Professional Documents
Culture Documents
Petko Nikolic Vidusa: Germa I Germania
Petko Nikolic Vidusa: Germa I Germania
GERMANIA
Petko Nikolić
Mystic Books
1
Petko Nikolić,
čitač zapisa u godovima vremena
2
Copyright © 2018. by Petko Nikolic
3
SADRŽAJ
Istina 7
Germa 8
Germania 10
Abnoba planine 15
Abramnica, abramica ili obramica 17
Moccos i Mokoš 18
“Balkanski turcizam” – šta je to 19
Eno gore gore gore 22
Sviranje kurcu 23
Sardiati 24
Biljke roda gentiana, genta i gen 26
Gerdap > Đerdap 30
Ven je Sunce 31
En, ten, tini 34
Da 36
Kako strana religija zatire narod 37
Asgard u Midgardu 39
Kofa i kovač govore 41
Gard, garda i grad 42
Gräd 43
Torba i torbak 44
Stećak iz rimskog doba 46
Nemed je predak Nemaca 52
Nemanja – prvi srpski revolucionar 53
Laž se razobliči kad-tad 57
Dud i duda 59
Dajbog i Semargl iz Studenice 62
Debilnost ili totalno neznanje 64
Slušaj, izvarani narode 65
Rijeka Don (Rusija) 66
Sanskrit – značenje naziva 67
O srpskom bogu Dodi 68
4
Ozren 72
Gle, gledaj i progledaj 72
Koračati putem Sunca 74
Asia (Azia) i India 76
Tragom istine 79
Bor 81
Trojanci u Rajačkim Pimnicama 82
Lažovi, prestanite da lažete 87
Porijeklo riječi “moba” 88
Gibanica 89
Leotar 90
Trava i Travunia 92
Trebinje 94
Drum i drug 96
Bob, boba, bobak i nebo 97
Crepulja, crep i sač 101
Bisage 103
Bis > vis 105
Prvi i drugi 109
Sanskrit i Božije Trojstvo 111
Od parazita do žita 112
Sanskritski i brigijski 113
Eneti, Veneti, Slavonci ili Sloveni 114
Pat i Apolon Patareus 116
Porijeklo albanskog grba 125
“Ase” u natpisima stećaka 126
Tajna u službi religijske podvale 129
Dom i domaćin 132
Cenzura ili totalno neznanje 138
Gargače 139
Selo Dusina 141
Hora > horast > hrast > rast 142
Pelin 143
5
Viduški Ševo i vedski Šiva 143
Car Dušan je otrovan 146
Carevo ime “Dušan” 146
Škola života 148
Nemanjin krstaški rat protiv Srba 149
Nemanjići nisu slavili Krsnu slavu 151
Magarci 153
Pamer beri, il’ i to poseri 155
Isus i vrh piramide 155
Maran ata – tajni znak za ubistvo 157
Otarasi se otirača 161
Početak 163
Blagoslov Boga Sunca 165
Baba Jaga i jagorčevina 168
Narodna imena mjeseci 171
Korijeni riječi i korijeni naroda 174
Bitola 176
Romanija 177
Ra, rog i Svarog 178
Ras, Arsa i Arjani 181
Čiji su stećci 183
Bibliografija 186
O Autoru 191
6
ISTINA
I kaže on meni:
"Istina je mač sa dvije oštrice te ranjava i onog
kome je rečena i onog od koga je rečena. Budeš li svi-
ma govorio istinu, zamrziće te najprije oni daleki, pa oni
bliži i na kraju najbliži. A onda će se desiti obrnuto:
počeće da te poštuju najprije oni daleki, pa oni bliži i na
kraju najbliži, ali ti ćeš tada već biti u grobu.
7
GERMA
8
U seoskom stanovništvu među Srbima, Hrvati-
ma i Bošnjacima još se čuje riječ GERMA i odnosi se
na kvasac za hljeb. Prije Avramskog vjerskog rata na
Balkanu 1991-1995. god. u prodavnicama se prodavao
taj kvasac sa napisanim imenom na omotu: “GERMA,
kvasac za tijesto”.
Nakon rata nestade GERME u prodavnicama.
Državni cenzori novostvorenih banana-država, tuđe
sluge i dušmanski izmećari, ukinuše tračansku riječ
GERMA, jer jedna jedina riječ svjedooči protiv laži o
slovenskom doseljavanju na Balkan i prikriva istinu da
su mnogi Balkanci direktni poromci Tračana, a Tračani
su isto što i Kelti i Iliri.
GER > ŽER
GER > ŽER = TOPLOTA, VRUĆINA = VATRA
GER > KER = ŽESTINA, LJUTINA = VATRA
GER > KER > KERNUN (KERNUNOS)
GER > GERA > GORA
GER > HER
GERA > HERA
GER > GERMES > HERMES
GERCEG > HERCEG
GER > GEROVIT = JAROVIT
GER > GERMAN
GER > GERKUL > HERKUL
GER > GEROJ > HEROJ
GER > GERASIM
GER > GERMA > GERMANIA
GER > GERAN > GERANIUM
GER > GERAMOS > KERAMOS = KERAMIKA
GER > GERPIK > KERPIK > ČERPIĆ
GER > GERKA > KERKA > ĆERKA
9
GERMANIA
Najstarija Germanija
Po čemu je GERMANIA dobila ime? Riječ GE-
RMA je stara srpska riječ još iz vremena Briga i Tra-
čana i znači TOPLOTA, VRELINA. To je značenje GE-
RMA, a GERMA služi za vrenje hljeba (vrenje je hemij-
ski proces pri kojem se razvija toplota):
“…Skt. gharmáḥ, Thracian germo- ‘hot’, Lat.
formus….” (1)
“…Skt. gharmáḥ, tračansko germo- ‘vreo’, lat.
formus…."
“…Thracian ‘germo-‘ ‘warm’, Γέρμας (city cha-
racterised by hot springs)….” (2)
“Tračansko ‘germo-‘ ‘toplo’, GERMAS (grad
poznat po vrelim izvorima)….”
10
Perzijsko GERMA je TOPLO VRIJEME, LJE-
TO. [3]
“GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), also called
Ίερἁ Γέрμη, a town of Mysia, situated between the
rivers Macestus and Rhyndacus.” (4)
“GERMA (Γέрμη: Eth. Γερμηνός), takođe zvana
Ίερἁ Γέрμη, grad u Miziji, smješten između rijeka
Makestus i Rhindakus.”
Drevna zemlja GERMANIJA je današnja oblast
planine Švarcvald, nekad poznata po velikoj šumi koju
su Rimljani zvali HERCINIA SILVA (Hercynia Silva). To
je oblast sa velikim brojem termalnih izvora, dakle
TOPLIH, VRUĆIH, VRELIH VODA. To je ono znače-
nje tračanske riječi GERMA, dakle su toj oblasti ime
dali TRAČANI, tj. trački narod koji je tu živio prije dola-
ska Nijemaca i ponjemčavanja: GERMA = TOPAL,
VRUĆ, VREO. Takva oblast je GERMANIA.
I sam naziv šume kazuje da je GER dalo HER
isto kao što je GERKUL dalo HERKUL i kao što je od
GEROJ postalo HEROJ, GERMES je dalo HERMES.
I gle: GER + CINN > GERCINN. GER je
TOPAL, VRUĆ, VREO, a šta je CINN? To je keltska
riječ sa značenjem RAST, UVEĆAVANJE, UMNOŽA-
VANJE (5). Ženski rod od GERCINN je GERCINNIA
što je kod Rimljana i Grka postalo HERCINIA (Hercy-
nia).
Najpoznatiji termalnih izvora GERCINIJE ili
HERCINIE u području drevne GERMANIE:
1. Friedrichsbad and Caracalla in Baden- Baden
2. Rotherma in Gaggenau - Bad Rotenfels
11
Germe (banje) u staroj Germaniji.
3. Thermal bath 'Seven Valleys' in Bad Herrenalb
4. Palais Thermal in Bad Wildbad
5. Paracelsus-Thermae in Bad Liebenzell
6. Mineral Thermal Bath Bad Teinach
7. Solemar in Bad Dürrheim
8. Eugen-Keidel-Bath in Freiburg
9. Vita Classica in Bad Krozingen
10. Cassiopeia-Thermae in Badenweiler
11. Balinea-Thermaes in Bad Bellingen
12
12. Radon Revital Bath in St. Blasien -
Menzenschwand
13. Aqualon Health Centre in Bad Säckingen
14
ABNOBA PLANINE
15
Druga riječ u imenu ABNOBA je NOBA. To je današnje
gaelik NOBHA sa značenjem NOVA, SVJEŽA, NE-
PREPOZNATLJIVA (3). Tako ime ABNOBA znači
VODA SVJEŽINE, VODA NOVINE, VODA OBNOVE.
Kelti drevne Germanije imali su boginju sa ime-
nom DIANA ABNOBÆ, tj. DIANA ABNOBAJA. Jedan
njen njen oltar nađen je kod rimske banje u mjestu
Badenweiler. Ime DIANA je od DI, DIA što znači DAN,
BOG (4). Dakle DIANA znači BOGINJA VODOSVJE-
ŽINE, DIJANA VODONOVKA jer su GERME (banje)
ljekovite i obnavljaju zdravlje.
…………………….
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 1.
(2) Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 30.
(3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 1.pg. 699, 700.
(4) Ibid, Vol. I., pg. 331.
16
ABRAMNICA, ABRAMICA ILI OBRAMICA
17
Gaelic Press, 1902-, pg. 1.
(2) Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 30.
(3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 747.
(4) Ibid., pg. 701.
MOCCOS I MOKOŠ
Svinja u mokrini
Koliko je lako manipulisati ljudima u sakrivanju
istine da su Sloveni od Kelta, pokazaćemo i na primjeru
slovenske boginje MOKOŠ i MOCCOS (MOKOS),
keltskog božanstva krmadi, odnosno svinja. Svi znamo
da je MOKOŠ boginja vlažne zemlje (mokrine, vlage),
a zašto je MOCCOS bilo božanstvo svinja, pogledajmo
fotografiju iznad!
18
“BALKANSKI TURCIZAM” – ŠTA JE TO?
19
Tračanima, Keltima i Ilirima. Mnoštvo tkz. Slovena
porijeklom je od njih, od tog naroda koji je živio sjever-
no od Dunava izvan granica Rimskog carstva. Dana-
šnji srpski jezik vuče porijeklo iz jezika Cimerijana,
Tračana, Kelta ili Ilira, a ne od nekakvog “prasloven-
skog jezika”, jer ni Prasloveni kao narod nisu postojali,
već su to bila plemena pomenutih skupina naroda istog
porijekla.
A sad malo o riječi SRČA! Državni etimolog
Petar Skok kaže ovako:
“sřča f (Vuk) = sřča (Kosmet) = serča (18. v.)
‘parče stakla ili kakvog suda od stakla, staklo, džäm,
staklenka’. Na -e, gen. -eta słče n (Vuk) ‘boca od sta-
kla’. Na tur. -li indeklinabilni pridjev srčali ‘staklen’,
epitet za durbin, pendžer (narodna pjesma). Balkanski
turcizam (tur. sırça) iz terminologije materijala: búg.
sarca.” (1)
I za SRČU, kao i za mnode druge riječi, Skok tvrdi da
je “balkanski turcizam.” I to se tako uči po filološkim
fakultetima decenijama i kao laž preko knjiga, nastav-
nih planova i nastavničkog kadra prenosi se na učeni-
ke srednjih i osnovnih škola. A pogledajmo: keltsko
(gaelik) SORCHA (SORČA) znači , SVJETLO, SJAJ,
JASNOST - suprotno od DORCHA (2).
Korijen u riječi SORČA je SOR i to je u srp-
skom dalo ZOR u riječi ZORA. Zar ZORA nije SVIJE-
TLA? U riječi SRCA korijen je SR od skraćenog SOR.
Skraćeno SR dalo je ZR u srpskom ZRAK, ZRETI,
PROZRETI.
Keltskom (gaelik) SORCHA (SORČA), što znači
SVJETLO, SJAJ, JASNOĆA, suprotnog značenja je
20
DORCHA (DORČA). Pošto je SORCHA (SORČA)
SVIJETLO, znači da je DORCHA (DORČA) TAMAN,
CRN. Korijen u riječi DORCHA (DORČA) je DOR-, baš
kao u riječi DORAT. A gle šta kaže Skok:
“dorat m (Vuk, 18. v., narodna pjesma) = durat
(jedanput, 17. v.) ‘konj mrke tamnoriđe boje’. Odatle:
hipokoristici dóra, dore, doro m, na -în, -in + -ьс darin,
gen. -ina, dorínac, gen. -ínca; deminutiv na -čie
doračić; pridjevi na -ov i -ost: doratov, doratasi. Kako je
taj balkanski turcizam iz oblasti konjogojstva složen od
tur. pridjeva doru ‘mrk’ i at (v.) ‘konj’, koji i sam dolazi,
može i od samog turskog pridjeva da nastane naša
pridjevska izvedenica na -ast: dorast (konj) kao i u bug.
dorest.” (3)
I šta reći? Ništa, već samo pljunuti na takvu
nauku i pljunuti na sve one koji tu laž kroz knjige, kroz
školski sistem i medijaska sredstva šire u narod. A
znate li zašto se laž prima u narodu? Zato jer je narod
preko nametnutih nenarodnih vjera već postao služitelj
duha laži, te većina naroda nema ni duhovne ni umne
snage da se opre laži.
………………………
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga
ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str.
318.
(2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 874.
(3) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga
ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str.
426.
21
ENO GORE GORE GORE
SVIRANJE KURCU
23
..............................
(1) Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen
njemačkijem i latinskijem riječima, Četvrto državno
izdanje, Beograd, Stamparija Kraljevine Jugoslavije,
1936, st. 88.
(2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Ga-
elic Press, 1902-, pg. 489.
(3) Ibid.
SARDIATI
24
"Platius, sin Dasin, prinese žrtvu sardiat-
skom Geniusu."
25
Nego je zanimljivo ime DASA, DASAN. Ima li iko da ne
zna šta znači ime DASA ili DASAN? Ko ne zna, evo da
mu kažemo: keltsko (gaelik) i srpsko DASAN znači
BIJESAN, POMAMAN, LJUT, SILAN, ŽESTOK, SPO-
SOBAN, GRUB, DIVLJI (3).
Sanskritsko DĀSA znači POZNAT ČOVJEK (4),
ali su gaelik i srpska značenja mnogo preciznija i na-
brajaju sve osobine DASE, jer DASA BACA, RAZBA-
CUJE I RAZVALJUJE.
............................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 791.
(2) Ibid., Vol. I, pg. 331.
(3) Ibid., pg. 312.
(4) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
477.
27
Kod ljudi i životinja GENTA se uglavnom klati,
MLATI, UDARA bilo da je u muška, bilo da je u ženska
GENTA. Čovjekova GENTA je u gaćama, dok su u že-
na GENTE dojke i kukovi.
28
Osnova u riječi GENTA je GEN i od tog su izve-
dene sve grčke i latinske riječi sa značenjem ROD,
RASA, FAMILIJA i sl. U osnovi GEN korijen je GE- i to
je isti korijen koji se nalazi u tračkom GERMA ( toplo,
vruće, vatra), a nalazi se i u latinskom GERM što znači
SJEME, PUPOLJAK, KLICA. Od ilirskog GE- izvedeno
je grčko GAĨA (ZEMLJA).
Bukvalno značenje korijena GE- otkriva nam
kanariski jezik, ogranak sanskrita: kanarisko "geṇḍe"
znači "penis" (5), a "geṇṭe" je "korijen", "izvor" (6),
"géḍidu" je "orati" (7), a "gédára" je "uzorano polje" (8).
Dakle, GE- bukvalno znači SNAGA, SILA, MOĆ, a riječ
GENTA ostala je u jeziku naroda srednje Bosne još od
vremena Ilira.
.............................
(1) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Claren-
don Press, 1968, pg. 760.
(2) Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen
njemačkijem i latinskijem riječima, Četvrto državno
izdanje, Beograd, Stamparija Kraljevine Jugoslavije,
1936, st. 88.
(3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 489.
(4) Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio III, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 127.
(5) W. Reeve, A Dictionary Canarese and English;
Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press,
1858, pg. 388.
(6) Ibid.
(7) Ibid. pg. 39.
(8) Ibid.
29
GERDAB > ĐERDAP
..............................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 1.
30
VEN JE SUNCE
Srbi, Sorbs, Serbja, Serby, Sorben, Lusati,
Vendi (Wends, staroengleski: Winedas; staronordijski:
Vindr; njemački: Wenden, Winden; danski: Vendere;
švedski: Vender; poljski: Wendowie) ili kako ih još zo-
vu: "zapadni Sloveni". Govore da naziv Wends potiče
od rimskog vremena i latinskog naziva Veneti, Venedi
ili Venethi; grčki: Ουενεδαι /Ouenedai.
Još sredinom 5. vijeka stare ere Herodot spo-
minje ilirske ENETE (1) čije ime počinje osnovom EN.
Sanskritsko ENA je ON, a ON je egipatsko ime Sunca:
Sanskritsko ENDH znači kao i sanskritsko
INDH: SVJETLOST, ZAPALITI, ZAPLAMTITI (2). No-
silac ovih značenje je EN u riječi ENDH.
"Ani, ime Sunca u Asiriji, u Egiptu i Siriji je ON.
U Grčkoj je JAN i ION." (3)
"Ani u sanskritu ima oblik Inu (sunce), u Grčkoj,
Egiptu i Palestini je ON, ion, aon, anō, iun, oni, one,
Ono, No i Unni." (4)
Na mjestu starosrpskog EN i sanskritskog
ENDH i ENA u imenu ENETI osnova je EN(E). Pošto
se riječ odnosi na Sunce (sunce), a Sunce je svjetlost
i vid, osnova EN je u srpskom ENO što znači GLEDAJ,
VIDI ("Šta si bl-en-o?").
Mnogi istoričari tvrde da su Herodotovi ENETI
kasniji VENETI:
"To će biti zabilježena, računajući po Strabonu,
Sofoklu, poznata povezanost Antenora sa boravištem
Eneta (Veneta) na sjeveru Italije." (5)
31
Da su Herodotovi ENETI kasniji VENETI pokazuje i
ovaj citat koji govori o Herodotu:
"...on je znao o Venetima koje je s pravom sma-
trao Ilirima...." (6)
Enetsko EN postalo je VEN. Pošto EN znači SUNCE,
po logici i VEN treba da znači SUNCE. I zaista:
"Imamo Beth-aven, biblijsko ime, H-av.an ili H-
av-hani, bog Persijanaca, hindu Ven znači sunce, i
Vena mjesec; Van-iah, hebrejsko ime, sanskritsko
Van-as-pati, Pati znači vladar (vladari su u starini sinovi
sunca),...." (7)
"Ven (sun), Vena, mjesec, hindu riječ." (8)
EN-G-EL > ANGEL > ANGEO > ANĐEO = SVJET-
LOST, VATRA!
Velško EN je NAČELO ŽIVOTA, SUŠTINA, ŽI-
VOT (9). Gaelik ENIG isto je značenjem kao i AING
(10) u riječi AINGEAL (anđel) (11).
I tako pronalazimo u imenima ENETI, VENETI, VENDI
korijen EN (VEN) koji znači SUNCE. Svastika je VIN-
TA, a to je po osnovi VIN kao sinonimu Sunčevom
imenu VEN. I još ovo: "Napolje, VAN!" Ovo VAN u buk-
valnom smislu je slobodni prostor na suncu, na svjetl-
osti dana, dakle i VAN znači SUNCE.
EN, VEN, VIN i VAN su imena SUNCA: i svi
narodi Evrope čija su imena od ovih osnova izvedena
grane su jednog roda.
................................
(1) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-
English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press,
1960, pg. 232.
32
(2) Ibid., pgs. 232, 167.
(3) Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of
ancient names of countries, cities, individuals, and
gods, Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 6.
(4) The Christian Examiner and Religious Miscel-
lany, Volume 61, Boston, Crosby, Nichols, and Compa-
ny, July 1856, pg. 95.
(5) A. C. Pearson, The Fragments of Sophocles,
Vol. I, Cambridge, The University Press, 1917, pg. 88.
(6) William Ridgeway, The Early Age of Greece,
Vol. I, Cambridge, The University Press, 1901, pg. 349.
(7) The Christian Examiner and Religious Miscel-
lany, Volume 61, Boston, Crosby, Nichols, and Compa-
ny, July 1856, pg. 95.
(8) Dunlap, S. F. (Samuel Fales), Ibid., pg. 25.
(9) William Richards, Welsh and English Dictio-
nary: Geiriadur Cymraeg a Saeseneg, Caerfyrddin:
Published by Ewan Jones, 1832, pg. 131.
(10) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 393.
(11) Ibid., Vol. I, pg. 16.
33
EN, TEN, TINI
35
DA
36
njima nema nikakvih Praslovena, nego su od tih posto-
jećih istorijskih naroda izvan i sjeverno od Rimskog
carstva postali istorijski Sloveni.
Eto u riječi DA primjera ko su zapravo ti "Pra-
sloveni praslovenskog doba": keltsko (gaelik) THA
(DA) bukvalno znači kao i englesko YES: JESAM,
JEST, JESMO, JESU (2).
..............................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga
ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str.
369.
(2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 946.
37
morali da obrađuju i veleposjednikovu zemlju. A onda
početkom 19. vijeka počinje era revolucionarnog nacio-
nalizma i stvaranja novih naroda i država. Pritisak kato-
ličke crkve kroz vijekove mnoge je Japide odveo u
moderni korpus Hrvata, a koji su ostali u pravoslavlju
asimilovani su u Srbe.
Danas Japida nema, već su to Hrvati i Srbi i
vjerujem da su neki od njih žestoke usta še i žestoki
četnici.
..............................
(1) Aaron Arrowsmith, A compendium of ancient
and modern geography, London: E. Williams , Eaton,
(etc., etc.), 1839, pg. 151.
38
ASGARD U MIDGARDU
Ko je AESIR?
39
‘asa’ je ‘vatra’. Sanskrit ‘Osch’ ‘vatra’ ili ‘vrelina’.” (6)
40
KOFA I KOVAČ GOVORE
Kelstski (gaelik):
41
GARD, GARDA I GRAD
...................................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 602.
(2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 478.
(3) William Richards, Welsh and English Dictio-
nary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832, pg. 141.
42
GRȀD
“…grȁd je naime srodan sa lit. gruodas 'zale-
đena zemlja, smrznuto ulično blato', sa lat. grando,
gen. -iniş (sa nazalnim infiksom).” (1)
43
Kao zatirač ljetine GRȀD izaziva nestašicu hrane i
uzrokuje BOL, PATNJU i MUČENJE što je na gaeliku
CRADH (4): CRADH > GRAD.
TORBA I TORBAK
O riječi TORBA Petar Skok kaže ovako:
I zaključuje Skok:
44
"Balkanski je turcizam (tur. torba = tobra 'Sack',
deminutiv torbaciK): rum. torba pored tolbă = tulbă
(prema Tiktinu l mjesto r od unakrštenja sa tuh, v. tulac)
'Köcher', deminutiv tulbita, bug. torba (akcenat prema
tur.), arb. torbe pored torve (v mjesto b preko grčkoga),
dem. torbaxhik 'lederner Proviantsack der Bauern', ngr.
τορβας." (2)
45
STEĆAK IZ RIMSKOG DOBA
46
lokaciji Kamenička glava u Fatnici kod Bileće. Natpis je
ispisanim u dva reda: prvi red ispisan je velikim la-
tinskim slovima, a donji je mješavina etrurskog pisma
sjeverne Italije s kraja stare ere (starotalijanski), rim-
ske latinice i krstjanske ćirilice, nazvane “bosančica”
(značenje slova dato je u tablicama).
47
U gornjem redu piše STOROV ENII. Sam izraz
napisan je u formi rebusa, jer su dva prva slova napi-
sana kao rimski broj LL = STO (100). Da bismo raz-
jasnili smisao ovog izraza, pomoći će nam jedan citat
iz srednjevijekovne engleske književnosti i velški jezik.
Prvo citat:
"And dronke, and yave his felaw drinke also,
For wich anon they storven bothé two." (1)
U navedenom citatu nas zanima samo riječ STOR-
VEN, riječ koja je oblikom skoro ista natpisu na steć-
ku: STOROV ENII. U fusnoti knjige iz koje je uzet citat,
stoji objašnjenje da je STORVEN perfekat od glagola
STARVE sa značenjem GLADOVANJE, tj. STORVEN
znači MRTAV ZBOG GLADI (2). Etimolozi engleskog
jezika ne znaju porijeklo engleske riječi STORVEN.
Pošto je STORVEN svršena radnja perfekta i znači
MRTAV ZBOG GLADI (engleski: starve), dakle
STOROV znači GLADAN. Englesko starve potiče iz
gaelika, tj. iz škotskog (3) u kojem STORB znači PUN,
SIT (4):
STORB = STORV = PUN, SIT;
STORBEN > STORVEN = SATRVEN GLAĐU
Za razliku od onog srednjevijekovnog engles-
kog STORVEN (mrtav), na stećku su dvije jasno raz-
dvojene riječi STOROV ENII. Zajedničko značenje
ovog izraza otkriće nam velško EN što znači ŽIVOT (5).
Na stećku je zapisano ENII i to je genitiv oblika EN. EN
je ŽIVOT, ENII znači ŽIVOTA. I gle:
LLᗡOV ШNII = STOROV ENII = GLADAN ŽIVOTA.
A šta piše u redu ispod?
48
Sl. 3. Donji red natpisa.
49
Donji red natpisa ispisan je pismom koje je mje-
šavina etrurskog pisma sjeverne Italije s kraja stare ere
(starotalijanski), latinice i krstjanske ćirilice, lažno naz-
vane “bosančica”. Slovo E napisano je znakom kakav
nalazimo na B-strani diska iz Festosa (Phaistos) i u
drevnom korintskom alfabetu (6).
GLADAN ŽIVOTA
OVDJE LEŽI PERAS
Slova i riječi natpisa svjedoče da je stećak iz prvih
50
vijekova hrišćanske ere i vremena Rimskog carstva i
da su Srbi prije srednjeg vijeka imali pismo.
Na stećku je antropomorfna figura sunca pro-
ljeća i ljeta. Koplje u desnoj ruci okrenuto je u vis, što
je simbolika podizanja Sunca u vrijeme proljeća, podi-
zanja Sunca ka sjeveru i rast dana. U lijevoj ruci je mač
je okrenut je ka zemlji (ka Velesu), što znači vrijeme
ljeta, padanje Sunca ka jugu i kraćanje dana.
................................
(1) Ludwig Herrig, The British Classical Authors
Select Specimens of the National Literature of England
from G. Chaucer to the Present Time, Brunswick,
Publisher George Westermann, 1862, pg. 11.
(2) Ibid.
(3) Walter William Skeat, An Etymological
Dictionary of the English Language, Second Edition,
Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan &
Co., 1893, pg. 593.
(4) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 904.
(5) William Owen Pughe, A National Dictionary
of the Welsh Language: with Englishh and Welsh
equivalents, The thirdh edition, Volume II, Denbigh:
Printed and published by Thomas Gee, 1873, pg. 27.
(6) Edward Clodd, The Story Of The Alphabet,
D. Appleton Century Company, New York, 1900, pg.
132.
51
NEMED JE PREDAK NEMACA
52
Enberness: A. & W. Mackenzie, 1885, pg. 61.
(2) Jean Markale, The Epics of Celtic Ireland:
Ancient Tales of Mystery and Magic, Inner Tradition,
Rochester, Vermont, 2000, pg. 17.
(3) Ibid.
53
Zavida, Desa ili Stevan? Ko je Nemanjin otac? Prezi-
me niko ne zna, pravog oca niko ne zna. U Duklji je
Nemanja rođen, tamo se krstio u rimokatoličkoj crkvi.
U zrelim godinama dolazi Nemanja u Rašku. Istoričari
nigdje ne spominju da li je došao sam ili sa odabranom
oružanom grupom po već unaprijed planiranom zada-
tku koji će provesti u djelo.
Sad da vidimo kakvo je stanje i kakav poredak
bio u Raškoj prije dolaska Stefana Nemanje:
"Godine 1161. on počne 'zidati' hram sv. Niko-
le... blizu sv. Bogorodice na ušću reke Banjske. Ova-
ko samostalno postupanje Nemanjino nije se moglo
složiti s plemenskim življenjem i zadrugarskom upra-
vom Vukanića. Braća nisu mogla priznati Nemanju za
vladaoca, nego su ga smatrali kao zadrugara, po čijoj
smrti njegovu državu trebao je da nasledi onaj knez,
kome bi ista zadrugarska oblast pripala po običajima
zadrugarske pravde i vladavine, a ne Nemanjinim sino-
vima." (2)
Koja braća Nemanjina i otkud Nemanji braća u Raš-
koj? Zar su ovi Vukanići Nemanjina braća i po kojoj
liniji: rođena braća nisu mogli biti, jer Nemanji se pre-
zime ne zna? Ovim se pokušava legalizovati Nema-
njin dolazak i ostanak u Raškoj kao dolazak kod svoje
braće i na svoju zemlju. I šta biva dalje?
"Zidanjem crkava i zamaka, Nemanja se smat-
rao samostalnim vladaocem i upravljao 'ni skim nesa-
opšteno'." (3)
"On ne govori kao zadrugar, nego kao samo-
stalni vladalac, a u 'Boga su mnoge milosti', pa će on
54
svakome po zasluzi dati. Ovde izlazi na vidik ličnost, a
ne zadruga." (4)
Nije ličnost, nego bezbožna zla sebičnost koja se op-
ravdava "Božijom zaslugom". Vukanići pozovu Nema-
nju na zadružni zbor, pitaju ga zna li šta radi, zna li da
ne može to da radi, ali on ne sluša i oni ga okuju i sta-
ve u zatvor. U to vrijeme vizantijski car Manuilo smje-
njuje Uroša II "najstarijeg između Nemanjne braće" (5)
oslobađa Nemanju iz zatvora i postavlja Nemanju na
čelo vazalne države.
I tada Nemanja počinje pokolj i istrijebljenje svo-
je "braće" župana po svoj Raškoj:
"Nemanja je posle svog oslobođenja, s jedne
strane, slao caru spomoćnu vojsku u ratu protiv Ugar-
ske, a s druge strane, otvorio rat protiv svoje braće."
(6)
"Dok je Nemanja ništio svoje srodnike i supar-
nike kneževe i župane, dotle je Manuilo ratovao s
Ugarskom." (7)
"Posle svoga zbavljenja, Nemanja je otvorio rat
sa svojim srodnicima i županima. Njih 12 pogubio, a
ostali utekli u grčko carstvo, u Dubrovnik i kud je ko
mogao." (8)
Nemanja je pobio i rastjerao sve župane i kne-
zove i tako uništio zadružni život Srba, ukinuo vije-
kovno običajno parvo i postao apsolutistički monarh
Raške. Da li je pobio i sve potomke župana i knezova
koje je stigao, o tome istorija ćuti, a vjerovatno jest, jer
tako se onda radilo pri istrijebljenju konkurenata na
presto.
55
I tako u Raškoj nema više ni župana ni knezo-
va osim Nemanje, ali ima još neko ko sutra može reći
Nemanji: "Ne, ti na to nemaš pravo!" To je srpska na-
rodna crkva dvovjernih krstjana, tkz. "bogumila". Uz
Nemanju je Grk episkop Jevtimije, te se sprema ge-
nocid protiv Srba krstjana i dotadašnje srpske crkve,
jer to su Srbi kršteni po ortodoksnom obredu, ispovi-
jedali su ortodoksni Simvol vjere, ali je sav narod u
svom životu pratio i svoje stare prehrišćanske običaje:
"Po povratku iz Carigrada, Nemanja ustane
protiv bogumila i ostatka mnogoboštva. Dva glavna
uzroka pokrenula su ga na takvu radnju. Bogumili su
štitili plemenski sklop i bili protivnici crkvene jerarhije.
Kako je bilo prevedeno jevanđelje na slovenski jezik,
oni u njemu nađu oslonac za ‘krstjansko’ bratstvo.
Nemanja je ništio plemenski život i zavodio državnu
centralizaciju, crkvenu jerarhiju, pa se sukobi s bogu-
milima." (9)
Nije tačno da ovi "bogumili" nisu imali svoju crkvenu
jerarhiju i to istorija zna, već su samo bili protiv jerar-
hijskih propisa Ortodoksne i Rimokatoličke crkve po
kojima Carigradska patrijaršija ili Rim imaju jurisdikciju
nad srpskom crkvom.
I tako je Nemanja uveo Srbe u građanski, rat
otimajući, ubijajući, sakateći, rušeći, žareći i paleći sve
prethodno, pa su čak i sve knjige iz vremena prije
Nemanje do zadnje popaljene. Zadrugarstvo sa na-
rodnim običajnim pravom je ukinuto i na srpski narod
pao je teški Nemanjin teret vizantijskog feudalizma. Sa
Nemanjom sloboda je izbjegla iz Srbije. Dakle je
Nemanja prvi revolucionar među Srbima, jer je
revolucija radikalna promjena društvenih odnosa.
56
Podržavati Nemanjin način uspostavljanja dr-
žave znači opravdavati Pavelićev genocid nad Srbima
pri uspostavljanju NDH-azije i 1941-1945. god. kao i
opravdavati progon Srba iz Hrvatske u vremenu od
1991-1995. godine. Taj metod je jezuitski metod po
kojem "Cilj opravdava svako sredstvo."
.................................
(1) Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga
naroda, Knjiga druga, Beograd Kraljevsko-srpska
državna štamparija, 1888, str. 7.
(2) Ibid., str. 12.
(3) Ibid., str. 13.
(4) Ibid.
(5) Ibid., str. 14.
(6) Ibid.
(7) Ibid. str. 15.
(8) Ibid., str. 16.
(9) Ibid., str. 25-26.
57
гледа на лице човечје, него удостоји мене најху-
ђега, који верујем у једнобитну нераздељиву Тро-
јицу, да чувам ово предано ми стадо, које видите
сада, да се не посеје кукољ лукавога и одвратнога
ђавола. И никако нисам мислио да је он у области
мојој, а већ сад чујем да се лукави брзо укоренио и
да хулу наноси на светога Духа и да дели неде-
љиво божаство, што говораше безумни Арије, пре-
сецајући недељиво божаство, што рекоше свети и
богоносни оци: 'Ко ти, Спасе, ризу раздра?', рече:
'Арије, безумни, који Тројицу пресече.' Тако и ови
безумни иду за учењем његовим, и не знајући, бед-
ници, да ће, пошто су тако веровали, сићи с њим,
триклетим, на дно скровишта адових." (Стефан
Првовенчани, Живот Светог Симеона, Глaвa VI)
Lako je dokazati da Nemanja laže da krstjani dijele
Svetu Trojicu i tako hule na Svetog Duha. Evo prvi do-
kaz:
"Uzmemo li originalni tekst Radinova doku-
menta u ruke, opazićemo na prvi pogled, da je u po-
četku teksta nacrtan veliki krst. Takav krst naći ćemo
na početku tekstova na svim dosad poznatim grobni-
cama patarenske vlastele i na mnogim njihovim pove-
ljama, a suviše uz to kao početak teksta riječi: 'Va ime
oca i sina i svetago duha. Amen'." (Ćiro Truhelka,
Testament gosta Radina, Glasnik Zemaljskog muzeja
u BiH, XXIII, Sarajevo, Zemaljska štamparija, 1911, str.
368)
Drugi dokaz Nemanjine laži je Bilinopoljska
izjava Kulina bana od 8. aprila 1203. godine u kojoj se
Kulin i sedam krstjanskih poglavara, uključujući djeda
Dragiča i goste Ljubina i Dražetu, pred papinim iza-
slanikom zaklinju se da će prekinuti crkveni raskol i pri-
58
ključiti se Rimokatoličkoj crkvi. U toj izjavi ne spominje
se bilo koja jeres koje se krstjani moraju odreći. Pred
istorijskim dokazima laž je lako razobličiti.
DUD I DUDA
59
Po Skoku DUD je balkanski turcizam arapskog porije-
kla, jer, kaže on, arapsko TUT dalo je tursko DUT (t >
d). I nabraja Skok da je kod Rumuna DUD pored DU-
DǍ, kod Bugara DUD, kod Arbanasa DUDE i kod Ma-
đara DUD. O riječi DUDA Skok prvo objašnjava šta je
to:
"duda f, običnije pl. айа' = dude, gen. pi. dada
'1° dječija sviraljka, 2° sinonim: gadlje (Slavonija, upor.
madž. duda 'gadlje')." (2)
Naročito su zanimljiva Skokova lupetanja o tome oda-
kle potiče riječ DUDA, iako je svakom normalnom
jasno da je od riječi DUD izvedena riječ DUDA., ali on
to nigje ne dovodi u vezu. Pratite šta Skok piše:
"Akcenat je hipokoristički jer se osjećalo kao
skraće-nica od duduk. Odatle: deminutiv na -içe dûdice
f (Jačke), denominál na -ati dudati, -am impf. (Jačke).
Riječ pripada također djetinjskom govoru u drugom
značenju: dûda f (Zagreb) 'sisaljka', odatle denominál
na -itt dûdliti 'sisati' (Lika) = dudliti, -im (Vuk) 'sisati (za
odojke)' = duKti, -gm (Istra). U značenju 'svirala’ riječ je
baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska onoma-
topeja : istočno-lit. daudyte, deminutiv od nepotvr-
đenog douda, dūda 'svirala', lot. dūda 'Flöte', dudināt
'tiho govoriti, šaptati'. Vokal u je nastao iz ie. dvoglasa
ou > lit. au. S tom prastarom onomatopejom unakrstio
se, pored dječije riječi, još i balkanski turcizam: duduk
m (Srbija) 'svirala bez piska' = düduk (Kosmet) '(pejo-
rativna metafora) lijenčina', bug. duduk < tur. düdük.
Odatle: denominal na -ati dudúkati, na -iti dudüéit, -im
(Kosmet, objekt dête, derlšte') (uz-) '(pejorativno) no-
siti, uprtiti pa nositi', izdudučit se pf. 'namjestiti se da
stoji kao duduk za pojasom', nadudučit se 'uzdići se',
ududučit 'uzeti i držati što kao duduk' Odatle kršćansko
60
prezime Duduković. I u turskom düdük pejorativna riječ
(tur. düdüğüm 'budala, besposličar). Zbog toga može
ići ovamo i duciti (v.)." (3)
Dakle je išlo ovako: DUD > DUDA > DUDUK.
I gle: u tursko jeziku ROG nije DUD, nego je BÒYNŪZ.
Takođe tursko BÒRŪ bukvalno znači CIJEV, a ne
DUDA ni DUDUK. To znači da DUD ni DUDUK nisu
izvorne turske riječi, nego su ih u svom jeziku Turci
koristili kao tuđice.
I evo originalnog porijekla riječi DUD: keltsko
(gaelik) DÙD znači ROG (4). Zato u prenesenom
smislu DUDUK znači NEUK, NEUPUĆEN, NESNALAŽ
LJIV, GLUP ili bukvalno rečeno: "Glup k'o kurac! " Eto
ispod naslova fotografije duda pa sami zaključite.
Sanskritsko DUDHI ( दु धि ) znači OPASAN, NA-
SILAN, tj. NAKURČEN. Zašto Skok nije pomenuo kelt-
sko DUD? Nije smio od cenzora zato da ti, čitaoče, ne
pomisliš da su Srbi i većina Slovena porijeklom od
Cimerijana, potonjih Kelta, a Kelti su u ona drevna vre-
mena bili isto što i Tračani i Iliri.
..............................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 452.
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., Oxford,
The Gaelic Press, 1902-, pg. 370.
61
DAJBOG I SEMARGL IZ STUDENICE
62
Semargl (Семарьглъ) je srpsko (slovensko)
prehrišćansko božanstvo sjemena, rasta i roda. U sebi
sadrži metafizička značenja spoja sva četiri elemanta
prirode: zemlje, vazduha, vode i vazduha. U Semarglu
je sjeme i energija Mokoši (vode), Stribora (vazduha),
Radogosta (sunca) i Dajboga (zemlje u plodovima ljeti-
ne). On ptica sa psećom glavom ili kao krilati pas iz čijih
usta izlaze rastuće loze zemaljskog roda. Ime Sem-
argl nastalo je od dvije riječi:
a) SEMA > seme, semja, zemjja i b) sanskritskog
AGRA ( अग्र ) = prvo, početno, originalno: SEMA +
AGRA > SEMAĀGRA > SEMĀGRA = SEME PRVO.
SEMĀGRA metatezom RG postaje SEMĀRGLA, a
zaštitnik SEMĀRGLE je SEMĀRGL.
..............................
(1) Ljubomir Stojanović, Stari srpski zapisi i
natpisi, Knjiga III, Beograd, Državna štamparija
Kraljevine Srbije, 1905, str. 34.
63
DEBILNOST ILI TOTALNO NEZNANJE
64
simbol Sunca sa zrakama ka zemlji (sličan simbol bio
je kod Egipćana).
Brkovi su prikazani kao postolja nekih krstova
na stećcima, a nos sa obrvama je Božije žezlo. To je
simbol plodnosti, rađanja, života i besmrtnosti i simbol
dana ljetne dugodnevnice na Vidovdan. To je univer-
zalni simbol poznat širom svijeta još od pećinskih
crteža.
65
RIJEKA DON (RUSIJA)
66
SANSKRIT - ZNAČENJE NAZIVA
67
Da li je starokeltsko "san" vremenom izgubilo svoje
značenje i pretvorilo se u "saṃ", ili je "san" i dalje tajna
koju kriju "čuvari znanja", jer ako je "samskrtam" ili
"samskrita", zašto ga zovu "sanskrit"? Ovo je tema za
razmišljanje, jer su Cimerijani zaista bili u Indiji.
..................................
(1) Branislava Božinović, Rečnik srodnih sanskri-
tskih i srpskih reči, Prvi deo, Pešić i sinovi, Beograd,
2000, str. 3-4.
(2) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Introduction, Section III, xx, Oxford, The
Clarendon Press, 1960.
(3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 787.
(4) Ibid.
(5) Ibid., pg. 273, 276-277.
69
I šenicu ozimicu
Oj Dodo, oj Dodole!
I dva pera kukuruza
Oj Dodo, oj Dodole!
"Ovo je riječ koju imamo u Be-Dad ili Ben-Dad,
"sin Dadov," Hadad, otac Edomaca; imamo takođe u
David iz Starog zavjeta. David ili Dod, kako bi riječ
valjalo čitati, koja je ponekad pisana Dodo, sa vokalnim
sufiksom nominativa, je muško povezano sa feničan-
skim božanstvom čije ime znači ‘voljeni’ i koji je od rim-
skih pisaca zvan Dido. Dido je, u stvari, saputnik boga
Sunca, osmišljen kao Tamuz, ‘ljubljeni sin’, i bio je vo-
deće božanstvo Kartage, kojeg legenda brka sa
Elišom, osnivačem grada. U pasusu, u kojem sam na-
govijestio gornje, izrazio sam svoje uvjerenje da ime
Dodo i David pokazuju služenje bogu sunca pod ti-
tulom ‘ljubljeni’ u južnom Kananu i kao i u Feniciji." (2)
"Smatram da su Dod i Dodo stare titule vrhov-
nog Boga u jevuzitskom Jerusalimu i da je Isaija (v. 1)
opisujući Jerusalim kao kulu vinograda koje je Gospod
posadio u Izraelu, zove njega Dod-i ‘moj voljeni’.” (3)
"U vavilonskoj mitologiji božanstvo Dido je sa-
drug Tamuza, boga sunca. Varijante se pojavljuju me-
đu susjednim bliskoistočnim narodima kao što su ime-
na Dod, Dodo, Dido, Adad, Dada, Hadad, Dadu i Da-
vid." (4)
Čiji je mogao biti hram u zemlji Pelazga, hram sa
hrastovim šumarkom po kojem je i grad dobio ime
Dodona. Logično je da je to bio hram boga DODE.
Dodonu prvi pominje Homer u "Ilijadi". U tom su se
hramu, kasnije od Helena posvećenog Zevsu, oglaša-
vala proroštva primana od glasa iz hrasta. Tu su i
70
Hiperborejci slali svoje priloge na žrtvu. Govoreći o Pe-
lazgima Herodot kaže:
"Каsnije su se obratili proročištu u Dodoni i pi-
tali ga o imenima bogova (ovo proročište bilo je, nai-
me, najstarije i u to vrijeme jedino u cijeloj Heladi). Na
njihovo pitanje da li da prime imena koja su porijeklom
iz tuđine, odgovorilo im je proročište da prime, i otada
ih za vrijeme prinošenja žrtava dozivaju po imenu. Ovaj
običaj su kasnije Heleni primili od Pelazga."
(Herodot,2,52,1)
Zašto je od svih naših autora prećutano da su
dodolske obredne pjesme posvećene bogu sa imenom
DODO ili DODOL i da im je korijen u prastarim vre-
menima?
................................
(1) Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen
njemačkijem i latinskijem riječima, Četvrto državno
izdanje, Beograd, Štamparija Kraljevine Jugoslavije,
1936, str. 133.
(2) Archibald Henry Sayce, Lectures on the origin
and growth of religion as illustrated by the religion of
the ancient Babylonians, London: Williams and
Norgate, 1888, pg. 56.
(3) Ibid., pg. 57.
(4) C. M Houck, The Celestial Scriptures: Keys to
the Suppressed Wisdom of the Ancients, Writers Club
Press, Lincoln, NE, 2002, pg. 354.
(5) Arthur Drews, The Christ Myth, London, T.
Fisher Unwin, 1911, pg. 90.
71
OZREN
72
čkom vremenu i izmišlja riječ *glend od koje je, po
njegovoj zamisli, postalo GLEDATI. Poslije izmišlja još
i ovo:
"Ie. je korijen *ghlendh-, *ghel-jghle- sa dental-
nim infiksom...." (2)
Zvjezdica * pokazuje da nigdje nije zabilježeno da je ta
riječ postojala i da je to je to samo lična autorova
pretpostavka, tj. izmišljotina.
I hajde sad, čovječe, uključi svoj razum ako
stvarno smatraš da ga imaš i prati, prati, Bog te ne
ubio, prati odakle potiče riječ GLEDATI koja je izve-
dena od priloga PO i osnove GLE: starokeltsko GLE
znači OTVORENO, JASNO, ČISTO, ŠIROKO, PRO-
STRANO, POLJE, DOBRO (3).
Starokeltsko GLE i dan-danas postoji u srpskom
jeziku i riječ pokazuje porijeklo mnogih današnjih Srba,
mnogih Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca, Makednaca i
Bugara: od Cimerijana, kasnijih Tračana, Kelta i Ilira.
............................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 568.
(2) Ibid.
(3) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London,
Printed for James Duncan, 1825, pg. 299.
73
KORAČATI PUTEM SUNCA
74
vezu sa Srbima (i Slovenima uopšte) cenzori su odlučili
da keltski glas Č u svim riječima keltskog gaelika pišu
po engleskoj modi kao CH, te nije RAČ nego RACH,
iako je to isto.
Svjetlost potiče S NEBA, jer je na nebu RA.
Sunce je RA, a ono što potiče S RA i sja kao RA je
ZRAK (< S RAK). Svaki ZRAK Sunca ujedno je TRAK
Sunca, svaki ZRAČAK je TRAČAK. ZRAK je TRAG
Sunca. Neposredno nakon zalaska Sunca na nebu
ostaju Sunčevi TRAKOVI, tj. TRAGOVI svjetlosti. ZRA-
KOVI su TRAKOVI, a TRAKOVI su TRAGOVI Sunca.
Tako su i TRAČANI bili TRAČNI, tj. SVIJETLI i
uz to obožavali su Sunce i smatrali su sebe potomci-
ma Sunca. Neki stari pisci tvrde da su TRAČANI bili
CRVENOKOSI sa plavim očima kao što su takvi bili i
njihovi sunčani bogovi. Sanskritsko TARṆI je SUNCE
(3), a TARK znači SJATI (4). Metateza glasova AR u
RA učinila je razliku između sanskritskog TARK i srp-
skog TRAK.
Kao TRAKE SUNCA TRAČANI su se sa Bal-
kana rasejali po Evropi i prema Aziji i nemojmo se čuditi
što su Kelti bili drevni Srbi, jer su u davnoj starini Kelti,
Tračani i Iliri bili jedan rod istog jezika i poštovali su
BOGA SUNCA i SUNCE im je bilo sveto kao BOG.
.........................
(1) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London,
Printed for James Duncan, 1825, pg. 128.
(2) Ibid. pg. 455.
(3) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-Engli-
sh Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
439.
(4) Ibid.
75
ASIA (AZIA) I INDIA
76
ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.”
(1)
“Računajući po Suetoniusu ǢSAR je etrurska
riječ koja znači ‘Bog’. Pošto ‘ǣsar’ takođe na irskom
znači ‘Bog’, Suetoniusov izvještaj je pomak kao dokaz
da su Kelti od Rasena.” (2)
“ǢSAR, ime od ‘Deum,’ Bog Rasena računa-
jući po Suetoniusu; i A’iσoi, ‘ǢSI’ označava Θεoi, bo-
govi, nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.- K. O.
Müler i Donaldson povezuju obe titule, i s pravom, sa
skandinavskim AS, ‘deus,’ mn. ǢSIR” (3)
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih
Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi
GOSPOD." (4)
Vedski Bog je ASURA:
“Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika,
vrijedne priznanja, slavne, iskonske. Ljubljeni Asura
sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja, je
Agny.” (Rig Veda, 5.15.1 , Himna Agniju)
“U ranim himnama Rig Vede, epitet Asura je
masovno korišten za prethodno vrhovno božanstvo
Varunu zajedno sa drugim božanstvima kao Mitra,
Agni, Rudra, Pushan, Marut, Soma i Savitri. Iznena-
đujuće je da Rig Veda (7.65,2) čak opisuje Mitra-Va-
runu kao ‘Devanam Asura’ Bogove od Asura.” (5)
“ASURA je vrhovni bog vedskog panteona. Ri-
ječ ÁSURA je izvedena od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati
asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” (6)
Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je
NEBO, SVJETLOST i VRIJEME.
77
Sanskritsko ASTE ( आस्ते ) ili kraće AS ( आस् )
znači POSTOJATI, ŽIVJETI, a takođe znači SJESTI
što ima veze sa egipatskim TRON i srbskim ASTAL.
Sanskritsko ASU (असु ) znači ŽIVOT, a osno-
va riječi ASU je AS (AZ) što na srpskom, bugarskom i
makedonskom znači JA: JESAM, BIVAM, POSTOJIM
i to je BOG.
Hebrejsko ime ASIEL znači BOG TVORAC: EL
= BOG, ASI = TVORAC (7).
Dakle AS u riječi ASIA (AS-IA) znači BOG.
Pošto smo pronašli značenje prvog dijela riječi
ASIA, ostaje nam drugi dio: IA. Šta je to? To je staro-
keltsko (dakle tračansko) ZEMLJA u smislu OBLAST,
DOMOVINA, OTADŽBINA, PATRIJA (8), a riječ ASIA
(AZIA > AZIJA) je cimerijanska, tj. keltska ili tračanska
riječ koja znači BOŽIJA ZEMLJA.
Sinonim starokeltskom IA je starokeltsko IN (9).
Keltsko (gaelik) DIA znaci BOG (10), te tako naziv
INDIA (<IN + DIA) znači isto kao i ASIA: BOŽIJA
ZEMLJA.
…………………………..
(1) William Holwell, Mythological, Etymological
And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly,
In The Poultry, 1793, pg. 55.
(2) Ib. p. 144.
(3) Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan
Inscriptions, John Murray, London, 1872. p. 250.
(4) Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.
(5) Sanjay Sonawani, Origins of the Vedic Reli-
gion: And Indus-Ghaggar Civilisation, Booktango,
78
Blumington, In, 2015, ISBN: 978-1-4689-5713-6 (e-
book)
(6) Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic
Religion, Motilal Banarsidass Publishers, Delhi, 1999,
p. 9. ISBN: 81-208-0061-3
(7) Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bi-
ble Dictionary, Regency Reference Library, Grand Ra-
pids, Michigan, 1967, pg.78.
(8) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 535.
(9) Ibid., pg. 541.
(10) Ibid., Vol. II, pg. 531.
TRAGOM ISTINE
79
sa imenom TIN, TINI, TINIA ili TINIJA. TINIJA bješe
bog neba i najviši bog rasenske mitologije (1). Trag i
značenje njegovog imena nalazimo u srpskoj riječi
TINJATI:
“tinjati, -nja impf. (Vuk, subjekt vatra) ‘slabo
gorjeti, prestajali gorjeli’ prema pf. stmjati se (subjekt
vatra).” (2)
Vuk u svom Rječniku bilježi:
“TINJANJE, n. das Glimmen, ignis gliscens.
TINJATI, nja, v. impf. glimmen, glisco: tinja vatra.” (3)
Njemačko GLIMMEN znači SJAJ. Latinsko IGNIS je
VATRA, PLAMEN, SJAJ, BLJEŠTAVOST. Latinsko
GLISCENIS je POČETNI, RASTUĆI a latinsko GLIS-
CO znači VATRA, PLAMEN, PLAMTEĆI, RAZBUKTA-
VAJUĆI.
Korijen riječima TINJATI i TINJANJE je TIN i to
je ime rasenskog vrhovnog boga: TIN znači SJAJ
VATRE, jer VATRA TINJA, tj. SJA, BLJEŠTI. Tako
dolazimo do etimološkog porijekla i semantičkog zna-
čenja riječi ISTINA: IZ TINA, tj. IZ BOGA TINA, SJAJ
IZ BOGA TINA.
ISTINA je SJAJ BOŽIJI, SVJETLOST BOŽIJA
KOJA IZ BOGA IZLAZI. SVI SINOVI BOŽIJI su DJECA
SVJETLOSTI i primaju ISTINU direktno IZ BOGA.
Ko ISTINU skriva ili je u laž pretvara, taj radi
protiv BOGA i nije SIN BOŽIJI, te kao takav nije SIN
SVJETLOSTI, ma on i čudesa činio.
SIN SVJETLOSTI svjedoči SVE što mu OTAC
KAŽE i zato sva DJECA BOŽIJA I SINOVI SVJET-
LOSTI moraju da znaju zašto su na ovom svijetu: “Ja
80
sam za to rođen, i zato dođoh na svijet da svjedočim
istinu.” (Jv.18,37)
Koliko je je ljudi danas u svijetu koji svjedoče
istinu. Koliko je takvih ljudi među današnjim Srbima?
Koliko je takvih ljudi arhijerejima i među vjernicima
SPC?
…………………………….
(1) Massimo Pallottino, The Etruscans, Indiana
University Press 1975 edition; first published by Ulrico
Hoepli, Milan, 1942.
(2) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str.
472.
(3) Vuk S. Karadžić, Srpski rječnik istolkovan
njemačkim i latinskim riječima, Beč, 1818, str. 763.
BOR
Stalno pričam da mi vodimo porijeklo od Kelta
koji su bili isto što i Tračani i Iliri. To svjedoče gaelik i
velški jezik, keltski dijalekti. Evo značenja starokeltske
riječi BOR:
BOR = SLAVAN, VISOK, PLEMENIT, PONOSAN,
RAZMETLJIV (1).
..............................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Speci-
ally Designed for Beginners and for Use in Schools,
Vol. I, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO.,
The Gaelic Press, 1902-, pg. 109.
81
TROJANCI U RAJAČKIM PIMNICAMA
(greblje izbjeglica sa Kosova, sredina 19. v.)
82
Svastika na Pisanoj stijeni (Žlijeb između Višegrada i
Bajine Bašte, foto: dr. um. Elda Stanković), a ispod je
ista svastika na Tibetu (Protohistoric period, Nubra
valley, Ladakh, Far Western Tibet; Photo: Viraf
Mehta, Gurgaon, Haryana, India).
83
Trojanska svastika u mjestu Rajac, Negotin.
84
85
Trojanska svastika Vidovdana na Pisanoj stijeni
(1300-1200. god. st. ere) i u Rajcu kod Negotina.
86
LAŽOVI, PRESTANITE DA LAŽETE
87
PORIJEKLO RIJEČI "MOBA"
88
dakle je MOL izvedeno od MO. Tako starokeltsko MOL
BA daje MOLBA: SKUP DOBRIH, DOBRI SKUP. Zar
to po svojoj suštini nije MOBA? Ovako ili onako MOBA
je iz starokeltskog jezika.
…………………….
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 666.
(2) Ibid. Vol I, pg. 56.
(3) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London,
Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825,
pg. 401.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio VI,
Uredili P. Budmani i T. Maretić, JAZU, Zagreb, 1904-
1910, str. 875, 910-911.
(7) Edward Dwelly, Ibid., pg. 669.
GIBANICA
Keltsko (gaelik) GIBEAD = LIST, SNOP, GO-
MILA, NASLAGA (1).
Listove za pitu gibanicu danas zovu "kora", ali
ova vrsta pite ne zove se KORUŠA, nego GIBANICA.
…………………….
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 491.
89
LEOTAR
90
grčke riječ LEIOS što znači SVIJETAO, odnosno LEIO-
TEROS - SVJETLIJI. Evo riječi iz keltskog gaelika pa
prosudimo:
- LEOTHA, komp. od LEATHANN. prov. (1)
- LEOTHAD, -AID, vidi LEATHAD (2)
- LEOTHAID, gen. od LEOTHAD (LEATHAD) (3)
- LEATHANN, LEITHNE i LEATHA = ŠIROK,
PROSTRAN (4),
- LEATHAD, -AID i LEOTHAID, pl. LEOIDEAN =
STRMA PADINA, PADINA BRDA, STRMINA,
POLUGREBEN, ŠIROKA PADINA (5)
Svaka od ovih nabrojanih keltskih riječi opisuje BRDO,
ŠIROKU STRANU, ŠIROKU PADINU, ŠIROKU STR-
MINU. Pogledamo li izgled Leotara, biće nam potpuno
jasno: ŠIROKA PADINA!
I odakle potiče ime planine LEOTAR: od grčkog
LEIOS, ili od keltskog, odnosno tračanskog ili ilirskog
LEOTA? Iz keltskog, naravno!
I zaista je pitanje da li su Srbi skup umno bole-
snih ljudi ili Srbe predvode plaćenici Grka, Latina, Tu-
raka i mnogih drugih izvikanih naroda, ili (možda) o
Srbima i za Srbe pišu oni koji uopšte nisu Srbi?
...................................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. II,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, p. 584.
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) Ibid., p. 579.
(5) Ibid.
91
TRAVA I TRAVUNIA
U engleskim mjerama za žito bila je i mjera
THRAVE. Jedna THRAVE imala je 12, a neke čak i 24
snopova žita (sheaves, en.). EngleskoTHRAVE na
gaeliku je TREABHA (1) i to je u srpskom dalo TREBA
(potreba, hrana). Kažu da je englesko THRAVE
porijeklom iz skandinavskih jezika što može i da bude
tačno, ali otkud tolika sličnost sa srpskim TRAVA:
"TRÁVA f (Vuk) = tráva, gén. trave (Kosmet,
bug. trava pored trevo), sveslav. i praslav., '1° (prvo-
bitno) hrana, krma za stoku i ljude, 2° (specijalizirano
na biljke koje služe tome) herba' (2).
Skok ništa ne kaže odakle potiče riječ TRAVA, preću-
tao je ili on to nije znao. Pšenica je samo vrsta TRAVE.
Svo žito i povrće samo su vrste TRAVE. Žito se po žetvi
veže u snopove, a snop je na engleskom THRAVE.
Keltsko (gaelik) TRA isto znači kao i TRATH (3)
(967). Ovo TRATH ostalo je u srpskom TRATINA, neo-
brađena zemlja. Gaelik TRATH je VRIJEME, DOBA,
SEZONA. Kod Srba u centralnoj Bosni TRATITI je
značilo PRATITI neki običaj, a TRATITI takođe znači
TROŠITI nešto. Dakle se u srpskom jos nalazi keltsko
TRATH.
Starokeltsko BA značilo je DOBAR (4, 56). I po-
gledajmo:
TRA-BA > TRABA > TRAVA = VRIJEME DOBRA,
SEZONA DOBRA (trava raste samo u dobro, toplo
doba).
Da li je TRAVUNIJA postalo od TRAVA? Da vidimo:
TRA-BA je TRABA TRAVA > TRAVANIJA
92
Međutim, TRAVANIJA nije TRAVUNIJA što znači da je
naziv TRAVUNIJA nastalo od TRA iz neke druge riječi,
a ne od TRA + BA, a ta druga riječ je keltsko BUN:
TRA-BUN-IA > TRABUNIA > TRAVUNIA > TRAVU-
NIJA.
Šta je BUN? To je keltska (gaelik) riječ sa značenjem
KORIJEN, TEMELJ, IZVOR (5).
I sad imamo TRA-BUN što bi značilo VRIJEME KORI-
JENA, VRIJEME TEMELJA, VRIJEME IZVORA. Fali
još ono -IA. Šta je to -IA, da nije nastavak? Ne, to je
punoznačna starokeltska riječ sa značenjem ZEMLJA,
OBLAST, DOMOVINA, OTADŽBINA (6).
TRA-BUN-IA > TRABUNIA > TRAVUNIA > TRAVU-
NIJA = VRIJEME IZVORNE ZEMLJE
Dakle su se u ona drevna vremena nakon biblijskog
potopa naši preci prvo tu naselili. Odatle potiče i naro-
dna izreka da Hercegovina svu zemlju naseli, a sebe
ne raseli.
..............................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 967.
(2) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str.
494.
(3) Edward Dwelly, Ibid., pg. 967.
(4) Ibid., Vol I, pg. 56
(5) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
93
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. I,
Gaelic Press, 1902-, pg. 141.
(6) Ibid., Vol. II, pg. 535.
TREBINJE
Trebinje je kroz vjekove imalo burnu istoriju.
Ovuda su još od rimskog doba vodili važni trgovački
putevi, a posebnu ulogu svakako je imala i blizina Du-
brovnika, godinama jednog od vodećih trgovačkih cen-
tara na ovom dijelu Balkana. Trebinje se prvi put
spominje u X vijeku kod Konstantina Porfirogenita pod
nazivom Tribunia, koji se kasnije promijenio u Travu-
nija. Današnji naziv datira iz XVI vijeka. Najstariji sta-
novnici Trebinja bila su plemena Ilira, Tračana i Grka."
(Vikipedija)
"Име града потиче или од латинске ријечи
tribunus (tribunus militum је заповједник једне веће
или више мањих јединица римске војске) или од
словенске ријечи треб, што значи жртва (жртвова-
ти)." (Vikipedija)
Sve su to nagađanja, nagađanja bez znanja! Naziv
TREBINJE je riječ iz keltskog, tračanskog ili ilirskog
jezika. Evo dokaza iz keltskog gaelika:
- TRE = KROZ (1)
- TREABH = RALO, RAONIK, PLUG (2)
- TREABH = FARMERSKO NASELJE, SELO (3)
- TREABH = OBRAĐIVATI ZEMLJU, ORATI (4)
- TREABHACH = ORANJE (5)
Keltsko TRE, što znači KROZ, imamo i danas u srp-
skom TREBITI: ništa se ne može TREBITI bez pro-
laska KROZ nešto.
94
Slovensko TREBA je MOLITVA Bogu za TRE-
BU, a najgavnija čovjekova TREBA je HRANA (danas
idu da nabave "potrepštine"). Hrana je TREBA koja
prolazi KROZ čovjeka, a dobija se od ŽITA. Za dobija-
nje ŽITA treba plodna zemlja koju TREBA obrađivati.
Niko ne ore zato što voli da ore, nego ore zato
što TREBA hranu. Prva alatka koja TREBA za TREBU
je TREABH, tj. RALO, RAONIK ili PLUG, a zemljište uz
rijeku TREBIŠNJICU je OBADIVO polje, a rijeka TRE-
BIŠNJICA je rijeka TREBA, rijeka HRANE: HRANO-
VITA rijeka. Dakle je naziv TREBINJE je iz keltskog,
tračanskog ili ilirskog jezika.
…………………….
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, p. 967.
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
95
DRUM I DRUG
Zašto DRUM i DRUG imaju isti korijen DRU-?
Prvo malo o drumu:
“drum m (15. —17. v., dva pisca čakavca) =
drum, gen. drùma m (13. v., Vuk, Dubrovnik, Ranjina,
Menčetić, Đorđić, Marulić) = drum (na drumu ŽK) '1°
cesta, testa, 2° toponim'. Deminutivi na -zk > -ak
drūmāk, gen. -nika, na -ьс > -äc drumac, gen. -mca, na
-ič drumić, na dvostruke deminutivne sufikse -čac > -ьс
+ -ьс drumčac, na -ьс + -ić drumac. Pridjev na -bsk
drumski (~ razbojnik). To je općenit hrv.-srp. grecizam
i na zapadu kao i na istoku. Nalazi se još u stcslav.,
bug. i u rum. drum, pl. -uri, na -ьс drumeţ = drūmas
'putnik'. Od gr. δρόμος 'put'.” (1)
Srpsko DRUM nije od grčkog DROMOS (δρόμος) i evo
sanskritskih riječi koje to svjedoče:
- DRUMM, DRUMMATI ( द्रुम्मधि ) = IĆI, PUTOVATI
- DRU ( द्रु ) = IĆI, KRETATI SE.
- GATI ( गधि ) = POMOĆ
- GATY ( गत्य् ) = SLIJEDITI NEČIJI PUT
I gle:
a) DRU + GATY > DRUGATI = POMOĆ U PUTU,
SAPUTNIK (DRUGATI > DRUŽATI > DRUŽITI);
b) DRUG GATI > DRU-G > DRUG = SAPUTNIK,
POMOĆNIK, DRUŽBENIK.
.........................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str.
442-443.
96
BOB, BOBA, BOBAK I NEBO
97
Boba trnjine.
Velško BÔDHA je BITI, BIĆE, POSTOJANJE
(10).
Sumerski NABU je NEBO, a NEBO je NABU-
ČENO (11), a sumersko BU znači SJAJ, BLJESAK,
PLAM (12).
Starokeltski BOILL je ČVOR, ISPUPČENJE
(13), a starokeltsko BORG je KULA (14). Starokeltski
BOR znači SLAVAN, RASAN, PONOSAN (15),
starokeltski BOL je UMIJEĆE, UMJETNOST, ISKU-
STVO (16) i starokeltski BOILRINN znači PRSTEN
(17).
Gaelik BOGH znači POVIJEN, LUČAN, LUK
(18).
98
Velško NE + BO : KRUŽNO STANJE KRETANJA.
Bobak
99
English; Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Ban-galore: The Wesleyan Mission
Press, 1858, pg. 740.
(2) Ibid., pg. 741.
(3) Ibid., pg. 739.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) Ibid., pg. 740.
(7) Ibid. pg. 739.
(8) Ibid., pg. 740.
(9) Ibid.
(10) William Richards, Welsh and English Dictio-
nary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. pg. 43.
(11) John Dyneley Prince, Materials for a Sumeri-
an Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhan-
dlung, 1908, pg. 396.
(12) Ibid., pg. 6.
(13) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 107.
(14) Ibid., pg. 110.
(15) Ibid., pg. 109.
(16) Ibid., pg. 108.
(17) Ibid., pg. 107.
(18) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London,
Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825,
pg. 69.
(19) Walter William Skeat, An Etymological Dic-
tionary of the English Language, Second Edition,
Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan &
Co., 1893, pg. 72-73.
(20) Ibid., pg.73.
100
CREPULJA, CREP I SAČ
101
Hljeb pod sačem.
…………………….
(1) Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik
Language, Glasgow and London, W. R. M’Phun, 1833,
pg. 102.
(2) Ibid., pg. 101.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Ibid., pg. 196.
(6) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London,
Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825,
pg. 497.
102
BISAGE
103
(Kućište, Brač, ŽK); sing. Bisaga samo toponim (otočić
u Kornatu). Na -iti prebisažiti (Bistrac, Hrvatska)
‘nepunu vreću objesiti preko ramena u obliku bisaga
(vreća je prebisaźena)’. Upor. slov. bisaga = bésaga,
bisagăr, bisažnik. Od latinske složenice bisaccium, od
bis ‘dva puta’ i saccus s nenaglašenim sufiksom -ium
(v. *intersellium > antrešelj). Time put nije u cijelosti
objašnjen.” (1)
I nakon svega što je rekao, Skok kaže da porijeklo riječi
BISAGE nije potpuno objašnjeno. Naravno da nije, jer
ova riječ potiče iz keltskog jezika i da je to tačno, poka-
zaće nam keltski gaelik i velški jezik!
Savremeno englesko BESIEGE je od srednje-
engleskog BISEGEN i znači NALEĆI NA NEŠTO OP-
KOLIVŠI GA, POKRIŠVI GA (2), što bukvalno znači
SAKRITI. Od keltske osnove SAC (SAK) izvedeno je
englesko SACK (vreća). Pošto SAC (SAK) daje
značenje POKRIVANJA i SAKRIVANJA u hebrejskom
SAQ znači PLATNO OD KOSTRIJETI (3) (od keltskog
SAC (SAK) je SAKO (kaput). Dakle je SAC (SAK) mno-
go stara riječ.
Riječ BISAGE sastoji se od dvije riječi: BI +
+ SAGE: SAGE je od keltskog SAC (SAK) što znači
POKRITI, SAKRITI ili bukvalno VREĆA: BI-SAKE >
BISAGE.
Ostaje nam da objasnimo značenje i porijeklo
riječi BI. Za riječ BI tvrde isto kao Skok u uvodnom
citatu: od latinskog BIS što znači DVAPUT. Njih se ne
tiče što u latinskom BI postoji samo kao prefiks, a ne
kao punoznačna riječ. Njima je važno da dođu do latin-
skog, a odakle je BI došlo u latinski, to njih nije briga
niti žele to da znaju.
104
BI nalazimo u velškim riječima BIDOG i BIDO-
GAN. BIDOG je VJEŠALICA, BIDOG je NOŽ (nasta-
vak u temi “VIS”).
.............................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 156.
(2) Walter William Skeat, An Etymological Dictio-
nary of the English Language, Second Edition, Oxford:
The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893, pg. 60.
(3) Ibid. pg. 521.
105
Govoreći o riječi BISAGE nismo stigli da objas-
nimo značenje i porijeklo riječi BI za koju tvrde da poti-
če od latinskog BIS i tvrde da znači DVA, DVAPUT.
U latinskom ne postoji riječ BI kao punoznačna
riječ, već postoji samo kao prefiks, a od prefiksa ne
mogu se tvoriti punoznačne riječi, što znači da BI ne
potiče iz latinskog, nego iz nekog drugog i starijeg je-
zika.
106
Šta vidimo u znaku ˄? Vidimo zubac PILE. To
znači da je PILA izvedeno od BILA, tj. od korijena BI
kao i englesko BILL što je sinonim za BILE (kljun), ali
znači i MAČ kao i anglo-saksonsko BIL (BILL).
107
Zašto velško BIDOG znači VJEŠALICA? Zato
što su stare vješalice bile obični klinovi (ekseri) u zidu i
na njih se OBISI haljinče. Zašto je OBISI napisano ika-
vicom? Zato što su Tračani Brigi govorili ikavski pa im
je BREG bio BRIG, a Velšani su porijeklom od Briga.
108
značenje osnove BI je sumersko BI koje znači SJAJ,
GORENJE, ŽAR jer tako izgledaju VISOVI pri izlasku i
zalasku Sunca (5). Svi ostali navedeni nazivi dati su po
izgledu imenovanih stvari koje liče na BI, tj. na BIS,
odnosno VIS.
..........................
(1) William Richards, Welsh and English Dictio-
nary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. pg. 42.
(2) Ibid.
(4) Ibid., pg. 229.
(3) Ibid., pg. 116.
(5) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908, pg. 57.
PRVI I DRUGI
JEDAN – PRVI = I
DVA – DRUGI = II
TRI – TREĆI
ČETIRI – ČETVRTI
PET – PETI
ŠEST – ŠESTI
SEDAM – SEDMI
OSAM – OSMI
DEVET – DEVETI
DESET – DESETI
Svi redni brojevi počinju istim korijenom kao i njihov
glavni broj, samo redni brojevi PRVI i DRUGI imaju
različiti korijen i sasvim drugačiji oblik od glavnog bro-
ja. Zašto i otkud to? Hajdemo do sanskrita:
109
- PUR ( पुर् ) = UTVRDA, TVRĐAVA
- PŪRVĀ ( पूववा ) = ISTOK
- PŪRVA ( पूवा ) = ČEONI, PRVI, ISTOČNI
- PŪRVAKA ( पूवाक ) = PRVI, PRVAK
- PAURVA ( पौवा ) ISTOK, ISTOČNO
- PURVIKA ( पौधवाक ) = VAŽNIJE, DREVNO,
STARO, PREDAČKO, PRVINA.
Sanskritsko PURU ( पुरु ) je NEBO, RAJ, POLEN =
SJAJ = SUNCE = VATRA = TOPLOTA. Sanskritsko
PUR nalazimo u srpskom PURATI, PURITI = IZLO-
ŽITI TOPLOTI.
Dakle je PRVI od sanskritske osnove PUR: PUR >
PURVA > PURVI. Gubljenjem samoglasnika U dobije-
no je savremeno srpsko PRVI i bukvalna drevna zna-
čenja riječi PRVI su UTVRDA, TVRĐAVA, ISTOČNO,
ISTOK jer od ISTOKA SUNCE se rađa i život donosi,
te kad čovjek ustane, prvo što treba da uradi je da se
okrene PRVOM PREMA ISTOKU I POMOLI, jer je
BOG PRVI I NJEMU SE KA ISTOKU MOLIMO.
A broj DRUGI? Šta kažu sanskritske riječi?
- DVI ( धि ) = DVA
- DVE ( िे ) = DVA
- DVITA ( धिि ), DVỊTAKA ( धििीयक ), DVỊTYŪKA
( धििीयूक ), - DVĪTYAKA ( धििीयक ) = DRUGI
U sanskritu ne postoji redni broj u obliku DRUGI, ne-
go je riječ DRUGI nastala po sljedećim sanskritskim
riječima:
- DRU ( द्रु ) = znači IĆI, KRETATI SE.
- GATI ( गधि ) = POMOĆ
110
I evo: DRUG GATI > DRU-G > DRUG > DRUGI =
SAPUTNIK, PRIDRUŽENI.
JEDAN je BOG i ON je PRVI, a DRUGI je onaj
koji putem ide S BOGOM i on je DRUG BOŽIJI.
Sanskrit:
- TRÁYAS ( त्रयस् ) = množina od “tri”: VRH, TRO-
LIST, TRIJADA, TROJSTVO, BOGOVI;
- TRAYASPATI ( त्रयसपधि ) = INDRA, BOG BOGOVA;
- TRAYASTRIṂZA ( त्रयस्त्रंश ) = 33, TRIDESET TRE-
ĆI.
111
OD PARAZITA DO ŽITA
Kažu da englesko PARASITE potiče od fran-
cuskog PARASITE, latinskog PARASITUS, a sve od
grčkog PARA (παρά) što znači IZA, SA DRUGE
STRANE i SITOS (σîτος) sa značenjem žito, zrno,
brašno, hljeb, hrana, ali je porijeklo tih riječi, tako tvrde,
i u grčkom nepoznatog porijekla (1). Hajdemo sad u
daleka prošla vremena putem etimologije!
Keltsko (gaelik) PARA znači NEBO. Srpsko
PARA je agregatno stanje vode koja se penje u NE-
BO. Dvije PARALELE stoje jedna naspram druge ili
jedna iznad druge. Tako PARAZIT živi zajedno upore-
do sa svojim domaćinom i kad umre domaćin, u doma-
ćinovom tijelu uginu i svi PARAZITI.
Osnova u “grčkoj” riječi PARA je srpsko PAR
(dvoje). Od toga je izvedeno PARAZIT, PARALELA,
PARABOLA. Tako riječ PARA znači UPOREDO, JE-
DNO SA DRUGIM. Tako ima ovaj svijet, ima PARA-
LELNI svijet, ima psihologija, ima PARAPSIHOLOGI-
JA.
A šta je sa onim “grčkim” SITOS (σîτος). Ide-
mo u dubinu vremena i dubinu etimologije: SITOS je
nastalo od starijeg ZITOS što je u savremenom srp-
skom dalo ŽITO. Tu je osnova ZIT. ZIT je dalo ZITE od
kojeg je jotovanjem prvo dobijeno ZIĆE, potom ŽIĆE.
Dakle je u dalekoj prošlosti ZIT značilo ŽIVOT.
Korijen u ZIT je ZI koje je nastalo od još starije
osnove SI. Šta je SI? To je SI koje se nalazi u riječi
SIJALICA: SI je SIJANJE, SVJETLOST, SIJANJE
SVJETLOSTI, SIJANJE ŽIVOTA.
Ikavski oblik od SJEME (ili SEME) je SIME i u
112
onom grčkom SITOS (što znači ŽITO, ZRNO) upravo
je ikavski korijen SI. Sunce SIJA, čovjek SIJE, a PARA-
SITE znači UPOREDNI ŽIVOT, PARNI ŽIVOT.
……………………….
(1) Walter William Skeat, An Etymological Dicti-
onary of the English Language, Second Edition, Ox-
ford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893, pg. 421.
SANSKRITSKI I BRIGIJSKI
113
ENETI, VENETI, SLAVONCI ILI SLOVENI
Herodot dvaput pominje Enete u Iliriji i pominje
ih na Jadranu. Prvi put pominje Enete po običaju pro-
daje djevojaka za udaju, istom običaju kakav su imali
Asirci:
“Prema mome mišljenju, najpametniji im je ovaj
običaj; a isti takav postoji, kako sam čuo, i kod ilirskog
plemena Eneta.” (Herodot, Istorija, Knjiga I, 196)
Običaj kupovine mlade ostao je kod Srba sve
do danas, samo kao simbolika, ali se i dalje praktikuje
u mladinoj kući pred predaju djevojke djeveru i jenga-
ma ili djeverušama. Nije to prodaja u bukvalnom smislu
prodaje, nego svojevrsna nadoknada štete mladinoj
porodici za izgubljenu radnu snagu.
Drugo Herodotovo pominjanje Eneta je kad
priča o rasprostranjenosti Sigina i kaže:
“Zemlja im se proteže do Eneta na Jadranu."
(Herodot, Istorija, Knjiga V, 9)
“Vendi, Veneti ili Slavonci, koji, kad su prvi put
postali poznati Evropi, bili su naseljeni na granicama
Italije prema Tirolu i Karniolu postepeno se šireći u
Raetiju ili u zemlju Grisoniju, u Švabiju i moguće u
Frankoniju. Ova rasa trenutno zauzima sav prostor sa-
stavljen između iznad pomenutih zemalja i istočne
obale Jadranskog mora, na jednoj strani, i Ledenog
okeana na drugoj. Oni su porijeklom od drevnih Slavo-
naca koji su prodrli u Kamčatku, naseljavajući Aleut-
ska ostrva i možda prešli preko na sjevernoamerički
kontinent. Stanovništvo Rusije, dio Turske i vladarske
kuće Austrije sastoje se gotovo isključivo od Slavo-
naca.” (1)
114
Karniola (Carniola, en.) je Karantija (današnja Kranj-
ska), a Grisonija (Grisons, en.) je današnji jugoistočni
švajcarski kanton.
“Svi istoričari slažu se da su Slavonci, Veneti ili
Sarmati originalno boravili na obalama Tanaisa, Palus
Mæotisa i Kimerijskog zaljeva, zemljama istočno od
Ilirije i Dalmacije.” (2)
Da, ali tu su došli množeći se i postepeno se
šireći sa Balkana. Tanais je rijeka Don, a Palus Maæo-
tides je močvarno područje oko Azovskog mora.
“Ime kojem današnje nacije ove rase daju prv-
enstvo je Slaveni ili Slavi što znač i slavni.” (3)
“Fizičke osobine ove raširene nacije poznate
pod imenima Slavonci, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi,
Anti i Srbi, variraju prema klimi zemalja naseljenih od
ovih različitih grana. Rusi i Česi, ili Bohemijani, su niski
i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Poljaci ili viski ili dobro
srazmjernog izgleda.” (4)
“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu,
utvrdili su da su stanovnici obožavali boginju Isis, a
otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je
slavonskog porijekla, ali su primorski gradovi naselje-
ni Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dal-
matinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na iskvare-
nom talijanskom.” (5)
Rimljani su prodrli u Istru oko 177.g. st. ere.
…………………….
(1) Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I,
Introduction xi-xii London, Printed for R. Ackermann,
1821.
(2) Ibid., xiii.
115
(3) Ibid.
(4) Ibid., xvii-xviii.
(5) Ibid., pg. 48.
116
REUS se može se objasniti latinskim "reuīsō" [RE- +
VISO] sa značenjem "novi povratak", "nova posjeta" ili
samo "povratak" (3).
Povratnici
117
PONAVLJA prethodno urađeno. Pošto Sunce, tj. Apo-
lon, konstantno mijenja svoju poziciju na nebu, svake
godine na isti dan istog mjeseca dolazi na istu poziciju
i eto PONAVLJAČA, eto POVRATNIKA.
118
ekvatora i tom istom linijom putuje i kad se spušta ka
zimi na prvi dan jeseni. To putovanje Sunca predstav-
ljeno je horizontalnom linijom na solarnom krstu (sl.
br. 2).
119
"PAT. Vrsta egipatskog žezla korištenog od
starješina ili glava porodica." (4)
120
"PATESI. Zamjenik cara. Asirsko ime za rane
namjesnike Haldeje." (5)
Kanariski (Kannada/Canarese) jezik indijskih Dravida
ogranak je sanskrita. Kanarisko PATA znači PUT (6).
Kanarisko PATI je MUŽ, GOSPODAR, KRALJ (7), ali
je i PROMJENA, RAZMJENA (8). Kanarisko PATTI je
HEROJ (9), PATTU je PRIDRUŽIVANJE, SPAJANJE,
ŠTAP, ZAPALITI, PLANUTI, PENJANJE, PLANINA,
DRŽAČ, NOSAČ (10).
PAT je ŠTAP koji predstavlja STARJEŠINU.
Od osnove PAT izvedene su sve nabrojane kanariske
riječi sa svojim značenjma. PAT je dalo BAT (BATINU).
Kod balkansko-panonskih Kelta starješina je BATON i
on je nosilac BATINE kao znak vlasti.
I pogledajmo sad solarni krst: vertikalna linija
predstavlja PUT Sunca od juga ka sjeveru i obratno (sl.
br. 2). Na jugu je najniža Sunčeva tačka na dan zim-
skog solsticija (kratkodnevnica na prvi dan zime). Od
tog dana Sunce se PENJE na sjeverno nebo. Jug je
DRŽAČ ŠTAPA tog PENJANJA kao što je PATLJICA
držač lista i ploda). Simbolički ŠTAP spaja najnižu
južnu tačku vremena prvog dana zime sa najvišom
sjevernom tačkom prvog dana ljeta. U ove dvije krajnje
tačke Sunce dolazi samo jednom godišnje: jednom na
prvi dan zime dospije u najnižu tačku južnog neba (-
23,5° dek.) i jednom na prvi dan ljeta stigne u najvišu
tačku sjevernog neba (+23,5° dek.). Na ta dva dana
Apolon je PATAREUS, jer se sa dna nebeskog ŠTAPA
popeo na vrh ŠTAPA (sl. br. 3). Zato vladičanska PA-
TERICA na vrhu ima simbol Sunca u obliku spirale ili
je sa dvije zmije koje su simboli vremena proljeća i
ljeta, a krst između simbol je prvog dana ljeta (sl. br. 4).
121
Riječ PAT postoji i u santali jeziku kojim govori
oko 6,2 miliona ljudi u Indiji, Bangladešu, Butanu i Ne-
palu. U santaliju PAT ima sljedeća značenja:
1. polovina napunjene flaše (11)
2. završiti, kompletirati, kraj (12)
3. klin utisnut u nešto da ga učvrsti, fiksira (13)
1. Šta je polovina napunjene flaše? To je tačno
sredina, ravnoteža prostora, balans.
2. Šta znači kompletirati nešto? To je i period godi-
šnjeg doba i vrijeme od prvog dana zime na najnižoj
tački Sunca južnog neba do vremena kad je Sunce na
najvišoj tački sjevernog neba.
3. Klin utisnut u nešto da ga fiksira jesu fiksne tač-
ke nebeskog pravca od prvog dana zime i prvog dana
ljeta: od -23,5° ispod nebeskog ekvatora do +23,5°
iznad ekvatora.
Na santaliju PAṬAṚ (PAṬÃṚ) znači "zatvoriti,
blokirati zjap, blokirati ponor" (14). To je zimski sunco-
staj (solsticij), dan kad na prvi dan zime Sunce prestaje
da pada u nebeski ponor i počinje da se penje ka
sjeveru i proljeću. Od tog dana mrak noci kao simbol
ponora počinje da kraća, a dan da dulja.
Šahovski termin PAT je kad jedan igrač dođe u
situaciju da svog kralja nigje ne može da ga makne jer
ako ga makne, biva matiran, tj. gubi igru. Kad se desi
PAT, nema pobjednika, igra je neriješena, tj. pola-pola!
122
Kad pri pečenju rakije iz kazana poteče PATA-
KA, to je granica dobre rakije i kazan se raskida.
123
Po tome je Apolon, bog Sunca, nazvan PATA-
REUS što znači NOSAČ PATA (BATA ili ŠTAPA, tj.
žezla) i on je tada POGLAVAR VREMENA: AB POLO,
tj. OTAC POLOVINE GODIŠNJEG VREMENA
I ovo je jedan od dokaza da su u drevno vrijeme
svi ljudi bili jedan narod, jednog jezika, jedne vjere i jed-
ne kulture.
…………………….
(1) John Lempriere, Lempriere's Classical diction-
nary, abridged by E.H. Barker; London: Longman,
Brown, Green and Longmans, 1843, pg. 439.
(2) Jacob Bryant, A Mythological, Etymological,
and Historical Dictionary, London, 1793, pg. 332.
(3) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The
Clarendon Press, 1968, pg. 1647.
(4) William Ricketts Cooper, An Archaic Dictio-
nary: Biographical, Historical, and Mythological, from
the Egyptian, Assyrian and Etruscan monuments and
papyri, London: Samuel Bagster and Sons, 1876, pg.
415.
(5) Ibid.
(6) W. Reeve, A Dictionary Canarese and English;
Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sander-
son, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858,
pg. 626.
(7) Ibid., pg. 627.
(8) Ibid.
(9) Ibid.
(10) Ibid.
(11) A. Campbell, A Santali-English Dictionary, The
Santal Mission Press, Pokhuria, Manbhum, India,
1899, pg. 480.
(12) Ibid.
124
(13) Ibid.
(14) Ibid., pg. 481.
(15) John M’Clintock and James Strong, Cyclo-
paedia of Biblical, theological, and ecclesiastical lite-
rature, Vol. I, New York, Harper & Brothers Publisher,
1867, pg. 3.
125
od sredine 13. i početkom 14. vijeka iz zbirnih kam-
pova u Lucerni mnogi Berberi naselili su se u Albaniju.
Čiji je bio grb Skenderbegov i grb današnje Al-
banije dovoljno je ovaj heraldički dokaz: to je grb Sigis-
munda od Luksemburga (Sigismund of Luxembourg,
15 February 1368 – 9 December 1437), princ-elektor
Branderburga između 1378-1388. god. i ponovo iza-
bran u vremenu od 1411-1415, kralj Mađarske i
Hrvatske od 1387. god., kralj ondasnje Njemačke od
1411. god, kralj Bohemije od 1419. god., kralj Italije od
1431. god. i car tkz. Svetog rimskog carstva u vre-
menu 1433 -1437. godine. Nije li pred navalu Turaka
Skenderbeg postao vazal kralja Napulja i pred Tur-
cima, kao napuljski drzavljanin, izbjegao u Italiju? Jest!
126
nalazi ASE LEŽI (2), a ima i SE LEŽI (3); ima ASE PISA
(4) i SE PISA (5).
127
danas znači TABLA (6). Svaka TABLA je jasno ogra-
ničena cjelina: svaka površina groba je svojevrsna
TABLA (parcela). Svaka strana stećka je TABLA. Ta-
ko se riječ ASE sa svim svojim oblicima: S, SA, SI, SE,
ASEI, ASIE, ISE odnosi na PROSTOR TABLE.
Dakle su ASE na stećcima pisali domorodci
Baklana za koje lažno tvrde da su romanizirani, a oni
su govorili skoro istim jezikom kao i Talijani. Njih su oni
van granica Rimskog carstva nazivali VLASIMA.
Ne nekim stećcima umjesto ASE LEŽIT piše
ZDJE POČIVAET što je jasno da je to slovenska
varijanta.
.................................
(1) Šefik Bešlagić, Stećci - Kultura i umjetnost, Ve-
selin Masleša, Sarajevo, 1982. st. 444.
(2) Ibid. str. 776.
(3) Ibid., str. 782.
(4) Ibid., str. 780.
(5) Ibid.
(6) Hjalmar Edgren, An Italian and English Dictio-
nary, New York, Henry Holt and Company, 1901, pg.
43.
128
TAJNA U SLUŽBI RELIGIJSKE PODVALE
129
Razmjerna simbolika broja 4320 može se
prenostiti i na građevinske i memorijalne objekte. Tako
npr. visina Velike piramide od 147,6505019 m pom-
nožena brojem 4320 daje 637,8501682 km što je 1/10
dužine Zemljinog ekvatorskog poluprečnika.
Ovdje ćemo se pozabaviti brojem 4320 u as-
tronomiji, odnosno značajem ovog broja u tkz. prece-
siji ekvinocija. Da ne gubimo vrijeme objašnjavajući šta
je precesija ekvinocija, ukratko ćemo reći ovako: to je
stalna promjena pravca Zemljine ose prema zvijez-
dama na nebeskim polovima.
Pogledamo li sliku sjevernog nebeskog pola,
vidimo brojku -10.000 godina. Prema toj tački bila je
uperena Zemljina osa 10.000 godina prije hrišćanske
ere, a danas je usmjerena prema tački zvijezde Sje-
vernjače (Polaris) ili tački +2000 godina hrišćanske ere.
Tako vidimo da je od tačke na -10.000 do da-
našnje tačke u +2000 Zemljina osa opisala skoro pola
kruga. Da bi opisala cijeli krug potrebno je 25.920
godina.
Ako broj od 25.920 godina podijelimo na 3 di-
jela, to će biti 3 x 8640 godina. Ako podijelimo na 6 dije-
lova , biće 6 x 4320 godina.
Tkz. "srpski” kalendar, tj. kalendar srednjevije-
kovne romejske Ortodoksne crkve, broji 5508 godina
od "stvaranja svijeta" do hrišćanske ere. Hajdemo sad
kroz brojeve kruga precesije ekvinocija:
8640 : 5508 = 1,568627451 godina = 572,9286275
dana (trenutni vrh Piramide ima strane duge 2 x
286,4690182 = 572,9380364 inči)
130
572,9286275 : 2 = 286,4643137 dana (osa ulaza u
Veliku Piramidu pomjerena je istočno od glavne Pira-
midine ose za 286,4690182 inči).
5508 : 4320 = 1,275
286,4643137 x 1,275 = 365,242 dana = 1 godina
4320 : 5508 = 0,784313725 godina
0,784313725 x 1,275 = 1 godina
286,4643137 x 0,784313725 = 224,677893 =
= 1 Venerina godina.
224,677893 x 1,275 = 286,4643137
Za pun krug precesije ekvinocija potrebno je 25.920
godina:
25.920 : 5508 = 4,705882353
25.920 : 4320 = 6
4,705882353 x 1,275 = 6
5508 : 6 = 918
4320 : 918 = 4,705882353
Srednja udaljenost Sunca od Zemlje je 149,597.870
km (jedna astronomska jedinica ili 1 AU):
(149,597.870 : 4320) : 5508 = 6,287061833 = 2 x
3,143530916
Broj 3,143530916 je broj Pi sa dvije decimale. Hajde
da uzmemo uobičajeni broj Pi i da pomnžoimo sa 2 i
izmnožimo sa 5508 i 4320:
2 x 3,14159 = 6,28318 x 5508 x 4320 =
131
= 149,505.503,5 km udaljenosti Sunca od Zemlje.
Kad je Sunce ovoliko udaljeno od Zemlje? Sad ćemo
to saznati:
149,505.503,5 : 149,597.870 = 0,999382568 astro-
nomskih jedinica.
Na daljini 0,999382568 astronomskih jedinica u ovo
naše vrijeme Sunce se nalazi oko 6. okobra i tad je
crkva ustanovila praznik "Začeće Svetog Jovana Pre-
teče i Krstitelja" i na taj dan kod Srba su Zadušnice. Od
početka zime do ovog dana u naše doba je oko
286,4643137 dana.
Broj 5508 je ezoterijski parnjak ezoterijskom
broju 4320. Šta je dakle kalendar od 5508 godina?
Istorijska istina? Ne, već samo još jedan broj ezoterije
i numerologije pomoću kojeg manipulišu članovi tajnih
ezoterijskih društava unutar Ortodoksne crkve.
DOM I DOMAĆIN
132
Isto kao i narodi, tako i riječi imaju svoje isto-
rijsko porijeklo i neke riječi traju od postanja prvih ljudi
pa do danas. Primjer tih milenijumskih starih riječi jesu
riječi DOM i DOMAĆIN. O riječi DOM Petar Skok kaže:
"dom, gen. doma m (Vuk, Kosmet) = doma f
(sjeverni čakavci, femininum prema hiža: svojoj dome,
od domí) 'ie., sveslavenski i praslavenski naziv za ku-
ću (štokavski), hižu (čakavski i hrvatsko-kajkavski)'. "
(1)
I kaza Skok da je DOM riječ indoevropskog, svesla-
venskog i praslavenskog porijekla i dodaje:
"Danas po deklinaciji na -o, nekada po -u kao i
lat. srodnik domus, gen. domūs." (2)
I na kraju Skok zaključuje:
"Ie. paralele su izvjesne: sanskr. damas 'grad-
nja, kuća', gr. δόμος, δομή gradnja od δέμω 'gradim'
itd. Prema tome je dom prijevoj na o od ie. korijena
*dem(d) 'graditi, sastavljati', te znači svršenu radnju.
Prvobitno je dom značio 'ono što je sagrađeno', i dalje
po zakonu rezultata (sinegdohe) 'kuća, stcslav. hra-
me'." (3)
Ovdje ćemo pokazat da Skok nije u pravu kad
tvrdi da riječ DOM potiče od grčkog “domos, domi
(δόμος, δομή)" niti je DOM postanjem srodna sanskri-
tskom damas koje takođe znači "gradnja".
Osnova proste riječi DOM je DO, a ono što je
nalik na DO nazvano je DOM. Šta je DO? Prvi DO koji
je vidio drevni čovjek je DO iznad zemlje: NEBO! Ne-
bo je ulegnuti, savijeni DO čiji se krajevi oslanjaju na
zemlju, a iznad čovjekove glave je najulegnutiji dio: ᴖ
133
(slika ispod naslova). Tako je drevni čovjek vidio iznad
sebe DO.
134
- ḌOMBI, ḌOMBE = GOMILA (5)
- ḌOKKARA = SAVIJEN (6)
- ḌOKKE = TRBUH, LJUSKA KOKOSA (7)
- ḌOGARU = KONKAVNO UDUBLJENJE (8)
- ḌOGGU = SAVITI (9)
- ḌOḶḶU = UDUBLJEN (10)
- ḌÓṆI = ČAMAC (11)
- ḌÓVI = KONKAVNO UDUBLJENJE (12)
U svakoj od ovih kanariskih riječi DO je nosilac znače-
nja je srpsko DÓ (ᴗ ili ᴖ): POVIJEN, SAVIJEN, UDUB-
LJEN. Ono što je drevni čovjek sebi napravio za sko-
nište i boravak i liči na nebesko DO ( ᴖ ), to je čovjek
nazvao DOM.
Skok reče da je DOM iz praslavenskog vreme-
na. Naravno da jest, ali to je keltsko, tračansko i ilirsko
vrijeme, a ne nekakvo "praslavensko", jer je riječ DOM
iz njihovog jezika:
- starokeltsko DOMH = DOM (13)
- starokeltsko DOM = DOM (14)
A šta originalno znači riječ DOMAĆIN?
Znamo da je DOMAĆIN glavni u DOMU, ali da
li je to sve? Rastavimo ovu složenicu na njene dijelove:
DOM-A-ĆIN!
Pogledajmo šta smo dobili: DOMA ĆIN. Šta je ĆIN? Da
je ČIN, bilo bi jasno da se misli na starješinstvo, ali nije
ČIN, već ĆIN. Da li mi pogrešno izgovaramo ovu riječ?
Ne, no je u ovom ĆIN ukrivena neka stara riječ koja je
u izgovoru dala ĆIN, tj, neki drugi glas bijaše prethodno
na mjestu glasa Ć. Koja bi to riječ mogla biti i šta je u
davna vremena značila?
135
Kod Pelazga bog Sunca i vatre zvao sa DO-
MATROS. DOM je DOM, a ATRA je avestansko (ze-
nd) VATRA (15). Vrhovni bog Etruraca ili Rasena bio
je TINIA (16). Kod drevnih Sumeraca GIN je GOSPO-
DAR (17) i DOMA GIN nije daleko od DOMAĆIN: DO-
MA GIN. Sumersko GIN u sanskritu prelazi u CIN (18):
DOMA-CIN. Sve bi to moglo da bude, jer je najstarije,
ali ima li nešto bliže za što se sigurno može tvrditi da
od toga potiče ĆIN i u srpskom DOMAĆIN?
Pošto je riječ DOM iz starih keltskih vremena,
zato u keltskom treba tražiti riječ od koje je u srpskom
postalo ĆIN. I evo: to je riječ TIN:
- TIN = TEINE (19)
- TEINE = VATRA, PLAMEN (20)
Dakle je išlo ovako: DO > DOM > DOMA > DOMA
TIN > DOMATIN > DOMAĆIN = DOMA VATRA (zna-
mo kakav je dom bez domaćina). Tako saznajemo i to
da su pelaško DOMATROS i srpsko DOMAĆIN riječi
vrlo bliskog značenja:
- DOMATROS = DOM VATRE = NEBO = SUNCE
= BOG
- DOMAĆIN = DOMA VATRA
............................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 424.
(2) Ibid.
(3) Ibid.
(4) William Reeve, A Dictionary Canarese and
English; Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Sander-son, Bangalore: The Wesleyan Mission Press,
1858, pg. 477.
136
(5) Ibid.
(6) Ibid.
(7) Ibid.
(8) ibid.
(9) Ibid.
(10) Ibid.
(11) Ibid., pg. 478.
(12) Ibid.
(13) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 351.
(14) Ibid.
(15) George Rawlinson, History of Herodotus, Vol.
III, London: John Murray, 1862, pg. 446.
(16) Sir William Betham, Etruria-celtica: Etruscan
Literature and Antiquities Investigated, Volume II,
Dublin: Philip Dixon Hardy and Sons, 1842, pg. 30.
(17) Laurence Austine Waddell, Egyptian Civili-
zation: its Sumerian Origin and Real Chronology,
London, Luzak & Co., 1930, pg. 58.
(18) Ibid., pg. 17.
(19) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 950.
(20) Ibid., pg. 943.
137
CENZURA ILI TOTALNO NEZNANJE
138
Sunce sa zrakama ka zemlji (sličan simbol bio je kod
Egipćana).
Brkovi su prikazani kao postolja nekih krstova
na stećcima, a nos sa obrvama je Božije žezlo. To je
simbol plodnosti, rađanja, života i besmrtnosti i simbol
dana ljetne dugodnevnice na Vidovdan. To je univer-
zalni simbol poznat širom svijeta još od pećinskih
crteža.
GARGAČE
Gargače
139
Značenje riječi GARGAČE nalazimo i u san-
skritu: sanskritsko GHARGHARA ( घघार ) znači GA-
RGOLJENJE, ZVEKETANJE, jer dok se vuna izme-đu
gargača čupajući rasteže, mnoštvo onih zubaca za-
pinju jedni za druge i zvekeću grgoljeći. Ko je ikada
prisustvovao garganju vune, njemu je jasno zašto se
GARGAČE tako zovu.
Mnogo je riječi u srpskom koje svjedoče da su
mnogi današnji Srbi porijeklom Kelti, tj. Tračani (Iliri) i
nema na svijetu lingviste koji to može pobiti. Ove riječi
takođe svjedoče da su vedsku mitologiju i sanskrit u
Indiju donijeli Gimeri: Cimerijani, Cimbri, Simbri Sum-
bri, Kelti (Tračani).
....................................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially
Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 2,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 478.
140
SELO DUSINA
................................
(1) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary, London, Pri-
nted for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825,
pg. 218.
(2) Ibid., pg. 324.
141
HORA > HORAST > HRAST = RAST
.........................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 679.
(2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 363.
(3) Ibid.
(4) Edward Anwyl, Celtic Religion, Chicago, The
Open Court Publishing Company, 1906, pg. 55.
(5) Edward Dwelly, Ibid., Vol II, pg. 541.
142
PELIN
Pelin
143
kog drevnog srpskog običaja koji bi mogao da seže sve
do vedske vjere Srba ili vremena boravka nekih Srba u
Indiji.
Evo o čemu se radi: uveče uoči Poklada okupi
se selo u jednoj ovećoj kući. Bude tu i djece i omladi-
ne, momaka i djevojaka, oženjenih i udatih, baba i
staraca. Stariji posjedaju sa strana, a djeca i mlađi ob-
ično stoje uza zid i svi čekaju Ševu.
Tada se uz slabo svjetlo lampe gašnjače i škri-
pu starih baglama na vratima iz sobe se pojavi Ševo:
sa navučenom kapom preko ušiju (šajkača je odličnu
služila za tu svrhu), brkat i ogrnut ponjavom, polako
prilazi sredini prostorije. Za njim ide nekoliko momaka
presvučenih u ženske haljine: u suknjama, zabrađeni
maramama i prenaglašeno nakarminjeni. Dok ide,
Ševo zastajkuje kao da je bolestan, povija se i na sred
kuće sa rukama ispod ponjave polako se svali i ispruži
po podu koliko je dug i širok.
A onda među Ševinim kracima nešto počinje
da uzdiže ponjavu u vis i diže se, diže sve do visine
podlaktice. Svi znamo šta to znači i počne smijurija i
dobacivanje onim "ženama": "Ćapi ga, Ružo, zgrabi ga
Maro!" A "one" u početku kao malo se stide, ali kad se
klip pod ponjavom potpuno uspravi, "žene" klikću i
radosne džipaju oko Ševe i preko Ševe.
I dok se gledaoci dobro ismiju, počinje preo-
kret: ono uzdignuto među Ševinim nogama počinje da
se cima tamo-amo i kad skrene pažnju svih, polagano
počinje da se spušta sve dok postane neprimjetljiv. I
kad klip potpuno padne, Ševo se trzne dva-tri puta i
zaklopi oči. Mrtav Ševo! "Žene "se uznemire, osluškuju
mu srce, neka i onaj klip među kracima Ševinim napipa
144
i uspravi, ali ga Ševo brzo obori! Smijurija živa! Poči-
nje i kuknjava:
- Kuku nama, umro Ševo! Sta ćemo, jedne, bez
našeg Ševe? Ustani Ševooo, digni se, dragiiiii naš
Ševo!
Uhvate Ševu za stopalo, podižu Ševi nogu, ali kako je
puste, noga mlatne na pod. Neko sa strane dobacuje:
- Ne za nogu, među krake, bona!
Djeca u suzama od smijeha, a djevojčurci, djevojke i
mladice stidljivo se zaklanjaju iza leđa onih ispred
sebe, skrivajući i stiščući dlanovima usta od smijeha.
I tako ta cirkuzanija od kuknjave za Ševom traje
par minuta, a onda se dešava čudo: onaj drveni klip
među nogama pod dekom počinje polako da se diže i
uspravlja. I dok se klip uspravlja, one “žene” što su
kukale od radosti opet skaču oko Ševe, a sve to prati
gromoglasni smijeh prisutnih.
I kad se Ševo potpuno podigne iz mrtvih, otvori
oči i džipi na noge i sam se smijući, baca one haljine
sa sebe i onaj klip baca na drva uz šporet. Zadnja pred-
stava Ševe odigrana je u kući Miloša Markovića, a
njegov 15-godišnji sin Sreto glumio je Ševu.
Simbolika ovog pokladnog pozorišnog skeča
svakako je kalendarski kraj godine, umiranje starog i
rađanje mladog Koleda, a sve je povezano sa Suncem
(Ševom) kao muškim i "ženama" kao ženskim princi-
pom Zemlje.
Ime Ševe mnogo podsjeća na vedskog boga
Šivu, a onaj drveni klip asocira na Šivin lingam. Šta je
145
lingam do link (< ling) koji povezuje i spaja muški i
ženski princip, a šta je "ševa", mislim da to svi znamo.
146
ime DUŠAN sinonim dobrote i ljepote. U srednjem vije-
ku nije se izgovaralo DUH kao u savremenom srpskom
jeziku, dakle ni ime DUŠAN nije izvedeno od DUH, niti
u Ortodoksnoj crkvi postoji praznik DUHOVI (to je oblik
množine, a na apostole nisu sišli DUHOVI, nego DUH).
Starokeltsko DUS znači TVRD, TVRĐAVA (1).
Starokeltsko AN značilo je ČIST, PLEMENIT, ISTINIT
(2), ali je značilo isto kao i starokeltsko AON: DOMO-
VINA, OTADŽBINA (3). U Bosni kod Zenice i Fojnice
postoje sela sa nazivom DUSINA (tvrda zemlja, tvrdi-
na):
DUS AN > DUS-AN > DUŠAN
DUŠAN = TVRĐAVA ČISTOTE
DUŠAN = TVRĐAVA PLEMENITOSTI
DUŠAN = TVRĐAVA ISTINE
DUŠAN = TVRĐAVA DOMOVINE
DUŠAN = TVRĐAVA OTADŽBINE
DUŠAN = TVRĐAVA ZEMLJE
Pošto nigdje u istorijskim dokumentima niti na
freskama nema zapisanog imena DUŠAN, to znači da
je DUŠAN epitet ovog cara iz vremena njegove vlada-
vine i za pristalice DUŠANOVE to je značilo iznad sve
nabrojano, a za protivnike njegove značilo je SILNI
(TVRDI u smislu BEZOSJEĆAJAN, NEMILOSRDAN,
jer je zavodio red i zakon).
Starokeltsko DUS izvedeno je od osnove DU
što je značilo BRDO, BRIJEG, GORA, VISINA (3). Od
ovog je izveden naziv DUKLJA i vlastelinska titula DU-
KA što je oblikom i smislom vrlo blizu imenu DUŠAN
(DUKAN, tj. VELIK, VISOK).
147
Ako uz DU dodamo starokelstko SAN, što znači
SVET (5), eto imena DUSAN: SVETA VISINA, čovjek
BOŽANSKE VISINE (car Dušan bijaše oko 2,14 m
visok).
DUŠAN je STAROKELTSKO IME, jer da je po
riječi DUH i Rusi bi imali to vlastto ime muškog roda.
…………………….
(1) Richard A. Armstrong, Gaelic Dictionary, Lon-
don, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row;
1825, pg. 218.
(2) Ibid., pg. 22.
(3) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Pu-
blished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, pg. 30, 40.
(4) Richard A. Armstrong, Ibid., pg. 214.
(5) Ibid., pg. 483.
ŠKOLA ŽIVOTA
Kad je Tvorac stvorio čovjeka, ostavio je čovje-
ka da uči školu života u kojoj mora da ratuje sa vreme-
nom, sa prirodom, sa drugim ljudima i zvijerima i sa
duhovima; da ratuje sa svim vidljivim i nevidljivim
silama kosmosa. I sve je navalilo na čovjeka!
Jedino oružje koje je Bog dao čovjeku jesu
razum, osjećanje istine, pravde i milosti. Tu je i dar
savjesti kao kontrola i vaga upotrebe navedenog oru-
žja. I muči se čovjek u tom ratu, pada ranjavan i ponovo
ustaje da se bori i otima.
A Stvoritelj ćuti, ne miješa se očekujući da
čovjek uspješno završi skolu života, da uspješno položi
148
ispit i vrati se Tvorcu. Oni koji odbace oružje i predaju
se, oni nisu položili ispit, izgubili su rat i propali su!
I to je sva nauka o čovjeku, sva religija, sva
vjera i sva svrha čovjekovog bitisanja na ovom svijetu,
a sve vjerske knjige sa njihovim "naravoučenijima o
čovjekovom spasenju" podvale su čovjekovih neprija-
telja iz vidljivog i nevidljivog svijeta.
150
svi znamo da je to živa istina i kome glumimo grkoorto-
doksne svetosavce? Velika je to grehota zbog onog od
Nemanje pobijenog srpskog naroda, grehota je zbog
onog srpskog naroda sto se razbježao sa svoje zemlje,
grehota je zbog onog srpskog napaćenog naroda što
je ostao u državi srpskog krvnika Nemanje i tajno
čuvao svoju vjeru i grehota je pred Bogom laž o
“svetosavlju” prihvatiti za istinu.
…………………….
(1) Stanoje Stanojević, Istorija srpskoga naroda,
Štamparija “Dositije Obradovi ć”, Beograd, 1908, str.
116.
(2) Primjeri bosanskohercegovačke pismenosti i
književnosti od 11. do 19. stoljeća, Bosanski franjevci
– ilirici, Ivan Jukić, str. 79-80, Izbor, transkripcija,
predgovor i rječnik Darija Gabarić-Bagarić, HDK
Napredak, Zagreb – Sarajevo, 2004.
151
Sava što Srbi slave Slavu? Nikakvu zaslugu tu Sava
nema, već suprotno: grkoortodoks Sava u svojoj arhi-
episkopiji kao paganske običaje zabranjivao je slav-
ljenje Krsnih slava, jer tako zapovijedaju kanoni Orto-
doksne crkve. Ni jedan Nemanjić nije slavio Krsnu
slavu, ni jedan feudalac nemanjićke države nije slavio
Krsnu slavu, knez Lazar nije slavnio Krsnu slavu.
Kad je o njihovim “slavama” riječ, sve one priče
tipa “misli se”, “vjeruje se”, “pretpostavlja se” samo su
proizvoljna nagađanja pojedinaca, jer ne postoji ni je-
dan pisani istorijski izvor za to (epska narodna poezija
nije istorijski izvor). Sagraditi manastir ili crkvu u slavu
nekog sveca, nije proslavljanje Krsne slave.
Nemanjići i sva njihova vlastela bili su vizan-
tijski (romejski) ortodoksni hrišćani i strogo su poštovali
pravila Ortodoksne crkve, te kao takvi nisu praktikovali
ni jedan od prehrišćanskih srpskih običaja.
U testamentu krstjanina gosta Radina, piše:
“…NA VELIKI BLAGI DAN U SVETU NE-
DJELJU I U SVETU PETKU I NAVLAŠNO NA DAN
SVETOGA ROŽANSTVA HRISTOVA I NA SVETO
BLAGOVJEŠTENJE I NA SVETO VASKRSENIJE GO-
SPODNJE I NA DAN SVETOGA GEORGIJA, MOGA
KRSNOGA IMENA…” (1)
Krstjani su slavili Krsno ime (Krsnu slavu) i
jasno je ko su bili krstjani. Evo šta piše u povelji Be-
lijaka župana i Radića vojvode Sankovića Dubrovča-
nima" od 15. aprila 1391. godine:
"I za potvrdu svega gore pisanog u ruke Žuna
Sorkočevića i Palka Gundulića, poklisarima Opštine
dubrovačke mi, Beljak i Radič, sa svima više imenova-
152
nima, na Sveto pismo Hristovoga jevanđelja iz dobre
volje i sa čistim srcem prisegli smo verom i dušom, i
oca našega i roditelja naših Svetim Đurđem i arhan-
đelom Mihajlom, našim krsnim imenima, da izvršimo i
svršimo i utvrdimo sve pisano u ovoj povelji, i da naša
deca i naši potomci i naša vlastela i svaki naš čovek
izvrši i ne prenebregne ovo pisanje, niti bilo koji drugi
gospodin ili čovek, gde možemo mi da dosegnemo."
(2)
................................
(1) Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina, Glas-
nik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska XXIII,
Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1911, str. 368 - 373.
(2) Franc Miclosich, Monumenta Serbica, Vien-
nae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, Seit. 217-
219.
MAGARCI
Slijepim poslušanjem naših gazda magarećim
vjerovanjem u svaku njihovu izgovorenu ili napisanu
riječ, svi smo mi veliki magarci postali. HEVTA! Šta je
HEVTA?
Rekneš li danas u društvu Srba HEVTA (sed-
mica, nedjelja ili tjedan), svi će te poprijeko pogledati
sa pomišlju:
"Gle poturice, p...a mu materina!"
A tako su od pamtivijeka govorili svi naši stari do veli-
kog svetosavskog posrbljavanja, jer "do sv. Save i nje-
gove crkve Srbi nikad nisu bili posrbljeni".
Čvokaju nas u mozak za riječ HEVTA, a to je
perzijska riječ sa značenjem SEDAM, SEDMICA. Po
čemu je to samo turska riječ kad i Perzijanci pripadaju
153
arijskoj grupi naroda, dakle i perzijski jezik je grana
stabla arijskih jezika, zar ne? Zar Srbi nisu Arijevci i
zašto i u jeziku Srba ne bi bila riječ HEVTA i prije
turskog osvajanja?
I trube Internetom Arijevci Srbi kako su Etrurci
Raseni, tj. Srbi. Istorija zna da su drevni Raeti bili na
teritoriji današnje Švajcarske i zna istorija da su to
naseljeni Etrurci, tj. Raseni. I gle "čuda", dragi braćo
magarci i sestre magarice srpskog roda: raetsko EVNA
je SEDMICA! (1)
Jermensko EVTHN je SEDMICA (2), a istorija
tvrdi da su Jermeni porijeklom od Briga Tračana isto
kao što su i Etrurci, tj. Raeti, porijeklom bili od Trača-
na. Jesu li Srbi od Tračana? Jesu, jesu, braćo magarci
i sestre magarice!
I grčko EPTA znači SEDAM i kazu HEPTA-
GON za ono sto je na crtano sa SEDAM strana.
A znate li, braćo magarci i sestre magarice, ko
najvise širi laži o porijeklu i istoriji Srba? Pitaj svog
vladiku o porijeklu Srba i on će ti kazati vatikansko-
grčku priču o “doseljenju Slovena”, a ti mu onda učini
poklon uz cjeliv desnice i svetosavski magarećim nja-
kom zanjači koliko te grlo nosi:
“Njiiiihaaaa! Njiiiiihaaaa! Njiiiiihaaa!”
.............................
(1) Robert Ellis, The Armenian Origin of the Etrus-
cans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 92.
(2) Ibid.
154
PAMET BERI, IL' I TO POSERI
Sanskritsko DAIDA ( दै ड ) = ZAŠTITNIK, STA-
RATELJ. Tako od DAIDA postade DAIĐA:
DAIDA > DAIDJA > DAIĐA (DAIDŽA)
To što su nas naučili da je turska, to je dio ide-
ološkog plana na ubijanju i istrijebljenju Srba i bez
srpske politike i vrha SPC to nikako ne bi moglo proći.
Glavni štabovi uništenja Srba su među srpskim mrtvim
i živim vođama (uglavnom su to veliki srpski grkoorto-
doksni "svetitelji i heroji").
155
"Tako dakle više nijeste tuđi i došljaci, nego
živite sa svetima i domaći ste Bogu, nazidani na te-
melju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam
Isus Hristos, na kome sva građevina sastavljena raste
za crkvu svetu u Gospodu; na kome ćete se i vi sazidati
za stan Božij u duhu." (Ef.2,19-22)
"A kad dođete k Njemu, kao kamenu živom, koji
je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i
pribran: i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhov-
nu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni,
koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista. Jer u pismu
stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen krajeuga-
lan izbrani, i skupoceni; i ko Njega veruje neće se po-
stideti. Vama, dakle, koji verujete čast je; a onima koji
se protive kamen koji odbaciše zidari on posta glava
od ugla, i kamen spoticanja i stena sablazni."
(1.Pet.2,4-7)
Nema sumnje: Isus je tjeme, vrh piramide ili
glava od ugla, apostoli su temelj piramide, a hrišćani
kamenje piramidinog zdanja. Dakle su pisac citiranih
stihova Psalmi, pisac Matijinog jevanđelja, apostoli
Pavle i Petar bili upućeni u duhovnu simboliku pira-
mide, upućeni u simboliku njene baze, njenog zdanja i
njenog vrha. Tako biva jasno da su oni bili članovi
nekog drevnog tajnog mistično-ezoterijskog društva u
kojem su primili to znanje.
............................
(1) Neimar, organ jugoslovenskih slobodnih zidara,
Br. 6, mart 1922, Beograd, Grafičko preduzeće “Pros-
veta” A. D., 1922, str. 287.
156
MARAN ATA – TAJNI ZNAK ZA UBISTVO
159
ma dobar rat, Imajući vjeru i dobru savjest, koju neki
odbacivši otpadoše od vjere; Među kojima su Imenej i
Aleksandar koje predadoh sotoni da se nauče ne huli-
ti.” (1.Tim.1,19-20)
Tajnom lozinkom MARAN ATA apostol Pavle je
naređivao da se njegovi neposlušnici i protivnici ubija-
ju. Dakle se ne treba čuditi svim ubistvima, ratovima i
genocidima koje je crkva kroz istoriju učinila u ime
hrišćanstva: tako im je od Pavla tajnom riječju zapo-
vijeđeno u Novom zavjetu, isto kao što je to zapovije-
đeno Judejima u Starom zavjetu i kao što je to zapo-
vijeđeno muslimanima u Kur’anu: ubij neposlušnika i
nevjernika!
…………………….
(1) The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Ge-
neral editor Merril C. Tenney, Zondervan Publishing
House,1967, p. 508.
ISBN 0-310-23560-X
(2) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908, p. 233.
(3) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.
789
(4) Ib.
(5) Ib., p. 464.
160
OTARASI SE OTARAČA
161
Gaelik OTRACH (OTRAČ), srpsko OTARAC,
jermensko OTARAZGI i srpsko OTARASI u srodstvu
su oblikom i značenjem i porijeklom su iz nekad jednog
jezika drevnih TRAČANA BRIGA.
U jermenskom ÔTARAZGI i u srpskom OTA-
RASI složene su od dvije proste riječi:
a) OTAR + AZGI > OTARAZGI
b) OTAR + AZGI > OTAR + ASGI > OTAR + ASI >
OTARASI.
OTAR je STRANO, PRLJAVO, POGANO, a šta je
AZGI (ASI)?
Korijen u riječi AZGI je AZ (AS):
“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa
VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao
ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.”
(3)
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih
Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi
GOSPOD." (4)
AZ je stariji oblik riječi AS i to je titula Sunca: JASNO,
ČISTO, SVIJETLO, BISTRO (JASIKA je BIJELE kore).
Ime drevnih PELAZGA je od BEL + AZGI = BE-
LOV SJAJ. Suprotno od BELAZGI (PELAZGI) je OTA-
RAZGI = STRANO, PRLJAVO, POGANO.
…………………….
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, pg. 713.
(2) Robert Ellis, The Armenian origin of the Etrus-
cans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 179.
162
(3) William Holwell, Mythological, Etymological
And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly,
In The Poultry, 1793, pg. 55.
(4) Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.
POČETAK
163
Priča jednog prijatelja, bivšeg đaka bogoslovi-
je:
"Pitao sam profesora šta je početak stvaranja
svijeta i on mi reče da je to bukvalni početak Stvara-
nja. Onda sam ga zbunio pitanjem kako može posto-
jati početak nečega, ako ničega prije toga nema, kako
može postojati početak? Početak je morao postojati i
prije stvaranja neba i zemlje. A on se nasrdi i odbrusi
mi da je to jeres, a ne učenje crkve."
I zaista je prijatelj u pravu, jer gle: " U početku stvori
Bog nebo i zemlju." (Knjiga stv.1,1)
Da pojasnimo smisao gornjih riječi: u flaši stvori maj-
stor brodić.
Bez prethodnog postojanja flaše ne možeš u flaši stvo-
riti brodić. Tako je i Tvorac u već postojećem Početku
"flaši" stvorio nebo i zemlju. Ali i dalje ostaje pitanje: šta
je ovaj Početak?
Riječ POČETAK izvedena je od POČET, a
POČET od PO KET. PO upućuje na akciju. Šta je KET?
KET je stanje u kojem neko ili nešto pasivno boravi:
"On cijeli dan KETI u kući." Ovome je srodno i gaelik
POK, POKA (vreća, kesa) od kojeg potiče englesko
POCKET (džep).
I zaista: šta je Početak u kojem su stvoreni
nebo i zemlja?
164
BLAGOSLOV BOGA SUNCA
165
Božija ruka blagoslova: mir i napredak (The Abizar
Stela, 2-3 century AD, Algerian Museum; discovered
in 1859, Tigzirt, Kabilya, Algeria).
166
Bog ljetnjog Sunca sa podignutom desnom rukom
mira i blagoslova.
167
BABA JAGA I JAGORČEVINA
168
Staro ilirsko i današnje italijansko BABO (3)
znači OTAC, te i Srbi, kao potomci Ilira, oca su zvali
BABO i ni to nije turcizam, već internacionalna riječ
koja je u obliku ABI (4) zabilježena i čak i kod pleme-
na Olamentke u Kaliforniji. BABO je OTAC, BABA je
MAJKA.
Ko je BABA JAGA?
U sanskritu JAGAT je BILJE i neka nam ta ri-
ječ bude vodilja i idemo njenim tragom:
- JAGADA ( जगद ) = ČUVAR, STARATELJ
- JAGADDIIPA ( जगद्दीप ) = SUNCE
- JAGADYONI ( जगद्योधि ) = ŽIVA, ZEMLJA, VIŠNU
- JAGADAMBA ( जगदम्बव ) = MAJKA SVIJETA
- JAGADAYU ( जगदवयु ) = IZVOR ŽIVOTA
- JAGATI ( जगिी ) = ŽIVUĆE, POKRETNO,
ZEMLJA;
- JAGANU ( जगिु ) = VATRA, BIĆE
- JAGAT ( जगि् ) = ŽIVOT, KOSMOS, SVIJET,
ZEMLJA, BILJE, ČOVJEČANSTVO.
Kanarisko JAGAN-MATE = MAJKA SVIJETA (PAR-
VATI) (5)
Sve iznad nabrojane riječi u svom korijenu sadrže
korijen JAG- i sva njihova značenja odnose se na
SVJETLOST, SUNCE, VATRU, DUŠU i BOGA.
Korijen JAG zadržao se u našim narodnim ime-
nima: JAGO, JAGICA, JAGOMIR, a tu je i svima omi-
ljena JAGODA. Kod Priboja se nalazi brdo JAGAT sa
ostacima srednjovijekovne tvrđave. Jasno je dakle da
je BABA JAGA MAJKA ZEMLJA, VELIKA MATER
ZEMLJA.
169
Od sanskritskog JAG postalo je današnje
srpsko JAK, a JAGA je JAKA, SILNA, MOĆNA. Kao
boginja proljeca ona je ne samo JAKA, nego je i BABA
RAGA: SARENILO, RADOST, LJUBAV, SUNCE,
PAZNJA, HARMONIJA, MELODIJA, RUMENILO, SVI-
TANJE... (sve ovo hrišćanstvo je okrenulo na ruganje
kroz strašenje djece: BABA ROGA).
I na kraju zapečatimo ovu priču istinom pomo-
ću srpske riječi JAGORČEVINA. To je složenica od
riječi JAGOR + KEVINA. U ovoj riječi u nekom vreme-
nu desila se palatalizacija (K > Č ), a prvobitni oblik bio
je JAGOR KEVINA i od JAGOR KEVINA danas imamo
ime biljke JAGORČEVINA.
JAGOR KEVINA je SVJETLOST KEVINA, VA-
TRA KEVINA, SJAJ KEVIN, SILA KEVINA. A ko je
KEVA? To je brigijska VELIKA MATER KEVA poznata
pod raznim zapisanim oblicima imena KIBELA.
…………………….
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 198.
(2) Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str.128.
(3) Proceedings of the Philological Society for
1852 and 1853, Volume 6, London, 1854, p. 198.
(4) Ibid.
(5) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and
English, Revised, Corr-ected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore,
1858, p. 443.
170
NARODNA IMENA MJESECI
171
MART: brazen (bresen, brezanj), ožujak, suhi, sušac,
mali sečko, letnik, lažak, derikoža; blagoveštenski.
APRIL: cveten (cvetanj), travanj, mali travanj, brzosok,
duben, biljar, lažitrava; đurđevski.
MAJ: travanj (traven), veliki travanj, svibanj, cvetanj
(cvijetanj, kvetel), crvenik, čerešnjar (črešnjar, čere-
šnjar); carski.
JUN: čerešnjar (crešnjar, trešnjar), izok, cerven,
crvenik, žitvar, lipanj (ljepanj), lipstak; petrovski.
JUL: črven (crvenc), srpanj (srpan), zar, žarkij, lepec
(lipec), biljar, žetvar; ilinjski, svetoilinski, ilijnštak (ilij-
štak, ilijinštak).
AVGUST: ruin, srpen (srpanj, serpen), kolovov (kolo-
voz), gumnik; makaven, gospođinski, velikogospo-
đinski, gopodinštak, “oko Velike Gospe”; prabraž-
denski.
SEPTEMBAR: rujan (rujen), vresen (bresenj), grozdo-
ber, gruden; miholjski, miholjitak, malogospođinski,
“oko Male Gospe”, bugurojčin.
OKTOBAR: listopad, pazdernik, rzijen; lejčin mesec,
mitrov, mitrovski, mitrovštak, “oko Mitrova dne”,
lučinski, lučinštak.
NOVEMBAR: gruden, student (studeni), listopad, paz-
dernik; mratinji, mratinjski, mratinstak, svetoandrejski,
aranđelovski, “oko Aranđelova dne”.
DECEMBAR: student (studeni), prosinac, prosinec,
gulemjut mesec; nikoljštak, “oko svetog Nikole”, bužu-
kjov, božićnji, “oko Božića”, koledar.
172
Dakle, od mnoštva ovih naziva koji su to
"originalni srbski nazivi meseci"? I našao se neki srpski
konj pa odabrao nazive svoje babe iz svog sela sa vrha
planine i sa ostalim konjinama prodaje jaja za bubrege
kako su to "originalni srpski nazivi".
“Derikoža”? Kakvo deranje koža, konjine srp-
ske? Mart je početak proljeća, sunca, visibabe, ljubi-
čice, kaćuna, jagorčevine...pčela, pjesme ptica, igranja
stada po livadama! Nema klanja ni deranja koža, Veliki
Časni post traje, idioti komunistički!
Maj je njima "cvetanj"? Konjine srpske, zar ne
cvjeta već u martu pa kroz april? Izađite u bašte,
pogledajte oko sebe, debilčine jedne! Nisu svi Srbi sa
vrha vaše Goleš laž-planine u kojoj cvjeta tek u maju!
“Lažitrava”? “Šumpoad”? “Šumopad”, mjesec
kad šuma pada!? Zar i to negdje ima, idioti srpski? Ne,
naravno da nema, ali to je s uma pad, srpski sumopad
lažova, mutivoda, mutikaša, palamudatora, nikogovi-
ća, srpskih konja i konjina koji su plaćeni od nekoga da
taj pad bude što dublji!
..............................
Literatura: Nenad Đ. Janković, Astronomija u preda-
njima, običajima i umotvorinama Srba, Srpska aka-
demija nauka, Beograd, 1951, str. 163-164.
173
KORIJENI RIJEČI I KORIJENI NARODA
175
…………………….
(1) William Richards, Welsh and English Dictio-
nary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. pg. 148.
(2) Norman Macleod and Daniel Dewar, A Dicti-
onary of the Gaelik Language, Glasgow and London,
W. R. M’Phun Publisher, 1833, pg. 778.
(3) Ibid., pg. 339.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) ibid.
(7) Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, pg. 768.
(8) Edward O’Reilly, An Irish-English Dictionary,
Dublin: James Duffy, 1864, pg. 288.
(9) Ibid.
(10) Ibid., pg. 299.
(11) Ibid.
(12) Ibid.
BITOLA
Ime BITOLA je po keltskom (velškom) BITTO-
LWS (BITOLUS) = BIVO (1).
................................
(1) William Richards, Welsh and English Dicti-
onary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin,
1832. pg. 96.
176
ROMANIJA
Ime planine Romanije ne znači "zemlja Rimljana",
jer u vrijeme dolaska Slovena na te terene na Romaniji nije
bilo Rimljana, nego su bili starosjedioci Vlasi. Vlasi su po-
rijeklom Kelti (Tračani ili Iliri).
Keltsko (gaelik) ROM znači ČUPERAK, PERČIN,
ROG, a ROMAS , ROMACH (čitaj: ROMAČ), ROMAI-
CHE (čitaj: ROMAIČE) znači RUTAV, KOSMAT, VLA-
SAT. (1)
Tako otpadaju sve priče da su Vlasi romanizirani ostaci Ri-
mljana, te imena Rumâni, Rumîńi, Români, Rumâri, Ar-
măni, Arumunji, Aromuni samo su razni oblici keltskih riječi
ROM, ROMAS, ROMACH i ROMAICHE.
Takodje biva jasno zašto je vlaški dubrovački sveti VLAHI
ili VLASO isto što i VELES: zato jer je VLASAT kao tra-
va VLASULJA (ne zaboravimo ni to da su Srbi kao svoje
perčine morali sjeći tek po strogoj Karađorđevoj naredbi).
............................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Publi-
shed by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, 769-770.
177
RA, ROG I SVAROG
178
Vatreni soko starih Slovena je Rarog, Rarag, Rarašek,
Jarog, Rarač, Rarik, Svarog.
Sunce rasipa zrake: ra + sipa
Sanskrit: sī ( सी ) = crtati pravu liniju (5)
sanskrit: pā ( पव ) = pazi, vlada, štiti (6)
Ra-zmi-ca-ti, ra-sko-pa-va-ti, ra-zba-ci-va-ti: ☼
Sanskritsko raśmi ( रस्त्ि ) = svjetlosni zrak, sjaj, divota,
veličanstvenost (7)
179
Ro = iz, od, izdanak, grana, poticanje, porijeklo
Oganj < og + an
Sanskrit: an ( अि् ) = dah, disanje, živjeti, kretati se (9)
Og > og-rug > ogrug > okrug
Sanskritski: rug ( रुग् ) = ruj ( रुज् ) = ono što lomi, krši,
oz-ljeđuje, stvara bol (10)
Sanskrt: svā ( स्वव ) = skraćeno za svar (11)
Sanskrit: svar ( स्वर् ) = sunce, sunčano, svjetlo, bljesak;
nebesa, raj; svijetli prostor; dostavljač života; prostor
između Sunca i polarne zvijezde, prostor između
planeta i sazviježđa (12):
Sva + rog > Svarog
Svar + og > Svarog
…………………….
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Pu-
blished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, p. 750.
(2) Ibid.
(3) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Di-ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.
859.
(4) Ibid., pp. 859, 879.
(5) Ibid., p. 1218.
(6) Ibid., p. 573.
(7) Ibid., 869.
(8) Ibid., p. 888.
(9) Ibid., p. 24.
(10) Ibid., p. 882.
(11) ibid., p. 1282.
(12) Ibid., p. 1281.
180
RAS, ARSA I ARJANI
181
RASIJANJE, RASVJETA, SVJETLOST, SVJETLO.
Dakle RAS znači SVJELO, a SVJETLO je SLAVA.
Osnovu RAS nalazimo u svemu što se širi kao
RAS: RAZBACATI (< RAS-BACATI), RASKOPATI (<
RAS-KOPATI), RAZGONITI (RAS-GONITI), itd.
Pošto se ime RAS tumači metatezom od grč-
kog i latinskog ARSA (kao i ime rijeke RAŠE u Istri)
treba reći da nije tako, nego su RAS (SJAJ, SLAVA) i
ARSA istoznačne riječi. Sanskritsko ĀR ( आर् ) je
skraćenica od ARYA-NTI ( आयास्त्ि ) što znači ČASTITI,
SLAVITI (ČAST, SLAVA) (1). Keltsko (gaelik) AR
značenjem je isto kao i gaelik AIR (2). Gaelik AIR znači
ZAKLETVA (3).
Keltsko (gaelik) ARS, ARSA znači ZADNJA RI-
JEČ kojom se kao zakletvom potvrđuje sve prije reče-
no, dakle opet kao zakletva: REKOH, REČE (4). Sva-
koj zakletvi zalog je ČAST i SLAVA onog koji se zakleo.
Keltsko (gaelik) ART, AIRT znači BOG (5) i u
riječi je isti korijen kao u sanskritskom ĀR, u gaeliku
AR. ARS, ARSA: BOG je SVJETLOST, SVJETLOST
JE SLAVA, SLAVA je RAS. Ime drevnih ARJANI
(Aryan race) znači SVIJETLI, SVJETLOSNI, SLAVNI.
.........................
(1) Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 149.
(2) Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik
Lan-guage,Glasgow and London, W. R. M’Phun &
Son, 1886, p. 31.
(3) Ibid., p. 14.
(4) Ibid. p. 37.
(5) Ibid.
182
ČIJI SU STEĆCI
183
jer su stećke podizali dvovjerci krstjani, a gdje su
krstjani danas?
Ko će od Bošnjaka muslimana da ustane i
javno da kaže:
"Ja sam krstjanin i to su biljezi mojih predaka!"
Hoće li i jedan ortodoksni Srbin svetosavac za
sebe da kaže:
"Ja sam krstjanin i to su biljezi mojih predaka!"
Hoće li i jedan rimokatolik Hrvat da ustane i da
kaže:
"Ja sam krstjanin i to su biljezi mojih predaka!"
Ne, nikad to neće reći ni Bošnjak musliman, ni ortodo-
ksni Srbin, ni Hrvat rimokatolik, već se Bošnjak ponosi
arapskom islamskom vjerom u Alaha, Srbin se ponosi
ortodoksnom vjerom sv. Save, Hrvat se ponosi papinim
rimokatolicizmom!
Zapamtimo: isti, zajednički duh je ono što jedan
narod drži na okupu i jedinstvu, ideja oko koje su
okuplja narod, a na Balkanu ta ideja je to duh vjere koju
tamnošnji narodi ispovijedaju. Krvno porijeklo ništa ne
znači, jer da znači ne bi narodi istog krvnog porijekla
međusobno ratovali, ubijali se i istrebljivali jedni duge.
Današnji Bošnjaci su arapsko-turskog islam-
skog duha, današnji Srbi su vizantijsko-nemanjićkog
ortodoksnog duha, a današnji Hrvati su zapadnog krst-
aškog papistčkog duha.
Sva tri nabrojana vjerska duha bili su krvni
neprijatelji krstjanskog duha, te su terorisali krstjane,
napadali ih, progonili, ubijali i genocide nad njima činili.
184
Po kojoj, dakle, i po čijoj bi pravdi i logici krstjanski
stećci pripadali današnjim Bošnjacima muslimanima,
današnjim ortodoksnim Srbima ili današnjim rimoka-
tolicima Hrvatima?
Stećci pripadaju samo krstjanima ako ih još ima
da priznaju da su krstjani, pripdaju ljudima iste vjere
kakvi su donedavno bili njihovi preci! Ima li danas krst-
jana?
I ne otimajte se za ono što vam istorijski, kultu-
rološki i vjerski ne pripada, to nije vaše, jer kad bi vaše
vjere na tom terenu zadobile apsolutni izvršnu vlast, po
zapovijestima vaših vjera sve bi to bilo uništeno.
185
Bibliografija
Aaron Arrowsmith, A compendium of ancient
and modern geography, London: E. Williams , Eaton,
(etc., etc.), 1839, pg. 151.
A. C. Pearson (Alfred Chilton), 1861-1935, The
Fragments of Sophocles, Vol. I, Cambridge, The Uni-
versity Press, 1917.
A. Campbell, A Santali-English Dictionary, The
Santal Mission Press, Pokhuria, Manbhum, India,
1899.
Archibald Henry Sayce, Lectures on the origin
and growth of religion as illustrated by the religion of
the ancient Babylonians, London: Williams and Nor-
gate, 1888.
Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan
Inscriptions, John Murray, London, 1872.
Arthur Drews, The Christ Myth, London, T.
Fisher Unwin, 1911.
Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek Lan-
guage, Second Edition, Revised, London, Faber
and Faber Limited, 1933.
C. M Houck, The Celestial Scriptures: Keys to
the Suppressed Wisdom of the Ancients, Writers Club
Press, Lincoln, NE, 2002.
Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina, Glas-
nik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska XXIII, Ze-
maljska štamparija, Sarajevo, 1911.
Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of
ancient names of countries, cities, individuals, and
gods, Cambridge, Metcalf and Company, 1856.
Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882.
186
Edward Anwyl, Celtic Religion, Chicago, The
Open Court Publishing Company, 1906.
Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-.
Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-.
Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-.
Franc Miclosich, Monumenta Serbica, Viennae,
Apud Guilelmum Braumüller, 1858.
Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I,
Introduction xi-xii London, Printed for R. Ackermann,
1821.
Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839.
George Rawlinson, The Five Great Monarchies
of the Ancient Eastern World, Vol. I, London: John
Murray, 1862.
Godfrey Higgins, The Celtic druids; London, B.
Hunter, 1827.
Hjalmar Edgren, An Italian and English Dictio-
nary, New York, Henry Holt and Company, 1901.
Isaak Taylor, Etruscan Researches, London,
Macmillan and Co., 1874.
Jacob Bryant, A Mythological, Etymological,
and Historical Dictionary, London, 1793.
John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908.
187
John Lempriere, Lempriere's Classical diction-
nary, abridged by E.H. Barker; London: Longman,
Brown, Green and Longmans, 1843.
John M’Clintock and James Strong, Cyclo-
paedia of Biblical, theological, and ecclesiastical lite-
rature, Vol. I, New York, Harper & Brothers Publisher,
1867.
J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclo-pedia
of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn Publisher,
London and Chicago, 1997.
Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882.
George Rawlinson, History of Herodotus, Vol.
III, London: John Murray, 1862.
Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839.
Laurence Austine Waddell, Egyptian Civili-
zation: its Sumerian Origin and Real Chronology,
London, Luzak & Co., 1930.
Massimo Pallottino, The Etruscans, Indiana
University Press 1975 edition; first published by Ulrico
Hoepli, Milan, 1942.
Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bi-ble
Dictionary, Regency Reference Library, Grand Ra-
pids, Michigan, 1967.
Neimar, organ jugoslovenskih slobodnih zidara,
Br. 6, mart 1922, Beograd, Grafičko preduzeće “Pros-
veta” A. D., 1922.
Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik
Language, Glasgow and London, W. R. M’Phun, 1833.
Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Claren-
don Press, 1968.
188
Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971.
Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972.
Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973.
Proceedings of the Philological Society for 1852
and 1853, Volume 6, London, 1854.
Primjeri bosanskohercegovačke pismenosti i
književnosti od 11. do 19. stoljeća, Bosanski franjevci
– ilirici, Ivan Jukić, str. 79-80, Izbor, transkripcija, pred-
govor i rječnik Darija Gabarić-Bagarić, HDK Napredak,
Zagreb – Sarajevo, 2004.
Richard A. Armstrong, Gaelic Dictionary, Lon-
don, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row;
1825.
Robert Ellis, The Armenian Origin of the Etrus-
cans, London: Parker, Son and Bourn, 1861.
Sanjay Sonawani, Origins of the Vedic Reli-gion:
And Indus-Ghaggar Civilisation, Booktango, Bluming-
ton, In, 2015, ISBN: 978-1-4689-5713-6 (e-book).
Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960.
Stanoje Stanojević, Istorija srpskoga naroda,
Štamparija “Dositije Obradovi ć”, Beograd, 1908.
Šefik Bešlagić, Stećci - Kultura i umjetnost, Ve-
selin Masleša, Sarajevo, 1982.
The Christian Examiner and Religious Miscel-
lany, Volume 61, Boston, Crosby, Nichols, and Compa-
ny, July 1856.
Vuk S. Karadžić, Srpski rječnik istolkovan nje-
mačkim i latinskim riječima, Beč, 1818.
189
Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic
Religion, Motilal Banarsidass Publishers, Delhi, 1999,
p. 9. ISBN: 81-208-0061-3
William Betham, Etruria-celtica: Etruscan
Literature and Antiquities Investigated, Volume II,
Dublin: Philip Dixon Hardy and Sons, 1842.
William Holwell, Mythological, Etymological
And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly,
In The Poultry, 1793.
William Richards, Welsh and English Dictio-
nary: Geiriadur Cymraeg a Saeseneg, Caerfyrddin:
Published by Ewan Jones, 1832.
William Ridgeway, The Early Age of Greece,
Vol. I, Cambridge, The University Press, 1901.
William Reeve, A Dictionary Canarese and
English; Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Sanderson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press,
1858.
William Ricketts Cooper, An Archaic Dictio-
nary: Biographical, Historical, and Mythological, from
the Egyptian, Assyrian and Etruscan monuments and
papyri, London: Samuel Bagster and Sons, 1876,
William Smith, Dictionary of Greek and Roman
geography, London: John Murray, 1872.
Walter William Skeat, An Etymological Dicti-
onary of the English Language, Second Edition, Ox-
ford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co.,
1893.
Zondervan Pictorial Bible Dictionary, General
editor Merril C. Tenney, Zondervan Publishing Hou-
se,1967, ISBN 0-310-23560-X
190
O AUTORU
191
192