Petko Nikolic Vidusa: Germa I Germania

GERMA I
GERMANIA
Petko Nikolić
Mystic Books
1
Petko Nikolić,
čitač zapisa u godovima vremena
2
Copyright © 2018. by Petko Nikolic
Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se um-

nožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili
bilo kojim sredstvom bez dozvole autora, niti može biti
na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim sredstvom
distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora. Sva
prava za objavljivanje ove knjige zadržava autor.
3
SADRŽAJ
Istina 7
Germa 8
Germania 10
Abnoba planine 15
Abramnica, abramica ili obramica 17
Moccos i Mokoš 18
“Balkanski turcizam” – šta je to 19
Eno gore gore gore 22
Sviranje kurcu 23
Sardiati 24
Biljke roda gentiana, genta i gen 26
Gerdap > Đerdap 30
Ven je Sunce 31
En, ten, tini 34
Da 36
Kako strana religija zatire narod 37
Asgard u Midgardu 39
Kofa i kovač govore 41
Gard, garda i grad 42
Gräd 43
Torba i torbak 44
Stećak iz rimskog doba 46
Nemed je predak Nemaca 52
Nemanja – prvi srpski revolucionar 53
Laž se razobliči kad-tad 57
Dud i duda 59
Dajbog i Semargl iz Studenice 62
Debilnost ili totalno neznanje 64
Slušaj, izvarani narode 65
Rijeka Don (Rusija) 66
Sanskrit – značenje naziva 67
O srpskom bogu Dodi 68
4
Ozren 72
Gle, gledaj i progledaj 72
Koračati putem Sunca 74
Asia (Azia) i India 76
Tragom istine 79
Bor 81
Trojanci u Rajačkim Pimnicama 82
Lažovi, prestanite da lažete 87
Porijeklo riječi “moba” 88
Gibanica 89
Leotar 90
Trava i Travunia 92
Trebinje 94
Drum i drug 96
Bob, boba, bobak i nebo 97
Crepulja, crep i sač 101
Bisage 103
Bis > vis 105
Prvi i drugi 109
Sanskrit i Božije Trojstvo 111
Od parazita do žita 112
Sanskritski i brigijski 113
Eneti, Veneti, Slavonci ili Sloveni 114
Pat i Apolon Patareus 116
Porijeklo albanskog grba 125
“Ase” u natpisima stećaka 126
Tajna u službi religijske podvale 129
Dom i domaćin 132
Cenzura ili totalno neznanje 138
Gargače 139
Selo Dusina 141
Hora > horast > hrast > rast 142
Pelin 143
5
Viduški Ševo i vedski Šiva 143
Car Dušan je otrovan 146
Carevo ime “Dušan” 146
Škola života 148
Nemanjin krstaški rat protiv Srba 149
Nemanjići nisu slavili Krsnu slavu 151
Magarci 153
Pamer beri, il’ i to poseri 155
Isus i vrh piramide 155
Maran ata – tajni znak za ubistvo 157
Otarasi se otirača 161
Početak 163
Blagoslov Boga Sunca 165
Baba Jaga i jagorčevina 168
Narodna imena mjeseci 171
Korijeni riječi i korijeni naroda 174
Bitola 176
Romanija 177
Ra, rog i Svarog 178
Ras, Arsa i Arjani 181
Čiji su stećci 183
Bibliografija 186
O Autoru 191
6
ISTINA
I kaže on meni:
"Istina je mač sa dvije oštrice te ranjava i onog
kome je rečena i onog od koga je rečena. Budeš li svi-
ma govorio istinu, zamrziće te najprije oni daleki, pa oni
bliži i na kraju najbliži. A onda će se desiti obrnuto:
počeće da te poštuju najprije oni daleki, pa oni bliži i na
kraju najbliži, ali ti ćeš tada već biti u grobu.
7
GERMA
Gerovit, bog proljeća kod polapskih Slovena.
GERMA je rijec tračanskog jezika i znači TO-

PLOTA, VRUĆINA, VRELINA, dakle se značenjem od-
nosi na vatru.
8
U seoskom stanovništvu među Srbima, Hrvati-
ma i Bošnjacima još se čuje riječ GERMA i odnosi se
na kvasac za hljeb. Prije Avramskog vjerskog rata na
Balkanu 1991-1995. god. u prodavnicama se prodavao
taj kvasac sa napisanim imenom na omotu: “GERMA,
kvasac za tijesto”.
Nakon rata nestade GERME u prodavnicama.
Državni cenzori novostvorenih banana-država, tuđe
sluge i dušmanski izmećari, ukinuše tračansku riječ
GERMA, jer jedna jedina riječ svjedooči protiv laži o
slovenskom doseljavanju na Balkan i prikriva istinu da
su mnogi Balkanci direktni poromci Tračana, a Tračani
su isto što i Kelti i Iliri.
GER > ŽER
GER > ŽER = TOPLOTA, VRUĆINA = VATRA
GER > KER = ŽESTINA, LJUTINA = VATRA
GER > KER > KERNUN (KERNUNOS)
GER > GERA > GORA
GER > HER
GERA > HERA
GER > GERMES > HERMES
GERCEG > HERCEG
GER > GEROVIT = JAROVIT
GER > GERMAN
GER > GERKUL > HERKUL
GER > GEROJ > HEROJ
GER > GERASIM
GER > GERMA > GERMANIA
GER > GERAN > GERANIUM
GER > GERAMOS > KERAMOS = KERAMIKA
GER > GERPIK > KERPIK > ČERPIĆ
GER > GERKA > KERKA > ĆERKA
9
GERMANIA
Najstarija Germanija
Po čemu je GERMANIA dobila ime? Riječ GE-
RMA je stara srpska riječ još iz vremena Briga i Tra-
čana i znači TOPLOTA, VRELINA. To je značenje GE-
RMA, a GERMA služi za vrenje hljeba (vrenje je hemij-
ski proces pri kojem se razvija toplota):
“…Skt. gharmáḥ, Thracian germo- ‘hot’, Lat.
formus….” (1)
“…Skt. gharmáḥ, tračansko germo- ‘vreo’, lat.
formus…."
“…Thracian ‘germo-‘ ‘warm’, Γέρμας (city cha-
racterised by hot springs)….” (2)
“Tračansko ‘germo-‘ ‘toplo’, GERMAS (grad
poznat po vrelim izvorima)….”
10
Perzijsko GERMA je TOPLO VRIJEME, LJE-
TO. [3]
“GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), also called
Ίερἁ Γέрμη, a town of Mysia, situated between the
rivers Macestus and Rhyndacus.” (4)
“GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), takođe zvana
Ίερἁ Γέрμη, grad u Miziji, smješten između rijeka
Makestus i Rhindakus.”
Drevna zemlja GERMANIJA je današnja oblast
planine Švarcvald, nekad poznata po velikoj šumi koju
su Rimljani zvali HERCINIA SILVA (Hercynia Silva). To
je oblast sa velikim brojem termalnih izvora, dakle
TOPLIH, VRUĆIH, VRELIH VODA. To je ono znače-
nje tračanske riječi GERMA, dakle su toj oblasti ime
dali TRAČANI, tj. trački narod koji je tu živio prije dola-
ska Nijemaca i ponjemčavanja: GERMA = TOPAL,
VRUĆ, VREO. Takva oblast je GERMANIA.
I sam naziv šume kazuje da je GER dalo HER
isto kao što je GERKUL dalo HERKUL i kao što je od
GEROJ postalo HEROJ, GERMES je dalo HERMES.
I gle: GER + CINN > GERCINN. GER je
TOPAL, VRUĆ, VREO, a šta je CINN? To je keltska
riječ sa značenjem RAST, UVEĆAVANJE, UMNOŽA-
VANJE (5). Ženski rod od GERCINN je GERCINNIA
što je kod Rimljana i Grka postalo HERCINIA (Hercy-
nia).
Najpoznatiji termalnih izvora GERCINIJE ili
HERCINIE u području drevne GERMANIE:
1. Friedrichsbad and Caracalla in Baden- Baden
2. Rotherma in Gaggenau - Bad Rotenfels
11
Germe (banje) u staroj Germaniji.
3. Thermal bath 'Seven Valleys' in Bad Herrenalb
4. Palais Thermal in Bad Wildbad
5. Paracelsus-Thermae in Bad Liebenzell
6. Mineral Thermal Bath Bad Teinach
7. Solemar in Bad Dürrheim
8. Eugen-Keidel-Bath in Freiburg
9. Vita Classica in Bad Krozingen
10. Cassiopeia-Thermae in Badenweiler
11. Balinea-Thermaes in Bad Bellingen
12
12. Radon Revital Bath in St. Blasien -
Menzenschwand
13. Aqualon Health Centre in Bad Säckingen
Najpoznatije germe (banje) današnje Germanije.

I tako su Rimljani stanovnike tračkokeltske Ger-
manije nazvali Germanima, a to su kasnije Nijemci sve
okupirali i mic po mic ponjemčili, te se drevno ime
Germana Keltotračana počelo tumačiti kao izvorno
njemačko porijeklo.
13
Rimske germe (Badenweiler, Germania).
…………………….
(1) Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek
Language, Second Edition, Revised, London, Faber
and Faber Limited, 1933, pg. 40.
(2) J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclope-
dia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn Pub-
lisher, London and Chicago, 1997, pg. 263.
(3) Sir James W. Redhouse, A Turkish and English
Lexicon, Beirut, Libraire du Liban, 1987, p. 1540.
(4) William Smith, Dictionary of Greek and Roman
geography, London: John Murray, 1872, pg. 992.
(5) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 194.
14
ABNOBA PLANINE
Keltske Abnoba planine u drevnoj Germaniji.

Današnja planina Švarcvald u drevnoj keltskoj
Germaniji zvala se ABNOBA MOUNT. Ime planine
svjedoči da su tu prije Nijemaca živjeli Kelti, tj. Tračani
i da su oni po toplim germama (banjama) dali ovoj
zemlji ime GERMANIJA.
Šta znači ime ABNOBA i od čega je postala?
Ova riječ složena je od dvije proste riječi AB + NOBA.
Starokeltsko AB znači VODA (1). Ova stara keltska
riječ održala se u srpskom jeziku u riječi ÀBRAMNICA.
U izvgovoru se čuje i ABRAVNICA (2) ili OBRAMICA –
motka koja se drži preko ramena sa sudovima za vodu.
15
Druga riječ u imenu ABNOBA je NOBA. To je današnje
gaelik NOBHA sa značenjem NOVA, SVJEŽA, NE-
PREPOZNATLJIVA (3). Tako ime ABNOBA znači
VODA SVJEŽINE, VODA NOVINE, VODA OBNOVE.
Kelti drevne Germanije imali su boginju sa ime-
nom DIANA ABNOBÆ, tj. DIANA ABNOBAJA. Jedan
njen njen oltar nađen je kod rimske banje u mjestu
Badenweiler. Ime DIANA je od DI, DIA što znači DAN,
BOG (4). Dakle DIANA znači BOGINJA VODOSVJE-
ŽINE, DIJANA VODONOVKA jer su GERME (banje)
ljekovite i obnavljaju zdravlje.
…………………….
(2) Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 30.
(3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Gaelic Press, 1902-, pg. 1.pg. 699, 700.
(4) Ibid, Vol. I., pg. 331.
16
ABRAMNICA, ABRAMICA ILI OBRAMICA
Starokeltsko AB znači VODA (1). Ova stara

keltska riječ održala se u srpskom jeziku u riječi ÀBRA-
MNICA. U izvgovoru se čuje i ABRAVNICA (2) ili OB-
RAMICA – motka koja se drži preko ramena sa sudo-
vima za vodu.
U riječi ABRAMNICA dvije su keltske riječi: AB
(voda) i RAMH. Riječ RAMH je od srpskog korijena RA
koji se nalazi u riječima "račva", "raklja" i "rašlje". Od
RA izvedeno je RAME, jer je RAME mjesto iz kojeg se
GRANA ruka. Keltsko RAMH znači GRANA (3).
Keltsko OB je POTOK, ZALJEV, PLITKI BA-
ZEN dakle opet VODA (4):
a) AB-RAM-NICA > ABRAMNICA
b) OB-RAM-ICA > OBRAMICA
..............................
17
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 30.
(3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
(4) Ibid., pg. 701.
MOCCOS I MOKOŠ
Svinja u mokrini
Koliko je lako manipulisati ljudima u sakrivanju
istine da su Sloveni od Kelta, pokazaćemo i na primjeru
slovenske boginje MOKOŠ i MOCCOS (MOKOS),
keltskog božanstva krmadi, odnosno svinja. Svi znamo
da je MOKOŠ boginja vlažne zemlje (mokrine, vlage),
a zašto je MOCCOS bilo božanstvo svinja, pogledajmo
fotografiju iznad!
18
“BALKANSKI TURCIZAM” – ŠTA JE TO?
Pošto su ljudi bili nekad jedan narod jednog je-

zika, u mnogim narodima svijeta postoje isti korijeni ri-
ječi i iste ili oblikom i značenjem srodne riječi. To upo-
redna lingvistika dokazuje mnoštvom primjera.
“Balkanski turcizam arapskog porekla”, “Bal-
kanski turcizam persijskog porijekla”? Šta je uopšte
sintagma "balkanski turcizam"? Ako je turcizam, onda
je turski turcizam, ne može biti balkanski, ne može biti
persijski i ne može biti arapski turcizam! Pod izrazom
"balkanski turcizam" sve stare srpske riječi svjesno se
kradu iz etimologije srpskog jezika i trpaju u turski
ambar.
Kao prvo: porijeklom su Turci srodni Srbima, jer
su davni preci Turaka porijeklom sa sjeverne obale
Dunava današnje Vojvodine i Rumunije. Kao drugo:
osvajanjem Male Azije Turci su asimilovali mnoštvo
domorodaca keltskog (galskog i slovenskog) dakle srp-
skog porijekla. Samim tim u turski jezik ušlo je mnoštvo
galskih i slovenskih riječi. Turci su na Balkanu proveli
skoro 500 godina i među njima mnoštvo je onih koji su
porijeklom od Srba kako među janjičarima, tako u
sultanovoj administraciji. Da jedan narod živi petsto
godina izmiješan sa okupiranim narodom, a da ne primi
dio jezičkog fonda tog okupiranog naroda, to je nemo-
guće. Tačno je da u srpskom ima originalnih turcizama,
ali i u turskom ima mnogo više srbizama jer i dan danas
među Turcima ima oko devet miliona srpskih potoma-
ka.
Srbi su porijeklom od Gomerovih Cimerijana
koji su se u kasnijem istorijskom periodu počeli nazivati
19
Tračanima, Keltima i Ilirima. Mnoštvo tkz. Slovena
porijeklom je od njih, od tog naroda koji je živio sjever-
no od Dunava izvan granica Rimskog carstva. Dana-
šnji srpski jezik vuče porijeklo iz jezika Cimerijana,
Tračana, Kelta ili Ilira, a ne od nekakvog “prasloven-
skog jezika”, jer ni Prasloveni kao narod nisu postojali,
već su to bila plemena pomenutih skupina naroda istog
porijekla.
A sad malo o riječi SRČA! Državni etimolog
Petar Skok kaže ovako:
“sřča f (Vuk) = sřča (Kosmet) = serča (18. v.)
‘parče stakla ili kakvog suda od stakla, staklo, džäm,
staklenka’. Na -e, gen. -eta słče n (Vuk) ‘boca od sta-
kla’. Na tur. -li indeklinabilni pridjev srčali ‘staklen’,
epitet za durbin, pendžer (narodna pjesma). Balkanski
turcizam (tur. sırça) iz terminologije materijala: búg.
sarca.” (1)
I za SRČU, kao i za mnode druge riječi, Skok tvrdi da
je “balkanski turcizam.” I to se tako uči po filološkim
fakultetima decenijama i kao laž preko knjiga, nastav-
nih planova i nastavničkog kadra prenosi se na učeni-
ke srednjih i osnovnih škola. A pogledajmo: keltsko
(gaelik) SORCHA (SORČA) znači , SVJETLO, SJAJ,
JASNOST - suprotno od DORCHA (2).
Korijen u riječi SORČA je SOR i to je u srp-
skom dalo ZOR u riječi ZORA. Zar ZORA nije SVIJE-
TLA? U riječi SRCA korijen je SR od skraćenog SOR.
Skraćeno SR dalo je ZR u srpskom ZRAK, ZRETI,
PROZRETI.
Keltskom (gaelik) SORCHA (SORČA), što znači
SVJETLO, SJAJ, JASNOĆA, suprotnog značenja je
20
DORCHA (DORČA). Pošto je SORCHA (SORČA)
SVIJETLO, znači da je DORCHA (DORČA) TAMAN,
CRN. Korijen u riječi DORCHA (DORČA) je DOR-, baš
kao u riječi DORAT. A gle šta kaže Skok:
“dorat m (Vuk, 18. v., narodna pjesma) = durat
(jedanput, 17. v.) ‘konj mrke tamnoriđe boje’. Odatle:
hipokoristici dóra, dore, doro m, na -în, -in + -ьс darin,
gen. -ina, dorínac, gen. -ínca; deminutiv na -čie
doračić; pridjevi na -ov i -ost: doratov, doratasi. Kako je
taj balkanski turcizam iz oblasti konjogojstva složen od
tur. pridjeva doru ‘mrk’ i at (v.) ‘konj’, koji i sam dolazi,
može i od samog turskog pridjeva da nastane naša
pridjevska izvedenica na -ast: dorast (konj) kao i u bug.
dorest.” (3)
I šta reći? Ništa, već samo pljunuti na takvu
nauku i pljunuti na sve one koji tu laž kroz knjige, kroz
školski sistem i medijaska sredstva šire u narod. A
znate li zašto se laž prima u narodu? Zato jer je narod
preko nametnutih nenarodnih vjera već postao služitelj
duha laži, te većina naroda nema ni duhovne ni umne
snage da se opre laži.
………………………
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga
ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str.
318.
ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str.
426.
21
ENO GORE GORE GORE
Prije no što se jutrom pojavi Sunce, prvo vrho-

vi planina, brda i brežuljaka zasvijetle suncem. Brda,
planine i brežuljci su GORE i vatra GORI. Starokeltsko
GOR je SVJETLOST, TOPLOTA (1). Velško GOR je
VISINA (2):
GOR > GORA, GORI, GORE, GORETI, PREGORETI
Sve ove srpske riječi potiču od starokeltskog GOR, a
gle šta kaže Petar Skok:
"gòra f (Vuk, 1430) ‘1° brijeg, brdo, 2° velika
šuma (1646, ŽK, Vodice) za razliku od loza ( = šuma
uz kuću), 3° vinograd’, baltoslavenska (?), sveslaven-
ska i praslavenska riječ." (3)
Neće mrcina da kaže da GORA potiče od starokeltske
riječi, nego kaže da je porijeklo ove riječi praslaven-
sko. I eto prećutane istine, eto prećutane istorije, eto
lažne nauke jer ne smije se znati da Srbi i mnogi da-
našnji Balkanci, kao i mnogi Baltosloveni i Sloveni
potiču od Kelta koji su u starini bili isto što i Tračani i
Iliri.
A šta Skok kaže za GORJETI:
"gòrjeti, gorim impf. (Vuk) (iz-, do-, od-, na-,
o-, po-,pre-, pri-, raž-, sa-, za-), ie., baltoslavenski,
sveslavenski i praslavenski glagol na -eti, termin iz
kulture vatre ; ardere;..." (4)
Opet samo veli da je baltoslovenski, sveslovenski i
praslovensk, ni riječi da je od keltskog GOR. Neki slo-
venski narodi ne kažu GORA, nego GERA. Otkud sad
GERA? E, to je od tračanske osnove GER koja se
nalazi u srpskoj riječi GERMA i bukvalno znači TOP-
22
LOTA: GER je dalo ŽER, GERA je dalo ŽERA (GE-
RMA se stavlja u tijesto te izaziva vrenje, a pri svakom
vrenju razvija se toplota).
..................................
(2) William Richards, Welsh and English Dictio-
nary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. pg. 148.
(3) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 589.
(4) Ibid, str. 591.
SVIRANJE KURCU
Naš stari i pametni narod slikovito-šaljivom

izrekom opisao je nečiji uzaludni posao: sviranje kur-
cu! Kad neće da se digne, možeš mu svirati dan-noć,
ali uzalud! E tako je i ovaj moj postao pravo sviranje
kurcu!
Godinama dokazujem i pokazujem da su origi-
nalni Srbi, dakle i mnogi današnji Hrvati, Bošnjaci i
Crnogorci porijeklom od Kelta, tj. od Tačana ili Ilira. Ali,
eto... i ja samo sviram kurcu! Evo ću i sad ovim
primjerom da odsviram lekciju kurcu, možda on ipak
razumije što današnji preglupi Srbi i ostali spomenuti
glupi Balkanci nikako da shvate: Vuk Karadžić je zabi-
lježio srpsku riječ GENUTI, GÉNEM koja znači UDA-
RITI (1). I gle: starokeltsko GEN znači OZLIJEDITI,
RANITI (2). I šta još starokeltsko GEN znači? Znači
MAČ, jer MAČEM se UDARA, OZLJEĐUJE I RA-
NJAVA! (3)
23
..............................
(1) Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen
njemačkijem i latinskijem riječima, Četvrto državno
izdanje, Beograd, Stamparija Kraljevine Jugoslavije,
1936, st. 88.
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Ga-
elic Press, 1902-, pg. 489.
(3) Ibid.
SARDIATI
SARDIATI su ilirsko pleme iz centralne Bosne.

U vrijeme rimskog cara Trajana (vladao od 98 - 117. g.
n. e.) SARDIATI su sa Pirustaima i Baridustaima nase-
ljeni u Daciju, današnja Rumunija. Ali, nikad se ne iseli
sav narod kao što ni u Titovo vrijeme nisu svi stanovnici
Bosanske Krajine raseljeni u Vojvodinu.
Šta znači ime SARDIATI? Ime se sastoji od
dvije keltske (gaelik) riječi: SAR + DIA. Gaelik SAR
znači SAVRŠEN, NENADMAŠAN, PLEMENIT, JU-
NAČAN, DRAGOCJEN, LJUDINA (1). SAR je od sta-
rijeg ZAR što je SJAJ. Gaelik DIA je DAN, VID, SVJE-
TLOST, BOG (2).
U rumunskoj Rošia planini (Roşia Montană),
što bukvalno znači Raška planina ili Crvena planina,
nađen je jedan oltar koji je postavio neki SARDIAT. Na
oltaru piše:
Platius Dasantis Genio Sardiat(a)e d(o)n(um)
Engleski prevod: "Platius, son of Dasa(s), making an
offering to the Sardeate Genius."
24
"Platius, sin Dasin, prinese žrtvu sardiat-
skom Geniusu."
Sardiatski oltar (Roşia Montană, Romania).

Genijus je bio opšti naziv porodičnih božanstava.
25
Nego je zanimljivo ime DASA, DASAN. Ima li iko da ne
zna šta znači ime DASA ili DASAN? Ko ne zna, evo da
mu kažemo: keltsko (gaelik) i srpsko DASAN znači
BIJESAN, POMAMAN, LJUT, SILAN, ŽESTOK, SPO-
SOBAN, GRUB, DIVLJI (3).
Sanskritsko DĀSA znači POZNAT ČOVJEK (4),
ali su gaelik i srpska značenja mnogo preciznija i na-
brajaju sve osobine DASE, jer DASA BACA, RAZBA-
CUJE I RAZVALJUJE.
............................
(2) Ibid., Vol. I, pg. 331.
(3) Ibid., pg. 312.
(4) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
477.
BILJKE RODA GENTIANA, GENTA I GEN
"GENTIĀNA ⁓ae, f. [app. Illirian] One or other

species of the plant gentian." (1)
U ilirskog plemena Ardeji bio bio kralj sa imenom GE-
NTIUS Gentius (starogrčki: Γένθιος). Vladao u vreme-
nu 181–168. g. st. e.). Ime biljaka iz roda GENTIANA
(GENTIAN) istog je postanja i značenja kao i ime kralja
GENTIUSA.
U govoru seoskog stanovništava srednje
Bosne još postoji riječ GENTA i izraz ZGENTO SE što
znači ZBOTAVIO SE, ZAOKRUŽIO SE, tj. UDEBLJAO
SE. Kad su se sa igranja po snijegu djeca vraćala u
26
kuću noseći snijeg na pantalonama i vunenim čarapa-
ma, žene su im ljutito govorile: "Metlu u šake i prvo te
gente otresi!"
GENTA je sinonim riječi "bota", a "bota" je ono što je
OKRUGLO, GRUDASTO (pogledajmo cvjetove nekih
biljaka iz porodice GENTIANA ili GENTIAN, a onda
izgled njihovih cvijetova uporedimo sa GENTAMA na
ostalim slikama i biće nam jasna povezanost pojmo-
va).
Gentiana lutae, jedna iz roda gentian.
27
Kod ljudi i životinja GENTA se uglavnom klati,
MLATI, UDARA bilo da je u muška, bilo da je u ženska
GENTA. Čovjekova GENTA je u gaćama, dok su u že-
na GENTE dojke i kukovi.
Gente kao dijelovi gendara, tj. đerdana.
Vuk je zabilježio riječi GENUTI, GÉNEM sa

značenjem UDARATI, MLATITI, TUĆI (2). Starokeltsko
GEN je MAČ i njime se UDARA, MLATI, TUČE (3), a
sve je to od toga što GENTE vise pa mlate i udaraju
klateći se. Daničić je zapisao riječ GÈNDÂR značenju
ĐERDAN (4): "Gendar zveči, a papuče klepuću".
28
Osnova u riječi GENTA je GEN i od tog su izve-
dene sve grčke i latinske riječi sa značenjem ROD,
RASA, FAMILIJA i sl. U osnovi GEN korijen je GE- i to
je isti korijen koji se nalazi u tračkom GERMA ( toplo,
vruće, vatra), a nalazi se i u latinskom GERM što znači
SJEME, PUPOLJAK, KLICA. Od ilirskog GE- izvedeno
je grčko GAĨA (ZEMLJA).
Bukvalno značenje korijena GE- otkriva nam
kanariski jezik, ogranak sanskrita: kanarisko "geṇḍe"
znači "penis" (5), a "geṇṭe" je "korijen", "izvor" (6),
"géḍidu" je "orati" (7), a "gédára" je "uzorano polje" (8).
Dakle, GE- bukvalno znači SNAGA, SILA, MOĆ, a riječ
GENTA ostala je u jeziku naroda srednje Bosne još od
vremena Ilira.
.............................
(1) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Claren-
don Press, 1968, pg. 760.
izdanje, Beograd, Stamparija Kraljevine Jugoslavije,
1936, st. 88.
jezika, Dio III, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 127.
(5) W. Reeve, A Dictionary Canarese and English;
Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press,
1858, pg. 388.
(6) Ibid.
(7) Ibid. pg. 39.
(8) Ibid.
29
GERDAB > ĐERDAP
a) Ilirsko GE = SILA, SNAGA, MOĆ

b) GERD > SILAN, SNAŽAN, MOĆAN
c) starokeltsko AB = VODA (1)
GERD-AB > GERDAB = SILNA, SNAŽNA, MOĆNA

VODA.
GERDAB > GERDAP > ĐERDAP
Nema tu nikakvih persijskih riječi ni "balkanskih turci-
zama".
..............................
30
VEN JE SUNCE
Srbi, Sorbs, Serbja, Serby, Sorben, Lusati,
Vendi (Wends, staroengleski: Winedas; staronordijski:
Vindr; njemački: Wenden, Winden; danski: Vendere;
švedski: Vender; poljski: Wendowie) ili kako ih još zo-
vu: "zapadni Sloveni". Govore da naziv Wends potiče
od rimskog vremena i latinskog naziva Veneti, Venedi
ili Venethi; grčki: Ουενεδαι /Ouenedai.
Još sredinom 5. vijeka stare ere Herodot spo-
minje ilirske ENETE (1) čije ime počinje osnovom EN.
Sanskritsko ENA je ON, a ON je egipatsko ime Sunca:
Sanskritsko ENDH znači kao i sanskritsko
INDH: SVJETLOST, ZAPALITI, ZAPLAMTITI (2). No-
silac ovih značenje je EN u riječi ENDH.
"Ani, ime Sunca u Asiriji, u Egiptu i Siriji je ON.
U Grčkoj je JAN i ION." (3)
"Ani u sanskritu ima oblik Inu (sunce), u Grčkoj,
Egiptu i Palestini je ON, ion, aon, anō, iun, oni, one,
Ono, No i Unni." (4)
Na mjestu starosrpskog EN i sanskritskog
ENDH i ENA u imenu ENETI osnova je EN(E). Pošto
se riječ odnosi na Sunce (sunce), a Sunce je svjetlost
i vid, osnova EN je u srpskom ENO što znači GLEDAJ,
VIDI ("Šta si bl-en-o?").
Mnogi istoričari tvrde da su Herodotovi ENETI
kasniji VENETI:
"To će biti zabilježena, računajući po Strabonu,
Sofoklu, poznata povezanost Antenora sa boravištem
Eneta (Veneta) na sjeveru Italije." (5)
31
Da su Herodotovi ENETI kasniji VENETI pokazuje i
ovaj citat koji govori o Herodotu:
"...on je znao o Venetima koje je s pravom sma-
trao Ilirima...." (6)
Enetsko EN postalo je VEN. Pošto EN znači SUNCE,
po logici i VEN treba da znači SUNCE. I zaista:
"Imamo Beth-aven, biblijsko ime, H-av.an ili H-
av-hani, bog Persijanaca, hindu Ven znači sunce, i
Vena mjesec; Van-iah, hebrejsko ime, sanskritsko
Van-as-pati, Pati znači vladar (vladari su u starini sinovi
sunca),...." (7)
"Ven (sun), Vena, mjesec, hindu riječ." (8)
EN-G-EL > ANGEL > ANGEO > ANĐEO = SVJET-
LOST, VATRA!
Velško EN je NAČELO ŽIVOTA, SUŠTINA, ŽI-
VOT (9). Gaelik ENIG isto je značenjem kao i AING
(10) u riječi AINGEAL (anđel) (11).
I tako pronalazimo u imenima ENETI, VENETI, VENDI
korijen EN (VEN) koji znači SUNCE. Svastika je VIN-
TA, a to je po osnovi VIN kao sinonimu Sunčevom
imenu VEN. I još ovo: "Napolje, VAN!" Ovo VAN u buk-
valnom smislu je slobodni prostor na suncu, na svjetl-
osti dana, dakle i VAN znači SUNCE.
EN, VEN, VIN i VAN su imena SUNCA: i svi
narodi Evrope čija su imena od ovih osnova izvedena
grane su jednog roda.
................................
(1) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-
English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press,
1960, pg. 232.
32
(2) Ibid., pgs. 232, 167.
(3) Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of
ancient names of countries, cities, individuals, and
gods, Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 6.
(4) The Christian Examiner and Religious Miscel-
lany, Volume 61, Boston, Crosby, Nichols, and Compa-
ny, July 1856, pg. 95.
(5) A. C. Pearson, The Fragments of Sophocles,
Vol. I, Cambridge, The University Press, 1917, pg. 88.
(6) William Ridgeway, The Early Age of Greece,
Vol. I, Cambridge, The University Press, 1901, pg. 349.
(7) The Christian Examiner and Religious Miscel-
ny, July 1856, pg. 95.
(8) Dunlap, S. F. (Samuel Fales), Ibid., pg. 25.
nary: Geiriadur Cymraeg a Saeseneg, Caerfyrddin:
Published by Ewan Jones, 1832, pg. 131.
(11) Ibid., Vol. I, pg. 16.
33
EN, TEN, TINI
U našoj narodnoj dječjoj pjesmi nabrajalici ili ra-

zbrajalici sačuvna je uspomena iz vedskih vremena na
ritualni običaj dočeka zore:
EN
TEN
TINI
SAVA
RAKA
DINI
SAVA
RAKA
TIKA
TAKA
BIJA
BAJA
BUM
Riječi sanskrita:
- EN (ENA) = ON (SUNCE) ili ONA (ZORA) (1),
- TEN = TÉNA = TAMO, OTUDA (2),
- TINI = TINJA = SJAJI = DÍNA (san.) = DĬNĬ, DANI
(SVIĆE) (3),
- SĀVÁ ( सव ) = SOMU PRINESI (vedski ritual u čast
dana, mjeseca i godine) (4),
- RAKA ( रक ) = SUNČEV DRAGULJ, KRISTAL,
SJAJ, BLJESAK = (5),
- DINI ( < DÍNA, Slav. DĬNĬ) = DANI (SVIĆE) (6),
- SĀVÁ = ( सव ) = SOMU PRINESI,
- RAKA ( रक ) = SUNČEV DRAGULJ, BLJESAK,
SJAJ,
- TIKA (< TĪK) = IDE (7),
34
- TAKA = (< TAK) = DARUJE, RADUJE (8),
- BHIYĀ (< BHĪ) = STRAVA (9),
- BHAYA = BAJA, OPASNOST (10),
- BHUM je srpsko BUM (onomatopeja) = PUČE,
PRSNU.
Nabrajalica u slobodnom prevodu:
ZORA
ON (ONA)
OTUDA
TINJA
SOMU PRINESI
SUNČEV BLJESAK
DANI
SUNČEV BLJESAK
IDE
RADUJE
STRAVA
OPASNA
PRSNU
...........................
(1) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-
English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press,
1960, pg. 232.
(2) Ibid. pg. 454.
(3) Ibid.
(4) Ibid., pg. 1210.
(5) Ibid., pg. 448.
(6) Ibid., pg. 478.
(7) Ibid. pg. 478.
(8) Ibid.,pg. 431.
(9) Ibid. pg. 758.
(10) Ibid.
35
DA
- Jeli li uradio posao?

- Jesam!
- Jesi li uradio posao?
- Da!
Pričam nevjernom rodu, godinama na očigled-
nim primjerima pokazujem i dokazujem da su Srbi i
većina Slovena porijeklom od Cimerijana koji su se u
kasnijem istorijskom dobu nazivali Tračani, Kelti i Iliri
(Sarmati su od istog stabla, ali su bili skitizirani).
Pričam i govorim, pokazujem i dokazujem, ali
je vatikansko-grčko-svetosavska crkveno-politička ide-
ološka dresura uma jača od svakog dokaza, te zom-biji
ostaju zombiji bez vlastite umne snage za razmišljanje
i kreativno zaključivanje.
Evo još jedan primjer koliko malo treba da se
istina sakrije i da se laž u glavama zombija na carski
presto ustoliči. O riječi DA Petar Skok kaže:
"da = da, potvrdna čestica kao odgovor na
pitanje, 'sinonim: jest, sic, ita'. Nalazi se u istom zna-
čenju u bugarskom i kao posuđenica iz južnoslaven-
skoga u rumunjskom jeziku. Kao svezica općenita je u
slavenskim jezicima i postanjem je iz praslavenskog
doba." (1)
Tako akademik i "najveći jugoslavenski, jugoslovenski
i hrvatski" lingvista tvrdi: riječ DA "postanjem je iz pra-
slavenskog doba". Nema praslavenskog ni prasloven-
skog doba, postoji praistorijsko i istorijsko doba, a u
istorijskom dobu poznati su svi narodi Evrope i među
36
njima nema nikakvih Praslovena, nego su od tih posto-
jećih istorijskih naroda izvan i sjeverno od Rimskog
carstva postali istorijski Sloveni.
Eto u riječi DA primjera ko su zapravo ti "Pra-
sloveni praslovenskog doba": keltsko (gaelik) THA
(DA) bukvalno znači kao i englesko YES: JESAM,
JEST, JESMO, JESU (2).
..............................
ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str.
369.
KAKO STRANA RELIGIJA ZATARE NAROD
“Na obali Adriatika bili su Japidi, ili Morlaci....” (1)

Svoje ime Japidi (ili Japodi) dobili su po svom pretku
Jafetu, najstarijem sinu Nojevom. I od pradavnih vre-
mena živjeli su Japidi obalom Jadrana od Pule i Zadra
pa sve do Panonije. Bog prehrišćanskih Japida zvao
se Vidas (Vidasus, lat.), a boginja im se zvala Thana,
tj. Dana (njihov oltar nađen je u Topuskom kod Siska).
Glavni grad Japida u rimsko vrijeme zvao se Metulum
(Medulum). Međutim. Japidi su uspjeli opstati i čuvali
su svoj jezik sve do sredine 19. vijeka kad nestaje i
japidskog jezika i nestaje Japida.
Oko 11. vijeka slovenski crkveni vlastelini pre-
tvorili su domorodce Japide u najamnike kojima su
iznajmljivali svoju zemlju za obradu i ispašu. Pošto su
37
morali da obrađuju i veleposjednikovu zemlju. A onda
početkom 19. vijeka počinje era revolucionarnog nacio-
nalizma i stvaranja novih naroda i država. Pritisak kato-
ličke crkve kroz vijekove mnoge je Japide odveo u
moderni korpus Hrvata, a koji su ostali u pravoslavlju
asimilovani su u Srbe.
Danas Japida nema, već su to Hrvati i Srbi i
vjerujem da su neki od njih žestoke usta še i žestoki
četnici.
..............................
(1) Aaron Arrowsmith, A compendium of ancient
and modern geography, London: E. Williams , Eaton,
(etc., etc.), 1839, pg. 151.
38
ASGARD U MIDGARDU
U staroj nordijskoj mitologiji ASGARD je mjesto

gdje borave bogovi, nešto slično kao Olimp kod starih
Grka, samo je na nebu. ASGARD je nazvan BEDEM
AESIROV. Legenda je podijelila ASGARD na 12 glav-
nih oblasti. Da vidimo šta kaže etimologija o imenu
ovog mitološkog mjesta?
ASGARD je postalo od AS GARD. Starokeltsko

AS je OZARITI, OSVIJETLITI (1) i to je ono staro srp-
sko AZ, prvo slovo azbuke i znak krsta sa četiri C. To
je AS, tj. AZ i u srpskom znači JA (JESAM, BIVAM,
POSTOJIM).
GARD je keltsko (gaelik) i današnje srpsko ZA-

ŠTITA, ODBRANA (2).
Dakle ASGARD znači OŽARENA ZAŠTITA, OSVI-

JETLJENA ODBRANA i to je BEDEM AESIROV.
Ko je AESIR?
Etrurska riječ za BOG je AESAR (ÆSAR) (3).

Teutoni su takođe imali boga AESIRA (ÆSIR) (4). I
etrurski AESAR i teutonski AESIR imaju porijeklo u
vedskom ASURA (5), a sve je od božijeg imena AS ili
AZ. Imena ÆSAR I AESIR vrlo su bliska imenu OSI-
RIS. U bukvalnom smislu iza ovih imena je SUNCE, jer
12 oblasti ASGARDA nije ništa drugo do 12 zodijačkih
znakova sa 12 mjeseci jedne godine, ali u duhovnom
smislu to može biti i praslika onog svijeta.
“Riječ AESAR na irskom bukvalno znači ‘za-

paliti’. Na haldejskom ‫‘ אזא‬aza’ znači ‘osvijetliti’, ‫אשא‬
39
‘asa’ je ‘vatra’. Sanskrit ‘Osch’ ‘vatra’ ili ‘vrelina’.” (6)
Govoreći o staroirskom keltskom AESARU autor tvrd-

nje gornjeg citata kaže i ovo:
“On je zvan Bog; ili vatra razuma, Dia ili Log:

Mr. Vallencey reče: riječ Log znači duhovni plamen i
poistovjećuje sebe sa grčkim Λογος.” (7)
Tako ASGARD znači: OŽARENA ZAŠTITA, OSVJE-

TLJENA ODBRANA i to je BEDEM AESIROV:
ASGARD je u MIDGARDU. Šta je MIDGARD? Anglo-

saksonsko MID je SREDINA, CENTAR i tome odgo-
vara gaelik MEADHON (8) i srpsko MED. U tom cen-
tru je BALANS, OSOVINA, OSA, OS.
MIDGARD je CENTAR ZAŠTITE, CENTAR ODBRA-

NE i u njemu je ASGARD: OŽARENA ZAŠTITA, OS-
VIJETLJENA ODBRANA i to je BEDEM AESIROV.
…………………………..
(2) Ibid., pg. 478.
(3) Isaak Taylor, Etruscan Researches, London,
Macmillan and Co., 1874, pg. 144.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) Godfrey Higgins, The Celtic druids; London, B.
Hunter, 1827, pg. 168.
(7) Ibid.
(8) Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik
Language, Glasgow and London, W. R. M’Phun, 1833,
pg. 395.
40
KOFA I KOVAČ GOVORE
KOFA je kanta od tankog KOFA. tj. od tankog

lima. U drevna vremena KOF se dobijao KOVANJEM,
dakle je staro KOF dalo današnje KOV.
Kelstski (gaelik):
- GOB = BRBLJANJE, GALAMA (1)

- GOBHAINN = KOVAČ (2)
- GOFANNON = BOG ZAŠTITNIK KOVAČA (velški
GOF, irski GOBHA) (3)
- GOB = GALAMA = GOV(OR) > KOV (lupa čekića
o nakovanj)
- GOBHAINN = KOVAČ
- GOFFANNON = KOFFANON = KOVANON
- GOF > KOF > KOV
- GOBHA = KOBHA = KOVA
Da li je G prešlo u K, ili je obratno; da li je B

prešlo u V ili obratno, to nije toliko ni važno: važno je
da su to riječi starinom iz jednog jezika.
Balkanci, vidite li gdje su nam korijeni i shvatate

li u šta su nas naši stari neprijatelji preko nama stranih
religija prekovali? Ova slika iznad živa je istina i bje-
žanje od lajkovanja jeste bježanje od istine, a nepri-
znavanje životne istorijske istine je služenje đavolu!
………………………
(2) Ibid.
(3) Edward Anwyl, Celtic Religion, Chicago, The
Open Court Publishing Company, 1906, pg. 55.
41
GARD, GARDA I GRAD
O porijeklu riječi GRAD Petar Skok kaže ovo:
"grad 2 m (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i prasl-

av. *gordz '1° (danas) sinonim: varoš f = varoš m, urbs,
civitas, πόλις, Stadt, 2° (u feudalno doba) castellum,
arx, utvrđenje, Burg'." (1)
Riječ *gordz je izmišljena pretpostavka (zvjezdica to

označava).
Kako je dobijena riječ GRAD? Dobijena je od

starokeltkog GARD koje je značilo OGRADA, ZAŠTI-
TA, ODBRANA (2).
Velško GARDD znači OKRUŽEN OGRADOM,

ZATVOREN (3). Englesko "garden" (vrt) izvedeno je
od starokeltskog GARD. I danas u srpskom GARD
znači ODBRANA: "Zauzeo GARD!"
GARDA je vojska kojoj je zadatak da čuva nekoga.
Od GARD metatezom glasova (prevrtanjem) AR u RA

nastalo je današnje GRAD.
...................................
1832, pg. 141.
42
GRȀD
“…grȁd je naime srodan sa lit. gruodas 'zale-
đena zemlja, smrznuto ulično blato', sa lat. grando,
gen. -iniş (sa nazalnim infiksom).” (1)
Po Skoku srpsko GRȀD srodno je litvanskom

GRUODAS što znači “zaleđena zemlja, smrznuto uli-
čno blato”. Zaista je ovo laičiko poređenje, jer se na
prvi pogled vidi da je litvansko GRUODAS i oblikom i
značenjem srodno srpskom GRUDA, a GRȀD i GRU-
DA dva su različita pojma.
Latinsko GRANDŌ (led, grad) i srpsko GRȀD

zaista isto znače, ali nisu istog postanja, jer je latinsko
GRANDŌ postalo od korijena GRAN- od kojeg je
izvedeno GRAIN što znači ZRNO, te GRANDŌ znači
ZRNASTO.
Međutim, u riječi GRȀD korijen je GRȀ- bez

glasa N, dakle je latinsko GRANDŌ dvosložna (GRAN-
DŌ), a srpsko GRȀD jednosložna je riječ. Korijen u
latinskom obliku je GRAN-, u srpskom je starije GRȀ-
jer je kraće. To znači da se latinskim GRANDŌ ne
može potpuno objasniti srpsko GRȀD (ruski: градъ,
poljski: grad, češki: hrád).
Znamo kako GRȀD izgleda, ali zašto mu

dadoše takvo ime? Evo zašto: iako u sebi sadrži korijen
GRA- koji upućuje na ZRNO, keltsko (gaelik) GRAD
ima mnogo preciznije značenje: BRZ, NAGAL,
IZNENADAN, NAPRASIT (2). Keltsko GRAD, GRA-
DAN znači još i OPASAN, GRUB i OPAK jer razbija,
uništava i zatire ljetinu (3). Latinsko GRANDO nema
ova značenja.
43
Kao zatirač ljetine GRȀD izaziva nestašicu hrane i
uzrokuje BOL, PATNJU i MUČENJE što je na gaeliku
CRADH (4): CRADH > GRAD.
Dakle je srpsko GRȀD potpuno isto ketskom

GRAD, jer savremeni srpski jezik ne vuče porijeklo iz
nekog fiktivnog “praslovenskog” od tamo nekih “Praslo-
vena”, nego iz keltskog, tj. tračanskog ili ilirskog jezika
kao i jezici svih Slovena.
.................................
Language, Glasgow, W. R. M’Phun, 1833, pg. 336.
(3) Ibid.
TORBA I TORBAK
O riječi TORBA Petar Skok kaže ovako:
"tórba pored torba f (Vuk, ŽK) = torba, gen.

torbe (Kosmet) 'šarpelj, telećak, tornister, grudnjača,
obramnica, uprta, uprtnjača, užinara, strunjara, štena-
ra, prtenjača, račarica'. Deminutivi na -ak torbak, gen.
-aka (Hrvatska), na -ica torbica = torbica (ŽK), torbice f
pl. (Crna Gora) »darovi mladoženjama i u pohodima«,
torbačak, gen. -čka m (ŽU.) = torbadza (Hrvatska,
sadrži tur. deminutivni sufiks -čik)." (1)
I zaključuje Skok:
44
"Balkanski je turcizam (tur. torba = tobra 'Sack',
deminutiv torbaciK): rum. torba pored tolbă = tulbă
(prema Tiktinu l mjesto r od unakrštenja sa tuh, v. tulac)
'Köcher', deminutiv tulbita, bug. torba (akcenat prema
tur.), arb. torbe pored torve (v mjesto b preko grčkoga),
dem. torbaxhik 'lederner Proviantsack der Bauern', ngr.
τορβας." (2)
Svi znamo šta su TORBA i TORBAK i znamo da se tor-

ba uzima i nosi samo kad čovjek ide na put. Tačno je
da u turskom postoji riječ TORBA, ali iz kojeg jezika
riječ potiče i da li se kroz etimologiju turskog jezika
dolazi do zaključka da je to izvorna turska riječ? Kelt-
sko (gaelik) TOR isto znači kao i keltsko (gaelik) TUR:
PUT, PUTOVANJE (3). I kad se ide na put, uzima se
TORBA ili TORBAK i u njih se TURI hrana i rezervna
odjeća.
Riječ TORBA je skraćeni oblik riječi TORBA jer

je TORBAK sastavljeno od TOR BAG i to je PUTNA
VREĆA: TOR znači PUT, a gaelik BAG je kao i u engle-
sko BAG: VREĆA (4). I po čemu bi TORBA i TORBAK
bile turske riječi, jer u izvornom turskom ne postoje
riječi TOR u značenju PUTOVANJE, niti riječ BAG u
značenju VREĆA.
...............................
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1971, str.
484.
(2) Ibid.
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Ga-
elic Press, 1902-, pg. , pg. 963.
(4) Ibid, Vol. I, pg. 57.
45
STEĆAK IZ RIMSKOG DOBA
Sl. 1. Natpis na stećku iz vremena Rimskog carstva.
Već godinama pokušavam da odgonetnem

značenje jednog memorijalnog natpisa sa stećka na
46
lokaciji Kamenička glava u Fatnici kod Bileće. Natpis je
ispisanim u dva reda: prvi red ispisan je velikim la-
tinskim slovima, a donji je mješavina etrurskog pisma
sjeverne Italije s kraja stare ere (starotalijanski), rim-
ske latinice i krstjanske ćirilice, nazvane “bosančica”
(značenje slova dato je u tablicama).
Sl. 2. Dešifrovanje slova gornjeg reda natpisa.
47
U gornjem redu piše STOROV ENII. Sam izraz
napisan je u formi rebusa, jer su dva prva slova napi-
sana kao rimski broj LL = STO (100). Da bismo raz-
jasnili smisao ovog izraza, pomoći će nam jedan citat
iz srednjevijekovne engleske književnosti i velški jezik.
Prvo citat:
"And dronke, and yave his felaw drinke also,
For wich anon they storven bothé two." (1)
U navedenom citatu nas zanima samo riječ STOR-
VEN, riječ koja je oblikom skoro ista natpisu na steć-
ku: STOROV ENII. U fusnoti knjige iz koje je uzet citat,
stoji objašnjenje da je STORVEN perfekat od glagola
STARVE sa značenjem GLADOVANJE, tj. STORVEN
znači MRTAV ZBOG GLADI (2). Etimolozi engleskog
jezika ne znaju porijeklo engleske riječi STORVEN.
Pošto je STORVEN svršena radnja perfekta i znači
MRTAV ZBOG GLADI (engleski: starve), dakle
STOROV znači GLADAN. Englesko starve potiče iz
gaelika, tj. iz škotskog (3) u kojem STORB znači PUN,
SIT (4):
STORB = STORV = PUN, SIT;
STORBEN > STORVEN = SATRVEN GLAĐU
Za razliku od onog srednjevijekovnog engles-
kog STORVEN (mrtav), na stećku su dvije jasno raz-
dvojene riječi STOROV ENII. Zajedničko značenje
ovog izraza otkriće nam velško EN što znači ŽIVOT (5).
Na stećku je zapisano ENII i to je genitiv oblika EN. EN
je ŽIVOT, ENII znači ŽIVOTA. I gle:
LLᗡOV ШNII = STOROV ENII = GLADAN ŽIVOTA.
A šta piše u redu ispod?
48
Sl. 3. Donji red natpisa.
49
Donji red natpisa ispisan je pismom koje je mje-
šavina etrurskog pisma sjeverne Italije s kraja stare ere
(starotalijanski), latinice i krstjanske ćirilice, lažno naz-
vane “bosančica”. Slovo E napisano je znakom kakav
nalazimo na B-strani diska iz Festosa (Phaistos) i u
drevnom korintskom alfabetu (6).
Sl. 4. Slovo E (epsilon) u starom korintskom pismu

(Edward Clodd, The Story Of The Alphabet, D.
Appleton Century Company,
New York, 1900, pg. 132).
Uobičajenom frazom natpisa na stećcima tu piše:

SE LEŽ(I) PERAS = OVDJE LEŽI PERAS.
Originalni natpis je:
STOROV ENII
SE LEŽ(I) PERAS
GLADAN ŽIVOTA
OVDJE LEŽI PERAS
Slova i riječi natpisa svjedoče da je stećak iz prvih
50
vijekova hrišćanske ere i vremena Rimskog carstva i
da su Srbi prije srednjeg vijeka imali pismo.
Na stećku je antropomorfna figura sunca pro-
ljeća i ljeta. Koplje u desnoj ruci okrenuto je u vis, što
je simbolika podizanja Sunca u vrijeme proljeća, podi-
zanja Sunca ka sjeveru i rast dana. U lijevoj ruci je mač
je okrenut je ka zemlji (ka Velesu), što znači vrijeme
ljeta, padanje Sunca ka jugu i kraćanje dana.
................................
(1) Ludwig Herrig, The British Classical Authors
Select Specimens of the National Literature of England
from G. Chaucer to the Present Time, Brunswick,
Publisher George Westermann, 1862, pg. 11.
(2) Ibid.
(3) Walter William Skeat, An Etymological
Dictionary of the English Language, Second Edition,
Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan &
Co., 1893, pg. 593.
(5) William Owen Pughe, A National Dictionary
of the Welsh Language: with Englishh and Welsh
equivalents, The thirdh edition, Volume II, Denbigh:
Printed and published by Thomas Gee, 1873, pg. 27.
(6) Edward Clodd, The Story Of The Alphabet,
D. Appleton Century Company, New York, 1900, pg.
132.
51
NEMED JE PREDAK NEMACA
Priča da su Sloveni Nijemce nazvali po tome

što su Nijemci bili "neslovesni" tj. nisu znali da pričaju,
zaista je smiješna nakon malo listanja knjiga o irskoj
mitologiji.
Po dolasu Fomorijana u Irsku, poslije oko trista
godina njihovog boravka u Irskoj velika epidemija kuge
opustoši zemlju, a tridesetak godina nakon kuge u
Irsku dolazi novi narod kojeg predvodi poglavica sa
imenom Nemed:
“Onda je došao Nemed sa svojim sinovima i
njihovim društvom iz ‘Skitije’ godine 2350 prije Hrista.
Nisu dugo bili na ostrvu, a Fomorijani se opet pojavljuju
i počinju da napadaju Nemede. Obe strane su ekstre-
mno iskusne u druidizmu i stali su jedni naspram drugih
u žestokom nadmetanju i tuči. Fomorijani su konačno
pobijeđeni. Nemed je 12-ti potomak od Noja.” (1)
“Onda je došao Nemed, sin Agnomana, koji je
zaposjeo Irsku..” (2)
“Kad je Nemed krenuo u Irsku sa svojom flo-
tom, imao je trideset četiri broda. Godinu i po lutao je
oko Kaspijskog mora. Nasukali su se i pomrli gladni i
žedni osim četiri para oko Nemeda.” (3)
Nemed > Nemet > Nemeti > Nemci
Nemed je predak Nemeta, tj. Nemaca. Nemed je iz
skitske zemlje i otac Nemedov ima skitsko ime: Agno-
man što znači ognjeviti čovjek isto kao i hebrejsko ime
Aškenaz.
………………………
(1) Alexander Macbain, Celtic mithology and religion,
52
Enberness: A. & W. Mackenzie, 1885, pg. 61.
(2) Jean Markale, The Epics of Celtic Ireland:
Ancient Tales of Mystery and Magic, Inner Tradition,
Rochester, Vermont, 2000, pg. 17.
(3) Ibid.
NEMANJA - PRVI SRPSKI REVOLUCIONAR

Šta je revolucija, evo kratke definicije sa Viki-
pedije:
"Revolucija je, u opštem slučaju, radikalna pro-
mjena drušvenih odnosa. U političkom označava korje-
nitu promenu društvenog uređenja. Riječ revolucija
znači preobrat. U nekim revolucijama učestvuje veliki
broj ljudi, ili čak većina neke socijalne grupacije ili
naroda, dok neke revolucije vodi samo mala grupa re-
volucionara."
Kako je Nemanja stvorio svoju državu na koju
su današnji Srbi toliku ponosni i slave Nemanju kao
prvog i najvećeg srpskog državotvoritelja (svi znaju da
je to laž) i slave ga kao jednog od najvećih svetaca
(istorija zna da je i to velika laž). Prvo da vidimo ko je
Stevan Nemanja?
Ime Nemanjinog oca je nepoznato, prezime
nepoznato:
"Kad su sinovi arhonta dukljanskog Mihale
osvojili Rašku 1072. god. ded Nemanjin beše odveden
u Dukljansku gde mu se rodio sin Stevan. Za vreme
velikih meteža (1114.), po smrti Vladimira II, kralj
Đorđe osvoji Rašku i odvede oca Nemanjinog u Duk-
ljansku gde mu se rodio otrok...." (1)
53
Zavida, Desa ili Stevan? Ko je Nemanjin otac? Prezi-
me niko ne zna, pravog oca niko ne zna. U Duklji je
Nemanja rođen, tamo se krstio u rimokatoličkoj crkvi.
U zrelim godinama dolazi Nemanja u Rašku. Istoričari
nigdje ne spominju da li je došao sam ili sa odabranom
oružanom grupom po već unaprijed planiranom zada-
tku koji će provesti u djelo.
Sad da vidimo kakvo je stanje i kakav poredak
bio u Raškoj prije dolaska Stefana Nemanje:
"Godine 1161. on počne 'zidati' hram sv. Niko-
le... blizu sv. Bogorodice na ušću reke Banjske. Ova-
ko samostalno postupanje Nemanjino nije se moglo
složiti s plemenskim življenjem i zadrugarskom upra-
vom Vukanića. Braća nisu mogla priznati Nemanju za
vladaoca, nego su ga smatrali kao zadrugara, po čijoj
smrti njegovu državu trebao je da nasledi onaj knez,
kome bi ista zadrugarska oblast pripala po običajima
zadrugarske pravde i vladavine, a ne Nemanjinim sino-
vima." (2)
Koja braća Nemanjina i otkud Nemanji braća u Raš-
koj? Zar su ovi Vukanići Nemanjina braća i po kojoj
liniji: rođena braća nisu mogli biti, jer Nemanji se pre-
zime ne zna? Ovim se pokušava legalizovati Nema-
njin dolazak i ostanak u Raškoj kao dolazak kod svoje
braće i na svoju zemlju. I šta biva dalje?
"Zidanjem crkava i zamaka, Nemanja se smat-
rao samostalnim vladaocem i upravljao 'ni skim nesa-
opšteno'." (3)
"On ne govori kao zadrugar, nego kao samo-
stalni vladalac, a u 'Boga su mnoge milosti', pa će on
54
svakome po zasluzi dati. Ovde izlazi na vidik ličnost, a
ne zadruga." (4)
Nije ličnost, nego bezbožna zla sebičnost koja se op-
ravdava "Božijom zaslugom". Vukanići pozovu Nema-
nju na zadružni zbor, pitaju ga zna li šta radi, zna li da
ne može to da radi, ali on ne sluša i oni ga okuju i sta-
ve u zatvor. U to vrijeme vizantijski car Manuilo smje-
njuje Uroša II "najstarijeg između Nemanjne braće" (5)
oslobađa Nemanju iz zatvora i postavlja Nemanju na
čelo vazalne države.
I tada Nemanja počinje pokolj i istrijebljenje svo-
je "braće" župana po svoj Raškoj:
"Nemanja je posle svog oslobođenja, s jedne
strane, slao caru spomoćnu vojsku u ratu protiv Ugar-
ske, a s druge strane, otvorio rat protiv svoje braće."
(6)
"Dok je Nemanja ništio svoje srodnike i supar-
nike kneževe i župane, dotle je Manuilo ratovao s
Ugarskom." (7)
"Posle svoga zbavljenja, Nemanja je otvorio rat
sa svojim srodnicima i županima. Njih 12 pogubio, a
ostali utekli u grčko carstvo, u Dubrovnik i kud je ko
mogao." (8)
Nemanja je pobio i rastjerao sve župane i kne-
zove i tako uništio zadružni život Srba, ukinuo vije-
kovno običajno parvo i postao apsolutistički monarh
Raške. Da li je pobio i sve potomke župana i knezova
koje je stigao, o tome istorija ćuti, a vjerovatno jest, jer
tako se onda radilo pri istrijebljenju konkurenata na
presto.
55
I tako u Raškoj nema više ni župana ni knezo-
va osim Nemanje, ali ima još neko ko sutra može reći
Nemanji: "Ne, ti na to nemaš pravo!" To je srpska na-
rodna crkva dvovjernih krstjana, tkz. "bogumila". Uz
Nemanju je Grk episkop Jevtimije, te se sprema ge-
nocid protiv Srba krstjana i dotadašnje srpske crkve,
jer to su Srbi kršteni po ortodoksnom obredu, ispovi-
jedali su ortodoksni Simvol vjere, ali je sav narod u
svom životu pratio i svoje stare prehrišćanske običaje:
"Po povratku iz Carigrada, Nemanja ustane
protiv bogumila i ostatka mnogoboštva. Dva glavna
uzroka pokrenula su ga na takvu radnju. Bogumili su
štitili plemenski sklop i bili protivnici crkvene jerarhije.
Kako je bilo prevedeno jevanđelje na slovenski jezik,
oni u njemu nađu oslonac za ‘krstjansko’ bratstvo.
Nemanja je ništio plemenski život i zavodio državnu
centralizaciju, crkvenu jerarhiju, pa se sukobi s bogu-
milima." (9)
Nije tačno da ovi "bogumili" nisu imali svoju crkvenu
jerarhiju i to istorija zna, već su samo bili protiv jerar-
hijskih propisa Ortodoksne i Rimokatoličke crkve po
kojima Carigradska patrijaršija ili Rim imaju jurisdikciju
nad srpskom crkvom.
I tako je Nemanja uveo Srbe u građanski, rat
otimajući, ubijajući, sakateći, rušeći, žareći i paleći sve
prethodno, pa su čak i sve knjige iz vremena prije
Nemanje do zadnje popaljene. Zadrugarstvo sa na-
rodnim običajnim pravom je ukinuto i na srpski narod
pao je teški Nemanjin teret vizantijskog feudalizma. Sa
Nemanjom sloboda je izbjegla iz Srbije. Dakle je
Nemanja prvi revolucionar među Srbima, jer je
revolucija radikalna promjena društvenih odnosa.
56
Podržavati Nemanjin način uspostavljanja dr-
žave znači opravdavati Pavelićev genocid nad Srbima
pri uspostavljanju NDH-azije i 1941-1945. god. kao i
opravdavati progon Srba iz Hrvatske u vremenu od
1991-1995. godine. Taj metod je jezuitski metod po
kojem "Cilj opravdava svako sredstvo."
.................................
(1) Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga
naroda, Knjiga druga, Beograd Kraljevsko-srpska
državna štamparija, 1888, str. 7.
(2) Ibid., str. 12.
(3) Ibid., str. 13.
(4) Ibid.
(5) Ibid., str. 14.
(6) Ibid.
(7) Ibid. str. 15.
(8) Ibid., str. 16.
(9) Ibid., str. 25-26.
LAŽ SE RAZOBLIČI KAD-TAD
Kad je Nemanja, rukovođen svojim duhovni-

kom Grkom Jetimijem, sazvao sabor preko kojeg je
obznanio da će građanskim ratom u svojoj državi
ukinuti i iskorijeniti srpsku nezavisnu narodnu Crkvu
krstjana i ustoličiti romejsku Ortodoksnu crkvu, Nema-
nja je na saboru krstjane proglasio jereticima koji hule
na Svetu Trojicu i kao pečat i potpis oca laži Nemanja
kaže:
" Дођите и видите, оци и браћо, ако сам и
најхуђи међу браћом својом, али Господ Бог и
пречиста владичица Богородица, мати његова, не
57
гледа на лице човечје, него удостоји мене најху-
ђега, који верујем у једнобитну нераздељиву Тро-
јицу, да чувам ово предано ми стадо, које видите
сада, да се не посеје кукољ лукавога и одвратнога
ђавола. И никако нисам мислио да је он у области
мојој, а већ сад чујем да се лукави брзо укоренио и
да хулу наноси на светога Духа и да дели неде-
љиво божаство, што говораше безумни Арије, пре-
сецајући недељиво божаство, што рекоше свети и
богоносни оци: 'Ко ти, Спасе, ризу раздра?', рече:
'Арије, безумни, који Тројицу пресече.' Тако и ови
безумни иду за учењем његовим, и не знајући, бед-
ници, да ће, пошто су тако веровали, сићи с њим,
триклетим, на дно скровишта адових." (Стефан
Првовенчани, Живот Светог Симеона, Глaвa VI)
Lako je dokazati da Nemanja laže da krstjani dijele
Svetu Trojicu i tako hule na Svetog Duha. Evo prvi do-
kaz:
"Uzmemo li originalni tekst Radinova doku-
menta u ruke, opazićemo na prvi pogled, da je u po-
četku teksta nacrtan veliki krst. Takav krst naći ćemo
na početku tekstova na svim dosad poznatim grobni-
cama patarenske vlastele i na mnogim njihovim pove-
ljama, a suviše uz to kao početak teksta riječi: 'Va ime
oca i sina i svetago duha. Amen'." (Ćiro Truhelka,
Testament gosta Radina, Glasnik Zemaljskog muzeja
u BiH, XXIII, Sarajevo, Zemaljska štamparija, 1911, str.
368)
Drugi dokaz Nemanjine laži je Bilinopoljska
izjava Kulina bana od 8. aprila 1203. godine u kojoj se
Kulin i sedam krstjanskih poglavara, uključujući djeda
Dragiča i goste Ljubina i Dražetu, pred papinim iza-
slanikom zaklinju se da će prekinuti crkveni raskol i pri-
58
ključiti se Rimokatoličkoj crkvi. U toj izjavi ne spominje
se bilo koja jeres koje se krstjani moraju odreći. Pred
istorijskim dokazima laž je lako razobličiti.
DUD I DUDA
Šta je originalno, tj. bukvalno značenje riječi

DUD i DUDA i odakle riječi potiču? Za riječ DUD Petar
Skok kaže ovako:
"dud, gen. duda, pl. dudovi m (Vuk, Bosna) 'si-
nonim: murva (v.), na zapadu', također toponim. Oda-
tle: pridjev na -ov dudov, poimeničen na -ina dùdovina
f, radna imenica na -ar dudār, gen. -ára 'čovjek koji goji
dudove', na -ara, dudára f (Vuk) = na -injak dùdinjak
(18. v., Slavonija) ‘mjesto gdje su zasađeni dudovi’.
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. tut > tur.
dut, sa -t > -d kao u komad < ngr. κομάτι, ν.) iz oblasti
kulturnih biljki: rum. dud pored dudă, bug. dud, arb.
dude, madž. dud." (1)
59
Po Skoku DUD je balkanski turcizam arapskog porije-
kla, jer, kaže on, arapsko TUT dalo je tursko DUT (t >
d). I nabraja Skok da je kod Rumuna DUD pored DU-
DǍ, kod Bugara DUD, kod Arbanasa DUDE i kod Ma-
đara DUD. O riječi DUDA Skok prvo objašnjava šta je
to:
"duda f, običnije pl. айа' = dude, gen. pi. dada
'1° dječija sviraljka, 2° sinonim: gadlje (Slavonija, upor.
madž. duda 'gadlje')." (2)
Naročito su zanimljiva Skokova lupetanja o tome oda-
kle potiče riječ DUDA, iako je svakom normalnom
jasno da je od riječi DUD izvedena riječ DUDA., ali on
to nigje ne dovodi u vezu. Pratite šta Skok piše:
"Akcenat je hipokoristički jer se osjećalo kao
skraće-nica od duduk. Odatle: deminutiv na -içe dûdice
f (Jačke), denominál na -ati dudati, -am impf. (Jačke).
Riječ pripada također djetinjskom govoru u drugom
značenju: dûda f (Zagreb) 'sisaljka', odatle denominál
na -itt dûdliti 'sisati' (Lika) = dudliti, -im (Vuk) 'sisati (za
odojke)' = duKti, -gm (Istra). U značenju 'svirala’ riječ je
baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska onoma-
topeja : istočno-lit. daudyte, deminutiv od nepotvr-
đenog douda, dūda 'svirala', lot. dūda 'Flöte', dudināt
'tiho govoriti, šaptati'. Vokal u je nastao iz ie. dvoglasa
ou > lit. au. S tom prastarom onomatopejom unakrstio
se, pored dječije riječi, još i balkanski turcizam: duduk
m (Srbija) 'svirala bez piska' = düduk (Kosmet) '(pejo-
rativna metafora) lijenčina', bug. duduk < tur. düdük.
Odatle: denominal na -ati dudúkati, na -iti dudüéit, -im
(Kosmet, objekt dête, derlšte') (uz-) '(pejorativno) no-
siti, uprtiti pa nositi', izdudučit se pf. 'namjestiti se da
stoji kao duduk za pojasom', nadudučit se 'uzdići se',
ududučit 'uzeti i držati što kao duduk' Odatle kršćansko
60
prezime Duduković. I u turskom düdük pejorativna riječ
(tur. düdüğüm 'budala, besposličar). Zbog toga može
ići ovamo i duciti (v.)." (3)
Dakle je išlo ovako: DUD > DUDA > DUDUK.
I gle: u tursko jeziku ROG nije DUD, nego je BÒYNŪZ.
Takođe tursko BÒRŪ bukvalno znači CIJEV, a ne
DUDA ni DUDUK. To znači da DUD ni DUDUK nisu
izvorne turske riječi, nego su ih u svom jeziku Turci
koristili kao tuđice.
I evo originalnog porijekla riječi DUD: keltsko
(gaelik) DÙD znači ROG (4). Zato u prenesenom
smislu DUDUK znači NEUK, NEUPUĆEN, NESNALAŽ
LJIV, GLUP ili bukvalno rečeno: "Glup k'o kurac! " Eto
ispod naslova fotografije duda pa sami zaključite.
Sanskritsko DUDHI ( दु धि ) znači OPASAN, NA-
SILAN, tj. NAKURČEN. Zašto Skok nije pomenuo kelt-
sko DUD? Nije smio od cenzora zato da ti, čitaoče, ne
pomisliš da su Srbi i većina Slovena porijeklom od
Cimerijana, potonjih Kelta, a Kelti su u ona drevna vre-
mena bili isto što i Tračani i Iliri.
..............................
(2) Ibid.
(3) Ibid.
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., Oxford,
The Gaelic Press, 1902-, pg. 370.
61
DAJBOG I SEMARGL IZ STUDENICE
U zreloj ljudskoj dobi Nemanja je u Rašku do-

šao kao rimokatolik i u Crkvi sv. Petra i Pavla u Rasu
kod Novog Pazara primio pravoslavno miropomazanje
od krstjanskih sveštenika i time postao pravoslavni
krstjanin. Studenicu je Nemanja sazidao 1172. godine.
To svjedoče prehrišcanski motivi na fasadi Crkve
Presvete Bogorodice i svjedoči zapis u manastiru Kale-
nić:
"ОТ РОЖДЕСТВА ХРИСТОВА 1172 СОЗДАНЪ
БEШЕ MOНАСТЫРЬ СТУДЕНИЦА, ХРАМ УСПЕ-
НЇЕ ПРЕСВЕТЫE БОГОРОДИЦЫ." (1)
62
Semargl (Семарьглъ) je srpsko (slovensko)
prehrišćansko božanstvo sjemena, rasta i roda. U sebi
sadrži metafizička značenja spoja sva četiri elemanta
prirode: zemlje, vazduha, vode i vazduha. U Semarglu
je sjeme i energija Mokoši (vode), Stribora (vazduha),
Radogosta (sunca) i Dajboga (zemlje u plodovima ljeti-
ne). On ptica sa psećom glavom ili kao krilati pas iz čijih
usta izlaze rastuće loze zemaljskog roda. Ime Sem-
argl nastalo je od dvije riječi:
a) SEMA > seme, semja, zemjja i b) sanskritskog
AGRA ( अग्र ) = prvo, početno, originalno: SEMA +
AGRA > SEMAĀGRA > SEMĀGRA = SEME PRVO.
SEMĀGRA metatezom RG postaje SEMĀRGLA, a
zaštitnik SEMĀRGLE je SEMĀRGL.
..............................
(1) Ljubomir Stojanović, Stari srpski zapisi i
natpisi, Knjiga III, Beograd, Državna štamparija
Kraljevine Srbije, 1905, str. 34.
63
DEBILNOST ILI TOTALNO NEZNANJE
Naši arheolozi tvrde da su na srednjovije-

kovnim nadgrobnicima tkz. studeničke klesarske škole
prikazani likovi ktitora crkava ili likovi pokojnika. Kolika
je ta tvrdnja nebilozno besmislena vidimo na prikazu
ovog kumira: od desnog uha pa preko glave prikazana
je paprat i to je slikom objašnjeno da se radi o ljetnom
vremenu juni-avgust, jer je tada sjeme paprati zrelo, to
je vrijeme žetve i vrševine.
Osim toga, mladi izdanci paprati motaju se u
znaku spirale, a to je simbol svjetlosti i Sunca. Dakle
se i ovdje radi o prikazu boga ljeta, Peruna, Dajboga.
Sve to potvrđuje simbol Sunca ispod desnog uha je
64
simbol Sunca sa zrakama ka zemlji (sličan simbol bio
je kod Egipćana).
Brkovi su prikazani kao postolja nekih krstova
na stećcima, a nos sa obrvama je Božije žezlo. To je
simbol plodnosti, rađanja, života i besmrtnosti i simbol
dana ljetne dugodnevnice na Vidovdan. To je univer-
zalni simbol poznat širom svijeta još od pećinskih
crteža.
SLUŠAJ, IZVARANI NARODE
Ovdje ćemo pokazati kako se pojedinci, narod

i narodi lažima svojih vođa drže u neznanju radi lakše
manipulacije. Preko svojih plaćenika državna i crkve-
na vlast laže ljudima i tako lažima upravlja narodom.
Evo primjera: nama govore da je MAL turska riječ, zar
ne? Ovdje su keltska (gaelik) i turska riječ:
1. MAL = VRIJEDNOST, BROJNOST, SKUP,
MNOŠTVO , STADO, KRDO, JATO;
2. MAL = ROBA, IMANJE, VRIJEDNOST
Ko može da razvrsta ove riječi po pripadnosti jeziku?
Niko, jer su to iste riječi, ali vođa voli da je njegov
potčinjeni neuk i preko neukosti glup, vođa voli da je
narod neuk i preko neukosti postaje glup, jer sa neu-
kim i glupim lakše se vlada nego li sa onim koji je učen
i koji zna šta je šta i ne da se tek tako prevariti. Zato
vođa plati lažova učitelja, plati lažova sveštenika, plati
lažova novinara da uči djecu i odrasle govoreći da je
MAL turska riječ. I svi u laž vjeruju i svi laž šire oko
sebe.
65
RIJEKA DON (RUSIJA)
Don se uljeva u Crno more.
Starokelstko DON znači VODA (1) Otkud rus-

koj riječi keltsko ime? Zato jer su tu živjeli Cimerijani,
potonji Kelti. Cimrijani su Gmerovi potomci, Gimeri, te
je i Krim dobio ime po Gomeru: Gimeria > Cimeria.
..........................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. I,
66
SANSKRIT - ZNAČENJE NAZIVA
“Sanskrt, 'samskrtam' - završen, kome bi bolje

odgovarao atribut 'savršen', formulisan je Paninijevom
gramatikom, za koga se smatra da je živeo u Taksili,
na severozapadu Indije, između 6-og i 4-og veka pre
Hr. i da je pre njega bilo najmanje šezdeset i četiri
lingvista koji su se bavili utvrđivanjem zakona ovog
jezika.” (1)
“Jezik imigranata arijske rase prevladao je nad
jezikom domorodaca, ali se pri tome razdijelio u dva
pravca: jedan uzet od obrazovane i učene klase, drugi
on neukih – a kasnije se opet razdvajao u različite
sporedne provincilalizme. Bez sumnje u Indiji, zbog
velike isključivosti malobrojnih obrazovanih i želje
gordog sveštenstva da čuva ključ znanja u svojom
vlasništvu, jezik obrazovane klase postaje tako visoko
razrađen da je dobio ime saṃskṛita ili 'savršeno
izgrađen govor' .... " (2)
Ako je ime ovog drevnog arijskog jezika "saṃskṛita",
zašto ga zovu "sanskrit", jer sanskritsko “saṃ ( सं )” bez
neke riječi iza sebe ništa ne znači, tj. "saṃ" uopšte nije
punoznačna riječ, nego je kao prefisk.
Šta znači i iz kog jezika potiče naziv "sanskrit"?
Da nisu Cimerijani donijeli sanskrit u Indiju? Pogle-
dajmo starokeltske riječi:
- SAN = SVETI (3)
- SANAS = TAJNA, ZNANJE, NAUKA, ZNAK (4)
- CRIT (KRIT) = VIS (5)
SAN-S-KRIT > SANSKRIT = SVETO S VISINE, SVE-

TO ZNANJE, SVETA NAUKA.
67
Da li je starokeltsko "san" vremenom izgubilo svoje
značenje i pretvorilo se u "saṃ", ili je "san" i dalje tajna
koju kriju "čuvari znanja", jer ako je "samskrtam" ili
"samskrita", zašto ga zovu "sanskrit"? Ovo je tema za
razmišljanje, jer su Cimerijani zaista bili u Indiji.
..................................
(1) Branislava Božinović, Rečnik srodnih sanskri-
tskih i srpskih reči, Prvi deo, Pešić i sinovi, Beograd,
2000, str. 3-4.
Dictionary, Introduction, Section III, xx, Oxford, The
Clarendon Press, 1960.
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III,
(4) Ibid.
(5) Ibid., pg. 273, 276-277.
O SRPSKOM BOGU DODI

Najstarije srpske narodne pjesme su obredne
dodolske pjesme. Uz određeni scenski ritual dodolske
pjesme pjevaju se za vreme suše. Cilj im je da pjes-
mom molitveno umilostive Boga Dodu da podari kišu.
U svom Rječniku Vuk piše:
"Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od
kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se
djevojka svuče do košulje sa svijem, pa se onako gola
uveže i obloži različnom travom i cvijećem tako, da se
nigdje ne vidi ni malo, i to se zove dodola (načinila se
kao dodola - reku djevojci, ili ženi, koja se mnogo
nakitila po glavi): pa onda zađu od kuće do kuće. Kad
68
dođu pred kuću, onda dodola igra sama, a one druge
djevojke stanu u red i pjevaju različne pjesme; potom
domaćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili
kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra i
okreće se. U dodolskijem se pjesmama pripijeva na
kraju uza svaku vrstu: oj dodole, dodole, n p. Naša
doda Boga moli, oj dodo! oj dodole!/ Da udari rosna
kiša, oj dodo! oj dodole! U Srbiji su od prije u dodole
išle po selima naše kućevne djevojke, a sad ponajviše
idu Ciganke, da bi što isprosile. U vojvodstvu novi
sveštenici zabranjivali su dodole kao i kraljice ali se
opet mogu jos gdješto vidjeti, cf. [čaroice 1,] prporuše."
(1)
Evo jedne od zapisanih pjesama:
"Molimo se Višnjem Bogu
Oj dodo, oj dodole
Da udari rosna kiša
Oj dodo, oj dodole
Da porosi naša polja
Oj dodo, oj doodle
I šenicu ozimicu
Oj dodo, oj doodle
I dva pera kukuruza
Oj dodo, oj dodole."
A treba ovako da bude, jer se imena bogova i božan-
stava pišu velikim slovom:
Molimo se Višnjem Bogu
Oj Dodo, oj Dodole!
Da udari rosna kiša
Oj Dodo, oj Dodole!
Da porosi naša polja
Oj Dodo, oj Dodole!
69
I šenicu ozimicu
Oj Dodo, oj Dodole!
I dva pera kukuruza
Oj Dodo, oj Dodole!
"Ovo je riječ koju imamo u Be-Dad ili Ben-Dad,
"sin Dadov," Hadad, otac Edomaca; imamo takođe u
David iz Starog zavjeta. David ili Dod, kako bi riječ
valjalo čitati, koja je ponekad pisana Dodo, sa vokalnim
sufiksom nominativa, je muško povezano sa feničan-
skim božanstvom čije ime znači ‘voljeni’ i koji je od rim-
skih pisaca zvan Dido. Dido je, u stvari, saputnik boga
Sunca, osmišljen kao Tamuz, ‘ljubljeni sin’, i bio je vo-
deće božanstvo Kartage, kojeg legenda brka sa
Elišom, osnivačem grada. U pasusu, u kojem sam na-
govijestio gornje, izrazio sam svoje uvjerenje da ime
Dodo i David pokazuju služenje bogu sunca pod ti-
tulom ‘ljubljeni’ u južnom Kananu i kao i u Feniciji." (2)
"Smatram da su Dod i Dodo stare titule vrhov-
nog Boga u jevuzitskom Jerusalimu i da je Isaija (v. 1)
opisujući Jerusalim kao kulu vinograda koje je Gospod
posadio u Izraelu, zove njega Dod-i ‘moj voljeni’.” (3)
"U vavilonskoj mitologiji božanstvo Dido je sa-
drug Tamuza, boga sunca. Varijante se pojavljuju me-
đu susjednim bliskoistočnim narodima kao što su ime-
na Dod, Dodo, Dido, Adad, Dada, Hadad, Dadu i Da-
vid." (4)
Čiji je mogao biti hram u zemlji Pelazga, hram sa
hrastovim šumarkom po kojem je i grad dobio ime
Dodona. Logično je da je to bio hram boga DODE.
Dodonu prvi pominje Homer u "Ilijadi". U tom su se
hramu, kasnije od Helena posvećenog Zevsu, oglaša-
vala proroštva primana od glasa iz hrasta. Tu su i
70
Hiperborejci slali svoje priloge na žrtvu. Govoreći o Pe-
lazgima Herodot kaže:
"Каsnije su se obratili proročištu u Dodoni i pi-
tali ga o imenima bogova (ovo proročište bilo je, nai-
me, najstarije i u to vrijeme jedino u cijeloj Heladi). Na
njihovo pitanje da li da prime imena koja su porijeklom
iz tuđine, odgovorilo im je proročište da prime, i otada
ih za vrijeme prinošenja žrtava dozivaju po imenu. Ovaj
običaj su kasnije Heleni primili od Pelazga."
(Herodot,2,52,1)
Zašto je od svih naših autora prećutano da su
dodolske obredne pjesme posvećene bogu sa imenom
DODO ili DODOL i da im je korijen u prastarim vre-
menima?
................................
izdanje, Beograd, Štamparija Kraljevine Jugoslavije,
1936, str. 133.
(2) Archibald Henry Sayce, Lectures on the origin
and growth of religion as illustrated by the religion of
the ancient Babylonians, London: Williams and
Norgate, 1888, pg. 56.
(3) Ibid., pg. 57.
(4) C. M Houck, The Celestial Scriptures: Keys to
the Suppressed Wisdom of the Ancients, Writers Club
Press, Lincoln, NE, 2002, pg. 354.
(5) Arthur Drews, The Christ Myth, London, T.
Fisher Unwin, 1911, pg. 90.
71
OZREN
Naziv toponima OZREN istog je porijekla i zna-

čenja kao i ime egipatskog boga Ozirisa, boga sunca:
a) OSIRIS > OZIRIS

b) OSREN > OZREN
OS se nalazi u sanskritskom OSHA ( ओष ) sa znače-
njem SJAJNI, PLAMTEĆI, ZAPALJIVI, OZARENI.
U srpskom jeziku OS je insekt sa izraženom žutom bo-
jom na tijelu koja je upozorenje da se ne dira, jer OSOV
ujed žestoko PEČE. OSKORUŠA je žutocrvene boje,
boje svjetlosti i vartre. ZRELO voće je ŽUTO i RUME-
NO. OSVIT je pred izlazak Sunca.
Kad kažemo da je nešto počelo ZRET(I), znači
da je počelo dobijati boje svjetlosti. Ovo ZRE u ZRETI
ista je riječ koja se javlja u riječi PROZRETI. Tako
vidimo da ime toponima OZREN nije izvedeno od
ZRETI, nego od OS: OSREN > OZREN, baš isto kao
sto je izvedeno ime OZIRISA: OSIR > OSIRIS = SJAJ-
NI, PLAMTEĆI, ZAPALJIVI, OZARENI.
GLE, GLEDAJ i PROGLEDAJ
O riječi GLEDATI Petar Skok kaže:

"gledati, gledam pored gledīm impf. (Vuk, Kos-
met) = gledeti (hrv.-kajk.), ie., baltoslav., sveslav. i
praslav. *glend- »1° konkretno: očima promatrati, βλέ-
πειν,..." (1)
Priznaje Skok da je porijeklo ove riječI u baltosloven-
skom, sveslovenskom i davnom praslovenskom jezi-
72
čkom vremenu i izmišlja riječ *glend od koje je, po
njegovoj zamisli, postalo GLEDATI. Poslije izmišlja još
i ovo:
"Ie. je korijen *ghlendh-, *ghel-jghle- sa dental-
nim infiksom...." (2)
Zvjezdica * pokazuje da nigdje nije zabilježeno da je ta
riječ postojala i da je to je to samo lična autorova
pretpostavka, tj. izmišljotina.
I hajde sad, čovječe, uključi svoj razum ako
stvarno smatraš da ga imaš i prati, prati, Bog te ne
ubio, prati odakle potiče riječ GLEDATI koja je izve-
dena od priloga PO i osnove GLE: starokeltsko GLE
znači OTVORENO, JASNO, ČISTO, ŠIROKO, PRO-
STRANO, POLJE, DOBRO (3).
Starokeltsko GLE i dan-danas postoji u srpskom
jeziku i riječ pokazuje porijeklo mnogih današnjih Srba,
mnogih Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca, Makednaca i
Bugara: od Cimerijana, kasnijih Tračana, Kelta i Ilira.
............................
(2) Ibid.
(3) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London,
Printed for James Duncan, 1825, pg. 299.
73
KORAČATI PUTEM SUNCA
Keltsko (gaelik) CO znači isto što znači i srpsko

KO , KOJI (1). Čak je i akcenat isti: gaelik CÒ = srpsko
KÒ. Pisali ga CO ili KO, izgovor je isti, značenje isto:
upitna (odnosna) zamjenica prvog lica jednine! Zašto u
gaeliku ne pišu KO? Cenzori su odlučili da se piše CO
kako se neko ne bi ne sjetio da Kelti, Srbi i većina Slo-
vena imaju isto porijeklo, odnosno da su u praslo-
vensko vrijeme bili jedan rod.
Staro ime Sunca je RA. Korijen RA je u srp-
skim oblicima RAŠLJE, RAČVE, RAKLJE. Simbol “Ү”
je ideografski znak za ime Sunca. Pogledamo li foto-
grafiju Sunca vidimo da se zraci iz Sunca RAČVAJU
kao grane iz stabla, u stvari su RAČVE dobile ime po
GRANAMA Sunca RA, jer su slične GRANAMA RA, tj.
Sunca: ZRAKE su SUNČEVE GRANE i Sunce GRA-
NE. Gaelik GRAN znači SUNCE.
Dok čovjeka KORAČA, njegove noge u istom
su odnosu prema njegovom trupu kao što su Sunčeve
zrake u odnosu na Sunce: nalaze se u znaku RA: Ʌ.
Tako možemo reći da su čovjekove noge isto KO RA,
tj. isto KO SUNCE (narod i dalje govori KO, a standar-
dizovani književni oblik je KAO). Sanskritsko KORA
( कोर ) znači POKRETNA SPOJNICA i to je ona zajed-
nička tačka iz koje se pružaju krakovi znaka RA: Ʌ. Da
li su slučajno slične riječi ZRAK, KRAK i KORAK? Ne,
nego su istog porijekla i srodnog značenja.
KORAČTI znači KRETATI SE, ŠETATI, IĆI, PU-
TOVATI: KO-RA-ČA-TI. I gle čuda: keltsko (gaelik)
RAČ upravo znači KRETATI SE, ŠETATI, IĆI, PUTO-
VATI (2), ali da se ne bi neko dosjetio da Kelti imaju
74
vezu sa Srbima (i Slovenima uopšte) cenzori su odlučili
da keltski glas Č u svim riječima keltskog gaelika pišu
po engleskoj modi kao CH, te nije RAČ nego RACH,
iako je to isto.
Svjetlost potiče S NEBA, jer je na nebu RA.
Sunce je RA, a ono što potiče S RA i sja kao RA je
ZRAK (< S RAK). Svaki ZRAK Sunca ujedno je TRAK
Sunca, svaki ZRAČAK je TRAČAK. ZRAK je TRAG
Sunca. Neposredno nakon zalaska Sunca na nebu
ostaju Sunčevi TRAKOVI, tj. TRAGOVI svjetlosti. ZRA-
KOVI su TRAKOVI, a TRAKOVI su TRAGOVI Sunca.
Tako su i TRAČANI bili TRAČNI, tj. SVIJETLI i
uz to obožavali su Sunce i smatrali su sebe potomci-
ma Sunca. Neki stari pisci tvrde da su TRAČANI bili
CRVENOKOSI sa plavim očima kao što su takvi bili i
njihovi sunčani bogovi. Sanskritsko TARṆI je SUNCE
(3), a TARK znači SJATI (4). Metateza glasova AR u
RA učinila je razliku između sanskritskog TARK i srp-
skog TRAK.
Kao TRAKE SUNCA TRAČANI su se sa Bal-
kana rasejali po Evropi i prema Aziji i nemojmo se čuditi
što su Kelti bili drevni Srbi, jer su u davnoj starini Kelti,
Tračani i Iliri bili jedan rod istog jezika i poštovali su
BOGA SUNCA i SUNCE im je bilo sveto kao BOG.
.........................
Printed for James Duncan, 1825, pg. 128.
(2) Ibid. pg. 455.
(3) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-Engli-
sh Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
439.
(4) Ibid.
75
ASIA (AZIA) I INDIA
Potražimo li u etimološkim rječnicima porijeklo

naziva AZIA, naći ćemo samo jedno: riječ ASIA je
drevna grčka riječ Ἀσία koju je zapisao Herodot oko
440. god. st. ere. I to je sve! Šta ta riječ označava i od
čega je izvedena, o tome nigdje ništa nema, ali su je
pripisali Grcima, iako su značenje i porijeklo riječi jasni
kao dan: ASIA (AZIA) je postalo od AS + IA (AZ + IA).
Šta je izvorno i bukvalno značenje riječi AZ
(AS)?
“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa
VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao
76
ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.”
(1)
“Računajući po Suetoniusu ǢSAR je etrurska
riječ koja znači ‘Bog’. Pošto ‘ǣsar’ takođe na irskom
znači ‘Bog’, Suetoniusov izvještaj je pomak kao dokaz
da su Kelti od Rasena.” (2)
“ǢSAR, ime od ‘Deum,’ Bog Rasena računa-
jući po Suetoniusu; i A’iσoi, ‘ǢSI’ označava Θεoi, bo-
govi, nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.- K. O.
Müler i Donaldson povezuju obe titule, i s pravom, sa
skandinavskim AS, ‘deus,’ mn. ǢSIR” (3)
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih
Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi
GOSPOD." (4)
Vedski Bog je ASURA:
“Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika,
vrijedne priznanja, slavne, iskonske. Ljubljeni Asura
sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja, je
Agny.” (Rig Veda, 5.15.1 , Himna Agniju)
“U ranim himnama Rig Vede, epitet Asura je
masovno korišten za prethodno vrhovno božanstvo
Varunu zajedno sa drugim božanstvima kao Mitra,
Agni, Rudra, Pushan, Marut, Soma i Savitri. Iznena-
đujuće je da Rig Veda (7.65,2) čak opisuje Mitra-Va-
runu kao ‘Devanam Asura’ Bogove od Asura.” (5)
“ASURA je vrhovni bog vedskog panteona. Ri-
ječ ÁSURA je izvedena od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati
asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” (6)
Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je
NEBO, SVJETLOST i VRIJEME.
77
Sanskritsko ASTE ( आस्ते ) ili kraće AS ( आस् )
znači POSTOJATI, ŽIVJETI, a takođe znači SJESTI
što ima veze sa egipatskim TRON i srbskim ASTAL.
Sanskritsko ASU (असु ) znači ŽIVOT, a osno-
va riječi ASU je AS (AZ) što na srpskom, bugarskom i
makedonskom znači JA: JESAM, BIVAM, POSTOJIM
i to je BOG.
Hebrejsko ime ASIEL znači BOG TVORAC: EL
= BOG, ASI = TVORAC (7).
Dakle AS u riječi ASIA (AS-IA) znači BOG.
Pošto smo pronašli značenje prvog dijela riječi
ASIA, ostaje nam drugi dio: IA. Šta je to? To je staro-
keltsko (dakle tračansko) ZEMLJA u smislu OBLAST,
DOMOVINA, OTADŽBINA, PATRIJA (8), a riječ ASIA
(AZIA > AZIJA) je cimerijanska, tj. keltska ili tračanska
riječ koja znači BOŽIJA ZEMLJA.
Sinonim starokeltskom IA je starokeltsko IN (9).
Keltsko (gaelik) DIA znaci BOG (10), te tako naziv
INDIA (<IN + DIA) znači isto kao i ASIA: BOŽIJA
ZEMLJA.
…………………………..
(1) William Holwell, Mythological, Etymological
And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly,
In The Poultry, 1793, pg. 55.
(2) Ib. p. 144.
(3) Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan
Inscriptions, John Murray, London, 1872. p. 250.
(4) Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.
(5) Sanjay Sonawani, Origins of the Vedic Reli-
gion: And Indus-Ghaggar Civilisation, Booktango,
78
Blumington, In, 2015, ISBN: 978-1-4689-5713-6 (e-
book)
(6) Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic
Religion, Motilal Banarsidass Publishers, Delhi, 1999,
p. 9. ISBN: 81-208-0061-3
(7) Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bi-
ble Dictionary, Regency Reference Library, Grand Ra-
pids, Michigan, 1967, pg.78.
(9) Ibid., pg. 541.
(10) Ibid., Vol. II, pg. 531.
TRAGOM ISTINE
Sveti Jovan Bogoslov, apostol i jevanđelista, u

razgovoru između Pilata i Hrista piše i ovo:
“Onda Mu reče Pilat: Dakle si ti car? Isus
odgovori: Ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to rođen,
i zato dođoh na svet da svedočim istinu. I svaki koji je
od istine sluša glas moj.
Reče Mu Pilat: Šta je istina?” (Jn.18,37-38)
Zaista, šta je ISTINA, odakle potiče i šta znači?
Riječ ISTINA sastoji se od dvije riječi: IZ-TINA.
IZ je prijedlog mjesta. U govoru zvučno Z pred
bezvučnim T (u riječi TINA) prelazi u bezvučno S i tako
izgovaramo riječi: ISTIN, ISTINA. Šta je TINA u riječi
ISTINA?
TIN (TINI, TINIA, TINIJA) vrhovni je bog Rasena zva-
nih Etrurci. U mitologiji Rasena (Etruraca) bijaše bog
79
sa imenom TIN, TINI, TINIA ili TINIJA. TINIJA bješe
bog neba i najviši bog rasenske mitologije (1). Trag i
značenje njegovog imena nalazimo u srpskoj riječi
TINJATI:
“tinjati, -nja impf. (Vuk, subjekt vatra) ‘slabo
gorjeti, prestajali gorjeli’ prema pf. stmjati se (subjekt
vatra).” (2)
Vuk u svom Rječniku bilježi:
“TINJANJE, n. das Glimmen, ignis gliscens.
TINJATI, nja, v. impf. glimmen, glisco: tinja vatra.” (3)
Njemačko GLIMMEN znači SJAJ. Latinsko IGNIS je
VATRA, PLAMEN, SJAJ, BLJEŠTAVOST. Latinsko
GLISCENIS je POČETNI, RASTUĆI a latinsko GLIS-
CO znači VATRA, PLAMEN, PLAMTEĆI, RAZBUKTA-
VAJUĆI.
Korijen riječima TINJATI i TINJANJE je TIN i to
je ime rasenskog vrhovnog boga: TIN znači SJAJ
VATRE, jer VATRA TINJA, tj. SJA, BLJEŠTI. Tako
dolazimo do etimološkog porijekla i semantičkog zna-
čenja riječi ISTINA: IZ TINA, tj. IZ BOGA TINA, SJAJ
IZ BOGA TINA.
ISTINA je SJAJ BOŽIJI, SVJETLOST BOŽIJA
KOJA IZ BOGA IZLAZI. SVI SINOVI BOŽIJI su DJECA
SVJETLOSTI i primaju ISTINU direktno IZ BOGA.
Ko ISTINU skriva ili je u laž pretvara, taj radi
protiv BOGA i nije SIN BOŽIJI, te kao takav nije SIN
SVJETLOSTI, ma on i čudesa činio.
SIN SVJETLOSTI svjedoči SVE što mu OTAC
KAŽE i zato sva DJECA BOŽIJA I SINOVI SVJET-
LOSTI moraju da znaju zašto su na ovom svijetu: “Ja
80
sam za to rođen, i zato dođoh na svijet da svjedočim
istinu.” (Jv.18,37)
Koliko je je ljudi danas u svijetu koji svjedoče
istinu. Koliko je takvih ljudi među današnjim Srbima?
Koliko je takvih ljudi arhijerejima i među vjernicima
SPC?
…………………………….
(1) Massimo Pallottino, The Etruscans, Indiana
University Press 1975 edition; first published by Ulrico
Hoepli, Milan, 1942.
472.
(3) Vuk S. Karadžić, Srpski rječnik istolkovan
njemačkim i latinskim riječima, Beč, 1818, str. 763.
BOR
Stalno pričam da mi vodimo porijeklo od Kelta
koji su bili isto što i Tračani i Iliri. To svjedoče gaelik i
velški jezik, keltski dijalekti. Evo značenja starokeltske
riječi BOR:
BOR = SLAVAN, VISOK, PLEMENIT, PONOSAN,
RAZMETLJIV (1).
..............................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Speci-
ally Designed for Beginners and for Use in Schools,
Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO.,
The Gaelic Press, 1902-, pg. 109.
81
TROJANCI U RAJAČKIM PIMNICAMA
(greblje izbjeglica sa Kosova, sredina 19. v.)
Put u svijetu jedinstvene svastike od Troje do

Tibeta i preko Pisane stijene do Rajačkih Pimnica sre-
dinom 19. vijeka.
Ovo je svastika ljetnog solsticija, dugodnevnice
ili Vidovdana, znak prvog dana ljeta. To je podne dana
kad ljeto smjenjuje proljeće i zato polovina svastike ide
u jednom smijeru (proljetni dio dana dok se Sunce još
penje u vis ka sjeveru), a drugi dio svastike ide u
suprotnom smijeru (ljetni dio dana kad Sunce počinje
da se spušta ka jugu).
Raspon vremena između izrade trojanske sva-
stike u Troji i trojanske svastike u Rajačkim Pimnica je
oko 3200-3300 godina.
82
Svastika na Pisanoj stijeni (Žlijeb između Višegrada i
Bajine Bašte, foto: dr. um. Elda Stanković), a ispod je
ista svastika na Tibetu (Protohistoric period, Nubra
valley, Ladakh, Far Western Tibet; Photo: Viraf
Mehta, Gurgaon, Haryana, India).
83
Trojanska svastika u mjestu Rajac, Negotin.
84
85
Trojanska svastika Vidovdana na Pisanoj stijeni
(1300-1200. god. st. ere) i u Rajcu kod Negotina.
86
LAŽOVI, PRESTANITE DA LAŽETE
Krst sa četiri “C” (Churinga Churinga/ turinga/ tjurunga

su nazivi ovih simbola australijskih Aboridžina).
Znate li turboistorijsku priču o "srpskoj boginji

Serboni" i njenom simbolu "krstu sa četiri polumjese-
ca"? Znate li turboistorijsku priču o "srpskoj Atlantidi na
sjeveru Crnog mora i “četiri rijeke koje se tu uljevaju,
odakle su se razišla četiri srpska plemena na četiri
strane svijeta nakon potopa Atlantide"? Znate li turbo-
pobožnu hagiografsku priču da je “srpski grb sa četiri
‘C’ pečat sv. Save"? Sve su to laži koje lakovjerni,
neupućeni i neuki narod pije kao božansku somu.
87
PORIJEKLO RIJEČI "MOBA"
Srpska riječ MOBA sastoji se od dvije staro-

keltske riječi: MO + BA.
Starokeltsko MO (1) je osnova od koje je izve-
deno kasnije MODH što znači:
1. OBIČAJ, MODA
2. OPLEMENJIVANJE
3. POŠTOVANJE, ČAST
Osnovno značenje starokeltskog BA je DOBAR,
POŠTEN (2):
MO-BA = MOBA = POŠTEN OBIČAJ, ČASTAN OBI-
ČAJ, DOBAR OBIČAJ.
Pored toga što znači OBIČAJ, MODA, OPLEMENJI-
VANJE, POŠTOVANJE, ČAST, gaelik MO može da
znači VELIK, NAJVEĆI (3). Gaelik MOB znači GO-
MOLJ, SKUP (4), dok MOBAINN znači VUĆI, TEGLITI
(5).
Svi znamo šta je MOBA po formi i šta je u nje-
nom ljudskom smislu, a po starokeltskom jeziku MO-
BA je DOBAR OBIČAJ, PLEMENITI OBIČAJ, ČASNI
OBIČAJ kojim DOBRI I POŠTENI ljudi OPLEMENJU-
JU SEBE drugim ljudima ČINEĆI POŠTOVANJE I
ČAST, dok neki naši lingvisti misle da je MOBA pos-
talo od MOLBA (6). Sad ćemo to uporediti sa staro-
keltskim MOL i BA.
Rekli smo da starkeltsko BA znači DOBAR, a
starokeltsko MOL znači OKUPLJANJE, SKUP (7).
Sarokeltsko MO znači VELIK, a starokeltsko MOL
znači OKUPLJANJE, SKUP. SKUP je VELIKI broj,
88
dakle je MOL izvedeno od MO. Tako starokeltsko MOL
BA daje MOLBA: SKUP DOBRIH, DOBRI SKUP. Zar
to po svojoj suštini nije MOBA? Ovako ili onako MOBA
je iz starokeltskog jezika.
…………………….
(2) Ibid. Vol I, pg. 56.
Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825,
pg. 401.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio VI,
Uredili P. Budmani i T. Maretić, JAZU, Zagreb, 1904-
1910, str. 875, 910-911.
(7) Edward Dwelly, Ibid., pg. 669.
GIBANICA
Keltsko (gaelik) GIBEAD = LIST, SNOP, GO-
MILA, NASLAGA (1).
Listove za pitu gibanicu danas zovu "kora", ali
ova vrsta pite ne zove se KORUŠA, nego GIBANICA.
…………………….
89
LEOTAR
"Naziv planine Leotar potiče od grčke riječi

‘leios' što znači svijetao (odnosno 'leioteros' - svijetliji).
Pravilan naziv planine glasi 'Leutar' ili 'Levtar', dok je u
upotrebi najrašireniji naziv Leotar." (Vikipedija, Slobo-
dna enciklopedija)
Zašto su nekim Srbima neprekidno potrebni
Grci, Latini ili Turci čak i tamo gdje su Srbi superiorniji
i od Grka i od Latina i od Turaka i od mnogih još izvi-
kanih naroda? Da li su Srbi skup umno bolesnih ljudi ili
Srbe predvode plaćenici Grka, Latina, Turaka i mnogih
drugih izvikanih naroda, ili možda o Srbima i za Srbe
pišu oni koji uopšte nisu Srbi?
U uvodnom citatu pročitajmo još jednom o po-
rijeklu imena planine LEOTAR iznad Trebinja: neko je
tamo napisao da naziv planine LEOTAR potiče od
90
grčke riječ LEIOS što znači SVIJETAO, odnosno LEIO-
TEROS - SVJETLIJI. Evo riječi iz keltskog gaelika pa
prosudimo:
- LEOTHA, komp. od LEATHANN. prov. (1)
- LEOTHAD, -AID, vidi LEATHAD (2)
- LEOTHAID, gen. od LEOTHAD (LEATHAD) (3)
- LEATHANN, LEITHNE i LEATHA = ŠIROK,
PROSTRAN (4),
- LEATHAD, -AID i LEOTHAID, pl. LEOIDEAN =
STRMA PADINA, PADINA BRDA, STRMINA,
POLUGREBEN, ŠIROKA PADINA (5)
Svaka od ovih nabrojanih keltskih riječi opisuje BRDO,
ŠIROKU STRANU, ŠIROKU PADINU, ŠIROKU STR-
MINU. Pogledamo li izgled Leotara, biće nam potpuno
jasno: ŠIROKA PADINA!
I odakle potiče ime planine LEOTAR: od grčkog
LEIOS, ili od keltskog, odnosno tračanskog ili ilirskog
LEOTA? Iz keltskog, naravno!
I zaista je pitanje da li su Srbi skup umno bole-
snih ljudi ili Srbe predvode plaćenici Grka, Latina, Tu-
raka i mnogih drugih izvikanih naroda, ili (možda) o
Srbima i za Srbe pišu oni koji uopšte nisu Srbi?
...................................
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. II,
Gaelic Press, 1902-, p. 584.
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) Ibid., p. 579.
(5) Ibid.
91
TRAVA I TRAVUNIA
U engleskim mjerama za žito bila je i mjera
THRAVE. Jedna THRAVE imala je 12, a neke čak i 24
snopova žita (sheaves, en.). EngleskoTHRAVE na
gaeliku je TREABHA (1) i to je u srpskom dalo TREBA
(potreba, hrana). Kažu da je englesko THRAVE
porijeklom iz skandinavskih jezika što može i da bude
tačno, ali otkud tolika sličnost sa srpskim TRAVA:
"TRÁVA f (Vuk) = tráva, gén. trave (Kosmet,
bug. trava pored trevo), sveslav. i praslav., '1° (prvo-
bitno) hrana, krma za stoku i ljude, 2° (specijalizirano
na biljke koje služe tome) herba' (2).
Skok ništa ne kaže odakle potiče riječ TRAVA, preću-
tao je ili on to nije znao. Pšenica je samo vrsta TRAVE.
Svo žito i povrće samo su vrste TRAVE. Žito se po žetvi
veže u snopove, a snop je na engleskom THRAVE.
Keltsko (gaelik) TRA isto znači kao i TRATH (3)
(967). Ovo TRATH ostalo je u srpskom TRATINA, neo-
brađena zemlja. Gaelik TRATH je VRIJEME, DOBA,
SEZONA. Kod Srba u centralnoj Bosni TRATITI je
značilo PRATITI neki običaj, a TRATITI takođe znači
TROŠITI nešto. Dakle se u srpskom jos nalazi keltsko
TRATH.
Starokeltsko BA značilo je DOBAR (4, 56). I po-
gledajmo:
TRA-BA > TRABA > TRAVA = VRIJEME DOBRA,
SEZONA DOBRA (trava raste samo u dobro, toplo
doba).
Da li je TRAVUNIJA postalo od TRAVA? Da vidimo:
TRA-BA je TRABA TRAVA > TRAVANIJA
92
Međutim, TRAVANIJA nije TRAVUNIJA što znači da je
naziv TRAVUNIJA nastalo od TRA iz neke druge riječi,
a ne od TRA + BA, a ta druga riječ je keltsko BUN:
TRA-BUN-IA > TRABUNIA > TRAVUNIA > TRAVU-
NIJA.
Šta je BUN? To je keltska (gaelik) riječ sa značenjem
KORIJEN, TEMELJ, IZVOR (5).
I sad imamo TRA-BUN što bi značilo VRIJEME KORI-
JENA, VRIJEME TEMELJA, VRIJEME IZVORA. Fali
još ono -IA. Šta je to -IA, da nije nastavak? Ne, to je
punoznačna starokeltska riječ sa značenjem ZEMLJA,
OBLAST, DOMOVINA, OTADŽBINA (6).
TRA-BUN-IA > TRABUNIA > TRAVUNIA > TRAVU-
NIJA = VRIJEME IZVORNE ZEMLJE
Dakle su se u ona drevna vremena nakon biblijskog
potopa naši preci prvo tu naselili. Odatle potiče i naro-
dna izreka da Hercegovina svu zemlju naseli, a sebe
ne raseli.
..............................
494.
(3) Edward Dwelly, Ibid., pg. 967.
(4) Ibid., Vol I, pg. 56
93
(6) Ibid., Vol. II, pg. 535.
TREBINJE
Trebinje je kroz vjekove imalo burnu istoriju.
Ovuda su još od rimskog doba vodili važni trgovački
putevi, a posebnu ulogu svakako je imala i blizina Du-
brovnika, godinama jednog od vodećih trgovačkih cen-
tara na ovom dijelu Balkana. Trebinje se prvi put
spominje u X vijeku kod Konstantina Porfirogenita pod
nazivom Tribunia, koji se kasnije promijenio u Travu-
nija. Današnji naziv datira iz XVI vijeka. Najstariji sta-
novnici Trebinja bila su plemena Ilira, Tračana i Grka."
(Vikipedija)
"Име града потиче или од латинске ријечи
tribunus (tribunus militum је заповједник једне веће
или више мањих јединица римске војске) или од
словенске ријечи треб, што значи жртва (жртвова-
ти)." (Vikipedija)
Sve su to nagađanja, nagađanja bez znanja! Naziv
TREBINJE je riječ iz keltskog, tračanskog ili ilirskog
jezika. Evo dokaza iz keltskog gaelika:
- TRE = KROZ (1)
- TREABH = RALO, RAONIK, PLUG (2)
- TREABH = FARMERSKO NASELJE, SELO (3)
- TREABH = OBRAĐIVATI ZEMLJU, ORATI (4)
- TREABHACH = ORANJE (5)
Keltsko TRE, što znači KROZ, imamo i danas u srp-
skom TREBITI: ništa se ne može TREBITI bez pro-
laska KROZ nešto.
94
Slovensko TREBA je MOLITVA Bogu za TRE-
BU, a najgavnija čovjekova TREBA je HRANA (danas
idu da nabave "potrepštine"). Hrana je TREBA koja
prolazi KROZ čovjeka, a dobija se od ŽITA. Za dobija-
nje ŽITA treba plodna zemlja koju TREBA obrađivati.
Niko ne ore zato što voli da ore, nego ore zato
što TREBA hranu. Prva alatka koja TREBA za TREBU
je TREABH, tj. RALO, RAONIK ili PLUG, a zemljište uz
rijeku TREBIŠNJICU je OBADIVO polje, a rijeka TRE-
BIŠNJICA je rijeka TREBA, rijeka HRANE: HRANO-
VITA rijeka. Dakle je naziv TREBINJE je iz keltskog,
tračanskog ili ilirskog jezika.
…………………….
Gaelic Press, 1902-, p. 967.
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
95
DRUM I DRUG
Zašto DRUM i DRUG imaju isti korijen DRU-?
Prvo malo o drumu:
“drum m (15. —17. v., dva pisca čakavca) =
drum, gen. drùma m (13. v., Vuk, Dubrovnik, Ranjina,
Menčetić, Đorđić, Marulić) = drum (na drumu ŽK) '1°
cesta, testa, 2° toponim'. Deminutivi na -zk > -ak
drūmāk, gen. -nika, na -ьс > -äc drumac, gen. -mca, na
-ič drumić, na dvostruke deminutivne sufikse -čac > -ьс
+ -ьс drumčac, na -ьс + -ić drumac. Pridjev na -bsk
drumski (~ razbojnik). To je općenit hrv.-srp. grecizam
i na zapadu kao i na istoku. Nalazi se još u stcslav.,
bug. i u rum. drum, pl. -uri, na -ьс drumeţ = drūmas
'putnik'. Od gr. δρόμος 'put'.” (1)
Srpsko DRUM nije od grčkog DROMOS (δρόμος) i evo
sanskritskih riječi koje to svjedoče:
- DRUMM, DRUMMATI ( द्रुम्मधि ) = IĆI, PUTOVATI
- DRU ( द्रु ) = IĆI, KRETATI SE.
- GATI ( गधि ) = POMOĆ
- GATY ( गत्य् ) = SLIJEDITI NEČIJI PUT
I gle:
a) DRU + GATY > DRUGATI = POMOĆ U PUTU,
SAPUTNIK (DRUGATI > DRUŽATI > DRUŽITI);
b) DRUG GATI > DRU-G > DRUG = SAPUTNIK,
POMOĆNIK, DRUŽBENIK.
.........................
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str.
442-443.
96
BOB, BOBA, BOBAK I NEBO
Bob (Vicia faba).
Riječi BOB, BOBA i BOBAK imaju zajedničku

osnovu BO: BO označava nešto što još nismo odgo-
netnuli šta je, a ono što je nalik na BO je BOB(ASTO).
Po izgledu BOBA, BOBE i BOPKA naslućujemo da je
to nepoznato BO nešto što je OKRUGLO. Šta je BO?
Nama najpoznatija riječ koja počinje sa BO je
BOG. Da li riječ BOG ima nekakve veze sa BOB, BO-
BA i BOBAK? Hajdemo po jezicima raznih naroda pa
da vidimo!
Sanskritsko BHO ( भोग ) je UŽITAK, UŽIVA-
NJE, a to isto znači kanarisko BÓGA (1). Kanarisko
BÓNU je KONKAVNO, UDUBLJENO (2), BOPPE
znači KONKAVITI (3). Kanarisko BOPA je OTAC (4),
BOKKI, BOKKE znači BUBULJICA (5), BOBBULI je
BALON, BOBAK (6), BOGARU je SJAJ, BLJESAK, (7),
BÓDHA je RAZUM, ZNANJE, MUDROST (8), a BO-
MMA je BRAHMA , BOG STVORITELJ (9).
97
Boba trnjine.
Velško BÔDHA je BITI, BIĆE, POSTOJANJE
(10).
Sumerski NABU je NEBO, a NEBO je NABU-
ČENO (11), a sumersko BU znači SJAJ, BLJESAK,
PLAM (12).
Starokeltski BOILL je ČVOR, ISPUPČENJE
(13), a starokeltsko BORG je KULA (14). Starokeltski
BOR znači SLAVAN, RASAN, PONOSAN (15),
starokeltski BOL je UMIJEĆE, UMJETNOST, ISKU-
STVO (16) i starokeltski BOILRINN znači PRSTEN
(17).
Gaelik BOGH znači POVIJEN, LUČAN, LUK
(18).
98
Velško NE + BO : KRUŽNO STANJE KRETANJA.
Englesko BOW je LUK (19), a to isto ozna-

čava anglo-saksonsko BOGA (20).
Bobak
Osnova BO znači POVIJEN, SAVIJEN, KRUŽAN LUK,

jer je LUK BOVIJEN, tj. POVIJEN, a sve je postalo od
izgleda LUČNOG NEBA nad horizontom: ⁀. LUK u
rukama bogova Sunca simbol je NEBA. NEBO je BO,
a NE na velškom je STANJE KRETANJA.
…………………….
(1) William Reeve, A Dictionary Canarese and
99
English; Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Ban-galore: The Wesleyan Mission
Press, 1858, pg. 740.
(2) Ibid., pg. 741.
(3) Ibid., pg. 739.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) Ibid., pg. 740.
(7) Ibid. pg. 739.
(8) Ibid., pg. 740.
(9) Ibid.
1832. pg. 43.
(11) John Dyneley Prince, Materials for a Sumeri-
an Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhan-
dlung, 1908, pg. 396.
(12) Ibid., pg. 6.
(14) Ibid., pg. 110.
(15) Ibid., pg. 109.
(16) Ibid., pg. 108.
(17) Ibid., pg. 107.
pg. 69.
(19) Walter William Skeat, An Etymological Dic-
tionary of the English Language, Second Edition,
Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan &
Co., 1893, pg. 72-73.
(20) Ibid., pg.73.
100
CREPULJA, CREP I SAČ
Evo, Srbi i ostali Balkanci, koji ste potomci domoro-

daca Balkana i još koristite CREPULJU, CREP i SAČ,
evo će vam CREPULJA, CREP I SAČ kazati od koga
potičete:
- keltsko (gaelik) BULLA = POSUDA, ZDJELA,
CINIJA (1)
- keltsko (gaelik) BULG = TRBLAVO (2)
- keltsko (gaelik) BULGACH = ISPUPČENO,
TRBLAVO (3)
- starokeltsko BULA = POSUDA, ZDEJLA, CINIJA
(4)
Keltsko (gaelik) CRÈ = GLINA, ILOVAČA (5):
a) CRE + BULA > CREBULA > CREPULA >
CREPULJA;
b) CRE + B > CREB > CREP
101
Hljeb pod sačem.
- starokeltsko SACH (SAĆ, SAČ) je PREDMET U

KOJI SE STAVI NEŠTO TAKO DA STAVLJENI PRE-
DMET BUDE SAV OPKOLJEN, POKLOPLJEN, SA-
KRIVEN kao što vreća ili torba sve u sebi opkole i
poklope (6) (u velškom i gaeliku SACH je poprimilo
značenje TORBA, VREĆA).
…………………….
Language, Glasgow and London, W. R. M’Phun, 1833,
pg. 102.
(2) Ibid., pg. 101.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Ibid., pg. 196.
pg. 497.
102
BISAGE
“bisáci, gen. -akā m. pl. (16. v., Dubrovčani).

Nalješković ima odatle sing. bisak, koji teško da je
postojao u narodu, jer bisaci idu u predmete koji imaju
dva dijela (ali je potvrđen pl. f. bisake), a ti se izražavaju
uvijek u pluralu; primjeri: gaće, kliješta, škare, pantale.
Bisãk, gen. -aka je potvrđeno kao toponim. Deminutiv
ima na -бс: bisačci, gen. bisāčacā. Rašireniji je oblik sa
g mjesto k: Bisãg, gen. -ága samo kao toponim, inače
pl. m. i f. : bisazi, gen. -aga, sa deminutivom na -ica:
bisažice f (17. v.). Upor. bug. bisagi. Bisage, gen. bias-
ga pl. f. (15. v., Vuk, narodna pjesma) = bisăge
103
(Kućište, Brač, ŽK); sing. Bisaga samo toponim (otočić
u Kornatu). Na -iti prebisažiti (Bistrac, Hrvatska)
‘nepunu vreću objesiti preko ramena u obliku bisaga
(vreća je prebisaźena)’. Upor. slov. bisaga = bésaga,
bisagăr, bisažnik. Od latinske složenice bisaccium, od
bis ‘dva puta’ i saccus s nenaglašenim sufiksom -ium
(v. *intersellium > antrešelj). Time put nije u cijelosti
objašnjen.” (1)
I nakon svega što je rekao, Skok kaže da porijeklo riječi
BISAGE nije potpuno objašnjeno. Naravno da nije, jer
ova riječ potiče iz keltskog jezika i da je to tačno, poka-
zaće nam keltski gaelik i velški jezik!
Savremeno englesko BESIEGE je od srednje-
engleskog BISEGEN i znači NALEĆI NA NEŠTO OP-
KOLIVŠI GA, POKRIŠVI GA (2), što bukvalno znači
SAKRITI. Od keltske osnove SAC (SAK) izvedeno je
englesko SACK (vreća). Pošto SAC (SAK) daje
značenje POKRIVANJA i SAKRIVANJA u hebrejskom
SAQ znači PLATNO OD KOSTRIJETI (3) (od keltskog
SAC (SAK) je SAKO (kaput). Dakle je SAC (SAK) mno-
go stara riječ.
Riječ BISAGE sastoji se od dvije riječi: BI +
+ SAGE: SAGE je od keltskog SAC (SAK) što znači
POKRITI, SAKRITI ili bukvalno VREĆA: BI-SAKE >
BISAGE.
Ostaje nam da objasnimo značenje i porijeklo
riječi BI. Za riječ BI tvrde isto kao Skok u uvodnom
citatu: od latinskog BIS što znači DVAPUT. Njih se ne
tiče što u latinskom BI postoji samo kao prefiks, a ne
kao punoznačna riječ. Njima je važno da dođu do latin-
skog, a odakle je BI došlo u latinski, to njih nije briga
niti žele to da znaju.
104
BI nalazimo u velškim riječima BIDOG i BIDO-
GAN. BIDOG je VJEŠALICA, BIDOG je NOŽ (nasta-
vak u temi “VIS”).
.............................
(2) Walter William Skeat, An Etymological Dictio-
nary of the English Language, Second Edition, Oxford:
The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893, pg. 60.
(3) Ibid. pg. 521.
BIS > VIS
105
Govoreći o riječi BISAGE nismo stigli da objas-
nimo značenje i porijeklo riječi BI za koju tvrde da poti-
če od latinskog BIS i tvrde da znači DVA, DVAPUT.
U latinskom ne postoji riječ BI kao punoznačna
riječ, već postoji samo kao prefiks, a od prefiksa ne
mogu se tvoriti punoznačne riječi, što znači da BI ne
potiče iz latinskog, nego iz nekog drugog i starijeg je-
zika.
BI nalazimo u velškim riječima BIDOG (1) i

BIDOGAN (2). BIDOG je VJEŠALICA, BIDOGAN je
NOŽ. Te dvije riječi u značenju nemaju ništa zajedni-
čko, ali imaju sličan oblik kao što je sličan izgled dijelo-
va predmeta koje imenuju: VJEŠALICA stoji na VISINI,
na VISU, a NOŽ na vrhu ima ŠILJAK koji nije ništa
drugo do VIS kao i VIS brda. Pogledajmo grafički
simbol VISA: ˄.
106
Šta vidimo u znaku ˄? Vidimo zubac PILE. To
znači da je PILA izvedeno od BILA, tj. od korijena BI
kao i englesko BILL što je sinonim za BILE (kljun), ali
znači i MAČ kao i anglo-saksonsko BIL (BILL).
Englesko BILE je KLJUN: ˃. U velškom PIG je

ZNAK, PIK, ŠILJAK, KLJUN (3) i tu je B iz BI prešlo u
P. Naziv BILJKA je po BILU, šiljku klice koji se prvi
pojavi iz zemlje.
Englesko PIKE je riba štuka, a ime ove ribe je
po ŠILJKU: > I sve je to od BI sto znači oštri VIS koji
ima DVIJE STRANE: ˄. Dakle to nije od nepostojeće
latinske riječi BI u BIS koje je dobilo značenje DVA-
PUT, nego od gomerskog keltskog i aškenaskog BI
(Anglo-Saksoni i Nordijci su Aškenazi).
107
Zašto velško BIDOG znači VJEŠALICA? Zato
što su stare vješalice bile obični klinovi (ekseri) u zidu i
na njih se OBISI haljinče. Zašto je OBISI napisano ika-
vicom? Zato što su Tračani Brigi govorili ikavski pa im
je BREG bio BRIG, a Velšani su porijeklom od Briga.
Velško BIDOG ima dvije riječi: BI + DOG. BI no-

si značenje VIS, a DOG znači PODJELA (4), jer se od
VISA ZUBASTO dijele DVA PRAVCA: ˄. Dakle: BIS je
dalo VIS, BISI je dalo VISI, a OBISI znači okači O BIS,
tj. O VIS.
Tako dolazimo da zaključka: BI znači DVA
bočna pravca šiljatog BISA, tj. VISA: ˄, a bukvalno
108
značenje osnove BI je sumersko BI koje znači SJAJ,
GORENJE, ŽAR jer tako izgledaju VISOVI pri izlasku i
zalasku Sunca (5). Svi ostali navedeni nazivi dati su po
izgledu imenovanih stvari koje liče na BI, tj. na BIS,
odnosno VIS.
..........................
1832. pg. 42.
(2) Ibid.
(4) Ibid., pg. 229.
(3) Ibid., pg. 116.
(5) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908, pg. 57.
PRVI I DRUGI
JEDAN – PRVI = I
DVA – DRUGI = II
TRI – TREĆI
ČETIRI – ČETVRTI
PET – PETI
ŠEST – ŠESTI
SEDAM – SEDMI
OSAM – OSMI
DEVET – DEVETI
DESET – DESETI
Svi redni brojevi počinju istim korijenom kao i njihov
glavni broj, samo redni brojevi PRVI i DRUGI imaju
različiti korijen i sasvim drugačiji oblik od glavnog bro-
ja. Zašto i otkud to? Hajdemo do sanskrita:
109
- PUR ( पुर् ) = UTVRDA, TVRĐAVA
- PŪRVĀ ( पूववा ) = ISTOK
- PŪRVA ( पूवा ) = ČEONI, PRVI, ISTOČNI
- PŪRVAKA ( पूवाक ) = PRVI, PRVAK
- PAURVA ( पौवा ) ISTOK, ISTOČNO
- PURVIKA ( पौधवाक ) = VAŽNIJE, DREVNO,
STARO, PREDAČKO, PRVINA.
Sanskritsko PURU ( पुरु ) je NEBO, RAJ, POLEN =
SJAJ = SUNCE = VATRA = TOPLOTA. Sanskritsko
PUR nalazimo u srpskom PURATI, PURITI = IZLO-
ŽITI TOPLOTI.
Dakle je PRVI od sanskritske osnove PUR: PUR >
PURVA > PURVI. Gubljenjem samoglasnika U dobije-
no je savremeno srpsko PRVI i bukvalna drevna zna-
čenja riječi PRVI su UTVRDA, TVRĐAVA, ISTOČNO,
ISTOK jer od ISTOKA SUNCE se rađa i život donosi,
te kad čovjek ustane, prvo što treba da uradi je da se
okrene PRVOM PREMA ISTOKU I POMOLI, jer je
BOG PRVI I NJEMU SE KA ISTOKU MOLIMO.
A broj DRUGI? Šta kažu sanskritske riječi?
- DVI ( धि ) = DVA
- DVE ( िे ) = DVA
- DVITA ( धिि ), DVỊTAKA ( धििीयक ), DVỊTYŪKA
( धििीयूक ), - DVĪTYAKA ( धििीयक ) = DRUGI
U sanskritu ne postoji redni broj u obliku DRUGI, ne-
go je riječ DRUGI nastala po sljedećim sanskritskim
riječima:
- DRU ( द्रु ) = znači IĆI, KRETATI SE.
- GATI ( गधि ) = POMOĆ
110
I evo: DRUG GATI > DRU-G > DRUG > DRUGI =
SAPUTNIK, PRIDRUŽENI.
JEDAN je BOG i ON je PRVI, a DRUGI je onaj
koji putem ide S BOGOM i on je DRUG BOŽIJI.
SANSKRIT I BOŽIJE TROJSTVO
Sanskrit:
- TRÁYAS ( त्रयस् ) = množina od “tri”: VRH, TRO-
LIST, TRIJADA, TROJSTVO, BOGOVI;
- TRAYASPATI ( त्रयसपधि ) = INDRA, BOG BOGOVA;
- TRAYASTRIṂZA ( त्रयस्त्रंश ) = 33, TRIDESET TRE-
ĆI.
111
OD PARAZITA DO ŽITA
Kažu da englesko PARASITE potiče od fran-
cuskog PARASITE, latinskog PARASITUS, a sve od
grčkog PARA (παρά) što znači IZA, SA DRUGE
STRANE i SITOS (σîτος) sa značenjem žito, zrno,
brašno, hljeb, hrana, ali je porijeklo tih riječi, tako tvrde,
i u grčkom nepoznatog porijekla (1). Hajdemo sad u
daleka prošla vremena putem etimologije!
Keltsko (gaelik) PARA znači NEBO. Srpsko
PARA je agregatno stanje vode koja se penje u NE-
BO. Dvije PARALELE stoje jedna naspram druge ili
jedna iznad druge. Tako PARAZIT živi zajedno upore-
do sa svojim domaćinom i kad umre domaćin, u doma-
ćinovom tijelu uginu i svi PARAZITI.
Osnova u “grčkoj” riječi PARA je srpsko PAR
(dvoje). Od toga je izvedeno PARAZIT, PARALELA,
PARABOLA. Tako riječ PARA znači UPOREDO, JE-
DNO SA DRUGIM. Tako ima ovaj svijet, ima PARA-
LELNI svijet, ima psihologija, ima PARAPSIHOLOGI-
JA.
A šta je sa onim “grčkim” SITOS (σîτος). Ide-
mo u dubinu vremena i dubinu etimologije: SITOS je
nastalo od starijeg ZITOS što je u savremenom srp-
skom dalo ŽITO. Tu je osnova ZIT. ZIT je dalo ZITE od
kojeg je jotovanjem prvo dobijeno ZIĆE, potom ŽIĆE.
Dakle je u dalekoj prošlosti ZIT značilo ŽIVOT.
Korijen u ZIT je ZI koje je nastalo od još starije
osnove SI. Šta je SI? To je SI koje se nalazi u riječi
SIJALICA: SI je SIJANJE, SVJETLOST, SIJANJE
SVJETLOSTI, SIJANJE ŽIVOTA.
Ikavski oblik od SJEME (ili SEME) je SIME i u
112
onom grčkom SITOS (što znači ŽITO, ZRNO) upravo
je ikavski korijen SI. Sunce SIJA, čovjek SIJE, a PARA-
SITE znači UPOREDNI ŽIVOT, PARNI ŽIVOT.
……………………….
(1) Walter William Skeat, An Etymological Dicti-
onary of the English Language, Second Edition, Ox-
ford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893, pg. 421.
SANSKRITSKI I BRIGIJSKI
Sanskritsko BHAGA i brigijsko BAGAIOS (Βα-

γĩος) (1) više su oblikom slični nego sanskritsko BHA-
GA i današnje srpsko BOG.
Zašto se prećutkuje da su današnji Srbi (kao i
veliki dio Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca, Makedona-
ca, Bugara i Albanaca) porijeklom od Briga Tračana?
Zato jer su Brigi u istoriji poznati i kao Kelti koji su na-
selili svu zapadnu, istočnu i sjevernu Evropu.
..................................
(1) Robert Ellis, The Armenian origin of the Etrus-
cans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 14.
113
ENETI, VENETI, SLAVONCI ILI SLOVENI
Herodot dvaput pominje Enete u Iliriji i pominje
ih na Jadranu. Prvi put pominje Enete po običaju pro-
daje djevojaka za udaju, istom običaju kakav su imali
Asirci:
“Prema mome mišljenju, najpametniji im je ovaj
običaj; a isti takav postoji, kako sam čuo, i kod ilirskog
plemena Eneta.” (Herodot, Istorija, Knjiga I, 196)
Običaj kupovine mlade ostao je kod Srba sve
do danas, samo kao simbolika, ali se i dalje praktikuje
u mladinoj kući pred predaju djevojke djeveru i jenga-
ma ili djeverušama. Nije to prodaja u bukvalnom smislu
prodaje, nego svojevrsna nadoknada štete mladinoj
porodici za izgubljenu radnu snagu.
Drugo Herodotovo pominjanje Eneta je kad
priča o rasprostranjenosti Sigina i kaže:
“Zemlja im se proteže do Eneta na Jadranu."
(Herodot, Istorija, Knjiga V, 9)
“Vendi, Veneti ili Slavonci, koji, kad su prvi put
postali poznati Evropi, bili su naseljeni na granicama
Italije prema Tirolu i Karniolu postepeno se šireći u
Raetiju ili u zemlju Grisoniju, u Švabiju i moguće u
Frankoniju. Ova rasa trenutno zauzima sav prostor sa-
stavljen između iznad pomenutih zemalja i istočne
obale Jadranskog mora, na jednoj strani, i Ledenog
okeana na drugoj. Oni su porijeklom od drevnih Slavo-
naca koji su prodrli u Kamčatku, naseljavajući Aleut-
ska ostrva i možda prešli preko na sjevernoamerički
kontinent. Stanovništvo Rusije, dio Turske i vladarske
kuće Austrije sastoje se gotovo isključivo od Slavo-
naca.” (1)
114
Karniola (Carniola, en.) je Karantija (današnja Kranj-
ska), a Grisonija (Grisons, en.) je današnji jugoistočni
švajcarski kanton.
“Svi istoričari slažu se da su Slavonci, Veneti ili
Sarmati originalno boravili na obalama Tanaisa, Palus
Mæotisa i Kimerijskog zaljeva, zemljama istočno od
Ilirije i Dalmacije.” (2)
Da, ali tu su došli množeći se i postepeno se
šireći sa Balkana. Tanais je rijeka Don, a Palus Maæo-
tides je močvarno područje oko Azovskog mora.
“Ime kojem današnje nacije ove rase daju prv-
enstvo je Slaveni ili Slavi što znač i slavni.” (3)
“Fizičke osobine ove raširene nacije poznate
pod imenima Slavonci, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi,
Anti i Srbi, variraju prema klimi zemalja naseljenih od
ovih različitih grana. Rusi i Česi, ili Bohemijani, su niski
i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Poljaci ili viski ili dobro
srazmjernog izgleda.” (4)
“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu,
utvrdili su da su stanovnici obožavali boginju Isis, a
otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je
slavonskog porijekla, ali su primorski gradovi naselje-
ni Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dal-
matinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na iskvare-
nom talijanskom.” (5)
Rimljani su prodrli u Istru oko 177.g. st. ere.
…………………….
(1) Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I,
Introduction xi-xii London, Printed for R. Ackermann,
1821.
(2) Ibid., xiii.
115
(3) Ibid.
(4) Ibid., xvii-xviii.
(5) Ibid., pg. 48.
PAT I APOLON PATAREUS
“PĂTĂRA (-orum) grad u Likiji, na istočnoj stra-

ni ušće Ksantosa sa prostranom lukom, hramom i
proročištem Apolona PATAREUSA.” (1)
"Kolosalna Memnonova statua u Tebi je Pato-
ra, ili proročki lik. Bila je Patara u Likiji; Petra u Ahaji
sličnog je značenja. Pethor i Pethora bijaše mjesto gdje
je lažni prorok Balam boravio. Čini se da je to mjesto u
Arabiji, kasnije poznato svetilište Alilat, od Rimljana
nazvano Petra.
Πατηρ, Pater, kada se koristi u religijskim ob-
raćanjima Grka i Rimljanja, ne znači Otac, Roditelj, već
se odnosi na božanski uticaj božanstva zvanog Pator.
Ne samo bogovi, već hijerofanti u mnogim hramovima,
posebno sveštenici koji su u obavljali proslave mis-
terija, bili su Patari: dakle je to nesumljivo religijski ter-
min uvezen iz Egipta." (2)
Za Apolona znamo da je bio bog Sunca, ali šta znači
ono PATAREUS, to niko nije znao da objasni već sa-
mo kažu da je nadimak po likijskom gradu PATARI gdje
je bio čuveni Apolonov hram sa proročištem. Neki u
riječi PATAR naziru riječ PETAR (stijena), ali priznaju
da u to nisu sigurni. Uglavnom se slažu da nadimak
PATAREUS potiče iz Egipta.
I da ne gubimo vrijeme, prelazimo na objašnjenje riječi
PATAREUS. Riječ je složena od dva dijela: PATA +
REUS.
116
REUS se može se objasniti latinskim "reuīsō" [RE- +
VISO] sa značenjem "novi povratak", "nova posjeta" ili
samo "povratak" (3).
Povratnici
Pogledajmo: PATA-RE-US i PATA-RE-VISO. U obe

riječi RE znači PONOVO, OPET. Riječ VISO je POS-
JETA (vizita) i nje u riječi PATAREUS nema.
RE- znači OPET, PONOVO. Sa sufiksom -US daje
REUS i to imenuje vršioca radnje kao PONAVLJAČ jer
opet radi ono što je već radio: on je POVRATNIK koji
117
PONAVLJA prethodno urađeno. Pošto Sunce, tj. Apo-
lon, konstantno mijenja svoju poziciju na nebu, svake
godine na isti dan istog mjeseca dolazi na istu poziciju
i eto PONAVLJAČA, eto POVRATNIKA.
Pogledajmo geografske POVRATNIKE: to su

pravci istok-zapad (sl. br. 1). Sunce putuje nebom od
istoka ka zapadu i dvaput u godini putuje istim PO-
VRATNIKOM. Kad se penje sjeverno ka ljetu na prvi
dan proljeća (ekvinocij), putuje tačno linijom nebeskog
118
ekvatora i tom istom linijom putuje i kad se spušta ka
zimi na prvi dan jeseni. To putovanje Sunca predstav-
ljeno je horizontalnom linijom na solarnom krstu (sl.
br. 2).
Ali šta je ono PATA u PATAREUS? Sanskritsko

PAṬARA ( पटर ) je SVJETLOSNI ZRAK, a PATARA je
( पिर ) znači LET, LETENJE, dakle se misli na SUNCE.
119
"PAT. Vrsta egipatskog žezla korištenog od
starješina ili glava porodica." (4)
Štapovi današnjih vladika zovu se PATERICE. Kod

starih Egipćana žezlo je PAT, kod vladika je PATERI-
CA.
120
"PATESI. Zamjenik cara. Asirsko ime za rane
namjesnike Haldeje." (5)
Kanariski (Kannada/Canarese) jezik indijskih Dravida
ogranak je sanskrita. Kanarisko PATA znači PUT (6).
Kanarisko PATI je MUŽ, GOSPODAR, KRALJ (7), ali
je i PROMJENA, RAZMJENA (8). Kanarisko PATTI je
HEROJ (9), PATTU je PRIDRUŽIVANJE, SPAJANJE,
ŠTAP, ZAPALITI, PLANUTI, PENJANJE, PLANINA,
DRŽAČ, NOSAČ (10).
PAT je ŠTAP koji predstavlja STARJEŠINU.
Od osnove PAT izvedene su sve nabrojane kanariske
riječi sa svojim značenjma. PAT je dalo BAT (BATINU).
Kod balkansko-panonskih Kelta starješina je BATON i
on je nosilac BATINE kao znak vlasti.
I pogledajmo sad solarni krst: vertikalna linija
predstavlja PUT Sunca od juga ka sjeveru i obratno (sl.
br. 2). Na jugu je najniža Sunčeva tačka na dan zim-
skog solsticija (kratkodnevnica na prvi dan zime). Od
tog dana Sunce se PENJE na sjeverno nebo. Jug je
DRŽAČ ŠTAPA tog PENJANJA kao što je PATLJICA
držač lista i ploda). Simbolički ŠTAP spaja najnižu
južnu tačku vremena prvog dana zime sa najvišom
sjevernom tačkom prvog dana ljeta. U ove dvije krajnje
tačke Sunce dolazi samo jednom godišnje: jednom na
prvi dan zime dospije u najnižu tačku južnog neba (-
23,5° dek.) i jednom na prvi dan ljeta stigne u najvišu
tačku sjevernog neba (+23,5° dek.). Na ta dva dana
Apolon je PATAREUS, jer se sa dna nebeskog ŠTAPA
popeo na vrh ŠTAPA (sl. br. 3). Zato vladičanska PA-
TERICA na vrhu ima simbol Sunca u obliku spirale ili
je sa dvije zmije koje su simboli vremena proljeća i
ljeta, a krst između simbol je prvog dana ljeta (sl. br. 4).
121
Riječ PAT postoji i u santali jeziku kojim govori
oko 6,2 miliona ljudi u Indiji, Bangladešu, Butanu i Ne-
palu. U santaliju PAT ima sljedeća značenja:
1. polovina napunjene flaše (11)
2. završiti, kompletirati, kraj (12)
3. klin utisnut u nešto da ga učvrsti, fiksira (13)
1. Šta je polovina napunjene flaše? To je tačno
sredina, ravnoteža prostora, balans.
2. Šta znači kompletirati nešto? To je i period godi-
šnjeg doba i vrijeme od prvog dana zime na najnižoj
tački Sunca južnog neba do vremena kad je Sunce na
najvišoj tački sjevernog neba.
3. Klin utisnut u nešto da ga fiksira jesu fiksne tač-
ke nebeskog pravca od prvog dana zime i prvog dana
ljeta: od -23,5° ispod nebeskog ekvatora do +23,5°
iznad ekvatora.
Na santaliju PAṬAṚ (PAṬÃṚ) znači "zatvoriti,
blokirati zjap, blokirati ponor" (14). To je zimski sunco-
staj (solsticij), dan kad na prvi dan zime Sunce prestaje
da pada u nebeski ponor i počinje da se penje ka
sjeveru i proljeću. Od tog dana mrak noci kao simbol
ponora počinje da kraća, a dan da dulja.
Šahovski termin PAT je kad jedan igrač dođe u
situaciju da svog kralja nigje ne može da ga makne jer
ako ga makne, biva matiran, tj. gubi igru. Kad se desi
PAT, nema pobjednika, igra je neriješena, tj. pola-pola!
I na kraju imamo srpski jezik: izraz "PATA karti" je kad

dva protivnika u igri karata imaju isti broj karata. Tada
nikome nema poena što se broja karata tiče, dakle je
neriješeno: pola-pola!
122
Kad pri pečenju rakije iz kazana poteče PATA-
KA, to je granica dobre rakije i kazan se raskida.
Još od najstarijih vremena i pećinskih crteža pa

do naših stećaka 19. vijeka, širom svijeta ljudi koriste
isti simbol za dan Sunca (Apola) PATAREUSA (sl. br.
6). To je krug podijeljen na dva jednaka dijela kao ćiri-
licno slovo Φ (ϕ). Krug je simbol dana kad jedno
godišnje doba prestaje, a najstaje drugo. Ona linija što
polovi krug je podne tog dana i kad se u određenom
trenutku Sunce nađe na toj vremenskoj liniji između
dva godišnja doba, to je PAT: pola-pola!
123
Po tome je Apolon, bog Sunca, nazvan PATA-
REUS što znači NOSAČ PATA (BATA ili ŠTAPA, tj.
žezla) i on je tada POGLAVAR VREMENA: AB POLO,
tj. OTAC POLOVINE GODIŠNJEG VREMENA
I ovo je jedan od dokaza da su u drevno vrijeme
svi ljudi bili jedan narod, jednog jezika, jedne vjere i jed-
ne kulture.
…………………….
(1) John Lempriere, Lempriere's Classical diction-
nary, abridged by E.H. Barker; London: Longman,
Brown, Green and Longmans, 1843, pg. 439.
(2) Jacob Bryant, A Mythological, Etymological,
and Historical Dictionary, London, 1793, pg. 332.
(3) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The
Clarendon Press, 1968, pg. 1647.
(4) William Ricketts Cooper, An Archaic Dictio-
nary: Biographical, Historical, and Mythological, from
the Egyptian, Assyrian and Etruscan monuments and
papyri, London: Samuel Bagster and Sons, 1876, pg.
415.
(5) Ibid.
(6) W. Reeve, A Dictionary Canarese and English;
Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sander-
son, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858,
pg. 626.
(7) Ibid., pg. 627.
(8) Ibid.
(9) Ibid.
(10) Ibid.
(11) A. Campbell, A Santali-English Dictionary, The
Santal Mission Press, Pokhuria, Manbhum, India,
1899, pg. 480.
(12) Ibid.
124
(13) Ibid.
(14) Ibid., pg. 481.
(15) John M’Clintock and James Strong, Cyclo-
paedia of Biblical, theological, and ecclesiastical lite-
rature, Vol. I, New York, Harper & Brothers Publisher,
1867, pg. 3.
PORIJEKLO ALBANSKOG GRBA
Crni dvoglavi orao kralja Sigismunda, kralja Italije.

Govorim i pišem da su Normani od druge polo-
vine 11. vijeka počeli osvajati dijelove Albanije i na
svoja imanja naseljavali Berbere iz južne Italije i sa
Sicilije, a konačnim progonom Berbera sa tih područja
125
od sredine 13. i početkom 14. vijeka iz zbirnih kam-
pova u Lucerni mnogi Berberi naselili su se u Albaniju.
Čiji je bio grb Skenderbegov i grb današnje Al-
banije dovoljno je ovaj heraldički dokaz: to je grb Sigis-
munda od Luksemburga (Sigismund of Luxembourg,
15 February 1368 – 9 December 1437), princ-elektor
Branderburga između 1378-1388. god. i ponovo iza-
bran u vremenu od 1411-1415, kralj Mađarske i
Hrvatske od 1387. god., kralj ondasnje Njemačke od
1411. god, kralj Bohemije od 1419. god., kralj Italije od
1431. god. i car tkz. Svetog rimskog carstva u vre-
menu 1433 -1437. godine. Nije li pred navalu Turaka
Skenderbeg postao vazal kralja Napulja i pred Tur-
cima, kao napuljski drzavljanin, izbjegao u Italiju? Jest!
"ASE" U NATPISIMA STEĆAKA

Riječ ASE, koja je pisana u nekoliko varijanti u
natpisima stećaka, lingvisti nikad nisu objasnili otkud
potiče i kako može biti da jedna riječ ima toliko znače-
nja? Ove riječi nema u staroslovenskom jeziku, nema
je ni u jednom slovenskom jeziku. Šefik Bešlagić je
kazao nekoliko svojih zapažanja:
“Postoje i ubičajeni, specifični jezički termini
koji takođe vuku na starinu i utjecaj sa istoka, npr.: S,
SA, SI, SE u značenju TAJ, TA, TO, OVO, OVAKO,
ili SE, ASE, ASEI, ASIE, ISE u značenju TU, OVDJE,
itd. Ponekad se umjesto SE upotrebljava AZ, npr. AZь
PISAHь." (1)
ASE je pisano i kao S, SA, SI, SE sa značenjem TAJ,
TA, TO OVO, OVAKO. Pisano je i kao ASE, ASEI, AS-
IE, ISE što znači OVDJE, TU. Tako se na stećcima
126
nalazi ASE LEŽI (2), a ima i SE LEŽI (3); ima ASE PISA
(4) i SE PISA (5).
Otkud tolika raznolikost u oblicima, nerazliko-

vanje rodova, isti oblici za zamjenice i priloge? Otkud
uopšte ova riječ u srpskom jeziku srednjeg vijeka, riječ
koje nema ni u jednom crkvenom spisu nemanjićke
crkve. Nju nisu zabilježili ni Vuk ni Daničić, niti bilo koji
slavista njihovog i kasnijeg vremena i zašto se niko od
njih nije pozabavio njome?
Ovako stvari stoje: ponekad je dovoljno jedna
jedina riječ da posvjedoči istorijsko i genealoško pori-
jeklo nekog naroda: riječ ASE svjedoči da su mnogi
Srbi, dakle i mnogi Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci porijek-
lom sa Balkana, domorodci Balkana, a ne došljaci od
6. vijeka.
Porijeklom i značenjem talijansko ASSE pot-
puno je isto ovom ASE na stećcima. Talijansko ASSE
127
danas znači TABLA (6). Svaka TABLA je jasno ogra-
ničena cjelina: svaka površina groba je svojevrsna
TABLA (parcela). Svaka strana stećka je TABLA. Ta-
ko se riječ ASE sa svim svojim oblicima: S, SA, SI, SE,
ASEI, ASIE, ISE odnosi na PROSTOR TABLE.
Dakle su ASE na stećcima pisali domorodci
Baklana za koje lažno tvrde da su romanizirani, a oni
su govorili skoro istim jezikom kao i Talijani. Njih su oni
van granica Rimskog carstva nazivali VLASIMA.
Ne nekim stećcima umjesto ASE LEŽIT piše
ZDJE POČIVAET što je jasno da je to slovenska
varijanta.
.................................
(1) Šefik Bešlagić, Stećci - Kultura i umjetnost, Ve-
selin Masleša, Sarajevo, 1982. st. 444.
(2) Ibid. str. 776.
(3) Ibid., str. 782.
(4) Ibid., str. 780.
(5) Ibid.
(6) Hjalmar Edgren, An Italian and English Dictio-
nary, New York, Henry Holt and Company, 1901, pg.
43.
128
TAJNA U SLUŽBI RELIGIJSKE PODVALE
Na primjeru tkz. "srpskog” kalendara koji broji

5508 godina od stvaranja svijeta do hrišćanske ere, ili,
kako drugi tvrde, od opšteg potopa do hrišćanske ere,
ovdje ćemo pokazati kako se znanje zloupotrebljava u
svrhu vjerske manipulacije nad ljudima i narodima.
Prvo o broju 4320 koji se u tajnim ezoterijskim
društvima često pominje. Ovaj broj nije ništa drugo do
razmjera nekih veličina. Tako npr. 4320 sekundi je 72
minute ili 1,2 sata što je 20-ti dio dana.
129
Razmjerna simbolika broja 4320 može se
prenostiti i na građevinske i memorijalne objekte. Tako
npr. visina Velike piramide od 147,6505019 m pom-
nožena brojem 4320 daje 637,8501682 km što je 1/10
dužine Zemljinog ekvatorskog poluprečnika.
Ovdje ćemo se pozabaviti brojem 4320 u as-
tronomiji, odnosno značajem ovog broja u tkz. prece-
siji ekvinocija. Da ne gubimo vrijeme objašnjavajući šta
je precesija ekvinocija, ukratko ćemo reći ovako: to je
stalna promjena pravca Zemljine ose prema zvijez-
dama na nebeskim polovima.
Pogledamo li sliku sjevernog nebeskog pola,
vidimo brojku -10.000 godina. Prema toj tački bila je
uperena Zemljina osa 10.000 godina prije hrišćanske
ere, a danas je usmjerena prema tački zvijezde Sje-
vernjače (Polaris) ili tački +2000 godina hrišćanske ere.
Tako vidimo da je od tačke na -10.000 do da-
našnje tačke u +2000 Zemljina osa opisala skoro pola
kruga. Da bi opisala cijeli krug potrebno je 25.920
godina.
Ako broj od 25.920 godina podijelimo na 3 di-
jela, to će biti 3 x 8640 godina. Ako podijelimo na 6 dije-
lova , biće 6 x 4320 godina.
Tkz. "srpski” kalendar, tj. kalendar srednjevije-
kovne romejske Ortodoksne crkve, broji 5508 godina
od "stvaranja svijeta" do hrišćanske ere. Hajdemo sad
kroz brojeve kruga precesije ekvinocija:
8640 : 5508 = 1,568627451 godina = 572,9286275
dana (trenutni vrh Piramide ima strane duge 2 x
286,4690182 = 572,9380364 inči)
130
572,9286275 : 2 = 286,4643137 dana (osa ulaza u
Veliku Piramidu pomjerena je istočno od glavne Pira-
midine ose za 286,4690182 inči).
5508 : 4320 = 1,275
286,4643137 x 1,275 = 365,242 dana = 1 godina
4320 : 5508 = 0,784313725 godina
0,784313725 x 1,275 = 1 godina
286,4643137 x 0,784313725 = 224,677893 =
= 1 Venerina godina.
224,677893 x 1,275 = 286,4643137
Za pun krug precesije ekvinocija potrebno je 25.920
godina:
25.920 : 5508 = 4,705882353
25.920 : 4320 = 6
4,705882353 x 1,275 = 6
5508 : 6 = 918
4320 : 918 = 4,705882353
Srednja udaljenost Sunca od Zemlje je 149,597.870
km (jedna astronomska jedinica ili 1 AU):
(149,597.870 : 4320) : 5508 = 6,287061833 = 2 x
3,143530916
Broj 3,143530916 je broj Pi sa dvije decimale. Hajde
da uzmemo uobičajeni broj Pi i da pomnžoimo sa 2 i
izmnožimo sa 5508 i 4320:
2 x 3,14159 = 6,28318 x 5508 x 4320 =
131
= 149,505.503,5 km udaljenosti Sunca od Zemlje.
Kad je Sunce ovoliko udaljeno od Zemlje? Sad ćemo
to saznati:
149,505.503,5 : 149,597.870 = 0,999382568 astro-
nomskih jedinica.
Na daljini 0,999382568 astronomskih jedinica u ovo
naše vrijeme Sunce se nalazi oko 6. okobra i tad je
crkva ustanovila praznik "Začeće Svetog Jovana Pre-
teče i Krstitelja" i na taj dan kod Srba su Zadušnice. Od
početka zime do ovog dana u naše doba je oko
286,4643137 dana.
Broj 5508 je ezoterijski parnjak ezoterijskom
broju 4320. Šta je dakle kalendar od 5508 godina?
Istorijska istina? Ne, već samo još jedan broj ezoterije
i numerologije pomoću kojeg manipulišu članovi tajnih
ezoterijskih društava unutar Ortodoksne crkve.
DOM I DOMAĆIN
Kako je drevni čovjek vidio nebo kao do (dolinu).
132
Isto kao i narodi, tako i riječi imaju svoje isto-
rijsko porijeklo i neke riječi traju od postanja prvih ljudi
pa do danas. Primjer tih milenijumskih starih riječi jesu
riječi DOM i DOMAĆIN. O riječi DOM Petar Skok kaže:
"dom, gen. doma m (Vuk, Kosmet) = doma f
(sjeverni čakavci, femininum prema hiža: svojoj dome,
od domí) 'ie., sveslavenski i praslavenski naziv za ku-
ću (štokavski), hižu (čakavski i hrvatsko-kajkavski)'. "
(1)
I kaza Skok da je DOM riječ indoevropskog, svesla-
venskog i praslavenskog porijekla i dodaje:
"Danas po deklinaciji na -o, nekada po -u kao i
lat. srodnik domus, gen. domūs." (2)
I na kraju Skok zaključuje:
"Ie. paralele su izvjesne: sanskr. damas 'grad-
nja, kuća', gr. δόμος, δομή gradnja od δέμω 'gradim'
itd. Prema tome je dom prijevoj na o od ie. korijena
*dem(d) 'graditi, sastavljati', te znači svršenu radnju.
Prvobitno je dom značio 'ono što je sagrađeno', i dalje
po zakonu rezultata (sinegdohe) 'kuća, stcslav. hra-
me'." (3)
Ovdje ćemo pokazat da Skok nije u pravu kad
tvrdi da riječ DOM potiče od grčkog “domos, domi
(δόμος, δομή)" niti je DOM postanjem srodna sanskri-
tskom damas koje takođe znači "gradnja".
Osnova proste riječi DOM je DO, a ono što je
nalik na DO nazvano je DOM. Šta je DO? Prvi DO koji
je vidio drevni čovjek je DO iznad zemlje: NEBO! Ne-
bo je ulegnuti, savijeni DO čiji se krajevi oslanjaju na
zemlju, a iznad čovjekove glave je najulegnutiji dio: ᴖ
133
(slika ispod naslova). Tako je drevni čovjek vidio iznad
sebe DO.
Kuća drevnog čovjeka.
Ako slovo D "prevrnemo" u horizontalni polo-

žaj, dobićemo da je zemlja simbolična baza prikazana
ravnom linijom – , a kupola neba je DO: ᴖ. To je DO
(dola, dolina).
Sanskritsko DOLĀ ( दोल ) znači MAH, RITAM,
ZAMAH, OSCILACIJA. Znak slova D je oscilacija, dok
su dva D jedna perioda: ᴖᴗ. Pogledajmo grafikon i uvje-
rimo se da je tako (slika u prilogu). Vrijeme je DOBA i
to su OSCILACIJE SVJETLOSTI, jer DO nosi značenje
OSCILACIJA, a sanskritsko BHĀ ( भव ) znači SVJET-
LOST: DO - BHA > DOBA.
Dakle je srpsko DÓ osnova u riječi DOM i znači
DÓ (ᴖ ili ᴗ ). Pogledajmo i riječima dravidskog kanari-
skog (Kannada/Canarise) jezika koji se ogranak san-
skrita:
- ḌONKA, ḌONKU = POVIJEN, SAVIJEN (4)
134
- ḌOMBI, ḌOMBE = GOMILA (5)
- ḌOKKARA = SAVIJEN (6)
- ḌOKKE = TRBUH, LJUSKA KOKOSA (7)
- ḌOGARU = KONKAVNO UDUBLJENJE (8)
- ḌOGGU = SAVITI (9)
- ḌOḶḶU = UDUBLJEN (10)
- ḌÓṆI = ČAMAC (11)
- ḌÓVI = KONKAVNO UDUBLJENJE (12)
U svakoj od ovih kanariskih riječi DO je nosilac znače-
nja je srpsko DÓ (ᴗ ili ᴖ): POVIJEN, SAVIJEN, UDUB-
LJEN. Ono što je drevni čovjek sebi napravio za sko-
nište i boravak i liči na nebesko DO ( ᴖ ), to je čovjek
nazvao DOM.
Skok reče da je DOM iz praslavenskog vreme-
na. Naravno da jest, ali to je keltsko, tračansko i ilirsko
vrijeme, a ne nekakvo "praslavensko", jer je riječ DOM
iz njihovog jezika:
- starokeltsko DOMH = DOM (13)
- starokeltsko DOM = DOM (14)
A šta originalno znači riječ DOMAĆIN?
Znamo da je DOMAĆIN glavni u DOMU, ali da
li je to sve? Rastavimo ovu složenicu na njene dijelove:
DOM-A-ĆIN!
Pogledajmo šta smo dobili: DOMA ĆIN. Šta je ĆIN? Da
je ČIN, bilo bi jasno da se misli na starješinstvo, ali nije
ČIN, već ĆIN. Da li mi pogrešno izgovaramo ovu riječ?
Ne, no je u ovom ĆIN ukrivena neka stara riječ koja je
u izgovoru dala ĆIN, tj, neki drugi glas bijaše prethodno
na mjestu glasa Ć. Koja bi to riječ mogla biti i šta je u
davna vremena značila?
135
Kod Pelazga bog Sunca i vatre zvao sa DO-
MATROS. DOM je DOM, a ATRA je avestansko (ze-
nd) VATRA (15). Vrhovni bog Etruraca ili Rasena bio
je TINIA (16). Kod drevnih Sumeraca GIN je GOSPO-
DAR (17) i DOMA GIN nije daleko od DOMAĆIN: DO-
MA GIN. Sumersko GIN u sanskritu prelazi u CIN (18):
DOMA-CIN. Sve bi to moglo da bude, jer je najstarije,
ali ima li nešto bliže za što se sigurno može tvrditi da
od toga potiče ĆIN i u srpskom DOMAĆIN?
Pošto je riječ DOM iz starih keltskih vremena,
zato u keltskom treba tražiti riječ od koje je u srpskom
postalo ĆIN. I evo: to je riječ TIN:
- TIN = TEINE (19)
- TEINE = VATRA, PLAMEN (20)
Dakle je išlo ovako: DO > DOM > DOMA > DOMA
TIN > DOMATIN > DOMAĆIN = DOMA VATRA (zna-
mo kakav je dom bez domaćina). Tako saznajemo i to
da su pelaško DOMATROS i srpsko DOMAĆIN riječi
vrlo bliskog značenja:
- DOMATROS = DOM VATRE = NEBO = SUNCE
= BOG
- DOMAĆIN = DOMA VATRA
............................
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) William Reeve, A Dictionary Canarese and
Sander-son, Bangalore: The Wesleyan Mission Press,
1858, pg. 477.
136
(5) Ibid.
(6) Ibid.
(7) Ibid.
(8) ibid.
(9) Ibid.
(10) Ibid.
(11) Ibid., pg. 478.
(12) Ibid.
(14) Ibid.
(15) George Rawlinson, History of Herodotus, Vol.
III, London: John Murray, 1862, pg. 446.
(16) Sir William Betham, Etruria-celtica: Etruscan
Literature and Antiquities Investigated, Volume II,
Dublin: Philip Dixon Hardy and Sons, 1842, pg. 30.
(17) Laurence Austine Waddell, Egyptian Civili-
zation: its Sumerian Origin and Real Chronology,
London, Luzak & Co., 1930, pg. 58.
(18) Ibid., pg. 17.
(20) Ibid., pg. 943.
137
CENZURA ILI TOTALNO NEZNANJE
Naši arheolozi tvrde da su na srednjevijekov-

nim nadgrobnicima tkz. studeničke klesarske škole pri-
kazani likovi ktitora crkava ili likovi pokojnika. Koliko je
ta tvrdnja nebilozno besmislena vidimo na prikazu
ovog kumira: od desnog uha pa preko glave prikaza-
na je paprat i to je slikom objašnjeno da se radi o ljet-
nom vremenu juni-avgust, jer je tada sjeme paprati
zrelo, to je vrijeme žetve i vrševine.
Osim toga, mladi izdanci paprati motaju se u
znaku spirale, a to je simbol svjetlosti i Sunca. Dakle
se i ovdje radi o prikazu boga ljeta, Peruna, Dajboga.
Sve to potvrđuje simbol Sunca ispod desnog uha:
138
Sunce sa zrakama ka zemlji (sličan simbol bio je kod
Egipćana).
Brkovi su prikazani kao postolja nekih krstova
na stećcima, a nos sa obrvama je Božije žezlo. To je
simbol plodnosti, rađanja, života i besmrtnosti i simbol
dana ljetne dugodnevnice na Vidovdan. To je univer-
zalni simbol poznat širom svijeta još od pećinskih
crteža.
GARGAČE
Gargače
Na slici su GARGAČE koje služe za češljanje

skečane vune. Riječ potiče iz keltskog jezika u kojem
GARG znači BIJES, NASILNOST, OŠTRINA (1), a sve
je zbog mnoštva zubaca koji se kače za vunu i snažnim
potezima je čupaju, razvlače i istežući je ispravljaju.
139
Značenje riječi GARGAČE nalazimo i u san-
skritu: sanskritsko GHARGHARA ( घघार ) znači GA-
RGOLJENJE, ZVEKETANJE, jer dok se vuna izme-đu
gargača čupajući rasteže, mnoštvo onih zubaca za-
pinju jedni za druge i zvekeću grgoljeći. Ko je ikada
prisustvovao garganju vune, njemu je jasno zašto se
GARGAČE tako zovu.
Mnogo je riječi u srpskom koje svjedoče da su
mnogi današnji Srbi porijeklom Kelti, tj. Tračani (Iliri) i
nema na svijetu lingviste koji to može pobiti. Ove riječi
takođe svjedoče da su vedsku mitologiju i sanskrit u
Indiju donijeli Gimeri: Cimerijani, Cimbri, Simbri Sum-
bri, Kelti (Tračani).
....................................
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 2,
140
SELO DUSINA
U Bosni postoje dva sela sa imenom DUSINA:

jedno je kod Fojnice, drugo kod Zenice. Ovo su staro-
keltska imena izvedena po tvrdoj, posnoj zemlji:
a) starokeltsko DUS = TVRD, TVRDINA, TVRĐA-
VA (1);
b) starokeltsko IN = OBLAST, PODRUČJE, ZAVI-
ČAJ, DOMOVINA (2).
DUS-IN-A = OBLAST TVRDE ZEMLJE, TVRDINA.
................................
(1) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London, Pri-
nted for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825,
pg. 218.
(2) Ibid., pg. 324.
141
HORA > HORAST > HRAST = RAST
"(h)ora f (16. v., Vuk, dubrovački pisci, čakav-

ci, 17. v.) = ora (ŽK) 'vrijeme, zgodna prigoda'." (1)
Imenica HORA znači VRIJEME. Opisni pridjev
ORAN znači LAODAN, ČIO, VESEO, SPREMAN. HO-
RAST je VREMEŠAN, DUGOVJEČAN, STAR, DRE-
VAN. I tako imamo:
DREV > DRV > DRVO
Starokeltsko DRU znači HRAST (2). Starokelt-
sko DRUADH isto je kao i gaelik DRUIDH, tj. DRUID
(3) Velško DERWYDD = DRUID (4).
Vedski Bog svih bogova je INDRU (takođe ga
zovu INDRA). Keltsko IN znači ZEMLJA u smislu OB-
LAST, PODRUČJE, ZAVIČAJ, DOMOVINA (5). I gle:
IN - DRU > INDRU = ZEMLJA HRASTA, DOMOVI-
NA HRASTA, ZEMLJA DREVNIH.
INDRU je bog groma i zaštitnik šume isto kao i tračan-
ski PERKON i slovenski PERUN.
.........................
(3) Ibid.
(4) Edward Anwyl, Celtic Religion, Chicago, The
Open Court Publishing Company, 1906, pg. 55.
(5) Edward Dwelly, Ibid., Vol II, pg. 541.
142
PELIN
Pelin
Da li je teško odgonetnuti po čemu je PELIN

dobio ime? Boja je bjelkasta: BEL > BELIN > PELIN
Ime drevnih PELAZGA istog je porijekla.
VIDUŠKI ŠEVO I VEDSKI ŠIVA

U hindu religiji postoji praznik Šivaratri kad pro-
slavljaju vjenčanje boga Šive sa njegovom drugom
ženom Parvati (prva žena mu je umrla). Simbolika ze-
na je vrijeme godine: jedna prošla (umrla), nova nas-
tupa sa veselom svadbom. Tog dana Šivin lingam (pe-
nis) biva posipan laticama cvijeća i miomirisima.
I kod Srba srednje Bosne u selu Viduši bio je
sličan običaj koji je nestao oko 1960. u vremenu elek-
trifikacije sela i prvih radio-aparata. U večeri uoči boži-
ćnih poklada održavao se scensko-dramski prikaz ne-
143
kog drevnog srpskog običaja koji bi mogao da seže sve
do vedske vjere Srba ili vremena boravka nekih Srba u
Indiji.
Evo o čemu se radi: uveče uoči Poklada okupi
se selo u jednoj ovećoj kući. Bude tu i djece i omladi-
ne, momaka i djevojaka, oženjenih i udatih, baba i
staraca. Stariji posjedaju sa strana, a djeca i mlađi ob-
ično stoje uza zid i svi čekaju Ševu.
Tada se uz slabo svjetlo lampe gašnjače i škri-
pu starih baglama na vratima iz sobe se pojavi Ševo:
sa navučenom kapom preko ušiju (šajkača je odličnu
služila za tu svrhu), brkat i ogrnut ponjavom, polako
prilazi sredini prostorije. Za njim ide nekoliko momaka
presvučenih u ženske haljine: u suknjama, zabrađeni
maramama i prenaglašeno nakarminjeni. Dok ide,
Ševo zastajkuje kao da je bolestan, povija se i na sred
kuće sa rukama ispod ponjave polako se svali i ispruži
po podu koliko je dug i širok.
A onda među Ševinim kracima nešto počinje
da uzdiže ponjavu u vis i diže se, diže sve do visine
podlaktice. Svi znamo šta to znači i počne smijurija i
dobacivanje onim "ženama": "Ćapi ga, Ružo, zgrabi ga
Maro!" A "one" u početku kao malo se stide, ali kad se
klip pod ponjavom potpuno uspravi, "žene" klikću i
radosne džipaju oko Ševe i preko Ševe.
I dok se gledaoci dobro ismiju, počinje preo-
kret: ono uzdignuto među Ševinim nogama počinje da
se cima tamo-amo i kad skrene pažnju svih, polagano
počinje da se spušta sve dok postane neprimjetljiv. I
kad klip potpuno padne, Ševo se trzne dva-tri puta i
zaklopi oči. Mrtav Ševo! "Žene "se uznemire, osluškuju
mu srce, neka i onaj klip među kracima Ševinim napipa
144
i uspravi, ali ga Ševo brzo obori! Smijurija živa! Poči-
nje i kuknjava:
- Kuku nama, umro Ševo! Sta ćemo, jedne, bez
našeg Ševe? Ustani Ševooo, digni se, dragiiiii naš
Ševo!
Uhvate Ševu za stopalo, podižu Ševi nogu, ali kako je
puste, noga mlatne na pod. Neko sa strane dobacuje:
- Ne za nogu, među krake, bona!
Djeca u suzama od smijeha, a djevojčurci, djevojke i
mladice stidljivo se zaklanjaju iza leđa onih ispred
sebe, skrivajući i stiščući dlanovima usta od smijeha.
I tako ta cirkuzanija od kuknjave za Ševom traje
par minuta, a onda se dešava čudo: onaj drveni klip
među nogama pod dekom počinje polako da se diže i
uspravlja. I dok se klip uspravlja, one “žene” što su
kukale od radosti opet skaču oko Ševe, a sve to prati
gromoglasni smijeh prisutnih.
I kad se Ševo potpuno podigne iz mrtvih, otvori
oči i džipi na noge i sam se smijući, baca one haljine
sa sebe i onaj klip baca na drva uz šporet. Zadnja pred-
stava Ševe odigrana je u kući Miloša Markovića, a
njegov 15-godišnji sin Sreto glumio je Ševu.
Simbolika ovog pokladnog pozorišnog skeča
svakako je kalendarski kraj godine, umiranje starog i
rađanje mladog Koleda, a sve je povezano sa Suncem
(Ševom) kao muškim i "ženama" kao ženskim princi-
pom Zemlje.
Ime Ševe mnogo podsjeća na vedskog boga
Šivu, a onaj drveni klip asocira na Šivin lingam. Šta je
145
lingam do link (< ling) koji povezuje i spaja muški i
ženski princip, a šta je "ševa", mislim da to svi znamo.
CAR DUŠAN JE OTROVAN

Dušanovi posmrtni ostaci nađeni su 1927. godi-
ne u crkvi Manastira Svetih Arhanđela kod Prizrena,
Dušanovoj zadužbini. Danas se nalaze u sarkofagu u
crkvi Svetog Marka u Beogradu. Da je car Dušan otro-
van dokaz je ćutanje naših antropologa forenzičara koji
su ispitivali mošti Dušanove.
Da je Dušan umro prirodnom smrću, to bi se od
antropologa preko svih medijskih sredstava i knjiga
razglasilo narodu, ali pošto su stručnjaci našli da je
otrovan, zakon tajne stupio je na snagu za sve koji su
to radili i saznali, jer moto srpskih vođa i intelektuala-
ca glasi: radi opšteg narodnog interesa svaka laž je
nužna i dobra.
CAREVO IME "DUŠAN"

(Stefan Uroš IV Nemanjić)
Konstantin Filozof (rođen 30-tak godina nakon
Dušanove smrti) u "Žitiju despota Stefana Lazarevića"
ovako kaže:
"Neka odsada ne bude više razlike među
crkvama, a tako je bilo pre; mislim od dana cara
Stefana, zvanoga Dušan, srpska crkva otcepi se od
saborne crkve…”
Narodu je utuvljeno u glavu da ime DUŠAN
izvodi porijeklo od istog korijena koji je u imenicama
"duh" i "duša" ili od naziva praznika Duhovi i kažu da je
146
ime DUŠAN sinonim dobrote i ljepote. U srednjem vije-
ku nije se izgovaralo DUH kao u savremenom srpskom
jeziku, dakle ni ime DUŠAN nije izvedeno od DUH, niti
u Ortodoksnoj crkvi postoji praznik DUHOVI (to je oblik
množine, a na apostole nisu sišli DUHOVI, nego DUH).
Starokeltsko DUS znači TVRD, TVRĐAVA (1).
Starokeltsko AN značilo je ČIST, PLEMENIT, ISTINIT
(2), ali je značilo isto kao i starokeltsko AON: DOMO-
VINA, OTADŽBINA (3). U Bosni kod Zenice i Fojnice
postoje sela sa nazivom DUSINA (tvrda zemlja, tvrdi-
na):
DUS AN > DUS-AN > DUŠAN
DUŠAN = TVRĐAVA ČISTOTE
DUŠAN = TVRĐAVA PLEMENITOSTI
DUŠAN = TVRĐAVA ISTINE
DUŠAN = TVRĐAVA DOMOVINE
DUŠAN = TVRĐAVA OTADŽBINE
DUŠAN = TVRĐAVA ZEMLJE
Pošto nigdje u istorijskim dokumentima niti na
freskama nema zapisanog imena DUŠAN, to znači da
je DUŠAN epitet ovog cara iz vremena njegove vlada-
vine i za pristalice DUŠANOVE to je značilo iznad sve
nabrojano, a za protivnike njegove značilo je SILNI
(TVRDI u smislu BEZOSJEĆAJAN, NEMILOSRDAN,
jer je zavodio red i zakon).
Starokeltsko DUS izvedeno je od osnove DU
što je značilo BRDO, BRIJEG, GORA, VISINA (3). Od
ovog je izveden naziv DUKLJA i vlastelinska titula DU-
KA što je oblikom i smislom vrlo blizu imenu DUŠAN
(DUKAN, tj. VELIK, VISOK).
147
Ako uz DU dodamo starokelstko SAN, što znači
SVET (5), eto imena DUSAN: SVETA VISINA, čovjek
BOŽANSKE VISINE (car Dušan bijaše oko 2,14 m
visok).
DUŠAN je STAROKELTSKO IME, jer da je po
riječi DUH i Rusi bi imali to vlastto ime muškog roda.
…………………….
(1) Richard A. Armstrong, Gaelic Dictionary, Lon-
don, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row;
1825, pg. 218.
(2) Ibid., pg. 22.
(3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Pu-
blished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, pg. 30, 40.
(4) Richard A. Armstrong, Ibid., pg. 214.
(5) Ibid., pg. 483.
ŠKOLA ŽIVOTA
Kad je Tvorac stvorio čovjeka, ostavio je čovje-
ka da uči školu života u kojoj mora da ratuje sa vreme-
nom, sa prirodom, sa drugim ljudima i zvijerima i sa
duhovima; da ratuje sa svim vidljivim i nevidljivim
silama kosmosa. I sve je navalilo na čovjeka!
Jedino oružje koje je Bog dao čovjeku jesu
razum, osjećanje istine, pravde i milosti. Tu je i dar
savjesti kao kontrola i vaga upotrebe navedenog oru-
žja. I muči se čovjek u tom ratu, pada ranjavan i ponovo
ustaje da se bori i otima.
A Stvoritelj ćuti, ne miješa se očekujući da
čovjek uspješno završi skolu života, da uspješno položi
148
ispit i vrati se Tvorcu. Oni koji odbace oružje i predaju
se, oni nisu položili ispit, izgubili su rat i propali su!
I to je sva nauka o čovjeku, sva religija, sva
vjera i sva svrha čovjekovog bitisanja na ovom svijetu,
a sve vjerske knjige sa njihovim "naravoučenijima o
čovjekovom spasenju" podvale su čovjekovih neprija-
telja iz vidljivog i nevidljivog svijeta.
NEMANJIN KRSTAŠKI RAT PROTIV SRBA
Na županskom prestolu je Nemanja, a njemu sa

desne strane je grčki episkop Jeftimije, Nemanjin
savjetnik i duhovni otac. Ispod lijevo su
grkoortodoksni episkopi sa “svetačkim” oreolima oko
glava, a desno su kasnije pobijeni episkopi srpske
krstjanske crkve (freska Crkve sv. Ahilija u Arilju, s
kraja 13. v.).
149
“Nakon burnih scena, rešeno, da se bogomili
nasilno iskorene. Taj zaključak, naravno, nije primljen
bez otpora i Nemanja je morao krenuti na bogomile
krstaški rat; u tome ratu oni su bili razbijeni i podlegli.
Mnogo je pristalice nove vere tom prilikom pobijeno,
mnogo ih se razbeglo po okolnim pokrajinama, ali su
se mnogi pritajili i ostali u državi, čuvajući učenje i veru,
koja je godila njihovu duhu i odgovarala njihovim
nazorima.” (1)
Tako je Nemanja na Srbe podigao krstaški rat, samo
nije tačna tvrdnja da je to bila neka nova vjera, jer u tu
vjeru Nemanja je prešao iz rimokatoličke vjere i o tome
rimokatolički izvor piše govoreći o bosanskom Kulinu
banu:
“A poslije se oženi sa sestrom Stjepana Nema-
nje, koja bijaše bogomilka, i on postade sljedbenik iste
vjere. Još godine 1174. bio je otajni njihov sljedbenik i
u isto sljedbeništvo privukao je svoju sestru Anu, nje-
zina čovjeka Miroslava, brata mu Konstantina i svog
šuru Stjepana Nemanju, raškog župana;….” (2)
Tako Nemanjin prelazak iz rimokatolicizma u krstjan-
sko pravoslavlje rimokatolički izvor naziva Nemanjinim
prelaskom u bogumile i to je jasno da su "bogumili" bili
pravoslavci srpske krstjanske crkve.
Ono što je tačno u citatu jeste da je Nemanja
poveo krstaški rat protiv Srba, mnoge pobio, mnogi su
se razbježali iz Nemanjine države, ali su se mnogi
pritajili i ostali u Nemanjinoj državi čuvajući krstjansko
učenje i vjeru. Da je to je istorijska i vjerska istina, to
svjedoče mnogi krstjanski stećci širom Srbije sve do
20. vijeka. Svjedoče to i krstjanski prehrišćanski običaji
koji i danas traju u srpskom narodnom pravoslavlju. I
150
svi znamo da je to živa istina i kome glumimo grkoorto-
doksne svetosavce? Velika je to grehota zbog onog od
Nemanje pobijenog srpskog naroda, grehota je zbog
onog srpskog naroda sto se razbježao sa svoje zemlje,
grehota je zbog onog srpskog napaćenog naroda što
je ostao u državi srpskog krvnika Nemanje i tajno
čuvao svoju vjeru i grehota je pred Bogom laž o
“svetosavlju” prihvatiti za istinu.
…………………….
(1) Stanoje Stanojević, Istorija srpskoga naroda,
Štamparija “Dositije Obradovi ć”, Beograd, 1908, str.
116.
(2) Primjeri bosanskohercegovačke pismenosti i
književnosti od 11. do 19. stoljeća, Bosanski franjevci
– ilirici, Ivan Jukić, str. 79-80, Izbor, transkripcija,
predgovor i rječnik Darija Gabarić-Bagarić, HDK
Napredak, Zagreb – Sarajevo, 2004.
NEMANJIĆI NISU SLAVILI KRSNU SLAVU

Srbi su primili hrišćanstvo mnogo, mnogo prije
Rastkovog (Savinog) rođenja. Da li je to bilo u apostol-
sko vrijeme ili kasnije, to u ovoj temi nije važno: važno
je da srbskom hrišćanstvu nije početak sa svetim Sa-
vom.
Konstantin Porfirogenit piše o krštenoj Srbiji još
u 10. vijeku. Nije valjda da su Srbi bez Krsnih slava
vijekovima čekali da se rodi Rastko Nemanjić i da po-
stane Sveti Sava, pa tek tada da od Save traže blago-
slov da smiju slaviti svoje Krsne slave?
Srbi su slavili Krsne slave prije vremena Svetog
Save i poslije Svetog Save. I koje zasluge ima Sveti
151
Sava što Srbi slave Slavu? Nikakvu zaslugu tu Sava
nema, već suprotno: grkoortodoks Sava u svojoj arhi-
episkopiji kao paganske običaje zabranjivao je slav-
ljenje Krsnih slava, jer tako zapovijedaju kanoni Orto-
doksne crkve. Ni jedan Nemanjić nije slavio Krsnu
slavu, ni jedan feudalac nemanjićke države nije slavio
Krsnu slavu, knez Lazar nije slavnio Krsnu slavu.
Kad je o njihovim “slavama” riječ, sve one priče
tipa “misli se”, “vjeruje se”, “pretpostavlja se” samo su
proizvoljna nagađanja pojedinaca, jer ne postoji ni je-
dan pisani istorijski izvor za to (epska narodna poezija
nije istorijski izvor). Sagraditi manastir ili crkvu u slavu
nekog sveca, nije proslavljanje Krsne slave.
Nemanjići i sva njihova vlastela bili su vizan-
tijski (romejski) ortodoksni hrišćani i strogo su poštovali
pravila Ortodoksne crkve, te kao takvi nisu praktikovali
ni jedan od prehrišćanskih srpskih običaja.
U testamentu krstjanina gosta Radina, piše:
“…NA VELIKI BLAGI DAN U SVETU NE-
DJELJU I U SVETU PETKU I NAVLAŠNO NA DAN
SVETOGA ROŽANSTVA HRISTOVA I NA SVETO
BLAGOVJEŠTENJE I NA SVETO VASKRSENIJE GO-
SPODNJE I NA DAN SVETOGA GEORGIJA, MOGA
KRSNOGA IMENA…” (1)
Krstjani su slavili Krsno ime (Krsnu slavu) i
jasno je ko su bili krstjani. Evo šta piše u povelji Be-
lijaka župana i Radića vojvode Sankovića Dubrovča-
nima" od 15. aprila 1391. godine:
"I za potvrdu svega gore pisanog u ruke Žuna
Sorkočevića i Palka Gundulića, poklisarima Opštine
dubrovačke mi, Beljak i Radič, sa svima više imenova-
152
nima, na Sveto pismo Hristovoga jevanđelja iz dobre
volje i sa čistim srcem prisegli smo verom i dušom, i
oca našega i roditelja naših Svetim Đurđem i arhan-
đelom Mihajlom, našim krsnim imenima, da izvršimo i
svršimo i utvrdimo sve pisano u ovoj povelji, i da naša
deca i naši potomci i naša vlastela i svaki naš čovek
izvrši i ne prenebregne ovo pisanje, niti bilo koji drugi
gospodin ili čovek, gde možemo mi da dosegnemo."
(2)
................................
(1) Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina, Glas-
nik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska XXIII,
Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1911, str. 368 - 373.
(2) Franc Miclosich, Monumenta Serbica, Vien-
nae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, Seit. 217-
219.
MAGARCI
Slijepim poslušanjem naših gazda magarećim
vjerovanjem u svaku njihovu izgovorenu ili napisanu
riječ, svi smo mi veliki magarci postali. HEVTA! Šta je
HEVTA?
Rekneš li danas u društvu Srba HEVTA (sed-
mica, nedjelja ili tjedan), svi će te poprijeko pogledati
sa pomišlju:
"Gle poturice, p...a mu materina!"
A tako su od pamtivijeka govorili svi naši stari do veli-
kog svetosavskog posrbljavanja, jer "do sv. Save i nje-
gove crkve Srbi nikad nisu bili posrbljeni".
Čvokaju nas u mozak za riječ HEVTA, a to je
perzijska riječ sa značenjem SEDAM, SEDMICA. Po
čemu je to samo turska riječ kad i Perzijanci pripadaju
153
arijskoj grupi naroda, dakle i perzijski jezik je grana
stabla arijskih jezika, zar ne? Zar Srbi nisu Arijevci i
zašto i u jeziku Srba ne bi bila riječ HEVTA i prije
turskog osvajanja?
I trube Internetom Arijevci Srbi kako su Etrurci
Raseni, tj. Srbi. Istorija zna da su drevni Raeti bili na
teritoriji današnje Švajcarske i zna istorija da su to
naseljeni Etrurci, tj. Raseni. I gle "čuda", dragi braćo
magarci i sestre magarice srpskog roda: raetsko EVNA
je SEDMICA! (1)
Jermensko EVTHN je SEDMICA (2), a istorija
tvrdi da su Jermeni porijeklom od Briga Tračana isto
kao što su i Etrurci, tj. Raeti, porijeklom bili od Trača-
na. Jesu li Srbi od Tračana? Jesu, jesu, braćo magarci
i sestre magarice!
I grčko EPTA znači SEDAM i kazu HEPTA-
GON za ono sto je na crtano sa SEDAM strana.
A znate li, braćo magarci i sestre magarice, ko
najvise širi laži o porijeklu i istoriji Srba? Pitaj svog
vladiku o porijeklu Srba i on će ti kazati vatikansko-
grčku priču o “doseljenju Slovena”, a ti mu onda učini
poklon uz cjeliv desnice i svetosavski magarećim nja-
kom zanjači koliko te grlo nosi:
“Njiiiihaaaa! Njiiiiihaaaa! Njiiiiihaaa!”
.............................
(1) Robert Ellis, The Armenian Origin of the Etrus-
(2) Ibid.
154
PAMET BERI, IL' I TO POSERI
Sanskritsko DAIDA ( दै ड ) = ZAŠTITNIK, STA-
RATELJ. Tako od DAIDA postade DAIĐA:
DAIDA > DAIDJA > DAIĐA (DAIDŽA)
To što su nas naučili da je turska, to je dio ide-
ološkog plana na ubijanju i istrijebljenju Srba i bez
srpske politike i vrha SPC to nikako ne bi moglo proći.
Glavni štabovi uništenja Srba su među srpskim mrtvim
i živim vođama (uglavnom su to veliki srpski grkoorto-
doksni "svetitelji i heroji").
ISUS I VRH PIRAMIDE

"Ram, dete moje, govoraše sveštenik, posma-
traj teme piramide, koje je jedna tačka, i osnovu pira-
mide, koja je jedan kvadrat, i ti ćeš pojmiti dva osnov-
na principa našega sveta: beskonačno i konačno; ne-
određeno i određeno; Boga i svet.
Šta je teme piramide nego, polazna i dolazna
tačka svega. Iz njega ističu i u njega utiču ivice i strane
piramidine. U njemu se kvadrat osnove projektuje kao
tačka; ka temenu sve gravitira i zato je ono simbol
Boga." (1)
"Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od
ugla. To bi od Gospoda i divno je u našim očima."
(Psalm,118,22-23)
"A reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pis-
mu: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od
ugla; to bi od Gospoda i čudo je u vašim očima."
(Matej,21,42)
155
"Tako dakle više nijeste tuđi i došljaci, nego
živite sa svetima i domaći ste Bogu, nazidani na te-
melju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam
Isus Hristos, na kome sva građevina sastavljena raste
za crkvu svetu u Gospodu; na kome ćete se i vi sazidati
za stan Božij u duhu." (Ef.2,19-22)
"A kad dođete k Njemu, kao kamenu živom, koji
je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i
pribran: i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhov-
nu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni,
koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista. Jer u pismu
stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen krajeuga-
lan izbrani, i skupoceni; i ko Njega veruje neće se po-
stideti. Vama, dakle, koji verujete čast je; a onima koji
se protive kamen koji odbaciše zidari on posta glava
od ugla, i kamen spoticanja i stena sablazni."
(1.Pet.2,4-7)
Nema sumnje: Isus je tjeme, vrh piramide ili
glava od ugla, apostoli su temelj piramide, a hrišćani
kamenje piramidinog zdanja. Dakle su pisac citiranih
stihova Psalmi, pisac Matijinog jevanđelja, apostoli
Pavle i Petar bili upućeni u duhovnu simboliku pira-
mide, upućeni u simboliku njene baze, njenog zdanja i
njenog vrha. Tako biva jasno da su oni bili članovi
nekog drevnog tajnog mistično-ezoterijskog društva u
kojem su primili to znanje.
............................
(1) Neimar, organ jugoslovenskih slobodnih zidara,
Br. 6, mart 1922, Beograd, Grafičko preduzeće “Pros-
veta” A. D., 1922, str. 287.
156
MARAN ATA – TAJNI ZNAK ZA UBISTVO
Pavle nadgleda izvršenje ubistva 17-godišnjeg

Stefana.
Prije nego što je postao hrišćanin, apostol Pav-

le je od judejskih prvosveštenika i Sinedriona bio za-
dužen da traži hrišćane, da ih hvata, predaje Sine-
drionu ili da sam sa svojom pratnjom na licu mjesta
ubija da ubija hrišćane (tako je ubio 17-godišnjeg đa-
kona Stefana). Onda je Pavle konvertirao u hrišćani-
na, nametnuo se za trinaestog apostola i nastavio po-
sao ubice, samo je što je sad među hrišćanima ubijao
protivnike svog učenja. To se vidi iz Pavlove poslanice
njegovim sljedbenicima (1.Korn.16,22):
“Ako tko ne ljubi Gospodina našega Isusa Kri-
sta, neka bude proklet! Maranatha!” (Prevod: Ivan Ša-
rić)
“Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude prok-
let. Marana tha!” (Prevod: Jeruzalemska Biblija)
157
“Ako netko ne voli Gospodina, nek bude ana-
thema. Marana tha.” (Prevod: Tomislav Dretar)
“Ako ko ne ljubi Gospoda, proklet bio. 'Maran
ata'." (Prevod: Emilijan M. Čarnić)
“Ako ko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista da bude
proklet, maran ata.” (Prevod: Vuk S. Karadžić)
Hrišćanski teolozi i tumači Biblije govore da
MARANATHA dolazi iz aramejskog “mār’-á-năth’á,
mārānā’āthāh” i tvrde da to znači simboličnu ekspre-
siju sa smislom “naš Gospod dolazi” (1). Te riječi u
aramejskom jeziku nema, nema je nigdje u Bibliji osim
u navedenim stihovima Pavlovih poslanica, a izrečena
je nakon bačene anateme (prokletstva) na sve koji ne
vole Isusa Hrista.
Aramejski je semitski jezik proizašao iz jezika
Sumeraca i Asiraca, a sumersko MARAD znači UNI-
ŠTI, ZDROBIJ, SATARI (2). Korijen MAR- ima veze sa
DU-BINA, PONOR kao što to ima i latinsko MARE
(MORE) kao i hebrejsko ime MARIJA. Dakle, nikako od
korijena MAR- nije moglo postati GOSPOD.
Pogledajmo šta riječ MARANA THA: grčko Μα-
ρανα θα) bukvalno znači:
a) sanskritsko MARA = MORITI = UBIJATI (3)
b) sanskritsko MARAṆA = SMRT (4)
c) sanskritsko THA = ZNAK OPASNOSTI (5)
MARAṆA THA (grcki: Μαρανα θα > MARAṆA THA
MARAN ATA ili MARANA THA je Pavlova taj-
na šifra njegovim najpovjerljivijim sljedbenicima za ubi-
janje Pavlu neposlušnih hrišćana i nehrišćana.
Kako je Pavle naređivao ubistva, saznaćemo iz
jedne Pavlove poruke za nekog rodoskrvnika za kojeg
158
se čulo da se kurvao sa svojom maćehom (1.Korn.1-
5):
“παραδοῦναι ῦναι τὸν τοιοῦτον τῷ Σατανᾷ εἰς
ὄλεθρον εἰς σαρκός ἵνα τὸ πνεῦμα σωθῇ ἐν τῇ ἡμέρᾳ
τοῦ Κυρίου.”
Grčki izraz “τῷ Σατανᾷ εἰς ὄλεθρον εἰς σαρκός ἵνα τὸ
πνεῦμα σωθῇ” u latinskim i svim prevodima zapadnih
Biblija prevodi se sa “da se preda Satani na uništenje
tijela, da bi se duh spasio”.
Šta se desi kad se čovjeku ili bilo čemu živom uništi
tijelo? Odgovor je prost: tijelo se ubije! Po Mojsijevom
zakonu datom Jevrejima ovo je kazna za rodoskrvnike
(Levitski zakonik, 20,11). Evo primjera primjene tog
zakona u Novom zavjetu (1.Korn.1-5):
“Da se takav preda sotoni na propast tijela, da
se duh spasi u dan Gospodina našega Isusa Krista.”
(Prevod: Ivan Šarić)
“neka se takav preda Sotoni na propast tijela
da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa.”
(Prevod: Jeruzalemska Biblija)
“da se takav čovjek preda Sotoni za uništenje
njegovog tijela, da bi duh bio spašen u *dan Gospo-
dov.” (Prevod: Tomislav Dretar)
“Da se on preda sotoni na mučenje tijela, da bi
se duh spasao u dan Gospoda našega Isusa Hrista.”
(Vuk S. Karadžić)
Evo i Pavlove zapovijesti za ubistva konkure-
nata koje se protive njegovom učenju:
“Ovu pak zapovijest predajem ti, sine Timotije,
po pređašnjijem proroštvima za tebe: da ratuješ u nji-
159
ma dobar rat, Imajući vjeru i dobru savjest, koju neki
odbacivši otpadoše od vjere; Među kojima su Imenej i
Aleksandar koje predadoh sotoni da se nauče ne huli-
ti.” (1.Tim.1,19-20)
Tajnom lozinkom MARAN ATA apostol Pavle je
naređivao da se njegovi neposlušnici i protivnici ubija-
ju. Dakle se ne treba čuditi svim ubistvima, ratovima i
genocidima koje je crkva kroz istoriju učinila u ime
hrišćanstva: tako im je od Pavla tajnom riječju zapo-
vijeđeno u Novom zavjetu, isto kao što je to zapovije-
đeno Judejima u Starom zavjetu i kao što je to zapo-
vijeđeno muslimanima u Kur’anu: ubij neposlušnika i
nevjernika!
…………………….
(1) The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Ge-
neral editor Merril C. Tenney, Zondervan Publishing
House,1967, p. 508.
ISBN 0-310-23560-X
(2) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
1908, p. 233.
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
789
(4) Ib.
(5) Ib., p. 464.
160
OTARASI SE OTARAČA
OTARI > OTARAČ
Keltski (gaelik) OTRACH, OTRACHAIL (OTR-

AČ, OTRAČAIL) = PRLJAVO, POGANO, GNOJNICA
(1).
Jermensko ÔTARAZGI znači STRAN, STRA-
NAC (2), a srpsko OTARASI znači UDALJI SE OD
NEKOGA ILI NEČEGA JER JE TO TEBI STRANO I
NE TREBA TI, OSLOBODI SE.
161
Gaelik OTRACH (OTRAČ), srpsko OTARAC,
jermensko OTARAZGI i srpsko OTARASI u srodstvu
su oblikom i značenjem i porijeklom su iz nekad jednog
jezika drevnih TRAČANA BRIGA.
U jermenskom ÔTARAZGI i u srpskom OTA-
RASI složene su od dvije proste riječi:
a) OTAR + AZGI > OTARAZGI
b) OTAR + AZGI > OTAR + ASGI > OTAR + ASI >
OTARASI.
OTAR je STRANO, PRLJAVO, POGANO, a šta je
AZGI (ASI)?
Korijen u riječi AZGI je AZ (AS):
“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa
VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao
ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.”
(3)
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih
Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi
GOSPOD." (4)
AZ je stariji oblik riječi AS i to je titula Sunca: JASNO,
ČISTO, SVIJETLO, BISTRO (JASIKA je BIJELE kore).
Ime drevnih PELAZGA je od BEL + AZGI = BE-
LOV SJAJ. Suprotno od BELAZGI (PELAZGI) je OTA-
RAZGI = STRANO, PRLJAVO, POGANO.
…………………….
(2) Robert Ellis, The Armenian origin of the Etrus-
162
(3) William Holwell, Mythological, Etymological
In The Poultry, 1793, pg. 55.
(4) Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.
POČETAK
U Početku su stvoreni nebo i zemlja.
163
Priča jednog prijatelja, bivšeg đaka bogoslovi-
je:
"Pitao sam profesora šta je početak stvaranja
svijeta i on mi reče da je to bukvalni početak Stvara-
nja. Onda sam ga zbunio pitanjem kako može posto-
jati početak nečega, ako ničega prije toga nema, kako
može postojati početak? Početak je morao postojati i
prije stvaranja neba i zemlje. A on se nasrdi i odbrusi
mi da je to jeres, a ne učenje crkve."
I zaista je prijatelj u pravu, jer gle: " U početku stvori
Bog nebo i zemlju." (Knjiga stv.1,1)
Da pojasnimo smisao gornjih riječi: u flaši stvori maj-
stor brodić.
Bez prethodnog postojanja flaše ne možeš u flaši stvo-
riti brodić. Tako je i Tvorac u već postojećem Početku
"flaši" stvorio nebo i zemlju. Ali i dalje ostaje pitanje: šta
je ovaj Početak?
Riječ POČETAK izvedena je od POČET, a
POČET od PO KET. PO upućuje na akciju. Šta je KET?
KET je stanje u kojem neko ili nešto pasivno boravi:
"On cijeli dan KETI u kući." Ovome je srodno i gaelik
POK, POKA (vreća, kesa) od kojeg potiče englesko
POCKET (džep).
I zaista: šta je Početak u kojem su stvoreni
nebo i zemlja?
164
BLAGOSLOV BOGA SUNCA
Božiji blagoslov mira i napretka (stećak u Radimlji).
165
Božija ruka blagoslova: mir i napredak (The Abizar
Stela, 2-3 century AD, Algerian Museum; discovered
in 1859, Tigzirt, Kabilya, Algeria).
166
Bog ljetnjog Sunca sa podignutom desnom rukom
mira i blagoslova.
167
BABA JAGA I JAGORČEVINA
Ni jedno srpsko prehrišćansko božanstvo nije

od crkve i crkvenih ljudi toliko izvrgnuto ruglu i pod-
smijehu kao boginja BABA JAGA. Toliko je grdnih laži
smišljeno o BABA-JAGI, da je to i sramota i grehota.
Petar Skok kaže:
“baba f ‘stara žena, djedova žena; u prenese-
nom značenju prema bavljenju s djecom: dadilja’. Po-
kazuje udvostručenje (reduplikaciju) istog sloga kao
mama, tata, internacionalne djetinje riječi. Riječ je
prastara. Ide u baltoslavensku zajednicu kako doka-
zuju litavski boba, lotiški baba).” (1)
Riječ BABA je prastara riječ iz baltoslovenske
jezičke grupe, nije dakle turcizam. U srednjoj Bosni i
dan-danas neki muslimani BABU zovu MAJKA, neki
Srbi BABU zovu STARAMAJKA, jer je PRAPREDAK,
PRABABA. Pogledajmo i ovaj zapis o BABI:
“Baba straca zvala uz vrbopuc, a starac joj se
odazvao uz vinober. Baba deda u proleće na megdan
zove, a ded babu opet zove čak o jeseni.” (2)
Ovdje vidimo da BABA predstavlja ženski oplodni prin-
cip proljeća, a zašto pokazaćemo na primjerima koji
slijede.
U baskijskom jeziku BABA je AMONA (sjetimo
se da je vrhovni bog Sunca kod drevnih Egipćana bio
AMON): AMON je bog Sunca (muški oplodni princip),
a AMONA samo može biti žena AMONOVA (ženski
oplodni princip). U katalonskom BABA je AVIA (àvia),
a znamo da AVA (ABA) u mnogim jezicima znači
OTAC.
168
Staro ilirsko i današnje italijansko BABO (3)
znači OTAC, te i Srbi, kao potomci Ilira, oca su zvali
BABO i ni to nije turcizam, već internacionalna riječ
koja je u obliku ABI (4) zabilježena i čak i kod pleme-
na Olamentke u Kaliforniji. BABO je OTAC, BABA je
MAJKA.
Ko je BABA JAGA?
U sanskritu JAGAT je BILJE i neka nam ta ri-
ječ bude vodilja i idemo njenim tragom:
- JAGADA ( जगद ) = ČUVAR, STARATELJ
- JAGADDIIPA ( जगद्दीप ) = SUNCE
- JAGADYONI ( जगद्योधि ) = ŽIVA, ZEMLJA, VIŠNU
- JAGADAMBA ( जगदम्बव ) = MAJKA SVIJETA
- JAGADAYU ( जगदवयु ) = IZVOR ŽIVOTA
- JAGATI ( जगिी ) = ŽIVUĆE, POKRETNO,
ZEMLJA;
- JAGANU ( जगिु ) = VATRA, BIĆE
- JAGAT ( जगि् ) = ŽIVOT, KOSMOS, SVIJET,
ZEMLJA, BILJE, ČOVJEČANSTVO.
Kanarisko JAGAN-MATE = MAJKA SVIJETA (PAR-
VATI) (5)
Sve iznad nabrojane riječi u svom korijenu sadrže
korijen JAG- i sva njihova značenja odnose se na
SVJETLOST, SUNCE, VATRU, DUŠU i BOGA.
Korijen JAG zadržao se u našim narodnim ime-
nima: JAGO, JAGICA, JAGOMIR, a tu je i svima omi-
ljena JAGODA. Kod Priboja se nalazi brdo JAGAT sa
ostacima srednjovijekovne tvrđave. Jasno je dakle da
je BABA JAGA MAJKA ZEMLJA, VELIKA MATER
ZEMLJA.
169
Od sanskritskog JAG postalo je današnje
srpsko JAK, a JAGA je JAKA, SILNA, MOĆNA. Kao
boginja proljeca ona je ne samo JAKA, nego je i BABA
RAGA: SARENILO, RADOST, LJUBAV, SUNCE,
PAZNJA, HARMONIJA, MELODIJA, RUMENILO, SVI-
TANJE... (sve ovo hrišćanstvo je okrenulo na ruganje
kroz strašenje djece: BABA ROGA).
I na kraju zapečatimo ovu priču istinom pomo-
ću srpske riječi JAGORČEVINA. To je složenica od
riječi JAGOR + KEVINA. U ovoj riječi u nekom vreme-
nu desila se palatalizacija (K > Č ), a prvobitni oblik bio
je JAGOR KEVINA i od JAGOR KEVINA danas imamo
ime biljke JAGORČEVINA.
JAGOR KEVINA je SVJETLOST KEVINA, VA-
TRA KEVINA, SJAJ KEVIN, SILA KEVINA. A ko je
KEVA? To je brigijska VELIKA MATER KEVA poznata
pod raznim zapisanim oblicima imena KIBELA.
…………………….
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str.128.
(3) Proceedings of the Philological Society for
1852 and 1853, Volume 6, London, 1854, p. 198.
(4) Ibid.
(5) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and
English, Revised, Corr-ected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore,
1858, p. 443.
170
NARODNA IMENA MJESECI
Teže je jednu laž suzbijati, nego deset novih

istina otrkriti. Tako je i sa tkz. "srbskim narodnim nazi-
vima meseci", koji se već nekoliko godina nameće na-
rodu preko srpskih lažova, mutivoda, mutikaša, pa-
lamudatora, nikogovića, srpskih konja i budaletina.
Srbi kao narod nikad nisu imali ujednačena
imena mjeseci, jer geografska podneblja na kojima su
Srbi živjeli nisu bila vremenski ujednačena, a nazivi
mjeseci uglavnom su ovisili od vremenskih uslova i
vrste sezonskih poslova (npr. vremenski uslovi u pri-
morskoj Hercegovini i planinskoj Bosni nisu isti i bilo je
područja gdje uopšte nije gajena vinova loza i kako će
se u tom području neki mjesec zvati "grozdober"?
Može li?
Ako se već žele ustanoviti neki srpski narodni
nazivi mjeseci, onda to moraju biti nazivi koji opisuju
istovremene opštevažeće prirodne pojave u svim
područjima u kojima Srbi žive.
Evo narodni nazivi mjeseci pa izaberite nazive
iz svog kraja i svog sela pa lažite srpskom narodu da
su to "stari srbski nazivi meseci", kao što to rade neki
spomenuti beogradsko-srpski lažovi:
JANUAR: prosinec, sečenj (sečanj, sečenj, sječanj,
sječen, siječanj, sičan), koložeg, (koložek), golemi
mesec; bogojavljenski, svetojovanski, jovanjštak, “oko
Jovana dne”, “oko svetog Save”.
FEBRUAR: sečen (sečan, sečko, sečka), veliki sečko,
ljutij, veljača, (aveljača, oveljača, velijača, velje), unor;
sretenjski.
171
MART: brazen (bresen, brezanj), ožujak, suhi, sušac,
mali sečko, letnik, lažak, derikoža; blagoveštenski.
APRIL: cveten (cvetanj), travanj, mali travanj, brzosok,
duben, biljar, lažitrava; đurđevski.
MAJ: travanj (traven), veliki travanj, svibanj, cvetanj
(cvijetanj, kvetel), crvenik, čerešnjar (črešnjar, čere-
šnjar); carski.
JUN: čerešnjar (crešnjar, trešnjar), izok, cerven,
crvenik, žitvar, lipanj (ljepanj), lipstak; petrovski.
JUL: črven (crvenc), srpanj (srpan), zar, žarkij, lepec
(lipec), biljar, žetvar; ilinjski, svetoilinski, ilijnštak (ilij-
štak, ilijinštak).
AVGUST: ruin, srpen (srpanj, serpen), kolovov (kolo-
voz), gumnik; makaven, gospođinski, velikogospo-
đinski, gopodinštak, “oko Velike Gospe”; prabraž-
denski.
SEPTEMBAR: rujan (rujen), vresen (bresenj), grozdo-
ber, gruden; miholjski, miholjitak, malogospođinski,
“oko Male Gospe”, bugurojčin.
OKTOBAR: listopad, pazdernik, rzijen; lejčin mesec,
mitrov, mitrovski, mitrovštak, “oko Mitrova dne”,
lučinski, lučinštak.
NOVEMBAR: gruden, student (studeni), listopad, paz-
dernik; mratinji, mratinjski, mratinstak, svetoandrejski,
aranđelovski, “oko Aranđelova dne”.
DECEMBAR: student (studeni), prosinac, prosinec,
gulemjut mesec; nikoljštak, “oko svetog Nikole”, bužu-
kjov, božićnji, “oko Božića”, koledar.
172
Dakle, od mnoštva ovih naziva koji su to
"originalni srbski nazivi meseci"? I našao se neki srpski
konj pa odabrao nazive svoje babe iz svog sela sa vrha
planine i sa ostalim konjinama prodaje jaja za bubrege
kako su to "originalni srpski nazivi".
“Derikoža”? Kakvo deranje koža, konjine srp-
ske? Mart je početak proljeća, sunca, visibabe, ljubi-
čice, kaćuna, jagorčevine...pčela, pjesme ptica, igranja
stada po livadama! Nema klanja ni deranja koža, Veliki
Časni post traje, idioti komunistički!
Maj je njima "cvetanj"? Konjine srpske, zar ne
cvjeta već u martu pa kroz april? Izađite u bašte,
pogledajte oko sebe, debilčine jedne! Nisu svi Srbi sa
vrha vaše Goleš laž-planine u kojoj cvjeta tek u maju!
“Lažitrava”? “Šumpoad”? “Šumopad”, mjesec
kad šuma pada!? Zar i to negdje ima, idioti srpski? Ne,
naravno da nema, ali to je s uma pad, srpski sumopad
lažova, mutivoda, mutikaša, palamudatora, nikogovi-
ća, srpskih konja i konjina koji su plaćeni od nekoga da
taj pad bude što dublji!
..............................
Literatura: Nenad Đ. Janković, Astronomija u preda-
njima, običajima i umotvorinama Srba, Srpska aka-
demija nauka, Beograd, 1951, str. 163-164.
173
KORIJENI RIJEČI I KORIJENI NARODA
Gora u vatri izlazećeg Sunca.
Gasovi K, G, C vrlo često u govoru prelazu

jedan u drugi.
Velški: GOR = VISOK (1)
Gaelik (škotski):
- GOIRT = GRIJANJE, TOPLINA (2)
- GREAD = PRASAK, EKSPLOZIJA, GORENJE,
SPRŽOTINA (3)
- GREADADH = PLAMTEĆI, PRŽEĆI (4)
- GREADHNACH = BLJEŠTAV, SVIJETAL (5)
- GREANN = LJUT, BIJESAN (6)
174
- GREADANTA = VRUĆ, VREO (7)
Gaelik (irski):
- GOR = SVJETLOST, DOBRO, PRIJATNO, UŽI-
TAK, UPALA (VATRA), PLIK (8)
- GORADH = TOPLINA, GRIJANJE (9)
- GORAIM = GRIJANJE, TOPLOTA (10)
- GORN = KOMAD GOREĆEG DRVETA, GLAV-
NJA (11)
- GORRACH = LJUTIT, BIJESAN (PAO U EMOTIV-
NU VATRU) (12)
ENO GORE GORE GORE!
Sve GORENJE, sve GREJANJE, sve KRES, sve VAT-
RA!
Uzmimo korijen GRE- iz škotskog gaelika:
a) GRE + A > GREA = GREJANJE = VATRA
b) GREA > KRE > CRE
c) CRE = GLINA
d) CREPULJA = POSUDA OD PEČENE GLINE
e) CREP = PEČENA GLINE
f) CREMACIJA = KREMACIJA = SPALJIVANJE
Nisu li proroci Tarabići iz KREMNE na TARI (Tara, Ta-
ranis je keltski Perun)! U sjevernoj Italiji ima grad
CREMONA u istoimenoj pokrajini.
CRE = KRE: KREMEN, KRES, KRESIVO, KRES-
NICA, KREJA, KREHA, KRESTA!
Sve ove riječi svjedoče keltsko, tj. tračansko porijeklo
Slovena, Srba i današnjih Balkanaca “slovenskog” po-
rijekla koji su primanjem različitih religija postali to što
su danas i krve se zbog vjerskih razlika koje su
njihovim precima silom okupatora nametnute.
175
…………………….
1832. pg. 148.
(2) Norman Macleod and Daniel Dewar, A Dicti-
onary of the Gaelik Language, Glasgow and London,
W. R. M’Phun Publisher, 1833, pg. 778.
(3) Ibid., pg. 339.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) ibid.
(7) Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, pg. 768.
(8) Edward O’Reilly, An Irish-English Dictionary,
Dublin: James Duffy, 1864, pg. 288.
(9) Ibid.
(10) Ibid., pg. 299.
(11) Ibid.
(12) Ibid.
BITOLA
Ime BITOLA je po keltskom (velškom) BITTO-
LWS (BITOLUS) = BIVO (1).
................................
(1) William Richards, Welsh and English Dicti-
onary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. pg. 96.
176
ROMANIJA
Ime planine Romanije ne znači "zemlja Rimljana",
jer u vrijeme dolaska Slovena na te terene na Romaniji nije
bilo Rimljana, nego su bili starosjedioci Vlasi. Vlasi su po-
rijeklom Kelti (Tračani ili Iliri).
Keltsko (gaelik) ROM znači ČUPERAK, PERČIN,
ROG, a ROMAS , ROMACH (čitaj: ROMAČ), ROMAI-
CHE (čitaj: ROMAIČE) znači RUTAV, KOSMAT, VLA-
SAT. (1)
Tako otpadaju sve priče da su Vlasi romanizirani ostaci Ri-
mljana, te imena Rumâni, Rumîńi, Români, Rumâri, Ar-
măni, Arumunji, Aromuni samo su razni oblici keltskih riječi
ROM, ROMAS, ROMACH i ROMAICHE.
Takodje biva jasno zašto je vlaški dubrovački sveti VLAHI
ili VLASO isto što i VELES: zato jer je VLASAT kao tra-
va VLASULJA (ne zaboravimo ni to da su Srbi kao svoje
perčine morali sjeći tek po strogoj Karađorđevoj naredbi).
............................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Publi-
shed by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, 769-770.
177
RA, ROG I SVAROG
Y (RA) = RAČVE, RAŠLJE, RAKLJE

Y = RA = SUNCE
Keltski (gaelik) RAS, RASAN = JAROST, ŽESTINA
(1)
Keltski (gaelik) RASACH = GRANAT (2)
Jedno od najstarijih imena Sunca je "Ra". Znak za "Ra"
je Y.
Sanskrit ra ( र ) = vatra, toplota, ljubav, sjaj, bljesak,
davanje, zlato (3).
Sanskrit: rā ( रव ) = imalac, davalac, darovatelj (4)
178
Vatreni soko starih Slovena je Rarog, Rarag, Rarašek,
Jarog, Rarač, Rarik, Svarog.
Sunce rasipa zrake: ra + sipa
Sanskrit: sī ( सी ) = crtati pravu liniju (5)
sanskrit: pā ( पव ) = pazi, vlada, štiti (6)
Ra-zmi-ca-ti, ra-sko-pa-va-ti, ra-zba-ci-va-ti: ☼
Sanskritsko raśmi ( रस्त्ि ) = svjetlosni zrak, sjaj, divota,
veličanstvenost (7)
Sanskrit: roka ( रोक ) roka = sjajan, blistav, zračeći,

svje-tilo, sjajilac (8)
Ro > rod
Ro > rog
Sva + rog > Svarog
Ro > roga > roka > ruka
179
Ro = iz, od, izdanak, grana, poticanje, porijeklo
Oganj < og + an
Sanskrit: an ( अि् ) = dah, disanje, živjeti, kretati se (9)
Og > og-rug > ogrug > okrug
Sanskritski: rug ( रुग् ) = ruj ( रुज् ) = ono što lomi, krši,
oz-ljeđuje, stvara bol (10)
Sanskrt: svā ( स्वव ) = skraćeno za svar (11)
Sanskrit: svar ( स्वर् ) = sunce, sunčano, svjetlo, bljesak;
nebesa, raj; svijetli prostor; dostavljač života; prostor
između Sunca i polarne zvijezde, prostor između
planeta i sazviježđa (12):
Sva + rog > Svarog
Svar + og > Svarog
…………………….
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Pu-
blished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, p. 750.
(2) Ibid.
Di-ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.
859.
(4) Ibid., pp. 859, 879.
(5) Ibid., p. 1218.
(6) Ibid., p. 573.
(7) Ibid., 869.
(8) Ibid., p. 888.
(9) Ibid., p. 24.
(10) Ibid., p. 882.
(11) ibid., p. 1282.
(12) Ibid., p. 1281.
180
RAS, ARSA I ARJANI
Šta znači ime srednjevijekovnog srpskog grada

RAS? To je vrlo prosto: RA je SUNCE, RAS je
181
RASIJANJE, RASVJETA, SVJETLOST, SVJETLO.
Dakle RAS znači SVJELO, a SVJETLO je SLAVA.
Osnovu RAS nalazimo u svemu što se širi kao
RAS: RAZBACATI (< RAS-BACATI), RASKOPATI (<
RAS-KOPATI), RAZGONITI (RAS-GONITI), itd.
Pošto se ime RAS tumači metatezom od grč-
kog i latinskog ARSA (kao i ime rijeke RAŠE u Istri)
treba reći da nije tako, nego su RAS (SJAJ, SLAVA) i
ARSA istoznačne riječi. Sanskritsko ĀR ( आर् ) je
skraćenica od ARYA-NTI ( आयास्त्ि ) što znači ČASTITI,
SLAVITI (ČAST, SLAVA) (1). Keltsko (gaelik) AR
značenjem je isto kao i gaelik AIR (2). Gaelik AIR znači
ZAKLETVA (3).
Keltsko (gaelik) ARS, ARSA znači ZADNJA RI-
JEČ kojom se kao zakletvom potvrđuje sve prije reče-
no, dakle opet kao zakletva: REKOH, REČE (4). Sva-
koj zakletvi zalog je ČAST i SLAVA onog koji se zakleo.
Keltsko (gaelik) ART, AIRT znači BOG (5) i u
riječi je isti korijen kao u sanskritskom ĀR, u gaeliku
AR. ARS, ARSA: BOG je SVJETLOST, SVJETLOST
JE SLAVA, SLAVA je RAS. Ime drevnih ARJANI
(Aryan race) znači SVIJETLI, SVJETLOSNI, SLAVNI.
.........................
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 149.
Lan-guage,Glasgow and London, W. R. M’Phun &
Son, 1886, p. 31.
(3) Ibid., p. 14.
(4) Ibid. p. 37.
(5) Ibid.
182
ČIJI SU STEĆCI
Sudeći po Božijoj pravdi i zdravoj ljudskoj pa-

meti stećci ne pripadaju ni jednom današnjem narodu,
183
jer su stećke podizali dvovjerci krstjani, a gdje su
krstjani danas?
Ko će od Bošnjaka muslimana da ustane i
javno da kaže:
"Ja sam krstjanin i to su biljezi mojih predaka!"
Hoće li i jedan ortodoksni Srbin svetosavac za
sebe da kaže:
Hoće li i jedan rimokatolik Hrvat da ustane i da
kaže:
Ne, nikad to neće reći ni Bošnjak musliman, ni ortodo-
ksni Srbin, ni Hrvat rimokatolik, već se Bošnjak ponosi
arapskom islamskom vjerom u Alaha, Srbin se ponosi
ortodoksnom vjerom sv. Save, Hrvat se ponosi papinim
rimokatolicizmom!
Zapamtimo: isti, zajednički duh je ono što jedan
narod drži na okupu i jedinstvu, ideja oko koje su
okuplja narod, a na Balkanu ta ideja je to duh vjere koju
tamnošnji narodi ispovijedaju. Krvno porijeklo ništa ne
znači, jer da znači ne bi narodi istog krvnog porijekla
međusobno ratovali, ubijali se i istrebljivali jedni duge.
Današnji Bošnjaci su arapsko-turskog islam-
skog duha, današnji Srbi su vizantijsko-nemanjićkog
ortodoksnog duha, a današnji Hrvati su zapadnog krst-
aškog papistčkog duha.
Sva tri nabrojana vjerska duha bili su krvni
neprijatelji krstjanskog duha, te su terorisali krstjane,
napadali ih, progonili, ubijali i genocide nad njima činili.
184
Po kojoj, dakle, i po čijoj bi pravdi i logici krstjanski
stećci pripadali današnjim Bošnjacima muslimanima,
današnjim ortodoksnim Srbima ili današnjim rimoka-
tolicima Hrvatima?
Stećci pripadaju samo krstjanima ako ih još ima
da priznaju da su krstjani, pripdaju ljudima iste vjere
kakvi su donedavno bili njihovi preci! Ima li danas krst-
jana?
I ne otimajte se za ono što vam istorijski, kultu-
rološki i vjerski ne pripada, to nije vaše, jer kad bi vaše
vjere na tom terenu zadobile apsolutni izvršnu vlast, po
zapovijestima vaših vjera sve bi to bilo uništeno.
185
Bibliografija
Aaron Arrowsmith, A compendium of ancient
and modern geography, London: E. Williams , Eaton,
(etc., etc.), 1839, pg. 151.
A. C. Pearson (Alfred Chilton), 1861-1935, The
Fragments of Sophocles, Vol. I, Cambridge, The Uni-
versity Press, 1917.
A. Campbell, A Santali-English Dictionary, The
Santal Mission Press, Pokhuria, Manbhum, India,
1899.
Archibald Henry Sayce, Lectures on the origin
and growth of religion as illustrated by the religion of
the ancient Babylonians, London: Williams and Nor-
gate, 1888.
Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan
Inscriptions, John Murray, London, 1872.
Arthur Drews, The Christ Myth, London, T.
Fisher Unwin, 1911.
Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek Lan-
guage, Second Edition, Revised, London, Faber
and Faber Limited, 1933.
C. M Houck, The Celestial Scriptures: Keys to
the Suppressed Wisdom of the Ancients, Writers Club
Press, Lincoln, NE, 2002.
Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina, Glas-
nik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska XXIII, Ze-
maljska štamparija, Sarajevo, 1911.
Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of
ancient names of countries, cities, individuals, and
gods, Cambridge, Metcalf and Company, 1856.
Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882.
186
Edward Anwyl, Celtic Religion, Chicago, The
Open Court Publishing Company, 1906.
Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Gaelic Press, 1902-.
Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
Franc Miclosich, Monumenta Serbica, Viennae,
Apud Guilelmum Braumüller, 1858.
Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I,
Introduction xi-xii London, Printed for R. Ackermann,
1821.
Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839.
George Rawlinson, The Five Great Monarchies
of the Ancient Eastern World, Vol. I, London: John
Murray, 1862.
Godfrey Higgins, The Celtic druids; London, B.
Hunter, 1827.
Hjalmar Edgren, An Italian and English Dictio-
nary, New York, Henry Holt and Company, 1901.
Isaak Taylor, Etruscan Researches, London,
Macmillan and Co., 1874.
Jacob Bryant, A Mythological, Etymological,
and Historical Dictionary, London, 1793.
John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
1908.
187
John Lempriere, Lempriere's Classical diction-
nary, abridged by E.H. Barker; London: Longman,
Brown, Green and Longmans, 1843.
John M’Clintock and James Strong, Cyclo-
paedia of Biblical, theological, and ecclesiastical lite-
rature, Vol. I, New York, Harper & Brothers Publisher,
1867.
J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclo-pedia
of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn Publisher,
London and Chicago, 1997.
Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882.
George Rawlinson, History of Herodotus, Vol.
III, London: John Murray, 1862.
Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839.
Laurence Austine Waddell, Egyptian Civili-
zation: its Sumerian Origin and Real Chronology,
London, Luzak & Co., 1930.
Massimo Pallottino, The Etruscans, Indiana
University Press 1975 edition; first published by Ulrico
Hoepli, Milan, 1942.
Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bi-ble
Dictionary, Regency Reference Library, Grand Ra-
pids, Michigan, 1967.
Neimar, organ jugoslovenskih slobodnih zidara,
Br. 6, mart 1922, Beograd, Grafičko preduzeće “Pros-
veta” A. D., 1922.
Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik
Language, Glasgow and London, W. R. M’Phun, 1833.
Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Claren-
don Press, 1968.
188
Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971.
srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972.
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973.
Proceedings of the Philological Society for 1852
and 1853, Volume 6, London, 1854.
Primjeri bosanskohercegovačke pismenosti i
književnosti od 11. do 19. stoljeća, Bosanski franjevci
– ilirici, Ivan Jukić, str. 79-80, Izbor, transkripcija, pred-
govor i rječnik Darija Gabarić-Bagarić, HDK Napredak,
Zagreb – Sarajevo, 2004.
Richard A. Armstrong, Gaelic Dictionary, Lon-
don, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row;
1825.
Robert Ellis, The Armenian Origin of the Etrus-
cans, London: Parker, Son and Bourn, 1861.
Sanjay Sonawani, Origins of the Vedic Reli-gion:
And Indus-Ghaggar Civilisation, Booktango, Bluming-
ton, In, 2015, ISBN: 978-1-4689-5713-6 (e-book).
Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960.
Stanoje Stanojević, Istorija srpskoga naroda,
Štamparija “Dositije Obradovi ć”, Beograd, 1908.
Šefik Bešlagić, Stećci - Kultura i umjetnost, Ve-
selin Masleša, Sarajevo, 1982.
The Christian Examiner and Religious Miscel-
ny, July 1856.
Vuk S. Karadžić, Srpski rječnik istolkovan nje-
mačkim i latinskim riječima, Beč, 1818.
189
Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic
Religion, Motilal Banarsidass Publishers, Delhi, 1999,
p. 9. ISBN: 81-208-0061-3
William Betham, Etruria-celtica: Etruscan
Literature and Antiquities Investigated, Volume II,
Dublin: Philip Dixon Hardy and Sons, 1842.
William Holwell, Mythological, Etymological
In The Poultry, 1793.
William Richards, Welsh and English Dictio-
nary: Geiriadur Cymraeg a Saeseneg, Caerfyrddin:
Published by Ewan Jones, 1832.
William Ridgeway, The Early Age of Greece,
Vol. I, Cambridge, The University Press, 1901.
William Reeve, A Dictionary Canarese and
Sanderson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press,
1858.
William Ricketts Cooper, An Archaic Dictio-
nary: Biographical, Historical, and Mythological, from
the Egyptian, Assyrian and Etruscan monuments and
papyri, London: Samuel Bagster and Sons, 1876,
William Smith, Dictionary of Greek and Roman
geography, London: John Murray, 1872.
Walter William Skeat, An Etymological Dicti-
onary of the English Language, Second Edition, Ox-
ford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893.
Zondervan Pictorial Bible Dictionary, General
editor Merril C. Tenney, Zondervan Publishing Hou-
se,1967, ISBN 0-310-23560-X
190
O AUTORU
Petko Nikolić rođen je 27. oktobra 1951. godine na

Viduši kod Kaknja, BiH. Osnovnu školu pohađao je
Modrinju (opština Kakanj) i u Perinom Hanu kod Zeni-
ce, a srednju u Zenici. Studirao u Sarajevu. Kao pros-
vjetni radnik radio u zeničkim osnovnim školama. U
Kanadi živi i radi od 1993. godine. Bavio se i poezijom:
knjiga “Nebeski glasonoša”, Književni klub “Stude-
nac”, Tešanj, 1996, te e-knjiga poezije ”Pjesme iz pro-
gonstva”. U izdanju Izdavačke kuće “Pešić i sinovi” u
Beogradu 2014. g. objavljena mu je knjiga “Stećci, laž
i bogumili”. U elektronskom izdanju objavio je zbirke
ogleda iz srpske etnologije, mitologije, etimologije,
istorije i simbologije. To su e-knjige “Perunovi zapisi”,
“Zabranjeno znanje”,“Božija slova”,”Tragom istine”,
“Petroglifi i stećci”,“Pepel i opelo”,“Svetosavlje protiv
krstjana”, “Iliri i Albanija”, Pisana stijena – petroglifi”,
“Svevideće oko” i “Stećci, riječi i simboli”.
191
192

Petko Nikolic Vidusa: Germa I Germania

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Petko Nikolic Vidusa: Germa I Germania

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GERMA I

Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se um-

Gerovit, bog proljeća kod polapskih Slovena.

GERMA je rijec tračanskog jezika i znači TO-

Najpoznatije germe (banje) današnje Germanije.

Keltske Abnoba planine u drevnoj Germaniji.

Starokeltsko AB znači VODA (1). Ova stara

Pošto su ljudi bili nekad jedan narod jednog je-

Prije no što se jutrom pojavi Sunce, prvo vrho-

Naš stari i pametni narod slikovito-šaljivom

SARDIATI su ilirsko pleme iz centralne Bosne.

Sardiatski oltar (Roşia Montană, Romania).

BILJKE RODA GENTIANA, GENTA I GEN

"GENTIĀNA ⁓ae, f. [app. Illirian] One or other

Gentiana lutae, jedna iz roda gentian.

Gente kao dijelovi gendara, tj. đerdana.

Vuk je zabilježio riječi GENUTI, GÉNEM sa

a) Ilirsko GE = SILA, SNAGA, MOĆ

GERD-AB > GERDAB = SILNA, SNAŽNA, MOĆNA

U našoj narodnoj dječjoj pjesmi nabrajalici ili ra-

- Jeli li uradio posao?

KAKO STRANA RELIGIJA ZATARE NAROD

“Na obali Adriatika bili su Japidi, ili Morlaci....” (1)

U staroj nordijskoj mitologiji ASGARD je mjesto

ASGARD je postalo od AS GARD. Starokeltsko

GARD je keltsko (gaelik) i današnje srpsko ZA-

Dakle ASGARD znači OŽARENA ZAŠTITA, OSVI-

Etrurska riječ za BOG je AESAR (ÆSAR) (3).

“Riječ AESAR na irskom bukvalno znači ‘za-

Govoreći o staroirskom keltskom AESARU autor tvrd-

“On je zvan Bog; ili vatra razuma, Dia ili Log:

Tako ASGARD znači: OŽARENA ZAŠTITA, OSVJE-

ASGARD je u MIDGARDU. Šta je MIDGARD? Anglo-

MIDGARD je CENTAR ZAŠTITE, CENTAR ODBRA-

KOFA je kanta od tankog KOFA. tj. od tankog

- GOB = BRBLJANJE, GALAMA (1)

Da li je G prešlo u K, ili je obratno; da li je B

Balkanci, vidite li gdje su nam korijeni i shvatate

O porijeklu riječi GRAD Petar Skok kaže ovo:

"grad 2 m (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i prasl-

Riječ *gordz je izmišljena pretpostavka (zvjezdica to

Kako je dobijena riječ GRAD? Dobijena je od

Velško GARDD znači OKRUŽEN OGRADOM,

GARDA je vojska kojoj je zadatak da čuva nekoga.

Od GARD metatezom glasova (prevrtanjem) AR u RA

Po Skoku srpsko GRȀD srodno je litvanskom

Latinsko GRANDŌ (led, grad) i srpsko GRȀD

Međutim, u riječi GRȀD korijen je GRȀ- bez

Znamo kako GRȀD izgleda, ali zašto mu

Dakle je srpsko GRȀD potpuno isto ketskom

"tórba pored torba f (Vuk, ŽK) = torba, gen.

Svi znamo šta su TORBA i TORBAK i znamo da se tor-

Riječ TORBA je skraćeni oblik riječi TORBA jer

Sl. 1. Natpis na stećku iz vremena Rimskog carstva.

Već godinama pokušavam da odgonetnem

Sl. 2. Dešifrovanje slova gornjeg reda natpisa.

Sl. 4. Slovo E (epsilon) u starom korintskom pismu

Uobičajenom frazom natpisa na stećcima tu piše:

Priča da su Sloveni Nijemce nazvali po tome

NEMANJA - PRVI SRPSKI REVOLUCIONAR

LAŽ SE RAZOBLIČI KAD-TAD

Kad je Nemanja, rukovođen svojim duhovni-

Šta je originalno, tj. bukvalno značenje riječi