Akademija likovnih umjetnosti

Ilica 85

LUDWIG WITTGENSTEIN
Tractatus Logico-Philosophicus

Marita Stanić,
4. godina grafike
Polazeći od principa simbolizma i od odnosa koji su nužni između riječi i stvari u
bilokojem jeziku, Traktatus primjenjuje rezultat ovog istraživanja na različite odjeljke,
pokazujući u svakom slučaju kako tradicionalna filozofija i riješenja nastaju iz
nepoznavanja principa simbolizma i iz zlouporabe jezika. Wittgenstein proučava
uvjete koje bi trebao ispunjavati logički savršen jezik. Zanimkaju ga uvjet točnog
simbolizma u kojem jedna rečenica znači nešto sasvim određeno. Da bi rečenica
tvrdila neku činjenicu, ma kako jezik bio sagrađen, mora biti nešto zajedničko
strukturi rečenice i strukturi činjenice. Prvi zahtjev idealnog jezika bio bi da trreba
postojati jedno ime za svaki jednostavan predmet, a nikada isto ime za dva različita
predmeta. Ime znači predmet. Predmet je njegovo značenje.

Wittgenstein zatim pokušava razjasniti pitanje stava. Značenje stava proizlazi iz

značenja riječi koje ga čine. Stav je slika stvarnosti. Mogućnost svih uspoređenja ,
čitave slikovitosti našeg načina izražavanja počiva na logici odslikavanja. Da bismo
razumjeli bit stava sjetimo se hijeroglifskog pisma koje odslikava činjenice što ih
opisuje. Kao što opis opisuje predmet po njegovim vanjskimsvojstvima, tako stav
opisuje stvarnost po njezinim unutrašnjim svojstvima.

Definicije su pravila za prevođenje s jednog jezika na drugi. Svaki izravan znakovni

jezik mora biti prevodljiv u svaki drugi prema takvim pravilima. Wittgenstein upućuje
na zanimljiv problem da je sva filozofija „kritika jezika“. Većina pitanja i stavova
filozofa počiva na tome što ne razumijemo logiku našeg jezika. I zato nije čudno da
najdublji problemi zapravo nisu problemi. Filozofija mora učiniti jasnim i oštro
razgraničiti misli koje su inače mutne. Svrha filozofije je logičko razjasniti misli.
Rješenja logičkih problema moraju biti jednostavna jer ona postavljaju standard
jednostavnosti.
Stavovi logike su tautologije, oni su analitički stavovi, dakle ne kažu ništa. Logički
stavovi prikazuju skele svijeta. Oni ne govore o ničemu, pretpostavljaju da imena
imaju značenje, a elementarni stavovi smisao; to je njihova veza sa svijetom.
U logici ne izražavamo mi pomoću znakova ono što hoćemo, nego u logici izriče
sama priroda prirodno nužnih znakova. Kada poznajemo logičku sintaksu bilo kojeg
znakovnog jezika, tada su već dati svi stavovi logike. Zato u logici nikada ne može
biti iznenađenja. Ona nije teorija nego slika svijeta, logika je transcedentalna.
Matematika je logička metoda, matematički stavovi su jednadžbe, dakle
pseudostavovi.
Takav stav ne izražava nikakvu smisao. Logiku svijeta, koju logički stavovi pokazuju
u tautologijama matematika pokazuje u jednadžbama.

Metafizika je jedan od glavnih interesa u Wittgensteinovoj filozofiji. To je grana

filozofije koja istražuje principe stvarnosti koji transcendiraju one koje su u bilokojoj
određenoj znanosti. Bavi se objašnjenjem krajnje prirode bitka i svijeta.
Wittgenstein obrazlaže da se pri smrti svijet ne mijenja, nego prestaje. Smrt nije
događaj u životu, ona se ne doživljava. Ako se pod vječnošću ne misli beskonačno
trajanje vremena, nego nevremenitost, tada vječno živi onaj koji živi u sadašnjosti.
Naš život je isto tako beskrajan kao što je naše vidno polje bezgranično. Vremenska
besmrtnost čovjekove duše poslije smrti, ne samo što nije ni na koji način zajamčen,
nego prije svega ta pretpostavka uopće ne pruža ono šte se njome oduvijek htjelo
postić. Rješenje neke zagonetke života u vremenu i prostoru leži izvan vremena i
prostora. Osjećaj svijeta kao ograničene cjeline je mistični osjećaj. Za odgovor koji se
ne može izreći nema ni pitanja. Zagonetke nema. Ako se pitanje može postaviti onda
se na njega može i odgovoriti. Skepticizam nije neoboriv, nego očigledno besmislen
ako hoće sumnjati o onome o čemu se ne može ni pitati.
Među Wittgensteinovim sljedbenicima vode se sporovi; je li Tractatus jedna određena
filozofija ili pozitivistička negacija svake filozofije? Je li njegova osnovna intencija
obrana znanstvenog empirizma i racionalna ili propovijedanje iracionalizma i
misticizma?
Sam Wittgenstein je filozofsko mišljenje volio uspoređivati s plivanjem - prirodna je
tendencija tijela da pliva po površini, potreban je napor da se dođe do dna.