IVAN MERZ

SABRANA DJELA
SVEZAK II.
 IVAN MERZ

SABRANA DJELA
SVEZAK II.

Urednik:
Božidar Nagy, SJ
 IVAN MERZ

KATOLIČKE ORGANIZACIJE
RIM-PAPINSTVO
LURD
MORAL
TJELOVJEŽBA
RAZNO

Drugi dio članaka i studija Ivana Merza

objavljenih u tisku

Postulatura za kanonizaciju bl. Ivana Merza

Filozofski fakultet Družbe Isusove
Glas Koncila

Zagreb, 2011.
 IVAN MERZ
SABRANA DJELA
SVEZAK II.
KATOLIČKE ORGANIZACIJE – RIM-PAPINSTVO – LURD
MORAL – TJELOVJEŽBA – RAZNO

Tekstove Ivana Merza priredio i uredio:

Božidar Nagy, SJ

Izdavači:
POSTULATURA ZA KANONIZACIJU BL. IVANA MERZA
Zagreb, Jordanovac 110 – www.ivanmerz.hr – e-mail: postulatura@ivanmerz.hr

FILOZOFSKI FAKULTET DRUŽBE ISUSOVE

Zagreb, Jordanovac 110 – www.ffdi.hr – e-mail: dekan@ffdi.hr

GLAS KONCILA
Zagreb, Kaptol 8 – www.glas-koncila.hr – e-mail: web-izlog@glas-koncila.hr

Nakladnik:
Postulatura za kanonizaciju bl. Ivana Merza
Zagreb, Jordanovac 110, pp.169

Za nakladnika:
Božidar Nagy, SJ

Lektura:
Anđa Jakovljević, prof.
Zrinka Jakubin, prof.

Grafička obrada:
Dvoklik, Zagreb

Tisak:
Ekološki Glasnik – Donja Lomnica

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u

Zagrebu pod brojem 786342

ISBN 978-953-7562-01-4

Izdavanje ovoga drugog sveska Sabranih djela Ivana Merza pomoglo je

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
 SADRŽAJ
PREDGOVOR Drugom svesku Sabranih djela Ivana Merza..................9

IV. DIO – KATOLIČKE ORGANIZACIJE

Uvod ...................................................................................................13
Novo doba...........................................................................................17
Vjerski preporod austrijskih katolika ...................................................23
Katolička internacionalna đačka unija ..................................................26
Što hoćemo? .......................................................................................28
Katolička đačka internacionalna unija ..................................................29
Novi tip akademske organizacije..........................................................36
Život i djelo velikog prelata msgr. Antuna Mahnića .............................39
Internacionalni kongres kršćanskih demokrata ....................................44
Manifestacija katoličkih umjetnika ......................................................46
Tjedan katoličkih književnika ..............................................................48
Internacionalni demokratski kongres u Beču .......................................53
Opera »Kardinal Ferrari« .....................................................................55
Sticanje podmlatka..............................................................................62
Orlovsko slavlje u Međimurju .............................................................66
Unutarnja snaga kongregacije ..............................................................69
Predgovor za Zlatnu knjigu hrvatskog Orlovstva ..................................74
Nove smjernice omladinskoga pokreta ................................................78
Interkonfesionalizam ..........................................................................80
Na adresu »Hrvatskog Sokola« ............................................................99
Katoličkim roditeljima ......................................................................102
Hrvatsko orlovstvo i naši biskupi .......................................................105
Hrvatsko orlovstvo ............................................................................113
Crkva i Orlovstvo ..............................................................................116
Kolumbovi vitezovi u Rimu ..............................................................133
Kralj Orlova ......................................................................................135
Vlast i poslušnost ..............................................................................142
Belgijska katolička omladina ..............................................................147
Svećenik kao duhovnik omladinskoga udruženja ...............................150
Borba njemačke katoličke omladine protiv sportskoga materijalizma.153
Iz povijesti Orlovstva.........................................................................164
Apostolat naše belgijske braće ...........................................................167
Osnivajmo orlovska i orlička društva! ................................................169
Primjer katoličke svijesti ...................................................................171
Mahnićevim putom ...........................................................................172
Križari novoga vijeka .........................................................................180
Iz suvremene duhovne pastve ...........................................................184
Orlovstvo nije nikakva novotarija.......................................................189

V. DIO – RIM – PAPINSTVO

Uvod .................................................................................................193
Mir Kristov u kraljevstvu Kristovu.....................................................196
Katoličanstvo i hrvatski narod ...........................................................198
Vječni Rim ........................................................................................213
U vječni Rim! ....................................................................................215
Sveta godina ......................................................................................218
Školstvo ............................................................................................224
Orlovi u Rimu ...................................................................................257
U misijskoj izložbi .............................................................................262
Papa .................................................................................................266
Suze Svetoga Oca Pape .....................................................................270
Njegovoj svetosti Papi Piju XI. ..........................................................272
Papina država ....................................................................................274
Pismo bratu Orlu ..............................................................................277
Krist Kralj .........................................................................................281

VI. DIO – LURD

Uvod .................................................................................................283
Dva čuda u Lurdu .............................................................................285
Zolin »Lurd«......................................................................................289
Lurdske proslave u Zagrebu ..............................................................303
Lurd ..................................................................................................306

6
Naša Gospa lurdska 11. veljače .........................................................334
Lurd u francuskoj književnosti ..........................................................336

VII. DIO – MORAL

Uvod .................................................................................................359
Crkveni autoritet i novinstvo .............................................................361
Zdravi i nezdravi nacionalizam ..........................................................362
Zabrana čitanja nekih novina .............................................................371
Biskup zabranjuje čitanje loših novina................................................372
Žena i politika ...................................................................................375
Katolici i novi plesovi ........................................................................378
Borimo se protiv današnjih plesova u dvoje .......................................395
Katolički omladinac i politika ............................................................397
Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja ..........................398
Suvremena križarska vojna njemačkih katolika ..................................411
Prava ljubav prema domovini.............................................................423
Razmatranje o modi ..........................................................................426
Smjernice organizacije o stvaranju kršćanskih ćudorednih običaja .....429
Katolkinje! Majke i djevojke! .............................................................432

VIII. DIO – TJELOVJEŽBA

Uvod .................................................................................................435
Marija i tjelovježba ............................................................................436
Katolički tjelesni odgoj ......................................................................438
Tjelesni odgoj kod omladine ..............................................................442
Ženska tjelovježba .............................................................................451
Tjelesni odgoj omladine ....................................................................452
Tjelesno savršenstvo uvjet je duševnoga savršenstva ..........................455

IX. DIO – RAZNO

Uvod .................................................................................................459
Rabindranath Tagore o Europi ...........................................................460
Đak – apostol Pierre Poyet ................................................................461
Bistričko proštenište..........................................................................466

7
Proslava 75. godišnjice samostanske preparandije ..............................469
Nove katoličke novine .......................................................................471
Posjet odličnog Francuza ...................................................................473
Ing. Dragan Marošević.......................................................................476
Philosophia perennis .........................................................................478

Kazalo imena .....................................................................................481

8
 PREDGOVOR
Drugom svesku Sabranih djela Ivana Merza
Nakon objavljivanja prvoga sveska Sabranih djela Ivana Merza
u kojemu su doneseni njegovi radovi s tri glavna interesna područja
kojima se bavio – književnost, liturgija i Katolička akcija - u ovomu
drugom svesku donosimo drugi dio njegovih objavljenih članaka, ra-
dova i studija koje je objavio za vrijeme svoga života o drugim temama
kojima je posvećivao svoju misaonu pozornost i s tim povezanu dje-
latnost. Sve su to radovi s vjerskom tematikom. Najprije imamo ve-
liku skupinu članaka o katoličkim organizacijama. Potom su tu članci
o Rimu, papi i papinstvu, zatim o Lurdu i lurdskim događanjima i
čudesima. Teme iz kršćanskog morala, prema čemu je bio posebno
pozoran, obrađuje Merz u nekoliko članaka. S tim su povezani i članci
o tjelovježbi koja je bila sastavni dio programa i djelatnosti Orlovske
organizacije; i kroz te svoje članke Merz joj je nastojao organizaciji
utisnuti duh kršćanskih vrijednosti. Ostale Merzove članke o drugim
temama, ali uvijek s vjerskim sadržajima, svrstali smo u skupinu pod
zajedničkim imenom Razno.
Čitajući njegove radove uočavamo jednu svestranost; mnoge
stvarnosti ljudskoga života i društva povezane s vjerom zaokupljale
su njegovu pozornost. Svima njima pristupa u svjetlu katoličke vjere i
pokazuje rješenja u njezinu svjetlu. Njegovi su članci, o bilo kojoj temi
da piše, prožeti dubokim osvjedočenjem o ljepoti i istinitosti katolič-
ke vjere i njezinih moralnih načela i što želi svojim pisanim radovima
priopćiti čitatelju, te ih uvjeriti i oduševiti za njih. Iz njegovih spisa
i riječi provire jedan zanos, oduševljenje i ljubav za svetu Crkvu, za
Krista, za katoličku vjeru i sve njezine vrijednosti. Posebno se to vidi u
člancima u kojima donosi biografske prikaze uzornih vjernika koji su
dali snažno svjedočanstvo vjere, apostolata i svetosti (biskup Mahnić,
sv. Ivana Arška, ing. Dragan Marošević, Pierre Poyet).
Radovi, članci i studije u svakoj skupini poredani su kronološki
tj. onim redom po mjesecima i godinama kako ih je Merz objavljivao
u tisku kao što je tako učinjeno s radovima objavljenima u prvom
svesku. Zanimljivo je obratiti pozornost na godinu objavljivanja po-
jedinoga članka i usporediti ga sa starosnom dobi Ivana Merza. (Go-

9
dini objavljivanja članka treba dodati još četiri godine; Merz je rođen
1896. g.). Dobit će se tako podatak koliko je Merzu bilo godina kad je
pisao određeni članak ili studiju. Koliko iznenađuje činjenica što je sa
samo trideset i dvije godine života ostavio tako veliku pisanu baštinu,
isto tako iznenađuje njegova duhovna, vjerska, moralna i intelektual-
na zrelost, te informiranost kada piše o pojedinim temama. Pojedini
njegovi članci jesu prave studije o predmetu koji obrađuje. Uočljiva je
njegova velika erudicija, poznavanje problematike određene teme te
kompetentna rješenja i zaključci koje na kraju donosi.
Merz je različito potpisivao svoje članke. Veći dio članaka potpisao
bi punim imenom i prezimenom i eventualno s titulom; dok je još bio
student uz ime bio dodao »stud. phil.« a kasnije, nakon postignutoga
doktorata, stavio je »dr« što je međutim bilo rjeđe. U nekim člancima
potpisivao se s inicijalima I. M., a nekoliko puta je upotrijebio pseudo-
nime »Svjetovnjak« ili »Orao«. Međutim ima nekoliko njegovih članaka
koje nije potpisao ali se zna sa sigurnošću da su njegovi. Merz je vodio
kartoteku svojih objavljenih radova koja je sačuvana u njegovu Arhivu.
Na temelju tih podataka ti su članci pronađeni i uvršteni u ovu zbirku
njegovih objavljenih radova. Među njima se nalazi posebno veliki članak
o interkonfesionalizmu što ga je najprije objavio u nekoliko nastavaka
u Katoličkom listu a onda i kao posebnu brošuru, ali bez svoga potpisa.
Katolički list je naime stao iza njegova teksta budući da se radilo o na-
čelnim crkvenim stajalištima u odnosu na Sokolsku organizaciju koja je
zastupala potpuno liberalne ideje za odgoj mladeži.
Kako je dobivao strane katoličke novine i časopise, prevodio je i
objavljivao u našem katoličkom tisku zanimljive novosti iz katoličkog
života po svijetu, kao i izvještaje o značajnijim zbivanjima, pogotovo
što se tiče katoličkih organizacija. U potpisanim člancima redovito
bi naznačivao izvore odakle je uzimao pojedine informacije odnosno
teme za svoje radove. Prema navodima njegova biografa dr. Draguti-
na Kniewald, osim tih potpisanih članaka, Merz je slao uredništvima
naših katoličkih listova mnoge vijesti iz katoličkoga svijeta koje je pre-
vodio iz stranog katoličkog tiska. Kako ih nije potpisivao, a nema niti
podataka u njegovu Arhivu o tome, to nažalost nije moguće ustanoviti
koji su to bili njegovi članci. Uvijek mu je međutim jedina nakana
i želja bila da našu hrvatsku katoličku javnost informira o tome što
angažirani katolički laici rade po svijetu na polju katoličkog apostolata

10
i posebice odgoja mladeži, te kakve se sve inicijative po katoličkom
svijetu poduzimaju za širenje Kristova Kraljevstva.
Zastupao je i promicao ideju, a to navodi u nekoliko svojih člana-
ka, o potrebi pokretanja jednoga katoličkog dnevnika u Hrvatskoj. U
tu svrhu je išao u Pariz i proučavao sistem i organizaciju velikog fran-
cuskog katoličkog dnevnika »La Croix« (koji je nakon njegove smrti
donio o njemu veoma lijepi nekrolog). Sam je već sastavio pravila za
urednike toga budućega hrvatskog katoličkog dnevnika kojemu je bio
već dao ime: Kristov stijeg. Ova se pravila čuvaju u njegovom Arhivu.
Da bi se bolje shvatili pojedini tekstovi Ivana Merza, pogotovo oni
o katoličkim organizacijama, veoma je korisno imati u vidu povijesnu
pozadinu, te upoznati vjerske i društvene okolnosti u kojima je djelo-
vao i koje su uvjetovale nastanak njegovih radova i članaka. Posebice
je važno poznavati razvoj i djelovanje Hrvatskog katoličkog pokreta,
nastanak i rad Orlovske organizacije u Hrvatskoj, te poteškoće i proble-
me s kojima se ona susretala u svome djelovanju. Opširnije o toj temi
govorimo u uvodu u prvo poglavlje ovoga sveska koje donosi radove i
članke Ivana Merza posvećene katoličkim organizacijama.
Osim članaka i studija po raznim časopisima, Ivan Merz je obja-
vio i sedam manjih djela (knjižice-brošure). Tri su knjižice njegovi
radovi koje je u nastavcima već objavljivao u časopisima pa ih je
potom još posebno tiskao da budu što dostupniji čitateljima. Ti se
radovi već nalaze u ovome drugom svesku, a to su: 1. Interkonfe-
sionalizam; 2. Lurd (Najnovija čudesa u Lurdu); 3. Katolici i novi
plesovi. Četvrta knjižica o Katoličkoj akciji objavljena je već u pr-
vomu svesku Sabranih djela u 3. poglavlju (str. 444–469). Tri ostale
knjižice – 5. Zlatna knjiga, 6. Ti i ona, 7. Život sv. Ivane Arške – bit
će objavljene u trećemu svesku Sabranih djela.
Na početku prvoga sveska Sabranih djela donijeli smo kratku bio-
grafiju Ivana Merza, kao i Bibliografiju najvažnijih publikacija o njemu
(str. 20–24). Zainteresirani mogu ondje pronaći potrebne podatke.
U Općemu uvodu u Sabrana djela, koji se nalazi na početku
prvoga sveska, zahvalili smo svim suradnicima koji su nam veliko-
dušno pomagali u pripremi tekstova bl. Ivana Merza za objavljivanje
(str. 14). Međutim, za pripremu ovoga drugog sveska Sabranih djela
želimo posebno zahvaliti najprije Ireni Pejić, službenici Knjižnice
Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, koja nam je pomogla

11
pronaći u katoličkoj periodici BiH nekoliko važnih članaka Ivana
Merza koji do sada nisu bili poznati. Također zahvaljujemo i Kristini
Milošević iz Medijskoga centra Vrhbosanske nadbiskupije za pro-
nalaženje članaka bl. Ivana Merza u Katoličkom tjedniku bez kojih
ovaj drugi svezak ne bi bio potpun. Također zahvaljujemo Davidu
Šimunkoviću za pomoć u korekturi tekstova ovoga drugog sveska.
I na kraju upozoravamo čitatelja da smo članke Ivana Merza
objavljene u prvom i drugom svesku njegovih Sabranih djela, a koji
su bili objavljivani po različitim pravopisnim pravilima, morali učiniti
ipak pristupačnijima današnjem čitatelju. Stoga smo ih uskladili s da-
našnjim standardnim književnim jezikom i pravopisom. Neke je riječi
i pojmove trebalo prevesti na suvremen hrvatski jezik, istočne vari-
jante zamijeniti s hrvatskim izričajima, a koji puta strukturu rečenica
trebalo je uskladiti s današnjom sintaksom. Međutim uvijek je izvor-
na misao Ivana Merza ostala netaknuta i sačuvana što je najbitnije od
svega. Jednoga dana kada se bude izdavalo kritičko izdanje djela Ivan
Merza o svemu tome će se naravno voditi računa.
Želja je izdavača da ovo prvo izdanje njegovih Sabranih djela koje
će sadržavati oko deset svezaka kako se predviđa, omogući široj jav-
nosti pristup sveukupnosti njegove pisane baštine i posebice upozna-
vanje njegove duhovne misli kojom je obogatio ne samo katoličku
duhovnost nego i hrvatsku kulturu. Spisi Ivana Merza jedinstveno su
blago hrvatske duhovne literature XX. stoljeća i predstavljaju izvor
trajne inspiracije za put prema dobru svima koji ih budu čitali.

Božidar Nagy, SJ
postulator za kanonizaciju
bl. Ivana Merza

12
 Četvrti dio
KATOLIČKE ORGANIZACIJE

U prvomu dijelu ovoga drugog sveska Sabranih djela Ivana Mer-

za nalazi se skupina njegovih članaka o katoličkim organizacijama.
Na tome je području najveću njegovu pozornost zaokupljala Orlov-
ska organizacija u kojoj je bio posebno angažiran vršeći u njoj službu
tajnika i idejnoga vođe. Stoga veću skupinu članaka Merz posvećuje
Orlovstvu, njegovoj problematici i potrebama, no najviše njegovim
vjerskim i moralnim načelima koja je provodio u Orlovstvu ne bez
teškoća i protivljenja.
Misao na Orlovstvo prisutna je i u drugim njegovim člancima.
Nije bilo moguće stoga odvojiti te članke o Orlovstvu od ostalih pa
smo ih poredali kronološki s drugima prema datumu objavljivanja. U
svim člancima, posebice kada piše o katoličkim organizacijama, vidi
se njegovo oduševljenje za apostolat, za odgoj katoličke mladeži u tim
organizacijama. U člancima posebno dolazi do izražaja njegovo shva-
ćanje Orlovstva. On želi i nastoji da ta organizacija odgaja mlade apo-
stole koji će po načelima Katoličke akcije raditi za širenje Kraljevstva
Kristova u hrvatskomu narodu, za spas duša, za svetu Crkvu.
Na početku ovoga drugog dijela njegovih objavljenih članaka
donosimo članak Novo doba. Bio je to prvi Merzov objavljeni rad
1919. g. Kronološki bi možda pripadao na početak prvoga sveska.
Međutim, budući da smo objavljivanje Sabranih djela podijelili po
tematskim cjelinama, to ovaj njegov prvi pisani rad donosimo ovdje;
osim što u njemu iznosi osobno duhovno iskustvo s boravka na boji-
štu za vrijeme Prvoga svjetskog rata, članak se odnosi i na Katolički
pokret kojemu je Merz već tada pripadao. Članak je u stvari bilo
njegovo predavanje koje je održao u veljači 1919. g. u obnovljenoj
Hrvatskoj, u društvu hrvatskih katoličkih studenata u Beču, i odno-

13
si se upravo na analizu uvjeta za djelovanje organiziranih katoličkih
studenata u javnosti u okviru Katoličkoga pokreta. To je predavanje
ostavilo dubok dojam na sve koji su ga slušali.1
Studirajući u inozemstvu (Beč, Pariz) i poznavajući jezike, Merz
rado prati rad katoličkih organizacija u stranim zemljama (Italija, Au-
strija, Njemačka, Francuska) i o njima još kao student objavljuje članke
koje ćemo naći u ovoj skupini. Informira o njihovoj djelatnosti kako bi
katoličke organizacije u Hrvatskoj mogle dobiti primjer, poticaj i ohra-
brenje u svojemu radu.
Da bi se bolje shvatili pojedini članci Ivana Merza, pogotovo oni
posvećeni Orlovstvu, potrebno je imati u vidu povijesnu pozadinu
djelovanja Ivana Merza u okviru Hrvatskoga katoličkog pokreta. Ov-
dje ćemo spomenuti samo nekoliko osnovnih informacija, tj. onaj po-
vijesni okvir u koji se uklapa Merzov apostolat i nove ideje koje je
unio u hrvatsku katoličku javnost.
Krčki biskup Mahnić započinje sa svojim suradnicama 1903. g.
veliko vjersko gibanje među hrvatskim katoličkim laicima nazvano
Hrvatski katolički pokret kojemu je glavni cilj bio oduprijeti se libe-
ralizmu i povratiti katoličkoj vjeri i Crkvi pravo mjesto u hrvatsko-
mu društvu. Nakon smrti biskupa Mahnića 1920. g. tadašnje vod-
stvo pokreta – Seniorat – vođeno dobrim namjerama, a uvjetovano
tadašnjom društvenom i političkim situacijom, dopustilo je stranač-
ku politizaciju pokreta osnivajući Hrvatsku pučku stranku. Cijela
je djelatnost pokreta bila izvan kompetencije crkvene hijerarhije. S
dolaskom Ivana Merza u Zagreb osniva se Hrvatski orlovski savez
(1923. g.), katolička odgojna organizacija kojoj je Merz bio suute-
meljitelj, a potom vrši službu tajnika i glavnoga idejnog vođe. U Or-
lovstvo Merz od početka uvodi ideje Katoličke akcije koju je u Rimu
pokrenuo papa Pio XI., a sastojala se u suradnji laikata s hijerarhij-
skim apostolatom Crkve. To je konkretno značilo i ovisnost Orlov-
ske organizacije o papi i biskupima i prihvaćanje njihovih smjernica
te neovisnost o bilo kojoj političkoj stranci. S takvim idejama nije
se slagalo vodstvo Hrvatskoga katoličkog pokreta, Seniorat, a koje je
željelo od Orlovstva načiniti podmladak Hrvatske pučke stranke, tj.
aktivno ga uključiti u politiku. Praktički se radilo o dvije koncepcije

1Avelin Čepulić, Iz đačkih dana dr. Ivana Merza. Orlovska misao, Zagreb, 1928., str. 132; –
Dragutin Kniewlad, Dr. Ivan Merz – život i djelovanje, Zagreb, 1932., str. 196.

14
djelovanja katoličkih laika. Jedni su zastupali neovisnost o biskupi-
ma i crkvenoj hijerarhiji i aktivnu prisutnost katolika u politici pre-
ko vlastite katoličke stranke (Hrvatska pučka stranka), a Merz je sa
svojom skupinom sljedbenika zastupao ideje poslušnosti papi, pro-
vođenje njegovih ideja o Katoličkoj akciji te suradnju i podložnost
biskupima. I tu je dolazilo do nerazumijevanja, sukoba, razilaženja,
što sve ima odjeka direktno ili indirektno i u ovoj skupini članaka
Ivana Merza o katoličkim organizacijama.
Opširnije informacije o svemu tome mogu se naći u knjizi: Hr-
vatski katolički pokret, Zbornik radova, Zagreb, KS, 2002. Zbor-
nik je objavljen nakon održanoga velikog međunarodnog simpozija
u Zagrebu i na Krku 2001. g. o Hrvatskomu katoličkom pokretu. Za
našu temu posebne informacije o ulozi bl. Ivana Merza u Hrvatsko-
mu orlovskom savezu naći će se u ova dva članka: 1. Božidar Nagy,
Ivan Merz i Hrvatski orlovski savez. 2. Božidar Nagy, Uzroci podjele
u Hrvatskom katoličkom pokretu, objavljeno u: Hrvatski katolički
pokret. Zbornik radova, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2002., str.
653–666 i str. 639–652.
Za dodatno bolje razumijevanje problematike u tadašnjim ka-
toličkim redovima, kada je Merz djelovao, treba spomenuti još tri
važna spisa – brošure koje su bile tiskane kao rukopisi samo za in-
ternu upotrebu članstva Orlovske organizacije, odnosno Seniorata,
a nisu bili namijenjeni za javnost. To su: 1. Orlovska organizacija
– đaštvo i Katolički pokret, Zagreb, 1926., izdano kao rukopis; 2.
Orlovstvo i prilike u Katoličkom pokretu, Zagreb, 1927., izdano kao
rukopis. Ime Ivana Merza kao supotpisnika nalazi se s imenima svih
ostalih članova vodstva Hrvatskoga orlovskog saveza koje je izdalo
tu brošuru. Dr. Dragutin Kniewald u svojoj biografiji o Ivanu Mer-
zu2 navodi da je Merz sudjelovao u njihovoj izradi, tj. da je načelni
dio prve brošure on napisao. Budući da su potpisani kao suautori i
ostali članovi vodstva HOS-a te kako je brošura tiskana kao ruko-
pis, to ipak ove dokumente nismo donijeli ovdje, ali upozoravamo
čitatelja na njihovu važnost. Ta dva dokumenta zajedno s brošurom
što ju je prethodno izdao Seniorat pod naslovom Jedinstvo pokreta,
Zagreb, 20. svibnja 1926., jesu dragocjeni materijali za razumijeva-
nje spora koji je tih godina nastao u redovima angažiranih katoličkih
2 Dragutin Kniewald, Dr. Ivan Merz – život i djelovanje, Zagreb, 1932., str. 146.

15
laika. Tekst ovih brošura objavljen je na internetskoj stranici Ivana
Merza (ivanmerz.hr).
Merz se nije sustezao ući hrabro i u polemiku kada se radilo o
obrani katoličkih vjerskih i moralnih načela, pogotovo kada se radilo
o odgoju mladeži. Orlovstvo kao hrvatska katolička organizacija bilo
je prošireno po svim hrvatskim krajevima, i na razne ga je načine
napadala tadašnja liberalna organizacija Sokol, kao i sam beogradski
režim. U tome smislu posebno je zanimljiv Merzov podulji članak
Interkonfesionalizam, koji je u nekoliko nastavaka objavio u Kato-
ličkom listu, a potom je tiskan i kao posebna brošura. Taj je njegov
članak u stvari kritička analiza Sokolske organizacije koja je promi-
cala liberalne ideje neprihvatljive za katoličku mladež. Kada su ga
Sokoli napali u svojemu glasilu, Merz im je opet preko Katoličkoga
lista odgovorio člankom Na adresu hrvatskog Sokola. Ovaj zani-
mljiv Merzov članak uvršten je ovdje u ovoj prvoj skupini članaka
drugoga sveska Sabranih djela.3
I za kraj navodimo riječi jednoga od bliskih suradnika Ivana
Merza u radu u Orlovskoj organizaciji, dr. M. Lechpamera, koji
objektivno opisuje pojavu, ulogu i djelovanje Ivana Merza u hrvat-
skoj katoličkoj javnosti upravo preko spisateljskoga rada: »U čistoj
savjesti i u uvjerenju da čineći volju Božju vrši svoju dužnost, bio je
izvor mirnoga držanja dr. Merza u svim slučajevima kada su ga osob-
no napadali zbog njegova javnog rada… Merz je doduše prvi unio u
našu katoličku javnost vrenje i borbu, ali ta je borba slična onoj koja
je naviještena Kristovim riječima: ‘Nisam došao na svijet donijeti
mir, nego mač’, uz koje je Krist svejedno ostao najvećim propovjed-
nikom mira. Jer borba je dr. Merza bila idejna borba, svjedočanstvo
za Istinu – i ništa više. On je mrzio grijeh, ali je ljubio čovjeka grješ-
nika. On je progonio neistinu, ali je ljubio one koji su bili u zabludi.«

3 Ivan Merz, Sabrana djela, 2. svezak, Zagreb, 2011., str. 99.

16
 NOVO DOBA
LUČ, Zagreb, br. 9–10, 1919., str. 210–214

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Ovo je prvi

tiskom objavljeni članak bl. Ivana Merza. Bilo je to u stvari predavanje
koje je održao u mjesecu veljači 1919. god. u Beču, u Društvu hrvatskih
katoličkih studenata Hrvatska koje je upravo bilo obnovljeno nakon Prvo-
ga svjetskog rata, a okupljalo je još od 1903. hrvatske studente u okviru
Hrvatskoga katoličkog pokreta. U ovome članku bl. Ivan Merz predstavlja
i opisuje svoje duhovno iskustvo o vrijednosti i smislu trpljenja do kojega
je došao tijekom svojega trogodišnjeg boravka u Prvomu svjetskom ratu
na talijanskome bojištu. U članku ujedno daje programatske prijedloge za
katolički obnoviteljski rad u domovini. Rukopisni original ovoga njegova
gredavanja-članka čuva se u Arhivu bl. Ivana Merza.

* * *
Ecce in cruce totum constat
et in moriendo totum iacet.1
T. Kempenac: Nasljeduj Krista,
knj. II., gl. 12., reč. 15.
Život je strašan; bol, muka i zlo ga prožimaju u vječnim varijacijama i
daju mu svoje obilježje. Gdje boli nestaje, iščezava život – rađa se sumnja i
grijeh. To potvrđuju velike epohe u razvoju čovječanstva i velika umjetnič-
ka djela u njima. One su refleks muke, po njima možemo utvrditi koliko i
kako su narodi u ono vrijeme trpjeli.
Kada je čovjek stekao dovoljno sredstava za udoban materijalni život
pa se ne mora boriti za svoj opstanak, porodila se bol duha koji razmišlja-
njem dolazi do osjećaja tragike čovječjega života: pomanjkanje spoznaje i
grozotu grijeha. Razdoblja koja predstavljaju ovaj životni nazor jesu deka-
dentna u kršćanskom smislu.
Boli ima uvijek u svijetu. Kao što morski vali za vrijeme tišine glade
obalu, a kada nadođe bura, sve poplave, raznesu i poremete, tako i bol u
1 Evo u križu se sastoji sve i u umiranju počiva sve.

17
doba mira zahvaća one koji su joj najbliži, a kada oluja potrese čovječan-
stvom, onda se bol razlije i uzdrma sve na daleko i široko. Tko je zalazio
u radničke stanove, promatrao postupno umiranje živih, nesretnih ljudi,
uvjeren je o tome. A kako je sada?
Rat poput bure bijesni; vrela, crvena krv toči se iz rana živih ljudi koji
u smrtnoj borbi dozivlju svoju daleku majku i nastoje u mislima skupiti
mrvice vjere na koju su u žurbi svijeta već davno zaboravili. Jadni ljudi,
bez krova i noćišta, često i bez pokrivača, bore se s elementima prirode:
kišom, snijegom, studeni i glađu. Ti narodi na bojištima već su davno pre-
gorjeli ovaj život pa s malo straha mučki idu u smrt. A koliko istom trpe
oni koji iz dana u dan gladuju, puni tuge i straha za one koji su u opasnosti?
Kolike je ljude što poznavahu samo sreću potresla ova bol i udarila njiho-
vim mislima novi smjer! Bol je stvorila i stvara nove generacije.
Sva je povijest krvlju ispisana. Stečevine ljudskoga duha, kultura, što
više religije koje su najvažniji čimbenik u razvoju čovječanstva, ukoliko
uz židovstvo i kršćanstvo nisu Božje djelo, djela su naroda što trpe. Bol
je spašavala čovjeka od mlitavosti i ulijevala mu u srce strah od još veće i
nepoznate boli. Tko hoće barem donekle shvatiti smisao života i razumjeti
kulturu, mora trpjeti tjelesno i duševno. Teoretičari što sjede u toploj, ra-
svijetljenoj sobi za obilatim objedom, imajući sve što im godi tijelu, ne će
nikada upoznati ideju života. Religija sa svim svojim dogmama i obredima
ostat će takvim ljudima uvijek tajna jer oni neće razumjeti da u m n a
bića idu u mračne studene hramove i p o n i z i v š i se do krajnosti,
mole klečeći na tvrdom studenom pločniku. No neka zađu u realni život,
noće bez krova na kiši, u groznome mraku, gladni i žedni. Neka se veru po
klancima iznad ponora u koje se mogu svaki čas strovaliti, neka eventualno
vide stotinu iznakaženih mrtvaca koji kao klade nepomično leže ili neka
poslušaju jauk i jecanje ranjenih iz čijega mesa teče crvena krv, što je nešto
neshvatljivo. Ne znam hoće li se u tim trenutcima usuditi ustvrditi da je
»čovjek produkt nužde, vječna glazba svemira, samo monotono klepetanje
ogromnoga mlina kojega pokreće struja slučaja, mlin bez graditelja i mli-
nara, pravi perpetuum mobile, mlin koji se sam melje« (Novalis). Oni koji
u ovakvim doživljajima ne promijene svoje nazore barem će šutjeti pa će
im kao u Kranjčevićeva zadnjeg Adama uvijek pred očima lebdjeti veliki
upitnik.
Valja zaći u život gol kao od majke rođen »bez palice i torbe, bez kru-
ha i samo s jednom tunikom«2 boriti se s prirodom kao pračovjek. Tada će
čovjek istom uvidjeti da život nije nikakav filozofski sustav koji se otvara u

2 Usp. Mt 10,10

18
knjižnici ili u kabinetu, već je on veoma ozbiljna i realna stvar s kojom se
čovjek mora osobno upoznati.
Sam Kristov život koji je proživio borbu cijeloga čovječanstva i bol
cijele povijesti očito pokazuje da je smisao života bol: mysterium crucis.3
Evanđelje te razvoj kršćanstva epopeje su boli. Život velikih pojedinaca
bio je samo stih u toj velepjesmi. »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne
samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom«,4 uči
nas jedno mjesto iz Evanđelja, a malo dalje slijede još dirljivije riječi koje
upravo snažno ističu tragiku života: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske
gnijezda a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«5
Koliko li bijaše generacija u pradavno vrijeme koje su osjetile ovu bol.
Toliki su danas ljudi na sebi iskusili i razumjeli djelić povijesti; oni napokon
shvatiše to glavno poglavlje Kristova života. Sva povijest, sadašnji život
čovječanstva i pojedinca isprepleten je poput mozaika sličnim trenutcima.
Živjeti duboko znači: »Križ svoj nositi dnevno«.6
Volim ljude današnje generacije, one što su trpjeli i shvatili ozbiljnost
života. Ti su praktički riješili faustovski problem. Uzaludno je naime svako
filozofiranje u udobnoj gotičkoj sobi uz sjaj mjesečine; na taj se način ne
može odgonetnuti sfinga života. Laka je stvar govoriti:
»Habe nun ach! Philosophie,
Juristerei und Medizin
Und leider auch Theologie
Durchaus studiert mit heissen Bemühen.«7
Još je lakše snabdjeven svim sredstvima zaći u vrevu života i zavesti
nevino djevojče. Ali da se Faust morao boriti za svagdanji kruh ili da je
proživio bol u svim njezinim fazama, došao bi jamačno do rezultata do
kojega su došli mnogi neznatni ljudi što su umirući na svoja leđa uprtili sav
teret povijesti, a da im se ni za ime ne zna.
Nije to ništa osobito sjediti u toploj sobi, opkoljen zastarjelim luba-
njama i bez boli prelaziti u drugi svijet, pijući otrov iz starodrevne fiole8,
no sasvim je druga stvar trpjeti i boriti se, boriti se k tomu sa samim so-
bom. Tada istom čovjek uviđa da je bol sok povijesti koji je vodi iz epohe

3 Tajna križa
4 Lk 9,23
5 Lk 9,58
6 Lk 9,23
7 »Ah, proučio sam mudroslovlje
I liječništvo, pa još i pravo,
K tomu na žalost i bogoslovlje,
I sve sam s marom proučavao.« (J. W. Goethe, Faust, stih 354 i dalje)
8 bočica

19
u epohu; koja podiže na noge milijune, stvara države, ruši prijestolja i vrlo
uspješno satire grijeh. Kristova smrt te povijest kršćanstva realno i simbo-
lički potvrđuju ovu misao.
I današnja će bol ucijepiti sadašnjoj generaciji svoje vječne biljege.
Već se opažaju tragovi novih ljudi koji u sebi proživljavaju dubok i velik
život.
Život pojedinca je izvor svega. U odnosu na njega i umjetnost i zna-
nost i sve ostalo sporedne su stvari. Umjetnost života ili mudrost po nazi-
vu Starih je ona nit koja se provlači kroz svu povijest. Ona je stvorila dr-
žave i udarila zasebni biljeg svim granama kulture. Veliki ljudi koji su znali
i u najsitnijem trenutku života duboko i nesebično živjeti, unatoč svim
protuslovnim težnjama tijela i vremenitosti, neiscrpivi su i jedini radnici
na zgradi čovječanstva. Oni su tvorci pozitivne historije. Ovakvih ljudi ima
uvijek, oni javno i neopaženo djeluju. Sva kultura, sve stečevine ljudskoga
duha njihovo su djelo.
Etička strana života postaje aktualna; ne samo, nego je ona dandanas
jedina za onu generaciju koja proživljava duh ovoga vremena. Estetska pita-
nja su u pozadini jer se radi o životu i smrti, o požrtvovnosti, o samozataji
i junaštvu. Strašne danteovske slike, pune zbilje i istinitosti – iznakažene
lešine, glad, krv i lubanje – napuniše zemlju i sa svim time mora se izmiriti
današnji čovjek; mora shvatiti smisao tih grozota i uklopiti ga u svoj svje-
tonazor. Estetska pitanja će sve poroditi, kao naravna posljedica svih tih
velebnih problema, no ne će to biti ljepušna igrarija, l’art pour l’art9 koji je
stvorio siti umjetnik u blistavom ateljeu ili urešenom parku, ne doživjevši
ništa. Umjetnik nije ptica koja pjeva kada i o čemu joj je ugodno; umjetnik
je svećenik, prorok, nadčovjek koji promiče ideje svijeta i poput Praumjet-
nika stvara mikrokozmose – svjetove za se. Oni su u harmoniji s ostalim sve-
mirom; oni otkrivaju ne-umjetnicima velebna djela i njegove ideje. Pravoga
umjetnika ne tjera spleen10 u njegov radnički hram, nego krv i suza.
Želimo li imati veliku državu, velike epohe i velika djela te izvršiti
našu zadaću u povijesti, potrebni su nam jedino veliki ljudi. To nam je
dirljivo rekao Varga u svome Umjetniku vječnoga pera, a i Carlyle slično
izvodi svoje misli: »Veoma je ozbiljna stvar živjeti u ovome svijetu, smrt
nije nikakva šala za čovjeka, život nije bio nikada igračka, bio je kruta isti-
nitost i vrlo ozbiljna stvar.« Svjesni toga razumjet ćemo život, shvatit ćemo
da ima ljudi koji se odriču svijeta te u asketskom životu, u kontemplaciji
i radu nalaze sreću. I za nas svemir mora biti samostan, radionica i hram.
Nije to tako grozno i bezbojno kako se na prvi mah čini; valja samo
pokušati tako živjeti pa će život biti pun sreće, rada i blistavila. – Rado-
9 umjetnost zbog umjetnosti
10 sumornost

20
vat ćemo se gledajući ovaj divni svijet, dostojanstvo čovjeka i nadnaravnu
ljepotu muke koja čovjeka postavlja za gospodara vremenitosti, a najdu-
blje ćemo osjetiti veselje roneći u se, u onaj sasvim drugi, široki, duševni
svijet, pun perspektive i boja, što ga je Novalis tako lijepo opjevao, koji je
obitavalište mistikâ. Ovaj život duše zapravo je onaj pravi, nepromjenjivi,
vječni život koji ne poznaje vremena niti kraja. Za nas obične ljude je od-
više taman, jedva smo ga svjesni, ali čim budemo etičnije živjeli, proširit
će se i vidici.
Čovjek je silno slab i bez tuđe pomoći ne može ništa. Zato je On iz
vječnosti stupio u povijest i postavši središtem cijeloga makrokozmosa,
dao nam je Sebe da nas t j e l e s n o i duševno preporodi. Ne zaboravimo
na tu neizmjernu ljubav i posvetimo veću pažnju maloj bijeloj Hostijici
koja osamljena na nas čeka u studenim crkvicama. Svijet živi za se kao da
se nije dogodilo to čudo čudesa na koje je silnom čežnjom čekao k r o z
e o n e cijeli makrokozmos (Solovjev!).
Tko je živio ili barem nastojao živjeti ovako, vidio je jamačno svijet u
sasvim drugačijoj rasvjeti i osjetio je jasno grozne niti grijeha u koje se za-
plelo sadašnje društvo. Mnogo se muke mora pretrpjeti (muka nije šala!)
da se barem donekle usavršimo; pri svakome koraku proteći će mnogo
suza i krvi, no bez boli i muke nema ni života. Njemački mistik Tauler
govori: »Zapamtite dobro, oj vi ljudi što razmišljate, najhitriji konj koji vas
nosi prema savršenosti jest trpljenje.«

* * *
Ovim se velikim dobrom moramo i mi okoristiti; valja se pobrinuti
da odgojimo velike ljude koji će sazdati i veliku domovinu. Oslobađati duh
od vremenitosti i nezaslijepljenim pogledom promatrati razvijanje života
imao bi biti cilj novih ljudi. Borba za savršenošću, askeza, mora biti naš
svagdanji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike, stvara od nas nesebične
ljude, podržava u nama borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegnemo.
Askeza rađa sposobnost podnašanja boli i čuva nas od malodušnosti kojoj
su mnogi ljudi podlegli kod prve nezgode.
Uslijed sasvim novih prilika koje su nastale tijekom ovoga rata poja-
više se u našemu javnom životu mnoge trzavice. One su karakteristične za
prijelazne epohe. Kod nas se odmah osjetio duh novoga vremena jer mi za-
ista i snažno živimo. No granice su se prekoračile: od bezuvjetno potrebnih
diskusija porodiše se nepotrebne prepirke. Duh slabosti se uvrstio u naše
redove; prolazna politička pitanja nas razdvojiše. Zaboravismo na kozmo-

21
politizam Crkve i na njezin kroz vjekove izgrađeni politički program11 koji
se jedino temelji na Kristovoj nauci. Nacionalni egoizam uvukao se je u
raspaljene duhove te oni zaboraviše na poniznost i samozataju i započeše
svijetu pokazivati svoje vrline, a mane svoje najbliže braće iznositi pred
forum onih koje ni sami ne cijene. Umjesto da dalje gradimo, stadosmo
rušiti ono što smo s mnogo muke zajednički sazdali.
Moramo zato svu pažnju posvetiti odgoju samih sebe i studiju katoli-
cizma koji mi nažalost ne poznajemo nimalo bolje od kakva pučkoškolca.
Stvoriti velike ljude cilj je svenarodnoga katoličkog pokreta jer će se
jedino oni znati snaći u nezgodi i podnašat će s nekim nutarnjim veseljem
boli koje su karakteristične za svaki razvitak, za svaku epohu i za najdublje
umjetničke tvorevine. »In cruce totum constat et in moriendo totum iacet.«12

11 Vidi raspravu u slovenskom časopisu Času: Respublica christiana, XI. letnik, Zvezak 4–5.
12 »Evo u križu se sastoji sve i u umiranju počiva sve« (T. Kempenac: Nasljeduj Krista, knj. II., gl. 12.,
reč. 15.).
Kada je radnja bila već za tisak spremljena, došla mi je do ruku knjiga biskupa Kepplera Das Problem
des Leidens (Herder, Freiburg). U njoj, uz povijesni prikaz, rješavanje boli kod pretkršćanskih filozofskih
i teoloških sustava, koji ne mogoše u svoj sustav organski uklopiti taj problem, eklatantno izbija velebno i
njegovo harmonično rješenje u kršćanstvu, čiji začetnik »u susretu s patnjom nije ju samo rasvijetlio nego
je u nju i sišao« (»in die Treffen des Leidens nicht blos hinableuchtete sondern hinabstieg«) (str. 22–23).

22
 VJERSKI PREPOROD AUSTRIJSKIH KATOLIKA1
NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 48., 17. IV. 1920., str. 2

»Volksbund«. – Veliki kongres katolika, koji se održavao 25. ožujka

u svim bečkim kotarima, pokazao je nakon prevrata po prvi puta snagu
katoličke organizacije. U krvavim borbama sa socijalistima i komunisti-
ma preporodile su se i ujedinile rascjepkane katoličke organizacije. Tko
je poznavao kršćanski pokret među austrijskim Nijemcima prije prevrata
pa sada pogleda niz moćnih gospodarskih, kulturnih, karitativnih te po-
litičkih organizacija, taj će se začuditi što se sve učinilo u tako kratkom
vremenu pod silom prilika. Austrijski katolici radili su po uzoru Nijemaca.
»Piusverein« ujedinio se s »Volksbundom« koji je sada jedina kulturna orga-
nizacija za organizaciju širokih slojeva pučanstva. Stoje na principu da ne
smije biti ni jedan uvjereni katolik koji ne bi bio u kakvoj katoličkoj orga-
nizaciji. Organizirati sve slojeve pučanstva, to je sada geslo »Volksbunda«.
On je čisto kulturna organizacija. Ali, jer su danas u političkome životu
od silne važnosti političke organizacije, neko se vrijeme pomišljalo i na
kršćansku političku organizaciju masa. Doskora su od toga plana odustali
jer su uvidjeli da su za narod dvije organizacije previše i da je osim toga
kulturna organizacija važnija od političke jer se ona ne ravna po prolaznim
potrebama dana. Time kulturna organizacija postaje baza političkoj. Po-
jedine organizacije biraju između svojih članova zastupnika za političku
organizaciju. Politički predstavnici imaju na taj način za sobom kulturnu
organizaciju masa (kulturelle Massenorganisation), a time je isključena
politička rascjepkanost među katolicima koja bi postojala kada bi uspore-
do bile dvije moćne organizacije. »Volksbund« će ovih dana započeti veliku
akciju za propagandu k r š ć a n s k o g a t i s k a , koji se u zadnje vrijeme
silno digao. U bečkoj okolici ima jedan obični provincijalni tjednik nakla-
du od 50.000 primjeraka, a i seljački mjesečnik isto toliku nakladu. Što
više, kršćanske novine stoje materijalno bolje od mnogih židovskih podu-
zeća. Framasonski Morgen će radi financijskih poteškoća prestati izlaziti,
dok se dnevnik Reichspost, koji je postao vlasništvo cijeloga naroda (poput

1Ovaj je članak Ivan Merz napisao za vrijeme svoga studija u Beču 30. ožujka 1920. i poslao ga u
Zagreb novinama Narodnoj politici koje su ga objavile 17. travnja 1920.

23
naše Narodne prosvjete), uza sve ogromne troškove (za samu n a b a v u
p a p i r a plaća godišnje šest milijuna kruna) sve više širi.
Osim toga je sveučilišni profesor dr. Hugelman osnovao u zadnje vri-
jeme kršćanski dnevnik Deutsches-Volksblatt. Radi se oko toga da se po
talijanskome uzoru odredi da se svaki organizirani član mora pretplatiti na
jedan dnevnik ako hoće ostati članom.
Katolička ženska sveza i »Caritas«. – Uz moćnu se organizaciju
»Volksbunda« nedavno konstituirala »Katolička ženska sveza« koja ponaj-
više organizira žene u staleškim organizacijama, a postala je tako moćna da
se već radi na ujedinjenju »Volksbunda« i te »Ženske sveze«.
Poznato je da je zaslugom zastupnice dr. Burjanove prodro u parla-
mentu zakon o ograničenome radu služavki. Ali moć ženske organizacije
osobito se istakla u jednoj od gotovo najuzornijih svjetskih institucija »Ca-
ritasu«. Ova ima u rukama dvije trećine svih karitativnih institucija. Rad
je podijeljen na više sekcija: tako postoji zaseban odjel za njegu dojenčadi,
odjel za njegovanje budućih majki (po uzoru sestara sv. Ane koji je osnovao
godine 1909. Regius Meyer u Luzernu), odjel za alkoholizam, škola za izo-
brazbu bolničarki, odjel za dječja zabavišta kojih ima preko 50. U zabavi-
štima su organizirana djeca čiji su roditelji na poslu. Nemoguće je nabrojiti
mnoštvo svih pojedinih organizacija koje potpadaju pod djelokrug »Cari-
tasa«. Istaknuti treba školu sestara sv. Franje koje su uredile Montesorijev
zavod: sasvim modernu instituciju u kojoj djeca radeći uče. Taj je zavod na
tolikoj visini da ga socijalisti i liberali proučavaju i po uzoru na njega osni-
vaju svoja društva. Osim toga je u znanstvenome pogledu na glasu »Znan-
stveni zavod za proučavanje psiho-patoloških pojava kod mladeži«. Ova je
katolička institucija temelj katedri na Bečkome sveučilištu za taj predmet.
U zadnje vrijeme je »Caritas« poslao preko 12.000 djece u inozemstvo na
oporavak i to veliki broj u Nizozemsku gdje je katolički pokret jak. Papa je
za tu bečku djecu poslao dvadeset milijuna kruna, petinu onoga novca što
se je skupljao u tu svrhu 28. prosinca 1919. po svim katoličkim crkvama
cijeloga svijeta. (Usput spomenimo da je Papa važan faktor u najvećoj
internacionalnoj organizaciji što postoji na svijetu – »Interkonfesionalnoj
organizaciji za spašavanje djece srednje Europe« u Ženevi.)
Širenje katoličke ideje. – Zbog borbe nastalo je ovdje silno odušev-
ljenje za univerzalnu Crkvu. Najviše se to opaža u krugovima obrazova-
nih staleža. Zanimljivo je, naime, kako u gradovima mnogo veći postotak
đaka stupa u svećenički stalež negoli sa sela. Posve razumljivo. Rezultati
modernih znanosti iz dana u dan sve više potvrđuju istinitost kršćanstva.
Najveći učenjaci su uvjereni kršćani ili su bliski kršćanstvu. Jedan od svjet-
skih etnografa P. Schmidt, u svojim popularnim predavanjima o Kristu na
temelju najnovijih znanstvenih iznašašća nizozesmkog isusovca Claddera,

24
upravo zapanjivim dokazima uništava pseudoznanost. Netom umrli bečki
sveučilišni profesor, orijentalist Schröder, bio je uvjereni protestant, a u
zadnjim godinama svojega života znanost ga je tako približila katolicizmu
da je svakoga jutra uz ostale molitve molio i Zdravu Mariju. O inferior-
nosti katolicizma nema ovdje više ni govora: teoretski liberalizam je po-
kopan. O znanstvenim blasfemijama toliko slavljenoga Haeckela ni jedan
pravi znanstvenik ne vodi više računa. Moć je katoličke ideje tako jaka da
organizacije rade na rekristijanizaciji otpalih masa; osobito radništvo već
polako uviđa da uza svu promjenu društvenih prilika gospodarska kriza
postaje sve katastrofalnija. Ovdašnji su katolici ovdje u zadnje vrijeme
osnovali cijeli niz konzumnih društava te radničkih, šegrtskih, činovničkih
organizacija i na taj način otimaju pristaše socijalizmu. Sve ove nabrojene
organizacije te bezbroj kongregacija, društava sv. Vinka pa napokon svi
redovnici i redovnice ujedinili su se pod vodstvom svoga glavnog pastira u
jednu jedinstvenu impozantnu organizaciju.

25
KATOLIČKA INTERNACIONALNA ĐAČKA UNIJA
NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 129, 28. VII. 1920., str. 2

Prigodom mariborskoga tabora bit će dogovori s izaslanicima nekih

katoličkih đačkih organizacija iz inozemstva. Ovu akciju potakli su
najprije švicarski i nizozemski katolički đaci izdavši ovoga proljeća proglas
katoličkom đaštvu cijeloga svijeta da stupi s njima u kontakt. Organizirano
jugoslavensko katoličko đaštvo to je učinilo; predradnje su dovršene i u
Mariboru će jugoslavensko đaštvo reći definitivno hoće li ono stupiti u ovu
moćnu organizaciju.
Svrha ove organizacije je dvojaka: odgojiti u đaštvu cijeloga svijeta
svijest katoličkoga univerzalizma i surađivati u zajedničkome kulturnom
radu i borbi protiv zajedničkoga protivnika. Time je jasno označeno
stanovište Jugoslavenske katoličke đačke unije (J. K. Đ. U.). Ona ne teži
za tim da nivelira narodnu svijest i uništi narodne vrjednote pojedinih
naroda, već će ona naprotiv poticati pojedine narode da, njegujući njegove
specifične elemente, oni unesu nove poglede u čovječanstvo. Katolicizam
je jedina podloga na kojoj se mogu ujediniti svi narodi u šaroliku cjelinu;
u njemu su sve sile koje su sposobne prožeti cijele narode i pojedince,
njihov duh i njihovo tijelo. Prema tome će kroz ovu organizaciju strujati
valovi životne energije naše najzabitnije organizacije, svi organizirani
katolički đaci će osjetiti da su uklopljeni u velikomu organizmu koji je u
službi univerzalne Crkve. Đaštvo je u prvome redu pozvano biti nosiocem
oduševljenja; iz đačkih redova će se ono preliti u narodne mase i na taj
način će se u čovječanstvu stvoriti dispozicija za Savez naroda koji jedino
može postojati na temeljima kršćanskoga morala.
Osim toga je potrebna ova organizacija iz čisto obrambenih razloga:
komunistički i socijalistički đaci su se već internacionalno organizirali i
oni će nastojati na svim internacionalnim kongresima proturiti svoje
reformatorske planove. Mi možemo uništiti njihov utjecaj samo s jednom
solidnom internacionalnom organizacijom.
Nacionalisti koji misle da je prerano što pomišljamo na jednu
internacionalnu organizaciju dok nam je jedan dio naše braće pod tuđom
vlašću, varaju se. Tako ćemo stupiti u vezu s đaštvom stranih naroda i po

26
ovima ćemo moći utjecati na javno mnijenje drugih naroda i neizravno
pomoći našoj vlastitoj braći.
Poziv švicarskoga đaštva primljen je od katoličkoga đaštva svijeta
sa silnim oduševljenjem: osim Nizozemaca odazvali su se Amerikanci,
Španjolci, Francuzi, Belgijanci, (Talijani), Nijemci, Danci, Česi, Litvanci,
Poljaci i Mađari. Sjeme euharistijskoga pokreta, što ga je posijao veliki
Pio X., urodilo je u kratkomu vremenu u đačkoj omladini cijeloga svijeta
svijest nadnarodne katoličke solidarnosti.

27
 ŠTO HOĆEMO?
ZORA – LUČ, Zagreb, br. 1., 15. X. 1920., str. 4

U ljudskim se dušama odigrava čitava povijest čovječanstva. Sve ono

što mi nazivamo historijom samo je projekcija svega onoga što se događa
u ljudskim dušama.
Želimo li, dakle, postati nosioci velike katoličke misli, tada moraju
sve naše organizacije neprestano naglašavati da je duboki i intenzivni re-
ligiozni život jedini preduvjet da se odgoje veliki pojedinci koji će svojim
životom ostvariti svoje velike ideje.
Mi nismo organizacija masa koji bismo imali samo svoje zajedničke
interese, već hoćemo izgraditi mnogo velikih pojedinaca. Ovi će onda zna-
ti upotrijebiti za svoje visoke ideje i neizgrađene mase.

28
 KATOLIČKA ĐAČKA
INTERNACIONALNA UNIJA1
ZORA – LUČ, Zagreb, br. 2., 15. XI. 1920., str. 35–37;
br. 3–4, 31. XII. 1920., str.70–72

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Ovaj je čla-

nak tekst predavanja što ga je Ivan Merz, tada još student, održao 30. VII.
1920. na velikome sveslavenskom skupu katoličke mladeži u Mariboru
koji se ondje održavao od 28. do 31. srpnja 1920. Sudjelovali su brojni
mladi katolici, posebice članovi orlovskih katoličkih organizacija iz Češke,
Slovačke, Slovenije; iz Hrvatske je na ovaj skup došlo pet tisuća mladića
i djevojaka, simpatizera Orlovstva. Mariborski sastanak i orlovski slet
koji je održan na kraju zborovanja dao je odlučan poticaj da se je i u Hr-
vatskoj započeo razvijati orlovski pokret za odgoj katoličke mladeži koji se
nakon tri godine formirao u dobro organiziran Hrvatski orlovski savez u
čijemu je vodstvu Ivan Merz kasnije imao odlučujuću ulogu. O svojemu
sudjelovanju na ovome mariborskom skupu slavenske katoličke mladeži,
kao i o svojemu predavanju, Ivan Merz donosi opširan zapis u dnevniku
od 3. VIII. 1920. Pri kraju zapisa navodi misao o Euharistiji i njezinoj
duhovnoj snazi koja se često navodi u njegovim biografijama: »Kod moga
referata o Katoličkoj internacionalnoj đačkoj uniji bilo je oko 100 slušača.
Maraković je predsjedao i srdačno je pozdravio češke i njemačke zastupni-
ke. Govorio sam sa žarom koji mi je dala presv. Euharistija.«

I.
Poznato vam je da su već prije rata iz čisto praktičnih razloga dje-
lovale različite internacionalne organizacije i da je internacionalni život
postojao. To je rezultat posve naravnoga razvoja: željeznicâ, cestâ, brzo-
javâ, zrakoplovâ i drugih prometnih sredstava. Od godine 1900.–1910.
održalo se oko 790 internacionalnih kongresa na kojima se stvorilo oko 86
internacionalnih ugovora (prometnih, trgovačkih, pravnih, redarstvenih,

1Bilješka Uredništva časopisa Zora-Luči: Članak nije mogao ući u 1. broj radi preobilja materijala.
Ovo je drug Merz predavao u Mariboru 30. VII. 1920.

29
znanstvenih, socijalno-političkih, gospodarskih, političkih i ratnih).2 Ovaj
internacionalni život koji je stvorio te ugovore stoji na čisto realnoj podlozi
i plod je krvave zbilje. Osim toga, pulsirao je internacionalni život među
različitim skupinama utopista, a najjača međunarodna organizacija – izu-
zimam našu Crkvu – što je postojala prije rata, bez dvojbe je organizirana
framasonerija. Ne spada u ovo predavanje da se njome pozabavim. Da ovaj
internacionalni život nije imao nikakve temeljite etičke podloge, dokazao
je svjetski rat.
Internacionalna svijest nema nikakve snage ako ona nije u srcima po-
jedinaca; najuzornije organizacije u tome slučaju ne mogu spriječiti kata-
strofalna krvoprolića.
Nakon rata možemo ustanoviti da je internacionalna svijest silno uz-
napredovala, ali da taj porast nije sasvim zdrava pojava, dokazuju mnogi
simptomi ruske i njemačke revolucije. Faktično je čovječanstvo pokročilo
toliko unaprijed da su mase, koje su bile fanatizirane nacionalističkim ide-
alima, uvidjele kako ima većih vrjednota za koje se čovjek može oduševi-
ti i žrtvovati negoli su narodni ideali. Tek sada jugoslavenski nacionalisti
mogu, a i moraju, razumjeti kako može rimski papa, po krvi Talijan, isto
toliko ljubiti nas kao i Talijane; oni mogu vidjeti kako komunisti najra-
zličitijih naroda bratski rade za svoje ideale boreći se do krvi sa svojom
rođenom braćom.
Iskustvo povijesti dokazuje kako oduševljenje za stanovite ideje može
za pojedinca ili veću skupinu ljudi biti važniji čimbenik od biološkoga na-
cionalizma; jasan su primjer i naši bosanski Muslimani. Prema tome vidi-
mo da se nakon rata grupiraju različite skupine po svjetonazoru i stvaraju
internacionalne organizacije. Ako pregledamo izvještaje posljednjih inter-
nacionalnih kongresa, opažamo uglavnom tri skupine koje žive u interna-
cionalnom kontaktu, a to su: l. slobodni zidari, 2. socijalističke skupine
i 3. Crkva. Prve dvije skupine, framasoni i socijalisti, dijele se samo po
svome socijalnom programu; obje skupine niječu egzistenciju Boga. Prema
tome su internacionalne organizacije čovječanstva idejno podijeljene u dva
velika tabora: tabor kršćanski i tabor protu-kršćanski. Razumljivo je da u
oba tabora ima ljudi koji spadaju u protivni tabor jer je u dušama milijuna
vječna fluktuacija, vječno prelaženje iz jednoga tabora u drugi. I đačke
skupine, koje su samo dio narodâ, organizirale su se već prema svjetonazo-
ru u internacionalnim organizacijama. U Strassbourgu je osnovan liberalni
»Internacionalni savez studenata«, a u Ženevi postoji »Internacionalni od-
bor socijalističkih studenata«.3 Osim ovih đačkih organizacija, vrlo živahno
djeluju »Liga za savez naroda«, »Internacionalni zavod za odgoj«, »Inter-
2 A. Fried, Handbuch der Friedensbewegung, I. Teil, Leipzig 1911.
3 Rue de Chardonnier

30
nacionalna ženska liga za slobodu i pravednost«,4 »Internacionalni antimi-
litaristički savez«, »Svjetski savez mladeži« itd. Ove organizacije djeluju
velikim dijelom u protukršćanskome duhu, neke su, štoviše, postavile sebi
za zadaću uništiti Katoličku Crkvu. Veliki dio ovih organizacija, osobito
pacifističke, vode Židovi, a cilj im je »internacionalizam«. Jedna točka
programa »Internacionalne ženske lige za mir i slobodu« doslovno ovako
glasi: »Jedan od glavnih ciljeva Lige jest da se pomoću internacionalne
svijesti svlada nacionalna svijest.« Naše stajalište spram ovoga stavka istaći
ćemo u drugome dijelu ovoga referata.
Većina centrala svih ovih organizacija nalazi se u Švicarskoj i Nizo-
zemskoj; samo je po sebi razumljivo da su u tim zemljama uspostavljene
i internacionalne katoličke organizacije. U Fribourgu postoji »Internacio-
nalni katolički ženski savez«5 te »Katolički internacionalni novinski ured«
(K. I. P. A.).6 Prema tome je i katoličko đaštvo tih zemalja prvo dalo ini-
cijativu da se uspostavi jedna Katolička internacionalna đačka unija. U
proljeće ove godine »Centralni odbor švicarskog đačkog saveza«7 u kojemu
su organizirani Talijani, Nijemci i Francuzi, izdao je proglas katoličkom
đaštvu svijeta da stupi u dogovor s njima glede osnutka te K. I. Đ. Unije.
Prije negoli se pozabavimo zadaćom ove Unije i njenom strukturom,
potrebno mi je iznijeti naše principijelno stajalište u ovome pitanju. Time
prelazim na drugi dio ovoga referata.

II.
Katolicizam ne smijemo nikada identificirati s internacionalizmom.
Internacionalizam, kako ga sebi zamišljaju pacifisti, jest negacija svake na-
rodne kulture. To jasno dokazuje jednom već prije spomenuti cilj »Inter-
nacionalne ženske lige za mir i slobodu«. Za nas je ime internacionalizam
č i s t o t e h n i č k i n a z i v za onu organizaciju koja jednakopravne
članove različnih naroda prikuplja u jednu jedinstvenu organizaciju (koo-
peracija!). Idejno je katolicizam univerzalan pojam koji označuje da je on
i n t e n z i v a n i e k s t e n z i v a n , tj. da on obuhvaća čitava čovjeka
(njegovu dušu i njegovo tijelo) i drugo: da je on univerzalni nosilac istine,
morala i milosti. Katolicizam, kako i sama riječ katholikós pokazuje, jest
za sve (pro omnibus) i odnosi se na cjelinu (per totum). Ime katolički je
dakle najširi pojam koji si uopće možemo zamisliti. (Širi od pojma kr-
šćanski! Vidi: Terseglavov referat u Narodnoj politici 25.–27. VIII. 1920.)

4 Internationale Frauenliga für Frieden und Freiheit, Genf, Boulevard George Faron 19
5 Internat. kathol. Mädchenschulverein, Fribourg, Grande Rue 24
6 K. I. P. A. (Dr. Ruegg), Friebourg Bourgillon (Suisse)
7 Vidi: Luč br.12-13.

31
Zato već vidimo u kolijevci kršćanstva gdje biskup i mučenik sv. Ignacije
Antiohijski (+107.) u svojoj poslanici »ad Smyrnenses« već ovu riječ upo-
trebljava za Crkvu, a sv. Pacijan, biskup u Barceloni (360.–390.) u jedno-
me listu novacijanskom heretiku Sempronianu kaže: »Christianus mihi
nomen, Catholicus vero cognomen“.8 Time je on upravo na klasičan način
istaknuo naše stajalište spram ostalih grupa: naša ideologija je za sve što
postoji i ono što obuhvaća, a obuhvaća u cjelini (per totum). Prema tome,
u biti katoličkoga univerzalizma je da obuhvaća i prožimlje sve narode bez
razlike. Vrlo je zanimljivo promatrati ovu ideju univerzalizma u najstari-
jim povijesnim spomenicima da se uvjerimo kako je ona tu od početka
svijeta. Već sam izvještaj Biblije9 i najnoviji znanstveni dokazi da ljudski
rod potječe od jednoga para ljudi dokazuju jedinstvenost ljudskoga roda.
Upravo je veličanstveno čitati u doba sićušnoga obožavanja nacionalnoga
principa i osnivanja n a r o d n i h c r k a v a grandiozna proročanstva Bi-
blije o Mesiji: »Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu
kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati«
(Post 12,3).10 Stari je zavjet upravo riznica takvih izreka u kojima se ističe
univerzalizam Države Božje (Civitas Dei). U psalmima se i prorocima
skoro na svakoj stranici naglašava da je Mesija za sve narode. Moramo se
upravo diviti genijima židovskoga naroda, i to onoga naroda koji je toliko
bio prožet nacionalnim šovinizmom tako da su i oni bili posve uvjereni o
univerzalizmu Mesijina kraljevstva. Ovu misao proroci tako izričito nagla-
šavaju kada ističu da će Mesija biti svjetlo pogana.11
Malo ćemo se zadržati kod proročanstava velikoga Izaije jer je nje-
govo shvaćanje univerzalizma karakteristično za Stari zavjet, a osim toga
se sva njegova proročanstva nisu još ispunila. Mi, izgrađujući »Katoličku
internacionalnu đačku uniju«, samo smo oruđe u rukama Providnosti pa
činimo samo ono što je veliki prorok prije gotovo tri tisuće godina prore-
kao. Poslušajmo ga:
»Udružite se samo, narodi, al’ bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kra-
ljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni!«
(Iz 8,9). – »Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti
moju Slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima
u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji

8 Kršćanin mi je ime, a katolik prezime.

9 Post 1; Rim 5,12; Dj 17,36 itd.
10 Vidi još obećanje Izaku: »Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potom-

stvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.“ (Post
26,4)
Vidi također: Blagoslov Jakovu, Post 28,3; Blagoslovi Bileama, Knjiga Brojeva, gl. 22–24
11 Ovdje završava prvi dio ovoga članka. Drugi i završni dio istoga članka, koji slijedi u nastavku, objav-

ljen je u: ZORA – LUČ, Zagreb, 31. XII. 1920., br. 3–4, str.70–72.

32
nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave – i oni će naviještati Slavu moju
narodima« (Iz 66,18–19).
O Mesiji kaže: »On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.
Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će
pasti, a djetešce njih će vodit’. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a
mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Zlo se
više neće činiti… U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima,
puci će željno tražiti« (Iz 11,5–10). – »I Jahve nad Vojskama spremit će
svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od
pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što
zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše« (Iz 25,6–7).
Time je prorok jasno definirao naše stajalište prema nacionalizmu:
nacionalizam je prema tome samo utoliko opravdan ukoliko služi Mesiji i
njegovoj Crkvi. On je relativan, usporedimo li ga s idejom Crkve, upravo
neznatan pojam koji se u svemu mora podrediti Crkvi. Kada ideja Mesije
bude prožimala narode, tada će »vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s
kozlićem« i tada će biti uništen egoizam koji se nalazi u svakome naci-
onalizmu. To je smisao Izajinih riječi i upravo nam se čini nevjerojatno
da su takve zamašite istine nikle u fanatiziranoj sredini Židova. Znamo
kakav su učinak imale te riječi: većina proroka platila je svojim životom
radi takovoga radikalizma. Mogao bih navesti još mnogo primjera iz Bibli-
je i dokazati time kako su svi biblijski velikani bili svjesni borci za ideju
univerzalizma.12 Kristovim dolaskom došlo je u svijet zapravo samo ono
što su proroci navješćivali. Najstarije Evanđelje, Matejevo, koje je pisano
s tendencijom da uvjeri nacionalističke Židove da je Isus Krist (po proro-
cima) obećani Mesija, markantno ističe Isusove riječi: »Idite i naučavajte
s v e n a r o d e i krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.«13 Te su
riječi bile užasan protest protiv nacionalne skučenosti židovskoga naroda.
Posljedica je tih riječi bila da je sv. Matej, nakon tridesetogodišnjeg teškog
nastojanja oko obraćanja svoga vlastitog naroda, bio prisiljen ostaviti ga i
otići među pogane da ondje širi »Božju državu«.14 Židovski je narod do-
brim dijelom iz nacionalističkih motiva zabacio Spasitelja svijeta i otada
ga vidimo kako se baca iz jednoga ekstrema u drugi. Danas je židovstvo
nositelj protunacionalnoga kozmopolitizma i odbacivši Mesiju, hoće se
nametnuti čovječanstvu za Mesiju. Mi ovaj utopistički kozmopolitizam
odlučno zabacujemo. Mi ćemo širiti kršćanstvo ponajprije među narodom
u kojemu sami živimo, a namjerno ne ćemo brisati boje i nijanse ljudskoga

12 Vidijoš: Iz 12,4; Iz 55, 5; Iz 60,3; Jr 5,17; Iz 49,6; Iz, 54,2-3; Iz 55,4; Pr 72,17; 45,18; 94,15; 96,7-
13; 102,22-23; Hag 2; Mal 1,11 itd.
13 Usp. Mt 28, 19-20
14 Usporedi s djelovanjem ostalih apostola: Dj 11,18 i 13,46

33
roda koje mu omogućuju da u svim smjerovima postigne svoju svrhu.15
Sudbina židovskoga naroda koji je bio zaslijepljen nacionalističkim šoviniz-
mom i koji je odbacio Mesiju mora biti memento narodima cijeloga svijeta
i svih vjekova da se kane takva nacionalizma i da sve svoje energije ulože
za proširenje države Božje.
Za one apostole koji potjecahu iz fanatizirane židovske sredine bio je
prema tome Kristov univerzalizam silan problem i možemo točno proma-
trati u Evanđeljima kako je Učitelj sustavno odgajao svoje učenike te su
tek čudom na Duhove u cjelini razumjeli cijelo značenje Kristova univer-
zalizma. Bivšem farizeju i šovinistu Pavlu Krist poručuje:
»Postavih te za svjetlost p o g a n i m a da budeš na spasenje do n a -
k r a j zemlje« (Dj 13,47).16 Ovaj radikalizam, ove ideje su revolucioni-
rale čovječanstvo i sv. Pavla su poput veleizdajnika tjerali od sinagoge do
sinagoge, iz grada u grad i napokon je on za ove ideje dao i svoju krv. Prvi
vjekovi kršćanstva su naše herojsko doba iz kojega je sasvim spontano nikla
sva naša današnja kršćanska kultura. U sljedećim vjekovima sve do danas
možemo opaziti kako ovaj kvasac kršćanstva polako prodire u mase i sve
intenzivnije i ekstenzivnije djeluje. Jasno vidimo kako u srednjemu vijeku
svijest univerzalizma dobiva i politički karakter: Res publica christiana na
čelu s Papom bila je savez kršćanskih naroda.17 Za isti ideal borili su se
u križarskim vojnama r a m e u z r a m e n a j r a z n o l i k i j i k r -
š ć a n s k i n a r o d i . U tome pogledu je svijest kršćanske solidarnosti u
ono doba daleko nadmašila tu svijest kod današnjih katolika. Humanizam,
reformacija opet su skok unatrag; odonda datira povratak poganskim ide-
alima egoizma i nacionalnoga šovinizma.
Prije negoli završim s drugim dijelom ovoga referata, dozvolite mi
da usmjerim poglede u tajanstvenu budućnost i skiciram u kakvome će
odnosu stajati ideja nacionalizma prema ideji katoličkoga univerzalizma.
Svesilni prorok Danijel slika sljedeću scenu: »Gledah u noćnim viđenjima
i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradav-
nome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da
mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada
neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti« (Dn 7,13–15).
15 S v r h a s v a k o g a n a r o d a j e s t , kako sv. Pavao govoraše atenskim akademičarima, »da
Boga traže, ne bi li ga tako osjetili ili našli, jer on nije udaljen od nijednoga od nas, budući da u njemu
živimo i krećemo se i opstojimo.« (Dj 27,18). Kakva anarhija danas vlada u primanju narodnosti,
najbolje informira članak Narodnosno načelo i mirovna konferenca od prof. Dr. Fr. Kovačića (Čas,
XIV/4-5, Ljubljana 1920.), koji na žalost ne ističe katoličko stanovište u ovom pitanju. Uvodnik
»Völkerrechte und Völkergericht« od biskupa Dr. S. Vaitza u jednom bečkom tjedniku (Neues Reich
II./43. 1920.) na divan način pokazuje kako je sv. Pavao u svom govoru na areopagu sasvim jasno do-
kazao zašto postoje razne narodnosti i koja im je svrha u razvoju čovječanstva.
16 Vidi još: Gal 2,7; Lk 1,48 (univerzalizam Bl. Dj. Marije).
17 Vidi: Pr. Srebrnič, Res publica christiana (Čas XI./4-5; Ljubljana 1917.).

34
 Prema ovome možemo naslućivati da će narodi i jezici postojati do
drugoga Kristova dolaska.18 Narodi su plod naravnoga razvoja i kako smo
vidjeli, svaki narod ima svoju posebnu misiju na slavu Kristove Crkve.
Točno ne znamo kako će se čovječanstvo razviti, ali princip za pojedinca,
narode i čovječanstvo moraju biti Kristove riječi: »Tražite stoga najprije
Kraljevstvo i pravednost njegovu a sve će vam se ostalo dodati« (Mt 6,33).

18 Vidi:Mt 24,7 i dalje, Dn 7,25 i dalje i ostala proročanstva o koncu svijeta. Osim toga znademo
posve sigurno da će židovski narod kao narod postojati do drugoga dolaska Mesije, pa je prema tome
vjerojatno da će na koncu svijeta biti više naroda i jezika.

35
 NOVI TIP AKADEMSKE ORGANIZACIJE
ŽIVOT, Zagreb, br. 2., XI. 1920., str. 20–22

Slom Njemačke, glad i revolucija urodili su vjerskom renesansom

među njemačkim akademičarima. Kada se sva država uznjihala, kada su
sve njemačke dinastije bile protjerane i na taj način narodna Crkva (pro-
testantska) ostala u jedan mah bez glavara, tada je jedino Katolička Crkva
izdizala svoje tornjeve iznad valova revolucije i bila jedina institucija koja
nije morala revidirati svoja načela. Nijemci, kojima je stalo da se svlada
demon revolucije, vidjevši da su sve pozitivne stranke propale, s čudnim
strahopočitanjem gledahu u Nju kako ona, ugrožena sa svih strana, svlada-
va bjesove nereda, crpeći iz svoje riznice sredstva obrane koja je skupila u
stoljetnome iskustvu. Divili su joj se i stali su je proučavati.
Radi ove potrebe da se što bolje upozna Crkva, niknuo je među nje-
mačkim akademičarima zaseban tip organizacije kojemu je svrha da čla-
novi upoznaju što dublje sve vrjednote koje Crkva nosi u sebi i da prema
tome svaki pojedinac toga društva jače izgradi svoj vlastiti duševni život.
Ova društva koja se u Njemačkoj zovu »Akademische Vereine zur Pfle-
ge der Katholischen Weltanschauung«, a u Austriji su poznata pod ime-
nom »Logosa«, razlikuju se npr. od naših akademskih društava poglavito
po tome što se u njima raspravlja i proučava ono što je od trajne vrijed-
nosti (npr. liturgija, Kristovo božanstvo itd.), a ostale pojave kulturno-
ga života (umjetnost, socijalno pitanje, prirodne znanosti itd.) analiziraju
se »pod vidom vječnosti (sub specie aeternitatis)«. Temeljno je načelo u
ovim društvima da broj članova ne smije biti prevelik (do 30) i na svakoj
sjednici ih bude tek oko petnaest. Pošto se pročitao zapisnik, čita se jed-
no poglavlje iz Novoga zavjeta i njega interpretiraju članovi u zajednici s
jednim svećenikom koji je svojom temeljitom izobrazbom dorastao biti
vođom akademičarima najraznovrsnijih zvanja (a u Austriji često i raznih
narodnosti). Ovo čitanje Evanđelja je tim važnije što članovi, koji su do-
sada ovu svetu knjigu i remek-djelo svjetske književnosti promatrali pod
utjecajem kritičkoga racionalizma, dolaze do spoznaje kako se Providnost
često služi sasvim priprostim ljudima i njihovim nedostatcima da provede
svoje nakane. Uvjeren sam da će članovima ovih društava Evanđelje ostati
u životu najmilijom knjigom iz koje će neprestano crpiti smjernice za svoj

36
život.1 Nakon diskusije o pročitanome poglavlju Evanđelja dolazi kratak
referat (do 20 minuta), koji ima poglavito zadaću iznijeti gradivo za što
zanimljiviju raspravu. Sav je rad ovih društava koncentriran poglavito na
diskusije (rasprave) i upravo jer su u tim društvima zastupani akademičari
najraznijih struka, ove diskusije postaju vrlo zanimljive. Evo npr. nekoliko
tema o kojima se raspravljalo: »Liturgija Velikoga tjedna«, »Komunistički
manifest i nauka Crkve«, »Može li jedan akademičar vjerovati u čudesa?«,
»Čudo sv. Januarija u Napulju«, »Znanstveni dokazi o egzistenciji Boga«,
»Kritika Spenglerova djela: Der Untergang des Abendlandes«, »Duhovne
vježbe sv. Ignacija i duševni život suvremenoga akademičara«. Ovih neko-
liko tema pokazuje kako je bujan život u ovim društvima. Mnoge sjednice
pohađaju katolički sveučilišni profesori čiji je broj u zadnje vrijeme pora-
stao i oni na temelju najnovijih iznašašća osvjetljuju vječnu nauku Crkve i
njezina božanskog Utemeljitelja.
Izlazeći iz ovoga internoga područja, društva djeluju i u javnosti. Sva-
ki mjesec priređuju javne akademije. Na ovima se predaje npr. »O proble-
mu svjetonazora kod nekih glazbenih drama R. Wagnera«, »O modernome
duševnom životu i katolicizmu«, »O velebnosti kanonskog prava« i dr. U
Beču će npr. u narednom semestru jedan član bečkoga Logosa (P. Kron-
seder, SJ) održati cijeli niz znanstvenih predavanja u »Uraniji«2 o katolič-
kom svjetonazoru. Članovi priređuju također glazbena popodneva kamo
pozovu svoj rod i znance te interpretirajući razna glazbena djela nastoje
pomoću njih zainteresirati one koji još traže put do Istine.
Polagano, ali sigurno niču po provinciji ova društva. Društvo, čim
prekorači stanoviti broj članova (oko 30), odmah se dijeli u kružoke (Zir-
kel). Pojedini članovi putuju u druga mjesta, okupe nekoliko akademičara,
održe im kakvo predavanje i pošto su ovi religiozno raspoloženi, to ta druš-
tva sasvim spontano rastu. Crkva je uvidjela silnu važnost ovih društava i
svoje najbolje ljude određuje za rad samo na polju akademskoga dušobriž-
ništva (Akademikerseelsorge).
Izobrazba je u ovim društvima polagana, ali temeljita i ta je naobrazba
kvasac koji će mase naroda rekristijanizirati. Jaz između vjere i znanosti,
koji je uslijed liberalizma nehotice prodro i u duše katoličkih intelektua-
laca, spontano nestaje. Vjera upravo na veličanstven način oživljava zna-
nost koja je opet u najnovije vrijeme svojim solidnim rezultatima postala
apologija kršćanstva. Najveći njemački znanstvenici ili su katolici ili cijene
katolicizam. Haeckelova je pseudoznanost gotovo već i pokopana.

1 Vanredno je vrijedna knjiga (koja je također nedavno definitivno oborila Harnackove tvrdnje o
Ivanovom evanđelju) od H. J. Cladder SJ.: Unsere Evangelien (Akademische Vorträge), Herder
1919.
2 To je svojevrsno javno pučko sveučilište na kojemu predaju sveučilišni profesori i drugi stručnjaci.

37
 Tko bi htio osjetiti kakav mistički duh vlada među njemačkim kato-
ličkim akademičarima, taj neka uzme u ruke nekoliko brojeva mjesečnika
»Die Seele« (München) u kojima se kroz svaki redak naobraženih autora
uočava sveta vjera koja počiva u dubokomu Kristovu zagrljaju.
Ovaj tip organizacije ne smije ostati osamljen na teritoriju nje-
mačkoga naroda. I u nas su duhovi bijedni i potišteni. Naše se aka-
demske organizacije ne dospijevaju više intenzivnije baviti vječnim
problemima. Uza sve religiozno oduševljenje koje još uvijek vlada
među našim đaštvom i svršenim akademičarima, napose u hrvat-
skim krajevima, opaža se da religiozna naobrazba nije na onoj visini
na kojoj je njihova stručna izobrazba. Stvara se sudbonosni jaz iz-
među vjere i znanosti i sveti žar za Krista mora time sve više ginuti.
Katolički pokret se upravo temelji na dubokom religioznom životu
p o j e d i n a c a , a ovaj je iluzoran ondje gdje su vjera i zananost
dva svijeta za se, gdje iz duša pojedinih katoličkih intelektualaca
iščezava duh djetinjeg vjerovanja u potpunu nauku Crkve Božje.

38
 ŽIVOT I DJELO VELIKOG PRELATA
IZ JUGOSLAVIJE MSGR. ANTUNA MAHNIĆA1
1850.–1920.
LES AMITIES CATHOLIQUES FRANCAISES, Pariz, br. 2,
15. VI. 1921. g., str. 8–10

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Smrt bisku-

pa Antuna Mahnića 14. prosinca 1920. u Zagrebu, začetnika Hrvatskoga
katoličkog pokreta, zatekla je Ivana Merza u Parizu gdje je boravio na
studiju od 1920. do 1922. Čim je doznao za njegovu smrt, zapisao je svoje
dojmove i osvrt na pokojnoga biskupa u svojemu dnevniku.2 Visoko poštu-
jući začetnika Hrvatskoga katoličkog pokreta, čijim se članom smatrao,
Ivan Merz je našao potrebnim obavijestiti i francusku javnost o liku i djelu
biskupa Antuna Mahnića nakon njegove smrti. To je učinio člankom što ga
je osobno sastavio i objavio u časopisu katoličke dobrotvorne organizacije
LES AMITIES CATHOLIQUES FRANCAISES, od koje je inače dobivao
stipendiju za svoj studij u Parizu.
Članak je objavljen na francuskome jeziku. Ovdje ga donosimo u hr-
vatskome prijevodu. Iz članka se jasno vidi koliko je mladi pariški student
Ivan Merz, koji je tek bio navršio 24 godine, visoko cijenio biskupa Mah-
nića i njegovo djelo. U članku se nekoliko puta navodi umjetna versajska
tvorevina »Jugoslavija« što je Merz morao u tadašnjim okolnostima spome-
nuti s obzirom da je članak bio upućen francuskoj publici čiji su političari
sudjelovali u stvaranju Kraljevine Jugoslavije. Ali u članku na nekoliko
mjesta jasno spominje hrvatske i slovenske katolike među kojima je biskup
Mahnić djelovao.

1 Naslov izvornog članka na francuskom glasi: La vie et l’oeuvre d’un grand prélat de Yougo-Slavie

Mgr Antoine MAHNIC.

2 Ivan Merz, Dnevnik. Pariz 28. XII. 1920. – »Mahnić je mrtav. Nijesam bio tako sretan da ga vidim

prigodom sedamdesetogodišnjice, ni da čuvam s ostalom braćom stražu kod njegova odra. Mahnić je
najmarkantnija ličnost u jugoslavenskoj historiji koju poznajem; i koliko do sada saznadoh o njegovom
unutarnjem životu, najviše se približava svecu Katoličke Crkve. Koje li sreće za jugoslavene imati
jednoga Mahnića, prvoborca koji narod jugoslavenski hoće da digne u naručje Trojstva, gdje sada slavi
slavlje. Naš Mahniću, moli za nas; moli se, da iz našeg pokreta nikne što više snažnih ličnosti, koji će
raditi samo za presvetu Crkvu Katoličku!«

39
 Nedavno nam je stigla tužna vijest o smrti jedne od najznačajnijih
katoličkih ličnosti Jugoslavije, biskupa s otoka Krka, msgr. A. Mahnića.
Njegov je ugled bio tako velik u toj zemlji da su ga čak i njegovi protivnici
cijenili. Sav jugoslavenski tisak, također i inozemni, objavio je članke o
njegovu životu i djelu.
Da bi se bolje procijenilo djelo msgr. Mahnića među Hrvatima i Slo-
vencima, navest ćemo mišljenje jednog od njegovih protivnika, slovenskog
socijaliste: »U povijesti Slovenije, msgr. A. Mahnić jest kamen međaš iz-
među novih i starih vremena; njegov dolazak znači početak pada sloven-
skog liberalizma (u političkom smislu) i pripremanje zemlje za socijalne
ideje M. Kreka.«3
S njime doista započinje nova era intelektualnog razvoja slovenskog i
hrvatskog naroda. Da bismo bolje shvatili važnost njegove uloge, potrebno
je najprije prikazati najuočljivije karakteristike njegova života.

***
Rođen je 14. rujna 1850. u Kobdilju na Krasu. Završio je gimnazijske
i teološke studije s najboljim uspjehom. Godine 1874. bio je zaređen za
svećenika i malo kasnije postigao je naslov doktora teologije. Od tada ga
vidimo kako vrši najrazličitije dužnosti; posebno je vršio službu rektora i
profesora u sjemeništu u Gorici. God. 1880. započeo je raditi na području
filozofije, književne kritike i estetike. U katoličkim novinama »Slovenac«
i u časopisu »Rimski katolik«, kojega je utemeljio, objavio je seriju člana-
ka. Time se je nastavio baviti sve do 1896. god. kada je postao biskup na
Krku, gdje je među Hrvatima nastavio blagoslovljeno djelo koje je započeo
među Slovencima.
Uoči njegovog pojavljivanja filozofski je liberalizam vladao u cijelom
austrijskom carstvu. Msgr. Mahnić je zamijetio pogubne posljedice ova-
kvog shvaćanja svijeta i on mu je najavio rat osnovavši časopis »Rimski ka-
tolik« te protestirajući često kod vlade protiv protukatoličke propagande.
Sjemenište u Gorici, kojemu je rektor bio msgr. Mahnić, trpjelo je od te
propagande i vlada je odlučila premjestiti njegova rektora koji im je pravio
smetnje.
Bio je poslan na Krk, gdje je biskupska stolica bila prazna, i tu je na-
stavio svoje djelovanje praveći velike neprilike vlastima koje su mislile da
su našle sredstvo kako da mu spriječe aktivnost.
Nadali su se štoviše, očekujući njegovu pomoć, da će dokinuti glagoljsku
liturgiju u onim krajevima gdje se ona bila sačuvala još od 10. stoljeća. Ali
3 Mons. Krek je bio utemeljitelj Katoličkoga socijalnog pokreta u Sloveniji. Njemu ovaj narod duguje
najveći dio svojih najrazličitijih socijalnih organizacija.

40
Talijani i Austrijanci koji su ga poznavali kao potpuno vjernog Svetoj Stolici
bili su se prevarili. Jednoga dana talijanski komesar Rinaldini, koji mu je bio
poslan, pitao ga je da li namjerava dokinuti glagoljicu. Dobio je ovaj odgovor:
»Nisam još imao vremena prostudirati to pitanje, ali obećajem da ću
to učiniti, Ekscelencijo, i kažem vam otvoreno: ako ustanovim da glagolji-
ca ima legalno postojanje, ne samo da je ne ću dokinuti, nego ću je braniti
svom svojom dušom.«
Dao se je na posao i prema Papinu dekretu sastavio je popis svih
glagoljskih župa. Zbog svoje ljubavi prema ovoj nacionalnoj liturgiji velika
se kampanja pokrenula protiv njega u novinama. Optužili su ga za herezu.
Nakon jednoga članka objavljenog u listu »Avvenire«, kao i mnogih drugih,
Sveta Stolica ga je pozvala da se opravda. Ova nas sudbina podsjeća na
sudbinu slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda.
Papa je u potpunosti odobrio njegovo djelovanje i on se vratio u do-
movinu s velikom bolju u duši ne zbog napada, nego zbog pomisli da je
Sveta Stolica mogla na nj posumnjati.
Msgr. Mahnić se nije zadovoljio da samo brani glagoljsko pismo; on je
želio da ga se proučava i da se popularizira u narodu i među svećenstvom.
U tu svrhu ustanovio je »Akademiju starog hrvatskog pisma« koja je obja-
vila veliki broj izvrsnih djela.

***
Osim ove borbe u prilog glagoljskom pismu, on se pripremao za jedan
drugi boj. Austrijske vlasti, da bi oslabile Hrvate, podržavale su talijansku
manjinu. Jezik na kojem se poučavalo u školama bio je talijanski, čak i za
hrvatsku djecu koja nisu ništa razumjela. Izuzetak je bio međutim vjerona-
uk, ali austrijske vlasti, nezadovoljne što vide katoličke svećenike koji pou-
čavaju na hrvatskom jeziku, htjele su ih prisiliti da poučavaju katekizam na
talijanskom jeziku. Željelo se također dokinuti upotrebu hrvatskog jezika
i za ispovijed. I na kraju bilo je zabranjeno svećenicima da ulaze u školu.
Msgr. Mahnić je prihvatio ovu provokaciju i nakon što je u mnogo
navrata zahtijevao da se povuku spomenute zabrane, on se na kraju obratio
biskupima Austrije. Ovi, smatrajući da je njegov zahtjev opravdan, prote-
stirali su kod austrijskih ministara, ali nisu postigli nikakav rezultat. Msgr.
Mahnić se latio tada jednog ekstremnog sredstva. Organizirao je javni pro-
test protiv tiranije vlade koja pokušava porobiti čak i dječje duše »što nisu
činili čak niti najbarbarskiji porobljivači«.
Nakon četiri godine ovog ustrajnog otpora vlast je morala popustiti.
I dok je on vodio bitku protiv nacionalnih protivnika, jedna opasnija
bitka se pripremala. Trebalo mu je pobijediti i zadobiti vlastitu naciju koja

41
je bila izložena opasnostima liberalizma koji je već zahvatio hrvatske inte-
lektualce. Zamijetio je odmah da je tisak potpuno antikatolički i da je sijao
ideje protivne kršćanskoj tradiciji njegove nacije koja je toliko ponosna
nazivom »antemurale christianitatis«, što joj je dao Zapad zahvalan što ga
je branila od osmanlijskih invazija.
Da bi se borio protiv toga tiska, osnovao je katoličku tiskaru na Krku.
Ali kako nije imao novca, obratio se kleru. I kad su ga pitali čemu može
služiti jedna tiskara, on je odgovorio: »Zar je moguće da jedan biskup
nema svoje tiskare?« Od tada uz pomoć ove tiskare objavljuje i ohrabruje
osnivanje prvih katoličkih novina i časopisa, među kojima je bila najvažnija
Hrvatska straža, filozofska revija za intelektualce. Neumoljivom snagom
skolastičke filozofije ova je revija razorila u komadiće tvrđavu bezbožnog
liberalizma.
Ali msgr. Mahnić nije se zadovoljio ovim velikim uspjehom. On je
krenuo i dalje. Svjestan da budućnost pripada mladima, posvetio je svoje
glavno djelo organizaciji i odgoju hrvatske mladeži. Studenti su razumjeli
njegove ideje i nakon što ih je on ohrabrio, pokrenuli su svoj časopis Luč.
Gotovo u svakom broju objavljivao je po jednu poslanicu za studente i po-
stao je tako »biskup za studente«. Ovome apostolatu za mlade on je davao
prednost sve do smrti. Odgojio je između njih veliki broj snažnih ličnosti
koji danas čine blok Katoličkog pokreta u Jugoslaviji. Umirući, ostavio je
studentima oporuku iz koje navodimo nekoliko izvadaka:
»Preporučam vam toplo prije svega da zadržite jedinstvo i slogu u
katoličkim redovima. Ljubite jedni druge, ali ne zaboravite nikada da su
jedinstvo i sloga slabi tamo gdje manjka revnost za vanjsku disciplinu…
Tebi, studentska omladino, dajem na brigu da organiziraš seosku mladež…
Studenti žive među narodom i oni ne će nikad bolje znati pokazati svoju
zahvalnost nego da podignu u selima i gradovima moćnu obranu protiv
krivog liberalizma, toga neprijatelja kršćanskog naroda… Cijeli svoj život
borio sam se protiv poganskog modernizma pod njegovim različitim for-
mama; ostavljam vam ovu borbu kao zadatak. Odbacite, moji dragi sinovi,
protukršćanske ideje daleko od sebe. Bit će vam lako da se očuvate od
svake nezdrave i opasne misli ako ostanete uvijek odani svim svojim srcem
Svetoj Stolici i rimskom Papi.«
I tako se nastavlja sve do kraja ovaj testament, u ovom mirnom i si-
gurnom tonu koji je ponovno pridobio Hrvate za Krista.

***
Za vrijeme rata ovaj slavni biskup protestirao je protiv pangerman-
skih nastojanja vlade iz Beča koja je željela pod raznim izlikama zapaliti

42
mržnju prema Srbima. On je energično protestirao protiv insinuacija da
radi za masoneriju time što brani prirodne zakone svoga naroda i sprječava
germanizaciju Balkana. On je potpisao dobro poznatu »majsku deklaraci-
ju«, kojom su Slovenci i Hrvati tražili svoju neovisnost i koja je bila ocije-
njena kao izdaja od strane austrijske vlade.
Nakon okupacije svoje biskupije od strane talijanske vojske ostao je
na Krku da bi dijelio sudbinu svoga naroda, ali zbog svoga patriotizma bio
je deportiran u Italiju.
Potpuno slomljen, vratio se u svoju domovinu nakon brojnih prote-
sta. Do posljednjeg trenutka, iako predviđajući svoju blizu smrt, sačuvao
je potpunu lucidnost. Njegov je prodoran duh imao u sebi nešto proroč-
kog: sve što je prorekao, to se ostvarilo. Promatrajući modernu Europu,
bio je uzviknuo još prije trideset godina: »Jao tebi, Europo! Javni grijesi
moraju biti javno kažnjeni! Tvoji grijesi imaju politički i socijalni karakter,
kazna će biti politička i socijalna revolucija!« Davno prije rata on je prore-
kao propast Austrije.

***
Ne možemo dati u tako kratkom članku pregled cijeloga njegova djela,
njegovih pastoralnih i asketskih pothvata. Kad bi se studirao njegov unutar-
nji život, koji nosi znakove svetosti, mogla bi se napisati cijela knjiga.
Engleski list »Cahtolic Timese and Catholic Opinion« od 1. siječnja
1921. dobro je zamijetio da njegovo filozofsko djelo ima klasičnu vrijednost
i kad bi se procjenjivalo sve što je on stvorio, bili bi potrebni mnogi svesci.
Sve što je msgr. Mahnić stvorio, ostaje neiscrpivo blago za oboga-
ćenje nacionalne duše hrvatskog i slovenskog naroda. On je bio taj koji
je podigao katoličku branu na jugu Europe učvrstivši veze sa središnjim
autoritetom univerzalne Crkve. Zahvaljujući njemu hrvatski i slovenski
katolici moći će se odupirati zlokobnim silama shizme i boljševizma koji
su već najavili rat Katoličkoj Crkvi na njezinim jugoistočnim granicama.
Dužnost je katolika cijeloga svijeta da podrže svoje su-vjernike u toj
borbi.

43
 INTERNACIONALNI KONGRES
KRŠĆANSKIH DEMOKRATA
NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 279., 10. XII. 1921., str. 2

Pariz, 5. prosinca 1921. – Nakon dugih priprema započeo je sinoć

u prostorijama »Demokracije« Prvi internacionalni demokratski kongres.
Zastupnici Njemačke, Austrije, Ugarske, Irske, Poljske, Italije, Norveške,
Švicarske, Čehoslovačke i Jugoslavije započeli su vijećanje. Tijekom
kongresa doći će još preostali zastupnici ostalih naroda.
G. Marc Sangnier, poznati francuski zastupnik u parlamentu, istaknuo
je u svome pozdravnom govoru ideju vodilju kongresa: želi izmiriti narode
i boriti se protiv militarizma. Ističe da kršćani cijeloga svijeta moraju
napustiti sve svoje predrasude i nacionalnu ideju podrediti kršćanskome
principu: svi ljudi smo braća i sinovi jednoga Oca.
Marc Sangnier pokazao je svoj heroizam ne obazirući se na predrasude
svojih sunarodnjaka, na tisak koji ga naziva izdajicom; on poziva na kongres
njemačke kulturne radnike da s njima stvori praktične zaključke za
uspostavu bratstva narodâ.
Nakon vatrenoga govora u kojemu je slušateljima dozvao u pamet
kao memento židovski narod koji je ubio Mesiju jer nije htio udovoljiti
njihovim militarističkim težnjama, dodijelio je riječ gospodinu Jochamu,
zastupniku Njemačke katoličke lige za mir. Šutnja. Svi su bili pozorni.
Sada će po prvi puta nakon rata pred francuskom publikom progovoriti
Nijemac.
U prilično dugom govoru pokazao je vlč. g. Jocham kako njemački
katolici znaju cijeniti sve vrline francuske civilizacije. Iskazuje svoje
udivljenje pariškome Sveučilištu gdje su naučavali sv. Toma Akvinski, sv.
Albert Veliki; iskazuje svoju zahvalnost gradu gdje je sv. Vinko osnovao
karitativne organizacije i gdje su Montalembert i Ozanam branili katoličko
uvjerenje. Njegovo je uvjerenje kako njemački narod nije htio rat, već
njemačka vlada koja je bila prožeta Bismarckovim duhom. Nakon silnoga
i oduševljenoga pljeska, a poslije govora bavarskoga zastupnika dr.
Hildebranda, poznati g. dr. Metzger, predsjednik austrijske Lige za mir,
održao je govor na njemačkome jeziku. Francuzi su primili taj neočekivani

44
pozdrav sa začuđenjem, ali kada su saznali za sadržaj njegovih riječi, burno
ga pozdraviše.
U ime jugoslavenskih katolika govorio je g. Kuhar koji je istaknuo da
Jugoslaveni žele aktivno surađivati u radu za uspostavu svjetskoga mira.
Ne nabrajamo ovdje govore svih zastupnika koji su skoro zaneseno
izrazili želje svojih sunarodnjaka.
Sutra počinje praktični rad u odborima, a svake će večeri na javnim
skupštinama brojni govornici, naročito predstavnici drugih naroda, iznijeti
principe za rješenje raspravljenih pitanja.
Kroz deset dana raspravljat će se o sljedećim problemima: studij
internacionalnoga demokratskog pokreta u inozemstvu, pacifistička
demokratska propaganda, socijalno zakonodavstvo u Francuskoj i u
inozemstvu, internacionale sindikata i mirovna propaganda, ekonomska
obnova nakon rata, novi gospodarski poredak, sindikalizam i kooperative,
boj protiv alkoholizma, nemorala i hazardne igre, vjerski problemi i
demokracija, potrebe vjerskoga mira, vjerske sile i mirotvorno djelovanje,
demokratski odgoj u školi i nakon škole, sveopće razoružanje, narodne
vojske ili internacionalna policija, tisak, Savez narodâ itd.
U idućim brojevima donijet ćemo izvještaje o radu pojedinih sekcija.
Valja istaknuti da to nije katolički internacionalni kongres, već aktivno
mogu sudjelovati svi oni koji žele na temelju kršćanskih i demokratskih
principa uspostaviti mir. Pokretač kongresa g. Marc Sangnier je katolik
u posve modernome značenju. On hoće biti pobornikom za Papin
politički program koji među ostalim ističe da bi civilizirani narodi morali
sporazumno ukinuti obveznu vojnu službu i uspostaviti jedno vrhovno
sudište za posredovanje (Pismo kardinala Gasparrija nadbiskupu Sensa
te enciklika od 25. svibnja 1920., De pace et reconciliatione christiana).
Katolici izvan Francuske odmah su shvatili ideju Marca Sangniera i
oduševljeno su se odazvali. Iako kongresu nije dano službeno ime, ipak
mu je karakter eminentno katolički jer ga takvim čini većina katoličkih
delegata.

45
 MANIFESTACIJA KATOLIČKIH UMJETNIKA
NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 105., 10. V. 1922., str. 2–3

Pariz, 3. svibnja 1922. – Poseban dopis Narodnoj politici. – Koncem

mjeseca travnja odlična revija Les Cahiers Catholiques organizirala je sjaj-
nu manifestaciju katoličke umjetnosti. Vlč. g. Jacques Debout, urednik
ove revije i pisac poznatoga djela Les Morts fécondes, koje je nagradila
Francuska akademija, htio je ovim činom pokazati francuskoj javnosti
kako se kršćanska obnova zrcali u umjetnosti. On je radi toga pozvao naj-
odličnije zastupnike raznih grana u umjetnosti da teoretski i praktično do-
kažu prisutnima ovoga četverodnevnog tečaja kako je jedino religija kadra
obnoviti umjetnost.
G. Vincent d‘Indy, jedan od prvih glazbenika suvremene Francuske,
jasno je izložio povijest glazbe i pokazao da je religija njezino ishodište.
Podulje se pozabavio pri tumačenju Motu propria o crkvenoj glazbi od
22. studenoga 1903. i razložio kako je gregorijanska glazba temelj cijele
suvremene glazbene umjetnosti. Upozorio je na povijesnu činjenicu da je
ona vladala kroz deset punih stoljeća (od 3. do 13. st.), kroz tri stoljeća
inspirirala je polifoniju (od 13. do 16. st.). Renesansa, unijevši oholost u
svu umjetničku produkciju, uništila je glazbenu zgradu koja je kroz punih
trinaest stoljeća dizala čovjeka k Bogu. Suvremena glazba, koja traje jedva
četiri stoljeća, ne će moći stvoriti ništa velikoga ako se umjetnici ne povra-
te vjeri svojih pradjedova.
Od osobitoga interesa bilo je predavanje msgr. Batiffola – znanca
pok. biskupa Strossmayera – koji je upozorio na zamašitost liturgijskoga
pokreta. Istaknuo je ljepotu gregorijanskih melodija koje u sebi sadrže sve
varijante što ih glazba dosada poznaje. Zaslužan za ovu renesansu crkvene
glazbe je poglavito benediktinac Dom Guérangera koji je studirajući stare
rukopise počeo rekonstruirati izgubljene melodije.
Razna glazbena udruženja i Scholae cantorum izvodila su na uzoran
način neke himne, antifone te izvatke iz Vincent d‘Indyove opere Saint-
Christoph koja se nedavno prikazivala na pariškoj operi.
Kako na području glazbe, tako i na području likovne umjetnosti, fran-
cuski katolici posjeduju velike ličnosti. G. Maurice Denis i g. Desvallères
izložili su svoje slike. Cijela izložba kršćanske umjetnosti bila je izraz unu-

46
tarnjega vjerskog života pojedinih umjetnika. Njezina osobina je ta što
su svi umjetnici katolici koji teže savršenstvu; koji su uvjereni da jedino
intenzivno proživljavanje vjere može stvoriti velika djela. Nije čudo ako
mnogi umjetnici ne posjeduju sva umjetnička sredstva da prikažu intenzi-
tet vlastitoga unutarnjeg proživljavanja. Najljepša djela su svakako g. De-
nisa (Maria Margareta Alacoque, Curé d’Ars, Pietà) te Sacré Coeur g.
Desvallièrsa.
Problem katoličke literature, o kojemu se kod nas toliko pisalo i ra-
spravljalo, za Francuze više ne postoji. Oni već posjeduju katoličku knji-
ževnost. Oni imaju Bourgeta i Le Cardonnela, Claudela i Péguyja. Ali
ipak, od svih pjesničkih vrsta katolička drama tek je u razvoju. Claudelove
drame su osobito lijepe, ali ih ne razumiju šire mase. Odlični obraćenik
g. Henri Ghéon, koji je svoje obraćenje opisao u djelu L’Homme né de la
guerre, posvetio je svoj život pučkome kazalištu. Pred očima mu je srednji
vijek u kojemu je pozornica igrala tako važnu ulogu u narodnome životu.
U vrlo poučnome predavanju istaknuo je razna vrela na kojima kršćanski
dramatik može crpiti. Život raznih svetaca, kao što ih opisuje La Légende
dorée Jacquesa de Voraginea te razne mjesne tradicije mogu mu biti na-
dahnućem. No g. Ghéon nije samo kritičar. On je napisao Le Pauvre sous
l‘escalier (Život svetoga Aleksija), Svetu Ceciliju, Svetoga Gilles. Ove se
drame prikazuju u omladinskim udruženjima, a ipak odgovaraju svim su-
vremenim umjetničkim zahtjevima.
Ova sjajna manifestacija dokazala je da su elita današnjih katoličkih
umjetnika uvjereni katolici. Svi su istodobno apostoli; umjetnost je za njih
sredstvo kojim odaju čast L i j e p o m u B o g u . U svome apostolskom
žaru ulažu sve svoje sile da protjeraju sotonu iz suvremene glazbe i likovne
umjetnosti te da mu otmu pozornicu koju je lukavštinom oteo iz naručja
vjere.
Važno je istaknuti kako je ova obnova katoličke umjetnosti nasta-
la pod utjecajem svetoga francuskog svećenstva. Zato je svaki kongresist
mogao opaziti kakav veliki autoritet uživa svećenik među ovim umjet-
nicima. Svi zajedno hoće žrtvovati poput Marije Magdalene skupocjeni
miomiris svome Stvoritelju te udovoljiti poznatoj želji pape Pija X. »da se
mole pomoću ljepote«.

47
 TJEDAN KATOLIČKIH KNJIŽEVNIKA
NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 142, 26. VI. 1922., str. 2–3;
br. 143, 27. VI. 1922., str 2–3

Pariz, 19. lipnja 1922. – Poseban dopis Narodnoj politici. – Već odav-
no su francuski katolički književnici osjećali potrebu ujediniti svoje ras-
pršene sile u zajedničkoj akciji i navijestiti rat poganskome društvu koje
je prisvojilo sav javni život. Oni su na to još više mogli pomišljati budući
da je elita suvremenih francuskih književnika gotovo isključivo katolička.
Na Sorboni, na Collège de France, u Francuskoj akademiji i na drugim
glasovitim institucijama katolici su brojni, a ipak je njihov utjecaj na šire
narodne mase bio do sada minimalan. Tomu je uzrok što laički, bezbožnič-
ki duh ima u rukama školu i pomoću svojih sto tisuća »laičkih svećenika
sustavno širi laicizam u narodu«.
Vrlo poduzetan urednik revije Les Lettres, g. Gaetan Bernoville, od-
lučio je lani organizirati Tjedan katoličkih književnika s tendencijom oku-
piti sve katoličke književnike bez razlike na stranačku pripadnost. Njegovo
je uvjerenje kako je prijeko potrebno da se oni međusobno upoznaju da
tako mogu unatoč nebitnim razlikama ujediniti svoje sile za obnovu Fran-
cuske u Kristu.
Ovogodišnji Tjedan je u tome pogledu potpuno uspio. Na tribini je
čovjek mogao opaziti g. Marca Sangniera, uvjerenoga republikanca, gdje
sjedi uz Henrija Chassissa, urednika monarhističke Revue universelle.
Vjersko osvjedočenje ujedinilo je za ovih nekoliko dana katolike svih ta-
bora; štoviše, na kongresu je govorio jedan njemački benediktinac, č. otac
Gallen, a za prijateljskih sastanaka koji su se držali u Cercle de Luxembourg
kongresisti su s osobitim zanimanjem pratili izvještaje g. Pierrea Wallinea
o radu njemačkih seniora u svojim organizacijama Verband deutscher Aka-
demiker zur Pflege der Katholischen Weltanschaung. Neki su francuski
književnici nakon toga izrazili želju da se osnuje jedna trajna organizacija
u kojoj će se proučavati aktualni problemi i koji će tako u zajedničkome
radu ujediniti raspršene katoličke književnike. Štoviše, poznati poznavalac
katoličkih međunarodnih problema, g. René Johannet, bit će u nepresta-
nome dodiru s katoličkim književnicima iz inozemstva (i s Nijemcima!)
i stavit će tako francuski katolički tisak u obranu svih katolika. Da je on

48
pri tome ponajprije pomišljao na nas, razumije se. U ostalome o vjerskim
progonima u Jugoslaviji bilo je na Tjednu često govora i za čudo francuski
su novinari vrlo dobro obaviješteni o svemu što se zbiva kod nas.
Evo ukratko o čemu se raspravljalo za vrijeme zasjedanja (od 12. do
18. lipnja). Nakon sv. Pričesti prikazao je glavni urednik Etudesa, č. o.
Grandmaison, SJ, vjerski pokret u Francuskoj. Istaknuo je da su mno-
gobrojni članovi Francuske akademije i parlamenta sudjelovali na duhov-
nim vježbama u vili Manrese. Tako je spomenuo poznatoga romantičara g.
Renéa Bazina, g. Georgesa Goyau, koji je neki dan izabran članom Fran-
cuske akademije, i dr. Katolički preporod upravo očigledno izbija na javu
među visokoškolcima. Tako je npr. na tehnici od 700 upisanih katolika
uskrsnu sv. Pričest kod iste svete mise primilo preko 400 studenata. Takvo
što Francuska do sada nikada nije doživjela.
Asketska djela čitaju se u velikome broju. Život misionara Foucaulda,
što ga je nedavno napisao g. René Bazin, pobudio je veliko oduševljenje.
Do sada se rasprodalo oko četrdeset tisuća primjeraka ove knjige što zna-
či da ju je pročitalo oko sto tisuća osoba. Tko bi zatim nabrojio svu silu
ostalih epohalnih djela, kao Goyauova Histoire religieuse de la France,
Mourreta i dr. knjige koje su izišle prošle godine. Mnoge velike zaklade
pomišljaju na izdavanje remek-djelâ mističke i asketske literature.
Ne zanimaju se za mistiku samo katolici; znanstvenici svih mogućih
nazora izdaju djela koja se bave tim problemom. Ove godine profesor na
Collège de France, g. Massignon, održao je tečaj o jednome muslimanskom
mistiku. Taj uvjereni katolik držao je prije toga u Kairu na arapskome sve-
učilištu i na arapskome jeziku pred muslimanskim intelektualcima cijeli
niz predavanja.
P. Grandmaison preporučio je čitanje Revue d’ascetique et de my-
stique (Toulouse) koja izdaje bibliografiju o svim tim pitanjima.
P. Ermonet, SJ, analizirao je s filozofskoga stanovišta laicizam (to je
bila središnja ideja oko koje su se kretala sva predavanja) i pokazao je da je
laicizam potvrda čovjekove nezavisnosti od Boga. Laicizam mora po sebi
dovesti do anarhije i moralne propasti. P. Bessierès, SJ, poznati pokretač
dječjega pokreta Hostia (on je pisac knjige o malome Perici!) i borac za
kršćanske škole, prikazao je bijedu katoličke škole u Francuskoj. Katolički
roditelji sami izdržavaju katoličke škole, iako plaćaju isti porez kao oni
roditelji koji šalju svoju djecu u laičku školu. On traži u ime pravednosti
da država uzdržava konfesionalne škole i tvrdi da je vrlo lako pridobiti
javno mnijenje za ovu ideju. Tako su mu priznali mnogi slobodni mislioci,
budući da oni ne žele da država sili njihovu djecu da idu u katoličke škole,
da je isto tako nepravedno od države što sili katolike da šalju svoju djecu
u nekatoličke škole. Poslanici Paul Gay i Gooussan, koji su prisustvova-

49
li predavanjima, potkrijepiše riječi P. Bassièresa i drugim dokazima. Oni
pokazaše da laičke škole iz dana u dan više propadaju radi krize morala.
Nije isključeno da će veliki broj katoličkih zastupnika s vremenom prido-
biti parlamentarnu većinu za R. P. S. (Répartition proportionelle scolaire
– razmjerni školski namet). Oni su već sada konstituirali klub koji brani
katoličke učitelje s državnih škola od napada laičke administracije.
Svi sudionici uvidješe da je školsko pitanje za Francusku od bitne važ-
nosti. O njemu ovisi hoće li francuski narod opet prigrliti Krista, hoće li
se vjerska obnova, koja je tako jaka u krugovima intelektualaca, provoditi
u seljački i radnički narod.
P. Bassières se odlučno protivi seksualnom odgoju u laičkoj školi. Od
petnaest tisuća učitelja koji pripadaju trećoj internacionali i trideset tisuća
koji su u nadležnosti druge internacionale ne može se očekivati dobar od-
goj. Osim toga, on se ne zadovoljava samo dopuštenjem da svećenik uđe
u laičku školu jer je iskustvo pokazalo kako u dječjoj duši nastaje potpuna
anarhija ako već u mladosti čuje gdje im učitelj govori protivno od učitelja
vjere.
Henri Massis, osnivač Saveza kršćanskih intelektualaca, iznio je sta-
novište Konfederacije intelektualnih radnika (Confederation des Trava-
illeurs Intellectuels (C.T.I.), čiji su se članovi izrazili za školski program
od 1902. koji traži da moderni jezici nadomjeste latinštinu. Tvrdi da se ta
organizacija za tu reformu izrazila iz čisto materijalnih razloga, želeći time
osigurati opstanak mnogim profesorima španjolskoga i drugih jezika, ne
obazirući se na duh francuske civilizacije i francuske duše koja je »grčko-
latinska«.
P. Jose de la Brière, SJ, stručnjak u internacionalnome pitanju, ana-
lizirao je potanko Savez naroda i pokazao opasnost koja prijeti da se ova
organizacija pretvori u trajnu prosvjetnu organizaciju. Glavni čimbenici u
Savezu naroda su zadojeni humanitarističko-sinkretističkim duhom. Oni
namjeravaju organizirati internacionalni kongres za nastavu, uspostaviti
jedno internacionalno sveučilište itd. U pripravnome odboru nalazi se tek
jedan svećenik (g. Reynold, profesor u Bernu.)
Poznati dramatičar Henri Ghéon definirao je ulogu kršćanskoga
dramatičara i kršćanskoga glumca. On tvrdi da sv. Toma brani kazališnu
umjetnost koja odmara čovječju dušu. G. Ghéon hoće obnoviti kršćansku
dramu. Uvjet za ovu akciju je idejna komunikacija između publike i pisca.
Dok laička drama ne može stvoriti remek-djelo jer između pisca i slušaoca
nema nikakve veze, u Parizu, reče, ima barem trideset raznih publika. Ta-
dašnji nekršćanski pisac, da zadovolji slušatelja, mora djelovati na njegove
strasti.

50
 Jedino katolici danas mogu stvoriti veliku dramu. Citira Claudela i
Jammesa. Što se njega tiče, on se posvetio obnovi drame pomoću omla-
dinskih društava u kojima zaista vlada jednodušnost. Osim toga je pred-
stavljanje od odgojne vrijednosti.
Osobito zanimljivo bilo je prisustvovati predstavi komedije Dit de
l’homme qui aurait vu saint Niedas u kojoj je sam g. Henri Ghéon igrao
glavnu ulogu.
Profesor na katoličkome sveučilištu g. abbé Calvet kritizirao je ka-
toličke književnike istaknuvši da oni često griješe protiv istine. Oni često
iznose razne nazore, a o njima nisu sami posve uvjereni! Katolički književ-
nik mora uvijek pomišljati da svaka njegova riječ rađa u mnoštvu čitatelja
cijele nizove ideja koje, ako su štetne, razaraju društveni poredak. Osim
toga, opominje da katolički kritičari moraju više paziti na ljubav prema
bližnjemu, zatim da nije slobodno iznositi tuđe mane ako nema tomu
opravdanoga razloga. Da katolički književnik uzmogne stvoriti kršćanske
mentalitete, mora imati solidnu vjersku izobrazbu. Poradi toga počelo se
s teološkim tečajevima u kojima se posve znanstveno proučavaju teološki
problemi i struktura Crkve.
Romanopisci g. E. Baumann i g. Martin Chauffier te lirski pjesnik g.
Vallery-Radot iznijeli su svoja estetska stajališta. Oni razlikuju aspiraciju
od ekspresije. Katolička je umjetnost nadnaturalistička. Pjesnik udiše vr-
hunaravni život i piše svoja djela. Nekatolički umjetnik neminovno kulti-
vira formu: on ne poznaje »aspiracije« niti udisanje nadnaravnih vrjednota
po kojima on u vlastitoj duši sistematizira svoje doživljaje.
Romanopisac napose mora imati katoličku izobrazbu jer, budući da
roman studira čovjeka u njegovome odnosu sa životom, posve je naravno
da pisac mora znati razlikovati dobro od zla i tako smjestiti čovječje čine
onamo kamo i spadaju. Jedina je katolička umjetnost univerzalna jer je
vjera univerzalna.
Da završi ovu veličajnu manifestaciju, dohrlio je iz pirinejskih kraje-
va veliki pisac, Francis Jammes. Impozantna ličnost, duge bijele brade i
rumenih obraza sjeća nas biblijskih patrijarha. Njegov zaključni govor je
divna pjesma u prozi, pozlaćena nitima radosti i isprekidana humorom
i ironijom. Pisac Kršćanskih Georgika opisao je franjevačkom ljubavlju
jedno ptičje gnijezdo i pozvao je katoličke književnike da na vrhu vlastite
duše sagrade gnijezdo.
Baveći se literarnim i socijalnim problemima, neka se nakon rada uvi-
jek uzdignu u visine gdje su si sagradili gnijezdo mira. Ptica, kada sagradi
gnijezdo, obloži ga mahovinom. Ova je simbol ljubavi i pjesnik traži od
književnika da u svojim kritikama ne budu odviše nemilosrdni. Završio je
preporukom neka svaki književnik obavije svoje unutarnje gnijezdo trno-

51
vom krunom koja će ga očuvati od vanjskih napasti, od podloga oportu-
nizma. »Ah gospodo, i u trpljenju, ako je ovo prožeto životom, naći ćete
vanjski oblik koji pristaje katoličkome piscu u pogledu na umjetnost i na
državno shvaćanje. Ovaj vanjski oblik je poput Francuske Crkve i poput
Jeanne d’Arc: Radost!«
Tako se je eto ovaj Tjedan na kojem se raspravljalo o tako važnim
problemima završio na tako prirodan i radostan način.
Zanimljivo je spomenuti da je dana 17. na večer Marc Sangnier pri-
redio impozantni meeting na kojemu je htio iznijeti svoje principe o izmi-
renju s Njemačkom. Prije negoli je započeo, rojalistički fašisti ga obasuše
gnjilim jajima i raniše do krvi nekoliko osoba. Marc Sangnier izišao je na
ulicu i s jedne estrade držao narodu govor, a zatim ga je nastavio u dvorani.
Policija nije uhapsila ni jednoga fašistu.

52
 INTERNACIONALNI DEMOKRATSKI
KONGRES U BEČU
HRVATSKA PROSVJETA, Zagreb, br. 17–18., 25. IX. 1922., str. 432

Lani se održavao u Parizu Prvi internacionalni demokratski kongres

(od 4. do 11. prosinca) na kojemu je bio zastupan dvadeset i jedan narod.
Pozitivan uspjeh je bio taj što su se Francuzi i Nijemci po prvi puta nakon
rata sastali da vijećaju pod kojim uvjetima bi se u budućnosti dala spriječiti
krvoprolića. Kongresu nije bio cilj stvoriti kakvu solidnu međunarodnu mi-
rotvornu organizaciju. Skupini Marca Sangniera, začetnika ove plemenite
akcije, stalo je do toga da lansira u svijet ideju kršćanske snošljivosti i pri-
dobije javno mišljenje cijeloga svijeta za međunarodno kršćansko shvaćanje.
Da je ovaj rad bio od prijeke potrebe, dokazuje žalosna činjenica što
nacionalni šovinizam iz dana u dan sve više raste te se mnogima čini kako
je rat između Njemačke i Francuske neizbježiv.
Marc Sangnier vrlo dobro zna da svjetski mir može biti tek rezultanta
mnogih drugih sila. Zato će se na drugom zasjedanju Internacionalnoga
demokratskog kongresa, koji će se održavati u Beču od 26. rujna do 2.
listopada, govoriti o svim preduvjetima koji su potrebni da se uništi ratno
raspoloženje što vlada u narodima.
Da čitatelji Hrvatske prosvjete dobiju sliku kongresa, navest ćemo
glavne teme o kojima će se tamo raspravljati:
Utjecaj tiska na širenje mirotvornih ideja (tendenciozne kampanje,
loše informacije koje raspiruju mržnju itd.).
Djelovanje vjerskih i moralnih sila (djelovanje papinstva i njegov
utjecaj, odnos patriotizma i miroljubivosti).
Mladež i problem odgoja (odgajanje za mir u obitelji i školi, problem
školskih udžbenika koji su zadojeni šovinističkim duhom itd.).
Djelovanje žene u političkomu pogledu (što ona može učiniti za mir
odgajajući djecu, a što kao izbornik ili poslanik).
Međuparlamentarna akcija, Savez narodâ i Parlamenti (projekt
talijanske Pučke stranke o međuparlamentarnoj uniji, izbor izaslanika u
Savez naroda itd.).

53
 Utjecaj sindikalizma i kooperativâ (odnos internacionalnog i klasnog
mira, industrijalne i agrarne internacionale, revolucionarna i kršćanska
internacionala itd.).
Program je vrlo opsežan i sastavljen je u čisto kršćanskom duhu. Već
smo lani istaknuli da su svi začetnici kongresa uvjereni katolici koji hoće u
zajednici s nekatolicima spriječiti buduća krvoprolića. Naša je iskrena želja
da Bog blagoslovi njihov rad, a i mi ćemo kod nas raditi za njihov program
koji je ujedno i naš.
Evo jedne epizode s posljednjeg pariškog kongresa:
U kapelici za poginule francuske vojnike, koja se nalazi u Sangnierovu
sjedištu Demokraciji, odslužio je jedan njemački katolički svećenik svetu
misu pri kojoj su se pričestili mnogi Francuzi, sljedbenici Marca Sangniera.
Držim da ova epizoda najbolje karakterizira katoličko shvaćanje
ljubavi Marca Sangniera među narodima. Zato ga mnogi mrze i nedavno
umalo da ga nisu monarhisti ubili.

54
 OPERA »KARDINAL FERRARI«
Jedna katolička socijalna institucija
KATOLIČKI LIST, Zagreb, br. 46., 1922., str. 551–554

Kratko vrijeme nakon svršetka rata bacili su talijanski revolucionari

u jednome milanskom kazalištu nekoliko bombi u zaprepaštenu publiku.
Skoro sav orkestar je poginuo; udovi tjelesa, noge, ruke, grudi frcale su
po zraku... To je slika poratnoga Milana, poratne Italije. Nemilosrdni su
kapitalisti utjerali u očaj iznemogle radnike koji su se organizirali u svo-
jim obrambenim komunističkim, boljševičkim organizacijama. Prijetila je
opasnost da će se crvene zastave iznenada pokazati na svima vijećnicama
Apeninskoga poluotoka i da će jedan katolički narod postati plijenom kr-
voločnih marksističkih zabluda.
Ljudi snuju, a Bog određuje. Providnost podiže svoja remek-djela na
ruševinama. Crkva je u svim vjekovima našla najzgodnija sredstva po kojima
je pobijala razne zablude i pritjecala u pomoć mnogovrsnim potrebama po-
jedinih epoha. Što hekatombe ljudskih žrtava i tisuće marksističkih intelek-
tualaca ne mogoše ostvariti u boljševičkoj Rusiji, stvorilo je u Milanu nekoli-
ko priprostih svećenika, mladića i gospođica – svi vjerni sinovi svete Crkve.
Kako su, dakle, milanski katolici suzbijali crvenu revoluciju; kako li
su oni nastojali ukloniti smrtonosnu socijalnu krizu koja je iscrpljivala ži-
votne snage radničkih klasa?
Polazeći sa stajališta kako je nemoguće provesti uspješne socijalne
reforme ako duše ljudskih jedinica ne postanu nosiocem jednoga novog
poretka, milanski su katolici tražili sredstva po kojima bi se oni mogli pri-
bližiti dušama svojih sugrađana. Radi toga podigoše u gradu svetoga Karla
Boromejskoga, velikoga prijatelja siromašnih, dvije institucije koje se me-
đusobno upotpunjuju: K a t o l i č k o s v e u č i l i š t e P r e s v e t o g a
S r c a i O p e r a k a r d i n a l F e r r a r i . Oba ova zavoda možemo
usporediti s dvama kanalima koji vode k istomu cilju: Katoličko sveučili-
šte ima zadaću da se znanstvenim radom nadoveže na kršćanske tradicije
prošlih vjekova, izgradi doktrinu i odgoji vođe, dok Opera kardinal Ferrari
nastoji privesti praktičnim sredstvima široke slojeve talijanskoga naroda u
otvoreni zagrljaj svete Crkve rimske.

55
Povijest ove institucije
Kardinal Ferrari, nadbiskup milanski, slavio je nakon završenoga
svjetskog rata jedan jubilej. Kada su ga njegovi vjerni privrženici pitali ko-
jim bi ga darom razveselili, odgovorio im je sveti dostojanstvenik: »Casa
di popolo« (narodni dom).
Kada je bila prikupljena svota od 330.000 lira, dosjeti se nekolicina
požrtvovnih duša da bi se taj narodni dom mogao razviti u jednu veli-
ku katoličku socijalnu instituciju. Trebalo je zato mnogo i mnogo novaca.
Molili su i radili su i novac je stizao upravo na
p r o v i d e n c i j a l a n n a č i n . Sama lutrija im je donijela skoro pola
milijuna lira. Novac je dolazio tako obilato da su svi vidjeli u tome prst
Božji. Žene su davale za tu instituciju svoj bračni nakit, a siromasi koji
nisu posjedovali ništa odgovarali su onima koji su dolazili po milostinju:
Pregherò – molit ću.
U tome i jest osebujnost ove katoličke institucije; ni onih 300 propa-
gandističkih predavanja po Italiji i Americi, ni mnogobrojni letci, plakati i
knjige koje su se u tu svrhu tiskale, nisu skupile sve te milijune nego moli-
tva, samo molitva otvorila je srca i kase bankara i siromaha.

Sadašnje stanje
Pod Operom »Kardinal Ferrari« razumijevamo danas sljedeća tri po-
duzeća koja čine jednu lijepu harmoničnu cjelinu. To su:
1. Društvo nekretnina za poduzeća socijalnoga karaktera
2. Moralna osobnost Opere »Kardinal Ferrari«
3. Bratovština svetoga Pavla.
Društvo nekretnina je ono zemljišta na kojemu je izraslo stablo soci-
jalnih institucija (moralna osobnost Opere kardinala Ferrarija), a bratov-
ština je sv. Pavla onaj sok koji struji žilama toga stabla.
Pogledajmo sada posebice svako pojedino od ovih zanimljivih poduzeća.

1. Društvo nekretnina za poduzeće socijalnoga karaktera

Četvrti paragraf ovoga poduzeća glasi: »Svrha Društva jest sticanje i
korištenje nekretnina s osobitim obzirom na poduzeća koja bi mogla potpo-
moći inicijative od socijalne koristi.« I zaista, kad dođemo u Milano i pogle-
damo novu ogromnu zgradu, podignutu na šest katova s tri velika betonira-
na krila, uvjeravamo se da ova velika institucija sa svim ostalim zgradama u
Milanu, provinciji i drugim mjestima posve ispunjava svoju zadaću. U nje-
nim se veoma velikim, lijepim i prostranim dvoranama mogu lijepo razvijati
ona mnogobrojna socijalna poduzeća koja potpadaju pod sljedeću grupu.

56
 2. Moralna osobnost Opere »Kardinal Ferrari«
Evo najvažnijih paragrafa iz Pravilnika ovoga drugog poduzeća:
§ 1. – Osnovana je u Milanu Opera »Kardinal Ferrari« da potiče ak-
ciju kulturne i socijalne pripomoći s a s v r h o m d a o b n o v i k r -
šćanski duh u društvu prema nauku Katoličke
Crkve.
§ 2. – Opera, da postigne svoj cilj, ostvarivat će korisne inicijative
odgoja, poduke i pripomoći, poglavito za đake i radnike, i to sljedeće:
a) Podizati i uzdržavati spavaonice, kuhinje i konvikte.
b) Osnivati i uzdržavati trgovačke, stručne i radne škole s biblioteka-
ma, dvoranama za predavanja i sastanke te organizirati odgojne i moralne
zabave.
Pogledajmo sada koje je stvari ta Opera do sada ostvarila. Podigla je
najprije školu za o p ć i n s k e s e k r e t a r e . U njoj su dobivali oni, koji
su se zanimali za općinske poslove, solidnu stručnu izobrazbu. Osim toga
se je nastojalo da se ti budući općinski činovnici odgoje u vjerskome duhu.
Razumljivo je da su đaci ove škole postali vrsni stručnjaci i da su kao takvi
uživali i u vjerskome pogledu veliki autoritet u svojim općinama. Na taj je
način ova škola postala važnim čimbenikom pri rekristijanizaciji općine.
Nadalje je karakteristika mnogobrojnih v e č e r n j i h t e č a j e v a
ta što đaci u ovima, uz stručnu izobrazbu, usisavaju pravi vjerski duh. Tako
su mladići, koji po više godina nisu zavirili u crkvu, opet počeli primati sv.
Pričest. U ovim se stručnim školama obraćaju široki slojevi velegrada, koji
ovamo dolaze steći praktično znanje koje im otvara vrata trgovina, pisar-
nica, tvornica, radionica i tako im pribavlja koricu kruha. Jedan je mladić
te škole uzdahnuo kada je pripovijedao svoju bijednu sudbinu: »O moji
siromašni stari drugovi: zar vam se činim promijenjen, zaista? Sada sam
tako daleko od vas, ali toliko bliže Bogu« (str. 38).
U n e d j e l j n i m s u š k o l a m a tečajevi za:
a) tehničku diplomu, b) strane jezike, c) usavršavanje učitelja, d)
strojopis, e) stenografiju, f) ženski rad, g) minijaturno crtanje, h) bivše
vojnike.
Zatim moramo nabrojiti posebnu nižu tehniku, škole za knjigovod-
stvo, bolničarke, šivanje, svjetsku i crkvenu glazbu.
Vrlo je korisna škola za besposlene. U nju dolaze ljudi s ulice koji, ne
imajući posla, uludo troše vrijeme. Razumljivo je da tako revolucionarni
element u Operi »Kardinal Ferrari« postaje, pod utjecajem kršćanskoga
duha, privržen onoj vjeri koja se očinskom ljubavlju brine za njegovu ma-
terijalnu egzistenciju.

57
 Oko 70 profesora podučava u svim ovim školama oko 3000 đaka. Za-
mislite si koji utjecaj one vrše pri rekristijanizaciji grada Milana! Stručne
škole koje obično njeguju vjerski indiferentizam, jer se u njima nikada ne
govori o problemima duše, postale su u Milanu pravim rasadištem kato-
ličkih načela.
No, ni izdaleka još nismo iscrpili razne socijalne institucije Opere.
Vrlo važnu misiju u njoj vrši p u č k a k u h i n j a . U njoj oko 1500
radnika dobiva dnevno po jedan obrok (kruh, juhu i meso) za dvije lire.
Sjetite se pri tome poratnoga revolucionarnog Milana i onoga krvoprolića
u kazalištu i u isti mah pogledajte u čistu prostranu dvoranu, ukrašenu
religioznim slikama i motivima, onaj isti proletarijat, koji je bio strah i
trepet Italije kako mirno i zadovoljno jede. Oko njih se nalaze redovnici i
redovnice – ali u posve laičkome odijelu – koji za njih kuhaju, koji ih dvore
i koji im u svakome trenutku iskazuju svoju ljubav. Očajni se radnici, koji
su bili već izgubili svako pouzdanje u ljudsku dobrotu, opet počinju polako
vraćati u krilo svete Crkve. Isti ovi radnici imaju u Operi na raspolaganju
s p a v a o n i c e , p r a o n i c e i druge institucije.
Opera se također brine za širenje d o b r o g a t i s k a . U njoj se
tiskaju listovi:
a) Carrocio (za katoličku mladež); b) La Voce (za svećenike vođe ka-
toličkih društava. (U njemu imaju izrađene nacrte za predavanja itd.); c)
Martinelli (za đake); f) Conquiste della Scuola; g) Beatrice (za djevojke);
h) Alba (isto).
Vrlo važan apostolat vrši P u č k i s e k r e t a r i j a t . On je do trav-
nja ove godine učinio 32.552 usluge. On je često zadnja postaja dugoga
križnog puta. Mnogi bijednici velegrada, koji si sami ne mogu pomoći,
obrate se napokon ovome sekretarijatu koji nastoji udovoljiti njihovim že-
ljama. On izdaje pisma s preporukama, nalazi nezaposlenima zaradu, daje
stipendije, novčane pripomoći, kupi djecu s ceste i slično. Tu se također
priređuju predavanja sa skioptikonskim slikama, stavlja se na raspolaga-
nje knjižnicu i daje siromasima besplatna bolesnička njega (u posebno-
me ambulatoriju Opere). Treba li netko pravnu pripomoć, može dobiti
b e s p l a t n o g a o d v j e t n i k a . Razumljivo je da se Opera zauzima
samo za opravdane slučajeve i ona na taj način djeluje pročišćavajući na
sav pravni postupak grada Milana. Kada se kod suda sazna da Opera brani
nečiji slučaj, već je unaprijed jasno na čijoj je strani pravica.
Sada se počelo s gradnjom posebnoga kazališta. Spomenimo još da se
u Operi priređuju uskrsni i božićni objedi za one na koje je svatko zabo-
ravio i da se napokon u Operi nalaze i druge organizacije: katolički skauti
(Esploratori) i skautice (Fortitudo) i dr. A sve se ove tisuće iz najraznijih
društvenih slojeva, koji dolaze u Operu u školu, na objed, na spavanje, po-

58
lako organiziraju po staležima u jedan veliki organizam koji svjesno počinje
zastupati u javnome životu interese Opere, te dobročiniteljice, i indirek-
tno interese same svete Crkve.

3. Bratovština sv. Pavla.

U početku rekosmo da su nekretnine (zgrade) ono zemljište na koje-
mu je niklo razgranjeno stablo socijalnih institucija o kojemu smo govorili
malo prije, a da je sok, duša svega ovoga Bratovština sv. Pavla. Time prela-
zimo na ono što nas kao katolike najviše zanima. Zaista se u čudu pitamo
kakvi su to ljudi koji su za ovih nekoliko godina ostvarili tako velika djela.
Zasigurno se je Gospodin Bog njima poslužio, a i oni to sami priznaju da je
ovaj brzi procvat tolikih institucija, koji nas podsjeća na procvat redova u
prijašnjim vjekovima, plod osobite milosti Gospodinove. Pogledajmo zato
što piše u njihovim pravilima:
§ 1. – Rimski pape, koji su se zaredali u ovim prošlim godinama, i
cijeli katolički episkopat ponavljao je neprestano i svečano da je danas
jedno od najmoćnijih sredstava za obranu vjere
usred društva, ugroženog od ateizma i socija-
lizma – Katolička akcija.
§ 2. – Jasno je da oni, koji se bave Katoličkom akcijom, mogu najlak-
še postići svoj cilj ako žive u takvoj zajednici čiji je temelj molitva, nauk
i jedinstveno vodstvo. Tako shvaćen zajednički život jamči za kontinuitet
utrošenih energija i metoda u samoj Akciji jedne biskupije; daje osobama
koje joj se posvećuju jedno neosporno sredstvo da u sabranome studiju i
zajedničkoj molitvi skupe one sile što se iscrpljuju u rastresenome vanj-
skom životu. On ih posve lišava svih materijalnih briga i zajamčuje potreb-
nu slobodu da se mogu posvetiti posve i isključivo Socijalnoj akciji.
§ 3. – O tome uvjereni, nekoliko svećenika i laika milanske biskupije
nude se svome nadbiskupu i spremni su posvetiti se pod njegovim vod-
stvom i povezani bratskim životnim i interesnim vezama za slavu Božju i
spas duša, procvatu Katoličke akcije u biskupiji.
Oni hoće postići sljedeću svrhu:
a) Dati katoličkim organizacijama koje se bave prosvjetom, govornič-
kom i pismenom propagandom, stručnim i ekonomskim pokretom, dobro
spremne i sposobne osobe koje će raditi u potpunoj harmoniji s oblicima
i priznatim organizmima.
b) Uređivati i upravljati, širiti katolički tisak, a poglavito u biskupiji.
c) Širiti, potpomagati i podupirati društva za mladež i škole za pro-
pagandiste.

59
 d) Osnivati i razvijati institucije za narodnu pripomoć: dječja sabi-
rališta (patronati), spavaonice, kuhinje, stručne škole, tipografske škole,
škole za knjigovodstvo, za steno-daktilografiju itd., tečajeve za pučku pro-
svjetu, poglavito vjersku itd.
e) I b u d u ć i d a s e s v e o v o n e m o ž e p o s t i ć i b e z
m o l i t v e , bit će među svrhama ovoga udruženja i ta: moliti se i bodriti
osobe koje se bave socijalnom katoličkom akcijom, kao i zavode kojih se ona
tiče da se svi mole. Članovi moraju provoditi pobožan život i među ostalim,
svećenici i laici trebaju poduzimati svetu križarsku vojnu molitava.
S r e d s t v a . – Sredstva da se uzmogne zajamčiti provedba tih ci-
ljeva jesu:
a) Duh pobožnosti s osobitim euharistijskim i marijanskim obilježjem
koji se ima njegovati pomoću dnevnoga razmatranja, malih mjesečnih du-
hovnih vježbi i u zatvorenim zajedničkim godišnjim duhovnim vježbama.
b) Studij pojedinih članova koji odgovara tehničkoj pripravi specijali-
ziranja za pojedine ogranke Katoličke akcije.
c) Rad.

Zaštitnik je ovog udruženja sv. Pavao apostol. Njega će članovi na

osobit način poštivati: oni moraju crpsti poticaje iz primjera gorljivosti,
požrtvovnosti, ljubavi velikoga Apostola pogana.
Pravim članovima svake kategorije (membri effetivi) pridružuju
se gosti (membri aggregati). Prvi žive u zajednici, a gosti teže za istim
djelima za koja se bore pravi članovi i stavljaju uvijek na raspolaganje svoju
djelatnost kada se to od njih traži.
Č l a n o v i . – Da organizacija bude potpuna, u Udruženju će biti
svećenici, muževi, žene koji će svi obdržavati posebna pravila.
U v j e t i p r i m a n j a . – Članovi Udruženja nisu samo svećenici,
već i laici koji su navršili 18. godinu, koji nemaju obiteljskih obveza, koji
su uzornoga života i koji posjeduju dovoljnu izobrazbu da uzmognu izvršiti
dužnosti kojima se kane posvetiti. Hoće li kandidati biti primljeni, ovisi
o Bratovštini i njezin sud mora biti potvrđen od Ordinarijata. Prije negoli
postanu pravim članovima, oni moraju provesti u Bratovštini barem šest
mjeseci dobre kušnje.
Laici se, dakle, obvezuju na određeni rok živjeti u siromaštvu,
poslušnosti i čistoći. Oni su u neku ruku novi tip redovništva, novi apostoli
caritatis, novi apostoli Katoličke akcije. Ovi laici, koji se posve posvećuju
kršćanskome socijalnom apostolatu, nemaju nikakve vanjske oznake
(odijela i dr.).
Kada pohodite Opera »Kardinal Ferrari« i vidite te mladiće i gospođice
kako rade u kuhinji, tipografiji, konzumnome društvu, kancelarijama, ne

60
biste ni pomislili da imate pred sobom poseban tip redovnika. Oni drže da
na taj način mogu lako djelovati i u onim slojevima gdje vladaju predrasude
protiv svećeničkoga odijela.
A kada zapitate vašega vodiča odakle im tolika snaga za ovaj socijalni
katolički rad, on će vas odvesti u kapelicu i pokazati kako članovi
Bratovštine neprestano adoriraju. Osim toga, svi članovi provedu noć od
četvrtka na petak u kapelici kod noćnoga klanjanja, a sljedeći dan idu za
svojim poslom, kao da su svu noć prospavali.

Zaključak
U Operi »Kardinal Ferrari« usredotočena su genijalna moderna
sredstva socijalne pripomoći. Za čim su nesvjesno težili komunisti,
socijalisti i svi mogući socijalni pokreti, to je eto ostvarila ova institucija.
Ona jasno dokazuje kako načela kršćanskoga solidarizma – a ne borbe
klasa – nisu samo puka teorija, već ona računaju s krutom zbiljom; jedino
kršćanska načela mogu preporoditi čovječanstvo u socijalnome pogledu.
Ova kršćanska utvrda radnoga Milana živi je apologetski dokaz da su ideje
Krista jedine kadre uspješno izliječiti svu onu socijalnu bijedu koja je
nagomilana u velikim industrijskim centrima. Osim toga, Bratovština sv.
Pavla ima univerzalni karakter: ona je počela dizati svoje kuće i u drugim
mjestima Italije i tamo se prilagođava mjesnim prilikama. Štoviše, i u
samome se Jeruzalemu nalazi jedna njihova naseobina. Kamogod dođu,
oni se posvećuju socijalnome apostolatu i po ovome dovode ljude u krilo
sv. Crkve.
Za nas je katolike cijelo djelovanje te institucije, a osobito rad Bratov-
štine sv. Pavla, najbolji putokaz da ljubav prema presv. Euharistiji, posto-
jana, neprekidna, organizirana molitva i napokon živa vjera u nadnaravni
svijet stvaraju trajna i velika djela Katoličke akcije. Dao dobri Bog da se
i mi započnemo služiti u katoličkome pokretu analognim metodama, a
daleko od nas da odbacimo sve ono što nas dijeli, što je akcidentalnoga
karaktera i propada u istome razdoblju u kojemu je i niklo.

61
 STICANJE PODMLATKA
LUČ, Zagreb, br. 1–2, 1923., str. 14–16

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Izvorno je

ovo bio referat što ga je održao bl. Ivan Merz na tečaju Jugoslavenske
katoličke đačke lige prigodom Euharistijskoga kongresa 1923. u Zagrebu.
Objavljen je potom kao članak u Luči.

Naslov ovoga referata mogao bi glasiti: »Kako će jedan organizirani

katolički đak spašavati duše?« Već same posljednje riječi »spašavati duše«
upućuju nas na ideju pastorala koja je isto tako stara kao i čovječanstvo,
a u čemu Crkva ima najtemeljitije iskustvo. Pogledajmo stoga osnovne
principe »spašavanja duša« i primijenimo ih zatim na konkretne prilike u
kojima živi naše đaštvo.
Onaj koji želi spašavati duše drugih mora ponajprije znati kako će
spašavati svoju vlastitu dušu. »Prima sibi charitas«1 jer tek onda kad bu-
demo znali kako ćemo vlastitu dušu prikazati Gospodu Bogu, moći ćemo
to učiniti s dušama naših bližnjih. Temelj našega apostolskoga rada i uspje-
ha leži prema tome u nama samima, u našemu odnosu k Isusu koji u nama
mora živjeti. Izobrazba našega uma i volje i čuvstva preduvjet je našega
rada izvan naših redova u kojima želimo djelovati.
Koja su dakle sredstva da se ponajprije sami izgradimo? To je dnevna
jutarnja meditacija, često prisustvovanje sv. misi i primanje sakramenata,
dnevno ispitivanje savjesti i dnevno čitanje duhovnoga štiva. Činimo li to,
Isus će u nama sve više i jače živjeti, razumjet ćemo bolje smisao života
i ekonomiju spasenja i uvidjet ćemo s kojom ljubavlju naša Ljubav – Isus
– ljubi svaku pojedinu ljudsku dušu. I jer Isus čezne i strepi za svakom
pojedinom dušom, jer je ona stvorena za vječno blaženstvo, ta se čežnja i
briga za dušom naših bližnjih prenosi od Isusa na nas i u nama se rađa želja
da stavimo sve te duše u Isusov naručaj za koji su one i stvorene.
Mi smo čvrsto odlučili da ćemo s Isusom nastojati osvojiti dušu ovoga
ili onoga. Prvi smo korak učinili već time što smo našu vlastitu slobodu
stavili u službu Isusove volje. Drugi je korak naš osobni kontakt s našim

1 Najprije ljubav prema sebi.

62
bližnjima. U svakoj zgodi, posve nehotice, mora iz nas strujati onaj nad-
naravni mir, ono počivanje u Bogu čiji smo mi sudionici. Mi ćemo u duši
našega bližnjeg, koji nije naš pristaša, razmatrati jedan predmet od neiz-
mjerne vrijednosti koji bi se poput stakla razbio kada bismo ga nezgodno
primili. Budimo zato oprezni, budimo puni milosrđa i strpljivosti s našim
protivnicima; u svakomu času oni moraju biti svjesni da mi u njima ljubi-
mo nešto čiju vrijednost oni sami ne spoznaju i da smo im spremni pomoći
u najznatnijim kao i u najneznatnijim stvarima.
Bude li naš svaki organizirani član s tom ljubavlju saobraćao sa svojim
drugovima, oko same organizacije stvorit će se kao neki ugođaj, neka mi-
steriozna i miomirisna atmosfera i čim koji od naših drugova stupi u kon-
takt s jednim od naših članova, imat će taj osjećaj da se tu radi o jednome
velikom svijetu koji on tek naslućuje, a još ne spoznaje.
Ovo stvaranje atmosfere snošljivosti nesvjesnih prijatelja oko organi-
zacije potrebno je zato da sada među ovima izaberemo neke elitne duše
koje moramo osvojiti. Elitne duše, rekao sam! Jer, obično je izgubljen sav
naš trud ako želimo privući u naše redove ljude koji su sami po sebi po-
kvareni; koji su psovači ili bludnici. Da se ti ljudi obrate, potrebna su jača
sredstva od onih o kojima želimo govoriti. Mi poglavito moramo nastojati
privući one mladiće koji su sami po sebi plemeniti, požrtvovni, ali radi
predrasuda ili drugih razloga nisu imali zgode prigrliti istine kršćanstva.
Iz navedenoga možemo zaključiti sljedeće: naše đačke organizacije
nisu društva za spašavanje u koja se prima svatko sa željom da se u ovima
popravi, već su ona odgojilišta onih đaka koji su spremni pokoravati se
njezinim pravilima koja teže za tim da odgoje elitu.

***
Do sada smo istaknuli pozitivnu stranu kod stjecanja podmlatka. Re-
kli smo da karitas mora posvuda upravljati našim stopama. A što se obično
događa kod naših ljudi? Praksa je pokazala dvoje: mi obično ne mrzimo
samo krive protivničke ideje, već naš prezir prenosimo i na osobe. Inerfi-
cite errores, diligite personas2, stara je kršćanska poslovica. Posve je krivo,
što se često događa, da napadamo naše protivnike, ne razlikujući pri tome
krive ideje koje zastupaju od njihovih besmrtnih duša koje valja spasiti.
Posljedica toga neispravnog držanja spram zastupnika krivih ideja je ta da
se članovi katoličkih društava, poput kakve velike klike posve odvajaju
od svojih drugova i ne mogu proširiti svoj djelokrug. Karitas mora probiti

2 Uništavajte zablude, a ljubite osobe.

63
uske zidine naše organizacije i mora se izliti na svu okolinu u koju nas je
postavila Providnost.
Jedan od psiholoških razloga ovoga duha separacije i klike u našim
organizacijama je taj što vjera pojedinih članova nije sazdana na dosta čvr-
stom temelju i što imaju instinktivni osjećaj da su im protivnici intelek-
tualno superiorni. Naravno da je takvim članovima daleko lakše živjeti
izolirano od protivnika jer tu im nitko ne će ugroziti njihova labava osvje-
dočenja. Tako ne smije ostati. Charitas Christi urget nos3 – goni nas da sa
svetim mirom i vrućom ljubavlju iziđemo iz kruga naše organizacije i go-
vorimo i radimo s našim protivnicima. Mnogi među njima osjetit će da naš
unutarnji život počiva na jednoj visokoj pećini s koje njegovi pogledi mirno
kruže nad talasanjem života koji je daleko pod njom u dubini. U kontaktu
s nama osjetit će naš protivnik duh vječnosti; bit će mu poticaj da razmi-
šlja o problemima koji su u njemu zaspali, ali koji se dadu razbuditi.
Ima još jedna pogrješka u koju zapadaju naši članovi pri stjecanju
podmlatka, a to je upravo kontrast onome duhu klike koji smo malo prije
analizirali. Čuje se naime često opravdani prigovor da naši članovi premalo
zalaze među protivnike i poradi toga je njihovo djelovanje omeđeno na
odviše malen broj ljudi. Istina je. Ali oni koji tako prigovaraju, zalaze među
svoje protivnike, druže se i prijateljuju s njima i po cijele im sate katkada
d o k a z u j u ispravnost svojih načela. To neprestano drugovanje na po-
sljetku dovodi do toga da oni postupno poprimaju običaje svojega društva,
paktiraju s njima, sklapaju kompromise, a često i otpadnu. Zato valja staviti
princip d a j e d a n n a š č l a n n e m o ž e i m a t i p r i j a t e l j a
(u pravome smislu te riječi) izvan naših redova
jer pravo prijateljstvo počiva samo na vjeri u
i s t e v j e č n e i s t i n e . Sve ostalo može biti sklad raznih zemnih inte-
resa, egoizama – ali nije prijateljstvo. Naš član može imati prijatelja samo
među uvjerenim katolicima, a počinje li se družiti s protivnicima, mora
biti u najsitnijem trenutku svoga života svjestan da je on apostol među
njima, predstavnik Isusa Krista, o kojemu on daje svjedočanstvo. Takav
čovjek mora imati čvrstu vjeru koju će mu dati presv. Euharistija i pokora.
On će se poput Pierra Poyeta4 svaki dan nanovo obraćati, moliti se i pri-
čestiti i prikazivati samoga sebe za ovu ili onu dušu. On će biti svjestan da
on iz vlastitih sila ne može obratiti nikoga, već je on samo oružje u Božjim
rukama, kojima se on ponizno pokorava. On zna iz dnevne prakse da ovaj
ili onaj argument s kojim je on htio djelovati nije polučio nikakav efekt, a

3 Ljubav nas Kristova potiče.

4 Pobožan mladić umro u Francuskoj na glasu svetosti o kojemu je bl. Ivan Merz napisao biografski
članak u: LUČ, Zagreb, br. 1–2, 1922., str. 24–27. U ovom 2. svesku Sabranih djela članak se nalazi
u skupini RAZNO.

64
neznatna riječ koju je samo usput rekao bila povodom obraćenja. O Bogu
sve ovisi. Čovjek neka samo svoju dušu tako raspoloži da postane zgodnim
sredstvom za Božju djelotvornost.
Do sada smo govorili o djelovanju pojedinaca na okolinu koja je ne-
pristupačna katoličkim idejama. Za stjecanje podmlatka također je od
osobite važnosti da se članovi organizacije međusobno potpomažu i vole.
Nije dovoljno da su njihove veze samo službenoga karaktera, već se u or-
ganizaciji moraju njegovati prava kršćanska prijateljstva koja su rezultat
istih ideala i koja traju vječno jer su im ideali vječni. Često se događa da
koji od drugova posrne i uslijed lošega društva počinje napokon i misliti
onako kako loši drugovi misle. Daleko bi manje bilo otpadništva u našim
redovima da je u ovima kult prijateljstva bio jače razvijen. Prijateljske bi
veze mnogoga opet natrag povukle u krilo svojih pravih drugova.
Ovoliko o radu oko stjecanja podmlatka. Da nam stvar ostane jasnije
na pameti, izvest ćemo iz čitavoga referata ove zaključke:
1. U našim društvima treba više nego dosad njegovati iskrena prija-
teljstva između pojedinaca.
2. Moramo susretljivošću i požrtvovnošću apostolski djelovati među
našim drugovima koji još nisu u našoj organizaciji tako da oko na-
ših društava stvorimo atmosferu u kojoj će nam ljudi biti skloni.
3. Kod pridobivanja pojedinaca treba računati na mladiće koji već
sami po sebi imaju dobra svojstva (požrtvovnost, značajnost),
uvjereni da naše organizacije nisu društva za spašavanje, već od-
gajilišta elite.
4. Nijedan naš član ne može drugovati s protivnicima radi samoga
drugovanja; on mora njima biti predstavnik naših načela i svjestan
da je među protivnicima samo zato da radi za spas njihovih duša.

Na temelju debate dodano je još ovo:

5. Srednjoškolska društva neka stupe u izravni dodir s organizacija-
ma »Mladih junaka« u svome mjestu i okolini i neka se brinu da
se mladi junaci nakon završetka osnovne škole valjano priprave
za stupanje u naša društva. Za odgoj gostiju neka se ustanove u
svakome društvu funkcije »učitelja« koji će se naročito brinuti da
podmladak bude što valjaniji.

65
 ORLOVSKO SLAVLJE U MEĐIMURJU
NARODNA POLITIKA, Zagreb, 14. srpnja 1923.

Hrvatski katolički omladinski savez priredio je u nedjelju 8. ov. mj.

u Hrašćanima kraj Macinca veliku manifestaciju katoličke misli. Orlovi,
omladinci i sveučilištarci pohrlili su iz Zagreba u pratnji nekih svećenika
k Međimurcima da im iskažu svoju solidarnost u borbi za ostvarenje ka-
toličkih načela. Zagrebačke goste dočekali su na kolodvoru u Čakovcu
tamošnji omladinci ispred kojih ih je oduševljenim pozdravnim govorom
pozdravio jedan katolički akademičar iz Međimurja, a oci franjevci po-
brinuli su se za konak zagrebačkih gostiju. Sljedećega jutra krenula je ova
velika skupina u pratnji Čakovčana u selo Macinec gdje ih je narod na čelu
sa svojim župnikom radosno dočekao. Malo nakon toga stigao je vlakom
veliki broj slovenskih orlova i orlica s glazbom na čelu.
U izvanredno lijepoj crkvi koju su nedavno osobito ukusno oslikali
učenici poznatoga zagrebačkog umjetnika Marka Rašice započela je u 9
sati pontifikalna misa. Nakon evanđelja stupio je duhovnik Hrvatskoga ka-
toličkog omladinskog saveza otac Bruno Foretić, DI, na propovjedaonicu
i nadovezujući se na tekst mise koja je slavila Pohod Marijin, pokazao je u
čemu se sastoji kršćanska solidarnost.
Nakon obavljene službe Božje krenuli su slovenski i zagrebački
orlovi i orlice, glazba i narod na sletište u Hrašćane. Tom zgodom mo-
ramo istaknuti našu zahvalnost svim stanovnicima toga kraja. Oni su
primili strane goste u svoje domove, a muževi i mladići oduševljeno su
na sletištu sve pripremili da nastup orlova i orlica bude što veličanstve-
niji. Osim toga divili smo se čistoći koja vlada u tim kršćanskim domo-
vima te ukusnim slikama koje su resile ove kuće i njihovim uzornim
gospodarstvima.
Prije samoga nastupa bio je blagoslov u macinačkoj crkvi. Divili smo se
izvanredno lijepome pjevanju ovih priprostih seoskih djevojaka i kada smo
čuli na kakav dirljiv način izvode Tantum ergo i Genitori, uvjerili smo se
koliko latentnih energija ima u tome narodu i kako bi gregorijanska reforma
crkvene glazbe mogla s malo truda prodrijeti i u naša najzabitnija sela.

66
 Malo nakon tri sata popodne, pošto je seoski starješina oduševljenim
govorom pozdravio prisutni narod kojega je po sudu nekolicine bilo oko
pet tisuća, započeo je nastup orlova i orlica te naraštaja. Slovenski orlovi
su se osobito istaknuli u vježbama na spravama i preči dok se kombinacija
prostih vježbi i pjevanja svim prisutnima svidjela. Zatim valja istaknuti da
su zagrebački orlovi vrlo precizno izveli simboličke vježbe svoga brata Vla-
darskog. Ove su vrlo ukusno stilizirane; svaka figura je za se jedna estetska
cjelina koja jasno izražava jednu ideju. Poželjno bi bilo da se ovakve ritmič-
ke vježbe počnu što više širiti i da nastoje nadomještavati lascivne plesove
koji su danas toliko u običaju.
Govornici, kojima je tom prilikom dana riječ, istaknuli su u više na-
vrata za čime teži Hrvatski katolički omladinski savez. Njegova svrha je
obnoviti hrvatski narod u Kristu osnivanjem omladinskih društava i orlov-
skih odsjeka. U ovima se pojedinci odgajaju za praktični rad; oni u ovima
upoznaju misiju i značenje Crkve, rad katolika u drugih naroda i najzgod-
nije metode za osvajanje duša.
Ovo slavlje završilo je šaljivim igrokazom, kojega je izvelo zagrebačko
omladinsko društvo Mladost, te pjesmom, kolom i igrom.
Pred mrak uputili su se slovenski i hrvatski Orlovi i Orlice, svećenici
i omladinci te glazba na macinačku stanicu. Zagrepčani su se morali voziti
južnom željeznicom jer beogradska direkcija državne željeznice nije ni od-
govorila na molbu koju smo joj upravili da se plati samo polovina vožnje,
a zagrebačkoj željezničkoj direkciji je oduzeto i to pravo da smije davati
karte u pola cijene na prugama kojima ona upravlja.
Moramo spomenuti jedan zanimljiv incident koji se zbio za vrijeme
vožnje između Pragerskoga i Celja. Jedan dio slovenskih sokolaša ušao je
u vagon u kojemu su sjedili orlovi. Ovi su pjevali svoje pjesme i kada su
im sokoli htjeli to zabraniti, započela je živahna debata. Napokon je doš-
lo do nekog sporazuma; najprije su jedni otpjevali svoje pjesme, zatim bi
drugi nastavili svoje. No najzanimljivija je bila debata koja se nakon toga
razvila između jednoga zastupnika sokola i jednoga zastupnika orlova.
Prigovori sokolaša bili su uglavnom ovi: kako to da danas inteligentan
čovjek može biti katolikom, kako to da Hrvati mogu simpatizirati s rim-
skim papom koji je Talijan i u vezi je s talijanskim kraljem, dok je toliko
Slovenaca i Hrvata pod njihovim ropstvom. Osim toga su nam predbaci-
vali naš internacionalizam. Kada smo im spomenuli ime Pasteura, mnoge
znanstvenike katolike, veliki broj književnika obraćenika u Francuskoj,
malo su se začudili.

67
 Kada smo im spomenuli encikliku Leona XIII. Rerum novarum te
druge vatikanske dokumente, šutke su morali priznati da je takozvana
»vatikanska talijanština« potpuna laž i da svi akti i sva djela koja dolaze iz
vatikanske kurije imaju nadnacionalno, netalijansko značenje.
Ponovno se dakle uvjerismo da naši sokoli još čame u predrasudama;
da su i oni robovi onoga privida koji još uvijek drži naše javno mišljenje
u stanju paralize. Neka se riješe novinarske ideologije, neka proučavaju
suvremene katoličke pokrete kod kulturnijih naroda, neka napokon čitaju
originalne dokumente koji iz dana u dan izlaze iz rimske kurije pa će vidje-
ti što je i gdje je istina koja oslobađa.

68
 UNUTARNJA SNAGA KONGREGACIJE1
KATOLIČKI LIST, Zagreb, br. 51., 20. XII. 1923., str. 618–619

Unutarnja snaga kongregacije2 ovisi o unutarnjemu životu samih kon-

gregacija. Mi ćemo radi toga govoriti o unutarnjemu životu kršćanina, a
napose kongreganiste. Bude li ovaj bujan i velik, posve je naravno da će i
sama unutarnja snaga kongregacije biti velika.
To je cijeli uvod. Prelazim odmah na samu stvar.
Svrha je cijele povijesti ljudskoga roda popraviti onaj poredak koji
je bio narušen uslijed istočnoga grijeha; svrha joj je ljudske duše učiniti
sličnima svome uzoru, svome prototipu po čijoj su slici i prilici stvorene.
Svrha svih ljudi jest njihovo posvećenje; svrha im je da postanu slični Utje-
lovljenoj Riječi – našemu Spasitelju Isusu Kristu.
Pitamo se zbog toga: kakav je bio unutarnji život našega Spasitelja da
prema tome učinimo svoj život sličan Njegovome? U tome leže sve poteš-
koće našega problema; i uspijemo li ih riješiti, imat ćemo dobar putokaz
koji će nam označiti smjer kojim valja krenuti.
Naše podatke o unutarnjemu Isusovu životu crpimo iz Njegovih ri-
ječi i djelâ koja može lako svatko čitati u Evanđelju. Potrebno nam je radi
toga redovito čitati ovu knjigu ili drugo duhovno štivo koje na temelju
Evanđelja govori o unutarnjemu životu našega Spasitelja. Osim toga nam
je potrebno služiti se molitvama Staroga zavjeta jer znamo da su one u
neku ruku izvadci iz neizmjernoga unutarnjeg Božjeg života; onoga istog
života koji je u bitnosti duševni život samoga Spasitelja. Dodajmo k tomu
još molitvu prema sv. liturgiji i čitanje života svetaca, to će biti naša slika
potpuna. Sveci su naime svoj unutarnji život najbolje prilagodili svome
Prototipu i po izrekama i ispovjedima ovih Božjih remek-djela – svetaca –
možemo jasno razabrati kakav je bio život samoga Spasitelja.

1 Ovaj članak jest predavanje koje je održao bl. Ivan Merz na sastanku Marijinih kongregacija 9. pro-
sinca 1923. u Zagrebu
2 Marijine kongregacije bile su katolička udruženja za promicanje duhovnoga života i rasta u kršćan-

skoj svetosti. Kongregacije su bile organizirane po staležima i dobnim skupinama. Osnovali su ih

isusovci još u 16. stoljeću. Nakon Drugoga vatikanskog sabora (1962.–1965.) promijenile su ime pa
im je danas naziv: Zajednice kršćanskoga života. (Op. ur.)

69
 Što se tiče same sv. liturgije, ona je najbolji vodič koji nam otkriva
na vrlo pedagoški način u tijeku jedne crkvene godine sve pojedinosti iz
života našega Spasitelja. Crkva je naime Zaručnica Isusova, a duševni ži-
vot savršene zaručnice je savršeni odraz duševnoga života zaručnika. Ovaj
je unutarnji život te nebeske zaručnice izražen na umjetnički način u sv.
liturgiji. Njezine molitve i kretnje, njezine melodije i miomirisi projekcija
su Neba na zemlju, fotografija su unutarnjega Božjeg života. U liturgiji
najlakše možemo spoznavati sve ljepote unutarnjega života Božjega; po
liturgiji najočitije spoznajemo da je Bog Stvoritelj svjetova, Bog stroge
Pravednosti, Bog Ljubavi, također i Bog apsolutne Ljepote koja nas opaja
svojim sjajem i blistavilom i koja nam čini sve teškoće naše svete vjere, sve
križeve i patnje mnogo lakšima.
Razmišljajmo dnevno o navedenim stvarima: o Starome, o Novome
zavjetu, o životu svetaca ili o sv. liturgiji. Sve će nam ovo otkriti veo koji
pokriva unutarnji život našega Spasitelja i tek kada njega spoznamo, moći
ćemo nastojati da naš život postane sličan Njegovome. Razne druge teo-
retske rasprave kao npr. Scheebenovo djelo o Slavi Božje milosti moći će
nas potpomoći u našim nastojanjima.
Sve ovo pretpostavlja da smo mi odlučili težiti za svetošću. Odlučili
– da, to je ona misteriozna ishodišna točka s koje polazimo putem dobra
ili zla. O, tajno Božje nepronicavosti! Čovjek se može odlučiti na dobro ili
zlo, može krenuti desno ili lijevo. Čovjek koji bivstvuje samo zato jer ga
Bog uzdržava, čovjek m o ž e ; čovjek je u tome zaista sličan Bogu jer ima
slobodnu volju kao Bog.
I zato, želimo li postati što sličniji Adamu i njegovome prauzoru Isu-
su, to trebamo postati gospodari svoje volje. U tu svrhu trebamo sustavno
svladati sve zapreke na putu savršenstva. Samozataja duha i trapljenje ti-
jela su one dvije poluge s kojima se naša volja vježba i čeliči; one iz naše
duše odstranjuju one mane koje su na njoj uslijed grijeha. Te mane ne daju
da vatre Božanskoga Sunca prodru posve u našu dušu i učine je usijanu
kao vatra željezo.
Temelj duhovnoga života leži u neprestanome naprezanju naše volje.
Spasitelj je to izrekao riječima: neka svatko »uzme križ svoj danomice i
slijedi me« (Lk 9,23).
Pomoću neprestanoga naprezanja naše volje u dobru možemo teži-
ti za onom savršenošću čije smo uzore našli u našemu duhovnom štivu.
Mi želimo postati slični Spasitelju, želimo da naš unutarnji život postane
odraz Njegovoga. Mi se želimo pokoriti i podrediti Vječnome Zakonu koji
ravna svijetom – koji sva priroda s najvećom točnošću izvršava, a koji je-
dino čovjek poremećuje. Želeći postati nosiocima Božjega poretka, to se
sva mudrost našega života sastoji u tome da se svojevoljno podvrgnemo

70
onoj istoj zakonitosti kojoj se nesvjesno podvrgava nerazumni svijet – tj.
mi moramo vršiti volju vrhovnoga zakonodavca. »Budi volja Tvoja, kako
na nebu tako i na zemlji« (Mt 6,10). U tome je princip svetosti; u ovoj je
rečenici sadržana srž svih onih molitava koje su rečene od početka svijeta i
koje će se reći do konca svijeta. Poniznost, tj. ponizno pokoravanje Božjoj
volji temelj je dakle svim ostalim krepostima; na ovoj mora počivati zgrada
našega unutarnjega života.
Poniznost, molitva, duhovno štivo i vježba volje u dobru one su četiri
pretpostavke bez kojih je svaki unutarnji život isključen. Duhovno štivo
je u običnim prilikama potrebno jer po njemu obično spoznajemo volju
Božju.
Ipak još nismo spomenuli ono najjače sredstvo koje je za nas na ovoj
zemlji ona vatra koja u nama pali hrđe grijeha i daje život našoj duši tako
da i ona usplamti novim žarom. Tada mi sami na sebi iskusimo riječi sv.
Pavla koji veli: »Živim ja, ali ne ja nego u meni živi Krist« (Gal 2,20). To
je plod presv. Euharistije. Ona nas vodi k vrhuncu kršćanske savršenosti,
pravoga nutarnjeg života. Ona je naša prva radost na zemlji; po njoj već
postajemo dionicima buduće nebeske slave.
Mi živimo u s r e t n o d o b a ; mi svi možemo uživati plodove pon-
tifikata Pija X.; možemo često i dnevno biti s onim koji je sva naša radost.
Po odredbi svetoga Pape zemlja je postala nebom i jadni su oni katolici koji
još nisu razumjeli značenje česte i dnevne sv. pričesti.
Po svetoj pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode
u život vječni (usp. Iv 4,14). Sveta pričest najbrže i najlakše preporađa
i diže naš unutarnji život. U svetoj Pričesti duša slavi svoje trijumfe, ona
postaje slična svome Božanskome Zaručniku, postaje božanska. Granice
nutarnjega savršenstva kao da prestaju; duša postaje dionicom neizmjer-
nosti i vječnosti.
Tko spomene reformu unutarnjega života pomoću svete pričesti
mora se i nehotice sjetiti svete ispovijedi. Ova dva sakramenta izvor su
stalne i uspješne reforme nutarnjega života svakoga katolika. S tim je u
vezi izbor stalnoga ispovjednika. Bog naime hoće voditi ljude pomoću
ljudi. Ispovjednik od Boga dobiva posebne milosti da nam pokaže Božju
volju. On će nas uputiti koje mane izbjegavati i u kojim se krepostima
vježbati.
Sve su ovo samo pomoćna sredstva koja napokon dovode do jednoga
cilja: uvesti Boga u našu dušu i kako bi je On ukrasio što višim stupnjem
nutarnjega života. Tek tada će biti ispunjena ona neizmjerna praznina koja
je u našoj duši i koju može ispuniti samo neizmjerni Bog.
No, mnogi će se u čudu pitati kako da jedan kongreganist, govoreći o
unutarnjemu životu, i ne spominje Bl. Djevicu Mariju. Zar ona u njegovoj

71
duši nema posebno mjesto? Zaista prije negoli završim, potrebno je da
okrunimo ovaj referat kratkim razmatranjem o Bogorodici i vidimo je li
Blažena Djevica Marija udovoljila onim zahtjevima za koje smo rekli da su
neophodno potrebni za bujan unutarnji život. Ono malo riječi i rečenica
koje nam je sačuvalo Evanđelje o Isusovoj Majci na vrlo točan i savršen
način pokazuje bit njezine duše. Rečenica: »Neka mi bude po riječi tvo-
joj«, koju je izgovorila kada joj je arkanđeo Gabrijel donio radosnu vijest o
njezinu pozivu, sadržava u sebi princip, suštinu njezine osobnosti. U njezi-
nu životu nije bilo ni časa kada ne bi činila volju Svevišnjega: ona je vršila
Božji zakon, ona se pokoravala običajima svojega naroda, ona je napokon
slijedila sve savjete koje je njezina duša dobivala na neposredan način od
Duha Svetoga.
Iako je ona bila izabranica među izabranima, nemojmo pomišljati
da se nije služila duhovnim štivom. Pobožni slikari prošlih vjekova pri-
kazivali su je gdje čita u Psaltiru. Posve je jasno da je neprestano čitala i
molila psalme; njezin slavospjev »Veliča duša moja Gospoda« sastavljen
je od raznih rečenica nama dobro poznatih psalama. Djevica je sadržaj
psalama tako upila u svoju dušu da su joj oni u svim trenutcima nesvjes-
no izvirali iz njezinih presvetih usta. I kada pomno pročitamo hvalospjev
»Magnificat«, koji se jučer na tako lijep način izveo u crkvi Presvetog
Srca, to u njemu vidimo izražen sav unutarnji život Bogorodice. Njezina
duša koja je počivala u Bogu bila je prožeta punom i potpunom radošću.
Ona je ljubila poniženje, samo da ne zaboravi Onoga koji je vječan, koji
je stvoritelj svijeta. U Bogu je ljubila sve ljude, sav ljudski rod i bila je
presretna da može prikazati svoga vlastitog Sina za vječno otkupljenje
čovječanstva.
Majka Marija je dakle za nas pravi uzor. Ona je bila puna Mi-
losti; sav neizmjerni unutarnji život samoga Boga napunio je njezinu
dušu. Neizmjerni Bog nama daje svoj vlastiti život preko Nje. A gdje
je nama ljudima Bog prisutniji negoli u presvetoj euharistiji? Svećenik
koji nam je dijeli zapravo nadomješta Bl. Djevicu Mariju koja u svojoj
beskrajnoj ljubavi nama daje puninu svoga vlastitog unutarnjeg života,
svoga vječnog neograničenog unutarnjeg života, koja nam daje samoga
Boga Isusa Krista euharistijskoga. Zato je sveta liturgija tvrdila jučer
u svojemu čitanju: »Tko mene nalazi, nalazi život i crpst će Spasenje
od Gospodina.« Zaista, tko nalazi Mariju, nailazi na njezin unutarnji
život, na život potpune Milosti u njezinoj duši, nailazi na život svetoga
Trojstva. Marija nam daje taj potpuni život presv. Euharistijom. Na taj
način nove vode božanskoga, neizmjernoga života počinju strujati u
našoj duši; mi uistinu počinjemo »crpsti spasenje od Gospoda«, kako
to veli sv. liturgija.

72
 Do konca našega života crpimo preko Marije božanski život. Molimo
joj se bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu
nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu. Tek u nebeskoj slavi – u Srcu Isusovu
– doći će stablo našega nutarnjega života, koje je na zemlji počelo klijati,
do svoje potpune veličine i do svoga potpunog cvata. Tek onda će naša
duša postati savršeni, užareni odraz presvetoga, vječnoga, trojedinoga, bo-
žanskoga Sunca.

73
 PREDGOVOR ZA ZLATNU KNJIGU
HRVATSKOG ORLOVSTVA
Apostolski program Ivana Merza
Arhiv Ivana Merza, F21, br. 6 i br.12, 1924.

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. - Nakon što je

u Zagrebu 16. prosinca 1923. osnovan Hrvatski orlovski savez, katolička
organizacija za mladež, Ivanu Merzu, koji je te godine doktorirao na Za-
grebačkom sveučilištu i koji je bio član Osnivačkoga odbora ove nove orga-
nizacije, povjerena je dužnost da pripremi hrvatsko izdanje Zlatne knjige,
temeljnoga priručnika organizacije za idejnu i duhovnu formaciju članova.
Ovaj je priručnik već postojao na slovenskome jeziku. Merz nije samo knjigu
preveo, nego ju je na mnogim mjestima nadopunio i obogatio novim elementi-
ma vjerske i crkvene orijentacije. Novu je organizaciju već od njezina osnut-
ka Merz nastojao postaviti na temelje Katoličke akcije koju je tih godina
pokrenuo papa Pio XI. u Rimu. Na sve te novosti Merz je upozorio u svojemu
Predgovoru koji se smatra cartha magna njegova apostolskoga rada i u ko-
jemu je izložio sve temeljne ideje na kojima se trebala graditi i po kojima je
trebala djelovati nova organizacija. To su ujedno bile ideje koje je on sam
živio i provodio u djelo, a cijeli Predgovor smatra se njegovim apostolskim
programom. Kada ga čitamo, uočavamo zanos i polet ljubavi prema Kristu
i Crkvi jednoga mladog čovjeka koji svojim idejama želi oduševiti i povući
mlade duše prema istim vrijednostima za koje je on živio.
Nažalost, njegov Predgovor u obliku kako ga je on bio sastavio i pred-
ložio nije objavljen u Zlatnoj knjizi. Skupina katolika, inače njegovih su-
radnika koji tada još nisu prihvaćali ideje Katoličke akcije i protivili se
Merzovu nastojanju o provedbi papinske Katoličke akcije u Hrvatskoj,
uklonila je njegov Predgovor iz knjige kada je ona već bila u tisku.1 No

1 Za bolje razumijevanje ovoga slučaja uklanjanja Predgovora Ivana Merza iz Zlatne knjige, koju je

inače Merz redigirao i pripremio za tisak, upućujemo čitatelja na literaturu o Hrvatskome katoličkom
pokretu (HKP) gdje je opisan spor koji je nastao početkom dvadesetih godina 20. stoljeća u redo-
vima aktivnih hrvatskih katolika između Seniorata, vodstva HKP-a, i vodstva Orlovske organizacije.
Posebice vidi članak: Božidar Nagy, Uzroci podjele u Hrvatskom katoličkom pokretu, objavljen u knjizi:
HRVATSKI KATOLIČKI POKRET, Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb 2002., str. 639–652.

74
upravo je time taj »mučenički« Predgovor dobio na svojoj vrijednosti i za-
nimljivosti. Djelomično ga je sam Merz objavio u Katoličkome tjedniku
četiri godine kasnije pod naslovom »Iz povijesti Orlovstva« (vidi stranicu
164. ove knjige). Govoreći o hrvatskome izdanju Zlatne knjige, moramo
spomenuti jednu zanimljivu i važnu činjenicu: bl. kardinal Alojzije Stepi-
nac u svojoj mladosti bio je član Orlovske organizacije kojoj je Merz bio na
čelu kao idejni vođa. Kao član Orlovske organizacije prije svojega odlaska
na studij teologije, Stepinac je često čitao Zlatnu knjigu i na njoj se nadah-
njivao za svoj vjerski i moralni život, kako sam priznaje. U jednom pismu
svojoj zaručnici piše: »Misliš li da sam ja samo onako nabacio neke misli
iz orlovske Zlatne knjige? To je uistinu suho zlato, ta knjiga. Napose, kad
piše o ponašanju prema djevojkama. Djevojačku čast čuvati i braniti kao
zjenicu oka – nalaže naša Zlatna knjiga!«2 Iz ovoga se može lako zaključiti
da su ideje iz Zlatne knjige pridonijele duhovnoj formaciji i potom kasnijoj
životnoj orijentaciji mladoga Stepinca prema svećeništvu.
Cijeli tekst Zlatne knjige, jedne od sedam posebnih knjižica-boršura
Ivana Merza, s opširnijim uvodom i komentarom donijet ćemo u trećem
svesku Sabranih djela Ivana Merza. A njegov neobjavljeni Predgovor za
Zlatnu knjigu donosimo sada u cijelosti prema izvornomu rukopisu kako je
sačuvan u njegovu arhivu.3
* * *
Slovenski original Zlatne knjige izišao je već god. 1910. G. Franc Ter-
seglav, njen pisac, na genijalan je način zacrtao u njoj ideologiju slovenske
katoličke omladine onoga vremena. On je nastojao da ova knjiga dobije
trajnu vrijednost tako da se uzmognu njom poslužiti sva buduća pokolje-
nja slovenske katoličke omladine. Vječna načela Katoličke Crkve, koja je
on primijenio na slovenske prilike, bila su za nj jamstvo da će ovaj mali
katekizam odgojiti više pokoljenja svjesnih slovenskih katolika. Ipak će se
mnogi u čudu zapitati: zašto smo se mi unatoč tomu usudili nadopuniti i
preraditi ovu knjigu. Tomu je ponajglavniji razlog što se je od 1910. godi-
ne, tj. od izdanja ove knjige, organizirana Katolička akcija po cijelome svi-
jetu na osobito veličanstven način razvila i da je taj velebni život Katoličke
Crkve ostavio i u našoj omladini svoje duboke tragove.
Ono čim su se zadovoljavali naši stariji drugovi, nas više ne zadovoljava.
Mi se više ne moramo toliko boriti u javnosti da sebi izvojštimo pravo opstan-
ka, kao što su to oni s toliko oduševljenja i uspjeha činili. S organiziranom ka-
toličkom omladinom danas računa javno mnijenje i malo kome se danas čini
čudnim da naobražen čovjek može biti vjeran sin Katoličke Crkve.

2 Dian Baton (Ivon Ćuk): Mladi Stepinac – Pisma zaručnici, ZIRAL, Rim, 1975., str. 79, 89–90.
3 Arhiv Ivana Merza, F21, br. 6 i br.12

75
 Novija katolička generacija pošla je za jedan korak dalje. Nju su danas
zahvatili valovi onih rijeka koje potekoše iz vječnoga Rima već 1905. god.
kada je blage uspomene papa Pio X. izdao Breve4 o čestoj i svagdanjoj svetoj
Pričesti. Mladi naraštaj goji zanosnu ljubav prema našemu Spasitelju, koji je
uvijek s njime u presvetoj Euharistiji; tu on crpi svoju snagu za svoje djelova-
nje, za svoj apostolat. Dok je starija generacija morala afirmirati kršćanstvo
na intelektualan, apologetski način i pokazivala silnu odlučnost u suzbijanju
navala liberalizma, nova je generacija smirenija. Ona je u neprestanome i
intimnome dodiru s Isusom koji kraljuje i vlada u njenim dušama.
S time je u vezi zanosna ljubav mladih prema svetoj Crkvi, Isusovoj
neokaljanoj zaručnici te njenim biskupima i svećenicima. Oni su se uvjerili
da svećenika zapada prva i najvažnija uloga u širenju Kraljevstva Božjega,
a da se svjetovnjaci moraju njima pridružiti; moraju postati njihovim po-
moćnicima. Zato i vidimo da su kod drugih naroda najvrsniji članovi kato-
ličkih omladinskih društava otišli u sjemenište, a čini se da će doskora taj
duh zavladati i kod nas. Ovo izdanje Zlatne knjige išlo je upravo za time da
svećeniku vrati ono dostojanstveno mjesto koje zapada Isusova učenika.
Iz ove se Zlatne knjige također vidi da omladina ima oči uvijek usmje-
rene prema Rimu, gdje je onaj svjetionik koji svojim zrakama obasjava
cijelu zemlju. I iz samoga Rima potekle su u zadnje vrijeme smjernice
koje računaju s Katoličkom akcijom kao činjenicom i koje na vrlo precizan
način zacrtaše njenu ulogu.
Mi smo se poradi toga, prerađujući Zlatnu knjigu, najviše obazirali
na one upute koje su zadnji pape dali Katoličkoj akciji, a napose omla-
dinskome pokretu. U Katoličku akciju spadaju prema tome: »…povezane
organizirane katoličke sile za očuvanje, proširenje, primjenjivanje i obranu
katoličkih načela u individualnome, obiteljskom i društvenom životu.«5
Što se tiče same organizirane katoličke omladine, to je Sveti Otac
Pio XI. – Papa Katoličke akcije – jasno izrekao da ona mora težiti pogla-
vito za svojom vlastitom vjerskom, a zatim umnom, kulturnom, socijal-
nom naobrazbom.6 Katolički omladinski pokret treba se brinuti za odgoj
elite, za odgoj apostola. Društva katoličke omladine moraju biti – kao što
je to bilo izrečeno na Trećem međunarodnom katoličkom omladinskom
kongresu – prava sjemeništa koja će sistematski odgajati preporoditelje
ljudskoga društva; moraju biti Crkvi koja sluša – Ecclesiae audienti – prava
4 Papinski dokument u kojem se nešto određuje da se provede u životu i djelovanju Crkve i njenih
članova.
5 Statuti talijanske Katoličke akcije odobreni Svete Stolice 2. X. 1923.
6 Vidi govor Svetoga Oca iza ovoga Predgovora. – (Ivan Merz je pripremajući hrvatsko izdanje Zlatne

knjige namjeravao staviti spomenuti Papin govor, do kojega mu je bilo veoma stalo, odmah iza svoga
Predgovora. Međutim u tiskanom izdanju njegov Predgovor u ovom obliku nije objavljen, a Papin je
govor tiskan na kraju Zlatne knjige. – Op. ured.)

76
sjemeništa u kojima će se sustavno odgajati pomoćnici Crkve koja naučava
– Ecclesiae docentis.
Iz svega toga je razumljivo da mi danas stavljamo na našu omladinu
daleko veće zahtjeve negoli se to moglo činiti prije četvrt stoljeća. Mi smo
radi toga odredili posve u potankosti koje su vjerske dužnosti Orla, koliko
puta najmanje mora primiti svetu Pričest, kakav mora biti njegov odnos
prema svetoj Crkvi i njenim službenicima. Dok je stariji naraštaj više na-
glašavao ljubav k Bogu i narodu, kod mladih je ta ljubav k Bogu dobila
konkretniji oblik u ljubavi k euharistijskom Isusu, a ljubav k narodu treba
da se podredi ljubavi k svetoj Crkvi.
Dao dobri Bog da Zlatna knjiga u ovome obliku odgoji vojsku aposto-
la, vojsku svetaca, koja će se razletjeti diljem hrvatske domovine i osvajati
poput katoličkih vitezova carstvo ljudskih duša. Neka i ona nešto prido-
nese da posvuda kod nas zavladaju načela svete Rimokatoličke Crkve i da
na taj način Presveto Srce Isusovo privine što veći broj naše braće u svoj
božanski zagrljaj.

77
 NOVE SMJERNICE OMLADINSKOGA POKRETA
KATOLIČKI LIST, Zagreb, br. 1., 3. I. 1924., str. 10–11

Već se odavno kod nas osjećala potreba nove orijentacije Omladin-

skoga pokreta. Ta je potreba postala u posljednje vrijeme tako očita da se
morala provesti temeljita reforma u ovome području. Razlog je tomu bio
što su se kod nas usporedo razvila d v a vjersko-prosvjetna pokreta koja su
reflektirala na i s t u omladinu. Orlovstvo i Omladinski pokret došli su do
sukoba u istim organizacijama: d v i j e s u c e n t r a l e u p r a v l j a l e
i s t i m d r u š t v i m a . Tako nije moglo ostati i poradi toga su se po više
puta u Zagrebu sastali predstavnici dvaju društava gdje su obje strane pred
nepristranim osobnostima iznosile svoje prijedloge ujedinjenja.
Povodom ovih pregovora došlo je veoma brzo do principijelnog spo-
razuma u sljedećim točkama:
1. Među Hrvatima smije biti samo jedan vjersko-prosvjetni omladin-
ski pokret.
2. Taj pokret mora biti bitan dio Katoličke akcije u hrvatskim zemlja-
ma i imati svoje središte u Zagrebu.
Da se uzmognu provesti ovi zaključci, održala se u Zagrebu dana
16. prosinca 1923. glavna skupština Hrvatskoga katoličkog omladinskog
saveza i konstituirajuća skupština Hrvatskoga orlovskog saveza. Tom se
prilikom zaključilo da će Hrvatski orlovski savez postati središtem cjelo-
kupne omladinske akcije u hrvatskim zemljama. U njemu će biti učlanje-
na sva omladinska i orlovska društva. N o n o v i j e a u t o n o m n i
Hrvatski orlovski savez poprimio u cijelosti sav
v j e r s k o - p r o s v j e t n i p r o g r a m Omladinskoga saveza, a tjelo-
vježbeni rad slovenskoga Orlovstva postao je samo akcidentalnim sastav-
nim dijelom hrvatskoga Orlovstva. Da se ova radikalna promjena uzmo-
gne oživotvoriti, to je Hrvatski orlovski savez s temelja preradio Zlatnu
knjigu1 i dao je tiskati. (Knjiga se već raspačava. Cijena joj je 42 krune;
naručuje se kod Hrvatskog orlovskog saveza, Kaptol 27, Zagreb.) Ideja vo-
1 Zlatan knjiga je bila idejno-duhovni priručnik Orlovske katoličke organizacije gdje su bila sadržana
sva vjerska i moralna načela kojih se član organizacije trebao držati i provoditi ih u život. Hrvatsko
izdanje Zlatne knjige, koja je objavljena 1923. g., priredio je bl. Ivan Merz koji ju je potpunu preradio
i nadopunio u odnosu na slovenski original. O hrvatskoj Zlatnoj knjizi veoma se pohvalno izražavao bl.
kard. Alojzije Stepinac u svojim Pismima zaručnici, budući da je i sam bio član Orlovske organizacije.

78
ditelja prerađivačâ bila je ta da Orao ima odgajati elitu i radi toga ne smije
težiti za velikim brojem članova, već mora nastojati odgojiti svjesne kato-
like koji će biti preporoditeljima svoje okoline. Pošto je izobrazba članova
isključena bez temeljitoga vjerskog života, Zlatna knjiga traži od svakoga
Orla vjerski minimum. Taj se sastoji da Orao b a r e m jednom mjesečno
pristupi k svetim sakramentima, da izvrši jutarnju i večernju molitvu i
uvečer ispita svoju savjest. To je, razumije se, vjerski minimum. Tko nije
spreman ovo izvršiti, ne može biti članom Orlovske organizacije. Ti će se
zahtjevi bezuvjetno provesti i kod svečanoga primanja u Orlovsku organi-
zaciju svaki član će morati obećati da će se ravnati prema Zlatnoj knjizi.
Što se tiče same organizacije Orlovstva, to je ona u Zlatnoj knjizi
našla svoj izražaj. Tako je u njoj posve jasno izraženo kako cjelokupni Hr-
vatski orlovski savez spada pod kompetenciju vrhovne crkvene vlasti (tj.
hrvatskoga episkopata) koji u njega imenuje jednoga vrhovnog duhovnika.
Osim toga, svako pojedino Orlovsko i Omladinsko društvo mora imati
svoga posebnog duhovnika koji će se brinuti za vjerski i ćudoredni odgoj
omladine. Na taj će način pokret Hrvatske katoličke omladine ući u svoju
normalnu kolotečinu i postati ovisnim o crkvenoj hijerarhiji, kao što to
mora biti Katolička akcija uopće.
Na kraju Zlatne knjige nalazi se govor Svetog Oca Pape Pija XI. ta-
lijanskoj omladini. U ovome je na vrlo precizan način zacrtana i d e o l o -
g i j a o m l a d i n s k o g p o k r e t a i vrlo je jasno određeno u kojemu
odnosu mora biti omladina Katoličke akcije spram svojih župnika.
Mnogi će se u čudu zapitati kako da do sada skoro i ne spomenusmo
Ljubljanu niti slovensko Orlovstvo. To je iz razloga što je vjersko-prosvjet-
ni rad hrvatskoga Orlovstva posve autonoman, a jedino u gimnastičko-teh-
ničkom pogledu on râdi sporazumno sa slovenskom orlovskom braćom.
O svim ovim promjenama obaviješten je preuzvišeni g. nadbiskup dr.
A. Bauer koji je blagoizvolio odobriti naš korak. Čim Vlada potvrdi nova
pravila, poslat ćemo ih na odobrenje svim cijenjenim biskupima. No me-
đutim, molimo naše cjelokupno svećenstvo da u omladinskim društvima
rade u pravcu novoizišle Zlatne knjige.

79
 INTERKONFESIONALIZAM
ili:
Smije li svjesni katolik biti u »Hrvatskom sokolu«
KATOLIČKI LIST, Zagreb, br. 42, 1924., str. 513–516; br. 43, 1924.,
str. 531–532; br. 44, 1924., str. 548–550; br. 46, 1924., str. 581–583

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Ovaj je

članak bl. Ivan Merz objavio u četiri nastavka u Katoličkom listu. U do-
govoru s Uredništvom nije ga potpisao pa je Uredništvo stalo iza cijeloga
članka i njegova sadržaja. Članak je objavljen pod nešto izmijenjenim na-
slovom kao posebno tiskana brošura. Na vanjskim koricama stoji naslov:
HRVATSKO SOKOLSTVO S KATOLIČKOG STAJALIŠTA. (Interkon-
fesionalizam). Nadbiskupska tiskara, Zagreb 1924./1925. Nutarnja na-
slovna stranica pak glasi: INTERKONFESIONALIZAM. (Ili: Smije li
svjesni katolik biti u »Hrvatskom Sokolu«?). Tisak Nadbiskupske tiskare
u Zagrebu, 1924.
Glasilo Hrvatskoga sokolskog saveza u br. 12 od 1924., na str. 888
odmah se kritički osvrnulo na ovaj niz članaka. U svojemu kritičkom osvr-
tu bez potpisa autora pojedine navode u članku nazivaju »floskulama jed-
nog zagrižljivog katoličkog askete«. Očito je da su doznali da je članak
napisao bl. Merz, premda ga nisu spomenuli imenom. Bl. Ivan Merz sa
svoje strane odmah im je odgovorio na ovu njihovu kritiku i osobnu uvredu
člankom »Na adresu Hrvatskog sokola« koji je objavljen u Katoličkom listu
br. 2 od 15. siječnja 1925. na str. 20–21. Ovoga puta Merz se potpisao
pseudonimom »Orao«, kao što je imao običaj i druge članke tako potpisi-
vati. Ovaj se članak nalazi u ovomu drugom svesku Sabranih djela Ivana
Merza na str. 99.

***

80
 Motto: »Ako valja vojevati proti zabludama,
to ljudi uvijek moraju biti predmetom
bratske ljubavi: da ih barem putem ljubavi
dovedemo do spoznaje o ljepoti naše vjere.«
Kardinal Gasparri, 2. X. 1923.

Uvod
Ne smijemo se zavaravati: hrvatski se narod nije možda nikada na-
lazio na tako niskom vjerskom i ćudorednom stupnju kao upravo danas.
Prolazeći kroz naša sela i vidimo vjerski nehaj i političku uzbuđenost veli-
ke većine našega naroda, sa strahom u srcu pomišljamo na budućnost. Či-
tajući veliku većinu našeg novinstva to se snebivamo nad načinom pisanja;
skoro nema lista u kojemu se ne bi napadalo na naše vjerske svetinje i na
naše crkvene pastire. Pitamo se puni zabrinutosti: kamo će doći narod koji
više ne poštuje svoje crkvene glavare? On će napokon mjesto istine početi
štovati lažne proroke, a iznevjere li mu se oni, obožavat će sam sebe i to će
biti početak rasula jednoga kršćanskog naroda. – Neka nas Gospod očuva
takve nesreće!
Mi – hrvatski katolički Orlovi – borit ćemo se protiv toga. Unaprijed
znamo da je borba teška i preteška. Znamo da će mnogi između nas u toj
orijaškoj borbi i pasti, ali s usklikom na ustima: pobijeđen sam sljedbenik
jedne nikad nepobijeđene ideje.
Većina je javnoga mnijenja protiv nas; mi smo mala, ali odvažna četa
puna duha Božjega. Odredili smo područje našega rada i nastojanja. Zna-
mo što hoćemo: osvojiti hrvatsku katoličku omladinu, pridobiti je za Isusa
Krista.
Što vidimo danas? Velika je većina hrvatske omladine posve neupu-
ćena o zadaći koju ima izvršiti hrvatski narod na ovoj zemlji. Ona je ve-
likim dijelom okupljena u društvima koja su ili protivna vjeri ili koja ne
mare za vjeru. Svjesni katolici znaju da im nema mjesta u društvima koja
napadaju na vjeru. O tom je predmetu kod nas već dosta pisano i zato se
zadovoljavamo upozoriti na knjigu Kulturna načela Sokolstva u Češkoj i
Jugoslaviji (Zagreb, 1920). Svima je jasno da se ovom knjigom osuđuje
Sokolstvo kao takvo bez obzira na nacionalnu ili političku određenost.
Ali jer ima mnogo katolika koji drže da se ta knjiga ne odnosi na Hrvatski
sokol i da Hrvatski sokol nije u biti protukatolička i protuhrvatska organi-
zacija, to im donosimo ovaj članak načelne vrijednosti.

81
 1. ŠTO JE HRVATSKI SOKOL?
H r v a t s k i s o k o l je kulturno-prosvjetna i odgojna organizacija
koja svoj cilj postizava u prvom redu tjelovježbom, a zatim predavanjima,
tečajevima, sastancima, izdavanjem spisa kulturno-prosvjetnog značenja
itd.11 Treba dakle jasno istaknuti da Hrvatski sokol nije nikakva čista gi-
mnastička organizacija; njemu je tjelovježba sredstvo da uzmogne narod
odgajati prosvjetno, rodoljubno i moralno.2
Prema katoličkom nauku Crkva je dobila od Isusa Krista vlast da
čovječanstvo odgaja vjerski i ćudoredno i nikoja se uredba u kojoj se na-
laze katolici ne smije oprijeti blagotvornom utjecaju Crkve ne području
vjersko-ćudorednog odgoja.
Da vidimo koje stajalište zauzima Hrvatski sokol prema Katoličkoj
Crkvi.

a) Idejno stajalište Hrvatskog sokola

Vodstvo si Hrvatskog sokola prisvaja pravo da odgaja svoje članove
ćudoredno. No, jer u tome vodstvu nema svećenika, a ni teološki i filozof-
ski izobraženih katoličkih laika, to vidimo da su njegove idejne smjernice
vrlo nejasne i konfuzne.3

1 Vidi Hrvatski Sokol, 1924., str. 126, § 3.; 1923., str. 64, čl. 3.
2 »Svrha je ‘župe’ gojiti i promicati tjelovježbu i d u š e v n i odgoj da se time podigne tjelesna i
m o r a l n a snaga hrvatskoga naroda …« (H. S., 1924., str. 126; § 2.). Hrvatski Sokol ne smije ovaj
rad ograničiti na puku tjelovježbu svojih članova. Istodobno se jačanjem tijela treba usavršiti i d u š u
hrvatskih sokolova«. (H. S. 1923., str. 261).
»Svrha je Savezu, da goji i širi tjelesne vježbe koje će dizati tjelesnu, duševnu i ćudorednu snagu hr-
vatskog naroda«. (H. S., 1923., str. 64).
»Svrha je društvu da podiže i jača tjelesne i d u š e v n e sile narodne. (H. S., 1923., str. 72).
»I taj će Hrv. Sok. Savez… poraditi… oko preporoda toga naroda radom oko podignuća tjelesnih i
m o r a l n i h sila toga naroda…« (H. S., 1922., str. 85).
»Hrvatski Sokoli smatraju, da je … Hrvatsko Sokolstvo dužno… nastojati… oko d u š e v n o g o d -
g o j a hrvatskoga naroda«. (H. S. ,1922., str. 93).
»Iz toga jasno proizlazi, da je već i sama tjelovježba odgoj ne samo tjelesni, nego i m o r a l n i i du-
ševni« (H. S., 1923., str. 36).
»Hrvatski Sokol kao narodno – odgojna institucija…« (H. S., 1923., str. 40).
3 Vidi npr. konfuzni članak Pere Bakovića: Duhovna snaga hrvatskog sokolstva (H. S., 1924., str.

251). Evo zanimljivih stavaka iz njega: »Budućnost hrvatskoga naroda toliko je osigurana, koliko hr-
vatski narod ima zdravu i jaku djecu, majki, dojilja koje će tu djecu dojiti svojim majčinim mlijekom i
njegovati na majčinim grudima« itd. Uzimlje se da je čista naturalistička podloga uvjet narodne bašti-
ne, a zatim se upliće ovaj stavak: »Sve te osnove i istine … moći će svaki brat i svaka sestra… provesti
na temelju z d r a v i h v j e r s k i h i naučnih istina« (str. 252.). A ni jednom se riječi ne kaže, što se
podrazumijeva pod »zdravim vjerskim« istinama.

82
 b) Negativni vjerski momenti
Budući da Hrvatski sokol prima u svoje redove svakog Slavena bez
obzira na njegovu vjersku pripadnost, to nije čudo što se on stavlja na
interkonfesionalno stajalište koje je Crkva osudila.4 Tom prigodom valja
istaknuti da se Hrvatsko sokolstvo smatra članom velike svesokolske za-
jednice i da je ova izrazito i borbeno protukatolička i protucrkvena.5 Tako
Hrvatski sokol sa simpatijama piše o Češkom sokolstvu6kojemu je geslo
da sokol ne može biti kršćanin.7
Priznati moramo da Hrvatski sokol nije još došao na ono očito borbe-
no protukatoličko stajalište, na kojemu stoji Češki i Jugoslavenski sokol,
ali posve jasno opažamo kako je napustio teren katolicizma i kako vesla
prema obalama slobodne misli. Proučavajući sokolske spise i rad hrvat-
skih sokolova dobivamo dojam da neki upućeni članovi vodstva ne žele
iz taktičkih razloga prekinuti naprečac s katoličkim tradicijama – kako
ne bi naišli na otpor mnogih tradicionalnih elemenata – ali da sistematski
odgajaju omladinu u duhu vjerskog indiferentizma koji neizbježno vodi do
potpunog bezvjerstva.
Sokolska se omladina odgaja kao da Isus Krist nije Bog i kao da on nije
osnovao svoju Crkvu. Crkva se uopće nikada ne spominje. Ako se katkada
i spominje ime Božje, to se odgoj vrši na čistom naturalističkom stajalištu
bez obzira na Božje postojanje.8 Isto se tako od vremena do vremena govo-
ri o vjerskim osjećajima, ali se izričito ne kaže što se pod njima razumijeva
ili se ne tumače u katoličkom smislu.9 Interpretacija vjerskih čuvstava,
kako je čini Hrvatski sokol, temelji se na interkonfesionalnom stajalištu.
Tako se Krista ne smatra Bogom, već samo kao najidealnijim čovjekom,10

4 »Članom može biti svaki Slaven ili Slavenka…« (H. S.,1923., str. 73).
5 Vidi knjigu: Kulturna načela Sokolstva u Češkoj i Jugoslaviji (Zagreb, 1920.): »Svojim osobnim ja
dokazujte i dokažite da ste pripadnici one velike, upravo goleme te sveslavenske organizacije sokol-
ske.« (H.S. 1923., str. 37)
6 H. S., 1924., str. 202. itd.
7 Vesnik Sokolsky, br. 9. od 6. svibnja 1920. i br. 7. od 8. Travnja 1920. (str. 159. i 612. – Vidi: Kult.

načela na str. 7. i 8)
8 »A što je takva godišnja bilanca života poduprta čvrstom voljom i nakanom drugo, nego li utjelovlje-

na težnja za savršenosti, ljepotom života i srećom, koja je napokon prava i j e d i n a zadaća društvena
i moralna… To su sve nedostaci kojih otklanjanje očekujemo od nekuda s gore, s n e b a , to jest
očekujemo bolje, a nismo došli do spoznaje da je to bolje, kako prije rekoh, u nama samima…« (H. S.
1924., str. 48 – 49). Dakle kategorično otklanjanje vrhunaravne moći.
9 »Religioznim pak čuvstvima zadaća je da u duši čovječjoj pobude strahopočitanje, odanost i ljubav

spram najvećeg i najsavršenijeg božanstva – Boga samoga. Religijom se pročišćuje i oplemenjuje ono
religijsko čuvstvo što ga je u duši razvila priroda. Ona je dio naše kulture, te je od neprocjenjive
vrijednosti za moralni razvitak čovjeka. N j o m s e č o v j e k d i ž e u e s t e t s k i i d e a l n i
s v i j e t . « (H. S. 1923., str. 147).
10 »Svi ljudi imaju jednu konačnu svrhu tj. dovinuti se što višoj kulturi, te uzoru svega čovječanstva –

Kristu. (H. S. 1923., str. 126).

83
a njemu se uz bok stavljaju Hus i Tolstoj.11 Posljedice su ovog interkonfe-
sionalnog odgoja sudbonosne po vjeru i po ćudoređe. Tako se ne događa ri-
jetko da se sokoli opijaju,12 da priređuju »plesove do zore«13 i da sokolska
omladina uči »sve plesove od onih figuriranih do onih najmodernijih«.14
Osim toga, Hrvatsko sokolstvo uopće ne shvaća problem koedukacije i
u tom se pogledu čine takve pogrješke te mogu biti sudbonosne po sâm
opstanak hrvatskoga naroda.15
Katolici, koji se nalaze u Hrvatskom sokolu, rade zajednički s najve-
ćim protivnicima Katoličke Crkve16 i na taj način dolaze u protuslovlje s
naukom Katoličke Crkve koja zabranjuje vjernicima da se drukčije vladaju
u javnom, a drukčije u privatnom životu.17 Sokolska društva vrlo često
priređuju u nedjelju izlete tako te onemogućuju djeci da prisustvuju sve-
toj misi, a vladanje je mnogih Sokola u odori dok su se obavljale procesije
pokazalo u zadnje vrijeme posve jasno njihov nehaj prema vjeri. Sentire
cum Ecclesia – osjećanje s Crkvom – to je kod njih već posve iščezlo; inače
ne bismo mogli protumačiti teške uvrede nanesene hramu Božjemu pri-
godom blagoslova zastave zagrebačkog konjaničkog Sokola kada je jedna
žena u crkvi držala glasni govor.18 Pojedina sokolska društva napadaju od
Crkve blagoslovljenu Katoličku akciju19 i u sokolanama daju sklonište žu-
tima (Bjelovar). Žuti svećenici nailaze na simpatije među hrvatskim soko-

11 Hus je ideal savjesti, Sokrat istine, a Tolstoj morala.

12 »Tko se zapovjedi vodstva ne pokori, koga se za vrijeme puta vidi pijanog treba protiv njega disci-
plinatorno postupati… Pošto se proti imperativnoj ustanovi Propisnika j o š u v i j e k g r i j e š i …«
(H. S. 1924., str. 265 – 266)
13 H. S. 1923., str. 250.
14 H. S. 1923., str. 253.
15 Pripovijeda se, da se scene poput one »Dogodilo se koji put… piramida đaka« (H. S. 1923., str.

255), kao što je opisuje gđa Antonija K. Cvijić, a da ova u njoj vidi samo pjesničke strane, još i danas
događaju i još mnogo toga, što prešućujemo, jer se vjerojatno događa mimo volje vodstva.
16 »Na ogromnom prostoru pred (karlovačkim) kolodvorom razvrstale su se sve skupine i tu pozdravi

goste u ime karlovačkog Sokola brat Stjepan Z a g o r a c (otpali svećenik, starokatolik) … Na po-
zdravu zahvalio se u ime svih pročelnik kulturnog odsjeka br. prof. dr. Rudolf H o r v a t (vrlo zaslužni
hrvatski povjesničar i vjerni katolik u privatnom životu). (H. S. 1923., str. 201).
17 »Nije dopušteno vladati se na dva načina: drukčije privatno, drukčije javno, tako da se sluša crkveni

autoritet u privatnom životu, zabacuje u javnome: to bi značilo spojiti dobro sa zlim i staviti čovjeka u
borbu sa samim sobom; dok bi naprotiv uvijek morao biti konsekventan i da se ni u kojoj stvari, ni u
kojoj vrsti života ne udalji od kršćanske kreposti.« (Leon XIII. Immortale Dei, Bonne Presse, II., str.
51). Isto veli Pio X. kod osude S i l l o n a : »Ne znači li to, da su dva čovjeka u Sillonistu: pojedinac
koji je katolik i sillonista, čovjek akcije koji je neutralan (B. Pr. V./str. 134).
18 »Kumu su dovezli… do katedrale, te u velikoj pratnji odveli do glavnog o l t a r a … Kuma je zastavu

ovjenčala prigodnim g o v o r o m …« (H. S. 1924., str. 162).

19 »Sokolstvo ne smije biti štafaža jedne vjerske organizacije, jer je u Sokolu svaki brat mio, koje vjere

bio«. (Požega, 13. VII. 1924.).

84
lima20 i oni se za njih zauzimlju.21 Neki se hrvatski sokoli u ime sokolske
ideje u javnosti zalažu za slobodnu misao,22 napadaju Crkvu i episkopat23
i tvrde da pravi Sokol može biti i ateista.24 Vodstvo Hrvatskog sokola ne
pobija ovu tvrdnju i na taj način pokazuje da se s njom slaže.25 Prema
tome se vidi da su plodovi hrvatskog sokolskog odgoja u vjerskom pogledu
negativni i da bi se i formalno na Hrvatski sokol mogao primijeniti poziv
cjelokupnog katoličkog episkopata od 14. VII. 1921. koji glasi: »Kršćan-
ski roditelji! Stoga se ne ćete čuditi nama biskupima, vašim pastirima,
što smo odmah podigli svoj prosvjed i glas kad smo čuli da se ozbiljno
namjerava odgajati vašu djecu ne u duhu Isusovu, već u duhu sokolskom.
A kakav je to duh sokolski? Kazuje nam to najbolje odrješita i jasna riječ
jednoga Sokola u ime svih u listu Novi rod od 1. XII. 1920. Tu se veli ovo:
»Pa bar je to jasno da nijedan Sokol ne može da bude rimski vjernik, što je
sinonim za duševnog roba… Zaista se sokolstvo i katolicizam isključuje.
I nepošten je onaj koji ikada i pomisli da to zaniječe… jednom zauvijek i
20 2. rujna 1923. pozdravio je otpali svećenik g. Stjepan Z a g o r a c pred karlovačkim kolodvorom
hrvatske sokolove, koji su stigli vlakom iz raznih krajeva i tom je prilikom taj apostat na javnome
mjestu govorio o sokolskim načelima (H. S. 1923., str. 201). - »Prvog utorka otvorio je rad kulturno-
prosvjetnog odbora njegov pročelnik brat Z a g o r a c (apostat), koji je u lijepom prikazu prikazao
zadaće društva oko kulturnog i prosvjetnog odgoja svojih članova«. (H. S. 1923., str. 254). - »Bratu Stj.
Z a g o r c u čestitali smo izbor za načelnika grada Karlovca, moleći ga, neka i na načelničkom mjestu
poradi u korist hrvatskoga Sokolstva.« (H. S. 1924., str. 196).
21 »Čita se dopis st. H. S. u Grđevcu br. S a t l e r a župnika (apostata), koji javlja, da mu crkvene

vlasti čine neprilike radi njegovog sokolstva. Zaključno je u toj stvari intervenirati kod samog zagre-
bačkog nadbiskupa dr. Bauera… Tjedan dana nakon toga izaslanstvo Saveza interveniralo je povoljno
kod nadbiskupa dr. Bauera u pogledu sokolskog starješine br. Satlera, župnika u Velikom Grđevcu.«
(H. S. 1923., str. 275).
22 »Iz klasične Italije sjaju nam u novije vrijeme kao blizanci heroji slobode Mazzini i jurišni osvajač

c r n o g a Rima 1871. Garibaldi u crvenoj košulji«. (Uz 50. god. Hrv. Sok.) (Samoborski list od 15.
VI. 1924.).
23 »Ali kad se nađe jedan metropolit Katoličke Crkve, jedan predstavnik te Crkve u osobi dr. Antuna

Bauera, koji anatemu baca na sve one katolike koji se kupe pod … barjakom hrvatskog Sokola, onda
mi ne možemo šutjeti, jer to smatramo s v i n j a r i j o m i n e m o r a l o m , smatramo nenarodno
i izdajnički…« – Oršanić, sokolaš. (Slobodni čujmo od 18.V.1924.).
24 »Taj odgovor pisao je nekakav p o p o v s k i d r i p a c … Ova je prostota dostojna rimskih slugana i

kaptolskih prilizica. – Ja bi rado znati što ima hrvatski Sokol posla sa Crkvom? Što ima s njim gospodin
Isus ili gospođa Bogorodica? Ta zar nije ovo zaglupljivanje naroda, pa napisao ga i sam biskup?... Iz
ovog cijelog ‘odgovora’ vidi se, da se silom kortešira za Orlove… jer su odgojeni u pravom katoličkom
duhu. Neka im ti i takvi budu, ali je moje uvjerenje, da o v a k a v o d g o j n i j e d a n h r v a t -
s k i s o k o l n i t i m o ž e n i t i s m i j e i m a t i … Niti jesmo, niti možemo biti d u š e v n o
r o b l j e ili ičiji k r e t e n s k i s l u g a n i … Znam ja, da bi mnogi i mnogi na Kaptolu htjeli, da
se uopće decimiraju redovi Hrvatskog Sokola, pa da svi postanu Orlovi i time s k u t o n o š e t m i -
n e , z a g l u p l j i v a n j a , k r e t e n i z m a i i d i o t i z m a … Svaki hrvatski sokol imade svoju
s l o b o d n u m i s a o , svoj slobodni duh i sud, i svaki može biti, ako hoće i a t e i s t … Sokolstvo,
zdravo, narodno sokolstvo nema s vjerom ništa posla… Vjera je privatna stvar pojedinca.« – Urednik
Oršanić, sokolaš. (Slobodni čujmo od 6.VII.1924.)
25 »Skupština ne odobrava pojavu da pojedina braća na nezgodan način bilo s kime kao članovi hr-

vatskog Sokola javno polemišu…« (H. S. 1924., str. 129). Ovo ne znači da ta skupština istodobno
osuđuje ideje brata Oršanića. Kako možda pojedinci u vodstvu H. S. i osuđuju nazore br. Oršanića,
vodstvo kao takvo nije dalo izjave da su te ideje same po sebi nesokolske.

85
jednom za sve Sokole: mi smo u boju ne samo protiv Orlova, nego protiv
pape, kardinala i svih nenarodnih popova.« Zar nisu to najgore zablude
koje se protive jasno obrazloženim istinama što smo ih u početku pro-
motrili? Biste li vi, kršćanski roditelji, smjeli dopustiti da se vaša nejaka
dječica u tom bogumrskom, protukatoličkom duhu odgajaju i napunjaju
mržnjom protiv svećenika, protiv službe Božje, protiv Crkve, protiv Isusa
i Bogorodice, protiv samoga vječnog Boga? Mi biskupi odlučno smo ustali
na takvu opaku namjeru.«26

c) Pozitivni momenti27
Hrvatski sokol osnovan je 5. lipnja 1874. U ono doba je uglavnom sav
javni život hrvatski bio katolički i udruženja onoga doba nisu imala protu-
katolički karakter. Tako je bio prvi privremeni predsjednik Josip Torbar,
svećenik.28 I među članstvom je bilo svećenika.29 Ni danas tradicionalne
veze između Hrvatskog sokola i Katoličke Crkve nisu posve pokidane, no
te veze imaju nažalost čisto formalistički karakter i ne odgovaraju samo-
me duhu Sokolstva. Tako sokolovi »mogu na zahtjev većine svojih članova
sudjelovati korporativno u odorama čak i kod crkvenih obreda, što mnoga
društva i čine«.30 Hrvatski sokolovi katkada korporativno sudjeluju crkve-
nim svečanostima,31 zadušnicama,32 daju si posvetiti zastave33 i slave za
katoličku stvar zaslužne ljude.34 Još danas ima katoličkih svećenika koji
drže tradicionalne veze s Hrvatskim sokolom.35
Istodobno valja priznati da Hrvatski sokol hoće da bude rodoljubnom
organizacijom i da je za nj ljubav k hrvatskoj domovini najuzvišeniji ide-
al.36 Iznad te ljubavi on kao organizacija ne poznaje ništa više. Naravno,

26 Katolički list od 12. VI. 1924. (str. 285) i od 17. VII. 1924. (str. 345).
27 Ovdje završava prvi nastavak članka Interkonfesionalizam objavljen u Katoličkom listu, 16. X. 1924.,
br. 42, str. 513- 516; tekst koji slijedi objavljen je kao drugi nastavak istoga članka u KATOLIČKOM
LISTU br. 43, str. 531 – 532.
28 H. S. 1924., str. 2.
29 Gerdić, Švec (H. S. 1924., str. 120)
30 H. S. 1924., str. 219.
31 »Službu Božju obavio je domaći župnik vlč. g. Borković… Nakon crkvene svečanosti.« (H. S. 1924.,

str. 167)
32 »U 10 sati odslužene su svečane zadušnice, a za vrijeme službe pjevao je pjevački odjel Hrvatskog

Sokola crnu misu…« (H. S. 1924., str. 245)

33 »Nošenje neposvećenih… zastava… ne dopušta Hrv. Sok. Savez« (H. S. 1924., str. 123 i 162)
34 Marko Marulić (H. S. 1924., str. 173), Đuro Arnold (H. S. 1924. str. 101)
35 Vlč. g. Marcel Novak, župnik u Tuhlju (H. S. 1924., str. 267), Mons. dr. Dovranić (H. S. 1924., str.

257), vlč. g. dr. Borković iz Siska (H. S. 1924., str. 167)

36 H. S. 1924. str. 201; 1923. str. 36; 1923. str. 218. (»Naše sokolstvo ima zadaću, da odgoji čovjeka

jaka duhom i tijelom, čovjeka ozbiljna, trijezna i samosvjesna, čovjeka koji će znati ljubiti svoju do-
movinu, za nju se žrtvovati i mrijeti…«). »S obzirom na napadaj u Katoličkom Listu od 12.VI.1924.
br. 24., godište 75 izjavljuje: da kategorično osuđuje bilo kakovo propagiranje bilo koje vjere u sokol-

86
u tom je rodoljublju opasnost što u pozadinu potiskuje sve ostale ideale
i proglašuje narod božanstvom. Ne možemo reći da je sav Hrvatski sokol
u praksi prigrlio taj ideal i to zato jer je sadašnja sokolska generacija još
uvijek plod tisućljetne katoličke kulture, plod naših kršćanskih obitelji.
O p ć e n i t o . – Kada dakle promatramo Hrvatsko sokolstvo, može-
mo ustvrditi ovo: zdrava rodoljubna ideja obavijena je u Hrvatskom sokol-
stvu svom silom zabluda. Temeljna zabluda Hrvatskog sokolstva jest nje-
gov interkonfesionalizam. Ovaj ga neizbježno dovodi do protukatoličkog
stajališta češkog i jugoslavenskog Sokolstva. Hrvatsko se sokolstvo nalazi
još na sredini; u njem ima mnogo plemenitih i požrtvovnih ljudi koji su
plod stare naše katoličke kulture i koji su odgojeni u čisto nacionalnom
duhu, ali ne poznaju vjerske potrebe hrvatskog naroda. No doći će i u
našim zemljama do diobe duhova i tada će se plemeniti elementi pokoriti
smjernicama svete Crkve, a ostali će se priklopiti protukršćanskoj vojsci.
No jer mnogi katolici ne znaju koja opasnost prijeti vjeri i narodu od
tzv. interkonfesionalnih, neutralnih organizacija, kao što je Hrvatski sokol,
to donosimo nauk Crkve kako ga je protumačila Sveta Stolica.

2. ZAMAŠITO ZNAČENJE HRVATSKE SOKOLSKE

REZOLUCIJE O INTERKONFESIONALIZMU
U glasilu Hrvatskog sokolskog saveza od kolovoza 1924. (str. 219)
čitamo sljedeću rezoluciju: »S obzirom na napadaj u ‘Katoličkom listu’
od 12. VI. 1924. br. 24., godište 75., Hrvatski sokolski savez izjavljuje
da kategorički osuđuje bilo kakvo propagiranje bilo koje vjere u sokol-
skim redovima, isto tako kao što dopušta njegovim članovima da može biti
sljedbenik bilo koje vjere.«
Da je Hrvatski sokol vatrogasna ili recimo gimnastička ili sportska
organizacija kojoj je g l a v n i cilj poučiti članove u nekim vještinama i
spretnostima, to mu se s načelnog stajališta sa strane katolika ne bi moglo
mnogo prigovoriti, ali jer je Sokol, kao što smo to dokazali, k u l t u r n a
i o d g o j n a organizacija, to navedena rezolucija posve jasno pokazuje
njegovo izrazito interkonfesionalno stajalište koje je istodobno i protuka-
toličko.

skim redovima, isto tako kao što d o p u š t a n j e g o v i m č l a n o v i m a , d a m o ž e b i t i

sljedbenik bilo koje vjere.

87
 3. OPASNOSTI INTERKONFESIONALNOG
(NEUTRALNOG) ODGOJA
U redovima Hrvatskoga sokola imamo osim katolika uglavnom i ži-
dove te muslimane. Tko se je imalo bavio odgojem omladine i tko poznaje
muslimansku kao i židovsku omladinu, došao je jamačno do ovih zaključa-
ka: kontakt je muslimanske djece s katoličkom opasan za ćudoređe jednih
i drugih. Tko je imao prilike da u Bosni u školskim klupama od svoje
djetinje mladosti provede s muslimanskom djecom, sjećat će se s bolju u
srcu ćudoredno lošeg utjecaja te jadne djece koja u svojoj najranijoj dobi
mnogo toga vide kod kuće i onda pripovijedaju ostalim đacima u školi. Da
je muslimanski obiteljski život u Bosni vrlo razrovan, priznat će svatko tko
poznaje bosanske prilike. – Što se tiče Židova, to treba uzeti u obzir rasni
moment. Narod židovski ima druga naravna obilježja negoli hrvatski i u
mnogo slučajeva valja primijeniti na nj druga odgojna sredstva negoli na
hrvatske mladiće. – Na taj način ne mislimo reći da muslimani ili pristaše
koje druge vjeroispovijesti nisu Hrvati ako se takvima priznaju; želimo
istaći da njih valja odgajati u zasebnim skupinama, a ne zajedno s kato-
licima. Uzmimo jedan primjer: svaki razboriti čovjek, pa i samo vodstvo
Hrvatskog sokola, priznaje da je zdrava obitelj temelj narodnom životu. U
obitelji se djeca uče poštivanju starijih i samozataji. Ove su dvije obiteljske
kreposti, tj. poštivanje zakonite vlasti (autoriteta) i požrtvovnost, istodob-
no i dvije rodoljubne kreposti. Ali kako ćete u istome društvu istodobno
odgajati katoličku i muslimansku omladinu? Dok katolici tvrde da se obi-
telj sastoji od jednoga muža i jedne žene koji do konca svoga života moraju
u zajednici živjeti i zajednički odgajati svoju djecu, to muslimani tvrde
da jedan muž može imati više žena i da jedan muž može otpustiti svoju
ženu i uzeti drugu. Prosudite sami može li se provoditi takozvani inter-
konfesionalizam – međuvjerstvo – u jednoj narodnoj odgojnoj organizaciji.
A ipak svaka narodno-odgojna organizacija mora u prvom redu posvetiti
svu svoju pozornost obiteljskom odgoju. Hrvatski sokol prelazi šutke preko
tog pitanja; njegov rad nije sazdan na čvrstim temeljima. Svoje uspjehe
mora pripisati današnjim vremensko-političkim prilikama. Sam je skau-
tizam ovaj obiteljski odgoj mnogo dublje shvatio od Hrvatskog sokola.
– Napomenimo još jedno: bliski saobraćaj muške omladine sa ženskom
u redovima Hrvatskog sokola pogubno djeluje na ćudoredni odgoj obih
spolova. Same vođe Hrvatskog sokola, kojima je istinski stalo do odgoja,
imaju o tome više iskustava negoli mi i zato prelazimo preko tog područja.
Napokon reći ćete: ta u Hrvatskoj su skoro sami katolici u sokolskoj
organizaciji i radi toga im ne prijeti nikakva opasnost. Dobro slušajte, ka-
tolici, što nam o tome veli sv. Crkva, koja je »stup i uporište istine« (1 Tim

88
3,15), kojoj je zadaća da ljudski rod čuva od zabluda u koje vrlo lako pada
uslijed sklonosti naravi na zlo. Crkva istinu govori, pa makar cijeli svijet
tvrdio protivno i radio drukčije.37

4. POJEDINCI I DRUŠTVA
MORAJU JAVNO ISPOVIJEDATI SVOJU VJERU

a) Pojedinci
Katolici, koji se nalaze u Hrvatskom sokolu, vele da svaki čovjek može
biti u kojemu drago društvu, da se to ne tiče vjere i Crkve, dok on pri tom
ne zanemaruje svoje vjerske dužnosti, ide na misu, prima sakramente itd.
No Crkva drukčije misli. Nju je ustanovio Krist da vodi sav ljudski rod
k vječnoj sreći i da u pitanjima vjere i ćudoređa bude učiteljicom. Svaki
ljudski čin, bio on javni ili privatni ukoliko se ovaj odnosi na ćudoređe,
spada pod njezin sud. Evo što veli papa Pio X.:
»Štogod kršćanin radi, pa i u stvarima koje se tiču zemaljskih inte-
resa, ne smije zanemariti vrhunaravna dobra i treba da sve upravi prema
najvišem dobru (Bogu), kao svome zadnjem cilju, prema propisima kr-
šćanske mudrosti; svi pak njegovi čini, ukoliko su dobri ili zli s obzirom
na ćudoređe, tj. slažu li se ili ne slažu s naravnim ili božanskim pravom,
potpadaju pod sud i vlast Crkve.«38
Članovi Hrvatskog sokola ne smatraju svoje udruženje pomoćnikom
Božjim pri ostvarenju njegova kraljevstva na zemlji; oni ne žele podrediti
svoje čine sudu ili vlasti Crkve ukoliko su ti čini dobri ili zli s obzirom na
ćudoređe. Oni, jednom riječi, izmiču ispod vjersko-moralne vlasti Crkve,
koju ova ima od samoga Boga.
Recimo još i ovo katolicima koji se nalaze u Hrvatskom sokolu. Sami
priznaju da se danas sa svih strana navaljuje na vjeru. Zar misle da je do-
pušteno u tako odlučnom času biti u »interkonfesionalnom« ili »akonfe-
sionalnom, »neutralnom« (koji se ne brine za vjeru) društvu? Evo im od-
govora:
»Ali, kao što veli Sveti Toma: ‘Svatko je d u ž a n j a v n o i s p o -
v i j e d a t i s v o j u v j e r u , bilo da poučava ili bodri ostale vjernika,
bilo da odbije navale nevjernika’ (S. Thom., II.–II., Quaest. III., art. II., ad
2). Povući se pred neprijateljem i šutjeti, dok se sa svih strana diže buka
protiv istine, vladanje je čovjeka bez značaja ili onih koji dvoje o istinitosti

37 Ovdje završava drugi nastavak članka Interkonfesionalizam objavljen u Katoličkom listu, br. 43,

1924., str. 531 – 532. Tekst koji slijedi objavljen je kao treći nastavak istoga članka u Katoličkom listu
br. 44, 1924., str. 548 – 550.
38 Pio X., Enciklika Singulari quadam od 24. IX. 1912. (B. Pr., VII., p.273)

89
svojeg vjerovanja. U oba je slučaja takvo ponašanje sramotno i ono vrijeđa
Boga; ono se ne da složiti sa spasom svakoga i sa spasom svih; ono je samo
neprijateljima vjere u prilog; jer ništa ne daje toliko odvažnosti nepošteni-
ma kao slabost dobrih.«39
Ne osuđuju li ove riječi pape Leona XIII. posve jasno sokolski inter-
konfesionalizam?

b) Društva
Vidjeli smo tako da svaki katolik mora kao pojedinac u javnome živo-
tu zauzeti stajalište uvjerenog borbenog katolika. Ali ne samo pojedinac,
nego i svako društvo u kojemu se nalaze katolici. Evo, kako npr. veliki
Leon XIII. govori o najvećemu naravnom društvu i naučava da i ono mora
javno ispovijedati katoličku vjeru:
»Jer se političko društvo (država) osniva na ovim načelima (pošti-
vanja autoriteta, koji je prema Rim 13,1–2 božanska ustanova40), jasno
je da ovo svakako mora j a v n i m i s p o v i j e d a n j e m v j e r e da
zadovolji mnogobrojnim i važnim dužnostima koje ga vežu s Bogom. – Ako
priroda i razum svakome pojedincu zapovijedaju da poštiva Boga na svet
i vjerski način, jer smo u njegovoj vlasti i jer smo izišli iz njega, te se mo-
ramo vratiti k njemu, to one (priroda i razum) podređuju istome zakonu
građansko društvo (civilem communitatem). L j u d i , z a i s t a p o v e -
zani vezama zajedničkog društva, ne ovise ni-
m a l o m a n j e o d B o g a n e g o l i k a o p o j e d i n c i : društvo
se mora barem u istoj mjeri kao pojedinci zahvaliti Bogu od koga dobiva
svoje postojanje, koji ga uzdržava, od kojega dobiva bezbrojno mnoštvo
svojih dobara. Isto tako kao što nije nikomu dopušteno da zanemari svoje
dužnosti prema Bogu i jer je najveća od svih dužnosti da duhom i životom
(moribus) prigrlimo vjeru, i to ne onu koja bi se nekomu bolje sviđala, već
onu koju je Bog odredio i za koju nam je dao sigurne i nedvojbene dokaze
da je jedina istinita među svima, i s t o s e t a k o d r ž a v e ( c i v i -
tates) ne mogu, bez zločina, ponašati kao da
B o g n e b i u o p ć e p o s t o j a o , ili da odbace brigu za vjeru, kao
da je ova strana ili da ne donosi nikakve koristi, ili da indiferentno prama
simpatijama pripuste jednu između njih; poštivajući Boga, države moraju
svakako točno slijediti pravila i način po kojemu Bog hoće da bude čašćen
i koji je on sam pokazao.

39 Leon XIII. Enc. Sapientiae christianae od 10. I. 1890. (B. Pr. II., str 273. Vidi isto, str. 286).
40 Neka svaka duša bude podređena višim moćima. –Nema vlasti, koja nije od Boga. – Tko se dakle
opire vlasti, opire se Božjem poretku i koji mu se opiru na se navlače osudu.

90
 Vladarima mora dakle biti sveto ime Božje i moraju staviti među svo-
je najglavnije dužnosti da promiču vjeru, da je štite svojom dobrohotnosti,
da je stave pod okrilje autoriteta i vlasti zakona i ne smiju ništa ustanoviti
ili odrediti što bi se protivilo njenoj neporočnosti. To duguju i građanima,
čiji su poglavari. R o đ e n i s m o z a i s t a i p o d i g n u t i m i s v i
ljudi radi jednoga najvišega i konačnoga cilja
prema kojemu valja upraviti sve odluke i čiji se
cilj nalazi u nebu izvan krhkoće i kratkoće ži-
v o t a . I budući da od toga posvuda zavisi potpuna i savršena sreća ljudi,
od najvećega je interesa za svakoga da postigne taj naznačeni cilj. Kako je
dakle građansko društvo bilo ustanovljeno radi zajedničke koristi, ono se
mora brinuti štiteći opće blagostanje, za dobrobit građana na taj način, da
ono ne samo da ne donosi ništa što bi vjeri bilo na štetu, već joj mora da
priteče u pomoć sa svim olakšicama kojima raspolaže, da građani zadobiju
i steknu ono najviše i nepromjenljivo dobro za kojim svi po naravi teže.
Prva je između ovih dužnosti da svojim utjecajem djeluju da se sveto i
neporočno služi vjeri čije dužnosti povezuju čovjeka s Bogom.«41
Kada to sv. Crkva traži od države, tog najvećeg društva, to ona traži
isto tako javno poštivanje i priznavanje katoličke vjere i od svakog pojedi-
nog sokolskog društva u kojemu se nalaze katolici.

c) Konfesionalnost organizacije
Iz gore navedenog razloga Crkva od katolika traži da osnivaju katolič-
ka udruženja. Ona to traži i iz drugog razloga: velika je opasnost za vjersko
osvjedočenje katolika ako se redovito druže s nekatolicima. Crkva zato
hoće da i sami sindikati – dakle udruženja, koja se brinu za materijalno
blagostanje radnika – budu čisto katolički:
»Što se tiče radničkih društava, premda idu za tim da članovima ste-
knu probitke ovoga života, ipak treba najviše odobriti te kao najpodesnija
za pravu i solidnu korist smatrati takva društva koja su o s n o v a n a n a
temeljima katoličke vjere i koja otvoreno slije-
d e C r k v u k a o s v o j u v o d i t e l j i c u . To je ono što smo već
i mi izjavili više puta kada se kod raznih naroda za to pružila prigoda.
Odatle slijedi da treba osnivati i svim silama pomagati ovakva u d r u ž e -
n j a , k a k o v e l e , k a t o l i č k e k o n f e s i j e , stalno u katolič-
kim krajevima i uz to i u drugima svima, gdje se vidi da se može preko njih
pomoći raznim potrebama članova. Niti bi se – ako se radi o onim udru-
ženjima k o j a s e t i č u d i r e k t n o i l i i n d i r e k t n o v j e r e

41 Immortale Dei od 1.XI.1885. (B. Pr. II., str. 21 – 23)

91
ili ćudoređa – ikako moglo odobriti, u onim
istim krajevima, koje sad spomenusmo, kada bi
se promicala i širila mješovita udruženja, tj.
k o j a s e s a s t o j e o d k a t o l i k a i n e k a t o l i k a . Jer se, da
druge ne spominjemo, c j e l o v i t o s t v j e r e n a š i h k a t o l i k a i
njihov pravedni posluh prema zakonima i zapo-
vijedima Katoličke Crkve nalaze u pogibelji po-
r a d i d r u š t a v a t e v r s t e ili bi se mogli radi njih naći u pogibelji.
Stoga preradosno obasipljemo svakom hvalom čisto katolička radnička
udruženja kolikogod ih ima u Njemačkoj i na srcu nam je da uspiju u sve-
mu što poduzimaju za dobrobit radničkih masa, želeći im sve bolji porast.«
Kada je Crkva tako strogo prema radničkim društvima, koja nemaju
poglavito odgojno značenje kao Sokol i u kojemu se nalaze odrasli ljudi,
razumljivo je da ona nikako ne odobrava interkonfesionalna odgojna omla-
dinska društva.

5. INTERKONFESIONALIZAM
d) Interkonfesionalizam je u službi framasona
Svima je poznato da je Crkva osudila takozvane framasone koji vode
borbu proti Kristovoj Crkvi (Leon XIII., Enciklika Humanum genus). Kato-
lik, koji bi stupio među te ljude, izopćen je iz Crkve; svećenik mu ne dolazi
na pokop itd. I upravo Hrvatski sokol, koji se postavio na stajalište »inter-
konfesionalizma«, stavio se – svjesno ili nesvjesno – u službu framasona:
»Štoviše, (framasoni) otvarajući svoje redove svim mogućim ljudima,
došli oni iz koje mu drago vjere, iz toga slijedi da oni samim djelom pre-
poručuju v e l i k u z a b l u d u n a š e g a v r e m e n a , d a t r e b a
brigu za vjerske stvari staviti među indiferen-
t n e s t v a r i i da nema razlike između raznih vjera. Već je samo ovo
načelo dovoljno da uništi sve vjere i poglavito katoličku jer budući da je
ona jedina istinita, to ne može bez skrajnje nepravde biti izjednačena s
ostalima.«42
Evo, katolici koji se nalaze u Hrvatskom sokolu služe framasonima;
vuku jaram s nevjernicima. Duh je interkonfesionalne organizacije protiv-
nik duhu Isusa Krista.

42 Leon XIII. Enc. Humanum genus od 20.IV.1884. (B. Pr., I., str. 255)

92
 e) Na temelju se interkonfesionalizma
ne može dobro odgajati narod
»Vi posve ispravno hoćete, veli jedan drugi dokument Svete Stoli-
ce, da svi načini rada, koji su zaista sposobni da, baveći se ekonomskim
pitanjima odgojem elita, postignu veliko dobro i da se odlučno udalje od
k o b n o g a n a č e l a v j e r s k e n e u t r a l n o s t i i poprime u dis-
ciplinarnoj slozi katolički karakter pun točnosti i jasnoće. Z a i s t a s e
uzalud pomišlja da se obnovi društvo i istin-
ski poboljša sudbina naroda ako se istodobno
izbjegava položiti kao temelj socijalnoj akciji
d u h v j e r e i k r š ć a n s k e l j u b a v i .«43

6. KATOLIČKU JE OMLADINU DOPUŠTENO ODGAJATI

SAMO U KATOLIČKOM DUHU

a) Vjerski odgoj omladine

Obitelj ima u prvom redu zadaću da se brine za odgoj djece. Obitelj
je prva stanica naravnoga ljudskog poretka; ona je bila prije naroda i prije
države i zato ima više prava negoli narod i država. Roditelji su u prvom
redu odgovorni za odgoj svoje djece. Škola i organizacija ima samo da
nadopuni roditeljski odgoj. A jer katolički roditelji moraju svoju djecu da
odgajaju u katoličkom duhu, to škola i društvo mora da nastavi s tim kato-
ličkim odgojem. Evo što papa Leon XIII. piše o tom predmetu mađarskim
biskupima:
»Ne će biti od manje koristi za narod ako se ljudi iskreno i mudro
pobrinu za odgoj omladine od prvih dana djetinje mladosti. Takav je danas
tijek vremena i običaja da velik broj ljudi svim silama nastoje otrgnuti
mladost koja uči, ispod nadzora i najblagotvornije kreposti Crkve. Žele se
i traže se sa svih strana škole, koje se zovu neutralnima, mješovitim, laič-
kim, s nakanom da u č e n i c i o d r a s t u u p o t p u n o m n e z n a -
nju najsvetijih stvari i bez i najmanje brige za
v j e r u . Jer je ovo zlo daleko raširenije i veće negoli lijekovi, vidi se gdje
se množi jedan naraštaj koji se ne brine za dobro duša, koji n e p o z n a -
j e v j e r u , a č e s t o j e b e z b o ž a n . Uklonite tako veliku nesreću
od vaše Ugarske, časna braćo, i posvetite tome svu vašu brigu, svu vašu
gorljivost. O d g a j a t i v a l j a o m l a d i n u o d d j e t i n j s t v a u
ć u d o r e đ u i m u d r o s t i k r š ć a n s k o j ; to je jedna stvar koja

43 Pismo Card. Merry del Vala g. Louis Durandu, Quest. Act., t. c. XIII., str. 356 (Brun str. 438)

93
se tiče danas, više negoli koja druga, ne samo Crkve, već i Države. To je
što potpuno razumiju svi oni koji imaju zdrave ideje; također se vidi na
mnogim mjestima velik dio katolika, kako se živo brinu za dobar odgoj
omladine i da ovi posvećuju ovome djelu najglavniji i neprekidni udio svo-
ga djelovanja i da se ne dadu zastrašiti od veličine žrtava i posla…«44
To što veliki papa veli o školama, dade se doslovno primijeniti i na
druga odgojna društva. Hrvatski sokol priznaje da su mu sve vjere jednake
i da se ne brine za vjerski i ćudoredni odgoj svojih članova: on spada dakle
pod papinu osudu.

b) Roditelji ne smiju slati djecu u interkonfesionalna društva

Sama narav daje roditeljima pravo i dužnost da se brinu za odgoj
svoje djece. Crkva im zabranjuje da šalju svoju djecu u interkonfesionalne
organizacije:
»Istodobno nemojte sustati opominjući glavare obitelji i naglašujući
im d a n e d o p u s t e s v o j o j d j e c i p o h a đ a n j e š k o l a u
kojima kršćanskoj vjeri prijeti opasnost.«45
Crkva u tom pogledu zna biti tako stroga da brani roditeljima p o d
p r i j e t n j o m i z o p ć e n j a da šalju svoju djecu u takozvane neutral-
ne škole. To je na pr. odredio treći plenarni Koncil u Baltimoru.46 Koji će
katolički roditelji nakon svega toga moći da ustvrde da smiju slati svoju
djecu u Hrvatski sokol?

7. KATOLICI MORAJU VOJEVATI UNUTAR ORGANIZACIJA

KATOLIČKE AKCIJE
Mnogi će reći: Crkva toliko toga brani, a napokon što ona dopušta?
Kada veli da katolik ne smije biti u jednoj narodnoj interkonfesionalnoj or-
ganizaciji kao npr. u Hrvatskom sokolu, a gdje će biti? Istina je: Crkva voli
sve ljude bez obzira na njihovu narodnost i političku pripadnost. Ona često,
da izbjegne još većemu zlu, ne traži ono što bi imala pravo zatražiti. Tako bi
Crkva prema kanonima 1399 (3.6.9), 1384 (2) i 1465(2) mogla zabraniti
hrvatskim katolicima čitanje novina Slobodni dom, Hrvat, Jutarnji list, No-
vosti, Obzor i drugih, koje podlo napadaju same zastupnike Božje u našem
narodu. To Crkva ne čini jer katolici kod nas još nemaju svoga katoličkog
dnevnika koji bi mogao nadomjestiti gore spomenute novine.

44 Leon XIII. Enc. Quod multum od 22. VIII. 1886. (B. Pr., II., str. 93)
45 Isto
46 Vidi: Baur–Rieder: Die päpstl. Enzykliken und ihre Stellung zur Politik, str. 36; Herder

94
 No posve je druga stvar glede sokolskih društava. Hrvatski katolici
imaju svoju Orlovsku organizaciju koja daje sve ono što daje Sokol, ali koja
svoj rad temelji na načelima katoličke vjere i katoličkog ćudoređa. Katolik
pojedinac nema prava da bira po miloj volji: Orao ili Sokol. On mora ući u
Orao ako želi da vojuje za kršćanski preporod svoga naroda.

a) Svaki katolik mora biti vojnik Kristov

Budući da se neprestano vodi borba s paklenim silama koje hoće uni-
štiti Crkvu i koje su odlučile otrgnuti hrvatski narod iz zagrljaja katoličke
vjere, vjere djedovske, to je svaki pojedini hrvatski katolik dužan biti voj-
nik Kristov:
»Iz toga slijedi da svi koji ljube razboritost tijela, a koji se prave kao
da ne znaju, da s v a k i k r š ć a n i n m o r a b i t i j u n a č a n v o j -
n i k K r i s t o v koji misle da će zadobiti nagrade obećane vjernicima
živeći kao kukavice i ne sudjelujući u borbi, ti ne samo da nisu sposobni da
zaustave nasrtaj vojske zlih, već je potpomažu.«47

b) Bez organizacije katolik ne može vjerovati

I jer je nemoguće sam se oduprijeti zlu, to se katolici moraju udružiti
u katoličkim udruženjima kao što su npr. orlovska društva:
»Iz toga slijedi da je Crkva to potpuno društvo, koje nadvisuje svako
društvo, dobila od svoga Osnivatelja zadaću da vojuje za spas ljudskoga
roda kao v o j s k a p o d z a s t a v a m a (Pj 6,10). Ovaj se organizam i
ova ustanova kršćanskoga društva ne može promijeniti. N i j e d o p u -
šteno ni jednome od njezinih članova da radi po
svojoj volji i da izabere način koji mu se sviđa
d a b o l j e v o j u j e . Zaista rasiplje, a ne sakuplja, tko ne skuplja s
Crkvom i Isusom Kristom i oni se uistinu bore proti Bogu koji se ne bore
u njegovim redovima i redovima Crkve.«48
Orlovska organizacija bori se u redovima Crkve: ona pomaže Crkvu
u njenom radu oko širenja kraljevstva Božjega u javnome životu. Hrvatski
se sokol bori izvan redova Crkve i na nj se mogu primijeniti riječi Spasite-
ljeve: »Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa«
(Lk 11,23).

47 Leon XIII. Enc. Sapientiae christianae od 10.1.1890. (B. Pr., II., str. 287)
48 Isto, str. 277

95
 c) Crkvi treba dati odlučno mjesto u svakoj odgojnoj organizaciji
u kojoj se nalaze katolici
Isus Krist je dao biskupima naređenje da naučavaju kršćanske istine i
da uče narod kako će ih držati. Svećenici su izaslanici biskupa; sam Bog im
je podijelio pravo da naučavaju. Sokolska organizacija njima oduzima to
pravo; Orlovska organizacija im ga priznaje. Uvjereni katolik zato ne može
birati, njegovo je mjesto među katoličkim Orlima.
»Zaista, ova veza sinova Crkve međusobno, vjernika sa svećenicima,
vjernika i svećenika s biskupima, vjernika, svećenika, biskupa s najvišim
Pastirom čini našu snagu. I ova je snaga već pobjedonosna, pa makar se
još činilo da smo pobijeđeni i potlačeni jer gdje je sloga, jest ljubav, gdje
je ljubav, jest mir, gdje je mir, jest Gospod i ako je Bog s nama, tko će biti
protiv nas.«49

ZAKLJUČAK
Saznali smo sada nauku o interkonfesionalnim organizacijama. Cr-
kveni nauk u pojedinim biskupijama ima pravo protumačiti pojedini bi-
skup. I ovo tumačenje nije izostalo. List što ga je poslao preuzv. g. dr.
Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, dne 5. V. 1924. Hrvatskom orlov-
skom savezu jasan je dokaz uvjerenim katolicima da im nema mjesta ni u
Jugoslavenskom, a ni u Hrvatskom sokolu. Evo najznačajnijih izvadaka iz
toga lista:
»Sveta Crkva koju vodi Duh Sveti određuje po Svetoj Stolici da se
odgoj mora vršiti pomoću ustanova koje stoje na i z r a z i t i m v j e r -
skim i ćudorednim katoličkim načelima. Ona
traži od svojih vjernika da posvuda izričito i
j a s n o i s t i č u s v o j k a t o l i č k i k a r a k t e r ; i s velikim ne-
povjerenjem promatra ne samo društva koja u svojem programu iznašaju
načela oprečna sv. vjeri katoličkoj, nego – sjećajući se riječi Spasiteljevih:
»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa« (Lk
11,23) – i ona tzv. n e u t r a l n a koja ne vodeći r a č u n a o v j e r i
govore da vjera spada u crkvu, a ne u javni ži-
v o t . Kobne li zablude, predragi sinovi, kao da je moguće odgajati bez
ustaljenih vjerskih i ćudorednih načela, kobne li zablude, kao da svako
udruženje kao takvo nije dužno odati čast Stvoritelju naravnoga poretka
koji od ljudi, društvenih bića, traži da se ujedinjuju i zajedničkim silama,

49 Pio X. Govor francuskim hodočasnicima 16. IV. 1910. (B. Pr., V., str. 220.)

96
potpomažući se međusobno, nastoje da se usavrše vjerski, ćudoredno,
umno, socijalno, tjelesno.«50
Svakome je jasno da preuzv. g. Nadbiskup ovim listom osuđuje za
svoju nadbiskupiju sve one organizacije koje poput Hrvatskog sokola ne
vode o vjeri računa i odgajaju katoličku omladinu bez »ustaljenih vjerskih
i ćudorednih načela«.
Pokazali smo da, unatoč nekih pozitivnih elemenata kojih ima u Hr-
vatskom sokolu, katoliku nema mjesta u njemu. Mogli bismo također do-
kazati da ni pravom Hrvatu nema mjesta u tzv. Hrvatskom sokolu i to zato
jer su naši djedovi umirali za vjeru katoličku i smatrali je svojim najdrago-
cjenijim narodnim amanetom. Svi se oni, koji odbacuju tu vjeru i život po
njoj, odriču svoje narodne prošlosti i veličine.51

* * *
Roditelji koji šalju svoju djecu u Hrvatski sokol preuzimaju na se
veliku odgovornost. Odgovornost je to pred Bogom kojemu će morati
dati račun o odgoju svoje djece, a odgovornost je i pred samom njihovom
djecom kojoj moraju osigurati vječnu i vremenitu sreću. Nekršćanski im
odgoj Hrvatskog sokola za to ne može dati jamstva. Što se tiče samog
vodstva Hrvatskoga sokola, i to onih koji su još prožeti plemenitom ljubavi
prema svojoj domovini i hrvatskome narodu, neka se malo zamisle nad
ovim redcima; neka pomisle da iz njih ne govori mudrost jednoga čovjeka
i jednoga vijeka, već da se oslanjaju na tisućljetno iskustvo kršćanske filo-
zofije i teologije i na smjernice nepobjedive Crkve Kristove. Neka prouče
duh Orlovstva! Uvjerit će se da je jedino u organizaciji koja se temelji na
načelima kršćanskog ćudoređa i katoličke vjere zalog prave obnove hr-
vatske omladine. Dao Bog da ih proslava Tomislavova upozori na veličinu
naše povijesti, koja je kršćanska, i da zavole duh rimski i duh katolički koji
je stvorio od našega naroda jednu veliku etičku cjelinu u mozaiku drugih
kulturnih naroda. Zar ne vide da je između duha katoličkog i duha sveso-

50 Upozoravamo poradi potpunosti još na slijedeće dokumente o interkonfesionalnoj organizaciji:

Quanta cura (1864; Bonne Presse, str. 29); Quod multum (1886; Br. Pr., str. 93); Rerum novarum
(1891.; B. Pr., III. str. 63); List Leona XIII. Mgru Fava od 22.VI.1892. (Doc. Cath. 14.VI.1924.; str.
1491 – 1492.); Longiqua oceani (1895.; B. Pr. IV., str. 175); Poljskim biskupima (IV. str. 64), Pio X.
(19. III. 1904., I., str. 114); Pieni l’animo (1906., II. str. 211), Exhortatio ad Clerum (1908.; VI. str.
48 – 49), Singulari quadam (1912., VII. str. 272, 275 – 276, 276 – 277), Acta Ap. Sed. (VIII., str.
67), Alocutia od 27. 5. 1914. (VIII., str. 67), Mgru Pifflu od 26.I.1914. (VIII., str. 122), Pisaniu od
15.X.1921. (Acta Ap. Sed. 1922., str. 7 – 11); Doc. Cath. od 4. III. 1922., str. 534.
51 Tako tjednik Glas Međimurja i Zagorja od 15. listopada 1924. donosi vijest (str. 3), da je čakovečka

policija n a s r a m o t i uhvatila u gostioni Bagola tri hrvatske sokolice i jednog »poznatog perjaša,
koji se uvijek šeta čakovečkim ulicama s vučjakom« i da ih je zatvorila. Čakovečki Hrvatski Sokol bio
bi dužan da tuži navedeni tjednik, ako je ta vijest neistinita.

97
kolskog nepremostiv jaz i da Crkva neće mirovati dok ne uništi protukr-
šćanski duh u svesokolstvu. Premda Hrvatsko sokolstvo kao organizacija
još nije zastranilo u tolikoj mjeri kao Sokolstvo drugih naroda, ono ipak
danas preko interkonfesionalizma vodi narod k ateizmu. Još nije kasno da
se vođe Hrvatskog sokola trgnu i da zaustave propast svoga roda. Neka se
sjete mučeničke povijesti hrvatskoga naroda i neka priznaju da su se kroz
sva duga stoljeća katolicizam i hrvatstvo u neku ruku nadopunjavali, kao
i priroda i Milost, kao naravni svijet i vrhunaravni. Kada oni spoznaju tu
činjenicu, tada ćemo moći poraditi zajedničkim silama na slavu Božju i
blagostanje našega naroda. No, hrvatski su orlovi međutim prisiljeni da
sami stupaju i da sami vojuju bojeve Gospodnje mrzeći iz dna duše zablu-
de, a ljubeći svim mladenačkim žarom svu braću otkupljenu dragocjenom
krvlju Isusovom.

98
 NA ADRESU »HRVATSKOG SOKOLA«
KATOLIČKI LIST, Zagreb, br. 2., 15. I. 1925., str. 20–21

Glasilo Hrvatskoga sokolskog saveza obazire se u 12. broju prošlo-

ga godišta (str. 888.) na članke koji su izlazili u Katoličkom listu i koji
su posebno tiskani u knjižici Hrvatsko Sokolstvo s katoličkog stajališta
(Interkonfesionalizam). Anonimni pisac toga članka1 među ostalim kaže
i ovo: »…da u vodstvu nema katoličkih svećenika, da je Sokolstvo uopće
protukatoličko, da omladinu svoju odgaja sistematski u vjerskom indife-
rentizmu, da je kontakt sa Židovima i Muslimanima opasan za katolički
odgoj, da saobraćaj muške i ženske omladine djeluje nećudoredno na od-
goj mladeži, da Sokolstvo izmiče ispod vjersko-moralne vlasti Crkve i da
prema tome nijedan roditelj ne smije svoju djecu slati u Hrvatski sokol
već samo u Orle, to su floskule jednog zagrižljivog katoličkog askete«.
Zatim se kaže u članku kako ne stoji da »Sokolstvo vodi danas svoj narod
preko interkonfesionalizma ateizmu« jer će to priznati svatko »tko samo
bolje poznaje našu hrvatsku sokolsku organizaciju, s kojom dapače simpa-
tiziraju i mnogi hrvatski katolički svećenici«.
Vrlo se čudimo neopreznosti pisca ovoga članka kojemu je antipa-
tična ličnost katoličkog askete dok Katolička Crkva kaže da su joj askete
najmilija djeca. No, nažalost gospodin pisac ni ne zna što je to asketa jer
inače ne bi označio taj pojam oznakom zagrižljiv; jer asketa i zagrižljiv dva
su protuslovlja. Neka gosp. pisac uzme prvi ovogodišnji broj lista Za vjeru
i dom; neka pročita članak Askeza (str. 2). Tamo će naći i sljedeći stavak:
»Askeza – (askezis) – znači lijepo, fino.“ »Neuki naime i zlobni ljudi nari-
sali su čovjeka, kost kožu, kako se nemilice bičuje, kako od slabosti pada i
na po mrtav bulji u daljinu ili oborivši svoje oči nepomično zuri preda se.
Pod tu sliku napisaše riječ ‘askeza’... Ali je prava sramota kad ljudi, rođeni
i odgojeni u Crkvi, prikazuju askezu i asketa strašilima i to svoje naopako
poimanje prišivaju kršćanskome shvaćanju o askezi.«
Zato, da budemo načisto o značenju našega natpisa, valja znati njegovo
pravo značenje. Askeza – (askezis) – znači lijepo, fino izrađivanje... Onaj
čovjek koji savjesno upotrebljava sredstva da se razvije u potpunoga čovjeka

1 Članak je objavljen u Glasilu Hrvatskoga sokolskog saveza.

99
kršćanina jest »asket«. Kako vidimo, riječ »asket« označuje d i v n o i d e -
a l n o č o v j e č j e n a s t o j a n j e . Svaki kršćanin treba biti asket.
Hrvatsko Sokolstvo kaže kako nije protiv vjere, a istodobno izjavljuje
da mu divna pojava askete, kako ga Katolička Crkva shvaća, nije simpatič-
na. Očite li nelogičnosti! I gospodin pisac toga članka još se usuđuje reći
da to nekršćansko poimanje ne vodi postupno do ateizma. Ili moguće g.
pisac misli kako se može biti »odličnim katoličkim svećenikom«, a pro-
tivnikom askeze? Možda g. pisac misli na g. Marka Kalođeru koji se ne-
davno potpisao na svojoj knjizi o Starokatolicizmu s pridjevkom katolički
biskup? A ako g. pisac možda misli da se nalazi jedan jedini pravi katolički
svećenik koji se slaže s njegovim člankom i sa smušenim duhom Hrvat-
skog Sokolstva koji te njegove izvode prožimlje, neka nam ga imenuje. Mi
smo im spremni za uzvrat navesti sve mnoštvo svećenika koji bodre orlov-
sku organizaciju i rade za nju i koji se ne stide u svečanim zgodama uresiti
svoje grudi orlovskim znakom.
Također nam je žao što g. pisac predbacuje preuzvišenomu g. nadbi-
skupu dr. Baueru i visokomu kleru kako se nisu skandalizirali što je prigo-
dom posvete zastave konjaničkoga Sokola u katedrali govorila supruga g.
gradonačelnika. Ne ulazeći u osobna pitanja s obzirom na kumu zastave
– jer se vjerojatno dogodilo bona fide – jasno je da takvi svjetovni govori
spadaju izvan crkve, a ne u crkvu i kako preuzv. g. nadbiskup jamačno
ne bi takvo što dozvolio da je prije toga saznao što se sprema. I jer je bio
stavljen pred gotovu činjenicu, to vrijedi životno pravilo: između dva zla
valja birati manje.
Žao nam je, nadalje, što g. pisac smjernice Svete Stolice naziva flo-
skulama. Samim tim izrazom g. pisac ispovijeda da Hrvatsko Sokolstvo
stoji na stajalištu vjersko-ćudoredne autonomije i ne vjeruje u crkveno
učiteljstvo kojemu je Krist namijenio zadaću do konca svijeta voditi ljud-
ski rod. Svi se dokazi brošure temelje na dokumentima Sv. Stolice; jedina
stvar koja se ne nalazi u tim spisima jest naša opaska o zajedničkome od-
goju muške i ženske omladine, kako se provodi u Sokolu.
Gospodin pisac možda će promijeniti o tom predmetu svoje mišlje-
nje ako pročita ono nekoliko članaka koje je napisao vlč. g. D. Kniewald
u Katoličkom listu od 1922. g. i koji govore o koedukaciji. Neka samo
pogleda kako je problem koedukacije u njima temeljito proučen i kako
se on služio eksperimentalnom metodom anketa. Ako smo mi rekli da ne
odobravamo sokolsko shvaćanje o odnosu i odgoju muške i ženske omla-
dine, nismo izrekli floskulu, već smo naš sud postavili na čvrste temelje
znanstvene pedagogije.

100
 Na žalost, Hrvatsko Sokolstvo je jedan diletantski pokret; diletantski
shvaća fundamentalna vjerska i ćudoredna pitanja, a u svomu radu služi se
pedagoškim diletantskim metodama.
U teškim i sudbonosnim prilikama u kojima se dan danas nalazi hr-
vatski narod nacionalni romanticizam Hrvatskoga Sokola nije kadar učvr-
stiti i pridići taj narod. Treba graditi na čvrstim vjersko-ćudorednim te
znanstvenim temeljima, a nadograđivati valja na katoličkoj tradiciji hrvat-
skog naroda. I Hrvatski sokoli neka budu uvjereni kako je jedino Katolička
Crkva luka istine i tvrđa spasa narodu hrvatskome; a k o o d n j e n e
z a t r a ž e p o m o ć , u z a l u d ć e j e t r a ž i t i . To im u ovo teško
i sudbonosno vrijeme dovikuju braća po krvi.

101
 KATOLIČKIM RODITELJIMA
Prigodom proslave Dana katoličke omladine
NEDJELJA, Sarajevo, br. 18, 3. V. 1925.

Dana 10. svibnja proslavit će se svečano po svim hrvatskim krajevima

Dan katoličke omladine. Toga će značajnog dana sva hrvatska orlovska
omladina zajednički pristupiti stolu Gospodnjem i sjedinivši se s Bogom
euharistijskim zasvjedočiti pred svim svijetom da hrvatski narod može
očekivati sretnu budućnost jedino u katoličkom preporodu.
Istoga će se dana u svim gradovima i selima, gdje ima katoličkih Or-
lova, održati poučne akademije, predavanja, nastupi i oduševljena će or-
lovska omladina pokazati javnosti – roditeljima, prijateljima, sužupljanima
– u čemu se sastoji njezin poletni rad i kojim sredstvima kani preporađati
hrvatski narod.
Da, Orlovi kane preporađati i preporoditi svoj narod. Nije li preuzet-
no od mladih srdaca težiti za tako uzvišenim ciljem? Kada starim iskusnim
ljudima nije uspjelo zaustaviti vjersko, ćudoredno, društveno, gospodar-
sko i političko propadanje naroda, zar će Orlovi biti sretnije ruke? Što je
ono što ih tako poletno tjera naprijed? Koja su to sredstva koja im jamče
da je budućnost i pobjeda njihova?
Poslušajte, katolički roditelji, i zamislite se!
Tko su bili oni malobrojni, priprosti ljudi koji su prije dvije tisuće
godina počeli obilaziti svijetom i puni vjere i nade govorili da je budućnost
njihova? Kako su se usudili ti apostoli Isusa Galilejca tvrditi da je velika
politička moć divovske rimske poganske carevine sazdana na lažnim teme-
ljima i da treba ponovno početi zidati cijelu društvenu građevinu!
I tek su prošla tri stoljeća, a zapanjeni je svijet uvidio da su priprosti
ribari imali pravo. Poganska se carevina počela raspadati i nauk ribara-apo-
stola, nauk Petra i Pavla, Ivana i Jakova, nauk junačkih mučenika i čistih
djevica, nauk preobraženih isposnika i neustrašivih priznavalaca zavladao
je svijetom.
I nikoše ubožnice i veličajne katedrale, stadoše se pisati učene knjige
i stvarati remek-djela umjetnosti. I divlji, ratnički narodi postadoše pitomi
i radini i blagostanje procvate. U dvanaestom stoljeću već imamo cijeli niz
država – katoličkih država – i one žive u međusobnoj slozi i ljubavi, ljubeći

102
svim žarom svoje mlade kršćanske duše Svetoga Oca, naučitelja onoga
blagotvornog nauka koji je preporodio cijelu Europu.
A sve je to poteklo od onih priprostih Isusovih apostola. Da nam to
ne svjedoči neumoljiva povijest, tko bi se usudio u takvo što vjerovati? Ali
činjenice su tu i ne daju se poreći.
A Orlovi? Tek imamo koju stotinu društava u hrvatskim krajevima i
oni već tvrde kako je nauk što ga ispovijedaju kadar iz temelja preporoditi
i obnoviti hrvatski narod. No nauk što ga oni posvuda šire i učvršćuju nije
njihova izmišljotina. To je nauk Isusa Krista, nauk čvrstoga Petra i nauk
neokaljanoga Ivana, orla apostola, nauk mučenika i priznavalaca, isposnika
i svetih djevica. I taj nauk mora pobjeđivati i osvajati jer je on božansko
djelo i ima sve zaloge uspjeha.
I kada gledate, katolički roditelji, oko sebe zar vam se ne stišće srce
u vašim grudima kada vidite kolikim su pogibeljima izvrgnuta vaša djeca?
Zar ima još ijedno selo, hrvatsko selo, gdje se mjesto pjesme radosnice ne
bi razlijegala strašna psovka i kletva? Zar ne gledate s boli u duši na tolike
naše mladiće koji se klatare po birtijama, koji zameću kavge, koji čitaju
sramotne knjige i novine? Često ste se pitali kamo sve to vodi; ne će li
opustjeti naša ognjišta, ne srlja li narod u očitu propast? Možda ste u svojoj
duši govorili: svemu su krive političke prilike, a kada se one poprave, sve
će krenuti na bolje. Ali vjerujete li vi toj slutnji, nije li i ona varava? I dok
vi tako krzmate i ne znate pravo čemu vjerovati i kojim smjerom krenuti
– stupa odmjerenim junačkim korakom među vas mlada četa hrvatskih
Orlova. Pada na koljena, diže desnicu s tri prsta u vis, a oči k nebu te izriče
zakletvu:
»Kunemo vam se Bogom živim i njegovim Sinom Isusom Kristom,
prvakom apostola svetim Petrom i sv. Ivanom Evanđelistom, djevičanskim
zaštitnikom hrvatskih Orlova, da je Katolička Crkva jedina prava Crkva,
da jedino nauk Crkve katoličke može preporoditi i usrećiti narod hrvatski.
A mi, hrvatski Orlovi, mi smo obećali da ćemo biti nosioci toga katolič-
kog preporoda, novo viteštvo, oboružano novim, suvremenim oružjem. Mi
ćemo posvuda ispovijedati poslušnost prema roditeljima i svakoj zakonitoj
vlasti; mi ćemo širiti dobru knjigu i dobre novine, bit ćemo pravim aposto-
lima pristojnih zabava, svjesni i uvjereni da se zgrada društva treba graditi
na temelju i stijeni koja je Krist.«
Dok danas država proglašava da su djeca vlasništvo države, Orlovstvo
kaže da su djeca vlasništvo roditelja. A Orlovska organizacija samo želi
nadopuniti taj obiteljski odgoj. I jer odgoj u obitelji mora biti katolič-
ki, odgoj je u Orlu katolički. Omladina u orlovskoj organizaciji uči da je
kršćanska obitelj prva i glavna stanica svakog društvenog poretka i prvi
je i glavni uvjet narodne sreće čestita kršćanska obitelj. A nije moguće

103
osnovati čestitu obitelj ako se omladina ne odgaja u svetoj ljubavi prema
biseru čistoće, u štovanju roditeljske vlasti i u samozataji. Te su obiteljske
kreposti temelj državnoga poretka, a u tim se krepostima vježbaju Orlovi.
Orlovi uz lijepu knjigu, uz učenje crkvene i narodne povijesti, uz upu-
ćivanje u gospodarstvo i građanski život njeguju još i tjelovježbu. Znaju da
je čovječje tijelo stan neumrle, od Krista otkupljene duše, stan Duha Sve-
toga. Tijelo kršćanina posvećeno je sakramentima i jednom će u nebu po-
stati dionikom vječne slave. I zato Orlovstvo njeguje tjelovježbu i ritmičku
gimnastiku i svemu svijetu govori da katolicizam ne želi ostati samo u
sakristiji i crkvici, već da je to nauk koji je za sve ljude i za sva vremena i
koji hoće prožeti cijeloga čovjeka: njegovu dušu i njegovo tijelo.
O, katolički roditelji, sretni i presretni budite što se je Gospodin Bog
u svom beskrajnom milosrđu sjetio bijede hrvatskoga naroda i poslao mu
četu poput ljiljana bijelih vitezova koji srcem što gori i bukti od ljubavi
hrle od grada do sela, od škole do radionice da u svim Hrvatima zapale
oduševljenje za Crkvu Katoličku i za slavnu katoličku prošlost hrvatskoga
naroda.
Ovaj Dan katoličke omladine, iako je u prvome redu proslava hr-
vatskih Orlova, ipak je u skoro isto tolikoj mjeri svečani dan za hrvatske
katoličke roditelje.1

1 Roditelji koji bi željeli da njihovi sinovi upoznaju nauk hrvatskih Orlova, neka im naruče lijepu
knjižicu »Zlatna knjiga hrvatske katoličke omladine«. Naručuje se kod Hrvatskoga orlovskog saveza,
Zagreb, Kaptol 27. Cijena 10 dinara.

104
 HRVATSKO ORLOVSTVO I NAŠI BISKUPI
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 7, 18. X. 1925., str. 4;
br. 8, 29. X. 1925., str. 5 i 6

Svima poznati govor što ga je Sveti Otac Pio XI. izrekao hrvatskim
hodočasnicima u audijenciji od 18. rujna o. g. jamačno je razbio i posljednje
prigovore koji su još tu i tamo padali na hrvatsko Orlovstvo. Roma locuta,
causa finita. Sveti je Otac upravo zanosno pohvalio smjernice našega Or-
lovstva, što ih je razabrao iz pozdravnog govora koji mu je uputio Hrvatski
orlovski savez i što ih je saznao iz izvještaja vođe našega hodočašća. Sveti
je Otac pohvalio hrvatsko Orlovstvo poglavito stoga što se ono smatra in-
tegralnim dijelom one iste Katoličke akcije koju je on blagoizvolio staviti
među pastoralne d u ž n o s t i svećenstva u svojoj okružnici Ubi Arcano
Dei. Pa zar se moglo očekivati da se P a p a K a t o l i č k e a k c i j e ne
će obradovati kada vidi kako se taj isti sveti socijalni apostolat stao snažno
širiti među hrvatskom omladinom?
Iste smjernice što ih je Sveti Otac izričito dao Orlovima u posebnoj
audijenciji, pa zatim u audijenciji sljedećga dana koju smo imali poglavito
s Internacionalnom omladinom, te iste upute dali su nam već prije toga
naši biskupi.
I jer je Katolička akcija suradnja svjetovnjaka u apostolatu biskupa i
svećenstva, važno je da saznamo što o hrvatskom Orlovstvu misle naši od
samoga Boga određeni vođe – biskupi.
Čim je Hrvatski orlovski savez izdao prerađenu Zlatnu knjigu i ja-
vio cjelokupnom episkopatu da kani provoditi svoju organizaciju prema
smjernicama Svete Stolice (a te smjernice jesu: organizacija za socijalni
apostolat, bitni dio dušobrižničke službe, hijerarhija-disciplinatorno sredi-
šte, službeni duhovnici u udruženjima i centralama, izvan i iznad političke
stranke), episkopat i pojedini biskupi upravo su odlučno i radosno pozdra-
vili taj značajan korak.

JUGOSLAVENSKI EPISKOPAT
List što ga je sav episkopat poslao Hrvatskom orlovskom savezu (vidi
Vrhbosna od 20. III. 1924., str. 45) naglašava »da će katolički episkopat

105
najtoplije preporučiti svojem svećenstvu i katolicima diljem naše države
da Hrvatskom orlovskom savezu idu uvijek na ruku u akciji oko organi-
ziranja katoličke omladine, da bi tako načela Zlatne knjige osvojila našu
omladinu i sačuvala je moralno zdravom na dobro vjeri i narodu…«
Tako je naš episkopat posebice odredio za Orlovstvo što je već načelno
proglasio nakon Euharistijskoga kongresa u okružnici svećenstvu: svećenike
»očinski savjetujemo da se za Katoličku akciju koju papa Pio XI. nazivlje di-
jelom duhovne pastve zauzmu marno i pod vodstvom vlastitoga ordinarija«.1

APOSTOLSKI NUNCIJ
msgr. HERMENEGILDO PELLEGRINETTI
Hrvatski orlovski savez primio je list pohvale od Njegove Preuzviše-
nosti, apostolskog nuncija, u kojem se veli: »Proširenje Kraljevstva Isusa
Krista – to je zaista svrha vašeg Saveza koji, kako vi to izjavljujete, pri-
znaje važnost Katoličke akcije među omladinom i hoće da bude njezinim
pobornikom u hrvatskim zemljama p o d v o d s t v o m b i s k u p a i
pun duha sinovske poslušnosti i duboke ljubavi
p r e m a N a m j e s n i k u K r i s t o v u .« (Nedjelja od 8. VI. 1924.).

PREUZV. DR. ANTUN BAUER,

NADBISKUP ZAGREBAČKI
Na sličan način hvali Orlovstvo Preuzvišeni gosp. nadbiskup dr. B a -
u e r . Osobitu pažnju svraća na službenog duhovnog vođu, na ideju da je
Katolička akcija bitni dio duhovne pastve i da stoji izvan i iznad političke
stranke. Evo nekoliko kratkih izvadaka iz toga lista:
»Sva ova načela vi ste istakli u vašoj Zlatnoj knjizi i svećenici su koji
vrše u vašim društvima ulogu duhovnih vođa one zlatne karike što pove-
zuju naučavajuću Crkvu s Crkvom koja sluša. Nerazboriti su oni koji drže
da organizacija Katoličke akcije bez ovakvih zlatnih karika može opstojati,
a bez ovih će biti uvijek u organizacijama unutarnjih trzavica i prepiraka i
blagoslov Božji ne će pratiti njihov rad… Pokret muške hrvatske katoličke
omladine kao bitni dio Katoličke akcije u hrvatskim zemljama stavio se
pod zaštitu katoličkog episkopata. Tako i valja!
Katolička je akcija sudjelovanje svjetovnjaka na uzvišenoj misiji Cr-
kve; njoj je zadaća da učvršćuje, primjenjuje, širi i brani katolička načela u
1 Epistola pastoralis collectiva Reverendissimorum Ordinariorum catholicorum Regni SHS ad omnes
sacerdotes clericosque in eorum territoriis degentes. Nr. 105. 23. VIII. 1923. U Italiji imamo cijeli niz
upravo zanosno pisanih biskupskih poslanica koje su posvećene Katoličkoj akciji. Sve ističu »da ona
mora odlučno ući u njihov pastoralni rad«…, »da je mila Papi i od koje se on mnogome nada za obnovu
društva u Kristu…« (Boll. Uff. Azione cattolica italiana, II., 1; str. 24–27).

106
životu pojedinaca, obitelji i ljudskog društva. Ona je bitni dio crkvene pa-
stve, neovisna od svake stranačke politike, ima svoje disciplinatorno sre-
dište u crkvenoj hijerarhiji i ovisna je prema tome o ovoj« (vidi: Katolički
list od 8. V. 1924.).
Osim toga Preuzv. gosp. nadbiskup dr. Bauer upravio je 25. srpnja 1925.
poslanicu Hrvatskoj katoličkoj omladini u kojoj uoči jesenskog rimskog hodo-
čašća, što ga je potaknuo Hrvatski orlovski savez, na pregnantan način tumači
ideologiju hrvatskog Orlovstva. Evo bitnih izvadaka iz te poslanice:
»Pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s
Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života«,
piše Apostol naroda svojim dragim Filipljanima (4,3). Suradnicima naziv-
lje sve one koji odlučiše da se stave u službu Crkve i da joj budu pomoćnici
kod uzvišene i najuzvišenije zadaće što je uopće možemo da zamislimo:
kod velikog djela spašavanja duša. I evo tim suradnicima, tim suborcima
obećaje Apostol, nadahnut neprevarljivim Duhom Svetim, da će njihova
imena biti zapisana u knjizi života, da će kao nagradu za svoj velikodušni
trud dobiti samoga Krista Gospoda. Ovakvim dragim suradnicima mo-
žemo u duhu Apostolovu nazvati i svu našu milu omladinu, koju u o r -
g a n i z a c i j s k o j v e z i podržava i jača ljubav i težnja da Kraljevstvo
Božje učvrste u sebi i prošire u bližnjemu svome.
I upravo ovim o r g a n i z i r a n i m mladim borcima za Kristovo
kraljevstvo upravljamo danas jedan topli poziv.
Ove se godine, kako je znano svemu kršćanskome svijetu, slavi u
Rimu Sveta – Jubilarna godina. Znatna četa i hrvatske katoličke omladine
ide pod vodstvom Hrvatskog orlovskog saveza u Papin Rim, u Kristov Rim.
Raduj se, hrvatska omladino, ovom svečanom danu! Raduj se što će
tvoja braća u tvoje ime boraviti u Rimu da se tamo zagriju za Katoličku
akciju, za katolički socijalni apostolat i da će se povratiti natrag u domovi-
nu puna ljubavi prema svetoj Rimskoj Stolici, prema Svetom Ocu i odu-
ševljena za onu jedinu Crkvu u čijem se neoskvrnjenom krilu neprestano
rađaju sveci i koja je stvorila tako velika remek-djela umjetnosti da se s
njom ni u tom pogledu ne može nitko drugi na svijetu mjeriti…
No suvremena katolička omladina… hoće se nadovezati na junačku
prošlost svojega naroda i zato kreće u Papin Rim. Hoće da izrazi svoju
harnost apostolu Petru koji je štitio naš hrvatski narod, hoće da se usrdno
moli na grobu apostola Slavena, svetog Ćirila, da se sva slavenska obitelj
što prije povrati u tor jedine Crkve Kristove. Ona želi napokon da zahvali
i sadašnjem Namjesniku Kristovu, papi Piju XI., za svu ljubav koju je na
Duhove ove godine iskazao biskupima našim, svećenicima našim i svemu
narodu našemu…

107
 A konačni plod ovih velikih svečanosti neka bude da Euharistija i
Papa postanu osovinama dušenog i ćudorednog života hrvatskih katoličkih
omladinaca. »Euharistijski i Papini« to neka bude geslo hrvatske omladine,
neka bude njihov novi bojni poklik kojim će u gorljivoj ljubavi sve više
jačati svoje redove za porast i procvat Kraljevstva Božjeg u hrvatskom na-
rodu« (Katolički list od 30. VIII. 1925.).
Ovo je prvi dio članka koji ovdje završava. Isti članak, čiji nastavak sli-
jedi, objavljen je u: Katolički tjednik, Sarajevo, br. 8, 29. X. 1925., str. 5 i 6.

PREUZVIŠENI DR. IVAN ŠARIĆ,

NADBISKUP VRHBOSANSKI
Od Preuzv. gosp. nadbiskupa Š a r i ć a ima Hrvatski orlovski savez
velik broj službenih i privatnih listova iz kojih se najbolje vidi da su ideje
Orlovstva naišle na potpuno odobravanje naših pastira.
Preuzv. gospodin napisao je i knjižicu pod naslovom K a t o l i č k a
a k c i j a u kojoj računa kao s neoborivom činjenicom da je hrvatsko Or-
lovstvo organizacija muške katoličke omladine koju svećenstvo i svjetov-
njaci moraju (dužnost!) posvuda promicati.
Iznijet ćemo samo neke izvatke iz listova i okružnica preuzv. gospo-
dina: »Kao biskupu i dužnost mi je da budem vođa i zaštitnik svima koji
hoće da vojuju bojeve Gospodnje. A to su naši Orlovi. U v i j e k v j e r n i
C r k v i i n j e z i n i m p a s t i r i m a , uvijek spremni na rad i žrtve za
pobjedu Božje stvari… I zato je i mene i sav naš prečasni episkopat tako ra-
dosno dirnula vaša odlučna volja da se š t o u ž e p r i l j u b i t e s t a r -
ješinstvu Crkve i preko svojih duhovnih vođa,
svećenika, uspostavite neprekidni i idejni kontakt s biskupima koje je sam
‘Duh Sveti postavio da ravnaju Crkvom Božjom’« (Dj 20,28).
»I eto, draga braćo, ja vam u ovaj čas… ne mogu ništa bolje zaželjeti,
ništa tako od srca preporučiti kao baš to da tu dragu baštinu njegovanja
unutarnjega života i svete djetinje odanosti Crkvi uvijek čuvate kao dragi
kamen, kao najsvetiji amanet, kao prvu, n a j o s n o v n i j u t r a d i c i j u
o r l o v s k o g p o k r e t a « (22. II. 1924.; br. 337. – vidi: Nedjelja od
25. V. 1924.).
U svom pastirskom listu svemu svećenstvu Vrhbosanskom o kato-
ličkom Orlovstvu od 11. IV. 1924. Preuzv. gosp. nadbiskup veli: »R a d
na polju Katoličke akcije bitni je danas dio
a p o s t o l s k o g a p o s l a n j a , koje je nama svećenicima namijenio
Božanski naš Spasitelj… A eto, Božja nam providnost, čini se, uslišala tu
želju. U posljednje vrijeme širi se diljem hrvatskih krajeva snažan pokret
katoličke omladine pod imenom katoličkih Orlova. I što je glavno… t a j

108
je pokret nadahnut idejama kršćanske katoličke
o b n o v e … Svi su prisutni biskupi u ime svega katoličkog episkopata u
Jugoslaviji s o d u š e v l j e n j e m p o z d r a v i l i i o d o b r i l i S a -
v e z i njegova pravila. I svi su spremno obećali da će ga promicati i sva-
kom prilikom preporučivati svojemu svećenstvu i puku… U Orlovskoj or-
ganizaciji, kako je predviđaju nova pravila, zbilja je oživotvoren i d e a l n i
t i p o m l a d i n s k e o r g a n i z a c i j e … Dosta je da istaknemo da je
presveta E u h a r i s t i j a označena izvorom jakosti Orlovskom pokretu
i da je suradnja sa svećenstvom (s v a k o d r u š t v o m o r a i m a t i
s v o g a d u h o v n o g v o đ u ) i potpuna pokornost biskupima postav-
ljena temeljnim načelom rada; dosta je da samo to istaknemo pa da se
odmah vidi da je ovaj pokret od Duha Božjega. Pokret koji je nikao u Crkvi
i koji hoće da iz Crkve vuče svu svoju okrepu i snagu« (Vrhbosna od 20.
III. 1924., str. 33–34).
Također se je pod predsjedanjem preuzv. g. nadbiskupa Š a r i ć a odr-
žala u Sarajevu 15. IV. 1924. šesta dekanska konferencija. Na ovoj je refe-
rent kanonik mons. Karlo Cankar iznio sljedeće: »Oni, koji najbolje znaju i
koji su jedini pozvani da određuju što shodno, potrebito i nužno u pastoralu
naše mladeži – a to su naši biskupi – izjavili su svečano da je osnivanje kato-
ličkih orlovskih društava po našim župama ne samo shodno već i nužno i po
dušobrižnike u neku ruku o b l i g a t o r n o . Pa su stoga naši biskupi u
svojim izjavama i okružnicama i obrazložili svoje naredbe u koja se Orlovstvo
preporučuje i rad za Orlovstvo stavlja m e đ u p a s t o r a l n e d u ž n o -
s t i dušobrižničkog svećenstva… Crkva je, eto, na usta posljednjih papa
i na usta naših biskupa izjavila da je danas b i t n i d i o p a s t i r s k e
i d u š o b r i ž n i č k e d u ž n o s t i rad u katoličkim organizacijama, u
Katoličkoj akciji uopće, a naročito u katoličkim omladinskim društvima.
Orao je katolička prosvjetna organizacija iz koje j e s v a k a p o l i t i k a
i s k l j u č e n a. Katoličko omladinsko društvo bez d u h o v n o g v o đ e
nema smisla. Orlovi će biti župniku pomoćnici u njegovu radu i surađivat će
s njim kod vjerske i ćudoredne obnove u župi…2 Na to je prihvaćena rezolu-
cija koja glasi: »Šesta dekanska konferencija Vrhbosanska gleda u katoličkom
omladinskom orlovskom pokretu jedno od najuspješnijih sredstava u radu
oko podizanja vjerske svijesti u našem narodu i pozdravlja u Hrvatskom orlov-
skom savezu n a j p o u z d a n i j e g s a v e z n i k a kod promicanja Ka-
toličke akcije među Hrvatima te zaključuje da će sve vrhbosansko svećenstvo
ozbiljno uznastojati da u našim župama što skorije niknu omladinske orlovske
organizacije« (Vrhbosna od 20. V. 1924., str. 49–53).
2 »Kao što sjemenište odgaja apostole vjere, svećenike, Orao obrazuje njihove pomoćnike« (Zlatna

knjiga, str. 7). – »Katolička je akcija sudjelovanje svjetovnjaka na posebnoj misiji Crkve« (kard.
Gasparri, 2. X. 1922.).

109
 PRESV. O. DR. JEROLIM MILETA,
BISKUP ŠIBENSKI
Prigodom Orlovskoga sleta u Šibeniku dne 9. kolovoza 1925. održao
je presvj. biskup dr. M i l e t a prisutnim Orlovima, a i Orlicama, propovi-
jed u kojoj iznosi značenje Katoličke akcije, posebice Orlovstva, kao jedne
grane one Katoličke akcije koju sveti otac Pio XI. neprestano preporučuje:
»Prije svakog djela mi se obraćamo za pomoć Bogu i molimo ga da
svako naše djelo počne s njim i s njime završi. I sveta Crkva na osobit način
to čini kada započinje djela važna za vremeniti i vječni život svojih vjerni-
ka. Ovo smo učinili mi danas kod blagoslova barjaka šibenskog Orla. Pri-
kazao sam Bogu nekrvnu žrtvu svete mise za puk meni od Boga povjeren,
prikazali smo Krv Isusovu neka bi ona isprosila blagoslov na ovaj barjak
i na one koji će stupati za njim, na cijelo Orlovstvo i na cijelu Katoličku
akciju u našoj domovini. Ovaj blagoslov barjaka šibenskog Orla nije nego
kao jedno zrno prosa između mnoštva prosa, to jest jedna između mnoštva
ustanova Katoličke akcije u našoj domovini.
Katolička je akcija nama potrebna jer o Ka-
toličkoj akciji ovisi budućnost našega naroda.
Sveta je Crkva uvijek mlada, lijepa i ponosna zaručnica našeg Spasitelja i
služi se u raznim vremenima novim sredstvima za postignuće svoga cilja,
to jest spasenje duša koje se nalaze u brodici Petrovoj, dapače i onih koje
se nalaze izvan brodice Petrove…
Danas se svi združuju, a osobito se združuju neprijatelji Crkve proti
Bogu i Pomazaniku njegovu. Tako i mi, koji smo sinovi svjetla i Kraljevstva
Božjega, moramo se združiti i združeni boriti se za Krista i njegova načela.
To je K a t o l i č k a a k c i j a , koja ima razne grane. Avangarda Katoličke
akcije to ste vi, dragi sinovi Orlovi… Imajte na umu da u Orlovstvu vjež-
banje nije cilj, nego sredstvo, jer Orlovstvo se na sastoji samo od vanjštine,
ono ima glavni unutarnji sadržaj. Istina je da je vježbanje tjelesno korisno,
jer mens sana in corpore sano. Nu, koja korist ako je tijelo zdravo, a duša
nije? Radi toga se vi ovih dana niste samo tjelesno vježbali; vi ste marno
prisustvovali i tečajevima u Krapnju i tim sve postali svjesni svoje važne
dužnosti. Vaša lozinka jest Euharistija, Žrtva, Apostolat.
Sama riječ E u h a r i s t i j a diže nas nebu i anđelima jer ona je Kruh
anđeoski. Vi ste prigodom vaših tečajeva pristupali često, a i svaki dan stolu
anđela, i crpili snagu koju trebaju sinovi Božji ako hoće da vrše svoje duž-
nosti, da sačuvaju dušu i tijelo nevino. Euharistija je hrana anđela; po njoj
ćete čuvati svetu čistoću, koja će vam biti na ponos i koju ćete ljubiti i tako
će se i drugi ugledati u vas i postati kao vi, anđeli Božji u tijelu zemaljskom.

110
 Rad za uzvišen cilj mora biti združen sa ž r t v o m . I da se postigne
vremeniti i zemaljski cilj, treba žrtve, a kamoli onda kada treba braniti
dušu svoju i dušu brata svoga od pogibelji? Na ovom svijetu žrtva nam
mora biti kruh svagdanji; dapače, mi danas moramo na osobit način biti
spremni da žrtvujemo i život naš za Isusa i njegov nauk.
A p o s t o l a t . Ovaj nas mora pobuditi na Katoličku akciju. Svaki
Orao mora nastojati biti vojnik i apostol u redovima Katoličke akcije. Jer
svaki svjestan katolik ima zadaću ne samo braniti vjeru od neprijatelja
Kristovih, već treba nastojati pomoći i drugima da se Bogu posvete. Treba
nastojati da cijeli hrvatski narod, koji ima tisućugodišnju katoličku povi-
jest, privedemo opet odanosti Bogu i njegovoj svetoj Crkvi… Ako se bude
kod nas širila Katolička akcija, naš će se narod preporoditi u Kristu jer je
cilj Katoličke akcije preporod svijetu Kristu.
Katolička akcija nije nikakva politička, stranačka akcija jer katolik
znači općenit. Da Katolička akcija nije politička ni stranačka, često je na-
glašavao Sveti Otac, a i cjelokupni naš jugoslavenski episkopat to je osobi-
to istaknuo u travnju godine 1922. Katolička akcija nije drugo nego akcija
apostola za spašavanje duša.
A sada, dragi sinovi Orlovi… budite blagoslovljeni kada stupate pod
ovim barjakom što sam ga u ime svete Crkve blagoslovio. Na njemu se, osim
svetoga Križa, nalazi i slika Orla, koji je simbol sv. Ivana apostola i evanđeli-
sta, jer se on poput orla dizao do neba i gledao žarko sunce našega Spasitelja
i kod njega crpio snagu za svoj apostolat; kod njega je crpio snagu za riječi
koje je uvijek opetovao: »Ljubite se, sinci, međusobno.« Zato moramo lju-
biti prije svega Boga, a onda bližnjega i osobito naš narod, radeći neumorno
da svi Hrvati budemo pravi katolici, i to ne samo u crkvi, već i u obitelji i
u javnom životu; i da tako postanemo dostojni nasljednici naših pređa. S
ovom željom kličem: Bog živi!« (Katolički list, 27. VIII. 1925.).

PRESVJ. DR. JOSIP SREBRNIĆ,

BISKUP KRČKI
Krasna je poslanica presvj. gosp. dr. J. S r e b r n i ć a , biskupa krčko-
ga, koji ističe misao da su ideje u Z l a t n o j k n j i z i kadre preporoditi
naš narod i da se valja služiti prema uzoru naših djedova vjersko-staleškim
organizacijama (Nedjelja, 22. VI. 1924.).

SINODA BANJALUČKE BISKUPIJE

Napokon želimo istaknuti još jednu važnu činjenicu. S i n o d a b a -
n j a l u č k e b i s k u p i j e donijela je također neke odluke o Katoličkoj

111
akciji, a o Orlovstvu veli sljedeće: »Radi toga neka dušobrižnici svim sila-
ma nastoje da se omladina upiše u pobožna udruženja i organizacije i neka
svim marom osnivaju ta udruženja kojima se štiti i čuva ta omladina… U
prvom redu preporučujemo udruženje Hrvatski
orlovski savez.
U takvim se omladinskim udruženjima ne nalazi samo ugodnosti i
zabava, već je prava zadaća da se duhu usijeku vjerske istine i da se srce
oplemeni kršćanskim krepostima i učvrsti pobožnost čestim primanjem
sakramenata.3
Orlove je veoma razveselilo što su spomenuti u sinodalnim odredba-
ma. Na taj su način Hrvatskom orlovskom savezu zacrtane jasne smjernice
za rad u toj biskupiji.
Iz svega se jasno razabire da su skoro svi naši biskupi posebice i po-
sve formalno odredili da se smjernice u Katoličkoj akciji, što ih je Sveta
Stolica enciklikom Ubi Arcano Dei dala cjelokupnoj Crkvi, provedu i u
našim biskupijama. Naše je Orlovstvo nastojalo da radi prema uputama
Svete Stolice i svojih biskupa i drži da je to jedan od najvažnijih razloga
što se je ono tako snažno razmahalo i što zaista kod nas stvara pravu elitu
koja vojuje bojeve Gospodnje pod zastavom na kojoj se blista poput sjaj-
nog trozviježđa velebno orlovska lozinka: E u h a r i s t i j a – Ž r t v a
– Apostolat.

3 Synodus Dioecesanus Banjalucensis prima. N. 183, b. c.; 184; str. 77.

112
 HRVATSKO ORLOVSTVO
KALENDAR PRESV. SRCA ISUSOVA I MARIJINA
Zagreb, 1926., str. 146–147

Podrijetlo katoličkoga Orlovstva je u Češkoj. Tamo se je u sokolskim

društvima stalo napadati na katoličku vjeru i tvrditi: »Sokol ne može biti
Rimljanin« ili »Tko je katolik taj ne može biti Sokol!« (Vidi knjigu: Kultur-
na načela Sokolstva u Češkoj i Jugoslavija, str. 6–7.)
Sokol je istodobno bio prosvjetna i tjelovježbena organizacija. Katoli-
ci uvidješe da moraju istupiti iz polukatoličkoga Sokola i osnovaše katolič-
ku prosvjetnu i tjelovježbenu organizaciju: O r l a.
I kao što je u Češkoj Sokolstvo počelo napadati katoličku vjeru, isto
se dogodilo u Sloveniji i Hrvatskoj. Slovenci osnovaše Slovenskoga orla, a
Hrvati počeše nakon velikoga orlovskog sleta u Mariboru (1920.) osnivati
orlovska društva u hrvatskim zemljama i to tim više što su naši biskupi u
jednoj svojoj okružnici zabranili katolicima biti članovima Jugoslavenskoga
sokola.
No Hrvatsko se Orlovstvo počelo snažno širiti tek kada je u Zagrebu
dana 16. XII. 1923. osnovan H r v a t s k i o r l o v s k i savez.

Što je Hrvatsko Orlovstvo?

Hrvatsko Orlovstvo nije samo neka gimnastička organizacija, već je
ona jedan katolički prosvjetni omladinski pokret koji ima u svome progra-
mu i tjelesni odgoj omladine, a do u tančine provodi smjernice koje Sveta
Stolica daje takozvanoj Katoličkoj akciji. Ako dakle želimo shvatiti veliko
značenje Hrvatskoga Orlovstva, potrebno je najprije promotriti glavna na-
čela Katoličke akcije, a zatim vidjeti kako Hrvatsko Orlovstvo ta načela
primjenjuje na hrvatske prilike i napokon promotriti u čemu se razlikuje
Orlovstvo od drugih omladinskih organizacija Katoličke akcije.

Katolička akcija
U Italiji nazivaju našega Svetog Oca P i j a X I. imenom »P a p a
K a t o l i č k e a k c i j e«. On je rekao u jednome govoru što ga je održao
9. III. 1924.: »Neka svi znaju i dobro je da svi znaju da mi je Katolička
akcija upravo tako prirasla srcu kao zjenica oka.« Iz drugih se spisa Svete

113
Stolice razabire da se ne preporučuje samo stupanje i surađivanje s Kato-
ličkom akcijom, već je to dužnost vjernika.
Iako je Katolička akcija – akcija svjetovnjaka, ipak se u svakome ud-
ruženju i u svakoj centrali nalazi svećenik koji je službeni biskupov oda-
slanik. Njegova je zadaća brinuti se za ispravni vjerski i ćudoredni smjer
samoga društva i odgajati pojedince tako te ovi zaista budu pravi apostoli
katoličkoga preporoda.
I jer je dužnost svih katolika raditi u toj Akciji ili je potpomagati,
razumije se da ona mora stajati izvan i iznad svake, pa i katoličke politič-
ke stranke. Ona nadalje radi pod vodstvom biskupa i organizirana je po
biskupijama.

Hrvatsko Orlovstvo
Sva ova uzvišena načela koja vrijede za Katoličku akciju cijeloga svi-
jeta primjenjuje i Hrvatsko Orlovstvo na hrvatske prilike. U Z l a t n o j
k n j i z i koja je jamačno najljepša omladinska knjiga što je uopće ima hr-
vatski narod, a trebali bi je poznavati svi roditelji, čitamo sljedeće:
»Orao priređuje za svoje članove prosvjetna predavanja o svim zname-
nitim pitanjima koja se tiču vjerske i narodne naobrazbe i obrane, znanosti,
odgoja, ljeposlovlja i gospodarskog napretka« (str. 9). »Po svojim članovima
u svakoj prilici radi i agitira za katoličke ustanove i katoličku štampu« (str.
10). »Lozinka Orla glasi: Euharistija, žrtva i apostolat.« »Svaki Orao mora
ljubiti momačku neokaljanost, mora sam tako živjeti i druge tomu učiti, te
osobito nježnoj mladosti u tom pogledu davati dobar primjer. Mora poštiva-
ti djevojke i žene, prema njima se uistinu vladati viteški i svoju poštenu mu-
ževnost pokazivati čestitim govorom, plemenitim mislima i velikodušnim
djelima (str. 13–14).« »Vjerske su dužnosti Orla ove: mora u prvome redu
vršiti sve one dužnosti koje mu nalaže Bog i sveta Crkva; mora se ispovijediti
i pričestiti barem jednom mjesečno, a svagdje gdje je to moguće podupirati
čestu i dnevnu svetu Pričest; mora se po mogućnosti upisati u jedno vjer-
sko društvo (Marijinu kongregaciju ili Treći red) ako ono postoji u njegovoj
župi; ne postoji li, mora nastojati da se takvo društvo što prije osnuje« (str.
14–15). »Sveti Ivan Evanđelist zaštitnik je Orlovstva jer ga sama sveta Cr-
kva uspoređuje s Orlom koji se svojim letom dovinuo do nedoglednih visi-
na Božanske Riječi; jer je on na posljednjoj večeri počivajući na grudima
Isusovim čuo kucaje B o ž a n s k o g a S r c a te nam tako pokazao gdje
će Orao naći okrjepu i pobudu za svoj apostolski rad« (str. 15–16). »Orao
mora unapređivati pošteni obiteljski život time da sam daje lijep primjer
ljubavi i štovanja prema svojim starijima; da ih nikad ne žalosti rasipnošću,
pijanstvom, noćarenjem ili nečistim životom.« »Orao će se uspješno boriti
protiv psovke ako privatno i javno žigoše psovače kao najveće zločince

114
naroda; ako napokon... traži od javnih oblasti da zabrane kletvu » (str. 67).
»Orao će se uspješno boriti protiv pijanstva ako predavajući i poučavajući
pokaže narodu da je pijanstvo jedna od najvećih rak rana hrvatskoga naro-
da koja vrijeđa neizmjerno Božje dostojanstvo i čini ljude nesretnima na
ovome i onome svijetu« (str. 67–68).

Posebne odlike Orlovstva

Kod odgoja omladine ne smije se zanemarivati tjelesni odgoj. Tijelo
mladeži je u razvitku i zato je potrebno dati oduška težnji omladine za kre-
tanjem, igrom, spretnošću, jačanjem. Orlovstvo polazi s ovoga stajališta:
»Kao što je duša stvorena od Boga, isto je tako i tijelo. Tijelo kršćanina po-
svećeno je sakramentima, hram je Duha Svetoga. Stoga se i tijelo kršćani-
na mora smatrati svetim. Skrb za tjelesno zdravlje ne dade se samo spojiti
s kršćanskim naukom nego ga taj nauk i zapovijeda« (Njemačka biskupska
konferencija u Fuldi u siječnju 1925.).
Orao nije gimnastička organizacija, već prosvjetna koja se također brine
za tjelesni odgoj omladine. Tjelovježba je samo sredstvo duševnomu odgoju.

Naši biskupi i hrvatsko Orlovstvo

Čim su naši biskupi vidjeli kako je Hrvatsko Orlovstvo zasnovalo svoj
apostolski rad na euharistijskome životu i kako Orlovstvo posvuda širi što-
vanje prema namjesniku Kristovu, Svetom Ocu, radeći prema njegovim
smjernicama, počeli su ga blagoslivljati i stali su preporučivati roditeljima da
šalju svoju djecu u Orlove. Cjelokupni episkopat poslao je pismo Hrvatskom
orlovskom savezu u kojemu naglašava da će »najtoplije preporučiti svojemu
svećenstvu i katolicima diljem naše države da Hrvatskom orlovskom savezu
idu uvijek na ruku u akciji oko organiziranja katoličke omladine da bi tako
načela Z l a t n e k n j i g e osvojila našu omladinu i sačuvala je moralno
zdravom na dobro vjeri« (Vrhbosna od 20. III. 1924, str. 45.). Evo što npr.
piše 22. II. 1924. preuzvišeni g. Ivan Ev. Šarić, nadbiskup sarajevski: »I eto,
draga braćo, ja Vam u ovaj čas... ne mogu ništa bolje od srca preporučiti kao
baš to da tu dragu baštinu njegovanja nutarnjega života, svete djetinje oda-
nosti Crkvi uvijek čuvate kao dragi kamen, kao najsvetiji amanet, kao prvu
najnoviju tradiciju orlovskoga pokreta« (Nedjelja br. 377, 25. V. 1924).
Hrvatsko Orlovstvo jedan je veliki i dostojanstveni pokret. Njegova
načela kadra su pomoći svetoj Crkvi pri kršćanskome preporodu hrvatsko-
ga naroda. I kao što su u prošlim stoljećima hrvatski svjetovnjaci uz bok
svećenicima branili svoju domovinu od nevjere Turčina i prolili more krvi
za vjeru Kristovu, isto tako suvremena hrvatska orlovska omladina stupa
za stopama svojih slavnih pređa i bori se novim sredstvima socijalnoga
apostolata za carstvo Isusovo u narodu hrvatskome.

115
 CRKVA I ORLOVSTVO
Članak je objavljen u:
Ivan Protulipac: HRVATSKO ORLOVSTVO,
Zagreb, HOS, 1926., str. 107–127

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Predsjed-

nik Hrvatskoga orlovskog saveza, dr. Ivan Protulipac, objavio je 1926. g.
informativnu knjigu o hrvatskome Orlovstvu koja je dragocjen dokument
za poznavanje povijesti te katoličke organizacije za mladež. Nakon kratka
povijesnoga uvoda o nastanku i razvoju Orlovstva u Češkoj i Sloveniji
prikazana je struktura Orlovske organizacije, potom njezin razvoj i djelo-
vanje u Hrvatskoj.
Treći dio knjige nosi naslov »Crkva i Orlovstvo«. Taj je dio, prema
tvrdnji dr. Dragutina Kniewlada, osobnoga prijatelja Ivana Merza i nje-
gova prvoga biografa, priredio Ivan Merz, premda se ne spominje njegovo
ime. Tekst donosi izjave pape Pija XI. i hrvatskih biskupa o Orlovstvu. Te
su izjave izvađene iz raznih dokumenata, enciklika, pisama i govora što
su ih crkveni pastiri uputili ovoj katoličkoj organizaciji. Premda u tekstu
nema posebnih komentara Ivana Merza, osim kratkoga uvoda, ipak smo
ovaj tekst uvrstili među njegove spise. To je bila najprije njegova zamisao
da odabrani navodi tih dokumenata uđu u ovu važnu knjigu. Nadalje, on
ih je sam odabrao i razvrstao po temama. Njegova je struktura te naslovi
i podnaslovi u koje je posložio izabrane izjave pape i biskupa. Upravo ove
izjave crkvenih pastira pokazuju veličinu i značenje ove organizacije za
mladež koja je u Hrvatskoj, za razliku od Slovenije i Češke, takva postala
i u snažnu katoličkome duhu odgojno djelovala upravo zahvaljujući trudu
i naporima bl. Ivana Merza.
Ovim svojim trudom da obogati knjigu Hrvatsko orlovstvo divnim
i ohrabrujućim izjavama crkvenih pastira, Merz je još jednom potvrdio
koliko mu je bilo stalo da Orlovstvo u svojemu djelovanju bude što uže
povezano s Crkvom od čijih pastira su dobili tako lijepa priznanja.

116
 CRKVA SE RADUJE ORLOVSTVU
Naše je Orlovstvo živjelo i živi u uskoj vezi s Crkvom i njezinim po-
glavarstvom. Orlovstvo je svoj život usko povezalo sa životom Crkve. Od
crkvenog poglavarstva dobivalo je i dobiva Orlovstvo direktive. Velik je
broj pisama, uputa i okružnica koje je naša Orlovska organizacija dobila
od Svete Stolice i pojedinih naših biskupa. Orlovstvo je čulo iz ustiju sv.
oca Pija XI. i biskupa riječi koje je čula malo koja organizacija. Donosimo
najvažniji dio iz ovih govora, pisama i direktiva, redom prema glavnim
ciljevima i obilježju naše organizacije.1
»Katolički episkopat pozdravlja Hrvatski orlovski savez, kao organi-
zaciju cjelokupne hrvatske katoličke omladine, koja želi pod vrhovnim
direktivama svete Crkve da vodi brigu oko ispravnog odgoja hrvatske ka-
toličke omladine po Kristovim načelima, a isto da paralelno sa svojom
izgradnjom, vodi borbu protiv svih protivnika svete vjere i Crkve.« – Jugo-
slavenski episkopat Hrvatskom orlovskom savezu (HOS-u) (1.)
»To se zna da će katolički episkopat najtoplije preporučiti svojem sve-
ćenstvu i katolicima diljem naše države da Hrvatskom orlovskom savezu
idu u svemu na ruku u akciji oko organiziranja katoličke mladeži, da bi
tako načela Zlatne knjige osvojila našu omladinu i sačuvala moralnu zdravu
na dobro vjeri i narodu.« – Jugoslavenski episkopat Hrvatskom orlovskom
savezu (HOS-u) (1.)
»Već odavno pratim dužnom simpatijom požrtvovan rad tog revnog
Saveza, koji okuplja katoličku mladež pod divnim geslom: Euharistija, Apo-
stolat i Žrtva, te ne ću ni unaprijed uzmanjkati da podupirem svojim moli-
tvama i djelom taj tako važan pokret.« – Hvarski biskup Miho Pušić (21.)
»Radi toga neka dušobrižnici svim silama nastoje da se omladina
upiše u pobožna udruženja i organizacije i neka svim marom osnivaju ta
udruženja, kojima se štiti i čuva ta omladina. U p r v o m r e d u p r e -
p o r u č u j e m o u d r u ž e n j e H r v a t s k i o r l o v s k i s a v e z .«
– Banjalučka sinoda (8.)
»Zadovoljan sam i radostan da vas vidim ovako kao dobro uređenu
vojsku, vojsku Crkve i naroda hrvatskog.« – Splitski biskup Kvirin-Kle-
ment Bonefačić (20.)

1 Redni broj u zagradi na kraju citata upućuje na dokument iz kojega je citat uzet. Popis dokumenata
prema rednim brojevima naveden je na kraju članka.

117
 ZAŠTO SE CRKVA RADUJE ORLOVSTVU?

Orlovstvo – avangarda hrvatske Katoličke akcije

»Danas se svi združuju, a osobito neprijatelji Crkve se združuju proti
Boga i Pomazanika njegova; tako i mi koji smo sinovi svjetla i kraljevstva
Božjega, moramo se združiti i združeni boriti za Krista i njegova načela. To
je Katolička akcija, koja ima razne grane. Avangarda pak Katoličke akcije,
to ste vi, dragi sinovi Orlovi i kćerke Orlice.« – Šibenski biskup Jerolim
Mileta (10.)
»Orlovi, vaše je ime divno i genijalno. Vaša je zadaća da budete vjerni
prema domovini i prema obitelji, prema Crkvi i prema vjeri katoličkoj.
Orlovi i vi svi ostali! Uvjereni smo da ste oduševljeni za onu Katolič-
ku akciju od koje sve očekujemo za preporod pojedinaca, obitelji, društva,
čitavoga svijeta. Katolička je akcija apostolat svjetovnjaka, koji pomažu
apostolat svećenstva i episkopata. Sveti je Pavao u jednoj poslanici po-
zdravio kršćanske svjetovnjake, suradnike svoje u apostolatu: ‘Pozdravite
mi,’ kaže on, ‘suradnike moje u Isusu Kristu.’ Bitno je raditi s apostolima,
surađivati u apostolatu. Katolički svjetovnjaci, prožeti revnošću za posve-
ćivanje obitelji, za Crkvu, za vjeru, bitni su članovi Katoličke akcije. Pa
kada se vratite svi, bez razlike, svojim kućama, budite svi sve više zagrijani
revnošću za ovaj apostolat.« – Papa Pio XI. hrvatskim Orlovima 18. IX.
1925. (11.)

Po direktivama Crkve
»Hrvatski orlovski savez redovitim izvješćivanjem biskupa te svojim
blagoslovljenim radom pokazuje, i to bez oklijevanja, kako je on shvatio
misao Katoličke akcije koja mora biti u tijesnoj vezi s episkopatom, komu
je Sveti Otac stavio na osobit način Katoličku akciju na srce, kao dio nje-
gova apostolata. Potrebita je ova tijesna veza stoga da se ne dogodi ono
što Sveto pismo pripovijeda o Josipu i Azariji, koji su htjeli na svoj način
vojevati Božji boj, neovisni o onima koje Bog bijaše stavio vođama Izraela.
‘Oni ne bijahu u broju onih, preko kojih Bog spasi Izrael.’« – Šibenski bi-
skup Jerolim Mileta (18.)
»Ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku. Prisloniti se
moramo što tješnje uz tu blagu Majku koja će nas nježnom rukom uvijek
upravljati sigurnim putem vječnom cilju naših duša, k Bogu. I zato je i
mene i sav naš prečasni episkopat tako radosno dirnula vaša odlučna volja
da se što uže priljubite k starješinstvu Crkve i preko svojih duhovnih vođa

118
svećenika uspostavite neprestani idejni kontakt s biskupima, koje je ‘sam
Duh Sveti postavio da ravnaju Crkvom Božjom’.« – Sarajevski nadbiskup
Ivan Ev. Šarić (2.)
»I da je suradnja sa svećenstvom i potpuna pokornost biskupima po-
stavljena temeljnim načelom rada, dosta je da samo to istaknemo da se
odmah vidi da je ovaj pokret od Duha Božjega. Pokret, koji je nikao u Cr-
kvi i koji hoće da iz Crkve vuče svu svoju okrepu i snagu. Iz Crkve, a preko
nje iz Krista Isusa koji je, kako veli Apostol, ‘temelj, izvan kojega nitko ne
može drugoga postaviti’.«. – Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić (3.)
»Sva ste vi ova načela istakli u vašoj Zlatnoj knjizi i svećenici koji
vrše u vašim društvima ulogu duhovnog vođe jesu one zlatne karike koje
povezuju naučavajući Crkvu s Crkvom koja sluša. Nerazboriti su oni koji
drže da organizacija Katoličke akcije bez ovakvih zlatnih karika može da
opstoji, a bez njih će biti uvijek u organizacijama unutarnjih razmirica,
prepiraka i blagoslov Božji ne će pratiti njihov rad.« – Zagrebački nadbi-
skup Antun Bauer (6.)
»Kao biskupu dužnost mi je da budem vođa i zaštitnik svima koji
hoće da vojuju bojeve Gospodnje. A to su naši Orlovi. Uvijek vjerni Crkvi
i njezinim pastirima, uvijek spremni na rad i žrtve za pobjedu Božje stvari.
Četa Božja koja je na svoje zastave napisala preporod naše hrvatske domo-
vine u Kristu. I ja se čvrsto uzdam da će ova četa izvesti taj preporod. I ja
samo najljepše nade vežem uz vas, mlada braćo!« – Sarajevski nadbiskup
Ivan Ev. Šarić (2.)
»Kao biskup mogu imati povjerenje u Orlovski pokret koji se uvijek
stavlja na crkveno stanovište pa u svemu sluša odredbe i želje i savje-
te Svete Stolice i svojih nadležnih biskupa i njihovih zastupnika u vašim
društvima i u vašoj centrali, vaših duhovnika koji vas povezuju s crkvenim
autoritetom.« – Senjsko-modruški biskup Josip Marušić (22.)
»Prava je utjeha za jednoga biskupa u ovim vremenima kad gleda
kako mu je promisao Božji u posljednje vrijeme stavio na raspolaganje
novu pomoć, nove suradnike u apostolatu, četu odabranih svjetovnjaka,
koji sudjeluju u bitnoj misiji svete Crkve u spasavanju duša.« – Senjsko-
modruški biskup Josip Marušić (22.)

Oslonjeni na Petrovu pećinu

»S velikim zadovoljstvom i ganućem čitali smo lijepi pozdravni govor
koji ste nam upravili u ime svih hrvatskih Orlova i u kojoj su iskazana
čuvstva vašega naroda koja su tako lijepa i tako velikodušna. U njoj se
zavjetujete da ćete, kao i vaši pređi, ostati uvijek vjerni svojoj vjeri. Vjerni

119
rimskoj Crkvi, Majci sviju Crkava, i vašemu Papi, Petrovu nasljedniku.« –
Papa Pio XI. hrvatskim Orlovima 18. IX. 1925. (11.)
»Naši su predšasnici s potpunim pravom nazvali vaše pređe antemu-
rale Christianitaitis. Ovaj dični naslov, ovu divnu pohvalu podijelili su
vašem narodu kao znak osobitog priznanja: vi ste bedem kršćanstva. Treba
da i vi velikodušno nastavite ove slavne tradicije i da budete bedemom
Svete Crkve.« – Papa Pio XI. hrvatskim Orlovima 18. IX. 1925. (11.)
»Vi ste, Bogu hvala, postavili svoj pokret na tvrde, vječne temelje.
Sazidali ste ga kao mudri čovjek iz Evanđelja na pećini s koje može mirno
prkositi svim burama i svim olujama. Na pećini vječne istine Kristove. U
živom spoju sa Crkvom Božjom, koja je ‘stup i tvrđa istine’, kako veli Apo-
stol, ‘na načelima Evanđelja’.« – Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić (2.)
»Hvale je vrijedan u vašoj organizaciji onaj pravi katolički duh, duh
odanosti i ljubavi k Svetoj Stolici koju Duh Sveti vodi pri ravnanju Crkve
Kristove. Narodi koji kidaju veze s nadnarodnom duhovnom vlašću i osni-
vaju takozvane ‘narodne Crkve’, zapadaju opet u poganstvo, u kojemu je
vjera bila državnom institucijom. Ovaj vaš pravi katolički duh jamči nam
da će vaša načela biti uvijek ispravna i da ćete uvijek usmjeriti vaše pogle-
de prema svjetioniku koji svijetli s Petrove pećine u Rimu. S ovoga mjesta
dobivat ćete preko nas smjernice za vaš rad za ‘obnovu svega u Kristu’.«
– Zagrebački nadbiskup Antun Bauer (6.)

Euharistijski duh
»No iznad svega valja da pohvalimo vaš euharistijski duh; vi ste učinili
obvezatno barem mjesečno primanje sv. sakramenata za sve naše članove,
a podupirete, gdje možete, čestu pa i dnevnu sv. Pričest. I opet kažemo:
tako valja! Vaš je katolicizam konzekventan jer znati da naš vrhovni vođa
Isus Krist obitava među nama u svetohraništu, znati da nas on neprestano
k sebi zove, a pustiti ga osamljena nije dostojno. Zato Katolička akcija,
koja nije istodobno e u h a r i s t i j s k a a k c i j a , ne može uroditi traj-
nim plodovima. S v e s t e v i t o d o b r o s p o z n a l i i z a t o
vas stavljamo za uzor svim vjernicima našega
n a r o d a . Rastite brojem i u svetosti, budite pravi vitezovi, hrabra četa i
predziđe kršćanstva, pravi požrtvovni apostoli sv. Euharistije. P o l e t i t e
n a v a š i m o r l o v s k i m k r i l i m a prema visinama Presv. Srca i sa
sobom ponesite što veći broj hrvatskih mladića.« – Zagrebački nadbiskup
Antun Bauer (6.)
»Euharistija. Ganutljivo je bilo vidjeti kako prigodom lanjskih orlov-
skih i orličkih tečajeva u Krapnju i Šibeniku i ovogodišnjih u Požegi i u
Zagrebu Orlovi i Orlice sa svojim vodstvom pristupaju svagdano na sv.

120
pričest. Čestom i po mogućnosti i svagdanjom sv. pričesti Orlovi i Orlice
crpe snage u borbi protiv strasti te da se sačuvaju čistima od grijeha, a oso-
bito nečistoga i postanu hrabrim kršćanima. Kao takvi, oni će bez straha i
ljudskog obzira ispovjediti svoju vjeru i svoja katolička načela. Pripravit će
se za eventualne buduće borbe u obrani svojih svetinja, kako su mučenici
od Euharistije crpli snage da ustraju do smrti u vjernosti prema Bogu i
svetoj Božjoj Crkvi.« – Šibenski biskup Jerolim Mileta (24.)

Orlovstvo – organizacija praktičnog kršćanstva

»Orlovski pokret neka bude pokret praktičnog, djelotvornog, pro-
življenog kršćanstva. Pa će onda biti vječan. Nepredobiv i nepobjediv kao
Krist pod čijim zastavama vojuje, a komu je rekao Bog: ‘Sjedi o desnu
moju, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.’ Pa će
onda naš pokret zbilja biti pokret Orlova Božjih koji će junačkim zamahom
voditi mladi rod naš ravno k Suncu Istine i Ljubavi. Pa će onda naš pokret
biti makabejsko koljeno narodu našem, koje će opet ostvariti zavjet slavne
starine i učiniti Hrvatsku opet kršćanskom i katoličkom. Pećina Kristova
bit će orlovski pokret. I udari dažd i dođoše i dunuše vjetrovi, i napadoše
na onu kuću, i ne pade, jer bješe sazidana na kamenu. U to ime blagoslovio
vas sve Svemogući Bog!« – Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić (2.).
»Na temeljnoj zasadi kršćanstva da svaki preporod mora početi od
samog sebe, najprije moramo ostvariti kraljevstvo Božje, izraditi što savr-
šeniju sliku Kristovu u svojoj duši, utjeloviti se u Kristu da mognemo onda
postati oruđem providnosti Božje u obnovi društva, apostolima, solju i
svjetlom svijeta. ‘Regnum Dei intra vos est – Kraljevstvo je Božje u vama.’
I stoga s posebnim veseljem pozdravljam baš tu najizrazitiju crtu vašeg
programa: p r v e n s t v e n o o d g o j n i z n a č a j O r l a . Odgojiti
sebe, njegovati vjerski život i crkveni duh u svojim članovima, stvarati
kršćanske značajeve – to je uzvišena zadaća na koju jamačno smjera i ko-
joj konačno služi sav ostali vaš rad. A to je zalog vašeg uspjeha na polju
katoličke obnove. Stvorimo li pojedince pune duha Božjega i pune odu-
ševljenja za Božje snove i za pobjedu kraljevstva Božjega, preporod javnog
života doći će sam od sebe jer će nas ljubav Božja i žar milosti goniti na rad
i čeličiti na žrtve: Charitas Christi urget nos. – Po sjedinjenju s Isusom po-
stat ćemo i mi dionici snage i svemoći njegove. – ‘Sve mogu u onome koji
me jača. Ali ne ja, nego milost Božja sa mnom’.« – Sarajevski nadbiskup
Ivan Ev. Šarić (3.)
»Vaša orlovska društva su nosioci Božanske Luči svete vjere. Vaša je
zadaća istaknuta u vašoj Zlatnoj knjizi. Orlovi i Orlice polažu zavjet na ge-
slo: Ljubiti Boga, ljubiti svetu katoličku Crkvu, ljubiti svoj hrvatski narod,

121
pak prema tome živjeti i životom dostojnim savjesnog i uzornog katolika.
Stoga vaša pravila odobrava i svoj imprimatur daje crkvena vlast, a mjesne
organizacije izvode program svoga rada i smislu pravilnika sporazumno s
duhovnim licem iste župe koje u ime Crkve preuzima brigu za vaše blago-
slovljeno djelovanje.« – Đakovački biskup Antun Akšamović (15.)

Orlovstvo – katolička odgojna organizacija

»Mnogi su uopće mislili da je Orlovstvo jedno obično gimnastičko
društvo, slično drugima, te da pripada jednoj od političkih stranaka, kao
i druga slična društva. No kad su prigodom lanjskoga šibenskog orlovskog
sleta, a ovogodišnjega u Požegi, vidjeli gdje i biskupi sudjeluju, dapače,
da isti biskupi stupaju u povorci, morali su reći: Ovo je nešto drugo jer
biskupi ne bi sudjelovali i stupali u povorci jednoga običnog gimnastičkog
društva, biskupi se ne bi nikad postavljali na čelo jedne političke stran-
ke. Oni su nad strankama i svi su katolici njihovo stado. Biskupi svojim
sudjelovanjem u orlovskim svečanostima pokazuju da je Orlovstvo čisto
katoličko društvo te da su orlovski sletovi čisto katoličke vjerske manife-
stacije.« – Šibenski biskup Jerolim Mileta (24.)
»Orlovstvo je tim važnije što se ono poglavito brine za naobrazbu i
odgoj naše mladosti, uzdanice naše i dike naše. Njihove gimnastičke vježbe
nisu puka igra, jer tjelesni odgoj nije glavana zadaća Orlovstva; Orlovstvo se
brine za tijelo jer ga želi učini sposobnim da služi duhu, a ovaj duh ima za-
daću da spozna i uzljubi Boga.« – Đakovački biskup Antun Akšamović (15.)
»Vaše odgojne metode odgovaraju zasadama suvremene katoličke pe-
dagogije. Vi smatrate da je kod omladine tjelesni odgoj jedno od najboljih
naravnih sredstava da se odgoji čist naraštaj. Time Orlovstvo ispravno rje-
šava jedan od najtežih problema odgajanja novih pokoljenja o čemu napo-
kon ovisi zdrava budućnost cijeloga naroda.« – Senjsko-modruški biskup
Josip Marušić (22.)
»Mnogi od vas pitat će me kako će izvršiti veličajni ali teški program,
program borbe protiv sotone, protiv svijeta i protiv poteškoća vaše burne
mladenačke naravi. Što da činite? – S a z n a l i s m o z a s r e d s t v a
k o j i m a s e s l u ž i t e . Ta v a š a s r e d s t v a u j e d n o s u i
n a š a .« – Papa Pio XI. hrvatskim Orlicama i Orlovima 5. IX. 1926. (25.)
»Služi se pak gimnastikom ne samo da zabavi one koji vole gimnasti-
ku, već u istoj d a j e n j i m a s r e d s t v o kako da potrebitim gibanjem
tijela i gimnasticiranjem lakše pridobiju strasti u doba kad su najveće napasti
protiv svete čistoće. Tako Orlovstvo mnogo pridonosi poduhovljenju i samoga
tijela. Da se lakše postigne duhovna svrha Orlovstva, ovo ima za svoju lozinku:
Žrtva, Euharistija, Apostolat.« – Šibenski biskup Jerolim Mileta (24.)

122
 Nasljedovanje orlovskih uzora
»Na vašem se barjaku, osim sv. Križa, nalazi i slika orla, koji je simbol
sv. Ivana Apostola i Evanđeliste, jer se ovaj poput orla dizao do neba i gle-
dao žarko sunce našeg Spasitelja i kod njega crpio snagu za svoj apostolat;
kod njega je crpio snagu za riječi koje je uvijek opetovao: ‘Ljubite se, sinci,
međusobno.’ Zato moramo ljubiti prije svega Boga, a onda bližnjega, ali
osobito naš narod radeći neumorno da svi Hrvati budemo pravi katolici, i
to ne samo u crkvi već i u obitelji i u javnom životu i da tako postanemo
dostojni nasljednici naših pređa.« – Šibenski biskup Jerolim Mileta (10.)
»S v . F r a n j o uči nas kako treba da se otrgnemo od stvari ovoga
svijeta te kako je uzvišeno savršeno siromaštvo i mrtvenje sjetila; uči nas
pravom duhu molitve i ljubavi kojom je posvuda naviještao ‘mir i dobro’
tako da se svojom serafskom ljubavi uzdigao do mističnih visina i zaslužio
povlasticu da nosi utisnute svete rane Isusove na svojemu tijelu. Bez ovih
kreposti koje je vršio sv. Franjo nema kršćanskoga života. I ako svima nije
moguće da se u njima izvježbaju na tako savršen način, ipak su svi dužni
da posjeduju barem bit ovih kreposti.
S v . A l o j z i j e pak predstavlja nam viziju svega onoga što vi na
osobit način u svom programu naglašujete i tražite, to jest čistoću i ne-
vinost. Nevinost i idealna čistoća oboružane su kod sv. Alojzija tolikom
snagom, tolikom odvažnošću i tolikom jakošću da ga čine idealom kato-
ličke mladeži i pravim atletom ljubavi tako da je znao da sa svojim slabim
tijelom u svom naručju nosi skoro mrtva tjelesa nemoćnika. Sv. Alojzije je
zaista mučenik ljubavi i predivan ideal.« – Papa Pio XI. hrvatskim Orlica-
ma i Orlovima 5. IX. 1926. (25.)

Orlovstvo brani djedovsku vjeru

»Putujući uz naše obale često ćeš vidjeti kapelicu ili ruševine neka-
dašnje kapelice posvećene sv. Nikoli. Velikog poštovanja vrijedna su takva
mjesta; njihova povijest nam priča da su bila središtem izvjesnog zajednič-
kog života. Ovdje su se mornari iz naših hrvatskih gradova i sela sakupljali,
ovamo obraćali svoje misli i poglede, njima se zavjetovali i njima slali svoje
pozdrave odlazeći u daleki svijet ili se vraćajući kući iz njega. Te su kape-
lice bile sjela ponosnih vjersko-staleških zborova hrvatskih pomoraca. Bilo
je i mnogo drugih oblika kojima su se naši djedovi organizirali da bi što
ljepše služili idealima svog vjerskog uvjerenja. Ostaci tog organiziranog ži-
vota iz ondašnjih vremena sačuvali su se do danas. Bezbroj raznih tradicija
splelo se s njima. Divimo se svemu tomu jer vidimo kako je kod Hrvata
u vrijeme njihova najjačeg vjerskog života organizaciona misao sve ispre-

123
plela. Ujedno imamo u tomu svjedočanstvo kako je u ono vrijeme i među
našim narodom vladalo uvjerenje da nema kršćanskog života bez staleških
zborova i bez organizacija. Tako je! Stoljeća od Gospodina Isukrsta dalje
pričaju nam tu istinu. Katolici koji mrze organizirane forme vjerskog po-
kreta ili ih omalovažavaju ili koji nemaju smisla za njih, možda – budući in
bona fide – dobri katolici, puni su neznanja o jednom od najvažnijih po-
glavlja kršćanskog života. Nama trebaju organizacije koje popunjaju, dižu
i šire snagu životu pojedinaca, obitelji i staleža. – Vi, dragi mladi prijatelji,
širite nauk: spas je u našoj organizaciji. Spasonosan je taj nauk za redove
koje okupljate pod svoje orlovske zastave! Spasonosan će biti za sve koji
će se u svojim sredinama na temelju vječno valjanih načela koja ste i vi za
sebe u vašoj Zlatnoj knjizi uzeli kao mjerilo za svoj rad, povesti za vašim
primjerom i raditi kako radite vi! Vi ste kao oni iz velikog doba hrvatske
povijesti, u vašim se redovima nalazi prava tradicija katoličkog naroda. U
tom vam smislu dovikujem: Bog živi!« – Krčki biskup Josip Srebrnić (7.)

ORLOVSTVO – NARODNA OMLADINSKA ORGANIZACIJA

Potreba omladinske organizacije
»A među svima katoličkim organizacijama jedna je kojoj moramo pri-
je svega posvetiti svoju brigu. To je organizacija katoličke omladine. Ova
je organizacija i najzahvalnija i najpotrebitija i najvažnija. Najzahvalnija je
jer se u mladosti najlakše primaju uzvišene misli i jer se mladost lako odu-
ševljava i jer je mladost uvijek spremna na rad i na žrtve. Najpotrebitija
jer su godine mladosti pune pogibelji i jer mladeži već po naravi njezinoj
treba odgoja i vodstva. Najvažnija, jer ono što se u mladosti utisnulo u
srce, ostaje najtrajnije, nikad se ne da posve iščupati i daje temeljni smjer
čitavome životu čovjeka: ‘Adolescens juxta viam suam, etiam cum senue-
rit, non recedet ab ea – Mladić koji hodi svojim pravim putom i kad ostari
ne će s njega zastraniti.’ D u h m l a d o s t i , t o j e d u h k o j i ć e
v l a d a t i b u d u ć n o š ć u . I tko osvoji mladost, osvojio je svijet za
buduće naraštaje. – I ništa nam ne mora biti toliko na srcu koliko baš to
da stvorimo bujnu, cvjetnu organizaciju katoličke mladeži i da onda tu
organizaciju postavimo na zdrave i vječne temelje evanđeoske istine.« –
Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić (3.)

Orlovstvo – idealan tip omladinske organizacije

»U orlovskoj organizaciji, kako je predviđaju nova pravila, zbilja je
oživotvoren idealni tip omladinske organizacije. Tip koji vodi računa o

124
svim potrebama mladog srca, a ipak nikad ne gubi s vida glavni cilj orga-
nizacije, to jest p r e p o r o d p o j e d i n a c a i društva u duhu Kristova
evanđelja: ‘Da Krist bude sve i u svemu’, kako kaže Apostol.« – Sarajevski
nadbiskup Ivan Ev. Šarić (3.)
»Ima tu mjesta i zabavi, tjelovježbi što jača tijelo i bodri duh i izobraz-
bi uma koja hoće da mladića jednom učini dobrim građaninom i korisnim
članom društva. Ima tu mjesta i njegovanju zdrave društvenosti i viteškog
osjećaja i jačanju socijalnog smisla. Ali sve je to okupljeno oko jezgre pokre-
ta: oko odgoja samoga sebe do što potpunije izgradnje slike Božje u svojoj
duši po milosti Božjoj, oko živog djelotvornog kršćanstva koji treba proži-
mati sve članove Orla, oko neustrašivog ispovijedanja svoje svete katoličke
vjere. Orlovstvo je organizacija hrvatske katoličke omladine. Osnovica je
čitavom orlovskom radu katolička vjera, a vrhovni autoritet Crkva. Svrha
je Orlovstva da izgradi kod omladine tip potpunog, savjesnog, dosljednog i
značajnog katolika, odnosno katolkinje, a sredstva su mu organizacija, pro-
svjeta, gimnastika itd.« – Dekanska konferencija u Senju (14.)
»Među ovim katoličkim udruženjima iskustvo je pokazalo da je jedno
od najpodesnijih baš naše katoličko Orlovstvo.« – Senjsko-modruški bi-
skup Josip Marušić (22.)

Orlovstvo – organizacija omladine svih staleža

»Bila je veoma sretna misao što primate u svoje redove članice bez
razlike kojemu staležu ili sloju pripadale. Tako možete svuda lakše širiti
duh Crkve Isusa Krista i posvuda blagotvorno djelovati.« – Papa Pio XI.
hrvatskim Orlicama i Orlovima 5. IX. 1926. (25.)

Đaštvo treba biti u Orlu

»I ja samo jedno želim: da na tom ispravnom putu ustrajete. Da taj
veliki ideal s Bogom sjedinjenoga kršćanskog života uvijek propovijeda-
te i ucjepljujete hrvatskoj mladeži. P a i š k o l s k o j m l a d e ž i . Ja
bih najvolio kad bi se i đačka mladost okupila oko orlovske zastave. Baš
radi one ispravne načelne orijentacije, baš o n o g d o b r o g d u h a ,
k o j i s t r u j i k r o z O r l o v s t v o . Budućoj inteligenciji, budućim
narodnim vođama prije svega treba dubokoga katoličkog osjećaja i života.
A onda će briga orlovskog pokreta biti da đačkoj mladeži, uz općenita
orlovska životna načela, dadne priliku i za uzgoj uma i za pripravu za po-
sebne, časne zadaće života što je čekaju. Ja ću svojoj nadbiskupiji svakako
preporučiti katoličkim đacima organizranje u Orlovstvu, a uvjeren sam da

125
će to učiniti i ostala presvj. gg. biskupi.« – Sarajevski nadbiskup Ivan Ev.
Šarić (17.)
»Pohvalno je što je Orlovstvo osobito pažnju posvetilo uzgoju đaštva,
koje ima biti kvascem orlovskog apostolata među ostalim staležima hrvat-
ske omladine.« – Senjsko-modruški biskup Josip Marušić (22.).
»Bio bih sretan kad bih mogao vidjeti da su svi moji svećenici svjesni
toga kako je za katolički i hrvatski život u nas potrebno i korisno da se
mladež i đaci i drugi omladinci u orlovskim redovima kupe oko Božanskog
pelikana u Euharistiji i jača duševno i tjelesno za borbu za sveta Kristova
načela. Zato vam želim u vašem nastojanju općenito, a za naše krajeve na-
pose, najbolji uspjeh i molim da Bog dade svoj blagoslov.« – Splitski biskup
Kvirin-Klement Bonefačić (19.)
»Kakovu misiju imaju izvršiti orlovska društva? Ova imaju zadaću da
društvo obnove u Kristu. Tako npr. vidimo da su se darvinističke ideje
počele širiti po s v e u č i l i š t i m a ; vidimo da se umjetnost počela uda-
ljivati od morala, da su pjesnici počeli gubiti vjeru. Katoličko društvo mora
to popraviti. Ono njeguje svetinje hrvatskog naroda.« – Đakovački biskup
Antun Akšamović (15.)

ZNAMEN ORLA
Što znači ime orao?
»Vi ste orlovi. Da budete dostojni toga lijepog imena, morate se pre-
ma riječima velikog pjesnika izdizati nad ostale čistim srcem i bistrim
umom. Trebate se izdizati nad moralnim talogom i nad podlošću; mora-
te boraviti u visokim sferama one z n a n o s t i koju p r o s v j e t l j u j e
v j e r a . Trebate vaš pogled uvijek držati usmjeren u neugasivo svjetlo
katoličke Istine.« – Papa Pio XI. hrvatskim Orlovima 18. IX. 1925. (11.)
»Orlovi su nekada u stara vremena odlijetali iz carskog Rima da osvo-
je svijet, a danas vidimo cvijet hrvatskoga naroda, još ljepše okrunjene Or-
love r a d o s n e , m i r o l j u b i v e i p r o ž e t e m l a d e n a č k i m
z a n o s o m , kako se vraćaju u Rim, kao majci svojih duša.« – Papa Pio XI.
hrvatskim Orlovima 18. IX. 1925. (11.)

Znamen Orla u Svetom pismu: molitva i sv. Pričest.

»Dva mjesta iz Svetog pisma koja govore o orlovima dozivlju nam u
pamet veoma korisne misli.

126
 Kod proroka Izaije čitamo: ‘Al’ onima što se u Gospodina uzdaju sna-
ga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne
more se’ (Iz 40,31).
Kćeri moje! Duše koje se uzdaju u Boga zadobit će snagu Božju. Ufa-
nje se izražava u molitvi. S njom se čovjek uzdiže poput orla. Orlovi koje
je vidio prorok, to su vjerne duše koje su pune ufanja i pouzdanja. To su
duše koje duhom i srcem postaju orlovi. Hoćete li da budete pravi orlovi,
morate se moliti, i to pouzdano moliti. Bog po molitvi daje svoju milost i
svoju snagu. Budete li vi Orlice, oboružane tom snagom, vi ne ćete posr-
nuti jer će tada Božja snaga biti vaša snaga. Vi ćete tako biti prave Orlice
Isusa Krista. Letjet ćete, a nikad se ne ćete umoriti niti ćete klonuti.
Kod sv. M a t e j a nalazi se jedno drugo mjesto koje govori o orlo-
vima. Kao što su u prijašnja vremena uz kraljeve bile počasne straže koje
su se nazivale imenom crvenih, bijelih, crnih i drugih orlova, isto tako ste,
vi Orlice, tjelesna straža svoga Kralja. Sam Isus govori na usta evanđeliste
sv. Mateja, a i kod njega se pod imenom orlova razumijevaju duše koje
lete prema tijelu Isusa Krista. Kada nastane opustošenje svršetka svijeta,
mnoge duše ne će znati da nađu Isusa. Vjerne će ga duše naći i priljubit će
se uz njega. Pravedne će se duše ponijeti poput orlova. One će znati da ga
nađu. Gdje će biti Isus Krist, tamo će se okupiti i orlovi: ‘Gdjegod bude
tijelo, onamo će se i orlovi kupiti!’« (Mt 24,28) – Papa Pio XI. hrvatskim
Orlicama i Orlovima 5. IX. 1926. (25.)

LOZINKA ORLOVSTVA
»’Za krst časni i slobodu zlatnu’ – bilo je geslo naših djedova pod
kojim su se oni borili protiv ropstva narodnog i ropstva duha. I vi, naši
Orlovi, borite se za tu kršćansku slobodu. Kršćanska sloboda treba svuda
pobijediti: kod pojedinca, u obitelji i u društvu. To je ona sveta sloboda
koja izvire iz Evanđelja Kristova, a koju ste vi, Orlovi, tako lijepo istakli
u geslu: Euharistija, Žrtva, Apostolat. Žrtva vlastite volje u orlovskoj dis-
ciplini, hrana vaše duše u presv. Euharistiji i vaš apostolat u samozataji
za narod – to je najljepši odraz vaše orlovske slobode. – Oro gnijezdo vrh
timora vije, zato i Orao u visini kod Oca nebeskog traži zaštitu svoje slo-
bode.« – Splitski biskup Kvirin-Klement Bonefačić (20.).
»Katolički episkopat pozdravlja svu našu katoličku omladinu, sve
naše Orlove i Orlice, u svim njihovim žrtvama, u svom njihovom štovanju
Presvete Euharistije i u svom njihovom apostolskom djelovanju. Rad s
ovakvom lozinkom izazvat će sigurno sve blagoslove Božje na jedinstvenu
našu omladinsku organizaciju.« – Jugoslavenski episkopat Hrvatskom or-
lovskom savezu (1.)

127
 »Dosta je da istaknemo da je Presveta Euharistija označena izvorom
jakosti orlovskom pokretu.« – Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić (3.)
»Rad za uzvišeni cilj mora biti združen sa žrtvom. Da se postigne
vremeniti i zemaljski cilj, treba žrtve, a kamoli onda kada treba braniti
dušu svoju i dušu brata svoga pogibelji. Na ovom svijetu žrtva nam mora
biti k r u h s v a g d a n j i ; dapače mi moramo danas na osobit način biti
spremni da žrtvujemo i život naš za Isusa i njegov nauk.« – Šibenski biskup
Jerolim Mileta (9.)
»U svom programu također naglašujete pravi apostolat, i to apostolat
riječi, ali nadasve apostolat dobrog primjer. Ovaj bez riječi svima govori
što ste i što hoćete, tim više što vi na zgodan način znadete spojiti otvore-
no ispovijedanje svoje vjere s vašim raznim društvenim zvanjima.« – Papa
Pio XI. hrvatskim Orlicama i Orlovima 5. IX. 1926. (25.)
»Dragi moji Orlovi! Vašom iskrenom i zanosnom vjerom prožetom
zdravom katoličkom kulturom svrstani ste kao nepobjediva vojska. Ovu
vjeru trebate sve više produbljivati i svojim a p o s t o l s k i m p r i m j e -
r o m širiti među ostali svijet.« – Papa Pio XI. hrvatskim Orlovima 18. IX.
1925. (11.)

ORLOVSTVO U RADU
Orlovska središnjica
»Da se ispuni ta sveta želja Hrvatskog orlovskog saveza, katolički epi-
skopat od svega srca blagoslivlja organizaciju Hrvatskog orlovskog saveza i sav
njegov radni program, koji je izrečen u njegovoj divnoj lozinci: Žrtva, Euhari-
stija, Apostolat.« – Jugoslavenski episkopat Hrvatskom orlovskom savezu (1.)
»U posljednje vrijeme širi se diljem hrvatskih krajeva snažno pokret
katoličke omladine pod imenom katoličkih Orlova. I što je glavno, taj je
pokret nadahnut idejama prave kršćanske katoličke obnove. To je osobito
u najnovije vrijeme došlo do izražaja kad se je u Zagrebu utemeljio jedin-
stveni ‘Hrvatski orlovski savez’ i predložio svoja pravila poslovnom odboru
katoličkog episkopata moleći ga za odobrenje i blagoslov. Svi su prisutni
biskupi u ime svega katoličkog episkopata u Jugoslaviji s oduševljenjem
pozdravili i odobrili Savez i njegova pravila. I svi su spremno obećali da će
ga promicati i u svakoj prigodi preporučivati svojemu svećenstvu i puku.«
– Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić (3.)
»Moja je želja da velike stručne organizacije, koje sve zajedno sačinja-
vaju ‘Katoličku akciju’, budu tako koordinirane da ta koordinacija ne zadi-
re u unutarnje ustrojstvo tih pojedinih stručnih organizacija.« – Đakovački
biskup Antun Akšamović (13.)

128
 »Ja naročito zahtijevam od svih orlovskih udruženja na području
moje biskupije da ne poduzimaju ništa što ne bi bilo u skladu sa smjernica-
ma izdanima po Hrvatskom orlovskom savezu i s načelima koje zastupaju
duhovni opunomoćeni savjetnici episkopata.« – Đakovački biskup Antun
Akšamović (13.)

Odijeljenost muške organizacije od ženske

»Kako razbirem iz Organizacijskog vjesnika od 1. VI. o. g. str. 30, vi
hoćete da omladina ozbiljno radi pa zato imate odijeljene organizacije,
odijeljene sastanke, odijeljena odgojna glasila, odijeljene redovite akade-
mije, nastupe i sletove, odijeljeno putujete i odijeljeno se zabavljate. Tako
i valja. To je u duhu misli i želja biskupa Mahnića u mariborskoj poslanici.
Razumije se da ova načela nimalo ne priječe da prigodom rijetkih, općih
katoličkih narodnih, pokrajinskih, dijecezanskih, župnih manifestacija u
sporazumu s vašim vrhovnim duhovnikom i u dogovoru sa Svezom hrvat-
skih Orlica priredite sletove, nastupe, akademije koje se doduše, obdrža-
vaju na istom mjestu, ali ipak imaju odijeljen karakter.« – Senjsko-modruš-
ki biskup Josip Marušić (22.)

Protivnici Orlovstva
»Sveta Crkva, koju vodi Duh Sveti, određuje po Svetoj Stolici da
se odgoj mora vršiti pomoću ustanova koje stoje na izrazitim vjerskim i
ćudorednim katoličkim načelima. Ona traži od svojih vjernika da posvud
izričito i jasno izriču svoj katolički karakter i s velikim nepovjerenjem pro-
matra ne samo društva koja u svojem programu iznašaju načela oprečna
svetoj vjeri katoličkoj nego – sjećajući se riječi Spasiteljevih: ‘Tko nije sa
mnom, protiv mene je, ili tko ne sije sa mnom rasiplje’ – i ona tzv. neu-
tralna koja, ne vodeći o vjeri računa, govore da vjera spada u crkvu, a ne u
javni život. – Kobne li zablude, predragi sinovi, kao da je moguće odgajati
bez ustaljenih vjerskih i ćudorednih načela; kobne li zablude kao da svako
udruženje kao takvo nije dužno dati čast Tvorcu naravnoga pokreta, koji
od ljudi, društvenih bića, traži da se ujedinjuju i zajedničkim silama, pot-
pomažući se međusobno, nastoje da se usavrše vjerski, ćudoredno umno,
socijalno, tjelesno.« – Zagrebački nadbiskup Antun Bauer (6.)
»Napokon, katolički episkopat, znajući da je borba uvjet za uspjeh, radu-
je se obećanju Hrvatskog orlovskog saveza da će odvažno i junački ući u borbu
protiv svih protivnika naše vjere i Crkve. Neka naš Božanski Spasitelj obradu-
je tu svetu borbu naše predrage omladine uz njezinu lozinku: Žrtva, Euhari-
stija, Apostolat.« – Jugoslavenski episkopat Hrvatskom orlovskom savezu (1.)

129
 Zlatna knjiga
»Katolički duh koji prožima stranice vaše Zlatne knjige bio nam je
jamstvom da jedino načela istaknuta u toj zaista zlatnoj knjizi mogu pre-
poroditi hrvatski narod i spasiti pojedince od vječne i vremenite nesreće.«
– Zagrebački nadbiskup Antun Bauer (6.)

Dan katoličke omladine

»U tu svrhu proglasit će katolički episkopat ‘Danom katoličke omla-
dine’ nedjelju danu 6. svibnja, to jest dan sv. Ivana Evanđeliste, zaštitnika
organizirane katoličke omladine. Katolički episkopat iz dna duše pozdrav-
lja taj omladinski dan, koji će priređivati svuda propagandističke akade-
mije i svečano primanje u organizaciju; naše svećenstvo bit će upućeno da
na taj dan drži u crkvama propovijedi o važnosti katoličkih omladinskih
organizacija i katoličke omladinske akcije, zatim da se na taj dan upriliči
sabirna akcija u župi izvan crkava za Hrvatski orlovski savez u Zagrebu.
Ovi će se prikupljeni prilozi preko pojedinih ordinarija poslati Hrvatskom
orlovskom savezu u Zagrebu.« – Jugoslavenski episkopat Hrvatskom orlov-
skom savezu (1.)
»Nedjelja najbliža danu 6. svibnja, svetkovini sv. Ivana Evanđeliste,
zaštitnika organizirane katoličke omladine, neka se svake godine slavi kao
‘D a n k a t o l i č k e o m l a d i n e ’ . Taj dan neka se svake godine slavi
kao ‘D a n k a t o l i č k e o m l a d i n e ’. Taj dan neka se u crkvi drži
propovijed o važnosti katoličkih omladinskih organizacija i katoličke omla-
dinske akcije, a i z v a n crkve neka se upriliči sabirna akcija za ‘Hrvatski
orlovski savez’ u Zagrebu. Novac neka se spremi na ordinarijat. Gdje ima
već omladinskih društava, neka se organiziraju propagandističke priredbe, a
omladinci neka zajednički pristupe stolu Gospodnjemu.« – Sarajevski nad-
biskup Ivan Ev. Šarić (3.)

* * *

130
 POPIS GOVORA, PORUKA I PISAMA
što su ih papa Pio XI. i hrvatski biskupi
uputili Hrvatskom orlovskom savezu u Zagrebu
čiji su izvatci navedeni u gornjem tekstu
1. - 31. I. 1924. – Jugoslavenski episkopat: List Hrvatskom orlovskom
savezu (Katolički list 7. II. 1924. i Vrhbosna 20. III. 1924., str. 45).
2. - 22. II. 1924. br. 337. – Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić: List Hr-
vatskom orlovskom savezu (nedjelja, 25. V. 1924.).
3. - 11. III. 1924. – Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić: Pastirski list sve-
mu vrhbosanskom svećenstvu o Katoličkom orlovstvu (Vrhbosna, 20.
III. 1924., str. 33).
4. i 5. – 15. IV. 1924. – Šesta sarajevska dekanska konferencija odobrena
po Ordinariju (Vrhbosna, 20. V. 1924., str. 49–53)
6. - 5. V. 1924. – Zagrebački nadbiskup Antun Bauer: List Hrvatskom
orlovskom savezu (Katolički list, 8. V. 1924.).
7. - 3. VI. 1924. – Krčki biskup Josip Srebrnić: List Hrvatskom orlovskom
savezu (nedjelja, 22. VI. 1924.).
8. - Banjalučka sinoda (Synodus dioesecesana Banialocensis prima, N.
183., b, c, 184, pag. 77.)
9. i 10. - 9. VIII. 1925. – Šibenski biskup Jerolim Mileta: Homilija o Or-
lovstvu (Katolički list, 27. VIII. 1925.)
11. - 18. IX. 1925. – Pio XI.: Govor hrvatskim Orlovima (Mladost,
1925/26, br. 2, str. 41–44)
12. - 19. IX. 1925. – Papa Pio XI.: Govor hodočasnicima IV. internacional-
nog omladinskog Kongresa (Katolički tjednik, 18. X. 1925.).
13. - 27. II. 1926., br. 27. – Đakovački biskup Antun Akšamović: List Hr-
vatskom orlovskom savezu (Glasnik biskupije Bosanske i Srijemske
30. VI. 1926.).
14. - 15. IV. 1926. – Dekanska konferencija održana u Senju (str. 39)
15. i 16. - 9. V. 1926. – Đakovački biskup Antun Akšamović: Govor o
Orlovstvu (Mladost, 1925/26, br. 8)
17. - 10. V. 1926. – Sarajevski nadbiskup Ivan Ev. Šarić: List Hrvatskom
orlovskom savezu (Katolički tjednik, od 30. V. 1926.)
18. - 21. VI. 1926., br. 1121. – Šibenski biskup Jerolim Mileta: List Hr-
vatskom orlovskom savezu
19. - 7. VI. 1926. – Splitski biskup Kvirin-Klement Bonefačić: List Hrvat-
skom orlovskom savezu (Jadran od 8. VII. 1926.)
20. - 5. VIII. 1926. – Splitski biskup Kvirin-Klement Bonefačić: Govor u
Metkoviću (Jadran od 8. VII. 1926.)

131
21. - 7. VII. 1926. – Hvarski biskup Miho Pušić: List Hrvatskom orlov-
skom savezu
22. - 7. VII. 1926. – Senjsko-modruški biskup Josip Marušić: List Hrvat-
skom orlovskom savezu (dr. I. Merz: Ti i ona, str. 81–90)
23. - 2. VIII. 1926. – Nuncijatura Beograd: Brzojav Mahnićevom đačkom
orlovskom okružju (M. Đ. O. O.)
24. - 22. VIII. 1926. – Šibenski biskup Jerolim Mileta: Homilija prigodom
Orlovskog sleta u Salima (Narodna straža od 28. VIII. 1926.)
25. - 5. IX. 1926. – Papa Pio XI.: Govor hrvatskim Orlicama i Orlovima
(Narodna politika, 17. IX. 1926.).

132
 KOLUMBOVI VITEZOVI U RIMU
Dojmovi s ovogodišnjega putovanja u Rim
na kongres katoličkih gimnastičara
ORLOVSKA STRAŽA, Zagreb, br. 3 i 4, 1926., str. 16–18

Već se podne primicalo kraju; mi se stoga autom uputimo u glavnu

podružnicu K o l u m b o v i h v i t e z o v a . Ne nađosmo tamo ni jedno-
ga »viteza«. Dočekao nas je jedan mladi Talijan koji nam pokaza veliki broj
američkih novina i revija što ih izdaju ti Kolumbovi vitezovi. Zatim nam
pokaza tri fotografije igrališta i reče nam da ta igrališta svakako pogledamo
jer su Kolumbovi vitezovi došli u Rim na želju Svetoga Oca da ovdje po-
moću velikih sportskih igrališta suzbiju protestantsku propagandu i spase
mladež od poganstva koje se dobrano ukorijenilo u Vječnome Gradu.
Odjurimo u Circolo San Pietro na Piazza s. Ufficio koji se nalazi od-
mah s lijeve strane kolonade sv. Petra. Tu je veliko dvorište s napravama za
loptanje i stepenicama za sklizanje. Jedan nam svećenik reče da su ovdje
namještena dva svećenika koji podliježu izravno pod vatikansko Državno
tajništvo. Njihova briga je brinuti se za djecu koja dolaze ovamo na igru
poslije škole. Ovdje imaju zabavu svake vrste, ali istodobno moraju na po-
duku vjere. Tu je i velika dvorana za besplatno kino. Ali se kinematograf-
ske karte dijele samo pod sv. misom. Ako želiš u kino, moraš doći na misu
po kartu. Djeca ovdje uče i druge stvari. Talijani to zovu »dopo-scuola« jer
tu neke vrste prefekti daju djeci instrukcije i tako djeca nadopune svoje
školsko znanje.
Nakon što smo razgledali ovo igralište, pojurimo autom u Campo
Gelsomino. Jurimo uzbrdo prema zapadu. Zadnje rumenilo miješalo se
s nizom električnih svjetiljaka koje su se nalazile s obje strane tramvajske
pruge što je vodila u rimsko predgrađe. Auto naglo zakrene nalijevo i za
čas stane. Iskočimo. Vojnici koji su stajali uz željeznu rešetku što je vodila
do visoke kuće rekoše nam da je ovdje igralište Kolumbovih vitezova. Od-
mah nas dočeka jedan katolički omladinac koji je ovdje učitelj tjelovježbe.
Izvede nas na krov kuće i pokaza ogromna igrališta što su ih rasvjetljavale
električne žarulje. Prema zapadu je veliki prostor za nogomet i nekoliko
igrališta za igre s loptom.

133
 Prema sjeveru i istoku, sve oko kuće na kojoj smo se nalazili, bila su
mnoga druga velika igrališta. Sudeći po ovome, igrališta zauzimaju prostor
od pola četvorna kilometra. To su dolari poklonili Papi; s lirama talijanskih
katolika jedva bi se moglo kupiti toliko zemljište.
A čemu sve to? Koja korist za Crkvu od tolikih igrališta? Ta Krist je
ustanovio Crkvu da nam dijeli sakramente, a ne da se brine za nogomet!?
Iz opisa i pripovijedanja omladinca koji nas je vodio saznali smo sljedeće:
u Rimu ima još jedno veliko igralište što su ga darovali Kolumbovi vitezovi
Svetomu Ocu (San Lorenzo). Tako su na raznim stranama Rima velika
igrališta u rukama katolika. Pomislite si da u Rimu, u središtu Crkve Bož-
je, imate nekrštene djece. Veliki dio dječjega proletarijata izložen je po-
gubnom djelovanju ulice. Mnogo tisuća djece izloženo je tuberkulozi jer se
nema priliku igrati. Evo, Crkva je priskočila u pomoć; župe se izmjenjuju
na ovim igralištima; svaka župa ima određen dan i sat i po nekoliko stotina
djece može se istodobno igrati. Ali na igralište ne možeš bez župnika. Ako
se, djeco, hoćete poigrati, pozabaviti, otići besplatno u kino, valja otići
gospodinu župniku da vas on sa sobom povede.
I tako, eto, ova športska igrališta Kolumbovih vitezova postadoše u Rimu
jednim vrlo važnim čimbenikom duhovne pastve među omladinom. Čovjek
bi skoro ironično rekao da će nogomet spasiti rimski puk Crkvi Božjoj.
I sve se to događa pod pokroviteljstvom Pape. Velika je to poduka za
nas kako se moramo služiti najindiferentnijim, najsvjetovnijim sredstvima
samo da pomoću njih što više duša privedemo Kristu. Uzalud je tvrditi da
su po sebi druga sredstva mnogo bolja i da su druga sredstva, kao npr. sveti
sakramenti upravo zato ustanovljeni da posvećuju; ali što ćete ako su da-
nas vremena takva da ćete pomoću nogometnoga igrališta lakše primamiti
omladinu u crkvu, negoli sa sto drugih ljepših obećanja.
I naše Orlovstvo priznaje kako ima po sebi i drugih vrlo vrijednih
organizacija, ali je duh današnje omladine takav da se lako oduševljava za
organizacije orlovskoga tipa. Bolje je da dođu k nama i kod nas dobiju ka-
tolički odgoj, negoli da je pozivamo, recimo, u sto puta bolje organizacije
koje ne odgovaraju njihovim suvremenim duševnim potrebama.
To su misli koje su nam na povratku iz Campo Gelsomina strujale
glavom. Kako je Crkva posvuda mlada! Kako li pogoduje duhu vremena!
Kako li se služi najmodernijim tekovinama samo da spasi što više duša!
Opera Cardinala Ferarri i velika sportska igrališta kao da su ona dva divov-
ska apologetska dokumenta o suvremenosti Božje Crkve.
Samo da vam je bilo čuti našega omladinca iz Campo Gelsomina s
kojim je oduševljenjem govorio o Don Sturzu, o manifestaciji katolicizma
na političkome polju. On bi dao sve da skrši fašistički teror.

134
 KRALJ ORLOVA
Predavanje za naraštajce br. 3.
Izdao: Hrvatski orlovski savez u Zagrebu, prosinac 1926.

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Da bi se bolje

razumio ovaj članak Ivana Merza, potrebno je dati nekoliko uvodnih napo-
mena. Središnjica Hrvatskoga orlovskog saveza (HOS) iz Zagreba svakoga
je mjeseca slala ciklostilom umnožene nacrte predavanja orlovskim društvi-
ma po Hrvatskoj. Ta su predavanja društva obrađivala na svojim sastanci-
ma, o njima raspravljala, a njihove su ideje i smjernice trebali provoditi u
djelo. Neka od tih predavanja sastavljao je i tajnik HOS-a dr. Ivan Merz.
Jedno od tih predavanja Kralj Orlova, namijenjeno podmlatku Orlovske
organizacije zvanima »naraštajci« (dječaci osnovnih škola), sačuvano je u
Arhivu Ivana Merza, i to zahvaljujući činjenici što ga je liberalni tisak u
javnosti napao zbog određenih tvrdnja u samomu tekstu.
Merz je to predavanje napisao nakon enciklike pape Pija XI. Quas
primas, objavljene krajem 1925. g., koja govori o Kristu Kralju. Merzova
je nakana bila da se sadržaj enciklike preko vođa orlovskoga podmlat-
ka popularizira među najmlađim članovima Orlovske organizacije. To je
predavanje bilo posve interna značaja. Sporna misao iz predavanja na
koju su se okomili protivnici Orlovstva bila je ova: »Isus je Kralj cijele
Orlovske organizacije jer mi smo njegovi sljedbenici, vojnici, vitezovi, apo-
stoli. Predsjednik Hrvatskoga orlovskog saveza samo je zastupnik Kralja
– Isusa, predsjednik ne vlada u svoje ime, već zastupa Isusa Krista, kralja
Orlovskoga pokreta.« Iz cijeloga konteksta gdje se nalazi taj odlomak sa-
svim je jasno da je nakana Ivana Merza bila samo ta da u tomu odlomku
u duhu katoličke moralke i asketike prikaže poslušnost kao krepost koja
se i u Orlovskoj organizaciji mora vršiti iz vrhunaravnih razloga. Nakon
napada splitskih liberalnih novina »Jadran« od 31. XII. 1926. Predsjed-
ništvo Hrvatskoga orlovskog saveza odmah je uputilo upit na zagrebački
Duhovni stol je li gore citirani stavak neortodoksan. Duhovni je stol već 4.
I. 1927. odgovorio da je taj stavak »u potpunu suglasju s crkvenim učenjem
o autoritetu«. Ovim odlomkom Merz nije ništa drugo htio reći nego samo
primijeniti opće načelo katoličke moralke o vlasti. Opširnije o cijelom slu-

135
čaju napada na ovo predavanje Ivana Merza vidi u: Dragutin Kniewald,
Dr. Ivan Merz – život i djelovanje, Zagreb, 1932., str. 200–201.
Ovaj je slučaj potaknuo Merza te je odmah sljedećega mjeseca u Ka-
toličkom tjedniku u broju 7 i 8 od 13. i 20. veljače 1927. objavio članak
u dva nastavka pod naslovom Vlast i poslušnost u kojemu pozitivno, na
osnovi papinskih enciklika, izlaže katolički nauk o vlasti i poslušnosti bra-
neći time svoje tvrdnje u predavanju Kralj Orlova.1
U ovomu tekstu Merz donosi i nekoliko drugih nacrta predavanja koji
su dodani prvotnomu tekstu Kralju Orlova i koje ovdje donosimo: Bratska
ljubav, Proslov za naraštajske akademije, Pozdrav »Bog živi«. Budući da
su se ovi nacrti predavanja slali jednom mjesečno, očito je da je materijal
u ovoj pošiljci bio predviđen za četiri predavanja koja su se održavala
tjedno na orlovskim susretima tijekom jednoga mjeseca. Tekstovi su veoma
zanimljivi i očituju nam najprije dušu Ivana Merza i njegov svijet ideja
i načela kojima je želio oduševiti i po njima odgajati najmlađe članove
Orlovske organizacije. Donosimo u nastavku sva četiri nacrta predavanja
prema sačuvanomu izvorniku u Arhivu Ivana Merza.
I za kraj još jedna važna napomena. Sve svoje članke Merz je prije
objavljivanja slao crkvenim vlastima za odobrenje da se mogu objaviti, tj.
da dobiju »Imprimatur« (neka se tiska). Tako je učinio i s ovim nacrtom
predavanja. Na kraju izvornika ovoga nacrta predavanja stoji: Duhovni
stol Zagreb br. 8850. Imprimatur. 10. XII. 1926. Dakle, suglasnost sa sa-
držajem ovih predavanja dobivena je od Duhovnoga stola i prije nego što
su liberalni krugovi napali tekst predavanja.

* * *
Kralj Orlova
Jedno popodne išao jedan naraštajac sa svojim roditeljima u šetnju.
Bila je nedjelja. Tek što su izišli iz grada, pođu uz potok koji je presijecao
jednu livadu i gubio se u šumici. Potok je bio obrastao lijepim zelenim
vrbama. Kada je mali naraštajac Ivica vidio te lijepe vrbe, usklikne veselo:
»O, dragi tata, posudi mi svoj nož da si napravim sviralu.« Otac malo za-
stade, pogleda Ivicu i reče mu: »Čuj, Ivice, pazi, da se ne porežeš.« Veselo
skoči Ivica i poleti k potoku. Odreže si jednu šibu i nije prošlo ni pola sata
on si napravio sviralu. Dok su njegovi roditelji išli prema šumi, on je svirao
i natjecao se s pjevom ptica. Zađoše u šumu. Roditelji sjedoše na travu da
otpočinu i da nešto založe, a mali se Ivica verao po obroncima. Malo je
svirao i usput je tražio jagode. Mislio je na svoju orlovsku braću i kako će
1 Ivan Merz, Vlasti i poslušnost. Katolički tjednik, br. 7 i 8, 1927. str.1.

136
on raspačavati katoličke knjižice i novine, kako je to naložio Orlovski savez
u Zagrebu. Razne su mu se misli vrzle po glavi: kako bi lijepo bilo prirediti
nastup na čistini kamo je i izašao. I nehotice se udaljio od svojih roditelja,
pokaja se radi svoje neopreznosti, ali je bilo prekasno. Jedan drugi dječak
koji se klatario po šumi i tražio ptičja gnijezda, navali na Ivicu, uhvati ga za
ruke i reče mu: »Daj mi odmah tvoju sviralu, inače ću te nalemati.« Ivica
se odmah snašao pa se nije bojao derana koji je na njega navalio. On mu
odrješito odgovori: »Ne dam ti, ovo je moja svirala, ja sam je napravio.«
No deran iznenada uhvati sviralu, istrgne je iz Ivičinih ruku i stade bježati.
Ivica, koji se u Orlu izvježbao u trčanju, poleti za zločestim dječakom,
dostigne ga i otme mu sviralu. Brzo se povrati natrag roditeljima koji su
već bili zabrinuti. No, nažalost, svirala je bila pokvarena. Ivica ponovo za-
moli nož od oca i za nekoliko je časaka sviralu opet popravio. Ivici je sada
bila svirala dvostruko mila: prvo, jer ju je on sam napravio, a onda što je
pokvarenu sviralu opet popravio.
I kao što je mali Ivica gospodar svojih svirala jer ih je napravio, isto
je tako Druga Božanska Osoba, tj. Isus Krist, gospodar i kralj svih ljudi
jer ih je on stvorio. Isus je dakle već po naravi naš gospodar i Kralj. A vi
dobro znate da je sotoni uspjelo te je čovjeka naveo na grijeh i tako ga htio
oteti ispod Isusove kraljevske vlasti. Kao što je onaj deran pokvario Ivičinu
sviralu, tako je đavao grijehom iznakazio našu dušu. No Isus je poput orla
sletio s neba na zemlju, umro je za nas na križu i tako ispod sotoninih pan-
dža oteo ljudski rod, izliječio svetim krštenjem grijehom iznakažene naše
duše. Isus stoga ljubi ljude dvostrukom ljubavlju. Kao naš Stvoritelj i kao
naš Otkupitelj. Isus je Kralj cijele Orlovske organizacije jer mi smo njegovi
sljedbenici, vojnici, vitezovi, apostoli. Predsjednik Hrvatskoga orlovskog
saveza samo je zastupnik Kralja – Isusa, predsjednik ne vlada u svoje ime,
već zastupa Isusa Krista, kralja Orlovskog pokreta.
A gdje je taj naš Kralj? Možemo li ga vidjeti? Možemo li se s njime
razgovarati? Kralj se Orlovstva nalazi u našim crkvama u svetohraništu.
Presveta Euharistija jest naš Kralj. Nije čudo da svaki pravi Orao ide često
na razgovor svome Kralju. Kad se stiša sva buka oko ušiju, kada se smiri
sve, onda Kralj kojega posjeti Orao, stane tiho govoriti i davati savjete
kako valja širiti njegov Orlovski pokret. Naš je Kralj u svetoj Pričesti ne-
pomičan, ali Orlovi su njegovo tijelo – njegove ruke i noge – oni provode i
stvaraju ona uzvišena djela apostolata na koja ih njihov slavni euharistijski
Kralj upućuje u skrovitosti i tišini njihova srca. Pravi naraštajac ljubi Kralja
Orlova; on vrlo često na jedno pet minuta ide k njemu na savjetovanje i
razgovor. Kada pravi Orlić dođe u drugi grad, prva je njegova misao da
posjeti svoga Kralja. Neka živi K R A L J O R L O V A !!!

137
 Bratska ljubav
Čuli ste, dragi naraštajci, da je još nedavno svijetom vladao strašni
svjetski rat. Jedan je narod navalio na drugi i smišljao kako će ubiti i uništiti
drugi narod. Mnogo je milijuna ljudi poginulo tom prilikom; mnoge su žene
izgubile svoje muževe, a mnoga i premnoga djeca ostala su bez svoga tate.
Novac, mjesto da se troši u zidanje lijepih crkava i samostana, mjesto da se
njime dižu domovi za katolička društva i tiskare za dobru štampu te dobre
škole i bolnice, eto, sav taj silni novac utrošio se da se prave topovi i puške
kojima će se ljudi ubijati. Svi su narodi uslijed rata silno osiromašili, a mnoga
su djeca ostala bez svoga hranitelja. A sva je ova nesreća došla na ljude jer
među njima nije bilo ljubavi. I vi uvijek čujete kako se stariji ljudi među-
sobno razgovaraju i vele da nisu zadovoljni. Tuže se na siromaštvo, da ih je
neko prevario, da ih je neko uvrijedio ili da je politika svemu kriva. Sve je to
istina. Zlo je na svijetu, mnogi ljudi trpe i to zato jer nema ljubavi na svijetu.
No O r a o je reformator; Orao je apostol – on to sve zna i znade
kako će usrećiti svoj narod. On u orlovskome društvu uči kakav čovjek
mora biti ako želi da ljudi i narodi postanu opet zadovoljni.
Eto primjera:
Kada dođemo na Veliki četvrtak u stolnu crkvu (biskupsku), vidjet
ćemo kako presvijetli gospodin biskup pere noge dvanaestorici siromašnih
župljana. Dok on to čini na spomen samoga Isusa koji je na Posljednjoj
večeri prao noge svojim učenicima, dotle se skladnim glasom pjeva. Na-
kon što Gospod (Isus) ustade s večere, ulije vode u umivaonicu i stade
prati noge učenicima; ovaj im je primjer ostavio. Gospod Isus, nakon što
je večerao sa svojim učenicima, opere njihove noge i reče im: »Znate li što
sam vam učinio, koji sam vaš Gospodin i Učitelj? Dao sam vam primjer da
i vi tako činite. Kad sam dakle ja, Gospodin i Učitelj, oprao vama noge, i
vi ste dužni jedan drugome noge prati. Po tom će svi upoznati da ste moji
učenici, ako se budete međusobno ljubili.«
Eto, sam je Spasitelj nama dao primjer kako ćemo obnoviti cijeli ljud-
ski rod. No najprije se mi Orlovi moramo obnoviti. Svaki naraštajac mora
ljubiti svoga brata, drugog naraštajca. Ne samo da se on ne smije s njime
pravdati ili ga uvrijediti, već mora smišljati kako će mu pomoći i kakvu će
mu ljubav iskazati. Ako je njegov brat gladan, on će mu donijeti komad
kruha; ako on ne zna svoju zadaću napisati, uputit će ga; ako padne, pridići
će ga; ako je žalostan, utješit će ga.
Ako se, dragi naraštajci, naučite ljubiti međusobno, u Orlovskoj orga-
nizaciji jedan za drugoga žrtvovati, onda će prestati ratovi kada vi budete
veliki i među ljudima vladat će zadovoljstvo i blagostanje. Na posao, mali
reformatori, mali apostoli!

138
 Proslov za naraštajske akademije
Premili roditelji, vrlo cijenjeni gosti!
Evo, prvi put istupamo pred vas kao mali hrvatski Orlovi. Vi biste
sigurno željeli znati što smo mi i što hoćemo. Baš radi toga priredismo
ovu malu akademiju da se što bolje upoznamo. Mi smo naraštajci Đačkog
»Orla«: da, Orla. Ova riječ Orao kazuje vam sve. Hoćete li saznati tko
smo i što smo, gledajte maloga Orla kako se diže u nebeske visine i kako
se kupa u zlatnim tracima žarkog sunca. Onome mladomu Orlu slična je
naša mladenačka duša. I ona hoće da se iz ovih zemnih nizina digne u ne-
dokučive prostore slatke slobode i ona hoće da raskine verige tame i da se
kupa u zlatnim tracima vječnoga sunca istine. – Ali gle, tijelo naše sapinje
i priteže je uvijek k zemlji. Zato vježbamo i jačamo tijelo da u zdravu i
jaku tijelu bude zdrav, jak i poletan duh. Naš lijet ima samo jedan smjer,
a to je onaj što nam pokazuje naš zaštitnik i vođa sv. Ivan Evanđelist. Kao
što se on zaletio kao Orao u tajne Božanstva, tako se i mi za njim dižemo
Bogu svome.
Da, ja opet kažem: Orao žeđa Boga i on leti k Bogu! – (mala stanka).
Vi ćete nas zamalo vidjeti na djelu. Mi smo još mladi, krila su nam još
nejaka, stoga računamo na vašu blagost i strpljivost. A svoj pogled svratite
na ono što je kod nas najljepše… To je naša velika tajna… koja tajna? To je
naše mlado srce, hrvatsko, orlovsko srce. Vama ćemo danas otvoriti vrata
u svoj mladenački hram. Gledajte naše srce. Ono je puno ljubavi. A pre-
ma kome? Prema vama, mili roditelji. Tako nas Orlovstvo uči i daje nam
sredstva da srce svoje vama vjerno sačuvamo. Dok smo bili sasvim mali,
bila je naša ljubav nesvjesna i sebična, pružali smo ruke svoje prema vama
jer nam je godio vaš topli naručaj… Kad pođosmo u školu, počeo je brzo
svijet djelovati na nas. Naše mile majke osjetile su sve više i više našu ne-
stašnost i hladnoću. Naša ljubav kao da je ugasila, a srce uvenulo. No kad
ste nam dopustili da stupamo pod orlovski barjak, nova se ljubav porodi
u našem mladom srcu. Na našem barjaku piše: »Žrtva«. Ta riječ nam kaže
sve. Ona nam tumači vašu brigu i ljubav. Pod ovim barjakom upoznasmo
Onoga koji je zapovjedio: »Štuj i ljubi roditelje svoje.« Naša orlovska lju-
bav leti k Bogu, a od Boga se vraća s pozlaćenim krilima i treperi pred
onima koji nam zamjenjuju Boga na zemlji, a to ste vi, mili roditelji.
Da zavirite u naše tajne bilježnice, našli biste u njima točaka i crtica, a
to su znaci našeg vladanja prema vama. Kad smo bili neposlušni, zabilježili
smo točku, a kad smo bili dobri i poslušni, zabilježismo potez, pa onda
gledamo da bude što više poteza. –

139
 Dalje, mi smo Hrvati i hoćemo biti pravi domoljubi. Ali ne uz čašu,
pjesme, govorancije, već činom. Mi kličemo s onim sinkom u pjesmi »Do-
movina«:
Hoću, tato, kunem ti se vjerom
radit u dan, učit u noć kasnu
za tu našu domovinu krasnu…!
Naš Orao kliče nam s visina: budite apostoli hrvatskog naroda! I mi
evo polažemo svoja mladenačka srca da narod svoj vodimo Kristovoj slo-
bodi znanjem i krepošću… Hoćemo pomagati svećenicima u vinogradu
Gospodnjem jer je to najveća ljubav prema narodu: dati i sačuvati mu
vječno plemstvo. Možda ćete reći: to je odviše zanosno i hrabro. Ali vi ne
znate da mi imamo svoje orlovsko Sunce, koje nas grije i rasvjetljuje: to je
naš preslatki Isus. Ah! Isus! Jedva čekamo da ga primimo u svoje srce. Tu
leži tajna naše snage i moći. Onaj koji je jačao mladoga Tarzicija, nevinu
Agnezu, jača i nas. – I mi smo mladi Tarziciji jer u srcu nosimo Euharistiju.
Da, Euharistija – Apostolat – i Žrtva – to je naša orlovska lozinka. –
To je zlatni natpis, a to je zabilježeno na našim srcima, to je naš sveti zavjet
kojim gorimo kao žrtva za Boga, za vas i domovinu.
A vas, mili roditelji i cijenjeni gosti, samo jedno molimo, da nam po-
mognete tu veliku zadaću ispuniti. U našim će srcima tada biti upisan uz
ljubav i neizbrisiv spomen zahvalnosti.

Pozdrav »Bog Živi!«

Ovaj naziv svaki od nas dobro poznaje. To je značajan pozdrav svih
Orlova u našoj domovini i kršćanski pozdrav. Već se od davnine čuo po-
zdrav u našim krajevima: »Bog te poživio«, »Živio te Bog«, a napose u
orlovskoj Sloveniji: »Bog živi te!« Mi smo Orlovi prigrlili taj pozdrav kao
svoj jer je tako lijep, naš i pun značenja. »Bog živi!« – Orao zna dobro da
bez Boga nema ništa. Bog je posvuda, u njemu živimo i u njemu se kreće-
mo. Od njega imamo sve dobro i k njemu u nebo hoćemo doći. Nikada ne
smijemo zaboraviti na Boga i nikada ga ne smijemo prestati častiti.
»Bog živi!« – orlovski je pozdrav na čast! Sve na svijetu časti Boga,
svaki stvor slavi Stvoritelja. Čovjek koji je najplemenitiji stvor Božji dužan
je pogotovo da iskazuje Bogu čast. To čini svaki Orao kad bratu dovikne:
»Bog živi!«
»Bog živi!« – orlovski je pozdrav – i molitva!
Molitva je svaka pomisao na Boga. Podignuti srce k Bogu znači moliti.
»Bog živi!« pobuđuje i podiže naš duh k Bogu, početniku i svršetku svih
stvorenja. U njega je sve i po njemu je sve. Zato i želimo i molimo s »Bog
živi!« sebi i bližnjemu od Boga zdravlja i života. A pošto Gospodin Bog ne

140
dijeli život i zdravlje samo tijelu, već u prvom redu i duši, to si s našim
pozdravom želimo međusobno najveće dobro, a to je život i zdravlje duše
ili milost Božja.
Kako li je dakle divan taj pozdrav! Što sve u sebi sadržava! Jesmo li
bolji pozdrav mogli izabrati?! Zaista ne!
Cijeni zato lijepi orlovski pozdrav, budi ponosan na nj! Izgovaraj ga
uvijek razgovijetno! Izgovaraj ga uvijek s poštovanjem i dostojanstvom!
Dobro je ovdje upozoriti svakog brata na sljedeće:
Prigovara nam se da Orlovski pozdrav »Bog živi« hoće da istisne cr-
kveni pozdrav »Hvaljen Isus«. Tomu nije tako. Mi hoćemo jedan i drugi
zadržati. »Bog živi!« zato
1. jer je lijep i posve kršćanski,
2. jer je bolje doviknuti »Bog živi!«, nego prazni i gotovo poganski bez
sadržaja: zdravo, servus itd.,
3. jer je pozdrav »Bog živi« parola – obilježje organiziranih članova i
iskrenih prijatelja našega pokreta,
4. jer se pozdrav »Bog živi« može rabiti kao poklik veselja, odušev-
ljenja u svim manifestacijskim zgodama, dok se »Hvaljen Isus« ne može
rabiti za mnoge zgode.
Zadržat ćemo i »Hvaljen Isus« i to jer je to
1. jedini pravi pozdrav za svećenike i naše duhovnike, makar je i on
Orao,
2. jer je to crkveni pozdrav povezan s oprostom,
3. jer je to najljepši pozdrav za kršćanina katolika.

Zato neka ostanu oba pozdrava, jedan drugoga nikako ne isključuje.

Neka oba dižu srca naša k Bogu!
Hvaljen Isus – Bog živi!

141
 VLAST I POSLUŠNOST
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 7, 13. II. 1927., str. 1;
br. 8., 20. II. 1927., str.1.

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Ovaj je čla-

nak odgovor Ivana Merza na napadaje liberalnog tiska koncem 1926. g. u
svezi s njegovim predavanjem Kralj Orlova što ga je u ime Hrvatskog orlov-
skog saveza sastavio za podmladak Orlovske organizacije koncem 1925. g.
(Vidi prethodni članak Kralj Orlova.) U ovome članku Merz donosi opširne
izvatke iz enciklike pape Leona XIII. Diuturnum illud , o shvaćanju vlasti
u kršćanskom smislu.

Neki liberalni listovi, nezgodno upozoreni na predavanje Kralj Orlo-

va u kojem stoji da starješinstvo vlada u Orlovstvu u ime Kristovo, počeli
su se izrugivati učenju Katoličke Crkve koja kaže da svaka vlast dolazi od
Boga i da otac u obitelji, učitelj u školi, šef u uredu i predsjednik u orga-
nizaciji vlada u ime Kristovo u svom djelokrugu. Stoga neće biti na odmet
da ukratko izložimo katoličku nauku o vlasti i dužnoj poslušnosti prema
ovoj vlasti. Služimo se riječima papa te prvih svetaca i bogoslova. U ovom
broju raspravljamo o vlasti, a u narednom o poslušnosti.

I. VLAST
1. Krivo poimanje vlasti naših suvremenika.
»Veliki broj naših suvremenika tvrdi da svaka vlast dolazi od naroda
i da prema tome vlast ne pripada onima koji je vrše, već da je imaju tek
kao narodno poslanstvo i pod tim uvjetom da volja naroda može svojim
poslanicima uvijek oduzeti vlast koju im je dala« (Leon XIII., Enciklika
Diuturnum Illud od 29. VI. 1881.).

142
 2. Zdrav razum nam veli da svaka vlast dolazi od Boga.
»Svako društvo, svaka skupina ljudi treba svoje poglavare; to je nei-
zbježiva nužda jer bez toga bi se svako društvo raspalo i promašilo cilj radi
kojeg je ostvareno« (Diuturnum, 132).
»I zaista, ono što ujedinjuje ljude da uzmognu živjeti u društvu jest
prirodni zakon ili, da se bolje izrazimo, volja Boga koji je začetnik prirode
te neoborivo tvrdi dar govora što je glavno sredstvo saobraćaja koje tvori
društvo, i onda još mnoge želje koje se s nama rađaju i tolike velike potre-
be koje se ne bi mogle zadovoljiti u stanju osamljenosti, već nalaze svoju
zadovoljštinu tek onda kada se ljudi približe i združe. S druge strane, ovo
društvo ne može opstojati niti se pojmiti ako se u njemu ne bi nalazio
netko koji ima držati u suglasju volju pojedinaca i da svede u jedinstvo ove
raznolične smjerove i da ih svojom skladnošću upravi prema zajedničkom
dobru. Iz toga slijedi da je bez dvojbe Bog htio da u građanskom društvu
postoji vlast, koja zapovijeda mnoštvu« (Diuturnum, 147).

3. Razborita zapovijed poglavara veže pod grijeh. Jedino Bog može

pod grijeh vezati. Slijedi: vlast poglavara potječe od Boga.
»Ali evo jedne misli koja ima još veće značenje; oni koji vladaju gra-
đanskim društvom moraju imati takvu vlast da uzmognu zahtijevati po-
slušnost pod takvim uvjetima te da uskraćenje pokornosti bude za poda-
nike grijeh. No nema ni jednoga čovjeka koji bi imao u sebi ili od sebe sve
što treba da nekom vezom savjesti uzmogne vezati slobodnu volju pojedi-
naca. Jedino Bog, ukoliko je sveopći Stvoritelj i Zakonodavac, posjeduje
takvu vlast; oni koji je vrše mora da je dobivaju od njega i vrše u njegovo
ime. »Jedan je Zakonodavac i sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti«
(Jak 4,12). To je istinito za sve vrste vlasti. Isto tako, u obitelji i očeva
vlast nosi žig i kao živu sliku vlasti, koja je u onom Bogu »od koga ime sva-
kom očinstvu na nebu i na zemlji« (Ef 3,15). I time se najrazličitije vlasti
približuju u divnoj sličnosti svagdje gdje god se nađe pravo zapovijedanja,
koja li god bila vlast, to je valja tražiti u istom izvoru, u Bogu, koji je jedini
Umjetnik i Gospodar svijeta« (Diuturnum, 147).

4. Objava Božja uči nas da svaka vlast dolazi od Boga.

»Ovo Božansko porijeklo ljudske vlasti zasvjedočeno je na najjasniji
način na više mjesta Staroga zavjeta: ‘Po meni kraljevi kraljuju i velikaši
dijele pravdu. Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski’
(Izr 8,15–16). Zatim: ‘Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima i koji se

143
hvastate silom svojih naroda! Gospod je onaj koji vam je moć podario, i
vladavina je od Svevišnjeg’ (Mudr 6,3–4). ‘Svakomu narodu Bog postavi
vladara’ (Sir 17,17). Kada se rimski upravitelj dičio pred našim Gospo-
dinom Isusom Kristom da ima vlast osloboditi ga ili osuditi, Spasitelj mu
odgovori: ‘Ne bi imao nikakve vlasti nada mnom da ti nije dano odozgora’
(Iv 19,11). Sveti Augustin, tumačeći ove riječi, kliče: ‘Naučimo odavle iz
ustiju Učiteljevih što nas na drugome mjestu naučava po svome Apostolu:
da nema vlasti koja ne bi dolazila od Boga.’ I zaista, nauka i ćudoredni
zakon Isusa Krista našli su divnu jeku u propovijedanju Apostola. Svima
je poznata uzvišena i odlučna nauka što ju je sv. Pavao davao Rimljanima,
iako su bili pod vlašću poganskih careva: ‘Jer nema vlasti da nije od Boga.’
Iz toga Apostol izvodi kao posljedicu da je vladar ‘sluga Božji’« (usp. Rim
13,1–4) (Diuturnum, 142).

5. U shvaćanju porijekla vlasti razlikuju se katolici od liberalaca

»U tome se razlikuju katolici od ovih novih učitelja; oni traže u Bogu
pravo zapovijedanja i ističu da vlast proistječe iz Boga kao iz svog naravnog
vrela i nužnog počela« (Diuturnum, 142).

6. Uzvišeno je dostojanstvo čovjeka koji ima pravo vršiti vlast.

»Ako zaista vlast onih kojih vladaju proizlazi iz same vlasti Božje, od-
mah ona time dobiva dostojanstvo koje je više negoli ljudsko; to bez dvoj-
be nije ona pretjerana i bezbožna veličina o kojoj su sanjali rimski carevi
kada su za se tražili božanske časti; to je istinita i čvrsta veličina koja je
čovjeku dana kao dar i znak Božanske dobrohotnosti« (Diuturnum, 149).

7. Crkva ovjenčava zakonite nosioce vlasti nekim vjerskim

dostojanstvom.
»Ali kada su države imale na svom čelu kršćanske vladare, Crkva je
podvostručila svoju brigu da svojim propovijedima poduči o svetosti koja
se nalazi u vlasti onih koji vladaju; blagotvorni učinak ove poduke bio je
da se u duhu naroda upravo pomiješala slika vlasti s nekom pojavom vjer-
skog dostojanstva, koja je podigla počitanje i ljubav podanika prema svo-
jim vladarima. Iz ovoga razloga, koji je pun mudrosti, Crkva je ustanovila
svečano krunjenje kraljeva koje je sam Bog naredio u Starome zavjetu«
(Diuturnum, 155).

144
 8. Kada se ne treba pokoravati zakonitom nosiocu vlasti?
»Postoji tek jedan razlog nepokoravanju: to je onda kada je zapovijed
u očitom protuslovlju s naravnim ili Božanskim pravom jer tamo gdje bi se
radilo o tome da se prekrši bilo naravni zakon, bilo volja Božja, zapovijed
kao i izvršenje bile bi jednako zle, ‘jer većma se treba pokoravati Bogu
negoli ljudima’« (Dj 5,29) (Diuturnum, 149).1

II. POSLUŠNOST
1. Što je poslušnost?
Ova je krepost u vezi s pravednošću jer je poslušnost odavanje po-
štivanja, čin podložnosti koju dugujemo poglavarima.2 »Poslušnost je mo-
ralna vrhunaravna krepost, koja nas potiče da podložimo našu volju volji
zakonitih poglavara ukoliko su ovi zastupnici Božji« (Tanquerey, 664).

2. Poslušnost mora biti u svojoj nakani vrhunaravna.

Poslušnost, želi li da bude savršena, treba da bude: vrhunaravna u
nakani, općenita u opsegu i potpuna u izvršenju. Vrhunaravna u nakani: to
jest treba da u svojim poglavarima gledamo samoga Boga ili Isusa Krista jer
njihova vlast (naših poglavara) dolazi samo od njega.
To preporučuje sv. Pavao slugama: »Slušajte svoje zemaljske gospodare
kao Krista – sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao
oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju
Božju« (Ef 6,5–6). Isto je pisao i sv. Ignacije svojim redovnicima u Portu-
gal: »Želim vam da nastojite svom brigom i svim trudom da gledate Isusa
Krista, našega Gospodina, u kojemu drago poglavaru i da u njegovoj osobi
s dubokim počitanjem odajete čast Božanskom Veličanstvu, koju joj dugu-
jete… Tako neka nigda ne gledaju samu osobu koju slušaju, već neka u njoj
vide Isusa Krista, našega Gospodina radi kojega se pokoravaju. I zaista, ako
se moramo pokoravati poglavaru, to ovo ne činimo radi njegove dobrote ili
drugih odlika, koje im je Bog možda dao, već jedino stoga jer je on zastupnik
Božji… Ako se naprotiv čini da je on manje mudar, to nije nikakav razlog da
ga valja slušati s manje točnosti jer budući da je on poglavar, to on zastupa
osobu onoga čija je mudrost nepogrješiva« (Tanquerey, 668 – 669).

1 Ovdje završava prvi dio ovoga članka. Nastavak i završetak članka koji dalje slijedi objavljen je u
Katoličkom tjedniku, Sarajevo, br. 8., 20. II. 1927., str. 1.
2 Tanqerey, Précis de Théologie étique et mystique, str. 663–664.

145
3. Razboritim odredbama zakonitog poglavara valja se pokoravati istim
počitanjem kao da dolaze izravno od Boga
»Bilo Bog ili čovjek kao zastupnik Božji izdao kakvu odredbu, treba
joj se pokoriti istom brigom i primiti je istim počitanjem osim u slučaju da
bi čovjek zapovjedio nešto protivno Bogu.«3

III. DUŽNOST EPISKOPATA, A NAPOSE KATOLIČKE AKCIJE

»Tada pristupi Isus i reče im: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zem-
lji’« (Mt 28,18).

1. Koja načela o vlasti mora širiti episkopat?

»Podvostručite vaše brige i vaša nastojanja da dušama, ponašanju i
djelima svih ljudi ucijepite načela Katoličke Crkve o vlasti i poslušnosti…
učinite da razumiju, ako radi Boga slušaju, poslušnost je razborita, posluš-
nost je časna« (Diuturnum, 158).

2. Zadatak Katoličke akcije

Papa Pio X. u svojoj enciklici Il fermo proposito, govoreći o raznim za-
dacima Katoličke akcije, veli da ona mora također ići za tim da »uspostavi
načelo ljudske vlasti kao zastupnice Božanskog autoriteta«.4
––––––––––––––––––––––
O p a s k a u r e d n i š t v a K a t o l i č k o g t j e d n i k a : – Va-
lja paziti da se izvodi ovoga članka krivo ne shvate. Premda se ispravno
veli da svaka vlast potječe od Boga, ipak se time ne kaže da je po Božjoj
volji s v a k i n a č i n kojim se dolazi do vlasti, kao ni svakojako u p o -
t r e b l j a v a n j e , odnosno zlorabljenje vlasti. A većina onih koji prigo-
varaju ovom načelu da svaka vlast dolazi od Boga, navode n a s i l n e i
n e z a k o n i t e načine kojim se dolazi do vlasti i z l o p o r a b e vlasti.
Člankopisac ne dokazuje da su ove pojave s Božje strane, nego samo to da
je Bog kao zastupnike svog autoriteta stvorio razne oblike ljudske vlasti u
obitelji, državi, Crkvi i organizaciji. Ta vlast može u tolikoj mjeri da se
nekad upotrebljava mimo svoje svrhe i protiv svoje svrhe te je podložnik
dužan da se toj zloporabi odupre.

3 Cit. Mutz: Christliche Aszetik, 1909., II. Aufl., str. 509.

4 I. Ev. Šarić, Katolička Akcija, Sarajevo, 1925., str. 20.

146
 BELGIJSKA KATOLIČKA OMLADINA
ORLOVSKA STRAŽA, Zagreb, br. 3, 1. III. 1927., str. 77–80

Prije Rima
Već prije negoli su Orlovi pošli u Rim u rujnu 1925., mi smo s oso-
bitim zanimanjem pratili djelatnost organizirane belgijske katoličke omla-
dine. Iz njihova tjednika L’ Effort (znači »Napor«) saznali smo tri stvari:
1. nedavno se osnovao savez katoličke omladine koji je imao zadaću da
raštrkana omladinska društva što čvršće združi u jedinstvenu organizaciju;
2. da je valjalo u krilu toga saveza provesti načela Katoličke akcije kako ju
je odredio Sveti Otac u više navrata, a poglavito u svojoj velikoj okružnici
Ubi arcano Dei, što ju je poslao svim katolicima svijeta; 3. s tim u vezi
da je valjalo taj Omladinski savez postaviti »izvan i iznad svake političke
stranke«, to jest da ga je valjalo u svim svojim dijelovima učiniti neovisnim
od moćne i veoma zaslužne političke stranke, koja se zove Partie catho-
lique (Katolička stranka).
S veoma smo velikim zanimanjem pratili lijepe i uljudne rasprave
između predsjedništva belgijskoga Omladinskog saveza i nekih katoličkih
političkih glavnih novina te nekih katoličkih političara koji su s vrlo veli-
kim nepovjerenjem promatrali taj zanos omladine za preuređenje u duhu
Katoličke akcije. Katolički su belgijski političari dovikivali toj novoj omla-
dini: »Vi napuštate Katoličku stranku. Zar ne znate za njene velike zasluge,
ona se pola vijeka u saboru borila protiv liberalizma; isposlovala je Crkvi
katoličko školstvo, slobodu pouke. Ne znate što činite; vi ćete uzgojiti
bezbojnu omladinu koja se ne će brinuti za politiku i tako će socijalisti i
liberalci doći u Belgiji do vlasti i oduzet će Crkvi sve one tekovine što ih
je Katolička stranka tolikim trudom izvojevala.«
Iskrena je bila bojazan ovih iskusnih katoličkih političara. Ali bel-
gijska je omladina bila nepokolebiva. Njezin je odgovor bio ovaj: »To je
odredba naše Crkve. Naša je dužnost da slušamo. A i sami uviđamo da
je dobar put koji smo si odabrali. Istina je, naše organizacije stoje izvan i
iznad svake političke stranke, ali to ne znači da se mi u našim društvima
ne zanimamo za politiku. Naprotiv: mi prema velikim papinim okružni-
cama (enciklikama) proučavamo n a č e l a kršćanske politike i tako naše

147
članove odgajamo za državljane koji će politička pitanja znati riješiti po
načelima katoličkog ćudoređa.« Ove su se prepirke utišale. Belgijska se
omladina i oni, koji su kroz neko vrijeme s nekim nepovjerenjem proma-
trali preuređenje belgijske omladine, uvjerili sami po njenom radu da ona
dobro radi. Vidjelo se da su bojazni bile nepotrebne. Katolička omladina
izvršila je svoje nastojanje, a Partie catholique ostala je jaka i svaka organi-
zacija divno djeluje na svom području.

U Rimu
Kada smo mi Orlovi stigli u Rim, odsjeli smo u velikom katoličkom
domu sv. Marte. U noći stiže tri stotine Belgijanaca i odsjede u istome
domu. Kolika li je bila naša radost kada smo se sastali s njima sljedećeg
jutra! Nikad se nismo vidjeli, a odmah smo se pobratili. Dirljivo je bilo
gledati kako su se naši Orlovi zabavljali s tim Belgijancima. Kao da se
desilo duhovno čudo kad su ono apostoli upoznali različite jezike. Iako su
Belgijanci govorili francuski, a mi hrvatski, ipak smo se razumjeli. Jedan
radnik omladinac iz grada Liègea imenom Walgraffe tako nas je zavolio da
je uvijek bio uz nas. Uvijek je isticao da je radnik i da se katolička radnička
omladina mora ponositi sa svojim staležom.
Dalo bi se ispripovijedati mnogo zanimljivih zgoda iz ovog našeg za-
jedničkog stanovanja s Belgijancima. Poglavito je na nas djelovalo kako su
svakog jutra išli zajedno u kapelicu i tamo se pričešćivali. Osjetili smo kao
da ista krv teče u našim i njihovim žilama.
Jednog se dana zbilo ovo: nas sto dvadeset hrvatskih Orlova sjedili
smo u prostranoj dvorani kod objeda. Najednom dođe k nama sa svojom
zastavom belgijsko izaslanstvo: njihov predsjednik, mlađi advokat Hoyois,
njihov duhovnik Picard i cio niz drugih mladića. Održi nam duhovnik lije-
pi govor u kojemu nas pozdravlja kao braću, koja se bore za iste Kristove
ideale, za kršćanski društveni poredak isto kao i belgijska omladina.
Iste večeri odosmo u dvoranu gdje je večeralo ono tri stotine Belgi-
janaca. Na sličan smo ih način mi pozdravili. U to se podiže jedan kineski
sveučilištarac, katolik, koji je u Belgiji na naukama te je sa svojom belgij-
skom braćom doputovao u Rim. Predbacio je nama Evropljanima da se
premalo zanimamo za kineske katolike i za Kinu uopće. Zamolio nas je
neka mislimo na kineske katoličke misije i da se molimo za katolike i Kini.
Tako eto u Rimu osjetismo što znači biti dionikom Katoličke Crkve.
Jedino je katoličanstvo sposobno da zbliži srca svih naroda i da usreći sve
narode.

148
 Organizacija
Kratko vrijeme nakon povratka iz Rima poslali su nam abbé Picard,
njihov duhovnik i advokat Hoyois, predsjednik, djela što su ih izdali o
svom belgijskom Katoličkom omladinskom savezu.
U njima se ponajprije posve općenito govori o Katoličkoj akciji i po-
kazuje kako ona prema volji Svete Stolice unosi suvremeni duh organi-
zacije. Pokazuje kako u Katoličkoj akciji svjetovnjaci zauzimaju glavni i
najvažniji dio i kako ona radi pod vodstvom biskupa i za to određenih
svećenika. Knjiga lijepo razlaže važnost Katoličke akcije za gospodarsku
akciju katolika, koja također mora stajati pod vodstvom Crkve te njezin
odnos prema političkoj akciji.
Jakost belgijske katoličke omladinske organizacije moći ćemo si
predočiti ako znamo da je na samom jednom njezinom sastanku u gradu
Charleroi bilo 30.000 njezinih članova.
Iz priložene se slike razabire da je njihovo vrhovno zakonodavno tijelo
Savezno vijeće. U njemu su zastupana, osim običnih okružja, još i staleška
okružja, a to su ova: radničko, patronati, skauti, seljaci, đaci.
Prema tome, isti savez vodi i radnike i seljake i đake, a ipak unutar
tog Saveza i radnici i đaci i seljaci imaju – gdje god to mjesne prilike traže
– svoja posebna društva koja se brinu za posebni odgoj, prilagođen potre-
bama staleža.
Slika na ovoj strani pokazuje odnošaj đačkog društva, đačke opći-
ne i đačkog okružja prema omladinskom društvu, omladinskom okružju
i cijelom belgijskom Katoličkom omladinskom savezu. U drugom broju
Orlovske straže ukratko ćemo još opisati uzorni r a d belgijske katoličke
omladine.

149
 SVEĆENIK KAO DUHOVNIK
OMLADINSKOGA UDRUŽENJA
FRANJEVAČKI VJESNIK, Visoko, br. 4., IV. 1927., str. 85–87

Veoma je važna dužnost svećenika kao duhovnika u omladinskomu

udruženju, zato valja promotriti koju ulogu on ima u omladinskoj organi-
zaciji.
Svećenik je duša omladinskoga društva, to jest njegov životni princip.
Koliko veliko značenje, ali istodobno koja odgovornost!
Kao što je duša u tijelu svuda nazočna, tako je duhovnik nazočan
svagdje gdjegod se očituje društveni život, kod svih njegovih manifestacija,
tako reći nevidljivo kao duša!
Duša ne n a d o m j e š t a sebe o r g a n i z m u , već ga oživljuje.
Duhovnik djeluje u društvu, radi, potiče na dogovaranja, ali se on ne do-
govara, potiče na odluke, ali ne odlučuje.
D u š a o d u h o v l j u j e i materijalne čine; duhovnik treba u ovoj
djelatnosti omladinskog društva d u h o v n u d j e l a t n o s t učiniti
osjetljivom.
Iz ovoga se vidi da je druga stvar biti upraviteljem čisto vjerskoga
udruženja, a druga duhovnikom omladinskoga društva.
Da to uzmognemo bolje razumjeti, proučimo ukratko psihologiju
djeteta i mladića. Dijete još ne zna misliti svojom glavom: neka sluša!
(Svećenik upravitelj vjerskoga udruženja zato zapovijeda.)
Kada se dođe u kritičnu dob, to se u djetetu s p r e m a jedna druga
fizionomija.
P o s e b n a b r i g a duhovnika je znati steći autoritet da ga omla-
dina sluša. Kada je dijete postalo mladićem, ono ima svoje mišljenje i
o s j e ć a kako se njegova volja razvija: n e l o g i č a n i n a s i l a n b i o
bi u toj dobi kategorički imperativ duhovnika;
nadošao je čas spretnosti, kada će svećenik sve
u č i n i t i , a n i š t a n e ć e v i d j e t i . On (duhovnik) je duša koja
daje život organizmu (omladinskome udruženju), a da se to ne vidi. To je
pravo poimanje duhovnika kao savjetnika u životu omladinskoga društva.
U l o g a d u h o v n i k a u o d b o r u : Sastanci odbora bez privo-
le ili protiv privole duhovnika ne mogu stvarati zaključke.

150
 Kod odborskih sjednica duhovnik ima pravo veta, npr. u Orlovstvu
(razumije se u stvarima koje se odnose na disciplinu, moral i vjeru). Ipak,
neka nastoji da se nikada ne služi tim pravom veta, već neka pripravi du-
hove ili neka tako povede diskusiju da ne bude prisiljen doći u očito pro-
tuslovlje s odborom služeći se vetom. Ako ipak nema drugoga izlaza i važni
razlozi ga na to potiču, to se on može i n u l t i m a r a t i o n e poslužiti
vetom. U prijepornim pitanjima neka pusti slobodu označivši uvijek bolji
put. U odboru neka o m l a d i n c i g l a s u j u , a duhovnik neka nadah-
njuje, inspirira glasovanje; omladinci neka r a s p r a v l j a j u , duhovnik
neka nadahnjuje raspravljanje.
No, neka on nikada ne vrši ulogu samoga predsjedništva. Najbolje je,
nadalje, kada je tijesna veza između čistoga vjerskoga udruženja i omladin-
skoga društva, tako da najbolji članovi vjerskoga udruženja mogu postati
članovima omladinskoga društva. Vjerska udruženja moraju se smatrati
sjemeništima Katoličke akcije uopće.
Odbor uvijek prima nove članove u omladinsko društvo; duhovnik
traži omladinca, pripravlja ga, poučava, izražava o njemu svoj autoritativni
sud; odboru izražava mišljenje, bi li ga trebalo primiti, ali ne smije umjesto
odbora primati. Najbolji je način da se ovo primanje članova p r o s l a v i
s primanjem sv. sakramenata tako da u novome članu ostane dobar dojam
i spasonosna uspomena.
Isto tako duhovnik ne isključuje članove iz društva, i to čini odbor.
On vrši samo preventivnu ulogu (očinske opomene, obavijesti obitelji, ne-
odobravanje, upozorenje odbora).
Zajedno s predsjednikom duhovnik traži informacije o omladincima
koji hoće stupiti u udruženje; sazna li za nekorektno ponašanje jednoga
člana, opominje ga na zgodan način i zajedno s predsjedništvom poduzima
one mjere koje su potrebne radi interesa udruženja.
Duhovnik mora preuzeti u omladinskome društvu velik dio p o u -
k e . Ova mora biti:
1. v j e r s k a : vjerska škola, po mogućnosti svakoga tjedna. Mora je
prilagoditi omladini i to tako da to ne budu predavanja, već na obiteljski
način po metodi Sokratove diskusije, izazivajući pitanja i razjašnjavanje sa
strane omladinaca. Budući da je temeljita vjerska izobrazba temelj sva-
koj Katoličkoj akciji, uređen je u Italiji svake godine cijeli sustav vjerskih
natjecanja koja se sastoje u tome da se u rujnu izda tema koju moraju
tijekom zime sva društva proučiti i onda komisije idu po biskupijama i
ispituju u društvima. Zatim se najbolja društva (ne pojedinci) u samim
biskupijama nedvojbeno natječu i dobivaju nagradu1.

1 Gare Nazionali di Cultura Religiosa (Nacionalna natjecanja religiozne kulture), Roma, 1925.

151
 2) m o r a l n a : isto kao i vjerska;
3) l i t u r g i j s k a : barem u najobičnijim stvarima;
4) s o c i j a l n a : jasno tumačeći najvažnije probleme današnjega so-
cijalnog života;
5) p o l i t i č k a : to treba biti ozbiljna i duboka priprava na vršenje
političkih dužnosti i prava, a nipošto tumačenje čisto stranačkoga progra-
ma; to treba dobro shvatiti;
6) r a z n o : Kada je potreba, neka duhovnik potiče tečajeve, pogla-
vito zimske, o raznim granama: jezici, računanje, analfabetski tečajevi itd.
Osobita dužnost duhovnika je u tome pogledu da omladini preporu-
čuje čitanje katoličkih novina, tražeći da se obično ne čitaju novine koje
nisu katoličke. Neka se zatim pobrine za k n j i ž n i c u udruženja da ova
uzmogne odgovarati višim potrebama omladine koju ona mora obrazovati
i odgajati.
O d g o j : To je isključivo područje duhovnika. Mora se stoga brinuti
za odgoj karaktera. Tu vrši ulogu moralnoga očinstva. Treba se poglavito
uzeti u obzir kritično doba s velikim smilovanjem: mladić je u kritično
doba puberteta pravi moralni bolesnik »smilovanja«!
Nadalje je odgoj čistoće, muževnosti. Treba ga odgajati za oca obitelji
(i zato mu smije o nekim stvarima tek na samo govoriti).
Obično se pita: je li zgodno da duhovnik bude i ispovjednik vlastitih
o m l a d i n a c a ? Po sebi to nije zgodno.
Skoro iste dužnosti ima duhovnik u ženskoj Katoličkoj akciji. Du-
hovniku se poglavito povjerava nadzor nad k a t o l i č k i m d u h o m
u d r u ž e n j a , nad duhovnim odgojem i naobrazbom članica.
Duhovnikova definicija u ženskome pokretu jest: duša ž e n s k o g a
pokreta.
Neka bude, kao što ga je definirao Benedikt XV., blage uspomene:
a n đ e o ž e n s k o g a p o k r e t a . U svome govoru, što ga je održao
Talijanskoj katoličkoj omladini dana 11. XI. 1924., Njegova Svetost Pijo
XI. nazvao je službene crkvene odaslanike »Anđelima zaštitnicima« pre-
ma isto takvim malim Tobijama kakvi su omladinci Talijanske katoličke
omladine.
Na koncu je duhovnik izaslanik ordinarija i brine se da rad društva
bude u skladu s odredbama Sv. Stolice i mjesnoga biskupa.2

2 Izrađeno prema Smjernicama Talijanske Katoličke akcije - A. C. I. (Milano).

152
 BORBA NJEMAČKE KATOLIČKE OMLADINE
PROTIV SPORTSKOGA MATERIJALIZMA
ŽIVOT, Zagreb, br. 4., VIII. 1927., str. 230–233;
br. 5., XI. 1927., str. 282–289

Sport poput epidemije kraljuje omladinom svih naroda. Veliki dio

omladine misli tek na nogometne utakmice, na konjske i biciklističke utr-
ke, a ne poznaje radosti duha i ne oduševljava se više ni za narodne ideale.
Sport je postao sam sebi svrhom; omladina kao da njime u sebi hoće ugu-
šiti nemir duše koja je nesretna, ako nije aktivna. Sport je postao omladini
drugom vjerom koja je zamijenila svaku pozitivnu vjeru. Većina današnjih
sportaša izgubljena je za Crkvu.
Kojim sredstvima danas Crkva reagira na sportskome području protiv
ovoga novog poganstva? Crkva osniva katoličke tjelovježbene i sportske
organizacije koje iz sportskih pokreta preuzimaju sve ono što je po sebi
dobro, i u tim sportskim udruženjima odgaja svoje članove za katolički
sportski apostolat, tj. pokazuje im sve poganske sastavne dijelove u suvre-
menome sportskom pokretu i upozorava kako će kršćansko shvaćanje i u
tome području zamijeniti materijalističko. U više glavnih točaka materija-
listički sport udaljuje se od kršćanstva, a u sedam točaka svojim pozitivnim
primjerom katolička sportska udruženja pobijaju sportski materijalizam.
Kao primjer djelatnosti sv. Crkve na području sporta uzimamo Nje-
mačku, i to djelatnost katoličkoga udruženja »Deutsche Jugendkraft«.1
Ovaj je referat izrađen poglavito prema nizu članaka koje je napisao u ča-
sopisu istoga imena P. Küble, SJ, pod naslovom: Kleidung bei öffentlichen
Leibsübungen (1925.–1926.).

1. SLIKA DANAŠNJE NJEMAČKE

Kakvo je stanje današnje Njemačke protiv kojega se bori njemačka
katolička mladost pokazuje nam jedan plakat što ga je izdao Deutsche Ju-

1 Tom prilikom upozoravam da se ne može usporediti Njemačko katoličko apostolsko udruženje

»Deutsche Jugendkraft« s hrvatskim Orlovstvom jer je Orlovstvo r e l i g i o z n o - s o c i j a l n i pokret

koji ima u svome programu i tjelesni odgoj, dok je »Deutsche Jugendkraft« t j e l o v j e ž b e n i pokret.
Tjelovježbeno načelo ovoga njemačkog pokreta naravno vrijedi i za tjelovježbeni dio orlovskoga rada.

153
gendkraft. Evo izvatka: »Sport je lozinka današnje omladine. Gradovi se
natječu u podizanju lijepih sletišta i veličajnih stadiona. Domovinska na-
tjecanja – Olimpijske igre – probudile su se na novi život. Na stotine tisuća
gledalaca iz svih slojeva i staleža svake nedjelje pune sportska igrališta.
Stupovi za plakate svakoga su dana oblijepljeni svim mogućim objavama
o najraznolikijim gimnastičkim natjecanjima. U novinama su svi stupci is-
punjeni vijestima iz sportskoga života. Takozvane »ritmičke škole« svakoga
dana niču iz zemlje poput gljiva. Država i škola sa svoje strane djeluju da u
najdalje krugove i čak na posljednjega učenika šire misao tjelesnih vježbi.
Sport je tu i svagdje. Sport je dakle trijumf!!! – Senzacionalni duh koji
leti za rekordima, pretjerivanja i pretjerana umaranja, potpuno utapanje
u tjelesnim vježbama i stoga potpuno zanemarivanje svega drugoga, pre-
tjerano naglašavanje svega tjelesnog prema riječima Nietzschea: »Tijelo je
sve, duša je samo nešto u tijelu« (Deutsche Jugendkraft, 15. IV. 1926.).

2. CILJ TJELESNOGA ODGOJA

a) Općenito
P. Schröteler, SJ, napisao je u časopisu Schule und Erziehung (I.
1925.) vrlo informativan članak pod naslovom »Rhytmik und Erziehung«.
Kod tjelesnoga odgoja razlikuje: individualne ciljeve i socijalne ciljeve.
Kod individualnih ciljeva ili se veća pažnja svraća na samo tijelo (čistoća,
zdravlje, snaga, spretnost, ljepota) ili na dušu ili na čovjeka kao cjelinu.
Svraća li se veća pažnja na dušu, to tijelo može služiti kao izraz duševnosti
(izražava nagonske pojmove, estetske, vjerske, voljne doživljaje) ili tijelo
može biti put do duše. U posljednjemu slučaju promiče se sjetilno i du-
ševno spoznavanje (brzo i dobro shvaćanje – jasno pregledati – pravo mje-
riti i procijeniti – jasno bitno izlučiti – maštom novo stvarati), osjećanje i
htijenje. Kada tjelesni odgoj ima socijalne ciljeve, on ili stvara nove zajed-
nice ili pomaže da se zajednice uzvise i oplemene. (Potankosti i temu ove
seminarske radnje njemačkoga Instituta za znanstvenu pedagogiju vidi u
napomenutom časopisu.) Ovo je znanstvena shema. U suvremenoj praksi
ističu se tek pojedini trenutci. Tako njemačka katolička gimnastička orga-
nizacija ovako piše presvijetlomu g. biskupu Keppleru:
»Deutsche Jugnedkraft smatra svojom najsvetijom dužnošću tjelesno
osnažiti njemačku omladinu i time olakšati duši prevlast nad tijelom.«2

2 Huldigungs-Adresse der Deutsche Jugendkraft, Kreis Würtemberg zum gold. Preister-Jubiläum Sr.-
Exc. Dr. P. Wilh. v. Keppler, Bischof von Rottenburg.

154
b) Zdrav tjelesni odgoj potreban je omladini
Iskustvo pokazuje da zdravo dijete, osim kada spava, vrlo rijetko
ostaje posve mirno. Tjelesno kretanje je za dijete neotklonjiva potreba,
nužna potreba. Tako se ubrza kolanje krvi, pospješuje probava, jačaju plu-
ća, povisuje rast tijela... Osobito u doba razvijanja treba cijeloj omladini,
dječacima kao i djevojkama, dati zdrav tjelesni odgoj.

c) Muška i ženska tjelovježba bitno se razlikuje

No, tjelesne tjelovježbe moraju se posve razlikovati kod oba spola. I
običan laik u liječničkoj znanosti zna kako se tjelesno ustrojstvo dječaka
razlikuje od djevojačkog. Cijela građa je drukčija, snaga je drukčije podi-
jeljena, brzina rasta u drugom je omjeru. Bog i tijela upravlja na posebnu
životnu zadaću koja iščekuje muškarca, odnosno ženu. Na sve se to mora
obazirati tjelesna vježba.

d) Osuda koedukacije
1 . S p o l n a n a p e t o s t n e s m i j e o t u p i t i . »Htjeti iz-
brisati vrlo vrijedne napetosti što stvaraju život, a postoje radi oprečnosti
muža i žene, značilo bi potpisati propast, katastrofu našega naroda.«3
2. Odijeljeni sletovi: posebno muški, poseb-
no ženski
»Vježbanje mora biti podijeljeno prema spolovima«, traže njemački
biskupi. U tome je odgovor na neka nastojanja u Deutsche Jugendkraft
da se osnivaju ženski odsjeci. Ako ove uvedu unutar muške organizacije,
onda »ćemo skoro imati na našim vježbalištima prilike kakve često s veli-
kom žalošću vidimo na drugim mjestima. I tako će nestati iz naših redova
dobar glas: znatan dio poštenja. Ne ću reći da djevojkama ne treba dati
prilike za tjelesne vježbe u granicama što ih postavlja ćudoređe i da za njih
ne treba osnovati organizacije. Ali ta mora biti odijeljena za se. Deutsche
Jugendkraft mora ostati za muškarce. Čuvajmo se da kod naših priredbi
ženski dio ne bi prevladao. Inače će se govoriti: Pogledajte, oni su kao i svi
ostali. Po sebi je dobar znak što se od nas više traži nego od drugih. Ne-
mojmo dopustiti bolest današnjega vremena da se ne može učiniti nijedna
priredba, nijedan ophod, nijedan polazak na igralište, a da se tu ne nalaze
ženska stvorenja« (P. Küble, Deutsche Jugendkraft).

e) Oznake muške tjelovježbe

1. Š t o j e d o b r o ? Za muške su dobre ove vježbe:
Vježbe dizanja i podupiranja ruku i gornjeg tijela.
Trčanje i skakanje.
3 Schule und Erziehung; I. Heft. 1925; P. Schröteler, SJ: Rhytmik u. Erziehung; str. 22

155
 U svemu se redovito ističe moment snage i srčanosti.
2. B o k s a n j e j e l o š e . Odlučno se otklanja boksanje jer je to
surov šport kod kojega često i tjelesno zdravlje i ljepota tijela nastrada.
Gledaoci u borcima ne gledaju neumrle ljudske duše koje vladaju svojim
tijelima, već dvije ljudske zvijeri koje se kane međusobno uništiti.

f) Oznake ženske tjelovježbe

1. Žena neka se bavi tjelovježbom toliko da se tjelesno i duševno
može uklopiti u život koji odgovara njezinim osobinama: jer čim više žena
spozna kako naša budućnost ovisi o tjelesno, umno i ćudoredno jačem
pokoljenju, čim bolje shvati svoju zadaću da postane posudom novoga na-
raštaja, tim će čovječanstvo brže i očitije kročiti savršenstvu.
2. Sport ne može ženi postati sebi svrhom, već mora uvijek ostati
sredstvo prema cilju, u svjesnoj opreci prema mužu.
3. Žena ne smije sudjelovati kod sportskih natjecanja.
4. Cilj ženskoga sporta nije pobjeda i prvenstvo, već savršenstvo u
miru i kretnjama (Deutsche Jugendkraft od 1. V. 1926.; str. 123, 133).
Najzdravije za djevojku i uopće za ženu jest rad na domaćem ognji-
štu, u obitelji. Mnogim djevojkama današnje društvene prilike onemogu-
ćuju ovaj za ženu najzdraviji posao kod kojega se skladno izmjenjuje giba-
nje i mir. U svemu se trebaju isticati momenti dražesne ljepote (Deutsche
Jugendkraft, 8, 4; str. 45–46).
Sama liberalka Bess-Mensendieck ističe: »Kod ženske tjelovježbe tre-
baju prije svega do svoga prava doći oni dijelovi tijela koji su od važnosti za
naravni poziv žene. Kretnje običnoga života igraju kod toga važnu ulogu...
Postoji ljepota koju svaka žena može postići: ljepota u kretnjama dnevnoga
života. – Treba prekinuti u načelu s istovjetnošću muške i ženske tjelovjež-
be. Stoga, samo ženske učiteljske sile mogu doći u obzir.«4
5. Koje vježbe odgovaraju ženi?
Vježbe poskakivanja i igre.
Plivanje je zdravo za djevojku. No to treba biti odijeljeno po spolovi-
ma i u čednoj kupaćoj košulji.
Klizanje na ledu vrlo je zdravo. Valja paziti samo na dobro društvo.
Skijanje za djevojku jest rodlanje; naravno na istim saonicama trebaju
biti samo djevojke. Nošnja mora biti čvrsta i čedna.

g) Osuda sportskoga materijalizma

U suvremenome sportskom pokretu ima i pozitivnih elemenata. Sam
ritmički pokret donio je nove vrjednote: istaknuo je važnost vježbe u di-
sanju, upozorio na dobro držanje tijela i na tzv. Lockerungsübungen. Isto
4 Schule u. Erziehung, I. 1925., str. 8; Schröteler, SJ: Rhytmik u. Erziehung.

156
tako, ritmički pokret naglašava u opreci sa starom poganskom feministič-
kom školom koja je u svemu htjela izjednačiti muškarca i ženu, da se žen-
ska tjelovježba treba razlikovati od muške i u tome se pogledu suvremeni
ritmički pokret vratio na stajalište katoličke pedagogije.
No, uz ova je pozitivna zrnca suvremena tjelovježba i tjelesni uzgoj
gotovo redovito poganski. To se osobito vidi u ritmičkome pokretu koji
otvoreno ispovijeda načela monizma, panteizma, estetskoga materijaliz-
ma, a faktičan je zatočnik kulture golotinje koji s jedne strane ide za tim
da otupi spolnu napetost između obih spolova, a s druge strane stoji na
neznanstvenome gledištu da je golotinja potrebno sredstvo za potencira-
nje zdravlja i životne snage.5

3. ODGOJ U STIDLJIVOSTI
a) Što je stidljivost
Sveti Toma ovako govori o stidljivosti: »Ime stidljivost (pudicitia) do-
lazi od stida kojim se označuje sramežljivost (verecundia); stoga je nužno
da se stidljivost odnosi na ono čega se ljudi najviše srame. A ljudi se najviše
srame seksualnih čina... u toliko da ni sam concubitus conjugalis, koji je
urešen poštenjem braka, nije bez sramote i to stoga jer se poriv genitalnih
udova ne podvrgava vlasti uma kao poriv ostalih vanjskih udova; čovjek se
ne srami samo onoga veneričnog sjedinjenja, već i nekih njegovih znakova,
kako to veli Filozof u 2. knjizi Rhet. (cap. 6). I stoga se stidljivost osobito
odnosi na venerične stvari, a posebice (praecipue) n a z n a k o v e v e -
n e r i č n i h s t v a r i kao što su nečedni pogledi, poljupci, doticaji; i jer
se ovi obično najbolje zapažaju, stoga se stidljivost n a j v i š e o d n o s i
n a o v a k v e v a n j s k e z n a k o v e . Čistoća (castitas) se više odnosi
na samo venerično sjedinjenje i stoga se stidljivost prema čistoći ne odnosi
kao krepost koja bi se od nje razlikovala, već kao nešto što izražava stano-
vitu okolnost čistoće...« (Sv. Toma II–II; 151, 4).
Stidljivost je dakle krepost, kaže P. Küble u duhu sv. Tome, i to p o -
m o ć n a k r e p o s t č i s t o ć e . Kao takova traži da od čovjeka ukloni
sve opasne utiske i predodžbe ukoliko je to moguće u razboritome životu;
svemu se čovjek ne može ukloniti jer bi se čovjek inače morao riješiti tije-
la. Njeno najviše načelo jest: stalno nastojanje da pusti što manje opasnih
slika i utisaka u maštu, a što je već unutra da po mogućnosti istisne dobrim
i plemenitim slikama i utiscima (P. Küble, SJ, Deutsche Jugendkraft 8, 3;
str. 29).6
5 Ovdje završava prvi dio ovoga članka. Nastavak i završetak istoga članka koji slijedi objavljen je u:
ŽIVOT, Zagreb, studeni 1927., god. VIII., br. 5., str. 282–289
6 Vidi: Pesch, Comp. theol. dogm. II. (De pecc. orig. p. 195 etc.).

157
b) Pokrivanje tijela pomaže ostvarenju cilja tjelovježbe
Muškarac ne će pokazati svoje lijepo tijelo. Ponos muža je u svlada-
vanju tijela, a ne u ljepoti tijela... Mi tražimo tjelesnu kulturu koja služi
čistoći. A čistoća znači svladavanje tijela dok nečistoća crpi svoju hranu
iz tjelesnih oblika. Stoga valja na prvo mjesto staviti svladavanje tijela, a u
pozadinu valja potisnuti oblik tijela. Slijedi kako želimo steći nagradu za
naša djela i da smo odjeveni.

c) Naravni zakon traži odgoj u stidljivosti, a pozitivan zakon postavlja

granice
Naravni zakon traži odgoj u stidljivosti jer gdje nema stidljivosti, sta-
novita nadopuna po pozitivnome zakonu u mnogim drugim stvarima pro-
pada, a time i ljudska zajednica.

d) Muško vježbačko odijelo ne smije povrijediti stidljivost

Zato se od njemačke katoličke muške omladine traže sportske hlače
(Lange- oder Kniehosen) i sviter (Turn-bluzu. Trikothemd. On ima kratke
rukave tek da se izbjegnu neugodni i nelijepi dojmovi kada nema tih ruka-
va.) (Deutsche Jugendkraft, VII, 21; VIII, 4).

e) Žene se moraju već iz socijalnih obzira (osobito prema muškarcima)

čedno odijevati
»Poznata je stvar da je za mladića borba za čistoću mnogo teža negoli
kod djevojke. Ova je borba ona vatra u kojoj valja kovati i iskušati muški
karakter« (P. Küble, SJ, Deutsche Jugendkraft, 1. I. 1926. str. 5).
»Dok djevojka nema direktnih seksualnih napasti dok nije bila zave-
dena, kod mladića je seksualni nagon aktivan. Nagomilane slike golotinja
dat će mašti najplodnije dodirne točke za sve moguće napasti« (P. Küble,
SJ, Deutsche Jugendkraft, 8, 3; str. 31).
Lozinka njemačke omladine u ovoj borbi jest: n a p o l a o d j e v e n
jest nepristojno odjeven.
»Ne budimo polovični! – Duh neka vlada tijelom« (P. Küble, SJ, De-
utsche Jugendkraft, 15. V. 1926., str. 148).
Temeljna misao ove borbe za ćudorednu obnovu muških i ženskih
vježbalačkih odsjeka mogu biti ove Spasitelje riječi: »Uđite kroz uska vrata
jer su široka vrata i prostran put koji vode u propast i mnogo ih ima koji na
njih ulaze. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih ima
koji ga nalaze« (Mt 7,13-i 14.)

158
 4. ODGOJ STIDLJIVOSTI PROMIČE CILJ TJELOVJEŽBE
a) Cilj tjelovježbe jest svladavanje, a sredstvo pokrivanje tijela
Ako želimo dobiti jasan pojam o važnosti odgoja stidljivosti za tje-
lesni odgoj, potrebno nam je dublje proučiti ovo pitanje. Tu vidimo kako
je neposredni cilj tjelesnoga odgoja oduhovljenje tijela, tj. tijelu valja dati
općenito savršenstvo (kao što duhu valja dati općenitu naobrazbu) tako da
duša uzmogne nesvjesno vladati nad tim tijelom. Jer, čemu najsavršenije
tijelo ako duša njime ne može gospodariti i to tako spontano kao što guslač
nesvjesno iz svojih gusala dočarava najljepše zvukove, a i ne pomišlja kamo
postavlja prste. Taj dvostruki neposredni cilj, općenito savršenstvo tijela i
nesvjesna vlast duše nad tijelom, treba nastojati postići svaki tjelesni od-
goj. Ovomu cilju kod omladine opiru se poglavito: tromost, težnja bavlje-
nja vlastitim tijelom (robovanje njemu) i spolni nagon. Spolni nagon kod
omladine najviše se opire drugomu neposrednom cilju tjelesnoga odgoja
(vlast duše nad tijelom) jer on najjače ugrožava kraljevsku prevlast duše.
Bog po prirodnim zakonima hoće postići tjelesno-odgojne rezultate:
u dijete je usadio nagon igre, u mladića sportski nagon, a u starijega čovje-
ka nuždu tjelesnoga rada.
Dijete, koje se igra, nehotice usavršava svoje tijelo i uči dušu da i
nesvjesno vlada nad tijelom. Isto tako je u mladića nagon za gibanjem
(sportski) koji postiže isti cilj. Ovaj je sportski nagon Stvoritelj usadio u
omladinu da joj pomogne svladati opasni spolni nagon. Taj sportski nagon
goni ju za sportskim uspjesima (da načini sklopku, preskoči jarak, pobijedi
protivnika itd.) i odvraća pažnju od putenoga nagona. No, kako je spolni
nagon za omladinu najopasniji to joj je Stvoritelj dao još jedno sredstvo
a to je prirođena stidljivost. Tako su sportski nagon i prirođena stidlji-
vost, kako razabiremo iz rečenoga, ona dva naravna sredstva koja pomažu
omladini svladati krizu puberteta. Zadaća je odgojitelja da taj prirođeni
sportski nagon sustavnim odgojem bilo Crkve, bilo države svede u pravu
kolotečinu, čuvajući ga od izroda i to zato jer su i zahtjevi naravnoga za-
kona tek općeniti i u nekim pojedinostima ostavljaju neku slobodu kreta-
nja koja odgovara životnim običajima i svojstvima naroda. Ovu nadopuna
u pozitivnome zakonu imamo u »Smjernicama« (Leitsätze). (Njemački
biskupi izdali su takav zakonik: o modi, plesovima, kupanju.) I budimo
radosni da nam je od Boga postavljeni autoritet zacrtao jasan pravac. Sada
barem znamo što ćemo činiti dok drugi još traže pravi put (P. Küble, SJ,
Deutsche Jugendkraft, 8, 1, str. 6).

159
b) Lijepo tijelo jest posljedica svladavanja, a ne otkrivanja tijela
Stari su Grci krunili djelo i unatoč tomu su stvorili klasični oblik
djela time što su tražili prava djela.

c) Kontrola je li tijelo zdravo nije njegov oblik, već njegova djelatnost

Najbolja kontrola tijela nije njegovo gledanje, već što je u stanju izvr-
šiti (Leistung). Ovo preveliko naglašavanje tjelesnoga oblika suvišno je sa
zdravstvenoga gledišta, a pogubno s ćudorednog (P. Küble, SJ, Deutsche
Jugendkraft, 15. VI. 1926., str. 147.).

d) I sa znanstvenoga se gledišta golotinja protivi cilju tjelovježbe

Gola gimnastika nije potrebna. Dokaz tomu su zdravi sjeverni narodi,
osnutak Rimskoga Carstva, borbe vitezova u teškim oklopima, sadašnji
odgojni sustav u Americi i Engleskoj. Treba naučiti svladati i teret odjeće.
Narodi golotinje (Grci) su propali. Müller ne traži u kasnijim izdanjima
svoje knjige »Moj sustav« ni pet minuta gimnastike bez odjeće.
Sunčane zrake mogu na tijelo štetno djelovati. Otvrdnut ćemo ako se
ne odijevamo odveć toplo i ako smo dosta na svježem zraku. Isto je dobro
ujutro cijelo tijelo oprati.
Gimnastika bez odjeće nije ni potrebna da se otkriju tjelesne pogrješ-
ke. One se pokažu ako pojedini organ ne funkcionira.
Prigovor da je ugodnije vježbati bez odijela otpada jer najugodnije je
vježbati uopće.
Svjetlost djeluje na rast: južnjaci prije dovrše svoj rast. Dakle, zlo je
odveć izlagati svjetlosti golo tijelo.
Neispravno je mišljenje da je golotinja pri vježbanju zdravija jer odi-
jelo priječi disanje kože. Vježbače odijelo od rijetkoga tkiva ni malo ne
priječi to disanje kože. Odijelo služi prije svega zadržavanju ljudske topli-
ne i priječi nagle promjene u temperaturi koje lako dovode do prehlade.
Vježbače i sportsko odijelo moraju također štititi stidljivost i služiti odgo-
ju estetskoga čuvstva (Deutsche Jugendkraft, 8, 4.).
Roditelji su po savjesti dužni, ne samo iz ćudorednih, već i iz zdrav-
stvenih razloga, zabraniti djeci gimnastiku bez odjeće.
Iako državna uprava ne će zabraniti njegovanje bezbožne golotnje, narod
si sam može početi krojiti pravdu da tako spriječi svoju propast (8, 8, 1926.).

e) Sustavni odgoj stidljivosti preduvjet ostalom radu

Svaki odgojitelj omladine zna kako je i u najboljim prilikama teško
bez smrtnoga grijeha mladoga čovjeka provesti kroz godine razvoja. No,
to je upravo n e m o g u ć e ako se prije toga razborito i savjesno ne od-
gaja osjećaj stidljivosti. Stoga je za omladinu na sletištima i u vježbaoni-

160
cama osjećaj stidljivosti ž i v o t n o p i t a n j e (P. Küble, SJ, Deutsche
Jugendkraft, 15. V. 1926; str. 146). Ako ona u svome čuvstvu ne bude
imala osjećaj protiv nečistoće, naša je omladina p r o p a l a (ibid.). Njezi-
na najjača pomoć je upravo stidljivost, plemeniti osjećaj koji sve nisko, bez
duljega mozganja, s gađenjem odbija od sebe. S t o g a j e z l o č i n a c
protiv naše omladine pokušaj umorstva njezi-
ne ćudorednosti ako se u njoj ubije stidljivost
(ibid.). Jer i »omladina zdravih osjećaja« mora vojevati boj koji joj se ne
smije otežati nedovoljnom nošnjom (ibid.).
Povijest nam dokazuje da bestidnost i nećudorednost usporedno
stupaju. Ako se golotinju uvijek gleda, stidljivost otupi, a to upravo ne
ćemo. Narod, koji se sprijatelji s golotinjom, izgubljen je jer, gdje propada
čistoća, propada i seksualna snaga naroda. Stidljivost, štit čistoće, zid je
narodne budućnosti.

f) Odgajati valja već i djecu u stidljivosti

»Odgoj sramežljivosti nije samo zahtjev kršćanskoga ćudorednog za-
kona, već i naravnoga... O d g o j n e z a p o č i n j e p o d u k o m , već
navikom... Dijete ne smije golo biti u javnosti i ne smije se golo pokazivati
u javnosti jer dijete nije ovdje da se velika djeca raduju njegovoj bezglavosti,
već da budu odgojena i nije ni malo sporedno što se događa s djetetom.
Iz istoga se razloga djeca ne smiju gola međusobno igrati, već trebaju biti,
kao što to moraju i kasnije, pristojno odjevena« (P. Küble, SJ, Deutsche Ju-
gendkraft, 8, 3, str. 31).
No, ne radi se samo o potpunoj golotinji, već i o tzv. polugolotinji, o
nečednoj – bilo muškoj, bilo ženskoj – nošnji. Stoga odbacujemo i polu-
golu gimnastiku jer dovodi, kako praksa pokazuje, do potpune golotinje.7

g) Vježbačka nošnja za javne nastupe treba se prema tome odrediti

prema potrebama slabijih
Lozinka mora biti: »Lijepa, razborita, zgodna vježbačka nošnja na
vježbalištima i sletištima« (15. V. 1926.).
Pitanje odijevanja kod javnih tjelovježbenih nastupa valja odrediti
obazirući se na najslabije tj. na omladinu. Što koristi ako djeca i muževi
pretrpe štetu, a omladina osurovi i propadne? Vježbanjem u stidljivosti
(npr. vrlo čednom vježbalačkom nošnjom, ne samo kod ženskih već i kod
muškaraca) treba omladinu učiniti osjetljivom za najmanje porive spolno-

7 Biskupi dopuštaju j e d i n o p o d s t a n o v i t i m o k o l n o s t i m a polugolotinju, kod ku-

panja i plivanja (odijeljeno po spolovima, pristojno kupaće odijelo!). Opasnosti su tu, ali malim opa-
snostima, kojima je omladina d o r a s l a , treba je izlagati. No omladina se n e s m i j e izlagati
opasnostima, kojima n i j e dorasla.

161
sti koji bi ugrožavali prevlast duše nad tijelom (vidi: P. Küble, SJ, Deutsche
Jugendkraft, od 15. IX. 1926., str. 186–291).

5. SOCIJALNA SVIJEST NAM NALAŽE DA SE DANAS

ODRIČEMO I DOZVOLJENIH STVARI
»Stoga se moraju katoličke sportske organizacije već iz protesta pro-
tiv ovoga pokreta (koji ide za otkrivanjem golotinje) odreći i nekih stvari
koje bi se po sebi mogle dozvoliti« (P. Küble, SJ, Deutsche Jugendkraft, 8,
1; p. 7.).
U doba koje se tako jako skliže po strmoj kosini ne treba otkloniti
samo one stvari koje znače neposrednu opasnost, već i sve ono što nas je
u stanju prije ili kasnije povući u ovaj tijek vremena. I ako pojedinac može
biti uvjeren da osobno bez velike opasnosti može ići veliki dio puta, treba
si danas staviti granice radi velike socijalne ideje što mora pomoći silno
velikome broju onih koji su u opasnosti (Schule u. Erziehung, I.; 1925; P.
Schröterer, SJ, Rhytmik u. Erziehung).

6. SPORTSKI MATERIJALIZAM SKRŠIT ĆE SE

KATOLIČKIM TJELOVJEŽBENIM ORGANIZACIJAMA
a) Biskupi ih preporučuju
Svi njemački biskupi preporučuju katolički sportski pokret. Tako npr.
piše poznati biskup Keppler: »Radosti što ih vi volite i sve koje nalazite u
njima (katoličkim sportskim društvima) s vama dijelimo. U njima se prije
svega njeguju nadnaravne podloge koje mogu jedino dati nadnaravan te-
melj. Kao biskup ne mogu stoga imati drugu želju, nego da sva ova udruže-
nja, koja su osnovana radi koristi i obrane omladine, procvatu i uspijevaju«
(Deutsche Jugendkraft, 7, 21.).

b) U njima valja uvijek raditi prema ćudorednim pozitivnim smjernicama

biskupâ i njih bez prestanka proučavati
»Da, mi hoćemo svom ozbiljnošću od vremena do vremena pročitati
smjernice Fuldske biskupske konferencije i pitat ćemo se je li kod nas sve
onako kako to hoće biskupi, ti pozvani zastupnici Crkve« (ibid.).

7. KOJE SU DUŽNOSTI KATOLIKA U BORBI PROTIV

POGANSKOGA SHVAĆANJA TJELESNOGA ODGOJA?
Na plakatu, što smo ga spomenuli u početku, njemačka se katolička
omladina ovako obraća svome narodu:

162
 »Vidimo kako se na sve užasniji način kod tjelesnih vježbi prelazi od
odgoja tijela k u l t u t i j e l a . Ideje kulta golotinje u svim slojevima su se
na neobičan brz način počele širiti i dobivati pobornike. Ove ideje probijaju
sve nasipe koji još zaustavljaju prljavštinu i nećudoređe. Ljudsko tijelo je
najviše; ono postaje najvišim idealom; duša ne znači ništa. Zar da mirno
gledamo kako podzemne sile ruše sve oko sebe? Sveta je dužnost katolika da
budu prvi koji će pohitati u borbu, koji će se svrstati u jurišnim redovima!
Ili će bujica propasti nesmetano teći dalje i Njemačka će pogibati u blatu i
propasti. Ili će svaki pojedinac skočiti u pukotinu i davat će smjer – mora
dobiti utjecaj i na druge – i tako moramo u Njemačkoj postati pravim puto-
kazima što je prava tjelesna kultura i kako ona djeluje Deutsche Jugendkraft
(Njemačka omladinska snaga)8 – vidi u ovome svoju najotmjeniju zadaću.
Ova ide za odgajanjem tijela u našem smislu u
d u h u o p ć e n i t o g a k a t o l i č k o g o d g o j a . Ali naš je posao
uzaludan i bez potrebe otežan ako katolički narod to ne shvati, ako nas kao
cjelinu ne potpomogne u našim nastojanjima i ne dade našim djelima snaž-
nu prodornu snagu. To je stvar savjesti za svakoga pojedinca... Nisu uzalud
naši biskupi uvidjeli svoju d u ž n o s t da u s m j e r n i c a m a zauzmu
najodlučnije stajalište protiv takvoga kulta tijela; radi se o jednome pitanju
koje, kako nas uči iskustvo, duboko zadire u kršćansko poimanje i u ć u -
d o r e d n i ž i v o t . Radi se o tome da se suprotstavimo jednoj bujici koja
u našemu narodu prijeti odnijeti zadnje nasipe ćudorednosti i dobrih običa-
ja. U takvome trenutku treba u pozadinu postaviti sitničave razloge, možda
pitanja da ovo ili ono nije možda upravo tako loše kako se govori; možda u
svim prilikama sve to nije ni tako opasno. U tome slučaju sve mora stupiti
u pozadinu: sitničave taštine, strah pred izrugivanjima, umišljeni staleški
obziri itd., sve se treba podrediti velikom o p ć e m i n t e r e s u j e r s e
radi o tome da naš narod spasimo od ćudoredne
p r o p a s t i . A o v a p r o p a s t p r i j e t i i silnom se brzinom pri-
miče. Tko poznaje znakove vremena i povijesne činjenice, vidi da se propast
primiče. S v i p e r i o d i j e d n o s t r a n e t j e l e s n e k u l t u r e
u povijesti nose na sebi žig duboke ćudoredne
r a z v r a t n o s t i . To su biskupske riječi: stara Grčka i stari Rim to naj-
bolje tumače. S t o g a r a d i m o z a z d r a v u k u l t u r u t i j e l a ,
a borimo se protiv svakoga kulta tijela! Poduprimo teški, ali zahvalni posao
Deutsche Jugendkrafta! Napunimo njezine redove. To je naša dužnost koju
imamo prema našoj vjeri, našoj domovini, našoj budućnosti. U ovoj ćemo
dužnosti pobijediti, na vršenju naše dužnosti sve će se određeno ‘razmrska-
ti’« (Deutsche Jugendkraft, 15. IV. 1926.).

8 to je naziv za njemačku katoličku tjelovježbenu organizaciju

163
 IZ POVIJESTI ORLOVSTVA
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 25, 1927., str. 8–9

Otkako je hrvatsko Orlovstvo stalo osvajati naša sela, naše gradove

i prodirati u naše škole, počelo se u svoj našoj javnosti mnogo govoriti i
pisati o Katoličkoj akciji. Do toga vremena je ta riječ Katoličke akcije bila
tako rekavši nepoznata u širim narodnim slojevima. Stoga je veoma zani-
mljivo promotriti povijest hrvatskoga Orlovstva koje se od svojih prvih
početaka stavilo na stajalište Katoličke akcije i olakšalo joj put u javnosti
te je onda naša hijerarhija uzmogla uzeti u svoje ruke provođenje cjelo-
kupne Katoličke akcije. Koncem 1923. godine radilo se na tome da se
Omladinski savez pretvori u Orlovski savez jer su to iziskivale prilike vre-
mena. Odbor Omladinskoga saveza čiji su članovi prešli u Orlovski savez
razaslao je svim biskupima posebnu okružnicu u kojoj im priopćuje da će
se Orlovstvo postaviti na nove temelje, na temelje Katoličke akcije. I to
još godine 1923. kada se kod nas u široj javnosti nije znalo što je Katolička
akcija. Tri su značajna obilježja koja ističe ova okružnica iz 1923. godine, a
to su: 1. uloga svećenika u Katoličkoj akciji; 2. potpuna ovisnost Katoličke
akcije od biskupa; 3. rad prema načelima Katoličke akcije kako ih odre-
đuje Sveta Stolica.
1. S obzirom na svećenika, ova okružnica izričito kaže: »Mi smo se
ovome stajalištu odlučno oduprli (to jest da svećenik bude ravnopravan
član sa svjetovnjacima u organizaciji Katoličke akcije, nap. ur.) oslanja-
jući se pri tome na smjernice Svetog Oca Pija X. u svojemu listu Sillo-
nu: ‘Što se tiče katoličkih grupa, svećenici će ih blagosloviti, promicati i
potpomagati, a l i n e ć e u n j i h s t u p a t i k a o č l a n o v i ; jer
svećenička vojska ima biti i z n a d l a i č k i h d r u š t a v a pa makar
ona bila najkorisnija i makar u njima vladao najbolji duh’ (Acta Ap. Sedis
1910., str. 610–611; 630).«
2. U svezi s time da svećenik u Katoličkoj akciji ne može biti ravno-
pravni član sa svjetovnjakom jest da te organizacije Katoličke akcije dolaze
pod potpunu ovisnost biskupa koji u njih šalje takozvane duhovne vođe, to
jest naročito za to odabrane svećenike. Taj stavak iz okružnice glasi ovako:
»Taj pokret mora biti u n a j u ž o j v e z i s C r k v o m na taj način da
svako pojedino društvo dobije svoga duhovnika. Pravila svake pojedine or-

164
ganizacije moraju imati prethodno odobrenje onoga biskupa na čijemu se
teritoriju osniva pojedina organizacija. Biskup je može također zabraniti.«
3. Ova, za naše prilike nova načela oslanjaju se posve svjesno na smjer-
nice Svete Stolice o Katoličkoj akciji. I tu stoji posve izričito: »Preuzvišeni
g. nadbiskup dr. A. Bauer je štoviše obećao svoju pripomoć za hrvatsko
izdanje prerađene i nadopunjene Zlatne knjige koja će ovih dana u tisak
i koja ističe vjersko-prosvjetni moment u onome obliku kako je to Sveta
Stolica u zadnjim godinama proglasila.« Iz toga dalje proizlazi: »Hrvatski
katolički orlovski savez... s p a d a p o d k o m p e t e n c i j u ( v l a s t )
K a t o l i č k e C r k v e ... Predsjedništvu je dodijeljen duhovnik kojega
imenuje duhovna oblast na prijedlog predsjedništva.«
I uistinu, kada je izišlo hrvatsko izdanje Zlatne knjige, mnogi su osje-
tili da u razvoju katoličkih organizacija među Hrvatima nastaje novo raz-
doblje. U već otisnutom Predgovoru te Zlatne knjige upozorava se posve
izričito na tu novost. Taj predgovor u svojoj biti zadržava sve one glavne
smjernice koje su si i nakon nekih otpora prokrčile put u naš katolič-
ki život. Kako taj Predgovor tumači razloge osvajalačke snage hrvatskog
Orlovstva i upozorava na neke izrazitije značajke u našemu katoličkom
organizatorskom životu koje su se odsada stale jače isticati, donosimo ga
u izvadcima: »Ipak će se mnogi u čudu zapitati, zašto smo se mi una-
toč tomu usudili nadopuniti i preraditi ovu (slovensku – nap. ur.) knjigu.
Tomu je ponajgalvniji razlog što se je od 1910. godine, tj. od izdanja ove
knjige, organizirana Katolička akcija (pisano 1923. velikim slovima!) po
cijelome svijetu na osobito veličanstven način razvila... Novija katolička
generacija pošla je za jedan korak dalje. Nju su danas zahvatili valovi onih
rijeka koje potekoše iz vječnoga Rima već 1905. god. kada je blage uspo-
mene papa Pio X. izdao breve o čestoj i svagdanjoj svetoj Pričesti. Mladi
naraštaj njeguje zanosnu ljubav prema našemu Spasitelju koji je uvijek s
njime u presvetoj Euharistiji; tu on crpi svoju snagu za svoje djelovanje, za
svoj apostolat... On je u neprestanome i intimnome dodiru s Isusom koji
kraljuje i vlada njezinim dušama. S time je u vezi zanosna ljubav mladih
prema svetoj Crkvi, Isusovoj neokaljanoj zaručnici te njezinim biskupima i
svećenicima. Oni su se uvjerili da svećenika zapada prva i najvažnija uloga
u širenju Kraljevstva Božjega, a svjetovnjaci se moraju njima pridružiti;
moraju postati njihovim p o m o ć n i c i m a ... Ovo izdanje Zlatne knjige
išlo je upravo za time da svećeniku vrati ono dostojanstveno mjesto koje
zapada Isusova učenika. Iz ove se Zlatne knjige također vidi da omladina
ima oči uvijek usmjerene prema Rimu, gdje je onaj svjetionik koji svojim
zrakama obasjava cijelu zemlju. I iz samoga Rima potekle su u zadnje vri-
jeme smjernice koje računaju s Katoličkom akcijom kao činjenicom i koje
na vrlo precizan način zacrtaše njenu ulogu. Mi smo se poradi toga, pre-

165
rađujući Zlatnu knjigu, najviše obazirali na one upute koje su zadnji pape
dali Katoličkoj akciji, a napose omladinskome pokretu. U Katoličku akci-
ju spadaju prema tome: povezane organizirane katoličke sile za očuvanje,
proširenje, primjenjivanje i obranu katoličkih načela u individualnome,
obiteljskom i društvenom životu... Iz svega toga je razumljivo da mi danas
stavljamo na našu omladinu daleko veće zahtjeve, negoli se to moglo činiti
prije trinaest godina. Mi smo radi toga odredili posve u potankosti koje
su vjerske dužnosti Orla, koliko puta najmanje mora primiti svetu Pričest,
kakav mora biti njegov odnos prema Crkvi i njenim službenicima.«
Ova načela, što ih je vodstvo Hrvatskoga orlovskog saveza već prije
tri i pol godine istaknulo i sustavno stalo provoditi u život, mogu tumačiti
još kratku, ali značajnu povijest hrvatskoga Orlovstva. Tomu su vodstvu
ta načela bila povodom velikih radosti te mnogih teškoća i žrtava. Ono će
se, uz pomoć Božju, i dalje za njih zalagati jer su to načela Katoličke akcije
kako ju Rimska Crkva provodi po cijelome svijetu.

166
 APOSTOLAT NAŠE BELGIJSKE BRAĆE
ORLOVSKA STRAŽA, Zagreb, 1927., br. 7–8., str. 222–223

Savez belgijske katoličke omladine o kojemu smo govorili u pretproš-

lome broju Orlovske straže razvio je vrlo uspješnu djelatnost u javnosti.
Zasluga je toga Saveza da je krabuljenju (maškare) u mnogim kra-
jevima Belgije zadan smrtni udarac. Poslali su svoje predstavke mnogim
načelnicima i uspjelo im je da su načelnici uvidjeli nećudoredne posljedice
krabuljenja i zabranili taj loš običaj.
Poznato je da se pod plaštem maškara nećudorednost širi ulicama i
javnim trgovima.
Isti Omladinski savez je češće priredio protestne zborove, a osobito
kada se počela u k i n u prikazivati »Bećarica« (Garçonne), prosvjedovao
je kod javnih vlasti, a omladinci su često zviždanjem spriječili prikazivanje
nemoralnih filmova. Taj je Savez ovaj nadzor nad bezobraznim kino-pred-
stavama tako dobro organizirao da se u mnogim mjestima posjednici kina
više i ne usude izvjesiti s r a m o t n e p l a k a t e jer znaju da će ih omla-
dinci poderati ili namazati mastilom. Mnogi su došli i pred sud koji ih je
u mnogo slučajeva i oslobodio jer sami zakoni štite javno ćudoređe. Kada
javna vlast ne štiti ćudoređe, građani su često dužni zaštititi sebe i svoju
djecu od duševne kuge i sami sebe braniti.
Savez je isto organizirao n a t j e c a n j a p u č k i h p r e d a v a -
n j a . Društvo koje priredi za puk više zgodnih (vjerskih, apologetskih,
poučnih i sličnih) predavanja dobije od Saveza nagradu. Naravno da se
društva trse tu nagradu dobiti.
Također je organizirano natjecanje između društava u rasparčavanju
što više d o b r o g a t i s k a . Ovo se natjecanje obavlja svake godine.
Za m i s i j e se sakupljaju doprinosi. U mjesecu prosincu i siječnju
skupi se oko 50.000 franaka, to jest oko tisuću franaka dnevno. Jednim
dijelom te svote belgijska omladina izdržava na svoj trošak jednoga s v o g
misionara.
Svakom važnijom zgodom ulice se Belgije oblijepe p l a k a t i m a
Omladinskoga saveza: prigodom narodnih svečanosti, zatim kada se radi
protiv nećudoređa ili neumjerenosti, za kršćanske škole itd.

167
 Osobito veliku važnost imaju javne svečanosti belgijske omladine –
bilo pokrajinske, bilo narodne. Na posljednjem zborovanju u gradu Char-
leroi prisustvovalo je trideset tisuća omladinaca. Služba Božja bila je pod
vedrim nebom, a propovijed su raznosili m e g a f o n i (električne sprave
za pojačanje glasa) tako da je i najudaljeniji prisutni omladinac mogao čuti
svaku riječ propovijedi.
Divno li je bilo gledati kako t r i d e s e t b a t a l j o n a te Kristove
vojske stupa ulicama grada Charleroi. Zebnja i zabrinutost obuzela je srca
socijalista i starih liberala jer su vidjeli da se obistinjuju riječi narodnoga
zastupnika Tschoffena: »Ne proričem pobjedu katoličkoj ideji u Belgiji,
već je vidim.«

168
OSNIVAJMO ORLOVSKA I ORLIČKA DRUŠTVA!
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 3, 15. I. 1928., str. 3

Ovaj zanimljiv članak iz pera jednoga od orlovskih prvaka

donosimo sa željom da pridonese što većem razmahu Orlovstva.
(Uredništvo)
Sveti Otac rekao je u više navrata da brojevi imaju posebnu poeziju
– poseban čar, pogotovo onda ako su izričaj duhovnih vrjednota. Kada je
godine 1923. osnovan Hrvatski orlovski savez, postojalo je kod nas tek 60
tjelovježbenih odsjeka. Tada je Orlovstvo preuzelo prema smjernicama i
uputama Sv. Stolice načela Katoličke akcije. Mnogi su s nepouzdanjem
gledali u budućnost Orlovstva. Osobito se naglašavalo da za naše prilike
nije borbena orlovska organizacija; da će je hrvatski katolici odbaciti jer
oni još nisu dozreli da se javno izlažu za katolička načela. Drugi su opet
rekli da Orlovstvo stavlja na mladež prevelike zahtjeve jer traži od svako-
ga Orla barem mjesečnu sv. Pričest, a u ćudorednome pogledu nameće
im velike žrtve: zabranjuje predstave s mješovitim ulogama, uzima si za
zadaću borbu protiv nečednih plesova i dr. – Neki su držali da je za naše
krajeve zgodnija organizacija širokih slojeva koja od članova ne traži više
nego Crkva od svih ostalih vjernika. – Međutim, vodstvo je bilo protiv-
nog mišljenja i naglasilo: »Ako od omladine mnogo tražimo, dobit ćemo
mnogo, zato jer mladež po svojoj naravi ide za potpunošću, a mrzi svaku
polovičnost.«
Nismo se prevarili. Iako ni svi Orlovi nisu sveci, iako ima još mnogo
nedostataka, ipak valja reći: mnogo se tražilo, ali se mnogo i dobilo. Ko-
liko je svetih pričesti primljeno kroz ovih nekoliko godina! Koliko je tisuća
predavanja održano, koliko tisuća zabava bez plesa u dvoje i koliko javnih
katoličkih manifestacija je priređeno! Koliko je djela ljubavi učinjeno! Neka
brojevi govore: lani je održano 9200 sastanaka, 4000 predavanja, 300 od-
borskih sjednica, 9000 tjelovježbenih satova! Orlovstvo, koje je brojilo
1923. samo 60 odsjeka, godine 1924. imade 80 društava; godine 1925. ima
103; godine 1926. ima 160, a godine 1927. 192 društva. Sada ima preko
200 muških društava. Ovaj nagli porast unatoč nestašici svećenstva i drugih
teškoća u katoličkim redovima dokaz je kako je Orlovska organizacija kao

169
stvorena za naše prilike. Naravno, taj porast valja također pripisati što Orlo-
vstvo ima i kancelariju uređenu po modernim načelima i što je organizacijski
sustav Orlovstva takav da se sada može takmičiti s najboljim suvremenim i
katoličkim i protivničkim organizacijama. Orlovstvo po svome dotjeranom
organizacijskom sustavu sa svojih 10.000 članova u stanju je polučiti po-
voljnije uspjehe u odgoju članova i u javnome mišljenju negoli druge orga-
nizacije s daleko većim brojem članova.
Danas uopće nije moguće zamisliti obnovu društva bez društava Ka-
toličke akcije. Osnivanje je takvih društava prema jasnim odredbama Sv.
Oca i biskupa d u ž n o s t dušobrižničkoga svećenstva. Stoga doskora ne
će biti ni jedne župe u kojoj ne će postojati društva Katoličke akcije, a
napose društva za mladež koja su najvažnija. Na 1273 hrvatske župe, što
ih ima kod nas, sada postoji 200 orlovskih društava (i oko 100 orličkih).
Prema tome, tek 15 posto župa ima muško orlovsko društvo, a 85 posto
ih nema.
Uvjereni smo da će čitatelji Katoličkoga tjednika, koji su uvijek tako
spremni raditi po uputama svojih crkvenih poglavara na širenju Kraljev-
stva Kristova, pomoći svojim svećenicima kod osnivanja orlovskih društa-
va. Ako trebaju bilo kakve upute ili koga da ih osobno uputi u osnutak i
vođenje orlovskih ili orličkih društava, neka se obrate na Hrvatski orlovski
savez ili Savezu hrvatskih orlica (Zagreb, Pejačevićev trg 15) koji će im
poslati sve potrebne upute ili k njima poslati nekoga da ih uvede u taj rad.

170
 PRIMJER KATOLIČKE SVIJESTI
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 8, 1928., str. 5

Pred malo vremena jedan francuski omladinac pokazao je divan pri-

mjer katoličke svijesti. Odvjetnik Marcel Rivier, predsjednik omladinskog
okružja u Grenobleu, bio je otpušten iz državne službe i bačen na ulicu
samo zato jer nije htio istupiti iz katoličke organizacije. Generalni proku-
rator Paihle 28. X. prošle godine pozove ga k sebi i upita ga: »Je li istina da
ste vi predsjednik katoličke omladine?« Kada je Rivier to potvrdio, Paihle
mu odvrati da državni činovnik i član katoličke organizacije ne može biti
istodobno, jedno od ovoga mora napustiti. Rivier odvrati da omladinska
organizacija nije političko društvo na što je Paihle odgovorio da se katolič-
ki omladinci bore protiv bezvjerskih zakona i bezvjerske škole i ustrajao
je u tome da Rivier mora odstupiti iz katoličke organizacije želi li ostati u
državnoj službi. Dao mu je rok od osam dana da se o tome odluči. Rivier
je odgovorio prokuratoru da se on ne odriče ni jedne ni druge službe jer se
njegovo pripadništvo katoličkoj organizaciji ne kosi s državnim zakonima.
Dakako, namjesnik ga je na to naprosto otpustio iz državne službe i Rivier
se nađe na ulici.
Ovaj je slučaj silno uzbunio francuske katolike, poimence omladince.
Dok čestitaju Rivieru na odvažnosti i svijesti, dotle se kupe potpisi i sa-
zivaju skupštine za slobodu svijesti protiv tiranije. 14. XI. bila je sazvana
izvanredna sjednica grenobleskog okružja, čiji je predsjednik – Rivier – pao
žrtvom sektarstva. Tu je dano potpuno povjerenje predsjedniku i čestitalo
mu se što je žrtvovao svoj materijalni položaj za slobodu vjerskoga uvje-
renja. Odbor je nadalje protestirao protiv ovakva gaženja slobode savjesti
i pozivlje sve pojedince i organizacije na obranu pravde. Po Grenoblu i
ostalim gradovima Francuske prilijepljeni su razni plakati u kojima se pri-
kazuje Rivierov slučaj; šalju se brzojavni protesti na predsjednika vlade
Poincarea; sva katolička štampa o tom piše i protestira; kupe se milodari
da se isplate troškovi za ovu propagandu.
Vidite, braćo Orlovi, niste ni vi sami progonjeni zbog vašeg katoličkog
uvjerenja. Francuski brat Rivier neka vam bude uzorom i utjehom.

171
 MAHNIĆEVIM PUTOM
ORLOVSKA MISAO, Zagreb, br. 3 i 4., 1927./1928. g., str. 33–361

Sekularna pojava biskupa Mahnića ima za nas jedino stoga tu divov-

sku važnost što je biskup Mahnić bio jeka Rima, trublja papinstva, muž
enciklika i silaba. I kada danas, nakon tolikog mučnog ali vjerojatno veoma
plodonosnog bistrenja pojmova, listamo po Mahnićevim spisima, često
smo zapanjeni od čuda nad jasnoćom svakoga pojedinog njegovog izraza
i nad rješenjem što ga daje teškoćama na koje nailazimo. I kad sustavno
uspoređujemo izjave biskupa Mahnića o ulozi katoličkoga laikata s odred-
bama i smjernicama pape Pija XI., dolazimo do uvjerenja da postoji tako
reći potpuno suglasje između oba ova velika muža. Biskup Mahnić nije u
tom pogledu zapravo ništa drugo htio negoli Pio XI. Ovo suglasje između
Njegove Svetosti Pija XI. i pok. biskupa Mahnića ne smije nas iznenaditi
jer Mahnić je bio tek trublja Leona XIII. i Pija X., a Pio XI. nadograđuje na
radu svojih prethodnika. Zato su Mahnićeve smjernice tako reći identične
s Katoličkom akcijom Pija XI.
C i l j n a š e d j e l a t n o s t i . Karakteristika i specifično obilježje
naše katoličke djelatnosti nije samo izgrađivanje naravnoga reda u svijetu...
Mi vjerujemo da je kršćanin dignut u vrhunaravni red, da ima vrhunaravni
cilj u nebu. Stoga cijeli naš rad ide za vrhunaravnim ciljem da se među lju-
dima stvori »katolička kultura« koja je usmjerena prema vrhunaravnomu
čovjekovu cilju. Biskup Mahnić to izričito naglašava: »Sav naš pokret ide
za jednim ciljem: da zadahnemo hrvatski narod vrhunaravnim životom.«2
Kako ćemo postići taj vrhunaravni cilj? U
odgovoru na ovo pitanje odskače sva Mahnićeva veličina i tajna njegovih
uspjeha. Poslušajmo Mahnića: »Lako ćemo se očuvati svake nezdrave i
pogibeljne misli ako budete vazda svim srcem odani Sv. Stolici, rimskom
Papi... Drži se, katolička omladino, ovog ugaonog kamena! Ne samo u vr-
šenju naloga Sv. Stolice, nego se spremno odazovi uvijek i njezinim naput-

1 Ovaj je članak ovdje objavljen prema prijepisu istoga članka što ga donosi dr. Dragutin Kniewald u

knjizi: Dr. Ivan Merz – život i djelovanje, Zagreb, 1932., 148–152. Nažalost, izvornik članka koji je
objavljen u Orlovskoj misli do sada nije bilo moguće pronaći.
2 Antun Mahnić, Knjiga života. Izvadci iz govora i članaka biskupa Antuna Mahnića, Osijek 1923.,

str. 185, 194, 195.

172
cima i željama! (Iz Oporuke).«3 »Htjeti unositi u naše redove kontroverzu,
poput izvjesnih struja u Njemačkoj, značilo bi cijepati našu vojsku... Oče-
va riječ ujedinjuje... Tko će se učiniti krivcem atentata na naše jedinstvo?
Tko je onaj koji će sinove odmetati od Oca? Daleko od nas takav čovjek!...
Jedinstvo i sloga u našem narodu nadasve! Za jedinstvo i slogu sve! Protiv
jedinstva i sloge ništa! Veza ovoga jedinstva neka nam bude r i j e č našega
O c a P a p e !«4
Ovu bi rimsku orijentaciju morali imati ne samo organizirani katolici
nego i svi. Biskup Mahnić želi da naročito obrazovani katolički laikat u
svojoj apostolskoj djelatnosti bude posvuda nosiocem ove velike rimske
orijentacije. Tom katoličkom laikatu namjenjuje Mahnić veoma velike
zadatke. Kad čitamo o tome predmetu njegove izvode, čini nam se da
čujemo samoga Pija XI.: »U toj se nuždi katoličko svećenstvo ogledava za
saveznicima. Takav saveznik svećenstva u obrani katoličke stvari jest obra-
zovani katolički laikat. Taj valja priskočiti svećenstvu u pomoć preuzevši
različite uloge Katoličke akcije. Otkako postoji Katolička Crkva, nikada
se možda nije tako živo osjećala potreba suradništva katoličkog laikata
sa svećenstvom kao baš danas. Mnogi predjeli na polju Katoličke akcije
ostat će neobrađeni ne pruži li laik svećeniku ruku pomoćnicu... Katolički
obrazovni laikat zapada zadatak da Krista i njegovo Evanđelje opet uve-
de u znanost i umjetnost, u javni moral i nastavu, u parlament i zakono-
davstvo, u državnu upravu, politiku i međunarodne odnose otkuda ga je
istjerao racionalizam, jednom riječju: spasiti kršćansku kulturu Europi.«5
»Tko, dakle, ne uviđa od kako je prijeke nužde da katolički laikat zami-
jeni u javnomu životu svećenstvo, preuzevši ulogu promicanja katoličkih
probitaka?«6, ali uvijek »skladno s propisima Crkve i u dužnoj zavisnosti
od crkvene vlasti«.7
»Jest i laici neka svoj dio pridonesu osvjedočenju katoličkih naroda i
buđenju vjerskoga duha. Najuspješnije suvremeno sredstvo za ovu svrhu
jesu katolički laici kojima pripada glavna uloga u priređivanju katoličkih
sastanaka, podrazumijeva se dakako da oni rade u sporazumu i uz blago-
slov predstavnika crkvene vlasti. Kao što laici imaju svoje dužnosti pre-
ma Crkvi i svećenstvu, tako imaju oni svoja prava što ih svećenstvo ima
priznati laikatu, a nipošto da ih krši ili sebi svojata prava koja katoličkom
laikatu pripadaju uslijed socijalnoga položaja što ga zauzimaju u organiz-
mu katoličke zajednice. Kao prirodno polje laičke djelatnosti prikazuje
3 Isto, str. 262.
4 Hrvatska straža, XIII., str. 192.
5 Luč, 1915/16, br. 7, 8.
6 Antun Mahnić, Knjiga života. Izvadci iz govora i članaka biskupa Antuna Mahnića, Osijek 1923.,

str. 196.
7 Luč, 1915/16, 11.

173
apostol Pavao8 područje naravnoga poretka, u javnom i privatnom životu.
Premoć laika u upravljanju svjetskih poslova je neporecivo. Što je svjetov-
no – svjetovnjaku. Napose to vrijedi za politiku. Drugo se polje katoličko-
ga rada otvara laiku u obitelji gdje vrši dio dušobrižničke misije koju vrši
svećenstvo za spašavanje duša te uopće u svijetu...«9
I katoličku socijalno-ekonomsku akciju vode kao glavni radnici, pre-
ma direktivama Crkve, svjetovnjaci kao gore. A u samoj Katoličkoj akciji
treba povjeravati »predsjedništvo društava svjetovnjacima koji čvrsto i ne-
pokolebljivo stoje u kršćanskim načelima«.10
No, ne govori biskup Mahnić samo o našemu radu prema van, o na-
šemu apostolskom djelovanju. On nadasve želi, i to često ističe, da je prije
svega potrebna, kako je i posve naravno, filozofsko-teološka naobrazba
svakoga pojedinca i njegov asketski odgoj. Za to se ima u društvima Kato-
ličke akcije brinuti u prvome redu društveni duhovnik. Taj vjerski rad po-
punjava Marijina kongregacija, kako je to želio biskup Mahnić: »Po mojem
dubokom uvjerenju neophodno je potrebno da je svaki od vas u kojemu
vjerskom društvu, u Marijinoj kongregaciji ili Trećem redu.«11
Kako se vidi, biskup Mahnić je shvaćao svoj preporodni rad tako da u
njemu uzajamno radi i svećenstvo i vjernici, jednim žarom, ali hijerarhijski
podijeljeni i podređeni, s različitim funkcijama: »Vrhovni je glavar Kato-
ličke Crkve u hijerarhiji i pravi namjesnik Kristov na zemlji rimski papa.
U njega je punina vlasti i jurisdikcije. Po njegovom se poslanju cijelom Cr-
kvom propovijeda evanđelje i dijele sakramenti. Bez rimskoga pape nema
Kristove Crkve... Ona vlast koju ima rimski papa nad cijelom Crkvom
pripada biskupu i njegovoj biskupiji, razumije se, uz dužnu podložnost
papi. Biskup predstavlja Crkvu vjernicima svoje biskupije...«12
»Valja ustanoviti razliku koja postoji između svećenstva i laikata. Ova
se razlika osniva na Božjoj naredbi. Kako se jedino svećenstvo posebnim
sakramentom osposobljava za ovu službu (propovijedati riječ Božju, uprav-
ljati Crkvom i dijeliti otajstva Božja), tako njemu pripada isključivo pravo
vršiti poslove koji odgovaraju ovoj službi, dok se laikatu nameće dužnost
ovu trostruku vlast svećenstva prepoznati i pokoriti mu se u svemu što
ono u opsegu i uslijed svoje vlasti naredi. U tome i stoji karakteristično
obilježje kojim se razlikuje katolicizam od nekatolicizma...«13 »Poricati

8 Usp. 2 Tim 2,3–6.

9 Antun Mahnić, Knjiga života. Izvadci iz govora i članaka biskupa Antuna Mahnića, Osijek 1923.,
str. 206, 190, 191, 192, 193, 197.
10 Hrvatska straža, II., str. 327.
11 Biskup Antun Mahnić, Mariborska poslanica, Čas, br. 6, 1920., str. 289.
12 I. Synodus Veglensis, 1901., str. 75, 76.
13 Antun Mahnić, Knjiga života. Izvadci iz govora i članaka biskupa Antuna Mahnića, Osijek 1923.,

str. 186, 187, 190).

174
Papi pravo da o tom govori (o primjeni vjerskih i moralnih načela na život)
te uskraćivati mu posluh, značilo bi isto što i priječiti ili paralizirati utjecaj
katoličke vjere na javni život. A kuda to vodi, jasno je.«14
Zadaću klera u Katoličkoj akciji, socijalno-ekonomskoj akciji i po-
litici biskup Mahnić ovako je opredijelio: »Laiku se, koji nije dovoljno
obrazovan u filozofskoj i teološkoj struci, nameće dužnost da u pitanjima
načelne naravi, napose ukoliko se odnose na vjeru, traži savjet onih koji su
teološku struku ex professo učili i koji su pozvani autoritativno tumačiti
riječ objavljenoga Božjeg nauka. Kod svih važnijih pothvata i poslova, u
koje zasijeca koje vjersko ili ćudoredno pitanje, bilo to u saboru, u ured-
ništvu političkih novina i inih časopisa, kod socijalne i stručne organiza-
cije i drugdje, katolički će laik uz sebe drage volje vidjeti predstavnika
katoličkoga nauka... Tu se radi o stvari što se sama po sebi razumije.«15
Ukoliko je govor o Katoličkoj akciji, to je ono što zovemo »duhovnikom«
ili »duhovnim savjetnikom«. A pogledom na socijalno-ekonomsku akciju,
biskup Mahnić »veoma hvali nastojanje oko socijalno-ekonomske akcije.
No i tu su neke određene granice unutar kojih treba svećenik razvijati
svoj rad da bude u skladu s njegovim dostojanstvom«.16 Pozivajući se na
encikliku Pija X. Pieni l’ animo od 28. VII. 1906., biskup Mahnić na-
glašava da u toj stvari nema »nove orijentacije kršćanskoga života, novih
smjernica Crkve, novoga socijalnog poziva modernoga klera itd. Svećenici
neka u čitavome svome i socijalnome radu djeluju s dužnom poslušnošću
prema crkvenim poglavarima i neka uvijek imaju pred očima da moraju
uvijek, i usred puka, čuvati dostojanstvo i značaj službenika Božjega koji
je postavljen na čelo svoje braće animarum causa. Treba pokuditi svako
djelovanje među pukom koje bi nanosilo štetu dužnostima, crkvenoj dis-
ciplini i svećeničkom dostojanstvu«.17 U smislu odredbe Sv. Stolice od
18. XI. 1910. dopušta se da tamo gdje nema sposobnih svjetovnjaka koji
bi vršili službu predsjednika, tajnika, blagajnika itd. socijalno-ekonomskih
ustanova, smije privremeno taj posao obavljati svećenik, ali to je izuzetak
od pravila te se u svakom slučaju po mogućnosti mora pobrinuti da se spo-
sobni svjetovnjaci nađu i izobraze.18 – No, dok svećenike smatra pozvani-
ma da »svršivši svoje dužnosti, svojim savjetom i naukom pomognu puku u
socijalno-ekonomskom smjeru«19, istodobno i često naglašava: »Ne spada
na svećenika, kao takvog, kao službenika Isusa Krista, da se bavi politi-
14 Hrvatska straža, XIII, str. 99.
15 Antun Mahnić, Knjiga života. Izvadci iz govora i članaka biskupa Antuna Mahnića, Osijek 1923.,
str. 208.
16 Poslanica biskupa ilirske provincije 29. XI. 1911.
17 II.Synodus Veglensis, 1911., str. 77–78.
18 Isto, str. 82.
19 I. Synodus Veglensis, 1901, str. 142.

175
kom (stranačkom), upravlja političkim strankama, bude politički vođa.
To spada na katoličke svjetovnjake.«20 »Premda svećenik kao građanin ima
politička prava i može slobodno misliti u onim stvarima koje se odnose na
državnu upravu, ipak se ne može odobriti da se svećenik u političkoj akciji
suviše ističe, osim ako se možda radi o obrani crkvenih ili Božjih prava. I
nikad neka svećenik ne bude tako žestok pristaša jedne političke stranke
da vjerske stvari time štete ukoliko bi, naime, vjernici koji pristaju uz
druge stranke, radi javno istaknutih političkih svećenikovih težnja, mogli
svećenika izbjegavati i protiviti mu se onda i u duhovnim stvarima... Bez
prethodne biskupove dozvole i blagoslova neka se svećenik ne usudi što
mu drago poduzeti u politici.«21 »Svećenik bi morao tri puta promisliti
prije negoli ostavi hram nad kojim ga je Bog postavio čuvarom, pa istupi
na političko polje... U svjetske poslove, u političke poslove neka se sve-
ćenik upliće samo ukoliko to iziskuju probitci katoličke vjere i dok nema
svjetovnjaka koji bi te probitke branili i promicali.«22
Dvije su važne grane u koje trebaju načelno biti upućeni naši akademi-
čari. To su kršćanska načela političkog i ekonomskog života. I tu oni mogu
mirne duše slijediti Mahnićeve načelne upute i mogu prema njima raditi.
Potrebu političke djelatnosti katolika-svjetovnjaka biskup Mahnić
često naglašava: »Na polju političkoga rada pozvan je katolički laik istupiti
i svoje sile uložiti ne bi li i u politici izvojevao priznanje i pobjedu načelima
Kristova evanđelja.«23 On želi da katolički svjetovnjaci rade na katoličko-
kulturnom, socijalno-ekonomskom i političkom polju24, ali i ovaj katolič-
ko-kulturni i socijalno-ekonomski rad ima se razvijati izvan i iznad svake
političke stranke, mora biti sasvim neovisan od svake stranačke politike.
Politički odgoj morat će naravno imati kao podlogu velike načelne
smjernice Svete Stolice, kao enciklike: Immortale Dei (o kršćanskom
ustavu država), Humanum genus (o framasonima), Diuturnum illud (o
autoritetu), mnoge poslanice Leona XIII. francuskim biskupima i dr. Bez
temeljitoga poznavanja tih dokumenata nije uopće moguće zamisliti te-
meljitu načelnu političku izobrazbu jednoga katoličkog intelektualca. I
kad biskup Mahnić tako često govori o enciklikama i poziva katolike da
ostanu ljudi enciklika i silaba25, tada on ne misli samo na poslušnost tim
izjavama i papinskim smjernicama, nego u prvomu redu on hoće i želi da
ih upoznamo, i to najprije stoga jer ne možemo biti poslušni onomu što ne
20 Isto, str. 112.
21 Poslanica biskupa ilirske provincije, 29. XI. 1911.
22 Antun Mahnić, Knjiga života. Izvadci iz govora i članaka biskupa Antuna Mahnića,Osijek 1923.,

str. 192, 202.

23 Isto, str. 192.
24 Isto, str. 115.
25 Isto, str. 108–111.

176
poznamo. Mahnićev je Katolički pokret bio hrvatski katolički izvanstra-
nački pokret u smjeru Katoličke akcije Pija X. i kršćanske demokracije te
je takav trebao i ostati.
Jedinstvo se Mahnićeva katoličkoga pokreta nije sastojalo u uskoj me-
đusobnoj povezanosti katoličke prosvjetne i socijalno-ekonomske akcije s
djelatnošću koje mu drago stranke niti je ta veza morala biti u kojoj mu
drago osnovnoj zajedničkoj ideji, osim jedinstva u stvarima vjere i morala,
»jer u ovima moraju svi katolici biti jednodušni«.26 Veza je ovog jedinstva
rimski Papa27, kao i u svim ostalim stvarima koje Papa odredi.28 U ostalim
stvarima koje su katolicima slobodne, u pitanjima tehničke administracije
i taktike, želi biskup Mahnić da se manjina pokori većini29 jer u organiza-
cijskomu radu »nema mjesta diktatorstvu«.30
Dvije su slobode koje biskup Mahnić napose naglašava: sloboda čisto
političkoga naziranja i sloboda izbora organizacijskoga tipa koji pojedincu
najviše prija. »Daleko bilo od nas da bismo nadležnost duhovne vlasti pro-
tezali na čisto političko polje, nametnuvši vjernicima jaram što ni Bog ne će
da ga nose!... Ako crkveni poglavar kao takav svoj ugled upotrebljava za to
da vjernicima daje propise ili naputke za politički rad, dužni su vjernici samo
toliko uvažiti glas svojih crkvenih glavara u politici koliko načela vjerske ili
etičke naravi zasijecaju u politiku, dok imaju slobodne ruke, gdjegod se radi
o političkim pitanjima bez ikakva odnosa na vjeru i moral... Nitko nije u
ovom slučaju dužan žrtvovati ovome pritisku svoje političko uvjerenje...«31
»Ljudske se prilike neprestano mijenjaju, a s novim se prilikama na-
meću i nove potrebe... Obazirati se valja i na različitost ljudske ćudi i na
druge individualne osebujnosti. N i j e s v a k a o r g a n i z a c i j a z a
s v e . Organizacijski se rad razgranjuje prema dobi, spolu, staležu, nagnu-
ćima i sklonostima. I tako niču na crkvenome tlu raznolične duhovne or-
ganizacije... kojima se religijski život svestrano razvija i razgranjuje. Ta ša-
rolika bujnost podaje Katoličkoj Crkvi neki vrhunaravni sjaj i ljepotu...«32
O k a t o l i č k o j e k o n o m s k o j a k c i j i , koju on s Pijom X.
zove »kršćanskom demokracijom«, kaže biskup Mahnić ovo: »Promicat će
socijalnu (ekonomsku) organizaciju u smislu naputaka što ih je dao Leon
XIII. te ih odobrila Njegova Svetost Pio X. poznatim Motu propriem. »33
»U svojem Motu proprio od dana 18. prosinca 1903. uglavio je Pio X. u 19
26 Luč, 1914/15, str. 14.
27 Hrvatska straža, XIII., str. 102.
28 Isto, str. 190, 87
29 Luč 1914/15., str. 14.
30 Antun Mahnić, Knjiga života. Izvadci iz govora i članaka biskupa Antuna Mahnića, Osijek 1923.,

str. 220.
31 Isto, str. 188–9.
32 Luč, 1915/16, str. 6.
33 Hrvatska straža II., str. 328.

177
točaka temeljne zakone kršćanske narodne akcije, a katolici su dužni u sa-
vjesti ove zakone opsluživati i držati se unutar granica koje je Crkva zasjekla
kršćansko-demokratskom pokretu.«34 Odatle proizlazi za kršćanske demo-
krate dužnost da se pokoravaju crkvenoj vlasti: »Razvijajući svoje djelova-
nje, kršćanska je demokracija najstrože dužna pokoriti se duhovnoj oblasti
iskazujući biskupima i njihovim zamjenicima potpunu pokornost i ne smije
činiti makar po sebi lijepe i dobre stvari, ako ih vlastiti pastir nije odobrio.«35
U tom Motu propriu određuje Pio X.: »Kršćanska demokracija (katolička
socijalno-ekonomska akcija) ne smije se miješati u politiku niti smije kada
služiti političkim strankama i u političke ciljeve, nije to njezino polje.«
I opet nije moguće zamisliti katoličkoga stručnjaka za ekonomske
poslove koji nije temeljito proučio taj glasoviti Motu proprio Pija X. od 18.
XII. 1903. što ga biskup Mahnić toliko naglašava. Uz to još valja dodati
studij enciklike Rerum novarum, Graves de communi, encikliku Pija X.
Singulari quadam i pisma Benedikta XV. o tom predmetu.
Uz akademski Orao »Mahnić« postoje i druge katoličke i akademske
organizacije. Vidjeli smo što biskup Mahnić misli o raznolikosti katoličkih
organizacija, koje su znak krepkoga nutarnjeg života katolicizma u jed-
nome narodu. Međutim, samo onda kad te organizacije žive u bratskoj
slozi. Njihov rad treba se međusobno nadopunjavati. Bezuvjetno članovi
tih raznovrsnih organizacija moraju imati u općim stvarima jedinstveni
mentalitet tako da harmoničan i složen nastup svih katolika bude u bu-
dućnosti u javnome životu osiguran. Jedino je doktrina Katoličke akcije
kadra stvoriti taj jedinstveni mentalitet. Budu li se u svim organizacijama
proučavale smjernice Crkve u svim životnim pitanjima, budu li članovi
svih organizacija odgajani i oduševljeni za svima zajedničku Katoličku ak-
ciju pod vodstvom Pape i biskupa, kako je to i Mahnić naučavao, sloga
će svih katolika logičnom nužnošću biti plod toga jedinstvenog rada. Ne
može tu biti, upravo u duhu biskupa Mahnića, nikakvih okvira koji bi
ovaj katolički rad ograničavali uskim vidokruzima i interesima ma koje
političke stranke ili struje. U Mahnićevu Katoličkom pokretu ima mjesta
samo za katolički, vjerski rad, za kršćansku demokraciju i za narodnu ide-
ju. Politička stranka, ma kojeg pravca, ne može biti obvezatnim dijelom
toga pokreta. Studirajte Mahnića i uvjerit ćete se o tome! Pod konac je
svoga života biskup Mahnić objelodanio veliki članak Temeljni zakoni naše
organizacije gdje je, kako sâm kaže, »sve pregledao i sustavno sredio ne bi
li time dao nekakav zakonik našoj katoličkoj kršćansko-demokratskoj or-
ganizaciji«. Mahnić svoj pokret zove jednom katoličkim pokretom, drugi
put kršćanskom demokracijom, treći put naprosto katoličkom akcijom:
34 Temeljni zakoni naše organizacije, listopad 1918., str. 64.
35 Isto, čl. XIV, str. 65.

178
sve su to kod njega izrazi za jednu te istu stvar gledanu s raznih gledišta.
Ali taj je njegov pokret iz temelja religiozan, vjerski, s vrhunaravnim ciljem
te isključuje u sebi svaku stranačku političku djelatnost ili notu. To poru-
čuje biskup Mahnić malo pred smrt u Mariborskoj poslanici svemu kato-
ličkom đaštvu, svome ljubimcu i srčiki svoga Katoličkog pokreta: »Upravo
činjenica da niste nikada bili politička skupina niti ovisni od koje mu drago
političke stranke, jest glavna moć i tajna vaših uspjeha. Uvjeren sam da se
Jugoslavenska katolička đačka liga (JKĐL), kao dosad, tako ni u budu-
će ne će upuštati u politiku.«36 Tko drukčije shvaća Katolički pokret, ne
shvaća ga u Mahnićevu duhu.

36 Antun Mahnić, Knjiga života. Izvadci iz govora i članaka biskupa Antuna Mahnića, Osijek 1923.,
str. 259.

179
 KRIŽARI NOVOGA VIJEKA
ORLOVSKA STRAŽA, Zagreb, br. 5., 1. V. 1928., str. 130–134

Napomena Redakcije Sabranih djela I. Merza. – Ovo je bio po-

sljednji članak što ga je bl. Ivan Merz napisao neposredno prije svoje smrti
i osobno predao u tiskaru za objavljivanje. Članak ima gotovo proročan-
sko značenje. Bl. Merz u članku uspoređuje idealizam orlovske mladeži s
idealizmom srednjovjekovnih križara. Nakon što je beogradska diktatura
1929. g. dokinula Orlovsku organizaciju, sljedeće je godine bila osnovana
Križarska organizacija po uzoru na Euharistijske križare iz Francuske koji
su ondje, kao i u drugim zemljama, djelovali kao prilolagođeni oblik Apo-
stolata molitve za djecu i mladež. Apostolat molitve pokrenuli su francuski
isusovci polovinom 19. stoljeća u Francuskoj i on i danas postoji. Danas
Euharistijski križari postoje i djeluju u pedeset zemalja svijeta, ali pod no-
vim imenom: Mladež euharistijskoga pokreta. To im je novo ime još 1960.
god. dao papa Ivan XXIII.

Križarska vojna
Bilo je to godine 1096. Papa Urban II. pozivao je kršćane vatrenim
govorima i pismima na križarsku vojnu, to jest vojnu na neprijatelja kr-
šćanstva koji je ugnjetavao kršćanske narode u Svetoj zemlji i na Istoku.
Propovjednici su išli od mjesta do mjesta, od kraja do kraja i oduševljavali
vladare i narode za veliku misao križarske vojne. I doskora se čitavom Eu-
ropom začuo glas: Deus lo volt! – Bog to hoće – i velikaši i vitezovi i ljudi
iz nižih staleža prišili su na svoje odijelo crveni križ kao znak da će krenuti
protiv neprijatelja kršćanstva.
Napori križara bili su neizrecivi. Jedini veliki i d e a l i z a m kojim su
bili prožeti može nam protumačiti njihove žrtve. I unatoč najvećih teškoća,
oni su korak za korakom prodirali u neprijateljsku zemlju i osvajali mjesto za
mjestom. Nakon što su zarazne bolesti uništile velik dio njihovih četa, a glad
i izmorenost uništili njihove sile, čovjek bi pomislio da će podleći neprijate-
lju. Međutim, nađoše koplje kojim je Longin probio Spasiteljevo srce i ova
ih je relikvija tako oduševila da su kod Antiohije (1098.) hametom potukli
pet puta jaču vojsku. Nakon što su zauzeli Antiohiju, valjalo je još osam pu-

180
nih mjeseci pješačiti prema svetomu gradu – Jeruzalemu. Ponovni napori,
bolesti, glad, borbe nisu skršile njihov idealizam. I napokon 6. lipnja 1098.
ugledaše zidine svetoga grada Jeruzalema. Zaboraviše na sve svoje napore;
zaboraviše da ih je ostalo tek 20.000; došli su do cilja svojih želja sa svojim
oboružanim poštenjem. Ovi ratnici, koji su navikli na borbe i smrt, propla-
kaše suzama vjere i ljubavi pri pomisli da će stupati nogama po onome tlu
gdje je stupao sâm Sin Čovječji. Sva je vojska pala ničice kada je ugledala taj
grad, a velik je dio preostali put prešao na koljenima.
Pred Jeruzalemom križari su upotrijebili sva naravna sredstva da se
domognu grada. Ipak se nisu dovoljno pouzdavali u svoje sile. Stoga 8. srp-
nja pođu bosonogi u velikoj procesiji oko grada. Za tjedan dana bio je sveti
grad u njihovim rukama. – Križari će ostati u ljudskoj povijesti znamenom
pravoga vrhunaravnog duha.
O srčanosti križara nije potrebno mnogo govoriti. Njih više nema. Ali
križari će ostati u ljudskoj povijesti znamenom pravoga idealizma.
I doba križarskih vojni spada među najljepše stranice povijesti europ-
skih naroda. To je vijek idealizma, vrhunaravnosti i srčanosti.
Posljedice križarskih vojni bile su neprocjenjive. Križari su otvorili
put katoličkim misionarima na Istok i Daleki istok. Sv. Franjo pošao je za
križarima i nastanio je u samome Jeruzalemu svoju braću koja su ostala
čuvarima sv. groba do današnjega dana. A odatle se kršćanstvo širilo dalje.
A sama posljednja križarska vojna svetoga Ljudevita IX. tek je prividno
svršila neuspjehom i mirovni ugovor između kršćana i muslimana zajamčio
je katoličkim svećenicima slobodu boravka u Tunisu i slobodu da smiju
posve otvoreno propovijedati kršćansku vjeru.
Križarske vojne su prema tome postigle svoj bitan cilj: slobodu misi-
onarima da naviještaju nevjernicima riječ Božju.

Orlovstvo – škola idealizma

Katolička Crkva treba danas u Hrvatskoj svoju juriš-četu. U novomu
poganskom društvu naše domovine potrebne su čete pune idealizma, vrhu-
naravnosti i srčanosti koje će Crkvi i svećeniku otvoriti put do indiferentnih
ili protivnih narodnih masa. Ta avangarda Crkve kod nas je bez dvojbe, uz
mnoge druge katoličke vjerske i svjetovne organizacije, i Orlovstvo. Or-
lovstvo na poseban način na sebi oživotvoruje ideal modernoga viteštva i
modernih križara j e r O r l o v s t v o n a o s o b i t n a č i n i p o -
sebno ističe duh heroizma koji je bio značaj-
k o m k r i ž a r a . Činjenice su dovoljno dokazale da je taj duh odlučnosti
i heroizma orlovskoj manjini često zajamčio neviđene uspjehe. Valja se samo

181
sjetiti nekih naših sletova prigodom kojih dobismo dojam da je sva okolica i
cijeli grad, u kojemu se održava slet, katolički.

Tjelesni odgoj
Ovo obilježje heroizma osobito osvaja mladež. Orlovstvo našu mladež
upravo začarava jer je mladež po svojoj naravi sklona velikim pothvatima i
spremna na velike žrtve. I tjelesni odgoj, kako ga provodi Orlovstvo, ima
nešto zajedničko s viteštvom. Taj tjelesni odgoj tako odgovara potrebama
mladenačke naravi da uopće ne možemo pomisliti odgoj mladeži – pa ni
vjerski – koji ne bi računao s tjelesnim potrebama mladića ili djevojke.
Taj tjelesni odgoj povlači mladež u katoličko društvo, ovdje joj pomaže
svladati krizu puberteta, jača njezino zdravlje i volju. Sam je Sveti Otac u
više navrata istaknuo da tjelesnome odgoju mladeži valja posvetiti osobitu
brigu. Orlovstvo je ovu veličanstvenu pedagošku misao srednjovjekovnoga
viteštva primijenilo na suvremeni odgoj omladine.
Ove zgodne pedagoške metode Orlovstva dobrim dijelom tumače
oduševljenje kojim je naša hrvatska omladina prigrlila orlovski organiza-
cijski tip.

Svijetli uzor: Crkveni zakonik

Ovo naravno sredstvo, taj zgodni odgojni sustav kojim raspolaže Or-
lovstvo, još je pojačano time što Orlovstvo provodi svoja načela čvrstom
organizacijom. Mnogo se prigovaralo orlovskome poslovniku; dapače moglo
se razumjeti da postoji neko nepojmljivo protuslovlje između organizma i
mehanizma. Tvrdilo se da je svaka organizacija koja je organizam dobra, a
ona koja je samo mehanizam ne valja. A taj mehanizam ima svoj izričaj u
Poslovniku. No taj prigovor, kojim se možda htjelo pogoditi Orlovstvo, po-
gađa i samu Katoličku Crkvu. Zar ona nema najsavršeniji Poslovnik u svome
Crkvenom zakoniku? Zar ona time što budno bdije da se poštuju i najmanje
njezine organizacijske i administrativne jedinice prestaje biti organizmom?
Zar mehanizam crkvene uprave sa svim arhivima, preglednicima, dopisiva-
njem i cijelim kancelarijskim aparatom znači nedostatak za crkvenu organi-
zaciju? Nije li sam taj mehanizam n u ž a n p r e d u v j e t , materijalni i
zemaljski, da Crkva uzmogne vršiti svoju duhovnu i vrhunaravnu misiju.
I Orlovstvo, po uzoru na Crkvu, ima svoj pravni poredak u svome Po-
slovniku. Ono taj Poslovnik iz dana u dan sve više izgrađuje i usavršava. Po-
slovnik u mladeži razvija pravnu i socijalnu svijest i odgovornost; ono uzgaja
svoje članove za pravni poredak u crkvenoj i državnoj zajednici. Taj Poslov-
nik, koji se u prvi mah mnogima čini kao suhoparna knjiga puna dosadnih

182
paragrafa, postaje za onoga koji proučava učinke toga Poslovnika blistavom,
veličanstvenom i moderno uređenom palačom koja svakome članu i svakoj
jedinici u njoj daje pravo mjesto za svaki određeni posao tako da su i sudari,
uvjetovani osobnim sklonostima, unaprijed svedeni na najmanju mjeru.

Idealizam i vrhunaravnost
Ta naravna sredstva služe Orlovstvu samo i isključivo neposrednim
vrhunaravnim ciljevima. Koliko li smo puta čuli od svećenika izjave kao
ove: »Moji su mi Orlovi n a j b o l j i pomagači u župi.« Ili: »Koliko li sam
se trsio dobiti mladež za kršćanski nauk i nije mi uspjelo najraznolikijim
organizacijama. Osnovao sam napokon Orlovska društva i čuda neviđena:
mladež se oduševila i sada svake nedjelje četiri čete – Orlovi, Orlice, seoski
Orlovi i naraštaj – korporativno dolaze u crkvu i prisustvuju kršćanskome
nauku.« – Gdje biste pred par godina pomislili da će doskora 15.000 mla-
deži s najvećim oduševljenjem ići barem jednom mjesečno k sv. pričesti;
da će omladina, koja je voljela birtiju, najednom ići na otvorene ili zatvo-
rene duhovne vježbe; da će mladež, koja uopće nije imala smisla za Crkvu,
postati pravim apostolom ljubavi prema Papi i biskupima. To su činjenice
koje svakome upadaju u oči. Pogledajte, jesu li se prije ojačanja Orlovstva
priređivale tolike akademije u čast Sv. Oca? A sada je sve drukčije; svaki je
Orao duboko uvjeren da je ljubav prema Svetome Ocu značajka svakoga
katolicizma; da o ljubavi prema Svetome Ocu ovisi katolička egzistencija
svakoga naroda i na koncu konca njegova vremenita sudbina. Naravno, nije
samo Orlovstvo to koje je pridonijelo u tomu pogledu ovome radikaliziranju
javnoga mišljenja, ali njega bezuvjetno na tome polju zapada časno mjesto.
Duh idealizma vrhunaravnosti i srčanosti obilježja su hrvatskoga Or-
lovstva. Orlovstvo uzgaja duh novih križara koji se s najvećim oduševlje-
njem odazivaju pozivu Kristova namjesnika i apostolskih nasljednika da
vode borbu za Krista i njegovu Crkvu. Uzdaju se jedino u Božju pomoć i
uvjereni su da će i oni biti tako dugo tvorevina svestrane katoličke kulture
i civilizacije u svome narodu dok budu ljudi duhovnoga života, zagrijani za
ideale kršćanske askeze i mistike, i dok budu nepokolebljivo vjerni ono-
me1 za kojega Efeški sabor (431. g.) kaže da je »prvak i glava i tvrđa istine,
podloga Katoličke Crkve i koji je od našega Gospoda Isusa Krista, Spasa i
otkupitelja ljudskoga roda, dobio ključeve kraljevstva, komu je dana vlast
da razrješuje i veže grijehe i koji do današnjega vijeka i uvijek u svojim
nasljednicima živi i sudačku vlast vrši«.

1 Rimski papa kao Petrov nasljednik i Kristov namjesnik.

183
 IZ SUVREMENE DUHOVNE PASTVE
Pismo jednom svećeniku
FRANJEVAČKI VJESNIK, Visoko, br. 6, VI. 1928., str. 161–167

Napomena Redakcije Sabranih djela. - Ovo je pismo Ivana Merza

objavljeno mjesec dana nakon njegove smrti. Nije poznato ni ime svećenika
kojemu je bilo upravljeno ni činjenica je li Merz sam to svoje pismo u obli-
ku članka poslao Franjevačkom vjesniku ili je njegov prijatelj sam poslao
da se to pismo objavi zbog svoga sadržaja. Čini nam se vjerojatnijim da
ga je Merz sam poslao uredništvu za svoga života želeći što više pokazati u
javnosti pravu narav i djelovanje Orlovske organizacije koja je proživlja-
vala krizne trenutke tih godina. Slično je bilo i s člankom Iz povijesti Or-
lovstva što ga je Merz objavio u Katoličkom tjedniku 1927., a na temelju
svoga neobjavljenog Predgovora namijenjenog Zlatnoj knjizi. Premda bi
ovaj članak možda više pripadao u svezak korespondencije Ivana Merza,
ipak ga donosimo ovdje jer se tematski uklapa u ovu skupinu članaka, a
objavljen je veoma vjerojatno po njegovoj vlastitoj želji.

Velečasni gospodine! Zagreb, 1927.

Proučivši temeljito izvještaje što ste mi ih poslali na uvid i dobro po-

znavajući prilike u Vašem kraju, držim da se ne ćete srditi ako Vam posve
privatno rečem mišljenje o nekim stvarima koje su na dnevnome redu kod
nas. Radi se naime o vrlo uvaženim objekcijama koje se stavljaju sa strane
klera protiv Orlovske organizacije.
Nastojat ću riješiti ponajglavnije objekcije. Ističem da su ti prigovori
vrlo ozbiljne naravi i bezuvjetno je potrebno da se i najozbiljnije shvate.
Katolička je akcija u životu sv. Crkve tako nova pojava da nije čudo da se
kod nas ni sam kler nije pravo snašao. Razlog je tomu što nemamo za kler
posebne revije u kojoj bi se iznosili dokumenti Svete Stolice, stranih i
naših biskupa o Katoličkoj akciji. Slično je bilo i kod osnutka redova da su
među samim katolicima nailazili na veliki otpor. Ljudi nisu shvatili kako
je ona suvremena specifična pojava koja je iziskivala da se u dotičnomu
povijesnom momentu osnuje institut koji bi znao odgovarati specifičnim

184
novim potrebama. Uvijek se mislilo: »Ta ima dosta starih redova i pobož-
nih zajednica, zašto osnivati nešto novo kada su i stari instituti suvreme-
ni.« Duh Sveti koji vodi Crkvu nije se obazirao na ove ljudske prigovore i
ne obazire se ni sada i bez prestanka po odabranicima svojim osniva posve
nove institute. I ovo mnoštvo redova, kongregacija, pobožnih zajednica,
bratovština itd. itd., čini svetu Crkvu circumamictam varietatibus.12 I eto,
isto takva suvremena pojava, koju je digao u zadnji čas Duh Sveti da Crkvi
vrati narode koji su negda bili kršćanski, a sada su ponovno pali u pogan-
stvo (zadržavši pri tome još mnogo katoličkih uspomena), takva pojava je
Katolička akcija. Ne bih se usudio takvo što ustvrditi da to sama Apostol-
ska Stolica nije u više navrata posve izričito istaknula. Sam Sveti Otac je
zaista Papa Katoličke akcije jer ni jedan papa nije toliko govorio i iznosio
principe Katoličke akcije kao Pio XI. On je pošao tako daleko da je u
enciklici Ubi arcano Dei Katoličku akciju stavio među pastirske dužnosti
klera. A to nije mala stvar jer dužnost veže ex iustitia. Kada sam to počeo
studirati, nešto sam se sâm zaprepastio jer znam da se vjerska udruženja
p r e p o r u č u j u , dok je Katolička akcija stavljena u d u ž n o s t . Čitao
sam o tom predmetu i strane komentare izjava Svete Stolice i vidio sam
da to svi ovako tumače. Preuzv. Šarić u svom drugome svesku o Katolič-
koj akciji kaže: »U vremenima narodne krize mora svaki građanin kato-
lik biti apostol. Apostol bez tonzure i talara. Apostolski čuvar Vjerovanja
Apostolskog« (str. 10). Prema tome je Katolička akcija jedna mobilizacija
suvremenog oblika koja ima zadaću skupiti zadnje rezerve da bi se sprije-
čila dekristijanizacija društva i Kristu opet dala kraljevska vlast u društvu.
Kada prestane ta opasnost, to će i suvremeni organizacijski oblik Katoličke
akcije iščeznuti ili se izmijeniti. Treći redovi, kongregacije itd. po svojoj su
strukturi, koliko znam, daleko savršeniji od organizacija Katoličke akcije i
nose na sebi i po svom organizacijskom obliku žig trajnosti, ali su ipak su-
vremene potrebe takve da ovim samim čistim vjerskim udruženjima neće
u današnje doba uspjeti privesti tolike duše Isusu, kao što će to učiniti ako
im pomaže Katolička akcija.
Nakon ovih općenitih misli prelazim na rješavanje konkretnih i pojedi-
nih prigovora. Polazim sa stajališta da je organizacija tek sredstvo, a cilj nam
je sjediniti na zemlji što više ljudi s euharistijskim Isusom; da što više ljudi
uzmogne uskrsnuti i biti s njim u vijeke vjekova nerazdruživo sjedinjeno.
Bolje je ono sredstvo kojim lakše i sigurnije postižemo taj konačni cilj.
Nitko ne tvrdi da će se jedino Orlovskim organizacijama postići pre-
porod kršćanskoga života u narodu. No činjenica je da je duh vremena
takav – a taj je duh loš – da omladina ne voli ništa što joj se čini odveć na-

1 Okružena raznolikošću.

185
božno. S tom psihološkom činjenicom mora svatko računati tko želi omla-
dinu dovesti Isusu. Ako dakle omladina neće stupati u Treći red, Društvo
presv. sakramenta, Bratovštinu kršćanskoga nauka, onda treba naći drugo
sredstvo kojim će se postići ono isto što se kani postići spomenutim čisto
vjerskim udruženjima. Orlovstvo na to i pomišlja jer, kako sami znate, hr-
vatsko Orlovstvo nalaže minimalno mjesečnu svetu Pričest (Zlatna knjiga,
str.14) i promicanje ljubavi prema euharistijskomu Isusu. (Dakle, postiže
što i Društvo presv. sakramenta). Zatim Zlatna knjiga nalaže: »Mora se
nastojati da se u svakomu orlovskom društvu sustavno prouči katekizam
i da poduka u vjeri postane temelj svakoga apostolata« (str. 14). Zatim
se traži: »Orao se po mogućnosti mora upisati u jedno vjersko društvo«
(Marijinu kongregaciju ili Treći red, str. 15). Iz ovoga se vidi kako je Or-
lovska organizacija providencijalno sredstvo koju je poslao sâm dragi Bog
da, unatoč razvratnoga duha našega vremena, s njom postignemo ono što
se u normalnim prilikama obično postiže gore spomenutim čisto vjerskim
udruženjima. Orao i čista vjerska udruženja trebaju se međusobno potpo-
magati. Katolička akcija mora poticati osnutak čisto vjerskih udruženja jer
bez njih nemamo temeljitoga vrhunaravnog odgoja, a čisto vjerska udru-
ženja trebaju slati svoje članove u Katoličku akciju jer se bez nje ne može
društvo (societas), to jest privatni, kao i javni život, učiniti kršćanskim
(obitelj, država, međunarodno društvo, ekonomski život, prosvjeta, zna-
nost, umjetnost itd.).
Drugi je prigovor da je glavni cilj Orlu sport. Čovjek bi proplakao
kada se još uvijek sa strane svetih svećenika čuju ovakvi prigovori. Tre-
ba samo pročitati prerađeno izdanje hrvatske Zlatne knjige te recimo naš
Organizacijski vjesnik (npr. broj od travnja 1926.) i svakome je jasno da
je Orao u Hrvatskoj eminentno prosvjetna organizacija koja odgaja svoje
članove za socijalni apostolat. Naravno da je tjelesni odgoj u Orlovskoj
organizaciji važan čimbenik, ali je tek sredstvo, a ne cilj. Sva nas katolička
pedagogija uči da nije moguće odgajati omladinu ako se zanemaruje nje-
zino tijelo. U zemljama gdje se na primjer roditelji ili država brinu za taj
tjelesni odgoj nije potrebno da katoličke organizacije tome dijelu odgoja
posvete naročitu pažnju. Ali gdje toga nema, to se katolici moraju brinuti
da poprave taj nedostatak. Eksperimentalna je pedagogija dokazala da je
tjelesni odgoj potreban da se omladina uzdrži č i s t a . To osobito vrijedi
za đake koji se premalo gibaju. Napokon je sâm dragi Bog odredio da se
omladina treba tjelesno gibati ako želi svoje organe prema namisli Božjoj
razvijati i učiniti zdravim. Katolička moralka traži da se roditelji brinu za
fizički odgoj svoje djece; jedan dio te dužnosti roditelji prepuštaju Orlu,
kao što mu prepuštaju i jedan dio duševnoga odgoja. I napokon je Orlov-
stvo fizički odgoj podiglo u viši red; ono naglašava sa svetim Pavlom da

186
čovjek mora ljubiti svoje tijelo, kao muž svoju ženu (Ef 5,28–30), treba
ga odgojiti te uzmogne postati »Bogu za oružje pravedenosti« (Rim 6,13),
mora se staviti »u službu pravednosti do posvećenja« (Rim 6,19). Orlov-
ska tjelovježba nije nikakav isprazan šport, iako ona pruža omladini pošte-
nu zabavu i privlači je u redove katoličkih boraca, ipak je ona uzdignuta u
vrhunaravni red jer ističe da treba sustavno razvijati tijelo da tim svladava-
njem samih sebe stječemo svetost, a da razvijeno i zdravo tijelo stavimo u
službu Isusova apostolata (spašavanje i posvećivanje duša naših bližnjih).
Orlovima je uzor sâm Spasitelj koji je punih 30 godina tjelesno radio
i tako, pod vodstvom svetoga Josipa (zaštitnika prednjaka – orlovskih vo-
ditelja), svoje tijelo učinio otpornim za budući teški apostolski rad.
Orlovstvo, kako se vidi, ne pruža samo nadnaravna sredstva da se
kod omladine sačuva nevinost, već ono uvelike računa i s naravnim zako-
nima koji također dolaze od dragoga Boga. Ono daje još jedan plus jer u
omladini diže svijest da su članovi jednoga pokreta, da od njih Crkva traži
daleko više nego od ostalih vjernika, Crkva od njih traži – kako je to rekao
Sveti Otac međunarodnoj omladini – suradnju u apostolatu u doslovnome
značenju riječi.
***
Vrlo su važne kod nas takozvane ekonomsko-socijalne ustanove. Si-
romaštvo je naroda veliko i ako im se gospodarski pomogne, može se i na
njih djelovati. Ako ih liberalci budu imali gospodarski u svojim rukama,
jasno je da će na njih loše djelovati i u vjerskome pogledu. Budu li kato-
lici u svojim rukama imali gospodarske institucije, jasno je da će pomoću
njih moći narod privesti k vjeri. Važno je stoga da posve svjesno već sada
pomišljamo na cijeli jedan sustav čisto katoličkih gospodarskih institucija.
Do sada se kod nas i u gospodarskome pogledu prakticirao međuvjer-
ski sustav; pomišljalo se samo na čisto materijalno unapređenje naroda.
Ovakvo je naziranje u potpunoj opreci s izjavama Svete Stolice, sa svom
kršćanskom socijalnom školom koja traži da materijalno pridizanje naroda
ima biti sredstvo da se narod moralno i religiozno pridigne. Ako, dakle,
gospodarske institucije budu i nadalje u rukama liberalaca, to će sredstvo
postati konačnim ciljem ili, što je još gore, gospodarske će institucije po-
stati sredstvom za širenje liberalizma. Stoga valja isticati da mi katolici
– kako traže enciklike Rerum novarum i Graves de communi – moramo
osnivati čisto katoličke gospodarske institucije. A gdje ćete odgojiti ljude
za ovaj tako važni apostolat? To prelazi kompetenciju čisto vjerskih udru-
ženja, a Orao je u stanju odgojiti vođe za Katoličku ekonomsko-socijalnu
akciju. A ako mi katolici ne budemo imali gospodarski život u rukama,
našim će čisto vjerskim udruženjima posao biti silno oteščan.

187
 Prigovara se da Orao unosi razdor u hrvatske redove. Ova bojazan
nije neopravdana. Mnogi su, naime, svećenici uvjerenja da su Hrvati – pa
i oni koji su liberalizirani – još uvijek ona posuda u koju će se s vremenom
dati uliti sok evanđeoskoga nauka. Treba se malo strpiti, ne odbiti ih silom
jer će se na koncu konca ipak dati privući k Crkvi. U takvim je prilikama
stvar razboritoga postupka da se ljudi ne odbiju. No to ipak ne priječi da
se osnuje Orao. Taj Orao se ne smije voditi u protusokolskomu duhu, u
tom značenju da bi Orlovi izazivali sve one koji nisu u Orlu. Svi Orlovi u
takvome kraju moraju biti svjesni da su misionari i apostoli i da se jedino
ljubavlju, milosrđem, uslužnošću i prema neprijateljima može najviše po-
stići. Poglavito treba biti obziran prema onima koji su bona fide u protiv-
ničkome taboru. Treba izbjegavati sve sukobe i mirno i sustavno najveću
pažnju svratiti na temeljiti odgoj članova u svemu onome što je potrebno
za socijalni apostolat. Razborit i miran postupak u takvim je prilikama
vrhovno pravilo za svakoga vođu Orla.
Gdje biskup ne želi zajedničkih nastupa muške i ženske omladine,
valja ih zabraniti. U pitanju zajedničkih nastupa muške i ženske omladi-
ne za sada je uglavnom stajalište hrvatskoga Orlovstva ovo: zajednički se
nastup dopušta tek u vrlo velikim zgodama koje imaju sveopći katolički
značaj (Katolički dan, Euharistijski kongres itd.); takvi zajednički nastupi
moraju biti što rjeđi. Što se tiče ženske tjelovježbe, može se reći da zapra-
vo još ne postoji pravi tjelovježbeni sustav za žene. Stoga neka se za sada
žene zadovolje u javnosti time – ako već žele nastupiti – da izvode lake
ritmičke vježbe, poput naših ženskih kola, u kojima nema ni jednoga stava
ili kretnje koja bi mogla imalo povrijediti čednost. Ženska tjelovježbena
natjecanja moraju biti zabranjena.
Nadalje se predbacuje Orlu da se bavi stranačkom politikom. O tom
među Hrvatima nema ni jednoga dokaza. Mi smo duboko uvjereni da su
politički uspjesi vrlo kratkotrajni i da ono što se odluči u parlamentu, to
je već prije toga odlučeno u samome narodu. Orlovstvo je načelno – a
ne samo iz taktičnih razloga – isključilo iz svojih redova svaku stranačku
politiku jer je duboko uvjereno da je temeljita kulturna izobrazba na kato-
ličkim temeljima nužna osnovica za svaki zdravi politički život. Orlovstvo
– kako bi rekao Sveti Otac – iako je izvan i iznad svake političke stranke,
ipak podučava svoje članove kako će oni u javnome životu i izvan orlovske
organizacije svoje sile staviti u službu slobode Crkve i općega dobra koji
je cilj države. Ako na primjer država izda kakvu protukatoličku naredbu,
na primjer hoće uvesti civilni brak, dokinuti vjeronauk u školama, onda
će se i Orlovstvo zajedno s biskupima dići na ove nepravedne zahtjeve.
Orlovstvo se tada ne će baviti tim pitanjima ukoliko su ona politička, već
ukoliko su prešla svoj djelokrug i postala vjerskim pitanjima.

188
 ORLOVSTVO NIJE NIKAKVA NOVOTARIJA
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 40., 30. IX. 1928., str. 5

Donosimo ovaj članak pok. dr.

Merza koji je još lani poslao našemu
uredništvu. Članak je poučan, naročito za
one koji kažu da ima zemalja gdje ne treba
Katoličke akcije.
Uredništvo Katoličkog tjednika

Tko bude pisao povijest Crkve Kristove u Bosni, morat će posebno

poglavlje posvetiti »katoličkim služavkama«. Bile su takve društvene prili-
ke u Bosni prije austrijske okupacije, a i iza nje da su naše katolkinje pošle
u službu turskim begovima i agama i vjerno su služile svojim gospodarima.
Dobro su činile što su bile vjerne, no njihova je najveća zasluga što su u
ovim muslimanskim obiteljima znale sačuvati svoju vjeru te su im se sami
njihovi muslimanski gospodari divili i štovali ih. A kada bi koje malo Turče
bilo na umoru, ove bi kršne Bosanke neopazice uzele malo vode, poškro-
pile malo Božje stvorenje izgovarajući nad njim svete riječi: »Krstim te u
ime Oca i Sina i Duha Svetoga.« Koliko li su djece ove kršćanske služavke
poslale ravno u nebo?! Tako su sva stoljeća naše povijesti ispunjena strani-
cama u kojima se govori kako nisu samo svećenici, već i ljudi svjetovnoga
staleža (služavke, seljaci, radnici, činovnici i drugi) pripomagali u širenju
Kristove vjere.
Tako i valja! Upravo ti ljudi svjetovnoga staleža srušili su veliko po-
gansko Rimsko Carstvo: ne mačem u ruci već svojim katoličkim aposto-
latom. Radnici su širili vjeru među radnicima, robovi među robovima,
vojnici u kasarnama, činovnici u uredima, kršćanske djevice među pogan-
skim djevojkama. Tek su prošla tri stoljeća i već je posvuda bilo kršćana:
u taborima, u uredima, u carskim palačama, u poljodjelskim zavodima
– jednom riječju posvuda. Kamo nije dospio svećenik, dopro je mladić ili
djevojka, vojnik ili činovnik i širio je u svome djelokrugu i u svome staležu
nauk Božji. Čitajte samo pisma sv. Pavla apostola. Na kraju završava svoja
pisma s mnogo pozdrava i ti se pozdravi većinom odnose na svjetovnjake.

189
Kako li sv. Pavao lijepo pozdravlja Rimljanina Akvilu, njegovu ženu Priscilu
i mnoge druge »koji se sa mnom trudiše u Evanđelju«.
19. ožujka 1927. god. pohodilo je jedno hodočašće katoličkih radni-
ca Svetoga Oca. Tom im je prilikom Kristov namjesnik istaknuo kako je
velika zasluga vojevati u redovima Katoličke akcije i da ta Katolička akcija
nije nikakva novotarija jer kao što se za sv. Pavla širila nauka Božja preko
ljudi svjetovnoga staleža, isto tako to danas čini Katolička akcija koja je tek
novo ime za staru stvar. »Velik i uzvišen zadatak«, reče Sveti Otac Pio XI.,
»jest surađivati u Katoličkoj akciji!« I valja se uvijek sjetiti da je Sveti Otac
promišljeno, naumice – štoviše, može se reći ne bez božanskoga nadahnu-
ća – u svojoj prvoj okružnici (enciklici) Ubi arcano Dei označio Katoličku
akciju kao »sudjelovanje katoličkih svjetovnjaka u istinitom i zasebnom
apostolatu Crkve«; on ju je pozvao da surađuju u apostolatu istinskih i
pravih apostola, to jest svećenika i biskupa. To je sva velika i božanska bit
Katoličke akcije iz čega upravo sve proizvire; to je briga za vlastite duše
i duše bližnjih; apostolat, promicanje dobra u svim smjerovima i u onoj
mjeri u kojoj je to moguće.
Ovo je bit i časna povijesna ljepota Katoličke akcije. Ako je ovako,
onda razumijemo da ona nije nikakva lijepa novost naših vremena, kao što
su to neki mislili, neki koji nisu odveć spremni primiti je i koji odveć ne
vole ovu lijepu novost.
Prvo širenje kršćanstva ovdje u samome Rimu vršilo se na taj način,
činilo se pomoću Katoličke akcije. I je li bilo moguće drukčije? Što bi mo-
glo učiniti onih dvanaest apostola koji bi bili kao izgubljeni na ogromnoj
zemlji da nisu pozvali oko sebe narod, muževe i žene, starce i djecu govo-
reći im: »Mi nosimo blago nebesko, a vi nam pomozite da ga porazdijeli-
mo.« Prekrasno je pogledati povijesne spise ovih prastarih vremena. Sveti
Pavao završava svoja pisma cijelim litanijama raznih imena, među kojima
se nalazi malo svećeničkih, a mnogo imena svjetovnjaka, također i žena.
Sveti Pavao piše: »Pomozi im koji se sa mnom boriše u Evanđelju!« Kao da
govori: pripadaju u Katoličku akciju.1
Katolička akcija, prema tome, nije nikakva novotarija. Kao što su u
prvo kršćansko vrijeme svjetovnjaci pomagali apostolima da se u raznim
slojevima i među raznim staležima širi sv. Evanđelje; kao što su u srednje-
mu vijeku vitezovi branili Crkvu i kršćanski društveni poredak; kao što
su napokon katoličke bosanske služavke među inovjercima djelovale apo-
stolski, isto tako djeluje i Orlovstvo u našim krajevima. Izvana Orlovstvo

1 U istom govoru pun radosti ističe Sveti Otac da i u današnjem vremenu ima toliko duša koje se
velikodušno posvećuju istomu plemenitom cilju i s veseljem podsjeća da u samim redovima Talijanske
katoličke ženske omladine (koje imaju isti cilj kao kod nas orlička društva) ima učlanjenih 172.000
katoličkih radnica. (B. U. A. C. J.; 1. IV. 1927.; str. 24).

190
izgleda kao kakva novotarija jer donosi odoru, tjelovježbu, sletove, ali po
svojoj biti ono je staro kao i sama Crkva. Glavna i bitna zadaća Orlovstva
jest kršćanski odgoj omladine i to takav odgoj da ta omladina bude spo-
sobna služiti se najsuvremenijim sredstvima katoličkoga apostolata; da zna
širiti katolički tisak i prirediti poštenu kršćansku zabavu; da zna upozoriti
na štetnost današnjega kina, na pogibeljnost takozvanih modernih plesova
i golotinju u modi; da zna upozoriti na svu bestidnost sramotnih izloga i
opasnost kupališta gdje muškarci nisu odijeljeni od žena.
Orlovstvo svojom odorom, tjelovježbom, sletovima privlači srce
omladine. Ali ono se ne zaustavlja kod odore, tjelovježbe i sletova, već ide
dalje: ono sustavno odgaja pomoćnike apostola, vojnike vojujuće Crkve
koja poput dobro poredane vojske pod vodstvom Krista Kralja na juriš
osvaja duše i narode. Nije mala stvar biti u takvoj svetoj vojsci!

191
 Peti dio
RIM – PAPINSTVO

U ovoj drugoj skupini donosimo članke i radove Ivana Merza

o Rimu, papi i papinstvu, koji su izravno posvećeni tim temama;
međutim, njegovo često pozivanje na papinske enciklike i crkvene
dokumente, koje je obilno navodio, prisutno je i u mnogim drugim
njegovim člancima. Posebno je zanimljiv niz članaka koje je tijekom
Jubilarne godine 1925. objavljivao u časopisu za žensku katoličku
mladež Za vjeru i dom; tu je u svakomu broju u posebnoj rubrici
kojoj je dao naslov VJEČNI RIM objavljivao razne teme koje su bile
povezane s Rimom, papom i crkvenim učenjem.
Da bismo mogli bolje razumjeti ove njegove radove, potrebno
je imati na umu da je jedna od glavnih duhovnih karakteristika Ivana
Merza i bitna značajka njegova javnoga rada kao katoličkoga intelek-
tualca bila njegova ljubav i odanost prema papi, kao Kristovu namje-
sniku, te prema Svetoj Stolici i Rimu, kao središtu Crkve i kršćanstva.
Tu je ljubav i poštivanje prema Crkvi i papinstvu širio u svojoj okolini,
posebice među mladima. Njegova odanost i poštivanje Kristova na-
mjesnika očitovalo se na poseban način u studiju i čitanju papinskih
enciklika i govora te primjenjivanju njihovih ideja i smjernica u kr-
šćanski život i rad. Kao i apostol Pavao, Merz je duboko zaronio u
misterij Crkve. Poštovanje i ljubav prema papi i odanost Crkvi bili su
vanjski izražaj njegove unutarnje ljubavi i vjernosti Kristu Gospodinu.
Na pitanje jednoga istraživanja »zašto ljubi papu i Katoličku Cr-
kvu«, koje je među mladima provodio dr. D. Kniewald za izdavanje
molitvenika Katolički đak, i na čija je pitanja i Merz bio zamoljen dati
odgovor, Ivan je odgovorio: »Jer u Crkvi vidim jasnu sliku preljubljenog
Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Svetom Ocu
Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svoga.«

193
 Studij u Francuskoj i kontakti s mnogim tamošnjim katoličkim
intelektualcima i organizacijama pridonijeli su da se u Ivanu iskri-
stalizirao onaj, njemu tako karakterističan, rimski duh poslušnosti i
vjernosti Kristovu namjesniku te spremnost da u praksi provodi ono
što je papa želio i očekivao od zauzetih katolika.
»Merz je bio ‘čovjek enciklika’«, piše u svojim sjećanjima o
Merzu kardinal Franjo Šeper, koji ga je osobno poznavao. »Za njega
je papina riječ bila svetinja. Inzistirao je da se proučavaju papine en-
ciklike. ‘Sentire cum Ecclesia – osjećati s Crkvom’ to je bilo utjelov-
ljeno u njemu. Nije to bila kod njega samo neka vojnička poslušnost
i pokornost, nego ljubav prema Crkvi. Ta je ljubav govorila iz svake
njegove riječi« (25. VII. 1970.).
Prof. Dušan Žanko, Ivanov prijatelj i blizak suradnik u Orlov-
stvu, piše o desetoj obljetnici njegove smrti:
»Encikike, enciklike! Samo su lepršale oko naših ušiju poput
lastavica. Lovili smo pogdjekoju kap iz tih čarobnih rimskih vaza
i ne dosižući im slatkoće i vrijednosti. A on je samo crpao, crpao,
neumorno dan i noć crpao i cvao od sreće što su ti zdenci neiscrpivi
i prebogati, da se njima može osvježiti čitav svijet i preporoditi sve-
mir. Magična je bila moć dra Merza i samo se njoj ima zahvaliti da
je ta strana i nepoznata riječ našla neku toplinu u našoj duši... Zrak
je najednom postao prepun enciklika. Sve se počimalo i svršavalo s
njima... Nastala je u povijesti hrvatskog katolicizma jedinstvena en-
ciklikološka prepirka i utakmica. Merz prijateljima dariva enciklike
Leona XIII., puni stupce Života, Katoličkog lista, Nedjelje, Mlado-
sti, Za vjeru i dom, Katoličkog tjednika, citatima i prijevodima...«
»Spomenuti papu u prvim godinama Kraljevine SHS«, govori
don A., »bio je skoro protudržavni čin. Pa ipak je Merz polagano i
neprimjetno uveo u našu katoličku javnost papin kult.«
Još u vlaku, na povratku s hodočašća Orlova iz Rima 1925. g.,
predložio je Ivan u predsjedništvu Hrvatskoga orlovskog saveza da se
i kod nas uvede svečano slavljenje Papina dana. »Njegova je ideja pri-
hvaćena i već u veljači god. 1926. organizirali su Orlovi u Jeronimskoj
dvorani slavljenje prvoga Papina dana. Od onda se svake godine sve
svečanije slavio. Sam je Ivan sastavio okružnicu zagrebačkom nad-
biskupu o uvođenju Papina dana, koja je bila upućena Zagrebačkoj
nadbiskupiji. I nakon Ivanove smrti slavljenje Papina dana imalo je

194
obilježje velike manifestacije među hrvatskim katolicima. Za Papin
dan mase katoličke mladeži i naroda punile su dvoranu Zagrebačkog
zbora, čuvajući i ostvarujući baštinu svoga idejnog vođe.«1

1 Božidar Nagy, Prijatelj mladih Ivan Merz, Zagreb, 1974., str. 85.

195
 MIR KRISTOV U KRALJEVSTVU KRISTOVU1
MLADOST, br. 7, 1923., str. 95–96

»Mir Kristov u Kraljevstvu Kristovu«, to je lozinka našega vrhovnog

pastira pape Pija XI. Za čim teži vođa sveopće Crkve, za tim istim čezne
sveukupna katolička omladina cijeloga svijeta. I netom osnovani Hrvatski
katolički omladinski savez stupio je, eto, nedavno u kolo onoga orijaškog
Katoličkog pokreta koji u svim zemljama radi zato da ljudski rod obnovi
u Kristu, da obnovi onaj pravilni poredak koji je ljudska oholost raz-
mrskala prije nekoliko vjekova. Uspostaviti poremećeni poredak, uvesti
našega Gospodina Isusa Krista u javni i privatni život iz kojega su ga drugi
uklonili, to je, dragi drugovi, prva i glavna zadaća sveukupnoga Katoličkog
pokreta.
Ne bih trebao govoriti omladincima jer oni to dobro znaju i radi toga
su i stupili u omladinske redove, ali je ipak dobro da se od vremena do
vremena ponavljaju i dozovu u pamet one ideje vodilje po kojima se je do
sada radilo i po kojima ćemo raditi do onoga časa kada ostavimo zemlju i
prepustimo borbu i rad budućim katoličkim pokoljenima.
Danas ste po prvi puta na okupu nakon osnutka Omladinskog saveza
i vi vidite da ovo ili ono društvo nije nastalo na posve slučajan način, nije
bilo tamburanja ili zabava, poduka ili prikazivanja kojega igrokaza, već je
ono bilo poticaj koje vas je okupilo u omladinske redove. Glavno je bilo,
a to vi i onako često ističete na vašim sastancima, u prvome redu odgojiti
sebe i izgraditi sliku novoga kršćanskog poretka u svojim dušama i da
onda, kao pravi apostoli, nastojite u obitelji i radionici, uredu, tvornici,
na selu i u gradu, svaki na svome mjestu raditi na velikome djelu obnove
vašega naroda u Kristu.
Da, vi ste omladinci, stanice novoga katoličkog društvenog poretka.
Vaša su omladinska društva one tvornice pune unutarnjega žara i topline

1 Ovaj članak jest predavanje koje je Ivan Merz održao članovima Hrvatskog katoličkog omladinskog
saveza (HKOS) kojemu je bio predsjednik od 1922. g. Ova organizacija se za nekoliko mjeseci, 16.
prosinca iste godine spojila s Orlovskom organizacijom pod jedinstvenim imenom Hrvatski orlovski
savez, kojemu je Ivan Merz bio potpredsjednik, tajnik i glavni idejni vođa. Na 2. skupštini Hrvatskog
katoličkog omladinskog saveza 18. VIII. 1923. na kojoj je Ivan Merz ponovno izabran za predsjednika
bio je nazočan kao član iste organizacije mladić Alojzije Stepinac. Postoji i poznata fotografije svih
sudionika ove druge skupštine HKOS-a na kojoj su zajedno Ivan Merz i Alojzije Stepinac.

196
gdje se liju i izgrađuju tvrdi značajevi i svete apostolske duše. Ne bih vam
zato znao reći ljepših riječi od onih koje francuski katolički skauti pripisu-
ju svojemu Spasitelju, kada On govori omladincima:
»Ja sam vas izabrao, tebe i tvoju braću, da imate bujan i plodonosan
život i da nešto bude promijenjeno jer ste vi prošli zemljom; nešto promi-
jenjeno, nešto poboljšano, jer se jedan omladinac nalazi u školi i u radioni-
ci; nešto promijenjeno, nešto poboljšano, jer se jedan omladinac nalazi u
obitelji. I u župi i u državi, i u mojoj Crkvi, ako su moji omladinci ono što
moraju biti. A zašto ne bi bili? Mora se nešto promijeniti, nešto poboljšati;
više sloge među ljudima, više žara u župi, više blagostanja u domovini i u
mojoj Crkvi, više svetosti.«
Bude li svaki omladinac za time težio, to će on biti uvjeren da nije ne-
koristan na ovoj zemlji, već da se nalazi u onoj orijaškoj vojsci koja diljem
širokoga svijeta živi, vojuje i moli pod vodstvom vrhovnoga vojskovođe
Svetog Oca Pape, a za ostvarenje mira Kristova u Kraljevstvu Kristovu;
za onim, za čim od ratova i revolucija izmoreno čovječanstvo s punim
pravom teži.

197
 KATOLIČANSTVO I HRVATSKI NAROD
MLADOST, Zagreb, br. 11–12, 1924., str. 201–214

U ovom ćemo kratkom prikazu iznijeti glavna poglavlja iz života hr-

vatskoga naroda, tamo od sedmoga stoljeća, kada je primio sveti krst, pa
do današnjih dana. Iz svega ćemo jasno vidjeti da se hrvatski narod od-
njihao u krilu svete Crkve Katoličke i od nje dobio mnoštvo duhovnih
i vremenitih dobara. Rimski pape su očinskom ljubavlju pratili sudbinu
maloga hrvatskog naroda i zauzimali su se za njegovu prosvjetu i političku
slobodu. Kada su Hrvati bili ostavljeni od svega svijeta, Papa njihovim
vladarima šalje uz apostolski blagoslov i ratnu potporu. Dobro je sjetiti se
svega toga prigodom proslave tisućite godišnjice Tomislavova krunjenja;
usmjerivši naše poglede prema prošlosti, steći ćemo dobre savjete za bu-
dućnost.
Sudbina hrvatskoga naroda bila je nerazdruživo spojena sa sudbinom
Katoličke Crkve; zatajiti taj blagotvorni utjecaj Crkve na sav razvoj naroda
bilo bi djelo najveće nezahvalnosti. A jer imamo nedvojbenih dokaza da
je Crkva Katolička prava Crkva, dokazi koji počinju s proročanstvima, a
nalaze svoje uporište u lurdskim čudima koja se još i danas događaju1, to
svaki pravi Hrvat mora biti duboko uvjeren da će koristiti svojemu narodu
samo onda kada bude odgajao narod u pravom katoličkom duhu.2

HRVATI SE ZAVJETUJU DA ĆE UVIJEK BITI VJERNI

SVETOJ CRKVI KATOLIČKOJ
Učeni ljudi tvrde da su Hrvati prvi od slavenskih naroda primili sv.
krst. Već prije 1.300 godina, i to oko godine 630., rimski papa je poslao k
njima svećenike. A kad su se pokrstili, sklopili su sa Svetim Ocem ugovor.
Grčki je car Konstantin napisao prije tisuću godina (950. god.) o tome
evo ovo:

1 Čitaj knjigu Najnovija lurdska čudesa dr. I. Merza. Cijena 5 D. Dobiva se kod Hrv. kat. narodnog
saveza, Zagreb, Kaptol 27.
2 Ovaj je članak sastavljen iz knjige Predziđe kršćanstva dr. Frana Biničkoga (izdalo Društvo

sv. Jeronima, cijena 5 din.) i iz članka Ruka Gospodnja u tisućljeću hrvatskog naroda Maslača u
Kalendaru Srca Isusova i Marijina 1925. g.

198
 »Kad su Hrvati primili sveti krst, obvezali su se posebnim pismenim
ugovorima i prisegli su svetom Petru apostolu da nikada neće naoružani
provaljivati u tuđe zemlje, već će njegovati mir sa svima koji žele mir. A
za uzvrat su dobili od pape zalog da će im Bog biti osvetnik ako kadgod
drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i uzmu je pustošiti. A pobjedu će
im isprositi njihov zaštitnik sveti Petar.«
Taj je ugovor neizravno spominjao papa Ivan VIII. koji je hrvatsko-
me knezu Branimiru godine 879. pisao da su sveti Petar i Pavao hrvatski
zaštitnici.
Taj ugovor Hrvata sa Svetom Stolicom jest uzvišeni zavjet hrvatskoga
naroda: hrvatski narod se zavjetovao Bogu da će se držati njegova sv. Evan-
đelja i zapovijedi, a Kristov namjesnik jamči da će Bog pomagati hrvatsko-
me narodu u svakoj pravednoj borbi pa je Isusov apostol sv. Petar postao
hrvatskome narodu zaštitnik i osvetnik.
Eto tako Hrvati, čim su stigli u današnje zemlje, osjetiše blagotvornu
moć Katoličke Crkve; oni se tom zakletvom zavjeriše u ime svih poko-
ljenja, to jest i u ime svih nas da će zauvijek ostati vjerni jedinoj Crkvi
Kristovoj.
To je bila narodna blagodat za Hrvate jer su se na taj način uklopili
u jednu vjersku, kulturnu i političku zajednicu s ostalim prosvijetljenim
narodima i sami pod utjecajem katoličke vjere počeli napredovati u pro-
svjeti.

PAPA UBLAŽAVA OKRUTNE NARODNE OBIČAJE

Pape su uvijek budno bdjele nad hrvatskim narodom. Pokazuje to
pismo Ivana VIII. iz 873. godine knezu Domagoju. Tuži mu se kako su
vjerolomni Grci oteli rimskoj Crkvi Bugarsku. Isti Papa gleda ublažiti
okrutne običaje kad spominje Domagoju neka ne ubija podanike ako bi se
protiv njega urotili, nego neka ih radije kazni progonom iz zemlje. Nadalje,
neka bi spriječili njegove podanike u pljenidbi kršćana po moru jer time
sramote i kneževo ime.

HRVATI OSTAJU VJERNI CRKVI

Baš se u ono vrijeme odijelio Carigrad od rimskoga pape i proveo
samostalnu pravoslavnu vjeru. Uz nju su pristali većinom oni koji su bili
pod vlašću carigradskoga cara. A njegova je vlast sezala duže vrijeme i u
hrvatskim krajevima. Zato je i te kako važno bilo hoće li hrvatski narod
ostati vjeran rimskom papi ili će se i on iznevjeriti i otići u pravoslavnu vje-

199
ru. I što se dogodilo? Za bana Trpimira i za bana Domagoja ostane vjeran
Rimu i katoličkoj vjeri.
No, ban Zdeslav koji je vladao samo od 878. do 879. godine dao se
pod okrilje Carigrada. On je htio hrvatski narod prevesti u istočni raskol,
to jest u pravoslavnu vjeru. No, uzaludna mu muka. Hrvatski narod skoči
na oružje. U boju poleti glava slavičnoga Zdeslava. Banom je iza njega po-
stao Branimir Osvetnik. Ban Branimir i izabrani biskup Teodozije javili su
879. godine papi Ivanu VIII. da se narod hrvatski vratio u krilo svete rim-
ske Crkve. Papa primi, dakle, sve raširenih ruku i s očinskom ljubavlju. Na
Spasovo 21. svibnja 879. godine odsluži Papa misu nad grobom sv. Petra,
podiže k nebu ruke i blagoslovi bana Branimira i sav hrvatski narod. U
pismu javi papa Branimiru da će ga sv. Petar i Pavao braniti od svih vidljivih
i nevidljivih neprijatelja.
Ovaj list pape Ivana VIII. naslovljen na hrvatskoga kneza Branimira
glasi ovako:
»Tebe, koji se vraćaš u krilo sv. Apostolske Stolice, svoje majke, iz
čijega su prečistoga krila tvoji pređi crpili slatku vodu sv. nauka, primismo
očinskom ljubavlju kao predragog sina... Štitit ćemo te apostolskom lju-
bežljivošću da se na te izlije milost i blagoslov Božji te blagoslov sv. Petra
i Pavla.«
Znate li koje li je to dobročinstvo za hrvatski narod? Papa je u ono
doba bio sucem cjelokupnoga prosvjetnog svijeta: on je postavljao i svrga-
vao vladare i narodi i kraljevi koji su zadobili papino prijateljstvo ojačali su
na taj način svoj međunarodni politički položaj.
Papa u istome listu nastavlja:
»Na dan Uzašašća Gospodinova, služeći sv. misu na oltaru bl. Petra
apostola, podigli smo ruke k nebu, blagoslovili tebe, cijeli tvoj narod i
zemlju.«
Evo kako li su uske veze postojale između naroda hrvatskoga i rim-
skoga pape u prošlosti! Zar da se Hrvati stide svoje prošlosti? Zar da budu
nepravedni prema svojim pređima?

Hrvatski su poglavari zahvalni Katoličkoj Crkvi

Hrvatski vladari devetoga stoljeća, Trpimir, Braslav, Branimir (800.
g.) putuju s obitelji u Oglaj (Akvileju) gdje su u prastarom evanđelju
(evanđelistaru) ovjekovječili svoja imena.
Uvidjevši, naime, kolika je sreća za narode koji prigrle blagu nauku
sv. Evanđelja; uvidješe da je to zalog velike narodne budućnosti i zato su
držali za osobitu čast ovjekovječiti svoja imena u jednom prastarom evan-
đelistaru.

200
 HRVATSKA NARODNA KRALJEVINA
Pape osobito vole Hrvate jer su prvijenci Katoličke Crkve
Papa Ivan X. nazivlje (925. g.) Hrvate »osobiti sinovi sv. rimske Cr-
kve«, a u listu što ga je poslao kralju Tomislavu, glavarima, svećenicima i
narodu hrvatskom isti Papa kaže:
»Nema sumnje da hrvatsko kraljevstvo spada među prvijence apostol-
ske i sveopće Crkve.« Iz toga se također vidi da je sam Sveti Otac priznao
Tomislava hrvatskim kraljem.

Hrvati postaju prosvijetljeni pod utjecajem crkvenih škola

Hrvati su od Crkve stali dobivati zapadnu izobrazbu i počeli se dizati
u prosvjeti. Hrvatski su mladići tada učili crkvene škole, a time se našemu
narodu otvorilo golemo blago znanja i crkvenog i svjetovnog.
Da se Hrvati nisu priklonili Crkvi rimskoj, dugo i dugo bi ostali divlji,
neprosvijetljeni i vjerojatno bi doskora i iščezli s lica zemlje, kao i mnogi
drugi i veći narodi kojima danas više nema ni traga.

Papa pazi da vladari pravedno vladaju hrvatskim narodom

Od 1076. do 1089. godine u Hrvatskoj vlada kralj Zvonimir. Odmah
na početku sklopi najuži prijateljski ugovor s papom Grgurom VII. On
priznaje papu duhovnim ocem; obeća mu da će pravedno vladati svojim
narodom, a sv. majku Crkvu štovat će kao izvor sve sreće svoga naroda.
Papa je na to po svome zamjeniku okrunio Zvonimira posvećenom kru-
nom i predao mu zastavu, mač i žezlo. Kralj pak svečano obeća namjesniku
Kristovu:
»Branit ću siromahe, udovice i sirote... Neću dopustiti da se ljudi
prodaju u roblje... A jer služiti Bogu znači kraljevati, obećajem sinovsku
pokornost namjesnicima Božjim...«
Koja li je blagodat za narod hrvatski ova zakletva! Kralj uviđa da ne
smije samovoljno vladati.

Papa je i politički dobročinitelj hrvatskoga naroda

Hrvati su ratovali s Bugarima. Dva puta su potukli Bugare do nogu
(godine 924. i 927.). Kada je umro bugarski car Simeon, tada su Papini
poslanici izmirili te dvije bratske susjedne države.

201
 BORBE PROTIV TURAKA

Papa brani političku slobodu hrvatskih gradova

Kada su (1202. godine) Mlečani nagovorili francuske križare da otmu
Hrvatima grad Zadar, Papa izopći Mlečane iz Crkve.

Hrvati su puni vjerskoga zanosa

Hrvatski je narod počinio u prošlosti velika junačka djela boreći se
za ime Isusovo. Tako je već 1277. godine knez Stjepan Babonić otišao u
križarsku vojnu sa svojih 250 hrvatskih konjanika da otme nevjernicima
Svetu zemlju i oslobodi potlačene kršćane.

Hrvati umiru na bojnom polju za katoličku vjeru

Na Kosovu (1389.) borili su se protiv nevjernih Turaka i hrvatski vite-
zovi koje je onamo u pomoć poslao bosanski kralj Tvrtko Veliki.
Kada je 1395. godine sultan Bajazit prešao preko Dunava u Vlašku,
suzbio ga je hrvatsko-ugarski kralj Žigmund za kojega su vojevali Hrvati
pod vodstvom Ivana Morovića i braće Gorjanskih.
Kralj Žigmund naumio je Turke izbaciti iz Europe. Zato je pozvao
čitavo kršćanstvo u rat protiv Turaka. I zbilja su se sakupili bojovnici sa
svih strana. I hrvatske čete poveli su velikaši Gorjanski, Morović i Stjepan
Lacković.
Dok su se za hrvatsko i ugarsko prijestolje otimali poljski kralj Vla-
dislav i Žigmundova kći Elizabeta, navali sultan Murat na Beograd. Tukao
ga je više mjeseci, izgubio je pod njim 17 tisuća ljudi, a napokon ga je
sramotno ostavio. Beograd su obranili Hrvati pod zapovjedništvom junaka
Ivana Talovca.
Kralj je Vladislav nato sakupio golemu vojsku te je 1443. godine kre-
nuo protiv Turaka. Uz ostale narode skupili su i Hrvati. Vrhovni vođa bio
je Janko Hunjadi ili Sibinjanin Janko. Godine 1444. kod Varne u Bugar-
skoj sukobili su se Turci i kršćani. Na desnom kršćanskom krilu vojevali su
Hrvati pod vodstvom bana Matka Talovca.
Godine 1444. pohitio je Sibinjanin Janko s vojskom na Kosovo polje.
Bitka se zametne na dan sv. Luke. Na desnome kršćanskom krilu bili su
Hrvati, na čelu im banovi Franko Talovac i Ivan Sekelj, nećak Janka Sibi-
njanina. Tom su prilikom poginuli hrvatski banovi.

202
 Hrvati ratuju pod zastavom Bogorodice
Oko 1450. godine počinju Hrvati ratovati pod zastavom na kojoj bi-
jaše slika Majke Božje s djetetom Isusom na ruci. Zavjeti Majci Božjoj
ispunjavaju odsada onu neiscrpivu utjehu koja je davala snagu narodu hr-
vatskome te je ustrajao na strašnome mjestu što ga je nazivao svojom do-
movinom. Oko 200 godina bije tako hrvatski narod očajni boj. Srće u krvi
pod zastavama na kojoj se sjaji slika Majke Božje i njezina Sina.

Cvijet hrvatskoga naroda pogiba za katoličku vjeru

Bilo je to godine 1493. Bosanski Jakub-paša te je godine provalio
u Kranjsku, oplijenio i Štajersku te se s golemim plijenom vraćao preko
Krbave. Pod Udbinom ga dočeka hrvatska vojska s banom Derenčinom
madžarskoga roda. Tu se zametnuo strašan boj. Jakub-paša navede Hrvate
u zasjedu i smrvi do l0 tisuća junaka. Padne cvijet hrvatskoga naroda.
Zacvili sva Hrvatska.

Papa u ratovima izdašno pomaže Hrvatsku

Brojila se godina 1519. Na stolici sv. Petra u Rimu sjedio je slavni
papa Leon X. On pozva u vijeće 12. prosinca te godine svoje savjetnike
stožernike ili kardinale. U tome vijeću prikazao je skradinski biskup Toma
Niger očajne prilike kraljevine Hrvatske i hrvatskoga bana biskupa Petra
Berislavića. Papa Leon X. već je prije izdašno pomagao banu Berislaviću.
A sada je pred svojim stožernicima papa Leon X. svečano izjavio ovo:
»Sinko, pođi i pozdravi svoga bana i sav hrvatski narod! I javi svima: glavar
Crkve Katoličke neće dopustiti da propadne Hrvatska, najčvršći štit i
predziđe kršćanstva.«
Papa Leon X. održa riječ. Opet je svojski podupirao Hrvatsku i nje-
zina slavnoga bana. Ni od kuda nije biskup ban Berislavić dobio pomo-
ći, a Papa mu je poslao 52 tisuće dukata i živeži. Dapače, Berislavića je
imenovao i stožernikom (kardinalom). No, kad je u Hrvatsku za biskupa
Berislavića bio donesen kardinalski šešir, biskup Berislavić bio je već pod
zemljom. Poginuo je kod Korenice u okršaju s Turcima. Taj slavni ban više
puta je suzbio Turke. Pobijedio ih je pod Jajcem 1519. godine kao i junak
Petar Keglević, jajački ban.
Slavni Marko Skoblić, branitelj Zemuna, nije se htio poturčiti. Zato
su ga bacili pod bijesna slona.
Hrvatski ban Ivan Karlović morao je bez ičije pomoći, osim Papine,
braniti Hrvatsku i kršćanstvo protiv strahovite turske sile. Turci su opu-

203
stjeli Karlovićeve gradove, zauzeli dalmatinske gradove Knin i Skradin pa
Ostrovicu. Dva puta navalili su i na tvrdi Klis. Papa Klement VII. poslao je
braniteljima Klisa hrane i streljiva.
A junaci Petar Kružić i Grgur Orlovčić s malom četom razbili su
golemu tursku vojsku. Krsto Frankopan spasi 1525. Jajce od Turaka.
Sâm sultan zvao je Klis papinskim gradom jer je Papa izdašno poma-
gao hrabroga Petra Kružića koji je branio grad Klis od Turaka.

Hrvati i nadalje ginu za vjeru katoličku

i po svemu svijetu slove kao veliki kršćanski junaci
Kad Sultan Sulejman II. 1526. godine dospije na Mohačko polje,
pohrle sa svojim četama u pomoć kralju Ludoviku i Madžarima hrvatski
knezovi Erdödy, Zrinski, Matija Frankopan, senjski biskup Franjo Jožefić
i drugi.
Sultan Sulejman navalio je 1529. godine sa silnom vojskom na Beč.
Ali Beču dođe pomoć s raznih strana. Turcima su zadali trista jada hrvat-
ski vitezovi Pavao Bakić i Petar Keglević.
Nakon tri godine krene sultan sa 140 tisuća vojnika. Silna vojska pad-
ne pred slabo utvrđenim Kisegom, na međi Austrije i Ugarske. Kiseg je
branio hrvatski junak Nikola Jurišić sa 700 Hrvata. Uzalud sva turska
obećanja, ponude, juriši; Jurišić se nije htio predati. Punih 25 dana zadr-
žavao je golemu tursku vojsku pod Kisegom.
A isto tako je i Nikola Zrinjski 1542. godine s 400 Hrvata, kao anđeo
s neba, izbavio od propasti kršćansku vojsku što se na poziv pape Pavla III.
digla da oslobodi Budim od turske vlasti.
Nikola Zrinski s 2.500 vitezova, ponajviše Hrvata, zaustavio je 1556.
godine silnu vojsku sultana Sulejmana. Odbio je sve turske sjajne i laskave
ponude. Ban Nikola Zrinski nije htio čuti ni za predaju ni za izdaju, nego je
radije pošao u smrt te prolio krv za Boga i za domovinu. S Nikolom Zrinj-
skim je pod Sigetom palo i 2.500 Hrvata, ali je zato tu svoje kosti ostavilo
i 30 tisuća Turaka, to jest na svakog Hrvata 12 Turaka.

I svećenici vojuju s oružjem u ruci

A u ljutoj se potrebi latiše bojna oružja i hrvatski biskupi i svećenici.
O ličkom junaku popu Marku Mesiću pjeva narodna pjesma: Svetu mašu
maši – Britku ćordu paši.
Drevni Sisak slomi 1593. godine silu bosanskoga Hasan-paše Pre-
dojevića. U gradu je tom zgodom poginuo kanonik Matija Fintić koji je
s drugim kanonikom Blažom Đurakom zapovijedao hrvatskom vojskom.

204
 Pod gradom Klisom navalio je general Juraj Lenković 1596. godine
s četom od 1.000 junaka na 8.000 Turaka. Ali hrvatsku vojsku izdali su
Vlasi te su Hrvati bili pobijeđeni. U boju je poginuo i senjski biskup Antun
Gospodnetić s više kanonika.
Kad je godine 1686. kršćanska vojska zauzela Budim koji je 145 go-
dina bio u turskoj vlasti, digao se i u hrvatskim zemljama narodni ustanak
za oslobođenje od Turaka. Na čelu su stajali u Slavoniji franjevac Luka
Ibrišimović, u Lici pop Marko Mesić.
Tko ne zna što su učinili 1715. nadbiskup splitski i biskup makarski
koji su sa svojim redovnicima i s 15.000 Hrvata kod Sinja potukli 50.000
Turaka!
A Sveti je Otac obilno potpomagao Hrvate novcem dok su oslobađali
svoju domovinu od turskih nasilnika.

I bosanski se Hrvati diče što su katolici

A bosanski kralj Tvrtko (1377. g.) prvi piše pun radosti: »Ponosim se
što sam i ja cvijetak katoličke vjere.«
Kad su Turci osvojili Bosnu, primiše bogumili vjeru Muhamedovu.
Ali jezgra hrvatskoga naroda u Bosni ostala je vjerna vjeri svojih otaca. I
voljela je ostaviti očinsko ognjište nego očinsku katoličku vjeru. Zato se
iseliše Bunjevci iz Hercegovine u današnju Bačku i Baranju, a bosanski
Hrvati u Austriju gdje ih austrijski Nijemci zovu Wosser-Kroboten.

Papa se zauzima za slobodu Bosne

Papa Pio II. prvi je okrunio posljednjega bosanskog kralja Stjepana To-
maševića, premda se tomu jako opirao silni ugarsko-hrvatski kralj Matija.
Godine 1459. sultan Muhamed II. zauzeo je grad Smederevo i pre-
tvorio Srbiju u turski pašaluk. Nakon Srbije došao je odmah red na Bosnu.
Zato se bosanski kralj Stjepan Tomašević obratio papi Piju II. za pomoć. I
odmah je Papa stao živo raditi da pomogne vjernoj Bosni, ali je bilo kasno.
Sultan Muhamed II. je prevarom zauzeo Bosnu. Dobio je na koncu
u ruke i nesretnoga zadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića te mu
vjerolomno dao odsjeći glavu. Kraljica Katarina, udovica kralja Stjepana
Tomaševića, pođe najprije u Dubrovnik, a onda u Rim. Ondje nađe skloni-
šte. U oporuci ostavi Svetoj Stolici pravo na Bosnu ako se ne vrati njezino
dvoje djece.

205
 Tisuće pravih mučenika
Hrvatski je narod u prošlosti bio svjestan da je katolička vjera njegova
najveća svetinja jer mu je zalog njegove vječne i vremenite sreće. Inače i
ne bismo mogli razumjeti da se mogao opirati tolika stoljeća, prolijevajući
rijeke svoje krvi za ime Isusovo.
Evo nekoliko brojeva:
1463. godine Sultan Mehmed II. odvede iz Bosne do 100.000 naroda
a za janjičare 30.000 mladića
1493. godine pogine od Turčina 13.000 Hrvata
1529. godine odvedeno iz Slavonije i Hrvatske 50.000 Hrvata
1530. godine odvedeno je iz Slavonije 60.000 Hrvata
1593. sam je bosanski Hasan-paša zarobio 35.000 Hrvata.
Nije čudo što je, nakon tolikih krvavih borbi cjelokupnoga hrvatskog
naroda, katolička vjera tako prožela sav narod da su riječi Hrvat i katolik
postale nerazdružive.
Povjesničar Smičiklas tvrdi: »Gotovo neiscrpna vrela hrvatske krvi
protekoše za sveto ime Isusovo, a nebeski su anđeli zbrajali uzdahe hr-
vatskih junaka kojima su zadnje riječi bile: umiremo, jer u Turcima vjere
nema.«
Razmjerno, ni jedan kršćanski narod nije prolio toliko krvi i pretrpio
za svetu Katoličku Crkvu i vjeru koliko mali hrvatski narod, osobito u svo-
joj gotovo 300. godišnjoj borbi protiv najvećega neprijatelja Kristova križa.
Ako se drugi narodi ponose što su raširili vjeru s tisućama svojih misionara,
mi se Hrvati ponosimo što smo središte vjere obranili morem krvi.

Državno uređenje države Hrvatske jest katoličko

U šesnaestome stoljeću zavladala je Europom kuga protestantskoga
krivovjerja. I kao što i danas ima svećenika izdajica koji su izdali Svetoga
Oca i osnovali nekakvu starokatoličku vjeru, tako je i onda nekoliko za-
lutalih popova prionulo uz protestantizam. Ali hrvatski je narod mislio
drugačije. Vjeran katoličkoj vjeri nije htio ni čuti za ovo krivovjerje. Već je
1597. godine izjavio ban Drašković na Požunskome saboru: »Više bih želio
da čitava moja kraljevina Hrvatska prekine svaku svezu s krunom ugar-
skom, nego dopustiti da se u Hrvatsku uvede duševna kuga (protestantska
vjera), a za moju domovinu najsramotnija ljaga.«

206
 Hrvatski sabor zove redovnike isusovce
Hrvatski sabor je na Griču 5. srpnja 1604. godine jednoglasno odre-
dio da se iz Hrvatske imaju izbaciti svi krivovjerci, a napose propovjednici
što dolaze iz Štajerske ili otkudgod. Na obranu katoličke vjere Hrvati su
pozvali novi red, isusovce koji su uzeli kod nas živo raditi na vjerskom i
prosvjetnom polju.
Na Požunskome saboru 1608. opet se počelo raditi oko toga da se
uvede protestantsko krivovjerje i u Hrvatsku. Ali ban Toma Erdödy trže
mač i zagrmi: »Ovim ćemo mačem istrijebiti tu kugu (protestantsku vje-
ru) ako nam dođe na vrata. Još imamo tri rijeke; Savu, Dravu, Kupu. Jed-
nu ćemo tim novim gostima dati piti.«
Dana 27. listopada 1609. godine ponovio je Hrvatski sabor složno i
jednoglasno da se u Hrvatskoj kraljevini ne dopušta tuđa vjera: »Ako li se
u ovu kraljevinu zaleti kakavgod krivovjerski propovjednik te počne sijati
kukolj, svakome je slobodno toga propovjednika uhvatiti i odvesti banu ili
biskupu. A uvađače i prestupnike treba kazniti po zakonu.«
Godine 1628. Hrvatski je sabor odredio da se u Hrvatsku krivovjerci
ne mogu primati ni u njoj nastaniti ni steći kuća ni imanja. A steknu li što,
ima im se sve zaplijeniti. Biskup ima na to paziti, a ban će mu pomagati s
oružanom silom.

Katolička vjera je i državna vjera

Na Požunskome saboru 17. lipnja 1637. godine protonotar i poslanik
Hrvatske i Slavonije izjavio je da »naša Kraljevina Hrvatska i Slavonija
neće nestalne i nemirne tzv. slobodne vjere, nego hoće, kao i do sada, da
prianja uz stalnu katoličku rimsku vjeru«.
Budimski sabor je 2. rujna 1790. godine dopustio slobodu vjere lu-
teranskom i kalvinskom krivovjerju. Ali hrvatski ban Erdödy izreče: »Sve-
čano prosvjedujem i protivim se da se ta sloboda proteže preko granica
Kraljevine Ugarske, a tu se podrazumijeva Kraljevina Hrvatska, Slavonija i
Dalmacija.« I u ime te vjere hrvatski junaci su počinili tako velika junačka
djela te je hrvatske junake slavio sav kršćanski svijet. Banu Nikoli Zrinsko-
me poslao je sam Papa sliku vezenu u zlatu.

Posve katolička kraljevina

Hrvatski ban Nikola Erdödy obratio se papi Inocentu XI. (1676.–
1689.). I on je, poput biskupa Berislavića, živo zamolio Papu da se udo-
stoji pomoći i očuvati katoličku kraljevinu Hrvatsku, to predziđe Italije,

207
dapače čitavoga kršćanstva. I papa Inocent pružio je ruku pomoćnicu. A
predziđe kršćanstva prebrodilo je bure i oluje pa stoji neslomljeno i danas.
Hrvatski je narod u Tridesetogodišnjem ratu ratovao protiv protestana-
ta u Njemačkoj, čak i u Francuskoj, za svoju pravu katoličku vjeru. Hrvati su
i u tomu dugom ratu pokazali da je potom hrvatski ban Nikola Erdödy imao
pravo kada je Hrvatsku nazvao posve katoličkom kraljevinom.

HRVATSKA PROSVJETA JE KATOLIČKA

Kolike li su zasluge za prosvjetu hrvatskoga naroda stekli razni redovi
kao cisterciti, dominikanci, franjevci, pavlini, viteški redovi, templari, iva-
novci, isusovci, trapisti! Ovi, pa mnogi ženski redovi, podizali su u našim
zemljama škole i bolnice i radili su za taj narod s najvećom požrtvovnošću.
A svu tu ljubav prema hrvatskomu narodu ulijevala je u njihove junačke i
plemenite duše Katolička Crkva.

Sva remek-djela hrvatske lijepe knjige prožima katolički duh

Najveći naši književnici i učenjaci ljubili su Katoličku Crkvu. Tako je
svjetovnjak Marko Marulić napisao neumrla bogoslovska književna djela.
A i pjesme naših najboljih i najumnijih pjesnika prožima pravi kršćanski
katolički duh. Već je jedan od prvih najvećih hrvatskih pjesnika Marko
Marulić opjevao slavu udovice Judite i čiste Suzane, dvije žene uzete iz
Svetoga pisma. Petar Zoranić je u velikoj pjesmi Planine prikazao pravi
kršćanski život. I starac Mavro Vetranić u svome Patniku ocrtao je borbu
duše protiv strasti i opačina. Juraj Baraković opjevao je u Jaruli Božju
objavu Staroga i Novoga zavjeta. Sudac Jerolim Kavanjin u velikoj pjesmi
Bogatstvo i uboštvo prikazao je i bogoslovlje i sve znanje. Junij Palmotić
je u velikoj pjesmi Kristijadi složio Isusov život, a u Pavlimiru je opisao
borbu kršćanstva s poganstvom. Ignjat Đorđić je napisao krasne Uzdahe
Mandaljene pokornice i Saltijer slovinski. I tako se redom nižu čisto ka-
tolička djela. A najveći starinski hrvatski pjesnik Ivan Franjin Gundulić,
učenik isusovaca, uz lijepe pobožne Suze sina razmetnoga ispjevao je ve-
liku pjesmu Osman. Tu je živo ocrtao borbu kršćanstva s Osmanlijama,
borbu križa s polumjesecom.
No, najbliži narodnoj duši je franjevac Andrija Kačić Miošić. On u
svomu Razgovoru ugodnom naroda hrvatskog slavi sve junake što su voje-
vali za Isusov križ. U propasti Carigrada pokazao je žalosne posljedice grč-
ke oholosti i zaslijepljenosti. Pravoslavni Grci nisu htjeli priznati Svetoga
Oca kao vrhovnoga poglavara Isusove Crkve pa ih je Bog predao nekrstu.

208
 A tko čita i sluša narodne pjesme što su nikle u Hrvatskoj, opazit će
kako su i te pjesme prožete kršćanskom mišlju. Hrvatski pjevač slavi i
Hrvate i tuđe junake koji proliše krv za slavu Isusova križa.
Uz pjesmu se tu i tamo prislanja narodna pripovijetka. Imamo više
hrvatskih pučkih pripovjedaka o Bogu i svetome Petru. Svakako je zanimlji-
vo da u tim pripovijetkama Boga redovito prati sveti Petar, a ne neki drugi
svetac. A Bog, na zagovor svetoga Petra, redovito čini čudesa. Narod koji
to pripovijeda mora biti uvjeren da Petar, iza Boga, ima najveću vlast na
zemlji. A Petar živi u svojim nasljednicima rimskim papama.
Narodne poslovice su možda dodatak i tumač pripovijetkama o sve-
tom Petru. U poslovice je naš narod zbio svoju mudrost i iskustvo. Pa, evo
kako umuje Hrvat: Nije vjera komad sira. Jedan Bog, a jedna Božja vjera.
Jedan Bog, jedan Rim.
Hrvatska prošlost te hrvatsko umjetničko i narodno blago svjedoče
jasno i očito da je hrvatska narodna duša kršćanska, katolička. I ta je ka-
tolička duša, više od tvrdih zidina i ubojitoga oružja, učinila da je mala
Hrvatska duge vjekove bila i ostala predziđem kršćanstva.

Pravi Hrvati hoće i druge narode pridobiti za Katoličku Crkvu

Hrvat Dubrovčanin dominikanac Ivan Stojković nastojao je vratiti
husovce u Češkoj u Katoličku Crkvu. A taj učeni Stojković bio je jedan od
najpoglavitijih učenjaka što su se s Grcima radi pravoslavlja prepirali na
crkvenome saboru u Firenci od 1438. do 1442. godine.
I njegovim stopama su išli franjevac Marković, biskup Strossmayer i
biskup Mahnić. A zavjetna misa sadašnjega Hrvatskog katoličkog pokreta
jest djelo svete Unije – ujedinjenje istočne i zapadne Crkve pod Svetim
Ocem.

HRVATSKI NAROD MORA SVU SVOJU VELIČINU

ZAHVALITI KATOLIČKOJ CRKVI
I povijest je hrvatska krvava knjiga. Svaka stranica ispisana je krvlju,
prolivenom za sveti križ – za svetu Crkvu Katoličku i slobodu hrvatskoga
ognjišta.
Jedan od najboljih poznavalaca hrvatske prošlosti, dr. Šišić, piše: »Hr-
vati, uza sve nevolje, ipak ostadoše vjerni vjeri svojih očeva koja im bijaše
štit i najuzvišenija obrana i nada u borbi za opstanak.«
Cijela naša prošlost nepobitno dokazuje da hrvatski narod zahvaljuje
Rimokatoličkoj Crkvi gotovo svu svoju veličinu, sav duševni napredak, a

209
velikim dijelom i vremenita dobra, pa i svoj opstanak, što nije već davno
iščeznuo s lica zemlje.

To nas uče i naši biskupi

Hrvatski su biskupi, prigodom proslave tisućite godišnjice Hrvatsko-
ga Kraljevstva, svojim vjernicima uputili jednu divnu poslanicu u kojoj
pokazuju kako hrvatski narod duguje Bogu i Katoličkoj Crkvi bezbrojno
mnoštvo dobročinstava i svu svoju veličinu.

Na to nas upućuje i veliki biskup Mahnić

Neprežaljeni biskup Mahnić, koji je potaknuo i osnovao kod nas Hr-
vatski katolički pokret, bio je duboko uvjeren kako je zvanje hrvatskoga
naroda biti »predziđem kršćanstva«, to jest Katoličke Crkve i da se on
danas, ne želi li se iznevjeriti zavjetnoj misli svojih otaca, ne smije samo za-
dovoljiti da sâm za se posvuda njeguje svoju vjeru, već je mora pun ljubavi
i milosrđa širiti i izvan hrvatskih granica. Evo njegovih riječi:
»Odgovor na pitanje o providnosnom zvanju hrvatskoga naroda daje
nam povijest. Svjedodžba povijesti stiže hrvatskomu narodu s najugled-
nijega mjesta na zemlji (iz Rima): ‘Antemurale christianitatis’ (predziđe
kršćanstva). Ovaj je časni naslov hrvatski narod stekao herojskim žrtvama
što ih je kroz tri stoljeća prinosio u obranu kršćanstva. Postavljen između
Zapada i Istoka, hrvatski je narod bio poput neosvojive tvrđave o kojoj se
konačno smrvi neukrotiva osmanlijska sila. Hrvatska zemlja naplavljena
je krvlju vjernih mučenika.«
»Uza Svetu Stolicu, jedino je hrvatski narod potpuno shvaćao pogi-
bao koja je od islama prijetila kršćanskoj kulturi. Da ukloni tu pogibao, on
je krenuo svom snagom. Ove slave ne će hrvatskome narodu na sve vijeke
nitko poreći. Dok su Francuzi, Nijemci (napose protestanti) i drugi narodi
često s Turcima sklapali saveze, huškajući jedne na druge, Hrvati su ostali
do kraja nepomirljivi neprijatelji islama.«
»Stajati na braniku za kršćansku vjeru i kulturu – bijaše zadaća što
ju je Providnost namijenila hrvatskome narodu. Možemo li pomisliti za
jedan narod idealniju, svetiju misiju?
U ovomu je zvanju hrvatski narod ustrajao do kraja. U tome se baš
sastoji naša slava i veličina. Istrgnemo li ovaj list iz hrvatske povijesti,
što će nam uistinu još veliko preostati čime bismo mogli obrazložiti naše
pravo na opstanak?«
»Hrvatska ćud nije ratoborna, nije osvajalačka. Ako su se Hrvati kroz
stoljeća borili poput lavova, stekavši slavu nesavladiva junaštva: to su oni

210
više vršili volju Božju, nego li se podavali pozivu svoje naravi. Odatle i
njihova neslomiva jakost.«
»Povijest je (po riječima staroga rimskoga pisca Cicerona) učiteljica
života. Prošlost je narodni putokaz za budućnost. Dosadašnja povijest hrvat-
skoga naroda pokazuje mu put i u budućnost. Da je pak, uistinu, volja Božja
da hrvatski narod kroči naprijed putom na koji ga je u prošlim vjekovima
postavila Providnost, to biva sve jasnije iz suvremenih svjetovnih događaja.«
»Kako se u zadnjih deset godina, napose od početka svjetskoga rata,
Europi preobrazilo lice! Poimence vrijedi to za Istok. Turska sila, koja je
kroz vjekove ugrožavala kršćansku Europu provođenjem islama, istrošila
se, a iz godine u godine približava se rasulu. Time i misija hrvatstva u obra-
nu kršćanstva ostaje, štono se kaže, bespredmetno.«
»Stojimo na pragu novoga doba. Težište svjetovne politike prelazi sa
Zapada na Istok, a tu, kako pokazuju svi znakovi, hrvatstvu je namijenjena
uloga nalik na onu označenu riječima ‘predziđe kršćanstva’.«
»Otvaraju nam se novi vidici, a pred nas kao da stupa božanski Spasi-
telj s riječima koje je u svoje doba uputio učenicima: ‘Podignite oči svoje
i pogledajte polja, već se bjelasaju za žetvu. Žetelac prima plaću, sabire
plod za vječni život’« (Iv 4,35).
»Njiva na Istoku dozrijeva. A tko će biti prvi koga će Gospodin poslati
na katoličku žetvu istočne njive ako ne opet narod hrvatski, koji neprestano
graniči s Istokom kojega uz to s istočnim narodima vežu veze krvi i jezika?
Evo narode hrvatski, na naumu Providnosti, u savjetu trojednoga Boga za-
ključeno je da preuzmeš poslanstvo ujedinjenja među rođenom braćom koja
krivnjom kobnih slučajeva bijahu kroz tisuću godina podijeljena.«

HRVATSTVO I KATOLIČKO ORLOVSTVO

Ako želimo da hrvatski narod bude i u budućnosti vjeran svojim slav-
nim djedovima, onda on i nadalje mora njegovati ljubav prema svetoj Cr-
kvi Katoličkoj i živjeti po katoličkim načelima. A jer svijet na omladini
ostaje, zato društva, u kojima se nalazi hrvatska omladina, moraju biti
odgajana u čisto katoličkome duhu. A imamo li mi u Hrvatskoj takvih
društava? Zaista ih imamo rasijanih po svim krajevima naše domovine, a
zovu se Hrvatska katolička orlovska društva. Katekizam hrvatskih Orlova
je njihova Zlatna knjiga u kojoj među ostalim piše:
»Orao je katolička organizacija hrvatske omladine« (str. 7).
»Svrha Orlu je... svu hrvatsku katoličku omladinu učiniti četom apostola
obrazujući je vjerski, umno, ćudoredno, socijalno i tjelesno i pomoću te omla-
dine buditi, utvrđivati i zagrijavati puk za uzore katoličke misli i života« (str. 7).

211
 »Osnovica svemu Orlovu radu je katolička vjera. Njena načela i zapo-
vijedi što ih je dao Bog i sveta katolička vjera« (str. 8).
»Vjerski rad Orla ide za podučavanjem svojih članova o istinitosti i
ljepoti katoličkih načela i da od njih stvori uzorne katolike« (str. 8).
»Uzor Orla je ljubav prema Bogu i njegovu Sinu Isusu Kristu prema
Katoličkoj Crkvi, Isusovoj presvetoj Zaručnici; prema svojim drugovima,
prema narodu i domovini i prema svakome čovjeku, a naročito prema
onima koji su bijedni i potišteni« (str. 12).
»Svaki Orao mora ljubiti Boga i Crkvu..., mora ljubiti svoj narod, nje-
gov jezik i zavičaj; mora razvijati sva dobra svojstva i sposobnosti u narodu, a
zatirati sve slabe strane koje se na njemu pokažu, naročito psovka, pijanstvo,
beznačajnost, nemarnost, sebičnost, lažljivost i neumjerenost...« (str. 13).
»Orao se treba odgojiti za Kristova junaka...« (str. 45).
»Osim duboke i zanosne ljubavi prema svetoj Rimokatoličkoj Crkvi,
Orao viteza brine se za vječnu i vremenitu sreću vlastitoga naroda« (str. 43).
»Hrvatski orao mora za narodna prava svoga naroda raditi tako da u
njemu učvršćuje vjersku svijest, katoličku vjeru i vjerske običaje u čemu je
najbolja i najčvršća osnovica za održanje svakoga naroda« (str. 53).
Ovo nekoliko kratkih izvadaka iz Zlatne knjige posve jasno pokazuje
kako je želja hrvatske orlovske omladine stupati stopama svojih pređa koji
su, od kneza Branimira pa do biskupa Berislavića i do velikana najnovijih
dana, smatrali katoličku vjeru pravom vjerom i jedinim zalogom narod-
noga blagostanja i narodne slave. Suvremen katolički naraštaj hrvatske
omladine ne može se zadovoljiti s takozvanim međuvjerskim odgojnim
društvima za koja kažu kako im je glavno što su njihovi članovi Hrvati, a
ne brinu se jesu li katolici ili nevjernici. Takva društva imaju samo hrvatsko
ime, ali im duh nije hrvatski – jer Hrvat koji kaže da ne ljubi iz dna duše
svetu katoličku vjeru i ne želi po njoj urediti svoj privatni životi i život svo-
ga naroda, taj nazovi-Hrvat zaista nije dostojan onih stotine tisuća junaka
koji su mučenički ginuli s riječima: »Umirem jer u Turčina nema vjere.«

212
 VJEČNI RIM
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 1, 1925., str. 15

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Tijekom

Svete ili Jubilarne godine 1925. bl. Ivan Merz je u svakomu broju časopisa
Za vjeru i dom, koji je izlazio jednom mjesečno, objavio po jedan članak
u posebnoj rubrici kojoj je dao naziv VJEČNI RIM. Članci su redovito
imali za temu određeni sadržaj povezan s Crkvom i papinstvom. U njima
je donosio i prikaze papinskih enciklika i crkvenih dokumenata. Ovo je
prvi članak iz toga niza članaka koji su objavljivani u toj rubrici tijekom
Jubilarne godine 1925.

»A koliko ga valja ljubiti, Papu? ‘Ne riječju i

jezikom, već djelom i istinom’ (1 Iv 3,18). Kada se
ljubi jedna osoba, to se u svemu nastoji prilagoditi
njenim mislima, izvršiti njena htijenja, protumačiti
njene želje. Iako je naš Gospodin Isus Krist rekao
o sebi: ‘Tko ljubi mene, riječ će moju držati’ (Iv
14,23), isto tako, želimo li dokazati našu ljubav
prema Papi, potrebno je slušati ga.
Papa Pio X., 18. XI. 1912«.

Jedna od bitnih karakteristika svakoga rimskog katolika jest ljubiti

Svetoga Oca i da sve svoje misli i sva svoja djela ravna prema njegovim
odredbama i željama. Rimski papa vidljivi je Krist među ljudima, zaručnik
sveopće Crkve. On je nepogrješiv u pitanjima vjere i ćudoređa kada govo-
ri službeno – ex cathedra. On ima trostruku vlast: učiteljsku, kraljevsku
i pastirsku. »Papa je namjesnik Isusa Krista, nasljednik Petra, posrednik
između Boga i čovjeka, ispod Boga, ali iznad čovjeka, manji od Boga, ali
veći od čovjeka koji o svima sudi, ali kojega nitko ne sudi« (sv. Inocent III.
– Sermo 2 in Consecr. Pontif.).
U uzburkanomu moru zabluda i strasti koje tresu čovječanstvom, po-
glavito danas, Petrova je Stolica »sidro nade i luka spasa« (Benedikt XV.),
za koju se valja uhvatiti i u kojoj moramo naći sklonište ako ne želimo i
mi nastradati.

213
 Štovanje Svete Stolice osobito je važno za Hrvate katolike, i to iz
više razloga: mi se nalazimo na granici Istoka i u neposrednom doticaju
s ljudima i idejama koji nimalo ne poštuju rimsku Stolicu. Osim toga,
u hrvatskome narodu nije nastradao samo princip svake vlasti, već je u
širokim slojevima nastala upravo neka mržnja prema svim predstavnicima
građanskoga, kao i crkvenoga autoriteta. I same krugove dobrih katolika
zahvatila je ta zaraza i nije rijetka stvar da se na nezgodan način kritiziraju
naši crkveni učitelji. A otpad jednoga dijela svećenstva od Crkve najbolji
je dokaz kako je hrvatski narod duboko pao u tome pogledu.
Program je rubrike VJEČNI RIM što više učvrstiti u našim srcima
uvjerenje da nam je dužnost ljubiti Svetoga Oca i da prema smjernicama
koje on daje sveopćoj Crkvi i mi upriličimo naše privatno, kao i javno
djelovanje. Pravi su, naime, katolici spremni i u privatnom, kao i javnom
životu ispovjediti i djelima dokazati svoju ljubav, osobito time da će iska-
zivati neograničenu poslušnost Apostolskoj Stolici za koju će biti spremni
sve pretrpjeti i za nju proliti svoju krv.1

* * *
Mi ćemo, stoga, u ovoj rubrici o Svetoj Stolici donositi »nova et ve-
tera« (Mt 13,52), nove i stare dokumente što ih je Sveta Stolica izdala,
a imaju načelno ili praktično značenje za privatni ili javni život katolika.
Tako ćemo u svakome broju donijeti neke izvatke o Katoličkoj akciji, a
radi preglednosti svakome citatu dajemo poseban naslov.

OPSEŽNO JE POLJE KATOLIČKE AKCIJE

»Ogromno je polje Katoličke akcije; ona sama po sebi apsolutno ne
isključuje ništa što na bilo koji način, izravno ili neizravno, pripada božan-
skomu poslanju Crkve. Lako je razumjeti potrebu da i pojedinci potpo-
mažu tako važno djelo, ne samo radi posvećivanja naših duša, već također
da rasprostranimo i što bolje razvijemo Kraljevstvo Božje u pojedincima,
obiteljima i društvu, stjecajući svatko prema svojim vlastitim silama dobro
bližnjemu, šireći objavljenu istinu, izvršavajući kršćanske kreposti i djela
ljubavi ili duhovnoga i tjelesnoga milosrđa.«2

1 De regim. Foed. Intem Pro Pontif. et Eccle.; str. 14: Sectio Virorum.
2 Pio X., Enciklika »Il fermo proposito« od 11. VI. 1905. Bonne Presse (II. / str. 91–92).

214
 U VJEČNI RIM!
MLADOST, Zagreb, br. 3, 1925., str. 65–67

Sveta godina. Na Badnjak su zazvonila gotovo sva zvona svih katolič-

kih crkava i navijestila svemu svijetu da je započela Sveta godina. I katolici
su u svim zemljama zadrhtali od radosti i puni su nekih velikih slutnja:
nepregledne će se bujice božanskih milosti odsada izlijevati na ljudski rod
i obnavljati ga u duhu i u istini. Pitali smo se odmah: hoće li novi, sretni-
ji život zastrujati u gradovima, selima, obiteljima, društvima, narodima i
državama?
U dušama našim ukaza se slika divovske crkve sv. Petra u čijoj se sjeni
dostojanstveno šeće bijela pojava namjesnika Božjega, vječno vidljivoga
zemaljskog Krista. I k tomu Pastiru, k tomu Učitelju, tomu Kralju hrle
nebrojeni puci: hrle mu hladni Nijemci i vatreni Španjolci, ozbiljni Englezi
i nestašni Talijani; hrle mu i crnac i bijelac i Indijac i Malgaš. Svi narodi
hrle u vječni Rim, u tu svoju drugu domovinu, pokloniti se svome Kra-
lju, svome Ocu. Hrle onamo da svemu svijetu, krštenom i nekrštenom,
ispovjede svoju vjeru u Crkvu Katoličku, jedinu sveopću Crkvu koju je
osnovao Krist i koja će ostati do konca svijeta.
Katolici hrle onamo ispovjediti svoju ljubav k Namjesniku Kristovu
koji, kao i sam Bog, nepogrješivo tumači evanđeosku nauku i koji kao kva-
sac preporađa ljudski rod.
Katolici žure u Rim sami sebe posvetiti i da tako obnovljeni u svojoj
duši preporode svoje prijatelje, svoje obitelji, svoja društva, svoje narode
i države. Jer, badava će čovječanstvo težiti za blagostanjem i mirom, za
srećom, ako Kristova ljubav ne bude zaplamtjela u svim dušama.
I tu će nutarnju vatru ljubavi prema Bogu i bližnjemu dobiti katolici u
Rimu. Tamo će vidjeti i sresti one s kojima su još nedavno ratovali i s njima
će se tamo pomiriti i pobratiti. Tamo će osjetiti kako su svi narodi samo
braća i sestre u zajedničkoj obitelji i svetoj Crkvi čiji je otac i poglavar,
vječni namjesnik Božji, biskup rimski.
U Rimu, toj prijestolnici cijeloga kršćanskog svijeta, obavljat će se
svečana zanosna bogoslužja i tamo će se urnebesnom pjevanom molitvom,
slikovitim procesijama i manifestacijama ispovijedati zanos i sreća što Cr-
kva sveudilj raste i pobjeđuje i osvaja. I svi katolici, svi slojevi, svi narodi,

215
sva zanimanja, staro i mlado, muško i žensko, jednom riječju svi, pristupat
će zajednički k stolu Gospodnjemu, sjedinit će se s Kristom Bogom u
jedno jedinstveno tajanstveno božansko tijelo i molit će ga za sveopći mir
svih naroda.
I kamo su u prijašnjim stoljećima hrlili uz velike pogibelji i silne po-
teškoće carevi i kraljevi, knezovi i siromasi, obrtnici i seljaci, sav vjeran
narod, kamo je prije jedno šest stotina godina sv. Brigita pješice hodočasti-
la iz Švedske, svladavajući i najteže napore, a kamo se u rujnu ove godine
sprema međunarodna organizirana omladina, zar da onamo ne pohrli i
hrvatska omladina i ne polete vitezovi Kristovi – hrvatski Orlovi?
I čim je stigao službeni dopis našega međunarodnog tajništva iz Rima,
odlučili smo poći u našu prijestolnicu jednim posebnim hodočašćem da
tako dobijemo najpotpuniji oprost i da nas Krist oslobodi iz Sotoninih
okova. I na taj način, i pred ostalim katolicima naše domovine, hoćemo
istaći kako su hrvatski Orlovi izabrana četa, da su oni avangarda jedne ve-
ličajne organizirane Katoličke akcije koja ima svoje čete i križare i u našim
najzabitijim župama, selima i zaseocima.
Nama je potrebno ići u Rim: i mi se hoćemo tamo opojiti vjerskim
oduševljenjem, ushićenjem i zanosom. Želimo da u srcima našim sve že-
šće usplamti ljubav prema Bogu Gospodu, Stvoritelju zvijezda i sunaca,
Stvoritelju naših brda i dolina; naših rijeka i našega mora, naše domovine
i naših narodnih kreposti. Želimo se u Rimu što čvršće nakalemiti na Kri-
stu-Bogu, Kristu euharistijskom, Kristu stijeni koji živi u papama. Hoće-
mo da Duh ljubavi rastali i uzvitla naše duše, da se povratimo u domovinu
nadahnuti osvajalačkim žarom te da posvuda uzmognemo sijati ljubav u
ljudske duše...; da Bogu stvorimo, i svemu onomu što se On udostojao
stvoriti, jednu kršćansku civilizaciju u hrvatskim zemljama i među ljudima
usred kojih nas je On postavio.
I u Rimu ćemo se moliti za oproštenje naših vlastitih grijeha, naših
narodnih grijeha; tamo ćemo se zavjetovati da ćemo se boriti, uz ostalo,
protiv gadne kletve i sramotnoga pijanstva. Molit ćemo se također za našu
rastavljenu kršćansku braću, za protestante, pravoslavne i izdajničke sta-
rokatolike, da se i oni jednom natrag vrate u krilo svete Katoličke Crkve.
I za muslimane i za pogane, za grješnike i za pokojnike, za sve one koje
ljubimo uspješno ćemo se moliti u sretnomu Rimu, Rimu papa i apostola,
Rimu mučenika i svetaca, Rimu učenjaka, umjetnika, Rimu »radi kojega je
sam Krist postao Rimljaninom« (Dante).
»Zaista, grad u koji ćete vi doći jest onaj Rim«, poziva nas sadašnji
papa Pio XI., »koji je Krist, naš Spasitelj, izabrao da zauvijek bude sredi-
štem vjere i sjedištem njegova Namjesnika, onaj Rim iz kojega svijet crpi,
u potpunoj sigurnosti, čistu nauku Božju i nebesko oproštenje. Tu će vas

216
vaš zajednički Otac, kojega vi volite i koji vas voli, blagosloviti; ovdje će
vam pobožnost naći lak pristup starim katakombama, grobovima pogla-
vara apostola, svetih Petra i Pavla, škrinjama u kojima se nalaze relikvije
najslavnijih mučenika; ovdje će vam biti lako pohoditi hramove koje su
podigli vjekovi u čast Božju i svetaca, ta remek-djela sjaja i umjetnosti
kojima se svekoliki svijet uvijek divio i kojima će se zauvijek diviti.«

217
 SVETA GODINA
ZA VJERU I ZA DOM, Zagreb, br. 4, 1925., str. 83–86

Sa svih strana svijeta hrle katolici u vječni Rim, svoju drugu domo-
vinu, da si tamo steku najveće oproste koji će im olakšati put u vječnu
domovinu. Iz hrvatskih zemalja kreću tri hodočašća: narodno (u mjese-
cu svibnju), učiteljicâ (u kolovozu) i hrvatske katoličke muške orlovske
omladine (13.–21. rujna). Da uzmognemo razumjeti veličajno značenje
svete godine, donosimo u izvatcima apostolski list Njegove Svetosti pape
Pija XI. Infinita Dei misericordia (Beskrajno Božje milosrđe) od 29. V.
1924. koji poput pravoga remek-djela iznosi, jasno i sugestivno, velike
potrebe ljudskoga roda. Glasoviti je talijanski obraćenik Giovanni Papini
zanosno pozdravio ovaj monumentalan dokument Svete Stolice i taj je
Papinijev himan preveden na mnoge jezike:1
»U drugim vremenima koja ne bijahu ‘posvećena’ današnjom komot-
nom herezom indiferentizma, Papine su se riječi tumačile i komentirale
jedna po jedna, kao što se čini u višim školama s tekstovima Platona i
Shakespeara. Kad je Otac govorio, sinovi su slušali. Slušali su da uzmognu
razumjeti, a razumijevali su da uzmognu poslušati. Danas, štoviše, i velik
broj onih koji sebe smatraju pobožnim katolicima, čitaju papine objave,
bule i enciklike tek letimice i to po novinskim izvatcima. Njih više zanima
izvještaj matcha, meetinga i premijere.« – G. Papini. Copryght by Ufficio
Prezzolini – Roma.

IZVANREDNA DOBROČINSTVA JUBILEJA

Papa piše: »Crkva koja želi nasljedovati beskrajno Božje milosrđe na-
stoji od vremena do vremena, pomoću izvanrednih sredstava, privući i
povratiti vršenju p o k o r e i p o p r a v k u ž i v o t a one ljude koji su
zbog lijenosti ili nehaja napustili katoličku vjeru i redovito zapuštaju duž-
nosti kršćanskoga života. Ne samo da vjera tim ljudima nije predmetom
ozbiljnih razmatranja i čvrstih odluka, štoviše, oni ne misle na k a z n e

1 Jutarnji list od 31. XII. 1924. donio je taj Papinijev članak. Nimalo ne preporučamo čitanje
Jutarnjega lista koji sustavno u naš narod ulijeva otrov indiferentizma i potkopava prvu i temeljnu
stanicu ljudskog društva – obitelj.

218
koje im sprema božanska pravednost i kojima će se morati podvrći radi
svojih grijeha. Veliki jubilej što vam, predragi sinovi, pruža sv. Crkva, u
zgodno vrijeme jest pomoć i to zaista izvanredna pomoć koja je kadra
obnoviti vaše duše.
Taj će se Jubilej proslaviti po prastarom običaju sljedeće godine u
gradu Rimu; vi znate da se ova Jubilarna godina zove i Svetom godinom jer
ona započinje, vrši se i dovršava (1) s v e č a n i m o b r e d i m a i jer je
ona besprimjerno kadra pomoći dušama da (2) uznapreduju na p u t u
s v e t o s t i .«

RASKAJANE DUŠE ZADOBIVAJU OPET MILOST

I ZASLUGE ŠTO SU IH IZGUBILE, NATRAG SE VRAĆAJU
»Nikad nije bilo potrebnije podsjetiti vas na opomene sv. Pavla: E v o
sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spa-
s a (2 Kor 6,2). Zaista je to za svakoga od vas najzgodnije i najprikladnije
vrijeme da steknete i blago m i l o s t i i p o m i r b e . Bez dvojbe je
Crkva n a d a h n u t a D u h o m S v e t i m ustanovila ovo periodično
vraćanje g o d i n e z a d o v o l j š t i n e . I kao što je Crkva na sretan na-
čin iz Staroga zavjeta preuzela neke obrede te im dala uzvišenije značenje
i širu moć, isto je tako ona uvela u kršćanstvo običaj Jubilarne godine, n a -
s l j e d u j u ć i š a b a t s k u g o d i n u .2 I te velike prednosti koje je
Židovima svakih pedeset godina donosila ova b o ž a n s k a u s t a n o -
v a bile su samo p r e t h o d n i k o m i s i m b o l o m onih prednosti
koje Sveta godina daje vjernicima. Zaista je smisao obaju ovih ustanova
posve isti, ali m i l o s t i SVETE GODINE d a l e k o n a d m a š u j u
nekadašnja dobročinstva i to u tolikoj mjeri u
koliko su duhovna dobra uzvišenija od vreme-
2 Kod Židova je sedmi i posljedni dan u tjednu bio posvećen o d m o r u i š t o v a n j u J a h v e .

Odatle je i ime šabat – subota. Židovi su uz taj d a n sabata poznavali još i dvije vrste sabatskih g o d i -
n a : sedmu i pedesetu. Sveto pismo kaže za prvu sabatsku godinu: »Ali sedme godine neka i z e m l j a
u ž i v a s u b o t n j i p o č i n a k , Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda.
Što samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj žeti niti beri grožđe s neobrezane loze. Neka to bude
zemlji g o d i n a p o č i v a n j a « (Lev 25,4-5).
Misao šabata (o d m o r z e m l j e i p o s v e ć e n j e ) još se jasnije razabire iz ustanove jubilarne
godine: »Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina… Tu pedesetu godinu proglasi-
te s v e t o m ! Zemljom p r o g l a s i t e o s l o b a đ a n j e svim njezinim stanovnicima. To neka vam
bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš v r a t i n a s v o j u o č e v i n u ; neka se svatko
v r a t i k s v o m e r o d u ! Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, ne-
mojte žeti što samo od sebe uzraste…« (Lev 25,8-11).
Isto tako, jubilarna godina u sebi uključuje misao z a d o v o l j š t i n e z a g r i j e h e i o b n o v e .
Kao što je godišnja svetkovina zadovoljštine b r i s a l a s v e g r i j e h e i sve nečistoće kroz godinu,
i opet uspostavila pomućene veze među Jahvom i njegovim narodom, pa kao što je prijašnjim vlasni-
cima povratila posjede, isto tako čini jubilarna godina koja opet postavlja kraljevstvo Izraelovo u onaj
položaj u koji ga je posve u početku stavio sam Bog. – (Doc. cath. 20. XII. 1924., str. 1219–1220).

219
n i t i h . Za vrijeme šabatske godine Židovi su natrag dobili dobra koja su
drugima morali dati i vraćali su se ‘u svoje posjede’ (usp.: Lev 25,10 i 13);
koji postaše robovima, oslobodiše se i povratiše se ‘u svoju prvotnu obi-
telj’ (isto, 10), a dužnicima se opraštao dug: no, GODINA VELIKOGA
OPROŠTENJA još većom darežljivošću obasipa nas ovim privilegijama.«
»Zaista, tko za vrijeme JUBILEJA s k r u š e n i m s r c e m posluša
dobre p r o p i s e S v e t e S t o l i c e, natrag dobiva s v e z a s l u g e
i s v e m i l o s t i koje je grijehom izgubio; oslobođen je strašne s o -
t o n i n e t i r a n i j e i ponovno uživa s l o b o d u stečenu Kristovim
zaslugama. (usp. Gal 4,31). Napokon on postaje dionikom svih preobilnih
zasluga našega Spasitelja, Bl. Djevice Marije i svetaca i r j e š a v a g a
s v i h k a z n i koje je zaslužio radi svojih zabluda i grešaka.«

CIJELO ĆE SE LJUDSKO DRUŠTVO OBNOVITI

»Nije jedina svrha Jubileja p r o č i š ć e n j e i o z d r a v l j e n j e
ljudskih duša. Ovo ‘vrijeme milosti’ (Iz 49,8 i 2 Kor 6,2) o b n o v i t ć e
l j u d s k o d r u š t v o jer pohod vrlo čašćenih svetišta, mnogi čini pri-
vatne i javne pobožnosti djelovat će snažno na sva srca i dignut će ih na
putu s a v r š e n s t v a . Neobuzdana razuzdanost pojedinaca na štetu je
svima; isto tako, k r e p o s t p o j e d i n a c a p o p r a v l j a i čvršće
povezuje niti s Kristom Isusom. Dao Gospod da budući Jubilej brzo urodi
tom reformom u koliko je to pod sadašnjim okolnostima moguće.«

Duh ljubavi mora uspostaviti mir u srcima

»Istina je da je u tim zadnjim vremenima k a t o l i c i z a m postigao
z n a t n e u s p j e h e i, budući da su narodi nakon dugoga iskustva usta-
novili da će, udaljeni od Boga, ostati nezasićeni i da se uzaludno nadaju bo-
ljemu poretku, t i n a r o d i k a o d a o s j e ć a j u ž a r k u ž e đ z a
v j e r o m . Međutim, nužno je, kako to zahtijevaju zapovijedi evanđelja,
da p r i g n j e č i m o l u d e i g r o z n e p o h o t e p o j e d i n a c a
i n a r o d a i da ljude b o ž a n s k o m l j u b a v l j u međusobno pove-
žemo. Ova je ljubav odviše oslabila i, štoviše, gotovo je nestala za zadnjega
rata; ako ona, međutim, ponovno ne zavlada među g r a đ a n i m a , ako
ona ne počne ponovno nadahnjivati v l a d e u njihovim savjetima, teško
si je zamisliti sredstvo po kojemu bi se došlo do b r a t s t v a n a r o d a ,
uspostave t r a j n o g a m i r a . Na koji način SVETA GODINA može
pridonijeti i z m i r e n j u p o j e d i n a c a i n a r o d a i koliko ona
daje prilika da se te stvari obistine, skoro nije ni nužno to ispitati i protu-
mačiti.«

220
Odanost papi mora narode čvrsto međusobno ujediniti
»Koji li bi događaj mogao djelotvornije ostvariti jedinstvenost ljudi i
naroda, negoli ono veliko mnoštvo hodočasnika koji sa svih strana dolaze u
R i m , t u d r u g u d o m o v i n u s v a k o g a k a t o l i k a , gdje se
sreću kod svoga z a j e d n i č k o g O c a , pokazujući složno svoju zajed-
ničku vjeru, pristupajući zajedno i bez razlike presvetoj E u h a r i s t i j i ,
p r i n c i p u j e d i n s t v a , upivši u se sve više i više d u h l j u b a v i
koji tvori značajno obilježje kršćana, kao što nas toga sjećaju i to nam div-
no potvrđuju sami sveti spomenici vječnoga Rima.«

Članovi odijeljenih Crkvi vraćaju se u zajednički ovčinjak

»Također želimo da procvat te ljubavi urodi time d a s e u k a -
t o l i č k u z a j e d n i c u n a t r a g p o v r a t e C r k v e koje već
više vjekova prekobna š i z m a udaljuje od rimske Crkve: ništa nam ne
bi moglo biti ugodnije ni milije, negoli srdačno pritisnuti na svoje grudi
i među svoje premile sinove zapisati članove ovih Crkvi ili barem veliki
broj među njima koji bi ušli, zaslugom Jubileja, u jedinstveni Kristov ovči-
njak. Budući da imamo vrlo opravdane razloge tomu se nadati, to neće biti
među zadnjim stvarima da uberemo te uzvišene i silno poželjne plodove
Svete godine...«

POD KOJIM SE UVJETOM DOBIVAJU JUBILEJSKI OPROSTI?

1. ispovijed; 2. pričest; 3. moliti se za Papu;
4. pohod četiriju rimskih bazilika
»Za vrijeme ove SVETE GODINE svim vjernicima jednoga i dru-
goga spola koji su se dobro i s p o v j e d i l i i p r i č e s t i l i , pohodili
rimske b a z i l i k e sv. Petra, sv. Pavla, sv. Ivana Lateranskoga i sv. Mariju
Maggiore i tamo se m o l i l i n a n a š u ( p a p i n u ) n a k a n u , ba-
rem jednom dnevno, bilo za vrijeme dvadeset običnih ili crkvenih dana...
jedan za drugim ili isprekidano, bili oni Rimljani ili ne, bilo kroz deset dana
koji se broje na način kako je malo prije rečeno, ako su na prolazu kroz
Rim – mi dajemo i u Gospodu milosrdno podjeljujemo P O T P U N I
O P R O S T , otpust i oproštenje njihovih grijeha.«3

3 Ovaj p o t p u n i o p r o s t Svete godine najveći je što se uopće može zamisliti. To treba ovako

razumjeti: u to se doba cijela Crkva usrdno moli, a Papa na neobičan način otvara riznicu koja mu je
povjerena na čuvanje tako da vjernici dobivaju toliko preobilje milosti, toliko mnoštvo božanskih da-
rova da ih ta pomoć odozgo učini sposobnijima u dobivanju još potpunijega oprosta svojih grijeha – D.
C. 20. XII. 1914; str.1222–1223.

221
 ZAŠTO SE MORAMO MOLITI?
Izmirenje duhova i srca koja su još uznemirena zbog posljednjega rata
»Vi jamačno znate koje su glavne nakane Vrhovnoga biskupa: ali za
ove Svete godine postoji jedna nakana na koju poglavito pomišljamo i
mora vam biti stalo do toga da, ujedinivši vaše molitve s našima, iskažete
njezino ostvarenje. Hoćemo govoriti o m i r u i to ne toliko o onomu koji
se upisuje u ugovore, već o onomu koji se kleše u srca, o m i r u k o j i
b i s e i m a o u s p o s t a v i t i m e đ u n a r o d i m a ; on danas nije
tako udaljen, kao što je bio prije, ali je, čini se, odviše udaljen prema našoj
želji koja je također sveopća želja. Ako se vi, stanovnici ili hodočasnici
Rima, m o l i t e za ovo bitno dobro, nakon što ste se očistili od svojih
grijeha i raspalili se ljubavlju kod groba apostolâ, zar nemamo dovoljno
razloga nadati se da će se Krist, Vladar mira, koji je nekada jednim znakom
utišao Galililejsko more, napokon sažaliti nad svojom djecom i dokrajčiti
nemire koji haraju Europom već toliko godina?«

Povratak nekatolika u krilo sv. Crkve i uređenje Svete zemlje

»Mi, među ostalim, također želimo da stanovnici Rima i hodočasnici,
sa žarom preporuče Božjemu milosrđu d v i j e p o s e b n e n a k a n e
radi kojih osjećamo strašne bolove i koji su od velike važnosti za vjeru:
povratak svih nekatolika u krilo prave Crkve
K r i s t o v e i konačno uređenje p a l e s t i n s k e u p r a v e kako to
zahtijevaju neizbrisiva prava katolicizma.«
Zatim se izriče da Rimljani i putnici, koji zbog bolesti ili drugoga važ-
nog razloga ne mogu dovršiti ili započeti propisane pohode, mogu nakon
ispovijedi i sv. pričesti dobiti potpuni jubilejski oprost.

ŽARKI POZIV PAPE DA SE DOĐE U RIM

Pomisao da treba osvojiti nebo mora prebroditi sve zapreke
»Preostaje nam samo, dragi sinovi, da vas pozovem i to vrlo srdačno
zovnem da dođete svi u Rim da se nauživate neiscrpnoga blaga božan-
ske blagosti na što vas poziva sveta Crkva da ga zadobijete. B i l o b i
nedostojno po vas kada biste u takovoj prilici
o s t a l i r a v n o d u š n i i b e z z a n i m a n j a , dok se danas, više
negoli ikada, s tolikom žudnjom traže zemaljska bogatstva na uštrb samo-
ga poštenja i profesionalne svijesti. S j e t i t e s e v e l i k o g a b r o j a
h o d o č a s n i k a iz svih staleža, koji su n e k a d i š l i u Svetoj godini
u Rim, svladavajući u m o r e i o p a s n o s t i dugoga putovanja; m i -
sao na vječno blaženstvo bodrila ih je da svla-

222
d a j u s v e z a p r e k e .4 Ako vam se usput ili za vašega boravka u Rimu
dogodi kakva neugodnost, ta će vam kušnja, ako ju podnesete u duhu
pokore, pomoći da zadobijete veće oproštenje vaših grijeha, a mnoge će i
raznovrsne utjehe tu neugodnost, štoviše, i nadoknaditi.«

Rim je sveti grad, središte vjere

»Zaista, grad u koji ćete doći jest onaj Rim kojega je Krist, naš Spasi-
telj, izabrao da z a u v i j e k b u d e s r e d i š t e m v j e r e i s j e d i -
š t e m n j e g o v a N a m j e s n i k a , taj Rim iz kojega svijet potpuno si-
guran crpi č i s t u B o ž j u n a u k u i n e b e s k o o p r o š t e n j e .
Ovdje će vas vaš z a j e d n i č k i O t a c , kojega vi ljubite i koji vas ljubi,
blagosloviti, ovdje će vaša pobožnost naći lak pristup starim k a t a k o m -
b a m a , g r o b o v i m a prvaka apostola, r e l i k v i j a m a najslavnijih
mučenika; ovdje ćete lako moći pohoditi h r a m o v e što su ih vjekovi
podigli u čast Bogu i svecima, ta r e m e k - d j e l a s j a j a i u m j e t -
n o s t i kojima se svijet uvijek divio i kojima će se diviti zauvijek.«

U KAKVOM DUŠEVNOM RASPOLOŽENJU

MORAJU BITI HODOČASNICI
Duh molitve i pokore
»Ove spomenike kršćanske vjere treba pobožno i s molitvom poha-
đati; vi ćete se, zatim, obnovljenom vjerom i č v r s t o m n a k a n o m
d a ć e t e p r o v o d i t i b o l j i ž i v o t , vratiti u svoju domovinu.
Vi se zaista u Rimu n e s m i j e t e p o n a š a t i k a o t u r i s t i i
kao obični gosti. Naprotiv, i z b j e g a v a t ć e t e s v e o b i č n e razo-
node; d u h p o k o r e kojega tako strašno mrzi suvremeni naturalizam,
vas će u v i j e k p r o ž i m a t i ; poglavito ćete se odlikovati č e d n i m
p o g l e d i m a , čednim n a s t u p a n j e m i čednom n o š n j o m . U
vašem ponašanju neka se vidi da se brinete samo za duhovne interese.«

KONAČNE ODREDBE
»Nitko nema pravo promijeniti izraze toga poziva (indictio), toga
proglasa te podjele milosti i toga izričaja naše volje; nitko n e m a p r a -
v o o p r i j e t i s e t o m u kažnjivom drskošću. Ako bi se tko usudio
da počini takav z l o č i n , javljamo mu da će na se i z a z v a t i s r d ž b u
s v e m o g u ć e g a B o g a i blaženih apostola Petra i Pavla.«
4 Kraljevi i carevi su u prijašnjim vremenima hrlili u Rim. Godine 1350. je kraljica sveta Brigita pješice
iz Švedske s hodočasnicima došla u Rim. Dante je pedeset godina prije toga, kako se općenito drži,
pohodio Rim. Tamo je bilo divnih ceremonija i u prošlim stoljećima. Tako je 1390. godine Alberto d’
Este, markiz iz Ferrare, došao onamo s 400 vitezova odjevenih u pokorničko odijelo, to jest u vreći i s
prosjačkim štapom itd.

223
 ŠKOLSTVO
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 5, 6–7, 1925., str.111–117; str. 174–1871

Prvi dio
OPĆENITO O KATOLIČKOM ŠKOLSTVU
Da uzmognemo razumjeti veličanstvenost i zamašito praktično zna-
čenje dokumenata Svete Stolice koji se odnose na školstvo, donosimo
u ovom broju nekoliko informativnih bilješki i načelnih smjernica. Ovaj
uvod izrađen je prema sljedećim djelima: Donat, Ethica specialis, 1921.,
str. 215–231; Choupin, Valeur des Décisions doctrinales et disciplinaires,
du Sàint-Siège, Beauchesne 1913., str. 323–337; Tiberghien, L’Encyclique
Arcanum, Le mariage chrétien, Duvivier, 1920.; Codex iuris canonici, Ro-
mae, 1918. (U ovom se nalazi i bibliografija dokumenata Sv. Stolice o
školskom pitanju.) – Na hrvatskome jeziku izašla je u biblioteci »Suvre-
menih pitanja« knjiga dr. K. Eterovića, Sloboda nastave i državni monopol
škola (Mostar).

Javne i privatne škole

Razlikujemo privatne i javne škole: javne škole uzdržava javna vlast,
tj. Crkva ili država i svima su otvorene. Ta k o s u š k o l e k o j e
o s n i v a C r k v a (ili vjerski redovi pod autoritetom Crkve) š k o l e
javnoga prava, jer je Crkva u isto tolikoj mje-
r i s a v r š e n o d r u š t v o k a o i d r ž a v a i ima isto tolika prava
osnivati škole kao i država. Država joj ne smije stavljati nikakvih zapreka u
osnivanju škola. Krivo je načelo da su crkvene škole privatne. Privatne ško-
le su one koje podižu privatnici ili privatna udruženja; ako mogu dozvolom
javne (crkvene ili državne) vlasti dobiti ista civilna ili građanska prava kao
i javne škole, tada ih izjednačujemo s njima.

1 Tijekom Svete ili Jubilarne godine 1925. bl. Ivan Merz je u svakom broju časopisa Za vjeru i dom,
koji je izlazio jednom mjesečno, objavio po jedan članak u posebnoj rubrici kojoj je dao naziv Vječni
Rim. Članci su redovito imali za temu određeni sadržaj povezan s Crkvom i papinstvom. Tako je u br.
5–7 istoga časopisa obradio temu o školstvu promatranu s katoličkog stajališta.

224
 Nešto povijesti
Povijest nam svjedoči da je Crkva majka o s n o v n i h školâ. Najpri-
je su se osnivale u samostanima, a po njihovu su ih uzoru podizali biskupi
i župnici, a tek nakon toga su i civilne vlasti počele podizati škole.
Već su u 6. i 7. stoljeću benediktinski redovnici podizali s r e d n j e
škole. Zatim su ove nicale oko katedrala. Zasluga je isusovaca što se u
novomu vijeku srednjoškolski nauk jako raširio.
U posljednjim stoljećima osnovano je oko stotinu što muških što žen-
skih kongregacija za odgoj omladine. Praksa raznih zemalja pokazuje da su
te katoličke škole obrazovno kao i odgojno bolje od državnih škola. To i
bezvjerci često priznaju.
Do 1400. g. osnovano je 44 s v e u č i l i š t a , a od ovih je 31 dobilo
Papine povelje. Sva su sveučilišta bila crkvene ustanove i podložna su bila
Papinoj jurisdikciji. Od Crkve su skoro sva sveučilišta dobivala razne pri-
vilegije i od crkvenih su se dohodaka uzdržavala. Inače bi propala.
Sve do 18. stoljeća priznavao je sav kulturni svijet da Crkva ima dvo-
struko pravo na školstvo, to jest b o ž a n s k o i p o v i j e s n o . Tako
se u Westfalskom mirovnom ugovoru (1648.) škole nazivlju »annexum«,
to jest privjeskom duhovnoj pastvi (exercitationi religionis). »Pravo podi-
zanja škola«, kaže još 1762. Böhmer, »jest pravo Crkve i spada u savez s
izvršavanjem vjere. Škole i svi oni koji vrše tu školsku službu potpadaju
pod crkvenu jurisdikciju.«
Pod utjecajem socijalizma i bezboštva država si usvaja pravo na m o -
n o p o l š k o l s t v a . Zbacuje pravo roditelja i Crkve i kaže da država
ima isključivo pravo podizati škole (striktni monopol) ili da svojom vr-
hovnom vlašću može barem izravno ravnati svim školama, to jest može
opredijeliti unutarnju strukturu škole, metodu nastave, uporabu knjiga,
namještanje učitelja.

Sveučilišta
1. Država nema pravo zabraniti osnivanje tzv. slobodnih sveučilišta
kakvih ima u Americi, Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj. Jer ako svaki privat-
nik ima naravno pravo podučavati, dok se na taj način ne ogrješuje o opće
dobro, isto tako privatnik ima pravo osnivati sveučilišta i njima upravljati.
Osim toga ne će nijedan ozbiljan čovjek ustvrditi da njegovanje znano-
sti spada jedino na državu. Jer ako dandanas možda i država raspolaže
najvećim novčanim sredstvima da podiže i uzdržava sveučilišta, ne slijedi
da njoj isključivo pripada to pravo. Istina je da država od svojih budućih
činovnika smije tražiti stanovite ispite i kvalifikacije i prema tome može

225
vršiti neizravan utjecaj i na takozvana slobodna sveučilišta. Crkva kao rav-
nopravna ustanova ima t r o s t r u k o , to jest božansko, naravno i povi-
jesno pravo osnivati sveučilišta. Ona ima, kako je svima poznato, najveće
zasluge za osnutak sveučilišta.
2. Država se mora pobrinuti da svi ljudi imaju pravo pohađati državna
sveučilišta i na njima predavati. (Naravno da se traže kvalifikacije i đaci
kao i profesori ne smiju raditi protiv općega dobra.) Kršćani mogu tražiti
da se znanost ne predaje u ateističkom ili liberalnom duhu, da se vodi
računa o vjeri i da se ne napada na vjeru. Ne smije se tražiti od državljana
da svoju djecu šalju isključivo na ateistička sveučilišta ili da se od budu-
ćih državnih činovnika traži pohađanje tih sveučilišta. To bi bilo istinito i
nepravedno vrijeđanje savjesti i intelektualno ropstvo; robovanje laži i ne-
ćudoređu. – A sveučilišta, na kojima se ne vodi računa o kršćanskoj vjeri,
na kojima se njeguju znanosti u protukršćanskome duhu, ta sveučilišta ne
računaju da je kršćanska vjera najuzvišenija i najstarija duhovna vlast koja
je upravljala narodima i zato, kako nam iskustvo pokazuje, ta sveučilišta
rađaju intelektualnom anarhijom (tučnjave na sveučilištima itd.) te pre-
staju biti središtima duševnoga života.
3. Država ima pravo zabraniti naučavanje stvari koje se protive vjeri i
ćudoređu. Država je, naime, od Boga dobila misiju da se brine za vreme-
nito, javno blagostanje građana i raspolaže prema tome i sredstvima kojim
će se ono postići, tj. može zabraniti sveučilišnim profesorima da naučavaju
stvari koje potkopavaju obitelj, autoritet, svetost ugovora te vjeru koja je
najčvršća osnovica svih ćudorednih čina.
Želja je svete Crkve da se osnivaju katolička sveučilišta. Kanon 1379
§ 2. glasi: »Nadalje, ako javna znanstvena sveučilišta ne prožima katolički
nauk i katolički duh, poželjno je da se u narodu ili kraju osnuje katoličko
sveučilište.« (Vidi još: Leon XIII. Enc. Militautes Ecclesiae od 1. VIII.
1897.; B. Pr. V. str. 201.)

Devet temeljnih načela

1. Roditelji imaju prema katoličkome nauku prvu dužnost i pravo
brinuti se za odgoj djece i imaju po tome pravo osnivati i nadzirati škole,
poglavito niže.
Od čega se razlikuje obiteljsko društvo (obitelj) od jednoga knji-
ževnog, sportskog društva? Ljudi sklapaju brak da u prvom redu rađaju
i odgajaju djecu, a zatim da se međusobno potpomažu. Po rađanju djece
obiteljsko se društvo razlikuje od drugih društava. To je Bog naredio kada
je rekao: »Plodite se i množite« (Post 1,28). No dijete, kada iziđe iz krila
materinog, još nije potpun čovjek. Da se razvija njegov um, njegova volja,

226
njegovo srce, treba, kako veli sv. Toma, jedno d u š e v n o k r i l o koje
mora dovršiti djelo koje se započelo u materinjem krilu. Prema tome dje-
ca su vlasništvo roditelja, a ne države. Roditelji imaju naravno pravo odga-
jati djecu kako se njima prohtije, a ne kako to država naloži, a djeca opet
imaju naravno pravo biti najbolje odgojena, tj. u obitelji (vidi: Tiberghièn,
L’ Encyclique Arcanum, Duvivier, 1920., str. 47–48). Zato roditelji, a ne
država, imaju pravo za svoju djecu izabirati i podizati škole u kojima će se
nadopunjavati obiteljski odgoj. Roditelji imaju dakle prije države pravo na
osnovne škole jer se u njima odgajaju njihova djeca. Što se tiče sveučilišta,
roditelji imaju naravno pravo zahtijevati da sveučilišta ne potkapaju te-
melje vjere i ćudoređa njihove djece. (Na sveučilištima nije odgoj glavno,
kao u nižoj i srednjoj školi, već više znanstvena naobrazba i stoga roditelji
na sveučilišta nemaju tako velika prava, kao na osnovne i srednje škole.)
Francuski biskupi kažu u svojoj okružnici od 14. IX. 1909.:
»Obitelj je društvo koje je Bog ustanovio i koje čovjek ne može ra-
zrušiti... Vama, očevi i majke, djeca pripadaju jer su ona kost vaših kostiju
i meso vašega mesa i upravo vi, nakon što ste im dali tjelesni život, imate
neponištivo pravo upućivati ih u duševni život. U vršenju odgoja država vam
može pomagati i nadomjestiti vas, ali vas ne može istisnuti. Pravo koje imate
da pribavite svojoj djeci odgoj koji odgovara zahtjevima vašega vjerovanja ne
priznaje vam samo n a r a v n i z a k o n , kako ga izražava zdrav razum,
već i b o ž a n s k i z a k o n , kako nam ga objavljuje Sveto pismo.«
»Očevi i majke, vi prije svega imate pravo i dužnost o d a b r a t i z a
s v o j u d j e c u š k o l u u kojoj će moći biti odgojena kako to zahtijeva
vaše vjerovanje. – Zatim, imate p r a v o i d u ž n o s t n a d z i r a t i
š k o l u i odmah i z v a d i t i iz nje svoju djecu kada saznate da je za
njih bliža prigoda ćudoredne pokvarenosti i po tome vječnoga prokletstva«
(Choupin, str. 334).
2. S v e š k o l e u p o g l e d u v j e r s k o g a o d g o j a p o t -
p a d a j u p o d C r k v u . – Crkva je od Boga dobila pravo sve krštene
ljude voditi vrhunaravnomu cilju. Prema tome joj pripada vjerska obuka kr-
šćana. Slijedi da joj potpadaju i sve škole u kojoj se nalaze kršćani i mora joj
se podrediti sva vjerska obuka (kanon 1381 § 1). – Slijedi nadalje: a) jedino
Crkva može stanovitim ljudima podijeliti pravo da daju vjersku obuku, a
nitko ne može protiv volje Crkve podučavati vjeronauk. Isto tako, jedino
Crkva ima pravo određivati metodu obuke, vjerske udžbenike itd. (kanon
1381 § 3); b) Štoviše i obuka svjetovnih predmeta neizravno potpada pod
kontrolu Crkve jer Crkva mora zahtijevati da se iz knjiga ili obuke odstrani
sve ono što bi moglo nanositi štetu vjeri (kanon 1381, § 2); c) Crkva nema
samo pravo (koje uostalom ima svaki čovjek) već također pozitivno božan-
sko pravo osnivati škole, u kojima se naučavaju svjetovni predmeti, da se

227
uzmogne davati svjetovna obuka bez štete za vjeru i ćudoređe. Crkva se u
tim prilikama rado prilagođava državnim zahtjevima u pogledu higijene ili
načinu gradnje škola, ali ona to ne mora jer je Crkva posve neovisno, isto kao
i država, posve savršeno društvo. Budući da se Crkva mora brinuti za vjerski
odgoj, ona ima pravo prisiliti roditelje da šalju djecu u škole u kojima će ona
dobiti vjersku obuku. I u toj joj stvari država protiv nehajnih roditelja mora
staviti na raspolaganje svoju silu (brachium saeculare – svjetovnu ruku); d)
Crkva također može zabraniti pohađanje škola koje su štetne za vjeru, a
nitko – pa ni država – nema pravo siliti djecu da pohađaju takve škole. Inače
se nanosi velika nepravda Crkvi, roditeljima i djeci jer svatko ima pravo
izbjegavati škole koje se moraju osuditi prema sudu Crkve (školski štrajk u
Elzasu, Bugojnu, Jakuševcu)...
3. D r ž a v a i m a p r a v o o s n i v a t i š k o l e i o d s v i h
nedržavnih škola ima pravo tražiti ono što za-
h t i j e v a o p ć e d o b r o . a) Bog je državi odredio svrhu da se brine za
javno (zemaljsko) blagostanje građana. A to javno blagostanje često zahtijeva
osnutak škola. Država, dakle, može osnivati škole gdje nema dosta crkvenih,
općinskih, privatnih škola; b) Isto, država može tražiti od svih škola da se na
njima ništa ne naučava protiv vjere jer to svojim lošim posljedicama potko-
pava opće blagostanje građana. Isto država ne smije dati apsolutnu slobodu
naučavanja (tj. naučavanja laži i nećudoređa) i treba nastojati da škole nisu
štetne po zdravlje; c) Isto tako država može zahtijevati da se djeca podučavaju
u onim najprimitivnijim stvarima bez kojih ne bi mogli kasnije sudjelovati u
javnom dobru ili bi radi neznanja smetali općem blagostanju građana; d) Od
budućih državnih činovnika država naravno može tražiti stanovite svjedodžbe.
4. D r ž a v a k o j a t v r d i d a o n a j e d i n a i m a p r a -
vo podizati škole i da svojom vlašću može svim
nedržavnim školama izravno ravnati, ta država
krnji prava roditelja, krnji naravno pravo svakoga pojedinog privatnika
da obučava i nanosi silnu štetu.
a) Već smo prije vidjeli da roditelji imaju prije države pravo odgajati
neposredno svoju djecu. Jer u povijesti, prije negoli je bila država, bili su ro-
ditelji i oni su se morali prije države brinuti za djecu. A tek kasnije su došle
države sa zadaćom da štite prava roditelja i priteknu im u pomoć, a ne da
ih krnje. Prema tome, pravo na odgoj djece imaju roditelji, a ne država. To
n a č e l o v a l j a s v u d a j a v n o i j a s n o i s t i c a t i . Jer ako
bi netko dao državi apsolutnu vlast na odgoj djece, onda bi država imala i
pravo raspolagati privatnim vlasništvom obitelji. To je ludost. A osim toga bi
se krnjila i prava djece jer ona imaju naravno pravo da ih roditelji odgajaju.
b) Osim toga, svaki pojedini čovjek ima naravno pravo naučavati isti-
nu i dobro. Država mu ga ne može oduzeti kao ni roditeljima. Opće dobro

228
– cilj države – može katkada tražiti da se ograniči ovo naravno pravo po-
jedinaca da osnivaju škole, ali se nikako ne može dozvoliti da država sama
sebi prisvoji apsolutno pravo osnivanja škola. Država, naime, nema pravo
spriječiti privatnike da rade za opće dobro, već je ona zato tu da nadopu-
njuje i potpomaže privatne inicijative.
Državni školski monopol se protivi također trostrukom crkvenom
pravu jer prema pozitivnom božanskom pravu Crkva može otvarati škole;
isto joj daje i naravno pravo kao svakom društvu, a i povijesno pravo, jer je
ona od starine osnivala i vodila škole i te joj škole – to privatno vlasništvo
u koje je utrošila trud i novac – ne smije nitko oduzeti.
c) Napokon je državni školski monopol štetan po samu državu. – (1)
Jer si država nameće odveć velike troškove kada bi htjela voditi sve škole,
dok bi mnoge nedržavne škole bile za nju velika ušteda. – (2) Taj državni
monopol nanosi štetu znanosti jer sprječava slobodni razvoj znanosti i na-
tjecanje među zavodima. Država unosi odveć veliku jednakost u škole, a
prilike mjesta i razne potrebe katkada, naprotiv, traže što veću raznolikost.
A osim toga – što se često događa – državnici pomoću škola hoće širiti
svoja politička mišljenja.
Crkva može prisiliti djecu da poradi vjerske obuke polaze školu i ona
državi može povjeriti pravo da ona to provede. No ovo se upotrebljavanje
sile mora kretati u stalnim granicama.
5. U n i ž i m ( p u č k i m i s r e d n j i m ) š k o l a m a v j e r -
ska obuka i vjerski odgoj je najpotrebnija stvar.
– Nije dosta da djeca nauče vjerske istine, već se u tim školama moraju
priučiti da svoj život urede prema tim vjerskim istinama i zapovijedima:
a) Razlog je tomu što je: – (1) Vjerovanje najveća i najopćenitija duž-
nost čovjeka jer čovjek kao stvoreno biće mora sve svoje čine upraviti pre-
ma konačnoj svrsi – Bogu. – (2) Što moralna poduka i moralni odgoj nisu
mogući bez poznavanja vjerskih istina, molitve i dr. Moral se ne da dijeliti
od religije, a poglavito ne u mladenačkoj dobi. – (3) Budući da se u nižim
školama djeca moraju uputiti u najvažnije stvari koje su im potrebne za
budući život, trebaju upoznati ono što je najvažnija i najopćenitija čovječja
dužnost: moraju se od mladosti uputiti u vjerske istine i zapovijedi i kako
će po njima živjeti. – A osim toga, u školi djeca moraju dobiti moralni
odgoj. Moraju se priučiti na poslušnost, radinost, savjesnost, suzbijanje
svojih grješnih poriva. I ovaj je moralni odgoj kod omladine mnogo važniji
od obuke svjetovnih predmeta. A osim toga, ta obuka svjetovnih predme-
ta ne može nadomjestiti moralni odgoj; ne može nadomjestiti poticanje na
krepost i kažnjavanje, a bez toga bi se omladina posve pokvarila. Slijedi:
vjerski odgoj i vjerska obuka najvažnije su stvari u nižim školama.

229
 b) Svatko priznaje da se u školama ne smije vjeri i ćudoređu nanositi
šteta. No takva se šteta nanosi ako u školama nema vjerske obuke i odgoja.
– (1) Jer ako se kod moralnoga odgoja djece ništa ne spomene o dužnosti-
ma prema Bogu i o vjeri, ako se kod cijele obuke vjera jednostavno prešuti,
radoznala djeca dolaze do uvjerenja da vjera uopće nema nikakva značenja
niti važnosti za čovjeka. – (2) Ako se kod moralne obuke ne kaže da ljudi
moraju moralno živjeti jer to traži zakon Božji, da će Bog svako djelo na-
graditi ili kazniti, da nam Bog pomaže, već ako se kaže da treba ćudoredno
živjeti jer to traži pristojnost, ljudski obziri, životna sreća, jednom riječju
prolazni motivi, onda se dječjemu moralu potkopavaju glavni temelji. (Vidi
izvanredno lijepu encikliku Pija X. Acerbo nimis koja govori o zamašitom
značenju kršćanske obuke od 15. IV. 1905.: B. Pr. II., str. 67.)
6. Z a b a c i t i t r e b a t a k o z v a n e l a i č k e š k o l e . – La-
ičke (neutralne) škole su sve one koje se kod obuke svjetovnih predmeta
i kod moralnoga odgoja ne obaziru na nikakvu (barem pozitivnu) vjeru i
pripuštaju učitelje i đake raznih ili nikakvih vjeroispovijesti.
a) Već smo vidjeli da su u nižim školama vjerska obuka i odgoj po-
trebni.
b) Iz načina obuke u laičkim školama izviru razna zla. – (1) Indiferen-
tni ili protuvjerski učitelji svojim primjerom i svojim riječima truju djecu.
Istu štetu nanose knjige. – (2) Praksa je pokazala da druženje s đacima
razne ili nikakve vjere širi među njima opasnu herezu, to jest strašnu kugu
vjerskoga indiferentizma, a djeluje i loše na nećudoređe. – (3) Najgore
je – a to se često događa – da se mjesto vjeronauka počinje s takozvanom
»moralnom i državljanskom podukom«. (I kod nas se pokušalo time!) To
je moralka neovisna od vjere koja je bez podloge i lebdi u zraku. Ovomu
je slično kada se uvodi nekakva tzv. filozofska vjera, koja kao da je nekakva
vjera koja je zajednička svim konfesijama, a sazdana je iz raznih filozofskih
sustava. Budući da školski odgoj mora biti u skladu s obiteljskim odgojem
koji mora biti kršćanski, to u dječjim dušama dolazi do prave anarhije jer
ono što čuju od roditelja ne mogu dovesti u sklad s onim što nauče u školi.
Manje je zlo posve šutjeti o vjeri, nego ova poduka tzv. vjerske filozofije.
– (4) Loše su socijalne posljedice laičkih škola: porast kriminaliteta, pro-
padanje obitelji, malo djece itd.
Evo što je francuski episkopat rekao u već spomenutome listu o laič-
kim (neutralnim) školama:
»Načelo je vjerske neutralnosti (neodređenosti) jedno načelo koje
je samo u sebi lažno i sudbonosno u svojim posljedicama. Što li je, zaista,
ova neutralnost, negoli sustavno isključenje svake vjerske obuke koju su
narodi smatrali kao potrebitu podlogu za odgoj. – U s v a k o d o b a i
za sve zemlje pape su raskrinkali i osudili ne-

230
u t r a l n u š k o l u . Neutralnu školu je osudila Crkva i lako je opravdati
osudu koju neki duhovi nazivaju netrpeljivošću. Zar nije dozvoljeno vidjeti
u ukinuću svake vjerske obuke u školi jedan od najvažnijih uzroka velikoga
zla od kojega trpi Francuska i koje istodobno potkapa obitelj, ćudoređe
i domovinu? – Očevi i majke obitelji, v a š a j e s t r o g a d u ž n o s t
d a š a l j e t e s v o j u d j e c u u k r š ć a n s k u š k o l u svagdje
gdje ona postoji, osim ako bi u protivnom slučaju za njih ili za vas uslijedila
velika šteta. – C r k v a z a b r a n j u j e p o h a đ a n j e n e u t r a l n e
š k o l e radi velikih opasnosti koje u njoj susreće vjera i krepost. To je jedno
bitno pravilo koje se ne smije nikada zaboraviti...« (Choupin, str. 335).
7. Z a b a c i t i t r e b a t a k o z v a n e s i m u l t a n e , t o
j e s t m j e š o v i t e š k o l e . – To je tip državnih škola koje prevlada-
vaju u našoj domovini. U njih se primaju đaci i učitelji bez obzira na vjero-
ispovijest. Obuka vjeronauka je obvezatna za đake raznih vjeroispovijesti,
ali se predaje posve neovisno od ostale obuke i ostaloga odgoja.
a) Vjeronauk se ne smije predavati poput geometrije ili drugih pred-
meta, kako se to zbiva u simultanim školama. Obuka vjeronauka ne smije
se odijeliti od vjerskoga odgoja i taj mora prožeti cijeli đački život. – Isku-
stvo, naime, pokazuje da se ne da odgajati na takozvano međuvjerskoj
kršćanskoj bazi. Interkonfesionalizam – ono što je zajedničko kršćanskim
religijama – odviše je apstraktan, a da bi mogao djelotvorno utjecati na
dječje duše. A djeca onda u Crkvi ili obitelji čuju još druge stvari koje
iznose kriva načela drugih nekatoličkih religija i na taj se način u njihovoj
duši stvara zbrka koja uništava i slabi svaku religiju. – b) Te škole rađaju,
osim toga, iste loše posljedice kao i laičke škole: truju dječje duše, šire
kugu indiferentizma i nećudoređe, razaraju društvene temelje (porast kri-
minaliteta, depopulacija itd.).
8. K a t o l i c i s e m o g u , a č e s t o i m o r a j u o p i r a t i
n e p r a v e d n i m z a h t j e v i m a d r ž a v e . To s e p r a v i l o
odnosi i na školstvo.
Ako država naredi roditeljima da šalju svoju djecu u škole u kojima
će nastradati dječja vjera i njihovo ćudoređe, oni se m o r a j u oprijeti toj
državnoj odredbi. Kako to? Zar katolici nisu dužni slušati zakone?
Državnom zakonu se m o r a m o pokoravati kada je pravedan i po-
šten. Tko bi mu se opirao, griješio bi ne samo protiv ljudi, već protiv Boga
jer je Božja volja da postoji državna vlast koja se brine za vremenito opće
blagostanje građana. No, zakonu se moramo opirati kada on krnji jedno
pravo, kada vrijeđa savjest, kada dolazi u opreku s Božjim, naravnim ili
crkvenim zakonom. Zakon koji je loš, nepravedan, ne zaslužuje ime za-
kona. Bog je naime vlastodršcima dao vlast da se njome služe na k o r i s t
g r a đ a n a . Ako oni zlorabe svoju vlast, oni prekoračuju granice koje im

231
je postavila Providnost i zato se u tom slučaju treba »više pokoravati Bogu
negoli ljudima« (Dj 5,29). Katolici nisu nikakvi buntovnici: kada oni vla-
stodršcima govore da postoji iznad njih jedna Pravednost i jedna Vlast, oni
nimalo ne ugrožavaju društveni poredak. Tirani neka strepe, ali sloboda i
dostojanstvo čovjeka bit će spašeni. – Naloži li država roditeljima da šalju
svoju djecu u protukatoličke, laičke (neutralne), simultane (mješovite) ili
druge škole u kojima prijeti opasnost djeci, roditelji imaju pravo tomu se
oprijeti jer takav zakon krnji naravna, od Boga dana, roditeljska prava te
naravno i božansko pravo svete Crkve. (Vidi: Choupin, str. 336.) Zabrani
li država đacima stupanje u vjerska društva (Marijine kongregacije, tre-
će redove), društva Katoličke akcije (Mladi junaci, omladinska, orlovska,
djevojačka društva), to država vrijeđa barem ovih šest prava: a) božansko
pravo Crkve da naučava; b) naravno pravo Crkve koje ima kao svako drugo
ljudsko društvo; c) pozitivne crkvene zakone; d) naravno pravo roditelja
da povjere dobar odgoj svoje djece komu hoće; e) naravno pravo đaka koji
imaju slobodu u organizaciji se usavršavati, a u većini slučajeva se takva
zabrana i ogrješuje o Ustav same države (o pozitivni ljudski zakon) koji
daje slobodu vjeroispovijesti. – Katolik nije po savjesti dužan pokoriti se
takvoj nepravednoj odredbi. Da izbjegne većemu zlu, može se za neko vri-
jeme formalno pokoriti takvoj odredbi, ali se svojih prava ne smije nikada
odreći, već kod prve prilike mora odrješito zahtijevati da ih država prizna.
9. K a t o l i c i m o g u o d o b r i t i s a m o k o n f e s i o n a l n e
( k a t o l i č k e ) š k o l e . – Iz gornjih osam točaka proizlazi da katolici
mogu odobriti samo čisto katoličke škole jer jedino ove mogu u skladu s
obitelji, koja ima prvo i naravno pravo na odgoj vlastite djece, dati čovjeku
što mu je najkorisnije za ovaj i vječni život – vjerski i ćudoredni odgoj.
Katolici moraju biti svjesni da je stanje u kojemu se sada nalazimo, to
jest sustav mješovitih (simultanih) škola, jedno v e l i k o z l o . Trebamo
čisto katoličke, konfesionalne škole, od osnovnih i srednjih pa do sveučili-
šta. No, dok to ne postignemo, treba izabrati m a n j e z l o , priznati su-
stav koji sada vlada i iz s v i h s i l a b r a n i t i o b v e z a t n u o b u k u
v j e r o n a u k a . A sada već treba pomišljati na to da se posvuda osnivaju
konfesionalne škole koje će i m a t i o d d r ž a v e i s t u p o t p o r u
k a o i d r ž a v n e š k o l e . To je zahtjev p r a v e d n o s t i , a nikakav
privilegij koji tražimo. Pravo na odgoj imaju roditelji. Budući da oni plaća-
ju poreze, to se svota iz proračuna, koja je određena za školstvo, ima dati
onakvim školama kakve roditelji zahtijevaju. A roditelji traže katoličke
škole. Država nema nikakav monopol na školu, već je zato tu da potpo-
maže pojedince i obitelji da se mogu što slobodnije razvijati. – A i kanon
1379. traži od biskupa da osnivaju katoličke škole: »Ako nema katoličkih
osnovnih i srednjih škola prema pravilu kanona 1373. § 1 (tj. pučkih škola

232
u kojima se predaje vjeronauk, srednjih i viših u kojima se daje viša vjerska
izobrazba), valja se brinuti, i to je poglavita dužnost ordinarija, da se osnu-
ju. A crkveni zakonik malo dalje (§ 3) određuje: »Vjernici neka ne zapuste
svim silama priteći u pomoć kod osnivanja i uzdržavanja katoličkih škola.«
Za tim moramo težiti mi katolici; poželjno bi bilo da se uz svaku župnu
crkvu, kako je to u Francuskoj, a i drugdje, podigne i jedna konfesionalna
škola. Ona mora dobiti državne potpore kao i sve državne škole. A hoće li
vlasti nato pristati!? One, kažete, ne će nam dati ni tu slobodu da osnivamo
te škole bez njihove potpore. Zato se nameće druga dužnost da k a o k a -
t o l i c i dođemo do utjecaja na državni život, a to se danas – u demokratsko-
me razdoblju – postiže pomoću političkih stranaka na katoličkim osnovama.
Znamo da je današnji školski sustav – sustav mješovitih škola, u kojima su đaci
i učitelji raznih vjera, loš, i moramo biti uvijek s p r e m n i o d a z v a t i
s e p o z i v u n a š i h b i s k u p a kada nam dadu upute u pitanju škol-
stva. P r o b l e m v j e r s k i h š k o l a j e j e d a n o d n a j v a ž n i -
jih problema za opstanak katolicizma i katolič-
k e k u l t u r e u h r v a t s k o m n a r o d u. Molimo se, proučavajmo
katolička načela, radimo neumorno! Hvalimo Gospoda što već ima u našim
zemljama lijep broj katoličkih konfesionalnih škola koje vode razni crkveni
redovi i kongregacije (franjevačke i isusovačke gimnazije, ženske preparan-
dije milosrdnica sv. Vinka, Kćeri Božje ljubavi i sav niz osnovnih škola). U
n j i m a s e k u j e b u d u ć n o s t n a š e g a n a r o d a ; molimo se
za njih, branimo ih odlučno i potpomažimo ih izdašnim sredstvima.2

Drugi dio
DOKUMENTI SVETE STOLICE O ŠKOLSTVU
Neka katolici ne pohađaju
nekatoličke, neutralne, mješovite
š k o l e . Jedino mjesni ordinarijat ima pravo
odrediti prema uputama Svete Stolice u kojim se
stvarnim prilikama i nakon kojih upotrijebljenih
mjera opreznosti poduzetih da se izbjegne opasnosti
kvarenja, može t o l e r i r a t i pohađanje takvih
škola. – Kanon 1374.

Nakon ovoga potrebnog uvoda započinjemo s izvatcima iz spisa Svete

Stolice koji se odnose na školstvo. Kada ovako kroz više brojeva pratimo
2 Ovdje završava prvi dio članka. Nastavak članka koji slijedi objavljen je u istom časopisu Za vjeru i
dom, u dvobroju 6–7., 1925. g., str. 174–187.

233
sve ove upute i sav taj nauk, koji se kao iz kakva bistrog vrela Vječnoga
grada razlijeva u sve krajeve svijeta, dolazimo do spoznaje da papinstvo
nije samo za katolike temelj njihove vjere, već svim narodima donosi ne-
izmjernu korist.
Papa Pio IX. mnogo je pisao i govorio o školstvu. Evo značajnog lista
što ga je poslao jednome njemačkom biskupu koji je od presizanja državne
vlasti odlučno branio prava roditelja i Crkve (Pio IX., Breve Quum non
sine, nadbiskupu u Freiburgu u Breisgau od 14. VII. 1864.: V. Choupin,
Valeur des Déceisions... str. 328–333). Nakon toga dokumenta dolaze
izvatci iz enciklika pape Leona XIII. i Pija X. koje smo poredali uglavnom
prema onih devet temeljnih načela o kojima smo govorili u Uvodu.

IZ PISMA PAPE PIJA IX. NADBISKUPU FREIBURGA

OD 14. VII. 1864. O ŠKOLSTVU

Breve »Quum non sine«

Br. 1. Biskupi se moraju energično opirati vlastodršcima koji im hoće
oduzeti pravo školskoga nadzora.
»S više smo strana saznali s velikim bolom da se u Velikoj vojvodini
Badenu spremaju mjere koje se odnose na novu upravu osnovnih škola i
koje u veliku opasnost na razne načine dovode kršćanski odgoj i obuku
kršćanske omladine jer je sve više i više uklanjaju ispod blagotvorne dis-
cipline i budnosti Katoličke Crkve. I vaš nas je vatreni žar za spas duša,
vaša iskušana ustrajnost u obrani s l o b o d e i p r a v a Crkve uvjerila
da ćete suprotstaviti e n e r g i č n i o t p o r svemu onomu što bi moglo
prouzročiti dušama i n a j m a n j u š t e t u i što bi na bilo koji način
skučilo s l o b o d u vaše biskupske službe.«
Br. 2. Ateistička država hoće zarobiti školu.
»Zaista, svi znaju da žalobno i sažaljenja vrijedno stanje do kojega da-
našnje društvo sve više i više dolazi ima svoj uzrok u kobnim makinacijama
koje se upotrebljavaju sa svih strana, da se iz dana u dan i z o d g o j i -
l i š t a i štoviše i iz krila samih obitelji u d a l j i v j e r a K r i s t o v a ,
njegov nauk o spasu i da se djelatnosti Crkve tamo stavljaju takve zapreke
te postaje nemoguća. Ove štetne makinacije nužna su posljedica svih onih
prezira vrijednih načela koje s velikom boli gledamo kako se posvuda šire
u ovo nesretno vrijeme i kako drsko podižu glave n a š t e t u k r š ć a n -
s k o g i g r a đ a n s k o g d r u š t v a . Kada se bezobrazno n i j e č u
o b j a v l j e n e i s t i n e ili kada se tvrdi da ih valja podrediti ispitivanju
ljudskoga uma, tada iščezava p o d r e đ i v a n j e n a r a v n i h s t v a r i
v r h u n a r a v n o m u r e d u , ljudi su udaljeni od svoga vječnog cilja;

234
njihove se misli i njihovi čini svode u granice materijalnih i prolaznih stva-
ri. I j e r j e C r k v a u s t a n o v l j e n a o d s v o g B o ž a n s k o g
Osnivatelja kao stup i temelj istine da naučava
s v i m l j u d i m a b o ž a n s k u v j e r u i da neoskvrnjeno čuva sve
što joj je bilo povjereno, da vlada društvom i činima ljudi, uvodeći kod
njih ćudoredne običaje i ispravnost života prema pravilu objavljene nau-
ke, to poticatelji i promicatelji loših nauka iz petnih žila nastoje l i š i t i
crkvenu vlast autoriteta koju ima nad ljudskim
d r u š t v o m . Ništa ne propuštaju da iz dana u dan ne skuče sve više i
više u najuže granice ili p o s v e i s k l j u č e i z s o c i j a l n i h u s t a
n o v a s v a k u c r k v e n u v l a s t i blagotvornu djelatnost koju je
Crkva poradi svoje božanske ustanove uvijek vršila i mora vršiti na ove
ustanove; napokon, ti ljudi svim sredstvima nastoje podrediti ljudska
društva apsolutnoj vlasti građanskog ili političkog autoriteta i to posve
prema hirovima onih koji vladaju i promjenljivom javnom mišljenju (do-
tičnoga) vijeka.«
Br. 3. Države, koje Crkvi oduzimaju utjecaj na odgoj i obuku omla-
dine, srljaju u propast.
»Ne smijemo se čuditi ako se ova kobna djelatnost poglavito vrši na
javni odgoj djece, no stoji izvan svake sumnje da ono društvo u kojemu
se javni i privatni odgoj omladine vrši izvan dohvata mudre crkvene vlasti
i njena blagotvornog rada, i š č e k u j u n a j v e ć e n e s r e ć e jer taj
(dvostruki odgoj) ima veliki utjecaj na blagostanje vjerskoga, kao i gra-
đanskoga društva. Zaista, na taj način društvo pomalo gubi onaj pravi kr-
šćanski duh koji je jedini kadar da sačuva na trajan način temelje poretka i
javnoga mira, da postigne i sredi istiniti i korisni napredak civilizacije i da
pruži ljudima pomoć koju trebaju, da nakon boravka u ovomu smrtnom
životu dostignu svoj konačni cilj, to jest da zadobiju vječno spasenje.«
Br. 4. Obuka koja nije u skladu s objavljenim istinama stvara razvra-
tan i ohol naraštaj koji upropaštava državu.
»Obuka koja se ne bavi samo znanošću naravnih stvari i ciljevima ze-
maljskoga društva, već koja se, štoviše, udaljava od Boga, objavljenih istina,
pada neizbježno pod jaram duha zablude i laži.
Odgoj koji hoće bez pomoći kršćanskih moralnih načela i zakona oblikova-
ti duhove i srca omladine, što su od prirode tako nježna i daju se navrnuti
na zlo, taj odgoj mora posve nužno stvoriti jedan n a r a š t a j k o j i n e
ć e s t a v l j a t i z a p r e k e s v o j i m l o š i m s t r a s t i m a i oho-
losti razuma. Ta k o o d g o j e n i n a r a š t a j i m o g u p r o u z r o č i t i
o b i t e l j i m a i d r ž a v a m a n a j v e ć e n e s r e ć e .«

235
 Br. 5. U osnovnim školama mora obuka vjere i katolički odgoj za-
uzimati prvo i najvažnije mjesto u odnosu prema obuci ostalih svjetskih
predmeta.
»Ali ako je ovaj gadan način obuke odijeljen od katoličke vjere i cr-
kvene vlasti, on postaje v r e l o n e s r e ć a z a p o j e d i n c e i z a
d r u š t v o već onda kada se radi o obuci književnosti (gimnazije) i zna-
nosti (realke), kao i o odgoju koji crpe viši slojevi društva u javnim škola-
ma. Tko ne vidi da će ista metoda prouzročiti još kobnije posljedice ako
se primijeni na o s n o v n e š k o l e ? I naglasiti valja da poglavito u ovim
školama treba djecu iz svih slojeva naroda brižljivo poučiti od najranije
dobi o tajnama i zapovijedima naše svete vjere i tu ih treba marljivo upu-
ćivati u pobožnost, u neporočnost ćudoređa, u vjeru, u poštenje života.
U ovim školama vjerska nauka mora zapremati
prvo mjesto u svemu onome što se odnosi na
odgoj i nastavu i ona na takav način mora sve
nadvisiti tako da se ostale struke, u koje se
upućuje omladina, u njima smatraju kao u neku
r u k u s p o r e d n i m p r e d m e t i m a .«
Br. 6. Osnovne škole utemeljene su poglavito radi vjerskog i ćudored-
nog odgoja.
»Omladina je tako izložena najvećim pogibeljima ako odgoj nije u
tijesnoj vezi s vjerskim naukom. O s n o v n e š k o l e s u p o g l a v i -
to zato utemeljene da se narodu dade vjerska
obuka, da ga se uputi u pobožnost i u pravu kr-
šćansku moralnu disciplinu i stoga si je Crkva
u v i j e k p r i s v a j a l a p r a v o da bdije nad ovim ustanovama s više
brige negoli nad drugima i da im iskaže najveću brižljivost.«
Br. 7. Crkva zabranjuje katoličkoj djeci polazak škola koje nisu pod
njezinim utjecajem i gdje bi dječja vjera mogla i najmanje nastradati.
»Namjere da se osnovne škole istrgnu ispod vlasti Crkve i pokušaji
koji su bili učinjeni da se to provede nadahnjuje duh neprijateljstva koji
je usmjeren protiv nje i želja da se u narodima ugasi božansko svjetlo naše
presvete vjere. C r k v a , koja je s tolikom brigom osnovala te škole i uzdr-
žavala ih s tolikim marom, n j i h s m a t r a n a j b o l j i m d i j e l o m
s v o j e g a a u t o r i t e t a i c r k v e n e v l a s t i i svaka mjera koja bi
prouzročila odjeljenje ovih škola od Crkve prouzrokuje njoj, kao i samim
tim školama, najveću štetu. Ljudi koji tvrde da bi se Crkva morala odreći
ili napustiti svoju vlast ravnanja i svoju blagotvornu djelatnost nad osnov-
nim školama, od nje uistinu traže da p r e k r š i z a p o v i j e d i s v o g a
B o ž a n s k o g O s n i v a t e l j a i odustane od izvršavanja dužnosti koja
joj je bila o d o z g o d a n a da bdije nad spasom svih ljudi. Na svim onim

236
mjestima i u svim onim zemljama gdje bi se snovala, a poglavito gdje bi se
izvodila ta kobna namjera da se š k o l e i s t r g n u i s p o d v l a s t i
C r k v e i gdje bi radi toga omladina jadno bila izložena da izgubi vjeru, tu
posve sigurno Crkva ne bi imala samo s t r o g u d u ž n o s t svim silama
uznastojati i upotrijebiti sva sredstva da p r i b a v i o v o j o m l a d i n i
k r š ć a n s k u o b u k u i o d g o j što su joj potrebni, već da upozori
sve vjernike i izjavi im da je po s a v j e s t i z a b r a n j e n o p o h a -
đati takve škole ustanovljene protiv Katoličke
C r k v e .«
Br. 8. Pohvala biskupa, svećenika i vjernika koji u pitanjima školstva
neustrašivo brane prava Crkve i katoličkoga naroda.
»Od sveg srca ti čestitamo, časni brate, što si se čvrsto držao nauka
Katoličke Crkve s obzirom na nastavu i odgoj djece i radi mudrosti i ener-
gije s kojom si vojevao u svome spisu koji se toga tiče, protiv svih izrečenih
mišljenja i projektiranih mjera u Velikoj vojvodini Badenskoj s obzirom na
reformu pučkih škola. Te bi mjere prouzročile najveću štetu kršćanskome
odgoju i posve bi uništile časna prava Crkve u s t v a r i k o j a j e t a k o
v a ž n a . Uvjereni smo da ne ćete ništa zanemariti da n e u s t r a š i v o
b r a n i t e p r a v a C r k v e i da s najvećom brigom udaljite iz obuke
i odgoja omladine ono što bi i n a j m a n j e m o g l o o z l i j e d i t i
č v r s t o ć u n j i h o v e v j e r e , uzdrmati je, oskvrnuti čistoću njihove
vjerske svijesti ili zaprljati poštenje njihova ćudoređa, ono p o š t e n j e
koje jedino naša presveta vjera može stvoriti,
s a č u v a t i i u n a p r i j e d i t i . Za nas je to velika utjeha kada gleda-
mo svećenstvo vaše biskupije, kako je vjerno svome zvanju i svojoj dužno-
sti i kako zajedno s vama ulaže sav svoj mar d a b r a n i p r a v a C r -
k v e i v a š e g k a t o l i č k o g p u k a . Nimalo manje se ne radujemo
što znamo da je ovaj vjerni puk prožet najboljim osjećajima s obzirom na
katolički odgoj svoje djece i nije mu ni do čega više stalo, nego gledati gdje
se ona odgajaju u školama kojima ravna Katolička Crkva« (Pio IX., Breve
Quum non sine, nadbiskupu u Freiburgu u Breisgau od 14. VII. 1864.: V.
Choupin, Valeur des Déceisions... str. 328–333).

237
 IZ DOKUMENATA I ENCIKLIKA
PAPE PIJA IX., LEONA XIII. I PIJA X.3
1. Načelo
Br. 9. Budući da Bog i priroda roditeljima daju pravo na odgoj djece,
roditelji su dužni braniti svoja prava na školstvo od presizanja države.4
»Treba također da poglavito obodrimo očeve obitelji da prema ovim
zapovijedima nastoje urediti obiteljski život i prvi odgoj svoje djece. Obi-
telj je kolijevka države (Initia rei publicae familia complectitur) i v e l i -
kim se dijelom među zidovima kućnoga ognjišta
k u j e s u d b i n a d r ž a v a . Stoga se oni koji se hoće obračunati s
kršćanskim ustanovama naprežu svim silama da podgrizu samo korijenje
obitelji i da je zarana otruju u njezinim najnježnijim ograncima. Od ovoga
zločina ne odvraća ih ni misao da se takav pothvat ne može izvesti, a d a
se roditeljima ne nanese najveća uvreda jer nji-
ma pripada, prema naravnomu pravu, odgojiti
o n e k o j i m a s u d a l i ž i v o t i još k tomu dužnost prilagoditi od-
goj i obuku svoje djece cilju poradi kojega im je Bog dao da mogu prenijeti
dar života.
Veoma je velika dužnost roditelja da upotrijebe sve svoje brige i da
ne zanemare ni jedno nastojanje da e n e r g i č n o o d b i j u sva nepra-
vedna nastojanja koja im hoće nametnuti u tome predmetu i da nastoje
p o t p u n o s a č u v a t i v l a s t u o d g o j u s v o j e d j e c e . Oni,
uostalom, odgoj moraju prožeti načelima kršćanskoga ćudoređa i b e z u -
vjetno se oprijeti tome da njihova djeca poha-
đaju takve škole u kojima su izložena opasnosti
d a p i j u k o b n i o t r o v b e z b o š t v a . Kada se radi o dobrome
odgoju omladine, to se nikada ne smiju postaviti granice trudu ili muci što
iz toga proistječu, pa makar kako bili veliki. Ta k o đ e r v a l j a k a t o -
like svih naroda, koji su utrošili mnogo novca
i još više truda te podigli škole za odgoj svoje
d j e c e , s v i m a s t a v i t i k a o u z o r . Treba oponašati taj spaso-
nosni primjer svagdje gdje bi to prilike zahtijevale.
Međutim i iznad svega valja računati s velikim utjecajem koji na dje-
tinje duše vrši obiteljski odgoj. Ako omladina nađe na kućnome ognjištu
pravila kreposnoga života i praktičnu školu kršćanskih kreposti, to će u
velikoj mjeri biti zajamčen spas država« (Leon XIII., Sapientiae christia-
3 Citati iz papinskih dokumenata razvrstani su prema devet načela o školstvu koja su navedena u
prvom dijelu ovoga članka.
4 Vidi također neke dokumente u knjizi Fr. A. M. Micheletti, Summula Theologiae pastoralis iuxta

recentiora Apostolicae Sedis documenta legesque digesta, Herder 1912., str. 395–406.

238
nae, II., str. 294.; Vidi još Enc. Inscrutabili Dei consilio od 21. VI. 1878.;
B. Pr. I., str. 21).
Br. 10. Sam Bog nalaže roditeljima da nadziru sve škole u kojima se
nalaze njihova djeca.
»U tu svrhu će žar klera i poštenih ljudi biti od velike koristi, bilo na-
stojeći spriječiti da obuka vjeronauka ne bude samo izbačena iz tih škola,
već da u njima zauzima mjesto koje zaslužuje i bude povjerena sposobnim
učiteljima iskušane kreposti, bilo da nađu ili organiziraju druga sredstva da
se uzmogne posve čisto i lako dati ova obuka omladini. U toj stvari će im
biti od najveće koristi pomoć i suradnja o č e v a o b i t e l j i . Treba se
prema njima služiti najživljim opomenama i bodrenjima. Neka promotre
koje velike i svete dužnosti d i j e l e s B o g o m s obzirom na svoju
djecu; da ih moraju odgajati u poznavanju vjere, u vršenju dobrih kreposti,
u službi Božjoj; (neka znaju) d a z l o č i n e k a d a m l a d a b i ć a ,
koja su bezazlena i bez obrane izlažu opasnosti
s u m n j i v i h u č i t e l j a . Neka roditelji znaju da imaju u tim d u ž -
nostima koje proizviru iz samoga rađanja djece
već po prirodi i po pravičnosti tolika prava i da su ta prava takve naravi
da čovjek sam za sebe ne može ništa od njih napustiti niti išta predati
kojoj mu drago vlasti, budući da čovjeku nije dozvoljeno razriješiti jednu
o b v e z u k o j a g a v e ž e p r e m a B o g u . Neka, dakle, roditelji
promotre da imaju veliku obvezu zaštite prema svojoj djeci, ali to u daleko
većoj mjeri s obzirom na onaj viši i uzvišeniji život duša za koji ih moraju
odgajati. Ako tu obvezu ne mogu vršiti sami, njihova je dužnost dati svojoj
djeci strane pomoćnike tako da ona čuju i primaju o d p o t v r đ e n i h
u č i t e l j a potrebitu vjersku obuku. I nije rijedak taj divan primjer vjere
i darežljivosti u mjestima gdje su bile samo javne i to takozvane n e u -
t r a l n e škole, koji su dali k a t o l i c i k o j i s u o t v o r i l i s v o j e
v l a s t i t e š k o l e uz cijenu najvećih nastojanja i velikih troškova i koji
ih uzdržavaju istom ustrajnošću. Zaista treba silno željeti da se u što ve-
ćem broju osnuju ova vrsna i sigurna stjecišta omladine, tamo gdje je to
potrebno prema mjesnim zahtjevima i vrelima« (Leon XIII. Enc. Officio
sanctissimo od 22. XII. 1887., B. Pr. II. str. 133–137).
Br. 11. Roditeljsko pravo da odgajaju djecu ne potječe od državnih
zakona.
»Naučavajući i ispovijedajući kobnu zabludu komunizma i socijaliz-
ma, oni tvrde da društvo ili obitelj uzima sve svoje pravo na opstanak iz
čisto građanskoga prava i da prema tome iz građanskoga zakona proizlazi i
o njemu ovise sva prava roditelja nad djecom, štoviše, prava podučavanja
i odgoja« (Pio IX., Quanta cura, str. 8).

239
 Br. 12. Roditelji imaju naravno pravo imperativno zahtijevati kato-
ličke škole za vlastitu djecu.
»Uostalom, pobrinuti se u kojim će zavodima biti odgojena djeca,
koji će im biti učitelji ćudoređa, sve to bitno pripada očinskoj vlasti. Kada,
dakle, katolici traže, a njihova je d u ž n o s t to tražiti, da se o b u k a
u č i t e l j a s l a ž e s v j e r o m n j i h o v e d j e c e , oni se služe
svojim pravom. I ne bi moglo biti ništa nepravednije nego kada bi se ro-
ditelji stavili pred gotovu činjenicu (alternativu): ili pustiti da im djeca
odrastu u neznanju ili ih baciti u jednu okolinu koja tvori očitu opasnost
za najviše interese njihovih duša« (Leon XIII. Enc. Affari vos, kanadskim
biskupima od 18. XII. 1897.; B. Pr. V. str. 227.).
Br. 13. Roditelji moraju nadzirati dječji odgoj.
»Na svaki način moraju očevi i majke, koji su dostojni toga imena,
bdjeti da njihova djeca, čim počnu učiti, dobiju vjersku obuku i da ne bi
sreli u školi ništa što bi povrijedilo vjeru i neoskvrnjenost ćudoređa. O v u
im brigu za odgoj njihove djece nameće Božji
zakon zajedno s naravnim zakonom i nijedan ra-
zlog ne bi mogao roditelje odriješiti toga zako-
n a « (Leon XIII. Enc. Nobillissima Gallorum gens od 8. II. 1884.; B. Pr.
T. str. 231).

2. Načelo
Br. 14. Osuđena zabluda koja se protivi vjeri, pravima Crkve i vri-
jeđa Crkvu.
»Sva uprava javnih škola, u kojima se odgaja mladež bilo koje kršćan-
ske države, izuzevši donekle biskupska sjemeništa, može se i mora povje-
riti državi i to tako da se ni jednoj drugoj vlasti (npr. Crkvi, obitelji – op.
ur.) ne prizna pravo miješanja u disciplinu i upravu škole, podjeljivanja
osposobljenja i namještanja učitelja« (Pio IX. Quanta cura, str. 26).
Br. 15. Crkva je od Boga dobila pravo da utječe na odgoj omladine.
»Mi se veoma brinemo da odgoj omladine ima potpune i dobre uspje-
he bilo za kulturu duha, bilo za savršenstvo srca. Crkva je uvijek majčin-
skim zagrljajem grijala mladenačko doba; ona nije nikada prestajala puna
ljubavi raditi na njegovoj zaštiti i ona ga je opkolila mnogobrojnim pomo-
ćima; o t u d a s u m n o g e v j e r s k e k o n g r e g a c i j e ( r e -
d o v i ) u t e m e l j e n e d a p o u č e o m l a d i n u u umjetnostima
i znanostima i poglavito da je odgoje u mudrosti i kršćanskoj kreposti. I
tako je uslijed toga pobožnost prema Bogu lako ulazila u ova nježna srca;
dužnosti čovjeka prema samome sebi, prema drugima i prema d o m o
v i n i, koje su iz ove (pobožnosti) već zarana proizlazile, također su se

240
zarana vršile s najboljim nadama. C r k v a i m a , d a k l e , o p r a v -
dan razlog da plače gledajući gdje joj njezinu
d j e c u o t i m l j u o d n a j r a n i j e m l a d o s t i i gdje se tjeraju
u škole u kojima je ili u g l a v n o m u k i n u t o s v a k o p o z n a v a -
n j e B o g a ili je to površno i pomiješano sa zabludom; gdje (u tim škola-
ma) nema nikakve brane protiv potopa zabluda, nikakve vjere u božanska
svjedočanstva, nikakva mjesta za istinu koji bi umjesto nje dopustili da
se sama brani. N a j n e p r a v e d n i j e j e i s k l j u č i t i i z s k l o -
ništa književnosti i znanosti vlast Crkve Kato-
ličke jer je Bog Crkvi dao poslanje da naučava
v j e r u p o k o j o j s v a k i čovjek treba steći vječno spasenje; o v o
poslanje nije dano ni jednome drugom ljudskom
d r u š t v u i nema ni jednoga drugoga društva koje bi ga moglo tražiti za
se i stoga potpunim pravom ona naglašava da je to pravo vlasništvo Crkve
i tuži se što se ono uništava“ (Leon XIII. Enc. Officio sanctissimo od 22.
1887.; B. Pr. II. 133; V. Br. 23).
Br. 16. Crkvi i njenim službenicima valja dati pravo upravljanja od-
gojem katoličke mladeži i da ga nadziru u školama.
»Promotrivši važnost stvari, zaista moramo željeti i htjeti da se kod jav-
noga odgoja djece Crkvi potpuno pusti da izvrši dužnosti koje su joj povje-
rene od Boga i dužni smo vas potaknuti da se tomu cilju svim žarom posve-
tite« (Leon XIII. Enc. Quod multum od 22. VIII. 1886., B. Pr. II., str. 93).
Br. 17. Biskupi imaju po božanskoj ustanovi pravo nadzirati sve škole
u kojima se nalaze kršćani.
»Ali poglavito, časna braćo, hoćemo da se vaša briga posveti odgo-
ju djece i omladine... Nemojte nikada misliti kako ste razvili tako veliku
djelatnost da ne bi bilo nužno iz dana u dan ju podvostručiti i da se škole
njome još više okoriste. Bilo bi vrlo zgodno da se u svakoj biskupiji imenu-
ju školski nadzornici, jednoga dijecezanskog i dekanijskog s kojima će se
svake godine biskupi porazgovoriti o stanju škola s obzirom na vjeru, ćudo-
ređe i brigu duša« (Leon XIII., Enc. Constanti Hungarorum, list ugarskim
biskupima od 2. IX. 1893., B. Pr. III., str. 235–237).
Vidi br. 1. Biskupi se moraju energično opirati vlastodršcima koji im
hoće oduzeti pravo vjerskoga nadzora.

3. i 4. načelo
Br. 18. Framasoni (slobodni zidari) istiskuju utjecaj sv. Crkve iz škole.
»Framasonska sekta također usredotočuje svoje energije i svoja na-
stojanja da se domogne odgoja omladine. Nadaju se da će prema svojim
načelima lako moći odgojiti ovo tako nježno i gipko (djetinje) doba i moći

241
ga sagibati u smjeru koji im se prohtije jer ništa nije u stanju bolje pri-
pravljati za državni život naraštaj građana kakav snuju dati državi. I evo,
stoga, oni kod odgoja i obuke djece ne će da podnose službenike Crkve
ni kao nadglednike ni kao profesore. Već im je u nekim zemljama uspjelo
da se odgoj omladine bez iznimke povjerava samo svjetovnjacima i da se
iz poduke morala potpuno isključe velike i svete dužnosti koje povezuju
čovjeka s Bogom« (Leon XIII. Enc. Humanum genus o framasonskoj sekti
od 20. IV. 1882.; B. Pr. I., str. 261).
»Još je vrlo važno, časna braćo, da vi odstranite i odbijete opasnosti
koje vašim stadima prijete od zaraze f r a m a s o n a . Kako li su nakane i
zavaravanja ove m r a č n e s e k t e pune zlobe i o p a s n e z a d r ž a -
v u , već smo pokazali u jednoj posebnoj enciklici (vidi gore!) i pokazali
smo sredstva da se suzbije i uništi njihov utjecaj. Nikada se kršćani ne će u
dovoljnoj mjeri moći upozoriti da se čuvaju od ove z l o č i n a č k e k l i -
k e jer, iako je ona već ispočetka začela d u b o k u m r ž n j u p r o t i v
K a t o l i č k e C r k v e , iako je ona tu mržnju nakon toga sve više uve-
ćavala i podjarivala, ona ne pokazuje uvijek javno svoje neprijateljstvo, već
štoviše, ona u najviše slučajeva radi tajno i pretvarajući se i to p o g l a v i -
t o p r e m a o m l a d i n i koja, budući da je neiskusna i bez mudrosti,
jadno pada u zamke koje su, štoviše, skrivene pod krinkom pobožnosti i
ljubavi« (Leon XIII. Enc. Officio sanctissimo od 22. XII. 1887.; B. Pr. II.,
str. 137; vidi br. 39).
Br. 19. Cilj bezbožnika je istrgnuti poduku i odgoj ispod nadzora Crkve.
»Za ove ljude laži glavni je cilj ovih bezbožnih načela i makinacija
potpuno istrgnuti ispod blagotvornoga nauka i utjecaja Crkve poduku i
odgoj omladine, da uzmognu najkobnijim zabludama i svim vrstama opa-
čina otrovati i pokvariti nježnu i slabu dušu omladine« (Pio IX., Quanta
cura, str. 8). – Vidi br. 2: Ateistička država hoće zarobiti školu.
Br. 20. Države, koje brane sv. Crkvi vjerski odgajati omladinu, srlja-
ju u sigurnu propast.
»Ne može se nijekati da je kršćanski odgoj vrlo važan za samu korist
države. D o s t a j e j a s n o d a b e z b r o j n e i t e š k e o p a -
snosti prijete jednoj državi u kojoj je njezina
obuka i sustav znanosti uređen izvan vjere i,
š t o j e j o š g o r e , p r o t i v n j e . Jer čim se na stranu stavlja ili
prezire ovo najviše i božansko učiteljstvo koje podučava kako se štuje Bog
i da se s najstalnijom vjerom na tome temelju drži sav nauk božanskoga
autoriteta, ljudska znanost kao na naravan način srlja u najkobnije zablude,
poglavito n a t u r a l i z m a i r a c i o n a l i z m a . Posljedice su da svaki

242
čovjek počinje sam suditi i svojevoljno tumačiti ideje i po tome posve
naravno i čine te s e n a t a j n a č i n s l a b i i k r n j i j a v n i a u -
t o r i t e t v l a s t o d r ž a c a jer bilo bi upravo izvanredno da oni koje
je proželo to načelo, od svih drugih najkobnije, tj. da ni na koji način nisu
podložni vlastima i Božjemu vodstvu, da bi ti ljudi priznali koju ljudsku
vlast i da bi joj se podložili. N o , a k o s u u z d r m a n i t e m e -
lji na kojima počiva svaki autoritet, građansko
društvo se rastvara i raspada; ne će biti više
države i svagdje će preostati samo vlast oružja
i z l o č i n a .5
A može li društvo samo pomoću svojih vlastitih sila otkloniti tako
k o b n u k a t a s t r o f u ? Može li ono to učiniti odbacivši pomoć Cr-
kve? Može li ono to ostvariti boreći se s Crkvom? Odgovor je jasan i očit
svakomu razboritom duhu. V e ć s a m a p o l i t i č k a m u d r o s t
(civilis prudentia) s a v j e t u j e da se biskupima i kleru ostavi njihov
udio kod obuke i odgoja omladine i da se brižno bdije da vrlo plemenita
služba nastave ne bude povjerena ljudima mlake i prazne vjere ili koji su,
štoviše, očito udaljeni od Crkve. A to bi bila upravo nesnosiva zloporaba
kada bi takvi ljudi bili pozvani naučavati svete znanosti (vjeronauk) koje
su najuzvišenije od svih« (Leon XIII., Enc. Officio sanctissimo od 22. XII.
1887., B. Pr. II. str. 135–137). – Vidi br. 3: Države koje Crkvi oduzimaju
utjecaj na odgoj i obuku omladine srljaju u propast. – Vidi br. 8: Pohvala
biskupa, svećenika i vjernika koji u pitanjima školstva neustrašivo brane
prava Crkve i katoličkoga naroda.

5. načelo
Br. 21. Djecu valja vjerski odgajati.
»Ponajprije što se tiče obitelji, poglavito je važno da se djeca kršćan-
skih roditelja već zarana poduče u vjerskim zapovijedima i da se vjerska
obuka spoji s odgojem. Odijeliti jedan od drugoga, to znači htjeti u realno-
sti da tamo gdje se radi o dužnostima prema Bogu djeca ostanu neutralna;
lažljivi sustav je silno poguban, poglavito u tako ranoj dječjoj dobi jer otva-
ra u dušama vrata ateizmu, a zatvara ih vjeri...« (Leon XIII., Nobilissima
Gallorum gens, od 8. II. 1884.; B. Pr. I., str. 230). – Vidi br. 6. Osnovne
škole su utemeljene poglavito radi vjerskog i ćudorednog odgoja (str. 175).
Br. 22. Nemoguć je odgoj bez vjere.
»Pomoću čisto znanstvene obuke te neodređenih i površnih pojmova
o kreposti katolička djeca ne će nikada izaći iz škole takva kakva ih do-

5 Vidi porazne katastrofe bezvjerskoga odgoja u Americi (Za Vjeru i dom, svibanj 1925., str. 119).

243
movina želi i iščekuje. Treba ih poučiti u posve drugim i ozbiljnijim stvari-
ma ako hoćemo stvoriti od njih dobre kršćane, mudre i poštene građane:
njihov odgoj mora biti posljedica onih načela koja su uklesana u njihove
savjesti i koja ravnaju njihovim životom kao naravne posljedice njihove
vjere i religije. J e r b e z v j e r e n e m a u o p ć e ć u d o r e d n o g a
odgoja koji bi zavrijedio to ime i bio uistinu
d j e l o t v o r a n . Razlog tomu je što sama narav i snaga svake dužnosti
izvire iz onih posebnih dužnosti koje povezuju čovjeka s Bogom, s Bogom
koji zapovijeda, koji zabranjuje i koji nagrađuje dobro, a kažnjava zlo. I radi
toga tko hoće imati duše prožete dobrim ćudoređem, a da su istodobno
bez vjere, to je isto tako luda stvar kao kada se netko poziva na vršenje kre-
posti nakon što su se p o t k o p a l i n j e n i t e m e l j i . No, za katolika
postoji samo jedna istinita vjera, vjera katolička i radi toga u svemu što se
odnosi na načela ćudoređa i vjere ne može primiti ni priznati druga načela
do onih koja se traže i crpe iz vrela katoličke mudrosti« (Leon XIII. Enc.
Affari vos, kanadskim biskupima od 8. II. 1897.; B. Pr. V., str. 225–227).
Br. 23. Obuka vjere mora biti prvi i najvažniji predmet oko kojega se
mora kretati sva ostala nastava.
»Svaka nauka sa sobom nosi svoje opasnosti i mladi im ljudi ne će
izbjeći ako božanske uzde ne uzdrže njihov um i njihovo srce. Treba dakle
pripaziti da o n o š t o j e b i t n o , t o j e s t v r š e n j e p r a -
v e d n o s t i i p o b o ž n o s t i , ne bude potisnuto na drugi stupanj;
da omladina ne bude zaokupljena s onim stvarima koje padaju u oči i da
odbaci sve tragove kreposti, i pripaziti treba dok učitelji s mukom riječ po
riječ proučavaju jednu dosadnu znanost, ne brine li se istodobno omladina
za onu pravu znanost čiji je početak strah Božji i čijim zakonima moraju
prilagoditi sve trenutke svoga života. Neka proučavanje znanosti ide uvijek
usporedno s brigom za kulturu duše. N e k a s v e g r a n e n a s t a v e
budu prožete i vođene vjerom i neka ona svojim
dostojanstvom i svojom blagošću ove tako nad-
v i s u j e da pusti, da se tako izrazimo, u dušama omladine dobrotvorne
poticaje.
Budući da je s druge strane uvijek bila nakana Crkve d a s v e v r -
ste obuke poglavito služe vjerskoj izobrazbi
omladine, potrebno je ne samo da ovaj dio obuke ima svoje mjesto, i t o
p r v o , već također da nitko ne može vršiti ove tako važne dužnosti, a da
ga sud Crkve nije proglasio sposobnim i da ga u toj službi nije potvrdila
crkvena vlast« (Leon XIII., Enc. Militantis Ecclesiae, od 1. VII. 1897.; B.
Pr. V., str. 199–201; vidi još Enc. o školskoj neutralnosti austrijskim bisku-
pima od 1. V. 1894.; IV., str. 109–110). – Vidi br. 5. U osnovnim školama

244
prema obuci ostalih svjetskih predmeta obuka vjere i katolički odgoj mora-
ju zauzimati prvo i najvažnije mjesto (str. 175).
Br. 24. Odgoj bez vjere ugrožava državni poredak.
Zaista, ljudi čiji prvi odgoj nije bio pod utjecajem vjere, rastu ne po-
znavajući najuzvišenije istine, tj. one koje su jedino kadre u čovjeku uzdr-
žati ljubav kreposti i pomoći mu ukrotiti svoje loše strasti. Među tim isti-
nama su one koje govore o Bogu Stvoritelju, Sucu i Osvetniku, nagradama
i kaznama budućega života, nebeskoj pomoći koju nam pruža Isus Krist da
savjesno i sveto ispunjavamo sve svoje dužnosti. B e z o v e ć e o b u k e
zasigurno svaka kultura duše ostati nezdrava.
Mladež, koja ne će biti vična strahu Božjemu, ne će moći podnijeti ni
jedno pravilo od kojega ovisi pošten život; ne znajući ništa uskratiti svojim
strastima, lako će se dati zavesti da u državama d i ž e p o b u n e “ (Leon
XIII., Enc. Nobilissima Gallorum Gens, od 8. II. 1884.; B. Pr. I., str.
233). – Vidi br. 4. Obuka, što nije u skladu s objavljenim istinama, stvara
razvratan i ohol naraštaj koji upropaštava državu (str. 175).
Br. 25. O vjerskome odgoju omladine ovisi dobrim dijelom blagosta-
nje država.
»Što se tiče osnovnih škola, treba, časna braćo, postići da župnici i
drugi dušobrižnici s najvećom pažnjom bdiju nad tim ustanovama i sma-
traju kao najveću dužnost svojeg zvanja v j e r s k i o d g o j d j e c e .
Neka nijednome zastupniku ne povjere ovu tako lijepu i važnu funkciju,
već neka je čuvaju za sebe, neka im je srcu prirasla, jer od zdravog i pobož-
nog odgoja omladine ne ovisi samo blagostanje obitelji, v e ć v e l i k i m
d i j e l o m i d r ž a v e « (Leon XIII., Enc. Constanti Hungarorum od 2.
IX. 1893.; B. Pr. III., str. 237).

6., 7. i 8. načelo
Br. 26. Osuda svakoga odgoja bez vjere.
»Katolici ne mogu odobriti ni onu vrstu odgoja mladeži koja je odije-
ljena od katoličke vjere i crkvenoga utjecaja, a ima pred očima samo svrhu
ili barem kao glavnu svrhu čisto naravne znanosti ili znanosti socijalnoga
zemaljskog života« (Pio IX., Quanta cura, str. 28.; Osuđena 48. zabluda).
Br. 27. Katoličkim roditeljima zabranjeno je slati svoju djecu u škole
u kojima se ne naučavaju vjerske istine.
»Neporočnost i poštenje obiteljskoga života po kojima se širi zdravlje
u žile građanskoga života treba ponajprije tražiti od svetosti braka koji je
sklopljen prema zakonima Božjim i Crkve, tj. koji je jedan i nerazrješiv.
Nadalje, trebaju se prava i dužnosti bračnih drugova neoskvrnjeno među-
sobno poštivati i vršiti s najvećom slogom i sa što većom ljubavi; da rodite-

245
lji bdiju nad zaštitom i dobrobiti svoje djece, a poglavito nad o d g o j e m ;
neka im svojim vlastitim primjerom daju najbolji primjer i koji više vrijedi
nego svaki drugi. Ne smiju misliti da će se moći brinuti za dobar i pošten
odgoj svoje djece, kao što je to potrebno, bez vrlo velike brižljivosti. No
ne smiju se samo izbjegavati one škole i zavodi gdje se svjesno u pitanjima
vjere u poduku miješa zabluda, gdje vlada bezbožnost, v e ć i o n e u
kojima se ne naučava kršćanski nauk i kršćan-
sko ćudoređe, koji su izostavljeni kao da su to
n e k o r i s n e s t v a r i « (Leon XIII., List poljskim biskupima, od 19.
III. 1894., B. Pr. IV. str. 63).
Br. 28. Roditelji ne smiju slati svoju djecu u škole gdje njihovoj vjeri
prijeti i najmanja opasnost da bi mogla nastradati.
»Istodobno nemojte sustati opominjući očeve obitelji da ne bi do-
pustili svojoj djeci pohađanje onih škola gdje prijeti opasnost da bi mogla
nastradati njihova (dječja) kršćanska vjera...« (Leon XIII. Enc. Quod mul-
tum, od 22. VIII. 1886.; B. Pr. II., str. 93).
Br. 29. Katolička djeca ne smiju ići u protukatoličke škole ili u škole u
kojima se ne vodi računa o katoličkoj vjeri (laičke, neutralne).
»Ne smije biti dopušteno da idu tražiti dobročinstvo obuke u škola-
ma gdje se ne vodi računa o katoličkoj vjeri (neutralne, laičke!) ili gdje se
pozitivno na nju napada ili u školama gdje se prezire njezin nauk i zbacuju
njezina temeljna načela. Ako je to Crkva ponegdje dopustila, bilo je to s
m u k o m , iz nužde, i okružujući djecu mnogim mjerama opreznosti i za-
štitama koje uostalom odviše često treba smatrati nedostatnim da uklone
opasnost. I s t o t a k o t r e b a p o d s v a k u c i j e n u i z b j e -
gavati škole, kao vrlo kobne u koje se primaju
bez razlike sve vjere (simultane, mješovite). I
s njima se jednako postupa kao da je u stvarima
koje se odnose na Boga i Božje stvari od male
važnosti imati ili ne imati prava načela, slije-
d i t i i s t i n u i l i z a b l u d u . Dobro znate i sami, braćo, da je svaka
vrsta te škole bila o s u đ e n a o d C r k v e jer ne može biti ništa kob-
nije i u stanju bolje uzdrmati neoskvrnjenost vjere i odvratiti mlade duše
od staze istine od takvih škola« (Leon XIII., Enc. Affari vos kanadskim
biskupima od 8. XII. 1897., V. str. 225.; vidi Br. 10).
Br. 30. Osuda takozvanih »neutralnih« škola.
Sljedeća osuđena zabluda: »Dobro uređenje građanskoga društva tra-
ži da osnovne škole koje su otvorene svoj djeci bez razlike staleža te uopće
javni zavodi koji su određeni za klasičnu izobrazbu i za više nauke te za od-
goj mladeži, budu oslobođeni ispod svakoga autoriteta Crkve; ispod vlasti
njezina vodstva i uplitanja i da se ti zavodi posve povjere volji državne i

246
političke vlasti, prema željama vlastodržaca i današnjega javnog mnijenja«
(Pio IX., Quanta cura, str. 28.; Osuđena 47. zabluda, koja vrijeđa vjeru i
Crkvu, protivi se pravima Crkve i blagostanju države).
Br. 31. Osuda mješovitih i neutralnih (laičkih) škola.
»Crkva, čuvarica neoskvrnjenosti vjere i koja zbog svoga božanskog
poslanja što ga je dobila od Boga, svog začetnika, mora prema kršćanskoj
istini pozivati sve narode i b r i ž l j i v o n a d z i r a t i o b u k u što
se daje omladini koja je postavljena pod njezinu vlast, ta je Crkva uvijek
otvoreno osudila mješovite (tj. gdje su u istom razredu djeca raznih vjera,
a vjeronauk je obvezatan predmet. – op. ur.) ili neutralne škole (gdje se ne
podučava vjeronauk). Ona je više puta upozorila očeve obitelji da u ovoj
tako važnoj stvari uvijek pripaze i ostanu na oprezu. Slušati u tom slučaju
Crkvu znači vršiti jedno socijalno korisno djelo i na sjajan se način brinuti
za javno dobro« (Leon XIII., Enc. Nobilissima Gallorum Gens od 8. II.
1884.; B. Pr. I. – Vidi br. 39).
Br. 32. Osuda laičkih (neutralnih) škola jer se obuka ne smije odije-
liti od vjere.
Među ludostima onih ljudi koji gore neugasivom mržnjom prema
Crkvi Kristovoj, najobičnija je ona što drže da će srušiti zgradu katoličke
vjere ako se malo-pomalo u školu i u načela ljudi uvede laicizam. Kažu da
će se uslijed napretka ljudske znanosti iz duša lako iščupati sve ono što
nadilazi ili mimoilazi prirodu. Tom je vrstom borbe Crkvu napao Julijan
Apostata, kao i oni ljudi koji su se u krvavim vremenima Francuske revo-
lucije nazivali filozofima (Voltaire...) te najnoviji braniči slobode i prosvje-
titelji. Nije stoga ni čudo kada se, naprotiv, vidi gdje se klin klinom izbija i
gdje su si ne samo apostolski muževi, već i vrlo naobrazovane i mudre žene
izabrale školu kao djelokrug za svoje najvažnije zvanje. Ovim se braničima
obitelji i društva, koje elegantnije barbarstvo nastoji obeščastiti, događa
da im se podijele časti Crkve. Preradosno se podižu oltari svima onima
koji se ravnaju po svetomu savjetu »strah Božji je početak mudrosti« i koji
su uvjereni da se l j u d s k a o b u k a n e s m i j e o d i j e l i t i o d
v j e r e (Pio X. – Cretoni: Decr. Beat. Barat, Pustet VI., 149).
Br. 33. Odlučna osuda neutralnih, mješovitih, laičkih škola.
»Takav je danas razvoj vremena i prilika da mnogi, i to s najvećim
nastojanjima, rade na tome da istrgnu ispod nadzora Crkve i blagotvorne
kreposti vjere omladinu koja polazi humanističke nauke. Žele se i traže sa
svih strana takozvane neutralne, mješovite, laičke škole s nakanom da uče-
nici odrastu u potpunu neznanju najsvetijih stvari i bez i najmanje brige
za vjeru. Jer je ovo z l o daleko raširenije i veće od lijekova, vidimo gdje
se množi naraštaj, gdje se ne brine za dobra duše, ne poznaje vjeru i često
je b e z b o ž a n . Otklonite tako veliku nesreću od vaše Ugarske, časna

247
braćo, i u to uložite svu vašu brigu, sav vaš žar« (Leon XIII., Enc. Quod
multum od 22. VIII. 1886., B. Pr. II. str. 93). – Vidi br. 7. Crkva zabra-
njuje katoličkoj djeci polazak škola koje nisu pod utjecajem Crkve i gdje bi
njihova vjera mogla i najmanje nastradati (str. 175).
Br. 34. Osuda mješovitih (simultanih) škola.
»Što se tiče ostalih katolika vaše zemlje, moraju poglavito nastojati
i zauzimati se za to da se kod obuke omladine poštuju i čuvaju p r a v a
r o d i t e l j a i C r k v e . – Evo najglavnijih pravila koja treba slijedi-
ti u ovoj stvari. P o n a j p r i j e , k a t o l i c i n e s m i j u i m a t i ,
poglavito za djecu, mješovite škole,već moraju
i m a t i p o s e b n e š k o l e ; zato treba izabrati vrsne i uvažene učite-
lje. V r l o j e o p a s a n o d g o j g d j e j e v j e r a o š t e ć e n a
ili nikakva, a mi vidimo da se jedan i drugi slu-
čaj često događaju u mješovitim školama. Neka
si nitko ne umišlja da se nekažnjeno dade odi-
j e l i t i o b u k a o d p o b o ž n o s t i . Zaista, ako je istina da se ni u
jednome životnom razdoblju, bilo privatno ili javno, čovjek ne može lišiti
vjere, još se daleko manje može od te dužnosti odijeliti ono doba koje je
bez mudrosti kada je duh zagrijan, a nalazi se izložen tolikim mamilima
pokvarenosti. Kada se organizira obuka, a oduzima joj se svaka veza s vje-
rom, tada se u duši truju same klice ljepote i poštenja; to znači pripravljati
ne braniče domovine, već k u g u i b i č z a r o d l j u d s k i . Kada
je Bog jednom uklonjen, što će moći zadržati omladinu u vršenju dužno-
sti ili ju njoj natrag povratiti ako se je jednom odvrnula od stare kreposti
i srlja u ponore pokvarenosti? – U drugome redu n i j e d o s t a d a
se vjera naučava samo u stanovite sate, već se
iz sve ostale obuke mora kao ishlapljivati neki
m i o m i r i s k r š ć a n s k e p o b o ž n o s t i . Ako je drukčije, ako ovaj
sveti miomiris ne prožima i ne grije istodobno duh učitelja i đaka, obuka,
pa makar kakva bila, postići će samo malo plodova i urodit će, štoviše,
ozbiljnim štetama« (Leon XIII. Enc. Militantis Ecclesiae, prigodom stogo-
dišnjice bl. Petra Kanizija od 1. VIII. 1897., B. Pr. V. str. 199).65
Br. 35. Katolički roditelji ne mogu u stanovitim slučajevima dobiti na
ispovijedi odrješenje ako svoju djecu šalju u laičku školu, a ne u konfesio-
nalnu.
»Često roditelji zanemaruju dati svojoj djeci potrebitu kršćansku
obuku i kršćanski odgoj, ili im dopuštaju pohađanje takvih š k o l a gdje se
ne može izbjeći propast, unatoč tomu što se u istome mjestu nalazi zgodna
katolička škola, dobro uređena i snabdjevena ili unatoč tomu što imaju
6 U uvjetima kada se u katoličke škole smiju primati inovjerci, vidi S. C. Officii 1. VI. 1886. – Cfr.
eiusd. 24. XI. 1825., 8. III. 1882., 11. VI. 1866., 6. XII. 1899. – Micheletti, str. 403.

248
sredstva da daju katolički odgojiti svoju djecu u drugome mjestu, ipak ih
povjeravaju javnim školama bez dovoljnoga razloga i bez potrebnih mjera
opreznosti kojima bi opasnost pokvarenosti od bliže postala udaljenom.
Katolički nauk stalno ispovijeda da ti roditelji ne mogu u sakramentu po-
kore dobiti odrješenje, ako ostanu tvrdoglavi« (Instructio S. Officii 24.
XI. 1875.; V. Micheletti, str. 398).7

9. načelo
Br. 36. Izvanredno dobrim plodovima za obitelj i državu rađaju škole
u kojima vjerski odgoj zauzima prvo mjesto.
»Ovaj sustav obuke koji je davao prvo mjesto Bogu i vjeri urodio
je sjajnim uspjesima. Barem se postiglo to da je tako odgojena omladina
ostala vjernija svojim dužnostima... Moći će ljudi iščekivati od svoga rada i
svojih nastojanja iste plodove koje je zadobio Petar Kanizije u svojim kole-
gijima i kućama za odgoj, to jest uljudnu omladinu, ćudorednu, kreposnu
koja mrzi primjere bezbožnika i uživa u znanosti i kreposti. Kada je po-
božnost jednom u njima uhvatila duboko korijenje, skoro se više ne treba
ni bojati da bi zabluda mogla zavladati njihovim dušama i da bi se mogli
odvratiti od kreposti. U n j i h ć e C r k v a , u n j i h ć e g r a -
đ a n s k o d r u š t v o p o l o ž i t i s v o j e n a j b o l j e n a d e da
će biti vrsni građani čija će mudrost, razboritost i znanje p r i d o n i j e t i
društvenomu poretku i uređenomu obiteljskom
ž i v o t u « (Leon XIII., Enc. Militantis Ecclesiae od 1. VIII. 1897.; B. Pr.
V., str. 201–203).
Br. 37. Škole, od najnižih do najviših moraju biti konfesionalne.
»Sa svih strana žele se i traže škole koje se nazivaju neutralnim, mje-
šovitim, laičkim s ciljem da đaci uzrastu u potpunu neznanju najsvetijih
stvari i bez najmanje brige za vjeru... Udaljite tako veliku n e s r e ć u od

7 Evo stroge odredbe koju je nedavno izdao msgr. Ruch, biskup u Strassburgu:

»Uzevši u obzir da je već posve javna stvar da se u školi u Brinkheimu katolička vjera već više puta
pred djecom za vrijeme školske godine teško napala;
Uzevši u obzir kanone 1372, 1374 i 1381 koji zapovijedaju katoličkim roditeljima da ne dopuste da se
štogod naučava njihovoj djeci što bi bilo protivno njihovoj vjeri i da ne šalju svoju milu djecu u škole
gdje njihovoj vjeri prijeti opasnost izopačenja;
Nakon što smo sazvali ime Božje i pošto smo zrelo razmislili i posavjetovali se sa svojim savjetom, mi
smo zapovjedili i zapovijedamo sljedeće:
Pogl. 1. – Javna je škola u Brinkheimu danas jedna ustanova u kojoj djeci prijeti opasnost da se njihova
vjera izopači.
Pogl. 2. – Svaki katolički otac i svaka katolička majka obitelji, koji bi poslali svoju djecu u tu istu
školu, ne mogu dobiti odrješenje na ispovijedi niti pristupiti stolu Gospodnjem.
U Strassburgu, 18. aprila 1925.
Biskup Ruch
La Croix od 21. IV. 25.

249
vaše Ugarske i u to uložite sve vaše sile, časna braćo... I ne želimo da se
to shvati samo za osnovne škole, v e ć i o n e u k o j i m a s e u č e
k n j i ž e v n e d i s c i p l i n e i v i s o k e z n a n o s t i « (Leon XIII.,
Quod multum, II., 22. VIII. 1886., str. 92; vidi br. 32).
Br. 38. Pohvala katolika koji rade za državne interese zauzimajući se
živo za katolički odgoj mladeži.
»Odgajajte djecu od najnježnije dobi u kršćanskim krepostima i kr-
šćanskoj mudrosti; to je stvar koja je danas više nego ikoja ne samo u i n -
t e r e s u Crkve, već i d r ž a v e . To potpuno razumiju svi oni koji imaju
zdrave ideje; stoga vidimo na mnogim mjestima velik broj katolika kako se
živo zanimaju da dobro odgoje omladinu i gdje ovoj stvari posvećuju naj-
važniji i trajni udio svoga nastojanja, a da se ne daju zastrašiti od veličine
žrtava i težine posla« (Leon XIII. Enc. Quod multum od 22. VIII. 1886.;
Br. Pr. II., str. 93.; vidi br. 10).
Br. 39. Biskupi neka podižu konfesionalne katoličke škole.
»Bdijte da ne bi nikad uzmanjkale škole u kojima se najbrižnije po-
dučavaju đaci o nebeskim dobrima i o dužnostima prema Bogu, u kojima
će temeljito upoznati Crkvu i naučiti kako se sluša njezin nauk i gdje će
se uvjeriti i osjetiti da za nju treba podnositi sve muke« (Leon XIII., Enc.
Nobilissima Gallorum Gens od 8. II. 1884.; B. Pr. I., str. 237; vidi Pio X.
List ad Rector. Instit. Cathol. Paris, 22. II. 1905.; Micheletti, str. 403).
Br. 40. Katolici, osnivajte slobodne konfesionalne škole.
»Neka se također osnivaju, gdje je to moguće, škole za poduku djece
da ne bi bili na veliku štetu vjere i ćudoređa privučeni u škole heretika ili
ponukani da pohađaju zavode gdje se ne spominje katolički nauk, osim
onda kada se ona kleveće« (Leon XIII. List brazilskim biskupima, od 2.
VII. 1894., IV. str. 114.; vidi još br. 10, str. 177).
Br. 41. – Samo katolički učitelji smiju odgajati katoličku djecu. Jedan
uzor.
»Budući da škola ne mora biti samo dnevna vježbaonica i odgajalište
duševnih kreposti, kome se može bolje povjeriti učiteljska služba negoli
onome tko je obdaren svim obiteljskim krepostima, tko podučava više
svojim primjerom negoli govorom, tko je od Božje ljubavi naučio kako se
valja odjenuti ljubavlju prema bližnjemu, tko je vičan sam sobom gospo-
dariti, pošto je od sebe odbacio sve užitke? Hoće li se ta učiteljska služba
povjeriti onome koji je radi Krista na sebe uzeo sve moguće muke i nastoji
u život provesti sve vrste primjera Božanskoga Učitelja? Tim se kreposti-
ma za posao oboružala blažena službenica Božja Magdalena Sofija Barat.
Ona je uistinu crpila iz iste vjere žar kojim se silno posvetila humanitarnim
znanostima; ostavila je za sobom jednu obitelj sestara što ju je osnovala
i koja je baštinica njezinih kreposti i njezina nauka. Zaista je ona prava

250
majka i učiteljica što vodi brigu o budućnosti i koja se nije brinula samo
za svoje dane, već i za one koji će jednom doći, a bit će im posve slični
(S. Rituum Congregatio. – Decret. Beatificationis et Canonizationis Ven.
Servae Dei Magdalenae Sophiae Barat, Institutricis Societatis sororum a
S. Corde Jesu. – 7. II. 1908.; Pustet, Acta Pont. VI., 149).
Br. 42. Valja osnivati katoličke osnovne i srednje škole, pa makar se
morale svladati najveće poteškoće.
»Nastojte također (časni biskupi) da ne uzmanjkaju škole koje pre-
poručuje vrsnost odgoja i poštenje učitelja i n e k a o v e š k o l e p o t -
p a d a j u p o d v a š u (biskupsku) v l a s t i b u d u p o d n a d z o -
r o m s v e ć e n s t v a . Hoćemo da se to ne razumije samo za osnovne
škole, već također za one gdje se uče lijepe književne i visoke znanosti...
Čije vodstvo, uprava i obuka neka ostane u vlasti Crkve i biskupa. U tu
vas svrhu živo potičemo da ne propustite nijednu priliku i da se izložite
n a j v e ć i m p o t e š k o ć a m a da potpuno izvršite vašu korisnu i ple-
menitu nakanu. – Ako potrebe vremena traže da se u toj stvari učine nove
zaklade ili da se uvećavaju one koje postoje, ne sumnjamo da vi ne biste
htjeli oponašati primjere vaših pređa i njihovu vjeru. Štoviše, javilo nam
se da je već vaša nakana osnovati p r e p a r a n d i j u za odgoj vrsnih uči-
telja. To j e i z v a n r e d n o s p a s o n o s n a n a m j e r a ... dostojna
vaše mudrosti i kreposti i zaista želimo i na to vas potičemo da je Božjom
pomoću š t o p r i j e izvedete« (Leon XIII., Enc. Quod multum od 22.
VIII. 1886.; Br. Pr. II., str. 95).
Br. 43. – Župnici i inače katolici neka posvuda osnivaju škole za vjer-
sku obuku, poglavito tamo gdje postoje državne neutralne (laičke) škole.
»Neka se svećenstvo sjeti pripomoći koju mora dati župnicima kod
ove obuke vjeronauka. A o n i m o r a j u n a s t o j a t i d a s e n j i -
h o v e š k o l e m n o ž e prema broju i potrebama vjeronauka; da budu
vrijedne radi vrsnoće učitelja kojima valja dodijeliti muževe i žene proku-
šanoga poštenja kako to naređuje sv. milanski nadbiskup (sv. Karlo Boro-
mejski: Conc. Prov. V., str. 1).«
»Povećala se potreba ove kršćanske ustanove radi napretka vremena i
suvremenih običaja. Uz ovaj razlog još se nadovezuje opstanak onih javnih
škola u kojima nema nikakve obuke vjere i kojima kao da je to neko oso-
bito veselje da se smijehu izvrgavaju najsvetije stvari i gdje su usta učitelja
kao i uši đaka jednako otvorena kletvi. Govorimo to o onoj školi koja se
uslijed najveće nepravednosti naziva n e u t r a l n o m ili l a i č k o m , a
uistinu nije ništa drugo negoli tiransko i svemoćno vladanje jedne mračne
sekte (framasona!). Ovaj novi jaram jedne l a ž n e s l o b o d e vi ste, ča-
sna braćo, već javno i neustrašivo raskrinkali, poglavito u onim zemljama
gdje su se najbezobzirnije nogama gazila p r a v a v j e r e i o b i t e l j i i

251
gdje se ugušio sam glas naravi koji zapovijeda da se štedi vjera i bezazlenost
omladine. Da uzmognemo prema našim silama izliječiti zlo što ga čine
sami oni koji od drugih traže poslušnost, a uskraćuju je najvišem Gospo-
daru svih stvari, mi smo za gradove preporučili zgodnu ustanovu vjerskih
škola. I jer je ta stvar, hvala vašim nastojanjima, do sada dala dosta dobre
plodove, osobito je poželjno da se sve dalje i dalje proširi, d a s e t e
š k o l e s v a g d j e u v e l i k o j m j e r i o t v o r e , da procvatu ima-
jući mnoge učitelje koji se ističu svojim naukom i neporočnim životom«
(Pio X., Enc. Editae Saepe Dei od 26. V. 1910.; B. Pr. V., str. 100–101;
vidi br. 10).
Br. 44. Pape potiču osnutak katoličkih sveučilišta.
»Uvijek je bio običaj Crkve da njeguje znanosti i da ih velikim marom
štiti. To se nije protezalo samo na bogoslovne znanosti, koje po sebi zaslu-
žuju najveću pažnju, već i na druge. Razlog je tomu što ove posljednje u
velikoj mjeri pomažu bogosloviji. U tijesnoj su vezi ove dvije vrste znano-
sti i međusobno se nadopunjuju jer obje dolaze od Boga, Gospodara svega
znanja, jedinoga iz kojeg sve ono što je istinito može izvirati. Zaista su naši
prethodnici (pape) u sva vremena držali kako u dio njihove apostolske
službe spada iz s v i h s i l a p o m a g a t i s v a k u v r s t u u č e n o -
sti, i ne ide posljednja hvala rimskim papama
što su u srednjemu vijeku osnovali plemenita
n a u č n a s v e u č i l i š t a i što su ih uresili pomagalima i najvećim
potporama. I sveučilišta koja danas cvatu moraju ona prijašnja smatrati
u neku ruku svojim roditeljima... Ponajprije treba osobito pohvaliti časnu
braću francuske biskupe pod čijom se vlašću poglavito vodi to sveučilište
(pariško katoličko) i koji ga brane i za nj se marljivo brinu. I s t o t a k o
t r e b a p o h v a l i t i o s t a l e k a t o l i k e što je za njih čast da ga
prema svojim sredstvima izdašno potpomažu. Neka budu posve uvjereni
da to najviše koristi državi kao i vjeri kada se u najvišim zavodima omladini
daje takva obuka d a i s t o d o b n o s a z a p o v i j e d i m a j e d n e
s o l i d n e n a u k e u s i š u k r š ć a n s k i d u h ... Posve je obična
stvar i koja se dnevno događa kod ljudi na koje više djeluje javno mišljenje
negoli dokazi da se posvuda kuju protuvjerske strjelice u tvornici znano-
sti... Neka se ti (katolički učenjaci) vršeći svoju službu koja je poglavito
teška i teretna u naša vremena, dobro sjete što po sebi dužnost traži. Traži
se u prvome redu da se presveta načela stare mudrosti neoskvrnjeno saču-
vaju, a z a t i m d a s e v o d i r a č u n a o n a p r e t k u z n a n o -
sti i ništa ne zanemari što se otkrilo na novim
iznašašćima... Radi toga čestitamo vašemu sveučilištu jer je dosada među
vašim sunarodnjacima urodilo ugodnim plodovima; također želimo da nje-
gova korist postane još veća i da se i njegov dobar glas još više proširi, a

252
osim toga još potičemo sve one koji na bilo koji način sudjeluju, ili tu stvar
prema svojim silama potpomažu, da se svim silama za nju zauzmu« (Pio
X., List Rektoru pariškog Katoličkog sveučilišta od 22. II. 1905.; Pustet,
Acta Pontificia III., 3–4).
Br. 45. Katoličke škole moraju i po svojoj stručnoj vrijednost zapre-
mati odlično mjesto.
»Nešto je drugo vrlo važno što iziskuje vašu zajedničku brižljivost. Po
vašoj vlasti i suradnjom onih koji ravnaju odgojnim zavodima treba bri-
žljivo i mudro izraditi cijelu znanstvenu osnovu i poglavito treba pripaziti
da se k funkcijama nastave propuste samo ljudi koji su snabdjeveni svim
sposobnostima, prirođenim i stečenim. Z a i s t a , t r e b a d a s e p o
dobroti odgojne metode i sjajem obuke katolič-
k e š k o l e m o g u n a t j e c a t i s n a j v r s n i j i m a . S gledišta
intelektualne kulture i ponosa ljudskoga roda treba pohvaliti kao lijepu i
plemenitu namjeru kanadskih provincija da razviju javnu obuku, njezinu
visinu sve više i više podižu i da od nje učine uvijek višu i savršeniju stvar.
Zaista nema nikakve vrste nauke, nijedne ljepo-
te ljudskoga znanja koja se ne bi savršeno dala
svesti u sklad s katoličkim naukom i nastavom«
(Leon XIII., Enc. Affari vos od 8. XII. 1897.; B. Pr. V., str. 229–231).

I NAŠI SU BISKUPI PROGOVORILI

Smjernice, koje su pape dali cjelokupnoj Crkvi, primijenili su naši
biskupi na svoje pojedine biskupije. Tako se je npr. lani održala u Banjoj
Luci (Bosni) biskupijska sinoda u kojoj nalazimo sljedeće stavke što se
odnose na školstvo:
§ 53. »I jer s jedne strane u katoličkim školama vjerske obuke mogu
lakše postići svoj cilj i jer se s druge strane u njima lakše mogu svladati
sve štete i sve opasnosti za vjeru, iz svih sila potičemo da se, ukoliko je
to samo moguće, s v a g d j e p o d i ž u k a t o l i č k e o s n o v n e
š k o l e , a postojeće uzdržavaju i potpomažu (str. 54).«
§ 178. »Roditelji imaju naravno pravo dati svojoj djeci obuku u kr-
šćanskomu duhu i zato moraju iz svih sila težiti i nastojati da o d b i j u
s v a k u n e p r a v d u u t o j s t v a r i i neka poglavito urede da im
bude s l o b o d n o b i r a t i š k o l e i u č i t e l j e ; zato neka svim
silama osnivaju katoličke škole s pravom javnosti (str. 76).«
§ 179. a) »Neka roditelji, međutim, brižljivo bdiju da djeca u tzv.
narodnim! školama ne bi upili bolesni otrov bezboštva: ako bi se slučajno
to dogodilo, neka se odmah obrate za pomoć zakonitoj vlasti i svoju djecu
oboružaju prikladnim lijekom.

253
 b) Neka se, naprotiv, brinu da djeca pohađaju katoličke škole u koji-
ma učiteljsku službu vrše svećenici ili posvećene djevice (str. 76).«
§ 180. »N e o d o b r a v a m o takozvane narodne osnovne… A kada
je prijeka nužda da se pohađaju, neka katolički svećenici poglavito nastoje
da dječaci i djevojčice imaju odijeljena mjesta i posebno ulaze i izlaze...
§ 181. a) Neka roditelji svoje sinove i kćeri ne povjere na odgoj (po
vjeri, op. ur.) mješovitim konviktima koje vode svjetovnjaci.
b) Neka, štoviše, uznastoje da djeca budu odgojena u katoličkim kon-
viktima kojima upravljaju svećenici ili redovnici, ako se radi o dječacima ili
koje vode posvećene djevice ako se radi o djevojkama (str. 76).8
Prema tome, banjalučka sinoda određuje s obzirom na školstvo slje-
deće: Ne odobravaju se takozvane narodne pučke škole (jer su u njima
učitelji i đaci raznih vjera). Roditelji si ne smiju ni od koga dati oduze-
ti pravo da za svoju djecu biraju škole i učitelje. Valja osnivati katoličke
vjerske škole i u njih trebaju katolici slati svoju djecu. Ako u stanovitim
mjestima nema tih vjerskih škola, djeca se mogu slati i u takozvane narod-
ne osnovne škole, ali roditelji moraju budno paziti da u njima djeca ne bi
upila u otrov bezboštva. Nadalje, katolici Banjalučke biskupije ne mogu
slati svoju djecu u konvikte gdje su djeca raznih vjera, nego samo u one
koje vode svećenici ili redovnice.«
Kako je već javljeno u tisku, vlada je namjerila oduzeti katolicima
pravo na vjerske škole. Ovo se nasilje ne kosi samo s naravnim pravom
roditelja po kojem moraju odgajati djecu katolički, već je to k r š e n j e
s a m o g a u s t a v a n a š e d r ž a v e . Evo što o tome piše Katolički
list od 30. IV. 1925.:
»O taj se princip teško ogrješuju oni kormilari državnoga organizma
što hoće protiv volje savjesti velike većine građana nametnuti takav duh
odgoja mladeži u školama kakav nije nimalo u skladu s duhom osjećaja
savjesti građana, već naprotiv ljuto povrjeđuje taj osjećaj slobode savjesti
te izaziva nezadovoljstvo i ogorčenje duhova. Konkretno je ta nasilna ten-
dencija koja ljuto povrjeđuje slobodu savjesti građana naše države izražena
u stavku naredbe Ministarstva prosvjete od 2. I. 1925. O. N. br. 507.,
gdje se traži da se sve kulturne, prosvjetne i humane ustanove stavljaju
pod nadzor školskih nadzornika te bi se morale o d r e ć i k a t o l i č k o g
i nacionalnog o b i l j e ž j a i dosadašnjeg svoga naslova. Iz stilizacije ove
stavke jasno se vidi da se tu otvoreno ide u prvomu redu za posvemašnjom
laicizacijom škole, a u drugom redu za tim da se sav odgoj kao osnovnomu
cilju podredi isključivo tendenciji izvjesne framasonske strančarske klike
koja hoće pregaziti svaki osjećaj slobode savjesti i ugušiti specifičnu naci-

8 Vidi: Synodus dioecesana Banialucensis Prima 1925.

254
onalnu samosvijest. Ta stavka, dakle, ne samo da izravno vrijeđa prirodno
pravo građana, već je i otvoreno u p r o t i v n o s t i s 1 6 . č l a n k o m
U s t a v a koji, premda u svojoj cjelini dovoljno ne zaštićuje interese slo-
bode savjesti, ipak pozitivno traži potrebu moralnoga odgoja te izričito
jamči slobodu vjerske nastave prema želji roditelja odvojeno po vjerois-
povijestima u suglasnosti s njihovim vjerskim načelima. Kojim se dakle
pravom usuđuju k r š i t i o d r e d b e U s t a v a oni čimbenici koji su u
prvome redu pozvani točno ga izvršavati?«
Katolički list nadovezuje:
»Neka katolici nipošto ne dopuštaju da im se vrijeđaju i otimaju ona
prava, što su ih uživali već od davnine, a koja je poštivala i nekadašnja
tuđinska vlada. Kod nas su državljani od davnine uživali pravo zakonom
zajamčene slobode vjerske nastave pod nadzorom Crkve, slobodu osniva-
nja vjerskih škola, obvezatnu religijsku obuku u školama. Kojim pravom
se katolicima u n a r o d n o j državnoj zajednici otimaju ova kroz tolika
vremena uživana prava?«
»Sasvim je neispravno mišljenje da vjersko odgajanje mladeži imalo
ugrožava odgoj u duhu državne samosvijesti, već upravo solidno religiozno
odgajanje omladine stvara požrtvovne i značajne članove državne zajednice
koji jamče njezinu sretniju budućnost. To još u izvrsnijoj mjeri čine vjerske
škole koje na taj način ne samo da nimalo štetno ne djeluju s obzirom na
opće kulturne interese države, nego d r ž a v i č i n e n e p r o c j e n j i -
v e u s l u g e ukoliko joj olakšavaju djelo promicanja i pridizanja kulture
i obrazovanosti.«
»Zato je hrvatski katolički episkopat u tomu pogledu energično ustao
u svojoj predstavci od 20. VIII. 1924. na Ministarstvo prosvjete protiv
nasilja laicizacije škole, a povodom gore navedene naredbe od 2. I. 1925.
g. O. N. br. 507 ponovno odaslao prosvjednu predstavku na Ministarstvo
vjera i Ministarski savjet dana 16. travnja 1925., gdje najoštrije osuđuje
p r o t u u s t a v n i postupak sadašnjega Ministarstva prosvjete« (Kato-
lički list od 30. IV. 1925.).
Evo tih smjernica i toga prosvjeda naših pastira koje su za sve hrvat-
ske katolike z a p o v i j e d po kojoj se m o r a j u ravnati:
»S obzirom na novinske vijesti da će u narednome zasjedanju Na-
rodne skupštine biti donesen zakon za narodne osnovne škole, uzeta je
u raspravu predstavka koju je dana 20. kolovoza 1924. Biskupska kon-
ferencija s plenarnih sjednica odaslala Ministarstvu prosvjete u Beograd.
Zaključeno je da se već sada ima upozoriti katolička javnost na važnost
toga zakona. E p i s k o p a t p o z i v a s v e ć e n s t v o i n a r o d d a
od svih poslanika koje su u Narodnu skupšti-
nu izabrali traže da porade svom energijom da

255
se katoličko gledište u zakonu poštuje i da se
posebnim člankom zajamči Crkvi pravo vjerske
n a s t a v e . Napose se imaju u Zakonu o osnovnim školama provesti ova
četiri temeljna načela:
1. Savezno s naredbom u čl. 16. Ustava ima se zakonom zajamčiti
obvezatna vjerska nastava.
2. Cilj škole ima se označiti tako da utvrđuje religijska i s njima usko
vezana moralna načela za život.
3. D a j e v j e r s k a n a s t a v a u s v i m š k o l a m a p o d -
vržena vlasti i nadzoru Crkve.
4. D a s e K a t o l i č k o j C r k v i z a j a m č i p r a v o n e s m e -
t a n o o s n i v a t i v j e r s k e š k o l e « (Katolički list od 16. IV. 1925.).
Ove smjernice naših biskupa za sve su katolike zapovijed. Naša je
dužnost da posvuda narod uputimo o stajalištu naših biskupa i da ga podu-
čimo poglavito o pravu i d u ž n o s t i roditelja da djecu šalju u katoličke
škole. Kao nacrti za predavanja i za propagandu mogu poslužiti misli što
smo ih iznijeli u rubrici »Vječni Rim« (Za Vjeru i dom 5. i 6. broj) i koje
smo i posebno tiskali.

256
 ORLOVI U RIMU
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 13, 1925., str. 5–6

Tražite najprije Božje kraljevstvo,

a sve ostalo će vam se nadodati.
Mt 6,33

1. Vožnja
Čim je Hrvatski orlovski savez dobio poziv od Katoličke omladinske
internacionale da sudjeluje na Međunarodnom omladinskom hodočašću
i kongresu u Rimu, dao se na organizaciju i agitaciju. Njegovoj inicijativi
te radu Zadružne sveze i nekih drugih vrlo zaslužnih prijatelja uspjelo je
organizirati poseban vlak i u Vječni grad odvesti preko 100 Orlova i oko
250 ostalih vjernika.
Uspjeh hodočašća bio je potpun. Organizatorima je poglavito stalo
do toga da Orlovi u samome Rimu intuitivno shvate značenje papinstva
i nadnaravnu aktivnost Rimske Crkve koja divovskom energijom djeluje
upravo u ovoj Jubilejskoj godini.
Već je sâm put bio poučan. Iako je ostalih hodočasnika bilo dva puta
više od Orlova, ipak je duh cijeloga hodočašća bio orlovski. Sâm »Putni
priručnik« imao je na naslovnoj stranici sliku sv. Ivana Evanđeliste s orlom
i Orlovom lozinkom: Euharistija, Žrtva, Apostolat. Sadržaj toga Priruč-
nika bio je namijenjen poglavito Orlovima i davao je upute kako se valja
uzorno vladati. Orlovi su stekli priznanje da su se na putu znali žrtvovati,
poglavito za svećenike: pomagali su im, davali im najbolja mjesta za spava-
nje, držali red i čistoću.
Neki Srbi, koji su bili u našem vlaku, klicali bi u Rimu kada su nas
sreli: »Živjeli naši Orlovi!« Najbolje priznanje za nas jest ono da smo znali
protkati simpatijama i ljubavlju svu atmosferu oko nas. U Italiji su nas
svagdje službeno dočekali izaslanici biskupijskih okružja K a t o l i č k e
a k c i j e . Svagdje su nam išli na ruku i upućivali nas u svoje prilike. Na-
ravno, mnogo su nam pripovijedali o svojim poteškoćama; za sada su im
fašisti najveći protivnici jer su im brutalnom silom u mnogim mjestima

257
upravo razorili društvene prostorije, tiskare itd. Na samome području fi-
orentinskoga okružja Katoličke akcije opljačkano je 67 društava, a do te-
melja razoreno 17. Ova mala statistika najbolje osvjetljava odnose između
talijanske Katoličke akcije i fašizma.
U Padovi je sve Orlove zanimala jedna suvremena ustanova (ostali
su se hodočasnici u prvi mah začudili što ih vodimo u moderno uređen
đački hotel!): konvikt za 150 akademičara. Svaki ima svoju veliku sobu,
struju, vodovod, svu udobnost. Knjižnica, dvorana za zabave i veliki vrt
s igralištem. Za svetkovine papina krunjenja (to je svetkovina talijanske
Katoličke akcije) osvjetljuje se ovo igralište velikom vatrom; po gradu se
povede hajka na bezobraznu, bezbožnu i pornografsku štampu. Sve se to
sakupi i uz veliko slavlje prisutne omladine – spali...
Zaboravio sam točan omjer katoličkoga đaštva prema ostalim skupi-
nama u Padovi; otprilike je jedan naprama tri. Sličan je omjer u Francu-
skoj i Belgiji. I upravo ovakve suvremene socijalne ustanove kao ova, što
je vode oci isusovci, mnogo pridonose da se omladini omogući sustavna
stručna i katolička naobrazba.

2. Belgijanci i Internacionala
Prelazim na Rim. Ne govorim o svim tim veličanstvenim spomenici-
ma umjetnosti koje smo na brzu ruku pregledali. Dat ću vam samo skup
dojmova.
Kada smo stigli u zavod sv. Marte, veliki zavod što ga vode sestre mi-
losrdnice od sv. Vinka, upravo su talijanski katolički đaci polazili kući. Tih
su dana imali u Rimu svoj kongres na kojemu ih je sudjelovalo oko trideset
tisuća... Opazi talijanska omladina naše orlovske odore; zasigurno su se u
prvi mah zabezeknuli pred garibaldijskom crvenom košuljom; doskora su
se snašli, stali nam klicati, a mi njima. Naizmjenično smo pjevali naše na-
rodne i društvene pjesme. Divne li predigre ostvarenju Papina programa:
Mir Kristov u kraljevstvu Kristovu.
I dok nas je stotinu i dvadeset objedovalo u ogromnoj blagavaonci
pod zaštitom sv. Marte, eto ti iz druge dvorane Belgijanaca sa zastavama
k nama. Njihov predsjednik Hoyois, njihov duhovni vođa abbé Picard,
održaše nam govor, pozdraviše nas srdačno.
Čudno: kao da se među Orlovima i milim Belgijancima dogodilo du-
hovsko čudo: svi smo se međusobno sporazumjeli, govorili smo međusob-
no, izmijenili smo misli, a da mi nismo znali francuski niti oni hrvatski.
Ako baš hoćete: zavoljeli smo se nekom osobitom ljubavlju. Među nama
je bilo »jedno srce i jedna duša«. Kako to? Nigdje se prije nismo vidjeli

258
niti se poznavali, a osjetili smo toliku međusobnu ljubav kao da smo bili
oduvijek skupa!
Rješenje tajne: naši narodi kroz vjekove su bili pod vlašću očinske
rimske discipline. Rimska krv teče u našim žilama. Osim toga, svi smo
usisali mlijeko Katoličke akcije... Shvatismo na sebi samima što za čo-
vječanstvo i kulturu znači Rim, znači papinstvo. Rimski je jaram katkada
težak, ali spasonosan. Jedino papinstvo, jedino rimska disciplina kadra je
stvoriti r e m p u b l i c a m c h r i s t i a n a m – kršćanski savez naroda.
Sve ostalo samo su karikirani pokušaji.
Obavili smo s Internacionalcima jubilarne oprosne procesije, zajedno
smo s njima bili na Papinoj misi, s njima zajedno smo primili Isusa Krista,
našega Boga i Gospodina. A stanice su se njegova mističnoga Tijela tjesnije
skupile oko Glave, krv Kristova protekla je našim žilama. Našemu duhu
ukaže se svjetlo jedne velike ideje: otajstvo ovoga velikog preporoda u
suvremenoj međunarodnoj omladini je vrlo česta i dnevna sveta Pričest.
Katolička akcija ili takozvana organizirana suradnja svjetovnjaka s hijerar-
hijom u katoličkome socijalnom a p o s t o l a t u ima kao osnovicu, kao
podlogu milijune dnevnih bijelih sv. Pričesti. To je i podloga na kojoj se
uzdiže zgrada Orlovstva...

3. Misijska izložba
A onda dolazi misijska izložba. Pogledajte dvoranu svetaca i heroja!
Na perspektivnoj slici vidite niz križeva, a na svakomu pribijen jedan fra-
njevac: mučenici iz Japana. I takvih slika, koje prikazuju sve, pa i najnovije
mučenike, ima mnogo. Tu se također čuvaju pisma mučenika. Uronjeni
ste u nadnaravnu atmosferu; počinjete shvaćati kršćanstvo. Zasnovano je
na junaštvu (koja li poduka Orlovima!), na krvi. Još i danas, kao i u počet-
ku, vidjeli smo kako Crkva u dalekim krajevima neprestano stvara posve
nove civilizacije, slično kao što je to činila kod nas od 8. stoljeća nadalje,
kada je među nas »barbare« poslala sv. braću Ćirila i Metoda. Shvatili smo
da rad za misije znači s u d j e l o v a t i p r i o s v a j a n j u s v i j e t a .
Koji kršćanin, koji Orao ne bi htio osvojiti svijet za Isusa Krista! Radimo
za misijsku osvajalačku ideju, dostignimo đaštvo ostalih naroda prema ko-
jima smo u tomu pogledu pravi »natražnjaci«!

4. Divovska djelatnost Crkve

Papa! Vidjeli smo njegovu bijelu pojavu, poljubili njegovu svetu ruku
i od ljubavi prema vidljivome Kristu bili spremni, milošću Gospodnjom,
predati mu neograničeno svu svoju egzistenciju. I kada smo vidjeli kako

259
narodi dolaze sa svih strana svijeta vidjeti samo njega, poljubiti samo nje-
govu ruku, čuti samo njegovu riječ i učiniti samo njegovu volju, osjetili
smo i vidjeli da smo dionici jednoga neprekidnoga čuda. Nevjernik, koji
dolazi u Rim, vidi »p e r p e t u u m m o b i l e«: kako to da iz dana u dan,
iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće neprestano hrle u Rim novi ljudi,
nove generacije pa uvijek istim zanosom i istim oduševljenjem ponavljaju
isti usklik: »Živio neumrli Kristov namjesnik!« Kako to da iz istoga Rima,
iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, već dvije tisuće godina misionari
idu u Englesku, Španjolsku, Ameriku, Australiju posijati sjeme svoje krvi
i proširiti Isusovo kraljevstvo? Čudno kraljevstvo, zaista, koje se širi ide-
jama i žrtvama, bez topova i pušaka! Novo, neprekidno čudo! Kako to da
iz tih dvorova bez prestanka, iz sata u sat, kroz blizu dvije tisuće godina
u čitav svijet idu zakoni, zapovijedi, odredbe, smjernice, želje?... I sa svih
strana svijeta jedva se čeka na Papinu riječ jer su ljudi uvjereni da ona
donosi život.
Ili je Rimska biskupija s rimskim biskupom živi perpetuum mobile ili
toj Crkvi ulijevaju život nadnaravne energije...
U Rimu osjećate da sve na svijetu može propasti, ali Rimska biskupija
može se valjati na uzburkanomu moru povijesti, može se dizati, prevrtati
i padati, ali potonuti ne može.
U Rimu osjećate, osobito u Jubilejskoj godini, kolosalnu, divovsku
djelatnost Crkve kako preporađa svijet i kako, poput neke svemirske elek-
trične centrale, u sve i najudaljenije krajeve svijeta, upravo strahovitom
napetošću šalje, uz urnebes kanonizacija, beatifikacija, enciklike, energije
svetačkoga preporoda.

5. Euharistija i Papa
Osjećate da u Rimu sjedi vladar trocarevine: Papinim zagovorom sve-
ci proslavljene Crkve djeluju na Srce Božje. Papinim se zagovorom osloba-
đaju duše trpeće Crkve iz čistilišta i postaju dionicima blaga što se nalazi
u riznici sveopće Crkve; pod Papinim vodstvom ratuje na zemlji vojujuća
Crkva.
I kada je Sveti Otac u svome govoru dao nama Orlovima smjernice
za naš rad, osjetismo svu veličinu i sve značenje papinstva. Shvatismo:
Orlovstvo, ako hoće da ostane u pravoj liniji i da bude ispravan pokret
u velikome sklopu svih mogućih pokreta u krilu svete Crkve, mora biti
papinskim pokretom.
Euharistija i Papa trebaju biti korijen, vrelo i počelo Orlovstva. Eu-
haristiju i Papu valja dati našem narodu. Od podmlatka, naraštajaca pa
do članova i starješina, sve treba u Orlovstvu u prvome redu svesti na

260
Euharistiju i Papu. I kada se iz orlovskih krila budu rodili novi orlići, treba
biti »leitmotiv« prvih orlovskih uspavanki: Euharistija i Papa. Euharistija
i Papa trebaju biti prve riječi koje će na materinjim grudima čuti hrvatski
novorođenci. I kada Orlovstvu uspije ove dvije ideje učiniti kraljicama
hrvatske narodne duše, tada će moći mirne duše reći sa svetim Pavlom:
»Dobar boj vojevah...«
To je jedina i najčvršća osnovica bez koje je čitav rad osuđen na ra-
sulo. I eto do te su spoznaje Orlovi ponovno došli na svome rimskom
hodočašću.

261
 U MISIJSKOJ IZLOŽBI
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 10, 1925., str. 266–269

Prošećimo se, gospođice, zajedno kroz Misijsku izložbu. Pregledajmo

zajedno sve dvorane, tamo od one gdje vidimo Svetu zemlju i njezine ju-
nake pa sve do slika gdje divljaci strahovito osakaćuju tjelesa Europljana.
Pogledajte tamo gore sliku japanskih mučenika; onaj niz raspela koja se
perspektivno gube u daljini, a na svakome visi po jedan franjevac, opasan
bijelim užetom. – A zatim, promotrite onu dirljivu sliku ledenjakâ Alja-
ske. Posve sprijeda leži leš isusovca Ruperta koji se smrznuo (1923. godi-
ne), noseći dječici božićne darove. A zatim slike onih biskupa i redovnica
kako ih na po odjeveni divljaci muče i ubijaju.
Koje vam misli dolaze pri tomu na pamet, gospođice? Ne traži li
kršćanstvo od nas da budemo junaci? Ne traži li Bog od nas da herojskim
djelima s u r a đ u j e m o s njime u širenju Isusova kraljevstva?
Vidim kako su vas duboko potresle ove slike mučenika i junaka. Po-
đimo dalje. Evo, upravo smo stigli u statistički paviljon. Vaša je duša već
tako potresena da će jedva moći točnije promotriti sve te statistike, svu
literaturu i sav znanstveni materijal koji je preduvjet modernoga misiona-
ra. Pogledajte na one shematske slike; koliki udio u osvajanju svijeta ima
upravo žena. Mi smo danas skoro zaboravili da ima ženâ izvanrednih orga-
nizatorskih sposobnosti. Pogledajte silne i brojne samostane koji su djelo
Majke Marije od Muke i Majke Emilije de Vialar. Spomenite mi, molim
vas, jednu jedinu glasovitu ženu organizatorku izvan kršćanstva! Žena kao
da po naravi uopće nema sposobnosti biti velikim organizatorom, a eto po
Katoličkoj Crkvi njezina narav kao da je dobila posve nova svojstva koja su
sasvim nepoznata nekršćanskome svijetu. I kada pomno promatrate sve
ove znanstvene predradnje i radnje misionara, mnogobrojne geografske
karte, gramatike egzotičnih jezika, opise običaja... opažate na svemu, pa i
na najneznatnijoj stvarčici, pečat ljudskoga u m a .
Uđimo u dvoranu u kojoj ćete se malo odmoriti. Vidim na vašemu
licu smiješak. Sviđa vam se blistavilo žutih kineskih svila! A oni japanski
interijeri. Pogledajte onu djevojku u tamno-ružičastoj svili gdje sjedi uz
svog zaručnika koji je slično odjeven. Zaista, kada prolazite Misijskom
izložbom, dolazite do uvjerenja da ne bi bilo teško ispuniti jedan poseban

262
paviljon na čijemu ulazu bi moglo stajati: Povijesni i etnografski pregled
ženske nošnje. Moramo se diviti kojim su marom razni narodi izmislili
zgodne i ukusne nošnje, kojom su strpljivošću radine ruke sve to izvezle.
Sva ova ljepota, sav ovaj čar, ljudsko je djelo, nosi na sebi pečat u m n e
ljudske duše. Nesvjesno počinjete razmišljati o značenju umjetnosti i do-
lazite do uvjerenja da je ljepota ljudskoga djela samo odraz neugasive Bož-
je ljepote i da je umjetnička djelatnost samo nastavak, usavršavanje Božje
djelatnosti. Kada žena ili djevojka veze lijepi rukav, samo je Božja suradni-
ca u stvaranju lijepoga.
Kako su se u našoj duši, pod dojmom istih povoda, rodile istodobno
iste misli! Suradnja s Bogom! Misionari, junaci, mučenici, umjetnici sura-
đuju s Bogom šireći Kraljevstvo Isusa Krista; obrtnici i umjetnici stvara-
jući praktična i lijepa djela vrše Božju volju, surađuju s Bogom. Svi smo
pozvani na Božju suradnju; u tomu je sav smisao života pojedinaca, cijele
povijesti ljudskoga roda.
I vidite, gospođice, kako sva djela ljudska, od najprimitivnijih do naj-
dotjeranijih, nose na sebi p e č a t u m a ; nose na sebi pečat nevidljive
i d e j e . Vidljivi su izričaj ideje. Oni lonci koje vidite u kutu nose na sebi
pečat duha. Prije je to bila pusta, nezgrapna ilovača. Sada je to lijep oblik s
drškom, predmet kojim se služite. Sav r a d ljudi samo je oduhovljavanje
materije; civilizirati znači svladavati materiju i oduhovljavati je. Mi smo
umovi i u našoj je duši težnja dati materiji sliku i priliku naše duše, da je
oduhovljujemo.
U isti čas opazih na vama, gospođice, da ste vaše lice upravo okrenuli
na drugu stranu. Pravo da vam kažem, neugodna tjeskoba obuzela je i
mene kada sam opazio pred nama gospođu u rukavima od jednoga de-
cimetra. U ovoj atmosferi umnosti, gdje na svemu opažate pečat u m a ,
pečat ljudske duše koja se trsi da materiju oduhovi, ne možete podni-
jeti golu materiju. Već vam sami osjećaji govore da je onu ruku trebalo
pokriti lijepim rukavom; valjalo je materiju oduhoviti, valjalo je na bilo
koji mu drago način pokazati da je ta ruka vlasništvo čovjeka; a posebno,
specifično obilježje čovjeka, upravo ono po čemu se razlikuje od rude, od
biljke, od životinje, jest upravo njegova umnost. Kod čovjeka se ne možete
zadovoljiti krasotama rudskoga, biljnoga i životinjskoga carstva jer traži-
te »specifično«, tražite očitovanje djelatnosti ljudskoga uma. One dvije
neestetske ruke spadaju u kategoriju životinjskoga carstva jer na njima
ne vidimo s u r a d n j u ljudskoga uma s Božjom voljom (npr. u obliku
jednoga rukava).
Dobro opažate, gospođice; ljudsko lice kao da tvori iznimku. Kao da
na njemu vidite pečat ljudske duše, kao da je ono sâm izričaj duhovnosti.
Ono, jamačno, bolje nego išta na svijetu izražava ono »specifično«, poseb-

263
no ljudsko. Ni rude, ni biljke ni životinje nemaju lica, ali ljudsko lice izričaj
je ljudskoga dostojanstva kao kralja sve prirode. Želimo li se upoznati s
ovim ili onim čovjekom, ne gledamo njegove nepokrivene ruke ili druge
dijelove tijela, već u njegovo lice, njegove oči. O, kako su danas mnoga lica
bez izražaja, bez značaja! Kao da očituju duševnu anemiju! Pogledajte por-
trete svetaca, vitezova, junaka! Svaka žilica na njima kao da ima posebnu
dušu, kao da je izričaj unutarnjega života!
Jeste li ikada dulje promatrali sliku naše nebeske Orlice? Znate li
na koga mislim? Na malu sv. Tereziju od Djeteta Isusa koja je nedavno
proglašena svetom. U njenu životopisu, što ga je ona sama napisala i koji
uostalom s čisto umjetničkoga gledišta spada u najveća djela svjetske knji-
ževnosti, nalazi se jedno od najdivnijih razmatranja o Orlu1. Razumijete
zašto je nazivam nebeskom Orlicom.
I evo, vjekovi će promatrati njeno anđeosko lice i ne će ga se moći na-
gledati. U njenim očima zrcali se neka preobražena čežnja zaručnice koja
iščekuje slavan dolazak svoga odabranika. Cijeli svoj život možete gledati
lice te svetice i ne ćete ga se nagledati. Na njemu se odražava bogatstvo
unutarnjega svijeta, duša koja je urešena svim darovima Duha Svetoga.
A što mislite da je njena ruka otkrivena, i to samo do lakta? Sav taj
nadnaravni čar pada; osjećamo da smo u vezi s prolaznošću, s materijom,
osjećaš da nas pogled na tu ruku, makar to bila ruka svetice, ne vodi tako
neizravno u duhovno carstvo Milosti.
Jedino je ljepota lica trajna; svi ostali dijelovi tijela nose na sebi pečat
prolaznosti. Zar širenje smisla za ljepotu lica ne spada u posebna obilježja
ženskoga modnog apostolata?
Držim da se slažemo ako ustvrdim da od svega vidljivog na svijetu
ljudsko lice na najsavršeniji način izražava duševnost. (Oh! Blistavilo Isu-
sova lica na kojemu odsjeva sjaj neugasive Očeve praljepote!)
I nama, koji smo navijestili boj materijalizmu, stalo je do toga da opet
uvedemo kult ljudskoga lica i da lijepim nošnjama koje pokrivaju materiju
nastavimo s oduhovljavanjem materije, kako je to sâm Stvoritelj započeo
s ljudskim licem. Surađujmo sa Stvoriteljem stvaranjem lijepih djela koja
na sebi nose pečat u m a , nastavimo djelo kulture, djelo oduhovljavanja
koje je započeo sâm Gospod.
Vi ste Orlica! Vi radite u Katoličkoj akciji koja je tek jedna četa u
ogromnoj vojsci što osvaja svijet i proširuje Kristovo carstvo. Vrhovni voj-
skovođa naše vojske je Papa, a zatim dolaze biskupi. Oni su već svoju rekli.
Rukavi ispod lakta!

1 U hrvatskom prijevodu, što su ga izdali oci isusovci, nalazi se to razmatranje na str. 135–136.

(Cijena 40 D.)

264
 No mi tražimo od nas samih više. Katolička akcija znači katolički so-
cijalni apostolat. Mi smo nosioci kulture, nosioci oduhovljavanja materije,
Božji suradnici i nastavljači u stvaranju lijepoga. Duboko smo uvjereni da
je golotinja protiv duha, da je povratak čovjeka u ništavilo, povratak u pri-
mitivnost, u poganstvo. I kada osim toga ne bismo bili katolici i uvjereni
o istočnom grijehu, morali bismo biti misionarima lijepih odijela koja su
izražaj čovječje umnosti. A katolkinje koje su nehajne prema golotinji pro-
povijedaju da je katolička nauka o istočnome grijehu lažna, da nije istina da
dekolte ili rukav iznad lakta za veliki broj ljudi postaju povodom grijehu.
Dobro si primijetila, sestro Orlice – dozvolite da vas tako zovem jer
smo u ovo kratko vrijeme što ovdje šećemo Misijskom izložbom toliko
toga skupa proživjeli i čini mi se kao da smo više mjeseci zajedno putovali
svijetom – primjetila si da nas Misijska izložba, koja je tako očita manife-
stacija trijumfa duha nad materijom, upućuje na r a d i k a l n i m o d n i
a p o s t o l a t . Kada su tolike djevice mogle na dan svojih zaruka predati
svoj život Kristu i umrijeti mučeničkom smrću, zar da smo mi tako malo-
dušne da za ljubav Kristu koji govori preko Petra i biskupa ne bismo mogle
pridonijeti »žrtvicu« od dva decimetra sukna.
Pravo si rekla, sestro, da biste u ime vaše lozinke »apostolat« trebale
postati apostolkama posve dugih, lijepih, vezenih rukava na kojima se ne
bi blistao samo sjaj vaše u m n e , besmrtne duše, već bi ti rukavi, osim
toga, pripovijedali čitavome svijetu da je vaša duša zaodjenuta kraljev-
skom odjećom Milosti posvećujuće.
Kada su Adam i Eva izgubili posvećujuću Milost, osjetiše da su goli
i postidješe se. Za nas katolike modni apostolat je pokrivanje tijela lije-
pom odjećom stvar načela, jer odjeća ima postati vanjskim izražajem svega
bogatstva i sve šarolikosti Milosti posvećujuće. (Pomislite samo na sjaj
i bogatstvo liturgijskih nošnji!) Kada su srednjovjekovni umjetnici (npr.
portal katedrale u Bernu) prikazivali P o s l j e d n j i s u d , odabranici s
desne strane Spasiteljeve bili su odjeveni, a prokletnici koji se strovaljuju
u pakao bili su posve goli – nisu imali Milosti posvećujuće. To neka bude
opomena i pobuda na radikalizam u redovima ženske Katoličke akcije.
Bog živi!

265
 PAPA
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 12, 1925., str. 337–339

Svi smo čitali velebni govor što ga je Sveti Otac Pio XI. održao u
mjesecu rujnu hrvatskim hodočasnicima, obazirući se posebno na prisutne
Orlove, i zatim govor što ga je izrekao međunarodnoj katoličkoj muškoj
omladini koja je došla u Rim u ime svojih pet milijuna organiziranih dru-
gova. Čitali smo također u prošlom broju našega lista nagovor što ga je
upravio zastupnicama katoličkih ženskih udruženja.
Da uzmognemo dobro shvatiti značenje svih tih govora, potrebno je
uklopiti ih u onu okolinu u kojoj ovaj veliki Papa djeluje za vrijeme Jubilar-
ne godine. Potrebno je u mašti si dozvati Rim – prijestolnicu svijeta, kako
po njoj vrve nebrojene tisuće hodočasnika svih jezika, naroda i rasa koji
su dohrlili sa svih pet kontinenata da se poklone Ocu svih kršćana. I evo,
svi ti hodočasnici koji su zastupnici raznih kultura, među kojima se nalaze
svi stupnjevi civilizacije, od najprimitivnijih ljudi, tek oslobođenih ispod
jarma poganstva, sve do najviših stupnjeva obrazovanosti; svi ti raznoliki
hodočasnici hoće vidjeti Papu, žele mu iznijeti svoje poteškoće i čuti od
njega riječ prema kojoj će urediti svoju djelatnost. Na Papu se danas po-
stavljaju nadčovječni, herojski zahtjevi; on u svome srcu mora nositi bre-
me cijeloga čovječanstva, on u svim tim narodima, svim staležima i svim
životnim zanimanjima mora reći upravo onu riječ koju svi oni traže. Zami-
slimo si Europejca, odnosno Hrvata na kojega se postavlja zahtjev da dade
smjernice za rad primitivnim narodima iz središnje Afrike – apsurdno je
takvo što tražiti; a eto, od Pape se traži daleko više, on mora udovolji-
ti i najistančanijim zahtjevima svih ljudi i pogoditi nijanse svih osjećaja
rimskih hodočasnika! Posao što ga svladava ovaj Papa zaista nadmašuje
svako ljudsko shvaćanje. Svakoga dana prima na tisuće hodočasnika, sad
Francuze, pa Malgaše te priproste ljude s Islanda – i on se zanima za sve te
ljude, za njihove običaje, za prilike u njihovoj zemlji; rukuje se sa svakim
pojedincem, a zatim sjeda na svoj grimizni prijestol i propovijeda pucima.
Tako često, iz dana u dan, on propovijeda više puta dnevno, a stenografi
pišu ove govore jer znaju da se u njima nalaze smjernice kojih se valja
držati. Ti se govori umnažaju, čitaju i komentiraju u svim organizacijama
katoličkoga svijeta na sličan način, kao što se to čini u školama s djelima
Sofokla ili Cicerona, Dantea ili Shakespearea.

266
 Neki dan je kod Svetoga Oca bilo mnogo tisuća katoličkih skauta koji
su dohrlili u Rim sa svih strana svijeta i njima je održao govor prožet poe-
zijom. Istaknuo je kako katolički skautizam ima tražiti nove putove i kako
su katolički skauti došli u Rim naći put k velikome blagu oprosta što im
ga Crkva daje u ovoj jubilejskoj godini. Zanosno je pohvalio smisao skauta
za ljepote prirode jer se po njoj ljudski duh sâm od sebe uzdiže do izvora
svake ljepote, do neugasivoga sjaja Božjega.
I eto, dan-dva nakon toga, evo mu u audijenciju 30.000 organiziranih
talijanskih katoličkih omladinaca i Papa im pokaza što je sve kroz povijest
učinila Crkva da pomogne omladini. U poganskome svijetu omladina je
bila izložena intelektualnim zabludama i ćudorednom kalu, a Crkva je
stala osnivati redove i kongregacije za odgoj mladeži i upravo na taj način
Crkva usrećuje njihovu mladenačku dob.
Nekoliko dana nakon toga prima u posebnu audijenciju hrvatske ho-
dočasnike kojima je rekao upravo ono što su željeli. Sadašnji Papa kao
da posjeduje moć čitati srca ljudi. Svi smo čitali Papin govor hrvatskim
hodočasnicima i svatko se mogao uvjeriti da je Papa do u tančine shvatio
hrvatske prilike i dao nam je upravo one smjernice koje su nam potrebne
za naš budući rad.
A zatim dolazi govor što ga je održao sljedeći dan pred delegatima od
26 nacionalnih omladinskih organizacija koji zastupaju 5.000.000 članova.
Pred svijetom od 4.000 omladinaca Papa je izrekao govor vrlo značajan
za njegovo shvaćanje nove vrste redovništva koja je nastala u 19. stoljeću,
a danas se zove općenitim imenom K a t o l i č k e a k c i j e . Istaknuo
je kako su već u prvim stoljećima svjetovnjaci surađivali s episkopatom
i svećenstvom, a Katolička akcija je ta organizirana suradnja. I kao što je
Crkva jedna, sveta, katolička i apostolska, isto tako internacionalna ka-
tolička omladina mora biti jedinstvena, treba se izdići iznad staleškoga
i nacionalnoga egoizma, biti nosiocem staleškoga i međunarodnog mira.
Mora biti sveta, poštivati svetost obitelji i provoditi herojski život samo-
odricanja i ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu; mora biti katolička, tj.
općenita, mora shvatiti općenitost katoličkih načela koja valja primijeniti
na privatni kao i na javni život. Omladina mora biti apostolska, tj. kao što
je autoritet rimskoga Pape poput zlatnih karika povezan s autoritetom
apostola sv. Petra i po ovome sa samim Kristom, isto tako međunarodna
katolička omladina treba biti okovima poslušnosti i discipline povezana s
biskupima, preko biskupa s Papom i s apostolom Petrom i Kristom. I eto,
na taj način međunarodna katolička omladina znači divovsku vojsku koja
pomaže papinstvu pri obnavljanju cijeloga čovječanstva. Genijalna li miro-
ljubiva ratnoga plana ovoga velikog Pape!

267
 Da, kada dođete u Rim, kada vidite misijsku izložbu i hodočasnike s
raznih kontinenata, tada posve jasno osjetite urnebesnu aktivnost Rimske
Crkve, majke svih Crkava svijeta. Osjećate da kroz rimskoga biskupa i
rimsku biskupiju teku mlazovi izvanrednih energija. Kada ste u Rimu, čini
vam se da se nalazite u orijaškoj, dosad neviđenoj električnoj centrali čiji
se kotači sveudilj vrte i koja u sav svijet šalje energiju velike i ćudoredne
obnove.
U Rimu imate intuiciju, osjećaj da je Crkva perpetuum mobile ili,
bolje reći, da neka nevidljiva sila trajno pokreće taj divovski stroj. Imate
intuiciju da sve na svijetu može propasti; narodi i države, župe i mnoge bi-
skupije i carevine mogu iščeznuti s lica zemlje, a rimska biskupija će, una-
toč bura i oluja koje tresu i šibaju po moru povijesti ljudskoga roda, ostati
neozlijeđena. Imate živ osjećaj da je sve krhko i nestalno, da svemu prijeti
opasnost od potonuća u bezdanima, ali se Papina lađica bez bojazni njiše
usred valovlja i munja jer je usidrena na nepokolebljivoj Petrovoj stijeni.
U ovoj Svetoj godini dublje smo shvatili što znači papinska nadčo-
vječnost. Shvatili smo da veličina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi;
ovisi o tome kako se oni ravnaju prema zapovijedima i željama Kristova
namjesnika. U papinskome duhu ležala je u prošlosti snaga Hrvatskoga ka-
toličkog pokreta; u orijentaciji prema njemu leži i naša budućnost. Zato na
kraju ovoga godišta dozivamo opet u pamet riječi našega neumrlog vođe
biskupa Mahnića koje će, ako Bog da, poput sunca rasvjetljavati putove po
kojima će i ubuduće složno stupati sva odjeljenja Hrvatskoga katoličkog
pokreta. Ove je riječi biskup Mahnić napisao u Hrvatskoj straži (XIII.
godište) i odnose se poglavito na one ljude koji Papi poriču pravo da daje
smjernice i u pitanjima koja nisu čisto vjerske i ćudoredne naravi. Evo ih:
»Istina, ne radi se tu o odlukama ex cathedra koje se tiču izravno pi-
tanja fidei et morum (vjere i ćudoređa); ali se radi, kako sam već rekao, o
primjeni vjerskih i moralnih načela na život. Poricati papi pravo da o tome
govori te mu uskraćivati posluh, značilo bi isto što i priječiti ili paralizirati
utjecaj katoličke vjere na javni život. Jasno je kuda to vodi.«
»Uz to se ovdje radi o veoma važnom principu koji se tiče bîti crkve-
noga ustroja i discipline. Ako u ovome slučaju pristoji pravo da sudimo o
kompetentnosti papinske vlasti te odlučimo jesmo li dužni poslušati ga ili
ne, onda imamo isto pravo u svim slučajevima gdje se ne radi o stvarima
fidei et morum. Prema tome, naša bi se poslušnost Svetoj Stolici svela na
definiciju ex cathedra, a kako su te definicije vrlo rijetke, mi bismo tek je-
dan-dva puta svakoga stoljeća imali prilike poslušati papu! Čemu onda sve
te kongregacije? Čemu napose kongregacije indeksa, čemu tolike odredbe
kanonske i disciplinske naravi? Katolički narodi živjeli bi, prema tome, sve

268
do naših dana u velikoj zabludi misleći da su u savjesti obvezani vršiti sve
što im Isus Krist preko Petra i drugih apostola naređuje« (usp. Mt 28,20).
»Međutim, apstrahirajmo od ovih razloga, koji se tako usko tiču vjere
i crkvene discipline. Katolici čine vojsku: Crkva se Katolička i zove voju-
jućom Crkvom. Ovoj vojsci na zemlji zapovijeda rimski papa kao Bogom
postavljeni najviši vojskovođa. Uzmemo li papu kao vojskovođu katoličke
vojske, on bi naredbama ili proglasima, poput gore navedenih koji se tiču
stručnih udruženja, političkih, socijalnih i inih organizacija, katolicima
propisivao taktiku koje im se valja držati u boju s protivničkim silama.
Vojnici se slijepo i bezuvjetno pokoravaju zapovijedima i naredbama višega
vojskovođe pa ako bi i koji bio uvjeren da bi se nešto moglo odrediti druga-
čije i bolje, on ipak čini što je naredio vojskovođa. Lijepe zaista vojske gdje
bi se vojnici, nakon svake naredbe što im stigne od vojskovođe, najprije
sastali na vijećanje da odluče je li ili nije vojskovođa bio u pravu narediti
takvo što, jesu li ili ne oni dužni poslušati ga, ne bi li bilo bolje njegove
naredbe odbaciti šutnjom i prijezirom pa svaki neka radi što ga je volja.
Takvi se prizori u naše doba odigravaju među vojnicima vojujuće Crkve! A
mi se još nadamo pobjedi!« (XIII. 99–100).
»Zaista čudnovato! Ono što bi katolicima trebalo biti vezom jedinstva
i sloge, biva im kamenom smutnje, povodom podjele. Pio IX. u posla-
nici engleskim biskupima (16. rujna 1864.) papinstvo naziva principom,
korijenom, izvorom (principium, radix et origo) katoličkoga jedinstva...«
(XIII, 97).
»Jedinstvo i sloga u našemu taboru nada sve! Za jedinstvo i slogu –
sva! Protiv jedinstva i sloge ništa. Veza ovoga jedinstva neka nam bude
riječ našega Oca Pape!« (XIII, 102.)

MIR KRISTOV U KRALJEVSTVU KRISTOVU!

269
 SUZE SVETOGA OCA PAPE
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 51, 1926., str. 9

Naslov je malo čudan, ali kada saznate o čemu se radi, odmah ćete
shvatiti da taj naslov najbolje pristaje. Radi se o Glavnoj skupštini, ne o
Orlovskoj u Požegi, već o Glavnoj skupštini Talijanskoga katoličkog omla-
dinskog saveza koja je bila neki dan u Rimu. Kada su izaslanici društava
dovršili svoja zasjedanja, uputili su se Svetomu Ocu koji ih je imao primiti
u posebnoj audijenciji. Bilo je pet sati poslije podne. Svi junački pjevaju
svoju himnu. Za pola sata primit će ih Namjesnik Kristov. Stupaju sa svo-
jim brojnim zastavama, njih pet stotina, prema Trgu svetoga Petra. (Orlo-
vi, sjećate se kada smo mi lani stupali rimskim ulicama u odori, s našom
zastavom?) I oni moraju čekati pred Brončanim vratima Vatikana. Pjevaju
i pjevaju. Najednom pojure stepenicama prema gore da što prije vide –
Papu, živoga Krista na zemlji. Čekaju u dvorani konzistorija. Dolazi Sveti
Otac. Urnebesni i oduševljeni pljesak. Bijela pojava ide od omladinca do
omladinca, zaustavlja se, pita, blagoslivlja, daje ruku na poljubac. Zatim
se penje na svoj prijestol, mnoštvo omladine se približava i Papa propovi-
jeda. Omladina pije te blage riječi, plješće. Nakon toga svi pokleknuše, a
Sveti Otac drhtavim glasom otpjeva blagoslov. I prije negoli se Sveti Otac
udaljio, najedanput se začuje nešto. Sva ova brojna omladina koralno je
zapjevala neopisivom nježnošću: »Pio decimo primo Summo Pontifici et
universali Patri, pax, vita et salus perpetua!« (Piju jedanaestom, vrhov-
nom svećeniku i sveopćem Ocu, mir, život i spasenje vječno!)
Zatim ova omladina započne pjevati pred svojim zajedničkim Ocem
hvalospjev svojim anđelima čuvarima, tj. duhovnicima svojih organizacija:
»Dilectis sacerdotibus, qui adolescenti in Christo animo et aetati adsistunt
honor, gratia, laus!«
»Premilim našim svećenicima, koji se zauzimaju za naše duše i za go-
dine naše što u Kristu rastu, neka bude čast, zahvala i pohvala!«
I pjesma dosegnu posebno oduševljenje kada zapjevaše na čast one
omladine koja se u cijelome svijetu bori u redovima Katoličke akcije i služi
na diku Crkve: »Catholicae juventutis sodalibus universis, qui adventum
Regni praecibus et praeliis maturant, virtus, vires, victoria!« (Članovima

270
sviju katoličkih omladinskih organizacija koji molitvom i radom pridonose
dolazak Kraljevstva, neka im budu krepost, snaga i pobjeda!)
I odjednom se začuje poput oluje burni odgovor drugoga zbora:
»Christus vincit! Christus regnat! Christus imperat! – Krist pobjeđuje!
Krist kraljuje! Krist vlada!«
Čudite li se da su prisutnici vidjeli u oku Svetoga Oca suze ganuća?
Tko ne bi ljubio ovu mladost, ovu uzdanicu Kraljevstva vječnoga? Koga ne
bi zanijela ova obećanje vjernosti Kralju svih vjekova? I Sveti Otac ponov-
no podiže svoju ruku i blagoslovi organiziranu omladinu. (Osserv. Rom. 8.
XI. 1926.)

271
 NJEGOVOJ SVETOSTI PAPI PIJU XI.
Prigodom pete godišnjice krunjenja
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br.1–2, 1927., str. 3

U sjeni divne i gorde Bazilike,

u Rimu gdje još živi pepeo spominjanja,
odanle vladaš, o Pio, svojom blagom
kraljevinom,
I vodiš je k njenoj vječnoj domovini.
Svoju ruku dižeš samo da blagoslivljaš,
o Velesvećeniče, zaodjenut mramornom
bjelinom.
Ti vječno uprisutnjuješ tajanstvenoga Krista
a istina puna sijeva iz očiju Tvojih.
Germain Nouveau
Lani je to bilo u mjesecu rujnu. Nas pedeset u odorama čekale smo
sa zebnjom u srcu u grimiznoj sobici Vatikana. Sada će doći On – Papa –
nasljednik sv. Petra – blagi Kristov Namjesnik.
Evo ga! Ukaza sa njegova bijela pojava. Pokleknusmo. Polako i dosto-
janstveno išao je blagoslivljajući desno i lijevo, prema svome prijestolju.
Najedanput, kao da se začuo preobraženi glas s neba, Petar i Krist
prozboriše na usta Pija:
»U svom programu vi nadasve naglašavate posvetu vaših duša. Na
osobit način nastojite sačuvati neokaljanu svoju nevinost i čistoću svoga
života koja je čuvarica svih ostalih kreposti. Ona je oboružana srčanošću,
strpljivošću, odlučnošću, postojanošću i pomaže vam svladati napasti na-
ših sjetila, zavodljive zaruke uvijek varavoga svijeta i obzir ljudski koji sva-
kako ponižava dušu i tijelo i baš stoga je najodvratnija stvar za duše Orlica
i Orlova.«
»U svome programu također naglašavate pravi apostolat i to aposto-
lat riječi, ali nadasve apostolat dobroga primjera. Ovaj bez riječi svima
govori što ste i što hoćete, tim više što vi na zgodan način znate spojiti
otvoreno ispovijedanje svoje vjere s vašim raznim društvenim zvanjima...
Kćeri moje! Ne treba čekati konac svijeta da nađemo Isusa Krista i nje-

272
govo sveto Tijelo. Svaki ga dan možemo naći. Gdje ćete ga, dakle, naći?
Ovo Božansko Tijelo naći ćete uvijek čestim i postojanim pohodima Sve-
tootajstvenom Isusu, čestom, po mogućnosti svagdanjom sv. Pričesti, kako
ste vi to i sada vrlo pohvalno činile jer upravo kod ovoga Božanskog Tijela
trebaju se sastati Orlice.«
»I nadalje tako nastavite pak ćete zbilja tada biti Orlice Kristove. Bu-
dete li tako radile, kao i sve vaše sestre koje nose ovo lijepo ime, ne ćete
pogriješiti, letjet ćete sve više i više poput orlova i tako ćete biti prava
blagodat za obitelji, za školu, za cijelu ljudsku zajednicu. Vi, Orlice, kao
kćeri, sestre zaručnice, majke, učiteljice, radnice, nosit ćete u sve društve-
ne slojeve blagoslov i kršćansku obnovu.«
Čule smo tvoje riječi, o Sveti Oče, i nikada ih ne ćemo zaboraviti.
Koga da slušamo ako ne tebe? Koga da slijedimo ako ne tvoj pastirski
glas. Posvuda nas obilaze vuci razdirači i hoće nas upropastiti. Kudgod se
okrenemo, vrebaju nas naši neprijatelji: tašte zabave, nečedne mode, sra-
motni plesovi, bezdušni kinematografi, predstave, knjige i novine; napasti
u radionici, u uredu, u školi.
Kome ćemo ići, o Sveti Oče? Ta ti imaš riječi vječnoga života. Radi
tebe je, kako veli Pjesnik, sam Krist postao Rimljaninom. Kojegod ime
nosiš, na tvoja usta govori Petar, a mi smo odane kćeri Petrove.« Tko se od
tebe udaljuje, odmiče od pravoga puta; tko se na te tuži, već je suđen; tko
te sudi i osuđuje, već je osuđen.
Tko nije s tobom, nije s Isusom Kristom, a tko nije s Isusom Kristom,
nije s Bogom.
Što god ti odredio ili savjetovao, Orlice su spremne poslušati. I ovom
prilikom petogodišnjice tvojega preslavnog krunjenja mi obnavljamo svoj
zavjet da ćemo uvijek i svakom zgodom u obitelji, kao na ulici, u svome
veselju, kao i u svojoj apostolskoj djelatnosti raditi prema tvojim smjer-
nicama i onima tvojih velikih predšasnika. Znamo da ništa nije sigurnije
i čvršće nego li potpuno pristati na tvoju volju; vjerujemo čvrsto da bez
tebe, Pio, nema katoličanstva!

273
 PAPINA DRŽAVA
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 26, 1927., str. 5–6

Ima dosta katolika u našim krajevima koji drže da papa ne treba ni-
kakvu državicu i da je bolje što on nije dan-danas vladar jedne državice,
kao što je bio još prije pedeset i sedam godina. Vele: gledajte kako li danas
svi cijene papinstvo, dapače cijene ga i inovjerci; a ipak je papa siromah i
nema ni komadićka zemlje koji bi mogao nazvati svojim. Bolje je, nastav-
ljaju ti katolici, da papa nema brige za upravu svoje državice; neka se on
bavi samo duhovnim stvarima jer to mu kao glavaru Crkve bolje pristaje.
Brigu za svjetovne poslove i upravljanje državom neka papa prepusti vla-
stodršcima ovoga svijeta; neka si ne prlja ruke u nezahvalnom državnič-
kom poslu. Ti katolici još nadodaju: pomislite da izbije rat između papine
države i jedne susjedne kršćanske države; tada bi sam papin autoritet stra-
dao jer bi kršćani ratovali protiv vlastitoga pape.
Ovi su prigovori na oko veoma zavodljivi, ali ako ih pobliže promo-
trimo, uvjerit ćemo se da su to tek prigovori, i to prigovori koje je mogla
izmisliti samo šuplja glava liberalaca.
Svaki od vas bio je već jednom u župnome dvoru. Kako li u njemu
sve vrije od života! Tu se vode matice, popis poroda, krštenja, ženidaba,
brakova; župnici vode popis dobroga štiva u župi, vode knjižnicu, brinu se
za vjerska i druga katolička društva. Župnik se brine za redovite propovi-
jedi, za dijeljenje sakramenata, obuku katekizma u školi i mnogo toga. Ima
li itko pravo smetati župnika u njegovoj pastirskoj službi? Može li mu reći
policija ili državna vlast: zabranjujem ti krstiti dijete, zabranjujem ti propo-
vijedati, zabranjujem ti ispovijedati i dijeliti svetu Pričest. Kada bi to činila
državna vlast, kao što to danas čini u Meksiku, mi bismo rekli da je ona
nasilna i da nema pravo to zabranjivati jer to ne spada u njezin djelokrug.
Posve je jasno da župnik u svojoj pastirskoj djelatnosti mora biti slobodan,
a jedino njegov poglavar, biskup i papa, ima pravo tu slobodu ograničiti.
A kada dođete u jedan biskupski dvor, vidjet ćete da se u njemu usredo-
točio posao mnogih župa. Biskup se brine za pastvu u svojoj župi i ima još
nekih poslova kojih župnik nema. Kod biskupa radi ženidbeni sud, biskup
dijeli sakrament svete potvrde i zaređuje svećenike. Što biste rekli kada bi
najednom biskupu došao odaslanik državne vlasti i rekao mu: zabranjujem

274
vašemu ženidbenom sudu rješavati parnice, ne dozvoljavam vam krizmati i
zaređivati svećenike. I u tom slučaju bismo rekli, državna vlast prekoračila
je granice jer Crkva je savršeno društvo, isto kao i država, i nitko nema pravo
smetati joj u vršenju njene pastirske službe. A sada bacimo naše oči prema
Rimu, središtu Crkve Božje. Kada jedna biskupija treba mnoge prostorije i
veliko zemljište kako bi uzmogla djelovati, koliko tek kuća i zemljišta treba
Sveta Stolica. Tu su uredi, koji ravnaju s tisuću biskupija, s mnogo tisuća
redovničkih zavoda, sveučilišta, sjemeništa, škola i muzeja. Da se uzmognu
smjestiti svi ti uredi, potrebno je dosta veliko zemljište. Papa osobno dobiva
na dan nekoliko tisuća pisama i uprava Crkve ima dvije tisuće namješteni-
ka. Nadalje, Krist je dao apostolu Petru i njegovim nasljednicima prvenstvo
nad svim biskupima i vjernicima svijeta. Da papa uzmogne vršiti ovu svoju
pastirsku dužnost nad svim ljudima, on mora biti slobodan i neovisan od
svakoga čovjeka. Njemu nitko ne smije smetati kada izdaje crkvene zakone,
kada sudi ili kažnjava. Ima li papa tu potpunu slobodu kada je on državlja-
nin jedne druge države? Kada mu ta država svakoga trenutka može reći: ne
dopuštam ti sagraditi u Rimu sjemenište za crnce, ne dopuštam ti poslati
brzojav u Zagreb, ne dopuštam ti primiti katoličke gimnastičare u Rimu niti
im dopuštam da u Rimu imaju svoj slet?! Iz toga slijedi da Papa ne može u
p u n o j m j e r i vršiti svoje poslanje i svoju službu ako nije p o t p u n o
s l o b o d a n o d s v a k e z e m a l j s k e v l a s t i ; jednom riječi, ako
je podanik jednomu zemaljskom vladaru.
Krist je htio da Sveta Stolica bude potpuno slobodna u širenju Kra-
ljevstva Božjega. To je dogma. Pravo je krivovjerje tvrditi da se protivi
božanskome pravu ako je u osobi pape duhovna vlast ujedinjena s građan-
skom (De constitutione Ecclesiae; c. XII; Collectio Lancesis, t. VII., col.
372). Prema tome, slijedi da Sveta Stolica istodobno s duhovnom vlašću
ima sve ono što je potrebno da ova duhovna vlast bude potpuno slobodna.
Bez dvojbe je za ovu potpunu slobodu potrebno da je papa neovisan
od svakoga zemaljskog vladara i da je on zemaljski vladar jednoga dijela
zemlje. Ova vlast nad tim dijelom zemlje omogućuje mu, neovisno od sva-
koga čovjeka i u potpunoj slobodi, vršiti svoj težak zadatak. Po posebnoj
djelatnosti Providnosti Božje rimski biskup postao je gospodarom Rima.
On nije osvojio taj grad mačem, već je došao zakonitim načinom u njegov
posjed. Kada su bizantski carevi posve napustili Rim, narod Rima zatra-
žio je kod Pape zaštitu i od toga vremena vidimo kako je papinstvo kroz
jedanaest stoljeća bilo zakonitim gospodarom Rima. Kolika li je to sreća
bila za čitav svijet! Nema ni jednoga kršćanskog naroda svijeta koji nije
postao dionikom te sreće. Neovisnost od svake zemaljske vlasti omogućila
je papama da posve slobodno šire po svijetu čistu nauku Božju; da bra-
ne kršćanstvo od krivovjerja i od vanjskoga neprijatelja (Turčina). Rimska

275
Crkva radi za sve crkve svijeta; rimska biskupija za sve biskupe i vjernike
svijeta! Tko skuči slobodu rimskoga biskupa, čini svetogrđe i krnji prava
svih biskupija i vjernika svijeta. Ni jedan vladar nije toliko učinio za svoj
narod kao pape! Dan-danas kada dođete u talijanski Rim, uvjeravate se da
je nekada bio papinski Rim; bezbroj umjetnina vam svjedoči kako su Rim
ustanovili pape i po papama je Rim postao prijestolnicom svijeta.
Neprijatelji Crkve shvatili su kako je politička suverenost i potpuna
neovisnost Svete Stolice nužan preduvjet da se Crkva može normalno ra-
zvijati. Stoga su framasoni u prošlome stoljeću bili zaključili kako ovu pa-
pinu vremenitu vlast treba uništiti da se onda lakše može uništiti duhovna
vlast papinstva. Mislili su: ako zarobimo papu i ako mu onemogućimo da
stoji u kontaktu s biskupima i vjernicima svijeta, tada će se morati raspasti
i Katolička Crkva. Znali su da Katolička Crkva dobiva svu svoju čvrstoću
od papinstva koje joj je temelj; uništimo taj temelj i sva će se Crkva morati
srušiti! Jadni framasoni! Ne znaju da je papinstvo stijena koju ni jedna sila
svijeta ne će uništiti. Istina je, njima je uspjelo oteti papi njegovu zemalj-
sku vlast, zarobiti ga, skučiti njegovu slobodu u vršenju pastirske dužnosti.
No papinstvo nisu uništili.
Sadašnji papin položaj ne može trajno ostati. Vrhovni učitelj Crkve
koji pojedince i države ima voditi prema vrhunaravnim i duhovnim cilje-
vima, ne smije ostati pod vlašću talijanske države. On mora biti slobodan
i neovisan od bilo koje mu drago ljudske vlasti. Stoga i vidimo da pape
ne prestaju naglašavati kako im je njihova vlast silom oteta; da je talijan-
ska država papinstvu nanijela najveću nepravdu jer je prekršila najsvetije
ugovore i jer si je silom prisvojila tuđe, sveto vlasništvo. Učinila je pravo
svetogrđe. Time što je talijanska država u ime takozvanog principa učinila
papu svojim podanikom, nanijela je svim katolicima svijeta najveću ne-
pravdu. Mi katolici svijeta imamo pravo tražiti da papa bude slobodan i da
nas on svojom nepogrješivom naukom vodi. Time što je talijanska država
otela papi slobodu i neovisnost, otežava mu da vodi narode putem istine i
dobrote; time, dakle, talijanska država krnji bitna prava svakoga pojedinog
vjernika. Stoga i vidimo kako svi vjernici svijeta na svojim kongresima i
zborovima uvijek traže da talijanska država povrati papi otetu državu.
I mi, Hrvati-katolici, kao što je to tražio Hrvatski kongres godine
1900. u Zagrebu, tražimo ovu neovisnost. Znamo da je Apostolska Stolica
nerazdruživo vezana s Rimskom Stolicom i da je prema namisli Božjoj
neovisnost Rimske Stolice nužan i jedini uvjet da rimski papa uzmogne
potpuno slobodno voditi sve narode svijeta.

276
 PISMO BRATU ORLU
O papinstvu i papi kao Kristovu namjesniku na zemlji
ĐAČKI ORAO – Arhiv Ivana Merza, F 39, 25

Napomena Redakcije Sabranih djela. – U časopisu Ðački orao,

namijenjenu podmlatku Orlovske organizacije, bl. Ivan je objavljivao
članke u obliku pisama. Budući da ovaj tiskani članak nije bilo moguće
pronaći jer se taj list nije sačuvao, ovdje donosimo isti članak prema izvor-
nomu rukopisu kako je sačuvan u Arhivu Ivana Merza. Ne znamo ni točan
datum kada je objavljen, međutim sigurno je da je napisan između 1923.
i 1927. g. U usporedbi s ostalim člancima slična sadržaja, ovaj članak
najbolje izražava njegovu misao o papinstvu te osjećaje ljubavi i odanosti
prema papi kao Kristovu namjesniku.

Dragi brate!
Nedavno si čitao u Orlovskoj straži izvještaj o Ðačkome orlovskom
tečaju koji se držao u franjevačkom samostanu na otoku Košljunu. Ne
znam je li ti poznato da su tom zgodom naša braća đaci posjetili svoju
seosku braću Vrbničane i tamo priredili jedan nastup. Vraćajući se kući
kroz Aleksandrovo1 dočekali su ih protivnici Crkve s poklicima: »Do-
lje s Papinom gardom.« Nije to prvi puta da su naše čete dočekane
sličnim povicima.
Kada nas već protivnici nazivaju tim imenom »Papina garda«, kada su
oni već opazili da Orlovstvo kao cjelina i svaki Orao kao pojedinac nosi,
tako reći, na sebi i cijeloj svojoj djelatnosti papin pečat, mislim da će te
obradovati ako ti iznesem neke misli o tomu predmetu.
Ti se, možda, čudiš da ti u pismu pišem o papi i papinstvu. Obično si
slušao o tome štogod u crkvi ili u školi pod obukom katekizma. I u našemu
društvu govorilo se o tome predmetu. Ali kako katolički nauk o papin-
stvu ima postati svakome suvremenom katoliku stvar njegova najdubljega
osvjedočenja i njegova uma, kao i stvar njegova srca, mislim kako je upravo

1 Mjesto Punat na otoku Krku za vrijeme kraljevine Jugoslavije između 1921. i 1943. zvalo se
Aleksandrovo. Promijenjeno ime dobilo je po srpskom kralju Aleksandru Karađorđeviću!

277
pismo najprikladnije da ti otvorim srce i da ti kao bratu iznesem o tome
svoje misli, svoje nade, svoje teškoće.
Nedavno sam pročitao knjigu jednoga Francuza kojoj je naslov
Za papu. U njoj su izvatci iz djela najglasovitijih umova, a svi ti izvatci
velik su hvalospjev papi. U toj knjizi najveći Francuzi govore o značenju
papinstva. Jedan između njih, vrlo glasoviti biskup Segur, pripovijeda ovaj
događaj koji je doživio u Rimu: »Jednoga dana sam u okolici Rima ispiti-
vao katekizam jednoga malog pastira kojemu je bilo 13 ili 14 godina i koji
me je vodio po divnim brdima Latiuma. Dječak je bio sav poderan; nije
možda znao ni čitati ni pisati. Ali ono što je znao, i to tako točno da sam se
zadivio, poznavao je sve što se ticalo vjere, to jest ono što je čovjeku jedino
potrebno ovdje dolje. Nakon više pitanja na koja je mali Rimljanin vrlo
dobro odgovorio, došla mi je misao da ga ispitujem o papi: ’Reci mi malo,
dijete moje‘, rekoh mu, ’tko je to papa?’ Na ove se riječi dijete zaustavi,
otkrije si glavu i pogledavši me s nekom vrstom ponosa i pobožnoga stra-
hopočitanja, odgovori: ’PAPA, TO JE ISUS KRIST NA ZEMLJI.’« Kad je
presvijetli Segur čuo ovaj odgovor, uskliknuo je: “Oh! divnoga li odgovora!
U svojoj snažnoj jednostavnosti on u sebi usredotočuje svu nauku o vr-
hovnoj i nepogrešivoj vlasti Isusa Krista. Da, papa je Isus Krist na zemlji.”
Kada sam pročitao ovu zgodu, zamislio sam se. Ovaj mali Rimlja-
nin vjerojatno nikada nije išao u školu. Tko je u njegovu dušu ucijepio tu
zanosnu ljubav prema papi. Bez dvojbe je on tu ljubav usisao s majčinim
mlijekom: njegovi su ga roditelji odgojili u tome duhu.
A kako je, dragi brate, kod nas Hrvata? Jesmo li igdje štogod čuli o
papi u svojemu očinskom domu? Jesmo li igda vidjeli u njemu papinu sli-
ku? Zna li naš hrvatski narod o papi toliko koliko zna onaj rimski dječak?
Ljubi li ga poput njega? To su pitanja koja sam stavio na sebe i koja postav-
ljam tebi da o njima promisliš.
Ti bi mi, možda, želio prigovoriti i reći: »Razumljivo je da Rimljani
znaju za papu i da ga ljube. Oni žive u neposrednome doticaju s papom,
vide ga, tako reći, svaki dan, i sav Rim sa svojim crkvama, umjetninama,
narodnim i pobožnim običajima bez prestanka govori o papi.« Nešto je
istine u tvome prigovoru, ali moram ustanoviti da svagdje gdje cvate kato-
lički život, tamo je i ljubav i odanost prema Svetoj Stolici najljepši cvijet
te pobožnosti. Sjećam se da sam nedavno čitao pismo što su ga starješine
Francuskoga katoličkog omladinskog saveza poslali Svetom Ocu u Rim.
U njemu oni ističu kako je njihov najveći ponos što mogu svoju djecu od-
gajati u ljubavi i odanosti prema Svetomu Ocu tako da će ta djeca, već u
najranijim godinama, osjetiti da je ljubav i odanost prema papi za privatni
i javni, vremeniti i vječni život svakoga vjernika od najveće i bitne važnosti.

278
 Ova te je posljednja rečenica iznenadila: ljubav i odanost prema papi
jest za život svakoga vjernika od najveće i bitne važnosti. No tvoje će izne-
nađenje biti još veće ako odmah dodam da ta ljubav i odanost prema papi
nije samo od bitne važnosti za pojedinoga vjernika, već i za sav društveni
život: za život u obitelji i školi, za tisak i umjetnost, za gospodarski, poli-
tički i međunarodni život.
Isto kao što je Krist središte cijele povijesti, isto je tako i papa sre-
dište te povijesti. On je vidljivi i živi Krist na zemlji. I kao što je Krist bio
kamen smutnje mnogima, razumljivo je da i njegov živi zastupnik mora
imati svoje neprijatelje, kao što ih je imao i Krist. I ova misao nam tumači
zašto se papu posvuda napada, zašto se osnivaju razne sekte koje blate pa-
pinu vlast, zašto su novine pune pogrda na nj i zašto i nas Orlove napadaju
radi naše ljubavi prema papi.
Neprijatelji Crkve vrlo dobro znaju da mi katolici papu smatramo
vrhovnim i neprevarljivim učiteljem. Oni znaju da mi smjernice za sav
naš vjersko-ćudoredni rad, privatni kao i javni, dobivamo od pape. On
tumači nauk Kristov, pokazuje nam što je dobro ili zlo, upućuje nas u
naše dužnosti u obitelji, čuva svetost i nerazrješivost braka, traži od nas
da svoju djecu šaljemo u katoličke škole, stavlja nam u dužnost boriti se
protiv zle štampe, a pomagati dobru štampu. Papa nalaže poslodavcima da
radnicima daju zasluženu i pravednu plaću, a od radnika traži da savjesno
vrše svoje staleške dužnosti. On daje svim vjernicima smjernice kako će se
držati u gospodarskome životu: upućuje novčane zavode da se ne ogriješe
o ljubav prema bližnjemu, da ne budu lihvari, tražeći od sirotinje da im
plaća odveć velike kamate; isto tako papa osuđuje spekulante na burza-
ma koji širenjem lažnih vijesti često upropaštavaju narodno gospodarstvo,
a sebe obogaćuju. Nema, uistinu, djelatnosti kojoj papa ne bi dao svoje
smjernice. On građanima stavlja u dužnost da kod izbora glasuju za ljude
sposobne i odane Crkvi, a od vladara traži da rade za opće dobro. Često
smo čitali kako su pape u povijesti svrgavali vladare kad bi ti vladari ugnje-
tavali svoje podanike, prekršili zakletvu, krnjili prava Crkve. A u srednje-
mu vijeku uspjelo je papama stvoriti Kršćanski savez naroda koji je znao
svesti ratove na najmanju mjeru i narode ujediniti u bratskome natjecanju.
Sve je ovo dužnost pape jer je papi Krist odredio poučavati narod u
vječnim istinama i pokazati im kako će pojedinci svojim privatnim i jav-
nim djelovanjem postići vječno blaženstvo.
Iz ovoga očito posve proizlazi kako je papa ona podloga i ona nepo-
mična pećina na kojoj je sazdana sva Crkva. Kako Crkva obuhvaća sve te
krajeve svijeta, sve biskupije svijeta, tako se podloga papinstva otajstveno
proteže na sve biskupije svijeta. Ta kamena podloga je nepomična i sva
Crkva, koja se na njoj uzdiže, dobiva svoju snagu i svu čvrstoću te podloge.

279
 Papinstvo je također pećina i podloga duhovnome životu svakoga
vjernika. Zgrada našega duhovnog života, našega vjerskog znanja i naših
djelatnosti mora se podići na nepokolebljivoj podlozi istina što ih papin-
stvo neprevarljivo naučava. Papinstvo mora po tome biti bitni dio i pod-
loga našega duhovnog života i naših misli, našega htijenja i osjećanja. Papa
mora, stoga, biti predmetom našega posebnog štovanja i naše ljubavi, dio
života naše duše.
Naš je narod to dobrim dijelom zaboravio. Naše su novine pune svih
mogućih govora i izjava najzakletijih političara, a kada u njima čitamo koju
smjernicu ili izjavu pape? A ipak je papa »vidljivi Krist«, na njegova usta
govori sam Bog kada papa govori kao vrhovni učitelj Crkve. Drugi veliki
narodi izdaju i tumače velike smjernice papa, posebnim slovima ih tiskaju
u novinama i časopisima.
A mi?
Veliki je zadatak, dragi brate, upravo nas Orlova, da budemo u naše-
mu narodu nosioci papinske ideje. Ponosimo se porugom »Papina garda«
kojom nas zaodijevaju protivnici Crkve. Oni ne mrze papu što je Talijan,
nego što je Kristov zamjenik. Pa da je on papa Hrvat, misliš da ga ne bi
mrzili? A zašto neprijatelji Crkve toliko napadaju na naše biskupe? Oni
bar nisu Talijani?!
Stoga posvuda širimo ljubav prema Svetoj Stolici i papi! Pokažimo
i protumačimo našem narodu da narodi koji se ne drže papinog nauka
moraju srljati u propast. A mi, Orlovi, proučavajmo te smjernice papa u
svojim društvima, odnosile se one na naš euharistijski ili politički život, na
gospodarstvo ili javno ćudoređe, na jezik u liturgiji ili obiteljski život, na
znanost ili umjetnost – u svemu neka nam bude vođa papa!
U današnjoj zbrci, koja vlada svijetom, gdje je teško razlikovati istinu
od zablude, dobro od zla, Providnost je na goru posadila jedan svjetionik
koji svijetli vjekovima i čitavom zemljom. Budemo li se u našemu apostol-
skom životu ravnali po tom svjetioniku, možemo biti uvjereni da ne ćemo
udariti u klisuru i da ćemo sebe i svoj narod dovesti u luku spasenja.
Uz Bog živi!
Tvoj u Kristu Kralju odani
stariji brat

280
 KRIST KRALJ
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 8–9, 1943., str. 3

Napomena Redakcije Sabranih djela. – Ovaj članak bl. Ivana

Merza objavljen je nakon njegove smrti. Bio se zagubio u Uredništvu ča-
sopisa Za vjeru i dom, kojemu je očito bio namijenjen. Uredništvo lista u
uvodu objašnjava okolnosti pronalska i naknadna objavljivanja.
Pod tim naslovom pronašle smo
jedan Merčev članak. Papir je već odavno
požutio, ali oštro urezana slova jednako
su svježa. Izgleda da je to koncept jer
ima dosta ispravljenih riječi i rečenica.
Ne znamo koje je godine pisan, ali bit će
neposredno nakon Misijske izložbe u Rimu
1925. godine. Možda je već negdje i tiskan,
makar nam se čini da je koncept. Ali mi ga
radi sadržaja predajemo našim najmlađim
pokoljenjima jer je za mlađi djevojački
svijet i pisan. –
Uredništvo lista Za vjeru i dom
Kada smo se ove godine šetali Misijskom izložbom u Rimu, imali smo
prilike pregledati jednu dvoranu koja je bila dugačka više stotina metara.
S jedne i s druge strane visjele su ogromne zemljopisne karte, statistike,
izvještaji raznih redova. U prvi mah čovjeku se činilo da je došao u jed-
no ratno ministarstvo u kojemu se stvaraju nacrti za osvajanje svijeta. Za
osvajanje? A gdje su puške i topovi? Gdje je ubojito oružje? Tko je vojsko-
vođa toj velikoj vojsci koja namjerva osvojiti svijet?
Jamačno je pri tome svaki hodočasnik u Misijskoj izložbi osjetio da
je Krist Kralj i Krist Bog. Jer, koji čovjek na svijetu ima toliku kraljevinu?
Koja kraljevina traje tolike tisuće godina? U Rimu osjećate da je Crkva
djelo Božje, da je Krist Bog.
I upravo prošla Jubilejska godina, koja je u Rim primamila mnoge
stotine tisuća katolika, raznih naroda i rasa, učvrstila je u svima svijest o
Kristovu kraljevstvu na zemlji. Nije čudo da je sveti otac Pio XI., upravo

281
na izmaku Jubilarne godine, upravio svim katolicima svijeta okružnicu u
kojoj govori o značenju Kristova kraljevstva, naređujući da se uspostavi
jedna nova svetkovina – posvećena Kristu Kralju. Ona se slavi posljednje
nedjelje prije Svih svetih. Ova svetkovina od osobite je važnosti upravo za
naša udruženja. Mogli bismo reći da je ta svetkovina najbolji izričaj onoga
za čime teži Katolička akcija.
A kako to?
Mi u našim udruženjima želimo odgajati članice za KATOLIČKI SO-
CIJALNI APOSTOLAT, to jest svaka naša članica mora znati kako će
Krist postati Kraljem naših duša, naših obitelji i cijeloga ljudskog društva.
Krist Kralj U NAŠIM DUŠAMA. Kako to postižemo? Tako da prou-
čavamo katoličke istine i živimo po njima, obavljamo dnevno razmatranje,
poglavito na temelju svete liturgije. Iščekujemo Krista Kralja u došašću, pro-
matramo njegovu poniznost u jaslicama, činimo s njim pokoru u korizmi, ra-
dujmo se s njim o Uskrsu. Ako budemo o njemu dnevno razmatrale, naša
će duša postati slična njegovoj. I naša će vanjština postati slična njegovoj. Bit
ćemo čedne u nošnji, u zabavi, ne ćemo mi živjeti, već će Krist živjeti u nama.
Krist mora postati KRALJEM OBITELJI.
Obitelj je prva i temeljna stanica ljudskoga društva. Ona u sebi ima
zadaću rađati i odgajati djecu koja će Krista priznati svojim Kraljem. Krist
je već po sebi sveti bračni ugovor uzvisio na sakrament. Ta Krist je Kralj u
obitelji kada je brak svet, jedinstven i nerazrješiv. Naša udruženja odgajaju
apostole svetoga, jedinstvenoga, nerazrješivoga sakramentalnog braka. Bez
takva braka narodi neminovno jure u propast.
KRIST – KRALJ DRUŠTVA. Nije dosta da mi Krista priznajemo
Kraljem u privatnome i obiteljskome životu; Krist mora postati Kraljem
i cijeloga javnog života. On je Bog i Gospodar svega. Mi smo članice vo-
jujuće Crkve – Ecclesiae militantis – svaka je kršćanka vojnik, a osobito
ona koja ratuje pod zastavom katoličkih udruženja. Zato je naša dužnost
posvuda postati apostolkama Kristova kraljevstva naglašujući da katolkinja
ne može biti članicom onih udruženja gdje se Krist ne priznaje Kraljem.
A što se tiče države u kojoj svi moramo biti jer je to nužno društvo, naše
nastojanje mora biti: sustavnim odgajanjem naroda težiti za onim idealom
što su nam ga pape zacrtali.
I evo, Sveti Otac svojom okružnicom, koja počinje riječima QUAS
PRIMAS, obvezao nas je da odsada još junačkije poradimo za kraljevstvo
Kristovo u dušama pojedinca, u obiteljima, u udruženjima, u državi i u
ljudskome društvu. »Gledah noćnim viđenjima gle na oblacima nebeskim
dolazi kao Sin čovječji... Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu
služe svi nardi, plemena i jezici. Vlast njegova, vlast je vječna, i nikada
neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti« (Dn 7,13–14).

282
 Šesti dio
LURD

Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji imala je veliku ulo-

gu u duhovnomu životu Ivana Merza. Prve podatke o tome imamo
u njegovu dnevniku koji vodi još od svojih gimnazijskih dana. Već
na početku njegova mladenaštva čitamo u dnevniku kako spominje
Mariju, upravljajući joj iskrene, dirljive molitve i zazive da ga čuva,
štiti, da mu pomaže u životu, da ga očuva od moralnoga zla, da mu
sačuva čistoću duše. Već u devetnaestoj godini Ivan zavjetuje čisto-
ću do ženidbe. O tome bilježi u dnevniku 12. XII. 1915.: »Neki sam
dan (8. XII.) zavjetovao Bl. Djevici čistoću do ženidbe. Možda će
to trajati i do smrti.« Osam godina kasnije na isti blagdan Bezgreš-
nog začeća 8. XII. 1923. g. Ivan zavjetuje vječnu čistoću i time se
posvećuje božanskoj ljubavi, a kroz nju će se darovati tolikoj braći i
sestrama u vjeri.
Merzova pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji najviše je
bila povezana s Gospom Lurdskom. Hodočastio je u Lurd još kao
student iz Pariza. Taj će posjet Lurdu na njega ostaviti dubok dojam
i bit će jedan od momenata koji su ga potpuno učvrstili u istinitost
katoličke vjere pa će se od tada, kako sam piše, »sav njegov život
kretati oko Krista Gospodina«. O tome što je za nj značio Lurd pi-
sao je svojemu prijatelju ing. D. Maroševiću iz čega se također vidi
kako je i sam prolazio kroz period sumnja u svojemu rastu u vjeri.
Piše iz Pariza 1920. g.:
»Da, u Lurdu sam naučio što je krunica i to mi je od sada drugi
najbolji prijatelj. Prije Lurda, iskreno priznajem, bila je u dnu duše
neka sumnja, neki osjećaj da li se ja ne molim kakvome fantomu

283
moje mašte?! Molio sam dakako, jer da sam prestao, znači ne vjero-
vati u Bl. Djevicu Mariju. A kuda onda? Okreni se od katolicizma,
sve je oko tebe mračno i ružno. Dakle Lurd je mojoj razumnoj vjeri
pridodao osjećajni moment.«1
Došavši u Zagreb Ivan će postati velik širitelj pobožnosti prema
Gospi Lurdskoj, ali i branitelj Lurda. Napisao je nekoliko članaka o
Lurdu i jednu brošuru. Napose se ističe njegova stručna kritika Zoli-
na romana Lurd, u kojoj je ozbiljno upozorio javnost na Zoline falsi-
fikate i njegova iskrivljivanja objektivnih činjenica koje su povezane
s Lurdom. Ivan je održavao brojna predavanja o Lurdu u Zagrebu i
po Hrvatskoj. Lurd i sve ono što je s njime bilo povezano, ukazanja
i čudesna ozdravljenja, Merza zanima najprije pod apologetskim vi-
dom, ukoliko je sve to snažna obrana i dokaz za istinitost katoličke
vjere. Pod tim vidom Ivan će najviše propagirati Lurd i pobožnost
Gospi Lurdskoj. Dirljivi su njegovi opisi lurdskih svečanosti, pro-
cesija, čudesnih ozdravljenja. Zanosnim riječima opisuje te vidljive
manifestacije vjere koje čovjeku približuju nadnaravne stvarnosti.
Osim štovanja Gospe Lurdske, čiji je kip imao u kutu svoje
sobe pred kojim je uvijek gorilo malo svjetlo, Ivan je rado pohađao
i druga Gospina svetišta u blizini Zagreba: Kamenita vrata, Remete,
Mariju Bistricu. O Mariji Bistrici napisao je i jedan zanimljiv članak
u kojemu iznosi sugestije kako bi bistričko svetište trebalo biti ure-
đeno da potpuno zadovolji duhovne i umjetničke potrebe hodoča-
snika. Ovaj članak donosimo u ovomu svesku na drugomu mjestu, u
skupini njegovih radova pod nazivom Razno.

1 Pismo Ivana Merza ing. Draganu Maroševiću objavljeno u: Glasilo Postulature Ivan Merz, br. 1-2,
1977., str. 11-12

284
 DVA ČUDA U LURDU
NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 187, 20. VIII. 1921., str. 2–3

Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja,

Po zakonu Izraelovu da slave ime Gospodnje.
(Ps 122)
Pisano u Lurdu, 4. kolovoza 1921.

Nevjerojatni događaji zbivaju se još uvijek u Lurdu.

Mnoge tisuće poklonika iz svih krajeva svijeta vrve ulicama i mole
pred poznatom špiljom krunicu raširenih ruku. Kada se noć spusti s Pi-
rineja, duge procesije sa zapaljenim svijećama u rukama kreću od špilje
Masabielle niz potok Gavu, pjevajući Ave Maria čija se lijepa melodi-
ja diže Gospi Lurdskoj. No najdirljiviji je trenutak procesija Presvetoga
otajstva. U pet sati poslije podne mnogo stotina bolesnika – broj ovisi o
veličini hodočašća – ležeći na nosilima ili na kolicima, čekaju Presveto
otajstvo na velikome prostoru ispred crkve Svete krunice. Dok se povorka
s Presvetim otajstvom kreće od spilje, mnoštvo naroda glasno moli kru-
nicu na svim jezicima svijeta. Svećenik zatim s Presvetim otajstvom ide
od bolesnika do bolesnika, dok usred prostora pred crkvom odjekuje glas
drugoga svećenika:
Gospode, klanjamo ti se!
a tisuće glasova odvraća:
Gospode, klanjamo ti se!
I tako se nastavlja:
Gospode, mi se uzdamo u te!
Gospode, mi te ljubimo!
Hosana, hosana, sinu Davidovu!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Ti si Krist, Sin Boga živoga. Itd.
Slušajući molitve i poklike tih tisuća, bez sumnje svakoga gledatelja
prožima neki neobičan osjećaj. Ponavljaju se prizori što su se događali prije
1900 godina kada je naš Spasitelj prolazio jeruzalemskim ulicama, liječeći
bolesne.

285
 Stigli smo, na žalost, u Lurd četiri dana nakon što su se zbila dva ve-
lika čuda. Donosimo radi toga izvještaj koji je donio La Croix de Lourdes
od 31. srpnja 1921. Službeni stručni tekst objelodanjen je u Journal de la
Grotte de Lourdes istoga datuma. Ozdravljenja su uvedena pod oznakom
»Dossier No. 8 de 1921. i Dossier No. 9 de 1921.«, a potpisan je dr. A.
Marchand.
(Tko želi imati detaljne podatke o ovima ozdravljenima neka pročita
izvještaj koji se nalazi u Redakciji Narodne politike ili neka piše doktoru
A. Marchandu u Lurd.)

Prvo ozdravljenje
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni. (Ps 126)
Mlle Suzanne Warcoin, 24 god., iz Serocourt-le-Grand (Aisne), obo-
ljela je 1916. godine od sušičave upale bedrenoga zgloba na lijevoj strani
(coxalgiegauche) pošto je od djetinjstva bolovala od drugih bolesti. Ova
teška bolest još se pogoršala od ukočenosti (ankiloze) na koljenu.
Kako su njezin kraj zaposjeli Nijemci, prisiliše je oni – kod njena slaba
zdravlja – na rad. Godine 1917. spremiše je radi bolesti u Caen. Treba još
pripomenuti da je gđica Warcoin bolovala više mjeseci od Potove bolesti
(Mal de Pot darsolombaire) zbog koje je morala nositi nogu u gipsu.
Nakon rata smjestiše bolesnicu u bolnicu mjesta Ham (Somme),
gdje je ostala do kraja.
Uz ovu bolest, koja je krenula po zlu i od koje je mnogo trpjela, do-
bije 1917. čir u želucu i tako nije mogla jesti tvrdu hranu. Pila je jedino
mlijeko i jela vrlo malu količinu zelja koje bi gotovo uvijek povratila zajed-
no s mnogo krvi.
Putjući u Lurd, gđica Warcoin silno je trpjela jer nije htjela leći u kre-
vet. Ići je mogla jedino na štakama. U utorak 26. srpnja okupa se u Piscini,
ne osjetivši nikakvo olakšanje. U srijedu 27. u tri sata poslije podne, ulaze-
ći u Piscinu, osjeti jako pucanje u lijevoj nozi. Ukočena noga najednom se
podiže i zglob bedra ostade posve gibak. Bez ikakve poteškoće osloni se na
lijevu nogu koja je posve lako podnosila težinu tijela. Osim toga, bolesnica
osjeti neku čudnu ugodnost i učini joj se da joj je želudac ozdravio.
Smjesta pođe u liječnički odjel gdje joj liječnici pregledaše svjedodž-
bu od 24. srpnja, potpisanu od dr. Puchera iz Hama. U njoj su opisani
detalji koje smo gore naveli.
Nakon što su liječnici usporedili prijašnje stanje s tadašnjim, pregle-
daše potom točno organe koji su bili bolesni.

286
 Ustanovljuje se »da je ozdravljenje trenutačno i posve izvan svake
mogućnosti normalne evolucije«.

Drugo ozdravljenje
Tvoja su svjedočanstva vjere predostojna,
svetost dolikuje Domu tvomu,
Gospodine, u sve dane! (Ps 92)
Mlle Emilienne Robin, 25 godina, nastanjena u Tervesu blizu Bresuire
(Deux-Sèvres), ozdravila je posve i trenutačno od upale kosti (osteoar-
thritis) na desnoj nozi.
Bolest je počela u lipnju 1920. Bolesnica je najprije osjetila bolove u
desnome koljenu. Bilo joj je naloženo da se ne miče jer su liječnici držali
kako bi se moglo razviti bijelo gnojenje (tumeur blanche). Usprkos tome,
bolest se od mjeseca kolovoza 1920. sve više pogoršavala.
Lijevo koljeno posve se ukočilo, no bolesnica nije htjela da joj nogu
stave u gips.
Kada je stigla 25. srpnja u Lurd, bolest joj se tako pogoršala te je kod
najmanjega dodira osjećala veliku bol.
Nosili su je na nosilima.
U srijedu 27. srpnja, kada su je po prvi puta uronili u vodu kupališta,
od boli zajauka.
Iste večeri, kada je Sveto otajstvo prolazilo, gđica Robin osjeti se po-
taknuta da se podigne i sjednuvši povikne: »Ja sam ozdravila.« Odnešena u
»Bureau des Constatations«, sama se digne s ležaja i stane posve normalno
hodati. Nije šepala, iako je u njenim kretnjama bilo nešto nesigurnosti, što
je posve razumljivo kada se pomisli kako je dugo nepomično ležala.
Ona ne osjeća više ni boli ni neugodnosti.
Kada su je stručnjaci pregledali, ustanovili su da obujam noge ni ko-
ljena nije ni povećan ni deformiran. Sve su kretnje posve normalne.
Bolesnica nije ni malo nervozna. Liječničku svjedodžbu od 30. lipnja,
na kojoj su označene sve njezine bolesti, ispostavio je dr. Hanras iz Bressu-
ire. Prema tome posve je jasno da je upala zgloba iscijeljena na nenaravan
ili bolje svrhunaravan način.

***
Lurdski događaji svakoga očevidca sile na razmišljanje. Budući da se
oni odigravaju posve javno – pred tisućama gledatelja – i budući da svaki

287
liječnik može posve slobodno pregledati i ispitati svako ozdravljenje, velik
broj bezvjernika obraća se na katoličku vjeru.
Lurd, koji je prije 66 godina bio zapušteno selo, sada je lijep grad
među ostalim pun samostana. Sve podsjeća na Bernardicu Soubirous, dje-
vojčicu kojoj se je Bl. Gospa ukazala 18 puta. Kada, među inim, pohodite
samostan »Sirotište naverskih sestara«, tamo će vas lijepo dočekati jedna
časna sestra, Bernardičina prijateljica, i darovat će vam njezine uspomene.
Lurdski događaji živa su istina i svatko se o njima može uvjeriti na
vlastite oči. Oni su svesilna opomena čovječanstvu da se obrati pravo-
me i silnome Bogu. Ideja vodilja tim potresnim događajima bezvjerskoga
dvadesetog stoljeća kao da je izrečena u Zaharijinu hvalospjevu. Lurdska
čudesa morala bi »obasjati one koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj i upraviti
noge naše na put mira« (Lk 1,79).

288
 ZOLIN »LURD«
Kritika Zolinog romana
HRVATSKA PROSVJETA, Zagreb, br. 7, 1923., str. 316–3291

Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene, između roda tvojega
i roda njezina: on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.
Post 3,15–16
I.
Zašto smo izabrali upravo Zolin roman »Lurd«, a nismo posvetili po-
sebno predavanje onim književnicima koji su u svojim djelima proslavili
ovo najveće proštenište Katoličke Crkve? Dva su razloga tomu: prvi je
što smo držali potrebnim da se naši slušatelji upoznaju s ponajglavnijim
prigovorima koje bezvjerci stavljaju ovim neobičnim događajima, a s druge
strane da suzbijemo onaj loš utjecaj što ga ovo Zolino djelo – prevedeno
nažalost i na hrvatski – još uvijek vrši na našu neupućenu publiku.2
Naša će literarna analiza ovoga romana poradi toga posvetiti veću
pažnju povijesnim izvorima iz kojih je Zola crpio svoje podatke, a bit će i
književna utoliko ukoliko je potrebno dobiti zaokruženu sliku o književnoj
vrijednosti odnosno nevrijednosti ovoga romana.
Emile Zola rodio se 1840. godine u Parizu. Bio je pomoćnikom u
jednoj knjižari i počeo je pisati. Neumoran radnik postade slavan svojim
djelom L’Assomoir.
Nije nikada stekao duboku naobrazbu. I kao što se to obično zbiva
kod poluobrazovanih ljudi, Zola prigrli jednu ideju kojoj je sve podvrgao,
radi koje je štoviše izvrtao životne činjenice. To je za njega bila znanost.
Premda nije bio nikakav znanstvenik, ni kemičar, ni fizičar, tvrdio je da su

1 Ovaj je članak objavljen i kao poseban otisak-brošura u izdanju Nadbiskupske tiskare u Zagrebu,
1923.
2 Bibliografija: Zola, Lourdes (Charpentier, 1922., 2 vol.); Bertrin, Kritički prikaz... (Rijeka, Kuća

dobre štampe); Boissarie, Les guérisons de Lourdes (Bonne Presse, 4 vol.); Bonner, Le Fait de Lourdes
(Termonde, Belgique). Zatim bibliografija u knjizi: De Bonniéres, Anthologie des meilleurs ècrivans de
Lourdes (Duvivier, Tourcoing).

289
osjećaji i volja čovjeka samo spiritualizirana kemija, da čovjek nema slo-
bodne volje već da sav njegov rad ovisi o njegovim baštinjenim sposobno-
stima i o okolini u koju zapadne. Zola nadalje tvrdi kako su njegovi romani
čisto znanstvena djela jer on postupa po eksperimentalnoj metodi. Kao
što kemičar u svome laboratoriju čini različite pokuse, miješajući kiseline
i baze dobiva određene produkte, a kada ove grije ili hladi, postiže opet
druge rezultate, tako i Zola postavlja ljude. Oni koji su na primjer bašti-
nili nagon za alkoholom ako dođu u radnički milje, postaju alkoholičari;
dođu li u koji drugi, moraju postati nešto drugo. Zola je u tome počinio
jednu temeljnu pogrješku: dok kemičar ili fizičar samo postavlja uvjete za
svoje pokuse, a priroda sama dovodi do rezultata, kod romana pisac mora
svojom fantazijom zamijeniti prirodu; na taj način dokazuje, dakako, da je
znanstveni, eksperimentalni roman nemoguć.
Na ovoj krivoj podlozi sazdao je Zola veliki niz romana pod naslovom
Rougon Macquart, prirodopis i socijalna povijest jedne obitelji pod drugim
carstvom.
Ipak, Zoli valja priznati neobičan dar da živo prikaže materijalni svi-
jet, a bio je pravi vještak u crtanju razbješnjenih masa koje tjeraju slijepi
instinkti. Tako je opis štrajka radnika u romanu Germinal vrlo karakte-
rističan za njegov književni dar. Radeći na pretpostavkama svoga »znan-
stvenog« romana, u crtanju takvih scena Zola pokazuje jednu ogromnu
konstruktivnu liniju koja doduše nosi na sebi nešto upravo veličanstveno,
ali u cjelini upravo svjedoči kako taj svijet što ga prikazuje pisac nije pravi,
nego naročito, a često i nasilno konstruirana slika svijeta koji bi možda bio
takav kad bi se ravnao po zakonima koje je pisac dosta samovoljno posta-
vio. Sličnu karakterističnu crtu opažamo, dakako u drugome smislu, i kod
Merežkovskoga. Ona je dokaz jake fantazije, no nesređenih pogleda na
svijet, dapače izvjesne plitkoće, površnosti u stvaranju životnih zasada, a
književnički talent koji se o to veže više je tehnički negoli pravi stvaralački
duh velikih genija.
Evo nekoliko plastičnih primjera iz romana Lurd: kada su vlakovi bo-
lesnika i hodočasnika jurili put Lurda, »Francuska je bila u taj čas kao
isječena brazdama koje su takvi vlakovi rezali u isti taj sat, jureći svi po-
put našega onamo dolje, put svete spilje, noseći sa sobom oko 30.000
bolesnika i hodočasnika k nogama Gospinim...« (str. 20). Ili opis scene
u Lurdu: »Ozdravljenica se baca na koljena, svi plaču, ljudi se obraćaju,
protestanti i židovi postaju katolicima i druga se vjerska čudesa zbivaju...«
(str. 85). Ili: »U silnom sunčanom sjaju, usred purpurnih i zlatnih brda i
zdravih stoljetnih stabala, u vječnom sjaju voda tekućica, koturao se niz
kožnih bolesnika kojima je bilo meso izglodano; ljudi s vodenom bolešću,
napuhnuti kao mješine, reumatični, paralitičari, ljudi s vodenim glavama,

290
sušičavi, rahitični, padavičari; ljudi s rakom, s gušama; luđaci, idioti. Ave,
ave, ave Maria!« (str. 155).

II.
Zola, nadaren vještinom živa prikazivanja, stekavši svjetski glas (a
gdje je danas u književnosti slava njegovih romana?), a da uza sve to nije
bio ni učenjak ni liječnik, putuje 1892. s narodnim hodočašćem. Obećao
je publici u tisku da će napisati povijesno djelo i da će prikazati samo čistu
istinu. Uza sve to, čini se kako je Zola već prije polaska zamislio glavnu
koncepciju svoga romana. Prihvatio je, naime, nešto od metoda čuvenih
psihijatara Charcota i Bernsteina i stvorio unaprijed sud o lurdskim čude-
sima prije nego je i došao u Lurd. Ta je njegova teorija ukratko kazana u
ovim tezama:
1. Vjera može liječiti bolesti.
2. Ovakva ozdravljenja nisu trenutačna, već iziskuju neko vrijeme.
3. Neka ozdravljenja samo su prividna, a ne činjenična.
Učenjak Charcot tvrdio je, naime, kako vjera može liječiti i to je htio
dokazati jednim slučajem iz 18. stoljeća. Nažalost, ovaj pismeni dokument
nije imao nikakve znanstvene vrijednosti jer su svjedoci toga takozvanoga
čuda već davno bili mrtvi, dok se o lurdskim ozdravljenjima može svatko
na vlastite oči uvjeriti.
Zola putuje u Lurd slijepo vjerujući u one tri neznanstvene rečenice.
Vidjet ćemo tijekom naše analize da se Zola na vlastite oči uvjerio u tre-
nutačnosti ozdravljenja, a ipak je za volju svojih znanstvenih predrasuda
prikazao da je ozdravljenje nastajalo postupno. Što se tiče treće rečenice
da su mnoga ozdravljenja samo prividna a ne istinita, u Zolinom romanu
jedna djevojka koja je u Lurdu ozdravila od sušice za koji dan opet oboli i
umre, dok je ona uistinu nadživjela i samoga Zolu.
Zola, dakle, povijesne činjenice podvrgava svojim znanstvenim pre-
drasudama, umjesto da znanstvene zakone izvede iz povijesnih činjenica.
Takav postupak karakterizira poluobrazovane ljude koji ne će priznati da
ne znaju sve.
Zola putuje u bolničkome vlaku u Lurd i vrlo zorno nam opisuje svoj
put, no taj je opis tijesno isprepleten sa samim sadržajem romana te ćemo
ga zato prikazati u glavnim crtama.
Pierre, glavni junak djela, svećenik je koji je izgubio vjeru. On prati
gospođicu Marie de Guersaint koja se već sedam godina ne može kretati
jer neki liječnici tvrde da je njezina moždina ozlijeđena. Uistinu, ona si tu
bolest umišlja te će ozdraviti u Lurdu uslijed vjerske autosugestije. Ovo je
posve izmišljen tip zamišljen po Charcotovoj neznanstvenoj predrasudi o

291
»vjeri koja liječi«. Osim toga, u istom vagonu vozi se Sofija Couteau (nje-
zino povijesno ime je Clémentine Trouvé), djevojčica koja skida čarapu i
pokazuje svoju bijelu nogu na kojoj se još vidi brazgotina. Ona je lani bila
u Lurdu i ozdravila: imala je sušičavo gnojenje u nozi te se trebala podvrći
operaciji. Nije to učinila i ozdravila je trenutačno u Lurdu. Ovu ozdrav-
ljenicu Zola opisuje u vlaku koji juri put Lurda. Drugoj bolesnici je ime
Elise Rouguet (povijesno ime Marie Lemarchand). Zola ju je vidio prije
ozdravljenja i evo kako je on opisuje:
»Slabo je djevojče bilo zamotano u crni rubac... Napokon rubac pad-
ne, a Maria zadrhti od groze. Pokaže se lupus koji je bio zahvatio nos i usta
i malo pomalo se povećavao. Polagano zagnojavanje neprestano se pokazi-
valo pod krastama i izjedalo sluznice. Glava, produljena poput pseće gu-
bice, sa svojim oporim vlasima i svojim krupnim i okruglim očima, strašno
je izgledala. Sada su nosne hrskavice bile već skoro izjedene, usta se bijahu
povukla i otegnula nalijevo uslijed otekline gornje usnice te izgledala kao
neki kosi prorez. Bila su nečista i bez oblika. Sukrvica, pomiješana s gno-
jem, tekla je iz goleme modre rane... Promatrajući Elizu Rouguet kako po-
lako spušta mrvice kruha u raskrvavljenu rupu koja joj je služila kao usta,
cijeli je vagon problijedio pred odurnom prikazom... Kad je Eliza Rouguet
pila sa svojom glavom i izjedenim usnama koje su pružale kosi prorez svoje
rane i isplazivši jezik lapala vodu, vrčevi i boce bi se skanjivale da se po-
stave pod vodu iz koje je ona pila...« (str. 51). Gledajući, ista je pomisao
poletjela iz svih ovih duša punih nade: »Ah! Sveta Gospo! Djevice moćna!
Kakvo li bi čudo bilo kada bi ovakva bol ozdravila« (str. 16).
Treća se bolesnica zvala Grivotte (povijesno ime M. Lebranchu).
Zola je imao sreću i ovu vidjeti prije ozdravljenja. Evo kako je on opisuje:
»Bijaše visoka djevojka stara preko trideset godina, vitkih udova, čudna;
lica okruglasta i iscrpljena, no mrke su je kose i žarke oči činile upravo li-
jepom. Bila je sušičava u trećemu stupnju« (str. 12). ‘Propalo mi je plućno
krilo’, govoraše ona, ‘a i drugo više mnogo ne vrijedi; kaverne, ta i sami
znate... Smršavila sam da je prava žalost; uvijek sam oblivena znojem i
kašalj me trese, k’o da će mi srce istrgnuti; ne mogu više ni pljuvati, tako
je gusto; jedva se držim; ne mogu jesti’ (str. 12). Kada je prozborila ove
riječi, morala je prestati jer se stala gušiti; blijedila je.« Ona je obišla sve
pariške bolnice i sada je došla iz bolnice Lariboisière.
U istomu vagonu vozili su se i drugi bolesnici: jedan podeblji profesor
koji se nije mogao micati, jedna majka koja je neprestano držala na krilu
svoju djevojčicu, jedan nepoznati bolesnik koji je u samom vlaku umro,
jedan bogoslov kojega je pratila sestra. U istome vagonu nalazila se i jedna
mlada, zdrava časna sestra koja je predmolila, pomagala bolesnicima i dr.
U drugim su vagonima bili drugi bolesnici; jedna bogata gospođa koja je

292
neprestano nepomično sjedila u lijepim kolicima, jedan mali šepavi dječak
i drugi. Taj je vlak jurio put Lurda gdje su ga dočekali dr. Bonamy (Boi-
ssarie), svećenici i nosači. Smjeste bolesnike u bolnicu Notre Dame des
Douleurs (M. B. Bolna). Zola opisuje tu bolnicu gdje gospođe iz otmjenih
obitelji neumorno dvore. Opisuje zatim kako se bolesnici nose pred spilju,
prikazuje procesiju s Presv. sakramentom, procesiju s 30.000 upaljenih
svijeća, naglo ozdravljenje Mlle Guersaint, rad u uredu za konstatacije,
izgled Elise Rouguet i Grivotte nakon ozdravljenja. Pokazuje zatim kako se
vlak vraća u Pariz i kako Grivotte počinje bacati krv u vagonu.

III.
Sadržaj je romana, dakle, posve jednostavan. Radnja se zbiva oko pet
dana i Zola je zaista uspio predočiti nam život u bolesničkome vlaku i u
Lurdu.
Ali da li slika, koju je Zola stvorio, odgovara istini, o tome ćemo se
odmah uvjeriti čim analiziramo glavne ličnosti ovoga romana. Sjetimo se
male Sofije Couteau koja je pokazala svoju izliječenu blijedu nogu. Evo je
gdje ulazi u liječnički Ured za konstatacije. »Skine cipelu, svuče čarapu
velikom lakoćom... Polako se pokaza mala noga, vrlo bijela, vrlo čista, vrlo
njegovana, s brazgotinom ispod gležnja, dugačka brazda čija je bjelkasta
zaraslina dokazivala veličinu bolesti...« (str. 192).
»Eto, dakle, moja je noga bila propala, ne mogoh više ni ići u crkvu,
valjalo ju je uvijek omotati u rublje, jer su iz nje curile različite stvari koje
nisu bile ni malo čiste... Gospodin Rivoire, liječnik koji ju je prorezao
da pogleda unutra, rekao je kako će biti prisiljen izrezati komadić kosti,
uslijed čega bih jamačno prošepala... I budući da sam se lijepo pomolila
Svetoj Gospi, otišla sam umočiti nogu u vodu s tako velikom željom za
ozdravljenjem da nisam ni dospjela skinuti zavoj... A na to je sve ostalo u
vodi, a mojoj nozi nije bilo više ništa kada sam izišla.... Kad je kod kuće
g. Rivoire vidio moju nogu, reče: ‘Bio to Bog ili vrag koji je izliječio ovo
dijete, svejedno mi je, ali je istina da je ono izliječeno...’«
Zola se pita: »A sad tko zna nije li to takozvano trenutno potpuno
iscjeljenje rane za nekoliko sekundi trajalo više dana? Gdje su svjedoci?...
Ne, ne, ne vjerujem da ju je itko mogao vidjeti jer je noga bila umotana u
zavoje.« (A baš ovo ne odgovara istini!) Zola se mogao uvjeriti o naglome
ozdravljenju ove djevojčice. Da se ozdravljenje zaista trenutačno zbilo, po-
tvrđuje povijesni dokument koji potječe iz ruku one gospođe Paule Lallier
koja je kupala samu bolesnicu. Ta gospođa gledala je na vlastite oči kako
se rana u piscini zatvara. »Kad sam izmolila Zdravo, Marijo, započela sam
molitvicu: Blagoslovljeno budi Neoskvrnjeno Začeće itd., ali je nisam ima-

293
la kada ni dovršiti. Bijedna se, naime, mala bolesnica bila osovila na noge
i uskliknula: ‘Pustite me! Ja sam ozdravila!’ Ona bijaše zaista ozdravila i
to sasvim ozdravila pomoću čudotvorne vode naše Gospe Lurdske. U isti
čas ja vidjeh na njezinoj desnoj peti široku brazgotinu koja se zatvarala, da
tako reknem, pred mojim očima. Meso se sastavljalo i činilo se kao da se
samo od sebe opet sašiva...« (Bertrin).
Istaknimo još jednom: ozdravljenje se dogodilo trenutačno, bolesnica
je zaista bolovala više godina i mnoge su osobe vidjele bolesnicu prije i
poslije ozdravljenja, a to je sve dokumentarno zajamčeno.
Zola iskrivljuje istinu jer u romanu kaže da nitko nije vidio bolesnicu
prije ozdravljenja i samo ozdravljenje nije bilo trenutačno. Zola taj slučaj
nije htio ni ispitati jer se dogodio godinu dana prije njegova dolaska u
Lurd i jer sam dr. Boissairie nije Klementinu sam vidio neposredno prije
ozdravljenja.
Drugo ozdravljenje o kojemu se Zola uvjerio još je zanimljivije. Sje-
tite se Elize Rouguet, one nakaze s lupusom na licu. Zola je opisuje kako
ulazi u Ured za konstatacije: »Elize Rouguet se pokaže sa svojim licem
kao u sablasti koje vidjesmo kad je skinula crni rubac. Već od jutra si je
ona ispirala ranu rupcima na izvoru. Činilo joj se zaista, govorila je ona, da
se njena tako razdražena rana počela sušiti i blijediti (str. 194.) To bijaše
istina. Njezin izgled bio je manje strašan« (str. 194). Sutradan postane
slučaj Elize Rouguet još zanimljiviji. »Jasno je bilo da se lupus, čija rana joj
je izjedala lice, popravio. Nastavila je ispiranjem na čudotvornome vrelu;
upravo je izlazila iz Ureda za konstatacije gdje su joj pregledali ranu koja
je bila već blijeda i prilično suha. No, nikako nije još bila iscijeljena, nego
u njoj započinjao tihi proces ozdravljenja« (str. 62).
Zola tumači njeno ozdravljenje ovako: »Prividne rane, prividne rane...
Ovaj gospodin ni ne sanja o tome da naši učeni liječnici drže kako je mogu-
će da je mnogim ranama uzrok u živcima. Da, otkriva se kako je uzrok po-
sve jednostavan: loša ishrana kože. I tako napokon dolazimo do uvjerenja
da vjera koja liječi može posve izliječiti rane, a među ostalim i neke lažne
pojave lupusa« (str. 194). To tvrdi Zola, a što kažu povijesne činjenice?
Elize Rouguet nije ozdravila na izvoru, kako Zola tvrdi, već u kupalištu;
ne postupno, već u trenu. Njezino ozdravljenje nije bilo djelomično, već
potpuno. Evo što govori očevidac dr. D’Hombres: »Dobro se sjećam da
sam vidio Mariju Lemarchand (Elizu Rouguet) pred bazenima kako čeka
dok na nju dođe red za kupanje. U oči mi je pao njezin vrlo odurni izgled.
Oba obraza, unutarnji dio nosa te gornja usna bijahu pokriveni jednom
ranom sušičave prirode, izlučujući gust gnoj. Zavoj koji je pokrivao lice bio
je zamrljan od gnoja. Kada sam izišao iz bazena, pođem odmah u bolnicu
vidjeti tu ženu. Vrlo sam je dobro prepoznao, iako je izgled njezina lica bio

294
posve izmijenjen. Umjesto gadne rane koju sam maloprije vidio, vidio sam
zaista crvenu površinu, ali suhu: kao pokrivenu novom epidermom u ra-
zvoju. Zavoji koji su joj služili prije kupanja ležali su pokraj nje i bijahu još
puni gnoja. Moram vam posve iskreno priznati da sam bio silno iznenađen
tako naglom promjenom koja se dogodila uslijed jednostavnoga umakanja
u hladnu vodu. Znate i sami da je lupus bolest koja je vrlo nepristupačna
svim sredstvima liječenja« (Boissarie, str. 31). Nestalo je, dakle, svakoga
traga gnojenju i otvorenoj rani. To je ustanovio veliki broj liječnika, novina-
ra i književnika koji su vidjeli ozdravljenicu u Uredu za konstatacije. Eliza
se poslije udala i rodila petero djece.
Zola nije htio vjerovati u ozdravljenje male Sofije jer se dogodilo
godinu dana ranije, a u ovo ozdravljenje iznakažene Elize nije vjerovao jer
nije prošlo godinu dana da vidi nije li to ozdravljenje samo prividno. U
romanu je Zola iskrivio istinu: pristalica Charchot-Bernsteinove teorije
tvrdio je da su ozdravljenja nastala postupno a ne trenutačno. No, njegovo
neinteligentno i slobodno robovanje tzv. znanosti najbolje izbija na javu
kod prikazivanja one visoke sušičave Grivotte. To je ona koja se u vagonu
davila od kašlja i bacala krv. Bila je tako bolesna da je nisu htjeli kupati u
bazenu jer su se bojali da će taj kostur umrijeti u hladnoj vodi. Plakala je;
smilovali su joj se i spustili je u vodu. Ozdravila je u času. To opisuje sâm
Zola. Nakon toga je, kako pripovijeda Zola, »progutala polovicu kokoši,
ona koja već više mjeseci nije jela. Zatim je kroz puna dva sata pješice
slijedila procesiju sa svijećama. Ona bi jamačno i plesala da je Sveta Gos-
pa priredila ples« (str. 212). Sve to, dakle, Zola sam priznaje. A kako on
tumači taj do sada u medicini neviđeni fenomen? »Znamo li mi uopće ne
može li u stanovitim prilikama hladna kupelj spasiti sušičavca? Može li se
govoriti u ime apsolutnih zakona znanosti? Gdje su ti medicinski zakoni?
Pokažite mi ih!... Sile, koje su još slabo proučene, djeluju kod toga: putno
oduševljenje, molitve, crkvene pjesme, osobito ozdravljajući dah, nepo-
znata sila koja se izlučuje iz masa koje proživljavaju napetu vjersku krizu.«
Zolin je »ozdravljajući duh masa« puka izmišljotina. Po Zoli je Gri-
vottino ozdravljenje tek prividno. No, sasvim je bez ikakva znanstvena
temelja zamisliti da djevojka, koja je upravo na umoru – ta ona je bez či-
tavoga jednog plućnog krila – odjednom uslijed »prividnoga ozdravljenja«
može slijediti o ponoći golemu procesiju, mnogo jesti, a da sve to nima-
lo štetno ne djeluje na njezin organizam. Zola je, dakle, prikazao apsurd
jer sušica nije umišljena živčana bolest. Po Zoli, Grivotta opet zapadne
u bolest, dok povijesne činjenice kažu ovo: ona je posve ozdravila. Tri su
liječnika u Parizu ustanovila njezino stalno zdravlje. Godine 1893. bila je
opet u Lurdu gdje se nanovo ustanovilo njezino ozdravljenje. Udala se za
nekog kočijaša koji doskora umre. Godine 1904., nakon Zoline smrti, piše

295
ona dr. Boissarieu da je zdrava: »Vi me jamačno pitate što se sa mnom zbi-
lo. Više sam godina s ovim dobrim časnim sestrama koje su me odgojile,
kod kojih sam provela svu mladost i kojima sam se sretno opet vratila.
Napustila sam radi samostana onu protestantsku obitelj kod koje sam bila
i Sveta Gospa mi je učinila veliku milost što sam onu napustila. Otišla
sam, a da to nisam nikome rekla, ni samome svome bratu i kako sam ova-
mo došla, nikomu nisam pisala. Moj prvi list je za vas: pomozite mi da se
lijepo zahvalim Svetoj Gospi za one milosti kojima me obasula. Nemam
više nade da ću vas ondje dolje vidjeti; ja ne ću više nikada ugledati Lurd,
ali ja hodočastim onamo svaki dan u mislima. Molim se za naš tako pro-
gonjeni red, za naše tako dobre majčice koje su nam tako odane... Ja sam
ga vidjela (Zolu) zadnji puta 1895. g., tri godine nakon moga ozdravljenja.
On je došao pitati nas, mojega supruga i mene, ne bismo li mi htjeli otići
u Belgiju, uvjeravajući nas da nam ne bi ništa uzmanjkalo kada bismo se
odlučili tamo ostati. A zaista, ja sam u taj čas radila za Bon Marché, radila
sam dan i noć i nisam mogla spojiti kraj s krajem.«
Grivotta je, dakle, posve ozdravila i Zola je to dobro znao. Ali sjeti-
mo se treće rečenice Charcot-Bernsteinove teorije: Mnoga su ozdravljenja
prividna, a ne istinita. Grivotta, kojoj se sušica uistinu nije nikada povra-
tila, u romanu ponovno počinje bacati krv i to još u željezničkom vagonu
na povratku iz Lurda: »Već se nekoliko trenutaka Petar čudio Grivottinu
vladanju. Dok su hodočasnici i bolesnici drijemali i počeli spavati... ona se
posve ravno uspravila i čvrsto se hvatala za pregradu, puna nekog naglog
zaprepaštenja. I pod svjetiljkom, čije je blijedo svjetlo plesalo, ona je izgle-
dala kao ponovno izmršavjela, lica blijeda i izmučena... A ona (redovnica)
uhvati u naručaj Grivottu koju je užasan napadaj kašlja bacao na klupu.
Čitavih se pet minuta jadnica gušila i kašalj ju je tako tresao da je njezino
jadno tijelo sve pucalo. Zatim potekoše crvene niti, ona iz puna grla izbaci
mnogo krvi« (str. 253).
Javnost je doskora saznala za ovu laž i Zola je, da se izvuče iz neu-
godne situacije, ponudio Grivotti i njezinu suprugu – kako smo vidjeli iz
citiranoga lista – rentu s kojom bi mogli živjeti u Belgiji. Kada ga je dr. Boi-
ssaire, radi ovoga falsifikata pozvao na odgovornost, Zola mu je odgovorio:
»Ja sam apsolutni gospodar svojih ličnosti; mogu im dati život ili uništiti
ih po miloj volji. Mlle Lebranche (Grivotte) ima krivo što se tuži jer je
ozdravila. Uostalom, ne vjerujem u čuda; i kada bih vidio sve bolesnike
gdje ozdravljaju u jednom času, ne bih u njih vjerovao.«
A je li književnik apsolutni gospodar svojih likova, pitamo se na te-
melju literarne kritike. Nikako, ako se radi o realističkome romanu. Reali-
stički roman ne smije iskrivljavati povijesne činjenice koje su cijelomu čo-
vječanstvu poznate, kao što su ozdravljenja tih triju djevojaka. Što bismo

296
mi rekli da neki romanopisac prikaže kako je npr. Josip II. uveo mnogo
kontemplativnih redova, kada znamo da ih je ukinuo, ili kad bi nam rekao
da je Napoleon osvajao Ameriku. To je besmisao, laž, i Zola se na taj način
nije samo ogriješio o čisto moralne zakone, već i o književne zahtjeve. Kod
analize zadnje ozdravljenice, Mlle de Guersaint, koja je sasvim izmišljeno
lice, vidjet ćemo da se on ogriješio i o jedan drugi zahtjev realističkoga
romana. Sjetimo se opet prve rečenice Charcotove teorije o vjeri koja
liječi. Ta gospođica je ozdravila uslijed autosugestije: »Ona je pala s konja
u trinaestoj godini. Jedan liječnik je tvrdio da je djevojčina bolest upravo
takve prirode te bi je valjalo odvesti u Lurd i da će tamo posve sigurno
ozdraviti, ako je samo o tome uvjerena... Vjera je zato dostatna... On je,
štoviše, rekao kako će se zbiti to čudo: poput groma, kao naglo probuđe-
nje, uzrujanost cijeloga bića, dok će se boljetica, taj zlobni teret koji je
gušio djevojku, podignuti zadnji put i izletjeti, kao da je izjurila na usta.«
Druga su joj dva liječnika, koji nisu poznavali bolest, ispostavili svjedodž-
bu o ozljedi moždine (tako Zola hoće pokazati da su svjedodžbe, koje
bolesnici donose sa sobom u Lurd, loše). Ona dolazi u Lurd sa svojim pra-
tiocem, svećenikom bez vjere, Pierreom. »Živi među tim daskama, kao u
mrtvačkome sanduku na kotačima: omršavjelo lice zemljane boje, ostatak
nježnoga djetinjstva usprkos njenih trinaest godinâ; s kraljevskom kosom
koju bolest nije takla.« Kroz četiri dana sugerira si da će ozdraviti u 4 sata
popodne kod procesije s Presvetim sakramentom. Ona se zaista digne i
ozdravi, a liječnici ustanovljuju čudo.
Kako smo rekli, taj je tip posve izmišljen. Vjerojatno, štoviše, da ga
je Zola zamislio već prije negoli je pošao u Lurd da uzmogne ostvariti i
Charcotovu teoriju. Uistinu, pisac romana smije izmisliti jednu ličnost,
ali, budući da je roman povijest koja se mogla zbiti – ta sličnost ne smi-
je postati povijesno nevjerojatna. Mlle Guersaint je puka izmišljotina; u
Lurdu se još nije dogodio taj slučaj da bi bolesnik, koji je bio nepomičan
punih 7 godina u sanduku – u trenutku posve ozdravio u s l i j e d a u -
t o s u g e s t i j e . Dr. Boissaire kaže da su bili barbari oni liječnici koji su
ovu djevojku ostavili sedam punih godina u sanduku. Ako su znali da je
naglo uzbuđenje može izliječiti, kaže on s nešto humora, mogli su pokraj
nje ispaliti top i ona bi jamačno skočila. Osim toga, djevojka koja sedam
punih godina nije hodala, koja je i zaboravila hodati, najednom četiri puna
sata ide za procesijom. Svaki liječnik koji poznaje fiziološke funkcije mora
se nasmiješiti na ovakvom naivnom shvaćanju nagloga naravnog ozdravlje-
nja. Na prirodan je način ono posve isključeno – a Zola nije htio priznati
natprirodne pojave. On, dakle, sâm sebi protuslovi prikazujući ovo posve
izmišljeno lice.

297
 IV.
Naglasimo još jednom: Zola je na vlastite oči vidio tri čuda, a u sva je
tri slučaja svjesno iskrivio povijesne činjenice. Ne čudimo se, dakle, ako
on iskrivljuje prekrasni život same Bernadice Soubirous. Da je on poštivao
povijesne činjenice i nastojao ih protumačiti na naravan način, razumjeli
bismo to, ali blatiti njezinu svetačku pojavu, to je zločin. Pripovijeda da je
bila praznovjerna i da je, slušajući različite pripovijetke, mislila da nejasno
vidi neku prikazu. »Je li to bio nastavak nekog zaboravljenog sna? Malo-
pomalo pokazao se oblik i ona je mislila da raspoznaje neku figuru« (str.
104).
To je posve krivo. Bernardica je upravo s nevjerojatnom točnošću opi-
sala tu prikazu i svi ovi detalji vizije imaju upravo neprocjenjivu vrijednost
za cijelu kršćansku estetiku.
Kako Zola nije nikakav psiholog i kako mu je psiha svetice nepristu-
pačna, ne čudimo se što on u svojoj skučenosti hoće neizmjernost životnih
fenomena strpati pod usku kapu seksualnosti. Evo što je za njega Bernar-
dica: »Ova četrnaestgodišnja djevojčica, koju je njezin zakašnjeli pubertet
mučio, a astma trošila, imala je nešto nepravilnu histeriju i ona je bila na
svaki način degenerirana« (str. 107). »Bila je mlada djevojka koja je sa-
njarila o mužu« (str. 219; str. 31). »Pitao sam se često zabrinuto je li ona
ostala i u duši djevica, kao što je bila tijelom.« Evo kakve su neznalice u
psihologiji tzv. slavni književnici kada nemaju ni najelementarnijih pojmo-
va o mistici.
Kada je Bernardica herojski bolovala u samostanu u Neversu, Zola se
pita: »Zar nije tada gledala sebe s ljubavnikom svojih godina kojega bi ona
ljubila u svoj nevinosti i nježnosti srca... ah... ljubiti iznova, ljubiti druk-
čije! Vizija je konfuzno poletjela njezinom dušom: muž koji je obožava,
djeca koja veselo oko nje rastu, život kao svih ljudi, radosti i žalosti kakve
su poznavali i njezini roditelji...«. Kada su Bernardici dali raspelo, a ona
ga poljubi, Zolin »psihologijski genij« – kojemu se dive naši mudri liberal-
ci – komentira taj čin ovako: to je »jedini krvavi poljubac koji je ona dala
svomu beskorisnom i odrođenom materinstvu!« (str. 284).
Ne ćemo se dugo zadržavati kod psihološke analize glavnoga junaka,
svećenika Petra koji je pratio gospođicu Mariju Guersaint. On je izgubio
vjeru. A zašto? »Znanstveno iskustvo mu se otkrije i čitav niz dokazanih
fenomena obori u njemu svu vjeru u dogme i u njemu ne ostavi ništa od
onih činjenica u ‘koje bi morao vjerovati’«(str. 32). Ali zašto Zola nije iznio
barem jedan od tih nazoviznanstvenih fenomena koji dokazuju da se ka-
tolicizam protivi razumu? Metoda je poluinteligencije da se, poput Zole,
nabacuje frazama, a ne iznosi dokaze. I taj svećenik koji je bezvjernik i koji

298
vrši svoje svećeničke funkcije – mi bismo rekli da je »sakrament-mašina« –
taj je u očima Zole pošten čovjek. »On ne će vršiti svoju svećeničku službu
kao pošten čovjek, a da ne prekrši nijedan zavjet koji je položio, nastavivši
prema pogledima svoje funkcije Božjega službenika: propovijedat će, slu-
žiti misu, dijeliti kruh Gospodnji... A što se od njega može više zahtijevati
od potpunoga žrtvovanja svoje egzistencije svojemu zavjetu strahopočita-
nja pred svojom službom, i z v r š a v a n j a s v i h d j e l a l j u b a v i
p r e m a b l i ž n j e m u ?« Zola ne opaža da je takav svećenik lažac i
kukavica, da svećenik koji samo služi misu, a ne brine se za svoje župljane,
uopće i ne zna što to znači ljubav prema bližnjemu. Devetnaest stoljeća
nakon golgotske žrtve Zola ne zna razlikovati dobro od zla. Taj je svećenik
po njegovu sudu tako dobar da se i sâm nadbiskup počeo zanimati za nje-
govu čednost... (usp. str. 34–35).
Jasan dokaz da čovjek mora biti u prvome redu moralno biće ako želi
stvoriti umjetničko djelo. Zola je u tome smislu, unatoč jakoga talenta,
prava neznalica. On kaže da je Petar u mladosti težio za vjerom: »On je
težio za vjerom... sa živom željom izbjeći bol razumijevanja i znanja da
zauvijek zaspi u krilu božanskoga neznanja« (str. 39). Zola definira, dakle,
vjeru kao »božansko neznanje«.
To su sve temeljne pogrješke s čisto književnoga gledišta. A ipak je
to djelo prevedeno na hrvatski i cijeni se kod nas. Jedino neinteligentnost
prevodilaca i neupućenost čitaoca može rastumačiti takvu pojavu u naše-
mu javnom životu.
Prije negoli se pozabavimo vjerskom psihologijom masa, koja je je-
dan od najvažnijih čimbenika po Zolinom naziranju, napomenimo još da
su po njegovu sudu lurdski svećenici trgovci koji se bave simonijom. Oci
asumpcionisti su samo zato iz dana u dan vidjeli sve veće uspjehe jer su
»narodima, koji su onamo hrlili, p r o d a v a l i l a ž, tu divnu hranu nade
za kojom čezne bolno čovječanstvo« (str. 88). Od kako je postao gradom
Bl. Djevice Marije, Lurd se pretvorio iz Betlehema u Sodomu. Biskup
Laurence koji je, kako je poznato, nakon dugoga oklijevanja potvrdio lurd-
ska čuda, po Zolinu prikazivanju nije ni sâm vjerovao u njih. Evo kako taj
biskup, prema Zoli, moli: »’Da su oni (hodočasnici) Tvoje stado, Ti bi ih
(o Bože) i sam nastojao prevariti. Neka pojam o Tvome božanstvu u njima
oslabi, ali neka zato budu utješeni na ovoj zemlji.’ I tako je biskup, plačući,
žrtvovao svojega Boga svojoj prejakoj pastirskoj ljubavi bližnjemu da po-
mogne ljudsko stado« (str. 226). Zaista je čudna ova molitva katoličkoga
biskupa!
A kakav je taj Zolin »ozdravljujući dah masa«! Evo opisa: »Velika tiši-
na bi prekinuta, sugestija spopadne masu: ona se stane derati, plakati, mu-
cati neuredne molitve. Opojnost je puhala, ukidala slobodnu volju čineći

299
od ovih bića samo jedno biće očajno od ljubavi te posrće u ludoj želji za
nemogućim čudom« (str. 160). Ili: »To je bilo buncanje... I opojnost je sve
više rasla pod tim vjetrom želje čiji je dah zaljuljao mnoštvo, od čovjeka
do čovjeka. Jadno je čovječanstvo zaklinjalo iz dna svoga bolovanja; krik
je poput drhtaja lebdio ponad svih šija tako da je tu bio samo jedan narod
koji se bori sa smrću, ne želeći umrijeti, želeći prisiliti Boga da dâ vječni
život« (str. 87). »Ne tražimo mi od tebe nebo, već zemlju da s nje odemo
što kasnije to bolje, po mogućnosti nikada, ako je Tebi moguće to učiniti«
(str. 88). Ta je psihologija mase posve očit falsifikat istine. Pa ipak Zola iz
te »nepoznate sile« koja se »izlučivala iz tih masa« izvodi »životvorni fluid,
dovoljno jak da bude uzrokom pravih ozdravljenja« (str. 96) koji djeluje
zajedno s drugim neznatnijim faktorima: »autosugestijom, odavno već pri-
pravljenim potresanjima uslijed putovanja, molitava i pjesama, sve veća
uzrujanost«. A svećenici samo »podupiru bezglavost i izrabljuju sveopće
neznanje... Nemoguće je bilo dokazati je li se čudo zbilo ili ne« (str. 199).
I tu je Zola izrekao čisto neznanstvenu činjenicu; medicina još nije
dokazala da mase djeluju na trenutačno ozdravljenje neizlječivih bolesti.
Čovjek bi radije rekao da je učinak mase prije nehigijenski negoli iscjelji-
teljski.
A zašto ljudi hrle u ovome prosvijetljenom vijeku u Lurd? I tomu
Zola zna odgovora: »Samo jedna velika bol može ispričati ž e l j u z a
i l u z i j o m « (str. 11). Ili: bolesnički vlakovi »bijahu pomične bolnice be-
znadnih bolesti, valovlje ljudskoga trpljenja, put nade ozdravljenja, b i j e -
s n a p o t r e b a o l a k š i c e ... Oni (vlakovi) su jurili, oni su nepresta-
no jurili, jurili su bez prestanka, noseći bijedu ovoga svijeta, put božanske
o b m a n e , put zdravlja bolesnih: utješiteljice žalosnih« (str. 21). »Bole-
snici koji su na tisuće hodili u Lurd, uvijek su bili osuđenici koje je znanost
napustila. Izmorili su se već neprestano idući liječnicima, podvrgavajući se
mukama beskorisnih lijekova. I kao što su razumjeli da se ne mogu podvrći
indiferentnoj prirodi, oni stvoriše s a n j u o n e k o j n a d l j u d s k o j
m o ć i , j e d n o m e s v e m o ć n o m b o ž a n s t v u koje će možda
poradi njih ukinuti stvorene prirodne zakone...«
»Uostalom«, nastavlja Zola koji Boga nazivlje sanjom, »čini se da su
se sve povijesne i društvene prilike susrele da do ludila dignu ovu potrebu
mističkih poleta, na kraju jednoga strašnog stoljeća pozitivnoga istraživa-
nja, i radi toga će jamačno Lurd još dugo trajati u svomu trijumfu, dok ne
postane legendom, mrtvom vjerom, ostavljajući za sobom snažan miomiris
iščeznuća« (str. 198). »Lurd je vrlo razumljiva pojava i snaga ove reakcije
je novi znak urnebesne agonije, smrtne borbe u kojoj se trza vjerovanje
u svojemu prestarom katoličkom obliku« (str. 282). »Ah! Žalosni ljudi,
bijedno i bolesno čovječanstvo, koje g l a d u j e z a i l u z i j o m , koje,

300
umoreno na koncu ovoga stoljeća, iznemoglo i izmoreno što je odviše želj-
no gutalo znanost, misli da je napušteno od liječnika duše i tijela i, u stra-
hu da ne bi zapalo u neizlječivo zlo, vraća se narod i moli čudo vlastitoga
ozdravljenja od mističkih Lurdova jedne zauvijek mrtve prošlosti. Tamo je
dolje Bernardica, novi Mesija trpljenja... simbol užasne pouke: ona je žrtva
odijeljena od svijeta, žrtva osuđena na zaborav, na samoću i na smrt, koja
je poludjela jer nije bila žena, ni supruga, ni majka, jer je vidjela Blaženu
Djevicu« (str. 296).
Iz svega ovoga smo vidjeli da je Zola postavio svoj veliki prikazivački
dar u službu površne nazoviznanosti. On je krivotvorio činjenice s obzirom
na ozdravljenike, posve loše prikazao unutarnji život Bernardice i jednoga
svećenika. Njegova teorija o djelovanju masa je – kako smo se uvjerili –
izmišljotina jednoga neupućenog diletanta.
Kako je francuska javnost dočekala ovaj roman? Dr. Boissarie je sazvao
u Parizu veliku skupštinu na koju je došla i Eliza Rouguet, ona nakaza sa
sušicom na licu. Bilo je to 21. studenoga 1894. Evo izvještaja koji je o toj
skupštini donio veliki francuski dnevnik Journal des Débats: »Čovjek je
mogao vidjeti u katoličkome đačkom udruženju Luxembourg, na estradi,
oko d v a n a e s t mirnih ozdravljenica (miraculées), koje su spokojno
gledale na j e d n u t i s u ć u p r i s u t n i k a . Sama njihova nazočnost
bila je protest protiv teorija koje je iznio g. Zola u svome posljednjem
romanu. Među njima je bio jedan slijepac koji je progledao, više sušičavih
čije su kaverne zacijelile, jedna djevojčica čija je prekratka noga zacijelila
u času kada se dotakla čudotvorne vode te E l i z a R o u g u e t (Marie
Lemarchand), bijedna žena s lupusom iz romana g. Zole. Čudna li doga-
đaja: skupština koja se sastala u ovome krugu usred d e v e t n a e s t o g a
stoljeća da dokaže i osveti n a t p r i r o d n o s t . Bilo je među đacima
i poznatih političara, kao i drugih ljudi iz visokih društvenih krugova...«
Zola se na taj način diskreditirao pred francuskom javnošću. Nadošla je
Dreyfusova afera u kojoj je htio opet podići svoj glas. Napokon su ga jed-
noga dana našli mrtva: bio je otrovan plinom.

V.
Roman Lurd na vrlo spretan način organizira neistinite činjenice tako
da neupućeni čitalac posve nesvjesno upije u sebe potpuno krive nazore.
Zato je Crkva, u svojoj velikoj mudrosti, dobro učinila što je zabranila
svojim vjernicima – osim uz posebno dopuštenje – čitanje ovoga djela koje
se zasniva na posve lažnim pretpostavkama. Neupućeni, držeći da su na-
vedene činjenice istinite, dolaze logički do posve krivih zaključaka. Do-
bro je poznavanje činjenica koje smo iznijeli u ovoj analizi jer se kod nas

301
često čuju oni isti prigovori kojima se služio Zola u svome romanu. Oni
se temelje na lažnoj znanosti i prava ih je nepristrana znanost već odavno
raskrinkala. Zola se u Francuskoj gotovo više ne čita, a naše je razlaganje
imalo tu zadaću pokazati kako ovaj roman ne daje čitaocu nikakvu ideju
o onome što se događa u Lurdu, već da su svi tzv. znanstveni argumenti
kojima se ovaj protivnik Crkve oboružao ili puka laž ili su samo ograničene
hipoteze jednoga diletanta.
Ipak nam se čini kako je ovo djelo imalo posve nehotično dobar uči-
nak: ono je populariziralo lurdsku ideju i pokazalo da se u Lurdu događaju
takva eklatantna ozdravljenja, nagla ozdravljenja, kao nigdje na svijetu i
koja znanost ne može protumačiti.
Zolin »eksperimentalni roman« imao je dati savršene uzore naturali-
stičkoga smjera u književnosti. No, literarne teorije niču iz mnogo dublje
osnovice, iz autorovih pogleda na život. Nema čistoga artizma i naturali-
stički smjer nije ništa drugo nego odraz svih znanstvenih, moralnih, prak-
tičnih, društvenih tendencija svoga vremena. Pa što je Zola dao sa svojim
naturalizmom? Neka kaže Anatole F r a n c e , pisac koji je sve prije nego
uvjereni katolik, dok su mu djela nedavno došla na indeks: »Nikada nije
čovjek toliko nastojao okaljati čovječanstvo, obeščastiti sve oblike ljepote i
ljubavi, zanijekati sve što je dobro i plemenito. Nikada nije nitko bio u toli-
koj mjeri slijep za ideale čovječanstva.« A mi, s obzirom na roman »Lurd«,
možemo dodati: »Možda nikada nije bio nijedan književnik u tolikoj mjeri
rob vlastitih predrasuda da je krivotvorio kao sunce jasne činjenice, a mož-
da se nikada nije našao književnik koji je imao toliku sreću na vlastite oči
vidjeti i opipati natprirodni svijet, a da nije pao na koljena i zavapio poput
Tome: »Gospodine moj i Bože moj!« A pogledamo li navedenim činjeni-
cama do dna, to nas hvata jeza kod pomisli na ovoga romanopisca koji je
sam vidio čudesa, a nije vjerovao, koji se tako gadno narugao djevičanstvu
jer kaže, žena je samo onda velika »kada je oplođena, kada obnavlja život«
(str. 85), a djevičanstvo je »ruglo nanešeno prirodi, osuda žene koja je tako
bačena u perverzno stanje« (ibid.) – jeza nas hvata jer osjećamo sve stra-
hote koje u sebi krije misterij grijeha. Nehotice se sjećamo onih riječi koje
smo spomenuli na početku: »Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i
žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu
vrebati petu« (Post 3,15–16). I sada tek razumijemo veličinu biblijskoga
teksta: tamo gdje Bl. Djevica sagradi svoj hram, uvijek se nađe i onaj koji
podmeće stupice njezinoj peti.

302
 LURDSKE PROSLAVE U ZAGREBU
NEDJELJA, Sarajevo, br. 13, 30. III. 1924., str. 3–4

Štovanje Majke Božje Lurdske zauzima u Zagrebu sve više i više maha.
Mnogo su tome pridonijeli naši listovi koji su u posljednje tri godine počeli
donositi redovite izvještaje o suvremenim lurdskim čudesnim ozdravlje-
njima. Tako se skoro u svakom broju Glasnika Srca Isusova nalazi opisano
po koje novo čudo. Dodajte k tomu Glasnik sv. Franje, Mladost, Nedjelju
i svu silu drugih listova pa ćete moći stvoriti približnu sliku o sustavnoj
propagandi koja se kod nas provodi u čast Bezgrješne Lurdske Djevice.
Lani je Zagreb po prvi puta doživio čarobnu p r o c e s i j u s a
s v i j e ć a m a . Priredili su je oko franjevačke crkve i Opatovine. Prisut-
ni je narod, noseći upaljene svijeće u rukama, pjevao marijanske pjesme.
Tom su prilikom također održana u Jeronimskoj dvorani sljedeća preda-
vanja. Liječnik dr. Avelin Ć e p u l i ć prikazao je liječničku povijest Lur-
da i protumačio prisutnoj publici zašto se lurdska ozdravljenja ne mogu
protumačiti na naravan način. Franjevac o. Kleto Sokolović govorio je o
svojim dojmovima prigodom velikoga francuskog narodnog hodočašća, o
čudesima koje je sam vidio i napokon o značenju Lurda kao najvećega
svjetskog Marijina svetišta za preporod čovječanstva. Istaknuo je također
duh pokore kojim su prožeti Francuzi kada idu na proštenje. Tom se pri-
likom posti, moli, iskazuju djela duhovnog i tjelesnog milosrđa; o nekom
točenju alkohola, kao što se to na žalost često kod nas događa, nema tamo
ni govora. Dr. Ivan M e r z predavao je o zloglasnom Zolinu romanu Lurd1
koji još uvijek zavarava neupućenu hrvatsku publiku. Predavač je pokazao
kako je Zola krivotvorio povijesne činjenice prikazujući, na primjer, kako
jedna sušičava djevojka – Grivotte – u Lurdu prividno ozdravi, a na po-
vratku opet počinje bacati krv. Istina je suprotno: ta djevojka nije nikada
više oboljela od sušice i još je dugo živjela nakon Zoline nagle smrti, a
njega su jednoga dana našli u sobi mrtva – ugušio ga je rasvjetni plin. Eto
kako žalosno svršavaju klevetnici Bezgrješne.
Iste su se godine održala još mnoga predavanja o Lurdu. Mnogobroj-
ne skioptikonske slike i kinematografski film Ukazanje Bogorodice maloj
1 Ovo je predavanje izišlo tiskano u 7. broju »Hrvatske prosvjete« godine 1923. (Zagreb, Palmotićeva
ul. 31. – Cjena 5 dinara).

303
Bernardici dali su svim ovim predavanjima poseban čar. Njima se može
dobrim djelom pripisati što se našlo dvadesetak štovatelja Marije koji su
se iste godine odvažili na put u Lurd. Nedjelja je o tome donijela poseban
izvještaj i zato mimoilazimo ovu važnu činjenicu.
Plodovi toga proštenja nisu izostali. Najprije se je prevela s francu-
skoga jedna knjižica o Lurdu u kojoj se govori o obraćenju jedne mlade
engleske protestantkinje koja je bila krštena u Lurdu 1923. na svetkovinu
svete Ivane od Arka. Dana 12. veljače o. g. priređena su opet predavanja
u Jeronimskoj dvorani. Bila su ove godine bez filma i skioptikonskih slika
jer su ove stvari izgorjele u Splitu. Govorio je dr. Avelin Ć e p u l i ć o
lurdskim ozdravljenjima godine 1923., dakle, o najnovijim slučajevima.
Osim toga je pokazao koje značenje Lurd zauzima u medicinskome svi-
jetu: u Lurd dolaze mnogi sveučilišni profesori, šefovi velikih klinika i svi
moraju ustvrditi da cijela povijest liječničke znanosti ne poznaje ni jedan
slučaj ozdravljenja koje bi donekle sličilo onima koja se, tako reći, dnev-
no događaju u Lurdu. Dr. Ivan M e r z predavao je o »utjecaju Lurda na
francusku književnost«. Istaknuo je, najprije, kako su prošteništa vršila već
u srednjemu vijeku vrlo velik utjecaj na francusku književnost. Tako su
skoro sve francuske epske legende – njihove junačke pjesme – nastale ili u
prošteništima ili na putovima koji su vodili u najveće srednjovjekovno pro-
štenište: prema Sv. Jakovu od Compostele, Rimu, Jeruzalemu, Sv. Vilimu
u južnoj Francuskoj. Što se događalo u srednjemu vijeku, zbiva se i danas.
Svi narodi pišu o Lurdu i oko ovoga prošteništa procvale su razne književ-
ne vrste: znanstvena djela, liječnička, romani, pjesme i dr. Tom se prilikom
predavač poglavito osvrnuo na Huymansov opis »Lurdske gomile«.
Nakon toga je vlč. g. H r e n održao u crkvi o. isusovaca propovijed
o svojim dojmovima prigodom lanjskoga hrvatskog proštenja. Spomenuo
je također slučaj nizozemskoga novinara Deklerka koji je u listu Protestant
napao Bl. Djevicu Mariju i došao u Lurd da »raskrinka« laži i da se Djevici
ponovno naruga. Vozeći se u automobilu po prekrasnoj lurdskoj brdskoj
prirodi, njegov se je automobil strovalio u provaliju i Deklerka su našli
mrtva. Ponovni dokaz kako jadno svršavaju protivnici Bogorodice.
Crkva je prigodom propovijedi bila dupkom puna. Ta u Zagrebu ima
mnogo trećoredaca i preko trideset Marijinih kongregacija. Nakon toga
je više tisuća vjernika pošlo u procesiji sa svijećama prema franjevačkoj
crkvi. Dirljivo je bilo gledati usred hrvatskoga glavnog grada ovu imitaciju
poznate lurdske pobožnosti. Polako je kretala procesija s tisućama upalje-
nih svijeća kroz Palmotićevu ulicu na Jelačićev trg prema Kaptolu, a narod
je zanosno pjevao: Sred te se pećine. Čarobne li pobožnosti koju bi valjalo
proširiti u sve naše župe, u sva naša sela. U predvečerje većih svečanosti
Bl. Djevice Marije morao bi narod diljem cijele naše domovine krenuti

304
upaljenim svijećama iz crkve pjevajući Sred te se pećine i tako pred javno-
šću odati čast Onoj koja dandanas, usred ovoga poganstva, tvori neopisiva
čudesa i tako k svome Sinu zove svoju rasipnu djecu.
Izvještaj o štovanju Zagrepčana prema Lurdskoj Gospi još nije dovr-
šen. Dana 9. ožujka priredilo je Hrvatsko katoličko djevojačko prosvjet-
no društvo Dubravka proslavu na čast Imakulate. Deklamirale su se tom
prigodom pjesme preuzvišenoga gospodina Šarića Pred Tabernakulom i
Milana Pavelića Gospi Lurdskoj. Osim toga se izvodio igrokaz Duševno i
tjelesno ozdravljenje u Lurdu gdje se pokazuje kako jedna slijepa djevoj-
čica progleda u Lurdu, a njezina se majka, koja je bila nevjernica, nakon
toga obrati. Na koncu je bila »živa slika«. Bezgrješno Začeće stoji u špilji, a
mala Bernardica kleči pred njom u ekstazi i pita je za njeno ime. Na to joj
nebeska pojava odgovori: »Ja sam Bezgrješno Začeće.«
Ova je proslava bila puna svetoga žara. Najviše su tome pridonijele
gregorijanske melodije koje su se tom prilikom pjevale. Poznato je, naime,
da je gregorijanska glazba službena glazba svete Crkve i ona je radi toga
ljepša od svake druge svjetske glazbe. Sveta Hildegarda veli za nju da je
ona odraz onih melodija koje se čuju u nebu i da ih je sam Duh Sveti
nadahnuo. Zato priređivači ove proslave, koji su i sami bili u Lurdu, nisu
znali na bolji način opet dočarati uspomenu na taj rajski grad, negoli da
uvježbaju pjevanje onih melodija koje zanosni Francuzi pjevaju u Lurdu.
To su poglavito Magnificat (Veliča duša moja Gospodina) i Parce Domi-
ne, parce populo tuo, ne in aeternum irascanis nobis (Poštedi, Gospodine,
poštedi svoj narod, nemoj se na nj srditi dovijeka!). Dok se je prikazivala
živa slika, pjevao je zbor sakrivenih djevojaka neke prevedene marijanske
antifone iz brevijara, ali je gregorijanska melodija ostala posve kao u latin-
skome originalu tako da su nazočni mogli zamisliti da čuju pjêv anđela i u
njima se je mogla probuditi čežnja za nebeskom domovinom.
Eto tako slavi Zagreb našu Gospu Lurdsku, a neka se ostali krajevi
u nj ugledaju. Sve podatke i upute o takvim priredbama daje Hrvatski
katolički narodni savez u Zagrebu (Kaptol 27).

305
 LURD
NAJNOVIJA ČUDESA U LURDU
Osobni dojmovi prigodom 52. narodnog francuskog hodočašća od 20.
do 28. kolovoza 1924. – Zoran opis Ureda za liječničke preglede. –
Kako se događa čudo. – Kako ga liječnici ustanovljuju. – Pet čudesnih
ozdravljenja. – Što ozdravljenici govore.

KATOLIČKI LIST, Sarajevo, br. 37, 11. IX. 1924., str. 441–444;
br. 38, 18. IX. 1924., str. 460–461; br. 39, 25. IX. 1924, str. 477–480;
br. 40, 2. X. 1924., str. 489–491; br. 41, 9. X. 1924., str. 503–506

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Ovaj pri-

kaz čudesnih ozdravljenja u Lurdu bl. Ivan Merz objavio je u nastavcima
najprije u Katoličkom listu, a potom iste godine i kao posebnu brošuru pod
naslovom Najnovija čudesa u Lurdu u izdanju Popularno-naučne knjižnice
Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza u Zagrebu čiji je urednik bio Veli-
mir Deželić ml.
Isti je tekst preveden na njemački i najprije je objavljen u nastavcima
tijekom 1925. god. u njemačkim novinama Christliche Volkszeitung koje
su izlazile u Osijeku. Potom je objavljen u Osijeku i kao brošura pod na-
slovom: Die neuesten Wunder in Lourdes. Tagebuch eines Laien während
der französischen Nationalpilgerfahrt vom 20. bis 28. VIII. 1924. – Verlag
der Christlichen Volkszeitung, Osijek, 1925.
U hrvatskoj brošuri nalazi se nekoliko kraćih dijelova koji se ne nala-
ze u izvornomu tekstu u Katoličkomu listu. Vjerojatno je Uredništvo zbog
duljine moralo skratiti izvorni tekst. Da tekst bude cjelovit, te izostavljene
dijelove ovdje smo prenijeli iz brošure. U tim manjim dijelovima nema ništa
posebno novoga ni bitnoga; radi se samo o daljnjemu objašnjenju pojedinih
ozdravljenja. Činjenica da je ovaj članak objavljen najprije u Katoličko-
mu listu, službenomu glasilu Zagrebačke nadbiskupije, pokazuje ne samo
njegovu aktualnost i vrijednost nego i uvažavanje njegova autora od strane
službene crkvene hijerarhije koji je kao katolički laik dobio prostor za objavu
svojih radova u tada najvažnijemu službenom nadbiskupijskom listu.

306
 »Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je
svjedočanstvo njegovo.«
Iv 19,35

Umjesto uvoda
Ovaj prikaz lurdskih događaja nema literarnih pretenzija. To su izvat-
ci iz dnevnika jednoga hodočasnika, laika koji nastoji da se što većom jed-
nostavnošću prikaže ono što je sam vidio i da tako djeluje na one ljude
koji nisu bili tako sretni da se na vlastite oči uvjere u Lurdu o velikim
događajima – o čudesima. Pisac je ovih redaka žalio što nije liječnik jer
bi inače mnogo temeljitije shvatio veličanstvenost božanske intervencije.
– Nastojao je također što vjernije prikazati što je vidio; nije isključeno da
su se u ovaj prikaz uvukle neke pogrješke, da su imena krivo napisana, da
bolest nije posve točno karakterizirana. Nadamo se kako će unatoč tih ne-
dostataka ovaj prikaz mnoge čitatelje uvjeriti o strogom postupanju Ureda
za liječničke preglede koji je prigodom 52. francuskog narodnog hodoča-
šća od 17 ozdravljenja samo 5 proglasio »ozdravljenjima koja nadmašuju
prirodne sile«.

U DJEVIČINOM GRADU
Touluse, 21. VIII. 1924.
Stigao sam ovamo vlakom iz Lyona i to preko Tarascona i Sètea. Li-
jepo je bilo tek oko ovoga posljednjega grada gdje sam po prvi puta opazio
Sredozemno more. Bilo je posuto bijelim jedrenjacima. – U vlaku je sjedio
sa mnom jedan redovnik, lazarist iz Tunisa, bradat poput svetoga Franje
Saleškog. Pripovijedao mi je o stanju Crkve u Tunisu i o njenim poteško-
ćama. Kaže da muslimani preziru kršćane bez vjere, a da naprotiv poštuju
one koji vrše svoje vjerske dužnosti. Pripovijedao mi je također o srpskoj
vojsci u Bizertu i o dobrome odgojnom utjecaju što ga je na nju, a poglavi-
to na časnike, vršio kontakt s Francuzima.
Napokon je i mrak pao, a vlak stiže u Touluse. Iziđem. Odmah opa-
zim u čekaonici trećega razreda u crno odjevene redovnice te hodočasni-
ke s medaljicama i crvenim križem na prsima. Od bolesnika poglavito se
isticala jedna redovnica koja je gotovo nepomično sjedila prislonjena uza
zid te neki stariji gospodin. – Doskora dođoše lijepo odjeveni mladići i
odnesoše bolesnike na peron gdje je čekao vlak spreman da krene prema
Bayonnei. Došlo je i drugih bolesnika koji su išli, podbočivši se o svoje
pratioce i mučno se dizali u svoje vagone. Pred vagonima bilo je svećenika,

307
redovnika, redovnica, djevojaka. Jedni su šetali, a drugi razgovarali mašući
pri tome živahno rukama.

Lurd, 21. VIII. 1924., 10 sati prije podne

Bio sam na željezničkoj stanici. Malo prije stigla su dva vlaka. Došlo
je većim dijelom ženskoga svijeta, nelijepa, od sunca opaljena lica koja
su brige i trpljenje izobličila. Tu i tamo mogla se među njima opaziti koja
podebela domaćica. – Vani pred izlazom ležali su na nosiljkama raznovrsni
bolesnici, i to većinom djevojčice i žene. Među njima svratih pozornost
na jednu posve blijedu i mršavu Španjolku, crnih i velikih očiju koje su se
caklile i kao da su bile uklonjene u dva poput snijega bijela i široka okvira.
Nisam razumio što je govorila, ali sam vidio kako je rukom pokazivala na
svoj trbuh. Promatrao sam jadnu djevojku s otvorenom ranom pod uhom,
jednu drugu iznakaženih ličnih crta i iskrivljene ruke; meni se činila kao
ludom. – Zeleni otvoreni autoomnibus i tramvaji primali su na sebe no-
siljke s bolesnicima i vozili ih prema bolnici Notre-Dame des Douleurs,
Hospice Bernadette i još nekim drugim bolnicama. – Razni nosači i skauti
neprestano su žurili po peronu: jedni su prenosili bolesnike, a drugi gura-
li kolica ili nudili bolesnicima okrepljujuće napitke. Redovnice s velikim
bijelim pregačama, izrazitim crvenim križem na prsima i crnim debelim
velom oko ramena hitro su se vrtile, zaustavljale i živahno »rukama govo-
rile« – bile su u svom elementu.

Lurd, 21. VIII. 1924., 7 sati uvečer

Ostali sam dio prijepodneva proveo s vlč. g. Lafforqueom, uredni-
kom lurdskoga časopisa La Source. Tako je prošlo prije podne, a vlč. René
Gaella, urednika lurdskoga časopisa La Croix de Lourdes, kojega smo tra-
žili, nismo našli. – Nakon objeda otišao sam smjesta na stanicu dočekati
glasoviti »Bijeli vlak« koji iz Pariza doprema teške bolesnike. Vlak je, me-
đutim, stigao već u podne. Ipak je oko pedeset bolesnika ležalo pred ko-
lodvorom, bilo u nosiljkama, bilo u trokolicama. Uzastopno su dolazili po
njih veliki autobusi i odvažali ih dok su međutim nosači s perona donosili
nove bolesnike koje su uvijek novi vlakovi dovozili u Djevičin grad. Toliko
je napokon bilo bolesnika da ne mogoh na pojedince više ni svraćati pozor-
nost kao što sam to još učinio prije podne. Među ovima bile su umiljate
sušičave djevojke, pa žene kojima su obrazi bili kao obrasli nezgrapnim,
modrim, krupnim gljivama. Druge nisu imale nosa, umjesto njega bile su
rupice u licu. Eto zatim slijepih mladića i djevojaka koje polako vode, pa
djece sa zgrčenim, zakržljalim nožicama i mnogo drugih bolesnika.
U 16.15 popodne pođem k spilji, no srećom bilo je toliko svijeta pred
crkvom sv. Krunice da sam morao pričekati na procesiju s Presvetim ol-

308
tarskim sakramentom. Stajao sam na zgodnom mjestu, prema izlazu »rue
de la Grotte«. Prije nego li će procesija krenuti od spilje, narod je molio
krunicu. Svećenstvo je stajalo tu raskriljenih ruku i predvodilo te molitve.
Nakon svake desetke se tri puta otegnuto zapjevao divni, anđeoski koralni
Gloria Patri... te potresni i moćni Parce Domine, parce populo tuo, ne in
aeternum irascaris nobis – poštedi nas, Gospode, poštedi narod svoj, ne-
moj da se zauvijek na nas srdiš. Nakon toga se ushićeno pjevao Magnificat
te pojedini stihovi psalma Lauda Jerusalem Dominum, lauda Deum tuum
Sion, koji su se izmjenjivali sa zanosnim poklicima klanjanja: Hosana, ho-
sana, hosana filio David. Kada je orleanski kardinal Touchet počeo s Pre-
svetim blagoslivljati svakoga pojedinog bolesnika, a jedan svećenik snažno
zazivao: Gospode, mi ti se klanjamo – Gospode, mi se uzdamo u te – Gos-
pode, mi te ljubimo – Gospode, onaj koga ljubiš, bolestan je – Gospode,
daj da progledam – Gospode, daj da prohodam... tada je jamačno mnogo
oko proplakalo. Sav je narod jednodušno ponavljao ove bolne usklike i
tako zasvjedočio vjeru u prisutnost Galilejskoga čudotvorca Isusa Krista,
Sina Božjega, i u istinitost vjere katoličke, vjere izvan koje se nalazi samo
laž i taština. Jedan je kardinal svete Rimske Crkve nosio Svetootajstvo, a
svećenstvo je Rimske Crkve molilo u ime naroda i pred narodom. I ako
tom prilikom koji bolesnik zaista u tren oka ozdravi, onda je Bog pod pri-
likama pšeničnoga kruha nazočan i svi su »apsurdi« Crkve Katoličke živa,
spasavajuća istina. I sveti je Sakrament polako prolazio pokraj ispruženih
i sjedećih bolesnika...
Navečer su Verdunci prije procesija sa svijećama pjevali: Joanna, Jo-
anna, sancta Joanna, ora, ora, ora pro nobis (Sveta Ivana, moli za nas).
Sama procesija bila je čarobna: tisuće upaljenih svijeća, električnim žaru-
ljama rasvijetljena bazilika čiji se nebotični zvonik na daleko vidio... Sve
mi je to bilo kao bajka uzeta iz carstva djetinje mašte...
Nakon ove noćne procesije sav je narod upaljenim svijećama, kao s
gorućim tulipanima u ruci, pjevao urnebesni »Credo – Vjerujem«. Oko
pedeset tisuća ljudi duboko je spustilo svijeće kada je melodija došla do
značajnih riječi: et incarnatus est de Spiritu Sancto ex Maria Virgine i do
polaganoga razvučenog et homo factus est. Kod drugih riječi svijeće su se
u znak oduševljenja opet dizale gore prema zvijezdama, a kad je pjesma
došla do riječi et unam, sanctam, catholicam et apostolicam Ecclesiam, kao
da se to užareno jezero podiglo za metar više i sav je narod polako pobožno
pjevao svaki ovaj atribut Crkve: jedne svete, katoličke i apostolske. Činilo
se kao da je tako prionuo uz svaku ovu riječ da je teška srca prelazio na
drugu. – Oh, čarobne li bajke o rasvijetljenim crkvama, vatrenim rijekama
i jezerima, zanosnim pjesmama, čudesnim ozdravljenjima i svetim ljudima

309
koji iz ljubavi bližnjemu žrtvuju svoj život; bajkovita li prizora što ga Otac
nebeski priređuje svojoj zemnoj dječici!

Lurd, 22. VIII. 1924., 15 sati

Jutros nisam opazio ništa osobito. Mnogo je naroda vrvjelo ulicama, a
razne skupine pjevale su pred bazilikom i na putu koji se penjao uz Križni
put. Neko sam vrijeme prisustvovao misi Limoškog proštenja koja je za-
počela u bazilici već u 9 sati. Sav je narod jednoglasno pjevao veličanstveni
gregorijanski Credo, a nakon toga himan Ave maris stella.
Poslije podne dobio sam od vlč. Eckera novinarsku iskaznicu s kojom
sam smio u Ured za liječničke preglede i ustanovljenje ozdravljenja.1 Go-
vorio sam i s g. A. Michelinom, glavnim dopisnikom pariškoga dnevnika
La Croix, te s ravnateljicom ugledne pariške ženske revije Lumen. Nakon
objeda bio sam dulje vremena pred kupalištima i promatrao dolazak bole-
snika; jedne donose na nosiljkama, druge dovoze u trokolicama, a neki se
teško, bolno prislanjaju o svoje pratioce. Oh, lurdskih li pratilaca, nosača,
trkonoša; poput Božjih serafa gore od ljubavi prema bijednim izobliče-
nim ljudima; dok nose, guraju, prate svoje bijedne i prebijedne štićenike,
mole, mole i ne prestaju moliti krunicu. Neki među njima su i trbušasti
i nespretni; vidi se da su navikli na posve druge poslove. Od bolesnika
najviše me se doimaju beznosi ljudi ljubičasta krastava lica te slijepci koji
se grčevito drže svojih pratilaca i nesigurno uz njih stupaju. Ni na jednom
od ovih bezbrojnih izmučenih lica ne vidjeh znaka očaja: trpljenje kao da
ih je preobrazilo pa zadobiše neki posebni sjaj i ljepotu punu nepronica-
ve dubine. – Pred samim kupalištima leže mnogi bolesnici na nosilima i
trokolicama te čekaju dok na njih ne dođe red da ih unesu kroz jedna od
trojih vrata. Jedan bradati svećenik molio je krunicu glasno i raskriljenih
ruku, a dva su mu druga pomagala. Narod je odgovarao. Gregorijanski,
beskrajni, vječni Gloria Patri otpjevao bi se nakon svake desetice krunice.
Osim toga, svećenik bi u tim razmacima glasno vapio: Naša Gospo Lurd-
ska, izliječi nam naše bolesnike – Naša Gospo Lurdska, izliječi nam naše
bolesnike – Utočište grješnika, smiluj nam se...
Sav brojan narod koji je stajao pred kupalištima s istim bi ufanjem
ponavljao tu smionu prošnju. Vapaje bi završavali obično s Parce Domine,
parce populo tuo, ne in aeternum irascaris nobis (Oprosti, Gospodine, na-
rodu svome i ne srdi se na nas dovijeka) – tom bolnom molitvom ispaćene
djece koja iz ove doline trpljenja i suza vape za milosrđem neizmjernoga
sveprisutnog Boga. Krunica se dalje neprestano molila i molila; ona kao
da je ono ubojito oružje zemaljskih vojnika kojim najuspješnije jurišaju na

1 Bureau des Constatations médicales

310
nebesku tvrđavu. Međutim su jedni bolesnici ulazili na kupanje, a drugi
iz kupelji izlazili. – Sam nisam vidio unutrašnjost kupališta. Jedna mi je
Parižanka, koja se kupala, rekla da taj obred jako djeluje na dušu. Kod
svlačenja se moli, zatim se poljubi kip Bogorodice te ulazi u »čudotvornu«
vodu kroz koju su često prošli i teško bolesni te u njoj ostavili tragove
svojih bolesti. – To je tzv. trajno lurdsko čudo; u ovim se kupalištima tako
reći umjetno uzgajaju razni uzročnici bolesti, a nikada se nije čulo da bi se
itko u njima zarazio.
Gospođica Anny Poyet, sestra apostola normalke, Pierra – o kojemu
je pisao Georgs Goyan te naša Luč – reče mi da joj je jedna od njezinih
prijateljica, Mlle Petit, dragovoljna bolničarka, priopćila da je jedna bole-
snica u času ozdravila od upale potrbušnice. Kod ručka se govorilo da je
sinoć u 19 sati jedna bolesnica u kupalištu ozdravila. Sâm nisam ništa vidio
ni Liječnički ured nije ništa službeno objavio...

URED ZA LIJEČNIČKE PREGLEDE

Lurd, 22. VIII. 1924., 22.15 uvečer
Najradije bih odmah pisao o čudu o kojemu sam se uvjerio vlastitim
očima. No idemo redom! Čini mi se da se danas molilo s više žara. Prije
euharistijske procesije bolesnici su na esplanadi ležali na nosiljkama. Bilo
ih je vrlo mnogo; zasigurno više stotina. Jedan je bradati svećenik predmo-
lio krunicu, a prije svake desetke rastumačio bi sadržaj njenoga otajstva.
Osim toga bi se po tri puta razlijegnuo Gloria Patri te Parce Domine, a
završavalo se pjesmom Laudate, laudate Mariam. Kada se procesija po-
čela približavati, francusko pjevanje presta i svečani zvuci latinskoga psal-
ma Lauda Jerusalem Dominum, lauda Deum tuum Sion. Hosana, hosana,
hosana filio David... dopre do mojih ušiju. – Sprijeda su stupala dječica
u plavome odijelu s bijelim rupcem (lurdske konfesionalne škole) te No-
elistice (ženske organizacije Katoličke akcije) i djevojke s velikim i dugač-
kim bijelim velima oko glave i ramena. Na svakih dvadeset koraka nosile
su po jednu bijelu zastavu s križem. Polako su i svečano stupale dijeleći
se u sredini. Jedne su se penjale na desnu, a druge na lijevu stranu uzvi-
šenja koje vodi prema bazilici. Na ogradi su poput štitova postavile svoje
bijele zastave i u svojim bijelim haljinama gledale prema procesiji. Zatim
je istim odmjerenim korakom, po ritmu beskrajne vječnosti, stupala mala
četa katoličkih skauta noseći zelenu zastavu s crvenim jeruzalemskim kri-
žem. Eto muževa te klera i najzad samoga Isusa Krista pod prilikom kruha
gdje ga nose pod malenim nebom. Ljudi padaju na koljena okrenuvši se
prema Presvetome... Ponavljao sam što sam bolje znao zazivanja grlatoga
svećenika. Zacijelo je bio redovnik – asumpcionist. Asumpcionisti, naime,

311
organiziraju velika narodna proštenja u Svetu zemlju, Rim, Lurd i drugdje.
Čine mi se kao clunyski srednjovjekovni monasi koji su organizirali obo-
ružana proštenja k svetomu Jakovu od Compostele i koji su oduševljavali
Europu za velike križarske vojne. – Čim se završila procesija, požurim se u
liječnički ured. Na jednom je prozoru bilo napisano: 27. kolovoza. Hodo-
čašće. Gospođica Hélene M a c a g n e , 22 godine, iz Le Muya (Var), aux
Cadenades. Bolovala od dorsolumbalne Pottove bolesti. Ozdravila kod
procesije 21. kolovoza. – Sâm nisam vidio ovoga ozdravljenja jer tada još
nisam imao novinarsku iskaznicu.
Stupim u taj glasoviti Bureau des constatations médicale (Ured za li-
ječničko ustanovljenje ozdravljenja). To su dvije sobe, jedna do druge, spo-
jene širokim otvorenim vratima. U prvoj sobi do zida su klupe, a na zidu su
povješane razne slike: fotografije ozdravljenikâ prije i poslije ozdravljenja,
slike raznih rana, velike röntgenske snimke te slika dr. Boissariea. Dvoja
mala zatvorena vrata s desne strane vode u sobe za liječničke preglede. S
lijeve strane vode velika vrata u sobu za liječnike. I u ovoj su dvoja vrata
te dva ormara za službene knjige i jedan veliki četverokutni stol. – Kad
sam stupio u prvu sobu, određenu za novinare i publiku, zatekao sam
mnogo svijeta. Bilo je tu liječnika, svećenika i gospođa te jedan časnik.
Nakon nekoga vremena vrata se otvore; nosači unesu nosila i polože ih
na zemlju. U njima je ležala blijeda, mršava, crnomanjasta djevojka. Une
miraculée – ozdravljenica. Sama hoće ustati s nosila. Ne daju joj. Polako
je pridignu. S a m a prohoda, ode u sobu za liječnike i sjedne nasuprot dr.
Marchaudu.2
Poletio sam u sobu rezerviranu za liječnike, ne znajući da je publi-
ci strogo zabranjeno ući u nju. Stajao sam sa svojom bilježnicom tik iza
dr. Marschauda i gledao ozdravljenici u lice. Liječnik izvadi svjedodžbe
bolesnice i stane je ispitivati. Iz toga sam razabrao uglavnom ovo: gospo-
đica Paule P a r i s o t , 24 godine stara, studentica medicine nastanjena
u Pavillon-sous Bois (Seine), došla je u Lurd s teško bolesnima pariškoga
»Bijelog vlaka«. Bila je teško bolesna. Putem je užasno trpjela. Liječnička
svjedodžba dr. Joranda iz Frenvillea (Seine et Oise) od 28. VII. 1924. tvr-
di da ima peritonitis tuberculosa – sušičavu upalu trbušne opne, tri puta
operirana, sa sraslinama i otvorenim ranama. Liječnik je dodao da bole-
snica mora neprestano ležati. – Već je u svojoj desetoj godini imala više
napadaja upale slijepoga crijeva. U svibnju 1921. g. operirana je prvi puta,
i to s prividnim uspjehom. Počela je bacati krv. Početkom zime 1921.
ponovno je operiraše. Pokaza se karakteristična upala trbušne opne. U
2 Ovdje završava prvi nastavak članka LURD, objavljen u Katoličkom listu, br. 37, od 11. IX. 1924.,
str. 441–444; tekst koji slijedi objavljen je kao drugi nastavak istoga članka u KATOLIČKOM LISTU
br. 38, od 18. IX. 1924., str. 460–461.

312
prosincu 1922. oboli od upale moždane opne (meningitis) i posve oslijepi.
Nakon tri tjedna, u mjesecu veljači 1923., opet progleda. No njezina pluća
su već bila sušičava i ovo se stanje pogorša. To su ustanovile radioskopske
pretrage. – U travnju 1924. bolovi u trbuhu postadoše silno teški. Karak-
teristični znakovi upale trbušne opne postadoše još očitiji. U lipnju iste
godine ponovno je operiraše i tom su prilikom ustanovljene mnoge srasli-
ne. Kirurg je morao rezati debelo crijevo. – Svi su držali da je izgubljena.
Dobije posljednju pomast. U studenome 1923. podvrgoše je opet, radi
»upale potrbušnice i crijevne oklusije«, kirurškome zahvatu, i to u pariškoj
bolnici Saint Joseph. U prvi se mah učini da će gđica Parisot ozdraviti.
Ali već u lipnju ove godine (1924.) pokažu se na trbuhu (abdomen) vrlo
teški znakovi bolesti. Ustanovljene su također veće ozljede ne plućima.
Bacanje krvi bilo je sve češće. Bolesnica se uvjerila kako joj ljudska pomoć
ne će viši koristiti i ona se odluči obratiti Lurdskoj Gospi. Put je bio silno
težak. Stigla je jučer (21. VIII.) u podne u Lurd. Tijelo je bilo izmučeno
bolovima, a njezina slabost na vrhuncu. – Danas (22. VIII.) oko tri sata po
podne okupa se po prvi put u kupalištu.3 Uroniše je u hladnu kupelj; bolo-
vi postadoše nesnosni. To je potrajalo samo nekoliko trenutaka. Najednom
osjeti čudnovatu, nepojmljivu ugodnost. Bila je zdrava. Zatim je bila kod
procesije s Presvetim sakramentom i evo, malo prije je dovedoše u Ured
za liječničke konstatacije.
Promatram od radosti preobraženo lice djevojke koja sjedi nasuprot
dr. Maschaudu. Odmah mu na pitanja ne odgovara jer je on nemilosrdno i
na preskok pita: »Koliko je tomu mjeseci?« »Kako se zvao liječnik?« U ruci
je listao liječničke svjedodžbe koje je bolesnica sa sobom donijela. Vlasti-
tim očima gledao sam te svjedodžbe: neke su u obliku službenih tiskanica,
a druge opet na običnom listu papira i »urešene« onim poznatim »lijepim«
liječničkim rukopisom.
Kako sam stajao iza dr. Maschauda i pisao njegove upite te odgovore
ozdravljenice, dođe k meni neki bradonja – M. Soupil. Kad sazna da nisam
liječnik, potjera me u drugu sobu određenu za novinare i publiku. Iz ove
sobe ne mogoh uhvatiti svaku riječ prisutnih liječnika. Međutim, provedo-
še gđicu Parisot kroz našu sobu i odvedoše je u kabinet za preglede. Više je
liječnika išlo za njom. Narod se vani pred vratima Liječničkog ureda tiskao
i urnebesnim glasom pjevao »Magnificat« – Veliča duša moja Gospoda.
Dok su liječnici pregledavali ovu bolesnicu, gđicu Parisot, ispitivao
je dr. Marschaud gđicu Marie L a f o n iz Montepelliera koja je lani, po-
četkom srpnja, ozdravila od želučanih čireva (gastritis ulcerosa). Niža je
od mene za dva pedlja i nosi veliki bijeli veo poput Noelistica. Lani je bila
3 Kupala ju je gđica Sylvie Bilnaimé koja je u Lurdu ozdravila 22. VIII. 1912. od tuberkulozne upale
trbušne opne koja je bila na istome mjestu kao kod gđice Parisot.

313
teška 32 kg, a sada važe 44 kg. S mnogima se rukovala. – Dok sam gledao
ovu prilično ružnu i opaljenu djevojku, pomislio sam kako ona pripada
među one osobe o kojima mi u životu gotovo i ne vodimo računa. Po izgle-
du je neznatna, nelijepa; osoba kao što ih često u našim trećim redovima
i kongregacijama susrećemo; mnogi od nas, pa i od svećenika, izražavaju
se o tim Božjim stvorovima s malo uvažavanja i sa samilošću. I pomislih:
upravo su tako jadna i od svijeta zapuštena stvorenja Božji miljenici.
Iziđem iz Liječničkoga ureda i odem prema kupalištima. Bolesnici
su se neprestano kupali, a svećenstvo raskriljenih ruku glasno predmolilo.
Jurišali su na nebo. Uputim se zatim u Hôtel Myosotis kamo me je na ve-
čeru pozvala već spomenuta gđica A. Poyet. Nešto kasnije k istome stolu
sjela je gospođica od jedno 25–30 godina koja je sa svojim ocem došla iz
Versaillesa u Lurd obavljati službu dragovoljne bolničarke. Pripovijedala
nam je tri slučaja ozdravljenja kojima je bila svjedokom jučer i danas. Na-
stojat ću da me ova gospođica upozna s ozdravljenicama. Razgovor s ovim
djevojkama i s gosp. Petitom nešto me primirio.
Prvi dojam što su ga na me ostavili Francuzi, odmah nakon uredne i
čedne njemačke Švicarske, bio je posve loš. Već su se u Genevi muževi i
žene u vagonima besramno ponašali, a goloruka moda govorila je da opet
dolazim u lascivne zemlje. Ali eto, u Francuskoj čovjek često susreće pra-
vu elitu, svece koji svojom vrijednošću nadoknađuju i brišu loše dojmove
koji na stranca čine ljudi s ulice.
Večeras je, čini mi se, procesija sa svijećama bila mnogo dublja. Onih
pedeset tisuća upaljenih svijeća, kao pedeset tisuća vatrenih tulipana, či-
nilo se ponajprije poput vatrene rijeke koja je zadobila oblik dvaju kopita
kojima vrhove spajaju dvije pruge. A Ave, ave, ave Maria razlijegalo se
bez prestanka.
Čovjek ne može shvatiti sve što ovdje proživljava. Vlastitim očima vi-
djeh čudo; razum mi to kaže, a osjećaj i nagnuće ostaju skloni zlu i nespo-
sobni osjetiti svu veličanstvenost događaja koji čovjeka okružuju. Ipak,
neka utjeha obuzme čovjeka: sve naše molitve, svi naši gorki trenutci, sva
naša nastojanja oko »obnove svega u Kristu«, cijelo naše uvjerenje o istoč-
nome grijehu, o značenju trpljenja, o autoritetu – sve to šarenilo katoličke
nauke nije puka utvara, izmišljotina, već prava pravcata istina. – Osjetili
mi u Lurdu nešto ili ne, unatoč tomu lurdska su čudesa neoborive činjeni-
ce koje nam govore da izvan Crkve Katoličke nema prave Crkve i da sve
one, koji se svojevoljno ogrješuju o načela vjere i ćudoređa, čeka grozna, a
možda i vječna osuda. – I zato je sav rad koji ide za spasom duša najuzvi-
šeniji i najpotrebniji što se uopće može zamisliti.
Kada sam sve to vidio, pomišljao sam na naše otpale svećenike, na tzv.
starokatolike i na njihovu nesretnu sudbinu. A radi čega su ostavili Boga,

314
Stvoritelja svijeta i svjetova te lurdsku čudotvorku? Radi čega djevičanski
sjaj blistave, svete, jedine Crkve Katoličke? Oh, ako koji među tim nesret-
nicima pročita ove retke, neka zna da su tisuće i tisuće vjernika spremni
zakleti se pred Bogom živim da su lurdski događaji neprevarljivo istiniti.

ČUDESA O KOJIMA SAM SE UVJERIO NA VLASTITE OČI

Lurd, 23. VIII. 1924.,15 sati
Nisam ni dospio otići k spilji. Bio sam u Liječničkom uredu gdje se
sakupilo oko 40 liječnika. Ozdravljenicu Mlle P a r i s o t točno su pregle-
dali dr. Eck i dr. Garcuel iz Pariza, dr. Dargein iz Bordeauxa, dr. Grosjean
iz Mirecourta, dr. Dufour iz Perthuisa (Ille et Vilaine) i dr. Cohendy iz
Clermond-Ferranda. Nakon jednoga sata pregleda liječnici su ustanovili
da joj je trbuh posve gibak i normalan i ne pokazuje ni najmanjega znaka
priraslica. Njezin je probavni aparat posve zdrav. Rane operacija posve
su bezbolne. – Na temelju izvještaja tih liječnika glasno se, u prisutnosti
druge tridesetorice liječnika, sastavljao izvještaj. Glede ozdravljenja njezi-
nih pluća liječnici nisu htjeli izreći svoj sud: opažaju se još »des rälements
minimes« – posve sitni hropci. Svi liječnici priznadoše da je gđica Parisot
dana 22. kolovoza 1924. ozdravila od sušičave upale trbušne opne i da ovo
ozdravljenje premašuje sile ljudske mogućnosti.
Zanimljivo bi bilo da sam mogao pisati sve upite i prigovore raznih liječni-
ka. Nisam to činio kako ne bih, kao prvi dan, na se svratio preveliku pozornost;
mogao sam se približiti svim grupama prisutnika i čuti njihovo mišljenje.4
Malo kasnije dovedoše jednu drugu djevojku koja je jučer prije podne
ozdravila u kupalištu. Doveli su je otac i majka i jedna redovnica, mislim
Neverskih sestara, koja je, čini mi se, vrlo sličila samoj Bernardici. Dje-
vojka se zvala Madeleine D e l a i t r e. Dugo su je ispitivali i zatim je ne-
koliko liječnika otišlo s njome u pokrajnju sobu gdje su je dugo (sat i više)
pregledavali. Zatim je jedan radiolog, prema radioskopiji bolesnice koju je
držao u rukama, vrlo detaljno trideset četvorici liječnika tumačio stanje
bolesti. Rezultat nalaza bio je ovaj: gospođica Madeleine D e l a i t r e , 17
godina stara iz Trouvillea (17, rue du Bon Lecours), ozdravila je u kupa-
lištu u petak 22. kolovoza od sušičave srasline kralježaka s križnom kosti.
Bolesnica je morala nepomično ležati: nije mogla ni hodati, ni isprav-
no stajati, ni kretati gornjim dijelom tijela, a ni pomicati kralježnicu. Obo-
ljela je u studenome 1923. Njezin vrlo jasan nalaz bolesničkog stanja izdao
je dr. Leneveu iz Tourvillea. Sa sobom je donijela radiografiju dr. Coutu-
4 Ovdje završava drugi nastavak članka LURD, objavljen u Katoličkom listu, br. 38, od 18. IX. 1924.,

460–461; tekst koji slijedi objavljen je kao treći nastavak istoga članka u KATOLIČKOM LISTU br.
39, od 25. IX. 1924., str. 477–480

315
riera. Iz ove se jasno vidi da je peti lumbalni kralježak srastao sa križnom
kosti. – Ležala je nepomično i silno trpjela.
Jučer, u petak izjutra, dana 22. VIII. okupala se u kupalištu i osjetila
kako se bez boli može uspravljati i sagibati. Ovo se stanje još poboljšalo
za euharistijske procesije. Jutros je došla u Liječnički ured nakon gđice
Parisot.
Prisutna 34 liječnika došla su do ovih zaključaka: a) Ili je nestala ta
sraslina između 5. lumbalnog kralješka i križne kosti ili b) unatoč te srasli-
ne mogu se sve kretnje posve normalno obavljati. c) U oba je slučaja ovo
ozdravljenje, u tren oka, na naravan način neprotumačivo.5
Bolesnica (Dosier br. 17 od 1924.), četvrto dijete jedne obitelji od
njih petero, nije prije bolovala. Tek prije dvije godine operirali su joj sli-
jepo crijevo. Počela je osjećati bolove prije 18 mjeseci u predjelu bedara.
Od početka siječnja 1924. – i to iz terapeutskih razloga i radi velikih
bolova u predjelu bedara, koji su sprječavali svaku kretnju tijela u donjim
udovima i priječili sjedeći položaj –mlada je bolesnica nepomično ležala u
vodoravnom položaju (décubitus). Nije, dakle, mogla ni hodati, ni isprav-
no stajati, ni pokretati gornji dio tijela, a ni pomicati kralježnicu. Wasser-
mannova je reakcija bila negativna.
Radiografija, što je bila priložena uz ostale spise gđice Delaitre, svje-
doči o postojanju prignječenosti četvrtoga bedrenog kralješka na petom i
sakralizaciju ovoga zadnjeg, to jest sraslina poprečnih izbočina ove kosti s
krilašcima kralježnice.
Svi liječnici koji su liječili bolesnicu bezuspješno su na nju primje-
njivali određene lijekove – živu, arsen, bizmut – i tako nepomična uslijed
koščate srasline i nepodnošljivih bolova siromašna je djevojka prispjela u
Lurd, vodoravno položena već punih 10 mjeseci.

Jučer, u petak popodne (22. VIII.) ispružiše bolesnicu na posebne

remene i gospođe bolničarke (Dames Hospitalières) je uroniše u vodu.
Nje se jedino dojmila niska temperatura vode. Kada je, međutim, izišla iz
vode, opazi da može sjesti i štoviše i pridići se i sagibati te ustati, i to bez
ikakve poteškoće. Ovo se stanje još poboljša za euharistijske procesije.
Natrag odvedena u bolnicu sretna djevojka saopći osobama svoje
dvorane da je ozdravila. U šest sati je dovedoše u Liječnički ured gdje se
ustanovi da stupa nešto nesigurno, i to se pripiše tomu što je tako dugo ne-
pomično ležala; jutros je eto došla nakon gđice Parisot u Liječnički ured.

5 Tekst koji slijedi u nastavku sve do bilješke br. 5 ne nalazi se u članku objavljenom u Katoličkom

listu nego je preuzet iz brošure Najnovija čudesa u Lurdu. – Op. ur.

316
 Petorica stručnjaka su je temeljito pregledala, i to Douorin iz Lillea,
Doazan iz Pariza, Itrac iz Tuluza, Aussilloux iz Narbonne i Legros iz Com-
ba (Ille-et-Vilaine).
Ona je sa sobom donijela vrlo jasan liječnički nalaz koji je izdao dr.
Leneveu iz Trouville-sur Mer (od 30. VI. 1924.). Glasi doslovno ovako:
»Ja potpisani, doktor Leneveu, potvrđujem da gđica Madeleine Delaitre,
17 godina, trpi od medulospinalne bolesti koja je drži u krevetu od stude-
noga 1923. Sjedište je ove bolesti u lombosakralnom predjelu kralježnice.
Narav ove bolesti nije ustanovljena na znanstveni način, ali upitani kirurg i
ja smatramo sakralizacijom zadnjega bedrenog kralješka...«
Rekli smo da je uz ovaj nalaz bila i radiografija dr. Couturiera iz koje
se jasno vidi da je peti lumbalni kralježak srastao s križnom kosti i koji
potvrđuje ispravnost gore navedene dvojice liječnika.
Liječnici, koji su ozdravljenicu malo prije pregledali, sastavili su slje-
deći pismeni izvještaj:
»Bolesnica ne osjeća nikakvu bol, ni nehotičnu ni izazvanu. Razne
kretnje kralježnice: sagibanje, uspravljanje, kretnje na stranu, skupljanje,
izvode se normalno, spontano, bez neugodnosti i boli. Nema vidljive izo-
bličenosti. Nema nehotične ni izazvane boli kod artikulacije sacro-iliaque.
Nema poremećaja kod kretnja. Hod normalan. Patelarni i ahilejski refleksi
jednaki s obih strana i nešto preveliki. Plućni aparat normalan. Opće sta-
nje osrednje. Konačno: iščeznuće svakog funkcionalnog simptoma.«
Nazočni je radiolog na temelju slike koju je držao u ruci ustvrdio: a)
Ili je nestala ta sraslina između 5. lumbalnog kralješka i križne kosti ili b)
unatoč te srasline mogu se sve kretnje posve normalno obavljati, što bi po
naravi moralo biti nemoguće.
Svi su nazočni liječnici na običajna pitanja odgovorili sljedeće:
1. Radiografska slika što se nalazi uz spise, nalaze što ih je pokazala
bolesnica, pregled i ispitivanja stručnjaka dokazuju da je gospođica De-
laitre zaista bolovala od sakralizacije zadnjeg lumbalnog kralješka. Ova je
bolest bila začetnikom najvećih bolova i apsolutne nemogućnosti da se
tijelo savije prema donjim udovima.
2. Svi su ovi karakteristični simptomi ozljede, koju točno pokazuje
radiografija, u tren oka nestali 22. kolovoza 1924., nakon kupanja u ku-
palištu.
3. Uslijed te trenutačnosti to se ozdravljenje ne može protumačiti na
naravan način.6

6 Ovdje završava umetnuti tekst iz brošure Najnovija čudesa u Lurdu. – Op. ur.

317
 Kada sam izašao iz Ureda, to me je svijet koji se radoznalo tiskao oko
ulaza pitao može li vidjeti ozdravljenicu, može li se u Ured i mnogo toga
drugoga...
Gđica Petit mi je obećala sutra između 12 i 12.30 dati priliku da
ispitujem neke bolesnice.

Lurd, 23. VIII. 1924., 22.15 uvečer

Danas sam s jednoga drugog mjesta promatrao euharistijsku proce-
siju. Postavio sam se kod spilje odakle je krenula. Svećenstvo, noseći u
desnoj ruci svijeće, išlo je pred Spasiteljem i pjevalo latinske himne: Ave
verum, o Salutaris Hostia, Pange lingua. – O taj francuski kler, kako li je
bijedno odjeven! Kako li se na njihovim licima vidi siromaštvo i tegoban
život što ga provode. Nisu li među njima i neki koji idu sa svojim vlastitim
župljanima u nadnicu za poljske poslove zaraditi koricu kruha? I eto te, po
vanjštini bijedne i jadne, nelijepe pojave – ti svećenici Božji – pjevaju za-
nosno, oduševljeno, puni ushićenja i ljubavi uzvišene euharistijske himne.
Inače je procesija bila poput svih ostalih. Danas sam opazio gdje iza
Presvetoga stupa oko 40 liječnika.
Odmah nakon procesije otišao sam u Liječnički ured. Nije došao ni-
jedan ozdravljenik pa je dr. Marchand prisutnima tumačio ozdravljenje
nazočne gđice D e s h a m p s koja je 1921. u Lurdu zadobila zdravlje.
Šest godina bolovala je od sušičave upale trbušne opne, a pet godina od
Pottove bolesti. U tren oka je u Lurdu ozdravila. Kad se djevojka vrati-
la u Perigneux, to je u tisku cijele provincije započela živahna rasprava.
Sedamnaest liječnika i kirurga proglasilo je bolesnicu neizlječivom! Neke
antiklerikalne novine su štoviše pronijele vijest da su roditelji djevojke »iz-
mislili« čudo i potplatili crkvene vlasti s tri milijuna franaka. One, nadalje,
pronesoše vijest da je sam liječnik bezvjernik (čini mi se da se zove dr.
Crozet) bio podmićen jer je rekao da si ne može protumačiti na naravan
način ovo ozdravljenje. Prisutna ozdravljenica potvrđivala je tumačenje dr.
Marchanda.
Nakon toga sjela je među liječnike druga ozdravljenica, no nisam joj
čuo ime.
Kada sam, eto, promatrao ovih nekoliko ozdravljenica, nesvjesno mi
je pala na um ista misao kao i jučer. Evo, ove su miljenice Blažene Djevice
Marije uglavnom posve priprosta stvorenja čija je vanjština dosta zanema-
rena. To su ona ista lica koja obično susrećemo po našim kongregacijama i
bratovštinama; koje iscrpljuje teret života tako da ne dospiju pripaziti na
svoju vanjštinu. Zaista se na ovim sretnicima obistinjuju riječi psalmiste:
Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda (Ps 113).

318
 Kod spilje i kupališta narod je dalje molio. Pronio se glas da je jedno
dijete ozdravilo, ali jer je Liječnički ured već bio zatvoren, to ovu vijest
nije mogao nitko potvrditi.
Večeras sam promatrao procesiju sa svijećama s rampe koja vodi pre-
ma bazilici. Ispod mene je bilo vatreno jezero koje se sve više i više širilo
jer su se vatreni potoci u nj ulijevali. Iz mnogo tisuća grla razlijegao se
pjêv Ave, ave, ave Maria. Kada se iz užarenoga jezera diže dostojanstve-
ni, gregorijanski Credo iz pedeset tisuća grla, pohrliše još zaostali užareni
tulipani nemirno prema upaljenome jezeru dok ono napokon ne posta-
de ogromnom i užarenom masom. I opet, kada je pjêv izražavao vjeru u
jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, sve se svijeće hrabro digoše.
Nakon blagoslova svijet se raziđe. Eto, kakvo li slavlje slavi prava vjera u
zemlji gdje vlada drži katolike građanima drugoga reda i gdje zabranjuje
javne procesije!

Lurd, 24. VIII. 1924., 13 sati

Bio sam u Rosaireu – crkvi Sv. Krunice – na ponoćnoj misi. Crkva je
bila dupkom puna i rasvijetljena. S propovjedaonice davao je jedan sveće-
nik takt, a sav je narod ushićeno pjevao. Pjevao je latinski, gregorijanski,
u sav glas, i to Kyrie eleison koji se poput voda oceana razlijegao u daljinu
i u duši budio osjećaje na beskrajne dubine pojedinih Božanskih osoba
jednoga, Trojedinoga Boga. Isto je duboko djelovao koralni Credo te ostale
misne molitve. Zaista, jedino gregorijanska glazba može u nama probuditi
najdublju čežnju za nebeskom domovinom! Čini mi se da je jedino ona
odraz onih nebeskih harmonija kojima Kraljica neba s vojskom anđela,
puna ljubavi, hvali beskrajnoga Stvoritelja. I jednostavna melodija psalma
Lauda Jerusalem Dominum, lauda Deum tuum Sion! Hosanna, hosanna,
hosanna filio David, koja se neprestano ponavljala, kao da je izražavala ne-
nadmašivu ljubav Crkve koja, tepajući poput djeteta, istim priprostim ri-
ječima očituje ljubav svomu božanskom Zaručniku. Nakon ponoćne mise
dijelila se sveta pričest na tri oltara, a veliko je mnoštvo započelo svoj dan
sjedinivši se s velikim lurdskim čudotvorcem...
Jutros sam prespavao. Neka mi Gospa oprosti što nisam otišao po-
moliti se k spilji. Bilješke koje činim u Lurdu neka nadoknade moje pro-
puste i neka pronesu njezinu slavu u našim krajevima.
U Liječničkomu uredu bila je gospođica P a r i s o t , u zelenoplavoj
suknji, sivoj kapici i pepita kaputu. Sjedila je prebačenih nogu, kao na
poznatoj slici koja je objelodanjena u raznim novinama. Izmorena je: loše
je spavala. Liječnici su je pregledali. Dok su jučer u plućima još ustanovili
»des râlements minimes« – posve sitne hropce, to je i ovo danas posve
iščezlo. Gospođica Parisot nije više mjeseci jela mesa, a jer ga je nakon

319
ozdravljenja odmah počela jesti, to ju je vjerojatno nešto uznemirilo. Inače
je njezino ozdravljenje potpuno; još je posve slaba i jedva hoda.
Nakon toga su liječnici pregledali gđicu Marie Firmin. Ona je 22 go-
dine stara iz La Graveri (Calvados). Nalaz liječnika koji ju je liječio u
bolnici u Caenu glasi: »Pottova bolest i kljenut donjega dijela tijela uslijed
pritiska na moždinu. Boluje od studenoga 1922. od kako je pala, radeći
neki domaći posao. U mjesecu veljači došla je u bolnicu u Caen. Postavili
su je u gips koja se češće morala mijenjati i u njoj je morala nepomično
ležati. U Lurd je doputovala ležeći. Silno je trpjela. Kod jučerašnje (23.
VIII.) procesije osjeti da je ozdravila, ali se nije usudila poslužiti svojim
novim silama. Kad se vratila u bolnicu, savjetovaše je bolničarke da hoda.
Oko sedam sati uvečer ustade i prohoda. Prisutni su izjavili kako se ovo
ozdravljenje ne da protumačiti na naravan način.
Zatim je na bolesničku stolicu sjela jedna u sivo odjevena debela
žena. Čini mi se da se zvala gospođa Cornu. Ozdravila je od želučanoga
čira. Röntgenske snimke nije bilo, nego samo opis röntgenskoga pregleda
u kojemu piše da ima bez dvojbe želučani čir. Ovaj je »bez dvojbe« bio li-
ječnicima sumnjiv. Iako su klinički znaci jasno svjedočili o postojanju želu-
čanoga čira, ipak će dr. Marchand čekati godinu dana prije negoli proglasi
ozdravljenje potpunim i neprotumačivim na ljudski način. No svim prisut-
nima bilo je jasno da je to samo mjera opreza i da je dotična gospođa zaista
čudesno ozdravila. Donijela je sa sobom mnoge liječničke nalaze, a čini
mi se da je u Lurdu još imala groznicu od 39,7 stupnjeva. Dr. Marchand
joj je preporučio da dobro jede, i to poglavito salatu, te se tako što prije
uvjeri o svome ozdravljenju. Svi su se nazočni smijali što će se ova možda
75 kg teška žena doskora oporaviti i opet steći onih 24 kg koje je izgubila
uslijed svoje teške bolesti. Slučaj gđe Cornu nije lurdski Liječnički zavod
proglasio nadnaravnim ozdravljenjem.
Napokon je na bolesnički stolicu sjela jedna gospođica. Ne znam jesam
li dobro čuo njezino ime, no čini mi se da se zvala Marthe R a y m o n d.
Bila je iz Orléansa, 21 godinu stara, a po izgledu ne bi rekao da ima više od
16 godina. Tvrdi da je ozdravila, ali još osjeća neke bolove. No, jer njezini
liječnički nalazi nisu dosta jasni, to je otpuste. Dr. Marchand je zamoli da ni-
komu ne pripovijeda o svome ozdravljenju, nego neka zahvaljuje Gospi; ina-
če bi mnogi neprijatelji, koji posvuda vrebaju, mogli zlorabiti njezine riječi.
U Ured je na koncu došla gospođica Mary C h a i w e t iz Alaisa
(Gard) koja je ozdravila dana 26. VIII. 1919. od gnojne sušičave upale
desnoga bedra. Posve je zdrava.

320
 ŠTO PRIPOVIJEDA OZDRAVLJENICA?
Nakon 12 sati odvela me gospođica Anny Poyet u bolnicu Sv. Marije
što stoji nasuprot spomenika Zahvalnosti za pobjede. Za koji trenutak
izvede gospođica Petit prvu ozdravljenicu, gđicu Helenu M a c a g n e .
Ona pođe upravo k meni, uhvati me za ruku i dugo je ne ispusti. Reče mi
hitro otprilike ove riječi: »Vi ste novinar, objelodanite što mi je sveta Gos-
pa učinila.« Uglavnom mi ispripovjedi svoju bolest. Evo najvažnijih poda-
taka: rodom je iz Le Mnya (Var). 21 godinu je stara. Početke Pottove bole-
sti osjetila je u prosincu 1921. Dva su je toulonska kirurga – dr. Malalartic
i dr. Villechaire – pregledali i ustanovili caries tuberculosa dorsolumbalis.
Ležala je 14 mjeseci kao prikovana u nosilima. Gornjim dijelom tijela nije
mogla micati. Gips u kojem je bila obnovili su tri puta. Ona ima i nalaz
dr. Regisa iz Mnya koji kaže »da bolesnica ima Pottovu bolest slabinskih
kralješaka što su je ustanovila dva glasovita toulonska kirurga, o kojoj se
moglo vrlo točno uvjeriti na temelju radioskopskih pregleda. Bolesnica još
osjeća silne bolove, koji se protežu na lijevo u polukrugu. Doticaj ozlije-
đenoga predjela još je vrlo bolan. Iz toga slijedi da valja barem još godinu
dana ležati prije negoli se može dopustiti ustajanje u zgodnoj spravi.«7
Došla je iz Provence u plavo-crvenome vlaku. Silno je trpjela. Svako
prenošenje zadavalo joj je teške bolove. To svjedoče oni koji su se putem
brinuli za nju. U Lurdu su je odvezli u bolnicu Sv. Marije. U četvrtak (21.
VIII.) popodne prisustvovala je procesiji s Presvetim. Kada ju je dostojan-
stvenik blagoslovio, osjeti se u tren oka zdravom. Nikomu nije pokazivala
svoga veselja jer se bojala da nije možda sugestija. Kada su je odveli natrag
u bolnicu, priopćila je svoje osjećaje drugima. Stajala je, hodala, micala
gornjim dijelom tijela. U petak 22. VIII. u tri sata popodne odvedoše je u
Liječnički ured. Tamo je bilo oko 40 liječnika, a među njima jedan Englez
– protestant. Skinuše joj gipsani steznik kojim joj je bio oklopljen gornji
dio tijela. Osam ju je liječnika točno pregledalo. Ne osjeća nikakvih poteš-
koća u kretnjama; svi liječnici priznadoše da se ovo naglo ozdravljenje ne
da protumačiti na naravan način.8
9Liječnici Barthe iz Pariza, Bitterlina iz Joinville-le-Pont (Seine),

Itrac iz Tuluza, Pineau iz Caillèrea (Vendée), Ferrandon iz St-Hyppoli-

te (Eure-et-Loir), koji su bolesnicu posve točno pregledali, sastavili su
sljedeći izvještaj: »I sam vrlo jaki pritisak na kralježnicu ne prouzrokuje
u kretnjama ni najmanje bolove koje se zbivaju bez razlike s najvećom
7 Ove posljednje dvije rečenice dr. Regisa peruzete su iz brošure Najnovija čudesa u Lurdu. – Op. ur.
8 Poznato je da se ovakva bolest ne da izliječiti u tren oka. Da se bolesnik oporavi ili da posve ozdravi,
treba čekati više mjeseci, a i godina.
9 Tekst koji slijedi sve do bilješke br. 7 ne nalazi se u članku objavljenom u Katoličkom listu nego je

dodan iz brošure Najnovija čudesa u Lurdu. – Op. ur.

321
lakoćom. Trnovita izbočina dvanaestog leđnog kralješka je manje razvijena
od one jedanaestog leđnog i prvog bedrenog. (Dodajmo prigodom ovih
konstatacija da je gips, koji se skida s bolesnice, po treći put stavljen 6.
veljače 1922. Gđica Macagne ga je nosila od mjeseca svibnja 1924. i kod
svake su se promjene ustanovile iste ozlijede.)
Refleksi su normalni, zdjelice povećane; nema Babinskijevih znakova
ni eliptičnog drhtanja. Ozdravljenica hoda s takvom lakoćom da je teško
zamisliti kako je kroz tako dugo vrijeme mogla biti nepomična.«
Kada se je glasno pročitao ovaj izvještaj što su ga potpisali stručnjaci,
svih je nazočnih 31 liječnika usvojilo sljedeće zaključke:
1. Pottova bolest je zaista postojala.
2. Ozdravljenje je potpuno.
3. Ozdravljenje se ne bi moglo pripisati naravnom procesu.10
Gđica M a c a g n e mi reče da je silno trpjela. Posljednju su je pri-
mili u vlak; ona, radnik posljednjega sata, dobila je istu nagradu kao i oni
koji su uranili. Prva je ozdravila. Predala se volji Božjoj. Žarko se molila
Bogorodici za sve bolesnike da svima dade milost ozdravljenja. Gospodin
župnik u stan joj je donosio sv. pričest. Na putu je silno trpjela, ali se usput
žarko i puna pouzdanja molila. Blažena Gospa želi da se molimo puni po-
uzdanja, a ne samo onako samo da se moli. Zatim je ova priprosta djevojka
počela govoriti o pouzdanju, vjeri, poniznosti da mi se u jedan mah učinilo
kao da pred sobom imam kakvoga doktora teologije; taj me način nastupa
jedne obične žene možda više zapanjio negoli njezino ozdravljenje. Odakle
toj priprostoj ženi tako jasni vjerski pojmovi? Nije li preda mnom svetica?
Tako sigurno i pun vjere ne može govoriti prosječni čovjek! Sjetih se one:
Et exaltavit humiles – i uzvisi neznatne.
U Lurdu su zaista Božji odabranici obično oni priprosti ljudi iz naroda
s kojima u životu malo tko računa.
Njezine konačne riječi glasile su ovako: Ozdravila sam kod procesije
s Presvetim sakramentom. U tren oka osjetih da mi je lakše. Ne htjedoh
nikomu ništa reći. U bolnici sam pokušala hodati, ali jer sam se bojala da
sam pod utjecajem sugestije, govorila sam Djevici da imam pouzdanja i
hoću ozdraviti, ako ona to hoće. – Ozdravljenica se na to okrene nekim
prisutnim djevojkama koje su prisluškivale i reče im: »Et vous, ne suivez
pas la mode! – A vi, ne povodite se za modom! Ako imate svilene čarape,
a vi uzmite debele, vunene. Ja sam od svoje bake uzela crvene (ili modre,
doslovno se ne sjećam ove rečenice!). Nemojte hodati kratkih rukava, to
sveta Gospa ne voli. Bluza neka vam bude do vrata.« Onda je nešto govo-

10 Ovdje završava umetnuti tekst iz brošure Najnovija čudesa u Lurdu. –- Op. ur.

322
rila o plavome pojasu lurdske Gospe što nisam dobro shvatio; čini mi se
da je aludirala da ovaj ima zadaću sakriti oblike tijela.
Jedna gospođica učiteljica jedne državne škole (došla je vlakom iz
Bloisa!) slušala je taj govor i od uzbuđenja proplakala. I neki je mladić,
nevjernik, bio duboko ganut. – Rastadosmo se od ozdravljenice, preporu-
čujući se u njezine molitve.

Lurd, 24. VIII. 1924.

Tek danas popodne saznadoh da je učiteljica koja je proplakala sluša-
jući pripovijest ozdravljenice M a c a g n e nevjernica. Zato i razumijem
što je bezuvjetno htjela govoriti s jednom redovnicom – poglavarica sesta-
ra Asumpcionistica iz Battignoies, koja je bila u kupalištu kada se kupala
medicinarka P a r i s o t . Ova je, naime, na putu u Lurd zadobila negdje
ispod desnih rebara oveću ranu. Ta je u kupalištu nestala u tren oka. Uči-
teljica, nevjernica, htjela je zato vlastitim ušima čuti pripovijest toga do-
gađaja od osobe koja ga je vidjela. Otišli smo zato u tri sata popodne pred
kupalištu dočekati redovnicu koja je upravo u to doba imala završiti svoj
posao. Narod je kao obično glasno i pouzdano molio za ozdravljenje onih
koji su se kupali. Napokon izađe i poglavarica asumpcionisticâ – toga žen-
skog reda kojega u Lurdu zapada prva zadaća. Prostodušno reče da rane
prije ozdravljenja nije vidjela jer je gospođicu Parisot netko drugi svlačio, a
ona ju je samo kupala pokrivenu košuljom. Kad je gospođica Parisot izišla
iz vode, samo je ustanovila da rane nema.
Idući brdom Kalvarijom, između 13. i 14. postaje Križnoga puta, za-
čujem kako jedan stariji gospodin nervozno debatira: »Ne volim takvih
cirkusa, neka se moli...« Jamačno je bio nevjernik koji ne vjeruje u čudesa.
Spominjem to samo zato da pokažem kako Lurd djeluje u duševnome po-
gledu: nije moguće ostati ravnodušan prema lurdskim događajima. Važno
je zato jer u ove krajeve dolaze mnogi stranci naužiti se prirodnih ljepota,
a kad tamo, čuju da se događaju čuda i njihova se bezbrižna i iznenađena
savjest počinje uznemirivati. Zaista, čudni moraju biti njihovi osjećaji kada
vide sve ovo.
Euharistijske procesije ne opisujem. Oko 1500 bolesnika bilo je pri-
sutno i poput galilejskih patnika čekalo da mimo njih prođe Pomazanik
Božji, obećani Mesija. U procesiji stupao je sa svojom unučadi poznati
francuski književnik F r a n c i s J a m m e s .
Nakon procesije otišao sam opet odmah u Liječnički ured. Danas je
bilo ljudi više negoli obično, dvorana je bila tako puna te mi se činilo kako
je u njoj bilo oko šezdeset liječnika. I jedan je kardinal (msgr. Touchet iz
Orleansa) bio prisutan. Istraživao se slučaj žene, majke četvero djece, gđe
G u i l l e m e t koja je imala neke tumore na jetrima i unutarnja krvarenja.

323
Sve je to prestalo. Kada je dr. Marchand prisutnim liječnicima postavio
pitanje vjeruju li da je gospođa na jetrima imala tumore raka, neki stadoše
protestirati. Sudeći po njihovome ponašanju, bili su nevjernici. Tvrdili su da
liječnički nalaz što ga je donijela bolesnica ne mora biti točan. Njezin liječnik
mogao se prevariti u dijagnozi. I premda je većini prisutnih liječnika bilo
jasno da je bolesnica ozdravila, otpustili su je bez ikakvoga zaključivanja.11
Zatim posjedoše na sredinu jednu blijedu, živu lešinu: gospođicu
F e a l iz Bordeauxa. Sličila je gospođici Ž. iz Zagreba. U Uredu je bio
prisutan liječnik koji ju je vidio i pregledao prije ozdravljenja. Evo njegova
izvještaja kako sam ga ja, kao laik, mogao razumjeti: Donji dio tijela bio
je posve klonut – paraliziran. Jedva je reagirala na duboke ubode igle.
Osim toga, bilo je nekih čireva na koljenu. Neki su kralješci također bili
tuberkulozni i to je razlog što nije mogla bez velikih bolova pokretati gor-
nji dio tijela. Svi su simptomi bolesti nestali jučer nakon procesije. Može
gibati gornjim dijelom tijela i polako hodati ako joj netko pomogne. Pete
je silno peku. No, sjetimo se da je djevojka sva iznemogla: tri je godine
odležala. – Dok su liječnici raspravljali o njezinu slučaju, ozdravljenica se u
stolici u kojoj je sjedila počela onesvješćivati. Hitro je položiše na zemlju,
jedan joj liječnik dade nekoliko ćušaka u obraze i mala se počne buditi.
Odnesoše je na to u pokrajnu sobu. Posve je razumljivo – kažu liječnici –
da ozdravljenica nije mogla izdržati napore liječničkog pregleda. U našim
dvjema malenim sobama bilo je oko 100 osoba. Sparina je za nas zdrave
ljude gotovo nesnosna. A zatim valja misliti da se djevojka, koja je tolike
godine mirno odležala, danas kretala preko jednoga sata. Nije, dakle, čudo
što se onesvijestila. Ako je njezina bolest nestala, ne znači da su i poslje-
dice nestale, tako npr. krajnja iznemoglost. No, na ljudski način ne bi se
moglo ni protumačiti kada bi ova, na pola mrtva djevojka, od današnjega
dana najednom započela ozdravljati. Jer, što je bio razlog njezinoj iznemo-
glosti, a što razlog njezinu ozdravljenju? Ako prije nije bila bolesna, odakle
dolazi da je danas sličnija lešu negoli čovjeku? Ako je još bolesna, tko će
se usuditi ustvrditi da će za koji dan biti posve krepka? Ne preostaje nam
ništa drugo nego ustvrditi: djevojka je uistinu do jučer bila bolesna i ova
ju je bolest shrvala; sada djevojka na sebi nema nikakvoga organskog znaka
bolesti, već se na njoj opažaju samo posljedice jedne bolesti koja je iščezla.
A i same te posljedice nestat će za koji dan. Ali silno oprezni liječnici nisu
htjeli proglasiti da ovo ozdravljenje nadmašuje prirodne sile.
Nakon toga, kad sam izišao iz Liječničkoga ureda, vidio sam lijepu,
visoku, plavokosu, učiteljicu-nevjernicu s bijelom ćepicom (béret) na glavi,
11 Ovdje završava treći nastavak članka LURD, objavljen u Katoličkom listu, br. 39, od 25. IX. 1924.,

str. 477–480; tekst koji slijedi objavljen je kao četvrti nastavak istoga članka u KATOLIČKOM LISTU
br. 40 od 2. X. 1924., str. 489–491.

324
kako kleči pred kipom okrunjene Bogorodice. Obraćenje!? Saznao sam ta-
kođer da je lijepo razvijeni mladić, nevjernik, s plavom kapicom, koji je bio
s njom, trpio od upale bubrega (nephritis). Mora da ga je jutarnja pripovijest
ozdravljenice Macagne duboko ganula jer je počeo piti lurdsku vodu i izrazio
je želju da sa svijećom u ruci ide u procesiju. Možda je to i učinio.

Lurd, 25. VIII. 1924., 15 sati – U vlaku koji kreće prema Bordeauxu
Jučer poslije podne nisam bio prije procesije u Liječničkome uredu.
Tom su prilikom ustanovili ozdravljenje gospođice Marie-Louise B r u -
y o u s iz Saint-Cirguea (Lot.). Stara 30 godina. Bolovala je od sušičave
upale trbušne opne s priraslicama. Stanuje u Figeacu. Obavljala je teške
poslove. Već je prije nekoliko godina osjetila da je bolesna. Morala je leći
i 32 mjeseca je odležala. Godine 1919. osjetila je bolove u kostima kuka
(fosse iliaque) i u trbuhu. Otpremiše je u bolnicu Caltelnaudary gdje je
ostala 2 mjeseca. Vrati se u Figeac. Godine 1923. doputovala je u Lurd
gdje nije ozdravila. Nije izgubila nadu. Odluči se do godine vratiti u Lurd.
Molila je, prožeta velikom željom, za ozdravljenje.
Bolovi su u željezničkome vlaku postali vrlo teški. Jedna je redovnica
cijelo vrijeme morala biti uz nju i samo za nju brinuti. S mnogo opreza
morali su je prevesti od lurdske stanice u bolnicu. Njezino stanje sve se
više pogoršavalo. Sedam puta se onesvijestila. U noći s petka na subotu
dobije posljednju pomast. Više liječnika bilo je pozvano pomoći joj. (Isti
ovi vidjeli su je drugi dan posve zdravu.)
Ujutro 23. VIII. bilo joj je lakše. Kod procesije s Presvetim osjeti
da su joj bolovi skoro posve iščeznuli. Mogla je sjesti. Neko vrijeme na-
kon toga posve iščeznu njezina bolest. Popodne 24. VIII. prije procesije
odnesoše je u Liječnički ured i više liječnika pomno je pregleda. Oko 50
liječnika izjavi da je gospođica Louise Bruyous, koja je bolovala od tuber-
kulozne upale trbušne opne, ozdravila i da se ovo ozdravljenje ne može
pripisati ljudskim sredstvima. Među tim liječnicima nalazili su se i oni koji
su ozdravljenicu vidjeli gdje se u bolnici bori sa smrću.
Jutros stigoh u devet sati u Liječnički ured. Uđe jedna lijepa djevojka
ogrnuta crnom maramom. Tvrdi da je ozdravila. No, jer je njezin liječnički
nalaz bio nejasan, dr. Marchand je otpusti, da ne kažem potjera. – Treba
istaknuti da dr. Marchand nije vrlo prijazan prema bolesnicima, a ni prema
novinarima. Posljednje neprestano upozorava da ne govore o čudesima gdje
ih nema; gdje naime Liječnički ured nije izrekao konačan sud. Svi su pri-
sutni u mnogo slučajeva uvjereni da se radi o pravim pravcatim čudima, ali
jer često mnogi znanstveni dokumenti manjkaju, to dr. Marchand ne će ni
čuti o kakvomu nadnaravnom ozdravljenju. Razumijem da je neprijaznost

325
dr. Marchanda samo prividna; stalo mu je do najskrupuloznije opreznosti da
se ne bi možda dogodilo da ustanovi ozdravljenje gdje ga uistinu nije bilo.
Na to u Ured uđe jedan mali čovjek odjeven u pepita odijelo, pravi
p a t u l j a k . Kaže da je imao fistule koje su mu u kupalištu nestale. Bu-
dući da te fistule nije nitko u Lurdu vidio, ne vjeruje mu se.
Međutim, na nosiljci unesu posve u bijelo odjevenu stariju, podebelu
gospođicu. – »Dignite se!« – Ona se hrabro podiže. – »Ali ja sam još u
gipsu«, reče i nespretno dokorača do svoje stolice. Sjedne nasuprot dr.
Marchanda. Na lijevoj strani grudi bio joj je prikopčan crveni hodočasnički
križ. Imala je niske crne cipele i crne čarape. Učiteljica je u Galgonu (Gi-
ronde). Bolovala je od Pottove bolesti. Noge je bole kad hoda; 18 mjeseci
nije hodala. Liječnici i s njima jedan redovnik (benediktinac), liječnik,
prođu s njome kroz našu sobu i uđu u malu sobicu da je tamo pregledaju.
Ulazi u bijeloj kapi gospođica D e l a i t r e , ozdravljenica. U sivom
je kaputu koji je oko vrata i na donjem kraju obih rukava obložen krznom.
Papuče su joj sive. Hoda naokolo po uredu. Kod ispitivanja se njezina maj-
ka, stara gospođa koja je sjedila s lijeve strane, uvijek upliće u govor dr.
Marchandu. Ovaj preporuča ozdravljenici da se izmjeri nakon tri tjedna i
javi mu svoju težinu.
Kad je otišla gospođica Delaitre, uđe jedna starija gospođica. Na njoj
je plavi rubac (šal) i crni šešir. Bluza joj je do vrata, a rukavi joj malo pre-
laze preko lakata. Bolovala je 18 godina. Ulazi u desnu malu sobicu koja je
iza dr. Marchanda. Počinje se svlačiti; mala se vrata zatvore. Dr. Marchand
reče: »Neka uđe druga!«
Junački ulazi jedna otprilike šesnaestogodišnja djevojčica. U plavoj je
kapici iz koje sa strane vise dvije sjajne crne pletenice. Oko ramena joj je
visio bijeli rubac. Suknja joj je plava, a cipele žute. Mala je već jučer bila u
Liječničkome uredu, ali se ispostavilo da na njezinom liječničkom nalazu
ne stoji posve jasno od čega je bolovala. Kažu joj neka se vrati kući i neka
njezin liječnik javi što joj je bilo prije negoli je otputovala u Lurd: »Idite!
Neka dođe druga!«
Ulazi krupna žena koja je već jučer bila u Uredu. – »Što sam vam
rekao?! Idite! Hvala vam na posjetu«, reče nestrpljivo dr. Marchand. Vidi
se da mu nije stalo pošto-poto ustanoviti kakvo nadnaravno ozdravljenje.
Rekao sam već kako je gotovo grub s ozdravljenicima koji nemaju sve svoje
nalaze u ruci, a htjeli bi da se njihovo ozdravljenje uvrsti u čuda. U Lurdu
tako mnoga prava čudesa ostaju svijetu nepoznata jer se bolesnici ne po-
brinu sa sobom donijeti točne liječničke nalaze.12
12 Ovdje završava četvrti nastavak članka LURD, objavljen u Katoličkom listu, br. 40 od 2. X. 1924.,

str. 489–491; tekst koji slijedi objavljen je kao peti i završni nastavak istoga članka u KATOLIČKOM
LISTU br. 41, od 9. X. 1924., str. 503–506.

326
 Sad izlazi iz sobice onaj patuljak u pepita odijelu. Liječnici su ga pre-
gledali. Dr. Marchand mu reče: »Kada dođete u Sète, pošaljite mi svje-
dodžbu interniste koji vas je liječio. U njoj neka stoji: Gospodin X je ot-
putovao iz Sètea, imao je tu i tu stvar, a sada vidimo na njemu to i to.«
– Patuljak ode smiješeći se.
Nato iz desne male sobice iziđu dva liječnika koji su pregledali stariju
gospođicu. Uto i ona iziđe. Nisam točno čuo od čega je bolovala. Razumio
sam samo riječi: »...petnaest godina... polaka evolucija... bacilarna... gornji
vršak...« Pošto je dr. Marchand saslušao sud liječnika koji su pregledali tu
gospođicu, reče: »Nismo vas vidjeli prije, a liječnički nalaz ne kaže točno
što vam je bilo. – Liječnici koji su vas sada pregledali kažu da na vama još i
sada ima znakova bolesti. Idite vašem liječniku, neka vam kaže što ste pri-
je imali i što vam je sada.« Dr. Marchand ustvrdi pred svima nama da ova
djevojka nije ozdravila. – To on, kako već rekosmo, uvijek naglašava kad
ozdravljenje nije istraženo u potpunosti. On kao da se najviše boji prisut-
nih novinara koji u svemu vide čudo i sa svih strana vrebaju da uzmognu
štogod javiti u štampi. – Uostalom, ova strogost liječnika je vrlo dobra; ne
što bi protivnici Lurda zlorabili svaku, pa i najmanju neopreznost liječnika
koji su prisutni u uredu, već je vrlo dobro što mnogi liječnici imaju prilike
sami se uvjeriti o znacima bolesti koja je iščezla. – Kada bolesnik posve
ozdravi, ne može se prigovoriti da ga nitko nije vidio prije ozdravljenja i da
uopće nije bio bolestan.
Ulazi opet jedna djevojčica u tamno-sivomu odijelu s crnim šeširom
na glavi. U liječničkom nalazu joj piše da ima pleuro-péritonite (to bi bila
upala trbušne opne i porebrice, ako sam francusku riječ dobro čuo). Ime
joj J e a n e . Prezime nisam čuo. Tipkačica je. Ne znam ni odakle je. Bol-
nica u kojoj je bila zvala se »Hôpital de la Charité«. Ima 15 godina. Liječ-
nici se čude kada je započela pripovijedati o simptomima svoje bolesti.
Doputovala je ležeći. Na putu je trpjela, ali je mogla sve jesti. – Odvedu
je na pregled.
Ulazi jedan mladić u tamno-sivomu odjelu. Zagasito je crvenih obra-
za i ima naočale. Zove se otprilike Dreyer ili slično. Nisam posve shvatio
u čemu stoji njegovo ozdravljenje, a čini se kako ga ni liječnici nisu točno
razumjeli. Izražavao se vrlo nejasno te smo svi pomislili da je luckast. Kod
njega se radilo o smrskanoj desnoj ruci tako da mnogo godina nije mo-
gao njome pisati. Lakše poslove mogao je obavljati. Odgovara na upite dr.
Marchanda: mogao si je obrisati nos, odnijeti list na poštu, pridići lakšu
kantu. Pred svima nama počinje svlačiti kaput. Pokaza se sivo isprugana
košulja i naramenice. Jedan mu liječnik zasuče oba rukava do pazuha. Pre-
gleda pred svima obje ruke i ustvrdi da mladićeva »bolesna« ruka bolje
funkcionira od zdrave. – Mladić počinje pripovijedati da je pisao »poin-

327
tillé« (u točkama). Pisati ga je učila njegova baba. Dr. Marchand ga zamoli
da malo piše. On to učini i piše, piše i ne prestaje. Dogodi se nato nešto
što nas je sve duboko ganulo. Uvidjesmo da mladić nije luckast, već nai-
van, kao pravo dijete. Bilo je to otprilike ovako: »Bolje vam je,« kaže mu
dr. Marchand, »ali niste posve ozdravili. Molite se Gospi!« – »Dobro ću
se moliti Gospi«, reče mladić i pođe smiješeći se prema nama. Zatim se
okrene sjetivši se nečega i zapita dr. Marchanda: »A kako vam je ime da
se uzmognem moliti?« Kada su prisutnici čuli taj upit, bili su preneraženi
nad djetinjom, naivnom dušom toga mladića. Gospođe, koje su do mene
sjedile, uskliknule su: »Kako li je mio ovaj mali! Pravo dijete!«
Eto, iz zadnje sobe vraća se gospođica u bjelini. Sjedne. Iz lijevih
vratašca iziđe tamno-siva tipkačica sa svojim crnim šeširom na glavi. Dr.
Marchand joj veli: »Djevojčice! Bolje vam je, ali liječnici kažu da vaše
ozdravljenje nije potpuno. Zahvalite Gospi; molite joj se da dovrši svoje
djelo.« – Mala ode.
Bijela, starija gospođica opet sjedne. Zove se Mlle L e P o r t z. U
bolnici je bila od 20. VI. 1923. Dana 2. travnja stavili su joj gornji dio ti-
jela u gipsu. Doputovala je ležeći. Na putovanju je trpjela. U petak su je
stavili u kupalište. Opeklina (decubitus) s leđa nestade. Osjeća se gipkom
i počela je hodati. Liječnik, koji ju je malo prije pregledao, ustvrdi da joj
je hod normalan, ali su kralješci na pritisak još uvijek bolni. – I opet jedan
znak da je ta gospođica zaista bila teško bolesna – a sutra, kada i ti bolovi
iščeznu, tko će moći ustvrditi da je ova djevojka došla zdrava u Lurd? – Li-
ječnik na to: Bolest je postojala. Poboljšanje je očito. Kralježnica je srasla.
Dakle: do ozdravljenja je došlo. Gospođica je u gipsu šesnaest mjeseci
ležala posve nepomično. – Nato jedan gospodin unese poprsje od gipsa
koji su joj malo prije skinuli. Nijedan od liječnika nije sumnjao da se radi
o Pottovoj bolesti. Ipak se nisu usudili ustvrditi nije li ova žena već bila u
stanju ozdravljenja kad je pošla na put u Lurd. »Gospođo, ne možemo reći
da je ozdravljenje. Otiđite i zahvalite se svetoj Gospi.«
Evo jedne nove djevojke. U crnini je. Na šeširu joj je zeleno-crvena
zagasita prekrižena vrpca. U Lurd je doputovala ležeći. Promukla je. Dr.
Marchand joj reče neka zapjeva himan Ave maris stella. Počne, ali kod vi-
sokih glasova zapne. Pođe s liječnicima na pregled u lijevu sobicu. – Nakon
kratkoga vremena opet izlazi i sjeda na svoju stolicu. Bolovala je od suši-
čave upale trbušne opne. »Bolje vam je«, kaže joj dr. Marchand. »Na vama
ima još znakova bolesti. Idite vašemu liječniku, upitajte ga jeste li posve
ozdravili.« (Vjerojatno je, naime, da će doskora svi tragovi bolesti posve
iščeznuti.) »Vaše grlo (larynx) nije još posve čisto. Ljudima recite da vam
je bolje, a ne da ste ozdravili, jer niste ozdravili. Sretan put! Pišite mi!«

328
 Snažna gospođa u crnini, koja je sjedila do mene, rekla je da je dr.
Marchand gnjavator jer ne će ustanoviti ozdravljenje. Ona pođe u prednju
sobu i dr. Marchand joj protumači slučaj njezine mlade štićenice.

***
Eto tako Liječnički ured nije danas ustanovio ni jedno ozdravljenje.
Čudnovato: pred nama su hodale djevojke koje su mnogo mjeseci nepo-
mično ležale, koje su došle u Lurd trpeći neopisive muke, a nakon jednoga
kupanja ili nakon procesije pokazivale su sve znakove zdravlja: hodaju,
jedu... Preostali tragovi bolesti očito uvjeravaju liječnike da su te osobe
bile zaista bolesne, kako su njihove liječničke svjedodžbe ispravne i da
njihovo ozdravljenje nije puka iluzija. I unatoč tako očitim, nečuvenim
znakovima liječnici ne govore o ozdravljenju. Kako li tek očiti moraju biti
znakovi nenadanoga ozdravljenja kad se do 50 liječnika usudi izjaviti pred
cijelim znanstvenim svijetom da ovo ili ono ozdravljenje nadmašuje pri-
rodne zakone. Uistinu, oprezni postupak ovoga jutra dosta jasno pokazuje
da lurdski Ured za liječničke preglede strogo istraži svaki pojedini slučaj
prije negoli izjavi svoj konačni sud. Valja naglasiti i to da ni Liječnički ured
ove svoje prve sudove o ozdravljenjima, koje je izvjesio na vrata Ureda, ne
smatra konačnim. Ured objelodanjuje ozdravljenja radi vjernika, ali tek
nakon toga započne s istraživanjem koja ispituje jesu li svi liječnički nalazi
bili točni, koji su bili detalji bolesti itd. I tek kada je sav taj materijal sku-
pljen i proučen, tek tada Ured iznosi svoj definitivni sud.13
Pišem u vlaku. Sada će skoro sedam sati te ću morati izaći u Bordea-
uxu da uđem u vlak koji kreće prema Parizu. Jedan mi bretonski novinar
koji je sa mnom sjedio u Liječničkome uredu reče da se lurdska čudesa
premalo populariziraju. On će kod kuće javno izvjesiti slike ozdravljenica.
Pripovijeda kako liberalna štampa šuti o Lurdu – što je najperfidnije sred-
stvo njezine borbe. Govorio je zatim o protuvjerskim namjerama vlade i
da su se katolici počeli ujedinjavati na nacionalnome polju u neku vrstu
političke organizacije za sve katolike. Danas vlada ne će moći tako lako

13 Do sada (listopad 1924.) Ured za liječnički pregled službeno je priznao da ozdravljenje gđice
Macagne i Delaître premašuje naravne sile (Annales de Notre-Dame de Lourdes, Août 1924.). U
narednim će brojevima glasila A. d. Notre-Dame de Lourdes biti iznesena ostala ozdravljenja. Što se
tiče gđice Paule Parisot, to Journal de la Grotte od 28. rujna donosi sljedeće upozorenje: »Jedno je
ozdravljenje bilo najavljeno u subotu 23. kolovoza... gđice Paule Parisot, iz Pavillonscus-Bois (Seme),
koja je bolovala od sušičave upale trbušne opne, operirana tri puta, s izraslinom i otvorenom ranom.
Ali nam istraživanje, koje smo zatim započeli i bez kojega se ništa ne čini u liječničkomu Uredu, nije
dalo potrebne podatke po kojima bismo se mogli posve stalno osvjedočiti o stanju mlade djevojke u
času kada je krenula prema Lurdu. Zato ne priznajemo njezin slučaj ozdravljenjem i ovo ne će biti niti
službeno uknjiženo, a niti službeno objavljeno.« (Croix od 3. X. 1924.) – Opet jedan novi dokaz kako
strogo postupa Ured za liječnički pregled.

329
uspjeti kao što je to bilo 1905. godine. U mjestu gdje on stanuje, koje broji
3000 duša, ima barem 300 ljudi koji su spremni odmah položiti svoj život
za obranu vjerske slobode.
U uredu sam također bio govorio s jednim slikarom – (W. R. Galoyer,
34, rue Cambronne; 1, cité Caurobert; Paris XV) – koji se zavjetovao sli-
kama uveličati Lurd ako se iz rata povrati zdrav. Nastojat će svoje slike što
jeftinije proširiti među najbjednijim narodom jer mu je poglavito stalo do
toga da narod, koji ne čita Huysmansa i Laserrea, ipak dobije pravi pojam
o veličini i značenju Lurda. Fotografije su hladne i ne mogu djelovati u
tome pravcu.
Iz Lurda sam poslao starokatoličkome biskupu N. Kalođeri sliku
ozdravljenice Parisot kako sjedi u Liječničkome uredu, okružena mnogim
liječnicima. Ne bi li mu ona pokazala da je Crkva rimokatolička jedina
prava Crkva Božja.

Odlazak iz Lurda
Brzo sam ručao. Kod mojega stola je u hotelu sjedila neka pariška
obitelj: otac sa svojim sinom i dvije gospođice. Vidjelo se da je proštenje;
odricali su se raznih jela – jedan grožđa, drugi sira, gospođice nisu pile vino
(rijetkost za Parižane).
Sva sila vlakova stajala je na četiri do pet tračnica lurdske stanice.
Jedni hodočasnici su se žurili s kovčezima, drugi su opet stajali u vagoni-
ma. Evo nosača – »brancardiera« – gdje dovoze bolesnike. Na to opazih
jednu veliku grupu gdje se na trećem ili četvrtom peronu gura oko ozdrav-
ljenice M a c a g n e . Ona radosno stupa među njima. Iz mojega vlaka, u
kojemu sjedim i koji nije hodočasnički, izleti jedan visoki debeli gospodin
u sivomu odijelu i slamnatomu šeširu. Neprestano leti prema grupi gdje
je bila ozdravljenica. Na njemu ne vidjeh hodočasničkoga križa. Pomislih
na onoga Huysmansovog liberalca (iz Foules de Lourdesa) koji ne vjeruje
u čudesa jer bi mu ova vjera poremetila njegovu udobnost: pa trebalo bi
promijeniti čitav način života, ostaviti žene i živjeti prema »djetinjastom«
katekizmu. Što li je u prvi mah tome gospodinu proletjelo glavom kada
je iz svoga vagona opazio ozdravljenicu. »Hajd’ da vidimo ozdravljenicu.
Možda ipak nadnaravni svijet postoji?!«
Na putu do Bordeauxa vidio sam mnoge hodočasničke vlakove. Ho-
dočasnici su izlazili na pojedinim stanicama, kupovali razglednice i u brzini
pisali...

Libourne, 25. VIII. 1924., 9 sati uvečer. Vlak.

Pročitao sam malo prije današnji broj tuluškoga katoličkog dnevnika
Express du Midi. Iz njega razabirem da je mnogo organizacija francuske

330
Katoličke akcije u Lurdu održalo svoje sastanke: djevojke (Noëlistes), žene
(Lumen), omladina (A. C. J. F.). – Na sve to nisam dospio jer je skoro sva
moja pažnja bila usredotočena na Ured za liječničke preglede.

Pariz, 26. VIII. 1924.

Jutros sam s dva prijatelja Hrvata – dva brata – V. i J. E-h, otišao na
kolodvor d’Austerlitz dočekati tzv. »Bijeli vlak«. Ovaj je iz Lurda doveo
znatan broj teških bolesnika. Čini se da ih je bilo preko tri stotine. Najprije
su izašli zdravi hodočasnici noseći sa sobom kovčege, stolice na sklapanje,
kišobrane i plave posude s lurdskom vodom. Doskora se pojaviše dva po
dva nosača (brancardieri), koji su polako kročili s nosiljkama. U ovima
je bilo svakojakih bolesnika. Mnoge sam među njima prepoznao. Među
njima su bile djevojčice s crnim pletenicama koje su nepomično ležale,
koštunjavi muškarci čije su ruke poput kakva kostura izvirivale iz poste-
ljine na nosilima; bolesnice nabreklih trbuha i nogu, izjedenih obraza...
sve moguće vrste bijede. I brancardieri su neprestano dolazili, postavljali
nosiljke na zemlju, unosili bolesnike u spremne automobile... Čini mi se
da sam među hodočasnicima prepoznao onu k r u p n u ž e n u u sme-
đe-sivomu odijelu čije ozdravljenje liječnici nisu proglasili ozdravljenjem.
Na nosiljkama prenesoše gđicu D e l a i t r e , koja je ozdravila od teške
bolesti. Eto, u jednoj grupi ide i gđica P a r i z o t , medicinarka. Posve je
slaba; druge je osobe podupiru. Idem k njoj i zamolim je da mi na moju
novinarsku iskaznicu zapiše svoje ime. Zapitam ju je li joj dobro. »O vrlo
dobro, vrlo dobro.« – Zaista čudnovato! Neka dođe kojigod liječnik i neka
reče odakle njezina sadašnja slabost. Kako to da na njoj nema ni traga
bolesti, a tako je iznemogla? Mora, dakle, da je nestao uzročnik njezine
bolesti. Neka je pregleda za koji dan pa će ju vidjeti zdravu i krepku! Nije
li odviše smiono tako što ustvrditi? Ne bi li najprimitivniji liječnik ustvr-
dio da je ludo proricati da će ovaj ili onaj bolesnik za koji dan biti zdrav?!
I evo, čuda neviđena, vjernici tvrde da će ove lurdske ozdravljenice, koje
su odležale po više godina, koje su trpjele od raznih vrsta tuberkuloze, da
će one za koji dan biti posve krepke. Nije li to pljuska u lice zdravomu
razumu i znanosti? Kako ćemo to protumačiti? Zašto učenjaci, kojima je
stalo do istine, ne dolaze u većemu broju u lurdski Liječnički ured? Zar
ova ozdravljenja, koja još povijest liječničke znanosti nije nikada zapisala,
nisu vrijedna naše osobite pozornosti?!

Pariz, 27. VIII. 1924.

Danas je La Croix donio da su se za ovoga Narodnoga hodočašća
muževi 2671 puta okupali u lurdskoj vodi, a žene 5550. Kod same se spi-
lje prvoga dana pričestilo 4100, drugog dana 4900, a u nedjelju 5100. U

331
obzir valja uzeti da su se drugi nebrojeni ljudi pričešćivali na noćnoj misi
i u raznim kapelama. Iz toga se vidi zamašito značenje Lurda za duhovnu
obnovu Francuske.

Pariz, 28. VIII. 1924.

Jučer se ovdje u crkvi Notre-Dame des Victories (Majka Božja od
Pobjede) završilo lurdsko slavlje. Crkva je bila dupkom puna. Sav je u
žaru svijeća i žarulja bio desni oltar s čudotvornim kipom okrunjene Bo-
gorodice koja drži u ruci Dijete Isusa. Nakon Lauretanskih litanija, koje
je sav prisutni narod otpjevao na latinskom, jedan stari kanonik iziđe na
propovjedaonicu. Istaknuo je da se ovim obredom završava svečana devet-
nica cjelokupnoga francuskog naroda koji se ovih dana po uputi društva
Notre-Dame de Salut molio za kršćanski preporod Francuske. Propovjed-
nik je pokazao veliko značenje organizirane nacionalne molitve čija je moć
ogromna: sâm je Bog na nju odgovorio mnogim čudesima. Ukratko je pri-
kazao bolest i ozdravljenje onih pet djevojaka koje je Bogorodica obdarila
na osobit način. Kod slučaja je gospođice Parisot upozorio da je to odgovor
neba na izazov članka onoga novinara koji je nedavno u jednome večer-
njem listu izazvao Bogorodicu da u Lurdu izliječi jednoga liječnika. Evo,
gospođica Parisot je medicinarka.
Svečanost se završila pjevanjem latinskoga Magnificat, smjernoga O
Salutaris Hostia te blagoslovom s Presvetim. Molilo se za Crkvu i Svetoga
Oca, , za Francusku, za obraćenje grješnika, za bolesnike i za osobne po-
trebe svakoga pojedinog hodočasnika.
Narod se razilazio pjevajući Bernardičinu pjesmu L’heure était venue
– Kucnuo je čas – dodavši na koncu svake kitice anđeoski pripjev Ave, ave,
ave Maria.

Epilog
U Zagrebu dana 30. IX. 1924.
Jučer sam primio list od gospođice A. Poyet u kojemu mi među osta-
lim javlja i sljedeće:
»Vi mi rekoste da se nije ‘ustanovilo’ nijedno drugo ozdravljenje za-
dnjega dana Narodnog hodočašća. Ne bi li bolje bilo reći ‘proglašeno’ jer
mi je gospođica Petit pisala da se ustanovilo jedno drugo (to jest treće)
ozdravljenje među bolesnicama njezine dvorane!« – Radi se o bolesnici
koju sam vidio u petak poslije podne na procesiji s Presv. sakramentom
gdje se pred njom pridiže. Bila je to učiteljica jedne katoličke škole; ozdra-
vila je od Pottove bolesti. Nije htjela da se o njenome ozdravljenju pronose
glasovi, sretna što može nastaviti svoju požrtvovnu zadaću. I evo već je

332
mjesec dana prošlo od ovih presretnih dana koji su odviše brzo prohujali,
ali koji ostavljaju tako utješne uspomene.
»Gđica Dutheil (to je ona koja je u Lurd dovela učiteljicu nevjernicu i
njezina prijatelja) piše nam da su njezini prijatelji nevjernici ostali duboko
ganuti uslijed svoga doticaja s čudom. Dao Bog da doskora saznamo da
napokon ili potpuno posjeduju svjetlo i da su to postigli...«

333
 NAŠA GOSPA LURDSKA 11. VELJAČE
GLASNIK SV. ĆIRILA I METODA, Zagreb, br. 2, II. 1925., str. 25–26

Bilo je to prije šezdeset i sedam godina. Jedna mala pastirica ime-

nom Bernardica Soubirous (čitaj Subiru) išla je po drva i kada je došla do
jednoga potoka, začuje velik šum. Pogleda prema spilji koja je bila s druge
strane potoka i vidje sljedeći prizor: »Skoro u isto vrijeme iziđe iz unu-
trašnjosti spilje jedan oblak zlatne boje i jedna Gospođa, mlada i lijepa,
osobito lijepa, kakvu ljepotu nisam nikada vidjela. Ova se postavi na ulaz
otvora, iznad grma. Odmah me pogleda, nasmiješi mi se i učini mi majčin-
ski mio znak da se približim. Moj je strah iščezao, ali mi se činilo da nisam
više znala gdje sam se nalazila... Ona je imala bijelu haljinu koja je sezala
sve do nogu, čiji se drugi kraj samo vidio. Haljina je pomoću ovratnika iz
kojega je visjela bijela vrpca bila vrlo visoko zatvorena oko vrata. Jedan
bijeli veo, što je pokrivao, sezao je niz ramena i niz ruke do dna haljine.
Vidjeh na dnu svake noge jednu ružu, blistavu poput zlata, koja je bila kao
prikopčana za haljinu. Pojas haljine bio je plav i tri puta širi od moje ruke
čiji su okrajci visjeli skoro do dna nogu. Lanac krunice bio je žut poput
ružica, zrnca bijela, debela i vrlo udaljena jedna od drugih. Djevojka je bila
živa, vrlo mlada i okružena svjetlom...«1
Bernardica nije znala tko je ta prekrasna gospođa. Ova joj se je ukaza-
la 18 puta, a jednom zgodom sazna za njeno ime: »Gospođa je stajala nad
ružom... Sklopila ruke, podigla ih do visine prsiju. Pogleda na nebo, zatim,
rastavljajući ruke polagano i nagibajući se prema meni, reče mi drhtavim
glasom: JA SAM BEZGRJEŠNO ZAČEĆE.«
I od toga vremena potekao je ovuda izvor, bolesnici su se stali kupati
u toj vodi i mnogi su ljudi ozdravili. I čudesa je bilo iz dana u dan sve više
i začuđeni narodi pohrliše sa svih strana svijeta u taj blagoslovljeni kraj
Francuske da se poklone Majci Božjoj. I oduševljeni vjernici, opojeni ra-
došću, izniješe Marijina Sina, Isusa Krista euharistijskoga iz svetohraništa
i počeše ga nositi lurdskim šetalištima. I gle, čuda neviđena! Narod kliče
presvetoj Euharistiji: »Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje«, »Ti si
Krist Boga živoga«, »Ti si moj Gospodin i moj Bog«, »Hosana, hosana sinu
1 Ovo je prikaz prvoga Gospina ukazanja u Lurdu kako ga je opisala sama Bernardica u jednom od
svojih tekstova o ukazanjima.

29
Davidovu«, »Ti si uskrsnuće i život«, »Spasi nas, Isuse, mi propadosmo«,
»Gospode, ako hoćeš, možeš me izliječiti«, »Gospode, koga ljubiš bolestan
je«, »Gospode, daj da progledam«, »Gospode, daj da pročujem«, »Gos-
pode, daj da prohodam«, »Gospode, reci samo jednu riječ i bit ću zdrav.«
I presveti oltarski Sakrament ide od bolesnika do bolesnika, blago-
slivlja ih i mimoilazi. I hromi hodaju, slijepci gledaju, teški bolesnici u
tren oka ozdravljaju. A oduševljeni narod plače od ushićenja i moli pun
junačkoga pouzdanja.
I tako se eto u Lurdu još i dan-danas događaju prava čudesa. Mno-
ge tisuće liječnika hrli u taj Djevičin grad i moraju priznati da se sva ta
ozdravljenja ne daju protumačiti na naravan način. A mnogi i mnogi ljudi,
koji su izgubili vjeru ili kojima je vjera ohladnjela, ponovno počinju vjero-
vati u svetu Crkvu i živjeti po njenim zakonima. Vraćaju se kući u svoja
sela i gradove duboko uvjereni da Stvoritelj svijeta i lurdski čudotvorac
zarobljen kraljuje u svetohraništu svake katoličke crkve i božanskom lju-
bavlju izgara za ljudskim dušama, s kojima se želi često i dnevno sjediniti.
Iz Lurda se ljudi vraćaju kući puni nježne ljubavi prema majci Kristo-
voj koja s nama dijeli, u svakome trenu oka, sve naše boli i bez prestanka
nam od svoga Sina posreduje milosti.
I sva se ta čuda događaju u krilu Katoličke Crkve, pod paskom kato-
ličkoga svećenstva i katoličkih biskupa koji puni ljubavi gledaju u Svetom
Ocu vidljivoga Krista na zemlji, najvišega između svih ljudi, oca svih na-
roda.

30
 LURD U FRANCUSKOJ KNJIŽEVNOSTI
J. K. Huysmans: Les Foules de Lourdes1
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 1, 1925. str. 5–7

Qui elucidant me, vitam aeternam habebunt.

Koji šire moj glas, imat će život vječni.
(Vulgata, Eccl. 24,31)

Uvod
Prošle godine na dan Ukazanja Gospe Lurdske predavao sam o temi:
Zolin Lurd. Oni koji su prisustvovali analizi poznatoga Zolinog romana ili
su taj referat čitali u sedmome broju lanjske Hrvatske prosvjete, sjećat će
se jamačno ovih važnih činjenica: francuski romanopisac Zola je u svome
djelu stavio svoj veliki književni dar u službu lažnih pretpostavki. Iznio sam
na temelju neoborivih činjenica da je sâm Zola na svoje oči vidio u Lurdu
čudesna ozdravljenja, a nije htio pasti na koljena poput nevjernoga Tome
i uskliknuti: Gospodin moj i Bog moj! Zola se uvjerio da je Eliza Rouguet
(povijesno ime Marie Lemarchand) u tren oka ozdravila od sušice kože
lica (lupusa), a u svojemu romanu iznosi da je ozdravljenje bilo posljedica
dužega liječenja. Što se tiče same Grivotte (povijesno ime M. Lebranchu),
djevojke sa sušicom pluća, Zola prikazuje kako je njezino ozdravljenje u
Lurdu bilo prividno; u vlaku, na povratku kući, vratila se njezina bolest
i ona je opet počela bacati krv. Zola je i ovdje posve svjesno krivotvorio
povijesne činjenice: Grivotti se bolest nije nikada vratila i ona je nadživje-
la Zolu za mnogo godina. Kada su Zolu pitali kako je mogao krivotvoriti
tako poznate činjenice, odgovorio je da su ličnosti njegova romana njegovo
vlasništvo i da on s njima može raspolagati po miloj volji. Ipak, ni on sâm
nije vjerovao u ovu lažnu tvrdnju; ta istodobno ga vidimo gdje ide Grivotti
koja se međutim udala i traži od nje da otputuje u Belgiju, obećavajući joj
da će se brinuti za nju i njenoga supruga cijeli život.

1 Ed. Plon/Nourrirt

31
 Potrebno je bilo u posebnome predavanju iznijeti sve ove potankosti;
potrebno je bilo radi toga da se u hrvatskome javnom mnijenju sruši ispra-
zni »idol Zola« i na njegovo mjesto postavi anđeo istine.

Utjecaj prošteništa na srednjovjekovnu francusku književnost

O temi »Lurd u francuskoj književnosti« dao bi se održati cijeli niz
zanimljivih i poučnih predavanja. Ovaj puta proučit ćemo potanko djelo
Zolina učenika Jorisa Karla Huysmansa koji je u svojim opisima Les Foules
de Lourdes – Lurdska mnoštva, ostavio štovateljima ovoga svetišta pravo
remek-djelo. No prije negoli počnemo analizirati sâmo njegovo djelo, po-
trebne su dvije stvari: trebamo se, naime, upitati, jesu li hodočašća uopće
imala ulogu kod stvaranja književnih djela, zatim moramo uočiti koje mjesto
zaprema djelo Les Foules de Lourdes u Huysmansovu književnom radu.
Da uzmognemo odgovoriti na prvo pitanje, ne moramo znati tako
mnogo književnosti. Tko se bavio srednjovjekovnom francuskom poezi-
jom, poznaje teoriju profesora Bédiera o stvaranju i razvoju epskih legen-
di.2 Veliki broj srednjovjekovnih francuskih epskih junačkih pjesama – Les
Chansons des Gestes, kako ih Francuzi zovu – govore poglavito o junačkim
djelima Karla Velikoga, toga uzora kršćanskih vitezova, o životu Vilima
Oranskoga i napokon o djelima Ojiera Danca. Književna povijest spominje
uglavnom tri ličnosti oko kojih su nastale mnogobrojne pjesme, a sve one
govore o junaštvima srednjovjekovnih vitezova. No, kada temeljitije prou-
čimo ove pjesme, jedna nam činjenica na osobit način udara u oči. Naime,
u ovim se pjesamama govori o Rolandu, Vilimu Oranskom, Gormonu i
drugima koji u povijesti srednjega vijeka nisu igrali skoro nikakve uloge
dok ova narodna poezija druge velike i slavne velikaše ni ne spominje.
Razlog je tomu ovaj: junaci, o kojima srednjovjekovna poezija pjeva, bili su
dobrim dijelom sahranjeni u crkvama (broj tih crkava je trideset sedam).
Dvanaestorica među njima uživala su glas svetosti. Pobožni narod hodo-
častio je na njihove grobove, a pjevači su tom prilikom pjevali o njihovu
životu. Vidimo poradi toga da su najvažnije i najljepše francuske junačke
pjesme u savezu s najvažnijim prošteništima. Koja su bila najznameniti-
ja prošteništa jedanaestoga i dvanaestoga stoljeća? Nabrojit ćemo samo
neka: Sv. Jakov od Compostele u Španjolskoj, Sveti Vilim u Pustinji u juž-
noj Francuskoj, Sveti Petar u Rimu, Sveti Petar u Kölnu, Sveti Dionizije
kod Pariza, Saint Riquier u sjevernoj Francuskoj, St. Géry u Cambrayu,
Achen i napokon Sveti Grob u Jeruzalemu.

2 V. Bédier, Lêgendes épiques I Hanotaux, Histore de la nation française, Tome XII.

32
 Zamislite sada jednu naoružanu povorku proštenjara koji idu prema
sv. Jakovu u Composteli. Naoružani su jer je sveti Jakov u osmome sto-
ljeću bio u neprijateljskoj zemlji, u rukama muslimana. Hodočasnici koji
tri stoljeća kasnije idu od Pariza zaustavljaju se kod Blayea. Tu nalaze grob
Rolandov i još dvojice vitezova. Hodočasnici hoće znati tko je taj Roland.
Monasi i svećenici koji čuvaju taj grob govore im da je to bio kršćanski
vitez koji je u Španjolskoj, kod Roncevauxa, poginuo junačkom smrću.
Hodočasnici idu dalje, dolaze do Bordeauxa i u crkvi St. Seurin gle-
daju Rolandovu trublju olifant koja se raspukla na dvoje kada je taj vitez
zvao u pomoć Karla Velikoga.
U samom Roncevauxu, u sjevernoj Španjolskoj, proštenjare bi obu-
zela sveta jeza dok bi promatrali mjesto gdje su Roland, biskup Turpin i
Oliver, ti naoružani hodočasnici, zadobili krunu mučeništva i na taj način
postali zaštitnicima hodočasnika vojujuće Crkve.
Na putu k Sv. Jakovu od Compostele razvio se tako čitav niz lijepih
junačkih pjesama. Isto se to dogodilo oko svetišta sv. Vilima Oranskoga,
junaka i viteza, koji je na koncu stupio u benediktinski samostan Anianu u
južnoj Francuskoj i nakon smrti bio proglašen svecem. O njegovom životu
nam govore 24 pjesme u nekih sto pedeset tisuća stihova. Sva je ova bujna
poezija nastala oko ovoga važnog prošteništa; monasi, hodočasnici i sav
kršćanski narod stvarao je svoja remek-djela oko ovih žarišta vjerskoga
života u srednjemu vijeku.
Zato s punim pravom kaže francuski učenjak Bédier: »Crkva je bila
istodobno kolijevkom misterija, srednjovjekovnoga kazališta, kao i junač-
kih pjesama« (str. 203).
Mogao bih navesti čitav niz drugih primjera i pokazati sve one mno-
gobrojne junačke pjesme koje su se razvile oko prošteništa i uzrokovane
mnogobrojnim hodočašćima. No to ne činim jer se već iz ovih nekoliko
navedenih činjenica jasno vidi da je uvijek postojala veza između prošte-
ništâ i književnosti.3

Utjecaj Lurda na suvremenu francusku književnost

Što smo mogli ustanoviti u srednjemu vijeku, možemo opaziti i ka-
snije. Razumljivo je da je ta veza to slabija što je vjerski život u stanovi-
tim razdobljima manje razvijen. Nema sumnje da je najvažnije proštenište
devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća Lurd. Sada nam je jasno da se oko
ovoga svetišta morao razviti cijeli jedan književni ciklus, analogan onima
3Ovdje završava prvi nastavak članka LURD U FRANCUSKOJ KNJIŽEVNOSTI objavljen u ZA
VJERU I DOM br. 1, 1925., str. 5–7; tekst koji slijedi objavljen je kao drugi nastavak istoga članka u
ZA VJERU I DOM, br. 2, 1925., str. 25–27.

33
koji su se u srednjemu vijeku razvili oko Sv. Jakova od Compostele, Sv.
Vilima, Sv. Riquiera i drugih.
No vremena su se promijenila. Jedanaesto i dvanaesto stoljeće pozna-
valo je vrlo malo književnih vrsta: to su bile junačke pjesme, lirska poezija,
početci drame i romana te nešto didaktičke, satiričke i građanske poezije.
Dodajmo k tomu početke povijesti, govorništva te filozofiju i teologiju, to
je naša slika o tadašnjoj književnosti potpuna. O znanstvenoj književnosti
u današnjemu smislu riječi nema ni govora.
Karakteristika je suvremenoga književnog djelovanja da znanstveni
rad zauzima u njemu važno mjesto i uz to je kritički duh današnjih književ-
nika, za razliku od njihovih srednjovjekovnih prethodnika, vrlo izoštren.
Vidimo zato kako se oko Lurda koncentrirao jedan cijeli književni ciklus i
znanstvena i kritična djela zauzimaju u njemu odlično mjesto.
Spomenimo da je Lurd djelovao i na druge umjetnosti kao na kipar-
stvo, slikarstvo itd. i u tome pogledu ne će mnogo zaostajati za srednjovje-
kovnim prošteništima.4
Lurd je proštenište međunarodnoga značenja i zato vidimo da gotovo
nema naroda koji ne bi pisao o lurdskim događajima. Kod Hrvata je izla-
zio časopis Naša Gospa Lurdska, a danas Glasnik Srca Isusova sustavno
širi među mnogim tisućama čitatelja štovanje Majke Božje Lurdske. Od
hrvatskih književnika spomenimo Marina Sabića, obraćenika, koji je po-
hodio to svetište i pisao o Majci Božjoj Lurdskoj, te Milana Pavelića. U
engleskoj književnosti posvetio je Lurdu gotovo nedostižne stranice veliki
pisac i obraćenik Benson u svome romanu Nova Zora (La Nouvelle Aurore
– Perrin), kod nas poznat po svome djelu Gospodar svijeta.
No moja je zadaća govoriti o Lurdu u francuskoj književnosti. Vrati-
mo se zato opet na našu temu.
U francuski književni ciklus spadaju djela svake ruke; pisci raznih
struka pisali su o ovome prošteništu i posvetili mu često svoje najbolje sile.
Razlikujemo uglavnom deset vrsta književnika čija se djela izravno odnose
na Lurd. Prvo mjesto među njima zauzimaju takozvani povjesničari Lur-
da, kao Lasserre, Estrade, Bertrin, Bonner i drugi koji su napisali sustavna
djela o Lurdu i lurdskim događajima. U drugu grupu valja ubrojiti teološka
djela, a u treću liječnička. Posljednja su vrlo mnogobrojna. Jedna su pisana
znanstveno, a druga imaju više popularan karakter. Među najznatnije pisce
ove ruke spadaju liječnici Boissarie, Grandmaison Le Bec i dr. Marchand.
Tko će nabrojiti sva beletristička djela koja su pisala o ovome gradu
Bl. Djevice Marije. O Zoli ne treba govoriti jer je nažalost i odviše dobro
poznat. No drugi veliki književnici kao K. J. Huysmans, Fr. Jammes, A.

4 Emile Male: L’Art du moyen âge et les pèlerinages, Revue de Paris, 1919, p. 735.

34
Retté pisali su s oduševljenjem o ovoj temi. Spomenimo još L.Veuillota,
jednoga od najvećih polemičara devetnaestoga stoljeća. Henry du Rourea,
novinara i pristašu Marc Sangniera, dubokoga kršćanskog filozofa Ernesta
Helloa, prvaka suvremenih francuskih govornika dominikanca Janviera,
odgojitelja Colasa, arheologa Beaucorpsa i napokon okultista Grillota de
Givrya i naša će slika o golemom utjecaju Lurda na francusku književnost
dobiti jasne obrise.5

Joris Karl Huysmans

Među mnogobrojnim književnim djelima koja obrađuju Lurd izabrao
sam Huysmansov opis: Les Foules de Lourdes. Učinio sam to zato da poka-
žem jednoga prvaka među francuskim književnicima koji u svakom pogle-
du daleko nadmašuje zloglasnoga Zolu, kako pun oduševljenja i vjere piše
o ovome suvremenom prošteništu.6

5 EVO FRANCUSKOGA LURDSKOG KNJIŽEVNOG CIKLUSA:

I. POVJESNIČARI LURDA. – Henri Lasserre: Notre-Dame de Lourdes (1869); Mois de Marie

de N. – D. de L. (1872); Bernadette (1879); Les Episodes miraculeux de L.; Le cure de Lourdes:
Mgr Peyramale; J. B. Estrade: Les apparitions de Lourdes (1899); Abbé Bertrin: Histoire eritique
des évenments de L. i druga djela (prevedena i na hrvatski). Bonner: Fait de Lourdes. Termonde,
Maison Grèze: Histoire de Lourdes (1899); Abbe S. Carrère: Histoire de N.-D. de Lourdes; A.
Barlet: Bernadette Soubirons; J. Barbet: Guide de Lourdes et de la Grotte; L. Guérin: Više djela
izašlo kod Bonne Presse.
II. TEOLOŠKA DJELA. – Osim gore navedenih najznatnija su ova: Mgr. Laurence: Biskupska poslani-
ca od 18. I. 1862; Mgr. Pie: Djela; P. L. Cros. S. I.: Notre-Dame de Lourdes, Récits et Mystéres; Mgr.
Chollet: Le Faii de Lourdes (apologetsko djelo); E. Roupain S. I.: Leçons et Lectures d’Apologétique;
III. MEDICINSK DJELA .– Osim navedenih djela u prvoj grupi najvažnija su ova: Docetur Boissarie:
Historie médicale de Lourdes; L’Oeuvre de Lourdes; Lourdes, les guérisons; Lourdes, depuis 1858.
jusqu’a nos jours; Dr. F. d. Grandmaison de Bruno: Vingt guérisons de Lourdes discutées mádicale-
ment; Dr. Le Bec: Preuves médicales du Miracle; Les Moyens de Contrôle des guérisons miracule-
uses; Dr. A. Marchand: Les Faits de Lourdes et le Bureau des Constatations des médicales (Tégui
1293) i Trente guérisons enregistrées au Bureau medical 1919–1922. (Tégui 1924).
IV. BELETRISTIKA. – a) R o m a n o p i s c i: J.-K. Huysmans: Les Foules de Lourdes; F. Jammes:
Feuilles dans le Vent; A. Retté: Un séjour à Lourdes; B. d’Agen: Lourdes;
b) N o v e l i s t i: J. d’Isne: A Lourdes (3 novele); c) D r a m a: među nebrojenim dramama od veće je
literarne vrijednosti ova: E. Pouvillon: Bernadette de Lourdes; d) l i r i k a: nebrojene pjesme.
V. POLEMIČARI. – Osim djela prve grupe. L. Veuillot: Univers (VIII. i IX. 1858).
VI. NOVINARI. – Osim Veuillota i mnogih drugih: Henry du Roure: Bernadette et Jeanne d’Arc
(Democratie od 10. VII. 1913).
VII. FILOZOFI. – E. Hello: Hirtorie de N.-D. de Lourdes, Episodes miraculeux d’H. Lasserre.
VIII. GOVORNICI. P. Janvier, O. P. : Govor od 4. I. 1908.
IX. PEDAGOZI. H, Colas: V. u Antologiji str. 274.
X. ARHEOLOZI. – J. de Beaucorps: Lourdes. Les Pélerinages;
XI. OKULTISTI. – Grillot de Glury: Les Villes initiatiques, Lourdes. Izbor iz navedenih djela i pot-
punija bibliografija može se naći u djelu Luis de Bonnières: Anthologie des Meilleurs Écrivirvaius de
Lourdes (Tourcoing Duvivier, 1922).
6 Ovdje završava drugi nastavak članka LURD U FRANCUSKOJ KNJIŽEVNOSTI objavljen u ZA

VJERU I DOM br. 2, 1925., str. 25–27; tekst koji slijedi objavljen je kao treći nastavak istoga članka
u ZA VJERU I DOM, br. 3, 1925., str. 34–38.

35
 Joris-Karl Huysmans rodio se 1848. godine u Parizu. Otac mu je
bio slikar i njegov se umjetnički ukus već zarana osobito istančao. Bio je
bezvjernik, razbludnik, Zolin učenik. Opisujući vidljivi svijet, uvjerio se
da postoji i jedan duševni koji na vidljivome svijetu ostavlja svoje tragove.
Bavio se satanizmom, učenjima o raznim manifestacijama đavla i polako
dolazio do uvjerenja da nadnaravni svijet mora postojati.
Premda je njegov život bio bezbožan i razbludan, ipak mu je umjet-
nički ukus ostao istančan i zdrav. Slušajući gregorijansku glazbu mrena mu
padne s očiju. Njegova je umjetnička intuicija, njegovo umjetničko dozri-
jevanje, bilo tako živo da je došao do uvjerenja kako jedino Istina može
stvarati tako lijepe melodije. Proučavao je uz to katoličku mistiku i postao
katolikom. Svoje obraćenje opisao je u remek-djelu prve ruke – u svome
autobiografskom romanu En Route – Na putu. Ostala njegova djela, kao
La Cathédrale, Oblat, Ste Lydwine, himni su katoličkoj liturgiji, katolič-
koj simbolici i umjetnosti, katoličkoj svetosti.
Lurdske događaje obrađuje djelo Les Foules de Lourdes (Lurdska
mnoštva). U njemu je Huysmans opisao dojmove svojega boravka u Lurdu
1904. godine. U ovome prikazu citirat ću najljepša mjesta iz ovoga djela, a
ispustit ću one nastranosti koje susrećemo i kod ovoga velikoga kršćanskog
književnika.
U uvodu govori Huysmans o pirinejskim prošteništima te o ukazanji-
ma Bl. Djevice Marije u La Salettu i u Parizu redovnici sv. Vinka, Katarini
Labouré. Posvećuje zatim mnoge stranice simboličnome značenju vode i
vatre. Njegovi opisi prirode, lurdskog okoliša, raznih vrsta hodočasnika,
procesija, kupališta, bolnice, samostana, liturgije, prava su remek-djela.
Kao informaciju pripovijeda još najznamenitija ozdravljenja koja su se do-
godila u Lurdu i u drugim svetištima posvećenima Gospi Lurdskoj. Kod
ovih opisa nije on uvijek posve ispravan i ne će nam biti teško naći neke
netočnosti. No, mi mu vrlo rado opraštamo jer on i nije imao namjere
pisati znanstveno djelo, već je svojim vještim perom htio opisati dojmove
jednoga hodočasnika. Ali ne možemo mu tako lako oprostiti pretjeranih
nazora o lurdskim likovnim umjetnostima koje često nepravedno napada
zbog velike, ali nešto boležljive umjetničke istančanosti.
Naša analiza Huysmansova romana Lurdska mnoštva sastoji se za-
pravo od zgodno poredanih izvadaka iz ovoga djela. Na taj način moći će
svako sâm stvoriti sud o književnoj veličini ovoga prvaka među francuskim
književnicima.

36
 Realistički detalj
Tu imamo opis bolesnikâ, procesiju s Presvetim sakramentom, proce-
siju sa svijećama i Ured za liječničke preglede.
Pohodimo odmah s Huysmansom bolnicu Majke Božje od Sedam
Žalosti! Evo pogledajmo koje su sve bolesti u njoj nagomilane i čujmo
njegov opis:
»Ovdje se nalaze lavlje i brašnaste gubice za koje bi čovjek pomislio
da su nestale već tijekom vjekovâ; ove gube sliče oteklinama vrata koje
potječu s visoravni; i to su žene koje, podignuvši crnu koprenu, pokazuju
mrtvačke glave s bolešću lupusa (sušica kože), s dvjema crvenim šupljina-
ma umjesto očiju i jednim asom djeteline umjesto nosa; drugima je obraz
izjeden rakom kože te imaju samo polovicu lica. Da tekućina ne iscuri
kroz koprenu probušena nepca, nesretnik je prisiljen, kada pije, natrag
zabaciti glavu i začepiti si nos... Ali u ovomu se čudotvornom dvorištu
vidi još nešto gore... Neki seljak, kojega je proštenje dovelo iz Coutancea,
objeduje posve sam, kao kažnjeno dijete, licem okrenut spram zidu; on se
okrene da zaište kruha... Oh! No nutrina se miče i živi. Obrazi su se spu-
stili sa svojim dlakama, ali gdje mu je podbradak? Kako može gutati? Pa
ipak on žvače meso, ali skriveno jer se ovaj jezik, pun ne znam čega, gadi i
onima koje je izjela sušica kože!
Ah, Gospode, ipak pomislih da si, želeći nas otkupiti, obukao ljudsku
spodobu i sjećajući se barem ovoga bijednog tijela što si ga posvetio uzevši
ga na se, smiluj se ovome ovdje. Ozdravi ga!...
Strašan je, reče mi duhovnik i ispripovjedi mi svoju jutarnju neprili-
ku. Morao je jutros pričestiti toga siromašnog čovjeka, a nije znao u koju
bi pukotinu ove spilje položio hostiju« (str. 74–75).
Pođimo sada s ovim bijednim ljudima k procesiji s Presvetim oltar-
skim sakramentom. Radi nedostatka prostora citirat ću samo jedan izva-
dak iz ovoga opisa. Huysmans najprije slika ministrante i svećenstvo u
njihovim slikovitim, šarolikim odijelima, a zatim nastavlja:
»Polako počinjemo hodati za njim (za avinjonskim biskupom koji je
nosio Sveto otajstvo), uz niz bolesnikâ i već nam se srce steže. Ah, ta lica
bez duha zbog boli i nade, ta neuredna lica ovoga časa. Neka plaču bez
buke, pognute glave; druga opet podižu oči pune suza; i glasovi se guše,
posve iznemogli glasovi, već mrtvi glasovi hoće ponavljati živi krik zaziva-
nja što ih iz dna svojih zdravih prsa izvikuje svećenik što stoji sam samcat,
na polju:
Gospode, onaj koga ljubiš, bolestan je!
Gospode, ako hoćeš, možeš me ozdraviti!

37
 I ruke se dižu spram pokaznice, usnice dršću i tepaju, ruke se sklapa-
ju te nakon toga opet očajne padaju.
Sveti sakrament prolazi (str.142).
Svećenik ubrzava svoje zazivanje; mnoštvo ih opetuje u dugome ža-
moru:
Gospode, daj da progledam!
Gospode, daj da čujem!
Gospode, daj da prohodam!
A zatim se zapjeva Adoremus in aeternum – U vijeke ćemo se klanjati...
– Na koljena, svi raširite ruke!
I golemo mnoštvo sluša; molitve jure, a nijedan se bolesnik ne diže!«
(str. 144).
Čarobnu večernju procesiju sa svijećama Huysmans opisuje vrlo zor-
no. Evo posljednjega dijela ovoga opisa u kojemu nam prikazuje kako ti-
suće hodočasnika drže u rukama upaljene svijeće i pjevaju na latinskome
jeziku Credo – Vjerujem:
»Nesređena se buka utišala i iz užarene bačve podiže se gregorijanski
Credo – Vjerovanje. Razmata se, pjeva ga više tisuća glasova i diže se usred
plamenova dostojanstveno i polagano spram tminâ obzorja.
To je zemaljsko ispovijedanje vjere koje je napokon izišlo iz mješavine
jezika da se izrazi liturgijskim (latinskim) jezikom; to je spoj pojedinačnih
molitava dana ujedinjenih u klas zajedničke molitve; to se prikazuje Gos-
podinu pred kojim do ovoga trena slavljena Djevica iščezava – taj zvučni
miomiris, ovo apostolsko vjerovanje, ovaj tamjan što ga sama Crkva pje-
va...« (str. 191).
Nakon dovršene čarobne procesije sa svijećama, kad su se svjetla uga-
sila, nastavlja Huysmans: »Ovaj je put zaista završeno, ne znam... dolazi
mi misao da je ova predivna čarobna priča nezavisna o nama, da mi u njoj
nemamo nikakva udjela, da je ova vizija samo alegorija, da ima preneseno
značenje... čini se da je zbilja, skrivena pod ljudskim spodobama, posve
drukčija...
Čini mi se da Djevica, nakon što je za dana ponizno radila u sobicama
kupališta na liječenju tjelesa i spašavanju živih stvorova, sada radi u noći,
liječi duše i spašava mrtvace.
Ona, zaista Ona, okretala je ovu vatrenu preslicu i molitvama prela
ovaj vatreni lan da tako izveze proslavljena odijela ovih duša koje još samo
čekaju svoje vjersko odijelo da izađu iz Čistilišta« (str. 192).
Važno mjesto u životu Lurda ima takozvani Bureau des Constatati-
ons médicales – Ured za liječničke preglede (ustanovljenje ozdravljenja).
Huysmans nam ga zorno opisuje. Svećenici, liječnici, novinari vrve u nje-
mu. Ulaze ozdravljenici koji su lani ozdravili. Tako i Virginija Durand (str.

38
94) koja je ozdravila od sušice u tren oka. Zatim prikazuje gospođicu Ro-
zaliju Monier. Slušajmo samoga poznatog liječnika Boissariea gdje nam
pripovijeda njezino ozdravljenje: »Kad joj je bilo petnaest godina,« kaže
on, »spopala ju je bolest iznemoglosti, a pravi razlog tomu nije se znao.
Nije se više razvijala, a uz to joj se njena bolest pogoršala, tome je već
devetnaest godina, radi loše i bolne probave (dispepsije), tako da se mo-
rala hraniti samo mlijekom, no u tako maloj mjeri, ali je i to ispovraćala;
morala ga je piti pomoću gumene cijevi.
Liječnici, čiji su nam nalazi u rukama, ne htjedoše je više liječiti;
neprestano je bila u sobi i nije mogla podnositi ni svjetla ni buke. Nakon
nekog vremena, zbog preslaboga prehranjivanja, tako je oslabila da su svi
držali kako će uskoro umrijeti te joj dadoše već i posljednju pomast.
No, poput svojih zemljaka, odavala je ona veliko štovanje blaženo-
me Chanelu pa napuštena od znanosti, koja je uvjeravala da joj ne može
pomoći, baci se u njegov naručaj i pošto mu se žarko pomolila, dođe joj
pomisao da će joj on od Djevice pribaviti ozdravljenje ako krene u Lurd.
Ona otputova 6. rujna i ova je duga dvadesetšestosatna vožnja bila silno
naporna. Povraćala je sve do Lyona i na tašte je stigla sljedećega dana u
Lurd gdje su je smjestili u bolnicu Naše Gospe od Sedam Žalosti. Ujutro
8. rujna dovuče se do kapelice ove zgrade, pomoli se Blaženomu te je od-
nesoše do spilje gdje se pričesti. U isti joj se mah učini da joj netko para
želudac – da joj ga netko otvara tako, govoraše ona, kao knjigu – i od toga
časa više ne trpi i s tekom jede što joj se donese. Još je ponešto blijeda, ali
posve se jasno vidi kako se oporavlja...
Što se tiče same bolesti gđice Monnier, upozoravam gospodu kolege,
nastavlja dr. Brinarie, na uvjete pod kojima se ovo izlječenje dogodilo. Je li
ova djevojka, bolesna već devetnaest godina, mogla ozdraviti samo po na-
porima prirode? Da, zaista, u teoriji se to da ustvrditi, ali ne u roku jedne
minute, za vrijeme jedne pričesti; kao što priroda ne može zacijeliti jednu
ranu za jednu sekundu, isto tako ne može ona obnoviti cijeli jedan sustav
koji je potkopalo devetnaest godina iscrpljenosti. Ova brzina u postizanju
rezultatâ mora svratiti našu pozornost osobito na to, jer i sami znate da
ne možemo ukinuti oporavljanja (konvalescenciju) i prijeći najednom od
teške bolesti k zdravlju.
Što se mene tiče – nadovezuje na te riječi Huyamans – mislim da se
ozdravljenje, ako ostane trajno, dogodilo bez kupanja, bez čaše vode, bez
svjetine, bez buke, bez blagoslova sa Svetim sakramentom, nego nakon
jedne jednostavne pričesti. To dokazuje kako su neistinite sve one pret-

39
postavke (mnijenja) koje pripisuju lurdska ozdravljenja učincima hladne
vode i sugestiji bučnoga mnoštava« (str. 98–99).7
Huysmans dobro znade da su mnogi ljudi posve neupućeni o radu ove
lurdske klinike. On ih upozorava da su tamošnji liječnici vrlo nepovjerljivi
i tek nakon temeljitih istraživanja izriču svoj sud. Evo pjesnikovih riječi:
»Istina je, pa makar se to ne svidjelo ljudima koji za lurdsku kliniku
znaju samo po čuvenju, da su ova dva praktična liječnika vrlo nepovjerljiva
i da za svoje anale (spise) zadržavaju samo mali broj izvanrednih slučajeva
koji se nižu pred njima...« (str. 68). »Zaista se može ustvrditi da Ured za
liječničke preglede ne traži čuda silom jer svaka bolest, koja bi mogla biti
uvjetovana poremećajem živčanoga sustava, smjesta se otkloni...« (str. 87).

Čudesa
Paralizirana djevojka. Padavica. Redovnica Justinijana, klarisa.
Duševna ozdravljenja. Permanentno lurdsko čudo.
Huysmans je na vlastite oči gledao čudesna ozdravljenja. On ih nije
zanijekao i izobličio poput Zole, već je nastojao što vjernije opisati što
je doživio. Evo jednoga karakterističnog trenutka prigodom čudotvorne
procesije:
»Sveti sakramenat prolazi po običaju pokraj kolicâ. Preda mnom se
glave miču: ljudi se dižu na nožne prste da uzmognu bolje vidjeti; djeca
se popela na ramena svojih tatâ, gospođe su stale na klupe i stolice; stube
su pune fotografâ. Čovjek bi rekao da masa iščekuje masnu govedinu. Tu
i tamo ipak sa strane svećenici čitaju svoje brevijare, ali najedanput jeza
prođe svjetinu. Začuju se uzvici: Čudo! Jedna žena se podiže! Magnificat!
Vidim nosače (brencardjere) kako hitro lete k praznome krugu. Najpa-
metnije da žurno odem na kliniku prije negoli se tamo svjetina nagruva i
da budem ondje kada dovedu ovu ženu.
Kad sam prispio, već nađem dr. Boissariea gdje govori s jednom dru-
gom djevojkom koja pred njim sjedi u fotelji.
Ona pripovijeda da joj je cijela desna ruka bila paralizirana i nije
ozdravila ni u kupalištu, a ni za vrijeme procesije, premda je u Lurdu već
cijelih osam dana. Ovoga jutra naglo je ozdravila na brdu Kalvariji kamo
se bila uputila izmoliti posljednji križni put prije nego što će ove večeri
otputovati.

7 Ovdje završava treći nastavak članka LURD U FRANCUSKOJ KNJIŽEVNOSTI objavljen u ZA

VJERU I DOM br. 3, 1925., str. 34–38; tekst koji slijedi objavljen je kao četvrti nastavak istoga članka
u ZA VJERU I DOM, br. 4, 1925., str. 70–73.

40
 Ozdravljenje se dogodilo kada na nj više nije ni pomišljala, i to upra-
vo u trenutku odlaska dok je križajući se na kraju molila svoje molitve i
izgovarala riječ Amen.
I mala okrene ruku na sve strane i nasmije se promatrajući s uživa-
njem pozlaćeni prsten s lažnim dragim kamenom, povlačeći ga gore i dolje
po prstu.
– Ali, reče liječnik, nasmiješivši se, vi niste imali ovaj lijepi prsten kad
su vam prsti bili urinuti unutra prema ruci?
– Oh, ne! Samo čim sam ozdravila, bila sam tako zadovoljna te sam
odmah poletjela kupiti jedan!
I kao da se bojala da će je osuditi radi taštine, nadoda porumenjevši
malo pri tom:
– Dala sam ga blagosloviti!
Svi se smiju, a ja pomislim da je ova mala prilično prefrigana jer je
napokon našla sredstvo da umiri svoju savjest i da se za svaki slučaj zaštiti
pred Djevicom, pretvorivši tašti predmet u predmet pobožnosti: prave li
žene!
Vrata se otvore naglo poput vjetra, a bura se glasova začuje; ured je
začas pun. U brzini guraju po podu nosila, a nosači se tiskaju za njima kroz
gustu svjetinu. Treba im pomoći da se navalnike potisne natrag i uzmognu
zatvoriti vrata.
Ovaj se ured doima kao sobica na parobrodu koga valovi biju sa svih
strana. I zaista se vani čuje koturanje mora: na esplanadi gdje se mnoštvo,
iščekujući izlazak ozdravljenja, giba poput valova.
– Dajte – reče liječnik, promatrajući ženu kojoj nosači pomažu da se
digne s ležaja – što se dogodilo?
Svi koji su za njom nahrupili u ured, govore istodobno.
– Smirite se malo, gospodo – povikne liječnik – neka gospođa protu-
mači.
Ali ona ništa ne tumači; smetena je i samo ponavlja: ozdravila sam!
ozdravila sam!
– Od kojega ste hodočašća? Imate li liječnički nalaz?
Ona ništa ne zna; napokon se sazna da joj je ostala u bolnici.
Napokon je prepozna neki svećenik i kaže da ima padavicu. Napadaji
joj dolaze s vremena na vrijeme.
– Dobro je – odgovara dr. Boissarie – kasnije ćemo istražiti ovaj slu-
čaj. I slegne ramenima.
– Mršavog li plijena! – rekoh mu odlazeći.
On se nasmiješi. – E, dakle – odgovori mi – uvjerili ste se, držim, da
se usprkos mnijenja nekih novina, ovdje čudo ne naručuje na zapovijed!«
(str. 181–184).

41
 Huysmans, dakle, pokazuje da liječnici ne uzimaju ozdravljenja živ-
čanoga podrijetla ni malo u obzir. U ovome slučaju ne znamo je li ozdrav-
ljenje bilo prividno ili činjenično.
Drugo čudo s kojim nas Huysmans upoznaje jest ozdravljenje jedne
redovnice koju nam prikazuje prije i poslije ozdravljenja. Radnja se odi-
grava u bolnici Majke Božje od Sedam Žalosti među drugim bolesnicima.
»Druga neka mlada redovnica bolnice Saint-Brieue leži u košari od
prutova; lijepa je i čini se da je mrtva. Obrazi su izvanredno blijedi, tre-
pavice spuštene, a usne imaju boju kamena plavca. Jedan svećenik-nosač
govori s redovnicom koja je čuva; on me uplete u razgovor i ja saznajem
da je sestri Justiniji 26 godina, a budući da je oboljela od upale porebrice
i bacala krv, već je godinu dana nepomična zbog tuberkulozne kostobolje
u bedrima te što su joj ukočeni zglobovi, a noga izobličena. Noga joj je
zatvorena u spravu od gips, a ona tako iznemogla te je čudno da još može
živjeti« (str. 81–82).
Ova redovnica ozdravila je sljedećega dana. Huysmans je opisuje u
Uredu za liječničke preglede. »E dobro, pravovremeno dolazite«, poviče
liječnik (Boissarie). »Pripovijedate, sestro, što ste osjetili kada su vas umo-
čili u vodu.«
Huysmans na ove liječnikove riječi nadodaje:
»To mi je zadalo udarac usred srca: je li moguće? Na stolici sjedi mala
blijeda časna sestra iz Saint-Brieuea; obrazi su joj rumeni od groznice, a
oči koje vidim po prvi puta otvorene, gore joj kao dva plava plamena. Na
zemlji leži njezina košara od pruća, jedan razlupani stroj, komadići gipsa i
rublje poprskano svježom vlagom.
Uzbuđenim glasom sestra Justinijana reče veselo i hitro: – Ah! Jako
sam trpjela, cijelo mi je desno bedro pucalo. Izvukoše me iz vode, ali bu-
dući da sam još trpjela, zamolila sam da me opet stave unutra i tada je bol
prestala; osjetim da mi se noga ispružila i ustala sam.
– A kako ste dugo bili nepomični u ovoj spravi – nastavi liječnik koji
se hoće uvjeriti o navedenim iskazima liječničkih nalaza što ih drži u ruci.
– Godinu dana, ali sam ležala još prije negoli su me stavili u gips i,
govoreći sama sebi, nastavi – O, što će naša majka (poglavarica) biti zado-
voljna!« (str. 158).
Huysmans zatim nastavlja: »Mala blijeda redovnica može se služiti svo-
jim nogama; koljeno je nakon nekoliko novih kupanja splasnulo i zglob se
popravio, posve je gibak; ona je radosno otputovala hodajući bez ikakve
pomoći. Mogu se pouzdati da će se posve zdrava povratiti u svoj samostan.«
Huysmans dodaje pod crtom: »Dvije godine su prošle otkada su napisani ovi
retci. Sestra se Justinijana sa zahvalnim hodočašćem vratila u Lurd. Ponov-
no je pretražiše i nije ostao nikakav trag tuberkulozne upale zgloba od koje

42
je bolovala. Može se, dakle, ustvrditi da uvjeti pod kojima se dogodilo ovo
ozdravljenje dokazuju da je ono zaista bilo čudesno« (str. 197).
Treće nam važno ozdravljenje, o kojemu se govori u ovome djelu,
pripovijeda sama ozdravljenica. Ovaj je opis također zanimljiv jer nam
prikazuje duboki vjerski duh koji vlada među francuskim redovnicama.
Huysmans je pohodio u Lurdu poglavaricu klarisa i ova mu, eto, pripovi-
jeda svoje vlastito ozdravljenje:
»Oh! To je tako daleko, gospodine, već je tome dvadeset i pet godina:
pomislite dakle!« Napokon, nisam je ni molio, a ona mi ispripovjedi ovo:
– Bila je redovnica, zvala se Marija od Anđela, a stanovala je u kući
klarisa-koletinki u Lyonu u ulici Sale. Godine 1867., kratko vrijeme na-
kon prvih zavjeta, kad joj je bilo 25 godina, dobi rak na lijevoj strani jetara;
bila je tri godine bolesna i posluživala u sobi za bolesnike, zatim je morala
leći te je odležala sedam godina; nije se mogla hraniti i već je tako oslabila
da su iz dana u dan iščekivali njezinu smrt. U to je vrijeme pisala časna
majka Tereza kući matici u ulici Sale molbu da joj daju sestru Mariju od
Anđela. Majka Tereza je prije dvije godine bila poslana u Lurd da ovdje
osnuje savršeniji samostan s nekoliko lionskih redovnica. Od dvije stvari
jedna će se dogoditi, govoraše ona, ili će ona ozdraviti i to će biti dokaz da
Djevica odobrava osnutak našega samostana ili ona ne će ozdraviti, ali će
tako osnovati odjel za bolesnike, bit će naša prva bolesnica i kao trpeći ud
Kristov donosit će sreću zajednici.
Naša lionska časna majka – odgovori poglavarica nakon šutnje – nije
znala na što se odlučiti; držala je – i to je bilo jednodušno mnijenje liječ-
nika – da sam odviše bolesna, a da bih mogla podnijeti umor putovanja u
Lurd. Ona me pitala za savjet, ali ja nisam imala mišljenje; bijah vezana
svojim zavjetom poslušnosti, spremna ostati ili otići kamogod se htjelo.
Naša majka uvijek je oklijevala. Tada kardinal Chaverot, lyonski nadbi-
skup, pohodi samostan. Naša mu majka preda mnom protumači slučaj.
Njegova je Uzoritost držala da bih trebala otputovati, ali kad sam ga upita-
la kao svoga poglavara bih li se molila Bl. Djevici za ozdravljenje, odgovori
mi on doslovno ove riječi: kćeri, unutarnji mi glas ništa ne savjetuje.
Došla je u Lurd i dovedoše je pred spilju. Plakala je i predala se Bož-
joj volji. Nato dođe jedan biskup, iza kojega je išao neki gospodin iz Lyona
kojega sam poznavala. Ovaj me gospodin pokaza biskupu koji me stao
ispitivati: tumačila sam mu što sam bolje mogla zašto sam ovdje. Jedva
sam govorila, tako sam bila slaba. Zatim, držeći da je ovaj gospodin tarbski
biskup, moj novi poglavar, rekoh mu: Presvijetli, vi ste sada moj poglavar i
ja vas moram slušati, hoćete li mi zapovjediti da ozdravim?
On se začudi i odgovori: – Dijete moje, naravno da hoću ako to Dje-
vica hoće!

43
 Jedva sam dospjela izreći svoju molitvu kad me velika drhtavica po-
trese i baci na noge. Presvijetli Fonteneau, koji me je ispitivao i kako sam
kasnije saznala nije bio tarbski biskup, već iz Angena, bio je zadovoljan i
blagoslovio me. Hodočasnici se sjatiše sa svih strana i htjedoše me odvesti
u Ured za liječničke preglede, ali otac Sempé, koji je tada bio poglavarom
misionara spilje i odmah saznao za čudo, usprotivi se. – Ona je izvan svoje
klauzure – reče on – neka se povrati unutra i to brže!8
I to je sve što vam mogu ispripovjediti; dvadeset i pet godina je proš-
lo: od tada nisam bila bolesna...
– I vi se niste nikada vratili spilji da barem zahvalite?
– Ne, jer ne mogu izići iz klauzure... kažu mi kako se spilja dobrano
promijenila, da su tamo stavili radi naroda rešetke...
Razmišljam o svemu ovome nakon što sam se rastao od poglavarice.
Još mislim o onoj teoriji sugestije koja je odlučila protumačiti sva lurdska
ozdravljenja, ali evo, tu imate redovnicu koja nije ni malo željela ozdrav-
ljenje i koja je ozdravila u neku ruku protiv svoje volje! Da si je ona štogod
sugerirala, dogodilo bi se upravo obratno; ona bi, kao što je to željela,
umrla!...
Ali naprotiv, divnog li dokaza koji daje Djevica o moći redovničkih
zavjeta! Jer ovo čudo, to je čudo poslušnosti; i ja se sjetim male, blijede
časne sestre od Svetoga Duha iz Bretagne (sestre Justinijane o kojoj smo
prije govorili); tko zna je li i ona ozdravila iz istih razloga? Zar je ona bila
tako sretna što živi? Dozivam si u pamet njezin povik: o, što će naša majka
(poglavarica) biti zadovoljna! – Ona je ovamo došla iz poslušnosti i molila
se za ozdravljenje, na zapovijed svoje poglavarice, i čini se da je zadovolj-
nija radi svoje poglavarice, negoli radi svojega zdravlja! Tko može izmjeriti
umiljate ponore jedne duše koja se odrekla sama sebe i uronila u Boga?«
(str. 204–209).

Duševna ozdravljenja
Tjelesna ozdravljenja u Lurdu imaju samo služiti ozdravljenjima duše.
I o tome se već mnogo pisalo, a i nedavno je kod nas izišla u prijevodu knji-
žica koja govori o obraćenju jedne protestantkinje.9 Huysmans često govo-
ri o djelovanju Lurda na preporod ljudskih duša. Navodim neke izvatke:
»Čovjek bi mogao pomisliti da će ljude, koji se vraćaju u istome sta-
nju u kojemu su došli, uništiti očaj. To se vrlo rijetko događa jer umjesto

8 Ovdje završava četvrti nastavak članka LURD U FRANCUSKOJ KNJIŽEVNOSTI objavljen u ZA

VJERU I DOM br.4, 1925., str. 70–73; tekst koji slijedi objavljen je kao peti nastavak istoga članka u
ZA VJERU I DOM, br. 5, 1925., str. 108–110.
9 A. Rebsomen: O Lurdu (»Mladost«, Zagreb; Kaptol 29 – Cijena 2 D).

44
tjelesne olakšice, Djevica podaje skoro uvijek strpljivost i predanje u pod-
našanju boli. Put je plaćen na ovaj ili onaj način...« (str. 149–150).
»Što se tiče bolesnika, kada znanost izreče svoj sud da im ne može
pomoći, oni čine dobro ako onamo svrate jer, u slučaju da im Djevica ne
bi primila molitve, ona će im napor i umor puta platiti dobročinstvom
predanja Božjoj volji i milošću ohrabrenja; a zar to nije mnogo« (str. 312).
Čovjek koji promatra toliko trpljenje u Lurdu postaje bolji i sâm lak-
še i radosnije počinje nositi svoj križ: »Gospode, kako si dobar što nisi na
mene poslao takve bolesti! Zaista valja doći u Lurd ako se hoćemo uvjeriti
što može postati rastvorena krpetina našega siromašnog tijela. Nema kli-
nike u kojoj bi se nalazio takav izbor raznolikih nemani. Čovjek se sjeća
bajoslovnih zvijeri srednjega vijeka, ali što su one usporedimo li ih s mr-
tvačkom glavom čovjeka sa sušicom kože na licu i što krvari; i natekloga
jezika što se objesio iz usta seljaka iz Coutancea« (str. 85).
Napokon nam Huysmans govori o takozvanome permanentnom
lurdskom čudu. Evo kako nas on o njemu uvjerava na drastičan način:
»Voda je u kupelji postala užasnom juhom, nekom vrstom sive vode
za pranje posuđa s mjehurima, a crveni krugovi i bjelkaste lupine plivaju
na ovom tekućem kositru u koji se neprestano umaču ljudi.
U ovom je trajno lurdsko čudo; bacaju se bolesnici u okužene kupelji,
a ne čeka se da probave svoj objed; žene se do vrata umaču u doba kada
najprostiji zdravi razum brani ženi kupanje... i nikoga ne uhvati grč i niko-
mu ne škodi ledena kupelj niti pomanjkanje brisanja. – Antiseptički zavoji,
koje kirurgija toliko hvali, ovdje su posve jednostavno zamijenjeni oblozi-
ma lurdske vode, a ranama to nimalo ne škodi. Nikada se takvi udarci nisu
dali higijeni ni takve ćuške liječničkoj znanosti. Ovdje se nikada ne dogodi
infekcija i nijedna se bolest, koja se ne izliječi, ne pogorša; ovaj se izuzetak
proteže i na bolnicu gdje bolesnici, premda iznemogli od umora putovanja
i prispjeli napola mrtvi, ne umiru. Smrtni slučajevi u tom Lurdu su zaista
rijetki. Uzmimo, osrednji broj od 4 dana i tisuću bolesnika: u ostalim bi
bolnicama u ova 4 dana umrla barem dvadesetorica, a ovdje vidimo da već
kroz dvadeset godina bolesnici koji žive u istim prilikama, umiru u istom
roku jedan ili dvojica. Ako ne vjerujete u jedno božansko posredovanje,
kako ćete protumačiti samo u Lurdu ovu potpunu neranjivost i to samo
dotle dok se nalazite u zaštićenome području Djevice?« (str. 64–65).

Ljubav prema bližnjemu

I samu veliku ljubav prema bližnjemu, koju susrećemo u Lurdu, mo-
gli bismo ubrojiti među čudesa koja ovome gradu daju posebni značaj u
povijesti našega vremena. Govoreći o bolnici Majke Božje od Sedam Žalo-

45
sti, Huysmans tvrdi ovo: »Treba priznati da je ova bolnica istodobno tjele-
sni pakao i duševni raj. Nigdje nisam vidio uz onoliku užasnu bijedu toliko
ljubavi, toliko umiljatosti. Lurd je, prosudimo li ga sa stajališta ljudskoga
milosrđa, nešto divotno: tu se bolje negoli igdje može ustanoviti oživotvo-
renje evanđelja...« (str. 76).
»U ovome taboru bolesnika, koje je trpljenje pročistilo, nalaze se ne-
poznati bezdani ljubavi i koliko li ih ima koji ne žele zdravlje za sebe već
za druge; majke da uzmognu odgojiti svoju djecu, djevojke da mogu ući u
samostan i služiti Bogu, redovnice da se povrate na svoje mjesto k bolesni-
cima!« (str. 148–149).
»Nigdje na zemlji nije ljubav tako uzveličana kao u Lurdu...« Među
ovim ljudima nalaze se mladići i bogataši koji bi mogli radosnije putovati i
koji bi se mogli zabavljati; drugi su opet trgovci koji napuštaju svoj posao
čitavih mjesec dana da vrše službu fijakerskoga konja i trkonoše i to je
često jedini dopust koji si mogu priuštiti. Koliko li je gospođa koje dolaze
da noće na ležajima i bdiju kroz noć pokraj bolesnika, i sav ovaj svijet tako
je zaokupljen svojom službom i tako izmoren da nema ni te utjehe da ode
poput ostalih hodočasnika, i sâm, kako bi to želio, k vrelu; upregnut je u
službi i to na vlastiti trošak.«
»Među samim hodočasnicima koji nisu upregnuti službom nosača i
u kupalištima koliko li ih je što se ganu nad ljudskim ostatcima koje voze
ulicama. Oni zaboravljaju sami na sebe i mole se Djevici za njih. Ovdje se
nalazi dobročinstvo zaboravljanja na samoga sebe i rijetka ljubav prema
bližnjemu...«
»Sve u svemu, u Lurdu čovjek prisustvuje obnovi evanđeoskih vre-
mena; čovjek je u bolnici duša gdje se pročišćuje antiseptičnim sredstvima
ljubavi...«
»Napokon, tu je Djevica, puna sažaljenja i miline, i čini nam se u sta-
novitim trenutcima kako je življa, bliža nama, negoli na kojem li mu drago
drugome mjestu« (str. 300 i 301).10
Osim hodočasnika u Lurdu se nalazi cijela vojska svetih redovnica
koje se dan i noć mole; na taj način navlače Božji blagoslov na ovaj sveti
grad. Huysmansu su osobito simpatične kćeri sv. Klare čiju smo pogla-
varicu već upoznali; to je ona koja je našemu književniku ispripovjedila
svoje ozdravljenje. Za pariške klarise Huysmans kaže da »nemaju ni vrta
ni zraka. One ovdje umiru kao muhe, ali radosno, dajući zadovoljštinu za
zločine koje ne poznaju; one su sada jedini gromobrani grada (jer navlače
na sebe Božju srdžbu, a ne daju da se ova strovali na druge ljude)«.
10 Ovdje završava peti nastavak članka LURD U FRANCUSKOJ KNJIŽEVNOSTI objavljen u ZA

VJERU I DOM br.5, 1925., str.108–110; tekst koji slijedi objavljen je kao šesti i posljednji nastavak
istoga članka u ZA VJERU I DOM, br. 6, 7 i 8, 1925., str. 140–146.

46
 »Ovdje u Lurdu one podnose nove vražje nasrtaje... Također ih kat-
kada uništavaju nevjerojatna zla koja ni voda spilje ne iscjeljuje... O, kako
li je žalostan ovaj mali samostan u Lurdu, bačen na obalu brdskoga potoka
čiju pravilnu buku čuje dan i noć! Opkoljen je malim strmim vrtićem,
a iznad njegovih zidova vide se drveni križevi groblja. Redovnice imaju
vrlo malo mjesta za šetnju; njihov je život gorak i božanstven; neprestani
postovi, nikada mesa, san raspolovljen u dva odlomka, okajavanje i služ-
be, zimi kao i ljeti bosonog. Od čega žive? Od nešto milostinje uložene u
jednu vrstu lonca s poklopcem koji je postavljen u kapelici. Kada je ova
škrinjica prazna, one svoju hranu traže od biskupije, ali dobiju samo toliku
svotu koja im osigurava obroke za jedan dan jer one ne mogu posjedovati
ni u novcu, a ni u hrani ni najmanji predujam; one moraju biti siromašne i
one to zaista jesu u pravome smislu riječi« (str. 202–204).
Pjesnik nam je tako razotkrio jednu tajnu lurdskoga blagoslova: mno-
gi hodočasnici i ne slute da svoja ozdravljenja te obilje milosti imaju zahva-
liti žrtvama i molitvama ovih redovnica.

Liturgija
Huysmans je liturgijski književnik. Po liturgiji se on obratio na ka-
tolicizam. Čudili bismo se kada nam i u ovome djelu ne bi iznio svojih
nazora s obzirom na službenu molitvu svete Crkve. Huysmans je želio da
Lurd postane središtem gregorijanske obnove crkvene glazbe. Na vrlo nam
lijep način pokazuje vezu koja postoji između događaja na nebu i onih što
se zbivaju na zemlji. On nam to tumači prigodom liturgijskih ukazanja
Bl. Djevice Marije: »Kada pogledate Ordo Tarbske biskupije (priručnik
za službe Božje 1858. god. – godina lurdskih ukazanja), nailazite na drugi
sklad vrijedan spomena.
Na primjer: kada je Djevica po prvi puta zahtijevala da se moli za
grješnike, bijaše čista nedjelja (četrdesetnica), a misa ove prve korizmene
nedjelje neprestano moli od Boga oproštenje naših grijeha i poziva nas, po
evanđelistu, da tjelesnim trapljenjem okajemo sve mnogobrojne grijehe i
odolimo, kao što je to činio Krist, đavolskim napadajima i uvijek novim
napastima naših sjetila.
Buduće srijede, kada je ona tri puta poviknula pokora i u petak isto-
ga tjedna kad je zapovjedila Bernardici da ljubi zemlju, bijaše kvatrena
srijeda i petak, posvećeni na osobit način djelima pokore. To su, zaista,
dani nemrsa, posta, samoponiženja i Crkva se brine da to istakne u po-
pričesnim molitvama (postcommunio) svojih misa, kada svećenik upravlja
vjernicima opomenu: Pognite, ponizite vaše glave!

47
 Svi su ovi savjeti Majke Božje u potpunome skladu s liturgijskim da-
nima crkvene godine (Proprium de tempore), ona samo ponavlja opomene
službe Božje dotičnoga dana, naglašavajući im smisao.
Štoviše, na kraju misa što su se čitale sljedećega dana, u srijedu 25.
veljače, kada je ona označila mjesto izvora u spilji, čitalo se Evanđelje po
svetomu Ivanu, u kojemu se govori o uzetomu koji je čekao na čovjeka
koji će ga spustiti da ozdravi vodi ribnjaka što ju je anđeo ustalasavao...11
»Možemo još primijetiti da Djevica, unatoč svih zahtjeva Bernardice,
nije htjela otkriti da je Bezgrješno Začeće prije negoli se u katoličkome
svijetu slavila svetkovina Blagovijesti. Nije potrebno dokazivati blizinu
bezgrješnoga podrijetla Majke i začeća Sina« (po Duhu Svetomu).
Napokon se zadnje ukazanje Bernardici zbilo u petak 16. srpnja, na
blagdan Majke Božje od Karmela (str. 258–260).
Dakle, sveta liturgija nam otvara pogled u nebo i pokazuje vezu koja
postoji između naravnoga i nadnaravnoga svijeta.
Navodim još jedan stavak o liturgiji gdje Huysmans govori o simbo-
ličnome značenju upaljenih svijeća koje lurdskim slavama daju poseban
čar: »Svijeća se sastoji od tri dijela: od voska koji predočava prebijelo Isu-
sovo tijelo, od stjenke u ovomu vosku koja predočava njegovu prečistu
dušu skrivenu u tijelu i od vatre koja je znak njegova božanstva. Svijeća,
dakle, predočava Krista: odsada se ona donosi Djevici posrednici da ona
sama prikaže Ocu svojega Sina da nas on zagovara…« (str. 46).
Preneseno, simbolično značenje onoga mnoštva svijeća koje dan i noć
neprestano gore u spilji ima prema Huysmansu svoju posebnu važnost:
»Ali u Lurdu nam se nameće jedan drugi i mnogo uvjerljiviji sim-
bol: simbol zajednice ljudskih duša koja je tako sjajno izražena miješanjem
plamenova. Zaista, kad se na to pomisli, to je prizor ovih tisuća užarenih
svijeća u spilji upravo čaroban! Koliko li nesređenih razočaranja i koliko li
drhtavih nada one skrivaju! Od kolikih su one slabosti, bolesti, obiteljskih
žalosti, obraćenja, od kolikih su zaprepaštenja i ludila, pravi simbol! – Ova
spilja, ona je stjecište svjetskih duša u ushićenju, stjecište kamo svi poti-
štenici života dolaze da se sklone i tu se na kraju krajeva iskrcaju; ona je
utočište osuđenih bića; neutaživih mukâ; sva bol čovječanstva stisla se,
skrutila, u ovome uskom prostoru. Ajme! Svijeće (u spilji) plaču očajnim
majčinskim suzama, a možda su one i prave slike onih bolova koje su ih
upalile; jedne plaču naglo, vrućim suzama, druge se svladavaju i suze im
polaganije kaplju; i ove su vjerne povjerenoj im zadaći, savijaju se jače dok
ne bace pred Djevicu zadnji krik svojih plamenova!« (str. 47).

11 Iv 5,1–10

48
 »I upravo sada priprosta služba svjećara spilje (onaj koji ih pali i rasto-
pljeni vosak odnosi) postaje važna, postaje uzvišena. Ovaj čovjek, kojemu
je samo do toga da svijećnjaci i stolci budu čisti, posve nesvjesno vrši uzvi-
šeno djelo općinstva ljudskih duša; on sakuplja molitve i pruža ih Gospi u
vatrenim snopovima; on poremećuje obične ljudske uvjete pobrkavajući
slojeve; on ih opet natrag dovodi evanđeoskim zapovijedima; on podupire
molbe bogataša jer stapa korijene debelih svijeća s korjenčićima malenih
koje se ubrzo stope i tako ih pred Gospodom ujedinjuje u prošnjama si-
romaha. Time se Djevica u neku ruku prisili: premalena težina bogataša
postaje veća, a prenježni se opet spašavaju oslanjajući se o snažnije.
Svijeća, koju bezvjerci smatraju za najdjetinjastije praznovjerje, jed-
no je od najizvanrednijih sredstava duša jer utjelovljuje njihove osjećaje i
prenosi želje... Slobodno je pomisliti da je u Lurdu ovo počelo vatre samo
sluga onoga drugog počela: vode. Mnoga se ozdravljenja događaju pred
zdencem ili u kupalištu; počinju kod spilje, a završavaju kod izvora. Vje-
rojatno je da bi se Lurd dao označiti ovim riječima: što se ovdje traži po
vatri, dobiva se po vodi« (str. 47–49).

Osobne impresije književnika

Sve ovo što smo dosada naveli pokazuje da je Lurd osobito žarište
vjerskoga života i da se njegovu dojmu ne može oteti običan čovjek, a
kamoli književnik koji poput Huysmansa daleko bolje opaža i mnogo jače
osjeća, negoli velika većina običnih smrtnika. Ove osobne impresije na-
šega obraćenika osobito su lijepe: svi oni koji su bili u Lurdu, čitajući ih,
imat će jamačno osjećaj da ponovno doživljavaju radost lurdskih dana:
»Živi se u okolini bez proporcija; najveći bolovi i najveće radosti, u tome
je Lurd...« (str. 131). Čovjek se prestaje zanimati »za ono što se događa u
ostalome svijetu. Narodi se mogu uništavati i Fallierès (predsjednik Fran-
cuske Republike) poginuti, svejedno je. Lurd sam postoji. Novine više
nemaju pravo na opstanak, nitko ih više ne kupuje; jedan list što se pro-
daje na esplanadi sve nadomješta: Novine spilje (Le Journal de la Grotte).
Valja znati koliko je čudesa bilo jučer i osim ovoga pitanja sve je ostalo bez
vrijednosti« (str. 132).
»Ah! Čudnovate li vizije i nerazumljivih li činjenica: mnoštva su dotr-
čala iz svih zemalja svijeta u ovaj neznatni djelić zemlje da se mole Djevici!
A nekoliko koraka odavde nalaze se mirne poljane, tamne poljane, i svi ovi
narodi koji bdiju i govore u raznim jezicima iste stvari i isto misle: svi su
uvjereni da bolesnici, koje su liječnici napustili, mogu ozdraviti u tren oka
ako se to Djevici prohtije. Svi znaju da se nemoguća obraćenja, zamršene
stvari, mogu ispuniti i razriješiti u tren oka, i u ovome se neizbrojivom

49
mnoštvu, kojega nijedna policija ne poziva na red, nikada ne događa ne-
red, ne dolazi do pravdanja; štoviše, grozničavost, što nastaje radi čuda,
slegne se sama od sebe. U ovome gradu Majke Božje vraćamo se u prve
vjekove kršćanstva. Tu je procvjetala nježnost koja će trajati tako dugo
dok ostajemo pod zaštitom Djevice... Lurd je uglavnom jedna državica
koja ostvaruje više negoli bi i najsmionije sanje filantropa mogle zaželjeti;
to je prolazno slijevanje društvenih slojeva; otmjena gospođa ovdje zavija
i briše radnicu, seljanku; plemići i bogati građani postaju zanatlijama i
životinjama za tegljenje, preuzimaju u kupalištima službu običnih slugu
da uzmognu služiti bolesnima. Siromaha ovdje ukonačivaju, prehranjuju,
kupaju, maze za milost Božju; on na zdencu može crpiti toliko vode koliko
želi; on može sjesti u sve crkve i pred spilju, gdje mu se to svidi, pri tome
ne mora potrošiti ni filira« (str. 109–196).

Polemičar
Stranice u kojima Huysmans brani Lurd pripadaju među najbolje
koje su o tome napisane. Navodimo najdojmljivije stavke, poglavito one
gdje osuđuje Zolu i njegovo iskrivljavanje činjenica: »Zola nije htio priznati
onu naglost (ozdravljenja) o kojoj se je uvjerio; on je radije pripovijedao
da se izraz lica (Marije Lemarschand – Elise Rouguet) poboljšavao malo-
pomalo, da se ozdravljenje zbivalo nehotično; on je izmislio stupnjeve i
gradacije ne htijući priznati da se ova nagla obnova jednoga iznakaženog
lica morala dogoditi izvan zakona ljudske prirode. Ta kako bi bio priznao
čudo... Narav ne može zatvoriti ranu u tren oka i tijelo se ne može obnovi-
ti u jednome času, a to je u ovome slučaju bitna oznaka čuda; to je njegova
brzina, a ne samo ozdravljenje.
Povijest Marije Lemarchand (Elise Rouguet), kako ju je ispripovjedio
Zola, posve je netočna; ne želeći pružiti neprijateljima samo vrhunaravne
dokaze, on u svojoj knjizi nagađa da je ova bolest – lupus možda bio samo
prividan, da se nije iscjeljivao samo postupno, već da je živčanoga podrijetla.
I napokon dopustimo i to u čemu je pitanje promijenjeno. Najbitnija
stvar ipak prestaje: nagla uspostava stanica i tkiva. Nagli živčani poremećaj
ne može, bar tako držim, smjesta izgraditi ljudsko meso. Zatim? – Ali isti-
na je posve drukčija – uzrok lupusa Marije Lemarchand posve je poznat;
on je bio ustanovljen od liječnika i samo je stanje bolesnice to zajamčilo
jer je bila sušičava kada je stigla u Lurd. Njezin lupus bio je, kao većina
lupusa, sušičavoga podrijetla. Nadodajmo da je istodobno iscijeljena sušica
njezinih pluća kao i čirovi lica; Djevica je jednim mahom uklonila dva zla.
Dvanaest je godina prošlo i nijedna se od ovih bolesti nije povratila; može

50
se dakle, ustvrditi da je gđica Marija Lemarchand ozdravila na zaista ču-
desan način« (str. 92–93).
Huysmans zatim brani Bernardicu protiv napada Zole:
»Ne mislim to jer je on (Zola) prikazuje istodobno kao jednu mistič-
nu dušu i kao jedan osobit slučaj histerije... Koliki su je liječnici, baš nju,
zbog toga pregledali! I ni jedan nije mogao na njoj otkriti ovu vrstu bolesti
od rođenja pa sve do smrti. Trebalo je zato ustvrditi, ako su se htjela pro-
tumačiti ukazanja, da je ili luda – a to je bilo isključeno jer se svatko mogao
uvjeriti da nije – ili barem duševno bolesna, u halucinacijama.
Ova mala djevojčica, čudna li halucinarka! Ona je to samo kada otkri-
va i širi djelo Djevice i prestaje to biti, kako ni prije ni poslije nije bila! – S
druge strane, ako pristanem na jednu teoriju s kojom se slažu mnogi liječ-
nici za umobolne, halucinacija je samo sjećanje više ili manje iznakaženoga
jednog osjeta; ona (halucinacija) radi toga ne izmišlja, već se samo sjeća.
Kako bi se Bernadetta mogla sjećati riječi koje nije nikada čula; kako bi
mogla otkriti izvor koji nije poznavala i o kojemu nije nitko, pa ni ona sama,
slutila da se nalazi u spilji; štoviše, kako je ona mogla izmisliti ovaj tip Dje-
vice koju nije vidjela ni na jednom bakrorezu, ni na jednoj slici jer je bio ne-
poznat prije nje i postao je samo po njoj jedan poseban tip, jedan novi oblik
u pobožnosti; kako bi ona napokon stavila u Marijina usta riječi Bezgrješno
Začeće koje nije nikada čula i čiji smisao nije razumjela?« (str. 239–240).
Tako Huysmans opisuje u Uredu za liječničke preglede jednoga Por-
tugalca, čije su noge i ruke bile uzete, koji je u Lurdu nenadano ozdravio.
Dr. Boissarie nije htio ubrojiti ovo ozdravljenje među čudesa jer je bolest
ovoga čovjeka bila vjerojatno živčanoga podrijetla koja se ne registrira kao
čudo, iako joj se ne mora poreći čudesno obilježje. Taj se postupak čini
poradi opreznosti; poznata je stvar da protivnici lurdskih čuda obično po-
stupaju na vrlo nelijep način. Evo što o tome pripovijeda dr. Boissarie:
»Jednoga dana mi pregledavamo jednu bolesnicu koja je imala liječnički
nalaz s oznakom da je sušičava – zaista je to bila. Nakon jednoga kupanja
ozdravi, a ove su ozljede nestale. Budući da smo se ipak bojali jedne zabu-
ne, mi brzojavimo liječniku – a nismo mu javili za ozdravljenje – upitavši
ga je li ova bolesnica, koju on tako dugo njeguje, zaista sušičava. On nam
potvrdno odgovori i u brzojavu potvrdi narav njezine bolesti.
Kada se povratila kući, ova žena ode posjetiti ovoga liječnika koji se
začudi, presluša je, ispituje i zatraži da dođe još tri puta. Zatim na njezine
molbe pristane ispostaviti joj potvrdu o ozdravljenju, a zatim, jer se tu radi
o jednome čudesnom ozdravljenju u Lurdu, on u ovome dokumentu iskaže
da je njegova bolesnica imala samo jednostavnu prehladu!« (str. 270–271).
To je najjasniji dokaz kako su protivnici Lurda često prave kukavice
koji se boje pogledati istini u lice. Huysmans se nadalje pita zašto mnogi

51
ljudi ne će da vjeruju u lurdska čuda. Zbog toga on analizira duševni život
jednoga običnog recimo »poštenog« čovjeka i traži motive koji ga od čuda
odvraćaju:
»Ova ukazanja Djevice, zajamčena od nečuvenih činjenica, zaista vrlo
uznemiruju mnoge ljude. Zamislite si, naime, na primjer jednoga čovjeka
– ne barabu čija je duša sagnjila – već ‘valjana’ čovjeka koji nema vjere ili
ju je izgubio, poput mnogih drugih, nakon što je završio gimnaziju i čuo
sve jače i jače buncanje svojih osjetila; sjeti li se naučavanja katekizma, to
mu se čini djetinjasto i čudi se svojoj bezazlenosti koja je dozvolila da je
nekada u nj vjerovao. Njegovo je stajalište ovo: vjera je za slabiće duhom,
za žene i djecu. Svaki obrazovani i inteligentni čovjek može biti bez nje;
on dakle posve mirno živi daleko od nje, on u miru spava na oba uha
svoje duše i zabavlja se bez svladavanja. Nesposoban je za ‘loše’ djelo; on
je štoviše, ako baš hoćete, milostiv, ali on ima, kako se kaže, jednu malu
pogrješku, on voli nečist život.
I gle, on neminovno sazna od ljudi, u čiji se prirođeni zdrav razum
može pouzdati, da Djevica u Lurdu tvori čuda. Ona dakle postoji! Ako
ona postoji, Krist je Bog i iz toga samo po sebi slijedi da valja priznati kako
učenja onoga katekizma, koje je smatrao tako djetinjastim, to upravo nisu;
na kraju krajeva Crkva se sa svim svojim dogmama nameće...
I nemir započinje. Posluša li svoju savjest, valja se odreći sve sile uži-
taka koji ga zavode, dalje, skrušeno se ispovjediti do nogu jednoga sveće-
nika i ako je neoženjen, živjeti u potpunoj čistoći.
Čudo je, na kraju krajeva, mrtvačka trublja ljudskim strastima; razu-
mljivo je zašto ih ljudi ne žele!
Također ‘valjani’ čovjek si stavlja na oči jedan zavoj, ne će ništa da
čuje ni da znade... i svi ljudi, štoviše, i ne žele da im duhovnost poremeti
mir njihove duše jer se oni boje zbiljnosti nadnaravnoga svijeta...
Ova nam duševna kratkovidnost tumači zašto kliniku dr. Boissariea,
koja je širom otvorena cijelomu svijetu, tako slabo pohađaju nevjernici,
protiv nje govore ono što bismo mogli nazvati mržnjom straha pred vje-
rom« (str. 309–312).

Značenje Lurda i Završetak

Lurdski događaji zaista su vrijedni pozornosti. Što se danas događa u
Lurdu jamačno je važnije od svih novosti koje nam donosi dnevni tisak, od
svih događaja koji se događaju na svjetskoj pozornici; važniji su jer o staja-
lištu koje zauzimamo prema njima ovisi vječna sreća ili nesreća ljudskoga
roda. To je Huysmans dobro uočio i zato je o značenju Lurda napisao ovaj
oduševljeni ditiramb:

52
 »Treba neprestano ponavljati gdje se može ustanoviti velebniji porast
milosti i procvat ljubavi, negoli je to ovdje?
I to je tako neobično, baš u razdoblju kada svaki ide samo za jednim
ciljem da se obogati na štetu bližnjega. S toga stajališta Lurd zaista zauzi-
ma posebno mjesto među događajima ovoga stoljeća!
U ovome trenutku gdje se društvo, trulo već sa svih strana, raspada,
gdje cijeli svijet, otrovan klicama pobuna, s nemirom iščekuje budućnost;
u taj čas, kada se iz mrkoga obzorja jasno čuje uz jeku razvučeno odzvanja-
nje mrtvačke trublje, čini se kao da je Djevica postavila ovu užarenu spilju,
poput upaljene vatre na brdu, da tako bude zaklonište i vođa grješnicima
koji lutaju u tminama što se spuštaju na svijet.
I dok se ja vraćam i upravljam svoje korake gradu, čujem iz daljine
mjesto mrtvačke trublje koja dozivlje budućnost, nešto kao slatki protest
protiv neizrecive zbrke vremena koja se primiču, čujem crkveni sat čiji mi-
lozvuci zvona na bazilici, iznad spilje, u četiri note uzete iz pjevanja umi-
ljate stare proze Inviolate neprestano ponavljaju: »O Benigna, o Regina, o
Maria! – O Dobrostiva, o Kraljice, o Marijo« (str. 172–173).
Lurd ima u vjerskome životu suvremenog čovječanstva, a poglavito
francuskoga naroda, vrlo veliko značenje. O tome nam najbolje svjedoči
francuska književnost – to pravo ogledalo duševnoga života jednoga naro-
da. Usporedimo li međusobno najveća književna remek-djela, u svima za-
jedno je izražena ona ista temeljna ideja koju nalazimo i u pristupnoj mo-
litvi mise od 11. veljače; sva ova remek-djela samo su komentar, tumač,
nadahnute liturgijske rečenice čije melodije pjeva sveta Katolička Crkva
rimskoga obreda diljem cijele zemaljske kugle: »Vidi civitatem sanctam,
Jerusalem novam descendentem de caelo a Deo, paratum sicut sponiam a
viro suo. – I Sveti grad, novi Jeruzalem vidjeh: silazi s neba od Boga, opre-
mljen kao zaručnica nakićena za svoga muža« (Otk 21,2).

53
 Sedmi dio
MORAL

Skupina članaka Ivana Merza o moralnim pitanjima, uključuju-

ći i jednu brošuru koje je objavio kao posebno izdanje, svrstani su
ovdje pod zajedničkim nazivom Moral; podrazumijeva se naravno
kršćanski moral. Dosljedan svojemu kršćanskom uvjerenju Merz se
ozbiljno bavio i moralnim problemima koji su se tada pojavljivali u
društvu, a odnosili su se i na katoličke organizacije. Dr. Dragutin
Kniewald, prvi Ivanov biograf, ovako opisuje njegovu djelatnost na
tome području:
»Ako je itko kod nas snažno i praktički zahvatio u kompleksnost
suvremenoga života, to je bio dr. Ivan Merz. O tom svjedoče njego-
ve knjižice Ti i ona i Katolici i novi plesovi, njegova pisma mladim
prijateljima u Orlovskoj straži, njegovi članci… On je – nakon sve-
strane i veoma savjesne priprave – kanio u prvom redu među tadaš-
njim Orlovima i Orlicama stvoriti takvo duševno raspoloženje koje
će sve pojedince oduševiti za veliku križarsku vojnu Crkve protiv
moderne nećudorednosti. I premda je bio i sam mlad i štono se veli
bez iskustva, ipak je o svim tim pitanjima tako zrelo sudio i nastu-
pao s tolikom mudrošću da je među Orlovima i Orlicama bio neke
vrste autoritet u suvremenim ćudorednim pitanjima.«
Merz je bio svjestan da je prvo i glavno za čovjeka kršćanina biti
u milosti Božjoj i usklađivati svoj život prema zahtjevima kršćansko-
ga morala. A »javni život« mora također postati katolički, pretežno
djelovanjem svjetovnjaka koji su odgojeni i vođeni od svećenika. No
taj katolicizam javnoga života, ta »katolička kultura«, ne može nego
težiti jedino za tim da čitav osobni, obiteljski i javni život podloži
kraljevskoj vlasti Kristovoj.

54
 Njegovi članci o moralnim temama, koje ovdje donosimo, kod
nekoga bi možda mogli izazvati pitanja i nedoumice. Neki bi se njego-
vi stavovi koje zastupa na području kršćanskoga morala mogli učiniti
previše zahtjevni, rigorozni možda, teško primjenjivi za današnje vri-
jeme, pogotovo kada je riječ o odijevanju, modi i plesu, koedukaciji.
Međutim, svi ti prigovori otpadaju kada se ima u vidu sljedeće: ti
stavovi koje je Merz zastupao i promicao pisanom riječju u stvari nisu
bili njegovi stavovi. To su bili službeni stavovi crkvenoga učenja na po-
dručju morala kako ih je Crkva tada preko svojih pastira biskupa i teo-
loga naučavala i zahtijevala da ih vjernici poštuju, obdržavaju i provode.
Zato vidimo da se u svojim člancima o tim temama Ivan Merz
redovito poziva na crkvene dokumente, papinske enciklike te upute
i poslanice raznih biskupa ne samo domaćih, nego i onih po svijetu,
obilno navodeći izvatke iz njihovih izjava i dokumenata, Merz je bio
samo dosljedan: do u detalje je nastojao upoznati katoličku javnost
s kršćanskim moralnim načelima kako ih je Crkva naučavala, a od
vjernika zahtijevala njihovo provođenje.
Ivan Merz je imao visoku svijest o moralnoj čistoći kršćanskoga
življenja budući da je i sam obdržavao čistoću na savršen način. Zato
je u svojim spisima veoma jasno tražio, a to je u prvomu redu bila
mladež u Orlovstvu, da se u odgoju mladeži izbjegava sve što može
ugroziti mladenačku čistoću i temeljne životne vrijednosti sadržane
u kršćanskome učenju o ljubavi, braku i obitelji. U tome je smislu
veoma karakteristična njegova brošurica Ti i ona namijenjena zreli-
joj muškoj omladini u kojoj se očituje sva njegova briga za mladež da
je pravilno usmjeri prema pravim životnim vrijednostima. (Ova će
brošura biti objavljena u trećem svesku Sabranih djela Ivana Merza).
Osim moralnih problema, koji se odnose na područje tjelesno-
sti i spolnosti, Merz se bavio i drugim problemima koji se odnose
na kršćanski moral kao što su angažiranost katolika u politici, naci-
onalizam, patriotizam, o čemu svjedoče i ovdje doneseni članci o
toj tematici. O ovim temama ima dosta njegovih spisa koji su ostali
u rukopisu, a koji će biti objavljeni u sljedećim svescima njegovih
Sabranih djela.

55
 CRKVENI AUTORITET I NOVINSTVO
ŽIVOT, Zagreb, br. 1, 1919.–1920., str. 22–23

Biskupi crkvene provincije Milwaukee u Sjedinjenim Državama

u pastirskim listovima zabranili su vjernicima čitanje izvjesnih novina.
Izdavači tih novina tužiše radi toga biskupe sudu, ali sud odbi tužbu tvrdeći
da biskupi imaju pravo to činiti jer ono proizlazi iz crkvene discipline;
budući da je Crkva društvo, ona ima pravo upozoriti svoje članove na ono
što moraju činiti i čega se valja okaniti, ako hoće ostati u tome društvu.
Ako država priznaje to društvo, onda ono ima i pravo poduzeti korake koji
su mu potrebni za opstanak.1 Ne bi li se naša šira javnost mogla barem s
propovjedaonice upozoriti na naše besramne novine? Već je vrijeme da
se naš kršćanski narod oslobodi kuge kapitalističkih i liberalnih novina.
Katolički intelektualci, svećenici i laici, činite moderna djela milosrđa:
širite dobar tisak i trgajte narodu iz ruku otrov bezvjerskih novina!

1 Neues Reich Nr. 50

56
 ZDRAVI I NEZDRAVI NACIONALIZAM
ŽIVOT, Zagreb, br. 6, 1924., str. 350–358

Odličan pariški časopis Les Lettres proveo je početkom prošle godine

međunarodnu anketu o odnosu katolicizma i nacionalizma (Le nationali-
sme et la conscience catholique). U toj anketi sudjelovali su ugledni kato-
lici Europe i Amerike. Ovo pitanje jamačno će zanimati i čitatelje Života
pa će biti dobro ako nešto o tome donesemo.
Sve odgovore možemo svrstati u šest grupa: 1) teolozi Yves de La
Brière, SJ, abbé Van den Hout, J. Chevalier; 2) pravnici i sociolozi: Louis
le Fur, John Ryan; 3) političari: Don Sturzo i Franjo Potocki; 4) povjesni-
čari i politički kroničari: baron Seillière, René Pinon; 5) književnici: Shane
Leslie, G. de Reynold; 6) urednici »Les Lettres« G. Bernoville i M. Vau-
ssard. Ovo su glavnije ličnosti. S naših se strana javio preuzv. nadbiskup
dr. Šarić.

1. NEJASNI POJMOVI O NACIONALIZMU

Žalibože mnogi katolici prosuđuju nacionalizam sa stajališta nepo-
srednoga političkog interesa i odveć se zagrijavaju za nj. Drugi pak vele da
je nacionalizam posljedica poganskih i nemoralnih ideja. Čak je belgijska
revija La Revue catholique des idees et des faits ustvrdila da će »nacionali-
zam« doskora biti osuđen kao »hereza«. Očigledno se dakle ni katolici ne
slažu s biti »nacionalizma« pa pogledajmo što ta riječ znači. Mora da ona
krije i dobre i loše stvari.
Na ovo odgovara Bernoville: »Iz mnogih odgovora čovjek dobiva do-
jam da se svatko kod ankete ustručava osuditi nacionalizam i to ne radi
samoga predmeta, već poradi riječi. Stvar stoji ovako: nacionalizam i pa-
triotizam su u praksi i zloporabom međusobno pomiješani. Nacionalizam
može značiti opravdane želje naroda, a izrođenje nacionalnoga osjećaja.«
Sallière opaža: »Nacija je ljudska zajednica koju je teško definirati jer joj
nije bitno ni jedinstvo jezika ni rase. Povijest stvara široke zajednice i u
njima zajedničku svijest. To se zbiva ili osvajanjem u početku razvoja ili
dragovoljnim zajedničkim životom.« U zabludi su dakle oni koji bi tvrdili
da je »nacionalizam« nešto stalno i nepromjenljivo. Zato Pinon opravdano

57
tvrdi: »Nacionalizam nema u sebi ništa apsolutno i nepromjenljivo. On je
osnovan, kako je to bio u srednjemu vijeku, na feudalnom sustavu. On je
sredstvo reda u vladanju nad ljudima. On državama daje temelj: jezični,
realni, rasni, povijesni i moralni.« Don Sturzo nadodaje: »Ekonomski pro-
ces dolazi prije političke evolucije. Nazori današnjih ekskluzivnih naciona-
lista ne počivaju na tvrdim povijesnim činjenicama. Nacionalisti koji vje-
ruju u nepomičnost i apsolutnost nacije, kako to da ne poznaju povijesni
razvitak rodoljubne ideje i političkoga jedinstva naroda! Svaka moderna
nacija izišla je iz rastvorbe malih domovina koje su se poistovjetile s op-
ćinama, slobodnim gradovima, feudalnim središtima, kneževinama i kra-
ljevstvima s lokalnim dinastijama. Zbog neprestanog širenja granica, sve
većeg i neposrednijeg sudjelovanja ljudi, kasta, slojeva u upravi, dođosmo
do tvorbe modernih demokratskih država kod kojih se s idejom naroda
stvorio i pojam narodnosti. Odatle i raznovrsnost pojma o nacionalizmu.«

2. ŠTO NIJE ZDRAVI NACIONALIZAM?

Bog je učinio čovjeka socijalnim bićem pa se u tomu i nalazi zdrava
misao nacionalizma. No najprije pogledajmo što nije zdravi nacionalizam.
a) »Nacionalizam nije i m p e r i j a l i z a m jer ovaj u sebi krije neko
gospodstvo, političko ili ekonomsko, jedne države nad drugom zemljom,
drugim narodima, drugim državama. Makar se nacionalizam mogao izro-
diti u imperijalizam, ipak ta dva pojma valja razlikovati (de la Brière).«
b) Ljudi često poistovjećuju nacionalizam s teorijom o načelu naroda
(samoodređenju). Doduše svaki nacionalizam, kad mu se ukaže prilika,
prihvatit će sve ono što se odnosi na načelo naroda, ali ipak oni nisu isto.
»Nacionalizam može postojati i ne postojati u zajednici s načelom naroda,
tj. može ga biti gdje o tome načelu nema prepirke, a i gdje je ima (de la
Brière).«
c) Nacionalizam nije isto što i p a t r i o t i z a m iako mu je rođak.
»Svi građani i sve stranke pristaju uz patriotizam (izuzevši internaciona-
liste), a samo jedan dio pristaje uz nacionalizam. Patriotizam je moralna
krepost koja hoće ispuniti sve zahtjeve koje stavlja domovina, pa joj hoće
iskazati svu ljubav koju nacionalizam zaslužuje. Nacionalizam je tako reći
politički sustav u vođenju državnih poslova kojemu je prvotni cilj veliči-
na i interes naroda. Među poslove patriotizma može se najprije ubrojiti i
ostvarenje ovoga ili onoga ideala koji pomaže materijalnom i moralnom
blagostanju zemlje. Nacionalizmu je temeljna dužnost podići narodnu po-
litičku moć (la Brière).« »Patriotizam se osniva na prirodnim sponama
i primljenim dobročinstvima, nacionalizam na slavohlepnim ambicijama.

58
Patriotizam je miran i tih je poput pobožnosti i zahvalnosti, nacionalizam
je uzburkan, nemiran: u sebi nosi sanje budućnosti (Vermeersch).«

3. ZDRAVI NACIONANLIZAM
a) Zašto nije uvijek čist?
»U nacionalizmu kao i u individualizmu često susrećemo pretjera-
nosti koje kriju nešto istine (Le Fur).« Ovaj dio istine nazivamo »zdravim
nacionalizmom«. Ostalo je ekskluzivni, izrođeni nacionalizam. Da zdravi
nacionalizam pokriva mnogo zablude, razlog je i taj što protukršćanske
stranke svoj program nazivaju nacionalnim. Ljudi tih stranaka krste prista-
še drugih stranaka »nenacionalnima« i izdajicama naroda (Potocki). Dublji
razlog je materijalistički nazor o svijetu. »Čvrsto sam uvjeren da nacio-
nalizam ne će skrenuti s pravoga puta i ne će se izobličiti ako ga aktivno
ne prožme duboki i razboriti kršćanski osjećaj. Opasnost bi prijetila kada
bi nacionalizam povukao za sobom patriotizam i uveo ga u metrijalistički
pozitivizam (Bernoville).«

b) Teološko i filozofsko stajalište

Zdravi nacionalizam valja podrediti prirodnom i božanskom pravu,
načelima pravednosti i poretka (koja je Bog duboko zasadio u ljudsku na-
rav), socijalnom moralu prema učenju Katoličke Crkve. Protiv tako shva-
ćenoga nacionalizma katolička teologija ne bi imala ništa (de la Brière).
Zato je ova anketa jednodušno odbacila kao Silab (64. stavak) onaj nauk
po kojem kršenje zakletve ili koje drugo zlo djelo postaje tobože dobro ako
se izvede iz ljubavi prema domovini.
Zdravi nacionalizam nije ekskluzivan pa se podvrgava smjernicama
Sv. Stolice i ustanova koje mirnim načinom rješavaju sporove među naro-
dima. »Zdravi nacionalizam nema ništa što se ne bi slagalo s katolicizmom.
Najlegitimniji, najodlučniji zdravi nacionalizam ne će zanijekati autoritet
nadnacionalnih organizacija, od kojih je papinstvo najstarija, najdostojnija
i najvažnija (Pinon).« »Zdravi nacionalizam bi morao biti između dva ek-
strema: internacionalnoga boljševizma (koji briše sve nacionalne razlike) i
ludila egocentričnoga nacionalizma (Leslie).«

c) Praktične posljedice zdravoga nacionalizma

Zdravi nacionalizam je »u opreci s kozmopolitizmom stranaka krajnje
ljevice i s akcijom vojničke dezorganizacije koju je stvorio francuski frama-
sonski antiklerikalizam (de la Brière)«.

59
d) Uvjeti zdravoga nacionalizma
Zdravi nacionalizam zna svoje težnje dići u viši red (Van den Hout)
pa se ne izdiže iznad zakona morala, direktiva Sv. Stolice i koristi Crkve
(Le Fur).
Isto tako zdravi nacionalizam dopušta raznovrsnost uz jedinstvenost
ili jedinstvo u raznovrsnosti. Tako je Flamanac Van der Schelden pristaša
Belgije, a pobornik je federacije. Joos je vjeran Windthorstovoj tradiciji i
ipak traži federaciju za Njemačku. Fur isto za srednju i istočnu Europu,
dr. Ryan za male narode, Chevalier za Kataloniju i Irsku. »Britanska for-
mula federacije, koja se uostalom ne razlikuje mnogo od srednjovjekov-
ne formule, čini mi se boljom od pruske formule unifikacije. Pascal veli:
‘Mnoštvo koje se ne da svesti na jedinstvenost jest zbrka; jedinstvo, pak,
koje ne ovisi o mnoštvu, jest tiranija. Prema tome prava jedinstvenost jest
jedinstvo u raznolikosti« (Chevalier). Zato je vječna zadaća kršćanstva da
ljude vodi od nacionalnoga sebeljublja i hegemoničnoga egocentrizma k
zdravijem shvaćanju ljudskog i kršćanskoga univerzalizma, tj. prema kato-
licizmu. Obiteljski osjećaji bili su škola patriotizma. Isto tako patriotizam
u sadašnjem stanju ima pripravljati univerzalizam (katolicizam). Taj naime
može koristiti patriotizmu.

e) Konačna riječ o zdravomu nacionalizmu

»Nacionalizam se može izroditi i svoje pristaše izvrći zloporabama
(Chevalier).« »Između vremenitoga nacionalizma i duhovnoga internacio-
nalizma ne može doći do sukoba ako se daje caru što je carevo i Bogu što
je Božje i car ne želi postati papom ili papa carem (Chevalier).«
Stoga dobro zaključuje Benoville: »Ne radi se o tome da se nacionali-
zam udari anatemom, već da ga oslobodimo kulta sile i interesa pogubnoga
materijalističkog pozitivizma. Ukratko: da ga kristijaniziramo.«

4. NEZDRAVI NACIONALIZAM
a) U teoriji i praksi
Nitko ne žali što su se narodi podijelili u autonomne grupe. No, valja
žaliti što su narodi pri tome ili nakon toga zanemarili kršćanska načela
(Vaussard). Nacionalizam je, naime, onda loš kada hoće sebi podrediti
prirodni zakon i Crkvu. On je i onda loš kada se izrodi u nacionalnu strast
koja zna porasti do nekog »opsjednuća«, egzaltacije. To se najjače vidi u
zemljama gdje se nacionalisti u istoj državi pobijaju međusobno (Van den
Hout). »Materijalna zabluda nacionalizma leži u svjesnome nepriznavanju
svakoga poretka, prirodnog i božanskog, i u potpunoj deifikaciji ljudskih i
zemaljskih interesa koje mu drago vrste (de la Brière).«

60
 S katoličkoga stanovišta hereza je onaj nacionalizam koji hoće da je na-
rod iznad morala i sebe proglašava Bogom. »Ta je hereza još lukavija i opasni-
ja kada obasipa Crkvu hvalama i dobrohotnostima i hoće joj dati podređenu
ulogu službene vjere kakav je u rimskoj državi bio politeizam u koji nitko
nije vjerovao, a ipak mu se svatko morao pod silu pokoravati (Reynold).«
S političkog stajališta nezdravi nacionalizam je samo reakcija protiv
plebejskih ili ljevičarskih demagogija i on posvećuje buržoasku ili ljevičar-
sku demagogiju. Rat ga je uzdigao do ludila. No on ima podlogu u predrat-
nom militarizmu; vodi užasnu borbu protiv svih demokracija, izoštrava
instinkte nasilja i podjarmljivanja nižih slojeva pomoću internacionalnih
banaka; nastoji da vlast postane apsolutistička i vlasništvom1 maloga broja
(Sturzo).
»Podjarmljeni narodi tako lako postanu ugnjetavači kada im se za to
dade prilika. Suvremna Europa pokazuje nam dosta primjera (Le Fur).«
O nacionalizmu u Poljskoj piše Potocki: »Budući da se tzv. naciona-
listička stranka poistovjetila s domovinom, poistovjetila se i s katoliciz-
mom. U stanovitom trenutku većina svjetovnjaka i dio svećenstva dao
se uhvatiti u zamku. Katolicizam je za podjele bio najmoćnija narodna
obrana. Bio je to u tolikoj mjeri da se napokon spojio s rodoljubljem. Ri-
ječi poljski i katolički postale su sinonimi, osobito u staroj ruskoj Poljskoj,
pa se često vidjelo kako slobodni mislioci grade crkve i izraziti ateisti idu
pobožno svake nedjelje na misu. Ovim su se običajima naši nacionalisti
znali okoristiti. Izrabivši činjenicu što se katolicizam u javnome mijenju
poistovjetio s narodnom mišlju – a oni vele da su samo oni njezini pravi
zastupnici – brzo poistovjetiše svoju stranku i katolicizam pa im na koncu
ljudi i povjerovaše. Rečenica Katolik i Poljak je isto, pretvori se u Katolik
je nacionalist. Tako je katolicizam u neku ruku postao ovisan od nacionali-
sta i moćno sredstvo njihova gospodarenja. Katolicizam je od toga mnogo
pretrpio. Neki znakovi i naviještaju preokret u tom pogledu.
Don Sturzo također zgodno primjećuje: »Teoretski princip nezdra-
voga nacionalizma ima pogansku i nemoralnu podlogu jer drži narod te-
1 Ovdje mi na um padaju riječi Leona XIII. što ih je napisao prigodom jezičnoga pitanja u Češkoj:
»Glavni uzrok nesloge u Češkoj je razlika jezika poradi različitoga podrijetla. Sama priroda nas potiče
da ljubimo i branimo jezik, koji naslijedismo od svojih pređa. Uistinu, obrana materinjeg jezika, ako
se kreće u pravdenim granicama, ne zaslužuje ukora. Međutim, ne valja zaboraviti da ono što vrijedi
u privatnomu pravu, isto vrijedi i u ovomu slučaju: ne smijemo, naime, oštetiti opće dobro kada ho-
ćemo ostvariti vlastiti cilj. Svi koji su kršteni imaju istoga Gospoda i istu vjeru pa su u tolikoj mjeri
jedno tijelo i jedan duh, ukoliko su pozvani k istoj svrsi. Zaista ne pristoji se da oni koje spajaju tako
presvete spone i koji istom teže nebeskoj domovini, da se ti puste zavesti zemaljskim razlozima pa se
izazivaju, kako veli Apostol, i zaviđaju jedan drugome. Ovo duševno srodstvo što je od Krista, treba
često vjernicima isticati i velikim žarom hvaliti. Bez dvojbe je Kristovo bratstvo veće od bratstva po
krvi: u krvnomu bratstvu sadržano je samo tjelesno bratstvo, a Kristovo bratstvo dokazuje jedinstvo
srca i duše kao što je pisano: Mnoštvo vjernika imalo je samo jedno srce i jednu dušu« (S. Maxim inter
S. Aug. op.). 20. VIII. 1901.

61
meljem etike i vrhovnim ciljem ljudskoga društva. Podređuje pojedinca
željeznomu zakonu kolektivne tiranije. Po njemu je narod sam sebi svr-
hom: poništava jednakost podrijetla i zadnje svrhe ljudi i naroda, uskrisuje
silu i nasilje i proglašava ih socijalnim pravilima koja su iznad države (kult
starih pogana). To je nazadovanje koje nas mora zabrinuti. O društvu koje
se sve više udaljuje od tradicionalnih oblika vjerskoga uvjerenja i koje sve
više prijanja uz materijalizam, u tome društvu čovjek traži nesvjesno neku
naknadu za vjerski osjećaj, nove oblike kulta, novu vjeru. Neke pojave na-
cionalizam stiče u staromu kultu lokalnih i zaštitnih bogova kojim se kitilo
rimsko poganstvo. Domovinu više ne vole, nju obožavaju. Nacionalni ju-
naci pretvoreni su u svece i postavljaju ih na oltar domovine« (Vaussard).
I ovo nije prolazna pojava. M. Barrès je opisao svečanosti. Kad su
Francuzi iznova zauzeli Metz: »To bijaše crkvena svečanost, pobožni mir,
obožavanje Francuske.«

b) Narodne crkve – povratak poganstvu

Pretjerani kult naroda nužno dovodi do narodnih crkvi. To se lakše
zbiva gdje je civilizacija još na niskome stupnju i gdje katolički crkveni
život ne cvjeta. Evo što Potocki opaža u Poljskoj: »Nacionalistička ideolo-
gija stvara demagogiju kao uzor djelovanja, moral sužava u okvir politike,
religija joj je sredstvo gospodarenja, kršćanstvu oduzima božanska načela
i prilagođava ih ljudskome shvaćanju nejasnog deizma; napokon – i to va-
lja jednom otvoreno kazati – stvara nacionalnu crkvu s protupapinskom
podlogom.«

c) Među katolicima
U pariškom senatu je grof Louis de Blois 29. lipnja1923. rekao da je
on pun strahopoštovanja prema papi kada se radi o katoličkim dogmama,
ali mu poriče pravo intervencije u politici. Slično je u zastupničkoj kući X.
de Magellon požalio što francuski veleposlanik Jonnart nije bio u Rimu i
spriječio pismo Pija XI. kardinalu Gasparriju o zaposjednuću Ruhra.
Neki su se katolici i u tome zaboravili pa su se srdili kada je papa
isticao da je rat konačno ipak Božja kazna.
Uistinu, loši nacionalizmi izvrgavaju katolike i s njima i »Katoličku
Crkvu najvećim opasnostima« (Van der Hout).

62
 5. INTERNACIONALIZAM
a) Nezdravi internacionalizam
Pretjerani, ekskluzivni nacionalizam je u sebi nezdrav, nemoralan,
poguban za ljudsku zajednicu. Ali je i pretjerani internacionalizam barem
toliko opasan jer on hoće uništiti Crkvu i domovinu.
Takav loši internacionalizam hoće širiti i jedna grupa ljudi u Društvu
naroda pa stoga opaža Reynold da to Društvo već sada »hoće Ženevu
suprotstaviti Rimu, te zakapariti odgoj narodâ, oživotvoriti jedinstvo po
jednom kalupu. Ovo društvo smo brzo upoznali: to je naddržava, nadcrkva
o kojoj snuju framasoni, liberalni protestanti, Židovi, pacifisti, socijalisti,
ukratko: sve one sinkretističke struje koje su u 14 Wilsonovih točaka našle
svoj nejasni c r e d o . Istina, humanitarni internacionalizam gubi pristaše
među elitom, ali je za nj sada čitava vojska poluintelektualaca. On je pre-
sađen u mozak onih novih zemlja koje nemaju iskustva starih naroda. Ovu
bolest raširili su socijalizam i framasonerija. Internacionalistički idealizam
zamaman je kao svaka loša roba, svaki vašarski misticizam i kriva filozofija.
Intelektualni slabići to vole. S njime u džepu kakav srednjoškolski provin-
cijalni profesor, po koji američki pastor, političar iz Montevidea ili azijski
sveučilištarac si umišlja da posjeduje vanrednu mudrost i stupa na čelu
napretka. Nacionalizam je možda hereza budućnosti, ali je internacionali-
zam hereza sadašnjosti.

b) Katolički internacionalizam
»Iskustvo, neusporedivi ali i okrutni učitelj, približit će najdarovitije
narode katoličkomu internacionalizmu. Toga će dana nacionalisti odstupiti
u pozadinu i problijediti pred višim svijetlom« (Seilliere).
Don Sturzo veli: »Solidarnost među svim narodima Europe, solidar-
nost između Europe i Amerike, evo jedinoga sredstva za spasenje, ono
će prije ili poslije postati faktom (činjenicom) unatoč svim nacionalnim
oholostima.«
Začudo svi se odgovori u spomenutoj anketi slažu u tome da je »ideal
vladavine u jedinstvu srednjovjekovnoga kršćanstva pod moralnim vod-
stvom pape« i mi uzalud želimo stvoriti danas nešto slično. Tko bi mogao
nadomjestiti one velike europske ličnosti kakve bijahu Alcuin, sv. Bonifici-
je ili sv. Bernard? Kako li nam se jadnima čine uz njih naši današnji držav-
nici svjetskoga glasa i moći: Lloyd George ili Wilson!« (Vaussard). »Nije li
Sveto rimsko carstvo kraj svih svojih nedostataka i pogrješaka realiziralo
u srednjemu vijeku moralnu konfederaciju kršćanskih naroda, jedinu do
koje se moglo doći za feudalnoga sustava i lokaliziranoga gospodarstva?«
(Sturzo).

63
 »Zaraćeni narodi i neutralci, vlasti, svi se slažu u tome da se ratovi
vode radi interesa današnjega života i to često radi takvih koji su vrlo ma-
terijalni« (Vaussard).
»Samo katoličko središte – Rim – čuva, i kad propadnu ekonomski i
ideološki sustavi, svoje jedinstvo i svoju moralnu snagu pa će jedino ono
još jednom spasiti Europu od barbarstva i ruševina« (Sturzo).
»Rim već ima riječi koje će progovoriti. Što se nas tiče, u ovoj općoj
zbrci duhova, u ovoj intelektualnoj i moralnoj anarhiji, usred ovih protiv-
nih vjetrova koji na sve strane tjeraju prašinu, mi se obraćamo Rimu. Od
njega očekujemo, ne toliko da grmi negativne osude, već da nam dade
pozitvne smjernice. U susretu sa svim idejama, sa svim smjerovima koji
se nameću našoj epohi, mi, katolički intelektualci i ljudi akcije, ne znamo
uvijek koja mora biti naša smjernica, dokle možemo ići bilo u otporu, bilo
u pomirljivosti... Što katolici, što cijeli svijet iščekuje od Rima, nisu to
djelomični odgovori, nego sinteza. Nestrpljivo očekujemo početak budu-
ćeg ekumenskog sabora jer osjećamo da će biti odlučan za povijest svijeta.
Neka Duh Sveti ostvari Ut unum sint« (Reynold).
Što nam preporučuju katolički književnici kao lijek sadašnjim nevo-
ljama? »Jedan je jedini lijek: povratak k Evanđelju kako ga tumači Rim.
To je ono Evanđelje koje se prema Papiniju još nije ni počelo provoditi u
život« (Vaussard).

6. ZAKLJUČAK
Nezdravi nacionalizam kao i loš internacionalizam plod je materijali-
stičke kulture. Te pojave osudiše svi sudionici ankete. »Nacionalizam« je
postao nesimpatična riječ zbog tolikih natruha pa stoga mnogi vole upotri-
jebiti riječ »patriotizam«. Ako iskreno želimo predusresti loše posljedice
krivoga nacionalizma (npr. podjarmljenje vjerske slobode, novo pogan-
stvo, narodne borbe, osnivanje vjerskih narodnih sekti i crkvi), onda treba
javni i privatni život opet kristijanizirati i u narodu probuditi žarku ljubav
prema Sv. Stolici. Najprije svećenici moraju biti što bolje prožeti tim du-
hom i odanošću. Tu mnogo pomaže organizacija Pro Ecclesia et Pontifice2.
»Duh koji prožima tu organizaciju zbližit će najprije i svećenike raznih
narodnosti međusobno i dat će im pravo katoličko osjećanje (sentire cum
Ecclesia). Članovi ove organizacije obvezuju se da će papine zapovijedi i
ž e l j e s oduševljenjem slijediti i za njih oduševiti druge. Svim katolicima
treba danas više no ikada da upiru oči u Rim i ljube papu kao djeca svoga
2U Zagrebu je sjedište: vlč. K. Pečnjak, Kaptol 29, Foedus internationalis »Pro Ecclesia et Pontifice«.
Ovo društvo je potvrdio Pio X. (Acta Apost. Sedis 16. V. 1913.). Benedikt XV. ga je preporučio (Cfr.
Acta S. S. 27. II. 1915. str. 89., te 1. IX. 1917. str. 428; 4. VII. 1919. str. 275).

64
oca; treba se po svećenstvu povezati narod sve užim sponama ljubavi i
privrženosti prema Crkvi i papi. Pravi katolici ne pokazuju svoju ljubav
neprestanim kritiziranjem, nego neograničenom privrženošću i potpunim
posluhom.3 Zgodno je kazao Pio X.: »Kada nekoga ljubimo, nastojimo se
u svemu prilagoditi njegovim mislima, vršiti njegovo htijenje, zanimamo
se za njegove želje. Kako je nekoć rekao naš Gospodin Isus o sebi: ‘Ako
me tko ljubi, čuvat će moju riječ’ (Iv 14,23); isto tako, ako želimo poka-
zati svoju ljubav prema papi, potrebno je slušati ga.«4 »Papa je namjesnik
Isusa Krista, nasljednik Petrov, posrednik je između Boga i čovjeka; on je
ispod Boga, ali iznad čovjeka, manji od Boga, ali veći od čovjeka; on svima
sudi, ali njemu nitko ne sudi.«5 Da, kriza nacionalizma proći će tek onda
kada kršćanstvo opet osvoji život pojedinca i naroda i kada u životu naroda
papa opet zadobije ono mjesto koje mu pripada kao »gospodaru cijeloga
Božjeg vlasništva« (et principem omnis possesionis suae), tj. čitavoga ljud-
skog roda. Narodi će se moći umiriti samo onda ako se okupe oko Božje
ustanove »Petrove stolice, toga sidra nade i luke spasa«.6

3 O članovima društva »Pro Ecclesia et Pontifice« veli Pio X.: »Najmilije mi je ono što članovi odlučiše

da će bilo koje naloge i opomene što ih dade Rimski Papa i rado izvesti i to drugima preporučiti« (28.
IV. 1913.).
4 »ut clarus universus et per clerum populus christianus arctioribus in dies amoris adhaesionisque vin-

culis cum Ecclesia et Romano Pontifice devinciatur« (Benedikt XV. 20. VI. 1919. Cfr. De Regimine
Foed. internat. Pro Eccl. et Pnotifice, Taurini, Typ. Sales., str. 14).
5 Cfr. De Regimine. str. 79
6 Ovdje su spomenute neke ličnosti pa će biti dobro ako ih pobliže upoznamo.

Y v e s d e l a B r i è r e , S J , profesor je na Katoličkom sveučilištu u Parizu i urednik časopisa

Etudes. Njegovo je djelo Les luttes présentes de l‘Eglise vrlo rašireno.
G . v a n d e H o u t je glavni urednik brusselske revije Revue cath. des Idées et des Faits.
J . C h e v a l i e r je profesor na Sveučilištu u Grenobleu.
L o u s L e F u r je profesor na Pravnom fakultetu u Rennesu.
J o h n R y a n je profesor moralne teologije na Sveučilištu u Washingtonu, surađuje u mnogim
katoličkim američkim i irskim časopisima. Na glas je došao disertacijom Le salaire vital (Plaća nužna
za život), a njegovo ime prodrlo je u široke mase nakon bučne polemike s jednim socijalističkim
vođom o pitanju Socialism. promise or menace? Njegovo je djelo Distributive justice klasično. U 1919.
g. je većinom on nadahnuo djelo o »rekonstrukciji« koje su iznijeli američki biskupi.
D o n L u i g i S t u r z o je poznati osnivač Pučke stranke u Italiji.
G r o f F r a n j o P o t o c k i je jedan od najdubljih katoličkih publicista u Poljskoj.
E r n e s t S e i l l è r e član je Instituta.
S h a n e L e s l i e je urednik Dublin Review. Njegova biografija kard. Manninga je izvrsno djelo.
Pjesnik i novinar, poznat je u Irskoj, Engleskoj i Americi.
G o n z a g u e R e y n o l d je poznati švicarski književnik i dekan Bernskoga sveučilišta. Švicarska
vlada imenovala ga je suradnikom u komisiji Intelektualne suradnje u Društvu narodâ.

65
 ZABRANA ČITANJA NEKIH NOVINA
KATOLIČKI LIST, Zagreb, br. 42, 1924., str. 519

Kanon 1399. – glasi:

»Istim su izravno zabranjene: Knjige koje nastoje napadati vjeru i ću-
doređe, knjige koje napadaju ili se rugaju jednoj katoličkoj dogmi, koje
zaštićuju zabludu što ju je osudila Apostolska Stolica, koje ne pokazuju
poštovanje prema službi Božjoj, koje nastoje uništiti crkvenu disciplinu i
koje nastoje posuti pogrdama crkvenu hijerarhiju ili svećenički te redov-
nički stalež.«
Ove se odredbe protežu i na novine, časopise i druge spise prema
kanonu 1384, § 2 koji glasi:
»Jedino ako se drukčije odredi, sve što se određuje u ovomu poglav-
lju o knjigama, neka se primijeni na d n e v n i t i s a k , časopise i druge
razne spise.«
Budimo iskreni: kada bi se kod nas svećenstvo i vjernici držali crkvene
discipline, već davno bismo imali katolički dnevnik i ne bi se dogodilo da no-
vinstvo, koje svećenstvo i vjernici svojim novcem uzdržavaju, da ono na tako
perfidan način, kao što se to sada događa, napada na naše crkvene učitelje.
Na katolicima je u prvome redu krivnja da se je takvo što moglo dogo-
diti. Potrebno je da svi skupa izrečemo svoj mea culpa i spoznamo apsurdni
položaj u kojemu se nalazimo. Sve su hrvatske novine (osim glasila Pučke
stranke) odreda napale na naše biskupe. Zato je svaki svećenik po savjesti
dužan od sebe odstraniti takav tisak i odstraniti je od drugih vjernika. Na-
meće mu se stoga druga moralna dužnost: da svojski po uputi biskupa pora-
di za što skorije ostvarenje novoga zamišljenog katoličkog dnevnika. Već je
prigustilo: vodi se borba za opstanak sv. Crkve u hrvatskomu narodu.

66
 BISKUP ZABRANJUJE ČITANJE LOŠIH NOVINA
KATOLIČKI LIST, Zagreb, 16. listopada 1924., br. 42, str. 519–520

Strassburški biskup, pozivajući se na kanon 1399 (3, 6, 9) i 1384 (2)

(vidi gornji članak!1), izdao je sljedeću okružnicu:
»Prema ovoj strogoj mjeri koju Crkva mora poduzeti, ne želi li i z -
d a t i spas duša i interes Božji, ne želi li sama sebe unesrećiti, ni jedna
osoba ne može u dobroj vjeri poreći sljedeće zaključke:
Crkva zabranjuje katoliku čitanje novina, ilustriranih listova i izdanja
koja su pornografska ili nemoralna bilo po člancima, bilo po slikama, bilo
po podliscima.
Crkva zabranjuje katoliku čitanje komunističkih i socijalističkih no-
vina jer je ovima namjera napadati kršćansko ćudoređe i propagirati zablu-
de što ih je osudila Apostolska Stolica, jer se većina ne zadovoljava iznijeti
samo ekonomska načela, već ovom ili onom prilikom napada C r k v u u
svojim dogmama, svojemu bogoslužju i svojoj hijerarhiji.
Crkva zabranjuje katoliku čitanje novina koje se same nazivaju anti-
klerikalnima jer im je namjera voditi borbu protiv katoličke vjere i nastoje
ju uništiti i traže da se ona podvrgne izazovnim i progonskim zakonima.
Može li se reći kako pod osudu malo prije spomenutoga crkvenog
zakona spadaju novine koje ne spadaju ni pod jednu od triju opisanih ka-
tegorija i koje se štoviše nazivaju n e u t r a l n i m a , a ipak rade na tome
da se u Elzasu uvede laičko zakonodavstvo?
Jer su tako nazvani zakoni, odredbe i druge mjere masonskoga po-
drijetla;
jer ih nadahnjuju načela protivna katoličkoj nauci;
jer je više njih Sveta Stolica izričito i svečano osudila;
jer nastoje oslabiti i po mogućnosti uništiti Crkvu;
jer u stvari, tamo gdje se primjenjuju, škode vjeri, ćudoređu i vjer-
skomu životu vjernika,
prisiljeni smo zaključiti da ove novine nastoje napadati vjeru i radi
toga s p a d a j u p o d o p ć e n i t u o s u d u n a k o j u s m o
podsjetili.

1 Zabrana čitanja nekih novina. KATOLIČKI LIST, Zagreb, br. 42, 1924., str. 519

67
 Da poslušaju jednu izričitu naredbu svete Crkve (kanon 1465, § 2.),
pastiri koji se bave dušobrižništvom u zgodno vrijeme će upozoriti vjer-
nike na opasnost i zlo koje prouzrokuje čitanje zabranjenih novina. Mi
zahvaljujemo i čestitamo našim premilim svećenicima za sva nastojanja
koja poduzimaju u privatnim razgovorima i skupštinama, kod vjeronauka,
u propovjedaonici, na sudištu ispovjedaonice da r a s p r š e i l u z i j e i
poduče vjernike o veličini opasnosti, važnosti zakona i dužnosti da ga se
drže. Mi ih pozivamo da udvostruče svoju revnost i žar i djeluju s jedna-
kom energijom i spretnošću. U s v a k o j ž u p i g d j e s e m o r a
poslušati pravilo Crkve dužnost je gospode žu-
pnika i štoviše njihovo pravo da javno imenuju
i na samoj kršćanskoj propovjedaonici, prema
gore navedenome općem zakonu, što katolici ne
s m i j u č i t a t i . Razumije se: to označavanje imenom mora biti jed-
nostavno primjenjivanje općega pravila Crkve što smo ga gore označili i
to pod uvjetom da se protiv osoba ne upotrijebi ni jedna riječ što vrijeđa
pravednost i ljubav; izjavljujemo da u tom slučaju smatramo ove izjave kao
svoje vlastite i za njih odgovaramo.
Nemoguće nam je sastaviti popis svih novina i časopisa na francu-
skome i njemačkome jeziku raširenih u biskupiji i koje padaju pod osudu
Crkve. Ako gospoda župnici jednoga dekanata drže kako je potrebno, radi
točnije upute vjernika povjerenih njihovoj brizi, da mi osobno izrečemo
poimeničnu i javnu osudu listova protivnih vjeri, oni to s pouzdanjem od
nas mogu zatražiti. Mi ćemo ispitati njihovu molbenicu i sa svom pažnjom
koju zaslužuje i s pomoću Božjom učinit ćemo našu dužnost.
Od danas,
jer novine Dernières Nouvelles (Posljednje novosti) vode brobu za
laičke zakone i njihovu primjenu u Elzasu;
jer dobar broj katolika drži da se mogu na njih pretplatiti i čitati ih;
jer te novine nisu proširene samo u jednome dijelu, već u cijeloj bi-
skupiji, poslušati nam je našu savjest i izvršiti našu dužnost pastira duša i
čuvara Crkve, služeći se pravima koje nam je dao sam Bog,
i jer smo se kroz više tjedana molili, razmišljali ili posavjetovali, drži-
mo da moramo poručiti cijeloj biskupiji da ove novine spadaju među one
koje se trse napadati vjeru i koje poradi toga osuđuje općenit zakon Crkve.
Tako dugo dok potraje ovo njihovo držanje k a t o l i c i i h n e m o g u
č i t a t i , a da ne priznaju, barem implicite, zablude što ih je osudila Cr-
kva, a da ne surađuju pri oslabljivanju i postupnom uništavanju katoličke
vjere i da ne budu bolnom sablazni svojoj vlastitoj braći i možda svojemu
vlastitom ognjištu.

68
 Ovo upozorenje mora se čitati u svim župnim crkvama i kapelama
biskupije, kod propovijedi glavne mise, u nedjelju 14. rujna. Ovo će se
obnoviti prema tome kako će to prilike vremena od nas zatražiti, svake
godine u uskrsno vrijeme u našoj poslanici za sveto korizmeno vrijeme.
Dano u Strassbourgu, 8. rujna 1924.,
na blagdan Rođenja Bl. Djevice Marije.
+ Charles-Joseph-Eugène,
biskup Strassbourga

Kada bi se kod nas primjenila ova naredba, koje novine ne bi uskliknule

s Tomom Čelanskim: Ingemisco tamquam reus, culpa rubet vultus meus.2
A ipak: ako želimo da u našim biskupijama procvate katolički život,
u njima će se morati provoditi crkveni zakoni. To je danas nemoguće sve
dok mi katolici nemamo naš dnevnik. Zaključak nam se sam imperativ-
no nameće i to kao stvar savjesti svakoga pojedinca i svih nas kao jedne
zajednice – radimo i molimo se za što s k o r i j e ostvarenje katoličkoga
dnevnika.

2 Prijevod: »Uzdišem ko krivac hudi, grijeh mi stidom lice rudi.« Ovo je stih iz poznatog crkvenog
himna Dies irae, dies illa koji opisuje Posljednji sud, a smatra se da ga je spjevao Toma Čelanski
(1200.–1265.). U predkoncilskoj liturgiji molio se, odnosno pjevao u rekvijemima – misama za pokoj-
ne. Danas, u reformiranoj liturgiji nakon Drugoga vatikanskog sabora, moli se u Časoslovu (brevijaru)
na kraju crkvene liturgijske godine u 34. tjednu kroz godinu.

69
 ŽENA I POLITIKA
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 2, 1925. god., str. 22–24

Donosimo sud Georgesa Goyaua, prvaka francuskih povjesničara i

člana Francuske akademije, o stajalištu koje žena ima zauzeti prema poli-
tici. Taj njegov sud vadimo iz knjige Catholicisme et Politique (Revue des
Jeunes) što ju je nedavno napisao. Vrlo opsežan prikaz toga djela izišao je u
nekoliko brojeva Katoličkog lista (17. IV., 24. IV., 1. V. 1924.). Navodimo
ovo naziranje odličnoga katoličkog svjetovnjaka u prvomu redu radi infor-
macije. Iz toga ne slijedi da g. Goyau iznosi o tome predmetu k o n a č n o
stajalište i da se sve što zastupaju katolici drugih zemalja može u svim
potankostima prenijeti i na naše prilike.
G. Goyau je pristaša struje takozvanoga socijalnog katolicizma. Obi-
lježje je te struje francuskih katolika što traži političko zastupstvo za obi-
telj, stalež, udruženje:
»Potreba je«, kaže on, »zastupati obitelj; potreba je zastupati velike
socijalne interese, poglavito struke (radništvo, seljaštvo, činovništvo i dr.);
evo, to su dvije temeljne ideje socijalnih katolika« (str. 219).
Suvremeno je iskustvo pokazalo da je žena povoljno djelovala u ze-
mljama gdje je imala utjecaj na zakonodavstvo, i to poglavito na zakone o
zdravstvu, o uvjetima rada, o uređenju plaćâ (str. 220), o zaštiti djece i o
pobijanju alkoholizma (str. 218.)1. Tako je na primjer u Tasmaniji te No-
vom Zelandu najmanji pomor djece jer žene imaju pravo glasa (str. 230).
U Utahu su žene izglasale zakon koji brani svakome djetetu da iznad
9 sati navečer bude na ulici (str. 231). Može se ustanoviti, nastavlja g.
Goyau, da je »mržnja na opojna pića najznačajnije obilježje žene koja gla-
suje. U Novome Zelandu i Finskoj prve manifestacije ženskoga prava glasa
bile su usmjerene protiv alkohola i alkohol je bio pobijeđen. U drugim
zemljama žene koje su izabrale druge žene snuju zakonodavne osnove pro-
tiv pušionica opijuma ili protiv kuća za hazardne igre. Žensko pravo glasa
napada lijepim valom juriša sve što ugrožava domaće ognjište; sve što po-
nižava dostojanstvo obiteljskoga poglavara« (str. 232).

1 Vidi o tome knjigu Mime Zimmern: Le suffrage des femmes dans tous les pays (Paris, Rivière, 1911.,

str. 227).

70
 Georges Goyau misli da će Francuskinja zastupati interese obitelji
ako joj se podijeli pravo glasa. Ova je činjenica tim važnija za obitelji čiji je
poglavar umro; u zemljama gdje nakon rata ima mnogo takvih slučajveva,
prema sadašnjemu zakonodavstvu ostaje ova najbitnija stanica državnoga
života – obitelj – bez ikakvoga utjecaja na zakonodavstvo.
»Pravo glasa majke u nekoj mjeri popravlja društvene posljedice ove
tuge (za očevom smrću)...«
»Može se reći da žensko pravo glasa jamči jedan zametak obiteljskih
interesa unutar političkih skupština« (str. 220).
Današnji su protivnici ženskoga prava glasa još uvijek pod utjecajem
nekršćanskih ideja Francuske revolucije koja je radniku oduzela pravo
strukovnoga udruživanja, a ženi mogućnost vršenja barem nekog utjecaja
na društveni (politički) život. Katolički srednji vijek bio je u tome vidu
daleko napredniji. Radnik je imao pravo slobodno se udruživati, a i žena je
mogla utjecati na javne poslove:
»Daleki je srednji vijek novim državnim sistemima u nasljedstvo dao
dva zametka slobode: prvo, slobodu radnicima da se udružuju i drugo, mo-
gućnost da žene igraju neku (političku) ulogu u društvenomu životu. Ovu
je prvu slobodu na prijedlog Le Chapeliera uništila (francuska) Konstitu-
anta (god. 1789.–1795); drugu nisu razumjele revolucionarne skupštine,
poglavito Konvencija (1792.–1795.) koja je štoviše ženama zabranila vršiti
i posredni politički utjecaj« (str. 216).
Srednji vijek počeo je rješavati problem ženskoga prava glasa. Zadaća
suvremenih katolika je proći putem koji nam je on zacrtao:
»Ali taj isti srednji vijek bijaše razdoblje kada se bila udomila ideja o
ulozi žene u (političkom) društvu: i to ne samo (teoretski) u duhovnima
već i u narodnim običajima... (str. 213.) Zakon i običaj u Beaumont-en-
Argonne od 1182. godine davao je udovicama i djevojkama koje su vodile
kućanstvo te za odsustva muževa i udatim ženama pravo da u mjesnom
vijeću ili u župi sudjeluju kod vijećanja... Papa Inocent IV. u trinaestome
stoljeću formalno je dao ženama izborna prava...«2
»Zna se da su žene pod Filipom Lijepim (1285.–1316.) birale za-
stupnike u Glavno staleško vijeće; u limoškom (Limoges) pokrajinskom
staleškom zastupstvu velikašica je vršila utjecaj.«
»Iz svega toga zapamtimo: a) Srednji vijek je razdoblje kada je kršćan-
sko ćudoređe potpuno vladalo državnim uredbama. I to doba nije sma-
tralo da se utjecaj žene na javni život protivi kršćanskome duhu koji ženi
nameće dužnosti supruge i majke. Osim toga, srednji vijek nije povezivao
ostvarenje te javne uloge s teorijama koje bi razvratno djelovale na privat-
2 Vidi o tome Villot: Histoire des institutions politiques et administratives de la France. II. str. (Paris,
1898.).

71
no ćudoređe; b) Srednji vijek, promotrimo li ga iz bliza, u ime političkoga
zastupstva interesa, u ime društvenih stanica ili tijela, podijelio je ženi
mjesto u javnomu životu...« (str. 214–215).
»Vidimo danas gdje u anglosaskim zemljama najviši dostojanstvenici
rimske Crkve promiču politički feminizam. ’Držim‚, govoraše u Londonu
kardinal Vaughan, ’da bi bilo pravedno i dobrotvorno kada bi se i na žene
proširila politička prava i vjerojatno je da bi to prije podiglo narodno za-
konodavstvo negoli ga pokvarilo.‘ A kardinal Moran govoraše u Australiji:
’Što je smisao ženskoga izbornog prava? Budući da je žena majka, zakon-
davstvo njezine domovine mora ju osobito zanimati jer dobrobit njezine
djece ovisi od toga zakonodavstva. Žena koja drži da se ponaša na ne-žen-
ski način kada vrši pravo glasa – budalasto je stvorenje‘» (str. 228).
Dodajmo ovim izvodima g. Georgesa Goyaua još vijest koja je ovih
dana kolala svjetskim novinama. Evo što kaže dopisnik Journal des Débat-
sa (Ed. hébdomadaire od 26. XII. 1924., str. 1115) o političkom položaju
u Belgiji:
»Drugo je pitanje, koje bi moglo srušiti vladu (u Belgiji): to je žensko
pravo glasa za pokrajinske izbore. Katolici se odlučno zalažu za ovu reformu.
Liberalci je ne će ni pod kojim uvjetom... U samoj katoličkoj grupi nalaze
se ljudi koji traže da se smjesta uzme u pretres prijedlog o ženskome pravu
glasa. G. je Carton de Wiart, jedan od najodličnijih katoličkih svjetovnjaka,
među ovim nestrpljivima i on je malo prije predložio da se ovaj problem
odmah nakon siječanjskog saziva skupštine stavi na dnevni red.«

72
 KATOLICI I NOVI PLESOVI
Izrađeno prema francuskom
Sarajevo 1926.
Izdanje Kaptola vrhbosanskog
Tiskara »Bosanske pošte« u Sarajevu
----------------------------------------
Imprimatur, br. 351. - Sarajevo, 15. veljače 1926.
+Ivan Ev. Šarić, nadbiskup
-------------------------------------------------

SADRŽAJ

Općenita načela o plesu

Ples i ćudoređe
Moderni plesovi
Borimo se protiv zlih modernih plesova

-----------------------------------------------
Donosimo glavne misli jednoga od najpoznatijih francuskih morali-
sta. Stvar je ta pisana za Francuze i mislimo da bi se većina tih izvoda
mogla primijeniti i na naše prilike. Isti je pisac napisao i djela: Les Modes
actuelles (Suvremene mode) i Les Divertissements permis et les Diverti-
ssements défendus (Dopuštene zabave i Zabranjene zabave).
-------------------------------------------

I. OPĆENITA NAČELA O PLESU

Što je ples?
Ples je umjetnost koja hoće izraziti ljepotu na svoj način i sredstvima
kojima raspolaže.
Ples je izražavanje ljudskih osjećaja i strasti pomoću odmjerenih kretnji.
Ples je isticanje tjelesne ljepote pomoću ritmiziranih stavova i kretnji.
Ples je upriličenje skupnih kretnji pomoću slikovitih (dekorativnih) i
usklađenih (harmoničnih) figura.

73
 Ples ima, kao i pjevanje, zahvaliti svoj postanak ljudskoj naravi koju je
stvorio Bog. Prema tome, ples sam po sebi ne može biti loš.
Kada obični način govora nije dovoljan da izrazi stanovita duševna
raspoloženja, kada je pjesništvo, ovaj cvijet govora, nemoćno, čovjek traži
jedan drugi slikovitiji, obojeniji, življi način da izrazi što osjeća: on pjeva.
No kada unutarnja čuvstva postignu visok stupanj napetosti, to je glazba,
ako ostane sama, nemoćna izraziti ih. Nesvjesne se kretnje tijela njoj pri-
družuju i prate je. Čovjek ne ostaje više prikovan na svoje mjesto, on hoda,
skače, ide, dolazi, maše rukama, zaustavlja se, ponovno odlazi, okreće se
i ponovno se vrti. Cijelo tijelo surađuje kod izražavanja osjećaja koji na-
punja dušu i postavlja je u stanje posebne uzbuđenosti.
Budući da ples leži u samoj naravi čovjeka, vidimo da neuljuđeni,
primitivni, kao i uglađeni, civilizirani narodi plešu.
Ovu pojavu nalazimo kod mladih naroda. Može se, štoviše, reći da
je kod primitivnih naroda, kao i kod djece, ples bio prva od umjetnosti.
Vidimo ga također kod uglađenih naroda. Civilizacija je samo po nekim
pravilima uredila ovaj naravni poriv; ona ga nije uništila, nego ga je stegom
usavršila i prilagodila pravilima dobra ukusa. Neosjetno je time ples po-
stao skupinom raznoličnih, pravilom određenih koraka, kretnji, držanja,
stavova, kao što su melodija i harmonija sastavak zvukova koji su uzeti iz
raznih visina glazbene ljestvice. Zastoji i prekidi kretnja kod plesa jesu ono
isto što su šutnje, jecaji, odmori kod glazbe.

Odgojno značenje plesa u Grčkoj

Platon je, kao i svi Grci njegova vremena, volio oblik i ljubio plastič-
nu ljepotu. On je držao da u lijepu tijelu mora biti i lijepa duša i zato je
naučavao ovo: kada usavršavamo kretnje tijela, istodobno usavršavamo i
svojstva duše. Htio je da se u njegovu R e p u b l i k u ne uvede ples samo
poradi zabave, već on ima služiti kao sredstvo da se u b l a ž e o b i č a j i .
Razlog je tomu što će ples učiniti kretnje tijela elegantnima i ove će dati
duhu o d l u č n o s t i g i b l j i v o s t , a djelima u g l a đ e n o s t (Pla-
ton, Zakoni, VII.).

Židovi – narod Božji – plesali su

1. V j e r s k i p l e s o v i . Plesovi su kod Židova bili ponajprije vjer-
ski čini. Razni nam stavci u psalmima pokazuju da je ples bio u mnogim
prilikama sastavnim dijelom bogoslužnih obreda u Jeruzalemskom hramu.
2. I z r a ž a v a n j e r a d o s t i i z a h v a l n o s t i . (Plešu same
žene ili sami muški.) Plesovi su također bili način kojim se je izražavala ra-

74
dost ili iskazivala zahvalnost prema Jahvi. Nakon prijelaza preko Crvenoga
mora Mojsije sastavi pjesmu u čast Jahvi i zapjeva je sa sinovima Izraelovim.
Međutim je proročica Marija, sestra Mojsija i Arona, uzela razna glazbala i
počela p l e s a t i i ponavljati istu pjesmu (Izl 15,20). Kasnije kada je Jif-
tah pobijedio Amonce, njegova kći mu pođe u susret s mnogim djevojkama
i ženama koje su sve p l e s a l e (Suci 11,34). Kada je David pobijedio i
ubio diva Golijata, onda su Izraelke plesale u znak radosti (1 Sam 18,6–7).12
Kada je David postao kraljem, nije ga bilo ni strah ni sram pred cijelim na-
rodom skinuti sa sebe kraljevske znakove i u znak radosti proplesati pred
svetim kovčegom, što ga svečano dade prenijeti iz kuće Obed-Edomove (2
Sam 6,5.14). Njegova ga je žena Mikala, Šaulova kći, gledala kroz prozor
kako pleše i zato ga prezre u svom srcu. I čim se on vratio u palaču, ona mu
to spočitnu govoreći da se je obeščastio pred služavkama i slugama plešući
kao jedan običan čovjek. David joj odgovori: »Pred Jahvom ja igram! Tako mi
živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma
da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ću
igrati! I još ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima, ali pred
sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ću biti u časti« (2 Sam 6,21–22).
– Još na mnogim mjestima Sv. pismo govori kako su djevojke i žene
Izraelove plesale da se z a b a v e. I Biblija ih ne osuđuje.
3. N e ć u d o r e d n i p l e s o v i . Jednom samo Stari zavjet strogo
govori o plesu, i to u Sirahu. »Ne druži se s pjevačicom, da te ne smete
umijećem svojim.« Redak koji stoji prije toga pokazuje da se radi o ženi
s tisuću voljica, tj. o ženi koja je hirovita, prevrtljiva, lakoumna i preljub-
nica, i ovakvoj da ne bi pao u zamke (Sir 9,3–4).23 Evanđelje nam govori
jednom o plesu: pokazuje nam tragični svršetak plesa što ga je pred Hero-
dom i njegovim gostima izvodila razbludna Saloma, kći Herodijadina. »Što
hoćeš da ti dadem?« reče kralj plesačici koji je bio sav izvan sebe. – »Glavu
Ivana Krstitelja« (Mk 6,22–24).

II. PLES I ĆUDOREĐE

Kada je ples loš - općenito načelo

Svaka umjetnost hoće izraziti ljepotu; stoga ona nije sama po sebi ka-
kvo zlo. O n a p o s t a j e t e k o n d a l o š a k a d a j e s t a v i m o
u službu moralnome zlu.

1 Isto tako ples ženâ označava radost u 1 Sam 29,5.

2 Treba dodati da su Živodi p l e s a l i oko zlatnoga teleta i da je Mojsije stoga dao pogubiti tri tisuće
Židova.

75
 Jer je ples umjetnost, nije on sam po sebi zla stvar. Ne možemo ga
osuditi, kao ni slikarstvo, pjesništvo, glazbu. P l e s p o s t a j e u t o -
liko loš ukoliko se stavlja u službu neurednim
strastima.

Ples i crkveni Oci

Crkveni oci, i to poglavito sv. Ambrozije, sv. Jeronim, sv. Ivan Krizo-
stom, sv. Augustin, odlučno ustaju protiv plesova svojega vremena. Sv. Pe-
tar Krizolog ne ustručava se u jednoj propovijedi plesačice nazvati kugom.
Treba li zaključiti iz toga što sveti oci odvraćaju vjernike od plesa da su
oni osudili ples sam po sebi? Oni su osudili one plesove kakvi su bili često
uobičajeni u njihovo doba. To su bili opasni, bestidni, razbludni plesovi koje
je poganstvo u 4. i 5. stoljeću ostavilo usred kršćanskoga društva kao kvasac
pokvarenosti. Sami su pogani govorili, poglavito Amijan Marcelin, da su ti
plesovi bili užasno sramotni. – N o v i o b r a ć e n i c i , d a p o k a ž u
kako nemaju više ništa zajedničko s poganstvom
i n j e g o v i m o b i č a j i m a , p r e s t a l i s u p l e s a t i .3

Ples i katolički moralisti

Kada je ples dobar, a kada je loš. – Ples sam po sebi, veli najveći bogo-
slov s v . To m a A k v i n s k i , nije loš i treba ga prosuđivati već prema
tomu d a l i j e u p r a v l j e n o v o m e i l i o n o m e c i l j u i l i
ga prate ove ili one okolnosti; i prema tome on
m o ž e p o s t a t i k r e p o s n i m i l i z l i m č i n o m (In Isaiam,
p. III.). Plesovi sami po sebi nisu loši, veli prvak svih moralista s v . A l -
f o n z o d e L i g u o r i , jer sami po sebi nemaju za cilj pribaviti sjetilno
zadovoljenje, već r a d o s t . Međutim, postaju zli ako se njima služimo u
l o š o j n a k a n i da se podraže ili v l a s t i t e s t r a s t i i l i s t r a -
s t i k o d d r u g o g a ili ako ima koja druga z l a o k o l n o s t .
Kada ih sveti oci osuđuju, oni tada govore o nećudorednim plesovima
ili o zlouporabama plesa. Da plesovi budu dopušteni, moraju biti pristojni
i dolični i da se pleše samo s p o š t e n i m l j u d i m a (Theol. Mor. lib.
4, tract. 4, n. 482.). S a l m a n t i c e n s i ovako odgovaraju na pitanje
je li grijeh gledanje ili plesanje javnih plesova između muških i ženskih:
Plesanje nije samo po sebi nedopušten čin i prema tome nije zabranjeno
gledati ples. Uzrok je u tome što čin plesanja nije po svojoj naravi ra-
zbludan, već je r a d o s n a z a b a v a . Ne treba ga prema tome osuditi
(Curs. theol. mor., tr. XXI, De primo praec. dec., c. 8.). P. Gury tvrdi da
3 A mi, ne živimo li i mi u novom poganstvu? (Op. prev.)

76
plesovi između osoba različitoga spola nisu sami po sebi nedopušteni, ako
se obavljaju na pristojan način, tj. bez č i n a , g e s t a , k r e t n j i i
d o t i c a j a što se protive čistoći… (Theol. mor. Tract. de Virt. c. 3, a. 2
§ 3, s. 2. d.). Ples je prema tome dopuštena zabava.

Sveti Franjo Saleški veli da plesovi i igranke

dovode u grješne prilike
»Plesovi i igranke jesu stvari po svojoj naravi indiferentne, ali njihova
uporaba, kakva je danas u običaju, toliko smjera na zlo u svim svojim okol-
nostima da d u š u d o v o d i u v e l i k e o p a s n o s t i . Govorim ti o
plesovima, o Filotejo, kao što liječnici govore o gljivama; ni najbolje ne vri-
jede ništa, vele oni; a ja ti velim d a n a j b o l j i p l e s o v i n e v r i -
j e d e n i š t a … Ako te koja okolnost, iz koje se ne možeš ni najboljom
voljom osloboditi, prisili da ideš na ples, pazi da ti ples bude prilagođen
kako treba. A kako mora biti prilagođen? Mora biti pun 1 . č e d n o -
s t i , 2 . d o s t o j a n s t v a , 3 . s d o b r o m n a k a n o m . Pleši
4 . m a l o i 5 . r i j e t k o jer ako činiš drukčije, onda ti prijeti o p a -
s n o s t d a z a v o l i š p l e s… Ovakve zabave 1 . r a s t r e s a j u
d u h p o b o ž n o s t i ; po njima 2. o s l a b e s i l e , 3 . o h l a d n i
l j u b a v i 4 . budi se u duši stotinu vrsta z l o č e s t i h n a g n u ć a ;
stoga se njima treba služiti s velikom r a z b o r i t o š ć u .«
Sveti župnik iz Arsa veli: »U svijetu se misli samo na zabavu. A ipak
se ne može ples prikazati Bogu kao zadovoljština za grijehe svoga jadnog
života; ne može se reći: Moj Bože, prikazujem ti ovu igranku da njome
okajem svoje grijehe…«

Pod kojim je uvjetima ples dopušten?

Da ples ostane u m j e t n o s t , p o č i n a k , o d m o r , p o š t e -
n a z a b a v a, ne smije biti l o š n i t i u z r o k m o r a l n o m e z l u ,
i t o n i s a m p o s e b i, ni poradi prilika v r e m e n a i m j e s t a ,
a napokon ni poradi važne prilike o s o b â .
Da se ples može dopustiti, ne smije, a to je od odsudne važnosti,
dati priliku nijednoj n e p r i s t o j n o j k r e t n j i , nijednom p r e v i -
š e s l o b o d n o m d o t i c a j u, nijednom o d v i š e i n t i m n o m
z b l i ž e n j u između odraslih različitoga spola, ni jednom r u ž n o m
s t a v u , nijednom o b u h v a ć a n j u , nijednom g r l j e n j u koje po-
dražava sjetilne strasti.

77
 U protivnome slučaju plesovi su opasni za plesače i plesačice, kao i za
gledatelje. Oni su bliža prilika grijehu i n e s m i j u s e n i k a k o d o -
p u s t i t i i l i p o d n o s i t i, i to zbog načina kojim se tada ples izvodi.
Štetnost plesa dolazi također ili se povećava uslijed p r e t j e r a n o -
g a d é c o l l e t é a (goloprsja) žena i djevojaka, décolletéa koji je katkada
tako pretjeran i izazvan da zaista potiče loše strasti i odveć često postaje za
plesače i gledatelje uzrok sablazni i pada. Isto se osuđuju potpuno g o l e
r u k e . I m a s k i r a n i p l e s o v i vrlo su opasni po ćudoređe.
U plesovima što se priređuju u salonima ima uglavnom više pristoj-
nosti i čednosti. Mlade djevojke onamo ne idu same i n e v r a ć a j u
s e s a m e. Rijetko je da č e s t i i r e d o v i t i p l e s o v i ostanu
jednostavna zabava. Oni daju naprotiv priliku intimnosti i sastanku osoba
koje tako nađu lako sredstvo da dadu svojoj strasti hranu za kojom uvijek
čeznu. Ovi su sastanci to opasniji š t o d u l j e t r a j u . Danas se pleše
cijelu večer s i s t o m o s o b o m. To je bila negda velika nepristojnost.
Česti plesovi s istom osobom vrlo su opasni. Igranke što se priređuju po
danu nisu tako opasne kao one p o n o ć i . Poznate su opasnosti tame.
Plesovi što ne traju odviše u noć nisu tako opasni kao oni što se svršavaju
u ranu zoru.
Ples, ako nije formalno razbludan, zabranjen je samo utoliko u k o -
l i k o u s e b i s a d r ž i v i š e i l i m a n j e o p a s n o s t i i ukoliko
daje bližu ili daljnju priliku grijehu. Bliža je prilika onda kada grijeh tako
prati ples da je između njih v j e r o j a t n a i l i s k o r o s i g u r n a
v e z a.
Ova je bliža prilika ili a p s o l u t n a i o p ć e n i t a , tj. postoji za
sve ili skoro za sve ljude, ili je samo r e l a t i v n a , tj. postoji samo za neke
osobe radi njihove mladosti, razdražljivosti, temperamenta, slabosti. Njihovo
posebno ustrojstvo tako na njih djeluje da u mnogim prilikama padnu gdje
mnoge druge osobe ne osjete nimalo loš dojam. Stoga onim osobama koje
svaki puta teško griješe kada izvode ples, pa makar i pristojan ples, taj je ples
bliža prilika grijehu. Ne smiju, dakle, onda plesati. A ako iz važnoga razloga ne
mogu izostati od plesa, onda moraju molitvom, budnošću i drugim pobožnim
činima nastojati ovu opasnost, koja je za njih bliža, učiniti udaljenom.

Ples u teoriji nije nemoralan, a u praksi je

za većinu ljudi povod grijehu
Teoretski uzevši, ples sam po sebi nije nemoralan jer nije uvijek uzrok
grijehu. On to može postati tek uslijed prilika što okružuju jednu djelatnost
koja je sama po sebi indiferentna; d a k l e s a m o a k c i d e n t a l n o .
Moramo reći da je u p r a k s i a k c i d e n t a l n o r e d o v i t i j e , tj.

78
ljudi, koji griješe na plesu, daleko su brojniji
o d o n i h k o j i n e g r i j e š e u t o j p r i l i c i. Uzrok je tomu
s jedne strane malaksalost vjere i napuštanje pobožnih vježbi, a s druge
strane popuštanje u ćudoređu tako da čovjek danas sebi na plesu dopušta
takve slobode te je vrlo rijetko da krepost pritom ne nastrada.

III. MODERNI PLESOVI

Općenita načela
S umjetničkog su gledišta tzv. moderni plesovi (tango, fox-trot, one-
step, shimmy, jazz, schottisch, espagnole, blue), prema sudu glasovitih
stručnjaka u poznavanju plesa, bez ikakve vrijednosti
»Ovaj skup uglazbljenih tjelovježbenih previjanja, ovaj polagani i
žalosni hod, prilagođen da odgovara posebnom muzičkom napjevu, ovaj
jednostavni skup koraka s manje ili više prostačkim izbočivanjem, sa sta-
vovima više ili manje nečednim, ovim više ili manje preslobodnim križa-
njem nogu, to je sve skupa pojava koja žalosnije nego ikada prije tjera u laž
u m j e t n o s t Te r p s i h o r e ili, jednostavno rečeno, svaku čistu mi-
linu i ljepotu« (M. Blanchon, Echo de Fourvière). »Ovaj ples«, veli proglas
Pariške akademije učiteljâ plesa, »n e m a u s e b i n i š t a u m j e t -
n i č k o g , ma koliko se nastojalo da ga profine i učine ispravnijim. On
znači za koreografiju, za umjetnost lijepa plesanja, što je u barovima loše
otpjevana tugaljiva romanca za glazbu« (Idéal, II. 1914.). »Što predbacu-
jem f o x - t r o t u , o n e - s t e p u , s h i m m y u i drugim plesovima
takve vrste jest da to nisu nikakvi plesovi; nemaju skladne pravilnosti,
nemaju koraka, nemaju ni dražesti, ni plastike, uopće ništa« (Ch. Dambri-
es, Danseront-elles? Enquête sur les danses modernes, par José Germain.
Documentation catholique 10. III. 1923.).

Moderni su plesovi nezdravi

U svemu znanstvenom svijetu glasoviti dr. Pinard tvrdi da ovi ple-
sovi »prouzrokuju kod mnogih djevojaka uzbuđenje koje se mora požali-
ti«; štetno djeluju na umnažanje ljudskoga roda i radi svojih pretjeranosti
škode zdravlju pojedinaca. Dr. Pagè izjavljuje da ovi plesovi, umjesto da
učvršćuju slabe, umjesto da pomlađuju, čine čovjeka starijim. Dr. G. L.-
C. Bernard, uvaženi ginekolog, naučava da ti plesovi prouzrokuju mnoge
tjelesne i duševne poremećaje, da su opasnost protiv koje se valja ozbiljno
boriti. »Na ćudorednom području treba dodati – osim toga što ugrožavaju
rađanje – da imaju loše posljedice za duševni život: neurednost u trije-

79
znom mišljenju, sigurne i postupne zablude u prosuđivanju, nedosljedno-
sti u zvuku, ukusu, mjeri koje se razvijaju kod obrazovanih bića, otuplje-
nje volje, općenito popuštanje savjesti prema izražavanjima nižih nagona,
nezdravo dvoumljenje o svemu radi lijenosti, a poglavito radi duševne iz-
morenosti… Takav narod izumire, ćudoredna svijest propada. Eto u tome
je opasnost.« Ovi su plesovi znak m o r a l n o g a b o l j š e v i z m a .4

Obilježja pojedinih plesova

Jedan je svjetski čovjek, sjajan plesač, ovako označio pojedi-
ne nove plesove: t a n g o , nečist; f o x - t r o t t , ciničan; j a z z , grub;
s c h o t t i s c h i e s p a g n o l e , izazovan; s h i m m y i b l u e , tu-
pavost i trzanje poput bolesti zvane »ples sv. Vida«. »Sve ovo«, reče isti
svjetovnjak, »podsjeća na razbojnike, pustolove, varalice, divljake.«

Crkva se je i u prijašnjim stoljećima borila protiv loših plesova

Primjer iz 17. stoljeća. – »Goignade«, veli glasoviti govornik Fléchier
u svom djelu Grand jours d’Auvergne, samo dodaje vezivo k bestidnosti
i može se reći da je to najraspušteniji ples. U njemu imate odmjerene i
ispravne korake, vrlo smione figure koje cijelo tijelo stavljaju u gibanje. Vi
vidite kako dama i kavalir pođu s kretnjom glave koju prati kretnja nogu,
a ovima opet slijede kretnje ramenâ i drugih dijelova tijela. P r e s v .
gosp. biskup iz Aletha izopćuje u svojoj bisku-
piji one koji plešu na taj način.
Primjer iz 19. stoljeća. – Kod ovih plesova vidite samo mješavinu
sramotne golotinje, tako reče kardinal de Bonald, to su sjetilni razbludni
plesovi. Ne, to nisu sastanci kršćana. Jedino je pakao mogao tako brzo
raširiti ovu plodnu klicu tolikih uvreda, ovo novo ognjište gdje su se upalili
požari koji su prouzrokovali toliko gorkih, ali prekasno prolivenih suza.

Papa Benedikt XV. osuđuje nećudoredne nove plesove

»U ovoj stvari ne možemo zaista dovoljno požaliti zaslijepljenosti
tolikih žena razne dobi i raznih staleža, koje je u tolikoj mjeri zaglupi-
la želja za sviđanjem da ne vide koliko se pretjeranosti nošnje, kojima
se one služe, ne samo ne sviđaju dobrim ljudima, već i Boga vrijeđaju…
Spominjem također one plesove koji su gori od
svih ostalih, a došli su nedavno iz barbarskih

4 Vidi još Život 1925., 2. broj, str. 92.: Što vele pedagozi?

80
krajeva u modu elegantnih ljudi i od kojih se ne
može naći ništa zgodnije što bi poništilo svaki
s t i d « (Papa Benedikt XV., Enciklika Sacra propediem od 6. I. 1921.; A.
A. S. 1921., 39.).

Zabrana takozvanih »novih plesova«

Ovu općenitu zabranu Svete Stolice primijenili su mnogi biskupi po-
jedinačno na neke plesove. Evo nekih primjera:
»Opisi obuhvaćanja i kretnji ovih plesova«, veli pariški kardinal Du-
bois, »uvjerili su nas da ti plesovi ne tvore samo bližu prigodu grijeha, već
su s a m i p o s e b i g r i j e h . Ne treba ih nazvati opasnim, već p o
s e b i l o š i m . Nije dosta smatrati ih nepristojnim, već ih valja osuditi
kao l o š e p o s a m o j n j i h o v o j n a r a v i . – Neka se zna, veli
msgr. Castellan, da prema sudu ozbiljnih ljudi sama pristojnost osuđuje
te plesove – t i s u p l e s o v i s a m i p o s e b i g r i j e h , a n e
s a m o o p a s n o s t g r i j e h a – u kojima su plesači i plesačice 1 )
t i j e s n o j e d n o u z d r u g o s t i š ć u , i gdje se 2) izvode n e -
p r i s t o j n i k o r a c i s kretnjama z a s t o j a koje su pauze ili točke
iz razbludnih orgija.« –
»Sav čar ovih nečistih plesova«, veli biskup lilleski, »leži u tome š t o
je cilj kretnjama i obuhvaćanju figurama i zna-
kovima da podraže strast i da je dotjeraju do
v r h u n c a . Ne može se nijekati da po svojoj naravi, po svojoj bitnoj težnji,
takvi plesovi t e š k o v r i j e đ a j u č e d n o s t i k r e p o s t . Njihova
je opasnost još uvećana radi n e č e d n o s t i n o š n j e i g o l o t i n j e ,
i to tvori tešku i blizu priliku grijehu i sablazni. Mi ih, dakle, osuđujemo i
izričito zabacujemo.«

Zabranjeni plesovi
»Osuđujemo«, kaže kardinal nadbiskup pariški, »ples stranoga podri-
jetla, poznat pod imenom t a n g o , koji je po svojoj naravi besraman i vri-
jeđa ćudoređe. Kršćani ga po svojoj savjesti ne smiju plesati.« (Vidi kasnije
kod poglavlja o Kongregacijama.)
»Ta n g o , kada se izvodi po svojim posebnim pravilima,« veli msgr.
Chollet, nadbiskup u Cambraiu, »jest ples koji je do temelja opasan za ćudo-
ređe… Stalo nam je do toga da na taj običaj svratimo pažnju kršćanskih obite-
lji, koje ni pod kojim uvjetom ne će kod njega sudjelovati niti će mu otvoriti
svoje salone. Upozoravamo također ispovjednike koji će svom odlučnošću
vojevati protiv jednog od najmoćnijih razarača francuskoga ćudoređa.«

81
 U Kanadi su izričito zabranjeni mnogi moderni plesovi
(tango, fox-trot, turkey-trot, camel-trot, shimmy, checks-tocheck,
one-step, two-step i pod nekim uvjetima valcer i polka)
Trideset i peto poglavlje crkvenih naredbi biskupije u Québecu (Ka-
nada) donosi sljedeću odluku: »Osuđujemo plesove kao t a n g o , f o x -
t r o t , t u r k e y - t r o t , c a m e l - t r o t , s h i m m y, o n e -
s t e p , c h e c k - t o c h e c k , t w o - s t e p i druge iste vrste kojega
mu drago bili imena, koji su sami po sebi bestidni, kao i plesove koji se
plešu bestidno, kao valcer, polka koji se danas obično na bestidan način
plešu; odlučno ih osuđujemo kao bliže prilike grijeha i izričito ih zabranju-
jemo u cijeloj našoj biskupiji tako da onaj, neka nas od toga Bog očuvao,
koji bi se usudio u njima sudjelovati ili bi dozvolio svojoj djeci ili svojoj
služinčadi na njima sudjelovati, ili bi dopustio da se plešu u njegovoj kući,
taj bi učinio teški grijeh neposlušnosti.«
Godine 1923. austrijski su biskupi zabranili: one-step, fox-trot, tan-
go, shimmy. Biskupi vele da je plesanje tih plesova nespojivo s kršćan-
stvom, t e š k i g r i j e h i teška sablazan, te nalažu ispovjednicima da
uskrate odrješenje majkama koje dopuštaju kćerima polazak ovih plesova
(Salzburger Kirchenzeitung 1923., br. 5, str. 37. V. Kniewald: Katoličkim
djevojkama, str. 198., i Život, 1925., 2. broj, str. 94–95).

Zabranjeni su svi plesovi, bili stari ili novi,

u kojima dolazi do sljedećih stavova: lice uz lice,
prsa uz prsa, noge među nogama
»Stanoviti novi ili stari plesovi nisu zabranjeni jer se ovako ili onako
zovu, već što iziskuju ili skoro neizbježno dovode do kretnja i stavova što
ih i najobičnije ćudoređe zabacuje. Moral zabacuje sljedeće stavove: lice
uz lice, prsa uz prsa, noge među nogama. I tako svi plesovi u kojima se
nalaze ti stavovi, koji iziskuju ovu međusobnu blizinu tijela, bez obzira na
njihovo sadašnje ime ili na ime koje će kasnije imati, jesu i bit će uvijek za-
branjeni i to svagdje na domaćim sijelima kao i na društvenim igrankama.«
(Viđeno i potvrđeno za biskupiju Lille od †Hectora-Raphaela Quillieta,
biskupa lilleskog, dne 8. XII. 1925.).

82
 Smrtni je grijeh plesati plesove koje i kakve je biskup zabranio
Kada koji biskup izričito upotrebljava riječi: zabacujemo, osuđujemo
i kada, osim toga, znamo da zabranjena stvar teško vrijeđa kršćansku čed-
nost, ova zabrana teško veže savjest. I vi znate, ako niste posve zaboravili
svoj katekizam, što znači ova ozbiljna riječ: znači da je grijeh smrtan.

Ovi su plesovi (tango, fox-trot itd.) sami po sebi zabranjeni,

bez obzira na to je li vlastiti biskup tu zabranu proglasio ili ne
»Tango, fox-trot i drugi slični plesovi«, veli učeni cambraiski nadbiskup,
»p o s v o j o j s u n a r a v i n e ć u d o r e d n e z a b a v e . Njih sama
savjest zabranjuje, svagdje i uvijek, i ona ih je zabranila prije i neovisno o
biskupskim zabranama. Ove zabrane dodaju samo jednu novu dužnost: da
ih se ne pleše. Ta m o g d j e t e z a b r a n e n i s u p r o g l a š e n e ,
postoji naravna moralna obveza da ih se ne ple-
š e. Jer su ti plesovi po svojoj naravi nećudoredni, zabranjeni su i onda kada
se jednom smicalicom promijeni samo njihovo ime, a sačuvaju figure.«5
Ako osobe, na koje novi plesovi ne djeluju zlo, ove plešu, i to u zemlji
u kojoj ih biskup nije formalno osudio, te osobe ne griješe ni protiv čisto-
će, a ni protiv poslušnosti, ali se teško ogrješuju o ljubav prema bližnjemu
»Ako su vam nepoznate zabrane ili ako se nalazite u zemlji gdje ne
postoje takve zabrane, vi plešući ne počinjate grijeh protiv poslušnosti, a
možda ne griješite ni protiv čistoće. No, možete li tvrditi da ne griješite
protiv ljubavi? – Plesovi su, o kojima govorimo, nemoralni ili daju priliku
nećudoređu. Oni su, dakle, vrlo opasni, ako ne za sve one osobe koje u nji-
ma sudjeluju, ali barem z a n a j v e ć i b r o j. Slijedi iz toga: budući da
najveći broj osoba, koje se nalaze u ovoj opasnoj prilici, griješi, i to teško
griješi, onda one osobe kojima ovi plesovi makar ne bili povod grijehu, pa
makar im možda i bili sredstvo za njihovo posvećivanje, duguju same sebi,
a i svom bližnjemu, ovo potrebito djelo ljubavi da ih ipak ne plešu. Ako
je te osobe dobro obavijestio njihov ispovjednik ili koja druga mjerodavna
vlast – a to je danas učinjeno – i ako ipak nadalje aktivno sudjeluju kod
takvih sastanaka, t e š k o g r i j e š e p r o t i v l j u b a v i p r e m a
b l i ž n j e m u « (Ami du Clergé od 9. XII. 1920.; p. 684.).

5 Biskup iz Linza izdao je 9. VIII. 1924. svim zavodima časnih sestara ovu naredbu: »Isto se tako za-

branjuje održavanje i priređivanje p l e s n i h t e č a j e v a u zavodima kojima upravljaju redovnice«.

(Kipa, 10. X. 1924.)

83
 Ni pristojno preuređenje modernih plesova nije dopušteno
»Neka se pripitomi«, veli msgr. Charost, »ako se može, ovaj divljački
kalem modernih plesova i neka se njegova prirođena bestidnost manje ili
više vještački popravi! Čim sretne koju srodnu ćud, uza sve mjere opreza,
poprimit će ipak svoju vatru i svoj prirođeni bijes. On je otrov poganske
putenosti koji prodire u onaj socijalni organizam što ga je uobličilo seda-
mnaest vjekova kršćanskoga spiritualizma i moralnoga dostojanstva. On
je više od pobune, on je u svojoj bitnosti i po svojoj težnji a n a r h i j a
n a j n i ž i h n a g o n a ; on odbacuje stid i disciplinu.«
»Vi znate što sudi vaš biskup o ovim p r i s t o j n i m p r e u d e z -
b a m a p r i l a g o d b a m a . Da se izbjegne osudi, nije dozvoljeno pod-
muklo se utjecati onomu što sam čuo da se naziva ‘p r i s t o j n o m i n -
t e r p r e t a c i j o m ’ tih nepristojnih igranki. To je samo tašti pokušaj da
se uzmognu uvesti u kršćansko društvo. Iskustvo nam i priznanja iskrenih
ljudi iz svijeta dopuštaju tvrdnju da su ove ‘i n t e r p r e t a c i j e ’ i l i
preudezbe nesposobne poništiti kod čuvstvene
omladine, u kojoj bukti život, prirođeno besra-
m n o o b i l j e ž j e o v i h t u đ i n s k i h z a b a v a « (msgr. Quilliet,
Lettre pastorale). Isto je mišljenje izrekao glasoviti romanopisac i pozna-
valac suvremenoga društva Paul B o u r g e t : »Ovi posebni plesovi, stvo-
reni u svojim rodnim zemljama poradi posebne svrhe, ne mogu biti posve
oslobođeni od svojih prvih nedostataka i u njima je sklonost da se p r i j e
i l i k a s n i j e p o v r a t e s v o j o j p r v o t n o j n a r a v i «, t j .
da postanu nećudoredni.
I njemački su biskupi zabranili te »pristojne interpretacije«: »Katolički
se krugovi moraju kod njegovanja društvenosti i gostoprimstva povratiti k
staroj jednostavnosti i čednosti. Razvratnost se i pijančevanja svake vrste ne
dadu spojiti s katoličkim naziranjem. Moderni plesovi koji – jer su skoro svi
najgoreg podrijetla – ugrožavaju stidljivost i čednost, ne smiju se podnositi
ni u kakvu, p a n i u t a k o z v a n o m p r o f i n j e n u obliku« (u
siječnju 1925.; Njemački biskupi na biskupskoj konferenciji u Fuldi).

84
 Još nešto
Iz toga slijedi da sastanci, na kojima se dopuštaju ovi plesovi, jesu
p r a v a s a b l a z a n i nitko ne može mirne savjesti potpomagati ovo zlo-
često djelo, bilo priređujući ga, bilo sudjelujući u njemu, bilo odobravajući
ga. »Onaj koji bi dopustio da se plešu (tango, fox-trott, turkey-trott, ca-
mel-trott, shimmy, checktocheck, one-step, two-step… i pod stanovitim
uvjetima valcer i polka) u svojoj kući, taj bi učinio teški grijeh neposluš-
nosti (35. poglavlje Sinodalnih statuta kanadske biskupije u Québecu).6

Posebne smjernice za članove Marijinih kongregacija i Trećoredce

Za njemačke djevojačke kongregacije vrijedi sljedeće pravilo:
»Dužnost je od najveće važnosti za kongregacije:
a) Iz svih sila nastojati ukrotiti neobuzdanu želja kongreganista za
plesom, poglavito kod djevojaka, i da se osobito djevojke uzdrže
od preranoga pohađanja plesova.
b) Treba umanjiti, ukoliko se to može, moralne opasnosti plesa, i to:
1. Najstrože valja zabraniti sudjelovanje kod bestidnih plesova.
2. Treba ih upozoriti da ne zalaze na mjesta javnih plesova k o -
jima svatko ima pristup.
3. Treba im pokazati prilike gdje se djevojke mogu sastati s do-
brim društvom i pod n a d z o r o m kao npr. kod obiteljskih
svečanosti ili kod svečanosti katoličkih društava gdje će se
smjeti pristojno i umjereno plesati.«
To su zaključci centralnoga odbora Kongregacija katoličkih djevojaka
Njemačke što ih je iznio p. Mischler na zborovanju vođa Marijinih kon-
gregacija u svibnju 1922. i dao kao smjernice za kongreganiste cijeloga
svijeta (Congregationes Marianae Primae Primariae Collegii Romani Ag-
gregate, Sessiones moderatorum Marianarum Congregationum, Romae,
mese Maio anni 1992. habitae – Roma 1923.).
Otac general Isusovačkoga reda dao je na Međunarodnom sastan-
ku Marijinih kongregacija sljedeću izjavu: »Ni na koji se način ne može

6 Osim osude pape Benedikta XV. u enciklici Sacra propediem, što smo je stavili u početku ovoga

poglavlja, upozoravamo još na dvije osude koje se odnose na ples, a nalaze se u Acta Apostolicae Sedis
(1916., str. 147–148. i 1918., str. 17.). Sadržaj je tih spisa ovaj: U Americi je bio običaj da su katoličke
obitelji priređivale u noćnim satovima plesove kod kojih se jelo i pilo… Činili su to da se međusobno
bolje upoznaju i da ih veze poznanstva i ljubavi još više ujedine. Osim toga su tako skupili novac koji
bi podijelili u dobrotvorne svrhe. Budući da su se kod tih plesova predvidjele opasnosti, to su ih bi-
skupi zabranili. Papa Benedikt XV. potvrdio je tu zabranu ističući da svećenici ne smiju takve plesove
podupirati, pa makar se priredili i u dobrotvorne svrhe i ne smiju doći na taj ples kad bi ga priredili
svjetovnjaci. – Godinu dana nakon toga je Sveta Stolica tu zabranu opet potvrdila i dodala da se ti
plesovi ne smiju ni po danu priređivati niti u formi obiteljskih izleta.

85
dopustiti da kongreganisti sudjeluju u onim nečednim plesovima, već se
moraju protiv njih boriti. Jučer sam spomenuo sjajni primjer đakâ Visoke
tehničke škole u Parizu. Kada su u programu plesa vidjeli da su oglašeni
i oni nečedni plesovi koji su bili nedavno prije toga zabranjeni od pariš-
koga nadbiskupa kardinala Ametta, izjavili su da ne će sudjelovati kod te
svečanosti ako se ti plesovi ne uklone. To se i učinilo. To bijaše pravi duh
kongregacije.«
To načelo je na primjer u Zagrebu provela Kongregacija učiteljskih
pripravnica u samostanu č. sestara. Njezina nadstojnica ovako o tome iz-
vješćuje u Vjesniku Marijinih kongregacija (br. 4. 1925., str. 64): »U našoj
su kongregaciji zabranjeni moderni plesovi uz prijetnju isključenja iz kon-
gregacije, a prema direktivi međunarodnoga sastanka upravitelja Marijinih
kongregacija u Rimu 1922. godine.«
Treći red sv. Franje kao da od svojih članova traži još više. Tako čitamo
u Katekizmu trećega reda sv. Franje: »Članovi trećega reda… neka se veoma
oprezno čuvaju plesova« (Zagreb 1923., str. 12) te: »Kakve svjetske zabave i
ugodnosti zabranjuje pravilo? Odgovor: zabranjuje polaziti bal, ples… jer su
se trećoredci odrekli ispraznih i pogibeljnih radosti svijeta« (str. 28).

Katolik koji je prisiljen plesati tzv. pristojne plesove,

evo na što treba misliti kod plesa
»Mislite«, veli sv. Franjo Saleški katolicima plesačima, »na duše koje gore
u paklu radi grijeha što su ih počinile na balu; mislite na svete redovnike koji
pjevaju hvalu Bogu dok vi ludujete; mislite na ljude koji trpe i koji umiru; mi-
slite na našega Spasitelja, na Našu Gospu, na anđele i svece, koji su vas vidjeli
na balu i koji su se silno žalili gledajući vaše srce zabavljeno tako v e l i k o m
b u d a l a š t i n o m i pažljivo na takvu g l u p o s t ; mislite na smrt koja
se približava rugajući vam se i koja vas zove da uđete u onaj mrtvački ples
gdje jecaji nadomještavaju gusle i u kojem ćete samo jednom proći iz života u
smrt« (sv. Franjo Saleški, Uvod u pobožan život, III, 33).7

7 Jacqueline Favre, kći glasovitoga predsjednika (1557.–1624.), bez dvojbe je razmišljala o tim savje-
tima svetoga biskupa. Bilo je to jedne večeri na jednom balu u Chambéryju. Gledatelji su se postavili
u polukrug da je gledaju kako pleše i da joj se dive. Bila je pobožna djevojka; najedanput Milost zasja
u njezinoj duši: »Siromašna Favre,« reče ona sama za jedne stanke, kada su svi mislili da samo misli na
svoj trijumf i da ju je ovaj opojio, »što ćeš imati od tih odmjerenih koraka koje činiš s toliko pažnje?
Reći će o tebi: ‘Ova je gospojica dobro plesala i na koncu, to će biti sve; k o j a l i ž a l o s n a n a -
g r a d a !’ I toga časa odluči ući u samostan gdje će mjesto pljeskanja naći samoću. Biskup (sv. Franjo
Saleški) je bio pouzdanik ovog zvanja. On je imao brata Ljudevita koji se zaljubio u tu djevojku i zapro-
sio je od njezina oca. Predsjedniku je bila ova veza osobita čast, držao je do nje. Otac i prosac moraše
se pokoriti. Posljednji je to, štoviše, učinio na vrlo otmjen način. »Ako me ostavljate radi kojega drugog
mladića,« reče on djevojci, »bit ću neutješen, ali radi Boga se odričem svih zahtjeva…« (H. Bordeaux,
Saint François de Sales et notre coeur de chair, p. 137–138).

86
 Savjet plesačima i plesačicama
»Budite, kada plešete – jer tvrdite da valja plesati ako se želite zaba-
viti – budite l j u d i , to jest razborita lica kod kojih krepost i razboritost
ravna svim činima; k r š ć a n i, to jest bića koja n i k a d a n e z a b o -
ravljaju, pa ni kod zabave, zašto su na zemlji:
da spoznaju, ljube Boga i, služeći mu, zadobiju
ž i v o t v j e č n i .«

Smjernice talijanske Katoličke akcije o plesu

a) »Što se tiče plesova, to neka duhovnik ne traži ni više ni manje
negoli određuje katolički moral koji stavlja ples među o p a s n e
z a b a v e i neka upozori da je skoro isključeno da bi moderni plesovi
bili bez opasnosti za moral djevojke. Na svaki način neka zabrani
sudjelovanje kod nećudorednih plesova. U drugim slučajevima
neka rješenje delikatnoga problema prepusti ispovjedniku koji će
prosuditi, je li više ili manje bliža prigoda;
b) ali (duhovnik) neka poglavito nastoji pokazati ljepotu apostolata i
o p r e k u i z m e đ u p l e s a i a p o s t o l a t a ; neka kaže da
u heroizam, koji traži ženska Talijanska katolička omladina, spada
i odricanje ugodnoga užitka; neka ih nauči osjećati zadovoljštinu
onih ljudi koji su u više sfere postavili svoje srce;
c) neka (duhovnik) ne dopusti da se u prostorijama katoličkih
udruženja, ma bilo kako, promiču plesovi pa makar za same
djevojke. Naučena zabava, u kojoj se je uživalo, proširit će se i
uroditi nezgodama. Naša su udruženja priprava i odgoj za apostolat,
a ne za plesove« (Direttive dell’Azione Cattolica, Milano, Giunta
Diocesana 1925.; str. 131).

IV. BORIMO SE PROTIV ZLIH MODERNIH PLESOVA

A sancutario meo incipite –
Počnite od mojega Svetišta!
Ez 9,6

Boriti se valja protiv krivih nazora mnogih roditelja

»Je li još potrebno da uvjeravamo majke da su stavovi koje zahtijevaju
ovi plesovi posve bestidni, da ova obuhvaćanja, koja bi negda bila sabla-
zan, nisu odveć djevičanska, da sloboda u držanju mladića i djevojaka nije

87
potpuno umjesna? Znate li zašto su majke tako glupo tolerantne? Jer si
umišljaju da će lakše okućiti omladinu ako im daju tako veliku slobodu.
To je tako teško danas. Balovi su pravi lov za muževima, priređeni s više
ili manje opreznosti i spretnosti. Svaki mladić ima svoj broj kao konji na
trkalištu. – Zar vi zaista mislite da mladići, kojima je ozbiljno stalo do časti
i stalnosti budućega ognjišta, idu tražiti svoju družicu među djevojkama
koje se skiću po balovima? Tisuću puta ne. Jedan mi je od mojih mladića
rekao neki dan: ‘Kada bih vidio moju zaručnicu gdje pleše tango s ovim ili
onim među mojim prijateljima čije skrivene misli poznajem… poslao bih
joj iste večeri sljedeći listić: Gospojice, svršite dakle s kim ste počeli.’«8
»A očevi su poglavito slijepi dopuštajući svojim kćerima te plesove. Morali
bi pobjesnjeti kada promatraju svoje kćerke u salonima bjesomučnika
gdje oponašaju geste koje one, recimo ne poznaju, ali koje oni poznaju;
oni ne promatraju ove grozote samo s nevjerojatnom hladnokrvnošću,
već glupavom nježnošću. Treba biti odvažan i onako odrješito reći poput
onoga svećenika na koncu jednoga romana g. Paula Bourgeta: ‘To su velike
prljavštine’« (Abel Hermant, Le Temps, 16. I. 1920.).

Elita mora započeti odlučnom borbom

protiv tih plesova
Pravom borbom treba započeti protiv tih novih plesova. Pobjeda će
biti teška jer će se morati vojevati protiv mnogih neprijatelja i protiv naiv-
ne bezazlenosti djevojaka, protiv slijepe bezazlenosti nekih majki9, protiv
lagodnoga shvaćanja mnogih žena, protiv strasti velikoga broja ljudi. No
ako čvrsto hoćemo, uspjet ćemo poništiti ove plesove. – D a p o l u č i -
mo taj uspjeh, treba najprije djelovati na elitu
d r u š t v a d a i s k l j u č i t e s a l o n s k e p l e s o v e … Potjeraj-
mo t a n g o , f o x - t r o t e , s h i m m y e iz salona i vidjet ćete kako
će onda ti plesovi lijepo izumirati.
8 Jedan je mladi kapetan rekao svojoj majci: »Hoću se ženiti, pomozi mi da nađem ženu. – Imaš li
kakvu ideju? Kakvu vrstu djevojke želiš? – Prije svega hoću jednu koja ne pleše tango. – Ti se šališ, od-
govori mu majka, ta ti ga sam plešeš! – Eh, majčice, upravo… radi toga!…« – Druga anegdota: »Želim
da vam se dogodi što se je dogodilo jednoj elegantnoj i tvrdoglavoj djevojci koja je bila pozvana na bal,
na kojemu se plesao tango. Tvrdokorno je ostala sjediti, sama na svom mjestu, unatoč ponuda, šala i,
jao! – prigovora starih gospođa. Sljedećeg ju je dana zaprosio jedan mladić koji ju je promatrao i koji
si je tražio ženu usred iščešljanih lutkica!«
9 »Majke kao da su uvjerene«, veli književnik Octave Feuillet (La morte, str. 9), »da se sve u prirodi

može pokvariti osim njihovih kćeri. Njihove se kćeri mogu oduprijeti najopasnijim prikazivanjima,
najsumnjivijim razgovorima, svejedno je! Sve što prolazi kroz oči, kroz uši, kroz um njihovih kćeri u
tren se oka pročisti. Njihove su kćeri salamandri koji nekažnjeno mogu proći kroz vatru, pa makar kroz
paklenu vatru. Duboko prožeta tim ugodnim osvjedočenjem, jedna se majka ne ustručava povjeriti
svoju kćer svim pokvarenim mamilima onoga što se označuje imenom ‘pariški život’, koji uistinu nije
ništa drugo nego li organizirani pokret svih sedam glavnih grijeha.«

88
 Borimo se protiv novih plesova
njegujući pristojne narodne plesove
»Što je bilo elegantnije, koketnije, umjetničkije od pavane, gavote,
menueta i mnogih drugih. Ni jedan nije budio nezdrave uspomene. Naši
su stari francuski plesovi bili plesovi t a k t a , a oni koji danas slave slavlje
plesovi su k o n t a k t a . Prvi su bili plesovi rase, ovi su plesovi rasice.
Jedni su bili istančano psihologijski, drugi su nemilosrdno fiziološki. Č u -
vajte ovu narodnu ostavštinu, ovo umjetničko
blago koje su vam ostavili djedovi vaši i bake
v a š e .« Tako vele Francuzi! A mi, koji imamo još danas u narodu tako živo
blago čednih narodnih plesova, morali bismo ove proučavati i njegovati.
Ovi plesovi još nadmašuju spomenute francuske plesove jer su dobrim
dijelom izražaj životne snage i radosti, i jer se igraju u prirodi. Omladinska
udruženja Katoličke akcije (Orlovi, Orlice…) trebala bi prva postati apo-
stolima pristojnih narodnih kolâ.
Nećudoredni plesovi haraju i u našim krajevima, i to poglavito u na-
šim gradovima. Naše majke drže da moraju slati svoje kćeri na plesne teča-
jeve. No, neka budu svjesne velike odgovornosti što je imaju pred Bogom:
većina kretnja suvremenih plesova navodi normalno razvijenoga mladića
ili zdravu djevojku na grješne misli i prljaju nevinost duše. Nakon toga sli-
jedi odveć rano dozrijevanje, unutarnje duševne bure, nezadovoljstva, pa
često i pad. K tomu valja dodati nečednu nošnju (bez rukava, prozirnost,
razgaljenost décolletéa) koja već sama po sebi, bez obzira na ples, navodi
na grijeh. Katolički roditelji moraju biti tvrdi kao kremen i odlučno se
boriti protiv ove suvremene pošasti.10

10 Gospodi svećenicima koji bi htjeli s dušobrižničkoga gledišta proučavati ovo velevažno pitanje, pre-
poručujemo ove knjige: A. JANSSEN: Les danses nouvelles (La Lecture du Foyer, 34, rue de Stassart.
1925. 40 pages. Cijena 2 francs); G. KIESELSTEIN: La Danse et la morale (Rev. Eccl. de Liège. t.
XVI, p. 69.); T. ORTOLAN, Dict. de théol. cath. (article »Danse«); DONCOEUR, S. J. »A propos
d’une enquête sur le danses modernes« (dans Etudes 2 avril 1923. p. 1.); E. HOCEDEZ S. J. »Notes de
théol. past., les danses« (dans Nouv. Rev. Théol., t. LI, 1924, p. 33.)

89
 BORIMO SE PROTIV DANAŠNJIH
PLESOVA U DVOJE
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 5, 1928., str. 5

Skoro nastaju poklade. Ludilo plesa opet će omamiti mladež i upro-

pastiti tolike duše. Mi katolici nismo protiv zabava i to kršćanskih, veselih
zabava koje ne izlažu grješnoj pogibelji. Mi dapače nismo ni protiv čednog,
pristojnog plesa – recimo protiv naših narodnih kola. To su više igre negoli
plesovi! Kako katolik treba suditi o plesu lijepo razlaže ova poslanica tali-
janskoga biskupa u Vicenzi:
»Jedna je stvar koja zabrinjava naše dobre župnike i o kojoj nam če-
sto govore bolna srca. Plesovi postadoše jednim od n a j v e ć i h z a l a
naših župa, stvaratelji pokvarenih običaja, pogibelji za mladež. – A p r i -
j e n i j e b i l o t a k o . Za staru, još pogansku uljudbu, ples bijaše
umjetnost koja je podučavala kako se odmjerenim i otmjenim kretnjama
tijela izražavaju vesela ili tužna duševna čuvstva uz zvuk glazbenih instru-
menata i pjesničkoga pjevanja, no ti plesovi nisu imali ništa nepristojno.
Plesovi bijahu dio svih velikih životnih svečanosti i imali su i svoj udio
u crkvenim svečanostima. Ovdje su se osposobljavali dječaci i djevojčice
pod vodstvom učitelja, pjesnika i svećenika. Poznato je da se u židovskim
obredima plesalo pred Zavjetnim kovčegom i da je kod prijenosa kovčega
od kuće Abinadaba u kuću Obed-Edomovu David plesao pjevajući pred
sedam korova pjevača (usp. 1 Ljet 15,16–28); Dante o tome veli: »Ponizni
pjevač koji je plesao pred kovčegom bijaše u tom slučaju ni više ni manje
negoli sam kralj.«1 Na nekim mjestima obavljali su se ovi vjerski plesovi
i u kršćanskim crkvama i, što smo čitali, neki se još plešu u nekim špa-
njolskim katedralama. U lijepim stoljećima naše književnosti i u našim
najotmjenijim gradovima plesali su se plesovi što su ih sastavili naši veliki
pjesnici. I to bijahu plesovi kao najbolje izvedbe pjesama p u n i h g r a -
đ a n s k o g i v j e r s k o g z n a č a j a . Od ovih starih plesova nastavio
je živjeti ostatak u gimnastičkim pjesmama dječjih skloništa i odgojnih
zavoda i ti su zaista divni, ali nemaju više nikakve veze s modernim ple-
sovima. – Moderni plesovi rodili su se u zabitnim birtijama, u razbludnim

1 Dante Alighieri, Božanstvena Komedija, Čistilište X., 66.

90
orgijama Francuske revolucije; posljednji su preneseni od indijanskih ple-
mena, zadnji ostatci starih barbarstava. M o d e r n i p l e s o v i n e -
m a j u v i š e n i t r a g a u m j e t n i č k o g , ni traga uglađenosti. A
upravo ti, na sramotu uljudbi i vjeri, ti se plesovi plešu u gostionicama,
na javnim mjestima, u kazalištima, u velikim hotelima i na sastancima
najviših krugova. Zaista ponižava čovjeka koji mora prisustvovati ovomu
odrođenju umjetnosti, ovoj iskvarenosti ćudorednoga osjećaja. – U tim
žalosnim prilikama smatramo svojom dužnošću i stoga određujemo:
1. Župnici neka svoj glas dignu protiv pogibelji plesova; neka ozbiljno
opomenu roditelje da ne dopuste djeci onamo ići; neka z a b r a n e č l a -
n o v i m a d r u š t a v a u ž u p i d a i h p o h a đ a j u ; mladićima i
djevojkama neka protumače njihove pogibelji.
2. Župnici neka upozore mjesne političke vlasti da ih zabrane u gosti-
onicama i na javnim mjestima.
3. Župnici, vide li da se pripremaju plesovi u dobrotvorne svrhe, bilo
u korist bolnica, bilo sirotišta, bilo za odgojne zavode, neka pokažu kako je
to nezgodno i neka zgodno upute odbore na druga sredstva i neka pokažu
da ih ne mogu pomagati i neka se pokažu protivnicima takvih plesova i da
će od njih druge odvratiti.
4. A ako tko organizira javni ples prigodom vjerskih svečanosti, poglavito
za crkveni god župe..., određujemo da se to javi državnoj vlasti (koja u faši-
stičkoj Italiji pomaže Crkvi u suzbijanju nećudorednosti – op. ur.) da ih ova za-
brani kako to dopušta i sam zakon; ne uspije li to, određujemo da se toga dana
obustavi svaka svečana propovijed, procesija, glazba u crkvi ili i izvan crkve...«.
Ova je poslanica stoga poučna jer jasno kaže da ples može biti i lijep
i odgojan. Ludo bi bilo pomisliti da se ples uopće zabrani jer nitko ne
može uništiti onaj prirodni nagon što ga je sam Bog dao, a ide za tim da se
umjetničkim kretnjama tijela izraze otmjeni osjećaji duše. Što da radimo?
Na to nam Orlovstvo daje dvostruk odgovor: zabacimo plesove u dvoje
(pa i sam »valcer« u kojem tijela dolaze tijesno jedno uz drugo), ali s druge
strane smišljajmo zgodne ritmičke igre koje, poput onih starih, izražava-
ju otmjena vjerska, rodoljubna ili slična dobra čuvstva. Zadnja akademija
zagrebačkih orlova 18. XII. pokazala je na vježbi »Mi« brata D. Žanka
što se sve može učiniti u tome smjeru. Kada su Orlovi izvodili uz zbornu
deklamaciju junačke kretnje u čast meksičke braće što svoju krv proliše
za Krista i kada su mirno klekli i obavljali molitvu svetomu Ivanu Orlu i
Kraljici Mira, tada je sva publika bila zanesena. Kada gledamo ljepotu tih
ritmičkih igara i plesova, tada tek osjećamo svu umjetničku golotinju i svu
odurnost blaziranih modernih plesova. – Želimo li suzbijati plesnu pošast,
osnivajmo orlovska i orlička društva, a ona neka traže upute od HOS-a da
im pokaže kako se sastavljaju i izvode ove lijepe ritmičke igre.

91
 KATOLIČKI OMLADINAC I POLITIKA
NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 121, 19. rujna 1928., str. 1

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Ovaj je čla-

nak Ivan Merz napisao za orlovski molitvenik »Katolički mladić« koji je bio
namijenjen za mladiće sa sela, članove Orlovske organizacije, a molitvenik
je pripremao vlč. Pavao Matijević, župnik iz Tovarnika. Budući da članak
ipak nije ušao u molitvenik iz određenih razloga, vlč. P. Matijević ga je obja-
vio u novinama Narodna politika odmah nakon smrti Ivana Merza u okviru
svojega članka koji nosi naslov »Dr. I. Merz i političko držanje katolika«.1
Politikom se moraju baviti i katolici. Naime, zadaća je politike naći sred-
stva kojima će ljude usrećiti na zemlji. Ljudi hoće na razne načine usrećiti
narod i društvo i zato se građani okupljaju u političke stranke. Mi katolici vrlo
dobro znamo da se ljudi mogu usrećiti samo na temelju katoličke vjere i kato-
ličkoga ćudoređa. Znamo na primjer da je temelj svake narodne sreće zdrava
obitelj, a obitelj će biti zdrava ako muž bude ljubio svoju ženu, ako su supru-
zi međusobno vjerni i ako budu odgajali svoju djecu u kršćanskoj kreposti.
Glavar obitelji je otac koji je od samoga Boga dobio tu vlast; djeca su dužna
slušati svoje roditelje kao samoga Boga. Ako hrvatski narod bude imao prave
kršćanske obitelji, on će i na ovome svijetu biti sretan. Laže svaki onaj koji
kaže da bi se narod mogao usrećiti politkom koja uništava kršćansku obitelj,
govoreći da muž ne mora biti vjeran svojoj ženi, da mladić ne mora donijeti
svojoj zaručnici cvijet svoje nevinosti. Lažni su politički proroci koji kažu da
vjera nema s politikom posla i da narodni zastupnici smiju stvarati zakone
koji zabranjuju katoličkomu svećeniku podučavati vjeronauk u školama, koji
uskraćuju katoličkim redovnicama otvarati svoje škole.
Vidiš, kršćanski mladiću, v j e r a i p o l i t i k a s e n e i s k l j u č u -
j u . Kao što si ti član Katoličke Crkve, tako si ti građanin jedne države. Kada se
baviš politikom, to moraš raditi na tome da se izaberu onakvi n a r o d n i z a -
s t u p n i c i k o j i v o l e s v e t u C r k v u , koji će u Saboru poraditi na
tome da ona može vršiti onu veliku zadaću koju je dobila od samoga Boga. A
jer se danas dolazi do političke moći samo pomoću političkih stranaka, stupi
u onu stranku koja je svoj r a d p o s t a v i l a n a n a č e l a k a t o l i č k e
v j e r e i k a t o l i č k o g a ć u d o r e đ a. Znaj da će ti to donijeti blagoslova
pa makar se katkada ne slagao sa svim potankostima te stranke.
1 NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 121, 19. rujna 1928., str. 1.

92
 SMJERNICE ZA OBNOVU
KRŠĆANSKIH ĆUDOREDNIH OBIČAJA
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 12, 1928., str. 2–3;
br. 13, str. 2–3; br. 14, str. 2–3

Svima nam je jasno da živimo u doba kada je poganstvo ponovno

počelo vladati u našem društvenom životu. Mješoviti odgoj mladeži u ško-
lama, odgoj mladeži bez nadzora roditelja, nečedne zabave i predstave,
alkoholizam, bestidna moda i golotinja, divljački moderni plesovi i razuz-
dana glazba, zajedničko sunčanje i kupanje muških i ženskih, izvedbe tje-
lovježbe, besramni kinematografi i isto takva kazališta te napokon loše
novine – sve nam to dovoljno pokazuje kako je sadašnje društvo ogrezlo
u glib poganske nećudorednosti. J e d i n o Katolička Crkva kadra je i u
tom području biti spasiteljicom. Kako katolici i nehotice (budući da žive
u tom pokvarenom društvu) ne znaju uvijek u tim stvarima razlikovati do-
bro od zla, sastavili smo im u 14 odsjeka najvažnije ćudoredne smjernice
kako ih u svijetu i kod nas naučava živo učiteljstvo Crkve (papa i biskupi),
najodličniji bogoslovi (sv. Toma Akvinski i sv. Franjo Saleški). U bilješke
pod redak stavili smo primjedbe koje su poglavito izvađene iz poluslužbe-
noga tumača ćudorednih smjernica njemačkoga episkopata.
Nakana je ove zbirke da se u prvome redu među svim organizira-
nim hrvatskim katolicima stvori jedno duševno raspoloženje koje će sve
pojedince oduševiti za veliku križarsku vojnu Crkve protiv moderne ne-
ćudorednosti. Ova obnova društva mora početi od nas samih – u našim
vlastitim redovima.
»Vi ste svjetlost svijeta.
Ne može se sakriti grad
što leži na gori.«
(Mt 5,14)
1. O mješovitome odgoju (koedukaciji) izdala je SVETA STOLICA
ovu odredbu: »Sigurna pogibelj pokvarenosti proizlazi iz činjenice da je u
istim školama mladež jednoga i drugoga spola sakupljena u i s t o j dvorani
da pribiva pouci... Odatle proizlazi da je ova mladež ugrožena u ćudoređu«
(Instr. S. Off. od 24. XI. 1825.).

93
 O zajedništvu (koedukaciji) muške i ženske mladeži piše ŠPANJOL-
SKI EPISKOPAT: »Principi (koedukacije) na kojima se temelji taj običaj...
tako p r o t u k r š ć a n s k i odaju takve pojmove o životu i odgoju, nad
kakvima bi se naši djedovi bili zaprepastili i zgrozili... Vole danas sustav
odgoja kojim se nije htio služiti naš nebeski Liječnik, sustav imuniziranja
zbog privikavanja... zajedničko igranje obaju spolova kod raznih športova
stvara i rađa opadanjem, dapače neprijateljstvom protiv kršćanskoga ću-
doređa« (Doc. cath. 3. VII. 1926.).
BISKUPI ILIRSKE PROVINCIJE, a među njima biskup Mahnić,
pišu: »Hoćemo prije svega da se u katoličkim omladinskim udruženjima
spriječi svako upoznavanje ili zajedništvo mladića i djevojaka« (Ljub. Škof.
list, 1922. II. 29.).
Nadalje BISKUP MAHNIĆ u svojoj mariborskoj poslanici kaže da
je »idejna veza organizacija katoličkih učenika s organizacijama katoličkih
učenica posvema dovoljna pa zato želi da se katoličke organizirane učenice
u svojim posebnim organizacijama pripravljaju za svoj poziv«.11
Presvj. BISKUP MARUŠIĆ hvali one katoličke organizacije koje
imaju po spolovima »odijeljene organizacije, odijeljene sastanke, odijelje-
na odgojna glasila, odijeljene redovite akademije, nastupe i sletove, odije-
ljeno putovanje i odijeljene zabave« (7. II. 1927.).
Preuzv. g. dr. BAUER, kao predsjednik Biskupskih Konferencija, odo-
brio je 27. I. 1927. ovaj zaključak Zbora duhovnika Hrvatskog orlovskog
saveza (HOS) i Sveze hrvatskih orlica (SHO): »Zajednička sijela Orlova
i Orlica – osim manifestacijskih – apsolutno se zabranjuju... Prigodom za-
jedničkih izleta ili sletova u željeznicama ili parobrodima imaju Orlovi biti
odijeljeni od Orlica.«
2. Roditelji su dužni nadzirati svoju djecu kod zabava: NJEMAČKI
I AUSTRIJSKI EPISKOPAT naglašava: »Na najozbiljniji način pozivaju se
roditelji da potpuno otklone uobičajenu neodgovornu lakomislenost, da se
djevojke i mladići koji se razvijaju ostave bez nadzora kod zabava... ili pri
sklapanju poznanastva, već da po starome kršćanskom običaju vrše svoju
kršćansku dužnost« (Leitsätze, 1925., 9.).2
3. O potrebi zabave za čovjeka ovako govori SV. TOMA AKVINSKI:
»Tko ne može uživati u duhovnim užicima (delectationes), predaje se tjele-
snim« (II. – II. e, q. 35., a. 4., ad 2.). »Dakle, odmor duše nalazi se u uživa-
nju... Ako je dakle odmor potreba čovjeka, ovaj će moći tražiti u užitku ili
1 Usp.: Antun Mahnić, Knjiga života, Osijek 1923., str. 257–258.
2 Poluslužbeni komentar kaže: Katolički moral postavio je jasna načela o p o z n a n s t v i m a . On
kaže da b l i ž e druženje između mladića i djevojaka smije započeti tek onda kada postoji u dogledno
vrijeme zrelost za ženidbu, kada za to postoji ozbiljna nakana i kada se vodi briga o potrebitome nad-
zoru (Um Sitte, str. 101).

94
razbibrizi lijek svome umoru i ove zovemo imenom igre ili zabave (ludicra,
iocosa); to su čini se ili riječi u kojima se traži odmor duha ili tijela. P o -
t r e b n o je služiti se katkada ovim igrama ili zabavama da si tako pribavi-
mo stanoviti odmor duše« (II. – II.- ae, q. 168., art. 2). Isto tvrdi i crkveni
naučitelj sv. Franjo Saleški33 u glasovitoj legendi o sv. Ivanu Ev. i lovcu.4
4. O predstavama s mješovitim ulogama svi BISKUPI LIGURSKE
PROVINCIJE odredili su: »Tim više organizirani, katolici, oratoriji i druš-
tva ne smiju si nikada dozvoliti mještovite predstave u kojima govore dje-
čaci i djevojke, muževi i žene« (Rivitisa diocesana; Genova; nov. 1925.
N. 11. str. 174.). BISKUP PISTOIE odredio je: »Potpuno su zabranjene
na pozornicama katoličkih društava mještovite predstave pod prijetnjom
raspusta samih društava.«5
Isto su odredili biskupi ILIRSKE PROVINCIJE i biskup Mahnić
s njima u spomenutoj poslanici: »Tako npr. ne možemo odobriti da kod
predstavljanja, pa bili to i pristojni igrokazi, mladići i djevojke nastupaju
ili govore.«
Ozbiljno opominjemo da se to ne događa. Isto su tako odredili BI-
SKUPI AUSTRIJE (26. II. 1922.) i biskupi mnogih drugih naroda gdje se
to nije već samo po sebi razumijevalo.
Preuzv. dr. BAUER odobrio je ovaj zaključak Zbora duhovnika HOS i
SHO: »Isto tako se zabranjuju predstave s mješovitim ulogama.«
5. NJEMAČKI EPISKOPAT izdao je posebnu poslanicu o borbi ka-
tolika protiv alkoholizma. U njoj stoji među ostalim: »Prorok Izaija zaziva
prokletstvo nad one ’što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalije-
vaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni‘ (Iz 5,11) i nad one ’koji su jaki
u vinu i junaci u miješanju jakih pića‚ (isto, 22). U Sirahu nalazi se slika
moralnoga poniženja što nam ga pruža pijana žena: ’Žena pijana zaziva
srdžbu golemu, jer sramota je njezina neizbrisiva' (Sir 26,8). Opravdana je
opomena sv. Pavla: ‘I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego –
punite se Duhom!' (Ef 5,18). Dalje kaže Sveto pismo: ’Ne druži se s vino-
pijama ni sa žderačima mesa, jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se
oblači u krpe' (Izr 23,20–21). Pijanica je također na sramotu svojoj Crkvi.
Prezira su vrijedni oni katolici koji svojim opačinama obeščašćuju Crkvu«
(Doc. cath. 26. XI. 1927. c. 1016).
A ljubljanski BISKUP JEGLIĆ u drugoj svojoj korizmenoj poslanici kaže
među ostalim o alkoholnom pitanju ovo: »Mnogo je veća njegova šteta za naše
3 Introduction a la vie devote, 3e partie chap. XXXI.
4 Mora nam biti jasno da nijedan čovjek, a pogotovo mladost, ne može živjeti bez veselja. Ne pruži li
joj se pravo istinsko veselje, ona će polako piti iz otrovnih izvora koji će je upropastiti (Um Sitte, str.
109). Tako poluslužbeni tumač Smjernica Njemačkoga episkopata.
5 Osservatore Romano, 13. I. 1927.

95
obiteljii. Alkohol, koji se neumjereno uživa, uništava u čovjeku sva bolja čuv-
stva i u njemu sve više razvija životinjsku stranu tijela« (biskup Jeglić, Ljublj.
škof. list, 12. III. 1927., str. 34). »Tko se posve opije, griješi smrtno. Opijanje
postaje navadom koja je naposljetku tako silna da se dotični više ne može svla-
dati... I koliko li drugih grijeha čini! Proklinjanje, psovke protiv Boga, kućne
svađe, grozne zavade, besramni govori i pjesme, nečisti grijesi! O, kako je ne-
izrecivo ružna i umazana duša pijanca... Pijanac je u neprestanomu smrtnom
grijehu. I ako naglo umre? Strašno!... Kako li pak lako čovjek prekorači mjeru
kada vino već oćuti u glavi, kada postane neobično razgovorljiv i jezik mu se
počne plesti, tada uživanje postane grješno i lako dovede do potpune pijanosti
koja je smrtni grijeh. – U tomu pogledu svi smo dužni ostati umjereni« (isto,
str. 35). »Da se dođe do potpune umjernosti, treba se već dijete odgajati u
tome duhu. Nikada mu ne hvali piće kao nešto posebno poželjnoga. Dijete
neka zna kako je pogibeljno opojno piće. Neka mu rakija bude odurna, neka
se boji pjenušavoga vina, a na pivo neka se ne nauči. Nikada ne dajte djeci
vina, a još manje rakije. Nikada ne ulivajte djeci rakiju ili rum u čaj... Mladić
neka se ne nauči na gostione... Ostani potpuno suzdržljiv kroz cijeli život ili
barem do svoje osamnaeste godine... Neki ljudi su pred Bogom i pred svojom
dušom dužni biti potpuni apstinenti, mnogima se potpuna suzdržljivost silno
savjetuje... Potpuna suzdržljivost je također djeci i nedoraslim mladićima sva-
kako p o t r e b n a . Potpuna suzdržljivost se silno preporuča svim ženama«
(isto, str. 35–36). »Djevojkama i ženama, osobito majkama, silno preporu-
čam suzdržljivost od vina i rakije« (isto, str. 37).6 »Orlovima se osobito pre-
poruča trezvenost« (isto, str. 28). »Unesite tu apstinentsku misao posebno
među Orlove, Marijine kongregacije, u Treći red, u prosvjetna društva, u
Apostolat muževa« (isto, str. 39.). »S dekretom od 27. studenoga 1888.
papa je Leon XIII. Družbi trezvenosti podijelio oproste« (isto, str. 41).
Cjelokupni NJEMAČKI EPISKOPAT izdao je 1926. ovo saopćenje:
»Biskupska konferencija saopćava da je potrebna obrana omladine od štet-
nih posljedica užitaka alkohola i odobrava ozbiljno nastojanje društava kato-
ličke mladeži d a s e n a n j i h o v i m p r i r e d b a m a n e t o č e
a l k o h o l n a p i ć a i da odgoje svoje članstvo u potpunoj suzdržljivosti
od alkohola ili u strogoj umjerenosti... K pouci (o šteti alkohola)... mora
dodati utjecaj poticaja što jačaju volju, a dolaze nam od sredstava naše svete
vjere. Budući da su ova od najdubljega utjecaja na cijeli ćudoredni život
katoličkoga naroda, k o n f e s i o n a l n i značaj apstinentskoga i umjere-
njačkoga pokreta zaslužuje osobito toplu preporuku episkopata: tim više što

6 »Savez njemačkih katoličkih učiteljica traži: Za odgoj ženske omladine tražimo da bude p o t p u n o
bez alkohola jer nitko ne mora toliko trpiti nad posljedicama uživanja alkohola kao upravo žena« (Um
Sitte, str. 142).

96
sva ova nastojanja tvore jednu kariku u cjelokupnomu vjersko-ćudorednom
odgoju« (Kipa, 13. X. 1926.).
6. O djelatnosti žene u javnosti vrijede ova načela: »Ali ni jedna
promjena u mišljenju ljudi, nijedno novo stanje niti tijek događaja ne će
nikada moći istrgnuti ženu svjesnu svojega zadatka iz onoga naravnog dje-
lokruga koji je za nju obitelj. Upravo je kraljica kućnoga ognjišta« (Bene-
dikt XV., Nagovor od 21. X. 1919.).
Svete žene »koje su se posvetile službi Kristovoj, izašle su iz sjene tek
na dan kušnje i mučeništva« (PAPA PIO XI., Vidi: La Croix, 12. I. 1926.).
»Ako izvan doma, koji bi se srušio, ako bi ona (žena) prestala biti nje-
govom kraljicom – običaji... otvore sve više ženi naših dana široko polje...
socijalne djelatnosti… ona će tim više morati upotrijebiti ova nova sredstva
utjecaja da po svuda promiče... energičnu zaštitu javnoga ćudoređa... i da
sudjeluje... u nužnoj križarskoj vojni... protiv nečedne mode« (Gasparri, Po-
ruka pape Pija XI. Socijalnom tjednu Francuske, 11. VII. 1927.).
7. O suvremenoj nečednoj ženskoj nošnji kaže SVETI OTAC PIO
XI.: »Ali mi smo opazili u vašemu programu... borbu koju ste naumile
tako dostojno, tako snažno, tako pobožno voditi protiv nečedne nošnje
koja je prava sramota za veliki dio žena koje se nazivlju kršćankama, a koje
obeščašćuju kršćansko ime... Mi smo opazili da katkada osjećaj odvratno-
sti protiv mode, koja nije posve dostojna, nedostaje dapače ondje gdje bi
to čovjek najmanje iščekivao... Katkada nam se odgovaralo: ako se odveć
traži da nošnja bude čedna (‘pod svaku cijenu’), majke će izvaditi svoje
kćeri (tj. iz katoličkih institucija). Dobro, neka bude! Kršćansku čednost
u odijevanju valja podučavati ‘pod s v a k u cijenu’... Treba početi s naj-
mlađima da se u njihovo srce ukorijeni duh kreposti, osjećaj neizbrisivoga
dostojanstva ljudske duše« (Osservatore Romano, 29. X. 1926.).
Drugom zgodom (15. II. 1926.) istaknuo je Sveti Otac: »Sasvim je
nemoguće združiti sramotnu nečednu žensku nošnju i ispovijedanje kato-
ličke vjere... Ali to je jedno veliko zlo koje prouzrokuje još veća zla. To je
takvo zlo da se protiv njega ne će nikada dovoljno dizati glasovi... poradi
onoga hrama Božjega koji čine tijelo i duša svakoga kršćanina.«
Presvj. BISKUP J. SREBRNIĆ kaže povodom ovih izjava Svetoga
Oca: »Ja mislim da se te mode ne može strože osuditi, nego što ju je
osudio sam Sveti Otac... Iz svih se njegovih izjava vidi da mu je način mo-
dernog ženskog odijela jednostavno nečistoća, a nošnja sama nemoralna«
(Poslanica Na obranu čestitih svetih običaja, 1927., str. 8.).7

7Ovdje završava prvi dio ovoga članka. Nastavak istoga članka, koji dalje slijedi, objavljen je u:
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, 1928., br. 13, str. 2–3.

97
 KARDINAL MAFFI, nadbiskup u Pizi, piše protiv nečedne mode da
su nečedno odjevene one žene ili djevojke »koje bi se pokazale u haljinama
od prosjevnih tkanina ili u odijelu koje bi im prsa ili leđa otkrivalo tri prsta
ili centrimetra ispod vrata, koje ne bi ruku pokrivalo preko lakata ili kad
suknja ne bi sizala blizu stopala kod odraslih žena ili barem do ispod ko-
ljena kod djevojaka i djevojčica« (biskup J. Srebrnić, Poslanica Na obranu
čestitih svetih običaja, 1927., str. 10).
Cjelokupni NJEMAČKI I AUSTRIJSKI EPISKOPAT zauzeo je također
vrlo energičan stav u svojim »Smjernicama« protiv nečedne mode (točka 8).8
»Današnja moda je praktično k r i v o v j e r j e … Neka budu (vodi-
teljice) neumoljive u isključivanju iz pobožnih društava i društava Katoličke
akcije onih kojima bi nedostajalo čednosti; jedna Kći Marijina, koja se ne
odijeva korektno, postaje kći vražja; jedna članica Katoličkoga djevojačkog
društva koja slijedi hirove mode, nije apostol dobra, već apostol grijeha...
Možda će koja reći: ‘Radi ove strogosti mnoge će nas napustiti: krug našega
utjecaja suzit će se, a dobro će se umanjiti.’ Uistinu, djevojke koje se nakon
opomene ne poprave, suhe su grane, mrtvo lišće, pokvareni plodovi: bolje je
da se povuku. Dobro što se vrši možda će postati obujmom manje, ali će se za
tisuću puta bolje produpsti; ne će to biti trud protiv vjetra, već istiniti odgoj
savjesti« (Poslanica LOMBARDSKIH BISKUPA, Duhovi 1927., str. 13 i 17).
8. Crkveni naučitelj sv. FRANJO SALEŠKI kaže o plesovima ovo:
»Plesovi i igranke... njihova upotreba... toliko smjera na zlo svim svo-
jim okolnostima da dušu dovode u velike opasnosti. Govorim ti o pleso-
vima, kao što liječnici govore o gljivama: Ni najbolja ne vrijedi ništa, kažu
oni, a ja ti kažem da najbolji plesovi n e v r i j e d e n i š t a .«
O plesovima navodi plenarna sinoda IRSKIH BISKUPA 1927.: »Či-
njenica je da nas ni jedna druga zabava kao ples ne izlaže više pogibelji
da ćemo biti uvedeni u napast da uvrijedimo Boga« (Doc. Cath. 3. XII.
1927.). Papa BENEDIKT XV. piše o tzv. »modernim plesovima« ovo:
»Spominjem također one plesove koji su gori od svih ostalih, a došli su
nedavno iz barbarskih krajeva u modu elegantnih ljudi i kod kojih se ne
može naći ništa zgodnijega što bi poništilo svaki stid« (Enciklika Sacra
Propediem od 6. I. 1921. AAS 1921. 39).
Presvijetli J. SREBRNIĆ, BISKUP KRČKI, piše 1927. u svojoj po-
slanici Na obranu čestitih svetih običaja: »‘Ni najbolji plesovi nisu dobri’
– kaže sv. Franjo Saleški u svojoj Filoteji... – Uopće se o svakome plesu
može kazati da ne vodi k dobru. Stoga Crkva nikada ne preporučuje ova-
kve zabave, nego svakoga od njih odvraća... Uvijek je teško grješan i radi
8 Drugom zgodom rekao je Sveti Otac: »Sve je to... po planu i đ a v o l s k i ; i budu li s v i biskupi i
s v i svećenici neumoljivo složno radili, nešto ćemo postići« (Um Sitte, str. 123).

98
toga zabranjen svaki ples kod kojega dolazi lice uz lice, prsa uz prsa ili noge
među noge, općenito dakle svaki ples, zvao se on bilo kako, koji iziskuje da
se drži ili tijesno kreće tijelo uz tijelo« (str. 15).
Cjelokupni AUSTRIJSKI EPISKOPAT osuđuje internacionalne mo-
derne plesove. »S papama Benediktom XV. i Pijom XI. osuđujemo tako-
đer, mi biskupi Austrije, na najodlučniji način takozvane moderne interna-
cionalne plesove koji su nažalost već našli ulaz u veliki dio kršćanskih obi-
telji. Među ove plesove spadaju u prvom redu takozvani: foxtrott, tango,
onestep i shimmy. No time zabranjivanje nije iscrpljeno. Mi izjavljujemo
da se ovi plesovi nikako ne mogu spojiti s kršćanskim ćudorednim zako-
nom; oni su TEŠKI GRIJEH i daju tešku sablazan. Kršćanske majke nigdje
i nikada ne mogu spojiti sa svojom savješću da svojim odraslim kćerima
dopuste sudjelovanje kod tih plesova, a ispovjednici bi u takvome slučaju
bili prisiljeni takvima uskratiti sveto odrješenje (u ispovijedi)« (vidi: Lin-
zer Quartalschrift 1927. IV., str. 139).
Cjelokupni NJEMAČKI i AUSTRIJSKI EPISKOPAT odredio je:
»Moderni plesovi koji – jer su skoro svi najgorega porijekla – ugrožavaju
stidljivost i čednost, ne smiju se podnositi ni u kakvu, pa ni u takozvano-
mu p r o f i n j e n o m obliku« (Leitsätze 1925.).
Presvijetli BISKUP CREME (Italija) određuje: »Neka se dobro čuva-
ju katoličke organizacije, muške i ženske, da prime za člana ili zadrže kao
člana ikoga za koga bi se znalo da pohađa balove ili plesne večeri« (B. U.
A. 2. Cat. I. 1. I. 1928., str. 22).9
9 Vadimo iz poluslužbenoga komentara njemačkih biskupskih Smjernica neke misli koje nadopunjuju
gornje izvode o suzbijanju nečedne nošnje: »Čarape u boji kože i prozirne proizvod su industrije koja
spekulira na to da raspiri razbludna čuvstva« (Um Sitte, str. 95).
Savez njemačkih katoličkih učiteljica ima u svojoj opširnoj rezoluciji: »Posve jasno se ogrješuju o
pristojnost, što se ne dolikuje našim članicama... čarape u boji kože ili koje na sličan način djeluju.
Stoga valja članice, koje se nakon ponovljene opomene na označeni način odijevaju, i s k l j u č i t i iz
društava našega Saveza« (Um Sitte, str. 140, 141).
»U svim biskupijama traže oni (tj. svi njemački biskupi)... žensku nošnju... koja je zatvorena do
vrata, kod koje su rukavi preko lakta i gdje je donje tijelo pokriveno z n a t n o preko koljena, a pro-
zirne tkanine se ne smiju upotrijebiti« (str. 100 i str. 125).
»Trebamo se također ozbiljno pitati je li nova ženska nošnja lijepa?... Sa stajališta estetike mnogo
toga je upravo odvratno« (Um Sitte, str. 96).
»Ova briga majke ne smije samo voditi računa o mladoj djevojci, već se valja obazirati i na malu
djecu. Odgoj stidljivosti mora započeti v r l o r a n o isto kao gajenje osjećaja za lijep oblik. Na žalost
mnoge djevojke kao da su to zaboravile« (Um Sitte, str. 98).
I muškarci trebaju raditi za čednu žensku modu: »Žena se hoće svidjeti i ravnati se prema ukusu
muškarca. Kad bi očevi i braća, a prije svega mladići koji se hoće ženiti, odbacili, radi finoće osjećaja,
izrode naše mode, oni će time, kako je to mnogostruko iskustvo pokazalo, mnogo pridonijeti da dođe
do poboljšanja« (Um Sitte, str. 98).
»Katolički moral nikada nije prigovarao svrsishodnoj i ukusnoj nošnji. On također zna da mijenja-
nje mode ovisi o velikim životnim zakonima; on nasuprot ima smisla za to da se žena odijeva privlači-
vo, dapače – ako je to moguće – i otmjeno« (Um Sitte, str. 94).
»Stoga mi moramo, želimo li nadoknaditi besramne bestidne mode, pozitivno raditi na stvaranju
praktične i ukusne nošnje koja računa s kršćanskim ćudorednim zakonom. S uspjehom je na tome

99
 A preuzv. dr. ANTUN BAUER, predsjednik biskupskih konferencija,
odobrio je na spomenutome mjestu ovu rezoluciju: »Zbor duhovnika, prihva-
ćajući direktive Svetoga Oca i želje mjesnih Ordinarija glede plesova, zabranio
je svim Orlovima i Orlicama svaku vrstu plesova u dvoje... no... neka slobod-
no plešu orlovsko i orličko kolo te ostala čedna narodna kola. Napomenute
plesove u dvoje ne samo da ne smiju plesati Orlovi i Orlice, nego se ne smije
dopustiti da ih plešu gosti i uzvanici na orlovskim zabavama i priredbama.«10
N a č e l o : Plesovi na kojima su jasne nečasne kretnje, pokreti, zagr-
ljaji, koji se plešu u napadno nepristojnom odijelu, tako da je u njima teška
opasnost grijeha i koji ne ispričava odgovarajući važan razlog, ne smiju se
trpjeti. Stoga je težak grijeh priređivati takve plesove, k njima pozivati,
davati im prostorije na raspolaganje, svirati im, dapače ni gledatelji ovih
nećudorednih plesova po sebi ne mogu bez teškoga grijeha njima pisustvo-
vati« (B. v. Acken, SJ, Linzer Quartalschrift, 1927. IV., str. 740).
9. Biskupska konferencija AUSTRIJSKIH BISKUPA pozabavila se
glazbom i pjesmom i izričito je zabranila: »raspaljivu jazz-glazbu... i sabla-
žnjivo pjevanje« (Wiener Diözesenblatt, 15. Jan. 1927., str. 1.).11
Poznati glazbenik M a s c a g n i o jazzu: Glazbenik Mascagni rekao
je jednome novinaru: »Smatram da jazz (glazba) gore i nećudorednije
djeluje od kokaina ili kojega drugog opojnog sredstva;... jazz je pošast. S
umjetnošću ima malo posla« (vidi: Schönere Zukunft, Cf., Theol.-prakt.
Quartalschrift, 1927, IV. Band, str. 739).12

polju radio uz ostale Savez katoličkih žena. On sada izdaje svoj časopis za modu ’Blätter für Kleid- und
Hauskultur‘... Prije svega su majke odgovorne za nošnju svojih kćeri«, kažu biskupi (Um Sitte, str. 97).
10 Nijemci traže istu odlučnost u provođenju ćudorednih Smjernica episkopata: »Organizacije će dje-

lovati na svoje članstvo, da se i u ostalom životu savjesno drže volje biskupa: Oni će kod velikih
ogrješenja o Smjernice opomenuti i ukoriti, i napokon, nađu li se neki tvrdokornici, ne će se žacati ni
posljednjega sredstva: i s k l j u č e n j a . Samo gdje se pokaže ž e l j e z n a odlučnost, kolebavi će i
slabi napokon naći pravi put« (Um Sitte, str. 112).
11 Njemački katolički akademičari traže da se loši plesovi zamijene igrama i zabavama koje odgovaraju

idealu kršćanske društvenosti. Time se umu priređivača stavljaju novi problemi koje moraju riješiti:
»Postoji također obveza, poglavito za obrazovane i vodeće krugove, da se ne zaustavljaju samo kod
zabacivanja loših plesova, već i pozitivno pripomažu da se uvedu oblici susreta i društvenosti koji
odgovaraju Božjoj namisli da oba spola žive zajedno« (Um Sitte, str. 146).
12 Modernu glazbu ove vrste njemački katolici zabacuju. I glazba nije indiferentna umjetnost i može

se vrlo teško ogriješiti o ćudoredne zakone. Spomenuti komentar Smjernicama kaže: »Glazba koja je
(za većinu modernih plesova) pisana, jest prema sudu estetičara-stručnjaka potpuno površna i šuplja...
Ova glazba (jazz) ide poglavito za tim da raspiri razbludne strasti« (Um Sitte, str. 90). Njemačke kato-
ličke učiteljice izdale su za svoje zabave uzorne Smjernice: »Naše svečanosti neka budu zaista srdačne
i rijetke. Stoga:
1. mora vladati red i čednost; jedan odio zgodnih osoba neka pazi da odjeća... ton ne prekorače
granice ćudorednosti i da je nezgodnim osobama već unaprijed onemogućen pristup.
2. glazbene kapele valja već unaprijed obvezati da sviraju besprjekorne glazbene komade...
3. plesove s razdražljivom glazbom i nećudorednim načinom plesanja valja na najodlučniji način
zabaciti. Neka društva upozoravaju na pozivnicama i ulaznicama da pristup imaju samo oni sudionici
kojima nema prigovora ni u nošnji ni u ponašanju...« (Um Sitte, str. 142).

100
 10. O mješovitom kupanju vrijede ova načela: »Crkveni otac SV.
CIPRIJAN piše (249. g.): ’Što pak trebam kazati o onima koje pohađaju
mješovita kupališta; o onima koje bi morale odijevati svoje tijelo u stidlji-
vost i sramežljivost, a izlažu ga očima iz kojih proviruje znatiželja putene
sjetilnosti? Zar nisu one mamac na grijeh kad dopuštaju da ih muškarci
razbludno gledaju gole, a i same upiru svoje oči na isti način u muškar-
ce?’« (Citira prethodni tekst krčki biskup J. Srebrnić u svojoj poslanici Na
obranu čestitih svetih običaja, 1927., str. 18).
»Evo zašto Crkva mora jecati nad ovim sramotnim običajima jer je cvijet
djevičanstva opustošen; jer su uništene čast uzdržljivosti i dostojanstvo sva-
koga stida« (Cit. BISKUP TRITZ, Vidi: Doc. Cath. 26. XI. 1927, C. 1021).
Njemački BISKUP KEPPLER o mješovitom kupanju piše ovo: »Na
našu veliku bol nam dolaze sve veće tužbe o n e m o r a l n o m o b i č a -
j u mješovitoga kupanja. Sami poganski vladari spoznaše da je ova n e ć u -
d o r e d n o s t kobna i oni su se protiv nje borili. Carevi Adrijan, Marko
Aurelije i Aleksandar Sever zabraniše zajedničke kupke i odrediše da se
posjetitelji kupališta podijele po spolovima. Jedan KONCIL IV. STOLJE-
ĆA (Laodiceja), 372. g., zabranio je također zajednička kupališta i istaknuo
je da su sami pogani ovaj čin žigosali na najoštriji način... Koja li sramotna
osuda u tome za naše muževe i žene, za naše katoličke mladiće i djevojke
koji čine zajedno taj nečedni čin i tako dokazuju da nemaju ni toliko stida
kao što su imali pogani...« (biskup Keppler, Rottenburg, Doc. Cath. 26. XI.
1927. C. 1022.). –
Kod nas o tome presvj. BISKUP J. SREBRNIĆ kaže: »Zajedničko
kupanje muških i ženskih jest gadan običaj... Ono nije ni potrebito niti od
koristi! Dapače, od najveće je pogibelji za najljepši biser čovječjega srca, a
to je krepost svete čistoće... Kako mogu njegovati svoje posvećenje žene
i muškarci koji kod zajedničkoga kupanja, sunčanja i tjelovježbe izlažu je-
dan drugome na ogled golotinju svojih tjelesa... Kod zajedničkoga kupanja
i sunčanja mora biti silom pogažen nježan cvijet djevičanske stidljivosti.
Dignimo se stoga listom i bezobzirno protiv običaja koji ni nije naš niti
je potreban i koristan, nego nam samo donosi n a j v e ć u m o r a l n u
š t e t u . Zajedničko je kupanje ‘grob stidljivosti i čistoće’ radi čega ga
Crkva, kao učiteljica Božjih zapovjedi, s t r o g o z a b r a n j u j e « (Po-
slanica Na obranu čestitih svetih običaja, 1927., str. 17).
Zajedničko kupanje osudili su svi BISKUPI DALMACIJE u svojoj
poslanici od 22. IV. 1927. Cjelokupni NJEMAČKI I AUSTRIJSKI EPI-
SKOPAT naglašava: »Spolove valja (kod kupanja i plivanja) rastaviti. Kod
kupanja (na moru ili rijeci) valja tražiti potpunu rastavu spolova, odijeljena

101
mjesta za svlačenje, odijevanje, za koja se moraju pobrinuti mjesne vlasti«
(Leitsätze, 2.).13
Spomenuti BISKUP KEPPLER potiče katolike: »Tražite od poduzet-
ništva odijeljena kupališta za svaki spol; a ako se stvar uistinu ne da pro-
vesti, odijeljene kabine i razne satove kupanja... U toj stvari svom snagom
poduprite mjesne vlasti i sami organizirajte nadzor. Općinske vlasti mo-
raju biti uvijek svjesne svoje teške odgovornosti i vršiti svoju dužnost bez
imalo ljudskoga obzira.«
Slično kaže FRIEBURŠKI BISKUP FRITZ nazivajući zajedničko ku-
panje »poganskim nećudoređem...«. »Molim, dakle, sve ljude plemenitog i
pravog srca koji su svjesni svoje velike odgovornosti; molim prije svega javne
vlasti, kao i d r u š t v o k a t o l i č k i h m l a d i ć a , da se zajednički
dignu protiv zajedničkih morskih i riječnih kupališta...« (Doc. Cath. 26. XI.
1927., c. 1023.).
Cjelokupni ŠPANJOLSKI EPISKOPAT traži: »Katolici će primjerom
i nastojanjem tražiti od mjerodavnih vlasti da se u kupalištima provede
rastava spolova kako zahtijeva ćudoređe« (Doc. Cath. 3. VII. 1926.).
BISKUP SREBRNIĆ izričito kaže: »Ja osuđujem i zabranjujem taj
običaj i pozivam sve one kojima je stalo da se Božji zakoni poštuju i pro-
vode, da se naš narod očuva ćudoredan i dobar, da se kršćanska čednost
i decentnost štiti i brani, neka se energično zauzmu da se u svim našim
kupališnim mjestima kod kupanja, sunčanja i tjelovježbe provede rastava
spolova. Zajedničko kupanje, plivanje, sunčanje i tjelovježba nije... ni po-
trebno niti je za bilo koga od koristi. Naša je dužnost da taj običaj radi nje-
gove velike moralne pogibelji suzbijemo i odstranjujemo... Gdje je podjela
spolova po plažama nemoguća, neka se provede vremenski. U v i j e k j e
m o g u ć a r a s t a v a s p o l o v a , s a m o t r e b a h t j e t i « (Posla-
nica Na obranu čestitih svetih običaja, 1927., str. 18–19).14
11. Za katoličku tjelovježbu iznio je NJEMAČKI I AUSTRIJSKI
EPISKOPAT ova načela: »Kao i dušu, tako je Bog stvorio i tijelo. Tijelo
kršćanina posvećeno je sakramentima, hram je Duha Svetoga. Zato kr-
šćanima valja tijelo držati svetim. Zdrava briga za tijelo ne da se samo
13 »Kao što je sigurno da smjernice biskupa obvezuju u savjesti, isto je tako sigurno da nijedan či-
novnik, koji na vodećem položaju sudjeluje kod osnivanja takvoga s o d o m i t s k o g zajedničkog
kupališta, ne može biti u ispovjedaonici odriješen« (kardinal Faulhaber, cf. Um Sitte, str. 81).
14 Dosad izložena načela o koedukaciji, plesu, modi, mješovitim kupalištima možda se čine nemoder-

nima. Zgodno na to odgovara poluslužbeni komentar Smjernica njemačkog episkopata: »Svakoj slabo-
sti i polovičnosti valja se odlučno oprijeti... Mi moramo plivati p r o t i v struje i tada je u stanovitim
prilikama potrebno, u otklanjanju (Ablehnung) možda poći za korak dalje, nego bi to bilo potrebno u
drugim mirnim vremenima... Želimo li danas u javnomu životu nešto vrijediti, to je moguće jedino na
taj način da bez imalo sjenke nastojimo oživotvoriti katoličku ideju... Ali sva dobrota i blagost ne smiju
nas zadržati da vjerno i nepokolebljivo zastupamo katolička načela i sve više ljudi do toga dovedemo
da ih i oni u svome životu ostvare…« (Um Sitte, str. 113).

102
sjediniti s naukom kršćanstva, već je upravo z a p o v i j e đ e n a . Ali nad
tijelom stoji duša. ‘Kultura tijela’ ne smije postati kult (obožavanje) tijela
i tako biti na štetu kultu duše… Vježbanje mora biti odijeljeno po spolo-
vima, a poduku u gimnastici moraju dati učitelji (načelnici) koji su istoga
spola kao oni što gimnasticiraju... Ženska tjelovježba neka se vrši samo u
dvoranama i mjestima gdje javnost nema pristupa. Ako to nije moguće i
ako se ne može nabaviti posebno vježbeno odijelo, tada se treba ograničiti
na gimnastičke vježbe koje se mogu izvoditi u običnome odijelu. – Gi-
mnastičke predstave15 i natjecanja valja otkloniti kod djevojaka i žena:
najčešće izazivaju neženski duh (Art.). Ovo se otklanjanje tiče i priredaba
unutar društva.«16
12. Prvi kršćani – uzor katolicima Katoličke akcije. »Kada se Isus
Krist pojavio svomu narodu s proglasom svoga Evanđelja ‘Kraljevstvo Bož-
je je blizu’, tada je pred sobom poslao opomenu: ‘Činite pokoru, pre-
obrazite svoju nutrinu, postanite posve drukčiji u svojemu mišljenju!’
Ćudoredna promjena i obnova jedan je od najvećih poslova prakršćanske
misionarske djelatnosti. Postati kršćaninom znači u prvim kršćanskim
vjekovima, barem po svojoj oprečnosti, sličan korak kao danas stupiti
u jednu redovničku zajednicu. Ime ‘kršćanin’ imalo je onda za poganske
uši neki opori prizvuk jer se u tolikoj mjeri razlikovao ž i v o t kršćana od
života pogana. Nije u prvome redu upadao u oči novi nauk, već novi način
života« (Bichlmair, SJ, Urchristentum und katholische Kirche, str. 338;
Linzer Quartalsch. 1927., IV., str. 748.).

15 Poluslužbeni komentar ovih Biskupskih Smjernica »Um Sitte u. Sittlichkeit« (Kathol. Schulorgani-
sation, Düsseldorf, 1926.) kaže: »Pod ’Schauturnen’ ne razumije se samo to da se vježbe izvode pred
drugima s jedinom i glavnom svrhom da se djevojka pokaže, već Smjernice pod time razumijevaju
također »Leistungsturnen« – (gimnastiku gdje se hoće pokazati što se sve može)... S taktom izabrane
jednostavne vježbe nisu zabranjene ako se mogu izvesti u običnome odijelu te se time izbjegavaju
svi neugodni učinci« (str. 76). Igranje kola u javnosti (Reigen) može se dopustiti osobito onda kada
se pripazi na besprijekornu dovoljno d u g u nošnju« (str. 77). »Što se tiče (ženskih) jednostanih
vježbi (u javnosti)... mogu se izvesti samo onda ako... su izabrane s najvećim pedagoškim taktom te
imaju samo onakve kretnje koje ne dovode djevojke ni u jedan nezgodan stav« (77–78). »Nema nika-
kvih poteškoća da prigodom roditeljskih večeri društvenih i športskih svečanosti također djevojke na
taj način sudjeluju da u b e s p r i j e k o r n o j n o š n j i izvode jednostavne vježbe i narodna kola.
’Schauturnen‘ u doslovnome značenju valja i o v d j e otkloniti« (str. 78). Ako su za djevojke zabra-
njena gimnastička natjecanja, »taj slučaj nije za jednostavna natjecanja u igri (Wettspil)... kod kojih se
ne radi o rekordu (Höchleistung) već o vrijednome poticaju...« (str. 78). Savez njemačkih katoličkih
učiteljica naglašava... »Mi otklanjamo javne ženske nastupe« (dopušteni su besprijekorni narodni
plesovi, kola i jednostavne vježbe) i svaku športsku gimnastiku » (Um Sitte, str. 137).
16 Ova načela provode se u katoličkim tjelovježbenim organizacijama. Stoga njemački biskupi pre-

poručuju Savez »Deutsche Jugendkraft«: »Još više nego dosad katolički roditelji trebaju tražiti da
se njihovi sinovi upišu u katolički tjelovježbeni Savez (D. J.). To je Savez koji se razvija... i koji nam
potpuno jamči da će i tjelesnoj kulturi sjajno djelovati, ali s druge strane ne će popustiti modernome
duhu vremena« (Um Sitte, str. 114).

103
 »Što naše doba donosi zaista novo, to je taj poziv a p o s t o l a t a
što ga Duh Sveti na Papina usta upravlja svjetovnjacima cijeloga svijeta«
(Jacques Maritain, Doc. Cath. 28. I. 1928. c. 227).
13. O kinematografu i kazalištu ima mnogo dokumenata. Spominje-
mo samo ova dva:
»Grozna je činjenica da se ovo velebno otkriće izrabljuje na mnogo
načina na kvarenje i da su kino-pozornice postale škola razuzdanosti« (iz
poslanice NJEMAČKIH BISKUPA 1913.). –
»Teška je dužnost svih katolika da pobijaju i tamane pornografiju u
kazalištu, u kinu, kabaretima... i svemu što se predaje javnosti. Stoga se
moraju sustezati od polazaka na takve predstave koje slave opačinu i pozi-
vaju na razblud. Ne smiju ih odobravati svojom prisutnošću niti ih novcem
podupirati ili pomagati« (Pastirsko pismo ŠPANJOLSKIH METROPOLI-
TA. Vidi također D. Kniewald: Katolička učenica, 1926., str. 367).
»Smatram svojom dužnošću kazati vam s kojim interesom pratim ini-
cijativu što ste je pokrenuli da proširite... ideju i ostvarenje katoličkoga
kina koje će služiti svima. – Ništa mi se ne čini zgodnijim, dapače rekao
bih potrebnijim od ovoga pothvata kojemu je cilj snažno pokrenuti jedno
od sredstava apostolata koje ima postati veoma plodnim i protulijek ono-
mu zlu što ga proizvodi isto kino koje je odveć lako oružje pokvarenosti
za duhove i srca kada se nalazi u rukama protivnika evanđeoske nauke i
njezina ćudoređa« (HIPOLITE, BISKUP NANCYJA, 6. II. 1928.).
14. Sveta Stolica i biskupi toliko su pisali o štetnosti zlog tiska i
koristi dobroga tiska da bi se o tome dale izdati cijele knjige. LEON XIII.
pisao je: »Vi vidite, među ostalim, časna braćo, da pomoću k n j i g a i
n o v i n a neprijatelji Crkve šire među mnoštvom otrov svojih zabluda
i svoje razuzdanosti i sve malo pomalo narod odvraćaju od kršćanskoga
života« (PAPA LEON XIII. biskupima Ugarske, t. III., str. 234.). »S isto
tolikim naglašavanjem ponavljamo savjet da radite s isto tolikim žarom i
razboritošću... na širenju katoličkih novina, jer u današnje vrijeme narod
stvara svoje mišljenje i ravna svoj život prema dnevnome čitanju novina«
(PAPA LEON XIII. Paternae providaeque, t. VI., str. 112.).
ŠPANJOLSKI EPISKOPAT piše: »Teška je dužnost svih katolika da od-
bijaju i tamane pornografiju... u knjigama, romanima...« Katolici se moraju
»sustezati od podupiranja pothvata koji zaslužuju novac na račun kreposti.
Ne smiju kupovati djela, feljtone, poštanske karte, slike, gravire koje vrije-
đaju katolički moral« (ŠPANJOLSKI METROPOLITE, nav. dj., str. 367).
A NJEMAČKI I AUSTRIJSKI EPISKOPAT određuje: »Načelo kato-
ličkom narodu mora postati da nikada ne kupuju u knjižarama i dućanima,

104
koji javno nude takav smrad« (Leitsätze Njemačkog i austrijskog episko-
pata, br. 7).17
Katolici se »ne smiju pretplaćivati i podupirati novčano ili kako dru-
gačije listove ili novine koje idu za kvarenjem i uništavanjem ćudoređa«
(ŠPANJOLSKI METROPOLITE, nav. dj., str. 367).18
15. SVI HRVATSKI BISKUPI preporučili su 21. lipnja 1926. moli-
tvenike Katolički đak i Katolička učenica (od sveuč. prof. dr. D. Kniewal-
da, 1926.) u kojima su još podrobnije izložena sva ova načela o zajed-
ništvu, zabavama, predstavama s mještovitim ulogama, nečednoj nošnji,
plesu, tjelovježbi, kinu, knjizi... i slično. Ti molitvenici preporučuju da
mladići i djevojke iz tih knjiga u kojima su izložene ćudoredne smjernice
»crpe pobudu za život, molitvu, katolička načela i rad u zajednici s Gospo-
dinom Isusom Kristom i Katoličkom Crkvom«.

17 Poluslužbeni komentar primjećuje: »Treba prodavače na spretan način upozoriti na zlo što ga čine«
(Um Sitte, str. 92.).
18 Na pitanje je li uopće moguće provesti tako opsežnu ćudorednu reformu suvremenoga društva,

odgovara spomenuti poluslužbeni komentar: »Mlado kršćanstvo došlo je u jednu okolinu koja moder-
nome svijetu u mnogim pojedinostima sliči do zadnjih potankosti; da, on je bio još daleko dublje pao.
Ali mlado kršćanstvo nadvladalo je svijet i to rekavši svoj odlučni ’Ne’« (Um Sitte, str. 115). »Ovaj
radosni optimizam (tj. da katolici mogu pobijediti suvremene nećudoredne običaje) ne dolazi uistinu
iz promatranja sadašnjice... Ovaj optimizam raste samo u nebeskim visinama. Mi katolici imamo u
M i l o s t i i u sredstvima milosti (tj. sv. sakramentima i dr.) uvijek žive izvore snage koji nam daju
sposobnost postati gospodarima i n a j t e ž i h okolnosti« (isto, str. 110–111).

105
 SUVREMENA KRIŽARSKA VOJNA
NJEMAČKIH KATOLIKA1
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 22, 1928., str. 2;
br. 23, str. 2–3; br. 24, str. 2; br. 25, str. 2; br. 26, str. 2

U PROŠLOSTI
»Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode... učeći ih čuvati
sve što sam vam zapovjedio« (Mt 28,19–20), Spasiteljeve su riječi kojima
je Crkvi povjerio zadaću da bude kroz vjekove učiteljicom ćudoređa.
I uistinu, kada proučavamo crkvenu i svjetsku povijest, uvjeravamo
se da je Crkva bez prestanka vršila ovu svoju ćudorednu misiju.
U doba cezara Augusta drži se kako u Rimu nije bilo odrasle djevojke
koja je bila djevica, nećudorednost je vladala posvuda: u knjigama, u ple-
sovima, u mješovitim kupalištima, u kazalištima, u obiteljima. Tako reći
svi crkveni velikani onoga doba vodili su odlučnu borbu protiv nećudored-
nosti. Spominjem samo sv. Ciprijana (III. st.) koji je u svome djelu »De
habitu Virginum« ustao npr. protiv mješovitih kupališta. Treba samo čitati
djela onoga doba i uvjerit ćemo se kojom se energijom Crkva borila protiv
pokvarenosti poganskoga društva. Ali ovu borbu hijerarhije pomagali su
najodlučnije vjernici. Jedan dobar poznavatelj prvih vjekova Crkve ovako
opisuje tu djelatnost prvih kršćana:
»Kada se Isus Krist pojavio sa svojim evanđeljem, navijestio je svemu
narodu: ‘Kraljevstvo Božje je blizu.’ I poslao je pred sobom opomenu:
‘Činite pokoru, preobrazite svoju nutrinu, postanite posve drukčiji u svo-
me mišljenju!’ (usp. Mk 1,1–14). Ćudoredna promjena i obnova jedan je
od najvećih poslova prakršćanske misionarske djelatnosti. Postati kršća-
ninom značilo je u prvim kršćanskim vjekovima, barem po svojoj opreč-
nosti, sličan korak kao danas stupiti u jedan crkveni red. Ime ‘kršćanin’
imalo je onda za poganske uši neki opori prizvuk jer se u tolikoj mjeri
1 Donosimo ovo još neobjelodanjeno predavanje pokojnoga dr. Merza. Običavao je svako svoje važ-
nije predavanje i sastavak prije tiska ili uopće javne uporabe podastrijeti na uvid ili na cenzuru kojoj
autoritativnoj i kompetentnoj crkvenoj ličnosti. Tako je i ovo predavanje, kao i mnoga druga, poslao
krčkomu biskupu, presvj. g. S r e b r n i ć u koji ga je nakon pregleda poslao Katoličkom tjedniku. –
(Op. Uredništva Kat. Tjednika).

106
život kršćana razlikovao od života pogana. U prvome redu nije upadala u
oči nova nauka, već novi način života« (Bichlmair SJ, Urchristentum und
katholische Kirche, S. 338 f.; Cf. Linzer Quartalschrift 1927.).
A iz mnogih drugih djela znamo da je raširenju kršćanstva mnogo pri-
donijelo što su kršćani odlučno prekinuli s poganskim običajima. Njihov
život bio je drukčiji od života njihove okoline.
Ne ću se zadržavati kod povijesti. Dale bi se sastaviti cijele biblioteke
iz djela koja se bave suzbijanjem nećudorednosti. Osobito u novomu vije-
ku, nakon otkrića tiska, Tridentski koncil se poglavito bavi nećudorednim
knjigama i slikama; osniva se kongregacija Indeksa i slično. Sv. Franjo Sa-
leški udara po zlim knjigama, propovjednik Flechier u 17. stoljeću napada
ples »gvignadu« i slično.

DANAS U SVIJETU
Kada pratimo život Crkve po svijetu, vidjet ćemo da ona vodi ve-
ličanstvenu i velebnu borbu protiv suvremenoga poganstva i istodobno
djeluje konstruktivno stvaranjem kršćanskih ćudorednih običaja.
Tko nije čuo za francuskoga abbé Bethleema koji po ulicama trga
bezobrazne plakate i u trafikama dere bezobrazne brošure. Neprestano je
po sudovima i u mnogim slučajevima je dobio parnicu. Polazi sa stajališta
da je ulica vlasništvo poštenih ljudi i nitko nema pravo u to poštenje dirati.
Svatko, a napose djeca, imaju pravo neotrovana ići po ulicama. Svaki gra-
đanin ima dužnost braniti to svoje pravo ili prosvjedovati kod javnih vla-
sti, a ne pomaže li to, može se oduprijeti samostalnom, organiziranom ili
osobnom akcijom. Ova junačka akcija abbé Bethleema naišla je na odaziv
u drugim zemljama, a osobito u Italiji i Egiptu. Francuska je bila među pr-
vima koja se odmah nakon rata digla protiv modernih plesova, a zanimljivo
je to što je akademska omladina bila u prvim redovima te borbe. Naravno,
to je bilo odmah nakon rata; ta je omladina bila još zadojena idealizmom
žrtve. Bijahu to pariški tehničari. Kada su bili pozvani na jedan reprezen-
tativni ples i kada su opazili da su u programu plesa oglašeni i oni nečedni
plesovi koji su nedavno prije toga bili zabranjeni od pariškoga nadbiskupa
kardinala Ametta, izjavili su da ne će sudjelovati kod te svečanosti, ako se
ti plesovi ne uklone.
Osobito se o modernim plesovima mnogo pisalo u Francuskoj u ne-
katoličkim i katoličkim redovima; najugledniji književnici i umjetnici su se
o njima izjasnili i sud svih je upravo porazan. Bez obzira na njihovu moral-
nu stranu, tvrde da su ti moderni internacionalni plesovi s čisto estetskoga
gledišta pljuska svakoj ljepoti i umjetnosti; skok su u estetsko barbarstvo.
Kada smo već kod Francuza i njihove borbe za ćudorednu obnovu, mo-

107
ramo spomenuti nedavno preminuloga dominikanca P. Vuillermeta koji
spada među prve suvremene stručnjake za ova moderna ćudoredna pita-
nja. Njegova djela »Zabave i kršćanska savjest«, »Dopuštene i zabranjene
zabave«, »Sofizmi mladeži«, »Samoubojstvo rasa«, »Suvremene mode«,
»Katolici i novi plesovi«, »Katolici i šport« postali su svjetskoga glasa. Nije
čudo da je sama Sv. Stolica pohvalila ova djela. Tko hoće katolički gledati
na razgovore, štivo, flert, umjetnost, kazalište, kino, glazbu, igru, šport,
ples, modu – taj neka si nabavi njegova djela.2
To je eto samo Francuska. Slično bi mogli reći i o Španjolskoj. Često
čitamo o radu Španjolske katoličke lige za obranu javnoga ćudoređa. Po-
znato je da je španjolskim (kao uostalom i nizozemskim) katolicima uspjelo
podići svoju vlastitu radiostanicu koja uspješno parira bezobraznim radio-
emisijama drugih stanica (a kod nas?). Sinteza ove odlučne borbe španjol-
skih katolika za javno ćudoređe jest »Skupno pastirsko pismo španjolskih
metropolita« (1926.) koje je također u prijevodu objelodanjeno u Kato-
ličkom đaku. To je divna pastirska poslanica i tako je zgodno sastavljena da
bi se po njoj u svim našim društvima mogla držati predavanja. Ta poslanica
govori o modi, o intimnome susretu i druženju osoba različitoga spola bez
nadzora, o pornografiji u kazalištu, kinu, kabaretima, knjigama, romanima,
o tjelovježbi, športovima, mješovitim kupalištima.
Iz Španjolske pođimo u Belgiju. Tamo je uspjelo omladini udruženoj
u Katoličkoj akciji spriječiti prikazivanje jednoga filma »Bećarica« (Gar-
gonne). Činili su to najprije prosvjedima, kada to nije pomoglo, plakate
i oglase zamastili su crnilom, a nakon toga su na samoj predstavi toliko
zviždali i galamili da je vlast morala zabraniti taj film. Njima je također
uspjelo raznim predstavkama kod općina isposlovati da su načelnici sje-
vernobelgijskih mjesta zabranili maškarade, kod kojih su se događale veli-
ke ćudoredne nepodopštine.
Promotrimo sada Italiju, gdje Sv. Otac, biskupi i Katolička akcija
vode veoma odlučnu križarsku vojnu. Poznati su mnogi govori Sv. Oca
protiv nečedne nošnje koji svojom odrješitošću (tijela nečednih žena na-
zivlje riječima sv. Pavla »udovima bludnice«) upravo upadaju u oči. A bi-
skupi Italije – to se možda čini nekome čudno – šalju sa svojih biskupskih
konferencija posebne poslanice o ženskoj modi. Mora da je stvar od naj-
veće važnosti za spasenje duša i za kršćansku kulturu dok episkopat piše
poslanice o tako svjetovnom predmetu. A Katolička akcija u Italiji – pa
makar neke novine tendenciozno nazivale njezin rad sterilnim – vodila je
veoma uspješnu borbu prošle godine protiv raznih pojava javnoga nećudo-
ređa. Tu zajedničku akciju vodi Tajništvo za ćudoređe čiji je ured ovisan o
2 Ovdje završava prvi dio članka. Nastavak istoga članka objavljen je u Katoličkom tjedniku, Sarajevo,

1928., br. 23, str. 2–3.

108
Središnjem narodnom savezu. Osim toga se uz Dijecezanski savez nalazi
Tajništvo za ćudoređe koje je ovisno o Središnjemu tajništvu. Ova dijece-
zanska tajništva raspačavaju letke o modi, priređuju prosvjedne skupštine,
interveniraju kod javnih vlasti protiv održavanja javnih plesova, osnivanja
mješovitih kupališta, prikazivanja nemoralnih filmova, kazališnih pred-
stava, tiskanje zlih knjiga. Mnogo je pozitivnih rezultata u tomu pogledu
postignuto. Tim ćudorednim tajništvima je rad olakšan zbog toga što se
fašistička vlada trsi moralno pridići talijanski narod. Uistinu su na tome
području zasluge fašizma velike: on je svojom željeznom rukom pročistio
mnogo moralno zlo i novi zakonik u mnogim pogledima zastupa moralne
zasade Katoličke Crkve.
To je kinematografski pregled križarske vojne u Crkvi i četirima ze-
mljama. Mogao bih vam mnogo govoriti i o drugim narodima i zemljama:
poglavito u Švicarskoj i markantnim odredbama ticinskoga administrato-
ra; o američkim biskupskim osudama i modernim plesovima, o Nizozem-
skoj, o Austriji. Kod Austrije bih samo spomenuo da je austrijski episkopat
osudio jazz-glazbu. To spominjem zato jer sam našao u dosta rasprava bo-
goslova porazne sudove o jazz-glazbi (npr. kod P. Dörflera u Um Sitte und
Sittlichkeit, kod P. Ackena, SJ, u Linzer Quartalschrift 1927. IV.), ali ta
osuda austrijskoga episkopata jest jedina službena koju poznajem.

NJEMAČKA
Nećudorednost – društvena rak-rana
Zašto sam nakanio obraditi posebno Njemačku? Razlog tomu je što
je njemački episkopat izdao »Katoličke smjernice i upute za razna moder-
na ćudoredna pitanja«, a u tim su Smjernicama tako reći riješena sva ona
pitanja koja su tipična za tu cijelu križarsku vojnu ćudorednosti. Prilikom
analize tih Smjernica držat ću se poluslužbenoga komentara Um Sitte und
Sittlichkeit. Istodobno upozoravam na knjižicu P. Küblea »Nacktkultur«
koja podrobno analizira kult golotinje u suvremenome životu.
Ove se smjernice uopće ne bave nećudorednošću i onim milijunima
smrtnih grijeha što se čine možda neopaženo, željom, mišlju. Kod kri-
žarske vojne za obnovu ćudoređa misli se na onu nećudorednost koja je
javna i koja izravno ima loše socijalne posljedice. Promotrimo te socijalne
posljedice nećudorednosti u Njemačkoj:
1. Broj rastava braka:
god. 1905. bilo ih je 10.000
god. 1923. bilo ih je 33.939.
Utrostručile su se rastave braka. Koliko je djece time upropašteno,
neodgojeno!

109
 2. Porast u pučanstvu:
god. 1896. 15,46 na 1000 duša
god. 1924. 8,2 na 1000 duša.
Znači da ih se sada dva puta manje rađa nego prije 30 godina. K tomu
u nekim velegradovima umire više ljudi, nego se rađa. Statistika dokazuje da
je njemački narod osuđen na smrt ako se uzroci toga propadanja ne uklone.
3. Oskvrnjenja na djeci ispod 14 godina podvostručila su se u posljed-
njoj godini.
4. Ubojstvo djeteta u utrobi upravo je neizrecivo veliko:
god. 1911. prijavljeno je 1.026 takvih ubojstava
god. 1921. prijavljeno je 4.248 takvih ubojstava.
No liječnici uvjeravaju da se u Njemačkoj barem pola milijuna djece
u utrobi tako ubije.
Užasan zločin! Pravo poganstvo! A do tih ubojstava dovodi mode-
ran život s nečednim plesovima, mješovitim kupalištima, modom, kinom,
knjigama itd.
5. Spolne bolesti raširene su u nepojmljivoj mjeri. Prema službenim
statistikama od 1000 stanovnika ih 8,7 ima spolne bolesti, tj. pola miliju-
na Nijemaca je zaraženo. Međutim je to tek službena statistika: stvarno
je 1922. godine šest milijuna Nijemaca bilo bolesno, to jest, svaki deseti
Nijemac ima tu gadnu bolest ili u svakoj drugoj obitelji nalazi se ta bolest.
Nisu li to užasne, upravo nevjerojatne brojke?
5. U gradu Hamburgu je 2500 kontroliranih prostitutki, ali 17.500
ih je nekontroliranih.
6. U Berlinu je 2000 muških prostituirano, a 30.000 je homoseksualaca.
Užasna li je to fotografija suvremenoga društva! A to je tek mali izva-
dak postojećega zla. A koliko li je tek nečistoće u dušama?
Tko je kriv ovoj užasnoj pokvarenosti? To je bez dvojbe otpad društva
od Boga, a onda razni čimbenici pokvarenosti:
1. filmovi (kao npr. Mora li žena postati majkom)
2. knjige i časopisi s gadnim slikama (Pirandello)
3. plesovi
4. kult golotinje
5. moda
6. šport
7. mješovite kupališta, mješovito sunčanje i mješovita tjelovježba
8. alkoholizam
9. nesvetkovanje blagdana i mnogo toga.
Ovi čimbenici imaju na duši gore spomenute društvene posljedice:
umorstva djece, spolne bolesti, rastave braka itd., itd.

110
 A kada promotrimo skoro sve spomenute čimbenike demoralizacije,
vidimo da se isti vrte oko žene. Žena se smatra tek spolnim bićem i ničim
drugim. Gola žena, razbludna žena, podatna žena, perverzna žena – to je
glavni junak suvremenoga društva. Jedan od najtočnijih kriterija za prosu-
đivanje ćudoredne razine jednoga razdoblja jest – kako se žena poštuje u
dotičnomu narodu.
Znamo da se ona u prijašnjim vjekovima cijenila i književnici su sa-
njali o idealima i čistim ljepoticama – omladina je maštala o Neznanoj i
Čarobnoj – a danas je ideal društva i mladeži gola žena s kinoplatna koja
nije ni sestra, ni majka ni čovjek.

Vrlo ozbiljna dužnost katolika

Prema užasnim i tek fragmentarno opisanim posljedicama suvreme-
ne nećudorednosti moramo doći do zaključka da ova borba protiv nećudo-
rednosti nije tek nekakav hir Crkve ili možda kakvih pretjeranih katolika.
Naprotiv: ta križarska vojna ćudorednosti jest krvava potreba i neophodna
nužnost. Ne radi se tu o kakvim ugodnim ili možda korisnim dobrima;
ne, tu se radi o najvećemu, o bitnim interesima čovječanstva; radi se o
spasenju tolikih neumrlih duša; o vremenitoj sreći mnogih milijuna; o biti
i ne biti njemačkoga naroda. O stavu što ga svaki pojedinac danas zauzima
prema kinu i novinama, prema plesu i kupalištu, prema modi i jazzu, ovise
sudbine naroda, budućnost Crkve u narodu, spasenje duša. Prema tome
je ta ćudoredna borba zaista jedna sveta križarska vojna – viteška borba za
najveće ideale čovječanstva.

Predradnje smjernicama
Prije negoli promotrimo najvažnije stavke iz glasovitih Ćudorednih
smjernica, pogledajmo njihov bliži uzrok. Kako je do njih došlo?
Njemački episkopat već se 1908. godine obratio njemačkome naro-
du i upozorio ga na nećudorednost koja se širi. Taj je poziv malo koristio.
Ponovno se episkopat obratio narodu 1913. Međutim, ni to nije koristi-
lo. Došao je rat, a nakon rata započelo je ludilo plesa, uživanje golotinje
(u najužasnijim oblicima). Protiv tih pojava prve su djelovale katoličke
organizacije, među kojima se posebice isticao Savez njemačkih katolič-
kih učiteljica. Ovaj je npr. temeljito proučio vrlo delikatno pitanje ženske
tjelovježbe. Biskupi su se ponovno htjeli obratiti njemačkome narodu, ali
iskustvo prošlih godina pokazalo im je da će njihov poziv biti bez uspjeha.
Stoga dođoše na misao da se ne obrate samo najširoj javnosti, već valja
započeti sitnim pozitivnim radom. Zaključiše stoga da u posve kratkim re-
čenicama zbiju katolička načela o tim suvremenim ćudorednim pitanjima

111
i da se tada ove smjernice pošalju katoličkim organizacijama i da se od njih
zatraži da ih one provedu najprije u svojim redovima.
Te smjernice su se vrlo brižno izrađivale. Godine 1924. su o njima
podrobno raspravljali biskupi sjeverozapadnih biskupija. Zatim je kardinal
Schulte, nadbiskup kölnski, pozvao najuvaženije vođe katoličkih organi-
zacija u Köln i još se s njima posavjetovao. O svakoj pojedinoj rečenici se
posebice raspravljalo. Zatim je nacrt poslan ponovno svim biskupima i
nakon njihovih primjedbi ponovno prerađen i zatim je objelodanjen u ime
cjelokupnoga njemačkog episkopata.
Iza toga su svim katoličkim organizacijama dostavljene Smjernice s
popratnim pismom kardinala Schultea. U tomu pismu izričito stoji:
»Istodobno s dostavom ‘Smjernica’ koje su biskupi izdali nakon saslu-
šanja Predsjedništava njemačkih katoličkih organizacija, episkopat želi od
vašega Saveza (kao i od svih drugih katoličkih saveza), osim potvrde da ste
ih primili, i izričitu izjavu da će vaš Savez bezuvjetno i čvrsto zastupati i
provoditi postavljena načela i zahtjeve kod svih podređenih organizacija i
kod članstva, i to s najvećom sviješću odgovornosti.«3
„Da se ta načela uzmognu naglasiti i provoditi, te smjernice treba
tiskati i tumačiti na odličnome mjestu u saveznim glasilima, na sastancima
valja o njima vijećati, članstvu je dužnost držati ih se i savjesno ga valja
nadzirati vrše li ih uistinu… Već je posljednji trenutak da se borimo protiv
općenite struje ako uopće želimo spasiti narodno ćudoređe. Tu pojedi-
nac mora uočiti interese zajednice i osobno se odreći stvari koje možda
za njega osobno još ne znače opasnost«. Ovo odlučno pismo kardinala
Schultea završava s opomenom da je »katolička dužnost« članstva katolič-
kih organizacija postati apostolom tih Smjernica i ti katolici moraju sna-
gom svoga krsnog zavjeta reći: »Odričemo se« (16. I. 1925.).

Izvadci iz Smjernica
Ove se Smjernice sastoje od dva dijela: od načelne argumentacije i
praktične dispozicije. Uvod glasi ovako:
I. Bog je stvorio i tijelo kao što je stvorio i dušu. Tijelo kršćanina
posvećeno je sakramentima i hram je Duha Svetoga. Stoga treba tijelo
kršćanina držati svetim. Zdrava njega tijela ne samo da se dade spojiti s
kršćanskim naukom, već je kršćanstvo upravo zapovijeda. No nad tijelom
stoji duša. Kultura tijela ne smije postati kultom tijela i tako oštetiti kul-
turu duše.
II. U čovjeku bi prema Božjemu uređenju trebao vladati sklad iz-
među duše i tijela. Istočni grijeh porušio je taj sklad. U čovjeku drijema
3 Ovdje završava drugi dio članka. Nastavak istoga članka koji slijedi objavljen je u Katoličkom tjedni-

ku, Sarajevo, 1928., br. 24, str. 2.

112
sklonost zlom užitku koja kani porušiti kao neugodne verige ograde što
mu ih postavljaju ćudoredni zakon i savjest. Zadaća čovjeka je u doživot-
noj ćudorednoj borbi, kako je sv. Pavao tako dirljivo prikazuje, uz pomoć
Božje milosti postati gospodarom te sklonosti i ponovno težiti za onom
harmonijom. To je temeljni nauk kršćanstva.
III. Sva moderna nastojanja koja se otvoreno ili prikriveno postavljaju
na stajalište da je već po sebi u čovjeku taj sklad, niječu istočni grijeh i sto-
ga su nespojiva s naukom Katoličke Crkve. Po svome naziranju o odnosu
između tijela i duše, poganstvo i kršćanstvo stoje u nepomirljivoj opreci.
Sva razdoblja jednostrane kulture tijela u povijesti nose žig duboke ćudo-
redne pokvarenosti.
IV. Zbog porušenoga suglasja između tijela i duše tijelo sa svojim
osjetilima traži da zadobije prevlast nad dušom. Stoga čovjek, ako sebe ili
druge bez potrebe izlaže pogibelji, doživljava da u toj borbi duša doživi
poraz. Ovakva pogibelj se kod današnjega sve većeg podcjenjivanja tijela u
najvećoj mjeri obistinjuje.
V. Stidljivost i čednost postavio je Bog pred čistoću, kao obrambene
zidine. Stoga se ogrješuje onaj koji pod krinkom »kulture tijela« ili književ-
nosti ili umjetnosti sve obrambene zidine potkopava ili ruši. Treba zabaciti
sve ono što se ne da drukčije postići osim pod uvjetom da se ogriješi o
stidljivost i čednost.
VI. Ovo se načelo odnosi posve općenito na sve ljude. Ali ono ima
zasebno značenje za mladež u čijoj duši, čak i prolazni utisci koji vrijeđaju
stidljivost i čednost, u svojim posljedicama postaju često kobni. Roditelji
i učitelji, ali prije svega učitelji i učiteljice tjelovježbe, kao vođe društava
omladine i njihovih tjelovježbenih i športskih odjeljenja, u doba ćudo-
rednoga propadanja kao što je današnje, moraju biti osobito svjesni teške
odgovornosti pred Bogom koja im nalaže da čuvaju stidljivost i čednost.
VII. Također ona »njega tijela« za kojom ide kršćanstvo hoće nam dati
zdravo, jako, spretno i lijepo tijelo, ali u okviru općega odgoja i to tako da
se tjelesno podredi duševnomu. Granice koje se time postavljaju jesu one
gdje nastaje predio na kojemu zdravlje, stidljivost i čednost, kao i odgoj
karaktera, počinju bivati ugroženi.
Time smo doslovno prošli načelnu argumentaciju njemačkoga epi-
skopata. Ova načela oni primjenjuju u deset posebnih točaka na ove naj-
suvremenije moderne pojave, a to su:
1. tjelovježba
2. kupanje i plivanje, sunčanje
3. liječnički pregled školske djece
4. šport
5. ritmičke škole

113
 6. društvenost i moderni plesovi
7. pornografska književnost, kino i kazalište
8. odjeća
9. nadzor roditelja nad sinovima i kćerima
10. dužnost katoličkih općinskih i narodnih zastupnika i katoličkoga tiska.
* * *
Držim da bi u »Mahniću«4 valjalo o svakome ovom poglavlju održati
posebno predavanje ili barem o najglavnijima. Dajem vam glavne teme za
proučavanje npr.:
1. ljudsko tijelo u kršćanstvu i tjelesni odgoj s gledišta katoličke pe-
dagogije
2. mješovita kupališta i moral
3. ples, njegovo značenje – ples kao umjetnost – njegova povijest –
moderni plesovi s estetskoga i ćudorednoga gledišta
4. tisak, kino i kazalište
5. odjeća i njezin cilj; njezina filozofija; njezino estetsko i ćudoredno
značenje; golotinja i kršćanstvo
6. odgoj čistoće.
To su teme od najvećega značenja za suvremeno ljudsko društvo. Ne une-
se li se u njihovo prosuđivanje katolička nota, možemo biti potpuno uvjereni da
će socijalni grijesi logičnom nužnošću uroditi socijalnim katastrofama.
Ova pitanja među ostalim ima riješiti Katolička akcija i uzalud sva
druga, makar kako sveta nastojanja, ako se prije toga ne izliječe ili istodob-
no ne liječe one rak-rane što izgrizaju naš socijalni organizam.
* * *
Vratimo se nakon ove kratke digresije na glavne dispozicije njemač-
koga episkopata.5
1. »Tjelovježba mora biti odijeljena po spolovima, a obuku smiju da-
vati samo učitelji istoga spola. Tjelovježbena nošnja ne smije povrijediti
stidljivost... Kod djevojaka valja otkloniti svaku tjelovježbenu nošnju koja
jako ističe oblike tijela ili nije primjerena ženskim odlikama. Gimnasti-
ka djevojaka neka se vrši samo u dvoranama ili na mjestima gdje javnost
nema pristupa. Javno gimnasticiranje (kao što ga npr. kod nas ima Sokol6)
i natjecanja djevojaka i žena valja otkloniti...«
2. »Kod kupanja i plivanja valja odijeliti spolove... Javne plivačke
nastupe žena i djevojaka valja otkloniti. – Na kupalištima (morskim i riječ-
4 Imenom krčkoga biskupa Mahnića zvalo se orlovsko društvo za studente-akademičare.
5 Ovdje završava treći dio članka. Nastavak istoga članka koji dalje slijedi objavljen je u Katoličkom
tjedniku, Sarajevo, 1928., br. 25, str. 2.
6 Tjelovježbena organizacija za mladež koja je zastupala liberalna načela u odgoju mladeži. Po načeli-

ma koja su zastupali i provodili bili su u suprotnosti s Orlovskom organizacijom.

114
nim) treba zahtijevati potpunu diobu spolova i tražiti odijeljene prostore
za svlačenje i oblačenje – za što se moraju brinuti mjesne vlasti. I k tomu
kupaća odjeća mora biti pristojna a nadzor trajan. – Isto valja zahtijevati za
sunčanje i to jednako za odrasle kao i za djecu.«
4. »I sport se mora prilagoditi zacrtanim načelima. On ne smije ići
jednostavno za prvenstvima i mora izbjegavati sve čime se izlaže pogibelji
zdravlje, kršćansko ćudoređe i značaj... Najtoplije preporučamo izbjegava-
nje zajedničkoga putovanja mladića i djevojaka.«
5. »Prava opasnost postaju danas za mnoge krugove takozvane ritmič-
ke škole. Veliki dio njih se svodi na panteistička, materijalistička ili čisto
estetizirajuća načela. U mnogim se slučajevima u ritmici vidi jedini sve-
opći lijek odgoja ili se teoretski ili praktički promiče kultura golotinje ili
otupljenje stidljivosti. Budući su ovakve škole u opreci s kršćanskim ćudo-
rednim zakonom, valja ih otkloniti i katolici ne smiju u njih stupati. Ovom
osudom se ne cilja na to da se kod tjelovježbe upotrebljavaju stanovite
besprijekorne ritmičke vježbe.«
6. »Moderni plesovi, koji vrijeđaju stidljivost i čednost – budući da su
skoro svi najgorega podrijetla – ne smiju se ni pod kojim uvjetima, p a n i
u t a k o z v a n o m p r o f i n j e n o m o b l i k u , v i š e t r p j e t i .«
7. »U borbi protiv moderne pornografske književnosti, koja izravno
ili neizravno ide za izrugivanjem kršćanske ćudorednosti, za obeščašćenjem
žene ili za zavođenjem mladeži, mora se ići s dalekosežnim zakonskim
mjerama kod kojih valja najbesprjekornije zastupati ispravna ćudoredna
načela. Isto vrijedi za prikazivanje ćudorednog zla u kinu i kazalištu...«
8. »Kao što katolički moral nema ništa protiv praktične ukusne odje-
će, kao što dapače nema ništa prigovoriti mijenjanju mode, isto tako od-
lučno i bezuvjetno mora zabaciti i s najvećom odurnošću ukloniti suvre-
mene izrode mode koji idu za tendencioznim razgaljivanjem i isticanjem
tijela, budući da na koncu konca ti izrodi potječu od ciničkoga poganskog
životnog shvaćanja, a idu za draženjem spolne sjetilnosti. Obrazovana ka-
tolička žena mora u toj stvari biti svjesna odgovornosti koju ima prema
narodu kao čuvarica čistoga ćudoređa. Roditelji, u prvome redu majke,
odgovorne su za odjeću svojih kćeri...«
10. »Osobito katolički tisak mora biti svjestan svoje velike odgovor-
nosti koju on ima u zastupanju i provođenju naših katoličkih načela i za-
htjeva. On se mora ravnati po tim smjernicama u tekstu, oglasima, kao i
u izboru slika.«

Njemačke katoličke organizacije prema biskupskim smjernicama

Time smo prikazali suvremenu ćudorednu borbu Crkve, genezu ću-
dorednih smjernica njemačkoga episkopata i napokon smo u izvadcima

115
donijeli sam tekst tih Smjernica. Već sam istaknuo da bi o svakoj pojedinoj
točki valjalo održati poseban referat.
Kako su njemačke organizacije primile ove Smjernice? U spomenutoj
knjizi Um Sitte und Sittlichkeit citira se niz izjava velikih katoličkih saveza
koji su s najvećim oduševljenjem primili ove Smjernice. Zanimljivo je da
su te katoličke organizacije z a s v o j e č l a n s t v o j o š p o s e b n o
i z g r a d i l e o v e o p ć e n i t e b i s k u p s k e S m j e r n i c e . Tako
npr. Savez katoličkih djevojaka točno precizira posve općenitu 8. točku
biskupa i kaže kakva se odjeća traži od članice njihova saveza. Savez kaže
da svaka članica mora biti iz organizacije i s k l j u č e n a , koja nosi:
a) odijelo koje ne pokriva leđa ili gornji dio tijela
b) odijelo od prozirne tkanine uz nedostatnu unutarnju odjeću
c) čarape u boji kože ili koje slično djeluju.
Osobito su lijepe smjernice Saveza katoličkih njemačkih učiteljica
o ženskoj tjelovježbi. One npr. traže kakve moraju biti njihove društvene
priredbe. Poseban odbor mora se brinuti je li odjeća u skladu s čednosti;
glazba mora svirati besprijekorne komade; nečedni plesovi se ne smiju
plesati, dapače n a p o z o r n i c i z a z a b a v u o z n a č u j e s e d a
jedino oni gosti imaju pristup koji su pristojno
o d j e v e n i i p r i s t o j n o s e p o n a š a j u . Alkoholna pića neka
se ne toče.
Iz studija svih tih dokumenata jasno proizlazi da njemačke katoličke
organizacije ne idu za tim da rade prema slovu tih Smjernica – slovo je vrlo
rastezljivo – već da rade prema njihovu duhu. Slovo ubija, duh oživljava.
Potpuno su svjesne da svako ogrješenje o te Smjernice – npr. svaka pre-
kratka suknja i svaki nečedni ples – jest jedna poluga koja promiče vječnu
smrt bezbrojnih duša i socijalnu katastrofu njemačkoga naroda.
Ne radi se, kako rekoh, o slovu tih Smjernica i o matematički toč-
nome držanju njihovih granica. Tu se radi o njihovu duhu. Taj duh, koji
mora prožeti svakoga svjesnog katolika – katolika kojemu je doista stalo
do svoje duše i duša svoje braće i napokon do sreće svojega naroda – taj
duh je »da pojedinac mora«, kako kaže kardinal Schulte, »uočiti interese
zajednice i osobno se odreći stvari koje možda za njega osobno još ne
znače opasnost«.7

Svijest kršćanske solidarnosti traži odricanje

Ovu su misao možda najdublje shvatili njemački katolički akademi-
čari koji jasno kažu u svojim rezolucijama:

7Ovdje završava četvrti dio članka. Nastavak i svršetak istoga članka koji dalje slijedi objavljen je u
Katoličkom tjedniku, Sarajevo, 1928., br. 26, str. 2.

116
 »Izričito moramo priznati da se moderni plesovi u plemenitoj atmos-
feri mogu besprijekorno plesati kako to također pokazuje iskustvo.«
5. »Mi unatoč tome moramo otkloniti moderne plesove radi ideje
katoličke solidarnosti jer smo mi odgovorni za ono što se pod utjecajem
modernih plesova događa kod naše braće i sestara koje ne uzdržava vjer-
ska i ćudoredna atmosfera« (Um Sitte…, str. 145).
To je uistinu jedino ispravan i katolički duh: odreći se moram radi
zapovijedi ljubavi prema bližnjemu i mnogih stvari koje, uzevši same po
sebi, nama osobno bi možda bile dozvoljene. No radi sablazni bližnjega
nisu mi stavljene na slobodu, već su mi zabranjene.
Kada je sv. Pavao uvidio da bi sablaznio svoju braću kada bi jeo meso što
je bilo upotrijebljeno za poganske žrtve (a zašto ne bi jeo to meso? To je meso
kao svako drugo), on je uskliknuo: »Zato, ako jelo sablažnjava brata moga, ne,
neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim« (1 Kor 8,13).
Njemački organizirani katolici, i to u prvome redu muška i ženska
mladež, velikodušno su primili te biskupske Smjernice, ne samo zato da
znaju granicu koju bez grijeha ne smijem prekoračiti, već tim njemačkim
katoličkim organizacijama poput vizije pred očima lebdi ideal obnovljene,
kršćanske Njemačke. I do toga ideala se ne dolazi time da se ne čini ono
što Crkva brani pod grijehom, već da se postane velikodušnim zatočnikom
i apostolom samih želja Crkve. U toj borbi za obnovu Njemačke je jedino
»sentire cum Ecclesia« (osjećanje s Crkvom) kadro spasiti Njemačku od
ćudoredne propasti.
To znači da nije dosta ako se izbjegava samo ono što je pod grije-
hom zabranjeno, već se u duhu apostolata Katoličke akcije valja staviti u
službu ofenzive i preporodne misije Crkve: samoodricanjem i pozitivnim
stvaranjem čarobnoga kršćanskog društvenog poretka. U tomu poretku će
kraljevati Krist-Kralj Nevinosti, tada će stidljivost i čednost sjajem anđeo-
ske ljepote zaodjenuti sve naše društvene djelatnosti: ples i kino, kupelj i
štivo, tjelovježbu i odjeću.

117
 PRAVA LJUBAV PREMA DOMOVINI
KALENDAR SRCA ISUSOVA I MARIJINA, Zagreb, 1929., str. 123–125

Tko nije čuo za Djevicu Orleansku, svetu Ivanu d’Arc! Spominjemo

je kada želimo iznijeti primjer kšćanskoga rodoljublja. I danas se veoma
mnogo kod nas govori o hrvatstvu, rodoljublju, ljubavi prema domovini.
A najviše se svojim rodoljubljem diče oni koji u pijanstvu pjevaju »Još
Hrvatska nij’ propala«. Budući da svaki nešto drugo razumijeva pod ro-
doljubljem, promotrimo u vidu svete Ivane d’ Arc u čemu zapravo stoji
kršćansko rodoljublje.
Ponajprije promotrimo posve ukratko njezin život. Ona se rodila
1412. godine u istočnoj Francuskoj, a devetanest godina nakon toga En-
glezi su je spalili na lomači. Dvadeset i pet godina potom (1456.) papa
Kaliksto III. poništi osudu Engleza, a 1909. godine papa Pio X. proglasi je
blaženom. 16. svibnja 1920. proglasi je nepogrješiva Crkva svetom.
Dok je Ivana bila još djevojčicom, engleske su čete opustošile svu
Francusku. Rat je trajao skoro stotinu godina, a narod je silno stradao. Iva-
ni se ukažu razni sveci i pozovu je da spasi Francusku. Nakon oklijevanja
ona se odazove, prodre kroz neprijateljske čete i dođe do jadnog francu-
skog kralja Karla VII. koji se nalazio u zapadnoj Francuskoj. Reče mu da
će ona osloboditi grad Orléans od engleske opsade i da će ga odvesti na
krunjenje u grad Reims. Kralj je ponajprije dade točno ispitati od najglaso-
vitijih bogoslova koji potvrdiše da je njezino poslanje od Boga. Ivana oslo-
bodi grad Orléans od opsade, protjetra Engleze i dovede kralja u Reims
gdje ga nadbiskup okruni. Nakon nekih okršaja neprijatelji zarobiše Ivanu.
Englezi hoće svom silom pokazati svijetu da Ivanu nije vodio Bog, već da
je vještica spasila Francusku. A tko ima pravo prosuditi je li Ivana oruđe
Božje ili zla duha? Jedino Crkva. Englezi stoga hoće da crkveni sud izreče
da je Ivana vještica i da je đavao ratovao za Francusku. Stoga potplate neke
nevrijedne svećenike i jednoga biskupa koji su zanemaraili svoje svćeničke
dužnosti i bacili se na svjetske poslove. Ovi političari sastaviše crkveni sud
koji, naravno, osudi Ivanu kao vješticu. I tako Ivana umre na lomači.
To je ukratko njezin život. No u čemu se sastoji njezino rodoljublje?
Što je zapravo domovina? Ona je skup pojedinaca, obitelji, društava koji se
nalaze na određenome dijelu zemlje i imaju posebne odlike i poseban za-

118
datak koji im je odredila Providnost. Pravi rodoljub radi za dobro pojedi-
naca, obitelji i cijeloga naroda. On ne radi samo za njihovo tjelesno dobro,
već poglavito za njihovo duhovno dobro. Čovjek, koji ne ljubi neumrlu
dušu svojega brata, ne može biti pravi rodoljub. Jer što koristi čovjeku
ako ima sve blago ovoga svijeta, a duša mu je u smrtnome grijehu? Stoga
je najbitnije za svakog rodoljuba nastojati da njegova duša i duša njegove
braće ne bude u smrtnome grijehu. Prije nego bi išla na juriš, Ivana je
tražila od svojih vojnika da se ispovjede. Bila je uvjerena da je tek onaj
narod vrijedan živjeti koji je ćudoredno jak. Zabranjivala je svojim voj-
nicima igrati hazardne igre i proklinjati, a nepoštenu ženskad tjerala je iz
tabora. Iza pojedinaca dolaze obitelji. Tko se ne brine za svoju obitelj i tko
ugrožava obitelj svojega bližnjega, ne može biti rodoljub. Ivana je poslušna
svojim roditeljima; ona se brine da kralj njezino rodno mjesto oslobodi od
poreza. Nadalje, ona je uvjerena da je njezina domovina zavisna od Boga i
ona smatra kralja samo Božjim zastupnikom koji mora vladati pravedno i
očinski prema uzoru samoga Boga.
Pravi rodoljub spreman je žrtvovati se za svoju domovinu. Ona je
bila uvjerena da francuski narod mora biti slobodan da uzmogne izvršiti
zadatak što mu ga je odredila Providnost. Stoga je navijestila rat Englezima
da se uzmogne izvršiti Božja volja. Ona nije mrzila Engleze, dapače nije ni
jednoga ubila, ali je tražila od njih da ne krnje prava drugih naroda. Ona
je tako svoje rodoljublje stavila u službu velike kršćanske misli: osloboditi
domovinu da ova može slobodno izvršiti svoj božanski zadatak. Uistinu,
stotinu godina nakon Ivane Engleska je otpala od Katoličke Crkve i prešla
na protestantsko krivovjerje; da Bog nije poslao Ivanu, i Francuska bi po
svoj prilici postala protestantskom zemljom. Tim što je Ivana oslobodila
Francusku, spasila je svoju domovinu od vremenite propasti i mnoge mi-
lijune duša od vječne.
Već iz ovoga kratkog prikaza vidimo da se rodoljublje ne može ni po-
misliti bez vjere i kršćanstva. Tek kršćanin može pravo ljubiti svoju domo-
vinu. Ljubeći domovinu, on ponajviše ljubi ono što je najvrednije u toj do-
movini, a to su bez sumnje ljudske duše, a u tim ljudskim dušama njihov
neumrli život. Zašto napokon mi živimo na ovoj zemlji? Čemu se hranimo
i odijevamo negoli da uzdržimo svoj tjelesni život. A čemu nam služi tje-
lesni život ako ne da uzmognemo misliti i odlučivati. Tjelesni je život radi
našega duševnog života jer je tijelo radi duše. A što nam koristi ako naša
duša misli i djeluje, a nije u posvećujućoj Milosti? Ta posvećujuća Milost
zalog je naše sreće u vječnosti. Ona je zalog da ćemo postići konačnu svrhu
radi koje smo stvoreni. Prema tome, pravo se rodoljublje ne smije zaustav-
ljati na ovoj zemlji, već ono mora gledati u vječnost. Crkva nam u svetoj
Ivani daje pravi uzor kšćanskoga rodoljublja. Ova svetica propovijeda svim

119
kršćanskim vjekovima da pravi rodoljubi imaju tako uređivati svoj život i
truditi se svim silama da se ljudsko društvo tako uredi i organizira kako će
u njemu što veći broj ljudi imati priliku za kreposno življenje i prema tome
postići svoju konačnu svrhu u nebu.
Prema tome, bez vjere nema pravoga rodoljublja.
Sveta Ivana d'Arc zaštitnica je hrvatskih Orlica. Orlovstvo je pokret
omladine kojemu je svrha omladince odgojiti katolički i po tome ih učiniti
pravim rodoljubima. Orlovskih društava, muških i ženskih, među Hrvati-
ma ima preko 300 s 15000 članova. Ako se, dakle, u vašemu selu pojavi
takvo društvo, kršćanska dužnost nam je poduprijeti ga svim silama jer se
u njemu omladina spašava od zla i odgaja za borce katoličke misli.

120
 RAZMATRANJE O MODI1
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 27, 3. VII. 1927., str. 8

»Koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste«, veli Duh Sve-
ti po Apostolu narodâ (Gal, 3,27). Zar smo bili neodjeveni da se moramo
obući? Zar je naša duša gola da je moramo pokriti? Mora da je tako kad
nam to sam Duh Božji veli. Veli nam da se naša duša po svetome krštenju
oblači u novu odjeću, a ta je odjeća Krist. Mora da je ta odjeća lijepa jer
je Krist »sjaj slave Očeve«. Ništa na svijetu nema ljepšega od ljudske duše
koja je zaodjenuta u ruho Kristove nevinosti i Kristova sjaja. Pa ipak se
to izvana na čovjeku ne vidi. A zašto, pitate me, zašto se to izvana mora
vidjeti, dosta je da je duša zaogrnuta blistavom Kristovom odjećom, a sve
ostalo je sporedno. No, možda vaše mišljenje nije posve ispravno! Možda
je i sam tjelesni život vrlo važan za život nevidljive duše? Što bi inače zna-
čile riječi Svetoga pisma: »Tada se (nakon grijeha Adama i Eve) obadvoma
otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pre-
gače.« A sam Bog, nastavlja Sveto pismo, načini »čovjeku i njegovoj ženi
odjeću od krzna pa ih odjenu« (Post 3,7 i 21).
Nije vanjski svijet ipak bez veze s nevidljivim svijetom duše! Prvi
ljudi izgubili su blistavo ruho posvećujuće Milosti i golotinja njihove duše
kao da se odražavala na njihovu tijelu. A da se ne vidi da im je d u š a
g o l a i ranjena, oni sami p o k r i v a j u svoje t i j e l o , a i sâm Stvoritelj
im kod toga pomaže. Zar nas dakle naše pokriveno tijelo ne upućuje na to
da i naša duša mora biti nečim pokrivena? Zar nije istinita misao kršćanske
mudrosti da odgovara ustrojstvu ljudske naravi (koja je tjelosno-duševna) da
tjelesnim sredstvima dovodimo do duševnog svijeta (sv. Toma 3, q. 61, al.)?

1 Ovaj je članak ponovno objavljen nakon smrti Ivana Merza i u časopisu za žensku mladež Za vjeru i
dom, (Zagreb, br. 4–5, 1930., str. 84–86) čijem ga je Uredništvu Merz za života također poslao ali pod
naslovom »Krijesnica«. Pod tim nazivom je kasnije i objavljen. Marica Stanković, urednica časopisa, u
uvodu članka ovim riječima objašnjava okolnosti njegova objavljivanja:
»Listajući jučer među spisima uredništva, dođu mi u ruke dva listića pisana na stroju, mnogo isprav-
ljana i križana. Poznatim rukopisom zabilježeno je na prvoj stranici: Za vjeru i dom, a ispod toga
naslov ‘Krijesnica’. Taj mali prilog poslao je uredništvu pokojni dr. Ivan Merz. Tko je pobliže poznavao
pokojnika, mogao je opaziti da je rijetko što moglo tako potresti njegovom dušom kao nepoštivanje
žene, gaženje ženske časti i nečasna igra s dušom i čistoćom žene. Napose se borio protiv mode koja
nije za ženu časna. Zato smo ga i nazvale ‘vitezom ženske časti’. Vitez je već davno mrtav, ali sitno
ispisani listići govore.«

121
Ako dakle naše tijelo pokrivamo, zar na taj način svemu svijetu ne ispovije-
damo da čvrsto vjerujemo da i naša duša treba biti nečim zaodjenuta? Ako
naše tijelo lijepo i čedno odijevamo, zar ne postajemo apostoli svetoga kr-
štenja? Zar ne propovijedamo da se po svetome krštenju naša gola izranjena
duša obukla blistavom i divnom odjećom Krista i to upravo onako kao što se
naše golo i od pohote izranjeno tijelo zaogrnulo lijepim i čednim odjećama.
Ta to je i u duhu svete Crkve! To hoće život i osjećanje sa svetom Crkvom!
I ona nas v i d l j i v i m s r e d s t v i m a vodi u n e v i d l j i v i s v i -
j e t ! Za čim drugim napokon teži sveta liturgija? I ona svojom skladnom
koralnom glazbom, svojim slikovitim crkvenim ruhom, miomirisima svoga
tamjana hoće pomoću osjetila d u š u dići k Bogu i sjediniti je s Isusom!
Protestanti preziru sve bogatstvo katoličkoga bogoslužja; u njihovim
crkvama vlada pustoš i studen. Protestanti su zaboravili da je Bog stvorio
ljudskog tijelo radi duše, da duša preko njega spozna razna Božja savršen-
stva. Drugačije to ni ne može biti jer nas je tako promisao Božji stavio u
život. No i sami svaki dan na sebi možemo iskusiti istinitost jednoga drugog
bisera kršćanske mudrosti: »Ništa nije u umu što nije prije bilo u osjetima.«
Ako vanjskim i vidljivim sredstvima možemo postati apostolima du-
hovnih istina, zašto to ne bismo i postali? Ako stanemo pred ogledalo i
skladno, ukusno i prije svega čedno pokrivamo naše bijedno, izranjeno
tijelo, zašto da ne mislimo na Isusa koji je na svetom krštenju sam za-
odjenuo našu dušu samim sobom? Zašto da naša ukusna i čedna nošnja
ne bude slikom prikladne i lijepe odjeće u koju nas je On obukao svetim
krštenjem. Tako činimo radi Isusa i radi nas samih! A zar da ne mislimo
malo na naše sestre i na našu braću?! Mnogi lutaju svijetom i traže Isusa i
ne mogu ga naći. Možda Isus hoće da ga zalutali nađu upravo na vama; da
njegovo obličje pronađu i otkriju na vašoj čednoj i ukusnoj nošnji? Ako je
tako zašto ne biste postali apostolima duhovne istine da je sveto krštenje
zaodjenulo našu dušu kao što odijevamo naše tijelo. Zašto po našoj čednoj
nošnji ne bismo propovijedali našega Isusa, zašto ne bismo propovijeda-
le da se tako odijevamo upravo » r a d i b l a g o s t i i č e d n o s t i
K r i s t o v e « (2 Kor 10,1) koji je zaodjenuo našu dušu? Zašto ne bismo
našom lijepom nošnjom svemu svijetu ispovijedale da je naša duša po sve-
tomu krštenju zaogrnuta onim koji je »odsjaj slave Očeve« (Heb 1,3)?
Zar apostolat lijepe i čedne nošnje nije za kršćansku djevojku važan
apostolat? Ovaj odgovara ženskoj naravi i što na tomu području muškarac
ne će moći učiniti, tu je upravo ženi otvoreno široko polje rada. Time što
se ona dobro pokriva, ona nadalje i s p o v i j e d a d o g m u o i s t o č -
n o m e g r i j e h u jer pokazuje da njezino otkrito tijelo može postati
povodom tuđih smrtnih grijeha. No ona istodobno vidljivim činom, čed-
nom i lijepom nošnjom podučava jednu nevidljivu istinu, kao što to čini i

122
sveto bogoslužje jer pokazuje da nepokolebljivo vjeruje i propovijeda isti-
nu da je sam Krist u čednost i u sjaj ljepote svetim krštenjem zaodjenuo
njezinu dušu, kao što je ona sama zaodjenula svoje tijelo. Tako vidljivim
sredstvima dovodimo do nevidljivih istina. Tako vršimo naš zadatak i našu
dužnost katoličkoga socijalnog apostolata na području mode.

123
 SMJERNICE ORGANIZACIJE O STVARANJU
KRŠĆANSKIH ĆUDOREDNIH OBIČAJA
ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 4, 1934., str. 51–53

Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Ovaj je čla-

nak Ivana Merza objavljen posthumno zaslugom Marice Stanković, njego-
ve bliske suradnice u radu s katoličkom mladeži, koja ga je bila sačuvala.
Članak je objavljen unutar njezina članka Za Božjim čovjekom.1 U uvodu
članka Marica Stanković objašnjava okolnosti pronalaska i objavljivanja
ovoga teksta Ivana Merza:
»Lik dr. Ivana Merza još je uvijek jednako svjež u našim organizacija-
ma. Prati nas svuda. Rješavamo li koji važan problem, i nehotice se pitamo
kako bi se Merz u tome slučaju držao. Priređujemo li koju javnu mani-
festaciju, tražimo upute koje nam je Merz u tu svrhu dao. Govorimo li o
našoj crkvenoj orijentaciji, služimo se Merčevim jezikom i Merčevim zano-
som. Ističemo li euharistijske ciljeve organizacije, Merčeva ljubav prema
euharistijskomu Spasitelju lebdi nam pred očima. A tražimo li konkretan
uzor za naše članstvo, koga ćemo spomenuti ako ne našega svetog Merza.
Naša je organizacija tijesno povezana s njime. Poznaju ga i one koje još
nisu bile u njegovo vrijeme u našim redovima. Koliko su puta čule o njemu!
I one naše najmanje znaju bar nešto o njemu, o svetomu bratu Ivanu Mer-
zu. Njegov duh uvijek bdije nad nama. Njegova riječ još se uvijek čuje.
Njegov primjer najrječitije govori. A književna ostavština njegovo je blago.
U njoj nam progovara ‘potpuni katolički čovjek’, prvoborac Katoličke akci-
je kod nas, ‘čovjek enciklike i silaba’, kako bi rekao biskup Mahnić. Velika
je to ostavština. Ima i neobjelodanjenih stvari. I kad sam neki dan pregle-
davala svoje spise, zapne mi za oko jedan pomno složeni oveći omot. To je
Merčev spis! Poznata slova, poznati stroj. Naslov: Smjernice organizacije
o stvaranju kršćanskih ćudorednih običaja. Pročitala sam ga u dahu. Evo
nekih točaka. Dobro je da se s njima upoznaju i naše mlađe generacije.«
Slijedi članak Ivana Merza:

1 ZA VJERU I DOM, Zagreb, br. 4, 1934., str. 51–53.

124
 Sve naše priredbe, javne i privatne, moraju na sebi nositi kršćansko
obilježje. Prema tome, ne samo da one ne će ni sadržajem ni oblikom sadr-
žavati ništa što bi se kosilo s duhom organizacije, kako je ovaj izražen u Zlat-
noj knjizi, našemu pravnom poretku i do sad već izdanim smjernicama, već
će naprotiv sve naše priredbe biti s njima u skladu i njihov izražaj i potkrepa.
Zato nijedna naša priredba ne smije biti mješovita u strogome smi-
slu te riječi, naime ne smije muška i ženska mladež zajedno i istodobno
nastupiti.
To vrijedi za akademije, predstave, pjevanje i svaku vrstu zabave što
ih priređuju članovi ili članice.
Članovi i članice imaju se s obzirom na ples osobno držati odredaba
općega ćudoređa i crkvenih smjernica; organizacije ne priređuju nikada
plesne zabave.
Neka se akademije nikada ne završe »veselicom« (time se izbriše ili
slabi idejni dojam te katoličke manifestacije za kojom se u prvome redu
ide, a skreće se onim putem kojim idu protukatoličke, interkonfesionalne
i indiferentne organizacije).
Kao zadnja točka akademija, javnih nastupa i drugih javnih priredbi
neka se redovno uvrsti nešto svečanijega što ostavlja dublji i trajni dojam
na gledatelje. Neka se završe pjevanjem »Hoćemo Boga« ili himnom, a
naročito svečane priredbe i s pjevanjem: »Vjerujem« ili »Tebe Boga hvali-
mo«. Time je svršena cijela priredba i ne smije biti »neslužbenoga dijela«
kod kojega je teško držati disciplinu, već i stoga što se među naše članstvo
lako umiješaju i nepoćudni elementi koji onda počinju davati ton cijelome
raspoloženju ovoga »neslužbenog dijela« i tako znatno oslabe idejni dojam
javne priredbe za kojim se išlo.
Predstave što ih priređuju ili u kojima sudjeluju članovi i članice ni-
kada ne smiju biti s mješovitim ulogama.
Članovi redovno priređuju svoju zasebnu akademiju, a zasebnu čla-
nice. »Razumije se da ova načela ne priječe da prigodom rijetkih, općih
katoličkih, narodnih, pokrajinskih, dijecezanskih, župskih manifestacija,
u sporazumu s duhovnikom, članovi i članice priređuju akademije koje
se doduše održavaju na istome mjestu, ali ipak imaju odijeljen karakter«
(biskup J. Marušić, 7. VII. 1926.).
Putovanja k svim katoličkim manifestacijama vrše se odijeljeno, a u
željeznici i u odijeljenim kolima, odnosno predjelima.
U korizmi se dopuštaju samo one akademije koje potpuno odgovara-
ju ozbiljnosti korizmenoga vremena.
O zajedništvu muške i ženske omladine pišu biskupi ilirske provinci-
je, a među njima biskup Mahnić: »Hoćemo prije svega da se u katoličkim
omladinskim udruženjima spriječi svako upoznavanje ili zajedništvo mla-

125
dića i djevojaka.«2 Nadalje govori biskup Mahnić u svojoj mariborskoj po-
slanici da je »idejna veza organizacija katoličkih učenika s organizacijama
katoličkih učenica posve dovoljna« pa zato »želi da se katolički organizira-
ne učenice u svojim posebnim organizacijama pripravljaju na svoj poziv«.3
Presv. biskup J. Marušić 7. II. 1927. hvali one katoličke organizacije koje
po spolovima imaju »odijeljene organizacije, odijeljene sastanke, odijeljena
odgojna glasila, odijeljene redovite akademije i nastupe, odijeljeno putuje-
te i odijeljeno se zabavljate«. Preuzv. g. dr. Bauer, kao predsjednik Biskup-
skih konferencija, odobrio je 27. I. 1927. ovaj zaključak Zbora duhovnika:
»Zajednička sijela članova i članica – osim manifestacijskih – apsolutno se
zabranjuju. Prigodom zajedničkih izleta ili sletova u željeznicama ili paro-
brodima članovi imaju biti odijeljeni od članica.«

Ovdje završava članak Ivana Merza. Marica Stanković nastavlja

dalje komentirati isti članak:
»Zar vas ne zadivljuju radikalne smjernice osnivača i idejnoga vođe
katoličkoga omladinskog gibanja kod nas? Ili, zar nije možda radikali-
zam bitno obilježje katoličke organizacije, one organizacije koja hoće biti
avangarda katoličke misli u hrvatskim krajevima? Doista, od takve orga-
nizacije traži se dosljedni radikalizam na svim područjima, a napose na
onom koji zadire u ćudoredni život članstva i ćudoredni apostolat čitave
organizacije. Taj radikalizam mnogima je neshvatljiv, pretjeran, nesuvre-
men, no pokojni Merz smatrao ga je bitnom oznakom organizacije. Zataji
li taj radikalizam, organizacija gubi na svome značenju. Ona nije više
organizacija katoličke elite. Jesmo li se kad ozbiljno zamislile u to? Jesmo
li svjesne kakvu uzvišenu zadaću ima naša organizacija? Evo, Merz jasno
i glasno govori kakve trebaju biti naše ćudoredne smjernice. Dokumentirao
je svoje izvode sa samim citatima iz odredaba crkvenih pastira. Nismo ih
sve iznijeli da ne odulji članak. I onako znamo da Merz traži samo ono što
traži Crkva. Treba li tu još razmišljati? Doista ne! Pođimo dakle za njim,
za našim Merzom, za Božjim čovjekom.«

2 Ljubljanski škofijski list 29. II. 1922.

3 Antun Mahnić, Knjiga života, str. 253.

126
 KATOLKINJE! MAJKE I DJEVOJKE!
NEDJELJA, Sarajevo, br. 30, 1924., str. 2

Pošast nečedne mode počela je harati poput kuge u našim gradovima

i nanosi ogromne štete katoličkim domovima. Katoličke majke i djevojke,
oprite joj se odlučno i ne dajte da se zbog vas obori srdžba Božja na hrvat-
ski narod!
Suvremena nečedna moda ponižava ženu. Kršćanstvo je podiglo
ženu na visoko dostojanstvo muževlje drugarice i pomoćnice. U pogan-
stvu je bila žena »lijepa stvar« stvorena poradi užitka muževa, »savršena
životinja«. Današnja je moda plod poganske kulture; žene i djevojke koje
se odijevaju goloruko, dekoltirano i inače nečedno, ponašaju se kao da nisu
razumna bića, već se zadovoljavaju da muškarac u njima gleda igračku,
nedostojnu da bude čuvaricom ognjišta i odgojiteljicom djece.
Suvremena nečedna moda izdajstvo je hrvatskog naroda. Svaki je
čovjek društveno biće. Jedan čovjek ne može živjeti bez drugoga. I do ću-
dorednog i vjerskog savršenstva ne može čovjek doći bez pomoći bližnjega.
Čovjek se zato ne smije samo obazirati na svoje vlastite potrebe već i na
potrebe svojih bližnjih. Najviša vrsta ljubavi bližnjemu na ovoj zemlji jest
ljubav k domovini, ljubav k rodu svome od kojega svaki pojedinac dobiva
nebrojena dobročinstva, a i sam svoj vremeniti život. A temelj svakoj na-
rodnoj sreći jesu zdrave i sretne obitelji. Dakle, svi običaji koji potkapaju
svetost obiteljskog života štetni su po narod, pravo su izdajstvo naroda.
I jer goloruka i inače nečedna moda u dušama muškaraca rađa mnogim
nečistim mislima i željama, a kod žene i djevojke ubija čednost, tankoćut-
nost i stidljivost, to će naše buduće i sadašnje majke, odgojiteljice budućeg
naraštaja hrvatskoga roda od sebe odbaciti sve što sramoti hrvatsko ime i
uništava njegovu sreću.
Suvremena nečedna moda grijeh je protiv Boga. Već iz navedenog
proizlazi da je sadašnja moda posljedica poganstva u kojemu živimo i da
navodi mnoge muškarce na grijeh. No čovjek, a napose katolik, obvezan je
također iz drugog jednog razloga da se pristojno odijeva. On naime mora
priznati, htio to ili ne htio, da su na njemu tragovi istočnoga grijeha. Čo-
vjek je svjestan svoje slabosti, on je svjestan da mu nešto fali i zato se odi-
jeva. Nije događaj o Adamu i Evi tako naivan kako se to neinteligentnim

127
ljudima čini. Naši su se praroditelji stidjeli nakon grijeha jer su izgubili
milost posvećujuću. I jer se čovjek mora odjenuti u odijelo milosti posve-
ćujuće ako se želi spasiti, to čovjek i svoje tijelo isto tako mora pokriti kao
što i Božja milost mora pokriti bijedu i golotinju njegove duše.
I sada vam je možda jasno, katoličke žene i djevojke, kako veliko i
uzvišeno značenje ima moda u kršćanskome životu; ona ima biti izražaj
same milosti posvećujuće. Oblačite se zato lijepo i pristojno; pokrijte se
do vrata i do zgloba ruke i pokažite poput starih kršćanskih umjetnika da
je lijepo odjeven čovjek daleko dostojansveniji i uzvišeniji negoli goli; da je
pravi kralj prirode i brat Isusa Krista.
Buduće i današnje majke, poslušajte što vas mole vaši sadašnji i bu-
dući sinovi: odijevajte se pristojno, a pogotovo kada stupate u hramove
Gospodnje. Vaši rukavi neka idu barem do lakata. Postavljajte sebi uvijek
ovo pitanje: kako bih željela biti odjevena na Sudnjem danu?
Poslušajte nas u ime vašega dostojanstva, u ime vaše ljubav k hrvat-
skom narodu i u ime Božje, kojemu ćete morati položiti točan račun o
vašoj nošnji.
Ne poslušate li nas, onda strepite! Krist nam govori preko Petrova
nasljednika: „Bog ne napušta nikada svoju Crkvu. Ona se dakle ne treba
bojati nasrtaja ljudskih, ali narodi koji su se odrodili od kršćanske krepo-
sti ne mogu biti isto tako osigurani. Grijeh dakle čini narode bijednima.“
(Leon XIII., Sapientiae christianae).
O našem ćudoređu ovisi sreća hrvatskoga naroda. Slušajmo zato Pe-
trova nasljednika i pokažimo da je današnja hrvatska žena nasljednica onih
majki koje su kroz četiri stoljeća, za vrijeme borbe protiv Turaka, na svome
krilu odnjihale nebrojene junake vjere i domovine. Ili zar da uoči 1000.
godišnjice hrvatskoga kraljevstva doviknemo svijetu da su Hrvatice pogan-
ke i da im nije stalo do toga ako hrvatski narod snađe sudbina nesretnoga,
razorenoga Jeruzalema, jer hrvatske majke i djevojke nisu htjele primiti
Isusa i kršćanske običaje i to samo zato da mogu pokazati meso svojih
ruku, meso svoga propadljivog tijela.
Vodite borbu! Po vašoj se nošnji mora smjesta prepoznati da ste ka-
tolkinje! Vaša nošnja mora izražavati cijeli program katoličke obnove na-
roda hrvatskoga!

128
 Osmi dio
TJELOVJEŽBA

Tjelovježba je bila sastavni dio odgojnoga programa što ga je

provodila Orlovska organizacija među svojim članstvom. Osim re-
dovitoga vježbanja u svojim dvoranama, bili su organizirani razni jav-
ni nastupi i priredbe te sletovi na kojima su izvođene tjelovježbene
točke i aktivnosti. Došavši u vodstvo Orlovske organizacije, Merz je
nastojao već od početka Orlovstvu udahnuti dušu, tj. da se osim tje-
lovježbe članovi organizacije bave i prosvjetnim radom te posebice
da njeguju i razvijaju vjerski život. O tome svjedoči i njegova redak-
cija orlovskoga idejnog priručnika Zlatne knjige. Posebno je nastoja-
nje Merz usmjeravao kako bi tjelovježbu i fizičku aktivnost povezao
s duhovnim vrijednostima i da im dade viši smisao i značenje. Ovih
nekoliko članaka koje ovdje donosimo izvanredno svjedoče o tome
njegovu nastojanju. Osim toga, Merz je napisao i posebno djelo pod
naslovom »Ljudsko tijelo i tjelesni odgoj u svjetlu Katoličke Crkve«.
Djelo je ostalo u rukopisu i bit će objavljeno u jednomu od sljedećih
svezaka njegovih Sabranih djela. Ovaj uvod u skupinu članaka o tje-
lovježbi završavamo s nekoliko misli samoga Ivana Merza iz članka
Tjelesni odgoj kod omladine:
»Neposredni je cilj svakoga tjelesnog odgoja da tijelo razvijemo
do stanovitoga savršenstva. A jer je nadalje Stvoritelj stvorio tijelo
radi duše koja mora služiti Boga i slaviti ga, proizlazi da se tjelesni
odgoj mora staviti u službu duševnomu odgoju i to tako da nastoji-
mo naše tijelo usavršiti samo zato da po njemu duša uzmogne bolje
služiti Bogu i bolje mu odavati čast« (Franjevački vjesnik, Visoko,
1927., br. 7, str. 148–150).

130
 MARIJA I TJELOVJEŽBA
MLADOST, Zagreb, br. 8–9, 1924., str. 139–141

Čitamo u Svetome pismu, i to u Prvoj knjizi Ljetopisa, da je kralj

David sakupio sa svih strana najveće i najljepše dragocjenosti samo da
Bogu uzmogne sagraditi što dostojniji hram. S Libanona je doveo najljepšu
cedrovinu, iz Fenicije najdragocjeniji mramor, a iz Ofira najskuplje kovine,
najčišće zlato. I budući da je sve to skupio, još se tuži na svoje siromaštvo:
»…Ovo je velik posao jer neće biti za čovjeka dvor, nego za Boga Jahvu.«1
Da, zaista, da se uresi Božji hram, sve blago ovoga svijeta ne će nikada
moći udovoljiti toj uzvišenoj zadaći.
Gospodin Bog već u početku je znao, prije negoli je stvorio svijet, da
će njegov jedinorođeni Sin sići na zemlju i kroz devet mjeseci stanovati
u krilu Blažene Djevice Marije. Razumijemo zašto je on to tijelo učinio
savršenim i beskrajno lijepim; u njemu se nije imao samo čuvati zavjetni
kovčeg, kao u bogatu hramu Salamonovu, već se iz njega imao roditi naj-
ljepši čovjek, Isus Krist, a jer je dijete obično slično ocu i majci, i Marija
je morala biti beskrajno lijepa. Marija je, kako kažu katolički bogoslovi, po
svojoj ljepoti, u neku ruku, »započeti Krist«. Jedino je Isus Krist nadma-
šuje svojom ljepotom.
Ljepote Isusove i Marijine odražavaju se i na tijelu ostalih ljudi. Kada
je naime Gospodin Bog stvarao tijelo prvoga čovjeka Adama, pomišljao
je istodobno na Isusa koji će se roditi iz Adamova potomstva. Zato je i
Adam, prije negoli je sagriješio, bio pravo remek-djelo ljepote: najljepši
stvor, odsjev ljepote samoga Isusa Krista.
U Adamu je bila besmrtna duša, urešena božanskim darom Milosti
posvećujuće. A ta duša stanovala je u njegovu tijelu; pristajalo je zato da
Gospod Bog smjesti beskrajno dragocjenu ljudsku dušu u jedno lijepo ti-
jelo. To je Tvorac i učinio. Adamovo je tijelo bilo zdravo i lijepo. A kako li
je tek lijepo i zdravo bilo tijelo Marijino čija je duša daleko uzvišenija od
Adamove? Ta Marija je iza Božje Riječi, Isusa Krista, najuzvišenije Božje
stvorenje, ona po svojoj velični dolazi odmah iza Boga. Da nas vjera ne uči
da postoji samo jedan Bog, jamačno bi nas njezina ljepota zanijela tako da
bismo je počeli obožavati.
1 1 Ljet 29,1

131
 Marijino tijelo nije bilo samo savršeno lijepo, ono je bilo i savršeno
zdravo. Na njoj nisu bile posljedice istočnoga grijeha. Njezino joj je zdrav-
lje dopuštalo da osjetila na savršen način prime sve dojmove vanjskoga
svijeta te ih tako prenesu u dušu i da zatim tijelo izvrši sve one zapovijedi
koje su dolazile iz njezine duše.
Tako je, eto, bitno obilježje Marije – sklad, harmonija. Sklad je vla-
dao između njezine duše i njezina tijela, sklad je vladao u svim dijelovima
njezina tijela. Ne čudimo se zašto su se najveći umjetnici svijeta trudili
prikazati njezinu ljepotu i što nijednom nije uspjelo prikazati je onako
lijepom, kao što ona zaista jest. Sam Gospodin Bog bio je tako uznesen
njezinom ljepotom da je proroku nadahnuo cijelu jednu knjigu u kojoj se
slavi Marijina ljepota. To je Pjesma nad pjesmama u kojoj čitamo sljedeće
rečenice: »Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi« (Pj 4,7).
– »O, najljepša među ženama« (Pj 5,9). – »Gle kako si lijepa, prijateljice
moja, gle kako si lijepa« (Pj 1,15). – »Kako su krasni koraci tvoji (Pj 7,2).
– »Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama« (Pj 7,7).
Orlovstvo je sebi, među ostalim, stavilo u zadaću njegovati zdravlje i
ljepotu tijela. Posve je naravno da hrvatski Orlovi uzimaju za uzor Kraljicu
Hrvata, Blaženu Djevicu Mariju. I oni će nastojati da njihova tjelovježba
postigne dvostruki cilj: zdravlje i ljepotu tijela. Tjelovježba se ne njeguje
samo radi sebe, već ima veliku odgojnu zadaću. Orlovska tjelovježba nije
šport. Orao vježbač ne kani postati pelivanom koji će se znati prevrtati
kao cirkusant ili kao kakav drugi vještak. Orlu je poglavito stalo do toga
da umjereno vježba i da od sebe odbaci svaku onu vježbu koja bi ga odviše
naprezala, koja bi škodila njegovu zdravlju i koja bi napokon djelovala na
nesrazmjerni, nesimetrični razvoj njegova tijela. Tjelovježbeno geslo kato-
ličkoga Orla jest: umjerenost, zdravlje, skladna ljepota.
Iz toga slijedi da će Orao nastojati i u životu lijepo nastupati i na taj
način pokazati da u njegvu zdravom i lijepom tijelu stanuje duša, urešena
božanskim darom Milosti posvećujuće. Svaki će njegov čin pokazati da
njegova osjetila brzo i lako primaju dojmove iz vanjskoga svijeta i da je
njegovo tijelo poslušni sluga njegove duše. Kada ide, kada stoji, kada jede,
kada se krsti, kada se moli lijepo sklopljenim rukama, kada na dva koljena
u crkvi kleči, uvijek će on to činiti dostojanstveno i pokazat će tako da u
Orlu nema lijenosti i da je orlovska tjelovježba odgojila potpuna čovjeka
– čovjeka koji je uzeo za uzor Majku Kristovu kod koje je vladao savršeni
sklad između svetosti duše i ljepote tijela.2

2 Prema L. Garriguet, La Vierge Marie (Tequi; str. 66–76).

132
 KATOLIČKI TJELESNI ODGOJ
Prigodom velikoga požeškog Orlovskog sleta 8. kolovoza 1926.
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 32, 1926., str. 1

Katolički tjednik već je mnogo pisao o velikome Orlovskom pokre-

tu koji se u zadnje vrijeme razmahao među hrvatskom omladinom i od
nejake djece stvara prave Kristove vitezove koji posvuda javno ispovije-
daju katolička načela i pomažu vojujućoj Crkvi da se učvršćuje i širi u
hrvatskomu narodu. Svaki Orao, svaka Orlica ima postati s o c i j a l n i m
a p o s t o l o m . No javnost ne može mnogo toga vidjeti od odgojnoga
rada koji se vrši u stotinama orlovskih i orličkih udruženja. Ona zna tek za
orlovske nastupe i čini joj se da se orlovstvo nimalo ne razlikuje na primjer
od sokolstva koje također ima svoje nastupe, svoje sletove. Čemu, dakle,
dijeliti hrvatske redove? Zašto se svi ne upišemo u Hrvatski sokol ili Jugo-
sokol – svatko prema svojim političkim simpatijama?
Razlog tomu je što je Orlovstvo slično Sokolstvu tek po vanjštini dok
se po svojoj biti orlovski tjelesno-odgojni sustav razlikuje od sokolskoga,
upravo kao što se kršćanstvo razlikuje od poganstva.
Mi ćemo tek prikazati cilj orlovskoga tjelesnog odgoja, a svatko može
sam vidjeti ravnaju li se na primjer neorlovske organizacije po tim katolič-
kim načelima tjelesnoga odgoja.
Cilj tjelesnoga odgoja. Tjelesni odgoj ide za tim da ljudsko tijelo učini
poslušnim duši koja vrši Božju volju. Kod omladine tjelesni odgoj ima još
posebnu zadaću, a ta je da učini nezreli spolni nagon podložnim volji i tako
pripomogne odgoju č i s t a n a r a š t a j a . Svi katolici dobro znaju da je u
početku, kada je Bog stvorio prve ljude, ljudsko tijelo bilo posve poslušno
duši. Po istočnome grijehu tijelo se opire duši i ne će je slušati. Kršćanski
život neprestana je broba, neprestano svladavanje tijela koje se bez pres-
tanka bori protiv odredaba duše. Zadaća tjelesnoga odgoja je da težimo za
onim stanjem u kojemu su se nalazili prvi ljudi prije nego su pali u grijeh.
Da se to postigne, to jest prevalst duha nad tijelom, katolička od-
gojna znanost ima, među ostalim, tri važna sredstva, a to su: o d j e ć a ,
Euharistija i tjelesni napor.

133
 Odjeća. Katolički odgojitelji tvrde da se mudrost odgoja omladine
sastoji u tome da se ona dovodi u zrelu dob bez smrtnoga grijeha, a onda,
ako je ikako moguće, odgoji za apostole kršćanskih načela. Omladini pri-
jeti najveća opasnost da zapadne bilo mišlju, bilo djelom u bludni grijeh.
Stoga je odgoj čistoće, odgoj čistoga srca, odgoj čistoga naraštaja n a j -
v a ž n i j e poglavlje svakoga omladinskog odgoja. Omladina, koja izgubi
nevinost, redovito otpada i od vjere.
A kako ćemo odgojiti čist naraštaj? Sredstvo je da se u omladini s u -
s t a v n o njeguje s t i d l j i v o s t . Stidljivost je pomoćna krepost čistoći,
ona je zaštita čistoći. Čovjek se stidi stanovitih čina jer osjeća da po njima
tijelo dobiva prevlast nad duhom. Čovjek se ne stidi samo čina, već svega
onoga što podsjeća na taj čin, što podsjeća na ovu sramotnu prevlast pro-
padljivoga tijela nad besmrtnom dušom. Stoga se čovjek stidi i sramotnih
riječi te svojega golog tijela. Narodi koji više ne vjeruju u istočni grijeh, u
tjelesno ropstvo u koje duša može doći uslijed grijeha, ti više ni ne paze na
odjeću i hodaju goli ili polugoli. Kršćanstvo naprotiv zna da omladinu valja
odgajati u stidljivosti jer ako ona ima osjećaj stida u manjim stvarima, u
onima koje nas tek u p o z o r a v a j u na prevlast tijela nad dušom kod
stanovitih čina, ona će daleko lakše svladati napasti kada joj dođu.
S druge strane omladinu valja odgajati društveno, socijalno. A svi mi
dobro znamo da polugolotinja loše djeluje na osobe drugoga spola. Tako je
npr. suvremena ženska moda povodom smrtnih grijeha jer se smrtno ne
sagriješi samo činom već i mišlju. Ženski kao i muški svijet stoga se treba
pristojno pokrivati. I djecu treba dobro odijevati. Staro je naime načelo:
o d g o j n e z a p o č i n j e p o d u k o m , v e ć n a v i k o m . Djecu
treba već od najmanjih nogu odijevati tako da kao odrasli ne moraju mno-
go mijenjati svoj način odijevanja. (Danas, na žalost, mnoga djeca dobrih
katolika hodaju polugola, bez rukava, skoro i bez suknjica. Po sebi to nije
ništa, ali ne djeluje odgojno na djecu.)
Odjeća, prema tome, u tjelesnome odgoju igra vrlo važnu zadaću jer
služi odgoju čistoga naraštaja (muškoga kao i ženskog), naraštaja, koji će u
teškim mladenačkim borbama znati svladati svoje tjelesne nagone i tako –
kako to traži katolički tjelesni odgoj – tijelo podvrgnuti duši koja vrši Bož-
ju volju. Jer, badava sav naš trud ako broj smrtnih grijeha kod omladine
ne smanjimo, a to možemo postići tek onda ako je odgojena u stidljivosti.
U nekim zemljama za katoličku tjelovježbenu omladinu postoje
smjernice kako radi njegovanja čistoće pomoću odjeće ne će činiti samo
ono što se od svakog katolika traži, već će postati apostolom i činiti više
nego se od drugih vjernika traži. Tako radi odgoja čistoće valja i kod tje-
lovježbe, bilo muške, bilo ženske osuditi potpunu golotinju, kao i polugo-
lotinju te vježbača odijela koji odveć ističu oblike tijela. Naravno da se ne

134
primjenjuju ista pravila na mušku kao na žensku omladinu. Polugolotinja
se dopušta tek kod kupanja, ali ovo mora biti, kako to traže biskupi po
cijelom svijetu, odijeljeno po spolovima.
Ovakav tjelesni odgoj pomoću odjeće je u duhu Orlovstva; svagdje
se još nije mogao posve provesti jer i mnoge katoličke obitelji još žive pod
dojmom poganskoga svijeta, a orlovske organizacije još se moraju obazirati
na roditelje. Ali cilj je ovdje i prema njemu se postupno, ali sustavno kroči.
Euharistija. Svi vjerujemo da presveta Euharistija obnavalja ljudsku
dušu i tjelesne sile podređuje duševnima. Sveti Ćiril Aleksandrijski kaže:
»Krist, koji u nama (po presv. Euharistiji) živi, utišava tjelesni zakon koji
bjesni u našim udovima« (In Ionn, I. 4, C. 2.). Orlovstvo je euharistijski
pokret; svaki pravi Orao prema »Zlatnoj knjizi« mora se barem jednom
mjesečno pričestiti, a mnogi se pričešćuju i više, pa i svaki dan. Stoga
kažemo: bez presv. Euharistije tijelo ne može postati dovoljno pokorno
duši. Svaki tjelesni odgoj koji nije euharistijski, nepotpun je. Bez Euhari-
stije se ne može odgojiti č i s t n a r a š t a j, a odgoj omladine koji ne ide
za tim promašio je svoj cilj. Rekli smo kako je cilj tjelesnoga odgoja da ti-
jelo postane poslušno duši. (A Sokolstvo i presv. Euharistija?! Razumijete
li, katolički roditelji, zašto vam uvijek naglašavamo da vašoj djeci u Sokolu
nema mjesta?)
Tjelesni napor. Zadnje sredstvo da tijelo učinimo poslušnim duši
jesu tjelesni napori, trapljenje, svladavanje tijela. Nošnja pokriva tijelo i
odgaja omladinu u stidljivosti, dižući tako jednu visoku utvrdu oko čistoga
srca. Presv. Euharistija slabi u nama posljedice istočnoga grijeha radi kojih
posve lako padnemo u smrtni grijeh, podlijegajući poglavito bludnome
tjelesnom nagonu. Napokon, tjelesnim trapljenjem, odricanjem nedozvo-
ljenih i dozvoljenih užitaka, teškim napornim radom, kao i tjelovježbom,
koja je također jedna vrsta trapljenja, tijelo vježbamo u pokornosti duši.
I orlovi, kao i drugi kršćani, trebaju se trapiti: većina među njima teško
tjelesno radi, ali cijelo Orlovstvo ima kao p o s e b n u oznaku trapljenja
tjelovježbu.
Ova tjelovježba u Orlovstvu nema samo zadaću da omladina tjele-
snim naporom i vježbom nauči svladavati tijelo, osobito svladavati nezreli
spolni nagon i pridonijeti njegovanju čistoće te tako učini tijelo poslušno
duši, već ova orlovska tjelovježba ima i preneseno značenje. O r l o v s k a
tjelovježba je vidljiva slika kršćanske askeze.
Grčka riječ »askezis« znači vježba, napor. Sveti Pavao uspoređuje napor
ljudske duše, koja se bori za kršćansku savršenost (askezu), sa gimnastičkim
vježbama po kojima gimnastičar kao nagradu želi zadobiti lovor vijenac.
»Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu?

135
Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da do-
biju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv.”1
Orlovski pokret ne teži samo za tim da odgoji prosječne katolike,
već ide za tim da nam dade socijalne a p o s t o l e . A apostol se ne zado-
voljava samo vršenjem Božjih i crkvenih zapovijedi, već mu pred očima
lebde i evanđeoski savjeti. Apostol hoće svaku krepost vršiti barem za
jedan stupanj uzvišenije negoli to sama dužnost od njega traži. Orao hoće
biti asketa, tj. čovjek koji se bori za kršćansko savršenstvo. Apostolata
nema bez te askeze. A orlovska tjelovježba, natjecanja, nastupi, skokovi,
stupanja, sve je to v i d l j i v a s l i k a duševnih napora asketske djelat-
nosti svakoga Orla koji hoće postići kršćansko savršenstvo. Kao što tijelo
svakoga vježbača treba po tjelovježbi postati čisto, zdravo, jako, spretno i
lijepo, isto tako njegova duša po askezi treba dobiti sve naravne i nadna-
ravne kreposti i to ne samo u običnome stupnju kao ostali kršćani, već u
uzvišenom, pa možda i u junačkom, kako se traži od svakoga katoličkog
socijalnog apostola.
Zaključak. Dobro je da i prije velikoga požeškog slavlja dozovemo
u pamet sva ova velika načela katoličkog tjelesnoga odgoja. I u tome se
mi katolici razlikujemo od suvremenoga poganskog svijeta i imamo svo-
je poglede koji nisu samo u stanju našu djecu očuvati tjelesno zdravu i
osloboditi smrtnoga grijeha, toga najvećeg zla, već su također kadri od
svakoga pojedinca učiniti viteza, Kristova apostola. Zapamtimo da nema
za katolika potpuna tjelesnog odgoja, koji ne računa s ova tri čimbenika:
odjećom, Euharistijom i tjelesnim naporom.
Tjelovježbena udruženja nad kojima ne kraljuje presveta Euharistija nisu
za katolika.

1 1 Kor 9,24–25

136
 TJELESNI ODGOJ KOD OMLADINE
FRANJEVAČKI VJESNIK, Visoko, br. 7, 1927., str. 148–150

Nepobitna je činjenica da se velika većina naše omladine danas nala-

zi u kojekakvim nogometnim, veslačkim i drugim sportskim društvima i
klubovima. Može se reći da je veliki dio te omladine izgubljen za Crkvu.
Stoga se mnogi katolički odgojitelji pitaju nije li na samim katolicima ne-
što krivnje što je omladina otišla, tako reći nehotično, u protivnički tabor.
Nije li možda bila dužnost katoličkih odgojitelja brinuti se za tjelesni od-
goj omladine? Nije li možda zanemarivanje te dužnosti sklonulo omladinu
da udovoljenje svojoj – od Boga danoj – težnji za gibanjem i tjelesnim
usavršavanjem traži ondje gdje joj se omogućuje to tjelesno usavršavanje?
Kako su se u posljednje vrijeme odgojitelji i mislioci mnogo bavili ovim
pitanjem tjelesnoga odgajanja omladine, došli su do zaključka da je tjelesni
odgoj omladine d i o o p ć e g a o d g o j a i nije moguće potpuno odgo-
jiti omladinu ako se zanemari njezino tijelo. Da su na ovu naravnu istinu
katolici više mislili, vjerojatno se ne bi dogodilo da bi na stotine tisuća
omladine danas bilo u protukatoličkom taboru.
Jedan od najglasovitijih stručnjaka koji s gledišta kršćanske filozofije
proučava pitanje tjelesnoga odgoja jest njemački redovnik otac Kuble. On
je održao na Katoličkome zborovanju o tjelesnom odgoju u Düsseldorfu,
24.–25. VII. 1926. zanimljivo predavanje o ovome predmetu. Donosimo
njegove glavne misli.1

I. CILJ TJELESNOGA ODGOJA

1. P r v i n e p o s r e d n i c i l j t j e l e s n o g a o d g o j a
jest općenito usavršavanje tijela
Ako promotrimo ljudsko tijelo, vidimo da ga je Bog obdario raz-
nim svojstvima koja se daju usavršiti. Tu su raznovrsni mišići koji ne bi
ništa značili kada ih ne bi usavršavali i učinili sposobnima da vrše razna
djela. Bog nije stavio u tijelo ova razna svojstva da ostanu neupotrijeblje-
1 Deutsche Jugendkraft od 15. IX. 1926., str. 286

137
na, već je njegova volja da ova tjelesna svojstva usavršimo. Prema tome,
neposredni cilj svakoga tjelesnog odgoja je da tijelo razvijemo do stano-
vitoga savršenstva. A jer je nadalje Stvoritelj stvorio tijelo radi duše koja
mora služiti Boga i slaviti ga, proizlazi da se tjelesni odgoj mora staviti
u službu duševnomu odgoju i to tako da nastojimo naše tijelo usavršiti
samo zato da po njemu duša uzmogne bolje služiti Bogu i bolje mu odavati
čast. Stoga se još i danas divimo riječima svetoga Ignacija Lojolskog koji
je napisao svetome Franji Borgiji ove riječi: »Moramo nastojati sačuvati
tijelo zdravim tako dugo dok sluša i služi duši jer na taj način duhu raste
snaga da služi našemu Stvoritelju i slavi ga.« Tako je sveti Ignacije upravo
svetačkom genijalnošću izrekao da cilj svakomu tjelesnom odgoju mora
biti da načinimo duši oruđe kojim će ona moći djelovati za Boga.
Prva primjedba: Nije moguće sva tjelesna svojstva koja nam je Bog dao
razviti do savršenstva. Nije cilj čovjeka da postane atletom ili pehlivanom
(akrobatom). Kada bismo željeli sve naše mišiće razviti do savršenstva, mo-
rali bismo bez prestanka misliti na tijelo i vježbati pojedine mišiće, pluća,
srce i dr. Time bi tijelo postalo samo sebi svrhom, što ne smije biti. Tijelo
treba biti toliko razvijeno, svježe, zdravo i jako da duša uzmogne što bolje
djelovati. Ne znači, na primjer, da su najjači ili najspretniji ljudi u stanju
najbolje misliti, činiti kreposna djela itd. Stoga se prvi neposredni cilj tjele-
snoga odgoja, to jest: usavršavanje tijela, mora tako shvatiti da želimo razna
tjelesna svojstva skladno i umjereno razviti. Kao što se npr. od naobraženoga
čovjeka traži da ima općenitu naobrazbu i osim toga da u nečemu bude
stručnjak (dok nije moguće da čovjek u svim stvarima bude stručnjak, iako
bi možda i imao naravna svojstva, prirodne preduvjete to postati), isto
tako valja težiti da se omladini dade jedno općenito tjelesno savršenstvo, a
nipošto da se sva njezina prirođena svojstva do savršenstva razviju.
Druga primjedba: Ljudska duša može bolesnim kao i zdravim tijelom
raditi za Boga. Ako je čovjek bolestan po Božjem određenju, bez vlastite
krivnje, onda duša može često više učiniti za Boga, negoli s najzdravijim tije-
lom. Ali ako čovječje tijelo zakržlja uslijed lijenosti ili kojega drugog grijeha,
po takvome bolesnom tijelu duša ne će redovito moći dobro djelovati za
Boga. Slijedi da nipošto ne smijemo zanemariti tjelesni odgoj kod omladine,
već moramo nastojati, u nju od Boga usađena svojstva, što više usavršiti.

2. D r u g i n e p o s r e d n i c i l j t j e l e s n o g a o d g o j a
jest nesvjesno vladanje duše nad tijelom
Najrazvijenije tijelo ne znači ništa ako ne sluša dušu. Stoga tjelesni
odgoj mora ići i za tim da uvježba tijelo kako će se pokoravati duši. Tjele-
sni odgoj ima prema tome dva neposredna bliža cilja, a ti su: usavršavanje

138
tijela i vježba u svladavanju tijela. Oba ova neposredna cilja podređena su
daljnjemu cilju tjelesnoga odgoja koji će, kako već rekosmo, učiniti duši
oruđe kojim će moći djelovati za Boga.
Kada svladamo naše tijelo ili bolje reći kada vladamo našim tijelom,
ne smijemo uopće misliti na tijelo. Kada na primjer umjetnik na guslama
svira, on uopće ne misli na svoje gusle. Jer kada bi on kod sviranja mislio
kamo će staviti svoje prste, kako će potezati gudalo, to bi bio znak da ne
vlada potpuno svojim guslama. Savršeni umjetnik svoju dušu ulijeva u gu-
sle; on kod sviranja tek misli i osjeća, a gusle tako reći same sviraju. (Isto
i čovjek koji piše na pisaćemu stroju uopće ne pomišlja kamo će postavi-
ti prste; ovi sami lete na određeno mjesto. Tek početnici moraju misliti
kamo će postaviti prste.) Isto tako drugi neposredni cilj tjelesnoga odgoja
mora ići za tim da duša upravo nesvjesno vlada tijelom. Tijelo mora biti
tako oduhovljeno da skoro bez napora izvodi ono što duša hoće. Mi nismo
na svijetu da svladavamo tijelo, već da služimo Bogu, a Bogu ćemo bolje
služiti čim je više duša u stanju nesvjesno vladati tijelom.
Iz toga slijedi: kada vježbamo tijelo, treba nastojati što manje misliti
na tijelo. U tome je razlika između kršćanskoga i poganskoga tjelesnog
odgajanja. Poganski tjelesni odgoj mnogo misli na tijelo jer je tijelo učinio
svojim božanstvom; naprotiv, kršćanski tjelesni odgoj nastoji što manje
misliti na tijelo, ali tako da duša ovim nesvjesno vlada.

3. C i l j t j e l e s n o g a o d g o j a j e s t
oduhovljenje tijela
Kod tjelesnoga odgoja idemo ponajprije za tim da tijelu dajemo opće-
nito usavršenje i dušu vježbamo u nesvjesnom vladanju tijelom s nakanom
da uspostavimo po mogućnosti potpuni sklad između tijela i duše; duše
koja vrši volju Božju; jednom riječju, cilj tjelesnome odgoju jest oduhov-
ljenje tijela.2

II. PUTOVI DO CILJA KOD TJELESNOGA ODGOJA OMLADINE

1) O p ć e n i t o
Kada govorimo o tjelesnome odgoju, možemo razlikovati dvije vrste:
svjesni i nesvjesni. Svjesni tjelesni odgoj tek je plod nenaravnih prilika. Kod
nesvjesnoga tjelesnog odgoja dolaze u obzir tri područja: igra, sport i tjelesni
rad. Bog je radi veoma važnih odgojnih razloga u dijete postavio potrebu za
igrom, u omladinu nagon za sportom, a u odrasloga potrebu za tjelesnim
2 Ovdje završava prvi dio članka. Nastavak istoga članka koji dalje slijedi objavljen je u: FRANJEVAČKI

VJESNIK, br. 8, 1927., str. 173–174.

139
radom. Ova, od Boga u čovjeka usađena tri naravna nagona, imaju tjelesno-
odgojni neposredni cilj i putokaz su odgojiteljima da ova tri naravna nagona
trebamo svesti u pravu kolotečinu ako želimo čovjeka dobro odgojiti.
2) N e s v j e s n i t j e l e s n i o d g o j ( g i m n a s t i k a u š i r e m s m i s l u )
a) Igra: Bog hoće da se tijelo djeteta tako razvije da ovo postane što
razvijenije i duša uzmogne nesvjesno vladati tijelom. Stvoritelj je na pre-
mudar način usadio u dijete nagon igre. Dijete koje se igra na raznovrs-
ne načine vježba svoje tijelo (kao npr. vičući vježba svoja pluća) i upravo
nehotično čini svoje tijelo nesvjesnim oruđem duše. Po igri se cijelo tijelo
skladno razvija i duša se vježba u nesvjesnom vladanju tijelom. Po igri se na
divan način u djetetu ostvaruje tjelesnoodgojni Stvoriteljev plan. Naravno,
zadaća odgojitelja je da narav koja u čovjeku stenje pod jarmom grijeha
pomogne na svome pravom putu odabirući djeci odgojne igre.
b) Sportski nagon: samom igrom ne bi se mogao postići potpuni ra-
zvoj tijela i tijelo bi ostalo preslabo. Potrebno je da se tijelo privikne na
napore, na svladavanje većih poteškoća i stoga je Stvoritelj u omladinu
usadio sportski nagon. Ovaj je u sebi dobar kada ostane u određenim gra-
nicama. Omladina koja trči, skače, pješači, vježba na spravama, udovo-
ljava svojoj naravnoj težnji i tako se i nehotično postiže tjelesnoodgojni
Božji cilj: usavršenje tijela. Kod toga omladina također hoće učiniti nešto
što stoji izvan tijela: napraviti okret na preči, protjerati loptu kroz obruč,
pobijediti protivnika. Kod tih vježbi omladina ne misli na svoje tijelo, već
jedino gleda na sportski uspjeh. I to je Stvoriteljeva namisao: omladina se
tako uči u nesvjesnom vladanju tijelom i njena pažnja odmaknuta je od
tijela. Posljednje je za odgoj čistoće od veoma velikoga značenja. Omladini
prijeti najveća ćudoredna opasnost da podlegne nečistom grijehu. Stoga
je za omladinu vrlo opasno ako misli na svoje tijelo. Bog u mladež nije
usadio sportski nagon samo zato da se tjelesno usavrši i nauči nesvjesno
vladati tijelom, već i zato da njene misli odvrati od vlastitoga tijela i tako
je odgoji čistu. Prema tome dužnost odgojitelja je da ovaj od Boga dan
sportski nagon upotrijebi za tjelesno usavršavanje omladine za vježbu u
nesvjesnom vladanju tijelom i za uzgoj čistoga naraštaja. Sportski nagon
jest ona naravna sila koja omladinu tjera da se ostvari cilj tjelesnoga odgo-
ja: oduhovljenje tijela.
c) Tjelesni rad: U početku, kada se čovjek morao brinuti za svoj op-
stanak baveći se poljodjelstvom, lovom itd., raznovrsna godišnja doba uro-
dila su tom posljedicom da je čovjek dovoljno i na raznovrsne načine gibao
svoje tijelo i tako ga održao sposobnim da služi duši. Potreba tjelesnoga
rada, koja je Božji zakon, postizala je također dvostruki tjelesnoodgojni

140
Stvoriteljev plan: čovjek koji tjelesno radi i nehotično usavršava svoje tije-
lo i vježba se u nesvjesnom vladanju duše nad tijelom.
3) S v j e s n i t j e l e s n i o d g o j ( g i m n a s t i k a u u ž e m u z n a č e n j u )
Tjelovježba (gimnastika) u užemu značenju. Danas veliki dio ljudi
ne mora tjelesno raditi. A jer je tjelesno gibanje bezuvjetno potrebno da
se tijelo sačuva zdravo te uzmogne služiti duši, potrebno je naći zamjenu
za ovaj tjelesni rad. Tu zamjenu nazivamo tjelovježbom ili gimnastikom
u užemu smislu. (U gimnastiku u užemu značenju po ovoj razdiobi ne
ubrajamo sve one vježbe koje čini omladina da udovolji svome sportskom
nagonu.) Ova gimnastika nije prema tome posljedica posebnoga nagona,
već je više proračunana težnja razuma koji poznaje da je gibanje potrebno.
Omladina koja će preskakivati jarak ili igrati s loptom udovoljava narav-
nome nagonu, dok stariji čovjek to ne čini toliko jer ga na to tjera narav,
već jer je to potrebno za njegovo zdravlje. Materijalno se gimnastika u
širem i užem smislu pokrivaju, dok se formalno razlikuju jer je kod omla-
dine naravni nagon pokretna sila, dok je to kod odraslih umno rasuđivanje.
Tjelovježba u širem značenju ide za uspjehom (načiniti sklopku, dobiti
nagradu), gimnastika u užem smislu ide za zdravljem. Kod omladine je
sport nešto naravno, kod odraslih je on umjetna nadokanda za tjelesni rad.
Daljni cilj tjelesnog odgoja u širem kao i u užem značenju jest isti: načiniti
duši oruđe kojim će ona moći raditi za Boga. Ta svjesna gimnastika, ta
umjetna zamjena za tjelesni rad, upravlja svoje energije na tijelo; ona je
za ljude s malo vremena i ima kao neposredan cilj sačuvati zdravlje. Ova
je potrebna za starije ljude koji inače tjelesno ne rade i valjalo bi takvim
ljudima preporučiti da dnevno prije jutarnjega pranja barem deset minu-
ta gimnasticiraju; naprotiv takva gimnastika štetna je za omladinu jer ju
upućuje da misli na vlastito tijelo. Omladina treba, kada vježba, misliti na
nešto izvan tijela i stoga valja u pravu kolotečinu svesti njen sportski nagon
koji njenu pažnju svraća izvan tijela (uzgoj čistoće) te istodobno usavršava
tijelo i uči dušu u nesvjesnom vladanju tijelom.3

III. IZRODI SPORTA

1. S p o r t a š p o z a n a t u . Ima ljudi koji se bave isključivo
vježbanjem svojega tijela; kojima je sport životno zanimanje. Ima i organi-
zacija koje takve ljude izdržavaju, tako da ove kod natjecanja uzmognu po-
bijediti. Takvi ljudi velikom većinom vježbaju na štetu svojega i narodnoga
zdravlja. Organizacija koja umjereno njeguje tjelovježbu, ne će se nikada

3Ovdje završava drugi dio članka. Nastavak i završetak istoga članka koji dalje slijedi objavljen je u:
FRANJEVAČKI VJESNIK, br. 9, 1927., str. 193–196.

141
moći natjecati s klubovima u čijim se redovima nalaze sportaši po zanatu.
Ako bi ta organizacija htjela pobijediti jedan takav klub, morala bi od svo-
jih članova tražiti da neumjereno treniraju, često na štetu zdravlja, a goto-
vo uvijek na štetu vjerskih i staleških dužnosti. Stoga je načelo katoličkih
organizacija koje se bave tjelovježbom da se nikada ne će natjecati s onak-
vim društvima u čijim se redovima nalaze sportaši od zanata. Sportaši od
zanata, kakvih danas već ima mnogo, posljedica su sportskoga izroda.
2. P r e t j e r a n i i n t e r e s z a s p o r t . Ovaj interes škodi vjer-
skome životu i staleškim dužnostima. Veliki dio omladine koja nije u ka-
toličkim sportskim redovima, prekomjerno misli na sport i kod nje je na-
ravni sportski nagon postao neobuzdanom bujicom koja više škodi, negoli
koristi. Isto tako je izrod sporta ako se netko bavi sportom na štetu svojega
zdravlja. Kod sporta se na dva načina škodi zdravlju: odviše intenzivnom
sportskom djelatnošću (disanje nije mirno, pravilno) i predugotrajnom
(posljedica je preveliki umor i loš san).
3. G o l o t i n j a i l i n e č e d n a n o š n j a .
a) Još i danas ima sportaša koji tvrde da je najzdravije kada se čovjek
posve gol bavi tjelovježbom. Tako ima škola u Njemačkoj u kojima ljudi
vježbaju posve goli. Puštajući po strani vrlo velike ćudoredne pogibelji
takvoga sporta možemo ustvrditi da s čisto zdravstvenoga gledišta nema
razlike vježbao odjeven ili neodjeven. Štoviše, prednost zgodne sportske
odjeće je da kožu čuva od loših vanjskih utjecaja, a ipak omogućuje po-
trebnu ventilaciju. Isto tako nije potrebna gola gimnastika da se ustanovi
držanje tijela i način disanja. Kontrola nije promatranje tijela, već sposob-
nost tijela da nešto izvede.
b) Povijest tjelovježbe nam dokazuje da goli tjelesni odgoj dovodi
do nećudorednosti. U Grčkoj je cilj tjelovježbe ponajprije bio stvoriti jak
naraštaj koji će znati odoljeti ratnim naporima. Ali, budući da su vježbala
gola tjelesa, doskora se pažnja počela svraćati na oblik tijela, a posve se
zanemarila sposobnost tijela da postigne određene uspjehe. Udomaćio se
„grčki grijeh« i narod je počeo ćudoredno propadati.
c) Omladini je bezuvjetno potrebno gibanje. Potrebno joj je usavr-
šavati svoje tijelo. S druge strane za omladinu je od vrlo velike opasnosti
gledati vlastito ili tuđe tijelo. Rekli smo da je Stvoritelj u srce omladine
usadio sportski nagon koji odvraća njezine energije od tijela i svraća pa-
žnju na sportski uspjeh. Kako je ovo zanimanje za vlastito tijelo opasno
za omladinu, to je dokaz da je Stvoritelj omladini dao još jedno drugo
zaštitno sredstvo: stidljivost. Stoga pravi tjelesni odgoj ne samo da treba
pomagati naravnome sportskom nagonu (koji urađa posljedicama: opće-

142
nito usavršavanje tijela, nesvjesno vladanje tijelom, odvraćanje pažnje od
vlastitoga tijela), već treba uzeti u svoj program sustavno odgajanje stidlji-
vosti. Gimnastika golotinje pljuska je u lice odgojnom remek-djelu Stvo-
ritelja koji pomoću stidljivosti hoće omladini sačuvati krepost čistoga srca.
Kod tjelesnoga odgoja prema tome i nošnja ima veoma veliko značenje;
ova mora biti pomoć pri odgajanju u stidljivosti i mora biti takva da pokri-
va tijelo i time očuva samoga vježbača, kao i gledaoca, od loših dojmova.

IV. PRAKTIČNA PRIMJENA TJELESNO-ODGOJNIH NAČELA

NA ODGOJ OMLADINE
Kada izabiremo vježbe za omladinu, valja uvijek pomišljati na dva
neposredna cilja: usavršenje c i j e l o g a tijela i n e s v j e s n o vlada-
nje tijelom. Prema tome, vježbe trebaju biti takve da se skladno razvija
c i j e l o tijelo, a ne da svi mišići budu razvijeni do savršenstva. Duša, da
uzmogne dobro vršiti svoje uzvišene funkcije, ne treba atletsko tijelo već
skladno usavršeno tijelo (kao što se od svakoga naobraženog čovjeka traži
da ima općenitu naobrazbu, a ne da bude u svemu savršen stručnjak). Kod
sastavljanja vježbi treba paziti da dođu u obzir sve tjelesne funkcije u jed-
nakoj mjeri. Nadalje, omladina kada vježba ne smije misliti na svoje tijelo
jer to može postati pogibeljno. Kada joj se dade vježba, ne treba je upo-
zoravati da se ovaj mišić mora tako razvijati, drugi mora doseći određeno
savršenstvo. Tijelom valja vladati nesvjesno i stoga cilj tjelesnoga odgoja
treba postaviti i z v a n tijela. Treba joj reći: moraš učiniti sklopku, skočiti
toliko metara, za 10 sekundi prevaliti određeni put, popeti se na određenu
strmu stijenu, ne promašiti ni jednu loptu u tenisu. Tako se to obično i čini
i na taj način omladina ne misli na svoje tijelo, već pomišlja na nešto što
je izvan tijela (kako će dobiti igru, uzverati se na stijenu, preskočiti jarak
itd.). Time tjelesni odgoj postiže svoj dvostruki neposredni cilj: omladina
se tjelesno razvija, a duša dobiva takvu prevlast nad tijelom da ona uopće
ne misli na tijelo, već tijelo tako nesvjesno izvodi sve odredbe duše kao što
gusle dočaravaju osjećaje umjetnika.
Uz ova dva neposredna cilja koja služe oduhovljenju tijela, dolazi u
obzir još jedno pomoćno sredstvo, a to je sustavni odgoj stidljivosti npr.
pomoću čedne tjelovježbene odjeće. Zadaća je te odjeće da se omladina
odgoji osjetljivom za najmanje porive spolnoga nagona koji bi ugrozio pre-
vlast duše nad tijelom i time poremetio drugi neposredni cilj tjelesnoga
odgoja, vladanje duše nad tijelom.

143
 V. ZAKLJUČAK
Tijelo je stvoreno radi duše. Cilj tjelesnoga odgoja je o d u h o v l j e -
n j e t i j e l a . Tijelo ćemo oduhoviti pomoću dva pozitivna i dva negativ-
na sredstva. Pozitivna sredstva tjelesnoga odgoja jesu općenito usavršavanje
tijela i vježba u nesvjesnom vladanju duše tijelom. Negativna sredstva su
sustavno odvraćanje pažnje od tijela na sportski uspjeh i sustavni odgoj stid-
ljivosti. Da ovo postignemo kod omladine, Bog je u nju usadio dva naravna
nagona: pomoću sportskoga nagona omladina svoje tijelo općenito usavrša-
va, vježba dušu u nesvjesnome vladanju tijelom i odvraća pažnju od tijela,
dok je prirođena stidljivost zaštitna krepost čistoći i ima zadaću očuvati
omladinu od onoga nagona koji najviše ugrožava prevlast duha nad tijelom.
Sve ove iznesene misli dadu se posve kratko raščlaniti na tri dijela: na
cilj tjelesnoga odgoja, na zapreke koje priječe postizanje toga cilja i na na-
ravna pomagala koja pripomažu u svladavanju tih zapreka. Neposredni cilj
tjelesnoga odgoja jest oduhovljenje tijela, to jest općenito usavršenje tijela
i nesvjesno vladanje duše nad tijelom. Ovomu cilju se kod omladine opire
prirođena tromost, sklonost da se ona bavi vlastitim tijelom i spolni nagon.
Da se uzmognu svladati ove tri zapreke, Stvoritelj je u omladinsku narav
usadio uglavnom dva pomagala, dva nagona: sportski nagon i stidljivost.
Sportski nagon svaldava tromost, sklonost omladine da se bavi vlastitim
tijelom te spolni nagon, dok stidljivost dolazi sportskome nagonu u pomoć
da lakše uzmogne svladati spolni nagon. Prema tome, na spolni nagon ist-
odobno jurišaju sportski nagon i stidljivost. Kako li je to Providnost Božja
premudro uredila! Dala je omladini dva naravna pomoćna sredstva samo
da lakše svlada onaj nagon koji omladinu najbrže baca u kolotečinu bez-
vjerstva te izravno vodi u vječnu propast.
Ako dakle želimo oduhoviti tijela omladine, podajmo joj umjeren
i dobar sport i sustavno je odgajajmo u stidljivosti (npr. pomoću čedne
tjelovježbene nošnje). Tako ćemo kod omladine svladati njezinu prirođe-
nu tromost, želju da se bavi vlastitim tijelom te spolni nagon i tako ćemo
uspjeti da tijelo omladine dođe do općenitoga savršenstva i da duša po-
stane nesvjesnom kraljicom tijela. Pri tome se valja čuvati da bavljenje
sportom ne bi naudilo vršenju vjerskih i staleških dužnosti te zdravlju;
naprotiv, tjelesni odgoj mora biti sastavni dio askeze koja vodi dušu kr-
šćanskoj savršenosti.
Završimo: Mi smo se ovdje obazirali tek na naravna sredstva tjele-
snoga odgoja. Bog, koji je stvoritelj naravnoga reda, hoće da se mi služimo
naravnim sredstvima. On nam, osim toga, daje vrhunaravna sredstva da
oduhovimo tijelo omladine. I ovim se sredstvima moramo služiti. Naravna
sredstva su sama za sebe preslaba jer se čovjek ne nalazi u stanju čiste na-

144
ravi, već u stanju pale naravi. Kao što je čovjek uzdignut u vrhunaravni red
i narav zajedno s vrhunaravnošću u njemu čine potpunu cjelinu, isto tako
je katolički tjelesni odgoj tek onda cjelovit i potpun kada se katolici služe
istodobno naravnim i vrhunaravnim sredstvima.

145
 ŽENSKA TJELOVJEŽBA
Njemački katolički savez za žensku tjelovježbu
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 3, 15. I. 1928., str.4

U svrhu da se na jedinstven način i u suglasju s kršćanskim načelima

uredi djelatnost ženskih katoličkih društava koja se bave tjelesnim odgojem
svojih članova, osnovan je N a r o d n i k a t o l i č k i s a v e z z a ž e n -
s k i t j e l e s n i o d g o j sa sjedištem u Münchenu, kako izvještava
L’Osservatore Romano. Savez smatra p o t r e b n i m i za žensku omladi-
nu sustavan razvoj tjelesne snage, osobito za one djevojke i žene koje se na
vlastiti račun moraju boriti za životni opstanak. – Savez priznaje zdravstvenu
i odgojnu vrijednost zdrave gimnastike, plivanja, igre, stupanja i drugih tje-
lesnih vježbi, koje pomažu zdravlju, j a č a j u v o l j u i o p l e m e n j u j u
d u h . – No Savez odbija na tom polju slijepo oponašanje muške tjelovjež-
be i hoće da ženske tjelesne vježbe računaju s ustrojstvom ženskog tijela
i s povučenošću koja se dolikuje ženi. Bezuvjetno se traži da poduku u
gimnastici daju ženi samo žene, koje su dobro podučene.
U svoj svojoj djelatnosti Savez će se držati najskrupuloznije Smjernica za
tjelesni odgoj, što ih je izdao njemački episkopat, i uvjeren je da na taj način
ne će štiti samo vjersko osvjedočenje članica, već i njihovo tjelesno i moralno
zdravlje. – Glasoviti njemački isusovac P. Dörfler, stručnjak za moderna pita-
nja ćudoređa, primjećuje: »Često se opetovalo da moralne smjernice biskupa
škode tjelovježbi i da one prije svega priječe razvoj zdrave ženske tjelovježbe.
– No, to jednostavno ne stoji. Jasno je i posve sigurno da zgodna kultura tijela
nije samo korisna već je n u ž n a t i j e l u i d u š i žene.« Usput mo-
žemo spomenuti da njemački biskupi traže da »gimnastičke vježbe ne budu
istodobno za oba spola… Djevojke treba da gimnasticiraju u posebnim dvora-
nama ili na mjestima gdje ih svijet ne može vidjeti. Gimnastičke svečanosti i
gimnastička natjecanja djevojaka zabranjena su jer su većim dijelom ove vježbe
manje negoli dolične. Ova se zabrana proteže i na priredbe koje se daju unutar
društava« (Linz; Doc. cath. 26. XI. 1927.). Iz svega se ovoga nameće dužnost
katolicima da se brinu za dobar tjelesni odgoj ženske mladeži, koji je često nu-
žan, a koristi tijelu i duši. Nadalje, ta tjelovježba ima ostati daleko od ljudskih
pogleda. Po tome bi bili zabranjeni ženski tjelovježbeni nastupi ili natjecanja
što smo ih vični gledati na sokolskim sletovima i o kojima je već Katolički
tjednik na veoma oštar način pisao.

146
 TJELESNI ODGOJ OMLADINE
Riječ Svetoga Oca
KATOLIČKI TJEDNIK, Sarajevo, br. 8, 1928., str. 5

»Dobra odgojna znanost podučava

da svaku pouku, pa i samu vjersku
obuku, valja izmjenjivati dobrim i
zdravim tjelesnim vježbama.«
(Pio XI., Govor sv. Kolegiju 24.
XII. 1927.)
Već u nekoliko navrata istaknuo je sadašnji Sveti Otac važnost tjele-
snoga odgoja za omladinu. Na prošli Badnjak ponovno je naglasio sakuplje-
nome svetom Kolegiju kardinala kako se svaka, pa i vjerska obuka treba
kod omladine izmjenjivati s dobrim i zdravim tjelesnim vježbama. Kako
je u naše doba sport tako reći osvojio našu mladež i prevršio svaku mjeru,
dobro je čuti što kršćanstvo sudi o tjelesnome odgoju. To je tim važnije
što ima neupućenih ljudi koji napadaju kršćanstvo tvrdeći da su kršćanska
askeza i kršćanstvo neprijatelji ljudskoga tijela.
Promotrimo samu stvar s povijesnoga gledišta. U Starome zavjetu
spominje se da je Mojsije, kada mu je bilo 80 godina, poveo odabrani
narod u pustinju. U stotoj godini svojega života on je umro. Sveto pismo
ističe da je Mojsije još u starosti sačuvao svoje tjelesne sile: »Oko mu nije
oslabilo niti mu je snaga popustila« (Pnz 34,7). A Kralj David govorio je o
sebi: »Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed
te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu
iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok
ga ne bih ubio. I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio« (1 Sam 17,34–36).
Oba ova ugodnika bijahu jaki i zdravi i svoje tjelesne sile stavili su u služ-
bu živoga Boga. Samo Sveto pismo Staroga zavjeta ističe da je zdravlje
neprocjenjivi dar Božji. »Bolji je siromah tijelom zdrav i čio nego bogataš
bolesna tijela. Više valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tije-
lo više od golema posjeda. Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreće
nad sretnim srcem« (Sir 30,14–16). Kršćanstvo nije uništilo ovo shvaćanje

147
Staroga zavjeta. Ono je tu nauku tek nadopunilo i usavršilo. Sveti Pavao
piše Korinćanima: »Proslavite dakle Boga u t i j e l u svojem« (1 Kor
6,20) jer »tijelo je Gospodinu i Gospodin tijelu!« (isto, 13) i »tijelo vaše
hram je Duha Svetoga koji je u vama« (isto, 19). Prema tomu, za kršćani-
na je tijelo od silne vrijednosti; on se mora razborito brinuti za ovo tijelo.
On to tijelo i njegovo zdravlje i njegovu snagu mora staviti u službu Krista
i njegova Kraljevstva.
Promotrimo posve ukratko kako su sveci svoje tijelo stavili u službu
Kraljevstva Božjega. Sveti Pavao izričito kaže: »Od Židova primio sam pet
puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan,
triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta pu-
tovanja, pogibli od rijeka...« (2 Kor 11,24–26). Upravo tjelesna otpornost
sv. Pavla mnogo je pridonijela proširenju evanđelja. Sv. Ignacije, osnivač
Družbe Isusove, spadao je među prve vitezove svojega vremena. On piše
1536. godine: »Sa zdravim tijelom možete zaista mnogo učiniti. Zdravo ti-
jelo je moćno sredstvo da se ispune velika djela.« Kada je osnivao isusovač-
ki red, prevalio je pješice 4860 kilometara. Velika španjolska sv. Terezija
uskliknula je: »O, moj Bože, željela bih si krepko zdravlje da ti uzmognem
bolje služiti.« – Prvi književnik XVI. stoljeća, crkveni naučitelj sv. Franjo
Saleški bio je izvježban mačevalac i jahač. Jednu skupinu protestantskih
mladića, koji su ga napali iz zasjede, on je razoružao, prisilivši ih da pokle-
knu pred njim i zamole ga za oproštenje. Bio je biskup Ženeve. Verao se
strmim, neprohodnim alpskim klancima samo da uzmogne doći do najza-
bitnijih ljudskih obitavališta. A veliki katolički državnik Garcia Moreno
bio je uspravan kao jela i snažan. Sva njegova vanjština odavala je čovjeka
neiscrpne djelatnosti. U nemirnim je vremenima od ranoga jutra do kasne
noći sjedio u sedlu i njegovo se junačko tijelo othrvalo najvećim naporima.
Papa Pio IX. rekao je o Garciji Morenu: »Ah, da je on samo kraljem jed-
noga moćnog naroda, tada bi Papa imao nekoga tko bi ga branio u ovome
svijetu.« A Papa Pio X., prigodom nastupa jednoga katoličkog gimnastič-
kog udruženja, rekao je: »Odobravam vaše gimnastičke vježbe, vaše trke u
čamcima i pješice, vaše izlete u gore jer vas ova razonoda čuva od lijenosti
koja je početak svih opačina. Ovo prijateljsko natjecanje ima biti zname-
nom (simbolom) natjecanju u težnji za krepošću... Budite jaki sebi u korist
i na korist svoje braće.« Svi njemački i austrijski biskupi izričito su nagla-
sili: »Zdravu njegu tijela... kršćanstvo upravo n a l a ž e ...«(Leitsätze 1).
Riječi što ih je neki dan izrekao Sv. Otac pred zborom kardinala, da
dobra odgojna znanost iziskuje da se kod omladine posveti pažnja dobrim
i zdravim tjelesnim vježbama, nisu ništa novo; Crkva je uvijek naglašavala
dužnost svih vjernika da se razborito brinu za tjelesno zdravlje. Ona je
u prošlim stoljećima blagoslivljala viteške igre, a u današnjem stoljeću u

148
njezinu su se krilu rodili, tako reći kod svih naroda, društva omladine koja
katoličkome tjelesnom odgoju posvećuje osobitu pažnju. U slavenskim se
zemljama ova ljubav Crkve prema tjelesnom zdravlju i odgoju omladine
najbolje očituje u orlovskim organizacijama koje su, uz veliku prosvjetnu
i opće-odgojnu zadaću, preuzele dužnost brinuti se za katolički tjelesni
odgoj. U Orlu tjelovježba i tjelesno odgajanje nije samo sebi svrhom. Ono
ide svjesno i sustavno za tim da tijelo postane krotko i čvrsto oruđe duše
koja će biti u stanju izvršiti sve njezine zapovijedi, makar kako bile teške.
Taj tjelesni odgoj ima suzbiti lijenost i učiniti tijelo sposobnim i spremnim
da se stavi u službu Kristova kraljevstva na zemlji.
Riječi Sv. Oca obodrenje su svima onima koji izravno ili neizravno
kod nas rade za Orlovstvo. One nas uvjeravaju da je razborit tjelesni odgoj
veoma važan čimbenik za odgoj omladine. Ne budemo li mi katolici po-
svetili pažnju tjelesnome odgoju omladine, omladina će napustiti katolič-
ke redove i nastojat će naravnoj potrebi za tjelesnim usavršavanjem udo-
voljiti u raznim sportskim, nekatoličkim i sokolskim društvima u kojima
je duša mladeži izvrgnuta najvećim ćudorednim i vjerskim pogibeljima.
»Reci mi s kime se družiš da ti kažem kakav si«, poslovica je. Među nehaj-
nim sportskim drugovima omladina će postati nehajna prema vjeri i Crkvi;
u katoličkome društvu oduševit će se za apostolat Kristov.
Ćudoređe sve više propada u našemu narodu. Alkoholizam i sva
druga zla uništavaju obitelj, razbludne knjige, sramotno kino, bezobrazni
plakati, bezvjerske i bestidne novine, moda golotinje, divljački nečedni
plesovi u dvoje, zajednička kupanja muških i ženskih, ljubakanje nezrele
mladeži, nogometna surovost, psovka –- sve to truje i ubija našu mladež.
Na posao dok ne bude prekasno! Trebamo četu hrvatskih Makabejaca koji
će na juriš osvojiti sotoninu utvrdu. Molimo za naše Orlovstvo; osnivajmo
i poduprimo orlovska i orlička društva.

149
 TJELESNO SAVRŠENSTVO
UVJET JE DUŠEVNOGA SAVRŠENSTVA
FRANJEVAČKI VJESNIK, Visoko, br. 9, 1928., str. 271–274

Kada promotrimo čovjeka, odmah opažamo da se on ne sastoji samo

od duše ili samo od tijela, već u njemu tijelo i duša skupa tvore jednu je-
dinstvenu cjelinu. »Čovjek nije samo tijelo ili samo duša, već se sastoji iz
duše i tijela« (sv. Augustin, De civ. Dei, 13, 24).1
Ova veza tijela i duše nije slučajna, već je to veza koju kršćanska
filozofija naziva supstancijalnom. To je na zemlji jedan nerazrješiv brak
i to takav da duša ljudskome tijelu daje njezin život. Zato Katolička Cr-
kva i naučava da je duša forma (tj. unutarnji princip) tijela. Tu je nauku
1311. godine definirao sâm Koncil u Vienni: »Tko bi ustvrdio da umna ili
intelektivna duša nije forma ljudskoga tijela per se i esencijalno, taj se ima
smatrati heretikom.«
Nakon ovoga dalje slijedi da se duša nalazi u cijelome tijelu. Stoga se
kaže da je duša u cijelomu tijelu definitive, to jest ona je po svomu biv-
stvovanju na svim pojedinim mjestima tijela.
Ako sada usporedimo dušu s tijelom, zdrav razum nam kaže da je
tijelo stvoreno radi duše, a ne duša radi tijela. Po svome se tijelu čovjek
skoro i ne razlikuje od životinje, ali kod čovjeka ima nešto više nego u
životinje, a to je duša. Jer je niže stvoreno radi višega, slijedi da je Bog
stvorio tijelo da služi duši. Sveti Toma to na ovaj način kratko, ali veo-
ma jezgrovito veli: »Bliži je cilj ljudskoga tijela umna duša i njena dje-
latnost: materija (tj. tijelo) je poradi forme (tj. poradi duše, toga unutarn-
jeg životnog principa), a sredstva (tijelo) radi djelatnosti vršitelja (duše):
kažem, dakle, da je Bog sazdao ljudsko tijelo u najboljem skladu kako bi
bilo prikladno takvoj formi (duši) i takvim djelatnostima (I. 91, 3, c).
Ljudsko tijelo po sebi je tako savršeno da je ono najbolje oruđe duše.
Anđeli su čisti duhovi i neposredno gledaju Boga. Ljudska se duša razli-
kuje od anđeoskih jer je ona u nižemu redu i ne može neposredno gledati
Boga, spoznati istinu. Ljudska je duša tako stvorena da istinu poznaje tek
posredno. Ako npr. uzmete novorođeno dijete, njegova je duša posve či-

1 Homo non est corpus solum vel anima sola, sed qui ex anima constat et corpore.

150
sta; to dijete ništa ne zna. Tek kroz svoje osjete ono stječe razna iskustva:
vidi majku, gleda boje, kuša hranu, čuje glasove i tek po ovim osjetima
čovjek dolazi do spoznavanja istine (sve što čovjek spoznaje preko osjetila
anđeli gledaju izravno u Bogu). Zato i kršćanska filozofija kaže: »Ništa nije
u umu što nije bilo u osjetima.« Sveti Toma to veoma jasno tumači: »Duša,
koja spoznaje, zauzima prema redu naravi najniži red među duhovnim
supstancijama ukoliko po svojoj naravi nije obdarena poznavanjem istine
kao anđeli; već je potrebno da duša pomoću osjeta pobire tu spoznaju iz
razdjeljivih stvari. Stoga je bilo potrebno da razumna duša ne posjedu-
je samo mogućnost spoznavanja već i mogućnost osjećanja, no djelatnost
toga osjećanja nemoguća je bez tijela koje je sredstvo; stoga je bilo potreb-
no da se spoznajna duša spoji s takvim tijelom koje će biti prikladan organ
za osjećanje (I. 91, 3, 1.) Niže duševne supstancije (za razliku od anđela
koji su više duševne supstancije), to jest ljudske duše imaju bivstvovanje
srodno tijelu, ukoliko su one forme tjelesa. Prema tome, iz samoga načina
kako ljudske duše bivstvuju slijedi da one iz tjelesa i po tjelesima dobivaju
svoje spoznajno savršenstvo« (I. 55, 2, c).
Prema tomu, tijelo i tjelesni život su vrlo
v a ž n i z a d u š e v n i ž i v o t . Na zemlji uopće nema duševnoga
života bez tjelesnog. Naše je tijelo sredstvo našoj spoznaji; ono je pravo
Stvoriteljevo remek-djelo. Djelatnost naših osjeta ne samo da ne smeta
našoj spoznaji, već je upravo preduvjet svake spoznaje. Osjeti su nužna
sredstva koja služe nematerijalnome životu naše duše. Naši su osjeti kao
otvoreni prozori koji gledaju u vanjski svijet. Kroz njih ulaze slike, glasovi,
osjeti svih mogućih vrsta; njih prerađuje naš duh na tajanstven način i po
njima se diže do ideja, do vječnih načela. Kroz naše osjete ulazi u našu
dušu divni sklad Božjih djela; on ulazi i dolazi u nama do onoga svetišta
gdje iz njega lučimo Božja savršenstva, onoga Boga koji je sve to tako divno
uredio. Mi tako spoznajemo Boga, ljubimo ga, blagoslivljamo, klanjamo
mu se. Da nije bilo našega tijela, naša duša ne bi mogla doći do spoznaje i
ljubavi Božje.
Sav vidljivi svemir služi da se uzdržava naše tijelo, on je u neku ruku
prošireno ljudsko tijelo. Naše tijelo ima zadatak da duša po njemu spozna
Boga i njegovu volju te vršeći je postigne vječno blaženstvo. K a t o l i k
prema tome ne smije zanemariti svoje tijelo jer
mu je dano od Boga da po njemu postigne svoju
konačnu svrhu.
Štoviše, kršćanska filozofija ide još za jedan korak dalje i kaže da
su ljudi savršenijega tjelesnog ustroja i savršenije duševnosti: »Radi toga«,
kaže sv. Toma, »čovjek među svim životinjama ima najbolju osjetnost (tac-
tus), i među samim ljudima, oni koji su bolje osjetnosti, boljega su uma.

151
Znak toga je što vidimo da oni koji su savršene osjetnosti posjeduju i veli-
ke duševne sposobnosti« (I. 76, 5, c).2
Da ovu misao uzmognemo bolje razumjeti, zamislimo si čovjeka slije-
pa od rođenja. Time što mu manjka jedno osjetilo, njegova je duša u neku
ruku okljaštrena: postoji sav vidljivi svijet, to divno Božje djelo koje taj sli-
jepac ne poznaje ili slabo poznaje; ovaj čovjek zbog toga manjka može tek
nesavršeno obaviti jednu duševnu djelatnost. Isto tako, ako je moje oko ili
koje drugo osjetilo slabije, ne mogu tako dobro spoznati Božji svijet, kao
kad mi je ono savršeno razvijeno. Nije dakle čudo što kršćanska filozofija
tvrdi da je tjelesno savršenstvo važno za duševno savršenstvo i da je po
tomu važno vlastitim nastojanjem doći do što većega tjelesnog savršenstva
te time omogućimo duhu da i ovaj postane što savršeniji.
Već iz ovoga posve jednostavnog slijeda misli proizlazi kako kršćan-
stvo ne samo da nije neprijatelj ljudskoga tijela, već ono naprotiv naglašava
da je poradi supstancijalne veze koja povezuje tijelo s dušom od veoma
velike važnosti da tjelesne sposobnosti što više usavršimo. Kada one budu
savršene, duša može bolje spoznavati Božja savršenstva, a tijelo može po-
kornije služiti duši u izvođenju njezinih nauma. Tako i po tijelu ljudska
duša postiže cilj radi kojega je stvorena – vječno blaženstvo. Stoga je raz-
borita briga za tjelesno usavršavanje – tjelesni odgoj – dužnost svakoga
kršćanina. To ističe njemački i austrijski episkopat u svojim Ćudorednim
smjernicama. Zdrava briga za tijelo, ne samo da se da složiti s naukom
kršćanstva, već je upravo d u ž n o s t .

2 Et propter hoc homo inter omnia animalia melioris est tactus; et inter ipsos homines, qui sunt me-

lioris tactus, sunt melioris intellectus. Cuius signum est, quos molles carne bene aptos mente videmus.

152
 Deveti dio
RAZNO

U ovoj su skupini svrstani članci o raznim temama, a svi imaju kao

zajednički nazivnik vjerske sadržaje i vrijednosti koji su ostvareni na
raznim područjima ljudskoga života; njih Merz želi zabilježiti na trajan
spomen i potom priopćiti drugima za duhovnu korist. Tu je u prvomu
redu nekoliko članaka – nekrologa o kršćanskim uzorima. Zanimljiv je
članak o bistričkomu prošteništu u kojemu Merz daje sugestije za nje-
govo umjetničko uređenje. U ovu skupinu pripada i članak Sv. Tarzici-
je, koji nažalost nije bilo moguće pronaći; Merz u svojoj osobnoj bibli-
ografiji objavljenih radova navodi da je tiskan u Mladosti 1924. na str.
201, ali ga ondje nema. Možda je bio onamo poslan, ali nije objavljen.
Posebno je zanimljiv članak Philosophia perennis (trajna, postojana fi-
lozofija). Napisao ga je nakon završetka dvogodišnjega tečaja kršćanske
filozofije od 1923. do 1925., koji je pohađao zajedno s prijateljem Dra-
gom Ćepulićem pod vodstvom isusovca o. Antuna Alfirevića u bazilici
Srca Isusova u Zagrebu nakon čega je privatno nastavio studirati teo-
loške predmete. Oduševljen novim spoznajama, preporučuje taj studij
članovima Orlovske organizacije, a članak završava ovim riječima:
»Kako li je divna philosophia perennis! Tek kada nju proučimo,
ukazat će nam se u pravom svjetlu blistavilo teoloških disciplina koje
iznose pred našu dušu cijeli vrhunaravni svemir kako nam je otkrilo
Božje milosrđe u objavi. O tim divotama koje još i nadvisuju naravne
ljepote, kao što milost nadvisuje narav, o tim ćemo ljepotama moći
pravo govoriti kad se trudom i znojem najprije uspnemo na gordu i
ponositu planinu kršćanske filozofije.«

154
 RABINDRANATH TAGORE O EUROPI
ŽIVOT, Zagreb, br. 4, 1919./1920., str. 85–86

Rabindranath Tagore je uvjeren da je sebični nacionalizam najgori

izum Zapada. »Ideja narodnosti je najjače sredstvo samoobmane što ga
je čovjek izmislio. Njegovim utjecajem može čitav jedan narod sustavno
oživotvoriti program najkrutije sebičnosti, a da pri tome ni najmanje ne
bude svjestan da je počinio moralno zlo. Ljudska kultura morala bi se
sazdati na drugim temeljima: na čvrstoj osnovi zajedničkoga društvenog
djelovanja...« Rabindranath kaže da je zadaća istočnih mislilaca naći put
tomu cilju. Svjetski rat, koji je dokazao ništavilo europske kulture, mo-
rao bi barem Aziju opametiti. »Mi, koji smo bez narodnosti, čije su glave
pognute u prah, možemo reći da je ovaj prah svetiji, negoli su opeke koje
tvore ponosni toranj moći zato jer onaj je prah prožet životom, ljepotom i
uzvišenošću... A mi se nadamo da će nas čovječanstvo potražiti onda kad
moć bude posramljena sišla sa svoga prijestolja, ustupivši mjesto ljubavi,
da ljudsku povijest pročistimo i da blagoslivljući ulijemo rodnost u poga-
ženi prah stoljeća.«1 Zaista gorke riječi jednog Azijca o onoj Europi koja se
odvratila od Krista i njegove ljubavi.

1 »Neues Reich« (Br. 52 od 28. IX. 1919.)

155
 ĐAK – APOSTOL
Pierre Poyet
1887.–1913.
LUČ, Zagreb, br. 1–2, 1922., str. 24–27

Kada sam boravio na Socijalnom tjednu u Toulousu (u srpnju 1921.),

upoznao sam se s gospođicom A. M. Poyet1 koja mi je pripovijedala mno-
ge potankosti iz života njezina brata Petra. Još nedavno sam razgovarao
s njome u Parizu i govorila mi je da utjecaj, koji njezin brat još i poslije
smrti vrši na mnoge ljude, dokazuje da je on jedna posve neobična ličnost
u katoličkome omladinskom pokretu dvadesetoga stoljeća. Uvijek je isti-
cala da je on bio silovite naravi, stvoren da postane vođom. U javnosti je
postao poznat 1909. godine za vrijeme Socijalnoga tjedna u Limogesu,
centru francuske socijalističke akcije. Tada je on čitao pred publikom od
više stotina ljudi izvještaj o »Osvajanju pojedinaca«. I usred svoga referata
pred ovom publikom sastavljenom iz heterogenih elemenata, bacio se na
koljena, kao trgnut nekom nadzemaljskom silom, i počeo je predmoliti
Djelo vjere, ufanja i ljubavi...
Kratku analizu njegova unutarnjeg života, koju donosimo u prijevodu,
valjalo bi upotpuniti nekim realističkim podatcima. Zamislite jednu školu
poput naših gimnazija s profesorima koji su indiferentni ili koji napadaju
izričito vjeru. Đaci u dobi naših sveučilištaraca imaju sličan mentalitet na-
šemu, jedni se rugaju vjeri, drugi su sportaši, a treći opet nisu dosta odvažni
izreći svoje mišljenje. I u takvu sredinu dolazi jedan student matematike
koji postaje stručnjak u svojoj struci, ali pri tome pomišlja da su struka,
ispiti i sav taj rad posve relativne stvari. Nakon izvjesnoga broja godina va-
lja umrijeti, nestat će našega traga s ove zemlje kao da nas nije ni bilo. Ali
Bog je postao čovjekom i ostavio na zemlji svoju zaručnicu, rimsku Crkvu
Katoličku. I pred ovom idejom sve ostalo je sporedno: valja pridobiti duše
nebeskome Zaručniku, valja zatajiti i zaboraviti sebe samo da duša drûga ili
prijatelja postane svjesni sudionik u Božjem djelovanju na zemlji.

1 Bibliografija: Osim osobnih saopćenja njegove sestre A. M. Poyet, vidi: Rouzie, Pierre Poyet (Lethielleux);
Goyau, L’ Effort catholique dans la France contemporaine (Revue des Jeunes), Pêcheurs d’ homes du mai
1921 (Marseille, 108, Bo, de la Cordeire), Almanach Catholique 1921, p. 260–264 (Bloud).

156
 Pierre Poyet može postati uzor svakomu našem đaku. Osobito neka
svi uznastoje poput njega djelovati među svojim suučenicima. Neka im
budu uslužni, neka im pomognu gdje mogu, neka budu ponizni i strpljivi i
neka se ne nameću. Neka se za njih mole i pričešćuju i neka u tome svom
radu ne sustanu. Plodovi kršćanskoga prijateljstva ne će izostati.
G. Georges Goyau, koji je posvetio P. Poyetu ove stranice u svojoj
knjizi Katoličko nastojanje u sadašnjoj Francuskoj,2 član je Francuske
akademije. On je jedan od prvih svjetskih katoličkih povjesničara. Osim
opsežnoga znanja, moramo se diviti njegovu mističkom vrhunaravnom po-
imanju povijesti. Jedino velika duša kao što je njegova mogla je napisati
vjersku povijest Francuske, djelo koje pokazuje kako je francuski narod
kroz cijelu povijest vršio svoju natprirodnu misiju i koju je ona ulogu igrala
u širenju Crkve Kristove. Jedan mali, ali ne neznatni detalj iz ove izvan-
redne vrhunaravne geste francuskoga naroda kroz povijest jest život i dje-
lovanje sveučilištarca Pierre Poyeta.
G. Goyau u uvodu govori o vjerskoj renesansi među francuskim đa-
cima. U prvoj polovici devetnaestoga stoljeća đaci su se još izrugivali sve-
ćeničkome staležu i držali su da su inteligentni ako napadaju vjeru. Goyau
dokazuje da je suvremena francuska omladinska generacija daleko nadma-
šila u vjerskome pogledu generacije minulih stoljeća. On to pokazuje kao
egzaktan povjesničar statističkim podatcima. Tek nakon ovoga općenitog
uvoda on analizira na izvanredno lijep način unutarnji život jednoga tipičnog
predstavnika suvremene francuske omladine. »Među tehničarima od kojih
se 600 od 1000 pričešćuje o Uskrsu, može se nabrojiti 160 do 180 tjednih
sv. Pričesti i 200–300 polumjesečnih sv. Pričesti. Između 835 đaka rudarske
akademije podijeli se oko 170 tjednih sv. Pričesti. Na Visokoj školi za poljo-
privredu, gdje su 3/4 svih đaka (230!) praktični katolici, 30–40 se pričešću-
je jednom polumjesečno. Kada vidim ove razne podatke u izvještaju koji je
pročitao u ljetu 1921. jedan đak poljoprivredne škole prigodom Euharistij-
skoga kongresa u Paray-le-Monialu, moram zaključiti da je naša obrazovana
omladina mnogo pristupačnija raznim podlogama kršćanskoga života, negoli
je bila ona omladina koja je djelovala za vrijeme starosti Leona XIII.
Kada ću pokušati prikazati duh koji je vladao u onoj omladini, tek
moram zaroniti u sebe i ako to činim, to nije radi toga da ispovijedam svoj
vlastiti život, već želim dokazati radosnu činjenicu da naši sljedbenici više
vrijede od nas samih. Mi smo se divili Crkvi Leona XIII., osobito nam je
bila radost što smo osjećali da ona životvorno djeluje i da joj ugled raste na
veliko, ali kasno začuđenje onih proroka koji su tvrdili za vrijeme zadnjih
godina pontifikata Pija IX. da Crkva umire… Mi smo se divili Crkvi radi

2 str. 72–83.

157
njene solidne građe; mi smo je voljeli radi gostoprimljivih i širokih lan-
čanih mostova koje je ona spustila prema čovječanstvu one epohe. Leon
XIII. koji zove odijeljenu braću, Leon XIII. koji otvara širom kraljevska
vrata crkve sv. Petra da zagrli poklonike iz radničkih slojeva, Leon XIII.
koji poziva vladare i narode da svi postanu jedno; sve to bijahu činjenice
koje su nas iz dana u dan činile pobožnijima. Vanjske manifestacije života
Crkve postaše za nas apologetski argumenti; mi smo uživali što smo mogli
naše živote sliti sa životom jedne uredbe koja je tako naglo zablistala da
mogosmo našim životom biti službenici ovoga života. Mi voljesmo uspjehe
velikoga Pape, mi se ponosimo jednom Crkvom koja je uspijevala.
Kucnu čas kada je Crkva dobila izgled jedne zapuštenice od koje će se
moderni svijet rastaviti. Osim toga, mnoge unutarnje opasnosti prisilile su
papin autoritet da ozbiljnim tonom prozbori što se mnogim modernim uši-
ma učini odviše okrutno, kao što su im se 40 godina prije toga učinile okrut-
ne riječi Pija IX. Ali naraštaj nove omladine razlikovao se od nas. Kao što je
za nas bila dika dati prvijence naših mladih života onoj Crkvi Leon XIII. koja
je trijumfirala u očima svijeta, isto tako su ovi novi omladinci držali da je za
njih čast – a nije li to još veća čast? – predati prvijence svoga života jednoj
Crkvi koja zaista trpi i koja je bolno dovikivala da opasnost prijeti... I oni
znadoše da nađu i da ljube iza te nesretne Crkve poniženoga Krista i njihove
radosti su se razlikovale od naših nekadašnjih radosti. Oni su uživali u du-
hovnim vježbama gdje duša sama sebe pod Božjim okom upoznaje i gdje ona
po Božjoj snazi dobiva novu snagu. Sva kršćanska obnova na profesorskoj
preparandiji3, koja se je zbila zadnjih petnaest godina, posljedica je prave
obnove unutarnjega života pojedinaca. Iz te su škole izišli mnogi izvanredni
svećenici kao kardinal Perraud, mons. Baudrillart. Normalka4 je početkom
dvadesetoga stoljeća bila gostoprimljiva svim filozofskim sustavima – osim
kršćanskome. Grupa katolika – njihov nadimak je bio »val« – zapravo više
nije ni postojala; razne struje prohujaše i mlade generacije normalaca se sko-
ro isključivo udaljiše od svake vjerske tradicije. Jedva prođe deset godina i
dogodi se jedna nagla evolucija. Danas na toj školi ima oko 50 katolika i sva
ta evolucija je skoro isključivo djelo jednoga mladića čije apostolske energije
zablistaše na zemlji i doskora iščeznuše – Pierre Poyeta.
On stupi u normalku 1907. godine i upiše se na matematičko-fizičko
odjeljenje. Njegova je vjera bila živa i gorljiva, i bez ikakvih okolišanja on
uze jednoga »popa« za svoga dopisnika5. I njegova glavna briga je bila – nje-
gova svagdanja briga – da se obrati..., da, da sam sebe obrati...

3 To je sveučilište s konviktom gdje se kandidati spremaju za profesorsko zvanje (Ecole normale superieure).
4 Ecole normale superieure (preparandija, učiteljsko-profesorska škola).
5 Ti dopisnici moraju izvijestiti roditelje koji su u provinciji o uspjesima i životu njihova sina i zastu-

paju roditelje kod školske uprave.

158
 Pierre Poyet je htio, dakle, da se sam dnevno obrati. Jer »potrebno
nam je«, govorio je on, »neprestano obraćenje, to jest da se okrenemo
prema Isusu Kristu«. Govoraše također: »Sve valja činiti iz ljubavi i naslje-
dujući Isusa Krista; sve ostalo su samo sredstva, uzgrednosti.« Ove dvije
rečenice karakteriziraju mističara koji je na normalki bio radnik na po-
dručju kršćanske obnove.
Što se njega samoga tiče, težio je za iščeznućem! Duše poput ove,
koje su neprestano svjesne Božje prisutnosti, ne trebaju onu »razbibrigu« o
kojoj govori Pascal6; one su same sebi dosta jer se zadovoljavaju s Bogom.
Ali uz to one osjećaju da nemaju pravo zavidno čuvati postrani Božji dar
kojim su obdarene. Poyet nije težio – to su njegove vlastite riječi – »za
jednim stanjem mističke kontemplacije koja je sama sebi dostatna«, već
je htio »aktivnu ljubav«. Dirljivim riječima je dodao: »Ja ću čuvati Milost
na uvijek stalniji način ako se oni, koje ja ljubim, budu sa mnom obraćali.«
Evo, ovo je ona prelazna točka kada mistik postane apostolom: on nastoji
donijeti Bogu osvojene duše i opkoliti se molitvama ovih duša, kao nekim
obrambenim valovljem. Ne uzdajući se odviše u svoje vlastite sile, on će se
njima poslužiti i on će, štoviše, sâm sebe isticati, ukoliko to bude potrebno
da time istakne Boga. Da, on je čedan, ali Bossuet je već odavna rekao:
»Nikada se nije u Crkvi dopustilo čednosti da poradi nje kršćanstvo bude
lišeno onih koji su mu potrebni.«
Dvije bitne osobine su značajne za njegov apostolat: to je u prvome
redu bila vojna njegove strpljivosti i zatim je težio da se duše, koje bi on
osvojio, ne podvrgnu Bogu samo na intelektualan način. »Jedno obraće-
nje«, piše on jednome prijatelju, »ogromno je i mukotrpno djelo koje se
ne izvojšti na silovit način. Ja čekam, a da se pri tome ne miješam u tvoj
nutarnji život, želeći da time ne pomutim tvoje razmišljanje pred tvojom
savješću i pod budnim okom Providnosti.«
On nije podcjenjivao relativnu vrijednost dokaza; on je, štoviše, or-
ganizirao tjedne sastanke kamo je dolazilo nekoliko njegovih prijatelja da
zajedno s njim čitaju teologiju M. Tanquareya. Ali Pierre Poyet koji nije
pokazivao nikakva traga kakve intelektualne oholosti, ustanovio je na poni-
zan i iskren način: »Katkada jedan dokaz na kojemu sam zasnovao sav svoj
uspjeh prođe neopazice ili se učini smiješnim dok jedna neznatna riječ,
na koju nisam ni pomislio, upali i osvijetli pravu stazu.« Utjecaj njegove
vlastite izobrazbe činio mu se posve neznatan. On je posve izričito pisao:
»Ja nemam nikakva udjela u milostima koje Bog čini mojim prijatelji-
ma. Ja to osjećam i iskustvo mi to pokazuje. Istina je, i ja govorim, radim
6 Veliki francuski matematičar koji je u sedamnaestome stoljeću napisao jedno od najvrjednijih apo-
logetskih djela, pisano pjesničkim žarom, koji preporučujemo svakome našem đaku (Les Pensées de
Pascal, Hachette).

159
i volim. Pod mojim riječima i pod mojom gestom, koja je tek sposobna
pokrenuti zrak, Bog stavlja kvasac koji stvara Božje djelo.«
To se zbivalo, podsjećam vas, na normalki. Ja govorim, radim, volim...
Kako li je on govorio? Jedan njegov vršnjak će nam, evo, odgovoriti na naše
pitanje:
»Svetost Poyeta«, povjerava nam on, »dopustila je Poyetu da govori
o vjeri na naravan način, kao što ja govorim o matematici. On je to učinio
na takav način da se u sredini, u kojoj je htio osvojiti duše, počelo ra-
spravljati i razmišljati o vjerskome problemu. Nakon što je stvorio takav
ugođaj, bilo je naravno u tome krugu nekoliko mladića – uz milost Božju
koja je uostalom izravno sudjelovala – koji su bili u duši dovoljno dirnuti
te su došli Poyetu koji ih je učinio sudionicima one milosti koju je u sebi
samome nagomilao.«
»Ne može se točnije reći kako se Poyet uvukao u život normalke.
Vjerska povijest dvadesetoga stoljeća će reći da se našao jedan mladić koji
je postavio vjersko pitanje u takvu okolinu koja je tek prije toga vjerovala
da su negacije uopće posve ukinule to pitanje; on ga je ovamo postavio i to
ne služeći se u prvi mah svim mogućim blistavim i vratolomnim dokazi-
vanjima, već prednjačeći svojim vlastitim životom. Ne egzistira, naučavao
je on, vjersko djelovanje koje se postiže na čisto intelektualan način. Pre-
obraziti duše davši im Krista, evo, to je cilj. Ali, tko želi Krista dati, taj ga
mora nositi u sebi samome. Prva stvar koju valja činiti je: posvetiti sama
sebe. Nastojanje Poyeta da sâm postane svetac imalo je tako moć jednoga
osvajalačkog sredstva.«
»Iz ovoga se vidi koji je značaj morao poprimiti ovaj vjerski pokret
koji je podignuo: to je bilo istodobno poletno ispovijedanje vjere i obnova
duboke pobožnosti. Po prvi puta otkako normalka postoji, grupe njezinih
đaka, sve sljedbenici Poyeta, išli su se zatvoriti kroz tri dana u kuće za
duhovne vježbe da se tamo usavrše u poznavanju Boga i sebe samih; ka-
tolička vjera, ponovno uvedena u normalku, nije bila primljena samo kao
svjetiljka razuma već kao preobražavateljica života.«
»I Poyet je pomišljao kako bi bilo moguće, služeći se metodama ko-
jima je on djelovao, ponijeti Boga možda i u učiteljske preparandije, u
radničke slojeve. Zatim se doznalo, nakon nekoliko godina, da je započeo
kod oo. isusovaca svoje bogoslovske nauke i naglo ga jedna bolest odnese.
On je učinio svoje djelo koje je bilo trajno. U sferama normalke katoličko
vjerovanje je i nadalje vladalo u nekim dušama, u nekim ličnostima i ono je
preživjelo djelo ovoga vjernika koje postajaše iz dana u dan sve plodnije.«

160
 BISTRIČKO PROŠTENIŠTE
HRVATSKA PROSVJETA, Zagreb, br. 17–18, 1922., str. 431–432

Ove je godine hodočastilo u jedno od najznamenitijih hrvatskih pro-

šteništa – u Mariju Bistricu – sto tisuća Hrvata koji su dohrlili iz svih naših
krajeva da izvrše svoje zavjete ili iskažu svoju ljubav Majci Božjoj.
Majka Božja Bistrička je zaista jedno od najjačih žarišta vjerskoga ži-
vota u jugoslavenskim krajevima. Ovdje velik dio hrvatskoga naroda stupa
u uski kontakt s natprirodnim carstvom i očituje sav svoj vjerski život. Tko
želi proučavati njegovo vjersko poimanje – dakle ono što mora biti najdra-
gocjenije svakomu narodu – neka ide u Mariju Bistricu za velikih proštenja
(npr. na Preobraženje!) i neka promatra kako se narod na koljenima povla-
či oko crkve, kako pjeva i plače pun vjerskoga ushićenja.
Da narod u tako obilnom broju hrli u to svetište, treba u mnogome
zahvaliti današnjemu g. župniku i njegovim pomoćnicima koji pokazuju
zaista onu ljubav i ono shvaćanje koje jedini mogu iz dana u dan uljepšati i
uvećati taj centar hrvatske pobožnosti. Tako su oni s osobitim razumijeva-
njem započeli obnovu crkve i arkadâ oko nje. Narod s osobitim veseljem
gleda slike u kojima su na vrlo zoran način prikazane milosti i čudesa koja
se pripisuju posredovanju Majke Božje Bistričke. Ove slike u pedagoško-
me pogledu uglavnom odgovaraju onoj istoj tendenciji koja je inspirirala u
srednjemu vijeku umjetnike katedralâ: slika mora biti među ostalim riječ
Božja koja jasno tumači onim ljudima, koji se ne služe uvijek knjigama,
nauk Kristov i djelovanje Milosti Božje u povijesti čovječanstva. Mi s tih
arkada čitamo kako je Majka Božja oživjela utopljenicu, izliječila bole-
snika, spasila vojnika iz ropstva i dr. Iako svi ti događaji nisu još do sada
kritički proučeni, ipak se u njima zrcali živi stvaralački narodni duh koji
instinktivno osjeća djelovanje natprirodnih sila u životu.
No umjetnici koji budu nadalje izrađivali ovu našu svetinju, moraju
biti svjesni svoje velike misije. Nije dostatno da oni na zoran način prika-
žu ono što narodni estetski instinkt još nije dovoljno izgladio. Umjetnici
moraju imati onu istu narodnu dušu koja naivno vjeruje u dobrotu Maj-
ke Božje Bistričke, ali oni moraju biti prožeti kršćanskim umjetničkim
shvaćanjem. Na žalost, uz svu dobru volju i interes koji su pokazali slikari
arkadâ, naša dužnost je upozoriti da se slike protive u skoro svakom pogle-

161
du posve primitivnome kršćanskom poimanju ljepote. Kada usporedimo
npr. ove slike s ilustracijama Panteona u kojemu je Puvis de Chavannes
ilustrirao legendu o životu svete Genoveve, zaštitnice Pariza, s bolju u
duši moramo gledati kako smo mi zaostali. A ako ustvrdimo da je vjerska
umjetnost izraz vjerskoga života jednoga naroda, to bi se pred ostalim
kršćanskim svijetom morali zastidjeti što smo doživjeli vjersku dekadenci-
ju u kojoj se nalazimo danas.1
Zorne ali neukusne slike pod arkadama samo su izraz vjerske pustoši
koja vlada među našim obrazovanim slojevima koji više ne mare za svoja
svetišta i koji radi toga nisu mogli stvoriti u svojoj sredini jednoga kršćan-
skog umjetnika čija bi životna misija bila da proučava sve što je legendarno
i povijesno u ciklusu Majke Božje Bistričke i da to izradi u duhu nove
kršćanske umjetnosti. (Beuronaca, Denisa, Pugela i dr.!). O, kada bi drugi
katolički narodi imali Majku Božju Bistričku, pjesnici bi je opjevali, knji-
ževnici opisali, slikari islikali...
Ovo proštenište bi moralo po tome zadobiti za hrvatske krajeve ono
značenje što je sv. Jakov od Compostele2 imao u srednjemu vijeku za či-
tav Zapad, a koje danas ima Lourdes za cijelo kršćanstvo. Osim toga, u
ovome slučaju radi se o samome prestižu naše sv. vjere pred liberalima.
Slike kao ona gdje utvare straše putnika, pa i sve ostale, moraju odbiti
od vjere svakoga onoga koji se koleba. Taj čovjek na ovaj način argumen-
tira: umjetnički izraz jednoga velikog duševnog svijeta mora biti lijepa.
Bistričke slike nisu lijepe i prema tome katolicizam nije prava vjera. Mi,
dakako, lako nalazimo pogrješku u tim premisama jer znamo da je kršćan-
stvo stvorilo Fra Angelica i Raffaela, Memlinga i Beuronce; znamo da su
bezvjerci postali katolicima kada su se upoznali s kršćanskom umjetnošću
(Huysmans) jer su tvrdili da tlo na kojemu niču takve umjetnine mora biti
dobro. Umjetnička dotjeranost mora stvoriti od Marije Bistrice jedan apo-
logetski umjetnički centar koji će moći baciti u zagrljaj Kristov i one ljude
koji najlakše razumiju istine katolicizma u njihovomu estetskom izričaju.
U Mariji Bistrici Hrvati stupaju u kontakt s Majkom Božjom i nje-
zinim božanskim Sinom. Tamo se sabiru molitve iz svih dijelova našega
naroda. Tamo napokon, kao kroz kakav golemi žlijeb, Providnost izlijeva
bujice svoje Milosti, odavde se razlijevaju poput rijekâ i potoka u sve naše
krajeve. Budući da ovdje dolazi do izražaja ono što je najvrjednije u naše-
mu narodu – njegov religiozni genij – to naše svetište mora postati ljepše

1 Ovdje završava prvi dio ovoga članka. Drugi i završni dio članka, koji slijedi u nastavku, objavljen je
u HRVATSKOJ PROSVJETI, Zagreb, br. 19–20, 1922., str. 476–478.
2 Najveći francuski epovi nastali su na cestama koje su vodile iz različitih francuskih krajeva u to špa-

njolsko svetište i kao što još danas guslari pjevaju po putovima koji vode u Mariju Bistricu, tako isto je
to bilo u srednjemu vijeku na Zapadu.

162
od naše Sveučilišne knjižnice ili od našega Medicinskog fakulteta (jer naš
znanstveni genij mora biti ponizni sluga vjere!), ljepše od naših muzejâ i
školâ, šetalištâ i kazalištâ.
Trebalo bi radi toga sastaviti jedan odbor u kojemu bi bili, osim naših
biskupa, i katolički znanstvenici i književnici – te da ovi djelom i savjetom
pomognu toj obnovi Marije Bistrice. Uvjereni smo da bi se g. župnik bi-
strički i njegovi pomoćnici tome radovali jer se u tome slučaju radi o jed-
noj stvari u kojoj je angažiran vjerski i umjetnički prestiž s v i h Hrvata.
Marija Bistrica bi osim toga mogla postati jedno središte za obnovu
naše crkvene glazbe u gregorijanskome duhu.3 Mnogi svećenici, koji se
tamo sastaju za velikih proštenja, mogli bi pjevati u koru (barem tercu,
misu, sekstu, vespere i kompletorij) i tako uputiti i sâm narod u ljepotu
crkvene glazbe. Za tim treba težiti to više što su prijašnji župnici imali
pravo služiti pontifikalne mise.
Kad bi se to sve provelo i u tu svrhu sakupilo milodarâ, Marija Bistirica
bi mogla postati jedan veličanstven umjetnički Credo katoličkih Hrvata.
Katoličko đaštvo koje je od Mahnićeve epohe imalo tu providencijalnu
misiju da zaustavi naglu dekristijanizaciju našega naroda i da bude uvijek pr-
voborcem za njegovu vjersku obnovu, moralo bi prvom zgodom organizirati
jedno narodno proštenje u kojemu bi ono prednjačilo svojom pobožnošću.
Tom prilikom se ne bi morao samo očigledno bojkotirati alkoholizam koji
je na žalost još uvijek bitno vezan uz naša prošteništa,4 već bi morao narod,
vođen svojim dušobrižnicima, provesti cijelo vrijeme u molitvi i u postu pje-
vajući vjerske pjesme i položivši zavjet da će svaki pojedinac sebe obnoviti i
nastojati pridobiti za Isusa Krista okolinu u kojoj živi.
Ako dakle želimo da Marija Bistrica zadobije onaj prestiž koji jedno
katoličko proštenište mora imati, trebalo bi za sada:
1. osnovati jedan odbor stručnjaka na svim područjima katoličkoga
života koji bi djelom i savjetom nastojao pridići ovo svetište;
2. uvesti za vrijeme proštenja obrede kako ih propisuje Motu proprio
od 22. studenoga 1903.;
3. organizirati što prije jedno uzorno proštenje jugoslavenskoga kato-
ličkog đaštva.

3 Po Motu propriu od 22. studenoga 1903.

4 Tako npr. u gostionici »Lux« u Mariji Bistrici ima jedna slika koja p o z i v a narod da se opija…

163
 PROSLAVA 75. GODIŠNJICE SAMOSTANSKE
PREPARANDIJE
NEDJELJA, Sarajevo, br. 22, 1924., str. 1–2

Zagreb, 12. svibnja 1924. – U nedjelju 4. svibnja slavile su u Zagrebu

sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga 75. godišnjicu osnutka ženske uči-
teljske škole. Svima je nama dobro poznat požrtvovni rad ovih redovnica;
njihov je život jedan divni i velebni komentar Spasiteljevih riječi: »I koji
primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima« (Mt 18,5). One su
u svojim bolnicama utišale bol mnogih tisuća bijednika i spasile tolike
nesretnike od vječne propasti. A kroz njihove je škole prošlo nekoliko
generacija hrvatske djece koja su uz zdravu stručnu i nacionalnu izobrazbu
dobila temeljit vjerski i ćudoredni odgoj kao prvi i najglavniji zalog vreme-
nite sreće naroda i vječnoga blaženstva pojedinaca.
Svi dobri poznavaoci školstva u hrvatskim zemljama priznaju da je za-
grebačka preparandija milosrdnih sestara uvijek odgovarala svojoj zadaći i da
se može dičiti ovim zavodom ne samo Crkva, već ga i sam narod mora ubra-
jati među ustanove koje su najljepši izričaj njegova genija na polju školstva.
Milosrdnice su prigodom 75. godišnjice priredile velebnu proslavu.
Prisustvujući svim tim lijepim i velikim izvedbama mogli smo se ponovno
uvjeriti o važnosti vjerskoga školstva za katolike. Vjersko je školstvo prvi i
glavni uvjet ako želimo »preporoditi sve u Kristu« i da Presveto Srce opet
zavlada u dušama pojedinaca, u obiteljima, u društvu i državi. Vrhunac
cijele proslave bio je nastup u Narodnom kazalištu. Jedan je dio programa
izradila časna sestra Bernardina Horvat čiji nam komadi ne daju samo očiti
dokaz da se veliki talenti ne nalaze samo u svijetu, već se naprotiv velika
umjetnička nadahnuća mogu jedino crpiti u atmosferi koja je prožeta vr-
hunaravnim shvaćanjem, ljubavlju i dragovoljnim trpljenjem. Prva nam je
slika » K a d m l a d a s r c a g o r e « dočarala stari Zagreb četrdesetih
godina prošloga stoljeća kada su gospođe nosile nezgrapne krinoline i, una-
toč svoga »narodnjaštva«, začinjale hrvatski govor njemačkim rečenicama.
I upravo u to doba dolaze među taj svijet iz Tirola redovnice sv. Vinka,
pune ozbiljnosti, noseći u svojoj duši sliku novoga poretka. Na istoj slici
vidimo ta dva svijeta: mlađi naraštaj koji s nekim smiješkom na licu pro-
matra svoje bake i njihov nenarodni duh.

164
 Nakon predavanja gospođe Heme K ü r s c h n e r o radu milosrdnih
sestara prikazivala se velika živa slika: » I s u s , p r i j a t e l j m a l e -
n i h « , gdje se mogao razabrati sv. Vinko kako dovodi mnoštvo hrvatske
djece u Spasiteljevo naručje.
Igrokaz » M e đ u s v o j i m a « malo je remek-djelo koje nam u
nešto uljepšanom obliku prikazuje život jedne slavonske učiteljice, bivše
učenice sestarske preparandije, apostolsku ulogu koju provodi u selu, mi-
reći zavađene, savjetujući neupućene, zauzimajući se za zapuštenu djecu.
Najljepše i najdirljivije pak bilo je prikazivanje narodne priče iz sv.
Ivana Zeline: » M a l i v r t a c o g r a j e n « . Silno mnoštvo anđela čuva
s Majkom Božjom maloga Isusa u kolijevci. Majka Božja zaspe, a neke
hude žene – tri strasti – dođu i ugrabe maloga, zlatnoga Isusa. Nastaje
jecanje, plač i dozivanje: »Isuse, Isuse, gdje si?« Kod ovih je dirljivih riječi
zasigurno mnogo oko proplakalo, a možda su i mnogi prisutnici, koji su
davno izgubili vjeru, priznali u svojoj duši da bi i oni morali vapiti: Isuse,
Isuse, gdje si! No, nakon grmljavine, bure i huke zrak se raščisti, paklene
su sile svladane i mali se Isus opet slavodobitno povrati.
Komad je ovaj tako lijep da bi se mogli njime podičiti i najveći naro-
di. On je najviše pridonio da je proslava ove 75. godišnjice postala, nakon
prikazivanja »Žrtve Abrahamove« (za Euharistijskog kongresa), najvećom
manifestacijom katoličke ideje u javnome mnijenju grada Zagreba. Sama
nam je ova slika novi dokaz da nastaju velika umjetnička djela ako kršćan-
ska načela prožmu narodne oblike.
Posljednja je slika M a g n i f i c a t – bila čisto vjerskoga značaja. Po-
sjetila nas je »Žena odjevena u sunce, mjesec joj pod nogama, a glavi vije-
nac od dvanaest zvijezda« (Otk 12,1).
Uprava zagrebačkoga kazališta uložila je sav trud da i umjetnička
izvedba cijeloga programa što bolje odgovara dostojanstvu cijele svečano-
sti. Sve je najbolje uspjelo. Kazalište je bilo dupkom puno, sva su mjesta
bila raspačana. A ta publika nije ni slutila da su mnoge redovnice ostale
kod kuće prinoseći tu žrtvu Bogu samo da uspjeh bude što veći i slava Bož-
ja što očitija. U svemu se mogao vidjeti božanski zalog velikoj budućnosti
što još čeka redovnice sv. Vinka u našim zemljama na radost svete Crkve,
na spas neumrlih duša i na sreću naroda.

165
 NOVE KATOLIČKE NOVINE
NEDJELJA, Sarajevo, br. 50, 1924., str. 2–3

Već se duže vrijeme kod nas pomišlja na osnutak jednoga katoličkog

dnevnika koji bi stajao izvan i iznad svake političke stranke. Iz toga ne
slijedi da bi taj dnevnik bio protustranački i da se katolici kao katolici ne
trebaju baviti politikom. To bi bila kobna zabluda jer katolici su dužni pred
Bogom ljubiti svoju domovinu i raditi, bolje nego itko drugi, za procvat
domovine. A za procvat domovine radi se ako se stvaraju dobri zakoni, ako
se uredi dobra uprava i dobro sudstvo. Stoga je potrebno da i katolici su-
djeluju u državnoj upravi, a to se dandanas postiže pomoću političkih stra-
naka. Vidimo gdje u drugim zemljama postoje takve katoličke političke
stranke koje sav svoj rad temelje na načelima katoličke vjere i ćudoređa.
Bio bi upravo grijeh propusta kada se katolici ne bi kao katolici politički
organizirali gdje im je to barem ikako moguće. I te političke stranke imaju
svoje novine, svoje dnevnike: katoličke političke dnevnike.
Ipak vidimo da se unatoč tomu sada posvuda – pa i kod nas – osnivaju
katolički dnevnici koji stoje izvan stranaka i iznad stranaka. Tako je dobro
i to je potrebno.
Razlika između katoličkih stranačko-političkih novina i katoličkih
iznadstranačkih novina jest sljedeća: stranačke katoličke novine sav svoj
rad temelje na načelima kršćanskoga morala. Pokazuju kako će se na tim
temeljima sazdati država, urediti zakonodavstvo, uprava i drugo, tako da
ljudi postanu sretni na ovoj zemlji.
Dok katolički stranačko-politički dnevnik ima za blizi cilj sreću druš-
tvene zajednice, katolički izvanstranački i nadstranački list ima u prvome
redu zadaću pomagati Crkvi kod spašavanja duša. On to čini na taj na-
čin što iznosi nauku svete Crkve upoznavši čitatelje s vječnim istinama
i iznoseći uzore i zanimljive pokrete u svijetu, potiče vjernike na vršenje
kršćanskih kreposti.
Nema dakle protuslovlja između obje vrste novina; obje su potreb-
ne; jednoj je bitan vremenit cilj, a drugoj vječan. Pisanje i jednih i drugih
skladno se nadopunjava.
Lanjske godine osnovane su u Belgiji jedne izvanstranačke i nadstra-
načke katoličke novine. Već im sam naslov iznosi njihov program. Zovu se

166
»Križ Belgije«. Na taj način jasno ispovijedaju svakomu svoje uvjerenje i
svakome čovjeku u lice govore da bez križa nema spasa. Evo kako te novi-
ne same iznose svoj program:
»Križ Belgije, jedan naslov, jedno načelo, jedan program.«
»Križ je jamstvo pobjede. Čega bi se bojali? Malodušnost nikada ne
dolikuje Kristovim učenicima.«
»Možda bismo se morali bojati da ne sablaznimo neke strašljivce koji
će si zastrti lice vidjevši na čelu jednih novina sveti znak križa?«
»Jer križ tjera strah u kosti, često i samim katolicima. Mi se ne damo
zastrašiti od ove sablazni. I ne ćemo dopustiti da djeluju na nas upozorenja
nekih ljudi koji uvijek proriču nesreću, a sada nam naviještaju neuspjeh ili
potpuni poraz i to zato što smo visoko razapeli zastavu križa.«
»Jer smo svjesni naše potpune dužnosti, mi držimo da nema bolje za-
stave od križa; nema takve koja bi isto tako odlučno mogla zacrtati pravac
koji trebamo slijediti; uzevši taj naslov znamo da ne ćemo imati nikada
pravo izbjeći programu ili dužnostima što ih on sam po sebi znači« (novine
Križ Belgije od 18. I. 1923.).
Te novine, osim toga, naglašavaju da će u svemu slušati Svetu Stolicu,
a jedna je između želja Svetoga Oca da se svuda, gdje je to ikako moguće,
osnuju katolički izvanstranački i nadstranački dnevnici.
»Mi, katolici, mi smo već po samoj naravi«, nastavljaju te novine, »lju-
di koji smo nakalemljeni na Petru, po onome predivnom otajstvu jedinstva
koje nas je nakalemilo u Krista čiji smo mi udovi. I evo zašto ljubiti Krista
znači istodobno ljubiti Crkvu, i služiti Crkvi znači posve se žrtvovati za
svoga preljubljenog Poglavara. Radi toga ga moramo slijediti, kao što je
Petar slijedio Isusa, i poput Petra ne smijemo oklijevati da se bacimo u
valove. Moramo se oboružati kada ga valja braniti, svladati strah što ga svi
osjećaju i slijediti ga do sudnice. Trebamo se, ako smo ga zanijekali u zbrci
i strahu, u istome času pokajati i gorko proplakati i držati svoje srce uvijek
na uzdi tako da smo uvijek spremni kazati: ‘Gospodine, ti znaš da ljubim
tvoju Crkvu i tvoga Namjesnika.’«
»Katolici, naše je duboko uvjerenje da će se naši poticaji razvijati i
obnavljati samo ukoliko će braniti Crkvu i Papu i da će biti veliki i plodni
koliko ga budu ljubili« (novine Križ Belgije od 18. XI. 1923.).
Tako eto i program i ime toga dnevnika govori da želi biti na braniku
sv. vjere.

167
 POSJET ODLIČNOG FRANCUZA
Politička situacija Francuske – Zadrugarstvo u Francuskoj
Četiri idejna razloga katoličkoga zadrugarstva – Dvije formalne strane
Svećenik i zadrugarstvo
NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 18, 1925., str. 4

Direktor francuske zadružne Sveze »Union Cooperative d’Achat et

de Consommation du Rhone et de la Loire«, vlč. g. Antoine Trambouse
održao je 21. IV. 1925. u prostorijama Hrvatskoga katoličkog narodnog
saveza pred grupom mladih katoličkih intelektualaca jedno vrlo uspjelo
informativno predavanje. Došao je u Jugoslaviju da se informira o stanju
zadrugarstva i da stupi u eventualne veze s našim krajevima.
Istaknuo je da Francusku ne smijemo suditi po njezinim vladama.
Istina je da je Herriotova vlada započela s vjerskim progonima, i to je bilo
dobro za katolike. Počeli su ujedinjavati svoje raštrkane organizacije i da u
Ligi za vjersku obranu okupe sve organizirane katoličke sile. Na čelo te di-
vovske konstruktivne akcije postavio se pobjednik Verduna – general Ca-
stelnau. U Lyonskoj biskupiji, odakle je predavač, nema sada više ni jedne
župe u kojoj se ne bi nalazio odbor te Lige za obranu vjerskih interesa. Iako
se je ta veličanstvena organizacija postavila na čisto vjerske osnovice, vrlo
je vjerojatno da će utjecati na sljedeće izbore.
No, osim ovoga moćnog odbora katolika koji je znao istoga dana oku-
piti na protestnim skupštinama do 150 tisuća izbornika, djelovalo je na
vladu loše financijsko stanje. Francuska mora do konca ove godine isplatiti
70 milijardi duga. Novaca nema jer su katolici počeli izvlačiti iz državnih
institucija svoje kapitale. Da se uzmogne prebroditi teška financijska kri-
za, potrebna je sloga svih Francuza bez razlike i zato je vlada bila prisiljena
odustati od svojih sektarskih namjera.
Nakon ovoga uvoda u kojemu je predavač istaknuo da je sloga najbolje
obvezatno sredstvo, prešao je na zadrugarstvo. Za francuske je katolike to
zadrugarstvo od četverostruke važnosti: ponajprije se pomaže bijednim na-
rodnim slojevima, zatim reguliraju se pravedne tržišne cijene, a radniku se
daje zaslužena plaća te jača kršćanska ljubav i napokon suzbija komunistička
propaganda. I kada se katolici bave zadrugarstvom, to oni imaju pred sobom

168
apostolski cilj. Bijedni slojevi naroda uviđaju kako se katolici brinu za njihove
vitalne tjelesne interese i postaju povjerljivi prema svojim dobročiniteljima. I
kada si stekao povjerenje kod čovjeka, onda možeš na njega i vjersko-moralno
djelovati. Sam je predavač, iako profesor filozofije, po zadrugarstvu mnoge
odrasle i starce doveo do prve pričesti i zna za mnoge slučajeve obraćenja.
Druga je korist od zadrugarstva što unosi jedan etički element, tj.
pravednost u trgovački život i najviše djeluje na ustaljenje pravedne cijene
robe. Zadrugarstvo, naime, isključuje parazitne posrednike koji sebe obo-
gaćuju na štetu općega dobra. Njegova je zadruga posredovala da su mu
klijenti dobivali ugljen iz rudokopa uz originalnu cijenu.
Isto katoličkim školama, župnicima, bolnicama i drugim katoličkim
ustanovama pribavlja skoro sve stvari po kupovnoj cijeni. I banka na kratku
štednju, koju je ustanovio uz zadrugu, potiče ljude na štedljivost i tako, uz
materijalnu korist što je imaju pojedinci, djeluje odgojno na mnoge članove.
No osim toga se pravednost postiže i na drugom području. Bez zadru-
ga je narod često lišen pravedne plaće koja mu prema naravnomu zakonu
pripada za rad. Zamislite si jednu zemlju koja ima osamdeset tisuća vagona
kukuruza na prodaju. Nema dovoljno kapitala da to učini. I eto dođu stran-
ci, velikim dijelom Židovi, koji pokupuju sve to u bescjenje i u inozemstvu
na tom kukuruzu zarađuju ogromne svote. Zaradili su paraziti, a prema na-
ravnomu zakonu i kršćanskoj filozofiji radnik mora za svoj rad dobiti kao mi-
nimum plaće barem ono što je potrebno za pristojan život njemu, njegovoj
obitelji i k tomu još valja dodati potrebe za starost, bolest i nezgode. Radnik,
seljak u današnjim gospodarskom sustavu to ne dobije; jedini je izlaz iz te
situacije po zadruzi. Zadruga, dakle, i u tom pogledu unosi etički moment
pravednosti u ekonomski život, dajući zasluženu plaću i dajući barem onaj
minimum materijalnih dobara koji je potreban za krepostan život.
Treći element koji zadrugarstvo unosi u društveni život jest solidar-
nost, kršćanska ljubav. Veliki dio ljudi danas živi čisto individualistički i
brine se samo za svoje najbliže interese. A kada ih se više sjedini radi
jednoga ekonomskog cilja, to vide da se i njihovo blagostanje povećava.
Osjećaju potrebu međusobne sloge i ljubavi i tako se u ekonomski život
unašaju kršćanska načela ljubavi. Uz ova tri kršćanska elementa: potpoma-
ganje bijednika s apostolskim posljedicama, unašanje pravednosti u eko-
nomski život, uspostava ljubavi među ljudima, kao četvrti element dolazi
obrana protiv komunizma.
Poglavito su jake komunističke zadruge u Francuskoj. Ove su prava
rasadišta komunističkih ideja. Uz svaku zadrugu namjeste jednoga »borca« i
urede gostionicu, biblioteku, propagandistički kružok. U ovom se šire ideje

169
koje dezorganiziraju obitelj – šire neomaltuzijanizam.1 Da narod ne bude
prisiljen ići nabavljati stvari kod komunista, trebaju im katolici u svojim
zadrugama pružiti barem iste uvjete jeftine kupnje. I zato sustavu komu-
nističkih zadruga za prodaju treba suprotstaviti sustav katoličkih zadruga.
Gore navedenim četirima idejnim uzrocima zadrugarstva treba spo-
menuti dva formalna svojstva. Za zadrugarstvo je nužna stručna sprema
i savjesnost. Čovjek, pa i svećenik, tu stručnu spremu lako stječe. Glede
savjesnosti se pokazalo da jedino zadruge sazdane na etičkim temeljima
mogu uspijevati. Predavač spominje slučaj likvidacije jedne komunističke
zadruge kod koje je prisustvovao. Bilo je tamo mnogo tisuća kilograma
jedne vrste zelja koje se nije moglo prodati. Zašto ga je komunistički vođa
zadruge kupio? Bilo mu je posve jasno. Dobio je od prodavača stanovite
postotke; on je osobno zaslužio, a zadruga je nastradala.
Neka se svećenstvo uputi u zadrugarstvo i neka ga smatra potrebnim
sredstvom – sredstvom, a ne svrhom apostolata. Neka narod uvidi da je to
djelotvorna ljubav katolika koja je u zadrugarstvu našla svoj konkretni or-
ganizatorski oblik. Po zadrugarstvu počinje narod uviđati socijalnu vrijed-
nost evanđeoskoga nauka i počet će ljubiti Krista, a kada smo to postigli,
postigli smo sve.

1 MALTUZIJANIZAM: Sociološko naučavanje engl. ekonomista Thomasa Roberta Malthusa

(1766.–1834.) po kojem se težnja porasta stanovništva kreće u geometrijskoj, a proizvodnja živežnih
namirnica u aritmetičkoj progresiji, čime objašnjava sva društvena zla i siromaštvo nižih slojeva naro-
da. – NEOMALTUZIJANIZAM jest pokret koji je nastao pod utjecajem jakog porasta proletarijata
po gradovima i koji traži da država, u interesu cjeline, ograniči porast stanovništva.

170
 ING. DRAGAN MAROŠEVIĆ
VJESNIK MARIJINIH KONGREGACIJA, Zagreb, br. 5, 1927., str. 70–71

Član zagrebačke kongregacije »Academica Major«1 preminuo je

u Gospodinu u Zagrebu 5. veljače o. g. Bio je vrlo oduševljen i revan
zbornik2 Marijin. Uza svu svoju tešku bolest nije do posljednjih dana pro-
pustio ni jedan sastanak ako mu je ikako bilo moguće doći... Odgojen
je od uzornih katoličkih roditelja, a za gimnazijskih nauka bio je članom
katoličkih organizacija. Pohađao je više škole u Beču i uvijek je boravio u
društvu svojih katoličkih drugova i bio tamo članom Hrvatskoga katoličkog
akademskog udruženja »Hrvatska«.3 Radi sušice morao je prekinuti svoje
nauke i njegovoj je ustrajnosti uspjelo da unatoč bolesti položi sve ispite i
dobije diplomu inženjera agronomije. Vrlo je budno pratio razvoj našega
narodnog političkog života i o svemu je bio veoma točno obaviješten. Oso-
bito se radovao razvoju Katoličke akcije kod nas i svom je dušom prionuo
uz nju. Od mladoga Orlovskog pokreta nadao se katoličkome preporodu
Hrvatske i još je na smrtnoj postelji izjavio da bi Orlovskom savezu stavio
na raspolaganje svoje sile kada bi ozdravio.
Njegova je smrt bila pravo čudo Božje – smrt pravoga kongreganista.4
Nije se bojao. Vidio je da je izgubljen i radosno je iščekivao. Želio je umri-
jeti na Svijećnicu – da se probudi na nebu prigodom tako lijepe svečanosti.
Kada toj njegovoj želji nije bilo udovoljeno, sve svoje trpljenje prikazao je
Gospodinu. Još tri dana pred smrt, na Svijećnicu, molio je da mu se čita
na latinskome jeziku, kojeg je osobito volio, čitav obred blagoslova svijeća
i cijela misa toga dana. Kako je ljubio sv. rimsku liturgiju, uživao je u njoj
sve do posljednjih trenutaka. Tako su mu iz liturgije čitali latinski himan
Svih svetih i opise neba od sv. Ivana Evanđeliste kako ih donosi liturgija
svetkovine Svi svetih. Kada bi mu ovi opisi postali preteški, čitali su mu
nježne latinske himne Presv. Imena Isusova.
To kao da nije bilo umiranje već priprava na vječne zaruke. To je bila
radosna smrt kakvu pisac ovih redaka, koji je boravio dvije godine na ra-
1 Katolička udruga – Marijina kongregacija za studente i intelektualce.
2 Član Marijine kongregacije.
3 Katoličko društvo osnovano u Beču 1903. g. za hrvatske studente kao prvo društvo Hrvatskoga

katoličkog pokreta što ga je pokrenuo krčki biskup Antun Mahnić.

4 Član Marijine kongregacije.

171
tištu, nikada nije vidio. Ta smrt, puna ufanja i radosti, bila je dokaz da je
vjera Draganova, koju je tako zanosno ljubio i posvuda javno branio, zaista
prava vjera Božja.
To je bila smrt pravoga zbornika Marijina. R. I. P.5

5 Requiescat In Pace. – Počivao u miru.

172
 PHILOSOPHIA PERENNIS
ĐAČKI ORAO, Zagreb, br. 4., 1926., str. 9–121

Tko se nije za lijepih mjesečnih noći šetao po brežuljcima, dizao oči

k nebu i promatrao titranje beskrajnoga broja zvijezda? Tko nije protrnuo
u svojoj duši gledajući te divote svoda nebeskog, sav taj prostor u kojemu
zvijezde kruže neopisivom brzinom? Odakle sve to? Tko je dao taj neo-
pisivi čar svemu tome? Čemu sve to? To su pitanja što ih je sebi stavljao
ljudski duh u svim vjekovima. I na različite načine su ljudi sebi odgova-
rali. Tražili su istinu, tražili uzročnika svih tih neopisivih ljepota koje nas
okružuju. Ljudski je um neumorno radio i uspjelo mu je da se svojom
vlastitom snagom dovine do znatnih visina i protumači mnoge divote vid-
ljivoga svijeta. Bila je upravo providencijalna misija koju je imao izvršiti
grčki narod da pokaže do kojih se sve istina može dići ljudski duh, sam
bez tuđe pomoći. Kada slijedimo nastojanja grčkih umova, tamo od Talesa
(VII. stoljeće pr. Krista) pa do Aristotela, vidimo kojom su se energijom ti
umnici trudili protumačiti naravni svijet koji su promatrali. I svaka škola,
svaki izrazitiji filozof, zvali se oni Jonjani, bio to Heraklije ili Anaksagora,
iznose u zbirci svoga sustava uvijek nešto novo, koju ideju koja ih sve više
približava istini. Nama, koji živimo u svijetu objavljene istine Božje, lako je
prosuđivati što je u tim raznim sustavima istinito, a što nije. Objava Božja
nam je potvrdila tolike istine koje je kasnije otkrila znanost naravnoga reda
da je na taj način utvrdila naš razum u njegovim vlastitim iznašašćima.
Mi imamo danas u objavi negativnu kritiku filozofije. Ako se naš spe-
kulativni duh tako zaleti i ustvrdi da postoji Bog koji je neizmjerno dobar,
ali nije svemoguć, jer da je svemoguć, on bi svemir tako savršeno uredio
da u njemu ne bi vladalo trpljenje, tada vam teologija odmah dovikuje:
ne, objava tvrdi da je Bog i neizmjerno dobar i svemoguć i drugi su razlozi
zašto je on stvorio svijet s nekim prividnim nedostatcima.
Time što ovdje teologija kaže »Ne!«, time se ona nije uplela u filozofi-
ju i nije nimalo ugrozila njezinu autonomiju, već ju je samo upozorila da je
negdje načinila pogrješku i da nije moguće da filozofija nešto ustanovi što
bi bilo u protuslovlju s objavom: ta razum i objava dolaze od istoga Boga i
1 Ovaj je članak pretiskan i ponovno objavljen nakon smrti Ivana Merza u: NEDJELJA, Zagreb, br. 28.
i 29, 1942., str. 3.

478
ne mogu si protusloviti. Tako je nama, koji živimo u vijeku Objave, daleko
lakše spoznati i kontrolirati istine naravnoga reda negoli je to bilo moguće
poganskim narodima koji su se morali pouzdavati u svoje vlastite sile i nisu
imali onu korisnu negativnu kontrolu teologije. I kada to uzmemo u obzir
te se zaustavimo na djelima Aristotela, vidimo da je on na temelju zdravo-
ga rasuđivanja i pouzdavajući se samo u svoje vlastite naravne sile, došao
do tako divnih naravnih spoznaja da im jedva što danas možemo dodati.
Tu se u istinu moramo diviti veličini ljudskoga uma. Ta je filozofija tako
čvrsta i u sebi izgrađena, tako je u skladu sa zdravim razumom svih naroda
i svih vremena da je razumljivo što su se crkveni oci u prvim vjekovima
njome služili jer su u njoj vidjeli najbolje naravno oružje za obranu njive
Gospodnje. Istaknuti valja: nikada nije Crkva ovo naravno oružje zanema-
rivala jer ona ljubi neizmjernom ljubavlju sva djela Božja, pripadala ona
naravnom ili vrhunaravnom redu. Tako vidimo da su kršćanski filozofi sve
više izgrađivali tu filozofiju zdravoga razuma dok nije došla u srednjemu
vijeku skolastička filozofija. Ona je počela sustavno raspoređivati svu tu
građu koja se tijekom vremena nagomilala.
Sv. Toma Akvinski, zasigurno najveći um svih vjekova, podigao je
upravo divovsku zgradu na osnovici Aristotelova sustava i tu je zgradu
jasno razvrstao i sam ju još nadogradio. Filozofiju Aristotela i sv. Tome
nazivamo imenom philosophia perennis (vječna filozofija). To je filozofija
zdrava razuma koja nepromijenjena sebi krči put kroz vjekove. Nju ne
može uništiti ni uzdrmati ni jedna struja, ni jedno novo duševno raspo-
loženje. Ta je filozofija nepromjenljiva kao što je i sam ljudski um nepro-
mijenjen. Tu filozofiju zdravoga razuma preuzela je Crkva Božja. Nije ona
time postala nikakvim privjeskom religije i u Crkvi je ona sačuvala svoju
potpunu slobodu razvoja.
Obnova te filozofije započinje s Leonom XIII. koji je svojom enci-
klikom Aeterni Patris od 4. kolovoza 1879. odredio da se po cijeloj Crkvi
novim žarom treba započeti proučavanje filozofije prema sv. Tomi.
Ova Papina odredba urodila je divnim plodovima po cijelome svijetu
i mi sami uživamo te plodove jer je vjerojatno da ni mi ne bismo danas
bili u katoličkim redovima da skolastička filozofija nije odgojila biskupa
Mahnića koji je upravo na temelju svoje skolastičke izobrazbe pokazao ne-
logičnost i neistinitost suvremenih filozofskih sustava i stavio ovima ustuk
u organizacijama katolika koji imaju na svim područjima života postati
apostoli zdravoga razuma i objave Božje.
Biskup Mahnić često je u svojim poslanicama upozoravao na važnost
filozofske naobrazbe kod đaštva.
Tom prigodom moramo naglasiti da naš đak ne smije proći kroz sred-
njoškolsku orlovsku organizaciju, a da mu organizacija nije pružila moguć-

479
nost barem jednom proći u glavnim potezima cijeli sustav filozofije. Tim
će Orlovstvo dobiti na sadržaju. Tjelesni odgoj, koji je tako važno sredstvo
odgoja volje, jača borbenost protiv strasti i ljudskoga obzira. No taj in-
tenzivni tjelesni odgoj bit će postavljen na ispravno mjesto te nipošto ne
priječi da glavni i bitni rad u đačkoj orlovskoj organizaciji bude filozofsko-
teološko obrazovni.
I nakon svega će netko zapitati: čemu filozofska naobrazba? Zar nije
dovoljno poznavanje vjere kako ga dobivamo u srednjoj školi? Moramo
ustanoviti da nam naš suvremeni školski sustav daje mnogo i raznovrsno-
ga znanja, ali nam ništa stalno ne govori o prvim uzrocima svih tvari po
naravnome redu i o naravnoj spoznaji. Obično se filozofija definira kao
znanstvena spoznaja stvari o njihovim prvim uzrocima, ukoliko one ovise
o naravnome redu. Razlika između filozofije i teologije je u tome što je
teologija znanost o Bogu, kako se Bog ljudima očitovao po objavi. Pomoću
filozofije, dakle, upoznajemo stvari ukoliko se razumom mogu spoznati, i
to najdublje uzroke tih stvari. Predmet filozofije je silno velik. Sve što nas
okružuje, cijela priroda je predmetom filozofije.
Ako, dakle, želimo razumjeti svoju okolinu da si znamo protumačiti
sve naravne pojave, potrebno nam je poznavanje filozofije. Može se reći da
je slijep onaj čovjek koji ne zna filozofiju.
Zato i vidimo da današnje čovječanstvo toliko luta. Jer ljudi i na ista-
knutim mjestima u javnomu životu nemaju ni najprimitivnijih pojmova o
najobičnijim stvarima koje su na dnevnome redu. Pitajte samo naše dr-
žavnike da vam kažu koji je cilj države ili u čemu se sastoji naravno pravo
roditelja na odgoj djece i koji je odnos toga naravnog prava s državom koja
je također tvorevina toga naravnog poretka. Nijemi će stajati pred vama i
ne će vam znati odgovoriti na ta pitanja koja su vam takoreći u srednjemu
vijeku znali riješiti mladići od 12–13 godina. Koliko li neznanja u elemen-
tarnim pojmovima filozofije i u katoličkim redovima!
Kako li je divna philosophia perennis!
Tek kada nju proučimo, ukazat će nam se u pravom svjetlu blistavilo
teoloških disciplina koje iznose pred našu dušu cijeli vrhunaravni svemir,
kako nam je otkrilo Božje milosrđe u objavi. O tim divotama koje još i
nadvisuju naravne ljepote, kao što milost nadvisuje narav, o tim ćemo lje-
potama moći pravo govoriti kad se trudom i znojem najprije uspnemo na
gordu i ponositu planinu kršćanske filozofije.
Onim pojedincima koji žele taj studij provesti u većemu opsegu pre-
poručujemo djela: Rheinstadler: Elementa philosophiae scholasticae. To je
djelo pisano vrlo razumljivim latinskim jezikom. Na hrvatskome jeziku
imamo Stadlerovu filozofiju, neke sveske od nadbiskupa dr. Bauera, od dr.
Zimmermana i drugo. Najviše preporučamo Rheinstadlera.

480
 Kazalo imena

A Barthe 321
Abinadab 395
Acken, B. v. 405, 414
Adrijan 406
Akšamović, biskup Antun 122,
126, 129, 131
Albert Veliki, sv. 44
Alcuin 368
Aleksandar Sever 406
Alfirević, Antun 459
Alfonzo de Liguori, sv. 381
Alighieri, Dante 216, 266, 395
Alojzije, sv. 123
Ambrozije, sv. 381
Amett 390
Anaksagora 478
Angelico, fra 467
Apostata, Julijan 247
Aristotel 478, 479
Arnold, Đuro 86
Aron, brat Mojsijev 380
Augustin, sv. 144, 381, 455
Aussilloux 317
B Bethleem 412
Babonić, Stjepan 202
Bakić, Pavao 204
Baković, Pero 82
Baraković, Juraj 208
Barat, Magdalena Sofija 250
Barrès, Maurice 367
Bassières, P. 50
Batiffol 46
Baudrillart, mons. 463
Bauer, biskup Antun 96, 100,
106, 107, 119, 120, 129-131,
165, 399, 400, 405, 480
Baumann, E. 51
Bazin, René 49
Beaucorps 340
Bédier 337, 338
Benedikt XV. 152, 178, 213, 369,
370, 385, 390, 402, 403, 404
Benoville 365
Benson 339
Berislavić, Petar 203, 207, 212
Bernardica Soubirous, sv. 288,
298, 301, 304, 305, 334, 352,
353, 356
Bernard, L.-C. 384
Bernard, sv. 368
Bernoville, Gaetan 48, 362, 364
Bertrin 294, 339
Bessierès, P. 49
Bichlmair 408, 412
Binički, Fran 198
Bismarck, Otto von 44
Bitterlina 321
Blanchon, M. 384

481
Blois, Louis de 367 Chaverot 348
Böhmer 225 Chevalier, J. 362, 365, 370
Boissarie 289, 294-297, 339, 344- Chollet 386
347, 356, 357 Choupin, V. 224, 231, 232, 234, 237
Bonamy 293 Ciceron 211, 266
Bonefačić, biskup Kvirin-Klement Ciprijan, sv. 411
117, 126, 127, 131 Cladder, H. J. 24, 37
Bonificije, sv. 368 Claudel 47, 51
Bonner 289, 339 Clémentine Trouvé 292
Bonniéres, de 289 Cohendy 315
Bordeaux, H. 391 Colas 340
Borgija, Franjo 443 Couteau, Sofija 292, 293
Borković 86 Couturier 315
Bossuet 464 Creme 404
Bourget, Paul 47, 389, 393 Crozet 318
Branimir 199, 200, 212 Cvijić, Antonija K. 84
Braslav 200
Ć
Brière, Yves de la 50, 362, 364,
Ćepulić, Avelin 14, 303, 304
365 370
Ćepulić, Drago 459
Brigita, sv. 223
Ćiril Aleksandrijski, sv. 440
Bruyous, Marie-Louise 325
Ćiril i Metod, sv. 41, 259
Burjanova, dr. 24
D
C
Dambries, Ch. 384
Calvet 51
David 380, 452
Cardonnel 47
Debout, Jacques 46
Carlyle 20
Delaître, Madeleine 315-317,
Wiart, Carton de 377
326, 329, 331
Castellan 386
Denisa 467
Castelnau, general 473
Denis, Maurice 46, 47
Chaiwet, Mary 320
Derenčin, ban 203
Chapelier, le 376
Deshamps 318
Charcot 291, 297
Desvallères 46, 47
Charles-Joseph-Eugène 374
Doazan 317
Charost 389
Domagoj 199, 200
Chassiss, Henri 48
Donat 224
Chauffier, Martin 51
Doncoeur 394
Chavannes, Puvis de 467
Dörfler, P. 414, 451

482
Douorin 317 Foucauld 49
Dovranić 86 France, Anatole 302
Drašković, ban 206 Frankopan, Krsto 204
Dreyer 327 Frankopan, Matija 204
Dreyfus 301 Franjo Saleški, sv. 24, 181, 307,
Dubois 386 382, 391, 398, 400, 403, 412,
Dufour 315 453
Durand, Louis 93 Franjo Asiški, sv. 123
Durand, Virginija 343 Fried, A. 30
Dutheil 333 Fritz 407
Duvivier 224, 227 Fur, Louis le 362, 364-366, 370
Đ G
Đorđić, Ignjat 208 Gabrijel, ark. 72
Đurak, Blaž 204 Galoyer, W. R. 330
Garcuel 315
E
Gasparri, kard. 45, 81, 109, 367,
Eck 315
402
Ecker 310
Gay, Paul 49
Elizabeta 202
George, Lloyd 368
Erdödy, Nikola 204, 207, 208
Gerdić 86
Erdödy, Toma 204, 207
Germain, José 384
Ermonet. P. 49
Ghéon, Henri 47, 50, 51
Estrade 339
Givry, Grillot de 340
Eterović, K. 224
Goethe, J. W. 19
F Golijat 380
Fallierès 354 Goussan 49
Faulhaber 407 Gorjanski, braća 202
Favre, Jacqueline 391 Gormon 337
Feal 324 Gospodnetić, Antun 205
Ferrandon 321 Goyau, Georges 49, 311, 375,
Ferrari, kard. 55, 56, 57, 61, 134 376, 377, 462
Feuillet, Octave 393 Grandmaison 49, 339
Filip Lijepi 376 Grgur VII. 201
Fintić, Matija 204 Grivotte 292, 293, 295, 296, 303, 336
Firmin, Marie 320 Grosjean 315
Fléchier 385, 412 Guéranger, Dom 46
Fonteneau 349 Guersaint, Marie de 291, 293,
Foretić, Bruno 66 297, 298

483
Guillemet 323 Ivana d’Arc, sv. (Ivana od Arka)
Gundulić, Ivan 208 423-425
Gury, P. 381 Ivan Krizostom, sv. 381
H Ivan Krstitelj, sv. 380
Haeckel 25 Ivan, sv. apostol i evanđelist 123, 130
Hanras 287 Ivan VIII. 199, 200
Hasan-paša Predojević 204, 206 Ivan X. 201
Hello, Ernest 340 Izaija, prorok 32, 127, 400
Heraklije 478 J
Hermant, Abel 393 Jakov od Compostele, sv. 467
Herod 380 Jakub-paša 203
Hildebranda 44 Jammes, Francis 51, 323, 339
Hildegarda, sv. 305 Janssen, A. 394
Hipolite 409 Janvier 340
Hocedez, E. 394 Jeanne d’Arc, sv. (vidi također
Horvat, Bernardina 469 Ivana d’Arc) 52
Horvat, Rudolf 84 Jeglič, biskup Antun 400, 401
Hout, G. van de 362, 365, 367, Jeronim, sv. 381
370 Jocham 44
Hoyois 148, 149, 258 Johannet, René 48
Hren 304 Jonnart 367
Hugelman 24 Josip II. 297
Hunjadi, Janko 202 Josip, sv. 187
Hus 84 Jožefić, Franjo 204
Huysmans, Joris-Karl 330, 336, Jurišić, Nikola 204
337, 339-345, 347, 349-351, Justinijana, č. s. 345, 347, 349
353-357 K
I Kačić Miošić, Andrija 208
Ibrišimović, Luka 205 Kaliksto III. 423
Ignacije Antiohijski, sv. 32 Kalođera, Marko 100
Ignacije Lojolski, sv. 37, 443, 453 Kalođera, N. 330
Indy, Vincent d‘ 46 Kanizije, Petar 248, 249
Inocent III., sv. 213 Karlo Veliki 337, 338
Inocent IV. 376 Karlović, Ivan 203
Inocent XI. 207, 208 Karlo VII. 423
Itrac 317, 321 Katarina Kosača, kraljica 205
Kavanjin, Jerolim 208

484
Keglević, Petar 203, 204 Ludovik 204
Kempenac, Toma 17, 22 Ljudevit IX. 181
Keppler 22, 154, 162, 406, 407 M
Kieselstein, G. 394 Macagne, Hélene 312, 321-323,
Klara, sv. 351 329, 330
Klement VII. 204 Maffi, kard. 403
Kniewald, Dragutin 14, 15, 100, Magellon, X. de 367
116, 136, 172, 193, 387, 409 Mahnić, biskup Antun 14, 39, 40,
Konstantin 198 41, 42, 129, 172-174, 176,
Kovačić, Franjo 34 177, 178, 209, 210, 268, 399,
Kranjčević 18 419, 430, 431, 476, 479
Krek, mons. 40 Malthusa, Thomas Robert 475
Kronseder, P. 37 Marcelin, Amijan 381
Kružić, Petar 204 Marchand 313, 318, 320, 324-329
Küble, P. 153, 157, 158, 160-162, 414 Marija Magdalena 47
Kuhar 45 Marija od Anđela, č. s. 348
Kürschner, Heme 470 Marija, sestra Mojsijeva 380
L Maritain, Jacques 409
Labouré, Katarina 341 Marko Aurelije 406
Lacković, Stjepan 202 Marković 209
Lafforque 308 Marošević, Dragan 283, 476
Lafon, Marie 313 Marta, sv. 258
Lallier, Paule 293 Marulić, Marko 86, 208
Laserre 330, 339 Marušić, biskup Josip 119, 122,
Laurence 299 125, 126, 129, 132, 399, 431
Lebranche, M. 292, 296 Mascagni 405
Lechpamer, M. 16 Maslača 198
Legros 317 Massignon 49
Lemarchand, Marie 292, 294, Massis, Henri 50
336, 355, 356 Matej, sv. 127
Leneveu 317 Matijević, Pavao 397
Lenković, Juraj 205 Mehmed II. 206
Leon X. 203 Memling 467
Leon XIII. 68, 90, 92-95, 97, Mesić, Marko 204, 205
142, 172, 176, 177, 226, 234, Metod, sv. 259
239, 240, 241-251, 253, 366, Metzger 44
409, 433, 462, 463, 479 Meyer, Regius 24
Leslie, Shane 362, 364 , 370 Micheletti, A. M. 238, 249

485
Michelin, A. 310 Parisot, Paule 312 313, 315, 316,
Mikala, Šaulova kći 380 319, 323, 330, 331
Mileta, biskup Jerolim 110, 118, Pascal 365, 464
121, 122, 123, 128, 131, 132 Pasteur 67
Milošević, Kristina 12 Pavao III. 204
Mischler 390 Pavao, sv. apostol 56, 59, 60, 174,
Mojsije 380, 452 189, 190, 199, 217, 219, 400,
Monier, Rozalija 344 418, 453
Montalembert 44 Pavelić, Milan 305, 339
Moreno, Garcia 453 Pečnjak, K. 369
Morović, Ivan 202 Péguy 47
Muhamed II. 205 Pejić, Irena 11
Müller 160 Pellegrinetti, Hermenegildo 106
Murat 202 Petar Krizolog, sv. 381
Mutz 146 Petar, sv. apostol 107, 199, 209,
213, 215, 217, 267
N
Petit 311, 318
Nagy, Božidar 15
Picard 148, 149, 258
Napoleon 297
Pierre 291, 311
Nietzsche, Friedrich 154
Pinard 384
Niger, Toma 203
Pineau 321
Nouveau, Germain 272
Pinon, René 362, 364
Novak, Marcel 86
Pio II. 205
Novalis 18, 21
Pio IX. 234, 237, 240, 242, 245,
O 269, 453, 462, 463
Obed-Edom 380, 395 Pio X. 47, 71, 84, 89, 146, 164,
Ojier 337 172, 175, 177, 178, 213, 230,
Orlovčić, Grgur 204 234, 247, 252, 253, 369, 370,
Oršanić 85 423, 453
Ortolan, T. 394 Pio XI. 14, 79, 105, 107, 110,
Ozanam 44 113, 116, 118, 120, 122, 123,
125, 126, 128, 131, 132, 135,
P 152, 172, 173, 185, 190, 196,
Pacijan, sv. 32 216, 218, 266, 270, 272, 273,
Pagè 384 281, 367, 402, 404, 452
Paihle 171 Pirandello 415
Palmotić, Junij 208 Platon 218
Papini, G. 218, 369 Portz, Le 328

486
Potocki, Franjo 362, 364, 366, Schelden, Van der 365
367, 370 Schmidt, P. 24
Poyet, A. M. 311, 314, 332 ,461 Schröder 25
Poyet, Pierre 64, 462-465 Schröteler, P. 154, 155
Protulipac, Ivan 116 Schröterer 162
Pucher 286 Schulte 417
Pugela 467 Segur 278
Pušić, biskup Miho 117, 132 Seillère, Ernest 362, 368, 370
Q Sekelj, Ivan 202
Quilliet, Hector-Raphael 387, 389 Sempé 349
Shakespeare 218, 266
R
Sibinjanin Janko v. Hunjadi, Janko
Raffael 467
Simeon 201
Rašica, Marko 66
Skoblić, Marko 203
Raymond, Marthe 320
Smičiklas 206
Rebsomen, A. 349
Sofoklo 266
Regis 321
Sokolović, Kleto 303
Retté, A. 339
Solovjev 21
Reynold, Gonzague 362, 366,
Soupil, M. 313
369, 370
Srebrnić, biskup Josip 34, 111,
Rheinstadler 480
124, 402, 403, 406, 407, 411
Rinaldini 41
Stadler, biskup 480
Rivier, Marcel 171
Stanković, Marica 429, 431
Rivoire 293
Stojković, Ivan 209
Robin, Emilienne 287
Strossmayer, biskup J. J. 209
Roland 337
Sturzo, Don Luigi 134, 362, 363,
Rouguet, Elise 292-294, 301, 336,
366, 368, 369, 370
355
Sulejman II. 204
Roure, Henry du 340
Ruch 249 Š
Rupert 262 Šarić, Ivan Ev. 108, 109, 119, 120,
Ryan, John 362, 365, 370 121, 124, 125, 126, 128, 130,
131, 146, 185, 305, 378
S Šaul 380
Sabić, Marin 339 Šeper, kard. Franjo 194
Sangnier, Marc 44, 45, 48, 52, 53, Šimunković, David 12
340
Švec 86
Satler 85
Scheeben 70

487
 T Veuillot, L. 340
Tagore, Rabindranath 460 Vialar, Emilija de 262
Tales 478 Vid, sv. 385
Talovac, Franko 202 Vilim Oranski 337
Talovac, Ivan 202 Villot 376
Talovac, Matko 202 Vinko Paulski, sv. 25, 44, 258,
Tanquarey, M. 145, 464 341, 469
Tauler 21 Vladarski 67
Teodozije 200 Vladislav 202
Terezija od Djeteta, sv. 264 Voltaire 247
Terezija Velika, sv. 453 Voragine, Jacques de 47
Terseglav 31 Vuillermet, P. 413
Tiberghièn 224, 227 W
Tolstoj 84 Wagner, R. 37
Toma Akvinski, sv. 44, 89, 381, Walgraffe 148
398, 399, 456, 479 Walline, Pierre 48
Toma Čelanski 374 Warcoin, Suzanne 286
Tomašević, Stjepan 205 Wassermann 316
Tomislav 97, 198, 201 Wilson 368
Touchet, kard. 309, 323 Windthorst 365
Trambouse, Antoine 473
Z
Tritz 406
Zagorac, Stjepan 84, 85
Trpimir 200
Zdeslav 200
Tvrtko Veliki 202, 205
Zimmerman 480
U Zimmern, Mima 375
Urban II. 180 Zola, Emile 289-291, 295, 296,
V 297, 299, 301, 302, 336,
Vaitz, S. 34 339-341, 345, 355, 356
Vala, Merry del 93 Zoranić, Petar 208
Varga 20 Zrinski, Nikola 204, 207
Vaughan 377 Zvonimir 201
Vaussard, M. 362, 365, 367-369 Ž
Vermeersch 364 Žanko, Dušan 194, 396
Vetranić, Mavro 208 Žigmund 202

488