različite. Točnost
obrade mora biti takva da kamenje složeno u zidu ne smije imati spojnice unutar zida deblje od 3cm, a na licu
zida i u dubinu do 15 cm ne smiju biti deblje od 1 do 1,5 cm.

52/104
 Zidovi od poluklesanog kamena rade se u cementnom mortu. Zaklinjavanje ili umetanje sitnih komada nije
dopušteno. Svaki komad kamena mora biti sa svih dodirnih strana potpuno obložen mortom, ne smiju ostati
nikakve prazne šupljine, a kamenje se ne smije međusobno dodirivati. Vertikalne spojnice u susjednim
slojevima moraju biti na razmaku od najmanje 20 cm.
Za dimenzije, nalijeganje i sve ostalo vrijedi opis za zidanje obrađenog lomljenog kamenog u mortu.
6.2.4.4 Zidanje obrađenim kamenom
Obrađeni je kamen potpuno pravilan kamen, obrađen po nacrtu, s dimenzijama naznačenim u svim
pravcima. Spojnice između pojedinih komada u zidu ne smiju biti šire od 1 cm, moraju biti potpuno ispunjene
mortom, a kamenje se međusobno ne smije dodirivati.Za sve ostalo vrijedi opis za zidanje obrađenog lomljenog
kamenog u mortu .
6.2.4.5 Izrada betonskih tajača
Iza potpornih zidova radi se betonska tajača i postavlja perforirana drenažna cijev za prihvat podzemne vode
u svemu prema projektu za izradu potpornog zida. Visinski položaj tajače provjerava nadzorni inženjer.
Drenažne cijevi mogu biti betonske, azbestcementne ili plastične, a promjer im je određen projektom. Cijevi
moraju biti položene u neprekidnom padu, na što treba obratiti osobitu pažnju kod malih projektiranih padova.
6.2.4.6 Izrada poprečnih ispusta
Na pojedinim mjestima, kako je dano u projektu, treba izraditi poprečne ispuste drenažnog sustava iza
potpornog zida. Poprečni se ispusti sastoje od cijevi projektom predviđenog promjera, položenih na
odgovarajuću podlogu. Izljeve poprečnih ispusta treba obraditi i taracati kamenom u cementnom mortu omjera
1:3 ili izvesti od betonskih kanalica.
6.2.4.7 Izrada revizijskih okana
Na mjestima poprečnih ispusta drenažnih sustava, kao i na mjestima lomova nagiba drenažnih cijevi, treba
raditi revizijska okna od betona dimenzija 0,80 x 0,80 m ili montažna revizijska okna od azbestcementnih cijevi.
U revizijska okna treba ugraditi stupaljke i zatvoriti ih poklopcem od armiranog betona.
6.2.4.8 Izrada procjednica
Na mjestima predviđenim u projektu, ili koja odredi nadzorni inženjer, rade se procjednice (barbakane) kroz
potporni zid. Procjednice mogu biti izrađene pomoću betonskih ili plastičnih cijevi  10 cm. Postavljaju se na
svaka 2 metra dužine zida. Za vrijeme ugradnje betona, cijevi trebaju biti dobro osigurane protiv pomicanja i
mogućeg oštećenja. Cijevi koje su predviđene za ugradnju moraju imati dokaze o traženoj kakvoći, a njihovu
primjenu odobrava nadzorni inženjer.
6.2.4.9 Izrada kamene zaloge
Kamena zaloga iza potpornog zida radi se prema projektu. Zalogu treba izraditi od zdravog, probranog
lomljenog kamena minimalne dimenzije 20 cm. Zaloga se slaže kao suhozid u slojevima, tako da nosi sama
sebe, jer ona ima i statičko djelovanje pri preuzimanju potiska.
6.2.4.10 Izrada filtarskog sloja
Filtarski sloj radi se iza zida, između glinenog materijala iskopa i kamene zaloge. Izbor materijala i debljina
filtra trebaju biti određeni na osnovi prethodnih laboratorijskih. Ako je potrebno, filtar se može raditi iz više
vertikalnih slojeva različitih materijala (na primjer: 10 cm krupnozrnatog pijeska i 15 cm granuliranog šljunka).
Filtarski materijal nabija se laganim nabijačem. Ne smije se dopustiti miješanje zemljanog materijala iz padine s
materijalom filtra. Filtarski se sloj može izvesti i uz primjenu geotekstila ako je to predviđeno projektom.
6.2.4.11Izrada glinenog čepa
Iznad kamene zaloge i filtra iza potpornog zida radi se glineni čep. Glineni čep mora biti debljine 0,5 m kako
bi se spriječilo miješanje površinske i podzemne vode u drenažnom sustavu. Glina se ugrađuje u slojevima
debljine 15 cm, vlažnost joj mora biti blizu optimalne, a nabija se ručnim nabijačima.

6.2.4.12 Čišćenje gradilišta

Nakon završetka radova, gradilište treba očistiti od otpadaka i suvišnog materijala i okolni dio terena dovesti
u prvotno stanje.

53/104
6.3 MONTAŽNI POTPORNI I OBLOŽNI ZIDOVI

Rad obuhvaća izradu montažnih potpornih i obložnih zidova raznih tipova, s

 iskopom za temelje,
 izradom drenaža i poprečnih ispusta drenaža,
 izradom, nabavom i montiranjem predgotovljenih izrađenih armiranobetonskih elemenata,
gabionskih košara, mreža i koševa za izradu zida od armiranog tla i slično,
 te uređenjem okoliša po završetku radova.
Prije ugradnje izvođač mora osigurati visinske kote krune i temelja zida. Ugrađivati se mogu samo
neoštećeni montažni elementi.

54/104
7 STABILNOST KOSINA I ZAŠTITA OD EROZIJE

7.1 OPĆENITO

Zaštita pokosa i drugih površina izloženih eroziji provodi se u skladu s projektnim rješenjem na više načina, a
primjenjuje se pri izgradnji usjeka, zasjeka, nasipa, zeleni međupojas i dr.
Prije početka rada na ovim zaštitama potrebno je radi stabilnosti pokosa ostvariti osnovne uvjete:
 pokose izvoditi s nagibima koji osiguravaju stabilnost terena i onemogućavaju naknadna
slijeganja (deformacije),
 labilne (nestabilne) pokose, nastale djelovanjem vode, sanirati primjenom odgovarajućih
zahvata,
 površinske i podzemne vode slivnog zaleđa kontrolirano provesti u recepijente ili odgovarajuće
depresije, primjenom travnatih polukružnih kanalića ili drenažnih kanala,
 nožice nasipa i gornje dijelove pokosa usjeka izvoditi u obliku kružnog luka, ako to projektom
nije predviđeno,
 površine pokosa nasipa ili usjeka grubo isplanirati radi veće hrapavosti i boljega prianjanja
travnate vegetacije, a glatke površine treba vodoravno izbrazdati odgovarajućim sredstvima
(grablje i sl.).
Poslije izrade nasipa, usjeka ili ostalih cestovnih objekata i provedenih osnovnih uvjeta stabilnosti, potrebno
je odmah zaštititi površine pokosa odgovarajućim načinom zaštite.
Prema knjizi II trećeg izdanja OTU 2001 u drugom poglavlju zaštita pokosa i drugih površina izloženih eroziji
provodi se na slijedeće načine:
 primjenom humusnog materijala i travnate vegetacije
 primjenom busena
 primjenom oblaganja pojedinačnim busenjem
 pomoću busenja u rolama
 travnatim pokrivačem - hidrosjetva
 primjenom prekrivača od netkanog tekstila s uloženim sjemenom trave
 sadnjom grmlja i travnate vegetacije
 primjenom pletera
 pomoću košara (gabiona)
 oblaganjem kamenom (roliranje)
 primjenom mreža
 mlaznim betonom
 učvršćivanjem pojedinih blokova
 geomrežama

7.2 ZAŠTITA POKOSA PRIMJENOM HUMUSNOG MATERIJALA I TRAVNATE VEGETACIJE

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa nasipa, usjeka i zelenog međupojasa koji su izloženi djelovanju malih
količina vode primjenom humusnog materijala i travnate vegetacije na površinama određenim projektom ili
prema zahtjevu nadzornog inženjera. Primjena ove zaštite ovisna je i o pedološkim svojstvima tla.
Prije početka izrade ove zaštite izvođač je dužan osigurati osnovne uvjete stabilnosti površine pokosa.

55/104
 Za ovu zaštitu upotrebljava se aktivni humusni materijal bez primjesa grana, korijenja, kamenih i drugih
materijala koji nisu pogodni za razvoj vegetacije.
Humusni materijal nanosi se počinjući od dna pokosa prema vrhu. Debljina humusnog sloja obično je
određena projektom. Kada to nije slučaj, za pokose se primjenjuje sloj debljine 0,15 do 0,25 m, a za zeleni
međupojas do 0,45 m.
Humusni se sloj planira i zbija lakim nabijačima. Po fino uređenom humusnom sloju sije se trava. Vrsta i
mješavina trave odabire se u ovisnosti o ekološkim uvjetima područja zbog sigurnosti rasta vegetacije. Količina
sjemena iznosi oko 5,1-8,0 g/m2, a gnojiva oko 80 g/m2.
Nakon izrade humusnog sloja i travnate vegetacije, površine se moraju njegovati do konačnog rasta, a ako je
potrebno pokositi 1-2 puta.
Primjena ove vrste zaštite kod pokosa nasipa prikazuje slika 3.14.

slika 3.14 Zaštita pokosa primjenom humusnog materijala i travnate vegetacije

Izvođač mora predočiti nadzornom inženjeru rezultate analiza o pravilnom izboru vrste trava i gnojiva, kao i
rezultate kontrole kakvoće sjemena. Gotove površine zaštićene humusnim materijalom i travnatom vegetacijom
preuzimaju se na osnovi količine obrasle površine jednolike gustoće, svježe boje i zdravog izgleda.

7.3 ZAŠTITA POKOSA PRIMJENOM BUSENA

Ova vrsta zaštite primjenjuje se kada preko pokosa dolazi do protoka većih količina oborinskih voda. Tada se
oblaganje izvodi pojedinačnim busenjem te gotovim kompaktnim busenjem u rolama.

7.3.1 Zaštita pokosa primjenom oblaganja pojedinačnim busenjem

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa primjenom oblaganja pojedinačnim busenjem, na površinama određenim
projektom ili prema zahtjevu nadzornog inženjera. Ova vrsta zaštite pokosa naročito se primjenjuje za
stabilizaciju nožice nasipa uslijed podlokavanja kao i na osjetljivim mjestima na vrhu pokosa, gdje dolazi do
lakog ispiranja humusne obloge.
Za ovu vrstu zaštite primjenjuje se pojedinačno busenje, plodno tlo, odgovarajuća mješavina trave i kolje.
Pojedinačno busenje je pravokutnog oblika, veličine stranice 0,25 x 0,25 m ili 0,30 x 0,30 m, a debljine 0,07 m.
Dobiva se obično iz prirodne tratine rezanjem pomoću stroja. Izrezano busenje odlaže se do upotrebe, ali
najduže 7 dana. Busenje složeno u odlagalište mora biti zaštićeno od propadanja i mora biti njegovano. Plodno
tlo i mješavina trave trebaju odgovarati pedološkim obilježjima tla i ekološkim uvjetima okoline. Vrbovo i drugo
kolje dugo je oko 30 cm, a promjer mu je 2 do 4 cm.
Prije početka rada na ovoj zaštiti izvođač je dužan osigurati osnovne uvjete stabilnosti površine pokosa.
Izrada zaštite provodi se slaganjem pojedinačnog busenja na pripremljenim i poravnanim površinama
pokosa ili na prethodno postavljenim tepisima od netkanog tekstila.

56/104
 Busenje se slaže u obliku šahovske ploče s vrlo malim međurazmacima. Ti se međurazmaci potom
ispunjavaju plodnim tlom i zasiju travom. Na površinama pokosa koje su izložene erozivnom djelovanju vode,
busenje se postavlja tako da reške između pojedinih busena budu pod 45 0 u odnosu na smjer toka vode.

slika 3.15 Zaštita pokosa primjenom sustava oblaganja pojedinačnim busenjem

Busenje postavljeno na površinu pokosa učvršćuje se zatim na podlogu pomoću vrbova ili drugog kolja (slika
3.15). Zaštitu pokosa pomoću pojedinačnih busenova potrebno je njegovati tijekom i nakon dovršenog rada, a
sve dok se ne prihvati za podlogu i sraste s njom. Ovisno o vremenskim prilikama, zaštita i vlaženje vodom služi
kao zaštita.

7.3.2 Zaštita pokosa pomoću busenja u rolama

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa primjenom gotovog kompaktnog busenja u rolama na površinama
predviđenim projektom ili prema zahtjevu nadzornog inženjera.
Ova vrsta zaštite izrađuje se na industrijski način na velikim površinama tako da se na odgovarajući netkani
tekstil razastre humusno tlo i zasije pogodno sjeme trave. Netkani tekstil na gornjoj površini ima kovrdžice
duljine 50 mm, koje osiguravaju prihvaćanje aktivnog tla i trave. S druge strane, netkani tekstil služi i kao
zaštitna obloga protiv ispiranja čestica tla s površine pokosa. Dok trava ne ojača, zalijevanje vodom treba biti
intenzivno. Rezanje busenja u obliku rola veličine 0,30 x 2,00 metra provodi se odgovarajućim strojem. Role se
odmah nakon rezanja prenose na gradilište i odmah ugrađuju na pripremljene površine pokosa.
Prije izrade ove zaštite, površine se pokosa očiste od grubih otpadaka i poravnaju. Role se postavljaju na
pripremljene površine tako da se na vrhu i dnu pokosa pričvrste klinovima  10 mm. Međuprostori (reške)
između susjednih rola trebaju biti veoma mali, a ispunjavaju se plodnim tlom i zasijavaju.
Ovako izvedenu zaštitu potrebno je njegovati u tijeku i nakon završetka rada sve dok se ne postigne
jednolična vegetacija.

7.4 ZAŠTITA POKOSA TRAVNATIM POKRIVAČEM - HIDROSJETVA

Ovaj rad obuhvaća izradu travnatog pokrivača hidrosjetvom, čime se postiže stabilizacija i vegetacijska
zaštita pokosa usjeka, nasipa, zasjeka, bankina, te strmih i nepristupačnih terena. Ta vrsta zaštite može biti
predviđena projektom ili se radi na zahtjev nadzornog inženjera uz suglasnost projektanta.
Za ovu vrstu zaštite koriste se odgovarajuće travne smjese koje se miješaju s visokomolekularnim
polimernim emulzijama i vodom uz dodatak odgovarajućih gnojiva i celuloze. Hidrosjetva koristi isključivo
travnate vrste, posve novih svojstava: niski rast vegetativne mase, slaba reproduktivna sposobnost, visoka
otpornost na ekološke devijacije, veoma snažan i dobro razvijen korijenov sustav koji preuzima funkciju zaštite
od erozije.

57/104
 Ova se zaštita najčešće provodi bez prethodne pripreme humusnog materijala ili bilo kakve druge pripreme
na površinama svih vrsta i tipova tla, neovisno o pedološkom sastavu. To mogu biti tla bez humusa, sterilna i
devastirana tla (naplavni pijesci, riječni nanosi, kamenolomi, nasipni materijali, odlagališta industrijskih
otpadaka, ugljen, šljaka, jalovina i drugo). Nedostatak humusnih tvari i fiziološko aktivnih hranjiva u tlu
navedenih tala nadoknađuje se organskim humusno-tresetnim sastojcima u baznoj suspenziji. Rad na ovoj
zaštiti odvija se u fazama.
Prije početka rada obavlja se rekognosciranje terena radi upoznavanja općih ekoloških i vegetacijskih
značajki okoline. Tom se prilikom utvrđuju osnovna svojstva tla i postavlja cilj, koji se hidrosjetvom želi postići.
Na temelju toga razrađuje se receptura i tehnologija rada.
Sama hidrosjetva provodi se posebnim strojem, velikog radijusa djelovanja, koji u obliku mlaza izbacuje
mješavinu sastavljenu od različitih sastojaka neposredno na površinu tla. Radi velikog učinka, najracionalnije se
primjenjuje kod zaštite velikih površina. Nakon tretiranja tla hidrosjetvom provodi se njena zaštita sve do
oblikovanja primjerenog travnatog pokrivača. Na dijelovima gdje nije uspjelo zatravnjivanje izvođač je dužan
obnoviti postupak.

7.5 ZAŠTITA POKOSA PRIMJENOM PREKRIVAČA OD NETKANOG TEKSTILA S ULOŽENIM

SJEMENOM TRAVE

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa primjenom prekrivača od netkanog tekstila s uloženim sjemenom trave, na
površinama predviđenim projektom ili prema zahtjevu nadzornog inženjera uz suglasnost projektanta.
Za ovu vrstu zaštite primjenjuje se proizvod koji se naziva još i travnati tepih. To je netkani tekstil
poliesterskog porijekla, u kojemu je u industrijskoj proizvodnji uložena odgovarajuća mješavina sjemena trave.
Mješavina sjemena trave je selektivna izrađena u omjerima vrsta ovisno o pedološkim svojstvima tla, a
primjenjuje se ovisno o ekološkim i terenskim uvjetima. Tehnologija kojom je izrađen netkani tekstil daje mu
odgovarajuća fizičko-mehanička i hidraulična svojstva, a specifična struktura omogućuje dobru zaštitu sjemena i
optimalne uvjete za njegov normalan razvoj.
Za zaštitu pokosa i drugih površina podložnih eroziji upotrebljavaju se odgovarajuće mješavine trave
(Festuca ovina, Festuca rubra falax, Festuca rubra genuina, Pao annua, Pao pratensis Merion, Cynodon
dactylon, Trifolium repens i slično) u količini 0,2-2,5 kg/m 2.
Prije početka rada na ovoj zaštiti obično treba površine pokosa obraditi (razrahliti) na dubini od 50 mm i
očistiti ih od grubih otpadaka. Zatim se tlo pognoji odgovarajućim gnojivima. Na osnovi analize tla, vrstu i
količinu gnojiva određuje specijalizirana organizacija.
Nakon obrade i gnojenja gornjeg sloja tla, površina se poravna i izvalja i na nju se postavlja travnati tepih.
Krajevi tepiha učvršćuju se drvenim klinovima ili prekrivaju zemljom. Na tlima koja imaju malu vlažnost
obavezno je prskanje vodom u količini od 10 do 15 l/m 2 dnevno. Daljnja njega obavlja se prskanjem vode u
količini 4-5 l/m2 dnevno.
Izvođač je dužan travnate površine njegovati do konačnog rasta i učvršćenja vegetacije.
Nadzornom inženjeru izvođač mora dati na uvid rezultate prethodnih analiza radi utvrđivanja pravilnog izbora
vrste trave i gnojiva, kao i rezultate kontrole sjemena.
Gotove površine zaštićene travnatim tepihom preuzimaju se na osnovi obrasle površine u odgovarajućem
omjeru prema postojećim uzancama.

7.6 ZAŠTITA POKOSA SADNJOM GRMLJA I TRAVNATE VEGETACIJE

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa sadnjom niskog i rijetkog grmlja i travnate vegetacije. Zaštita se radi na
površinama predviđenim projektom ili prema zahtjevu nadzornog inženjera.
Za ovu vrstu zaštite primjenjuju se sadnice niskog grmlja i travnata vegetacija, koji se biraju u ovisnosti o
pedološkim zahtjevima terena. Odabrana vegetacija mora biti otporna na vjetar, snježne nanose i ostale
moguće nepovoljne utjecaje.
Izbor sadnog materijala, gnojiva, te način sadnje i njege obavljaju se po preporukama hortikulturnih
stručnjaka. Dolaze u obzir domaće ili prilagođene vrste grmlja.
Zaštita strmih pokosa primjenom drveća ili gustog grmlja nije preporučljiva, jer poslije jakih kiša nastaje
veliko opterećenje za slojeve tla zbog zadržavanja vode na lišću, što može ugroziti stabilnost pokosa.

58/104
 Ova se zaštita provodi na pokosima kod kojih su osigurani osnovni uvjeti stabilnosti prema ovim OTU.
Provodi se tako da se sadnice niskog grmlja sade na određenim razmacima (jedna na 2,0 m 2, ako projektom
nije drugačije određeno).
Nakon toga na pokosu se rade kanalići polukružnog presjeka i cijela se površina pokosa zasije travnatom
vegetacijom.

slika 3.16 Zaštita pokosa primjenom niskog grmlja i travnate vegetacije (a) i zaštita pokosa primjenom pletera (b)

Travnati kanalići reguliraju i usporavaju protok vode uzrokovan jakim kišama, pljuskovima i naglim topljenjem
snijega, te je kontrolirano odvode u odgovarajuće recipijente ili depresije (slika 3.16 a).

7.7 ZAŠTITA POKOSA PRIMJENOM PLETERA

Ovaj rad obuhvaća izradu zaštite pleterom za pokose usjeka i nasipa u materijalima labilne strukture
(raspadnuti dolomiti, lapori, fliš, rahli vodopropusni materijal i slično), neotpornim na atmosferske i hidrološke
utjecaje.
Za oslonce pletera upotrebljava se vrbovo ili drugo kolje  20-50 mm i dužine 0,70-0,80 m. Za pletenje
između kolja upotrebljava se pruće od svježih vrbovih šiba  5-30 mm. Kao ispuna unutar pletera može se
koristiti busen ili humus. Humuzirana polja se zatravljuju. Izbor vrste vegetacije i gnojiva ovisi o pedološkim
svojstvima tla i ekološkim uvjetima područja.
Zaštita pleterom humusiranjem i zatravljivanjem provodi se na pripremljenim pokosima pretežno usjeka,
kojima su osigurani osnovni uvjeti stabilnosti. Zaštita se provodi pleterom neposredno na pokosu bez humusnog
materijala prema rješenjima iz projekta. Ako projektom nisu data rješenja zaštite ona se provode tako da se
kolje zabija na razmaku oko 0,50 m, a između njega se prepletu šibe. Površine se trebaju preplesti na razmaku
do 3,0 m ((slika 3.16 b). Pleter se izrađuje tako da njegov gornji rub bude na konačnoj visini izravnan do
površine pokosa. Pri zaštiti pokosa obala, pleter se postavlja koso na smjer toka vode. Trava se sije na tepihu
od slame ili sijena (količina 0,60 kg/m2) koji se prska bitumenskom emulzijom (oko 0,80 kg/m2), ili neposredno
na humusnim površinama uz dodatak gnojiva (80 g/m 2) a koji se mogu zaštititi tankim netkanim tekstilom.
Nakon izrade, zaštitu je potrebno njegovati do konačnog rasta. Zaštita pleterom radi se na površinama na
kojima drugi načini ne mogu dati odgovarajuće rezultate.

7.8 ZAŠTITA POKOSA POMOĆU KOŠARA (GABIONA)

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa pomoću košara (gabiona), na površinama određenim projektom ili prema
zahtjevu nadzornog inženjera uz suglasnost projektanta.
Za ovu vrstu zaštite primjenjuju se elementi košare (gabiona) koji su izrađeni od omotača (mreža) i ispuna
(građevini materijal). Omotač je izrađen od žičanih ili polimernih mreža.

59/104
 Žičane mreže izrađene su od čeličnih žica (Č. 0146 i Č. 0147) sa šesterokutnim očicama i dvostrukim
navojem na spoju. Oblik mreže je pravokutna prizma. Čelična mreža je pocinčana radi trajnosti i veće otpornosti
sprječavanja korozije. Veličina očica i promjer žice ovisni su o materijalu ispune koji može biti krupni šljunak,
drobljeni kameni materijal ili lomljeni kamen.
Dimenzije košara su različite i ovisne o proizvodnom programu proizvođača. U pravilu, košare se izrađuju u
dimenzijama 1,0 x 1,0 x 1,0 m; 1,0 x 1,0 x 2,0 m ili 1,0 x 1,0 x 3,0 m, odnosno prema projektu.
Polimerne mreže izrađene su od polietilena visoke gustoće, polivinilklorida, polietilena ili polipropilena. Mreže
normalno imaju četverokutne očice. Način sastavljanja, povezivanja i izrade elemenata košara istovjetan je s
onim kod žičanih mreža.
Kao materijal za ispune mogu se upotrebljavati lokalni kameni materijali, koji imaju potrebnu i odgovarajuću
kakvoću za ovu vrstu radova.
Prije početka rada izvođač je za sve materijale dužan od ovlaštenog tijela pribaviti dokaze o uporabljivosti te
orignalnu dokumentaciju o kakvoći predočiti nadzornom inženjeru na uvid i suglasnost.
Za ovu vrstu zaštite primjenjuju se elementi košara, koji se ispunjavaju na mjestu izrade zida. Prema projektu
ili zahtjevu nadzornog inženjera izvede se najprije iskop za temelj. U izvedenom iskopu postavljaju se
sastavljene košare koje se ispunjavaju građevnim kamenim materijalom. Pri tome, najsitniji dijelovi kamene
ispune moraju biti veći od veličine otvora mreže. Materijal se raspoređuje rukom ili priručnim alatom, tako da su
šupljine što bolje ispunjene. Poslije izrađene ispune, košare se zatvaraju poklopcima, povezuju okomitim i
kutnim vezovima, a rubovi se proširuju po cijeloj duljini trase; košare se poslije toga sukcesivno postavljaju u
istom sloju ili u slijedećim slojevima.
Sve susjedne košare u istom sloju i u slijedećim slojevima povezuju se međusobno spojnom čeličnom žicom,
radi zajedničkog djelovanja elemenata i veće čvrstoće. Između košara i prirodnog tla ugrađuje se odgovarajući
filtarski materijal, koji služi da spriječi infiltraciju čestica tla u ispunu. Isto je tako važno da se iz najdubljega dijela
temelja zida omogući odvod vode pomoću drenažnih kanala.
Ako se predviđa veća visina zida od visine jedne košare (više od 1 m), potrebno je projektom proračunati i
osigurati njegovu stabilnost te odrediti potrebne dimenzije.

7.9 ZAŠTITA POKOSA OBLAGANJEM KAMENOM (ROLIRANJE)

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa kamenih nasipa oblaganjem odabranim kamenom na površinama
predviđenim projektom ili prema zahtjevu nadzornog inženjera.
Za ovu vrstu zaštite primjenjuje se kameni materijal koji se upotrebljava za izradu nasipa. Materijal mora
imati odgovarajući mineraloško-petrografski sastav, mora biti zdrav i odgovarajuće veličine (najveća stranica oko
0;40 m).
Ovaj način zaštite najčešće se primjenjuje kod viših kamenih nasipa radi izrade strmijih pokosa i
sprječavanja erozije.
Oblaganje kamenom izvodi se tako što se tijekom izrade nasipa na pokosima izrađuje suhozid od odabranog
kamena. Pri tome duža strana kamena treba biti okomita na plohu pokosa kako bi kamen bio dobro ukliješten u
nasip i stabilan.
Kamen se obrađuje i dotjeruje po potrebi čekićem. Pri izradi kamene obloge posebno je važno da temelj
nožice bude ugrađen u čvrstu i zdravu podlogu. Završetak obloge na vrhu pokosa treba biti izveden tako da s
bankinom čini cjelinu.
Obloga po obliku i nagibu mora odgovarati zahtjevima projekta, a odstupanje može biti u granicama
tolerancije. Nakon završetka obloge treba pokos i okolinu očistiti od kamenih otpadaka.

7.10 ZAŠTITA POKOSA PRIMJENOM MREŽA

Ovaj rad obuhvaća osiguranje i zaštitu pokosa u kamenim terenima, primjenom mreža na dijelovima gdje
postoji mogućnost rušenja labilnih dijelova.

60/104
 Za ovu vrstu zaštite primjenjuju se mreže od čeličnih žica ili polimerne mreže. Čelična žičana mreža ima
šesterokutne očice s trostrukim navojem žice. Čelična žica je pocinčana radi veće trajnosti i otpornosti prema
koroziji. Promjer žice je 1,2-3,1 mm, a otvori su veličine 50-100 mm. Krajevi mreže imaju deblji promjer žice ( 
1,4 do 4,0 mm). Širina mreže ovisna je o načinu primjene i varira od 1,0 do 3,0 m, a isporučuje se u rolama
dužine 25,0 m.
Za učvršćenje mreža na pokosima primjenjuju se čelična sidra  10-12 mm. Razmak između sidra je oko
2,0-3,0 m. Sidra se učvršćuju u stijeni pokosa oko 0,50 m dubine. Gornji kraj zaštitne mreže može se učvrstiti i u
betonsku gredu ugrađenu u pokos, a donji se kraj učvršćuje sidrima ili pomoću utega od betona.

Prije postavljanja ove zaštite potrebno je očistiti pokos od rastresenih i labilnih dijelova i odstraniti grube
neravnine. Zatim se postavljaju sigurnosne mreže. Mreže se učvršćuju sidrima. Betonski utezi na donjem kraju
omogućavaju odvoz zarušenog i skupljenog materijala. Mreže se spajaju jedna s drugom pomoću pocinčane ili
plastificirane žice.

7.11 ZAŠTITA POKOSA MLAZNIM BETONOM

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa od kamenih materijala podložnih površinskoj eroziji od djelovanja
klimatskih ili mehaničkih utjecaja, odnosno gdje su stijene podložne jačem raspadanju te gdje postoje proslojci
gline ili glinena gnijezda.
Za ovu vrstu zaštite potrebna su sidra, mreže, injekcioni mort i beton. Sidra se izrađuju od čeličnih žica  2;0
mm i potrebne čvrstoće. Injekcioni mort se spravlja po posebnoj recepturi. Mreže su od čeličnih žica  2 mm, s
očicama kvadratnog ili šesterokutnog oblika i veličine oko 400 mm. Mreže su obično pocinčane, međutim mogu
se primjenjivati i nepocinčane mreže ali samo ako nisu korodirane. Mlazni beton se priprema prema recepturi
ovlaštenog tijela. Primjenjuju se cementi klase PC 25 ili PC 35 koji zadovoljavaju zahtjeve norme HRN
B.C1.011. Pijesak i agregati trebaju biti s odgovarajućim granulometrijskim sastavom, čisti i bez štetnih primjesa.
Voda mora biti kemijski čista, pogodna za betonske radove. Mlazni beton mora imati odgovarajuću
konzistenciju. Sloj mlaznog betona nanosi se posebnim strojem.
Prije početka izrade ove zaštite, pokosi od kamenog materijala uređuju se prema projektu ili zahtjevu
nadzornog inženjera, pri čemu se uklanjaju svi labilni dijelovi, moguće grube neravnine i prašina.
Mreža se učvršćuje za pokos pomoću sidrenih žica, koje se ugrađuju u zdravu stijenu pomoću izbušenih
rupa  32 mm i dubine oko 0,20 m. U te rupe postavljaju se sidrene žice tako da oba kraja vire van, a žica se
učvršćuje cementnim mortom na bazi brzovezujućeg cementa. Na pripremljenu podlogu s učvršćenim žičanim
mrežama ugrađuje se, pomoću stroja, odgovarajući mlazni beton potrebne debljine prema projektu ili najmanje
30 mm.
Izvedenu zaštitu potrebno je njegovati 7 dana, vlaženjem vodom ili premazima provjerenih kemijskih
sredstava koja onemogućuju isparavanje vode iz sloja, a kontrolu kakvoće provoditi prema odredbama OTU.
Na pokosima gdje su stijene samo površinski raspucane, ova se zaštita provodi bez žičanih mreža, a
debljina mlaznog betona iznosi oko 30 mm.

7.12 ZAŠTITA POKOSA UČVRŠĆIVANJEM POJEDINIH BLOKOVA

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa od kamenog materijala učvršćivanjem pojedinih nestabilnih blokova
pomoću sidara, na površinama s nepovoljnim geološkim; hidrološkim i geomehaničkim svojstvima, koje su
predviđene projektom ili prema zahtjevu nadzornog inženjera.
Za ovu vrstu zaštite potrebna su sidra i injekcioni cementni mort. Kakvoća materijala i receptura injekcionog
morta dokazuje se odgovarajućom dokumentacijom ovlaštenog tijela koju izvođač predočuje nadzornom
inženjeru u originalu na uvid i suglasnost. Sidra moraju odgovarati zahtjevima HRN za čelik, a izrađuju se od
rebrastog čelika  16, 19, 22 i 25 mm ili se koriste patentirana sidra (Perfo, Gorska dibel, Williamsova šuplja,
BBRV, Polensky i Zöllner, IMS i sl.).
Sidra se postavljaju u prethodno izbušene rupe a uvršćuju se cementnim mortom. Cementni mort služi i kao
protukorozivna zaštita. Radi povećanja viskoznosti mješavine, cementni mort se priprema s ekspanzivnim
cementom i s inhibitorima.

61/104
 Ova zaštita radi se prema opisu i uvjetima iz projekta. Rad se sastoji u tome da se u prethodno izbušene
rupe postavljaju odgovarajuća sidra koja osiguravaju pojedine labilne blokove. Ugrađena sidra ispituju se na
vlačna naprezanja, koja provodi ovlašteno tijelo prema odgovarajućim normama za ove materijale i namjenu.

7.13 ZAŠTITA POKOSA GEOMREŽAMA

Ovaj rad obuhvaća zaštitu pokosa usjeka i nasipa geomrežama kao ojačanja humusa, čime se smanjuje
debljina humusnog sloja (debljina humusa je 5 cm) i povećava trenje na kontaktnoj plohi i zaštita od erozije te
zatravljivanje strmih i visokih pokosa nasipa i usjeka.

Podloga na koju se polažu mreže mora biti izvedena bez neravnina. Pomoću sidara (klinova) u obliku slova
“U” mreža se pričvršćuje za pokos nasipa ili usjeka.
Razmak i broj sidara određuje se na osnovi sljedećih parametara: visina i nagib pokosa, vrsta materijala iz
kojeg je izveden pokos, opterećenje i dr.
Uobičajeni broj sidara (klinova) je 4 kom/m 2, a izrađuju se od armaturnog čelika promjera 6-10 mm, dužine
50 cm, zašiljenih na kraju radi lakšega pričvršćivanja za podlogu. Na vrhu i dnu nasipa ili usjeka trebaju se
iskopati kanali.
Položena geomreža učvršćuje se u kanalu pomoću klinova te se razmota niz pokos i učvršćuje klinovima na
svaka 2-3 m, radi boljega kontakta između tla i geomreže.
Geomreža se prije njenog sidrenja u donji kanal reže na željenu dužinu (pomoću škara ili rezača).
Pri polaganju geomreža obvezatno ih treba preklopiti, i to najmanje 10 cm po dužini (vertikali) odnosno 5 cm
po širini, a klinovi se pobijaju na razmaku od približno 1,5 m.
Kanali za sidrenje mogu se ispuniti iskopanim materijalom, a moguće je zapunjavanje betonom ili kamenom.
Nakon toga geomreža se prekrije i ispuni u potpunosti humusnim materijalom. Iznad geomreže treba ostati
oko 10 mm humusnog tla.
Predviđeno sjeme trave raspršuje se po površini u količini oko 50 g/m 2 ili se obavlja hidrosjetva.

62/104
8 ODVODNJA - DRENIRANJE

8.1 OPĆENITO

U knjizi II trećeg izdanja OTU 2001 u trećem poglavlju obrađeni su zemljani radovi na način da se propisuju
minimalni zahtjevi kakvoće za materijale, proizvode i radove koji se koriste kod izvođenja radova na odvodnji.
Za jasno razumijevanje dan su definicije između kojih posebno treba izdvojiti:
Jarci su umjetne udubine u tlu kojima se prihvaća površinska voda s kolnika ceste i
usjeka ili nasipa i odvodi dalje do propusta, vodotoka, vododerina i sl. Jarci se
izvode segmentnog, trapeznog ili drugog presjeka. Mogu biti neobloženi i obloženi.
Drenaže su podzemne građevine koje se koriste za prikupljanje i odvodnju procjednih voda
iz kolničke konstrukcije, okolnog sraslog tla i podzemnih voda.
Cestovni propusti su građevine kojima se propuštaju vode manjeg obima.
Separatori su uređaji koji su konstruirani da omogućavaju prihvat i protok oborinskih voda uz
zadržavanje štetnih efluenata.
Cestovna kanalizacija je sustav odvodnje oborinske vode s kolnika ceste, bankina i pokosa
usjeka pomoću elemenata površinske odvodnje (rubnjak, rigol i slivnik s kišnom
rešetkom) te putem revizijskih okana uvode u kanalizaciju. Gradi se kao zatvoreni
ili otvoreni odvodni sustav.
Revizijsko okno (RO) je okrugla ili četvrtasta građevina sa poklopcem koja služi za prihvat
procjednih ili oborinskih voda i reviziju u sustavu odvodnje.
Slivnici (vodolovna grla) su okrugle ili četvrtaste građevine sa slivnom rešetkom za prihvat
oborinskih voda s prometnih površina.

8.2 POVRŠINSKO ODVODNJAVANJE

Oborinske vode okolnog terena koje se slijevaju ka prometnici bilo da se trasa nalazi u usjeku ili u nasipu,
potrebno je prihvatiti obodnim kanalima (jarcima) kako na rubu usjeka tako i u nožici nasipa te sakupljenu vodu
odvesti izvan pojasa prometnice.
Jarci se izvode segmentnog, trapeznog ili drugog presjeka koji je zadan projektom. Jarci mogu biti
neobloženi i obloženi.
Dno jarka u nožici nasipa, u bilo kojem poprečnom presjeku ceste, mora biti niži od visine vanjskog ruba
najnižeg nosivog sloja kolničke konstrukcije za min 30 cm.
Ukoliko tom uvjetu iz bilo kojeg razloga nije moguće udovoljiti potrebno je izgraditi zatvorenu odvodnju.

8.2.1 Odvodni jarci

Prema vrsti obloge razlikujemo:

 Odvodni jarak bez obloge.
 Odvodni jarak obložen betonom-monolitno
 Odvodni jarak obložen betonom-montažno
 Odvodni jarak obložen kamenom
 Odvodni jarak obložen busenom
Rad obuhvaća iskop jaraka, te odvoz ili razastiranje iskopanog materijala odvodnih jaraka uz nožicu nasipa
ili uz rub usjeka u sraslom tlu kategorije A, B i C, te njihovo oblaganje različitim materijalima: kamen, busen,
oblogom betonom izrađenim na licu mjesta ili montažno.
Materijal iz iskopa razastire se u pojasu ceste ako je to moguće ili se odvozi u odlagalište i tamo razastire.

63/104
 Jarke s uzdužnim padom dna većim od 10% potrebno je izvesti sa stepenicama koje ublažavaju taj pad.
Ako je uzdužni pad jarka veći od 2 %, a manji od 10% jarak je potrebno obložiti oblogom otpornom na
eroziju.
Prema OTU Projektom tražena zbijenost uređenog dna, prije ugradnje obloge jarka, provjerava se tekućim
ispitivanjem modula stišljivosti, metodom kružne ploče ili mjerenjem stupnja zbijenosti ispitivanjem prostorna
mase tla na svakih 100 m1 uređenog dna rova., uz primjenu HRN U.B1.046; HRN U.B1.012 ; HRN U.B1.016 i
HRN U.B1.038.
8.2.1.1 Jarak bez obloge
Odvodni jarci bez obloge rade se iskopom u sraslom ili nasutom tlu a prema detaljima iz projekta u svim
kategorijama terena.
Jarcima se prihvaća površinska voda s kolnika ceste i usjeka ili nasipa i odvodi dalje do propusta, vodotoka,
vododerina i sl.
Jarci bez obloge rade se u nagibima od 0,2 do 2% a poprečni presjek je dat projektom.
Nije dopušteno izvesti jarke s lokalnim neravninama dna u kojima se zadržava voda.
Nagibi pokosa jarka kao i pad dna jarka moraju biti na cijeloj dužini ujednačeni.

8.2.1.2 Jarak obložen betonom-monolitno

U vodozaštitnim područjima i u slučaju uzdužng pada jarka manjeg od 2%, izvode se jarci sa
vodonepropusnom betonskom oblogom.
Iskop jarka radi se u svim vrstama kategorije tla odgovarajućim strojevima a iznimno na manjim dužinama
ručno. Dotjerivanje pokosa u zadani nagib i dna jarka u zadani pad na mjestima urušenog ili loše izvedenog
profila jarka izvršiti će se ručno.
Podloga se izrađuje od prirodnog ili drobljenog pijeska ili sitnijeg šljunka razastiranjem u sloju po projektu, te
betoniranje obloge u odgovarajućoj oplati sa vibriranjem i njegom svježeg betona.
Obloga se radi u kampadama. Ako je izrada ručna, razdjelnice se izvode postavljanjem umetaka na preskok
jedne kampade.
Ako se betoniranje izvodi strojno, razdjelnice se izvode strojnim utiskivanjem umetaka, ili strojnim rezanjem
poluočvrslog betona obloge a prema zahtjevu projekta ili nadzornog inženjera.
Ako vremenski uvjeti nepovoljno utječu na profil iskopanih jaraka mora ih se oblagati neposredno nakon
dovršenog iskopa pojedinih kraćih dionica kanala.
Njega betona provodi se prskanjem izvedenih površina vodom ili odgovarajućim kemijskim sredstvima koja
sprječavaju isparavanje vlage iz svježeg betona kao i oblaganje svježeg betona materijalima koji zadržavaju
vlagu.
Izvedene razdjelnice, treba zapunjavajti drobljenim kamenim pijeskom veličine zrna 0/4 mm, ili
odgovarajućom masom za zalijevanje.
Osnovna svojstva koje treba zadovoljiti mase za zalijevanje su: plastičnost, trajna otpornost na sunčevo
zračenje, vodonepropusnost, otporna na agresivna djelovanja vode ili drugih sakupljenih efluenata ukoliko se u
taj jarak slijevaju vode s prometnih površina.
Nakon završetka svih radova treba očistiti jarak i zonu oko njega u cijeloj dužini.
Iskopi za jarke, moraju odgovarati mjerama koje će omogućiti izvedbu projektirane betonske obloge. Nisu
dopuštena odstupanja koja bi se odrazila na izradu i odstupanje od projektom zadane debljine obloge za više od
10 mm.
Podloga za betonsku oblogu mora biti isplanirana i sabijena, te geodetski kontrolirana na svakom projektnom
profilu a po potrebi i gušće.
8.2.1.3 Jarak obložen betonom - montažno
Betonski elementi se postavljaju na prethodno izvedeni iskop i ugrađenu podlogu od pijeska granulacije 0/5
mm, ili druge, uz suglasnost nadzornog inženjera.
Prije izrade podloge za beton, nadzorni inženjer će preuzeti iskop nakon čega se može izvoditi podloga za
betonsku oblogu.

64/104
 Razmake između pojedinih gotovih ugrađenih betonskih elemenata osiguravaju se ugradnjom odgovarajućih
umetaka, koji osiguravaju projektom zadanu širinu reške između postavljenih elemenata obloge.
Iskopi za jarke, moraju odgovarati mjerama za kasnije oblaganje i nisu dopuštena odstupanja koja bi se
odrazila na izradu obloge.
Podloga za betonsku oblogu mora biti isplanirana i sabijena prema zahtjevu projekta i geodetski kontrolirana
na svakom projektnom profilu a po potrebi i gušće.
8.2.1.4 Jarak obložen prirodnim kamenom
Oblaganje jaraka se izvodi od nekoliko oblika, veličine i obrade kamena:
 lomljenog kamena,
 klesanim kamenom (klesancem)
 kamenim pločama
 krupnom i sitnom kockom.
Geometrija kamenom obloženih jaraka u poprečnom presjeku, najčešće je trapeznog ili segmentnog oblika,
ali i drugog oblika iz projekta.
8.2.1.5 Jarak obložen busenjem
Busenje se može pripremiti tijekom odstranjivanja humusnog materijala na trasi ili nabavkom iz pozajmišta.
Busenje se skida s travnatih površina izuzetno pažljivo ručno ili sa strojem, kao pravokutni elementi 50x50
cm ili trake duljine 2-3 m, debljine približno 10 do 15 cm Trake se smotaju u kolute i tako se odlažu i
transportiraju.
Busenje se odlaže u zaštićeni prostor izvan mogućeg utjecaja sunčevog zračenja i utjecaja atmosferilija.
Busenje ili rolane travne trake se odmah dopremaju na gradilište i ugrađuju kao obloga jarka.
Prije početka rada na oblozi, nadzorni inženjer mora preuzeti iskop za jarak. Prije početka postave busenja
izvođač će u projektiranoj debljini izraditi podlogu izradom sloja humusa sa zbijanjem u svemu prema
odredbama ovih OTU-a.
Busenje se za profilirani iskop jaraka pričvršćuje drvenim kolcima duljine do 50 cm.
Izrada jaraka mora biti u svemu prema projektu a posebno u pogledu uzdužnih padova do 1%. Nije
dopušteno izvesti jarke s lokalnim neravninama dna u kojima se zadržava voda. Nagibi pokosa jarka moraju biti
na cijeloj dužini ujednačeni a pad dna istosmjeran i usmjeren ka ispustu.
Kvalitetu i vrstu trave busena koji će se koristiti za oblaganje jarka, posebno iz pozajmišta, treba odobriti
stručnjak za hortikulturu odnosno projektant za hortikulturo uređenje okoliša ceste uz predočenje valjanih
dokaza ugradivosti za busenje iz različitih pozajmišta.

8.3 DRENAŽE

Drenaže su podzemne građevine koje se koriste za prikupljanje i odvodnju procjednih voda iz kolničke
konstrukcije i okolnog sraslog tla i podzemnih voda, u slučaju da trasa ceste presijeca kontaktne plohu
vodopropusnog i vodonepropusnog sloja tla.
Projektna rješenja za prihvat i odvodnju procijednih voda iz kolničke konstrukcije cestovnih prometnica u
nasipu su jednostavne konstrukcije dok je izvedba drenažnih sustava kod cesta u usjeku i zasjeku znatno
složenija.
OTU obuhvaća sljedeći tipove drenaža:
 dreniranje kolničke konstrukcije procijednicama
 klasične plitke drenaže i
 duboke drenaže.

65/104
8.3.1 Izrada procijednica

Rad obuhvaća izvedbu tankog sloja zrnatog kamenog materijala kao produžetak donjeg nosivog sloja
kolničke konstrukcije u širini bankina, obostrano ili samo u širini niže bankine.
Zrnati kameni materijal ugrađuje se u debljini prema projektu, ali min 10 cm strojno, ili iznimno u manjim
količinama, ručno. Materijal se ugrađuje i sabija laganim sredstvima do modula stišljivosti koji iznosi Ms  35
MN/m2 .

8.3.2 Izrada plitkih drenaža

Rad obuhvaća strojni iskop materijala za drenažni rov, u “B” i “C”kategorijama tla.
Dno rova mora biti na dubini većoj od dubine smrzavanja tla, uređeno i isplanirano u zadani nagib i pad dna
prema projektu.
Na izravnano i uređeno dno rova ugrađuje se podloga od gline ili betona prema detaljima iz projekta.
Glina mora biti visoke plastičnosti, a ugrađuje se pri optimalnoj vlažnosti i zbija tako da stupanj zbijenosti
iznosi najmanje Sz  95% od standardnog postupka po Proctoru.
Betonska podloga se ugrađuje na uređenu podlogu prema projektu najniže klase C 20/25. Drenažne cijevi su
tvornički proizvedene perforirane cijevi od betona, azbestcementa ili tvrdog PVC profila 10, 15 ili 20 cm.
Drenažne cijevi se polažu na preuzetu podlogu, oblažu se filtarskim slojem od šljunka ili tucanika krupnoće
8-63 mm.
Ugradnja filtarskog kamenog sloja prema projektu izvodi se nakon ugradnje drenažne cijevi.
Rov se iznad drenažnog sloja ispunjava zrnatim kamenim materijalom kakvoće i zbijenosti ovisno o uvjetima
iz projekta.
Zrnati kameni materijal u rovu treba pažljivo zbiti da se ne oštete drenažne cijevi, a da materijal ipak bude
dovoljno zbijen, kako ne bi došlo do naknadnih slijeganja. Način zbijanja odobrava nadzorni inženjer.
Umjesto filtarskog kamenog sloja moguća je uporaba geotekstila u kombinaciji sa šljunkom prema detaljima
iz projekta.
Drenažne cijevi su spojene na vodolovna grla ili se na kraćim usjecima (približno do
100 m), ispuštaju izravno u teren, prema rješenom detalju iz projekta.
Točnost ugradnje drenažne cijevi provjerava se geodetskim mjerenjem na svakom projektnom profilu a ako
je potrebno i gušće.
Projektom tražena zbijenost dna rova, prije ugradnje drenažnih cijevi, provjerava se tekućim ispitivanjem
modula stišljivosti metodom kružne ploče ili mjerenjem stupnja zbijenosti ispitivanjem prostorna mase na svakih
100 m1 uređenog dna rova; sve prema HRN U.B1.046; HRN U.B1.012 ; HRN U.B1.016 i HRN U.B1.038.

8.3.3 Duboka drenaža

8.3.3.1 Iskop rova

Rad obuhvaća strojni iskop rova u “B” i “C” kategorijama materijala.
Iskop rova za duboke drenaže radi se u kampadama u razmacima prema rješenju iz projekta i s obveznim
osiguranjem iskopa od urušavanja.
Iskopani materijal odlaže se privremeno uz rub iskopanog rova na takvoj udaljenosti na kojoj neće izazvati
urušavanje rova. Dio materijala se koristi za zatrpavanje rova a višak odvozi na određeno odlagalište i tamo
razastire.
Minimalna širina iskopa rova za duboku drenažu uvjetovana je projektiranom dubinom rova, te geotehničkim
osobinama tla i konstruktivnim rješenjima osiguranja iskopa od urušavanja.
Rovove treba izvoditi tako da se osigura stručna ugradnja drenažnog sustava.

66/104
 Ukoliko to projektom nije definirano, dopušteno odstupanje kote iskopa uređenog dna rova može biti lokalno
 3 cm od projektirane kote. Na mjestima izvedbe revizionih okana, kod pada dna drenaže manjeg od 1%,
odstupanje od projektom zadane kote dna dopušteno je do max.  1 cm.
Stabilnost pokosa rova treba postići, ako je to potrebno, obzirom na fizičko-mehanička svojsva tla, prikladnim
razupiranjem ili drugim prikladnim načinom. Uklanjanje razupora treba obaviti sukladno sa statičkim proračunom
tako da se drenažna cijev ne ošteti i ne promjeni položaj.
Ukoliko sraslo temeljno tlo ili općenito dno iskopa, ne udovoljava traženim uvjetima nosivosti, potrebno ga je
poboljšati do zadane zbijenosti. To se postiže zbijanjem ili zamjenom materijala.
8.3.3.2 Izrada podloge od betona ili gline
Na pripremljeno i preuzeto dno iskopa rova moguće je započeti ugradnju podložnog sloja od betona ili
glineprema rješenjima i zadanoj geometriji iz projekta.
Debljina podložnog sloja je od 5 do 15 cm ovisno o rješenju iz projekta.
8.3.3.3 Postavljanje drenažnih cijevi
Na izravnano i uređeno dno rova ugrađuje se podloga od gline ili betona prema detaljima iz projekta te
potom postavljaju drenažne cijevi.
Drenažne cijevi su tvornički proizvedene perforirane cijevi od betona, azbestcementa ili tvrdog PVC profila
prema projektu.
Drenažne cijevi se polažu na preuzetu podlogu u uzdužnom padu prema projektu.
8.3.3.4 Izrada filtarskog i završnog glinovitog sloja
U drenažni rov se ugrađuje filtarski zrnati kameni materijal po cijeloj dužini s jedne ili s obje strane rova.
Filtarski materijal se ugrađuje u drenažni rov po cijeloj visini propusnog sloja tla, sa pribrežne strane u
debljini 20 cm ili prema dimenziji iz projekta.
Filtar mora odgovarati strukturi tla iz kojeg prihvaća vodu i mora biti takvog granulometrijskog sastava koji će
smanjiti brzinu tečenja u odnosu na brzinu koju je imala u sraslom tlu.
Iza filtarskog sloja u drenažni rov se ugrađuje kamena ispuna krupnijeg kamenog materijala po cijeloj visini
rova odnosno filtarskog sloja.
Drenažni rov se s gornje strane zatvara vodonepropusnim materijalom, glinom, glinovitim materijalom u
deblini prema projektu.

8.4 CESTOVNI PROPUSTI

Cestovni propusti su građevine kojima se propuštaju vode manjeg obima.

Oni mogu biti:
 Cijevni, svođeni, pločasti i okvirni propusti koji se rade na licu mjesta
 Montažni cijevni i okvirni propusti
Izrada propusta obuhvaća sve potrebne radove kao što su: iskopi s odvozom iskopanog materijala,
planiranje, izradu svih potrebnih oplata, skela, nabavu i postavljanje armature, sva betoniranja, izradu izolacije,
montiranje betonskih, azbestcementnih ili metalnih cijevi, izradu tajača, slapišta, uljeva, izljeva i sve druge
radove potrebne za potpuno dovršenje propusta prema projektu, odnosno zahtjevu nadzornog inženjera
Iskop za temelje propusta obavlja se prema mjerama danim u projektu ili mjerama naknadno određenim na
terenu u ovisnosti o terenskim prilikama, a odobrenim od nadzornog inženjera. Iskop se izvodi strojno a samo u
iznimnim slučajevima i kod malih količina iskopa ručno.
Geometrijska točnost izvedbe iskopa treba biti propisana u projektu. Ukoliko to projektom nije definirano,
dozvoljeno odstupanje je  2 cm od projektirane kote. Izvedeno stanje kontrolira se geodetski.

67/104
8.5 CESTOVNA KANALIZACIJA

Sve oborinske vode s kolnika ceste, bankina i pokosa usjeka prihvaćaju se elementima površinske odvodnje
(rubnjak, rigol i slivnik s kišnom rešetkom) i putem revizionih okana uvode u kanalizaciju. Cestovna kanalizacija
se shodno postavljenim uvjetima, gradi kao zatvoreni ili otvoreni odvodni sustav. Tretman prihvaćene vode ovisi
o postavljenim uvjetima i mjerama vodozaštite za područja kroz koji cesta prolazi.
Kanalizacijske cijevi se polažu na dno iskopanog rova na podložni sloj, koji mora biti uredno isplaniran,
sabijen, izrađen u projektiranim mjerama i zadanim nagibima.

8.5.1 Revizijska okna (RO)

Revizijsko okno (RO) je okrugla ili četvrtasta građevina sa poklopcem koja služi za prihvat procjednih ili
oborinskih voda i reviziju u sustavu odvodnje. U cestogradnji se najčešće revizijska okna izvode kao:
 monolitna betonirana na licu mjesta
 montažna od tvornički proizvedenih betonskih elemenata
 polumontažna od tvornički proizvedenih gotovih elemenata od azbestcementnih ili plastičnih
cijevi.

8.5.2 Slivnici

Slivnici (vodolovna grla) su okrugle ili četvrtaste građevine sa slivnom rešetkom za prihvat oborinskih voda s
prometnih površina. U cestogradnji se slivnici izrađuju najčešće kao:
 monolitni betonski izvedeni na licu mjesta
 montažni od tvornički proizvedenih betonskih elemenata
 montažni od tvornički proizvedenih elemenata od azbestcementa.

8.5.3 Rubnjaci

Rubnjaci se ugrađuju s vanjske strane prometnih traka odnosno kolnika s ciljem vizualnog vođenja prometa i
kontrolirane odvodnje kolnika. Koriste se rubnjaci različitih veličina i oblika. Betonski rubnjaci su najčešće
tvornički proizvedeni elementi dužine 100 cm ili 80 cm, s poprečnom presjekom 18/24 cm. Rubnjaci se ugrađuju
na betonsku podlogu.

8.5.4 Rigoli

Rigoli mogu biti:

 betonski (monolitni ili montažni),
 kameni
Širina dna rigola je 0,50 ili 0,75 m, što ovisi o intenzitetu oborina. Rigoli se moraju završiti prije početka
izrade slojeva kolničke konstrukcije koji su po debljinama u zbroju tanji od debljine (visine) tijela (dna) rigola.
Dno rigola se izrađuju u poprečnom nagibu 10 % do 15 % i drugim zadanim mjerama iz projekta.
8.5.4.1 Izrada betonskih rigola
Betonski rigoli se ugrađuju na podlozi nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala ili na sloju cementom
stabiliziranog kamenog materijala.
Betonski rigoli se izvode najčešće u dva dijela od tvornički proizvedenih elemenata, rubnjaka i posebno ploče
dna rigola u zadanom nagibu (poprečnom padu).

68/104
 Dno rigola radi se od monolitnog, tvornički proizvedenog betona ,dimenzija i klase prema projektu ili od
tvornički proizvedenih elemenata zadanih dimenzija prikladnih za izvedbu dna rigola.
Monolitna izvedba rigola radi se u kampadama dužine prema projektu, obično 3 do 5 m.
Razdjelnice kod kampada dužine do 3,0 m, rade se s odgovarajućim umetcima koja ostaje u razdjelnici koju
po završetku betoniranja, režu ili na drugi način uklanjaju neposredno uz površinu dna rigola.
Betonski se rigoli mogu ugrađivati i strojno u punom profilu, posebnim strojevima za izradu rigola na licu
mjesta. U tom slučaju izvođač mora pokusnim radom prethodno dokazati postizanje zadovoljavajuće kvalitete
betona i točnosti geometrijskih elemenata nakon izvedbe.
Podloga za izvedbu rigola mora imati potrebnu ravnost i geometrijske elemente prema projektu. Zbijenost
podloge mora biti takva da je modul stišljivosti Ms  80 MN/m2 .
Kod monolitne izvedbe dna rigola s kampadama dužih od 3 m razdjelnice se rade širine 10 mm, s umetcima
koji se odstranjuju iz reške nakon učvršćivanja betona. U tom se slučaju razdjelnice zalijevaju masom za
zalijevanje.
Ako se rigoli rade u prethodno izrađenoj oplati, ona mora biti dobro i ravno učvršćena i otporna na
vitoperenje. Beton se u oplatu ugrađuje vibriranjem. Površina betona mora biti na odgovarajući način obrađena.
Ravnost površine rigola mora biti u granicama od  5 mm mjereno letvom dužine
4,0 m.
Uzdužni nagib ne smije biti manji od 0,2 %, a izuzetno na kratkoj dužini 0,1 %. Vođenje vode rigolom (bez
slivnika ) ne smije biti duže od 100 m.
8.5.4.2 Izrada rigola od kamena
Rigoli od prirodnog kamena moraju biti izrađeni od zdravog, kvalitetnog, eruptivnog ili sedimentnog jedrog
kamena, dimenzija prema projektu, otpornog prema smrzavanju.
Kameni rigol je sastavljen od dva posebno ugrađena dijela: prethodnog ugrađenog kamenog rubnjaka i
nakon toga ugrađene kamene ploče kao dno rigola, dimenzija i kakvoće propisane projektom
Kameni rubnjak kao dio rigola ugrađuje se prije ploče dna. Dno rigola od kamena ugrađuje se na prethodno
mehanički zbijeni zrnati kameni materijal kolničke konstrukcije ceste, s tim da gornjih 5 cm podloge bude od
zbijenog prirodnog ili drobljenog pijeska veličine 0/5 mm. Reške između pojedinih komada lomljenog kamena ne
smiju biti šire od 2 cm.
Kameni rigoli moraju biti rađeni po kotama i mjerama iz projekta. Uzdužni nagib ove vrste rigola ne smije biti
manji od 0,4 %. Gotova površina rigola mora zadovoljavati estetske zahtjeve što odobrava nadzorni inženjer,
nakon izrade kraćeg pokusnog odsječka i pregleda na početku rada.

8.5.5 Izrada ispusta rigola ili rubnjaka

Ispusti vode s kolnika predviđaju se na razmacima 40 do 50 metara. Na mjestima vertikalnih zaobljenja

nivelete prometnice razmaci ispusta mogu biti i do 20 m. Kanalice se tvornički izrađuju prema zadanim
dimenzijama iz projekta.
Kanalice se polažu na sloj pijeska debljine 5-10 cm, veličine zrna 0/5 mm. Uljev i izljev u trapeznu kanalicu
rade se monolitno na licu mjesta od betona klase C 40/45, a sve prema detaljima iz projektu. U nožici nasipa, za
učvršćivanje kanalica i konstrukcije ispusta, izvodi se betonski prag.

8.6 SEPARATORI I PRELJEVI

Separatori su po zadaći i funkciji uređaji koji su konstruirani tako da omogoćavaju prihvat i protok oborinskih
voda uz zadržavanje štetnih efluenata u količini min. 15 m 3 , koji iz bilo kojih razloga dospiju na prometne
površine.
Ovi uređaji najčešće su pozicionirani u najnižim točkama terena uz trasu prometnice, u depresijama terena
uz trasu ili u prostoru prijelaza trase iz usjeka u nasip.
Na lokaciju separatora mora biti omogućen pristup vozila za održavanje i servisiranje, bilo neposredno s
prometnice uz koju se gradi ili drugom pristupnom cestom koja je spojena na javnu prometnu mrežu.

69/104
 Vrste radova koje je potrebno obaviti da bi se potpuno završio ovaj objekt uključuje: zemljane radove,
armiračke radove, betonske radove, zidarske radove, bravarske radove i druge radove potrebne za potpuno
dovršenje uređaja. Ove građevine odnosno uređaji tipizirani su za način prihvata i privremenog zadržavanja
štetnog prolivenog efluenta, kao i svojih dimenzija.

70/104
9 GEOTEHNIČKI ASPEKT KOLNIČKIH KONSTRUKCIJA

9.1 OPĆI POJMOVI

BNS je bitumenizirani nosivi sloj izveden od asfaltne mješavine najveće nazivne veličine zrna 16, 22 ili 32
mm, sastavljene prema načelu najgušćega pakiranja zrna, a upotrebljava se za izvedbu nosivih
asfaltnih slojeva kolničke konstrukcije.
BNHS je bitumenizirani nosivo-habajući sloj izveden od asfaltne mješavine najveće nazivne veličine zrna 16
ili 22 mm, sastavljene prema načelu najgušćeg pakiranja zrna, a upotrebljava se za izvedbu
jednoslojnih asfaltnih konstrukcija.
Čvrstoća stabilizacijske mješavine je parametar kakvoće koji se određuje na ispitnim tijelima kao
monoaksijalna čvrstoća nakon 7 i 28 dana.
Modul stišljivosti izražava mjeru zbijanja ispitanog materijala pod određenim tlakom uz utvrđene uvjete.
Određuje se upotrebom kružne ploče promjera 300 mm prema normi
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala bez veziva kao dio kolničke konstrukcije ugrađuje se, u
pravilu, između posteljice i vezanog nosivog sloja (cementna stabilizacija, BNS). Takav se sloj
ugrađuje u kolničku konstrukciju cesta svih skupina prometnih opterećenja. Izrađuje se od
nevezanih zrnatih kamenih materijala koji se stabiliziraju mehaničkim zbijanjem. Specificiraju se
vrste materijala, zahtjevi njihove kakvoće i ugradljivosti, kao i zahtjevi kakvoće ugrađenog nosivog
sloja. Ugrađeni nosivi sloj od mehanički zbijenog zrnatog kamenog materijala u smjesi zrnja,
debljini i položaju, treba biti sukladan projektu, odnosno Općim tehničkim uvjetima (OTU). Nosivi
sloj bez veziva čini mješavina nedrobljenog i/ili drobljenog zrnatog kamenog materijala. Glavna
značajka kakvoće ovog sloja jest zbijenost (nosivost) koja se izražava stupnjem zbijenosti i
modulom stišljivosti.
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog (vezanog) hidrauličnim vezivom kao dio
kolničke konstrukcije ugrađuje se, u pravilu, između nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala
bez veziva i bitumeniziranog nosivog sloja autocesta i cesta s vrlo teškim i teškim prometnim
opterećenjem. Vezani nosivi sloj izrađuje se od materijala opisanih u 5-00.1.2 i idućim poglavljima
koja slijede. Specificiraju se vrste materijala, zahtjevi njihove kakvoće i ugradljivosti, kao i zahtjevi
kakvoće ugrađenog nosivog sloja. Ugrađeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziran
hidrauličnim vezivom u smjesi zrnja osnovnog zrnatog kamenog materijala, mješavini osnovnog
materijala veziva i vode, te debljini i položaju treba biti sukladan projektu, odnosno OTU. Nosivi
sloj stabiliziran hidrauličnim vezivom čini mješavinu kamenog materijala određenog stupnja
zrnatosti s hidrauličnim vezivom i vodom. Glavna značajka kakvoće ovog sloja jest čvrstoća
(nosivost) što se izražava tlačnom čvrstoćom i stupnjem zbijenosti.
Pokusna dionica je dio ceste u gradnji na kojem se dokazuje osposobljenost izvođača radova za izvedbu
pojedinog asfaltnog sloja kolničke konstrukcije sukladno zahtjevima kakvoće propisanim ovim
OTU.
Prethodni sastav asfaltne mješavine je laboratorijski dokaz da je s odabranim materijalima i odabranim
sastavom moguće postići željenu kakvoću asfaltne mješavine.
Radni (ugovoreni) sastav asfaltne mješavine je dokaz da je na odabranom asfaltnom postrojenju moguće
proizvesti asfaltnu mješavinu kakvoće postignute prethodnim sastavom.
Stabilizacijska mješavina sastavljena je od zrnatog kamenog materijala određene granulacije, hidrauličnog
veziva određene klase u točno određenoj količini i optimalne količine vode, koja je dostatna za
hidrataciju hidrauličnog veziva i obavijanje zrna, a određena je prethodnim sastavom.
Stupanj zbijenosti je omjer između suhe prostorne mase ugrađenog sloja određene prema normi HRN
U.B1.016 i maksimalne suhe prostorne mase određene po modificiranom Proctorovu postupku
prema normi HRN U.B1.048, izražen kao postotak.
Tlačna čvrstoća je omjer jednoaksijalne sile i površine ispitnog uzorka na koju sila djeluje, uz slobodno
bočno širenje, a prema normi HRN U.B1.030.
Valjani asfalt je asfalt spravljen po vrućem postupku koji se tijekom ugradnje zbija valjanjem.

71/104
Bitumen je crna ljepljiva, na normalnoj temperaturi polučvrsta ili čvrsta masa, koja se sastoji od ugljikovodika
i njihovih nemetalnih derivata, topljiva je u toluenu, a nalazi se u prirodi ili se dobiva preradom
nafte. U asfaltnim mješavinama bitumen ima ulogu vezivnog sredstva.
Bitumenska emulzija je disperzni sustav od bitumena dispergiranog u vodi, koji sadrži emulgirajuće
sredstvo.
Cestograđevni bitumen upotrebljava se za proizvodnju asfaltnih mješavina, a dobiva se iz ostatka
vakuumske destilacije nafte.
Drobljeni šljunak sadrži više od 90 % drobljenih zrna, tj. zrna koja imaju više od 50 % lomljene površine.
Može postojati kao neseparirani drobljeni šljunak ili kao djelomično separirani drobljeni šljunak.
Drobljeni kameni materijal je djelomično separirana mješavina drobljenih kamenih zrna krupnoće od 0 mm
do promjera najvećega zrna, odnosno do nazivne krupnoće.
Djelomično separirani zrnati kameni materijal je nedrobljeni (šljunak, sipina) ili drobljenjem kamena,
šljunka ili sipine dobiveni zrnati kameni materijal nazivne veličine zrna od 0 do najviše 32 mm,
separiran i deklariran prema gornjoj nazivnoj veličini zrna.
Drobljena kamena sitnež je zrnati materijal krupnoće zrna od 2 do 32 mm dobiven drobljenjem kamena,
šljunka i sipine, te separiran sukladno normi HRN B.B3.100. Kamena sitnež dobivena drobljenjem
šljunka mora sadržavati najmanje 90 %(m/m) drobljenih zrna šljunka (drobljeno zrno je ono koje
ima najmanje 50% lomljene površine), a potpuno nedrobljenih zrna smije imati najviše 2 %(m/m).
Drobljeni pijesak je zrnati kameni materijal krupnoće zrna od 0 do 2 mm ili krupnoće zrna od 0 do 4mm,
dobiven drobljenjem kamena, šljunka i sipine.
Industrijski nusproizvodi kao što su zgure iz visokih peći željezara i slično jesu neseparirani zrnati
materijali. Njihov volumen i zrnatost moraju biti pod utjecajem atmosferilija stabilni. Fizičko-
mehanička svojstva moraju biti u skladu sa zahtjevima za kamene materijale.
Kamen je dio stijene, odvojen pod utjecajem prirodnih sila ili odvojen planiranim djelotvornim mehani čkim
djelovanjem. Stijena (stijenska masa) sastavni je dio Zemljine kore, određene teksture, strukture,
mineralnog sastava i načina geološkog pojavljivanja. Stijene se genetski dijele na eruptivne,
sedimentne i metamorfne.
Kamena sitnež (kameni agregat) je zrnati kameni materijal krupnoće zrna od 2 do 32 mm i separiran na
osnovne frakcije ili međufrakcije prema uvjetima norme HRN B.B3.100.
Kameno brašno je drobljeni ili mljeveni zrnati kameni materijal krupnoće do 0,71 mm. Mora sadržavati
najmanje 80 %(m/m), odnosno 65 %(m/m) punila, ovisno o kakvoći kamenog brašna što je
propisano normom HRN B.B3.045.
Nedrobljena kamena sitnež je prirodno usitnjen zrnati kameni materijal, šljunak i sipina krupnoće zrna od 2
do 32 mm, separiran sukladno normi HRN B.B3.100.
Neseparirani drobljeni kameni materijal je mješavina drobljenog kamena krupnoće zrna od 0 do
maksimalne nazivne veličine zrna (izražene u milimetrima).
Prirodni šljunak je neseparirani i nevezani sediment koji najvećim dijelom čine zaobljene valutice veličine
od 2 mm do 63 mm, odnosno čestice od 0 mm do promjera najvećega zrna – nazivne krupnoće.
Ako u prirodnom šljunku ima zrna većih od 63 mm potrebno ga je na odgovarajući način prosijati.
Prirodna sipina je prirodno usitnjeni, neseparirani i nevezani kameni materijal nastao na nalazištu ili nakon
vrlo kratkog premještanja (uglavnom gravitacijskog), s veličinom nezaobljenog zrna većom od 2
mm, odnosno čestica od 0 mm do promjera najvećega zrna – nazivne krupnoće. Ako u prirodnoj
sipini ima zrna većih od 63 mm, potrebno ju je na odgovarajući način prosijati.
Prirodni pijesak je nevezani klastični sediment veličine zrna od 0,02 mm do 2 mm.
Polimerom modificirana bitumenska emulzija je disperzni sustav od polimerom modificiranog bitumena ili
lateksa dispergiranog u vodi, koja sadrži emulgirajuće sredstvo.
Polimerom modificirani bitumen (PmB) je smjesa cestograđevnog bitumena i raznih vrsta polimera
(elastomera, plastomera, duromera, terpolimera).
Punilo je dio kamenog brašna krupnoće do 0,09 mm.
Razrijeđeni bitumen je bitumen naknadno razrijeđen odgovarajućim uljima.

72/104
 Separirani drobljeni kameni materijal je drobljeni kameni materijal, separiran na najmanje tri frakcije ili
separiran prema normi HRN B.B3.100.
Separirani zrnati kameni materijal je nedrobljeni kameni materijal (šljunak, sipina) ili drobljenjem kamena,
šljunka ili sipine dobiveni zrnati kameni materijal od najmanje nazivne veličine zrna 2 mm do
najveće nazivne veličine zrna 32 mm, koji nije separiran sukladno normi HRN B.B3.100, nego je
separiran na neke druge frakcije deklarirane prema donjoj i gornjoj nazivnoj veličini zrna.
Sipina je usitnjeni, nezaobljeni i nevezani kameni materijal nastao trošenjem stijena u prirodi (“in situ”) ili
nakon vrlo kratkog “transporta” (uglavnom gravitacijski), s veličinom zrna većom od 2 mm.
Šljunak je nevezani klastični sediment koji čine zaobljene valutice veličine od 2 mm do 63 mm. Može biti
nesepariran, djelomično separiran ili separiran sukladno normi HRN B.B3.100.
Zrnati kameni materijal je granulirani kameni materijal krupnoće zrna od 0 do najveće nazivne veličine
(izražene u milimetrima), nedrobljen (šljunak i sipina) ili proizveden drobljenjem kamena, šljunka
ili sipine.

9.2 NOSIVI SLOJ OD ZRNATOG KAMENOG MATERIJALA BEZ VEZIVA

9.2.1 KONTROLA KAKVOĆE

VRSTE MATERIJALA
Za izradu ovog nosivog sloja mogu se koristiti materijali iz potpoglavlja 5-00.1.1.
UZORKOVANJE MATERIJALA
Materijali se uzorkuju sukladno uvjetima iz norme HRN U.B1.010.
LABORATORIJSKA ISPITIVANJA
U laboratoriju se ispitiju sljedeća svojstva zrnatog kamenog materijala:
 • granulometrijski sastav prema normi HRN U.B1.018,
 • gustoća prema normi HRN B.B1.014,
 • vlažnost prema normi HRN B.B8.035,
 • prostorna masa i upijanje vode prema normi HRN B.B8.031,
 • oblik zrna kamenih agregata prema normi HRN B.B8.048,
 • određivanje slabih zrna prema normi HRN B.B8.037,
 • postojanost prema mrazu natrijevim sulfatom, prema normi HRNB.B8.044,
 • otpornost prirodnog i drobljenog agregata na drobljenje i habanje postupkom “Los Angeles”
prema normi HRN B.B8.045,
 • približno određivanje zagađenosti organskim tvarima prema normi HRNB.B8.039,
 • određivanje sagorljivih i organskih tvari prema normi HRN U.B1.024,
 • određivanje lakih čestica prema normi HRN B.B8.034,
 • optimalni udio vode prema normi HRN U.B1.038,
 • kalifornijski indeks nosivosti prema normi HRN U.B1.042
 • mineraloško-petrografski sastav prema normi HRN B.B8.003.
9.2.1.1 Zahtjevi kakvoće za zrnate kamene materijale
Kontrola kakvoće zrnatog kamenog materijala provodi se ispitivanjem u ovlaštenom laboratoriju.
GRANULOMETRIJSKI SASTAV
Granulometrijska se krivulja zrnatog kamenog materijala mora nalaziti unutar danih granica u tablici 5-01.1.1-
1.

73/104
 Uz uvjet iz tablice 5-01.1.1-1 zrnati kameni materijal mora zadovoljavati još i ove granulometrijske uvjete:
 • udio zrna manjih od 0,02 mm ne smije biti veći od 3%,
 • promjer najvećeg zrna ne smije biti veći od polovine debljine sloja, odnosno max 63 mm, i
 • stupanj neravnomjernosti, kao mjera dobre ugradljivosti materijala, treba biti:
U =d60/d10 od 15 do 100 za šljunak, i
U =d60/d10 od 15 do 50 za drobljeni kameni materijal,
gdje je:
d60 – promjer zrna pri kojem ima 60 % mase,
d10 – promjer zrna pri kojem ima 10 % mase.
Napomena: U pojedinim slučajevima mogu se dopustiti i zrnati materijali s nešto drugačijim sastavima, ako
se ostalim ispitivanjima dokaže njihova uporabljivost i ako to odobri nadzorni inženjer.
Udio zrna manjih od 0,02 mm smije biti i veći od 3% (ne veći od 5%) ukoliko se radi o česticama kamenog
porijekla u područjima manjih dubina smrzavanja (blagih klimatskih uvjeta).
Kakvoća materijala mora biti takva da osigura zahtijevanu nosivost kolnika tijekom ukupnog projektiranog
vijeka trajanja.
ODREĐIVANJE ORGANSKIH TVARI
Uzorak se potopi u otopinu s reagensom, te se nakon određenog vremena boja otopine iznad uzorka
usporedi s bojom standardne otopine. Ako je boja otopine iznad uzorka tamnija od standardne, u uzorku se
gravimetrijski određuje udio organskih tvari i lakih čestica.
UDIO ORGANSKIH TVARI I LAKIH ČESTICA
Zrnati materijal ne smije sadržavati više od 2% organskih tvari i lakih čestica, kao što su drveni ostaci,
korijenje, čestice ugljena i sl.
OPTIMALNA VLAŽNOST I MAKSIMALNA SUHA PROSTORNA MASA
Uzorak zrnatog kamenog materijala zbija se energijom modificiranog Proctorovog postupka (2,66 MN m/m3).
Rezultat ispitivanja je optimalna vlažnost, tj. ona količina vode u uzorku koja omogućuje maksimalnu zbijenost
materijala uz navedenu energiju, pri kojoj se dobiva maksimalna suha prostorna masa. Ugradnja zrnatog
kamenog materijala u nosivi sloj najbolja je pri optimalnoj vlazi.

74/104
 Maksimalna suha prostorna masa po modificiranom Proctorovu postupku ovisi o mineraloško-petrografskom
sastavu materijala i njegovu granulometrijskom sastavu, a koristi se kao parametar pri određivanju stupnja
zbijenosti ugrađenog sloja.
KALIFORNIJSKI INDEKS NOSIVOSTI - CBR
Nosivost sloja ocjenjuje se na temelju laboratorijski određenog kalifornijskog indeksa nosivosti - CBR. CBR
se određuje na pokusnim tijelima zbijenim uz optimalnu vlagu prema normi HRN U.B1.042.
Zahtjevi za nosivost zrnatog kamenog materijala, izraženi kao kalifornijski indeks nosivosti – CBR, jesu:
 • za prirodni šljunak ili mješavinu šljunka s manje od 50 % drobljenog kamenog materijala,
najmanje 40 %,i
 • za drobljeni kameni materijal ili mješavinu prirodnog šljunka s više od 50 % drobljenog
kamenog materijala, najmanje 80 %.
FIZIČKO-MEHANIČKA SVOJSTVA
Prirodni i drobljeni zrnati kameni materijali moraju zadovoljavati zahtjeve prema tablici 5-01.1.1-2 u pogledu
oblika zrna, upijanja vode, trošnih (nekvalitetnih) zrna, otpornosti prema smrzavanju i otpornosti prema
drobljenju i habanju.

9.2.1.2 Dokumentacija o prethodnim ispitivanjima materijala

Sukladno potpoglavlju 5-01.1.1 izvođaču ili proizvođaču se na temelju provedene kontrole kakvoće u
ovlaštenom laboratoriju izdaje izvještaj o pogodnosti zrnatog kamenog materijala za izradu nosivog sloja bez
veziva.
Izvještaj o pogodnosti materijala potvrđuje mogućnost proizvođača da od sirovine, s postrojenjem koje
posjeduje, proizvede pogodan materijal za izradu nosivog sloja.
Takav izvještaj također potvrđuje da već proizvedena određena količina materijala odgovara zahtjevima
kakvoće.
Dođe li do bitne promjene granulometrijskog sastava u smislu odstupanja od graničnog područja ili lokacije
nalazišta, naručitelj izvještaja mora pribaviti novu dokumentaciju o kakvoći novog materijala.
Izvještaj sadrži:
 � opći dio s podacima o naručitelju, mjestu i datumu uzorkovanja, porijeklu i vrsti materijala,
ovlaštenom laboratoriju u kojem su ispitivanja obavljena, zahtjevima naručitelja i normama
prema kojima su ispitivanja obavljena,
 � rezultate laboratorijskih ispitivanja svojstava materijala navedenih u potpoglavlju 5-01.1.1
OTU,
 � zaključak u kojem se daje mišljenje o pogodnosti zrnatog kamenog materijala za izradu
nosivog sloja bez veziva.
Ispitivanje pogodnosti provodi se na reprezentativnim uzorcima u čijem uzorkovanju obavezno sudjeluju
predstavnici ovlaštenog laboratorija i naručitelja izvještaja.

75/104
 Ako dođe do bitne promjene svojstava zrnatog materijala zbog promjene stijenske mase u kamenolomu, ili
zbog promjene u tehnologiji proizvodnje zrnatog kamenog materijala, kao i do bitne promjene granulometrijskog
sastava sedimentnog kamenog materijala ili promjene lokacije nalazišta, naručitelj izvještaja treba pribaviti
dokumentaciju o kakvoći novog materijala i predati ju nadzornom inženjeru.
9.2.1.3 Zahtjevi kakvoće za ugrađeni nosivi sloj
Završeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala bez veziva mora zadovoljavati zahtjeve propisane u
projektu. Ako nije drugačije određeno, moraju biti zadovoljeni zahtjevi za modul stišljivosti, stupanj zbijenosti,
granulometrijski sastav, ravnost površine sloja, visinu i debljinu, te položaj i nagib sloja iz ovih OTU.
MODUL STIŠLJIVOSTI I STUPANJ ZBIJENOSTI
Na ugrađenom sloju od zrnatog kamenog materijala ispituju se, nakon geodetskog prijama u pogledu visina i
položaja, sljedeća svojstva:
 • modul stišljivosti metodom kružne ploče prema HRN U.B1.046, i
 • stupanj zbijenosti ispitivanjem prostorne mase prema normi HRNU.B1.016.
Modul stišljivosti i stupanj zbijenosti nosivog sloja bez veziva, kako su definirani u potpoglavlju 5-00.1.1 OTU,
moraju zadovoljavati zahtjeve iz tablice 5-01.1.3-1.
Tablica 5-01.1.3-1 Zahtjevi za ugrađeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala bez veziva

GRANULOMETRIJSKI SASTAV
Granulometrijski sastav materijala mora zadovoljavati zahtjeve iz potpoglavlja 5-01.1.1 OTU, uzorkovan na
mjestu ugradnje, a prije zbijanja.
RAVNOST POVRŠINE SLOJA
Ravnost površine mjeri se kao odstupanje površine sloja od letve duljine 4 m. Odstupanje od letve smije biti
najviše 20 mm.
VISINA I POLOŽAJ
Visinski položaj izvedenog sloja provjerava se geodetskim snimanjem na mjestima ispod rubova kolnika, te
sredine kolnika, a odstupanja mogu biti najviše ± 15 mm.
Iznimno, uz odobrenje nadzornog inženjera, odstupanja naniže mogu biti do najviše -30 mm, s time da se za
visinu odstupanja izvede nadomjestak sljedećim slojem na troša izvođača.
NAGIB
U pravilu, nagib mora biti jednak poprečnom i uzdužnom nagibu projektirane površine.
Odstupanja ne smiju biti veća od ± 0,4 % apsolutno od nagiba zadanog projektom.
9.2.1.4 Dokumentacija o tekućim i kontrolnim ispitivanjima
Potrebna dokumentacija za tekuća ispitivanja sukladna je potpoglavlju 5-01.3.2.
Potrebna dokumentacija za kontrolna ispitivanja sukladna je potpoglavlju 5-01.3.2.

76/104
9.2.2 PROIZVODNJA, PRIJEVOZ I UGRADNJA

9.2.3 Proizvodnja zrnatog kamenog materijala

Zrnati kameni materijal za izradu mehanički zbijenog nosivog sloja proizvodi se drobljenjem odminirane
stijenske mase, ili drobljenjem većih valutica šljunka (batuda) u drobilišnim postrojenjima.
Prirodni šljunak ili prirodna sipina za izradu nosivog sloja dobivaju se odsijavanjem nadzrnja, koja se nakon
toga mogu predrobiti na odgovarajuću granulaciju.
Ako u proizvedenom ili prirodnom zrnatom materijalu nedostaju zrna određene granulacije, granulometrijski
sastav se može korigirati dodatkom odgovarajuće frakcije zrnatog kamenog materijala. Pri tome mješavinu
zrnatog kamenog materijala treba dobro homogenizirati.

9.2.4 Prijevoz zrnatog kamenog materijala

Proizvedeni ili prirodni zrnati kameni materijal prevozi se do mjesta ugradnje pogodnim prijevoznim
sredstvima.

9.2.5 Ugradnja zrnatog kamenog materijala

Nosivi sloj od mehanički zbijenog zrnatog kamenog materijala kao dio kolničke konstrukcije ugrađuje se, u
pravilu, između posteljice i vezanog nosivog sloja (cementna stabilizacija, BNS). Pri rekonstrukciji postojećih
cesta, katkada se na postojeću asfaltnu podlogu ugrađuje nosivi sloj koji ima ulogu izravnavajućeg sloja, na koji
se zatim dograđuju ostali slojevi kolničke konstrukcije.
UVJETI ZA PODLOGU
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala može se raditi kada nadzorni inženjer preuzme posteljicu te odobri
početak rada. Nadzorni inženjer provjerava: ravnost, projektiranje nagiba, pravilno izvedenu odvodnju, položaj i
tražene uvjete kakvoće.
Izvođač je dužan održavati posteljicu u stanju u kakvom je bila u vrijeme preuzimanja od nadzornog
inženjera. Ako iz bilo kojeg razloga dođe do oštećenja posteljice, izvođač ju je dužan ponovno dovesti u stanje
koje odgovara traženim zahtjevima i o tome podnijeti dokaze nadzornom inženjeru.
VREMENSKI UVJETI
Nosivi se sloj ne smije ugrađivati na smrznutu podlogu, kao niti od smrznutog materijala.
Također, poslije obilnije kiše i otapanja snijega treba pričekati sa zbijanjem dok se suvišna voda ne ocijedi iz
materijala.
IZRADA
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala može se na uređenoj posteljici raditi navoženjem zrnatog
kamenog materijala i razastiranjem pomoću grejdera, te zbijanjem i razastiranjem zrnatog kamenog materijala
pomoću razastirača (finišera) i zbijanjem.
U oba slučaja određena se količina materijala razastire s takvim nadvišenjem da se nakon zbijanja dobije sloj
projektirane debljine, što se određuje na pokusnoj dionici.
U radu treba paziti da ne dođe do segregacije zrnatog materijala. Dogodili se to, segregirana mjesta treba
zamijeniti homogenim materijalom.
Prije zbijanja i tijekom zbijanja treba regulirati vlažnost materijala tako da bude oko optimalne
vlažnostiodređene po normi HRN U.B1.038.
Zbijanje počinje nakon završenog planiranja i profiliranja.
Zbijanje se obavlja vibracijskim strojevima: vibropločama, kompaktorima, vibrovaljcima ili valjcima s
gumenim kotačima, kombiniranim valjcima s gumenim i metalnim kotačima, posebno ili u kombinaciji.

77/104
 Zbijanje treba obavljati pažljivo, nakon razastiranja materijala, preko cijele površine sloja. Valjci i/ili uređaji za
nabijanje moraju se kretati stalnom brzinom od 2,5 km/h do 4 km/h. Posebnu pozornost treba posvetiti dobroj
zbijenosti sloja. Površina sloja mora biti dobro zatvorena, jednoliko - mozaičnog izgleda.
Sva mjesta koja možda nisu dostupna strojevima za zbijanje treba zbiti drugim sredstvima i načinima u
skladu sa zahtjevima. Takva mjesta kao i načine rada odobrava nadzorni inženjer, a na prijedlog izvođača.
Svi zahtjevi za ugrađeni sloj moraju biti zadovoljeni prije polaganja idućeg sloja. Zbijanje sloja mora se
ponoviti, ako je u razdoblju između ugradnje nosivog sloja i slijedećeg sloja kolničke konstrukcije došlo do
smrzavanja, jačih oborina, oštećenja zbog gradilišnog prometa ili naknadnih radova na postojećem sloju.

9.2.6 OSIGURANJE KAKVOĆE MATERIJALA I RADOVA

Pod osiguranjem kakvoće nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva podrazumijeva se niz
postupaka opisanih i definiranih u OTU, čiji je konačni cilj dobivanje pogodnog nosivog sloja kolničke
konstrukcije.
Razlikuju se dvije vrste aktivnosti:
 • aktivnosti prije početka izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva, i
 • ispitivanja tijekom izrade nosivog sloja o zrnatog kamenog materijala bez veziva.
9.2.6.1 Postupci prije početka izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva
Postupci prije početka izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva jesu:
 • prethodno ispitivanje materijala s ocjenom pogodnosti, i
 • određivanje tehnologije ugradnje na pokusnoj dionici.
Svi ovi postupci obveza su izvođača. Izvođač ih o svom trošku mora obaviti pravodobno, prije početka
izvođenja radova.
Izvođač radova obvezan je rezultate svih prethodnih ispitivanja predati nadzornom inženjeru na uvid i
suglasnost.
PRETHODNO ISPITIVANJE MATERIJALA S OCJENOM POGODNOSTI
Prethodno ispitivanje materijala služi kao dokaz upotrebljivosti tog materijala za izradu nosivog sloja, a
provodi se u skladu s potpoglavljem 5-01.1 OTU.
Rezultati prethodnih ispitivanja materijala, na temelju kojih se daje ocjena pogodnosti, predaju se nadzornom
inženjeru u obliku izvještaja o ispitivanju pogodnosti za izradu nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez
veziva, u originalu.
Izvještaj sadrži:
 � opći dio s podacima o naručitelju, mjestu i datumu uzorkovanja, porijeklu i vrsti materijala,
ovlaštenom laboratoriju u kojem su ispitivanja obavljena, zahtjevima naručitelja i normama
prema kojima su ispitivanja obavljena,
 � rezultate laboratorijskih ispitivanja svojstava materijala navedenih u potpoglavlju 5-01.1
OTU, i
 � zaključak s mišljenjem o pogodnosti zrnatog kamenog materijala za izradu nosivog sloja bez
veziva.
ODREĐIVANJE TEHNOLOGIJE UGRADNJE NA POKUSNOJ DIONICI
Pokusna dionica služi kao dokaz da se sa zrnatim kamenim materijalom, uz odgovarajuću tehnologiju
ugradnje, može izraditi nosivi sloj kolnika kakvoće propisane u projektu ili OTU.
Prije dopreme materijala na mjesto ugradnje, izvođač predaje nadzornom inženjeru izvještaj o pogodnosti
zrnatog kamenog materijala za izradu nosivog sloja, na temelju čega nadzorni inženjer odobrava izradu
pokusne dionice.
Odsječak ceste za pokusnu dionicu određuje nadzorni inženjer na prijedlog izvođača.
Na pokusnoj dionici utvrđuje se broj prijelaza i vrsta strojeva za zbijanje, u svrhu provjere postizanja
propisanih parametara kakvoće.

78/104
 Kakvoća ugrađenog sloja na pokusnoj dionici provjerava se ispitivanjem:
 • visine, položaja i nagiba geodetskim snimanjem,
 • modula stišljivosti (kružnom pločom promjera 300 mm) [MN/m2],
 • stupnja zbijenosti [%],
 • ravnosti površine [mm], i
 • debljine sloja [cm].
Provjeru obavlja nadzorni inženjer, a troškove ispitivanja snosi izvođač radova.
Kada je na pokusnoj dionici ustanovljen način rada strojeva za zbijanje, kojim se postiže tražena kakvoća
sloja, nadzorni inženjer odobrava izradu tog sloja.
Postoji li pozitivno iskustvo o zrnatom kamenom materijalu i o učinku strojeva za zbijanje ovog nosivog sloja,
pokusna dionica nije potrebna.
9.2.6.2 Ispitivanja tijekom izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva
Ispitivanja koja se obavljaju tijekom izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva jesu:
 • tekuća ispitivanja, i
 • kontrolna ispitivanja.
TEKUĆA ISPITIVANJA
Tekuća ispitivanja obavlja (osigurava) izvođač, preko svog ovlaštenog laboratorija, ili ako ga ne posjeduje,
preko drugog ovlaštenog laboratorija. Ta ispitivanja služe za ocjenu kakvoće izvedenog sloja, na osnovi čega se
pristupa kontrolnim ispitivanjima.
Tekuća ispitivanja obuhvaćaju:
 • ispitivanje modula stišljivosti kružnom pločom promjera 300 mm na svakih 500 m2, ili
 • stupnja zbijenosti volumometrom u odnosu na maksimalnu zbijenost po modificiranom
Proctorovu postupku, najmanje na svakih 500 m2, ili
 • nuklearnim denzimetrom, najmanje na svakih 500 m2, ili
 • ispitivanje modula stišljivosti kružnom pločom promjera 300 mm i stupnja zbijenosti
volumometrom u odnosu na maksimalnu zbijenost po modificiranom
 Proctorovu postupku, ili denzimetrom, najmanje na svakih 1000 m2,
 • ispitivanje granulometrijskog sastava, najmanje na svakih 3000 m2,
 • ispitivanje ravnosti površine sloja letvom duljine 4 m, na svakom poprečnom profilu ili prema
zahtjevu nadzornog inženjera, i
 • ispitivanje sloja po visini, položaju i nagibu geodetskim snimanjem.
Neposredno po obavljenim tekućim ispitivanjima, izvođač radova rezultate ispitivanja, u pisanom obliku,
dostavlja nadzornom inženjeru.
Po završetku radova rezultati ispitivanja u okviru tekućih ispitivanja prikazuju se u pisanom izvještaju koji
sadrži:
 � opći dio s podacima o investitoru, izvođaču, građevini i upotrijebljenom kamenom materijalu,
 � podatke o opsegu tekućih ispitivanja prema OTU (program ispitivanja),
 � podatke o izvršenom opsegu tekućih ispitivanja,
 � rezultate tekućih ispitivanja i norme po kojima su ispitivanja obavljena i
 � zaključak o kakvoći izvedenih radova.

79/104
 KONTROLNA ISPITIVANJA
Kontrolna ispitivanja nosivog sloja obavlja (osigurava) investitor, preko ovlaštenog laboratorija, u svemu
prema potpoglavlju 0-19, a zajedno s tekućim ispitivanjima služe kao potvrda postignute kakvoće sloja kolničke
konstrukcije. Kontrolna ispitivanja se provode nakon obavljenih tekućih ispitivanja i potvrde kakvoće sloja u
pogledu zbijenosti, ravnosti, visine, položaja i nagiba.
Opseg kontrolnih ispitivanja je takav da na dva tekuća ispitivanja dolazi jedno kontrolno ispitivanje.
Po završetku radova rezultati kontrolnih ispitivanja prikazuju se u pisanom izvještaju koji sadrži:
 � opći dio s podacima o investitoru, izvođaču, građevini i upotrijebljenom kamenom materijalu,
 � podatke o opsegu kontrolnih ispitivanja prema OTU (program ispitivanja),
 � podatke o izvršenom opsegu kontrolnih ispitivanja,
 � rezultate kontrolnih ispitivanja i norme po kojima su ispitivanja obavljena,
 � zaključak o kakvoći izvedenih radova, na temelju tekućih i kontrolnih ispitivanja,
 � ispitivanje sloja po visini i položaju geodetskim snimanjem.
Na osnovi rezultata tekućih i kontrolnih ispitivanja investitor, odnosno njegov nadzorni inženjer, donosi
konačnu ocjenu o kakvoći izvedenog sloja.
9.2.6.3 Preuzimanje izvedenog sloja
Ugrađeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala bez veziva, preuzima nadzorni inženjer na osnovi
zadovoljenih zahtjeva iz OTU.
Sve moguće manjkavosti prema tim zahtjevima izvođač mora otkloniti o svom trošku, uključujući i sva
dodatna ispitivanja i mjerenja koja je potrebno provesti da se ustanovi valjanost sanacije.
Ako nakon preuzimanja nosivog sloja dođe do njegovog oštećenja uslijed vremenskih nepogoda ili iz bilo
kojeg drugog razloga, sloj se mora popraviti i dokazati njegova kakvoća prije izrade slijedećeg sloja kolničke
konstrukcije.
9.2.6.4 Dokumentacija o dokazu kakvoće
 � Izvještaj o pogodnosti materijala, potpoglavlja 0-17, 0-19 i 5-01.1.1, OTU,
 � Izvještaj o tekućim ispitivanjima, potpoglavlja 0-17, 0-19 i 5-01.3.2, OTU,
 � Izvještaj o kontrolnim ispitivanjima, potpoglavlja 0-17, 0-19 i 5-01.3.2, OTU,
 � Izvještaj o kontrolnim ispitivanjima sloja geodetskim snimanjem, potpoglavlja 1-02 i 5-01.1.3
OTU,
 � Izvještaj nadzornog inženjera o izvedenim radovima.

9.3 NOSIVI SLOJ OD ZRNATOG KAMENOG MATERIJALA STABILIZIRANOG HIDRAULIČNIM

VEZIVOM

9.3.1 KONTROLA KAKVOĆE

OSNOVNI ZRNATI KAMENI MATERIJALI

Za izradu nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog hidrauličnim vezivima mogu se
primijeniti osnovni materijali kao što je to navedeno u potpoglavlju 5-00.2.1 OTU.
UZORKOVANJE MATERIJALA
Materijali se uzorkuju sukladno uvjetima norme HRN U.B1.010.
LABORATORIJSKA ISPITIVANJA
U laboratoriju se ispituju sljedeća svojstva zrnatog kamenog materijala:
 • vlažnost prema normi HRN B.B8.035,

80/104
  • prostorna masa i upijanje vode prema normi HRN B.B8.031,
 • oblik zrna kamenih agregata prema normi HRN B.B8.048,
 • određivanje slabih zrna prema normi HRN B.B8.037,
 • postojanost prema smrzavanju natrijevim sulfatom prema normi HRN B.B8.044, • otpornost
prirodnog i drobljenog agregata na drobljenje i habanje postupkom "Los Angeles" prema normi
HRN B.B8.045,
 • prostorne mase prema normi HRN U.B1.016,
 • granulometrijski sastav prema normi HRN U.B1.018,
 • gustoća prema normi HRN B.B1.014,
 • određivanje sagorljivih i organskih tvari prema normi HRN U.B1.024,
 • kemijsko ispitivanje agregata za beton prema normi HRN B.B8.042,
 • optimalni udio vode cementom stabiliziranog tla prema normi HRN U.B1.048, • izrada nosivih
slojeva kolničkih konstrukcija cesta od materijala stabiliziranih cementom i sličnim hidrauličnim
vezivima prema normi HRN U.E9.024.
9.3.1.1 5-02.1.1 Zahtjevi kakvoće za zrnate kamene materijale
Kontrola kakvoće zrnatog kamenog materijala provodi se ispitivanjem u ovlaštenom laboratoriju.
GRANULOMETRIJSKI SASTAV
Granulometrijska se krivulja zrnatog kamenog materijala za ovaj sloj mora nalaziti unutar granica danih u
tablici 5-02.1.1-1 ili 5-02.1.1-2.
Za autoceste i ceste vrlo teškog prometnog opterećenja, odnosno kolničke konstrukcije projektirane za
prometno opterećenje veće od 3 x 106 ekvivalentnih standardnih osovina od 100 kN, kao i za slojeve za
pojačanje svih cesta, granulometrijski sastav zrnatog kamenog materijala mora zadovoljiti uvjete iz tablice 5-
02.1.1-1 za tip A i tip B, gdje je:
 • tip A; područje zrnatog kamenog materijala maksimalne krupnoće zrna od 8 mm do 31,5mm,
 • tip B; područje zrnatog kamenog materijala maksimalne krupnoće zrna od 31,5mm do 50
mm.
Tablica 5-02.1.1-1 Granično područje za nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog
hidrauličnim vezivom za autoceste i ceste vrlo teškog prometnog opterećenja

Za ceste teškog, srednjeg i lakog prometnog opterećenja, odnosno kolničke konstrukcije projektirane za
prometno opterećenje od 1 x 105 do 3 x 106 ekvivalentnih standardnih osovina od 100 kN, mogu se uz zrnati
kameni materijal tipa A ili B upotrijebiti još i ovi materijali:
 • šljunkovito-pjeskoviti materijali s udjelom prašinasto glinovitih čestica od 0% do 10% čestica
manjih od 0,02 mm, ako zadovoljavaju uvjete iz tablice 5-02.1.4-2.

81/104
  • pjeskoviti materijal riječnog, glacijalnog ili eolskog porijekla, ako zadovoljavaju zahtjeve iz
tablice 5-02.1.1-2.
Tablica 5-02.1.1-2 Granično područje za nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog
hidrauličnim vezivom za ceste teškog i srednjeg prometnog opterećenja

Kakvoća materijala mora biti takva da osigurava zahtijevanu nosivost kolnika tijekom ukupnog projektiranog
vijeka trajanja ceste.
ODREĐIVANJE ORGANSKIH TVARI
Uzorak se potopi u otopinu s reagensom, te se nakon određenog vremena boja otopine iznad uzorka
usporedi s bojom standardne otopine. Ako je boja otopine iznad uzorka tamnija od standardne, u uzorku se
gravimetrijski određuje udio organskih tvari i lakih čestica.
UDIO ORGANSKIH TVARI I LAKIH ČESTICA
Zrnati materijal ne smije sadržavati više od 2% organskih tvari i lakih čestica, kao što su komadi drveta,
korijenje, čestice ugljena i sl.
OPTIMALNA VLAŽNOST I MAKSIMALNA SUHA PROSTORNA MASA S DODATKOM VEZIVA
Uzorak zrnatog kamenog materijala uz dodatak približno očekivane količine hidrauličnog veziva zbija se
energijom modificiranog Proctorova postupka (2,66 MNm/m3). Rezultat ispitivanja je optimalna vlažnost, tj. ona
količina vode u uzorku koja omogućuje maksimalnu zbijenost stabilizacijske mješavine uz navedenu energiju, a
koja je dostatna i za hidrataciju veziva. Stabilizacijska mješavina od zrnatog kamenog materijala ugrađuje se u
nosivi sloj pri optimalnoj vlazi, ili pri optimalnoj vlazi uvećanoj do 1 %.
Maksimalnu suhu prostornu masu dobivenu po modificiranom Proctorovu postupku koristimo kao parametar
pri određivanju stupnja zbijenosti ugrađenog zrnatog kamenog materija stabiliziranog hidrauličnim vezivima u
nosivi sloj.
FIZIČKO-MEHANIČKA SVOJSTVA
Prirodni šljunak i drobljeni kameni materijal moraju zadovoljavati zahtjeve iz tablice 5-02.1.1-3.
Tablica 5-02.1.1-3 Fizičko-mehanička svojstva zrnatog kamenog materijala za izradu nosivog sloja
stabiliziranog hidrauličnim vezivom

82/104
9.3.1.2 Zahtjevi kakvoće za hidraulično vezivo
Kao vezivo upotrebljava se čisti portlandski cement; portlandski cement s dodatkom pucolana ili zgure i
metalurški cement klase 25, 35 i 45.
Upotrijebljeni cementi moraju odgovarati zahtjevima hrvatskih normi kako slijedi:
 • Portlandski cement. Portlandski cementi s dodacima. Metalurški cement. Pucolanski cementi
prema normi HRN B.C1.011, i
 • Cement. Način isporuke, pakiranja, smještaja i uzimanja uzoraka prema normi HRN
B.C1.012.
Za stabiliziranje nosivih slojeva definiranih standardom HRN U.E9.024 mogu se upotrijebiti i druga sli čna
hidraulična veziva kao što su leteći pepeo, mljevena zgura, pucolani i sl., ako se laboratorijskim ispitivanjima
utvrdi njihova uporabivost, a ovlašteni laboratorij odredi uvjete za primjenu.
Upotrijebljeni cementi moraju odgovarati zahtjevima norme HRN B.C1.011.
Na svim uzorcima veziva ispituju se sljedeća svojstva:
 • standardna konzistencija,
 • vrijeme vezivanja,
 • postojanost zapremine,
 • ostatak na situ 4900 otvora/cm2,
 • tlačna čvrstoća (za cement klase 25 i 35 nakon 7 i 28 dana, a za cement klase 45 nakon 3 i
28 dana).
9.3.1.3 Zahtjevi kakvoće za vodu
Za izradu nosivih slojeva stabiliziranih hidrauličnim vezivima može se upotrijebiti voda koja ispunjava ove
uvjete:
 • da je pH-vrijednost veća od 6,0,
 • da je udio sulfata (SO3) manji od 2700 mg/l vode,
 • da je udio klorid iona (Cl-) manji od 300 mg/l vode,
 • da je pokazatelj organskih tvari (humusne kiseline, šećeri i dr.) izražen kao utrošak kalijeva
permanganata (KMnO4) po metodi oksidacije manji od 200 mg/l vode,
 • da je ukupna količina soli, izražena kao suhi ostatak, manja od 5000 mg/l vode.
Pitka voda ili voda iz vodovoda može se upotrijebiti bez ispitivanja.
9.3.1.4 Zahtjevi kakvoće za stabilizacijsku mješavinu
Na stabilizacijskoj mješavini ispituju se sljedeća svojstva:
 • određivanje tlačne čvrstoće pri jednoaksijalnoj kompresiji prema normi HRN.U.B1.030,
 • ispitivanja otpornosti cementom stabiliziranog tla na smrzavanje prema normi HRN U.B1.050.
Stabilizacijska mješavina mora zadovoljavati zahtjeve iz tablice 5-02.1.4-1.
Ovi zahtjevi odnose se na cemente klase 25, 35 i 45 (HRN B.C1.011).
Ako se primijeni drugo vezivo, kao što je leteći pepeo, zgura ili slično, vrijede iste granice čvrstoće, ali se
ustanovljuju drugi (dulji) vremenski rokovi za njegu epruveta. To se radi na osnovi laboratorijskih ispitivanja i uz
suglasnost nadzornog inženjera.
Tablica 5-02.1.4-1 Zahtijevana tlačna čvrstoća stabilizacijskih mješavinaTlačna čvrstoća stabilizacijske
mješavine

83/104
 Stabilizacijska mješavina, osim navedenih tlačnih čvrstoća mora biti postojana premasmrzavanju.
Indeks smanjenja tlačne čvrstoće prema normi HRN U.B1.050 smije biti najmanje 80%.
9.3.1.5 Dokumentacija za izradu prethodnog sastava
Sukladno potpoglavlju 5-02.1, naručitelju se na osnovi provedene kontrole kakvoće osnovnog zrnatog
kamenog materijala, veziva, vode i mješavine tih sastojaka izdaje Prethodni sastav (receptura) za izradu
nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog hidrauličnim vezivom.
Prethodni sastav služi kao laboratorijski dokaz da je s odobrenim materijalima i projektiranim sastavom
moguće postići kakvoću mješavine propisane OTU.
Sastav stabilizacijske mješavine prema prethodnom sastavu mora biti takav da tijekom proizvodnje manje
oscilacije kakvoće i udjela sastavnih materijala neće bitno utjecati na fizičko-mehanička svojstva mješavine.
Prethodnim sastavom određuje se:
 • granulometrijski sastav osnovnog zrnatog kamenog materijala,
 • udio osnovnog zrnatog kamenog materijala,
 • udio veziva,
 • udio vode,
 • optimalna vlažnost i maksimalna suha prostorna masa mješavine,
 • tlačna čvrstoća mješavine nakon 7 i 28 dana i
 • otpornost mješavine na smrzavanje i odmrzavanje.
Sva ispitivanja potrebna za izradu prethodnog sastava obavljaju se prema normi HRN U.E9.024, a rezultati
ispitivanja prikazuju se u pisanom obliku u izvještaju (Prethodni sastav za izradu mješavine za cementnu
stabilizaciju) koji, osim navedenih ispitivanja, u općem djelu mora sadržavati i podatke o naručitelju, mjestu i
datumu uzorkovanja materijala, porijeklu i vrsti materijala, ovlaštenom laboratoriju u kojem su ispitivanja
obavljena, zahtjevima naručitelja i normama prema kojima su ispitivanja obavljena.
Ako dođe do bitne promjene svojstava bilo kojeg od sastavnih materijala, ili lokacije nalazišta osnovnog
zrnatog kamenog materijala, kao i poizvođača veziva, mora se pristupiti izradi novog prethodnog sastava.
Prethodni sastav vrijedi godinu dana, odnosno do najviše tri godine, Ako se dokaznim radnim sastavom
svake godine potvrde svojstva materijala i mješavine iz prethodnog sastava.
9.3.1.6 Zahtjevi kakvoće za ugrađeni nosivi sloj stabiliziran hidrauličnim vezivom
Ugrađeni nosivi sloj stabiliziran hidrauličnim vezivom mora zadovoljavati zahtjeve kakvoće u pogledu stupnja
zbijenosti, ravnosti površine, debljine sloja, homogenosti pri ostvarenoj zbijenosti, te visine, položaja i nagiba
sloja.
STUPANJ ZBIJENOSTI
Supanj zbijenosti, kako je definiran u potpoglavlju 5-00.1.2 OTU, mora biti najmanje 98%.
RAVNOST POVRŠINE
Ravnost površine mjeri se kao odstupanje površine sloja od letve duljine 4 m. Odstupanje od letve smije biti
najviše 15 mm.

84/104
 DEBLJINA SLOJA
Debljina sloja određena je projektom. Nosivi sloj stabiliziran hidrauličnim vezivom izvodi se jednoslojno u
debljini od 15 cm do 30 cm. U slučaju da je potrebna debljina tog nosivog sloja veća od 30 cm, sloj se izvodi u
dvije ili više faza, kako je to slučaj kod izravnavajućih nosivih slojeva. Odstupanje debljine ugrađenog sloja, od
projektirane, ne smije biti veće od ± 15 mm.
HOMOGENOST SLOJA
Sloj mora imati potrebnu homogenost pri ostvarenoj zbijenosti.
Nosivi sloj stabiliziran hidrauličnim vezivom smatra se homogenim ako je koeficijent varijacije mjerenja
zbijenosti ugrađenog sloja manji od 3 %.
Koeficijent varijacije KV računa se prema izrazu:

VISINA I POLOŽAJ
Visinski položaj izvedenog sloja provjerava se geodetskim snimanjem na mjestima ispod rubova kolnika, te
sredine kolnika, a odstupanja mogu biti najviše ± 15 mm.
Iznimno, uz odobrenje nadzornog inženjera, odstupanja naniže mogu biti do najviše -30 mm, s time da se za
visinu odstupanja izvede nadomjestak slijedećim slojem na trošak izvođača.
NAGIB
Nagib mora, u pravilu, biti jednak poprečnom i uzdužnom nagibu projektirane površine. Odstupanja ne smiju
biti veća od ± 0,4 % apsolutno od nagiba zadanog projektom.
9.3.1.7 Dokumentacija o tekućim i kontrolnim ispitivanjima
Potrebna dokumentacija za tekuća ispitivanja sukladna je potpoglavlju 5-02.3.2 OTU.
Potrebna dokumentacija za kontrolna ispitivanja sukladna je potpoglavlju 5-02.3.2 OTU.

9.3.2 PROIZVODNJA, PRIJEVOZ I UGRADNJA

9.3.2.1 Proizvodnja stabilizacijske mješavine

Zrnati kameni materijal miješa se s vezivom i vodom u homogenu mješavinu.
Postrojenje za miješanje mora osiguravati točno i precizno doziranje količine zrnatog kamenog materijala,
veziva i vode.
Prije početka rada, vage za zrnati kameni materijal i vezivo te uređaj za mjerenje protoka vode moraju biti
atestirani.
Postrojenje za proizvodnju mješavine treba biti što bliže gradilištu, jer je ugradnja mješavine vremenski
uvjetovana.
Za miješanje se primjenjuju specijalna postrojenja za proizvodnju stabilizacijskih mješavina ili pogodne
betonske miješalice bunkerskog ili kontinuiranog tipa.

85/104
 Mješavina cementne stabilizacije za izradu nosivog sloja autocesta i cesta vrlo teške skupine prometnog
opterećenja proizvodi se u postrojenjima za miješanje, dok se za ceste teškog, srednjeg i lakog prometnog
opterećenja mješavina može proizvoditi i postupkom miješanja odgovarajućim strojevima na mjestu ugradnje uz
odobrenje nadzornog inženjera.
Vrijeme miješanja sastojaka za stabilizacijsku mješavinu mora biti podešeno tako da iz postrojenja izlazi
mješavina s potpuno obavijenim zrnima osnovnog kamenog materijala mortom od hidrauličnog veziva, sitnih
čestica kamenog materijala i vode. Gotova stabilizacijska mješavina ne smije sadržavati suha zrna kamenog
materijala, niti dijelove suhog i nedovoljno izmiješanog hidrauličnog veziva.
Mješavina cementne stabilizacije ne smije se proizvoditi od smrznutog zrnatog kamenog materijala.
9.3.2.2 Prijevoz stabilizacijske mješavine
Proizvedena stabilizacijska mješavina prevozi se na mjesto ugradnje kamionima kiperima, a naročito je
važno da se prijevoz obavi u kratkom vremenu, jer je vrijeme od proizvodnje mješavine do završene ugradnje u
sloj ograničeno.
9.3.2.3 Ugradnja stabilizacijske mješavine
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziran hidrauličnim vezivom kao dio kolničke konstrukcije
ugrađuje se, u pravilu, između nosivog sloja od nevezanog zrnatog kamenog materijala i bitumeniziranog
nosivog sloja autocesta i cesta od vrlo teškog do lakog prometnog opterećenja.
UVJETI ZA PODLOGU
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog hidrauličnim vezivom može se raditi kada nadzorni
inženjer preuzme sloj na koji se on polaže te odobri početak rada.
Nadzorni inženjer provjerava: ravnost, projektirane nagibe, pravilno izvedenu odvodnju, položaj i tražene
uvjete kakvoće. Prije polaganja stabilizacijske mješavine, podloga na koju se ona polaže mora biti vlažna.
Stabilizacijska se mješavina ne smije ugrađivati na smrznuti sloj.
Ako je sloj na koji dolazi stabilizacijska mješavina zasićen vodom, kao poslije obilnije kiše ili otapanja
snijega, treba pričekati s ugradnjom, dok se suvišna voda ne ocijedi iz podloge.
Izvođač je dužan održavati mehanički zbijeni nevezani nosivi sloj u stanju u kakvom je bio u vrijeme
preuzimanja od nadzornog inženjera. Ako iz bilo kojeg razloga dođe do oštećenja nosivog sloja, izvođač ga je
dužan ponovno dovesti u stanje koje odgovara traženim zahtjevima i o tome podnijeti dokaze nadzornom
inženjeru.
VREMENSKI UVJETI
Stabilizacijska se mješavina ne smije ugrađivati pri temperaturi zraka nižoj od 50C i kada su izgledi da
temperatura u roku 24 sata padne ispod te vrijednosti.
Ako tijekom izrade sloja padne kiša, odmah se prekida proizvodnja stabilizacijske mješavine, a razastrta se
mješavina hitno zbija u sloj te prekriva zaštitnom folijom.
Kad je toplo, a osobito ako je i vjetrovito vrijeme, treba obratiti pažnju na brzi gubitak vlage iz razastrte
mješavine i ugrađenog sloja.
IZRADA
Na pripremljenu podlogu mješavina se razastire odgovarajućim razastiračima ili finišerima da bi se osigurala
jednolična debljina sloja i ravnost površine. Svježa mješavina razastire se odjednom po cijeloj površini.
Neposredno iza razastiranja, sloj treba jednoliko i pažljivo zbijati preko cijele površine vibropločama,
kompaktorima, vibrovaljcima i valjcima s gumenim kotačima, posebno ili u kombinaciji.
Sva mjesta koja možda nisu dostupna strojevima za zbijanje treba zbiti u skladu s traženim zahtjevima
drugim sredstvima i načinima. Takva mjesta kao i načine rada određuje nadzorni inženjer.
Vrijeme od miješanja stabilizacijske mješavine do završenog zbijanja ovisi o vrsti primijenjenog veziva. U
slučaju upotrebe portlandskog cementa, to vrijeme ne smije biti dulje od 2 sata.
Površina sloja nakon završenog zbijanja mora biti ravna, dobro zatvorena, bez uzdužnih tragova i pukotina.
Posebnu pozornost treba posvetiti pravilnom i potpunom zbijanju u blizini uzdužnih i poprečnih spojeva. Kod
savitljivih konstrukcija kolnika uzdužni spojevi moraju biti ispod središnjih crta, crta koje razgraničuju kolničke
trake i rubnih crta.

86/104
 Sva područja na kojima je vidljiva segregacija materijala, kao i mjesta na kojima je došlo do oštećenja sloja
uslijed nedovoljnog održavanja, gradilišnog prometa, vremenskih nepogoda, naknadnih radova i drugog, moraju
se zamijeniti u punoj debljini sloja i naknadno zbiti.
Kada je projektirana debljina stabiliziranog nosivog sloja veća od 30 cm, on se radi u dva i više slojeva.
Kod cesta teškog i srednjeg prometnog opterećenja nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog
hidrauličnim vezivom može se raditi i pogodnim strojevima na mjestu ugradnje uz odobrenje nadzornog
inženjera.
Na kraju radnog dana pri izradi sloja radi se poprečna vertikalna radna spojnica zasijecanjem sloja pri kraju.
To se izvodi kao posljednja operacija na kraju radnog dana ili kao prva na početku sljedećeg dana.

9.3.3 OSIGURANJE KAKVOĆE MATERIJALA I RADOVA

Pod osiguranjem kakvoće radova na cementnoj stabilizaciji podrazumijeva se niz postupaka opisanih i
definiranih u OTU, čiji je konačni cilj dobivanje kvalitetnog hidrauličnim vezivom stabiliziranog nosivog sloja u
kolničkoj konstrukciji.
Razlikuju se tri vrste aktivnosti:
 • aktivnosti prije početka izrade hidrauličnim vezivom stabiliziranog nosivog sloja,
 • ispitivanja tijekom izrade hidrauličnim vezivom stabiliziranog nosivog sloja,
 • postupci nakon izrade hidrauličnim vezivom stabiliziranog nosivog sloja.
9.3.3.1 Postupci prije početka izrade nosivog sloja stabiliziranog hidrauličnim vezivom
Postupci prije početka izrade ovog nosivog sloja uključuju:
 • prethodno ispitivanje svih sastavnih materijala s ocjenom pogodnosti,
 • izradu prethodnog sastava stabilizacijske mješavine,
 • prenošenje prethodnog sastava stabilizacijske mješavine na postrojenje za miješanje,
 • izradu dokaznog radnog sastava, i
 • izradu pokusne dionice.
Sve ove postupke provodi ovlašteni laboratorij, a izvođač o svom trošku mora osigurati njihovo provođenje.
Nadzorni inženjer treba na temelju prethodnih ispitivanja, prije početka radova, odobriti izradu ovog nosivog
sloja.
PRETHODNO ISPITIVANJE MATERIJALA S OCJENOM POGODNOSTI
Prethodno ispitivanje materijala služi kao dokaz upotrebljivosti tog materijala za određenu namjenu.
Prethodno ispitivanje materijala, koji su sastavni dijelovi stabilizacijske mješavine, provodi se u skladu s
potpoglavljima 5-02.1.1, 5-02.1.2 i 5-02.1.3 ovih OTU.
Ako se prethodnim ispitivanjem ustanovi pogodnost sastavnih materijala u skladu s potpoglavljem 0-17 i 0-19
OTU pristupa se izradi prethodnog sastava.
IZRADA PRETHODNOG SASTAVA STABILIZACIJSKE MJEŠAVINE
Izrada prethodnog sastava stabilizacijske mješavine za izradu nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala
stabiliziranog hidrauličnim vezivom mora biti sukladna potpoglavlju 5-02.1.5 OTU.
PRENOŠENJE PRETHODNOG SASTAVA STABILIZACIJSKE MJEŠAVINE NA POSTROJENJE ZA
MIJEŠANJE
Prethodni sastav potrebno je prenijeti na postrojenje za proizvodnju stabilizacijske mješavine poštujući
odredbe iz potpoglavlja 5-02.2.1 OTU. Pri tome treba ustanoviti točne odnose doziranja masa zrnatog kamenog
materijala ili mješavine frakcija zrnatog kamenog materijala, veziva i vode. Treba uzeti u obzir postojeću
vlažnost zrnatog materijala, tako da se dodaje samo razlika vode potrebna da vlažnost mješavine bude
optimalna.
Iz pokusne proizvodnje, koja mora biti u takvoj količini da osigura ujednačenost sastava, uzimaju se uzorci
netom proizvedene stabilizacijske mješavine na kojima se ispituje odgovaraju li njezina svojstva traženim
zahtjevima. Ispituju se najmanje tri uzorka mješavine.

87/104
 Ispituje se:
 • granulometrijski sastav i
 • tlačna čvrstoća na ispitnim tijelima izrađenim od svježe stabilizacijske mješavine.
IZRADA DOKAZNOG RADNOG SASTAVA
Na najmanje tri uzorka netom proizvedene stabilizacijske mješavine iz pokusne proizvodnje ispituje se tlačna
čvrstoća nakon 7 dana i granulometrijski sastav zrnatog kamenog materijala.
Kada se ustanovi zadovoljavajuća podudarnost s prethodnim sastavom, dokazni radni sastav se u pisanom
obliku predočuje (Dokazni radni sastav za izradu mješavine za cementnu stabilizaciju) nadzornom inženjeru radi
dobivanja suglasnosti za rad.
Ako podudarnost ne zadovoljava, obavljaju se korekcije sastava sve dok se ne postignu zadovoljavajući
rezultati. U tijeku proizvodnje stabilizacijske mješavine izvođač mora stalno održavati dokazni radni sastav na
postrojenju.
IZRADA POKUSNE DIONICE
Ako ne postoje provjerena iskustva o postizanju tražene kakvoće stabiliziranog nosivog sloja za određeni
sastav stabilizacijske mješavine i određenu tehnologiju razastiranja i zbijanja, potrebno je način rada odrediti na
pokusnoj dionici. Pokusna dionica mora imati površinu od najmanje 600 m2 i po mogućnosti treba sadržavati
barem jedan uzdužni i jedan poprečni spoj. Zbijenost (stupanj zbijenosti u odnosu na zbijenost po modificiranom
Proctorovou postupku) ispituje se na svježe ugrađenom sloju, dok još nije došlo do vezivanja, na najmanje četiri
mjesta za svaku pojedinu fazu rada sredstava za zbijanje (određeni broj prijelaza). Na tim se mjestima ispituje i
granulometrijski sastav.
Najmanje na dva mjesta ispituje se i tlačna čvrstoća nakon 7 dana na ispitnim tijelima izrađenim od svježe
stabilizacijske mješavine.
Nakon što je ustanovljen način rada i režim rada strojeva za zbijanje, koji daje zadovoljavajuće rezultate,
dokumentacija se predaje nadzornom inženjeru radi dobivanja suglasnosti za rad.
9.3.3.2 Ispitivanja tijekom izrade nosivog sloja stabiliziranog hidrauličnim vezivom
Ispitivanja koja se obavljaju tijekom izrade nosivog sloja stabiliziranog hidrauličnim vezivom jesu:
 • tekuća ispitivanja i
 • kontrolna ispitivanja.
TEKUĆA ISPITIVANJA
Minimalna tekuća ispitivanja tijekom rada koja obavlja (osigurava) izvođač jesu:
 • ispitivanje stupnja zbijenosti (u odnosu na zbijenost po modificiranom Proctorovu postupku)
svježe ugrađenoga sloja na svakih 500 m2,
 • ispitivanje granulometrijskog sastava zrnatog kamenog materijala na svakih 3000 m2,
 • ispitivanje osnovnih parametara koji određuju kakvoću veziva na svakih 100 tona veziva,
 • ispitivanje tlačne čvrstoće na ispitnim tijelima izrađenim od svježe stabilizacijske mješavine na
svaki 1000 m2,
 • stalna kontrola ravnosti, točnosti profila i debljine ugrađenog sloja na svakom poprečnom
profilu ili prema odluci nadzornog inženjera.
Neposredno po obavljenim tekućim ispitivanjima, izvođač radova rezultate ispitivanja u pisanom obliku,
dostavlja nadzornom inženjeru.
Po završetku radova rezultati ispitivanja u okviru tekućih ispitivanja prikazuju se u pisanom izvještaju koji
sadrži:
 � opći dio s podacima o investitoru, izvođaču, građevini i upotrijebljenim materijalima,
 � podatke o opsegu tekućih ispitivanja prema OTU (program ispitivanja),
 � podatke o izvršenom opsegu tekućih ispitivanja,
 � rezultate tekućih ispitivanja i norme po kojima su ispitivanja obavljena i

88/104
  � zaključak o kakvoći izvedenih radova.
KONTROLNA ISPITIVANJA
Minimalna kontrolna ispitivanja tijekom rada koja obavlja (osigurava) investitor jesu:
 • ispitivanje tlačne čvrstoće na pokusnim tijelima izrađenim od svježe stabilizacijske mješavine
na svakih 3000 m2,
 • kontrola debljine sloja, ispravnosti profila i ravnosti površine na svakih 3000 m2,
 • ispitivanje stupnja zbijenosti u odnosu na zbijenost po modificiranom Proctorovu postupku, na
svakih 2500 m2,
 • stalna kontrola ravnosti, točnosti profila i debljine ugrađenog sloja na svakom poprečnom
profilu ili prema odluci nadzornog inženjera.
Neposredno po obavljenim kontrolnim ispitivanjima, rezultati ispitivanja u pisanom obliku dostavit će se
nadzornom inženjeru.
Po završetku radova rezultati kontrolnih ispitivanja prikazuju se u pisanom izvještaju koji sadrži:
 � opći dio s podacima o investitoru, izvođaču, građevini i upotrijebljenim materijalima,
 � podatke o opsegu kontrolnih ispitivanja prema OTU (program ispitivanja),
 � podatke o izvršenom opsegu kontrolnih ispitivanja,
 � rezultate kontrolnih ispitivanja i norme po kojima su ispitivanja obavljena,
 � ispitivanje sloja po visini položaju i nagibu geodetskim snimanjem, i
 � zaključak o kakvoći izvedenih radova, na temelju tekućih i kontrolnih ispitivanja.
Na osnovi rezultata tekućih i kontrolnih ispitivanja investitor, odnosno njegov nadzorni inženjer, donosi
konačnu ocjenu kakvoće ugrađenog sloja.
9.3.3.3 Postupci nakon izrade nosivog sloja stabiliziranog hidrauličnim vezivom
Nakon izrade nosivog sloja stabiliziranog hidrauličnim vezivom svi su postupci usmjereni na njegovanje i
održavanje sloja.
Po toplom vremenu treba obratiti pažnju na gubitak vlage iz sloja. Za nastavak hidratacije veziva i
očvršćivanje sloja nužno je zadržati dovoljno vlage u sloju. To se postiže redovitim prskanjem sloja vodom.
Prskanje treba provoditi tako da se ne oštećuje površinu ugrađenog sloja, a sloj treba održavati vlažnim
najmanje sedam dana nakon ugradnje.
Po izrađenom sloju ne smije se sedam dana odvijati promet, niti se smiju raditi sljedeći slojevi kolničke
konstrukcije.
Iznimno, uz odobrenje nadzornog inženjera, ovaj se rok može skratiti, ali prethodno mora biti laboratorijskim
ispitivanjima dokazano da je u sloju postignuta zahtijevana kakvoća.
Po hladnom vremenu ugrađeni sloj treba zaštititi od smrzavanja nanošenjem pogodnog zastora, odnosno,
nakon sedam dana ugradnjom sljedećeg sloja kolničke konstrukcije.
Prije ugradnje sljedećeg sloja kolničke konstrukcije s površine nosivog sloja stabiliziranog hidrauličnim
vezivom treba ukloniti sav nevezan materijal ispuhivanje komprimiranim zrakom ili četkanjem mehaničkom
četkom.

9.3.4 OCJENA KAKVOĆE

9.3.4.1 5-02.4.1 Preuzimanje izvedenog sloja

Ugrađeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog hidrauličnim vezivom, preuzima nadzorni
inženjer na osnovi zadovoljenih zahtjeva iz potpoglavlja 5-02.3 OTU.
Sve možebitne manjkavosti prema tim zahtjevima izvođač mora otkloniti o svom trošku, uključujući i sva
dodatna ispitivanja i mjerenja koja je potrebno provesti da se ustanovi valjanost sanacije.

89/104
 Ako nakon preuzimanja sloja dođe do njegovoga oštećenja, uslijed vremenskih nepogoda ili iz bilo kojeg
drugog razloga, sloj se mora popraviti i dokazati njegova kakvoća prije izrade sljedećeg sloja kolničke
konstrukcije.
9.3.4.2 5-02.4.2 Dokumentacija o dokazu kakvoće
Dokumentacija o dokazu kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova kod tehničkog pregleda građevine
obuhvaća:
 � Prethodni sastav, potpoglavlje 5-02.1.5,
 � Dokazni radni sastav, potpoglavlje 5-02.3.1,
 � Izvještaj o tekućim ispitivanjima, potpoglavlje 5-02.3.2,
 � Izvještaj o kontrolnim ispitivanjima, potpoglavlje 5-02.3.2,
 � Izvještaj o kontrolnim ispitivanjima sloja geodetskim snimanjem, prema potpoglavlju 5-
02.1.6, i
 � Izvještaj nadzornog inženjera o izvedenim radovima.

90/104
10 GEOTEHNIKA U TUNELOGRADNJI

10.1 UVOD

Tunel je vrsta podzemne građevina koja predstavlja linijski objekt kod kojeg je jedna dimenzija značajno
veće u odnosu na druge dvije dimenzije.
Važnost geotehnike, a posebno geologije, u planiranju tunela je presudna pri smanjenju neizvjesnosti i rizika
koji postoje u projektima tunela. Geotehnički informacije su od neprocjenjive vrijednosti pri određivanju trase i
posebnostima projekta tunela.
Geologije uz geometriju tunela igra dominantnu ulogu u većini glavnih odluka koje se moraju donijeti u
planiranju , projektiranju i izgradnji tunela. Geologija određuje izvedivost , ponašanje i troškove svih tunela . Iako
ih je teško procijeniti, tehnička svojstva geološke sredine, te varijacije tih svojstava su jednako važna kao i
svojstva betona i čelika koji se koristi za izgradnju konstrukcije tunela. Stoga, je bitno da se geotehnički istražni
radovi provode u ranoj fazi planiranja za bilo koji tunel. Iskustvo pokazuje da su tuneli koji su istraživani
temeljitije imali manja prekoračenja troškova i manje zastoja tijekom gradnje. Neočekivani problemi mogu
stvoriti skupa kašnjenja i sporove tijekom gradnje tunela. Neki od problema i izazova u tunelogradnji su;
 projekti tunela imaju ogromnu neizvjesnost
 troškove, pa i izvedivost projekta određuje geologije
 svaki aspekt geološkog istraživanja za tunele je zahtjevniji od istraživanja ostalih geotehničkih
konstrukcija
 poznavanje lokalne geologije i hidrogeologije je važno,
 u većini slučajeva pojavu i režim podzemne voda je najteže predvidjeti i tijekom gradnje je
najteže kontrolirati,
 raspon vodopropusnost je znatno veći nego kod bilo kojeg drugog tehničkog parametra (od 10 -
7
do 10+3)
 čak i sveobuhvatnim programom istraživanja ispita se jezgra bušotine volumena manjeg od
0,0005 % od budućeg volumena iskopa tunela

10.2 DEFINICIJE POJMOVA U TUNELOGRADNJI

Tunel je podzemna građevina ispod površine terena koji osigurava prostor za različite namjene i s jednim
ili oba kraja izlazi na površinu.
Cestovni tunel je podzemna građevina koja osigurava prostor za odvijanje cestovnog prometa.
Galerija je uobičajan naziv za tunel koji je s jedne bočne strane otvoren.
Okno je vertikalni potkop manjeg presjeka.
Potkop je tunel manjeg presjeka.
Kalota je gornji dio (zakrivljen) iskopa poprečnog profila tunela.
Ostatak profila (bench) je preostali dio iskopa do punog profila tunela.
Tunelska niša je izgrađeni prostor van osnovnog profila tunela.
Portalna građevina je posebno izgrađena građevina na ulazu i izlazu iz tunela.
Svod je zakrivljeno krovište podzemne prostorije, konstrukcija koja u obliku luka premošćuje i zatvara
podzemni otvor.
Kruna je najviša točka poprečnog presjeka tunelske primarne ili sekundarne obloge.
Oporac ili zid je bočni dio tunela između kalote i temelja obloge tunela.
Podnožni svod je konstrukcija u obliku luka koja premoščuje i zatvara podzemni otvor ispod kolničke
konstrukcije.

91/104
 Nosiva obloga tunela je betonska ili armirano betonska konstrukcija u tunelu koja je dimenzionirana tako
da prima sile podzemnog pritiska u svim presijecima.
Obloga tunela je betonska ili armirano betonska konstrukcija koja služi kao zaštita prometa u tunelu.
NATM je skračenica od New Austrian Tunneling Method (nova austrijska tunelska metoda) i označava
metodu iskopa i izgradnje tunela
TBM je skračenica od Tunnel Boring Machine i označava metodu izgradnje tunela koristeći ove strojeve
za iskop i izgradnju tunela.
Cut and cover označava metodu izgradnje tunela s površine terena primjenjujući iskop s površine
izgradnju tunela te zatrpavanje istog do površine terena .
Primarna podgrada je konstrukcija koja osigurava stabilnost podzemnog otvora kod iskopa.
Sidra dio su primarne podgrade, a cilj im je aktivirati spregnuto djelovanje između okolne stijene i
mlaznog betona.
SN-sidra načinjena su od rebrastih čeličnih šipki i potpuno su povezana cementnim mortom sa okolnom
stijenom. Rupa se ispunjava masom za injektiranje prije postavljanja sidra.
PG-sidra (naknadno injektirana ili injekciona sidra) načinjena su od rebrastih čeličnih šipki sa
pričvršćenim crijevom. Injektira se nakon postavljanja sidra kroz crijevo.
IBO-sidra (injekciona samobušeća sidra) su kombinirani sustav štapnog sidra i šipke za bušenje. Tijekom
bušenja sidro se koristi kao šipka za bušenje učvršćena sa bušaćom krunom. Šipka i tjeme
ostaju u bušotini kao štapno sidro, koje se zalijeva kroz otvor za ispiranje. U slučaju
urušavanja bušotina, ovaj sustav još uvijek omogućuje postavljanje štapnih sidara.
Swellex štapna sidra (trenjem fiksirana štapna sidra) su mehanički sklopljene čelične cijevi. Visoki
pritisak vode napuhava cijev i prilagođuje njen oblik nepravilnostima bušotine.
Ekspanzijska sidra su sidra s ekspanzijskom glavom na vrhu koja se ugradnjom širi te čvrstim kontaktom
sa stijenom omogućuje stabilnost podzemnog otvora.

10.3 PRIPREMNI RADOVI

Radovi na pripremi gradnje, geodetski radovi, čišćenje i priprema terena, zaštita i obnova vlasništva,
spomenika, vodotoka, jezera, šuma.

10.3.1 GRADILIŠTE

10.3.1.1 Izrada pristupa gradilištu

Rad obuhvaća izradu pristupne ceste od državnih, županijskih ili lokalnih cesta pa do gradilišta tunela.
Podrazumijeva izradu potrebnih usjeka, nasipa, propusta i privremenih ili stalnih mostova, te kolničke
konstrukcije, uključivo i izradu zastora te sve potrebne i neophodne prometne signalizacije, uključivo i
održavanje tijekom građenja.
10.3.1.2 Izrada gradilišnih prometnica
Rad obuhvaća izradu svih gradilišnih prometnica koje su potrebne za provedbu predviđene tehnologije
izvedbe svih radova na tunelu.
10.3.1.3 Izrada skladišta eksplozivnih tvari
Rad obuhvaća izradu skladišta, priručnih skladišta ili prijenosnih spremišta (kontejnera) koji se izgrađuju radi
smještaja, čuvanja i držanja eksplozivnih tvari tijekom građenja i njihovu razgradnju te dovođenja terena nakon
gradnje u prvobitno stanje, ako je potrebno i uz odgovarajuću sanaciju.
Ta skladišta mogu biti:
 • zidana skladišta za količine eksplozivnih tvari većih od 5000 kg i to razdvojeno od sredstava
za paljenje (upaljače) i čuvarske kućice,
 • prijenosni spremnik (kontejner) namjenjuje se za održavanje, smještaj i čuvanje eksplozivnih
tvari do 5000 kg i 5000 komada detonatora, a izrađen je od metala,

92/104
  • priručno skladište je prostorija gdje se može smjestiti, čuvati i držati do 20 kg eksplozivnih
tvari.
Sva skladišta koja budu postavljena na gradilište trebaju imati građevnu i uporabnu dozvolu izdanu od
mjerodavnih tijela. Izrađuju se na lokacijama podalje od ostalih objekata kako se zahtjeva propisima, u
prirodnim udolinama i na mjestima gdje ne smetaju izvođenju svih radova na cesti i tunelu.
Skladišta moraju biti osigurana od pristupa neovlaštenih osoba stalnim fizičko-tehničkim osiguranjem. Moraju
zadovoljavati i posebne uvjete građenja iz područja zaštite od požara i eksplozije i druge odgovarajuće propise.
Nužno je postaviti i sve potrebne znakove upozorenja i zabrane prema važećim propisima.
Na svim objektima nužna je gromobranska instalacija, a ograđeni prostor skladišta sa čuvarskom kućicom
treba biti noću osvijetljen.
10.3.1.4 Izrada kompresorske stanice s cjevnim razvodom po gradilištu
Rad obuhvaća nabavu, dopremu i montažu kompresorskih uređaja u zoni portala tunela, razvod zračnih
vodova uzduž tunela tijekom izvedbe, te demontažu istih uređaja i odvoz sa gradilišta.
10.3.1.5 Izrada priključka visokog napona i trafostanica (TS)
Rad obuhvaća izradu visoko naponskog priključka sa postojećeg dalekovoda, zračnim ili kabelskim načinom
i izrada odgovarajućeg broja trafostanica ovisno o dužini tunela.
Broj trafostanica (TS) u tunelu, kao i njihove karakteristike biti će ovisni o dužini tunela i tehničkim
karakteristikama kablova za visoki napon. Postavljanje tih trafostanica u tunelske niše i kabliranje kao i njihova
zaštita biti će provedena tako da se zadovolje svi uvjeti i propisi za takvu vrstu rada.
10.3.1.6 Izrada priključka za snabdjevanje gradilišta vodom
Rad obuhvaća izradu vodovodnog priključka sa postojeće vodovodne mreže do gradilišta i razvod po
gradilištu. Ukoliko nema mogućnosti priključka sa postojećeg vodovoda, rad obuhvaća i izradu zahvata
(kaptaže) vode na odgovarajućem prirodnom izvoru.
10.3.1.7 Odlaganje iskopnog materijala i odvod vode iz tunela
Rad obuhvaća odlaganje iskopnog materijala i odvod vode iz tunela, uređenje odlagališta, zbrinjavanje
upotrebljivog materijala i izradu potrebnih objekata u zoni portala za pročišćavanje voda iz tunela.
Iskopni materijal iz tunela može biti:
 • neupotrebljivi otpadni materijal
 • upotrebljivi mješani materijal za nasipe
 • upotrebljivi čisti i kvalitetni kameni materijal.
Neupotrebljivi otpadni materijal, je zemljani materijal sa prevelikom ili potpunom zasićenosti s vodom, koji
nije moguće dalje korisno upotrijebiti, već je potrebno obaviti njegovo odlaganje na trajno odlagalište predviđeno
projektom ili odredbom nadzornog inženjera.
Miješani materijal (kameno-zemljani) koji nema preveliku vlažnost, odlaže se na posebno odlagalište ili se
odmah ugrađuje u nasipe ceste. Za ovakvu upotrebu ovog materijala nužno je da izvođač obavi potrebna
ispitivanja i ishodi dokaze o njegovoj uporabljivosti i predoči ih u originalu nadzornom inženjeru.
Čisti i kvaliteti kameni materijal odlaže se na posebno odlagalište radi naknadne dorade i predrobljavanja za
proizvodnju kamenog materijala za nosive slojeve kolničke konstrukcije i frakcija kamenog agregata za
betonske i asfaltne radove. Dokaze upotrebljivosti čistog kamenog materijala izvođač je dužan pribaviti odmah
na početku iskopa tunela i predati ih u originalu nadzornom inženjeru.
Bez obzira na potrebu izvođača radova za ovim materijalima, dužan ih je razvrstavati prema njihovoj
uporabljivosti na za to predviđena mjesta. Ako su odlagališta upotrebljivih materijala na većoj dužini od
predviđenih projektom, nadzorni inženjer će priznati izvođaču radova duži prijevoz iskopnog materijala. Uvjeti
korištenja upotrebljivih materijala biti će definirana ugovorom između izvođača i investitora, a provedena
zapisnički tijekom izvedbe.
Odvod otpadnih i brdskih voda iz tunela mora biti kontroliran tako da se neposredno ispred portala izvedu
odgovarajući objekti za prihvat i pročišćavanje, a sve uz suglasnost nadležnih tijela.

93/104
10.3.1.8 Ostalo
Pored svih navedenih objekata i uređaja navedenih u ovoj točki 8-01.2 izvođač može izvesti i druge kao što
su:
 • hidroforsko postrojenje,
 • zatvoreno skladište,
 • otvoreno skladište za građevne materijale,
 • skladište za kisik,
 • armiračko-tesarski pogon,
 • stanica za snabdjevanje gorivom,
 • rampa za utovar strojeva,
 • parkiralište teških strojeva,
 • taložnica uz betonaru,
 • sportski tereni za rekreaciju, i
 • centralna porta gradilišta.

10.3.2 RADNO OKRUŽENJE

Izvođač će organizirati gradilišta na takav način da njegove privremene zgrade, postrojenja, oprema itd.,
neće ometati završne radove na prometnici cestovnom tunelu i drugim objektima.
Izvođač će organizirati gradilište prema svojoj vlastitoj tehnologiji i obvezan je da gradilište koje će se koristiti
tijekom izgradnje opremi sa svojom vlastitom tehnologijom i na svoj trošak. Izvođač je također obvezan
organizirati pristupne ceste i prijevoz materijala do mjesta izgradnje.
Izvođač će ishoditi sve potrebne dozvole koje se odnose na izgradnju kao što su:
 • odobrenje od distributora električne energije za snabdijevanje gradilišta,
 • dozvola za priključak na postojeći sustav dobave vode,
 • sanitarna dozvola potrebna za odvod tehnološke (zagađene) vode iz iskopa tunela,
 • kao i sve druge potrebne dozvole koje se odnose na izvođenje radova.
U slučaju da se radovi izgradnje prekinu radi više sile, ili prema uputi nadzornog inženjera, izvođač je
odgovoran za sigurnost na gradilištu tijekom ovakvih prekida rada.
Izvođač će ukloniti sve svoje privremene objekte koji su bili postavljeni za izvođenje radova i ponovo urediti
sve površine koje treba dovesti u prvobitno stanje.
10.3.2.1 Privremena električna instalacija
Instalacije moraju biti u skladu s EN60204, i dodanim odgovarajućim HRN. Izvođač mora imenovati osobu
odgovornu za sigurnost sve privremene električne opreme na gradilištu.
10.3.2.2 Sustav ventilacija za vrijeme gradnje
Tunel, jame, okna i potkopi moraju se cijelo vrijeme iskopa provjetravati kako bi se stvorili uvjeti za siguran
rad bez potencijalno eksplozivnih ili štetnih plinova, prašine i nedostatka kisika. Izvođač mora poduzeti
odgovarajuće mjere kako bi stvorio uvjete za sigurno i djelotvorno izvođenje radova. U svim zahvatima izvođač
mora postupati u skladu s važećim hrvatskim propisima za zaštitu na radu.
U podzemnim i zatvorenim prostorima zrak koji se udiše ne smije imati manje od 19% kisika po volumenu.
Pušenje je zabranjeno u tunelima, potkopima, jamama ili oknima i svim zatvorenim prostorima.
Kod prisilnog sistema ventilacije, ventilatori se postavljaju van tunela. Svaki ventilator kod prisilnog sistema
ventilacije koji je montiran van tunela mora imati nesmetan dovod svježeg zraka. Ne smije biti u blizini spremišta
ulja, kemikalija ili bačava s gorivom.

94/104
 Ventilator mora biti tako smješten da ne uvlači ispušne plinove vozila kao ni pare i plinove od punjenja
baterija, kao i izlaznih onečišćenja iz tunela.
Kod isključenja i ponovnog ukapčanja ventilatora stanje zraka mora se ispitati prije ulaska zaposlenih u tunel.
Ako se upotrebljava samo prisilni sustav ventilacije isti se mora ponovno pokrenuti i raditi neprekidno kako bi se
ispuhala svaka nakupina zraka u kojem nedostaje kisika ili ima zapaljivih ili plinovitih smjesa.
Mora se paziti da radnici ne naiđu na nakupine takvih plinova na ponovnom ulasku u tunel. Izvođač mora
voditi računa da vrijeme potrebno za provjetravanje dugih tunela može biti od pola sata do nekoliko sati te da se
slojevi plinova raznih gustoća teško uklanjaju posebno tamo gdje se nagib tunela mijenja. Tamo gdje se pri
iskopu tunela stvara prašina, sustav provjetravanja mora biti u mogućnosti brzo ukloniti prašinu iz radnog
područja.
Kod gradnje dužih tunela, gdje nije moguća brza prirodna ventilacija, iskop nije dozvoljen ako nije
uspostavljen siguran sustav ventilacije.
Dna svih okana, jama i dubokih rovova moraju se provjetravati ispušnim sustavom ventilacije.
Oprema za mjerenje u tunelu mora biti pogodna za kontinuirano mjerenje razine eksplozivnih i štetnih
plinova i udjela kisika. Oprema mora zvučnim i vizualnim signalima odavati postojanje eksplozivnih ili štetnih
plinova i tamo gdje sadržaj kisika padne ispod razine sigurne za rad. Neposredan i djelotvoran način davanja
signala mora biti postavljen na površini, odnosno portalima tunela.
Na početku svake smjene svako radno okno i cijela duljina tunela moraju se pregledati radi prisustva
eksplozivnih ili štetnih plinova ili zbog manjka kisika. Ako je u radnom prostoru razina eksplozivnih ili štetnih
plinova iznad dopuštene ili ako je sadržaj kisika ispod dozvoljene razine sve aktivnosti će prestati i osobe
evakuirati dok se ne uspostave sigurni uvjeti za rad.
Ako iz nekog razloga sustav ventilacije nije u pogonu dulje od dva sata, mora se primijeniti postupak
puštanja u pogon. To uvjetuje da osoblje ne može ući u tunel ili u okno dok se ne obavi kompletna izmjena
zraka. Osobe koje nakon gašenja sustava ventiliranja ponovno ulaze, ako je to potrebno, moraju nositi
instrumente za detektiranje opasnih plinova i mjerenje sadržaja kisika. Ti se instrumenti moraju neprestano
upotrebljavati kod ponovnog ulaženja.
10.3.2.3 Gradilišna rasvjeta
Rasvjeta reflektorima mora omogućiti sigurno izvođenje radova. Po potrebi svjetlo se može zasjeniti kako bi
ga se usmjerilo na područja unutar gradilišta i izbjeglo iritiranje. Rasvjeta u tunelu mora pokrivati cijelu duljinu i
ne smije biti manja od potrebne za siguran rad i pristup, najmanje 100 Wata na svakih 10 m dužine tunela.
Alternativan izvor energije i sustav rasvjete u slučaju nužde mora postojati kako bi se omogućilo izvođenje
nužnih zahvata i sigurna evakuacija u slučaju prekida primarnog napajanja. Također mora biti dostupan
odgovarajući broj ručnih svjetiljaka na ključnim mjestima u tunelu.
10.3.2.4 Zaštita od buke i vibracija
Razina buke i granice vibracije moraju biti u skladu s Zakonom o zaštiti na radu, kao i ostalim zakonskim
odredbama i propisima.
Izvođač mora odabrati i primijeniti metodu rada, dijelove pogona i kontrole u radu kako bi smanjio razinu
buke i vibracija uključujući profesionalnu buku i izloženost vibracijama od radnog pogona, te kako se ne bi
prešla maksimalna dozvoljena razina buke i vibracije.
Po potrebi izvođač će u tijeku gradnje podići i zadržati privremene ograde odgovarajuće visine uzimajući u
obzir da ta ograda mora istovremeno predstavljati i zvučnu barijeru oko radnih područja.
Po potrebi da bi spriječio refleksiju buke izvođač mora obložiti unutarnju stranu ograde s odobrenim
materijalom koji smanjuje buku.
Izvođač će dopremiti na gradilište i koristiti ekološki prihvatljivu opremu s tihim radom u skladu sa sigurnim i
djelotvornim izvođenjem radova. Oprema također mora profesionalnu buku i emitiranje vibracije svesti na
najmanju moguću mjeru.
10.3.2.5 Promet u tunelu i na gradilištu
Izvođač mora omogućiti siguran pristup gradilištu i oko njega kao i u samo radilište u tunelu. Izvođač mora
omogućiti neprestani pješački pristup tunelu.

95/104
 Pristup mora imati čvrstu, ravnu, kontinuiranu površinu koja nije skliska i mora biti pogodna za korištenje u
nuždi kada nema rasvjete. Izvođač mora cijelo vrijeme održavati sredstvo za izlaz iz svakog čela tunela. Takvo
sredstvo za izlaz pored strojeva za probijanje tunela, vlakova i sličnih prepreka mora biti u skladu s minimalnim
dimenzijama u EN 12336.
Završne razine iskopa (nivelete posteljice) za izgradnju kolničke konstrukcije bit će zaštićene protiv trošenja
ili smanjenja svojstava stijene tijekom prometa na gradilištu nasipanjem kamenim materijalom iskopanim u
tunelu ili sličnim u debljini od najmanje 0,5 metara. Zadržavanje vode u depresijama i promet kroz nakupljenu
vodu neće se dopuštati. Sav istrošeni materijal uklonit će se i zamijeniti prije radova na kolniku, prema uputi
nadzornog inženjera. Materijal za nasipanje koji se koristi u cilju zaštite neće se ukloniti sve do neposredno prije
izvedbe kolničke konstrukcije.
10.3.2.6 Odlaganje otpadnog materijala iz tunela
Izvođač mora ukloniti sav otpadni i suvišni materijal i smeće iz bilo kojeg izvora na gradilištu i mora, osim
tamo gdje je to drugačije specifirano, odložiti taj otpad i osigurati sva sredstva potrebna za to, a u skladu s
propisima.
10.3.2.7 Odvodnja u tunelu za vrijeme građenja
Izvođač će isporučiti, postaviti, pustiti u rad i održavati dovoljan broj crpki i cijevi za kontrolu i odvod vode iz
bilo kog dijela podzemnih radova. Zadržavanje vode neće biti dopušteno. Kapacitet crpki instaliranih na svakom
radnom čelu uvijek će biti bar jedan i pol puta veći od nominalnog volumena dotoka vode plus količina vode za
ispiranje koju koristi bušaća oprema. Izvođač će pohraniti ili držati neposredno na raspolaganju rezervne crpke
u dobrom pogonskom stanju i to istog kapaciteta ili većeg od onih koji su instalirani u tunelu.
Izvođač će pribaviti uređaje za pročišćavanje ili druge uređaje za dekontaminaciju kako to bude zahtijevao
nadzorni inženjer prije nego se pročišćena voda ispusti u okoliš.
Izvođač će ukloniti sav nakupljeni mulj, naplavine i ostale osuline preostale nakon podzemnih radova, kako
to zatraži nadzorni inženjer. Izvođač će instalirati, održavati i držati u pogonu potrebne uređaje i postrojenja za
pripremu i pročišćavanje zagađene vode koja se ispušta na portalima tunela tijekom izgradnje. Takvi uređaji i
postrojenja obuhvaćaju 2 bazena za sedimentaciju, separator za lake tekućine (mastolov), uređaj za
neutralizaciju i potrebne kontrolne stanice. Uređaj za neutralizaciju izvest će se i staviti u pogon kako bi se
zadržala pH vrijednost pročišćene vode između 6,5 i 8,5 prije ispuštanja.
Tunel će se drenirati tijekom izvedbe putem jaraka. Rovovi će se brtviti, ako je potrebno, mlaznim betonom.
U područjima velikog dotoka vode, možda će biti potrebno instalirati drenažne cijevi od tvrdog PVC-a ili
strukturiranog PEHD promjera od 150 do 250 mm, ovisno o količini vode koju treba ukloniti.
Izvođač će posvetiti, u stijenskoj masi osjetljivoj na vodu, najveću moguću pažnju prikupljanju i drenaži
procjedne vode i vode potrebne za bušenja.
U tunelima izvedenim u propusnom tlu ili visokoporoznoj stijeni, cijevi promjera najmanje 4 cm postavit će se
sustavno, kako bi se izbjegao porast vodenog pritiska iza obloge od mlaznog betona.

10.3.3 IZRADA PREDUSJEKA

Rad obuhvaća izradu pripremnih i zemljanih radova na trasi ceste, a u dužini predusjeka do samog ulaznog i
izlaznog portala tunela.
10.3.3.1 Osiguranje čela predusjeka
Rad obuhvaća osiguranje čela predusjeka na ulaznom i izlaznom portalu tunela u cijeloj širini i visini u skladu
sa projektom.
Nakon izvršenog iskopa predusjeka ili još za vrijeme njegovog iskopa (kod dubokih usjeka) obavlja se i
osiguranje čela predusjeka kad za to postoje utvrđeni svi elementi sraslog tla.
Ugradnja sidara, armaturnih mreža i mlaznog betona obavlja se na potpuno isti način kakav je predviđen i
kod osiguranja tunelskog iskopa. Kod vanjskih temperatura iznad 20°C i ispod 0°C biti će potrebno obaviti i
posebne dodatne mjere za osiguranja kvalitete mlaznog betona (njega mlaznog betona i osiguranja za zimsko
betoniranje).
Ako se početak iskopa tunela predviđa miniranjem, onda se na čelu predusjeka izvan ugovorne linije po
obodu poprečnog profila treba izvesti dodatno osiguranje sidrima dužine 4-6 m s ojačanjem armaturnim
mrežama i mlaznim betonom.

96/104
10.4 TUNELSKI ISKOP

Izvođač će izvesti sve radove iskopa i podgrađivanja na način da ispuni uvjete za osiguranje iskopa za
ustanovljenu tunelsku kategoriju i da na najmanju moguću mjeru svede pogoršanje i popuštanje stijenske mase
koja okružuje iskop, da ograniči prekoprofilni iskop i da spriječi oštećenje prethodno postavljene obloge.
Faze iskopa i razrada profila iskopa bit će u skladu s projektom, tehničkim uvjetima i nacrtima iz izvedbenog
projekta, koga će izraditi izvođač prema ustanovljenom stanju stijene tijekom iskopa tunela.
Izvođač je odgovoran za odabir potrebne opreme i može predložiti alternativnu metodu iskopa, ako drugim
dokumentima nije drugačije određeno.
Granicu za obračun između vanjskog iskopa (tunelskog predusjeka) i iskopa u tunelu, uzima se stacionaža
projektirane trase koja odgovara sraslom tlu (ili stijeni) na tjemenu tunela.

10.4.1 Kategorizacija iskopa

Ovim potpoglavljem se definira postupak kategoriziranja stijenskih masa tijekom gradnje tunela,
karakterističan opis pojedinih kategorija stijenskih masa s načelnim mjerama na iskopu i stabilizaciji podzemnog
iskopa te područje odgovornosti pojedinih učesnika u gradnji.
Kategoriziranje stijenskih masa provodi se na osnovi geomehaničke kategorizacije (Bieniawski 1979).
Primjenjuje se pri izvođenju cestovnih tunela u stijenskim masama bušenjem i miniranjem ili strojnim iskopom u
podzemlju. Ne primjenjuje se kod iskopa tunela u tlu kao i tunela koji se izvode metodom otvorenog iskopa i
zatrpavanja (cat and cover).
10.4.1.1 Osnovni postupak
Osnovu za kategoriziranje stijenskih masa čine rezultati inženjerskogeološkog kartiranja tunela. Nakon
svakog napredovanja potrebno je izvršiti inženjerskogeološko kartiranje iskopanog dijela tunela. U sklopu
inženjerskogeološkog kartiranja potrebno je snimiti sve relevantne parametre potrebne za kategoriziranje
stijenskih masa. Rezultati inženjerskogeološkog kartiranja tunela prikazuju se na razvijenom profilu tunela i
predaju nadzornom inženjeru.
Na osnovi rezultata inženjerskogeološkog kartiranja i pregleda čela iskopa nadzorni inženjer provest će
kategoriziranje stijenskih masa prema geomehaničkoj kategorizaciji i odrediti kategoriju stijenske mase te
pripadne mjere na iskopu i podgrađivanju propisane projektom za predmetnu kategoriju stijenske mase.
Kategoriziranje je potrebno provoditi samo kod bitnih promjena geoloških i geotehničkih karakteristika stijenske
mase duž trase tunela, a ne nakon svakog napredovanja.
Bez obzira na odluke nadzornog inženjera i projektanta geotehničara, izvođač je jedini odgovoran za
sigurnost radova koji se izvode u tunelu.
Izvođač će u slučaju bilo kakvih znakova nestabilnosti u tunelu ili u slučaju ponašanja podzemnog iskopa
koje nije sukladno s pretpostavkama datim geotehničkim projektom o tome obavijestiti projektanta i nadzornog
inženjera koji će utvrditi uzroke i modificirati projektom propisane mjere na iskopu i stabilizaciji podzemnog
iskopa.
10.4.1.2 Opis kategorizacije stijenskih masa
Geomehanička kategorizacija se temelji na bodovanju slijedećih šest parametara stijenske mase:
 • jednoaksijalna tlačna čvrstoća stijenskog materijala,
 • RQD - indeks kvalitete jezgre,
 • razmak pukotina (diskontinuiteta),
 • stanje diskontinuiteta,
 • stanje podzemne vode,
 • pružanje i nagib diskontinuiteta.
Podjela parametara stijenske mase po vrijednostima kao i pripadni bodovi dati su u tablici 8-02-1, 8-02-2 i 8-
02-3 danoj u OTU. Zbroj bodova prema tablici 8-02-4 danoj u OTU, odre đuje kategoriju stijenske mase. Osim
navedenih tablica za preciznije određivanje bodova mogu se koristiti i dijagrami dati u prilogu (Bieniawski 1989).

97/104
 Snimanje i određivanje kategorizacijskih parametara treba provesti u skladu s odgovarajućim preporukama
ISRM-a. Pri tom treba uzimati prosječne vrijednosti parametara, a ne najlošije, jer je kategorizacija temeljena na
do sada izvedenim projektima te implicitno sadrži faktor sigurnosti.
Jednoaksijalna tlačna čvrstoća stijenskog materijala određuje se na intaktnom uzorku
stijenskog materijala standardnim laboratorijskim pokusom, a prema preporuci
Internacionalnog društva za mehaniku stijena (Suggested Methods for Determining
the Uniaxial Compressive Strength and Deformability of Rock Materials, ISRM
1979). Nadzorni inženjer će odabrati uzorke stijenskog materijala za ispitivanje
jednoaksijalne čvrstoće u laboratoriju ukoliko ocijeni da čvrstoća stijenskog
materijala u iskopu bitno odstupa od vrijednosti datih geotehničkim projektom.
RQD (Rock Quality Designation) je linearni pokazatelj cjelovitosti stijenske mase. Dobiva se
bušenjem, a predstavlja omjer zbroja dužina svih nabušenih komada jezgre dužih
od 10 cm i intervala bušenja, izražen u postocima. Pri određivanju parametra RQD-
a potrebno je pridržavati se preporuka ISRM-a (Suggested Methods for the
Quantitativ Description of Discontinuities in Rock Masses, ISRM 1978). U
podzemnom iskopu RQD se može odrediti na osnovi ukupnog broja diskontinuiteta
sadržanih u jediničnom volumenu stijenske mase prema aproksimativnoj korelaciji
(Palmström 1982).
Razmak pukotina (diskontinuiteta) određuje se mjerenjem mjernom trakom okomito na
diskontinuitete, na uzorku deset puta većem od procjenjenog razmaka. Pri
određivanju parametra razmak diskontinuiteta potrebno je pridržavati se preporuka
ISRM-a (Suggested Methods for the Quantitativ Description of Discontinuities in
Rock Masses, ISRM 1978). Bodovi pridruženi parametru "razmak diskontinuiteta"
odnose se na stijensku masu s tri skupa pukotina. U slučaju kada imamo manje od
tri skupa pukotina bodove treba povećati za 30 % (Laubscher 1977). Ukoliko
nedostaju podaci za RQD ili razmak diskontinuiteta za procjenu parametra koji
nedostaje može se koristiti dijagram na slici 8-02-4 (Bieniawski 1989), nastao na
osnovi korelacionih podataka (Priest, Hudson 1976).
Stanje diskontinuiteta odnosno pripadni bodovi mogu se točnije odrediti na osnovi tablice 8-02-5
(Bieniawski 1989). Pri određivanju parametra stanje diskontinuiteta potrebno je
pridržavati se preporuka ISRM-a (Suggested Methods for the Quantitativ
Description of Discontinuities in Rock Masses, ISRM 1978).
Podzemna voda ima značajan utjecaj na ponašanje ispucalih stijenskih masa uglavnom na dva
načina: ispiranjem pukotinske ispune i smanjenjem posmične čvrstoće pukotina te
dodatnim opterećenjem uslijed pritiska vode u sustavu pukotina. Pripadni bodovi
određuju se na osnovi tablice 8-02-1.
Utjecaj pružanja i nagiba diskontinuiteta u tunelogradnji dat je kvalitativno u tablici 8-02-2, a
pripadni bodovi u tablici 8-02-3. Pri snimanju parametra pružanja i nagiba
diskontinuiteta potrebno je pridržavati se preporuka ISRM-a (Suggested Methods
for the Quantitativ Description of Discontinuities in Rock Masses, ISRM 1978).

10.4.2 Posebne odredbe

U zonama portala i zonama malog nadsloja gdje je visina nadsloja manja od širine tunela (H<B) stijenska
masa se bez obzira na rezultate kategoriziranja treba svrstati u V kategoriju.
Ukoliko se prilikom iskopa registriraju različite kategorije stijenske mase u istom presjeku, kategorija će se
odrediti prema dijelu stijenske mase koji ima odlučujući utjecaj na stabilnost cijelog iskopa, odnosno podgradne
zahtjeve. U većini slučajeva to će biti stijenska masa u svodu tunela.
Iskopi niša i proširenja tunela kao i poprečnih prolaza isto se kategoriziraju kao i osnovni tunelski presjek.

10.4.3 Izvedbeni projekt

Izvođač će kroz cijelo vrijeme odvijanja radova imati osiguranog projektnog konzultanta koji će za potrebe
izvođača izrađivati dopune izvedbenog projekta uz ovjeru projektanta.

98/104
 Nadzornom inženjeru predat će se svi nacrti dovoljno vremena prije izgradnje (najmanje 14 dana), ili na
međusobno dogovorene datume.
Prije početka bilo kakvog tunelskog iskopa izvođač će nadzornom inženjeru podnijeti na odobrenje
izvedbene nacrte i/ili opis ponuđene metode i faza iskopa, uključujući mjere podgrađivanja iskopa, potrebnu
odvodnju gradilišta, mjere sigurnosti i rezultate provedenih probnih ispitivanja.
Na temelju sustava kategorizacije stijena, izvođač će podnijeti nadzornom inženjeru na odobrenje detaljni
plan faznosti rada za iskop i podgrađivanje u svakoj kategoriji stijene i za svaki tip poprečnog profila iskopa kao i
metodu iskopa, gdje će biti opisana metoda, način iskopa i način prijevoza.
Prije planirane upotrebe eksploziva izvođač mora obavijestiti nadzornog inženjera, treće strane, nadležne
institucije i službe koji imaju interese u tim zahvatima ili na koje će ti zahvati vjerojatno utjecati. Izvođač mora
obavijestit nadzornog inženjera i ostalenavedene osobe i službe najmanje 14 dana prije planirane upotrebe
eksploziva.
Projekt miniranja podnosi se nadzornom inženjeru za svaki tip poprečnog presjeka ili dijela presjeka, a
obuhvatit će sljedeće podatke:
 • model bušenja, promjere bušotina, udaljenost, dubinu i nagib.
 • tip, jačinu, količinu (težinu) i patrone eksploziva koji će se koristiti u svakoj pojedinoj bušotini,
u svakom slijedu i ukupne vrijednosti za svaki ciklus miniranja.
 • raspored opterećenja u bušotinama i prvo punjenje u svakoj bušotini.
 • tip, slijed i broj usporenja, uzorak usporenja; shemu ožičenja za miniranje; veličinu i tip
učvršćenih vodova i vodećih vodova; tip i kapacitet izvora paljenja; tip stroja za miniranje sa
ispustom kondenzata.
 • učvršćenje/zaštita bušotina i prekrivanje ili pokrivanje miniranog područja.
 • pisani dokazi o kvalifikacijama osoba koje će biti izravno odgovorne za nadzor punjenja i
paljenja.

10.4.4 Izvođenje

10.4.4.1 Definiranje profila iskopa

Profil iskopa naveden u nacrtima projekta odnosi se na projektirani profil iskopa koji se definira kao T-linija
(vidi sl. 8-02-5 OTU).

Slika 8-02-5 Deformacijske i konstrukcijske tolerancije i prekoprofilski iskop usljed nepovoljnih geoloških
uvjeta.
Ovisno o kakvoći stijene, izvest će se odgovarajuće proširenje kako bi se ostavilo dovoljno prostora za
radijalne deformacije (Td) i konstrukcijske tolerancije (Tk).

99/104
 Profil iskopa definiran kao I-linija (vidi sl. 8-02-5) odnosi se na teorijski profil za kompenzaciju radijalne
deformacije za razne kategorije stijenske mase, i uzima u obzir mogućnost deformacije (Td).
Tijekom iskopa temeljem iskustva vrijednosti date u projektnoj dokumentaciji za očekivanu deformaciju
potrebno je podešavati stvarnim deformacijama. Podešavanja će obavljati za izvođača projektni konzultant, a
odobravat će ih nadzorni inženjer.
I-linija predstavlja najmanji profil iskopa. Općenito, stijena neće stršiti unutar te linije u času iskopa.
Izvođač će poduzeti sve moguće napore da profil zadrži onako kako je definirano I-linijom, obavljajući
pažljivo kontrolu bušenja i varirajući različite elemente metode glatkog miniranja (smooth blasting) ili metode
miniranja “pre-spliting”.
Kako bi se profil iskopa održao kako je definirano I-linijom, izvođač mora uzeti u obzir kontrukcijsku
toleranciju (Tk) za iskop i postavljanje podgrada. Konstrukcijska tolerancija (Tk) također će obuhvaćati
nepreciznost mjerenja.
10.4.4.2 Prekoprofilni iskop
Prekoprofilni iskop je prostor stvoren kad se tlo odlomi više od projektiranog profila, uključujući i
deformacijske i konstrukcijske tolerancije. Ovaj prekoprofilni iskop može nastati radi neodgovarajuće izvedbe i
nepažljive tehnike rada (što se može izbjeći) i/ili iz razloga na koje izvođač ne može utjecati (što je neizbježno -
opravdano).
Opravdani prekoprofilni iskop uzrokuju dva izvora:
 • prirodno odlamanje koje se ne može izbjeći pažljivim radom i odgovarajućom izvedbom.
 • ekstremno nepovoljni i/ili nepredvidivi geološki uvjeti.
Opravdani prekoprofilni iskop i odvale znači da je izvođač posvetio najveću pažnju i obavio najbolju moguću
izvedbu, a da ipak nije mogao spriječiti prekoprofilni iskop radi prevladavajućih nepovoljnih geoloških uvjeta, t.j.
da dolazi do iskopa izvan granične linije iskopa koja je određena projektom za određenu kategoriju stijene.
U slučaju prekomjernog prekoprofilnog iskopa, odmah je potrebno postaviti podgradu kako bi se stabiliziralo
tlo.
Prekoprofilni iskop i sve nastale odvale, kaverne ili špilje, bez obzira da li su nastali iz geoloških opravdanih
razloga ili krivicom izvođača, potrebno je detaljno snimiti u poprečnom i uzdužnom smjeru i to prije i nakon
izvršene sanacije. Uz svaku snimku treba priložiti način rješenja sanacije s predmjerom izvršenih radova iz čega
će biti vidljiv prekoprofilni iskop i zapremina odvala ili kaverni kao i količina i vrsta utrošenog materijala za
sanaciju.
10.4.4.3 Geodetsko vođenje osi tunela
Izvođač je dužan imati na gradilištu tunela stručnu geodetsku ekipu cijelo vrijeme građenja tunela. Ekipa
mora biti opremljena suvremenim geodetskim instrumentarijem, odgovarajućom opremom za mjerenja u
zatvorenom tamnom prostoru, s adekvatnim prijevoznim sredstvima. Dužnost joj je da čitavo vrijeme građenja
određuje i kontrolira tlocrtni i visinski položaj izvedenih elemenata tunela.
Investitor je preko nadzornog inženjera dužan predati izvođaču, geodetski elaborat tunelske osnove za sve
tunele dulje od 200 m, te sve numeričke podatke i nacrte za pravilno vođenje iskopa tunela te građenja
pojedinih elemenata tunela.
Investitor je preko nadzornog inženjera dužan zapisnički predati izvođaču propisno postavljene stabilizirane
stalne geodetske točke kod portala tunela s pripadnim položajnim opisima, njihovim koordinatama i visinama u
sustavu državne izmjere.
Ove stalne geodetske točke izvođač mora čuvati od oštećenja tijekom cijelog vremena građenja tunela. U
slučaju oštećenja ili potrebe za dodatnim točkama izvođač će obavijestiti nadzornog inženjera radi potrebe
njihovog stručnog obnavljanja ili premještanja.
Tijekom radova na iskopu tunelske cijevi izvođač će stabilizirati na svakih 500 m stalnu točku prema
geodetskim pravilima i zaštititi je od oštećenja. Ove stalne točke služit će za kontrolna mjerenja ostvarene osi
tunela za potrebe investitora i kontrolu izvođenja iskopa tunelske cijevi.
Postavljanje stalnih točaka treba izbjegavati na mjestima gdje postoje mogućnosti izdizanja podnožnog dijela
iskopa, odnosno pomaka radi specifičnih geoloških uvjeta.

100/104
10.4.4.4 Geodetska kontrola iskopa
Za potrebe geodetske kontrole iskopa tunela izvođač mora upotrebljavati adekvatan suvremeni geodetski
instrumentarij s mogućnosti primjene elektroničkih daljinomjera i posebnih uređaja za infracrveno ili lasersko
mjerenje profila iskopa tunelske cijevi (“profiler”).
Snimanje iskopanog profila potrebno je vršiti po mogućnosti nakon svakog koraka kod napredovanja iskopa,
ali ne manje od jednog mjerenja na 10 m iskopa, radi potrebnih korekcija položaja minskih rupa kod bušenja.
Mjerenja provodi izvođač preko svoje geodetske ekipe neposredno nakon iskopa na obodu stjenske plohe
tunelskog otvora ili na prvom sloju mlaznog betona kod dobrih kategorija (1, 2 i 3 ).
Ako je stjenska masa 4 i 5 tunelske kategorije mjerenja se provode nakon potpunog završetka primarne
podgrade pošto je ručno po obodu čeličnih lukova na svaka 2,0m izmjeren razmak od unutarnjeg vrha čeličnog
luka do sraslog tla konture iskopa.
Sva geodetska mjerenja potrebno je prikazati i u grafičkoj formi u mjerilu koje odredi nadzor i redovno
dostavljati na uvid nadzornom inženjeru.
Tunelsku os potrebno je iskolčiti s točnošću od ± 1,0 cm.
Postavljanje obodnih minskih bušotina potrebno je izvesti s točnošću od ± 3,0 cm.
Geodetska mjerenja iskopa i opravdanih odvala treba biti s točnošću od ± 3,0 cm.
Ako se iskop vrši rotacionim bušilicama u punom profilu (“krticama”), nužno je potrebno osigurati automatsko
lasersko vođenje bušilice na osnovu redovno kontrolirane geodetske osnove i kontrolnih stalnih točaka u
tunelskoj cijevi.
Svako opravdano prekoprofilsko odstupanje iskopa mora se redovno konstatirati i geodetskim mjerenjem
evidentirati uz obveznu suglasnost od strane nadzornog inženjera.
Svako neopravdano prekoprofilsko odstupanje iskopa mora se konstatirati i geodetskim mjerenjem
evidentirati uz obveznu suglasnost od strane nadzornog inženjera
Donja razina iskopa (niveleta posteljice) ili dno podnožnog svoda izvesti sa točnošću 0 do ±5,0 cm u odnosu
na teorijsku kotu iskopa.
Ako razina iskopa dna, nakon čišćenja od mulja ili lošeg materijala bude niža od -5,0 cm ispod projektiranog,
izvođač će taj prekop popuniti kvalitetnim materijalom za donji nosivi sloj kolničke konstrukcije ili betonom sve
do projektirane teorijske razine, ili prema uputi i odobrenju nadzornog inženjera.

10.4.5 ISKOP

Izbor metode iskopa, način miniranja i sustav podgrađivanja zavisit će o kategoriji stijene u kojoj se izvodi
tunelski iskop. Postotak učešća pojedinih kategorija stijenske mase u cijelom tunelu dat je prognozno na bazi
prognoznog geološkog profila. Povećanje ili smanjenje učešća pojedinih kategorija stijene u iskopu tunela od
projektom predviđenog, ne daje pravo izvođaču za izmjenu ugovorenih jediničnih cijena iskopa, već može imati
samo utjecaj na skraćenje ili produljenje roka za radove na iskopu.
Ukoliko se kod iskopa u profilu pojavi stijena koja spada u razne kategorije iskopa, za odre đivanje kategorije
iskopa ima odlučujući značaj, svojstvo stijene u kaloti iskopa, prema kojem će se odabrati način iskopa i odrediti
osiguranje cijelog profila.
Bušenje i miniranje obavlja se na takav način da se osigura da stijena puca uzduž željenih linija. Izvođač je
dužan za svaku kategoriju stijene bez posebne naknade, izvesti probnu donicu miniranja, kako bi odabrao
najsvrsishodniji način tunelskog iskopa i izvršio promjenu pretpostavljenih parametara miniranja.
Promjer i razmak bušotina prilagodit će se stvarnim uvjetima stijene na gradilištu.
Izvođač će razvijati i neprekidno usavršavati tehnike miniranja onako kako radovi napreduju kako bi dobio
najbolju moguću površinu iskopa nakon miniranja.
Iskop stijene obavlja se primjenom suvremenih metoda miniranja. Kontrolirane metode miniranja kao što su
glatko miniranje “SMOOTH BLASTING” ili metoda “PRESPLITTING”koristit će se kako bi prekoprofilnog iskopa
bilo što manje i kako bi se spriječilo drobljenje površina stijene.
Prije svakog ispaljivanja izvođač mora dati usmeno upozorenje isprazniti područje i poduzeti potrebne mjere
kako bi spriječio ulazak osoblja u opasno područje.

101/104
 Ni u kojem slučaju otvori se ne smiju puniti dok se ne završe svi zahvati na bušenju.
Iskop niša u bočnim zidovima tunela i poprečni prolazi, osim niša za parkiranje, izvest će se nakon
postavljanja primarne podgrade u tunelu.
Primarna podgrada bočnih zidova tunela bit će pažljivo rezana uzduž profila niša ili poprečnih prelaza, a
iskop će se obavljati tako da preostala podgrada ne pretrpi nikakvo oštećenje.
Iskop podnožnog svoda, ukoliko je njegova izvedba potrebna, treba izvesti neposredno nakon iskopa i
osiguranja baznog dijela tunelskog profila. Mjere osiguranja prve i druge faze iskopa, tj. gornja i donja polovica
tunela moraju biti u potpunosti gotove prije početka iskopa podnožnog svoda.
Iskop niša za parkiranje izvest će se proširenjem regularnog presjeka glavnog tunela.
Iskop u vrstama stijenske mase koje su visokoosjetljive na vodu, potrebno je obaviti uz posebnu pažnju,
kako bi se izbjeglo svako oštećenje na stijeni. U ovim zonama potrebna je takva izvedba i kvaliteta izrade da se
izbjegne kontakt između stijenske mase i vode.
Odmah nakon miniranja i bez ikakvog suvišnog odlaganja, izvođač treba izvršiti podgrađivanje da osigura
iskop i zaposlene.
Elementi projektirane podgrade smatraju se dovoljnima za opću stabilnost tunela, međutim, izvođač će
postaviti štapna sidra, ako to bude potrebno, na onim mjestima u stijeni da se sprijeći rahljenje stijenskih
blokova uz štolne i potkope.
Izvođač će redovno pregledavati tunelske bočne zidove i tjemene zone kako bi otkrio moguće pukotine ili
znake nestabilnosti tunelske podgrade. Procjenu pukotina obavljat će projektant u suradnji sa nadzornim
inženjerom uzimajući u obzir geotehnička mjerenja.
Iskop tunela treba se odvijati kontinuirano, osim ako drugačije odobri nadzorni inženjer.
Prekid se neće dopustiti sve dok se ne završe svi elementi podgrade za utvrđenu kategoriju stijene. Osim
toga, čelo iskopa zaštitit će se mlaznim betonom (odgovarajuće debljine), osim u uvjetima stabilne stijene, a po
odobrenju nadzornog inženjera.
Za objekt u blizini miniranja, utjecaj vibracija od miniranja mjerit će se na lokacijama neposredno uz objekt
najbliži površini koja se probija ili na nekoj drugoj lokaciji gdje je potrebno ograničiti jačinu vibracija.
Za svaku kategoriju stijenskih masa u nastavku je dat karakterističan opis stijenske mase i uobičajeno
ponašanje pri iskopu te načelne mjere na iskopu i stabilizaciji podzemnog iskopa.
10.4.5.1 Stijenska masa I kategorije
Masivna stijenska masa s manje od tri skupa pukotina ili stijenska masa s tri skupa valovitih i hrapavih,
zatvorenih pukotina koje onemogućuju ispadanje blokova. Stijenska masa se u zoni podzemnog iskopa ne
plastificira. Deformacije su reda veličine par milimetara i ostvaruju se tijekom i neposredno nakon iskopa.
Prekoprofilni iskop je zanemariv.
Moguć je iskop u punom profilu uz maksimalna napredovanja. Općenito nije potrebno podgrađivanje osim
eventualnog mjestimično pojedinačnog sidrenja.
10.4.5.2 Stijenska masa II kategorije
Stijenska masa s tri skupa pukotina. Pukotine neznatno rastrošene na razmaku većem od 0,5 m. Općenito
se stijenska masa u zoni podzemnog iskopa neće plastificirati. Deformacije su reda veličine par milimetara i
ostvaruju se tijekom i neposredno nakon iskopa.
Mogućnost ispadanja plitkih blokova tijekom iskopa uzrokovat će manji prekoprofilni iskop.
Moguć je iskop u punom profilu uz maksimalna napredovanja.
Podgrađivanje je potrebno u svodu tunela. Podgrađivanje je moguće izvesti 20 m od čela iskopa. Eventualne
lokalne pojave nestabilnih blokova u svodu treba riješiti pojedinačnim sidrenjem neposredno nakon iskopa.
10.4.5.3 Stijenska masa III kategorije
Stijenska masa s tri i više skupova pukotina. Pukotine su rastrošene na prosječnom razmaku od 0,2-0,6 m.
Općenito će se stijenska masa mjestimično plastificirati u plitkoj zoni oko podzemnog iskopa ovisno o
primarnom stanju naprezanja. Prosječne deformacije iznositi će nekoliko milimetara uz brzo smirivanje nakon
iskopa i početka podgrađivanja. Količina prekoprofilnog iskopa ovisit će o lokalnoj orijentaciji diskontinuiteta.
Moguća su ispadanja blokova tijekom iskopa i kavanja koja će uzrokovati veći prekoprofilni iskop.

102/104
 Moguć je iskop u punom profilu uz dužinu napredovanja koja će ovisiti o mogućnosti ispadanja blokova.
Preporučuje se napredovanje do 3 m.
Sustavno podgrađivanje svoda uz podgrađivanje zidova prema potrebi. Podgrađivanje je potrebno započeti
nanošenjem mlaznog betona neposredno nakon iskopa i podgradu dovršiti 10 m od čela tunela.
10.4.5.4 Stijenska masa IV kategorije
Potpuno ispucala stijenska masa s potpuno rastrošenim pukotinama na razmaku do 0,2 m.
Općenito će se stijenska masa plastificirati oko cijelog podzemnog iskopa. Dubina plastifikacije ovisit će o
primarnom stanju naprezanja. Deformacije neće imati tendenciju smirivanja do postavljanja podgrade. Moguća
su značajna ispadanja materijala prije postavljanja podgradnog sklopa.
Preporuča se iskop u dvije faze, gornja i donja polovica tunela. Dopušteno napredovanje iznosi 1-2 m.
Potrebno je sustavno podgrađivanje svoda i zidova tunela. Podgrađivanje treba započeti neposredno nakon
iskopa i dovršiti nakon slijedećeg napredovanja, a za minimalnu kvalitetu stijenske mase podgradu treba dovršiti
prije slijedećeg napredovanja.
10.4.5.5 Stijenska masa V kategorije
Potpuno dezintegrirana stijenska masa (rasjedne zone). Općenito se očekuju dublje zone plastifikacije
stijenske mase oko podzemnog iskopa. Deformacije neće imati tendenciju smirivanja do postavljanja podgrade i
u prosjeku će iznositi nekoliko cm. Kod navedene kategorije uobičajeno ne postoji inicijalna stabilnost
podzemnog iskopa, te je prije iskopa potrebno izvršiti predpobijanje čeličnih kopalja ili u slučaju nekoherentnih
materijala čeličnih platica u svodu tunela. Time će se prekoprofilni iskop svesti na minimum.
Preporuča se iskop u tri faze, gornja i donja polovica tunela te podnožni svod. Dozvoljena su napredovanja u
prvoj fazi iskopa od 0,5-1 m.
Potrebno je sustavno podgrađivanje svoda i zidova tunela te ugradnja podnožnog svoda. Podgrađivanje
treba započeti neposredno nakon iskopa i podgradu dovršiti prije slijedećeg napredovanja. U određenim
slučajevima biti će potrebno podgraditi i čelo iskopa.
U V kategoriji su obvezatna mjerenja pomaka na osnovi kojih će se procjeniti stabilnost podzemnog otvora u
svakoj fazi iskopa i podgrađivanja.
10.4.5.6 Prekoprofilni iskop
Prekoprofilni iskop je prostor stvoren kad se tlo odlomi više od projektiranog profila, uključujući i
deformacijske i konstrukcijske tolerancije. Ovaj prekoprofilni iskop može nastati radi neodgovarajuće izvedbe i
nepažljive tehnike rada (što se može izbjeći) i/ili iz razloga na koje izvođač ne može utjecati (što je neizbježno-
opravdano).

103/104
11 REFERENCE

Brandl, H (2002), Zbijanje tla i drugih zrnatih materijala za građevine, Građevinar, Hrvatski savez građevinskih
inženjera, Vol. 54 No. 9 pp 513-527, Zagreb 2002.
HRN ENV 1997-1:2008 en Eurokod 7: Geotehničko projektiranje - 1. dio: Opća pravila (ENV 1997-1:2004)
Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb (2001): Opći tehnički uvjeti za radove na cestama, Institut
građevinarstva Hrvatske, Zagreb. (http://www.hrvatske-ceste.hr/Publikacije-opci%20tehnicki
%20uvjeti.htm)
Linarić, Z. (?):Tehnologija građenja; I. Zemljani radovi; Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Nonveiller, E. (1979): Mehanika tla i temeljenje građevina, Školska knjiga, Zagreb, p.780.
US National Research Council Transportation Research Board (1990): Guide to earthwork construction
Vrkljan, I: Podzemne građevine

104/104