Sto godina nove crkve na

Širokom Brijegu

SAKRALNE GRAĐEVINE U ŠIROKOBRIJEŠKOM KRAJU

OD RANOG KRŠĆANSTVA DO KRAJA SREDNJEGA
VIJEKA (IV. – XV. ST.)
Glavaš, T.
Sažetak: Temeljem arhitektonskih ostataka i topografskih podataka, u prilogu je prikazano
crkveno graditeljstvo u širokobriješkom kraju od kasnoantičkog doba do kraja srednjega
vijeka, odnosno do turskog vojnog zaposjednuća, koje je izravan odraz širenja kršćanstva,
njegovih uspona i padova od IV. do XV. st. Autor je dao nešto opsežniji prikaz arhitekton-
skih ostataka jedne ranokršćanske crkve, jedine do sada istražene, i ukazao na moguća na-
lazišta ranokršćanskih bazilika i srednjovjekovnih crkava kojih je postojanje zasvjedočeno
topografskim nazivljem i usmenom predajom. Skrenuta je pozornost na moguću bogatu
graditeljsku sakralnu baštinu koja još uvijek čeka na valorizaciju i na potrebu njena istraži-
vanja i odgovarajuće zaštite. Postavio je i tezu o mogućem utjecaju arhitektonske sakralne
baštine na odabir mjesta za gradnju crkvenih objekata.

Ključne riječi: rano kršćanstvo, srednji vijek, sakralne građevine.

Podatci o autoru: mr. sc. Glavaš, T.[ihomir], Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i
športa Županije zapadnohercegovačke, Stjepana Radića 3, 88220 Široki Brijeg, Bosna i
Hercegovina, tihomir.glavas@tel.net.ba

Tihomir Glavaš 23
 SACRAL STRUCTURES IN THE AREA OF ŠIROKI BRIJEG
FROM THE EARLY CHRISTIANITY TO THE END OF THE
MIDDLE AGES (4TH – 15TH CENTURY)
Glavaš, T.
Abstract: On the basis of architectonic remains and topographic data, this article presents
the construction of churches in the area of Široki Brijeg from the late antique period to
the end of the Middle Ages, i.e. until the Turkish military occupation, which is the direct
reflection of expansion of Christianity, its rises and falls from the 4th to the 15th century. The
author has offered somewhat more extensive review of architectonic remains of an early
Christian church, the only one explored until this date, and indicated possible sites of early
Christian basilicas and medieval churches whose presence is borne out by topographical
names and oral tradition. Attention is brought to possible rich architectural sacral herit-
age that is yet to be evaluated and to the need of its research and proper preservation. He
also sets forth the thesis on the possible influence of architectonic sacral heritage on the
selection of sites for the construction of church structures.

Key words: early Christianity, the Middle Ages, sacral structures.

Author’s data: M. sc. Glavaš, T.[ihomir], Ministry of Education, Science, Culture and Sports
of the Canton of West Herzegovina, Stjepana Radića 3, 88220 Široki Brijeg, Bosnia and
Herzegovina, tihomir.glavas@tel.net.ba

24 POVIJEST

Prigodom obilježavanja stote obljet-
nice crkve na Širokom Brijegu, prilika
je osvrnuti se na sakralno graditeljstvo
koje je prethodilo ideji o podizanju i
samoj gradnji ove crkve. U svom rela-
tivno kratkom postojanju, mjereno da-
kako povijesnim mjerilima, današnja je
crkva i prateći joj sadržaji postala zna-
čajan vjerski, kulturni i obrazovni epi-
centar što se nikako ne može pripisati
slučajnosti. Povijest nas uči da se u njoj
ništa slučajno ne događa, pa ni sam
dolazak fratara koji su nakon nekoliko
promjena lokacija (Mostarski Gradac,
Čerigaj) došli i unatoč mnogim poteš-
koćama, ostali na ovomu mjestu. Držim
da je ovaj dolazak koji će ostaviti dale-
kosežne posljedice ne samo na ovaj dio
Hercegovine nego daleko širi prostor,
bio dobro promišljen i utemeljen na vi-
šestoljetnom iskustvu boravka i djelo-
vanja franjevaca u dvjema povijesnim
pokrajinama, Hercegovini i Bosni.1 Ka-
kvo je to kršćansko i crkveno iskustvo
1 Franjevci su na svom putu iz dalmatinske
Hrvatske u misijsku zemlju Bosnu u ko-
joj su se konačno nastanili krajem XIII. ili
početkom XIV. st. vjerojatno imali svoje
kuće ili hospicije. Budući je dolina Neretve
bila značajan prometni pravac i u ono doba,
za očekivati je da je takvih putnih stanica
bilo i u Hercegovini. Neke od tih kuća kasni-
je su prerasle u samostane za što, kao prim-
jer, može poslužiti livanjski Samostan sv.
Ivana ostatci kojega su nedavno arheološki
istraženi.
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
bilo u prvoj polovini XIX. st. i zašto je
izbor pao na Široki Brijeg, sada je to
teško nazrijeti na temelju povijesnih
vrela jer ona o tomu šute. Kod ovakvog
stanja, arheologija je pozvana da na to
pitanje pokuša odgovoriti. Međutim,
arheološki tragovi srednjovjekovnog a
i kasnijeg (novovjekovnog) sakralnog
graditeljstva, koji bi prethodili gradnji
crkve i samostana, za sada nisu pozna-
ti. Jedini tvarni preostatci postojanja
kršćanstva u širokobriješkom kraju
jest ranokršćanska bazilika u Mokrom
podignuta u dalekom V. st. Mogu li
njene ruševine i tradicija o njenom
postojanju opredijeliti franjevce da se
nastane u bližoj ili široj njenoj okolici?
Potvrdan odgovor na ovo pitanje tre-
ba tražiti u stoljećima ustaljenoj praksi
Rimske crkve da sve nove evangeliza-
cijske korake utemeljuje na kršćanskoj,
nerijetko vrlo dalekoj, tradiciji kako bi
im dala snagu autentičnosti.2 U istom
kontekstu treba promatrati i izgradnju
2 Tako će kod imenovanja apostolskih upravi-
telja u Bosni i Hercegovini, u vrijeme turske
okupacije, Papa tim upraviteljima dodjel-
jivati titulu biskupa neke povijesne crkvene
pokrajine u kojoj je preostalo vrlo malo ka-
tolika ili ih uopće nama; tako npr. fra Pavao
Dragičević, u drugoj polovini XVIII. st., nosi
naslov dijumenskog biskupa po Diumu u
Makedoniji koji je nekada bio sijelo biskupa,
ili fra Marijan Bogdanović koji ga je nasli-
jedio, ehinskog biskupa po sadašnjem selu
Echinos u grčkoj Tesaliji (M. Bogdanović,
2003, 95-96).
25
 sakralnih objekata. Nije rijedak slučaj
da su na razvalinama ranokršćanskih
bazilika nastajale kasnije predroma-
ničke, u našem primjeru starohrvatske
crkve, za što nalazimo najbliži primjer
u Gorici gdje je na ruinama bazilike
iz V. st., u drugoj polovini IX. st. po-
dignuta znatno manja starohrvatska
crkva koja je bila nauzgor sve do prve
polovine XVII. st. Sakralnost mjesta
bila je toliko važna da su prvi kršćani
svoje hramove gradili čak na mjestima
ili u blizini pretkršćanskih (poganskih)
hramova (Posuški Gradac i Tomislav-
grad ili antički Delminij).
Ovih nekoliko primjera, po meni,
dostatno je da se ukaže na ovaj feno-
men koji je u Crkvi uvijek prisutan od
njena postanka. Stoga nije nemoguće
da su ga u vidu imala i Mala braća sv.
Franje kada su odlučili otići iz Kreševa
i nastaniti se negdje u Hercegovini. Če-
rigaj, gdje su se po dolasku jedno vrije-
me zaustavili, nedaleko je od Crkvine u
Mokrom, a isto tako i Široki Brijeg, na
kojemu su se poslije kupnje zemljišta
konačno skrasili, nalazi se u k. o. Mo-
kro. Na izbor ovoga mjesta, a ne same
Crkvine gdje su razvaline bazilike, sva-
kako su utjecale gospodarske i općenito
društvene prilike.
26
Uvod
Sakralno graditeljstvo u nas, od kršćan-
ske ekspanzije u vrijeme kasne antike
pa sve do turske okupacije kojom za-
vršava razdoblje srednjega vijeka, dakle
od IV. do druge polovine XV. st., prošlo
je kroz nekoliko različitih faza. U okvi-
ru ovog dugog vremenskog raspona od
gotovo jedanaest stoljeća uočava se ne-
koliko, za sakralno graditeljstvo, posve
različito povoljnih epoha koje su uvje-
tovane povijesnim i uopće društvenim
kretanjima.
Iz prve epohe, koja po općoj povi-
jesnoj periodizaciji obuhvaća vrijeme
kasne antike (od IV. do VI. st.), danas
je poznat relativno velik broj sakralnih
objekata od kojih je nekolicina istraže-
na a ostali su sačuvani u topografiji koju
određuje toponim “crkvina”. Pod ovim
pojmom kriju se ponekad i mjesta osta-
taka kasnijih (srednjovjekovnih) crkve-
nih zgrada. Pomoću površinskih nalaza
keramike i građevnog materijala te dru-
gih ulomaka lako je razlučiti radi li se o
kasnoantičkoj ili pak o srednjovjekov-
noj gradnji. Povijest i arheologija nisu
sasvim razriješile problem aktivnog
trajanja tih prvih kršćanskih objekata
poznatih pod pojmom ranokršćanskih
bazilika. Neke od njih su razrušene
ubrzo nakon podizanja, u Velikoj seo-
bi naroda, i više nisu obnavljane dok je
jedan broj preživio te burne događaje, i
POVIJEST

nakon obnove nastavio svoje trajanje u
ranom srednjem vijeku pa i do kasnije.
Razdoblje od VII. pa do kraja VIII.
ili početka IX. st. karakteristično je
po tomu što nisu podizane nove crkve
nego su obnavljane postojeće, ondje
gdje ih je bilo.
Dva stoljeća nakon doseljenja koja
su propraćena procesima stabilizacije
društvenih prilika i kristijanizacije, Hr-
vati započinju u IX. st. proces podiza-
nja vlastitih crkvenih građevina, često
na ruševinama ranokršćanskih bazili-
ka, a ponekad kao potpuno samostalnih
građevina kojima daju svoja specifična
obilježja. Ti objekti, uz obnove i do-
gradnje, ponekada daleko preživljavaju
razdoblje ranog srednjeg vijeka koje za-
vršava s XI. st.
Sve do kraja ranog srednjeg vijeka,
naše su zemlje u pogledu crkvenog
graditeljstva dijelile sudbinu ostale Eu-
rope. S nastupanjem zrelog i kasnog
srednjeg vijeka, razdoblja između XII. i
XV. st., sakralno graditeljstvo, posebno
na području Humske Zemlje i Bosne,
poprima drukčije tokove. Dok se na za-
padu grade monumentalne romaničke
i gotičke katedrale, čija arhitektonska i
umjetnička dosegnuća i danas izazivaju
divljenje, srednjovjekovni čovjek u nas
svoju gospodarsku i umjetničku snagu
očituje u podizanju i ukrašavanju nad-
grobnih spomenika. Grade se i crkve,
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
ali vrlo skromnih dimenzija i još skro-
mnije umjetničke opreme, najčešće
bez jasnih umjetničkih koncepcija. Ra-
zlikovanje od Europe, koje je na ovom
polju započeto s XII. st., nastavljeno je i
kasnije. Krajnji rezultat je taj što danas
na Zapadu stoje velebne katedrale, dok
su naše crkve iz istog vremena najčešće
sačuvane u neznatnim arhitektonskim
ostatcima, i predmetom su topograf-
skih i arheoloških istraživanja.
Opća slika događanja na području
crkvenog graditeljstva od vremena pr-
vih kršćana do turskih osvajanja, s ob-
zirom na širokobriješki kraj, po onomu
što znamo, može se ukratko prikazati
ovako. Do sada je potpuno arheološki
istražena samo jedna ranokršćanska
bazilika. Jedan broj crkava iz istog vre-
mena, poznat po arheološkim toponi-
mima, čeka na istraživanja. Nijedna
ranosrednjovjekovna (predromanička,
starohrvatska) crkva nije istražena, niti
je poznata. Isto tako je i s romaničkim
i gotičkim građevinama. Na njihovo
negdašnje postojanje ukazuju brojni
toponimi s imenom “crkvina”, ali i sa-
čuvana usmena predaja o srednjovje-
kovnim crkvama kojima često znade i
imena patrona koja su nosile.
Kasna antika
Danas često neznatni ostatci kasnoan-
tičkih sakralnih građevina, podignutih
27
 između IV. i VI. st., svjedoče o vre-
menu, pravcima i intenzitetu širenja
kršćanskog nauka u nas. Poznat ih je
popriličan broj što po svojim arhitek-
tonskim ostatcima, što po topografskim
podatcima skrivenim pod imenom “cr-
kvina”.3 Površinski nalazi krovnog i gra-
đevnog crijepa, keramike i sl. nađenih
na njima, nesumljivo ukazuju na prve
kršćanske građevine u nas. Uobičajen
naziv za prve crkvene zgrade jest ka-
snoantička ili ranokršćanska bazilika
kojih i na prostoru današnje širokobri-
ješke općine, ili srednjovjekovne župe
Blato, ima nekoliko. Jedna je od njih su-
stavno arheološki istražena pa ćemo o
njoj kasnije i nešto više govoriti.
Kršćanska je vjera dopirala preko
dalmatinskih gradova, posebno Salo-
ne (Solina), najznačajnijeg gradskog
središta na istočnoj jadranskoj obali, i
nedaleke Narone (Vida) odakle su je,
razvijenim putnim sustavom, prenosili
trgovci, vojnici i drugi u unutrašnjost
Provincije Dalmacije. To širenje pratila
je i intenzivna građevinska djelatnost
ranokršćanskih sakralnih objekata,
prvo poslije Milanskog edikta 313. go-
dine kojim je kršćanstvo izjednačeno
s drugim religijama, a posebno nakon
3 Kasnoantičke crkvine nalaze se u: Bio-
gracima, Buhovu, Dužicama, Gracu, Ja-
rama, Mamićima (Pripolju) i Mokrom (I.
Dugandžić, 2004., 93-97).
28
395. kada postaje službenom religijom
Carstva. Stoga je i najveći broj crkava
podignut tek u V. st. Postoje međutim
indicije da je takvih objekata bilo znat-
no ranije pa i prije davanja kršćanstvu
prava javnosti, početkom IV. st.4
Ranokršćanske bazilike u Hercego-
vini i Bosni, po svojim arhitektonskim
i građevinskim osobinama, razlikuju se
od srodnih građevina u ostalim dijelo-
vima Rimskog Carstva. Zbog tih svojih
specifičnosti, u povijesti umjetnosti i
povijesti arhitekture smatraju se feno-
menom ravnom fenomenu srednjovje-
kovnih nadgrobnih spomenika - steća-
ka. U čemu je ta njihova osobitost? U
izvanjskom izgledu svakako nije jer se
ne razlikuju od ostalih bazilika u kojima
središnja (najviša) lađa prima svjetlo
preko prozora na bočnim zidovima koji
su nad jednoslijevnim krovovima nižih
bočnih lađa. Daljnja sličnost u izvanj-
skom izgledu jest u tomu što joj je jedna
ili više apsida uvijek na istoku a glavni
ulaz na zapadu. Međutim, organizacija
nutarnjeg prostora sasvim je drukčija.
Za hercegovačko-bosanske bazilike čak
4 Primjer za to nalazimo u rezultatima još ne-
objelodanjenih istraživanja u obližnjoj Go-
rici. Tu su u substrukcijama ranokršćanske
bazilike nađeni arhitektonski ostatci rimske
kuće u kojoj su se prvi kršćani, vjerojatno,
potajno okupljali zbog liturgijskih potreba.
Kada je kršćanstvo legalizirano, ta je kuća
dogradnjom pretvorena u baziliku.
POVIJEST

se može kazati da su jednobrodna zda-
nja jer je u njima samo središnji brod u
funkciji liturgijskih obreda dok su osta-
li dijelovi zapravo pomoćne prostorije.
Sjeverni dio unutrašnjosti obično za-
uzima baptisterij i druge prostorije u
funkciji obreda krštenja, što je u vrijeme
prvih kršćana imalo velik značaj. Južni
dio zauzima niz prostorija, najčešće ne-
poznate namjene, ali svakako u funkciji
potreba prvih kršćanskih zajednica.
Daljnja se njihova posebnost ogleda u
nesrazmjerno malom prostoru namije-
njenom liturgiskim obredima i velikom
tzv. narteksu, odnosno prostoriji iz koje
su još nekršteni, te oni koji su okajavali
neki javni grijeh, slušali riječ Božju. Sve
ove posebnosti ima bazilika u Mokrom.
Stoga je ona vrlo važna za povijest sa-
kralne arhitekture i graditeljstva, te kr-
šćanstva uopće, pa ćemo o njoj nešto
opširnije govoriti.
Ranokršćanska
bazilika u Mokrom
Ranokršćanska bazilika u Mokrom,
prije provedenih najnovijih revizijskih
istraživanja, široj je javnosti bila pozna-
ta po izvješću istraživača objavljenom
tri godine nakon završetka prvih istra-
živanja 1958. godine.5 Samo uskom kru-
gu stručnjaka, arheologa i povjesničara
5 Sergejevski, D., 1961.
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
umjetnosti, bila je dostupna arheološka
građa koja je tom prigodom otkrivena
ili na drugi način prikupljena. Pokret-
ni sitni predmeti, nakon istraživanja,
smješteni su u spremišta Zemaljskog
muzeja u Sarajevu pod čijim su patro-
natom ova istraživanja i provedena, te
Muzeja Hercegovine u Mostaru i Fra-
njevačkom samostanu na Širokom Bri-
jegu, daleko od očiju javnosti. Ostaci
su arhitekture također bili nedostupni.
Budući ih u ono vrijeme nije bilo mogu-
će konzervirati i prezentirati javnosti,
ponovno su zasuti zemljom i ostavljeni
čekati za to povoljnija vremena.
Unatoč tomu što su istraživanja u
Mokrom dala bogate nalaze kamene
dekorativne plastike, koji su zbog razli-
čitih muzejskih koncepcija ostali izvan
stalnih postavki, bazilika je najviše bila
poznata po svom osnovnom planu,
ponajviše zbog komparacije s drugim
srodnim građevinama na području rim-
ske Provincije Dalmacije. Osim oprav-
dane sumnje u točnost toga plana, re-
vizijsko je istraživanje bilo potrebno i
zbog drugih nepovoljnih uvjeta koji su
nastali u međuvremenu od četrdeset
godina. Naime, lokalitet je zbog nepo-
sredne udaljenosti stambenih kuća in-
tenzivno korišten kao dvorište sa svim
sadržajima seoskog domaćinstva. Sto-
ga su mjere spašavanja i zaštite, potom
i prezentacije bile prijeko potrebne i
29
 Mokro, tloris bazilike nakon istraživanja godine 1958.
nužne. Nakon njih kršćanska je arhe-
ologija konačno dobila točan osnovni
plan bazilike koji se u detaljima i opće-
nito razlikuje od prethodnog, više od
četrdeset godina korištenog u stručnoj
literaturi.
30
Revizijska arheološka istraživanja za-
početa su u ljeto god. 1997. rješavanjem
imovinsko-pravnih problema i uklanja-
njem objekata izgrađenih na lokalitetu
a nastavljeni u ljeto 1998.6 Rezultati su
6 Iskapanje je provedeno u organizaciji Zavo-
da za zaštitu spomenika kulture Herceg-Bos-
POVIJEST

objavljeni već sljedeće godine,7 ali bez
nekih posebnih izmjena dotadašnje slike
arhitektonskih ostataka bazilike. Nastav-
kom istraživanja u jesen 1998. god. ruko-
vodio je auktor ovoga priloga a sljedeće
godine konzervatorski su obrađeni arhi-
tektonski ostatci. U nastavku radova, ot-
kriveni su novi detalji na već istraživanom
dijelu i otkrivene nove do tada nepozna-
te prostorije, te pronađeni arhitektonski
ulomci visoke umjetničke vrijednosti.
Krajnji rezultat revizijskih istraživanja
bila je potpuno nova slika arhitektonskih
ostataka bazilike u Mokrom.
Arhitektura
Arhitektura bazilike u Mokrom sačuvala
se u mjeri u kojoj je moguće napraviti go-
tovo potpun osnovni plan. Visina njenih
ostataka kreće se između gotovo jednog
metra na sjeverozapadu, preko neznat-
nih ostataka koje čine temeljne stope na
dijelovima unutrašnjosti i sjevernog pe-
rimetralnog zida, do potpune uništeno-
ne iz Mostara, a istraživači su bili Tomislav
Anđelić iz Muzeja Herceg-Bosne u Mostaru
i Anđelko Zelenika, djelatnik Zavoda.
7 Anđelić, T., 1999., 241-243. Fotografija ba-
zilike (slika 2) u ovom izvješću načinjena
je naknadno, po svršetku terenskih radova
pa se na njoj mogu vidjeti i dijelovi koji tom
prigodom nisu bili otkriveni. Pokušaj rekon-
strukcije oltarne pregrade i imposta (slika 3)
rađeni su prema ulomcima otkrivenim kod
prvog iskapanja 1958. god. a preuzeti su od
Đ. Baslera, 1990., 242.
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
sti najvećeg dijela južnog perimetralnog
zida te ramena i južne polovice južne
apside. Jugozapadni i sjeveroistočni pe-
riferni dijelovi bazilike ostali su neistra-
ženi, ali je moguća njihova djelomična
rekonstrukcija temeljem ostataka i pra-
vaca pružanja sačuvanih zidova. Daljnja
opća značajka arhitektonskih ostataka
bazilike sastoji se u različitoj dubini uko-
pa temeljnih stopa. Slijedeći konfiguraci-
ju terena koja od sjevera i sjeverozapada
pada prema jugu i jugoistoku, temelji
su različito ukopani, na sjeveru i sjeve-
rozapadu plitko, a na jugu i jugoistoku
znatno dublje. Unatoč ovoj pojavi, gra-
ditelji su uz minimalne zahvate postigli
ujednačenu niveletu poda u unutrašnjim
prostorijama građevine uz male, gotovo
zanemarive razlike koje ne prelaze 0,10
m. Ovdje treba izuzeti naknadne inter-
vencije kojima je podnica u prezbiteriju
podignuta za 0,10 m, te južnom dijelu
narteksa koji je adaptiran u memoriju
gdje je ta visina nešto veća (0,25 m).8 Pro-
blem nešto strmijeg terena ispred zapad-
nog pročelja riješen je trima stubama ko-
jima se zapravo spuštalo u egzonarteks, a
potom u ostale prostorije.
8 Sergejevski govori o istoj vrsti “duplog” poda
u središnjoj apsidi i narteksu, odnosno me-
moriji. Zorno je, nakon revizijskih istraživa-
nja, da ovaj njegov zaključak ne stoji stoga
što su razlozi intervencije na podu u memo-
riji sasvim drugi od onih u prezbiteriju, a i
razlika u debljini je očita.
31
 Pod kojega su ostaci nađeni dobro je
sačuvan u egzonarteksu i narteksu, do-
brim dijelom u lađi i prezbiteriju, manje
u krstionici, južnoj prostoriji i memori-
ji a nikako u predvorju krstionice (ka-
tekumenikonu). S obzirom na tragičnu
sudbinu lokaliteta da je postao “rudni-
kom” građevnog materijala kod izgrad-
nje okolnih stambenih i gospodarskih
zgrada, prilikom čega je upravo pod
koji je sadržavao obilje vapna i pijeska,
bio najviše izložen uništenju, ovakvo je
stanje sasvim zadovoljavajuće. Inače je
bio sačinjen na uobičajen kasnoantički
način od naboja najprije krupnijeg pa
sitnijeg tucanika koji je zaliven obilnim
vapnenim mortom. Debljina je također
uobičajena i iznosi oko 0,15 m. Preko
ovoga poda, u prezbiteriju je presvu-
čen još jedan 0,10 m debeo sloj, slične
strukture. Ove intervencije na podu u
nekih dijelova bazilike vjerojatno su
istovremene s intervencijama na dije-
lovima arhitekture, o čemu ćemo više
govoriti nešto kasnije.
Način gradnje zidova ne odstupa od
uobičajenih kasnoantičkih standarda
primjenjivanih u Hercegovini. Najveći
dio građevinskog kompleksa, osim sje-
vernog zida krstionice, zidan je manjim
komadima kamena ujednačene veliči-
ne. Lica klesanaca imaju pravokutnu
formu. Prema unutrašnjosti zida sto-
žasto se sužavaju. Od ovako obliko-
32
vana kamena izrađene su oplate zida,
i to tako da se može naslutiti pokušaj
slaganja na redove. Vezivni je materi-
jal žbuka s dobrim postotkom vapna.
Unutrašnjost zida, između dviju ovako
ozidanih oplata, popunjena je sitnijim
lomljenim kamenom utopljenim u žbu-
ku. Ovako izrađeni zidovi debeli dvije
stope (oko 0,60 m), bili su dosta stabil-
ni, iako u većini slučajeva, kao što je i
ovaj u Mokrom, nisu imali proširenja u
temeljima nego su jednostavno ukopani
u zemlju. Sljedeća značajka gradnje ove
građevine vidljiva je na sjevernom peri-
metralnom zidu, odnosno bočnom zidu
krstionice i njezina predvorja. Mada je
ovaj dio zgrade sačuvan u samim te-
meljima, nedvojbeno je da je za grad-
nju uporabljen nešto krupniji građevni
kamen, bitno nemarnije obrade. Ova se
pojava može dovesti u svezu s kasnijom
dogradnjom ovoga dijela zgrade kojom
prigodom je ugrađena apsida na istoku
krstionice i učinjene popravke ranije
oštećenih dijelova građevine. Te su po-
pravke danas vidljive u gornjim zonama
zidova, osobito na prostoru narteksa i
egzonarteksa gdje je ziđe sačuvano do
najveće visine. Razlike u gradnji u od-
nosu na izvorno stanje vidljivo je u na-
činu slaganja građevnog kamena. Mada
je korišten isti kamen kao i ranije, on
je slagan bitno nemarnije a za vezivo je
korištena žbuka, čini se, lošije kakvoće.
POVIJEST

Ovaj je zahvat, ponavljamo, izveden
istovremeno s dogradnjom krstionice,
katekumenikona i apside na istoku, te
još nekim adaptacijama vezanim za
grobne ukope u zapadnom dijelu bazi-
like. Površine su zidova dosta grube pa
se može pretpostaviti da su bili ožbuka-
ni. Žbuka na donjim zonama zida bila
je sačuvana u narteksu. Registriran je i
pokušaj imitiranja fuga urezima zidar-
skom žlicom ili kakvim drugim oštrim
predmetom u još svježoj žbuci. Nalasci
komadića bojene žbuke u prostoru ap-
side i prezbiterija ukazuju i na pojavu
obojenih zidova.
Krov je, primjereno načelima antičke
gradnje i bogatoj opremi unutrašnjosti
kamenom plastikom, izvorno morao
biti od crijepa, mada za to nemamo i
arheološku potvrdu. Naime, prilikom
istraživanja otkrili smo neznatan broj
ulomaka pokrovnog crijepa, što nije
slučaj s većinom do sada poznatih lo-
kaliteta iz ovoga razdoblja. Tu pojavu
možemo objasniti time da je bazilika
u svojoj posljednjoj građevinskoj fazi,
između temeljite obnove i konačnog
pretvaranja u ruševinu, imala krov od
nekog drugog materijala.
Plan bazilike se u mnogim deta-
ljima a i globalno razlikuje od plana
izrađenog nakon primarnih istraži-
vanja 1958. godine. Imaju li se u vidu
ranije izneseni nedostatci prouzročeni
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
nemogućnošću istraživanja krajnjih
sjeveroistočnih i jugozapadnih dijelo-
va građevinskog sklopa, plan je sasvim
pouzdan i bez hipotetskih detalja. Opći
je dojam, uzmu li se u obzir i moguća
proširenja na sjevernoj i južnoj strani
koju mogućnost ostavljaju neistraženi
dijelovi, da se osnovni plan približava
formi kvadrata. Sadašnje su dimenzije
zgrade 24x18 m što pokazuje da je, u
usporedbi s ranijim rezultatima, gra-
đevinski sklop duži za širinu egzonar-
teksa. Stoga je dužina zgrade veća od
širine, a ne obrnuto kako se to učinilo
Segejevskom.9
S obzirom na veliku nepouzdanost
detalja na primarnom planu bazilike,
opravdana je naša sumnja i u postoja-
nje vrata na sjevernom zidu krstionice.
Ta su vrata na planu naznačena dosta
uvjerljivo, lezenama koje ih s izvanjske
strane naglašavaju. Međutim, prigo-
dom revizijskih istraživanja, nismo ot-
krili ništa od toga. Čini nam se da zbog
uzvišenosti čina koji se ovdje obavljao,
nije logičan ulaz u neku od mogućih
pomoćnih prostorija koje ne bi bile u
funkcionalnoj vezi sa samom krstioni-
com. Takvu je mogućnost prije očeki-
vati u predvorju krstionice ili na nekom
drugom mjestu nego pored samog kr-
snog zdenca. I pored toga, sve dok se
9 Sergejevski, D., 1961., 212.
33
 Mokro, tloris bazilike nakon revizijskih istraživanja godine 1998.

ne otkopa i ovaj dio koji sada djelomice sjevernom zidu krstionice, što bi bio
zalazi pod asfaltni seoski put, ostavlja- jedini značajniji detalj koji nedostaje
mo mogućnost postojanja vrata i na našem planu.

34 POVIJEST

Mada bazilika na Crkvini u Mokrom,
po svom tlorisnom rješenju, spada u
krug srodnih hercegovačkih građevina,
ona je po mnogočemu i specifična. Sve
ove građevine, pa i ovu, karakterizira
relativno malen središnji prostor nami-
jenjen liturgijskom obredu, krstionica s
krsnim zdencem uz sjeverni bok ovoga
prostora, veliki narteks na zapadu i juž-
ni dio kojega funkcionalna namjena još
nije definirana. Riječ je ovdje o jedno-
brodnom zdanju s tri apside na istoku,
od kojih su središnja i južna istaknute, a
sjeverna ugrađena, u kojemu je očit ne-
srazmjer između liturgijskog prostora
i adijacencija u korist prostorija nami-
jenjenih drugim potrebama kršćanske
zajednice.
Glavni ulaz u crkvu činila su petera
vrata na zapadnom (pročelnom) zidu
kroz koja se ulazi u trodijelni egzonar-
teks; u središnji su dio vodila troja, a u
bočne dijelove po jedna vrata. Sačuvani
su tragovi triju sjevernih ulaza, dok se
ostala dva, koji su potpuno uništeni za-
jedno s južnom stranom pročelnog zida,
mogu odrediti na osnovi rasporeda po-
stojećih. Središnji ulaz, sudeći po ležištu
iskrčenog praga, bio je najširi, dok su po
dva bočna bila ujednačenih dimenzija i
nešto manja. Nije bilo moguće utvrditi,
zbog skučenosti prostora za istraživanje,
je li ulazni dio građevine bio markiran
kakvim protironom. Takva mogućnost
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
dakako postoji, a na nju upućuju nalasci
ulomaka kamenih stupova koji bi mogli
biti dijelovi, u arhitektonskom pogledu,
makar i skromnog predvorja. Pragovi,
dovratnici i stube glavnog ulaza građeni
su dobro obrađenim blokovima sitnozr-
nastog pješčara (miljevine).
Funkcionalni sadržaji građevinskog
sklopa koji se mogu isčitati iz osnovnog
plana sastoje se od: liturgijskog prosto-
ra koji zauzima središnji dio, krstionice
s predvorjem (katekumenikonom) na
zapadu i apsidom na istoku, sepulkral-
nog prostora i prostorija nama nepo-
znate namjene.
Liturgijski prostor čini lađa (dim.
8,00x6,25 m) i oltarnom pregradom
odvojeni prezbiterij (prostor za sve-
ćenike). Na prelasku iz pravokutnog
u polukružni (apsidalni) dio prezbite-
rija postavljen je oltar koji se sastojao
od relikvijskog groba (sepulchruma),
kamene oltarne menze i ciborija (neb-
nice). Izvorni oblici oltarne menze i ci-
borija ostat će po svoj prilici nepoznati
budući prilikom primarnih i revizijskih
istraživanja nisu pronađeni elementi
koji bi bili dostatni za barem idejnu re-
konstrukciju neke veće cjeline. Ulomak
jednostavnom profilacijom proviđene
kamene ploče, otkopane u šutu naosa,
Sergejevski pripisuje nekom kamenom
stolu (menzuli), a ne oltarnoj menzi.
Na ovakav zaključak navela ga je poja-
35
 va bogatih kamenih ukrasa uz koje je
očekivao mramornu menzu.10 Njegov
bi zaključak mogao biti samo djelomice
ispravan. Mramorni je oltar najvjero-
jatnije bio u izvornom stanju bazilike
kada je nad njim stajao i kameni ciborij,
vjerojatno bogato ukrašen, ali je nakon
pustošenja i razaranja zgrada obnovlje-
na uz spominjane preinake a umjesto
mramornog oltara, od kojega se nije
sačuvalo ništa, postavljen je skromniji
od sitnozrnastog pješčara i bez cibori-
ja. Djelomičnu potvrdu ovoga zaključ-
ka imamo u arheološkoj stratigrafiji u
prezbiteriju gdje je preko četiriju usa-
dišta ciborija u podu, presvučena nova
0,10 m debela podnica u kojoj više
nema tragova stupova ciborija. Sljedeći
novi detalj u odnosu na primarno iz-
vješće jesu ostatci temelja subselija uz
unutašnji plašt lučnog zida apside, što
je još jedna potvrda da to iskapanje nije
bilo temeljito.
Komunikacije s bočnim prostorija-
ma lađe, odnosno krstionicom i južnim
prostorom, nisu otkrivene, mada ima
indicija da su postojala vrata iz lađe u
južni dio nad istočnim dijelom groba
koji je ondje ukopan. Dakako da mo-
gući prolaz na ovomu mjestu nije bio u
izvornom stanju nego je rezultat kasni-
jih adaptacija i prenamjene južnog dije-
10 Sergejevski, D., 1961., 213, 221 sl. 11.
36
la narteksa u memoriju kada je morao
biti zazidan jedini logičan ulaz iz nar-
teksa na zapadnom zidu južne prosto-
rije, a otvoren novi na zapadnom dijelu
sjevernog bočnog zida. Komunikacija s
krstionicom, mada nije otkrivena zbog
očuvanosti arhitekture ispod razine
praga, svakako je morala postojati. Po-
ložaj tih vrata morao je biti ispred ol-
tarne pregrade. Glavni ulaz u središnji
prostor bazilike bio je iz narteksa na
sredini zapadnog zida, što se vidi po
otisku praga na tomu mjestu. Revizij-
ska istraživanja nisu dala nikakve nove
detalje o izgledu oltarne pregrade.
Krstionica (baptisterij) je, kao i kod
većine poznatih kasnoantičkih bazi-
lika na ovim prostorima, uz sjeverni
bok središnjeg (liturgijskog) prostora.
Izvorno je to bila pravokutna, nešto
izdužena prostorija (9,00x3,75 m) s
krsnim zdencem (piscinom) kojoj je,
nakon popravke i adaptacije, ugrađe-
na obla apsida na istoku. Izdvojimo
li već izrečenu dvojbu oko postojanja
vrata na sjevernom zidu krstionice,
zatečeno arheološko stanje otprilike je
isto kao i kod primarnog istraživanja.
Ovomu dodajmo i nešto manju saču-
vanu visinu zapadnog zida krstionice.
Na položaju krsnog zdenca bila je ove-
ća, preko jednog metra u zemlju uko-
pana jama u kojoj smo našli jedan ulo-
mak kamene plastike. Budući je krsni
POVIJEST

zdenac zajedno s ostalim dijelovima
bazilike uništen svega nekoliko godi-
na prije primarnih istraživanja, sjeća-
nje na njegov izgled bila su još svježa.
Stoga donosimo navod Sergejevskog
nastao temeljem ankete koju je proveo
među mještanima koji su 1951. godine
radili na vađenju građevnog materijala
iz ruševina bazilike: “Vlasnik zemlji-
šta Stanko Kraljević i ostali stanovni-
ci ispričali su da je tom prigodom na
ovom mjestu bio nađen u zemlji veliki
zidani ‘kazan’, dubok oko metar ili više,
sa dva ‘uha’, da je on bio zidan od mal-
tera i komadića cigle, kao ‘beton’, da
je iznutra bio pokriven debelom ugla-
đenom žbukom, da je unutar kazana
vodio sa sjevera betonski kanal kroz
zemlju okruglog (?) presjeka, oko 0,15
u presjeku, da je sličan kanal nađen u
prostoriji D, da su oni sve to izvadili iz
zemlje, da su kazan istukli i upotrije-
bili kao ‘pržinu’ za gradnju štale i da je
taj materijal bio vrlo dobar.”11 Ukop za
krsni zdenac koji određuje točan po-
ložaj i ovaj navod koji govori o njego-
vu približnu izgledu jedini su podatci
o središnjoj točki krstionice konačno
uništene nekoliko godina prije počet-
ka sustavnih arheoloških istraživanja.
Prostorija zapadno od krstionice ta-
kođer je u obliku izdužena pravokutni-
11 Sergejevski, D., 1961., 215.
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
ka, otprilike iste širine kao i krstionica
i dužine 7,30 m. Komunikacija s kr-
stionicom odvijala se kroz dvoja vrata
smještena na krajevima pregradnog
zida. Pristup u nju bio je iz sjeveroi-
stočnog kuta narteksa, ispred zasvođe-
ne grobnice. Budući je ovaj dio građevi-
ne, početkom pedesetih godina prošlog
stoljeća, korišten za intenzivno vađenje
građevnog kamena i žbuke, Sergejev-
skom se, vjerojatno, činilo uzaludnim
njegovo temeljito istraživanje. Stoga je
njegov plan ovoga dijela, uključujući i
cijelu zapadnu pa i južnu stranu zgrade,
potpuno netočan. Otkrivši samo istoč-
nu trećinu ove prostorije, on ju funkci-
onalno pravilno određuje kao predvor-
je krstionice, odnosno prostor gdje su
se pripravnici za krštenje (katekumeni)
pripravljali za obred krštenja, svake go-
dine u uskrsnoj noći.
Slično je stanje ruševina zatečeno i
na južnoj strani lokaliteta. Elementi na
temelju kojih je izrađen tloris južnog
dijela bazilike i samom Sergejevskom
bili su sumnjivi pa se kod izrade tlorisa
oslanja više na analogije s njemu pozna-
tim “bosanskim” bazilikama nego na
stvarno stanje na terenu. Čini se da nije
dovoljno otkrio ni istočni niti zapadni
dio ove prostorije pa na ponuđenom
planu nema apside na istoku, a zapadni
dio je netočan, očito napamet izrađen.
Ulaz u ovu prostoriju izvorno je bio na
37
 sredini zapadnog zida kroz koji je ko-
municirala s narteksom, što se moglo
vidjeti po otisku praga na sačuvanom
dijelu toga zida. Ovaj je ulaz zazidan
a novi otvoren na sjevernoj strani pre-
ma lađi, u okviru naknadne popravke
i adaptacije bazilike, o čemu smo već
govorili.
Narteks (predvorje) je relativno malen
prostor u usporedbi s narteksima ostalih
bazilika na širem prostoru Hercegovine
gdje se on veličinom približava lađi, a
ponekad je i prostraniji od nje.12 Ovakav
način koncipiranja nutarnjeg prostora
ovdašnjih bazilika moguće je objasniti
postojanjem velikog postotka nekrštenih
stanovnika, potencijalnih katekumena.
Graditelji su svakako morali voditi bri-
gu i o budućim potrebama, dugotrajnim
pripremama za krštenje velikog broja
pripravnika. Kada je proces kristijaniza-
cije bio pri kraju, ili u cijelosti završen,
moglo se razmišljati o prenamjeni nei-
skorištenog prostora kakvim je postao
narteks. Tu su potrebu potencirale i
druge okolnosti kao što je razvitak kulta
mučenika, ili uopće kulta mrtvih. Tako
je i južni dio narteksa bazilike u Mo-
krom, unatoč skromnoj veličini, pretvo-
ren u memoriju, zatvorenu prostoriju s
tri groba. Kao neposredan povod za ovu
adaptaciju iskorištena je obnova zgrade
12 Glavaš, T., 1986., 115.
38
nakon njena rušenja, vjerojatno nedugo
nakon izgradnje. Tom su prigodom za-
zidana vrata na istočnom zidu kroz koja
se ulazilo u južnu prostoriju bazilike,
zatim vrata preko kojih je južni dio nar-
teksa komunicirao s egzonarteksom, a
ostavljen postojeći pristup iz narteksa sa
sjeverne strane prenamijenjene prosto-
rije. Ovi su građevinski zahvati izvedeni
najvjerojatnije istovremeno s ostalim ra-
dovima na popravci i adaptaciji zgrade.
Egzonarteks (predpredvorje) sasvim
je novi dio bazilike koji je u prvobitnom
planu potpuno nepoznat. Čini ga na tri
dijela rasčlanjena prostorija koja je za-
premala čitavu širinu bazilike. Ta tri di-
jela egzonarteksa odgovaraju širinama
krstionice odnosno katekumenikona,
zatim lađe te južne prostorije, dok mu
je dubina južnog dijela najveća zbog
smanjene dubine južnog dijela narteksa,
odnosno kasnije memorije. Glavni ulaz,
Dovratnik bazilike
POVIJEST

Mokro, pogled s Gradine na konzervirane ostatke bazilike
koji je kroz egzonarteks vodio u ostale
prostorije u unutrašnjosti, činila su pe-
tera vrata; po jedna su vodila u sjeverni
i južni dio egzonarteksa a troja u središ-
nji. Mada nisu sačuvani nikakvi ostatci
najjužnijih vrata, raspored ostalih vrata
sugerira postojanje još jednih kroz koja
se ulazi u ovaj dio unutašnjosti. Daljnja
komunikacija išla je preko širokih vra-
ta, na kojima smo zatekli donje dijelove
bogato ukrašenih dovratnika, sa sjever-
nim dijelom narteksa, dok su u južni dio
vodila uska vrata koja su zazidana pri-
godom adaptacije. Egzonarteks od sebi
susjednih prostorija nije komunicirao
jedino s predvorjem krstionice.
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
Jugozapadni dio bazilike potpuno je
uništen izgradnjom recentne gospo-
darske zgrade. Sasvim je iskrčen i južni
i južna trećina zapadnog zida egzonar-
teksa. Zahvaljujući sretnoj okolnosti da
je podnica u najvećem dijelu ove pro-
storije dobro očuvana, te još uz pomoć
pravaca pružanja južnog i zapadnog pe-
rimetralnog zida bazilike, moguće je do-
biti relativno cjelovit plan zdanja. Pro-
čelni zid pokazuje otklon od očekivanog
smjera spajajući se s bočnim zidovima,
tako da na sjeveru čini tupi a na jugu oš-
tri kut. Tu pojavu moguće je objasniti te-
žnjom graditelja da ostvari učinak veće
prostornosti građevinskog sklopa, što
39
 ne predstavlja nikakvu novost u kasno-
antičkom sakralnom graditeljstvu. Javlja
se podjednako u priobalju i u unutraš-
njosti rimske Provincije Dalmacije, ali i
širem sredozemnom prostoru.13
Nakon arheoloških istraživanja 1958.
i revizijskih 1997.-98. godine, te stu-
dijskog rada, mogu se izvesti sljedeći
zaključci:
1. Bazilika spada u standardni tip gra-
đevina dominantan u unutrašnjosti
rimske Provincije Dalmacije koja
pokriva prostor sadašnje Hercegovi-
ne. Sastoji se od središnjeg dijela na-
mijenjenog liturgiji koji čine prezbi-
terij s oblom u prostoru istaknutom
apsidom i relativno mala lađa, zatim
krstionice s naknadno ugrađenom
također oblom, u nutarnji prostor
ugrađenom i izvana nevidljivom
apsidom i predvorjem (katekumeni-
konom), te narteksa, egzonarteksa,
memorije i adijacencija uz južni bok
naosa koji također završava u pro-
storu istaknutom oblom apsidom na
istoku. Baptizmalna je piscina saču-
vana samo u narativnom opisu.
2. Stari plan, izrađen godine 1958., zbog
nepreciznosti nije pouzdan u svim
elementima, ali je bio dobar orijentir
13 Prostorno najbližu sličnu pojavu imamo
na bazilici u Zmijavcima kraj Imotskog (N.
Cambi - A. Gamulin - S. Tonković, 1999., 28
i 34 i literatura tamo).
40
kod revizijskog iskapanja. Nepreci-
znosti su plana nastale zbog nedo-
voljno dubokog kopanja, osobito u
dijelovima izvan prezbiterija i naosa,
te nastojanja da se dobiju osnovni
obrisi ne vodeći pri tomu dovoljno
brige o nepreciznostima gradnje, te
cijeli zapadni dio i velik broj detalja
u unutrašnjosti, kao što je memorija,
zasvođena grobnica i dr.
3. Novi je plan u mnogim detaljima,
a i u bitnim elementima, različit od
starog. Po njemu je bazilika duža za
jednu cijelu prostoriju (egzonarteks)
otkrićem koje je definiran ulazni dio
koji čine petera vrata na pročelju.
Istočna fasada na potezu tobožnjeg
ravnog zida, dobila je još jednu ista-
knutu oblu apsidu na južnoj strani.
4. Nedovoljno definirane dijelove pla-
na čine sjeveroistočni i jugozapadni
dijelovi bazilike za koje postoje indi-
ciji da je na njima bilo nekih dograd-
nji koje nije bilo moguće arheološki
potvrditi.
5. Krstionica s predvorjem u sastav-
nom je dijelu građevinskog sklopa
bazilike kao i kod drugih srodnih
građevina u Hercegovini.
6. Južni dio bazilike, koji u ovom slu-
čaju završava apsidom na istoku,
funkcionalno nije moguće odrediti
kao ni kod ostalih bazilika u bližem
i širem okruženju, pa ćemo i u ovom
POVIJEST

Bazilika u Mokrom, istraživanje 1998.
slučaju ostati kod opće konstatacije
da su prostorije u ovom dijelu bazi-
like služile zajedničkim potrebama
kršćanske zajednice. Nedostatak
otvora koji bi južne prostorije even-
tualno povezivali s lađom ili prezbi-
terijem, ili sigurna arheološka po-
tvrda da ih nije ni bilo, ne dopušta
neko drugo tumačenje.
7. Izvorno je oltarna menza imala ci-
borij. U obnovi, nakon rušenja, ci-
borij je izostao a oltarna menza do-
bila novi jednostavniji oblik. Oltar je
bio nad konfesijom konstruiranom
od kamenih ploča, od kojih gornja
nedostaje.
8. Crkva je očito bila namijenjena
svakodnevnoj liturgiji, dok grobo-
vi upućuju i na memorijalni njeni
karakter. Grobovi u lađi i zasvođe-
na grobnica u narteksu nastali su
otprilike istovremeno s crkvenim
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
zdanjem, dok su grobovi u prostoriji
južno od narteksa (memoriji) nastali
kasnije, poslije rekonstrukcije crkve
koja je uslijedila nakon razaranja.
9. Unutrašnjost, makar u izvornom
obliku prije razaranja i obnove, bila
je opremljena bogatim kamenim
ukrasima rađenim rukom školovana
umjetnika.
10. Zgrada je izgrađena u jednom gra-
đevinskom zahvatu, vjerojatno u V.
st. kada i većina bazilika u unutraš-
njosti Provincije i trajala je do po-
četka VII. st. kada je konačno pre-
tvorena u ruševine.14
14 O vremenu rušenja, na posredan način,
svjedoči nalazak trobridnog vrška strije-
le tzv. avarskog tipa u građevinskom šutu
ranokršćanske bazilike u Klobuku (Serge-
jevski, D., 1954., 192 i 198-199, sl. 2b). S ob-
zirom na malu zračnu udaljenost od svega
nekoliko kilometara, rušenje bazilike u Mo-
krom može se osnovano pripisati avarskim
osvajanjima krajem VI. ili početkom VII. st.
41
 11. Objekat je, vjerojatno u V. ili VI. st.
za vrijeme čestih navala barbarskih
naroda, pretrpio veliko pustoše-
nje, ali nikada više nije obnovljen
u izvornom obliku. Tom prigodom
porušeni dijelovi ziđa su popravljeni
a unutrašnjost je dobila izmijenjen i
skromniji izgled: bez nebnice (cibo-
rija) nad oltarom, s novom podnicom
u prezbiteriju, ugrađenom apsidom
u krstionici, memorijom u prostoriji
južno od narteksa, vjerojatno drve-
nom oltarnom pregradom, te nekim
novim konstrukcijskim rješenjima
kao što je jednostavna drvena krov-
na konstrukcija i dr.
12. Tragovi života u srednjem vijeku
nisu registrirani, pa se može smatra-
ti da je lokalitet od VII. stoljeća na-
pušten da bi do prije nekog vremena
bio pozajmište građevnog materijala
koji je ugrađen u okolne kuće.
Srednji vijek
Razdoblje srednjega vijeka započi-
nje završetkom procesa Velike seobe
naroda u kojem je došlo do velikih
demografskih promjena. Na povije-
snu scenu stupaju novi, još nekršteni,
narodi među kojima i Hrvati. Proces
doseljenja pratila su velika pustoše-
Otvorenim i dalje ostaje pitanje je li to bilo
konačno razaranje, ili prethodno nakon čega
je zgrada obnovljena.
42
Istraživač s mještanima na ostatcima bazilike
nja i razaranja dotadašnjih civilizacij-
skih stečevina. Domicilno romansko
stanovništvo sklonilo se na otoke i u
primorske gradove, odakle će se, na-
kon izvjesnog razdoblja stabilizacije,
pokrenuti proces kristijanizacije pri-
stiglih naroda. U tim nemirnim vre-
menima doseljenja razrušena je većina
crkava. Nakon doseljenja i stabilizaci-
je na novim prostorima, te pokrštava-
nja koje je dovršeno potkraj VIII. st.,
porušene ranokršćanske bazilike se
obnavljaju, ali se grade i sasvim nove
crkve primjerene manjem broju njiho-
vih korisnika. Stoga su one skromnih
razmjera, ali bogate dekoracije kame-
nog namještaja i arhitektonskih deta-
lja kojima Hrvati daju svoj pečat, te
se često nazivaju starohrvatskim. Pre-
dromaničke crkve nastale obnovom
prezbiterija i središnje lađe ili samo
dijela lađe ranokršćanskih bazilika ta-
POVIJEST

kođer su skromnih dimenzija. Neke
od njih preživjele su cijeli srednji vijek
dočekavši tursku okupaciju u drugoj
polovini XV. st. za vrijeme koje su sve
srušene. Neka od takvih građevina,
na današnjem prostoru širokobriješke
općine, još nije poznat mada je sasvim
izvjesno da se pod ruinama neke od
crkvina kriju ostatci i koje starohrvat-
ske crkvice.
Što se sve događalo na planu crkve-
nog graditeljstva u velikom vremen-
skom rasponu koji je uslijedio nakon
konačnog razaranja mokarske bazilike?
Odgovor na ovo pitanje nameće potre-
bu utvrđivanja vremena njena trajanja,
ali to nije lak posao. Mada to rezultati
nedavnih revizijskih istraživanja ne po-
tvrđuju, postoje naznake da je bazilika,
u nekom obliku, bila aktivna još polovi-
nom X. st. Nemoguće je zamisliti da u
podgrađu značajnoga grada što ga tada,
među rijetkim naseljenim gradovima u
zemlji Zahumljana, spominje bizantski
car-pisac Konstantin VII. Porfirogenet,
nije bilo nikakve crkve.15 U to je vrije-
me u Gorici, u župi Imoti, postojala
starohrvatska Crkva sv. Stjepana Pr-
vomučenika, sagrađena najmanje 50
godina ranije. Najmanje još dvije takve
crkve postojale su u istoj župi (Imotski
i Proložac). Stoga se može pretpostaviti
15 Ferjančić, B., 1959., 59-61.
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
da je i na ovom prostoru koji je bio u
župnom sustavu Humske Zemlje, koje-
mu će, po izumiranju hrvatske narodne
dinastije početkom XII. st., pripasti i
Imota, postojala makar jedna crkva. To
što nam njeni ostatci nisu poznati po-
sljedica je stanja istraženosti koje nije
zadovoljavajuće.
U razdoblju zrelog i kasnog srednjeg
vijeka, koje je uslijedilo u XII. st., nastu-
paju velike društvene i političke promje-
ne u kojima se prostorno ogromne ra-
nosrednjovjekovne župe dijele na manje
prostorno-upravne cjeline s kojima će
se postupno preklapati i crkvena orga-
nizacija. Među njima se pojavljuje i župa
Blato koja će pod tim imenom dočekati
tursku okupaciju u drugoj polovini XV.
st. i opstati skoro do konca turske vlasti,
puna četiri stoljeća. Nepovoljne vjer-
ske i crkvene prilike pod turskom stra-
hovladom još su više pogoršane nakon
razaranja samostana u drugoj polovini
XVI. st., posebice onih u Konjicu i Mo-
staru iz kojih su opsluživani katolici u
Hercegovini. Prognani su fratri nastavili
opsluživati katolike iz novoosnovanih
samostana u makarskom primorju Za-
ostroga i Živogošća sve dok im i to od
druge polovine XVII. st. nije uskraćeno.
Od tada cijelu zapadnu Hercegovinu sa
župama Mostar, Brotnjo, Blato, Ljubuš-
ki, Drinovci i Posušje opslužuju fratri
43
 Crkvina Grovište na Uzarićima, mogući ostatci srednjovjekovne crkve
iz samostana u Kreševu.16 U navedenih
šest mjesta u Hercegovini boravili su žu-
pnici kada im je to bilo moguće i odatle
opsluživali vjernike tih župa i kapelanija.
U to vrijeme nije bilo niti jedne crkve i
pravog župnog stana. Mise i drugi vjer-
ski obredi u strahu su od Turaka obavlja-
ni po skrovitim mjestima u zabačenim
docima (Bristovica, Bile), grobljima i
drugdje.
Vratimo se, nakratko, župi Blato.
Ona je u predtursko doba i sve vrije-
me turske vlasti obuhvaćala otprilike
16 Bogdanović, M., 10-11, 64-65.
44
prostor sadašnje općine Široki Bri-
jeg. Upravno i sudsko sjedište, makar
u srednjem vijeku, moglo joj je biti u
gradu blizu vrela Lištice vjerojatnog
imena Kruševac, dok joj je župsko
(crkveno) sjedište za sada nepoznato.
Treba ga tražiti negdje u okolici Ši-
rokoga Brijega ili na jugozapadnom i
zapadnom rubu Mostarskog blata, a
njegova lokacija bit će prepoznata po
arheološkim ostacima kakve crkve ro-
maničkog ili gotičkog sloga koja nije
preživjela prve turske udare. Svakako
da jedna ovakva župa velike tradicije i
velikog prostora nije imala samo jednu
POVIJEST

nego i nekoliko crkvenih građevina.
Jedna od mogućih lokacija srednjo-
vjekovne crkve jest Vuletića groblje
u Crnču koje osim naziva Crkvina i
nekolicine još neuništenih srednjo-
vjekovnih nadgrobnika, ima o sebi još
živu predaju da je na tom mjestu bila
Crkva sv. Jure.17 Ove preživjele tragove
crkve osnažuje i dojam ambijentalno-
sti povoljne za takvu jednu građevinu,
ali i nevelika udaljenost od upravnog
središta blatske župe na izvoru Lišti-
ce. Ostala moguća nalazišta ostataka
neke od takvih građevina jesu crkvi-
ne u Ljutom Docu, Knešpolju, Rasnu
i Uzarićima. O Crkvini (Zukanovini) u
Ljutom Docu postoji predaja o crkvi.18
Tu sam osobno, prije dva i pol de-
setljeća, napravio manju probnu son-
du i ustanovio ostatke zidova džamije
ispod kojih se protežu stariji temelji
koji bi mogli biti ostatci crkve o kojoj
narod govori. Usmenu predaju o Cr-
kvi sv. Ivana i Sv. Ružice na Crkvini
u Knešpolju, gdje su nekoć stanovali
župnici župe Blato, svakako ne tre-
ba odbaciti. Slična predaja postoji i o
Crkvini u Rasnu, blizu starog bunara
Bistrina. Tu se još uvijek mogu vidjeti
dijelovi zidova koji bi mogli pripada-
ti toj crkvi.19 Ostatci ziđa postoje i na
17 Dugandžić, I., 2004., 94.
18 Dugandžić, I., 2004., 96.
19 Dugandžić, I., 97-98.
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
Crkvina u Mokrom, srpanj 1958.
Crkvini na Uzarićima. Srednjovjekov-
nu ambijentalnost tomu mjestu daju i
monumentalni stećci u njenoj blizini.20
Ostale crkvine u širokobriješkom kra-
ju (Biograci, Buhovo, Dužice, Gradac,
Jare i Mamići), sudeći po površinskim
nalazima keramike i krovnog crijepa,
pripadaju antičkom vremenu, ali ni
njih ne treba isključiti kao potencijal-
na nalazišta manjih predromaničkih
(starohrvatskih) a možda i kasnijih
srednjovjekovnih crkava.
Zaključak
Sakralno graditeljstvo na području ši-
rokobriješke općine od vremena prvih
kršćana do kraja srednjega vijeka danas
se manifestira u neznatnim arhitekton-
skim, kronološki neravnomjerno raspo-
ređenim, ostatcima i, većim dijelom, u
arheološkoj topografiji koja je sačuvala
20 Dugandžić, I., 99.
45
 Crkvina u Mokrom, 8. siječnja 2002.
uspomenu na davno porušene i zapu-
štene crkvene građevine. Dakako da u
tom dugom razdoblju od čitava jednog
milenija, u kojemu se kršćanstvo, uz
jedan manji prekid na prijelazu iz an-
tike u srednji vijek, održalo, intenzitet
gradnje sakralnih objekata nije bio uvi-
jek isti. Najveći je broj ranokršćanskih
bazilika izgrađen u V. i VI. st., kada je
kršćanska vjera puštala, kasnije će se
pokazati, duboko korijenje. Nekoliko je
takvih objekata tada podignuto i u širo-
kobriješkom kraju od kojih je jedan u
Mokrom, u novije vrijeme u dva navra-
ta, arheološki sustavno istražen. Nakon
toga nastupaju dva stoljeća u kojima je
kršćanstvo preživljavalo u jadranskim
gradovima, ili manjim enklavama sta-
rosjedilaca u unutrašnjosti opustošene
provincije. Postoje indicije da su neke
crkve u tim burnim vremenima osta-
46
le čitave, a neke su opet obnovljene u
manjem opsegu. Iza velikih etničkih
promjena koje su se dogodile u tom
vremenu, između IX. i XI. st., dolazi
do ponovnog oživljavanja kršćanstva
praćenog ponovnim zidanjem crkava,
redovito puno manjih gabarita nego
ranije. Tim ranosrednjovjekovnim cr-
kvama Hrvati daju svoj pečat izražen
u neobičnim oblicima i još neobičnijim
arhitektonskim ukrasima, te neponov-
ljivom opremom unutrašnjosti. Mada
nam nije poznata ni jedna takva crkva
u bližem širokobriješkom okružju, ne
treba isključiti mogućnost njena po-
stojanja na nekoj od crkvina. Sakralno
graditeljstvo zrelog i kasnog srednjega
vijeka na ovom prostoru dijeli sudbinu
šireg okruženja u kojemu se nisu gra-
dile monumentalne građevine nego cr-
kve skromnih gabarita i još skromnije
POVIJEST

umjetničke opreme. One su, kao i one
koje su sagrađene prije njih, razorene
u turskim osvajanjima, ili prvim sto-
ljećima turskog vojnog zaposjednuća.
Neke su pretvorene u džamije, o čemu
imamo svjedočanstava i u širokobriješ-
kom kraju. Srednjovjekovnih je crkava
u župi Blato bilo nekoliko. Uspomena
na njih sačuvana je u usmenoj predaji
koju valja potvrditi i arheološkom me-
todologijom. Arheološka će istraživanja
svakako obogatiti današnju skromnu
sliku sakralnog graditeljstva u široko-
briješkom kraju od prvih kršćana u IV.
do turskih osvajanja u XV. st.
Literatura i kratice
Anđelić, T., Izvješće o revizijskom ar-
heološkom iskopavanju starokršćan-
ske bazilike u Mokrom kod Širokoga
Brijega, Hercegovina 4-5 (12-13),
Mostar, 1999., 241-243. = Anđelić, T.,
1999.
Basler, Đ., Kršćanska arheologija, Mo-
star, 1990. = Basler, Đ., 1990.
Bogdanović, M., Ljetopis kreševskog sa-
mostana, Sarajevo-Zagreb, 2003. =
M. Bogdanović, 2003.
Tihomir Glavaš
Sto godina nove crkve na
Širokom Brijegu
Cambi, N., Gamulin, A., Tonković, S.,
Starokršćanska bazilika u Zmijavci-
ma, Split - Zmijavci, 1999. = N. Cam-
bi-A. Gamulin-S. Tonković, 1999.
Dugandžić, I., Širokobriješka baština,
Široki Brijeg, 2004. = Dugandžić, I.,
2004.
Ferjančić, B., Vizantijski izvori za isto-
riju naroda Jugoslavije, tom II, Vi-
zantološki institut Srpske akademije
nauka, Beograd, 1959. = Ferjančić, B.,
1959.
Glavaš, T., Starokršćanska bazilika u
Barama kod Konjica, Glasnik Zemalj-
skog muzeja (dalje: GZM), Arheolo-
gija (dalje: A), Nova serija (dalje: NS)
40-41, Sarajevo, 1986., 113-127. = T.
Glavaš, 1986.
Sergejevski, D., Staro-hrišćanska bazi-
lika u Klobuku, GZM, A, NS IX, Sa-
rajevo, 1954., 189-210, Table I-XV. =
Sergejevski, D., 1954.
Sergejevski, D., Bazilika u Mokrom,
GZM, A, NS XV-XVI, Sarajevo,
1961., 211-228, Table I-III. = Serge-
jevski, D., 1961.
47
Znanstveno-stručni skup / The scientific-expert symposium
Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu /
One hundred years of the new church in Široki Brijeg
20. lipnja 1905. - 20. lipnja 2005. / 20 June 1905 - 20 June 2005
Zbornik radova / Proceedings
Nakladnik / Published by
Franjevački samostan Široki Brijeg
The Franciscan Monastery Široki Brijeg
Za nakladnika / For the publisher
fra Branimir Musa
Uredništvo / Editorial board
dr. Ivo Čolak
fra Vendelin Karačić
dr. Antun Karaman
Urednik / Editor
dr. Ivo Čolak
Fotografije / Photos
Kruno Hrkać i drugi
Lektor / Language editor
fra Vendelin Karačić
Prijevod na engleski / English translation
Goran Šamo
Danijela Kožul
Ivana Medić
Raunalna obrada i prijelom / Computer processing and layout
Damir Zadro
Božo Penavić, prof.
Tisak / Printed by
Fram-Ziral, Mostar
Naklada / Edition
1500 primjeraka / 1500 copies

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
726.54(497.6 Široki Brijeg)”1905/2005”(091)
ZNANSTVENO-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu (2005)
Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu : 1905.-2005. / Znanstveno-stručni skup Sto godina
nove crkve na Širokom Brijegu, 20 lipnja 2005 ; [prijevod na engleski, English translation Goran
Šamo, Danijela Kožul, Ivana Medić ; fotografije, photos Kruno Hrkać i drugi]. - Široki Brijeg :
Franjevački samostan ; Mostar : Građevinski fakultet Sveučilišta, 2006. - 555 str. : ilustr.
Tekst na uporedo hrv. i engl. jeziku. - “... skup, koji je održan ... 20. lipnja 2005. ...” ->
Proslov. - Bibliografija i bilješke uz tekst
ISBN 9958-9170-4-1
COBISS.BH-ID 15229702