Professional Documents
Culture Documents
Naknada Štete Usled Prouzrokovanja Smrti Lica (SEMINARSKI RAD)
Naknada Štete Usled Prouzrokovanja Smrti Lica (SEMINARSKI RAD)
Tema:
Naknada štete usled prouzrokovanja
smrti lica
Mentor : Student:
Prof. Dr. Biljana Petrović Miljan Kralj 721-005/17
SADRŽAJ
1.UVOD..........................................................................................................................2
2. ŠTETA.........................................................................................................................3
2.1 ŠTETA- POJMOVI...............................................................................................3
3. VRSTE ŠTETE...........................................................................................................5
4. USLOVI ODGOVORNOSTI.....................................................................................7
5. VRSTE ODGOVORNOSTI.......................................................................................9
6. NAKNADA ŠTETE..................................................................................................14
6.1 NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE................................................................14
6.2.NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE..........................................................15
6.3. NAKNADA ŠTETE USLED PROUZROKOVANJA SMRTI LICA................15
6.3.1. Svrha naknade nematerijalne štete..................................................................16
6.3.2. Fizički bolovi..................................................................................................17
6.3.3. Duševni bolovi................................................................................................18
6.3.4 Nematerijalna šteta usled pretrpljenog straha..................................................19
6.3.5 Pojam straha.....................................................................................................19
6.3.6. Naknada za pretrpljeni strah...........................................................................20
7.ZAKLJUČAK............................................................................................................22
8.LITERATURA...........................................................................................................24
8.1POMOĆNA LITERATURA................................................................................24
1.UVOD
Obligaciono pravo izučava obligacione odnose ili obligacije. Koriste se još i pojmovi
kao što su: obaveza, dug, tražbina, obvezni ili dugovinski odnos, i tražbeni odnos. Ove
različite termine upotrebljava i naš zakonodavac. Obligaciono pravo, ili kako ga još nazivaju
Građansko pravo II, je deo šire pravne oblasti koja se naziva Imovinskim pravom.
Imovinskim pravom, još od vremena Valtazara Bogišića, nazivaju se delovi prava koje čine
Stvarno pravo, Obligaciono pravo i deo koji im je zajednički, te izdvojen u Opšti deo
građanskog i obligacionog prava, odnosno, ako se i Obligaciono pravo nazove Građanskim
pravom II ili Građanskim obligacionim (obveznim) pravom, onda se zajednički deo skraćeno
naziva Opšti deo građanskog prava. Osim naziva Obligaciono pravo, u našoj teoriji sreću se i
nazivi Obvezno pravo, Tražbeno pravo, Obligacije u smislu sinonima sa nazivima Građansko
pravo II i Građansko obvezno pravo. U uporednom pravu se osim najčešćeg naziva
Obligaciono pravo upotrebljavaju takođe još i pravo o potraživanjima ili Pravo o dugovima.
2
2. ŠTETA
Najveći broj gradjanskih zakona uopće ne definiše pojam štete. Zakon o obligacionim
odnosima je izuzetak, ali on ne sadrži sveobuhvatnu definiciju pojma štete već samo odredjuje
vrste štete propisujuci daje šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i spriječavanje
njenog povećanja ()izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog i psihičkog bola ili
straha (nematerijalna šteta).
Pravna teorija uglavnom se bavila pojmom imovinske štete, koja se definiše kao
umanjenje nečije imovine. Pojam štete u našem pravu ima šire značenje jer obuhvata ne samo
povredu (umanjenje) imovinskih, već i neimovinskih dobara. Osim toga on se ne svodi na
uštrb isključivo subjektivnih prava, nego obuhvata i pravno zaštićene interese 1. S obzirom na
to, pod štetom u pravnom smislu podrazumijeva se svaki uštb nekog pravno zaštićenog
dobra, odnosno interesa, koji nastaje mimo volje pogodjenog lica, i koji je neko dužan da
nadoknadi.
1
Bogdan Loza, Obligaciono pravo, Opšti dio, Beograd 2000.,str.198
3
važe u slučaju sticanja bez osnova, da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je
prouzrokovana šteta. (ZOO, čl. 209)
4
3. VRSTE ŠTETE
Obična šteta (pozitivna; damnum emergens) predstavlja ovredu nečega što već postoji
tj.povredu imovine, prava i ličnosti nekoga ( npr. Oštećenje ili uništenje stvari isl.)
Ovu podijelu štete ZOO pominje ne samo kod pojma štete(čl.155) već i kod
odredjivanja obima naknade materijalne štete(čl.189).
Neposredna šteta je ona koja se javlja kao direktna posljedica štetne radnje, dok je
posredna šteta ona koja se javlja kao indirektna posljedica štetne radnje, odnosno drugo lice
štete (npr. slomljeno staklo na prozoru stana je neposredna šteta, a parket koji je u stanu
oštećen zbog ulaska atmosferske vode kroz prozor j eposredna šteta). Gubitak zarade i svaki
vid izmakle dobiti predtavlja pozitivnu stetu.
Pozitivan interes štete zbog neispunjenja je gubitak koji nastaje zbog neispunjenja ili
rdjavog ispunjenja ugovorne obaveze. Naknadom ove štete oštećeni treba da se dovede u
imovinsko stanje u kome bi se nalazio da je ugovor izvršen kako je i ugovoreno.
5
Negativan interes (šteta zbog povjerenja) predstavlja gubitak koji je neko pretrpio
usljed vjerovanja u tudju izjavu volje, odnosno u ostvarenje ugovora. Negativan interes je
šteta koju je odredjeno lice pretpilo zato što je opravdano vjerovalo da j eugovor koji je već
zaključen punovažan. Naknadom ove štete oštećeni treba da se dovede u imovinsko stanje u
kome bi se nalazio da je ugovor dobiti predstavlja slučajeve posredne štete. izvršen kako je i
ugovoreno.
Predvidiva šteta je ona šteta koju je štetnik u vrijeme zaključenja ugovora morao
predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovora, s obzirom na činjenice koje su mu tada
bile poznat ili morale biti poznate (čl.266. st.1 ZOO).
Konkretna šteta je ona šteta čije je postojanje stvarno dokazano i iznos konkretno
utvrdjen.
Apstraktna šteta je ona šteta čije se postojanje i iznos moraju dokazivati,pošto se njeno
postojanje pretpostavlja,a iznos naknade štete se procjenjuje na osnovu unaprijed propisanih
opštih kriterijuma.
Postojeća šteta je ona šteta koja je već prouzokovana, i čije su posljedice već nastale.
Buduća šteta je ona koj aće u budućnosti sigurno nastupiti. Može da se manifestuje
kao kao nastavak štete koja se već trpi ili kao šteta koja tek treba da nastupi nakon što je
štetna radnja preduzeta.
6
4. USLOVI ODGOVORNOSTI
Uzročna veza je veza koja postoji između dve pojave, tj. između uzroka i posledice,
pri čemu je jedna pojava uslovljena (izazvana) drugom.
Uzročna veza je veza koja postoji izmedju dvije pojave tj izmedju uzroka i posljedice,
pri čemu jedna pojava je uslovljena ili izazvana drugom. Zakon o obligacionim odnosima
obavezuje an naknadu samo onoga ko „ prouzrokuje štetu“ (čl.154 st.1 ). Teret dokaza da je
štetnik prouzrokovao štetu je na oštećenom.
Uzročna veza je čisto objektivni odnos. Za sud je to praktično pitanje, koje on riješava
uvijek kad odlučuje o zahtjevu za nadoknadu štete.
Krivica postoji kada se jedno lice ne ponaša onako kako se ponaša razuman i pažljiv
čovek u određenoj situaciji. Da bi se određeno lice smatralo krivim za određenu radnju
potrebno je da ono bude sposobno za rasuđivanje, odnosno da je sposobno da shvati značaj
svoga djela i da je sposobno da upravlja svojim postupcima. Oblici krivice su umišljaj i nehat.
Umišljaj (namjera) postoji kada određeno lice ima svijest o tome da svojom radnjom
pričinjava štetu drugome i volju da drugome nanese štetu. Nehat (nepažnja) može biti svjesni i
7
nesvjesni. Svjesni nehat postoji kada određeno lice predvidi, zna da svojom radnjom može
prouzrokovati štetu, ali olako drži da do toga ipak neće doći. Nesvjesni nehat postoji kada
određeno lice uopšte ne predvidi da svojom radnjom može prouzrokovati štetu, ali je morao i
mogao predvideti. Zakon o obligacionim odnosima razlikuje tri stepena nehata: gruba
nepažnja, obična nepažnja i odsustvo pažnje koje se poklanja vlastitim poslovima.
5. VRSTE ODGOVORNOSTI
8
Odgovornost po osnovu krivice (subjektivna odgovornost) – ko drugome prouzrokuje
štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je nastala bez njegove krivice (ZOO čl. 154).
Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom (ZOO čl. 158).
Dakle, lice koje je prouzrokovalo štetu svojom krivicom dužno je da je nadoknadi.
Pretpostavlja se da je štetnik kriv, ali je ova pretpostavka oboriva. To znači da lice koje je
prouzrokovalo štetu može dokazati da nije krivo i tako se osloboditi odgovornosti po osnovu
krivice.
Odgovornost za drugog:
9
je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu.
Dijete do navršene sedme godine života može, ipak, iz razloga pravičnosti biti obavezano da
nadoknadi štetu koju je drugome prouzrokovalo pod uslovom da se nadoknada ne može dobiti
od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim i da je materijalno stanje djeteta (štetnika)
znatno povoljnije od materijalnog stanja oštećenog (ZOO čl. 169). Za štetu koju počini dijete
starije od sedam godina odgovaraju roditelji, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove
krivice. Maloljetna lica starija od 14 godina su deliktno sposobna i odgovaraju za štetu po
opštim pravilima o odgovornosti. Za štetu koju prouzrokuje dijete odgovaraju oba roditelja
solidarno, ako roditelji ne žive zajedno za štetu odgovara roditelj kod koga se dijete nalazilo u
trenutku prouzrokovanja štete. Ako dijete prouzrokuje štetu dok se nalazi pod nadzorom
nekog trećeg lica (vrtić, škola, internat, zdravstvena ustanova) odgovara to lice pod čijim se
nadzorom dijete nalazilo, ali se to lice može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je nadzor
vršilo onako kako je trebalo ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora. Ako se lice
koje je vršilo nadzor nad djetetom oslobodi odgovornosti, za štetu odgovaraju roditelji. Ako je
dijete prouzrokovalo štetu dok je bilo pod nadzorom trećeg lica, za štetu će odgovarati
roditelji ako je šteta nastala usled lošeg vaspitanja maloljetnika, rdjavih primjera ili poročnih
navika koje su mu roditelji dali, ili se i inače šteta može upisati roditeljima u krivicu. U ovom
slučaju oštećeni može da zahteva nadoknadu štete direktno od roditelja, međutim, ukoliko
štetu nadoknadi lice koje je vršilo nadzor nad detetom, ono ima pravo da od roditelja traži
regres. Roditelji mogu po osnovu pravičnosti biti obavezani da nadoknade štetu koju je
prouzrokovalo njihovo maloljetno dijete sposobno za rasuđivanje pod uslovom da maloljetnik
nije sam u stanju da plati naknadu i da je materijalno stanje roditelja znatno povoljnije od
materijalnog stanja oštećenog lica (ZOO čl. 169).
Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ – pravno lice
odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem
11
svojih funkcija. Pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namjerno ili
krajnjom nepažnjom, to pravo zastarjeva u roku od šest meseci od dana isplaćene naknade
(ZOO čl. 172).
Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti – šteta nastala u vezi sa
opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potiče od te stvari, odnosno
djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (ZOO čl. 173). Stvari od kojih
prijeti prekomjerna opasnost štete jesu opasne stvari. Prema definiciji koju je dao Mihailo
Konstantinović opasne su sve pokretne i nepokretne stvari koje svojim položajem, svojstvima
ili samim postojanjem predstavljaju povećanu opasnost za okolinu, one stvaraju rizik štete
koji se ne može uvijek izbjeći ni pri najvećoj mogućoj pažnji, i to je upravo ono što ih čini
opasnim. Opasna djelatnost je svaka ljudska djelatnost od koje prijeti veća, neuobičajena
opasnost štete, koja se ne može uvijek, ni uz najveću pažnju, izbjeći. Za štetu od opasne stvari
odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njome bavi (ZOO
čl. 174). Ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protivpravan način, za štetu ne odgovara on,
nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran (ZOO čl. 175).
Umesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome
služi, ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Ako imalac povjeri
opasnu stvar licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašćeno da njome rukuje, odgovaraće za
štetu od opasne stvari. Imalac opasne stvari se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da
šteta potiče od uzroka koji se nalazio van stvari, a nije se mogao predvidjeti ni izbjeći, ako je
šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili trećeg lica.
12
Odgovornost zbog uskraćivanja neophodne pomoći
Podjeljena odgovornost postoji u slučaju kada je oštećeni doprinjeo da šteta nastane ili
da bude veća nego što bi inače bila, tada oštećeni ima pravo na naknadu štete, ali koja je
umanjena srazmerno njegovom doprinosu nastanku štete. Kada se ne može utvrditi koji dio
potiče od radnje oštećenog lica tada sud određuje iznos naknade vodeći računa o okolnostima
konkretnog slučaja.
Odgovornost više lica za istu štetu (solidarna odgovornost) – za štetu koju je više lica
prouzrokovalo zajedno, svi učesnici odgovaraju solidarno. Solidarno odgovaraju za
prouzrokovanu štetu i lica koja su je prozrokovala radeći nezavisno jedan od drugog, ako se
ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti (ZOO čl.206).
Naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja
mu nastane u vezi sa izvođenjem tih radova (ZOO čl.207).
Udio svakog štetnika u prouzrokovanoj šteti, a prema njemu i udio u iznosu naknade štete, se
određuje prema njegovoj krivici i težini posljedice koja je proizašla iz njegovog djelovanja.
Ako se na ovaj način ne može utvrditi udio onda na svakog štetnika pada jednak dio.
Solidarni dužnik koji je isplatio oštećenom više nego što otpada na njega ima pravo da od
svakog od ostalih solidarnih dužnika zahtjeva da mu naknadi ono što je platio za njega (ZOO
čl. 208).
6. NAKNADA ŠTETE
13
Nadoknadom se inače ne može otkloniti sama šteta, već se štetne posljedice prevljuju
sa oštećenog na odgovornog. Nadoknadom štete odgovorno lice uklanja štetu koju je štetnik
počinio oštećenom2. Cilj naknade je da se oštećenom vrati ono što je izgubio od svojih pravno
zaštićenih dobara, tj da se na njegovim pravno zaštićenim dobrima uspostavi ono stanje koje
je postojalo prije povrede. Naknada štete treba da bude jednaka pretrpljenom gubitku,
odnosno ekvivalent pretprljenog gubitka. Poslije dobijene naknade oštećeni ne bi trebao da
ostane sirromašniji, niti bogatiji nego što je bio prije nego je pretrpio štetu.
Obaveze naknade štete smatra se dospjelom „od trenutka nastanka štete“(čl.186 ZOO),
tj. U trenutku kada je šteta nastala.
Štetne posljedice nekih ne materijalnih šteta mogu se otkloniti, što znači da je moguć
jedan vid naturalne restitucije. To je slučaj kod povrede prava ličnosti, gdje sud može narediti
da se, na trošak štetnika izvrši objavljivanje presude, odnosno ispravke, ili narediti da štetnik
povuče izjavu kojom je povreda učinjena, ili šta drugo čime se može ostvariti svrha koja se
postiže naknadom (čl.199 ZOO).
2
14
Najveći broj nematerijalnih šteta nemože otkloniti se restitucijom. U slučaju
pretrpljene fizičke ili duševne boli (npr.duševna bol majke za ubijenim djetetom)
uspostavljanje ranijeg stanja ne moze se uspostaviti. U tim slučajevima dolazi u obzir samo
novčana naknada. Ona ne predstavlja naknadu vrijednosti povrijeđenog ličnog dobra, jer lična
dobra nemaju novčanu vrijednost, već se daje radi satisfakcije oštećenog.
Za neimovinsku štetu je karakteristično to što se nadoknađuje samo ako je znatna 4. U
tom smislu i ZOO propisuje da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku
štetu „ako okolnosti slučaja, a naročito jačina bola i straha i njihovo trajanje to opravdava“
(čl.200 st.1). U pravnoj teoriji iznosi se stav da je svođenje naknade neimovinske štete na
znatnu štetu nepravično, te da se time potcjenjuju lična dobra čovjeka, a favorizuju
imovinska5.
Potraživanje naknade neimovinske štete je strogo lično pravo, tako da ne prelazi na
nasljednike povjerioca, niti može biti predmet ustupanja, prebijanja i prinudnog izvršenja.
Ono gubi lični karakter ako je priznato pravosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom,
poslije čega se njime može slobodno raspolagati na bilo koji način (čl.201 st 1 i 2 ZOO).
Zastarjelost – potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarjeva za tri godine od
kada je oštećenik saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (subjektivni rok). U svakom
slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kada je šteta nastala (objektivni rok).
Potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obaveze zastarjeva za vreme određeno
za zastarelost te obaveze (ZOO čl. 376)
Poslije nastupanja zastarjelosti prava da zahtjeva naknadu štete, oštećeni može
zahtjevati od odgovornog lica, po pravilima koja važe u slučaju sticanja bez osnova, da mu
ustupi ono što je dobio radnjom kojom je prouzrokovana šteta (ZOO čl. 209).
Prouzrokovanje smrti je protivpravno lišenje života nekog lica, i može biti izazvano
mehaničkim ili nemehaničkim delovanjem. U smislu propisa o odgovornosti o smrti se može
govoriti samo kad je u pitanju živ čovek. Zato, ako trudnica usled telesne povrede donese na
svet mrtav plod, nije reč o smrti i tad se ne mogu postavljati zahtevi za nadoknadu koji se ne
nadovezuju na smrt. Kad je reč o smrti životinje, to spada u štetu na stvari. U slučaju smrti
unesrećenog može se tražiti naknada sledećh troškova:
1. Troškovi lečenja i izgubljena zarada Troškovi lečenja kao oblik štete nastaju samo u
slučaju kad smrt ubijenog lica nije odmah nastupila, već posle izvesnog vremena kome je
prethodilo bezuspešno lečenje. Tad se može javiti i izgubljena zarada usled nesposobnosti za
rad.
2. Troškovi pogreba Troškovi pogreba obuhvataju više različitih troškova. Naši sudovi
poznaju ove: Troškovi transporta usmrćenog od mesta ubistva do mesta sahrane; Troškovi
uobičajene sahrane i polaganja porodičnog venca; Troškovi pogrebne muzike; Troškovi
verskog obreda prilikom sahrane; Troškovi uobičajenog posluživanja lica koja prisustvuju
sahrani; Putne troškove bliskih srodnika koji prisustvuju sahrani; Troškove crnine bliskih
srodnika; Troškove podizanja nadgrobnog spomenika; Troškove održavanja groga za vreme
4
Jakov Radišić,Obligaciono pravo;opći dio,Beograd 2000.str 283
5
http://www.besplatnapravnapomoc.rs/obligaciono-pravo/
15
trajanja života usmrćenog; Troškove posmrtnog oglasa u dnevnom lisu. Svi ovi troškovi se
priznaju u skromnim granicama. Ne priznaju se troškovi podušja posle sahrane ubijenog tj.
troškovi osmodnevnog, četrdesetodnevnog, polugodišnjeg i godišnjeg pomena.
3. Šteta zbog izgubljenog izdržavanja ili pomoći Treća lica mogu pretrpeti štetu usled
gubitka izdržavanja što ga je uslovila smrt drugog. Pravo na nadoknadu štete zbog
izgubljenog izdržavanja imaju sva lica koja je ubijeni stvarno izdržavao (faktički kriterijum)
bez obzira da li je on bio i pravno obavezan. To pravo imaju i lica koja ubijeni nije izdržavo u
vreme smrti, ali koja bi inače od njega mogla tražiti izdržavanje da je on živ (pravni
kriterijum). Pravo na nadoknadu štete zbog izgubljenog izdržavanja ili pomoći priznaje se u
obliku mesečne rente, koja se unapred isplaćuje. Pri obračunavanju visine nadoknade vodi se
računa o stvarnim davanjima umrlog, a ako njih nije bilo, iznos naknade ne može biti veći od
onoga što bi oštećeni dobio od poginulog da je ostao živ. Sa druge strane, odbijaju se primanja
po osnovu socijalnog osiguranja. Pravno na nadoknadu štete zbog izgubljenog izdržavanji ili
pomoći jeste lično i neprenostivo pravo, sem potraživanja koja su već dospela za naplatu, a
utvrđena su pravosnažnom sudskom presudom ili ugovorom. Ovo pravo je i privremenog
karaktera, jer traje samo za ono vreme za koje bi ubijeni verovatno živeo i plaćao izdržavanje,
odnosno davao pomoć. To pravo se uvek gasi kad izdržavano lice bude u stanju da se samo
izdržava.
4. Šteta trećih lica zbog pretrpljenih duševnih bolova Usled smrti lica za koju je
odgovoran neko drugi trpe duševni bol i njegovi bliski srodnici. Zato i oni imaju pravo da
traže nadoknadu u vidu bolnine. Pravo na bolninu naši sudovi priznaju samo licima koja čine
užu porodicu nastradalog: bračni drug, deca i roditelji. Sem njih, nadoknada se dosuđuje i
braći i sestrama i vanbračnom drugu pod uslovom da je između njih i umrlog postojala
trajnija zajednica života. Pretpostavka je da ta lica trpe stvarno iztenzivan i trajan bol. Kad su
u pitanju deca kao tužioci, sudovi su ranije cenili da li su ona s obzirom na svoj uzrast i
psihičkoemocionalnu razvijenost sposobna da doživljavaju bol zbog kog traže nadoknadu.
Tad je utvrđen načelan stav po kome dete ima pravo na nadoknadu neimovinske štete za
duševni bol, zbog smrti svog roditelja, bez obzira na njegov uzrast, pa čak i kad je rođeno
posle smrti roditelja. Vodi se računa od duševnim patnjama koje će dete trpeti u toku razvoja.
6.3.1. Svrha naknade nematerijalne štete
Ako jačina bolova i njegovo trajanje to opravdaju biće dosuđena novčana naknada za
pretrpljene bolove. Ovo je, takođe, stav i sudske prakse: „Određenom licu koje je pretrpelo
fizičke bolove, pripada pravo na naknadu ovog vida nematerijalne štete, a njena visina zavisi
od intenziteta i vremena trajanja tih bolova, što se utvrđuje veštačenjem.” Veštak je osoba
pozvana od strane suda da svojim stručnim znanjem iznese svoja zapažanja (nalaz) i da
mišljenje o činjenicama koje bi mogle biti od značaja za predmet dokazivanja. Ne odklanja se
dužnost suda prilikom odmeravanja štete po slobodnoj oceni da iznese i utvrdi sve okolnosti
koje su od uticaja na odmeravanje visine naknade. Koliko se sudovi vode nalozima veštaka su
bitna, ali i vrlo sporna pitanja. Veštaci imaju obavezu da nalaz podnesu u roku koji im postavi
sud za svaki konkretan slučaj. Ulaskom u Savet Evrope i mogućnošću pristupa naših građana
Evropskom sudu u Strazburu, posebno će doći do izražaja pravo građana na suđenje u
razumnom roku. Veštak kao stručno lice pomoći će sudu u opredeljenju kada fizički bolovi
prelaze u trajno umanjenje životne aktivnosti, kao i drugi vid štete. I nelagodnosti u toku
lečenja (na primer: hospitalizacija, vezanost za krevet, injekcije, previjanje rana, infuzija i
dr.), koje trpi oštećeni razmatraju se u okviru naknade za fizičke bolove. Zaključujemo da je
pored naloga za izvršenje o okolnostima trajanja i intenziteta pretrpljenih bolova traži i nalaz
o drugim bitnim okolnostima za određivanje visine naknade nematerijalne štete. Veštaci pri
davanju nalaza intenzitet bola odmeravaju prema skali od 1 do 10, ili prema kategoriji bola:
slabog, srednjeg, jakog i naročito jakog intenziteta. Sud vodi računa prilikom dosuđivanja
pravične novčane naknade nematerijalne štete naročito na: 1. Neugodnosti tokom lečenja (na
primer kraća nesvestica, razne vrste imobilizacija i fiksacija, rengensko snimanje, operacija i
sl.) koje trpi oštećeni i koji se razmatraju u sklopu naknade za fizičke bolove. 2. Da li i pod
kojim uslovima može pojedina od ovih okolnosti prerasti u kakav drugi oblik nematerijalne
štete (na primer duševni bolovi zbog smanjene životne aktivnosti) treba ocenjivati imajući na
umu sve okolnosti slučaja. Praksa pokazuje da se sudovi nedovoljno koriste svojim
ovlašćenjima da rukovode veštačenjem. Naime, u rešenju kojim se određuje sudsko
medicinsko veštačenje propušta se zahtevati od veštaka nalaz i mišljenje ne samo o trajanju i
jačini fizičkih bolova, već o i drugim okolnostima slučaja koje su pratile lečenje. Među druge
okolnosti slučaja koje bi sud morao vrednovati prilikom dosuđivanja pravične novčane
naknade za pretrpljene fizičke bolove sudska praksa ubraja i: 1. Karakter povrede koju je
pretrpeo oštećeni. U praksi se povrede obično označavaju kao lakše i teže, što bi upućivalo na
terminologiju krivičnog prava. Smatramo da bi za potrebe postupka za naknadu nematerijalne
štete karakter povreda trebalo sagledavati s obzirom na razvoj i intenzitet kliničke slike te da
bi bila dužnost veštaka da sudu u obliku nalaza predoči te podatke. 2. Subjektivna svojstva
oštećenog - donekle ih takođe treba uzimati u obzir prilikom odlučivanja o tom obliku
naknade. 3. Vrste povreda i deo tela na kome su one nastale utiču na visinu naknade za
pretrpljene fizičke bolove tako da se ta naknada dosuđuje u većem iznosu ako je povređen
osetljiviji deo tela. Ovim, naravno nije iscrpljena lista koju valja imati na umu prilikom
određivanja pravične novčane naknade za spomenuti oblik nematerijalne štete. Poseban
problem predstavlja nedostatak opšte prihvaćenih kriterijuma koji bi omogućavali da se što
objektivnije utvrdi karakter povreda, a naročito jačina i trajanje bolova. U sudskoj praksi je
uobičajeno da se intenzitet bolova odmerava na skali od 1. do 10. Ovo je naročito prisutno
17
kod sudova u Vojvodini. Međutim, Vrhivni sud smatra da ne treba ići po skali od 1 do 10 već
po kriterijumima koje smo ranije naveli: slab, srednji, jak i naročito jak. U sadašnjem
vremenu ne postoji mera kojom se jačina bolova i patnje čoveka mogu izračunati. Ovo tim pre
što se u nekim slučajevima osećanje bola bazira na psihološkoj osnovi bez važećih fizioloških
razloga. Ali, bez obzira na napred iznetu konstantaciju, u svakom slučaju sud mora odlučiti o
postavljenom tužbenom zahtevu za nadoknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih
bolova.
6.3.3. Duševni bolovi
Strah se može definisati na različite načine u zavisnosti od toga koji elemenat straha se
ističe u prvi plan. Neki autori definišu strah kao neprijatnu reaktivnu afekciju, koju prate
organske promene u vegetativnim funkcijama i mimičke reakcije u motorici. Šta je strah po
ovim autorima, manifestuju sledeće pojave: ubrzan rad srca, drhtanje, znoj, odsustvo
pljuvačke, široke zenice, povećanje šećera u krvi itd. Pri najintenzivnijem osećanju straha
može doći do ukočenosti, privremenog gubitka svesti, čak i do smrti. Drugi pak autori
razlikuju primaran i sekundaran strah, odnosno strah u užem i strah u širem smislu. Strah u
užem smislu se javlja kao afekat, intezivno i kratkotrajno emocionalno stanje, koje prate
telesne pojave, i traje nekoliko časova ili izuzetno nekoliko dana. Strah u širem smislu je tzv.
raspoloženje koje se javlja u zabrinutosti ili bojazni, i kao takvo osećanje može da traje više
meseci. Podela straha na primaran i sekundaran strah nema praktičan značaj, a sudska praksa
razmatra strah kao jedinstven oblik štete. Prilikom definisanja nematerijalne štete Zakon o
obligacionim odnosima, kao prvi oblik ove štete, označava prisustvo fizičkog bola. Ovakav
redosled definicije nematerijalne štete nije slučajno nabrajanje njenih oblika. Fizički bol je
osećanje subjektivnog karaktera koji se redovno javlja kod čoveka pri svesti i kod zdravog
organizma kada se naruši telesni integritet. Telesni integritet je najstarije, može se reći prvo
lično dobro koje je dobilo građansko-pravnu zaštitu. Fizički bol trpi samo lice koje je telesno
povređeno, čije je zdravlje oštećeno skrivljenom radnjom ili propuštanjem trećeg lica, javlja
se samo kod jedne vrste povrede prava ličnosti i to povrede prava na telesni integritet. Strah je
reakcija, prirodno osećanje, uz koje obavezno idu promene u vegetatinim funkcijama, te
mimičke reakcije u motorici. Dakle, jedna od osnovnih razlika između bolova i straha je u
tome što je bol uvek posledica telesne povrede, a strah može nastati kao posledica telesne
povrede, ali ne mora. Strah će se javiti uvek kada je čovek u određenim kriznim situacijama,
bilo po njega samog, njegovu porodicu ili prijatelje. Strah i bol mogu postojati istovremeno,
ali je moguće da se strah javi nezavisno od psihičkog ili fizičkog bola, na primer, kada neko
lice preživi saobraćajnu nezgodu, a prođe bez telesne povrede. Interesantna definicija
19
pretrpljenog straha, kao pravnog osnova za novčanu naknadu nematerijalne štete, nalazi se u
odluci Vrhovnog suda Srbije: „Posmatrano sa medicinskog aspekta, strah predstavlja psihički
poremećaj ličnosti čoveka, koji može imati lakši ili teži oblik. To može, pre svega, biti strah
za život, koji nastaje u trenucima kada se nađe suočen sa smrću, ali strah može prouzrokovati
i depresije, neurotična stanja, traumatske šokove ili trajni psihički poremećaj sa mogućnošću
prouzrokovanja i težih posledica. Takav strah predstavlja povredu zdravstvenog i telesnog
integriteta čoveka, dakle vid nematerijalne štete, za koji, u smislu čl. 200. Zakona o
obligacionim odnosima, licu koje je pretrpelo takve povrede pripada pravo na naknadu štete u
vidu dosuđenja pravične novčane naknade, čija visina zavisi od intenziteta i vremena trajanja
straha”.90 Duševni bol je emocija, osećaj koji se javlja kod pojedinca, kome je lično pravo
povređeno ili ugroženo. Obzirom, da je povređeno neko pravo, i to lično pravo, ova povreda
uglavnom izaziva 90 Sa ovakvom definicijom donekle se slaže docent dr Milan Počuča, sa
Pravnog fakulteta Univerziteta Privredna akademija Novi Sad, ali ne prihvata konstataciju da
je strah poremećaj ličnosti, jer je poremećaj ličnosti mnogo složeniji pojam, i pri definisanju
straha ne bi trebalo koristiti termin "poremećaj ličnosti". 140 neprijatno osećanje, odnosno
negativnu emociju. Negativne emocije mogu biti strah, tuga, bes. I strah i duševna bol mogu
se pojaviti kod svih povreda prava ličnosti i kod povrede telesnog integriteta, kod povrede
ugleda, časti, slobode i drugih povreda prava ličnosti. I strah i duševni bol su emocije,
osećanja. Kako razlikovati strah i duševni bol, i da li je moguće razlikovati strah od duševnog
bola91 ,
6.3.6. Naknada za pretrpljeni strah
Zakon o obligacionim odnosima u članu 155. poznaje tri oblika nematerijalne štete,
među kojima i nematerijalnu štetu u slučaju pretrpljenog straha.92. Prema tome, u ZOO
priznaje se strah kao poseban oblik osnova naknade nematerijalne štete, koji se sastoji u
psihičkom afektu oštećenog o pretećoj opasnosti po život i zdravlje izazvane od strane
štetnika. Da bi se oštećenom moglo priznati pravo na naknadu štete u slučaju pretrpljenog
straha, potrebno je ne samo faktičko postojanje ove štete, već i uverenje suda da je, u
konkretnom slučaju, oštećenom opravdano dosuditi novčanu satisfakciju, jer to opravdavaju
okolnosti slučaja, posebno utvrđena jačina i intenzitet straha i njegovo trajanje. Potrebno je
postojanje straha znatnog intenziteta, i da je strah dugotrajan do te mere da je na strani
oštećenog postojao takav psihički afekat, odnosno stanje psihičke traume i šoka, u koje stanje
je oštećeni doveden zbog opasnosti po život prilikom nanošenja ili pretnje nanošenja telesne
povrede od strane štetnika, kao i u slučaju zbog opravdane bojazni od smrti ili teških
posledica od zadatih povreda. U stavu 2. citiranog člana, date su opšte direktive koje sud treba
da ima u vidu prilikom odlučivanja da li će dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a ako je
dosudi, koja će biti njena visina. Znači, sud će pri odlučivanju imati u vidu značaj povređenog
dobra. Nije svako dobro podjednako značajno, pa će samim tim i visina naknade štete biti
različita. Na primer, sudska praksa obično daje veći značaj fizičkim i psihičkim bolovima,
nego strahu. Cilj novčane naknade neimovinske štete je satisfakcija, odnosno zadovoljenje,
uteha. Njen cilj nije reparacija, kao što je to slučaj kod naknade materijalne štete.
Nematerijalna šteta nastaje u ličnosti oštećenog. Fizički bol, duševni bol i strah su subjektivne
kategorije, i šteta, koja je prouzrokovana na ovim dobrima pojedinca, ne može se nadoknaditi
u klasičnom smislu, ali se može dosuditi pravična novčana naknada koja ima za cilj da
omogući oštećenom da posredstvom nje ublaži posledice nematerijalne štete koja mu je
naneta, i da, u zamenu za to, pribavi neka druga dobra, društvenu svrhu (društvena svrha
upućuje na to da su sve vrste nematerijalne štete predviđene i kao krivična dela, što znači da
zakonodavac dozvoljava satisfakciju samo u onim slučajevima kada je njeno dosuđivanje
opravdano i sa društvenog stanovišta, odnosno kada su štete takve da se njima povređuje i
20
pravni poredak, a ne samo ličnost i dobro pojedinca). U članu 203. Zakona o obligacionim
odnosima propisano je: „Sud će na zahtev oštećenog dosuditi naknadu i za buduću
nematerijalnu štetu ako je po redovnom toku izvesno da će ona trajati i u budućnosti”. Imajući
u vidu citirane odredbe Zakona, može se zaključiti da se naknada nematerijalne štete može
dosuditi, kako za pretrpljeni strah, tako i za budući strah tj. za strah koji će oštećeni trpeti u
budućnosti, a koji je izazvan štetnim događajem iz prošlosti.
7.ZAKLJUČAK
21
Ukoliko je moguće oštećeni dobija obeštećenje naturalnom restitucijom, a ukoliko
nije, obeštećenje u novčanom iznosu.
Naknada štete dosuđena u novcu, određuje se prema cijenama u vreme presuđenja.
Zahtev za obeštećenje u novcu mora biti jasno nominalno opredeljen.
Umanjenje nečije imovine je obična šteta, a sprečavanje povećanja imovine je izmakla
korist.
Kapitalizirana renta je naknada buduće štete koja se može platiti u određenim
slučajevima, jednokratno.
Nužna odbrana isključuje odgovornost za štetu.
Lice koje u slučaju dozvoljene samopomoći prouzrokuje štetu licu, koje je izazvalo tu
reakciju, nije dužno da tako nastalu štetu nadoknadi.
Ako su za nastanak štete odgovorni i oštećeni i štetnik ili je šteta nastala obojici, svako
od njih odgovara za ukupnu štetu koju su pretrpeli, srazmerno svojoj krivici.
Podeljena odgovornost za nastanak štete postoji kada šteta potiče od radnji oštećenog,
kao i od štetnikovih radnji.
Nadležni organ koji uz dozvolu obavlja opšte korisne djelatnosti odgovara samo za
štetu koja prelazi normalne granice.
Svako je ovlašćen zahtevati uklanjanje izvora opasnosti od kojeg može nastati
znatnija šteta ili prestanak delatnosti od koje potiče uznemiravanje i/ili opasnost od štete.
Imalac opasne stvari odgovara za štetu koja od te stvari nastane.
Oštećeni ima pravo na izmaklu korist koju je objektivno mogao da realizuje da nije
bilo štetne radnje.
Pravo na naknadu nematerijalne štete imaju fizička, a ne i pravna lica.
Poslodavac odgovara za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi sa radom po opštim
načelima odgovornosti.
Radnik odgovara za štetu Poslodavcu, koja je nastala na radu i u vezi sa radom, a
prouzrokovao ju je namerno ili krajnjom nepažnjom.
Za štetu koju pričini maloljetno lice, solidarno su odgovorni i mal. lice i njegovi
roditelji, ukoliko postoji propust u vaspitanju koji je u uzročnoj vezi sa nastalom štetom.
Za štetu koju pričini maloljetno lice mlađe od 7 godina uvijek odgovaraju roditelji.
Za štetu koju prouzrokuje lice koje nema sposobnost rasuđivanja, odgvorno je lice
koje je dužno da vodi nadzor nad tim licem.
22
8.LITERATURA
23
8.1POMOĆNA LITERATURA
- Internet :
- http://www.besplatnapravnapomoc.rs/obligaciono-pravo/
- www.wikipwdia.com
- ,,Naknada štete kroz sudsku praksu, Gordana Stanojčić, dipl.pravnik, prvo izdanje,
2006.g.,
- Izbor iz sudske prakse - ,,Glosarijum,, Beograd.
24