od dana kada je tako razmigljao, neCe viSe biti ni u Francuskoj, n i u svetu, ni jednog svesteni- ha, a nekoliko decenija posle toga Tejar de Sar- den optlmistiEki Ce gledati u hriSCanske p e ~ s p e k - tive, ili ,,buduCnost Eoveka", govoreCi o kristo- centrizmu, kristogenezi i )>Boianskojsrediniu. Te- jar de Sarden, po ienskoj Ziniji, beSe potomak jedne Volterove sestre i sveSitenik iz reda je- zuita, koji je svojom egzistencijom svedofio da je Volterovo prorofanstvo, kao mnoga proro- Eanstva, obifna besmislica.
Iz Renanove porodice bite jedan znameniti ka-
toli6ki konvertit iz Maritenovog serkla. Zak Ma- riten, neotomista, koji sada iivi u jednom tra- pistifkam manastiru kod Tuluze, potomak je Zil Favria, znamenitog masona i antiklerikalca na pragu TreCe r e p u b l i ~ e Zer . su svi ti znameni- ti francuski katolici imali medu precima nekoga koji je mislio d a je hriSfanstvo mrtvo, na iz- disaju, i da mu, eventualno, treba zadati posled- nji udarac pa da fovefanstvo ude u temporalni raj nekog vefnog materijalistifkog eshatona? Ti znameniti francuski katolici, kao p o t m c i jed- nog antihriltanstva, svedofe o jednoj trajnoj zabludi kada je u pitanju hrigcanstvo i religioz- nost Ni administrativne zabrane, ili pedeset i vi- Se godina sistematskog i eksperimentalnog anti- hriSfanstva nece niSta znafiti do, eventualno, jedno religiozno i mistifno profigfenje, jednu ,,zimu verovanja" koju svi mistici, koji misle na nafin alhemifarskih mistika. doiivljavaju bio- logki, ili kao agronomi koji raEunaju s tim me- teoroloSkirn ciklusima. MistiEari alhemije bavi- li su se agronomijom i hortikulturom, pa je nji- bova simbalika nejasna onima koji misle nekom dosta primitivnom d i j a l e k t i k m , ili mehanici- sti6ki. Od drveta saznanja do Jungovag tuma- Eenia tog stabla. ili alhemifarskih siunbola. i od evaindeoskih agronomskih parabola i slika do Spenglerovskog shvatania civilizaciia u biomorf- nim-smislu, kao biljolikih lkulturno vremenitih fenomena, misli s e ruvek, kajdla s e &hi, manje ili viSe prirodnjahki, ili organifki, simbolifki i s MIRO GLAVURTIC
Eestim bilinskim predstavama i ciklusima. Tako
misli i konzervativni kardinal Rajt. u intervjuu koji je dao Aleksu KuEerovu za reviju ,,US ~ e w s of World Report": ,,Da. Naime, dok sam iiveo u Pitzburgu, govorio sam o skorainjoj krizi koja je lkao neka ,,ziman Sto se pribliiava - zima hriSCanstva, zima vere. I ova bi zima mogla po- trajati viBe od jedne do dve decenije, moida i do lkonca ovog veka, ili dotle dok je ne prekine neka kataklizma koja f e moCi nametnuti neki novi pravac".
I Zmef de Mestr mislio je tako kada je proro-
Eanski, za Eitav jedan ve,k, govorio 0 trevoluciji u Rusiji, koja bi, po njemu, imala vrhovni smi- sao u proEiScenju ruskog hriSCanstva koje je, joS za svog vremena, video zaledeno u friiideru hladne Rusije.
Suprotno misticima, pesnicima i alhemifarilma,
utopisti milenaristickih rajeva koji se prograani- raju u okvirima dosta skuEenih i'storijskih di- menzija vide puku mehaniku zbivanja, sa ,,sko- kovima" u ,,novi kvalitet istorije, u nadistoriju, sa nadljudima nove svesti, novim Eovekom u sreknim hilijastiekim okolnostima". Ima viBe od pedeset godina kako je jedan broj Pravde naja- vio ulazak u ,.zlatno doba" i zabiljeiio taj datum kao obiEnu novinarsku finjenicu. Ni veliki Francuzi u povesti evropske utopije i milenarima nisu bili b d j i proroci i upravo ge- netiEki, njihovo seme, informacije DNK, prenosili su kroz vreme, kao ponornice krvi, korekciju njihove vlastite misli, dijalektihku negaciju svih njlhovih afirmacija i tvrdenja. Kao da je to njihovo seme bafeno po zemlji Francuskoj, pre- spavaLo jednu zimu u Pran~mskojisbariji. I kao Sto se radi o sukobu jednog mehanicistiEkog i jednog organiEkog milljenja, tako se radi i o sukobu maSlne i prirode. i u zahuktalosti t e per- manentne borbe govori se o ,,unlSteriju prirode", ,,zagadenosti vazduha i vode", ruSenju ekoloS- ke ravnoteie i tehnololkoj zagadenosti i polu- ciji, - poluciji Eije ce seme oploditi pustoi ev- ropske civilizacije. Ta polucija, s k o j m se uspegno ufestvuje u sva- kodnevnoj politiEkoj borbi, prljavi je znak za- blude jednog vremena koje je imalo isuviSe uto- pistiEkog pouzdanja u nauku i industriju. Mo- derna je ameriEka krilatica dana, s kojom na- stupaju hipici i pobornici ,,EisteU,ili ,,zelene re- vducije", ,,industrija - to je polucija!"
Kriza nauke, kriza ideologija, kriza inteligenci-
je, HiroSima, ,,£iziEari koji s u spoznali Sta je to greh posle eksplozije b m b e 'u Alamgordu", fi- ziEari koji prerastaju u metafizieare, zavere na- MIRO GLAVURTIC
ufnika, polucija, ,,luditiWkoji joS jednom bacaju
pesak u maSine ili zakopavaju novi ,,Fordv, ili mkru p m p u , u ~zemlju nekog auneri&og uhi- verzitetskog ,,kampusa"; rasuco ideologija, kri- za struktura i institucija, kontestacija i pobuna protiv autoriteta i tabua, ustanak homoseksuala- ca i l e ~ b i j ~ kdijaiektika i, levo - desnih i ,,napre- dno - nazadnih" drugtvenih sila - sve to za- jedno, ali i mnogo vise od toga, predstavlja kon- aekvencu jedne pogr&ne odluke, ili govoreCi jezikom misttka i pesnika - ,,no6 vremena" sa lunarnom simbolikom, lunautima i osvajanjan Meseca, ali i mesefarima i spavafima koji spa- vaju na javi i o kojima je Herman Broh napisao genijalno fil~osof~s~ko li romansijersb d e b , ,,Mese- Care". Totalitarne robot-driave sa ljudima robotima, koji su izgubili ljudskost i usnuli u iluzijama jednog doba, ,/koje ne zna za stvarnost" (Broh), jednostavna je posledica jednog opredeljenja za maSine i jednog lamarkavskog uverenja da je ,,fovek maSina" i da Eovek treba da bude rna- Sina - u Sta ga je u v e ~ a v a l ajedna dijaboli?ka magija svih vremena sve do dana danasnjeg, kada to isto ponavlja jedan Gurdjijev. Herman Kan, koji je s Telerom radio na ame- rirkoj H b m b i , staateg i tvorac ,,maSine sudnieg dana", futurolog par excellence, kibernetirki hla- dni mozak, jasno vidi dva suprotna procesa i pa- radokse naSeg vremena koje bi trebalo objasniti mesefarima jednog doba. Ali fkako? Naufno ili jezilkom sirnbol~ai ezoterijski? Jer, koji je narin d a se probude meserari sveta, a po MarSalu Mak Luanu, filosofu komunikacija u vremenu bez veze i komunikacija, inafe konvertitu u hatoli- cizam, politirari su poslednji meseCari, koji se nikada neCe probuditi i koje salmo stvarnost, su- rova i krvava, udara iznenada u felo svom si- lom iznenadne i pozne spoznaje, kada je sve kasno i kad krv tefe potocima. A u okolnostima ovog vremena bite i gore, suprotno svim utopi- stima i milenaristima lkoji su prevashodni mese- fari. Francuski futurolog Gaston Berier, kao uosta- Lom i dmgi fu~t~umlmi, vidi 2 000. aodiau u znaku duhovne pustoii i neCuvenih d ~ u i t v e n i hnejed- nakosti. Sve iluzije jednog ~prosvetiteljskogXIX veka rasplinuCe se kao mehuri od sapunice, u stvarnosti krvavoj od prave ljudske krvi.
Herman Kan, u poslednjem broju pariskog Ex-
pressa, govori o konvulzijama Arnerike i ,,iluzi- jama" ,,intelektualne ameriEke elite" i onog re- lativno malog druitvenog sloja koji se naziva ,,upper middle class", koji ,,nisu nikada niSta shvatili". ,,Jedno drustvo ima uvek potrebu za strukturama. Frojd je kazao da za veCinu ljudi MIRO GLAVURTIC
potreba da se bore za opstanak predstavlja nji-
hov jedini kontakt sa stvarnoS6u. Oslobodite ih te potrebe i oni Ce iiveti u iluzijama. To je sluEaj s avangardom ameriEkog druitva." Her- man Kan k a i e da je ta i takva, ,,meseEarskaW, avangarda izgubila ,,religiju, tradiciju, autorictet, potrebu za radom, ideju progresa, moralne im- perative." Amerika bi s e morala ,,evropeizovati", misli Her- man Kan, u smislu ,,humanistieke tradicije, pot- punog Eoveka, Montenja, ako ho6ete." Ali, u- pravo prisustvujemo amerikanizaciji Evrope. Ako dva kvaliteta, promiskuitet i dezerterstvo, karakteriSu propadanje jedne civilizacije, kako misli Tojnbi, ali i Broh, onda smo mi negde tu, nad samim ponorom; mi smo onda pred jednom kataklizmom ili jednim ,,prehidom vremena" ko- ji je, prema mnogim tradicijama i proroEanstvi- ma, smegten negde oko drugog hriS6anskog mi- lenijuma. ,,Crni proroci" moderne nauke sumnja- ju u nag ulazak u XXI vek. Ali ako udemo, to neCe biti trijumfalno, 'kao Sto su juEeraSnji u- topisti misli1i.l) Rene Genon, ezoterist, kritiEar duha modernog vremena, tradicionalist, osnivaE ,,E+ude tradi- tionelle", hinduist, mason, antimason, musliman i hrigCanin, koji je, mogube, poslednj? u Evropi posedovao ono Sto se naziva ,.la sagesse initiati- que", skicirao je Antihrista, kao Dostojevski, ili kao Herman Broh u ,,MeseEarimaY'. Dela anti- -utopije, romani H,ackslija i Orvela, videla su ga kao strahovito druStveno bife. Po hrigtanskoj tradiciji Antihrist je istorijska lienost. Francuski konvertiti u katolicizam Bloa i Helo bili su uvereni da s u oni ona dva svedoka koji najavljuju Apokalipsu. Oni su pripadali onim, danas tako retkim, hriS6anima koje nazivaju .,hriSCanima Apokalipse." Dve suprotne tendencije uoEavaju s e uvek, pa ih spominjemo i mi, a vidi ih i H e m a n Kan u ameriEkim drugtvenim kretanjima. RiziEari postaju metafizieari. Zak Beriije, Jevrejin, heroj pokreta otpora, in- spirator napada na Ponemlunde, osnivaE revije .,Planet", koga u jednom od poslednjih brojeva NIN-a nazivaju ,,teoloSlcim anarhistom", misli, - moida u duhu onih paradoksa koje je u Pa- riz doneo , , h a l j paradoksa", Oskar Vajld, ako ih nije uvela gaspoda Zirarden - da je ,,teologija - najegzaktnija nauka". Moida smo upravo pred spojem fizike i metafi- zike, Sto s e sada tek odvija na planu oseCanja, u duSi i u srcu modernih fiziEara. ') Miro GlavurtiC: Ctnt ptotocf, DELO br. 211971 MIRO GLAVURTIC
Ali, umiruki pozitivizalm, ,kobno, neshvatljivo,
t r i j u m h j e jo6 jedino u - teologiji. HriSkanska metafizika, u modernoj teologiji, prolazi puteve prortestanltizma ili rasula. HriSkansko jedinstvo preraslo je u mehani%u sektaSkih borbi, a orga- non se raspao u dijalektici dihotomija i pluradi- teta, zavrSavajuki u honizontalizmu.
Kriza vere je ono Sto ameriEki kardinal Rajt iz
rimske Kurije naziva ,,zimomW.Ali shboliZki pojmovi ,,zime", ili .,noCi", buduki da pripadaju jednom ciklirnom i rotacionom simbolirkom sve- tu, jesu alhemicarski ,,hermafroditi", a Jung je sve ,,give sirnbole", ,,aktivnog dejstva", video kao ta i takva alhemiEarska dvopolna bika. Mi- stirna ,,zima7', ,,nok" ili ,,pustoSV jeislu vreme u kame kao po paraboli klize Vera i nada, skoro dodirujuki pol neverice i beznadja.
Ali Vera nije Vera u zemaljsko razreSenje Ijud-
ske sudbine. Religije podrazumevaju nebesko carstvo, duSu iv,,onostrano". Covek kojd veruje, koji iivi prakticnim duSevnim iivotom, iivi, joS za iivota, ,,sub specie aeternitatis", iivotom rni- stiene Crkve, pa se ne zabrinjava mnogo nad neuspesima vremenitih progaama i nema ni- kakvih iluzija koji se odnose na sreCu ljudske vr- ste i Eovekove zajednice. U najboljem slufaju, on povezuje socija~lnihorizontalizam sa duhovnim i mistirnim vertikalizmom; akciju s a kontempla- cijom, meditirajuCi svalkodnevno onaj stav iz OEenaBa: ,,Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i n a zem'lji." AktivirajuCi ,,Eve simbole", pola- zeei od svojih meditacija, jezuiti su oko reke Parane, u danaSnjem Paragvaju, iiveki i radeki kao misionari medu domorocima, osnovaLi prvu ikomunistii5ku driavu, koja je p ~ s t o j ~ a l- a kao druStveno Eudo, ali nesumnjivo i Cudo vere - oko sto i pedeset godina, dok je nisu opustoSile vojske ,,hriSfanske Evrope". To je jedno slavno poglavlje u istoriji isuso- vaEkog reda i niSta viSe. Desilo se, eto, da je komunizam, barem tokom tih 150 godina, bio realizovan zahvaljujuei veri u natprirodno, a ne ,,veri7' u ,,prirodni tok stvari" i istorije. U ovoj ,,aimi vere" isusovaEki red ima brojne apostate i kontestatore, heretike i konspiratore kao Bto je Danijel Berigen, ,,jedan od najslavni- jih i l e g a l a ~ a " ~koji ) , sa svojom grupom gradskih geriljerosa planira o?-micu Niksonovog savetnika Kizindiera i druge cliverzije. Ivan IliC, jezuita iz Meksika, sin jednog Dalmatinca i jedne beEke Jevrejke, piSe ,,otvorena pisma Papi", daje skan- dalozne izjave u Spiglu i moida, za neke apo- kaliptiEke hiSCane, predstavlja katoME.ki pandan ') USA eksplozija, STUDENT, broj 10, 6. april 1971. 7- MIRO GLAVURTIC
jednog drugog IliCa revolucije. Ali u gradaciji
pobune ir~v~olucijaje uSla u ~ k d a v e ,d o juEe monolitnih struktura i institucija i Ivan IliC je za njih ,,znak vremena", kobni Ilija koji ,,do- lazi na kraju vremena" i koji je jednom, kao Ivan PreteEa, najavio Hrista. Ali to je sve sim- bolika jednog vremena koje s e sve viSe obraCa prosoitvima, jednog doba u kome slutnja dobija nefuvene razmere, jer Ce 2 000. godina umnoiiti strah i teror 1000. godine, a ,,uias hiljadite go- dine" je pojam i zagonentna istorijska einjenica. I Gavrilo Princip bio je tako shvaCen kao ,.Ga- brijel Sto navjeScuje", ali u ovom sluEaju jednu drugu epohu, koju astrolozi, posebno masonska astrologija, nazivaju ,,erom vodolije", lkojoj veC prilaiu prve i r t v e u krvi i pevaju joj himne, kao i Luciferu, u mjuziklu ,,Kosan. KabalistiEki s e tako igrati imenima i refima, kao Sto to rade svi oni koji su danas tako duboko zaronjeni u magiju - Rohan, koji je spalio A1 Aksu u Jeru- zalemu, da bi se omoguCilo podizanje Solomo- novog hrama, ili kalifornijski demonski hip& Menson, kome je ime jednom iznenada zazvufalo kao Men's Son, S in Covefji, pa je shvatio svoje mesijansko poslanje - jeste dosta smeSna, ali i kobna rabota, sasvim opasna kada su u pitanju ti danaSnji mesefari koji u svom mesefarstvu ko- lju i pale, da bi uhrzali dolazak - raja na zem- lji. temporalne vladavine suviSe zemaljskog me- sije.
Jedan deo isusovaEkog ~ e d a kao
, i jedan sraz- merno mali deo svegtenstva, utonuo je u iluzioni- zam i meseEarstvo, sanjajuki kao Danijel Beri- gen i Ivan IliC taj pusti Milenijum, t o hidjadu- godiSnje zemaljsko carstvo - taj drevni san svih h i l i j a ~ t a . ~ ) Ti sveStenici geriljerosi iz Latinske Amerike, kao atac Kamilo Torez, koji uzimaju puSke u Sake, viEni, inafe, hlolotovljevim koktelima, ,,tehnika- ma driavnog udara", urbanim gerilskim takti- kama i drugim ~djavolijamakoje smeraju uvek za tirn da se sruSi jedna nepravedna driava i uspo- stavi Milenijum, anarhistifko horizontalno i de- centralizovano druStvo 1 realizuje sreCa, oznafa- vaju krizu vere, 'kao i oni sveStenici koji se, u znaku kontestacije iene i osnivaju ,,paralelnu crkvu" jednog novog i intrasigentlliijeg klerikali- zma 1 netolenancije. Ti sveStenici i ti jezuiti ni- kada vbSe neCe osnovati komunistifku d r i a v u kao onda oko reke Parane, jednostavno zbog toga Sto ne veruju, Sto je njihova puSka i njihovo na- silje znak duhovne pustoSi. Ostaje d a se joS jednom utvrdi ono Sto je tra- dicija trajno utvrdila, a 30d u h modernog vre- mena permanentno koniguje, kao uostalom i ce- 3 0 utopiji, o anarhistima i hipicima, ili pacifistima, koji neuroticno vicu: ~Paradis now!(<vidi esej Znaci u DELU br. 4 1971. MIRO GLAVURTIC
lu tradiciju jednim g l o b a l n h osporavanjem, na-
ime da je Eovek nesrekno stvorenje i da mu je ,,data dolina patnje i d a u znoju lica svoga shi- Ee sebi hleb svakodnevni". Da li je to aksiom? Miroslav Krleia, putujufi kroz Rusiju, na s m m poznatom ,,izletuMi hodoEaSfu u zemlju Sovjeta, sugestivno je sebi ponavljao da paltnja nije alk- siom! Miroslav Krleia neeumnjivo pripada ono- me Sto s e opCenito naziva ,,duhom modernog doba" ali sumnjam da je uSao u zemaljski r a j gde ne pastoji p a k j a , dekrebam i jednostam~im administrativnim merama, i gde je sreCa - ak- siom. Ne znam da li je ikad Pravda demantova- la jednu vest od pre pedeset ili vise godina o tome d a se ,,sutra ulazi u zlatno doba". Posle to- ga je doSao Staljin, Eije ime dolazi od reEi ,,staljS - Eelik, i moida je jedno doba u Rusiji bilo gvozdeno. Paradoksalno, dostojno ,,kralja para- doksa", put u r a j Eudesno se lpreobraiava u put u pakao. I danas, posle nekoliko decenija od svog izleta, kada Miroslav Krleia piSe scenario za svoj prvli film ,,Put u ~ a j " ,on nije doSao ni do kakvih metafiziEkih saznanja, na ni do toga da je put u palkao poploEan lepim ieljama veE- nih utopista, meseEara i milenarista.
Kada inteligencija, kao avangarda jednog doba,
umesto zemaljskog raja realizuje, po zakonitosti paradoksa, zemaljski palkao na nekom mestu ove zemaljske kugle, preostaje joj jedino da obma- njuje i sebe !i druge, odbijajufi da sagleda krvavu stvarnost i upravo u tome krije se priroda dija- boLiEnog. Anksioznost, nankomanija, samoubistva, nasilje i beznadje onih koji iive u drugtviuna izobilja, gde su sxuSeni tabui, kao ,,zablude tradicije", ostva- mjuCi svoj ,,permissiv society", dcfkazi su pri- vida tih ,,zemaljslrih rajeva", a privid je privid- niji ukoliko je ta ,,inteligencijaWi t a ,,elitaV viSe usnula, iivefi u iluzijama ,,jer su raskimuli po- slednju vezu sa stvarnoSfu, onda kada s u pre- stali d a zaraduju nasuSni hleb u znoju svog lica".
Prosvetiteljstvo se zavrSava u ,,pomraeenju uma"
i mraku Skolstva. Rejmon Aron moie danas na- pisati ,,Opijum za (intelektualce", ali Sta to zna- Ei? Da li s e ikakva poruka moie viSe preneti, pita se filosof kolnunikacija MarSal Mak Luan. Luj Pauels ponavlja jedan dosta Eesti paradoks, zasnovan na paradoksalnoj istoriji : ,,Religija je bila crpijum za marod. Olpijum (i druga droga) po- stali su d m a s religija za nalnod!" To je duhovito refeno, ali to zapravo nikome ne smeta, jer su svi, zajedno s tim ,,anarhistom metafizike", spre- mni cia udu u luoiferijanske sfere ,,ere modolije", koju i Luj Pauels navjeSCuje Mtaocima ,,Twe- na". bfiroslav Krleia danas dolazi do spoznaje da pesnici Prometejski mit treba da zamene mi- tom Lucifera. Ali d a li je Lucifer mit ili real- MIRO GLAVURTIC
nost, to je pitanje na koje meseEari nikad ne mo-
gu odgovoriti, lkao Sto ne mogu videti stvarnost. Za religiozne ljude Lucifer predstavlja Kneza ovog sveta i Kneza mraka i mraEnih podrufja. Za nevernike on je mit, nosilac svetlosti (lux, hois - svetlost, fero - inkti). Mi% isvetlm~o- sac, koga je Bog prognao, kao Sto su bogovi ne- pravedno kaznili Prometeja. M e h t i m , sulkob je ozbiljan. Pobeda jednih ili drugih, na druatvenom planu nije neSto irele- vantno, neSto Sto bitno n e menj,a ,druStveni po- redak i lju'dske oholnosti. Razlike su fantastiEne, a izblor je 'odgovoran. Antihrist ke takode biti jedna stvarnost, a Josif VisarionoviE, b a r a n pre- ma modernim kabalistima koji se raduju sva- kom takvom otkriku, pandan je Josifu iz Naza- reta, t e je znak bliskosti xKralja sveta(c. Jedna bizarna ameri%ka proroEica saopstila nam je da se taj Mesija rodi,o negde na Bliskom istoku 2. februara 1961. godine. Magija je osvojila veC m a g e slurajwe, postajuoi stvar s a s h modema a u San Francisku po prvi put legalno povtoji crkva Satanina, na felu sa madarskim ernigran- tam Sandorom Lavejom. OkultiistiEke sknjige predstavljaju prvorazredni bizni,s, neSto kao por- nografski hsopisi i knjdge, Eesto udruieni u je- dan jedinstveni posao, veC i time Sto je asek- sualna magijaa najreSM vid magije. MciaLazi nisu wogli pe4postaviti taj crni talas magije koji je napljusnuo Englevku, Kalifor- niiu, Pariz, NemaEku. te s e pojavilo jedno necuveno pleme Tojfela, Devila, pseudmesija. Satana, xandela pakla(<, ,vebticaa, astrologa i maga. Taj crni talas ozntafava ne samo krizq materijalizma, i ideologija, pozitivizma i na- uke, veC i duboku krizu objavnih religija. 20- zef d e Mestr je u svim Mm oblicima religiozne i mistifne anarhije video i jedan rezervoar iz koga se uvek moie pr&istiti i Eista duhovnost. kada se talog n a t a h i i i kada vreme jednog pnocesa probe. Pjer d e Boadefr kaie da se oseCa ne samo za- staaSujuEa napast unagije i akultizma ve6 i pro- dor prave religioznosti. Crlrva, usnula u jedan zimmski san, nije mogla kaptirati tu oseCajnost mladih generacija, ne razumevajuei njihov je- zik i ne shvatajuki njihove simbole. Mrtav pozitivizam uvukao se u tteologiju i u Crkvu, upravo u onom 6asu kada se mebu mLadima pojaviha jedna metafizicka glad i teinja za nat- prirodnim. Time se, paradoksalm, ispoljila ta nhermafroditska(< priroda >zime vremenax i ,no- i joS jednom se objasnio dvostruki pmces i dijalektika jednog doba, s brojnim ~dvopol- nim simbolima(( (Jun,g), koje cbi trebalo d d i - frovati. MIRO GLAVURTIC
Sezdesete godine bile su u znaku kontestacije
i anoga Sto Herman Broh naziva ,,prodorom odozdo", a St0 je De Go1 nazvao internaciona- lom i ljudima mrfnje. Dva broja njujorSkog TIME-a, moguCe da sim- boliEki najbolje izmiavaju tu >>no&<religioz- nosti, s njenom paraboliEnoSCu i ambivalent- noSCu simbo1,a. Jedan iz 1966, s crnom nasloy- nom stranom, govorio ]e o >>smrtiBogs((, pol- mu koji je od NiEea dospeo preko protestant- ske do k t o l i c k e teologije i do one horizontalne crkve, ili ~paralelnex, koja je >>verovala((da se spasenje moie postiCi samo .ljubavlju pre- ma bliinjima~c, samo socijalnim akcijama, te d a je Vera u Boga i svet natprirodnog neSto irelev>antm. Ta linija zavrSavala je u Sumama Latinslke Amerike i u labirintima antidriavnih konspiracija. Drugi simbolliEki broj TIME-a je iz godine 1970, kraja tih kobnih Sezdesetih godinace, sa beLom naslovnom stranom i iutim zracima more religioznosti((. Zar vet? Pariski Planete, koji izdaju ti, veC pomenuti, nanarhist mistike i religioznosti(c, takode nago- veStava to novo doba, novih iracionalnih pro- dora, nprodona odozdox, ali ne sa drustvenog dna, gde je naravno i druStveni talog, veC iz dna ljudske duge. Cak i pariski Lui, nmagazin za muSkarce((, be- leii taj talas nove religioznosti kojeg ne mogu kaptirati pastojete objavne rwligije, vet i zbog toga Sto njihovi vodeCi teolozi i i~staknuti ,mi- sliocicc pretvaraju Crkvu u socijalnu institu- ciju, neSto nalik na ienevski Crveni krst. Mla- di, koji oseCaju Zed za metafizikom i natpri- nodnim, jednostavno su izigrani od tih posled- njih pazitivista i frojdijaca u mantijama, koje uostalom svlaEe. Mladi, kao u nAlisinom restoranu~c, dolaze da obave svoje mistiEne rituale. Bezbrojne su nji- hove sekte i Cesto, kao u sluEaju Mensonove porodice, u meseEarstvu sveta i u maglama halucigenih trava, oni ne razlikuju Hrista od Satane, te im se Menson predstavlja kao hi- bridna tvorevina, koja sasvim odgovara stanju ove religiozne anarhicnosti. Bog im je ponekad v o l t e n ~ s h iVeliiki Cauovni- Ear, nekada duhovni i vitalni princip svake stvari - ,,Om" - iz novije magije, ali d iz filma ,,Morew, nekada Pan ,,koji vaskrsava", posle ,,smrti hriSCanskog Boga". Oni su u ,,ni- Eijoj zemlji", n a pragu 2 000. goctine, te ih mo- i e iskonistiti luciferijanska avangarda zla, koju Ce, moguCe, predvoditi Antihrist. 0 -rastuCoj pojavi vere govori i Herman K'an u svojoj tknjizi o 2000. godini, kao Sto se i u MIRO GLAVURTIC
filmu ,,Odiseja 2 000. godine" vide ablici jedne
nove religioznosti, naravno u duhu S. F.
U dvostrukosti svih tih procesa i u p a r a l e l n m
rastu suprotnih sila teSko je predvideti razre- Senje. Sve govori o buduum verskim natovima, sukobima sekta, 3.0 ke svet iznenaditi, kao po- java nacionalizma i netrpeljivosti medu naro- dima na kraju dvadesetog veka, ali upravo je tako predvidao i NiEe, kao Sto je Berdjajev pro- ldcao ,,Novo srednjevekovlje".
R b e d a iluzionizma i meseEarstva dovela bi
konkretnu kreaturu, Antihrista, kao logikog naslednika svih onih .,harizmatitkih voda". ko- ji su t a b iracionaho izbili u sred XX veka. Talas anarhirne duhovnosti i sektagtva, da li Ce uspeti da kanalige jedna Crkva Eiji su pa- sbiri usnuli u Getsemanskom vrtu naSih dana, ne razabirajuki Sto se to radi u svetu, prera- stajuCi Eesto u nove Jude, ,,sveStenstvo Judine crkve", kakvo veC i mi imamo?
PomraEenje vere u progres i velika razofara-
nost nauEnika omogukili su jedno s l o b d n i j e obratanje misterijama iivota i prirode i jedno novo otkriCe natprirodnog. Dvostruki procesi u svetu, rastuke ,,dihotomije0 koje h b n o naslu- Cuje savremena futurologija, a o kojoj su pisali teoretiEari Medijale, objasnike se iednom razo- renom svetu brojnim polarizacijama, pluraliz- mom, ,,sektaSkim duhom". Takve polarizacije osekaju se i u danaSnjoj Crkvi, gde se sukob- lj\avaju ,,leveV i ,,desneU tendenaije, navodni .,progresistiU s navodnim ,,tradicionalistima". Sve je to mehanika zbivanja jednog doba u ko- jem se vek javljaju n,ovi ))luditia, ljudi koji hi- steriEno izraiavaju svoju nostalgiju za organic- kim kao i za misterijama. Oni be, mogufe, spoz- nati i mehaniku druStvenih zbivanja te se neCe emcrcionalno vezivati za hipnotieke ideoIagije, ko- je samo umnoiavaju hipnotizam i meseEarstvo sveta. Nad tom iracionalnom mehanikom, koja se iz sveta prenela i u C ~ k v u ,danaSnji katolik, kao onaj konvertita iz Vijetnama, lamentiraju kao starozavetni proroci: aNikada viSe neCemo misliti komplementarno!(c Herman Kan, kao i Herman Broh izmedu mnogih drugih, spoznali su ludilo jednog vremena. Cesterton, - Ciji su ))uEeniai<(i ti pomenuti >)anarhisti religioz- nosti<(, Pauels i Beriije, ali i jedan Borhes - misli da s e ,logiEno rasudivanje zavrSava ili LI katolicizmu ili u ludilu,(. Crkva je donedavno bila tvrdava jedinstvenog migljenja, ali njen >>personal((je mahom usnuo. Cesterton je po- stao katolik - po liniji svog logiEnog rasudi- vanja. E. Bloh za njega kaie da je najmudriji Eovek koji je ikada iiveo, divio se njegovim ))paradoksimaa, bio je superiorniji od >>kralja paradoksac, Odkara Vajlda. P a ipak, niko od MIRO GLAVURTIC
njegovih ufenika, niko od &ih poznatih njegovih
oboiavalaca, nije poSao za njim - u katolici- zam. N,iko nije razurneo tu njegovu logiku i t a j njegov poslednji paradoks. Logika i milost mogli bi izvubi svet riz te Sume dilhotomija jedncng shizofrenog vrernena.
Oni kojd su Eitali knjigu prirode uoEili su eko-
loSke ritmove, recimo kako se u kalamnitetu gubara postepeno javlja i razvija njegov konta- minator. PustoS koja raste u svetu zavrSiCe se kobno, kao Sto su zavrSile sve civilizacije.
Za vernlika uopSte nije vaino to temporalno raz-
reSenje, jer on, i ovde ~u ovoj dolini bola(<, ose- La ~konkretno prisustvo nebeskog carstva. Za vern~ika, sve ovo je samo jedan novi herojski period u kome se njegova Vera idkusava. ,Per- sonal(( Crkve je islruSan. Mnogi su spektaku- larno Objavili svoju nevericu, w o j e beznade, ili svoje - meseEarstvo. Oni su nastavili duhovnu pustoS madernog doba, unoseci u Crkvu sve bolesti veka.
VeEnost Crkve, kao i fudo njenog istorijskog
trajanja, takode..se zasniva na tim dwstrukim procesima, toj d~jalekticii tirn paradoksima koje smo spominjali. Jedni odlaze, otpadaju od Cr- kve, lcao v&e Jude, koji permanen'tno sanja- J U svoju ,paralelnu c r k v u ~ ~ , ,nave strukture(( - horizontalne; drugi dolaze iz sveta lkao veEiti razmetni sin. Samo konverzije spabavaju Crkvu. Ljudi t a k a , lcao Pitagora na Kmtoni, kao Pla- ton, spasavaju svet, ali danas retko ko shvata smisao i funkciju tabua, njihovu logiku.