ESS UVODNO:

„Pogrešno (bi bilo) zaključiti da je antropologija nova znanost, proizašla iz radoznalosti modernog čovjeka.
(…) antropologija se, naprotiv, pojavljuje kao najopćenitiji izraz, i kao krajnji ishod intelektualnog i
moralnog stava, koji se oblikovao prije više stoljeća i koji označavamo riječju humanizam.“ (Levi Strauss
2013:28) – primjer. Zanimanje renesanse za kulturu Rimljana i Grka – mišjenje o sebi samima kada
upoznamo Drugog – antropološka (auto)refleksija.

 poticaji za razvoj antropologije: Levi Strauss tumači kako „iako početke antropološkog istraživanja
kakvo danas prakticiramo smještamo u 19. stoljeće, ono je prvotno potaknuto onim što bi se
moglo nazvati antikvarnom radoznalošću. Zapažalo se da velike klasične discipline – povijest,
arheologija, filologija, znanosti koje su u sveučilišnim programima uživale puno pravo građanstva
– zaboravljaju iz sebe najrazličitije vrste rezidua, ostataka. u neku ruku poput prnjara, radoznalci
su otpočeli prikupljati te ostatke spoznaja, te fragmente problema, te pitoreskne detalje koje su
druge znanosti prezrivo odbacivale kao svoje intelektualne otpatke. Antropologija u početku nije
bila ništa drugo do to prikupljanje neobičnih i čudnih činjenica. Pa ipak, malo-pomalo otkrivalo se
da su ti ostaci, te rezidue, značajniji nego što se mislilo.“ (Levi Strauss 2013:16)

 već u srednjem vijeku – Europa otkriva Istok: putem križarskih ratova nor., a posebno u 14.
stoljeću putem dugog boravka Marca Pola u Kini.

 tijekom renesanse – javlja se literatura koja se inspirira turskim osvajanjima u Istočnoj Europi i na
Mediteranu

 od 16. stoljeća – spoznaje koje su, nakon velikih otkrića kontinenata, počele dolaziti u Europu
(Engleska, Njemačka, Švicarska, francuska, Belgija,…) – u vidu putopisnih priča – postalo moda –
na tim temeljima nastaje antropologija krajem 18. stoljeća – u Francuskoj s djelima Rabelaisa i
Montaignea. (Montaigne – npr. razgovara s brazilskim Indijancima koje je u Europu doveo jedan
moreplovac)

 otprilike u 18. stoljeću – zapadna je civilizacija sebe definirala kao civilizaciju napretka –
tehnooptimizam, politički optimizam, optimizam zbog društvenih organizacija i sl.

 danas je jasno da su demantirana ta optimistična predviđanja – imamo totalitarne ideologije,

glad, siromaštvo, nezaposlenost, ratove, genocide, štetni učinci novih tehnologija,ugroženost
najbitnijih dobara: zrak, voda, bioraznolikost (prirodni resursi)

 prema tome: vjerovanje u neprekidni napredak – doživljava krizu

Što etnologija i kulturna antropologija mogu re ći o ovoj temi?

Poimana u svojem najširem smislu – antropologija se bavi proučavanjem „ljudskog fenomena“. Tako to
tumači C. Levi Strauss, argumentacijom da možemo pratiti obrazac čovjekova djelovanja i postojanja u
svijetu: „Ma koliko daleko u vremenu i prostoru tragali za primjerima, čovjekov se život i djelovanje
uklapaju u okvire sa zajedničkim značajkama. Uvijek i svugdje čovjek je biće obdareno artikuliranim
jezikom. On živi u društvu. Reprodukcija vrste nije prepuštena slučaju nego je podređena pravilima koja
isključuju izvjestan broj biološki održivih jedinica. Čovjek pravi oruđa kojima se služi u različitim
tehnikama. Njegov se društveni život odvija u institucionalnim sklopovima čiji se sadržaj može mijenjati
od grupe do grupe, ali čiji opći oblik ostaje postojan. Pomoću različitih postupaka redovito su osigurane
određene funkcije – ekonomske, odgojne, političke, religijske.“ (Levi Strauss 2013:13-14)

 ranije korišten pojam:

„primitivni“ narodi, „primitivna“ društva, „egzoti čna“ društva – „Tako se općenito nazivaju ljudske
grupe koje se od naših razlikuju prije svega odsutnošću pisma i mehaničkih sredstava, pri čemu ne
treba zaboraviti određene prvotne istine: ta društva nude obrazac za razumijevanje načina na koji su
ljudi zajedno živjeli tijekom jednoga povijesnog razdoblja koje se bez sumnje poklapa s devedeset
posto ukupnog trajanja života čovječanstva i s još uvijek novom epohom, geografski gledano, na tri
četvrtine površine nastanjene zemlje. Prema tome, pouke što nam ih pružaju ta društva ne proizlaze
toliko iz činjenice da bi ona mogla ilustrirati etape naše daleke prošlosti. ona više ilustriraju opću
situaciju , zajednički nazivnik ljudske sudbine. Sagledane u toj perspektivi, visoke civilizacije Zapada i
Istoka su iznimke.“ (Levi Strauss 2013: 18-19)

Antropologija, kroz odlazak u geografski udaljena društva, i relativno izolirana, nastoji na primjeru tih
istraživanih zajednica: „razumjeti kako funkcionira ljudski duh u povijesno i geografski najrazličitijim
konkretnim situacijama.“ (Levi Strauss 2013:21)

zajednice u kojima se istražuje – bilo geografski udaljene, bilo u blizini istraživača, jesu one u kojima
„kolektivni život običnih ljudi (…) još ponajviše počiva na osobnim kontaktima, obiteljskim vezama,
susjedskim odnosima, bilo u selima ili u gradskim četvrtima: jednom riječju, malim sredinama gdje se
održava usmena tradicija.“ (Levi Strauss: 2013:22)

„OPTIMUM RAZNOLIKOSTI“ – Claude Levi Strauss, 2013.: 33 str.:

„Danas znamo da narode koje se naziva „primitivnima“, koji nisu poznavali zemljoradnju i uzgoj, ili su pak
prakticirali tek rudimentarnu zemljoradnju, ponekad bez poznavanja lončarstva i tkalaštva, koji su
uglavnom živjeli od lova i ribolova, skupljanja i pribiranja divljih plodova, nije mučio strah da će umrijeti
od gladi i tjeskoba da neće moći preživjeti u neprijateljskoj sredini. Njihova mala demografska brojnost,
njihovo začuđujuće poznavanje prirodnih resursa omogućuju im da žive u onome što bismo, bez sumnje
oklijevajući, nazvali obiljem. Pa ipak – kao što su pokazale podrobne studije u Australiji, Južnoj Americi,
Melaneziji i Africi – dva do četiri sata na dan njihovim su aktivnim stanovnicima uvelike dostatna da
osiguraju opstanak svih obitelji, uključujući djecu i starce koji još ne sudjeluju ili više ne sudjelujuu
prehrambenoj proizvodnji. Kakva razlika u usporedbi s vremenom koje naši suvremenici provode u
tvornici ili uredu!“ (Levi Strauss 2013:33)

Nepovoljni učinci zapadnih osvajanja na istraživane zajednice:

  otimanje zemlje, ubijanja

 misionari: udar na religiju tih zajednica i tradicijsku, autohtonu kulturu

 bolesti: primjer: „u jednom stoljeću ili stoljeću i pol nakon otkrića Amerike stanovništvo Meksika i
Perua (je) palo od stotinjak milijuna na četiri ili pet milijuna i to manje po udarom konkvistadora
nego uvezenih bolesti koje su postale žešće zbog novih načina života što su ih nametnuli
kolonizatori: boginje, ospice, šarlah, tuberkuloza, malarija, gripa, zaušnjaci, žut groznica, kolera,
kuga, difterija itd.“ (Levi Strauss 2013:20)

Zanimljivo etnolozima i antropolozima:

 životno iskustvo subjekta

 područja osobnih odnosa, konkretnih odnosa među pojedincima

Zanimljivo teoretičarima komunikacija:

 posredni oblici komuniciranja (knjige, fotografije, tisak, radio, televizija, Internet, društvene
mreže)

Otkriće novih kontinenata – promjena u stanju mišljenja. Dotad – svijet Europljana poima se takvim kao
da je omeđen granicama mediteranskog bazena – nema ničeg s druge strane

18. i 19. st. – širenje humanizma – Japan, Kina i Indija – zanimanje Europe za te, dotad nedovoljno
poznate civilizacije.

To su, prema Levi Straussu (2013:20) tri humanizma: prvi koji je omeđen na mediteranski svijet, drugi koji
je uključio Istok i Daleki Istok, te treći – 19. stoljeće: egzotični humanizam – povezao se s industrijskim i
trgovačkim interesima koji su mu služili kao potpora

„Antropolog (…) poziva svako društvo da ne vjeruje da su njegova vjerovanja, njegove institucije, njegovi
običaji jedino mogući; on ga odvraća od pomisli da su ta vjerovanja, te institucije, ti običaji, budući da ih
smatra dobrima, upisani u prirodu stvari i da ih se može nekažnjeno nametati drugim društvima čiji se
sustav vrijednosti ne poklapa s njegovim.“ (Levi Strauss 2013:36)

„Antropologija nas uči da svaki običaj, svako vjerovanje, ma kako nam se moglo činiti čudnovatim ili
iracionalnim kada ga uspoređujemo s našima, tvori dio sustava čija se unutarnja ravnoteža uspostavljala
stoljećima i da se iz te cjeline ne može izostaviti jedan element a da se ne zapadne u rušenje ostatka. Da
čak i ne pruža druge pouke ova bi bila dostatna da opravda mjesto što ga antropologija zauzima među
znanostima o čovjeku i društvu.“ (Levi Strauss 2013:36)
Antropološki istraživački interes za „daleka“, „prekooceanska“, „primitivna“, „egzotična“ društva, „društva
bez pisma“, „društva bez povijesti“ – 19. stoljeće – na vrhuncu je tada kada su ta društva bila već dobrano
uništena i poharana kroz stoljeća (16. – 19. stoljeće) od zapadnih, europskih, bjelačkih društava, nakon
otkrića novih kontinenata.

„…ta društva nisu više bila drugo do preživjelosti, unakaženi tragovi nakon potresa koje smo izravno i
neizravno izazivali. Uspon zapadnog svijeta omogućila je upravo nezajažljiva eksploatacija egzotičnih
krajeva i njihovih populacija od šesnaestog do devetnaestog stoljeća.“ (Levi Strauss 2013:51)

Običaji, pojave i događaji u prekooceanskim društvima, koje su zapadni istraživači, prethodno i misionari,
često puta poimali kao „čudne“ – bili su zapravo tek načini mišljenja suprotni onima koje je razvijala
kompetitivna, novčano i razvojno orjenitana, zapadna kultura,

Prvi primjer:

„…ono što nam izgleda kao pogreška i kao nedostatak, može se podudarati s originalnim načinom
poimanja odnosa među ljudima i njihova odnosa prema prirodi. Jedan će nam primjer pomoći da to
shvatimo. Kada su narodi iz unutrašnjosti Nove Gvineje od misionara naučili igrati nogomet, oduševljeno
su prihvatili taj sport. Ali umjesto da teže pobjedi jedne od ekipa oni su igrali toliko utakmica koliko je bilo
potrebno da se ujednače pobjede i porazi svake ekipe. Igra završava ne kao kod nas, kad se zna pobjednik,
nego kad je sigurno da neće biti poraženog.“ (Levi Strauss 2013:52)

Drugi primjer:

„…gotovo sva takozvana primitivna društva odbacuju ideju glasovanja temeljenog na većini glasova. Za
njih su društvena kohezija i sloga unutar grupe važnije od svake inovacije. Stoga se sporno pitanje dotiče
onoliko puta koliko je potrebno da se dođe do jednoglasne odluke.“ (Levi Strauss 2013:53)

Antropologija se bavi i kulturom i društvom, i jednim i drugim:

„KULTURU tvori skup odnosa koje ljudi neke civilizacije održavaju sa svijetom; DRUŠTVO pak tvore odnosi
što ih ti isti ljudi održavaju jedni s drugima.“ (Levi Strauss 2013:56)

Levi Strauss govori o – tisućljetnom prokletstvu zapadnog načina mišljenja: podjarmljivanje čovjeka od
strane drugog čovjeka – entropija - da bi bilo napretka. Treba prestati s tim. (Levi Strauss 2013:57)

„Rasa“ – neprimjeren izraz (genetičari danas koriste pojam – genetske zalihe)

teza rasista: ljudske skupine se razlikuju po svojoj genetskoj baštini – prema tezi rasista, navodno,
nejednakost u genetskoj baštini uzrok je nejednakostima u intelektualnim sposobnostima i moralnim
ustrojstvima. (Levi Strauss 2013:67)

tradicionalni pojam rase počivao na vanjskim obilježjima: boja kože i očiju, stas i sl.
„…ako ne postoje urođene rasne sklonosti, kako objasniti da je civilizacija zapadnjačkog tipa ostvarila
golem napredak koji je znan, dok su narodi drugih boja ostali iz njih, jedni na pola puta, drugi pogođeni
nazatkom koji se mjeri tisućama ili desecima tisuća godina? Problem nejednakosti ljudskih rasa ne može
se razriješiti ako se ne suočimo i s problemom nejednakosti – ili raznolikosti – ljudskih kultura“ (Levi
Strauss 2013:75)

Dosadašnji problem: što se raznolikost kultura gledala kao skandal ili nakaradnost, a ne kao „prirodna
pojava koja proizlazi iz neposrednih ili posrednih odnosa među društvima.“ (Levi Strauss 2013:75)

 odbijala se se prihvatiti činjenica kulturne raznolikosti – radije se različitost odbacuje u

kategorijama „divlji“, „barbarski“

 evolucionizam: promatrao ljudska društva kao ona koja se nalaze u različitim društvenim
stanjima/stadijima jedinstvenog razvoja – koji navodno vodi u istom smjeru. na tom su
jedinstvenom putu, dakle, neka društva vidljivo naprednija, a neka nazadnija. „To je
evolucionističko rješenje zavodljivo, ali ono pogrešno pojednostavljuje činjenice.“ (Levi Strauss
2013:76)

 to nisu etape jednosmjernog razvoja, nego „„lica“ vrlo složene stvarnosti“ (Levi Strauss 2013:79)
– dakle razne su faze supostojale, preklapale se, a smjerovi razvoja nisu svugdje isli istim
putovima, društva nisu slijedila jedna za drugim isti smjer razvoja

 „svi ljudi bez iznike posjeduju jezik, tehnike, umjetnost, pozitivna znanja, religijska vjerovanja,
društvenu i političku organizaciju. Ali njihov omjer nikada nije posve isti za svaku kulturu i
antropologiji je više stalo do toga da shvati skrivene razloge tih izbora nego da pravi inventare
odvojenih činjenica.“ (Levi Strauss 2013:84)

ESS POJMOVI:

KULTURNA RAZNOLIKOST – doba globalizacije – prijetnje kulturnoj raznolikosti

 o temi kulturne raznolikosti – pisao Cl. Levi-Strauss, od nakon Drugog svjetskog rata pa cijelu
drugu pol. 20. stoljeća. Svi koji žele promišljati kulturnu raznolikost nesumnjivo trebaju posegnuti
za djelima Cl. Levi-Straussa

 „Cl. Levi-Strauss je u više navrata pledirao za priznavanje jednake vrijednosti kultura i za njihovu
raznolikost. Kod njega je to manje moralno, a više intelektualno stajalište: budući da je „razlikovni
razmak“ bogatstvo, kulturna uniformizacija može biti samo gubitak. On drži da je ideja „svjetske
civilizacije“ apstrakcija. Godine 1971. izrekao je pohvalu „gluhoći“ među kulturama i na sebe
navukao bijes kritičara. A on je zapravo, dijagnosticirajući nadolazeće valove globalizacijske
uniformizacije i ostajući vjeran svojem temeljnom načelu, stao u obranu otpornosti različitih
kultura i to u konjunkturi pretežnih hvalospjeva globalizacijskoj perspektivi.“ (Kalanj 2013:100)
KULTURNI RELATIVIZAM – moral i etika, navike i uvjerenja razlikuju se od kulture do kulture. To je načelo
po kojemu nema univerzalne norme. Nema ljestvice vrijednosti kultura

„Iz poštovanja prema narodima koje proučavaju antropolozi ne žele formulirati sudove o usporednoj
vrijednosti jednih i drugih kultura.“ (Levi Strauss 2013:85)

 ne postoji jedan apsolutni kriterij koji bi neka kultura mogla prisvojiti kako bi ocjenjivala druge
kulture. To je interkulturalno razumijevanje i pristup.

Claude Levi Strauss – knjige

Elementarne strukture srodstva (1948.) – doktorska teza

Rasa i povijest (1952.)

Tužni Tropi (1955.)

Strukturalna antropologija 1 (1958.)

Mitologike, u 4 sveska: Sirovo i kuhano (1964.), Od meda do pepela (1967.), Porijeklo običaja za stolom
(1968.), Goli čovjek (1971.)

Strukturalna antropologije 2 (1973.)

Rasa i kultura (1971.)

Date riječi (1984.)

i puno manjih knjiga paralelno, na raznim svjetskim jezicima prevedene + puno knjiga posthumno
objavljeno

O Levi Straussu napisane su brojne interpretacije i brojni kritički osvrti. Puno studija nastalo je inspiriranih
njegovim tezama i u čast tom misliocu

Prema Nicolasu Journetu –u časopisu Sciences Humaines – (8/2008.), u tekstu Levi Strauss u deset
ključnih riječi, glavne teme koje su zaokupljale Levi Straussa za njegova dugog života (101 godina)

 struktura i strukturalizam

 komunikacija

 matematizacija

 ljudski duh

 priroda/kultura

 sustav srodstva
  zajednica (savez)

 totemizam

 povijest

 raznolikost kultura

pozabavio se ovim temama kao dijelom velikih suvremenih rasprava o stanju u svijetu i mogućim
smjerovima razvoja globalnoga svijeta

ukazuje na nerazdvojne veze mitskog i znanstvenog mišljenja

Levi-Strauss kaže: „da se svaki običaj, svako vjerovanje ili navika, ma kako naizgled bila čudna, šokantna
pa čak i odvratna, može objasniti samo u svojem kontekstu.“ (Olender 2013:7) – u predgovoru knjige Cl.
Levi-Straussa Svi smo mi kanibali)

_________________________________________________________________________________

KULTURA – „Kultura znači čitav kompleks tradicionalnog ponašanja koji je stvorila ljudska vrsta i koji uči
svaka naredna generacija. Kultura nije tako precizan pojam. On može označavati oblike tradicionalnog
ponašanja karakteristične za određeno društvo, ili grupu društava…“ (Margaret Mead, 1937.)

ETNOCENTRIZAM – pristup po kojemu druge kulture procjenjujemo iz prizme vlastite kulture, pritom
dajući drugim kulturama značajke inferiornosti, a vlastitu poimamo kao superiornu (blisko rasizmu) Kada
pojedinac ili zajednica vlastitu kulturu vide kao temelj procjene i ocjene drugih

ETNICITET – u ideologijama etniciteta – kolektivni identitet se zasniva na zajedničkom porijeklu (obično

nacionalnom ili regionalnom). To je kulturno konstruirana kategorija, a predstavlja se, pogrešno, u smislu
politizacije, kao biološka kategorija.-

GLOBALIZACIJA – Niti jedna kultura nikad nije bila potpuno izolirana. Današnji globalizacijski procesi dio
su i ranijih sličnih procesa. Svjetska podjela rada, postojala je i ranije. Transnacionalne organizacije, samo
djelomično odgovorne vladama

KOZMOPOLITANIZAM – ideja da humani i prosvijećeni ljudi uspostavljaju odnose bez obzira na

nacionalne, vjerske i državne granice te zagovaraju opće vrijednosti: zajedništvo, sloga,… To je stav prema
kojemu su ljudi „građani Svijeta“

SEKULARIZAM – pokret koji se zalaže za odvajanje Crkve od Države i za slobodu vjere i mišljenja

EGALITARNA DRUŠTVA – egalitarna društva (manje plemenske skupine sakupljača, u kojima se status
razlikuje samo na osnovi dvije kategorije: dobi i spola) – bile su društveno uređenje koje je najduže bilo
prisutno u povijesti čovječanstva. Tek unazad nekoliko tisućljeća to se mijenja i čovjek čovjeka izrabljuje u
korist ideje napretka i stratifikacije se događaju na raznovrsnijim razinama.
TRADICIJA – oprezno s ovim pojmom. Izbjegavati promatrati ga kao statičnog u vremenu i prostoru. To je
dinamičan pojam, podložan stalnim transformacijama. Oprez: tradicijski obrasci su umnogočemu
nemilosrdni prema nekim kategorijama: stranci, djeca, žene, životinje. A sve u okviru diskursa: „to je naša
tradicija“, „to je naš običaj“.

KULTURNA ADAPTACIJA – taj je pojam razvio John Benet (1969) – podijelio ga je u dva dijela:
adaptacijske strategije i adaptacijski proces. Strategije su obrasci koje su pojedinci na nekom specifičnom
prostoru razvili kako bi se maksimalno adaptirali u svoju okolinu. Proces je nešto čega pojedinci nisu
svjesni – svjesni su adaptacijskih strategija koje rade, ali nisu svjesni adaptacijskog procesa (koji teoretičari
opet povezuju s evolucionizmom). Taj proces interesantan je povijesno usmjerenim etnolozima, njega
žele analizirati i dokumentirati.

Adaptacijske strategije (prema Yehudi Cohenu (

1974) – šest ih je: sakupljaštvo (foraging), vrtlarstvo (hortikultura), zemljoradnja (agriculture), stočarstvo
(pastoralism), trgovina (mercantilism, trade) i industrija (industrijalism).

EVOLUCIONIZAM

Multilinearna evolucija – pristup po kojemu se ostaje pri evolucionističkoj tezi, ali se ukazuje na to da se
nije svugdje u svijetu odvijao jednaki tip evolucije. Više različitih evolucijskih tokova paralelno, više
različitih razvojnih linija i svaka od njih je produkt različitih prethodnih evolucija.

Neoevolucionizam –

LIBERALIZAM – svjetonazor koji zagovara smanjenje nadzora Države. Temelji tomu su postavljeni u
Francuskoj revoluciji u 19. stoljeću

Sakupljači i lovci (foragers; foraging = gathering and hunting) – i danas: dijelovi Afrike (Kalahari pustinja u
južnoj Africi – Bušmani; kao i dijelovi oko Ekvatora (Pigmeji, istočna Afrika), zatim na Madagaskaru, u
jugoistočnoj Aziji i Maleziji, te u Australiji (autohtono stanovništvo – Aboriđini – žive na kontinentu već
preko 30,000 godina i nikada se nisu bavili proizvodnjom i uzgojem hrane). U sjevernoj hemisferi postoje
također sakupljači i lovci: Inuiti (Aljaska, Kanada), starosjedilačko stanovništvo Kalifornije, Oregona,
Washingtona, Britanske Kolumbije, Kanade i Velikih jezera. Također u Argentini, južnom Brazilu, Urugvaju
i Paragvaju.

 imaju svi podjelu rada na osnovi spola (branje, sakupljanje – žene, lov, ribolov – muškarci)

 svi poznaju društvenu podjelu na osnovi generacija

 stariji: uživaju velik ugled kao čuvari mitova, legendi, priča i tradicije. Mladi poštuju znanje starijih
o izvođenju ritualnih i ceremonijalnih praksi
  većina sakupljača su egalitarna društva – znači da su razlike u statusu minorne. najveće su ili
jedine one na osnovi spola i dobi.

 razlozi da se ne ide u proizvodnju i uzgoj hrane na Sjevernom polu su očigledni. Ali u ostalim
krajevima – zajedničko svim preostalim sakupljačima je – marginalnost – oni koji imaju drukčije
adaptivne strategije (zemljoradnja, industrija) nisu bili zainteresirani doći u ove krajeve s novim
utjecajima. S druge strane, među mnogim sakupljačima danas – ostali su sakupljačima čak i kada
su do njih došli strani utjecaji zemljoradnje i uzgoja hrane. Jer su se sakupljanjem i lovom
uzdržavali posve dovoljno i adekvatno da nisu trebali prelaziti na druge modele, adaptacijske
strategije.

(Proizvodnja hrane – čini tek 1% ukupne povijesti čovječanstva. Proizvela je ogromne socijalne razlike) –
food production = plant cultivation and animal domestification

MALINOWSKI:

 o njemu puno pisao Michel Panoff (npr. knjiga iz 1972.) – francuski antropolog koji je bio
nasljednik Bronislava Malinowskog u istraživanju Oceanije.

 BM rođen u Austrougarskoj, poljskoga podrijetla; napustio zemlju u kojoj su mnogi narodi bili
potčinjeni npr. u smislu da su ime se s obzirom na podrijetlo, nekima, uskraćivale mogućnosti
intelektualnog razvoja. U Velikoj Britanij i anglo-saksonskom okruženju (gdje dolazi 1910. I uz koju
će biti vezana čitava njegova znanstvena karijera) također nije bio posve prihvaćen, jer je već
pripadao germanskom kulturnom krugu, Ali izvrsno je pisao na engleskom, istaknuo se već kao
postdoktorand na London School of Economics (LSE) I tamo je predavač od 1913. godine. Mučila
ga je cili život ta neka potreba za pripadanjem. Na Trobriandskom otočju, u Oceaniji, gdje je
proveo svoja terenska istraživanja, u svojim je dnevničkim zabilješkama pisao koliko je patio svaki
put kad Melanežani ne bi ispunili njegova očekivanja (razočarenje, bijes, gorčina)

 osjećao se stalno rastrgnutim između neloliko kultura: poljske, germanske, engleske I

melanezijske

 izvrstan promatrač: njegovi opisi svakodnevnog života na Trobrijandskom otočju

 bavio se običajem razmjene KULA I prehrambenim ceremonijama razmjene među srodnicima na

tom otočju – analizirao fenomene razmjene I cirkulacije dobara

 Osrednji teoretičar, ali vrhunski ETNOGRAF – rad na terenu!

 PROMATRANJE SA SUDJELOVANJEM – po tomu se naziva ocem moderne antropologije

 njegov intinmni dnevnik s terena, iz 1930-tih godina 20. stoljeća – udovica dala nakon njegove
smrti – objavljen je 1967. godine – zadao ogroman udarac njegovom ugledu.

 s obzirom da je djetinjstvo proveo u Austro-ugraskoj – imao je senzibilitet za problem

koloniziranih naroda Oceanije (njegova djela iz primijenjene antropoolgije, 1945. posebno)
 imao odnos prema političkim režimima: kao prema stvarima koje su prolazne I na koje se čovjek
navikava. nema kod njega patriotizma, on je poliglotskog svjetonazora

 jedino ga Hitlerova invazija silno muči I jako joj se protivi – pokazuje otvorenu odvratnost prema
nacizmu, aktivno se zauzima za sudbinu poljskih intelektualaca u progonstvu

 premda je još u Krakowu stekao doktorat iz matematike I fizike (1908.), čita Frazerovu Zlatnu
granu I okreće se etnologiji.

 1914. godine dobio sredstva za etnografsko istraživanje u Novoj Gvineji i kratak boravak u
Australiji. Boravi na Trobriandskim otocima (uz skromna sredstva, jer je to vrijeme Prvog
svjetskog rata u Europi) do 1918.

 Njegove prve dvije knjige: Obitelj australskih domorodaca (1913.) i Domoroci Mailua (1915.) –
temeljem njih je doktorirao na LSE

 potom ˛provodi godinu dana na Kanarskim otocima – piše Argonaute Zapadnog pacifika
(objavljeni 1922.)

 Potom se vraća u London gdje 20-tak godina predaje kao profesor socijalne antropologije

 1934. provodi 3 mjeseca u južnoj i istočnoj Africi gdje obilazi svoje studente na terenu.

 1936. poslan je u SAD, tamo je do smrti 1942. godine.

 Franc. sociolog Emile Durkheim (Dirkem) – koji je imao utjecaj na većinu britanskih socijalnih
antropologa – nije imao velikog utjecaja na Malinowskog. Nije ga s pažnjom i interesom čitao,
mada ga je kasnije svrstavao među osnivače antropologije i preteče funkcionalizma

 nije razumio niti priznavao niti djela bečkog intelektualca Maxa Webera, koje se proteklo kroz
cijeli njegov intelektualni život.

 Michel Panoff – francuski etnolog koji je bio nasljednik Malinowskog u proučavanju Oceanije –
ističe kako je to šteta jer da bi i Durkheim i Weber bili ogromna teorijska nadogradnja onomu što
je u intelektualnom smislu donosio Malinowski, da se Malinowski dublje i više njima pozabavio.
Tu spregu pokazali su Margaret Mead i Claude Levi-Strauss, za razliku od Malinowskog.

 intelektualna klima u doba u kojem djeluje Malinowski: evolucionizam, difuzionizam, psihologija

Williema Jamesa i Sigmunda Freuda (psihoanaliza), dirkemovska sociologija

 interes općenito u Europi za prikupljanjem podataka o tzv. primitivnim narodima (o običajima i

religiji neciviliziranog stanovništva) – londonsko sveučilište je tih godina dalo službeno priznanje
takvim proučavanjima i imenovalo ih: etnologija (antropologija) – kao predmet redovne nastave
još od kraja 19. stoljeća u Oxfordu, Cambridgeu i Londonu. Godine 1908. osnovana je i prva
katedra za socijalnu antropologiju – na londonskom sveučilištu (Frazer predstojnik). Bilo je
prisutno uvjerenje da se znanstvenici ne mogu više oslanjati na slučajnu radoznalost putnika i
 misionara – koji su dotad skupljali podatke o „primitivnim“ narodima, već da moraju sami
obavljati svoja istraživanja na licu mjesta. Potreba „rada na terenu“ – bila je sada najzad i
potpuno priznata u Engleskoj. Dakako da je potreba za terenskim radom bila i ranije, ali tek je
tada priznata. U SAD-u to se dogodilo puno prije: dovoljno je spomenuti anketu L. H. Morgana
kod Irokeza sredinom 19. stoljeća, Boasovo bavljenje Inuitima i Kvakiutl-Indijancima, krajem 19.
stoljeća.

 tek ekspedicijom Haddona – 1899. na Torres Strait Islands – počinje taj interes i u Engleskoj

 Nakon toga – imena znamenitih etnografa: Rivers, Redcliff-Brown, Seligman – a onda dolazi i
Malinowski.

 Dakle Malinowski tradiciju „terena“ nalazi već prilično ustanovljenu u Velikoj Britaniji. Dakle
ondje odlazak na teren nije bio novina, nego je novina bila u pogledu etnografskog rada!

 istodobno: utjecaj Durkheima – sociološka orijentacija u britanskoj antropologiji – dotad pretežno

zaokupljenom materijalnom kulturom i komparativizmom frejzerovskog tipa – Malinowki i
Durkheimov utjecaj tu daju potpuno jedan drugi smjer

 Prva knjiga – Malinowskog – ona se više i ne čita, ona je predstavljala autorov tek početak
ulaženja u profesiju. To je knjiga pod naslovom Obitelj australijskih domorodaca (1913). Pored
nje, izasle su puno značajnije i smjelije knjige o toj tematici, iako se svijet australijskih
domorodaca uglavnom u tim klasičnim djelima etnologije i antropologije svodi na ograničen set
tema i interesa: vrlo složena društvena pravila oko bračnih sistema i totemizam. tim dvjema
temama dominiraju imena: Redcliff-Brown, Levi-Strauss.

 po pitanju rodbinskih sistema – Malinowski je učinio nešto važno i novo – uočio je postojanje
nuklearne obitelji kod australijskih domorodaca. To je važno za to vrijeme jer je većina tadašnjih
teoretičara, iz ideoloških razloga, odbijala da vjeruje da kod „zaostalih“ bića – australskih
domorodaca – može postojati institucija zasnovana na pojedinacnoj vezi jednog muskarca i jedne
zene, s djecom. Već se mislilo na način da se bez normi i u promiskuitetnom ozračju, dešava
njihova reprodukcija. Čak je i Durkheim govorio o reprodukciji njihovoj sličnijoj životinjskoj
reprodukciji. Stoga je ovo što je Malinowski zabilježio i podvukao vrlo važno, jer je Malinowski
više puta dokazivao tu tezu svojim suvremenicima, koji su bili puni predrasuda i neznanja.

 On radi razliku između krvnog (krvna veza, biološko srodstvo) i nekrvnog (društvenog) odnosa
(srodstva) – suprotstavljajući se tim tezama Morganu

 kasnije te teze Malinowskog postaju osnovom tezi antievolucionista, a Malinowski ih smatra

važnima u smislu da antropologu nisu zanimljiva ta biološka srodstva koliko nekrvna srodstva

 Malinowski je bio protivnik Durkheima i zamjerao mu je etnocentrizam (australskim domorocima

D. je odricao nivo civilizacije
AFRIKA:

 KAO CRNI KONTINENT:

 Rasne predodžbe + predodžbe o nepoznatom
 Ideja o crnom kontinentu i ideja o jedinstvenoj povijesti Afrike
 Subsaharska Afrika i Sjeverna Afrika
 Sjeverna Afrika – unutar sfere povijesti (Sredozemlje, Egipat, rimska kolonizacija)

 KAO KONTINENT BEZ POVIJESTI:

 Europljani u razdoblju ubrzane kolonizacije “donijeli povijest”
 Bogata povijest prije tog razdoblja
 “kolijevka čovječanstva”
 Paradigmatski primjer: Jenne-jeno (Djenné-Djenno) – arheološka iskopavanja 1970-ih otkrivaju
naselje južno od grada Jene u Maliju; jedna od najvažnijih povijesnih lokacija u Africi; Jenne-jeno
– najstariji poznati urbani centar u subsaharskoj Africi; utemeljeno u 3.st. stare ere; središte
trgovačkih ruta; društvena kompleksnost

 KAO KULTURNO JEDINSTVENA:

 1500 jezika; 4 jezične obitelji

 Samo u Nigeriji – više od 3000 jezika

 AFRIKA I NASELJE:

 Medijske slike
 Povijesni kontekst
 Genocid u Ruandi

 KAO „PRIMITIVNA“:

 Relativizacija ideje napretka

 Evolucionističke pretpostavke
 Urbana Afrika

 „SCRAMBLE FOR AFRICA“:

 Razdoblje tzv. Novog imperijalizma (cca. 1880-1914)

 Ubrzana kolonizacija Afrike od strane europskih sila

 ANTROPOLOGIJA I AFRIKA:

 Antropologija kao disciplina i kolonizacija Afrike

 Evolucionizam i difuzionizam
 Podaci kojima se potkrepljuju teorije ne prikupljaju se terenskim radom (razni izvori: zapisi
misionara, putnika, i sl.)
 Koncept kulturnog areala (culture area)  Geografska jedinica koja obuhvaća niz odvojenih
društava koja dijele neke kulturne i ekološke značajke; temeljna – način proizvodnje hrane
 Melville Herskovits: “Culture Areas of Africa”, 1930.
 Naglasak na materijalnoj komponenti – snažan kontrast evolucionističkom modelu
 Poteškoće primjene modela kulturnih areala na Afriku

 KOLONIJALNI KONTEKST I BRITANSKA ANTROPOLOGIJA:

 Britanska terenska istraživanja u Africi 1930-ih – dugotrajan utjecaj na disciplinu
 Dominacija britanskih afrikanista: 1) dugi boravak na terenu (utjecaj Malinowskoga); 2)
dominantni teorijski model (funkcionalizam); 3) povijesni kontekst – britanska kolonijalna vlast u
Africi
 Koncept neizravne vladavine (indirect rule) – Frederic Lugard (prvi upravitelj brit. Nigerije);
lokalna vlast kroz autohtone političke institucije; plemena kao temeljne jedinice autohtone
političke organizacije; vladanje kroz lokalne strukture duboko ih mijenja
 Implikacije za antropologiju: važnost znanja o afričkim političkim i drugim institucijama
(antropolozi i lokalni kolonijalni službenici)
 Ambivalentan stav kolonijalne administracije prema antropolozima
 Antropolozi u Londonu se trudili uvjeriti vlasti u korisnost discipline

 TEORIJSKI OKVIR:
 Funkcionalizam: sve kulturne i društvene značajke stabilnoga društva tvore dio koherentnog,
međuzavisnog, zatvorenog sustava
 “zatvoreni sustavi” (closed systems, Radcliffe-Brown) – “čista” slika istraživanog društva
 Kako su ta društva funkcionirala prije kolonijalne intervencije
 Predodžba o afričkim društ. sustavima kao zasebnim jedinicama koje su prije kolonijalizma
funkcionirale kao integrirane cjeline – odgovara političkoj koncepciji plemena
 Funkcionalisti – dva općenita tipa koherentnih društ. sustava u Africi: a) plemenski, b) moderno-
industrijski;
 Kompleksnost afričke stvarnosti, prijelaz između dva tipa: c) suvremeno stanje

 METODOLOŠKI OKVIR:
 Terenska istraživanja u tradiciji Malinowskoga (dugi boravak na terenu, jezik, bliski kontakt s
“domorocima”, promatranje sudjelovanjem; intenzivno istraživanje male zajednice kao “totalnog”
sustava)
 Kontrast s evolucionizmom (nije se temeljio na ter. Istraživanju; zaključke izvodili na temelju
geogr. raštrkanih podataka)
 Prije Malinowskoga: misionari (Henry A. Junod: The Life of a South African Tribe, 1912.; E W.
Smith i A. Dale: The Ila-Speaking Peoples of Northern Rhodesia , 1920.)
 Malinowskovljevi učenici – terenski istraživači u Africi važni afrikanisti (Evans-Pritchard, Audrey
Richards, Hilda Kuper (Beemer), Isaac Schapera, Phyllis Kaberry, Hortense Powdermaker, Meyer
Fortes, S.F. Nadel, Gordon Brown, Max Gluckman, Ellen Hellmann, Godfrey Wilson i Monica
Hunter (Wilson)
 Malinowskovljev interes za Afriku; Afrika kao mjesto ogromnih promjena koje treba proučavati;
smatrao da antropološko znanje može imati praktičnu primjenu u Africi – antropolozi mogu biti
izvor objektivnog znanja o afričkim društvima kolonijalnoj administraciji, što može spriječiti
pogreške u politici, posebno onoj koja može štetiti afričkom narodu
 KASNO KOLONIJALNO RAZDOBLJE DO 1960 – IH : Radcliffe – Brown Radcliffe-Brown: ne-
afrikanist, ali snažan utjecaj na afričke studije; koncept društva – integrirani, zatvoreni sustavi u
kojima antropolozi trebaju prepoznati i objasniti veze između naizgled različitih praksi; važna
komparacija
 Brojne inovacije u antropologiji, povezano s nekoliko događaja (1930-e-1950.e): krajem 30-ih R.-
Brown dolazi u Oxford; rezultati terenskih istraživanja u Africi u proteklom desetljeću; na svakom
većem antr. odsjeku u Britaniji grupa dobrih mladih afrikanista
 Procvat afričkih studija
 Evans – Pritchard  Evans-Pritchard: Witchcraft, Oracles and Magic among the Azande, 1937. –
utjecajno djelo; utjecao na kasnije rasprave o religiji u Africi
 Intelektualna logika u pozadini vjerovanja Azandea – sistematični skup vjerovanja; društveni
kauzalitet nesreće; primjenjivali istu logiku na magiju koju su primjenjivali u praktičnim stvarima
jer su, prema njima, mistične sile funkcionirale na isti način kao i objektivne, fizičke sile
 Kontrast prema ranijim teorijama: Lévi-Bruhl – dva načina mišljenja – predlogički (magija) i logički
 The Nuer, 1940.
 Dominantne teme: politička orgnizacija i struktura; načini mišljenja; povijest kao ključan dio
antropologije

 Rad generacije post-malinovskovljevih afrikanista – dva žanra: 1) opis načina života određenih
naroda u Africi, kakav je “bio” u predkolonijalnom razdoblju; 2) povijesni kontekst u trenutku
istraživanja; raznolike teme, od migranata do utjecaja kolonijalnih institucija
 Samo se prvi uklapao u koncept Radcliffe-Brownova funkcionalizma, smatran teorijski vrjednijim
 Pretjerana valorizacija “tradicionalnog” i “plemenskog”; “tradicionalna Afrika” – još uvijek
privilegirano mjesto proučavanja

 ISTRAŽIVANJA MIGRACIJA I ŽIVOTA U GRADOVIMA:

 od kraja 1930-ih - problematiziranje urbanog života/iskustva, ne samo „plemenskog“; veza selo-

grad, utjecaj urbanizacije i života u gradovima na „plemenski“ život
 vrlo rano, za razliku od „plemenskih“ studija, fokus na promjene uzrokovane kolonijalizmom
 koncept „plemena“ kao modela afričkog života – nije primjeren analizi urbanog okruženja; pleme
– otjelovljene tradicionalnog; grad - suprotno tome
 Potreban novi interpretativni okvir za analizu kulturnog znanja koje su migranti prenosili sa sela
(plemena) u grad; u gradu njihova kultura gubi svoje “plemenske društvene funkcije”

 „pleme“kao totalitet, cjeloviti društveni sustav, koji kontrolira svoje pripadnike; članovi
„plemenskih“ grupa podvrgnuti normativnoj kulturi koja propisuje njihov „status“ i „uloge“;
antropolozi koji su radili unutar tog okvira – tražili logiku prema kojoj takav sustav funkcionira i
prema kojoj funkcionira društvena reprodukcija u njemu
 u urbanim studijama – društvena reprodukcija nikako nije bila predominantna tema; istraživanje
transformacija; nužno pronaći način za analizu ovog promjenjivog okruženja
 pitanje koji dio grada/gradskog života istraživati i kako
 „plemenski“ model istraživanja je u gradovima beskoristan
 gradovi heterogeniji od plemena i malih lokalnih grupa (različite etničke grupe, klase,
nacionalnosti); epitomiziraju podjelu rada; čine dio cjeline kolonijalne države
 terenski rad se morao fokusirati na pojedine segmente, nije se mogao proučavati grad kao cjelina
(kao što je to bio slučaj s manjim lokalnim grupama) – ovakav pristup po prvi put postao vidljiv u
studijama afričke migracije i urbanizacije
 3 dominantne teme/pristupa u urbanim istraživanjima:
 istraživanje „afričkog grada“ kao totaliteta; manje ili više eksplicitno uspoređivanje s drugim
gradovima na svijetu
 koliko su migranti prenosili „plemenskog“ u grad; koliko su „plemenske“ vrijednosti propadale
(detribalizacija)
 urbani Afrikanci prvenstveno kao radnici u kolonijalnoj ekonomiji; iskustva i život afričkih radnika

 Godfrey i Monica Wilson: preokupacija detribalizacijom (gubitkom “plemenskih vrijednosti”,

negativan proces)
 gubitak tradicionalnih vrijednosti, starog poretka, romantizacija prošlosti;
 Odbacivanjem plemenskoga reda – moralno propadanje društva; “europske vrijednosti” još nisu
usvojene
 Analiza promjene, društvene transformacije kao nestabilnosti

 URBANI AFRIKANCI KAO RADNICI:

 Kontrast pristupu Wilson i Wilson: radikalniji politički pristup znanstvenika Rhodes-Livignstone
Instituta
 Odbacili negativnu perspektivu “gubitka kulture” i “tradicionalnih vrijednosti”
 Pozitivni aspekti urbanog života; stvaranje novih društvenih veza, novih kulturnih praksi
 Začetnici: Max Gluckman i Clyde Mitchell

 CLYDE MITCHELL:

 The Kalela Dance, 1958.

 Historijski kontekstualiziran prikaz gradskog “tribalizma” na primjeru radnika u rudniku bakra
(“copper belt”)
 Vlada i kompanija postavljaju sustav plemenskih predstavnika – posrednici u pregovaranju s
radnicima
 Razlike i sukobi između Afrikanaca i Europljana važnije od “plemenskih” razlika
 Organizacija i ukidanje plemenskog predstavničkog sustava među radnicima u rudnicima
 Društveni okvir – industrijsko-kapitalistički sustav, ne plemenski sustav
 Za razliku od Wilsonovih, Mitchell nije plemenske veze smatrao oblikom konzervativizma;
tribalizam kao novi oblik etniciteta, promatran historijski, a ne kao stari oblik primitivizma

AUSTRALIJA:

 AUSTRALSKI ABORIDŽINI  Britanska kolonizacija – 1788.: više od 200 aboridžinskih jezičnih

zajednica na australskom kontinentu
 U područjima intenzivne kolonizacije aboridžinska ekonomija je brzo uništavana; podaci samo iz
zapisa istraživača (o polustalnim naseljima, uzgajanju jestivog korijenja, izradi nasipa za lov
jegulja)
 Većina antrop. Istraživanja – u područjima udaljenima od europskih naselja – predodžba o
“tipičnoj” domorodačkoj kulturi

 POČECI ANTROPOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA  Najutjecajniji rani etnografi – Baldwin Spencer i F.J.

Gillen
 U antrop. teoriji u 19.st. – aboridžinsko društvo kao živući primjeri početaka razvoja ljudskog
roda; Spencer i Gillen – podaci na kojima su temeljene teorije o prirodi takvih društava
 Najznačajnije djelo – The Native Tribes of Central Australia (1899); predgovor – Frazer
 Dokumentirali srodstvenu terminologiju u središnjoj Australiji
 Durkheim – temeljio svoju teoriju o sociološkom podrijetlu religije između ostalog i na radu
Spencera i Gillena te Strehlowa
 Dvije temeljne pretpostavke u 19-stoljetnoj misli o aboridžinskom društvu: 1) struktura društva ih
stavlja u određeni položaj na ljestvici razvoja čovječanstva, umjesto da odražava prilagodbu
prirodnom okolišu; 2) aboridžinima prijeti gubitak kulture te izumiranje ili asimilacija u
dominantnu kulturu

 RADCLIFFE – BROWN I ABORIDŽINI  Istraživanja u Zapadnoj Australiji; područje pod većim

utjecajem kolonizacije i europskih naselja od središnje Australije krajem 19. st. (Spencer i Gillen)
 Prikupljao podatke o genealogiji i pravilima sklapanja braka; nije istraživao svakodnevnu
interakciju i način na koji se principi koje je teorijski opisao prakticiraju u svakodnevnom životu i
društvenom ponašanju
 Pregled strukturalnih varijacija kod 130 plemena o kojima je prikupio veliku građu
 Ograničen broj “tipova” aboridžinskih društava, nazvani prema reprezentativnim plemenima (npr.
Kariera, Aranda, Mara i Murgin)
 Oslanjajući se na Herberta Spencera zaključuje kako su se složeniji tipovi razvili od jednostavnijih
kao posljedica socijalne evolucije
 Uveo red u mnoštvo etnografskih podataka o Australiji
 Ograničenja: metoda potpuno deskriptivna; ne objašnjava različite oblike i raznolikost ljudskih
društava
 W.L. Warner (učenik Radcliffe-Browna) A Black Civilization (1937) – terensko istraživanje u
Arnhemu (Sjeverni teritorij); funkcionalistička etnografija: opis lokalne organizacije, srodstva,
načina ratovanja, religije te dokazi promjena i interakcije s indonezijskim ribarima

 LÉVI – STRAUSS  Lévi-Straussova teorija o braku unakrsnih srodnika temelji se djelomično na

Radcliffe-Brownovim istraživanjima i podacima iz Australije
 Usvaja Radcliffe-Brownova tri tipa braka među unakrsnim srodnicima kao tri moguće temeljne
elementarne strukture srodstva, ali i ponovno analizira građu iz Australije (u Elementarnim
strukturama srodstva)
 Radcliffe-Brown je srodstvo smatrao proširenjem obiteljskih odnosa na plemensku zajednicu u
svrhu postizanja veće društvene integracije
 Lévi-Strauss je srodstvo smatrao proizvodom određenog načina mišljenja koje funkcionira na
razini plemena te ljude dijeli u suprotstavljene kategorije odnosa (npr. “očev otac” ili “majčin
otac”)

 STRUKTURALISTIČKI PRISTUP ISTRAŽIVANJU SIMBOLIZMA  Durkheim i totemi: značaj totema

kao simbola ne proizlazi iz njegove intrinzične kvalitete, već iz položaja totema u strukturi
totemskog sustava nekog klana
 Durkheimova teorija o društvenom porijeklu totema imala veliki utjecaj na de Saussurea i
njegovu strukturalističku teoriju semiologije
 Lévi-Strauss i totemizam: strukturalna teorija totemizma (npr. u Divljoj misli); uspoređuje
strukturnu logiku totemizma u Australiji s indijskim sustavom kasti
 Stanner: strukturalistička analiza religije skupine Murinbata
 Semiološki pristup istraživanju umjetnosti i rituala – Nancy Munn (umjetnost Warpirija); Howard
Morphy (umjetnost Yolngua)

 MARKSISTIČKA PERSPEKTIVA; EKOLOŠKA PERSPEKTIVA  Neke marksističke analize smatrale da

aboridžinska društva imaju karakteristike “primitivnog komunizma”
 Međutim, zbog moći religijskih kultova manje egalitarna od drugih klasičnih lovačko-sakupljačkih
društava (npr. San (Bušmani) iz pustinje Kalahari)
 McCarthy i MacArthur: istraživanje u Arhnemu – dokazi za Sahlinsovu tezu o “izvornom bogatom
društvu” (nedostatak političke motivacije za akumulaciju resursa iznad količine potrebne za
preživljavanje uzrok materijalnog siromatva lovaca sakupljača); podaci McCarthyja i MacArthura –
prosječno vrijeme potrebne za prikupljanje i pripremu hrane 4-5 sati dnevno – puno slobodnog
vremena; na temelju ovih i drugih podataka Sahlins izvodi svoju tezu o “obiteljskom obliku
proizvodnje” – svako kućanstvo kao politički nezavisna proizvodna jedinica; zanemaruje važnost
recipročnih prava pristupa zemlji za prikupljanje plodova te raspodjele mesa među kućanstvima
unutar kampa – načini smanjenja rizika pretjerane eksploatacije oskudnih resursa
 tek 1980-ih objavljena dugotrajnija istraživanja praksi preživljavanja Aboridžina (mnoge zajednice
su se vratile tradicionalnim načinima privređivanja nakon godina provedenih u crkvenim ili
vladinim naseljima)

 ABORIDŽINI I PRAVA NA ZEMLJU  Australija kao „terra nullius”

 kolonizacija na temelju pretpostavke kako lovci sakupljači, s obzirom na to da su nomadi i da ne
„unaprjeđuju” zemlju, ne posjeduju zemlju
 sudski slučaj iz 1971.: tri Yolngu klana na sudu pokušala dokazati pravo na zemlju; slučaj propao
djelomično i zbog uloge antropologa;
 utjecaj ovog slučaja na antropologiju i prava Aboridžina – ubrzo savezni parlament ugrađuje
definiciju aboridžinskog zakupa zemlje u zakonski sustav
 Mabo (Zakon o domorodačkom pravu), 1993. – priznaje aboridžinska prava na zemlju koja sežu u
razdoblje prije britanske kolonizacije
 slučaj Otoka Hindmarsh: skupina žena naroda Ngarrindjeri protiv izgradnje mosta između Južne
Australije i otoka Hndmarsh zbog ugrožavanja kulturne baštine; zabrana izgradnje mosta 1994.
prvenstveno na temelju konzultacija sa ženama naroda Ngarrindjeri koje je provela
antropologinja Deane Fergie, arheoloških istraživanja i pravnog izvješća; most ipak otvoren 2000.
usprkos prijeporima

 PRAVA ABORIDŽINA  samoodređenje australskih Aboridžina – značajan utjecaj na

antropološku praksu u Australiji
 nakon 1960-ih – suočavanje s nemogućnošću asimilacije Aboridžina
 isprika novoizabrane australske vlade Aboridžinima 2008.
 „nacionalna intervencija” u Sjevernom teritoriju
 još jedan učinak na antropologiju – kada se Aboridžini suoče s etnografskim tekstovima o samima
sebi (npr. objavljivanje građe o ritualima i sl.)
LATINSKA AMERIKA
 KARIBI  otoci arhipelaga (od Kube do Trinidada) + Bahami i Bermuda, Belize, Gvajana, Surinam i
Francuska Gvajana
 dijasporske zajednice

 ANTROPOLOŠKA ISTRAŽIVANJA  definicija Kariba kao „hibridnih”

 inferiorni antropološki teren
 plantaže
 robovi
 povijesne i ekonomske kontradikcije
 Melville Herskovits (Surinam, Haiti, Trinidad)
 debata Herskovits – Frazier
 poslijeratna istraživanja: struktura obitelji (matrifokalnost)
 kolonijalna ideologija – antropološke pretpostavke (funkcionalizam)
 protivnici funkcionalizma – naglašavaju klasni sukob
 Raymond T. Smith – sustav „dvostrukog braka”
 istraživanja rodne problematike – vezana za istraživanja obitelji i srodstva

 ISTRAŽIVANJA OBITELJI  debata o afro-američkoj obitelji

 matrifokalna obitelj (kolonijalna administracija)
 niz studija o obitelji i srodstvu
 do 1970-ih: matrifokalna obitelj, odsutni očevi, kućanstva koja vode žene, nezakonitost, bračna
nestabilnost, labave srodstvene veze, vanbračni odnosi - devijacije
 kolonijalna ideologija – antropološke pretpostavke
 funkcionalizam
 crnačke obitelji nižih klasa u ruralnim područjima
 odnos siromaštva i oblika obitelji
 protivnici funkcionalizma – važnost povijesti i klasnog sukoba
 Raymond T. Smith: obitelj i srodstvo, i klasa . „Obitelj nije uzrok siromaštva; njezin oblik je dio
društvene prakse klasnih odnosa
 sustav „dvostrukog braka” (Smith); veći naglasak na krvnim nego bračnim vezama; matrifokalna
(ali ne matrijarhalna) obitelj; aktivnosti u kućanstvu nisu ograničene na jedno kućanstvo;
diferencijacija spolnih uloga
 rodni studiji: proizašli iz istraživanja obitelji; zašto je žena vidljiva samo unutar obitelji;
„nevidljivost” muškaraca
 Wilson: „ugled” i „reputacija”

 DEBATA O PLURALNOM DRUŠTVU  M.G. Smith („teza o pluralnom društvu”): posebni etničko-
kulturni segmenti u svakom društvu i odvojene institucije i prakse
 R.T. Smith i Lloyd Braithwaite – zajednički skup vrijednosti
 „plantažno društvo” – karipska kultura proizlazi iz ekonomije temeljene na sustavu plantaža

 POSLIJERATNA ISTRAŽIVANJA NA KARIBIMA  antropolozi iz Europe

 geopolitička situacija – Karibi i SAD: sjevernoamerički antropolozi
 Karibi kao pripremni teren za antropologe (npr. Fischer i Marcus)
 novija generacija antropologa: suvremene teme i nastavljanje istraživanja starih tema
 Segal (1993) ‘Race and Colour in Pre-Independence Trinidad and Tobago’, u: K.A. Yelvington (ur.):
„Trinidad Ethnicity”
 Williams (1991): „Stains on My Name, War in My Veins: Guyana and the Politics of Cultural
Struggle”
 R. Price (1983): „First-Time: The Historical Vision of an Afro-American People”
 urbane etnografije: Austin; Yelvington
 migracije i dijasporske zajednice; nevladine udruge i društveni pokreti, lokalni odgovori na
neoliberalnu ekonomsku politiku

 JUŽNA AMERIKA – ANDE  antropologija Anda: fascinacija etnopoviješću Inka; pokušaj

identifikacije izrazito „andskih” karakteristika
 „zone kontakta”
 Inke: središnja figura kulturne različitosti u debatama o evoluciji, divljaštvu i civilizaciji među
amerikanistima u 19. st.
 bogata arhivska i arheološka građa – suradnja antropologa i povjesničara
 politika nacionalizma – potkrijepljena istraživanjem suvremenih odraza pred-hispanskog
naslijeđa, potragom za autentičnim identitetom

 INKE  sredinom 15. st. – mala etnička skupina u središnjim i južnim Andama
 u razdoblju od 100 godina – politička i ekonomska kontrola na potezu od današnje Kolumbije do
središnjeg dijela Čilea
 velika vojska, preseljavanje stanovništva, kolonizacija, danak
 centralizirani sustav; redistribucija na temelju lokalnih oblika srodstva
 Španjolski porazili Inke 1530-ih
 nasljednik – Peru
 španjolska vladavina – europski modeli društvenog položaja i prestiža; diferencijacija lokalnog
stanovništva – uspostavljanje lokalne elite
 osamostaljenje država u 19. st.
 kraj kolonijalne vladavine – promjene u ekonomskoj politici; većina stanovništva – poljoprivreda
(krumpir, kukuruz), ljame, alpake i ovce
 razdoblje modernizacije: prometna infrastruktura, programi obrazovanja, pravo glasa,
urbanizacija
 ANTROPLOŠKA ISTRAŽIVANJA  19. st. – sličnosti i evolucijske veze između naroda Sjeverne,
Srednje i Južne Amerike
 Inke – primjer civilizirane domorodačke kulture (bogatstvo, pretkršćanska religija, poligamija itd. .
znakovi dekadencije i unutrašnje slabosti
 ključni utjecaji – John Murra i Tom Zuidema: država Inka kao sociokulturni entitet
 Murra: analiza političke ekonomije Inka, marksistički okvir; pojam „vertikalnosti”; način na koji su
Inke modificirale starije sustave razmjene u različitim ekološkim zonama; kontrola proizvodnje i
razmjene dobara
 Zuidema: politička kontrola; strukturalistički pristup; simbolička logika kulturnih oblika i praksi
(klasifikacija srodstva, prostorni razmještaj sustava navodnjavanja, poljoprivredni i religijski
kalendar); princip komplementarnog dualizma – temeljna oznaka
 Murra i Zuidema – utjecali na narednu generaciju antropologa (nastavak rada u regiji Cuzco i
južnom Peruu; usporedba podataka s etnopovijesnim podacima drugih regija u Andama)
 suvremena etnopovijest: svijest o različitim stupnjevima učinkovitosti kontrole Inka i kulture;
kulturna raznolikost regije

 obilje deskriptivnih etnografija o lokalnim vjerovanjima i praksama

 1950-e i 1960-e: studije seoskih zajednica – društvena primjena; do 1970-ih antropologija Anda –
niz različitih tema; 4 glavna područja:
 1) odnos između zajednice i ekonomije (studije srodstva i proizvodnje): odnosi reciprociteta
između srodstvenih skupina, u različitim ekološkim zonama, među krvnim i duhovnim srodnicima
itd.; različiti koncepti zajednice, zajednice nastale u kolonijalnom razdoblju; ayllu – tradicionalna
zajednica; genealoška i politička jedinica; može se temeljiti na srodstvu, teritoriju, organizaciji
rada; na razini države, etničke skupine ili kroz sustav compadrazga; u Inka sustavu – genealoška
jedinica (srodstvena skupina; u središtu par braće/sestre/brat i sestra); politička jedinica –
hijerarhijski organizirana
 2) istraživanja vjerovanja: nepredvidivost duhova koji nastanjuju krajolik; središnja uloga
žrtvovanja u obnovi plodnosti; odnos između malih i velikih tradicija posebno u odnosu na praksu
hodočašća; isprepletenost katoličkih vjerovanja s vjerovanjima u hirovite i opasne duhove u
prirodi
 3) istraživanja Quechua i Aymara jezika – u odnosu prema nacionalnim politikama integracije
domorodačkih skupina, obrazovnih reformi i programa opismenjavanja
 4) etnicitet i identitet: kombinacija navedenih tema
 dugotrajni pokušaji kategorizacije stanovništva u Andama i definiranja kulturnog značenja rasnih
kategorija iz kolonijalnog razdoblja; tendencije homogenizacije i diferencijacije

 NIZINSKO PODRUČJE  domorodačke zajednice u području Amazone te Brazilu, Peruu, Kolumbiji,

Boliviji, Venecueli, Ekvadoru, Gvajani, Surinamu i Francuskoj Gvajani
 termin „nizinski narodi” – Julian Steward: „Handbook of South American Indians”: populacija u
nizinskim tropskim prašumama – društva koja zbog ekoloških faktora nisu postigla stupanj
političkog razvoja koji je bio karakterističan za društva prije španjolske kolonizacije (Ande);
distinkcija između „planinskih” (Ande) i „nizinskih” naroda oblikovala etnografska istraživanja
posljednjih 40-ak godina
 ANTROPOLOŠKA ISTRAŽIVANJA  osnovna jedinica analize – pleme (brojne detaljne monografije
u poslijeratnom razdoblju)
 nedostatak sintetskih radova
 nedostatak zajedničkog okvira analize – siromaštvo etnografskih zapisa (preko 90% domorodačke
populacije nestalo u prvih 200 godina kontakta s Europljanima; Brazil – trenutna domorodačka
populacija – 250000; prije osvajanja – 8-15 milijuna
 suvremena antropološka istraživanja – populacije koje nisu reprezentativne za situaciju prije
osvajanja
 više pažnje na povijesnim i arheološkim izvorima
 plemena u tropskim prašumama – mala plemena, ovisna o ribarenju, lovu i sakupljaštvu; podjela
rada prema dobi i spolu; nisu sesilni
 tradicionalna oznaka – tehnološka rudimentarnost; „plemeniti divljaci” (Rousseau, Lévi-Strauss,
ekološki determinizam)
 aspekti socijalne organizacije (sustavi srodstva); kompleksnost rituala, mitova, kozmologije i
simbolizma kod stanovnika tropskih prašuma (Lévi-Strauss: Tužni tropi, Divlja misao, Mitologike)
 poslijeratno razdoblje – proliferacija etnografskih zapisa: kulturne osobitosti širokog raspona
naroda; teorijska ortodoksnost – ekološki determinizam
 Bety Meggars – teza o „lažnom raju”: teški ekološki uvjeti spriječili razvoj kompleksnih društava u
Amazoniji; karakter nizinskih društava sveden na prirodne uvjete; opovrgnuta – arheološki izvori,
povijesni izvori iz ranog kolonijalnog razdoblja, dodatni etnografski dokazi
 dominacija i institucionalizacija teze o lažnom raju – spriječila integraciju etnografskog s
povijesnim i arheološkim znanjem
 u posljednjih 20-ak godina: napuštanje teze – znanstveni dokazi, geopolitički faktori, prava
domorodačkog stanovništva; tropske prašume kao antropogeno područje; odnosi između
antropologa i domorodačkih zajednica koje istražuju
 dvije tendencije: a) veze između postojećih domorodačkih zajednica i njihovih prethodnika; b)
strategije preživljavanja domorodačkih zajednica

 INDIJANCI I DRŽAVA  pokušaji „modernizacije” područja (resursi)

 vlade i korporacije – otpor i priznanje statusa i prava domorodačkih zajednica; promjena statusa
domorodačkih zajednica u različitim državama
 Brazil - Fundação Nacional do Índio (Nacionalna indijanska fundacija)
 prvi rezervat u Brazilu
 aktivna uloga predstavnika domorodačkih naroda u politici
 ustupci domorodačkom stanovništvu
 uloga antropologa i nevladinih organizacija

 AMAZONA I UTJECAJ ČOVJEKA  društva u nizinskim područjima – ekološki determinirana;

nerazvijena
 dokazi o utjecaju čovjeka na okoliš u ovom području u proteklih 12000 godina
 s jedne strane svjedoče o mijenjanju okoliša
 s druge strane pritisci prema integraciji domorodačkog stanovništva
 moderna etnografska istraživanja – dokazi o kompleksnosti, nasuprot ranijim tezama o
jednostavnosti i primitivnosti

 PACIFIK:
 MELANEZIJA  skupina otoka u jugozapadnom Pacifiku
 teritorij Papue Nove Gvineje, Solomonskih Otoka, Vanuatua, Nove Kaledonije i Fidžija, te
indonezijske pokrajine Irian Jaya i otoci u Torresovom tjesnacu (pripadaju Australiji, država
Queensland)
 tijekom 2. polovice 19. st. različiti dijelovi Melanezije pod vlašću Britanije, Njemačke, Francuske,
Nizozemske i Australije; postkolonijalne države nastaju 1970-ih
 unutrašnjost Nove Gvineje nije bila pod vanjskom vlašću sve do nakon 2. svj. rata; vjerojatno i
sada postoje skupine koje još nisu bili u kontaktu sa zapadnom civilizacijom/vanjskom vlašću
 dvije dominantne teme istraživanja u ovom području: razmjena i rodna problematika

 ANTROPLOŠKA ISTRAŽIVANJA PRIJE 2.SV.RATA  velika etnička i lingvistička raznolikost (700-800

autohtonih jezika, 3,5 milijuna ljudi)
 općenite (pojednostavljene) karakteristike predkolonijalnog melanezijskog društva
 ekonomija: zasnovana uglavnom na uzgoju raznog korjenastog povrća, uzgoju svinja te, kod
mnogih naroda, na trgovini osnovnih i luksuznih dobara
 česti sustavi ceremonijalne razmjene: vrijedni predmeti napravljeni od dragocjenih materijala
(školjaka, perja, veprovih kljova itd.) razmjenjuju se kod plaćanja miraza, sklapanja mirovnih
sporazuma i drugih ceremonija
 tajna društva i inicijacijski kultovi za muškarce, koji su istovremeno i težište umjetničkog
stvaralaštva (maske, ukrašavanje tijela i sl.)
 politička struktura: političke jedinice u većini društava male (najčešće nekoliko stotina ljudi); česti
sukobi, ali i privremena savezništva i primirja (kod inicijacija, proslava ili razmjene darova); moć
vođa najčešće je nestalna i temelji se na osobnom ugledu stečenom u ratovanju, ceremonijalnoj
razmjeni ili ritualu (ne na rođenju)
 prva značajnija znanstvena studija nekog melanezijskog društva – škola iz Cambridgea (Haddon,
Rivers, Seligman) i njihova ekspedicija na otoke u Torresovom tjesnacu 1898-9.)
 antropologiju Melanezije ipak najviše obilježio rad Malinowskoga i njegovo istraživanje na
Trobrijandskom otočju tijekom 1. svj. rata; mnoge teme kojima se M. bavio (magija, seksualnost,
društvena kontrola, kula) anticipiraju ono što se kasnije smatralo glavnim obilježjima
melanezijskih društava

 POSLIJERATNA ISTRAŽIVANJA  planinska područja Nove Gvineje (jedne od posljednjih

neistraženih populacija na svijetu) otvorila se zapadnim antropolozima nakon 2.svj. rata
 1950-e i 1960-e – rast broja antropoloških istraživanja u ovom području
 u to vrijeme su glavne preokupacije u antrop. istraživanjima i teoriji bile studije srodstva i
društvene organizacije; taj fokus reflektira se i u istraživanjima u ovom području u ovom razdoblju
(većinom razumijevanje društvene organizacije u planinskom području N. Gvineje
 veliku pažnju privlače sustavi ceremonijalne razmjene u ovom području i drugdje u Melaneziji;
česta tumačenja – ti sustavi promiču društvenu integraciju jer stvaraju savezništva i osiguravaju
nenasilni način rješavanja sukoba među suparničkim klanovima
 zahvaljujući zauzdavanju upotrebe oružja, mnogi ceremonijalni sustavi razmjene su hipertrofirali
te postali arene za ostvarivanje političkih ambicija muškaraca (Big Men)
 Big Men doživljavani kao izvorno melanezijski tip vođe i kao razlikovno obilježje melanezijskih
društava od polinezijskih koji su imali vođe u liku poglavica

 BIG MAN  prototip melanezijskog vođe, ključna figura u etnografiji Melanezije; u središtu
složenih ekonomskih i političkih struktura u cijeloj regiji (ali model Big Mana temelji se na onima
u Papui Novoj Gvineji, Solomonskom Otočju i u manjoj mjeri na Vanuatuu)
 rasprostranjenost Big Mana i poglavice – granica među pacifičkim društvima
 Big Man često definiran u odnosu na poglavicu, kao kontrapunkt
 utjecajni tekst Marshalla Sahlinsa (Poor Man, Rich Man, Big Man, Chief: Political Types in
Melanesia and Polynesia”, 1963.) – usporedba poglavice i Big Mana; s tim radom je termin „Big
Man” ušao u raširenu upotrebu u antropologiji; iako postoje alternativni termini, Big Man je
primjeren jer predstavlja izravan prijevod domorodačkog termina koji označava vođu u mnogim
dijalektima na ovom području
 Sahlins: Big Man „podsjeća na grubog, poduzetnog pojedinca kakvog poznajemo u vlastitom
društvu, a koji kombinira tobožnji zajednički interes, i puno jače izračeno, osobni interes i
ekonomsku računicu”. Sahlinsov karikaturalni opis epitomizira arhetipskog Big Mana, čiji politički
status proizlazi uglavnom iz sposobnosti za stjecanjem ekonomske koristi; dok poglavica zauzima
naslijeđeni položaj, Big Man sam stiče svoj položaj; on akumulira osnovna i luksuzna dobra
(svinje, školjke, osnovne namirnice itd.) i dijeli ih u svrhu postizanja političke moći; planira i
rukovodi ritualima distribucije materijalnih dobara; „velikodušno” dijeli dobra i tako osigurava
 utjecaj nad rodbinom i susjedima, koji na taj način postaju njegovi dužnici; ljudi ga podržavaju jer
im to npr. donosi ekonomske dobrobiti (npr. miraz), financira njihove ritualne obveze, jer
profitiraju od ulaganja u njegov politički ugled
 Sahlinsovo tumačenje Big Mana dovelo do brojnih pitanja u antropologiji: kakve osobe postaju
Big Man; utjecaj i autoritet koji Big Man ima; strukturni odnosi između Big Mana i skupina kojima
su na čelu; načini na koji Big Man postiže i održava svoj položaj; ekonomske posljedice političke
aktivnost Big Mana; odnos Big Mana i postkolonijalnih država u Melaneziji; postoje li Big Women
 središnje pitanje: način na koji Big Man stječe i zadržava autoritet u kontekstu u kojem ne postoji
tradicionalni autoritet koji nosi status poglavice, kao ni drugi oblici institucionalizirane društvene
kontrole
 Big Man kojim skupina nije zadov0ljna (npr. nije dobar kao prethodnik; ima previsoke zahtjeve)
može biti zamijenjen svojim protivnikom, mogu ga napustiti sljedbenici
 Mnogi stječu utjecaj kroz ekonomsku proizvodnju i razmjenu; drugi zahvaljujući poznavanju
genealogija, mitova i povijesti, magije, načina liječenja; treći zahvaljujući fizičkoj snazi ili ratnom
uspjehu, itd.; bez obzira na način kojim stječu utjecaj, njihova politička moć temelji se na nekoj
vrsti razmjene
 Maurice Godelier: Great Man – u društvima u kojima su prakse razmjene različite u odnosu na
one koje poznaju instituciju Big Mana; razmjena je uravnotežena (svinja za svinju, partner za
partnera, itd.)
 RELIGIJA  nekoliko perspektiva u istraživanju religije, rituala i kozmologija u melanezijskim
društvima
 1) uloga inicijacijskih obreda u psihoseksualnom razvoju dječaka/muškaraca iz perspektive
psihoanalize
 2) marksistički pogled na ulogu religije u održavanju kontrole koju stariji muškarci imaju nad
ženama i mlađim članovima zajednice
 3) strukturalistički, semiotički pogled na simbolizam rituala
 neka melanezijska društva imaju vrlo razrađene kozmologije i religijske sustave, dok su druga
izrazito sekularno usmjerena
 fascinacija zapadnih istraživača tzv. cargo kultovima

 CARGO KULTOVI  milenarijski pokreti; sljedbenici čekaju dolazak velike količine neke vrste
zapadnjačke robe (cargo) koju su poslali njihovi preci
 nakon 1945. antropolozi i drugi istraživači zabilježili su nekoliko stotina cargo kultova, većinom u
Melaneziji; neki su i dalje aktivni, institucionalizirani u lokalnim crkvama ili političkim strankama
 prorok dobiva poruku u kojoj preci (ili Amerikanci ili neki drugi autsajderi) obećavaju cijele
brodove ili avione napunjene robom (hrana u konzervama, odjeća, alati, vozila i sl.)
 većina ljudi u području Melanezije se susrela s takvom robom za vrijeme 2. svj. rata, ali je ona
postala rijetka nakon povlačenja vojske s Pacifika
 tipična poruka: ako ljudi uspostave društvenu harmoniju i konsenzus, zanemare svađe, roba
(cargo) će doći
 u nekim kultovima se zagovara povratak tradicionalnim praksama (npr. pokret John Frumm na
Vanuatuu – ples, korištenje tradicionalne droge kave, vraćanje predkolonijalnim oblicima
stanovanja); drugi zagovaraju napuštanje tradicije i preuzimanje europskih vrijednosti
 proroci propisuju specifične oblike ponašanja koja bi trebala dovesti do stizanja robe (masovna
okupljanja na određene dane, izgradnja pisti, dokova za brodove i sl., podizanje zastava,
radioodašiljača, seksualna sloboda ili apstinencija, marširanje, ples
 od 1950-ih bogata etnografska literatura o cargo kultovima (Jean Guiart, 1956. Un siècle et demi
de contacts culturels a Tanna, Nouvelles-Hebrides; Margaret Mead, 1956. New Lives for Old:
Cultural Transformation – Manus, 1928–1953; Kenelm Burridge, 1960. Mambu: A Study of
Melanesian Cargo Movements and their Social and Ideological Background; Peter Lawrence,
1964. Road Belong Cargo

 RODNA PROBLEMATIKA; OSOBNOST  raniji istraživači primjećuju vrlo izraženu rodnu

nejednakost, snažnu polarizaciju muškaraca i žena, antagonizam između spolova u cijelom nizu
melanezijskih društava, posebno u visoravnima Nove Gvineje
 činilo se da su žene često isključene iz religijskog i političkog života
 mnoga društva gaje i vjerovanja koja ponižavaju žene ili opravdavaju njihov podređeni položaj
(npr. vjerovanje o nečistoći povezanoj s menstruacijom)
 Marilyn Strathern: istraživanja o koncepcijama osobnosti u melanezijskim društvima; The Gender
of the Gift (1988.); usmjerena na dekonstruiranje zapadnjačkih predodžbi o individualizmu: u
melanezijskim društvima društveni odnosi su važniji od pojedinca, društveni odnosi proizvode
pojedinca, oni sačinjavaju pojedinca

 TEME SUVREMENIH ISTRAŽIVANJA  simboličke dimenzije razmjene (uloga razmjene u

odnosima moći, rodnim konstrukcijama i konstrukcijama osobnosti
 zanimanje za povijest, melanezijske konstrukcije vlastite povijesti (iskustvo prvog kontakta i sl.)
 neki istraživači se zanimaju za „izumljivanje tradicija” u postkolonijalnom razdoblju i konstrukciji
nacionalnih identiteta

 POLINEZIJA  trokut između otočja Hawaii, Uksršnjeg Otoka i Novog Zelanda

 većina polinezijski otoka su visoki vulkanski otoci; ostali su atoli
 tek u drugoj polovici 18. st. značajniji susreti s Europljanima
 najuspješnije ekspedicije – tri putovanja kapetana Jamesa Cooka; njegovi dnevnici ostaju među
najvažnijim izvorima o tradicionalnim polinezijskim društvima
 nakon Cooka slijede i misionari, trgovci, kitolovci itd.
 u 19. st. većina polinezijskih otoka kolonizirana (V. Britanija, Francuska, Njemačka, SAD, Japan);
Otočje Tonga – britanski protektorat, Hawaii – 50. država SAD-a 1959. godine
 interes kolonijalnih sila – strateški, a ne ekonomski (pomorske baze)
 nezavisnost nakon 1960.
 ANTROPLOŠKA ISTRAŽIVANJA  tradicionalno regija koja je pobuđivala veliko zanimanje
antropologa, ali i platforma za konstrukciju europskih fantazija (zapisi istraživača i moreplovaca,
misionara; mitologizacija; Gaugin)
 Margaret Mead: Sazrijevanje na Samoi – romantizirani prikaz samoanskog društva
 Raymond Firth: We, the Tikopia – svojevrsna protuteža Meadičinoj etnografiji
 nakon 2. svj. rata i dekolonizacije – veća svijest o ukorijenjenosti etnografije o Polineziji u
europskoj dominaciji i kolonijalizmu
 prerastanje romantiziranih predodžbi o Polineziji; historijski kontekstualizirane studije u
kolonijalnom i postkolonijalnom kontekstu (Nicholas Thomas , 1990. Marquesan Societies:
Inequality and Political Transformation in Eastern Polynesia; Borofsky i Howard, 1989.
Developments in Polynesian Ethnology)
LATINSKA AMERIKA
 Višestruke konotacije pojma Latinske Amerike - geografsko područje i sustav predodžbi
 Mestizo kultura i domorodačka kultura
 Termin kao oznaka za one aspekte kulture koji su rezultat procesa transkulturacije (kolonizacija)
 Drugost i dihotomije (Indijanci/Europljani; tradicionalno/moderno; zaostalo/civilizirano;
ruralno/urbano; nerazvijeno/razvijeno)

 Dva osnovna područja istraživanja:

 A) istraživanja južnoam. domorodačkih kultura: unutrašnja struktura domorodačkih zajednica;
regionalno usmjerena
 B) društveni procesi uslijed modernizacije i industrijalizacije (istraživanja seoskih zajednica):
odnosi i veze između lokalnih zajednica širih društvenih procesa; nisu vezana za određene regije;
fokus na kompleksnim procesima modernizacije, društvene promjene; sociokulturna integracija,
društvena diferencijacija, migracije i urbanizacija; transformacija seoskih zajednica

 ugl. istraživanja podređenih skupina (Srednja Amerika)

 „regiones de refugio” (Aguirre-Beltran): malen ili nikakav utjecaj kolonijalne vlasti (loša
komunikacija, geografski položaj; indijanske kulture koje su sadržale vlastiti jezik i kulturu);
ruralne indijanske i mestizo zajenice
 povijesni utjecaj katoličanstva na religiju domorodačkih zajednica (reducción)
 fiesta: promiču red i društvenu kontrolu; odmak od svakodnevice; učvršćuju odnose moći,
moralne smjernice u društvu i etnički identitet compadrazgo

 COMPADRAZGO
 društvena institucija koja se sklapa i održava pri krštenju, pričesti, krizmi i sklapanju braka
 compadre – ključna figura u mreži fiktivnog ili ritualnog srodstva
 dijete/odrasla osoba – biološki roditelji – kumovi
 španjolsko porijeklo
 padrino/madrina – ahijado/ahijada
 učvršćenje postojećih veza s rodbinom ili prijateljima; uspostavljanje posebnog odnosa s osobom
višeg društvenog statusa
 narušavanje klasne ili etničke solidarnosti; paternalistički odnosi
 June Nash (1970): In the Eyes of the Ancestors. Belief and Behavior in a Mayan Community –
compadrazgo: stvaranje ili učvršćivanje grupne solidarnosti

 Antropološka istraživanja ruralnih zajednica

 Općenito: u počecima istraživanja pod utjecajem evolucionizma (tradicionalne zajednice kao
prepreka razvoju)
 Npr. razvoj antropologije u Meksiku – “indigenismo”; koncepti “internog kolonijalizma” i teorija
ovisnosti
 Robert Redfield; George Foster; Oscar Lewis
 Redfield: gradski način života i vrijednosti ugrožavaju seoski način života i vrijednosti
 Redfieldova istraživanja – inauguracija istraživanja seoskih zajednica u latinoam. Antrop.
 Kritika – romantizirani pogled na seoske zajednice; funkcionalističke pretpostavke; naglasak na
kognitivnim kategorijama, a zanemarivanje ekonomskih faktora
 Foster (1967): Tzintzuntzan: Mexican Peasants in a Changing World – nepovjerenje i strah kao
kontrast Redfieldovoj romantizaciji
 Lewis (1951): Life in a Mexican Village: Tepotzlan Restudied – konflikt; historijski procesi;
migracije; kultura siromaštva

o MALE I VELIKE TRADICIJE

 “folk society” – lokalne zajednice različite od urbanih; posebni modusi integracije; gradski način
života – prijetnja lokalnim sustavima vrijednosti
 “mala i velika tradicija”: “Antropološka istraživanja su kontekstualna; ona povezuju neki element
velike tradicije – svetu knjigu, element priče, učitelja, ceremoniju ili nadnaravno biće – sa životom
običnih ljudi, u kontekstu svakodnevnog života koji se odvija pred očima antropologa.”
 McKim Marriot: religija u indijskim selima i odnos sa hinduističkim tekstovima na Sanskrtu;
dvosmjerni odnos – univerzalizacija i parohijalizacija; “indigena civilizacija” i “sekundarna
civilizacija”
 Kritika – Dumont i Pocock
 Tambiah – razlikovanje “male” i “velike” tradicije je ahistorijsko; historijska i suvremena religija
Istraživanja usmenih i pisanih tradicija

 SEOSKE ZAJEDNICE I ODNOSI MOĆI

 Navedene studije nisu se bavile pitanjima odnosa moći – funkcionalističke premise; vrijednosti
 Julian Steward – kulturna ekologija
 Fokus na regionalnom razvoju u historijskoj perspektivi; materijalni uvjeti i socioekonomski
odnosi
 Eric Wolf i Sydney Mintz – marksistička perspektiva
 Seoske zajednice kao dio širih nacionalnih, političkih i ekonomskih odnosa; eksploatacija
 Koncepti viška i dominacije
 Društveni odnosi u seoskim zajednicama – vertikalni i horizontalni
 Rad Wolfa i Mintza – historijske okolnosti u Latinskoj Americi 1960-ih i 1970-ih; utjecali na niz
studija
 Važnost – povezivanje povijesnih procesa, ekološke i makroekonomske situacije sa
svakodnevnom organizacijom društvenog života

 LATINOAMERIČKA ANTROPOLOGIJA

 Drugi
 Drugi kao dio nacionalnog bića
 nekoliko ključnih antropoloških problema:
 1) interdisciplinarnost: subjekti istraživanja – podčinjene skupine; kvalitativna metoda i
zamućivanje granica među disciplinama; znanstvenici iz drugih disciplina, nezavisni ili u suradnji s
nevladinim udrugama; krosdisciplinarnost (povijest – Bolivija; lingvistika – Gvatemala; političke
 znanosti - Brazil); domorodačko stanovništvo u ruralnim područjima; životi migranata sa sela u
gradove; politička povijest (npr. političko nasilje u Kolumbiji)
 2) društveni angažman: ključan za mnoge antropologe u L. Americi; odnosi antropologa i
domorodačkih naroda; Meksiko – indigenismo; peruanski indigenismo pokret – dva tipa:
društveno-politički projekt i kulturni projekt
 3) interni kolonijalizam: oblikovao antropološka istraživanja; antropolozi – većinom bijelci ili
mestizo istraživači koji istražuju podređene unutrašnje Druge; od sredine 20.st. – problemi klase,
teorije ovisnosti, revolucionarna politika; Meksiko, Bolivija, Ekvador – klasna analiza položaja
seljaka/Indijanaca i etnička analiza; na prijelazu stoljeća – dominacija etničke pozicije; jačanje
domorodačkih emancipacijskih pokreta i uloga antropologa