NOMOTEHNIKA 2.

KOLOKVIJ

TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA S OBZIROM NA IZVOĐENJE (TEHNIKU) TUMAČENJA:

-Tumačenje pravnih pravila, općenito, znači iznalaženje njihova sadržaja i smisla.

• Izvođenja, tehnika ili načina tumačenja ima više vrsti. Međutim, sve ove tzv.tehnike tumačenja
mogu se svrstati u dvije osnovne: subjektivno-statički i objektivno-dinamičku.

• Vrste izvođenja ili tehnika tumačenja pravnih pravila može se izvršiti i na sljedeći način:

1. Jezično tumačenje,

2. Logičko tumačenje

3. Sistematsko tumačenje

4. Historijsko tumačenje

5. Teleološko tumačenje

6. Doslovno, suženo i prošireno tumačenje

JEZIČNO TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA:

• Pravno pravilo je riječima izražena misao, riječima izražen zahtjev.

• Jezičnim tumačenjem, prema tome, nazivamo ono, koje uz pomoć shvaćanja riječi, njihove
međusobne veze i razmještenosti, hoće saznati opći sadržaj i smisao pravnog pravila.

• U tom smislu tumač i primjenjivač prava istražit će: a) značenje riječi pojedinačno, b) njihovu
međusobnu povezanost (rečenice) c) njihov razmještaj (stil) i d) postojanje interpunkcija.

RIJEČ U PRAVNOM PRAVILU:

• Riječ u pravnom pravilu izolirano promatrana može biti:

a) neodređena- takve riječi zovemo pravnim standardima. Npr.izrazi “javni moral”, “red i mir”,
“hitno”

b) riječ može imati više značenja. To su tzv.pravni homonimi. Npr. rijećč “dijete” može u jednom
slučaju označiti malodobnike, a u drugom sluĉaju djecu, kao odrasle sinove ili kćeri. Suprotno
homonimima je kada dvije različite riječi mogu imati isto značenje: npr.izrazi “treba” i mora”
“opasnost” i “pogibelj” itd. To su pravni sinonimi.

c) riječ može imati lokalni značaj. Npr. riječ “promet” upotrebljava se u nekim krajevima u smislu
saobraćaja (npr.zaustavljen je promet), a inače znači “ostvarivanje nekih poslovnih veza” (npr.
vanjskotrgovinski promet). Riječ može imati vremensko značenje, što znači da je u jednom vremenu
značila jedno, a danas drugo ili se danas uopće ne upotrebljava. Takve riječi nazivamo arhaizmima.

d) nelogizmima nazivamo nove rijeĉi, koje se pojave u pravnim pravilima.

e) strane riječi

f) stavljanje interpunkcija- (točke, zareze i sl.)

LOGIČKO TUMAČENJE:

• Jezični smisao pravnih pravila treba biti priznat i obuhvaćen logičkim tumačenjem. Naime, rezultat
jezičnog tumačenja mora biti jedan smislen, a ne besmislen sadržaj.

• Pod utjecajem zakona iz logike formirala se tzv. pravna logika, kao sredstvo, da se logičkim
rezoniranjem ne samo ispravno protumači pravno pravilo, nego (ukoliko za pojedini slučaj ne postoji
predviđeno pravno pravilo) da se, uz pomoć logičkih operacija, ono stvori.

INTEGRALNI POJAM PRAVNOG PORETKA

Povezivanje pravnih normi u pravni poredak

• Pravni poredak je onaj normativni društveni poredak koji država štiti mogućnošću primjene
organizirane prinude i koji se sastoji od pravnih normi i akata, ponašanja po tim normama i aktima, i
zakonitosti kao principa koji norme i ponašanja dovodi u funkcionalni sklad.

• Postoji nekoliko načela (principa) po kojima se pravni poredak konstituira kao skladna i
neproturječna cjelina i unosi red u nepregledan niz pravnih normi i akata.

1) Funkcionalno načelo

2) Temporalno načelo (važenje normi u vremenu)

3) Teritorijalno načelo (važenje normi u prostoru)

4) Načelo statusnog vezivanja (pravna situacija ili status)

5) Načelo sveobuhvatnosti i problem pravnih praznina

6) Načelo racionalnosti (pravni poredak i pravna tehnika)

7. Interpretacijsko načelo (pravni poredak i tumačenje prava)

FUNKCIONALNO NAČELO:

• Opće norme propisuju jednaka pravila ponašanja za određeni tip pravnih situacija a pojedinačne
norme primjenjuju ta pravila na konkretne subjekte.
• Njihovo funkcionalno povezivanje vrši se po načelu hijerarhije po kojem su uređeni odnosi između
izvora prava u formalnom smislu. Ona počinje ustavom a završava pojedinačnim pravnim aktima iza
kojih slijede još samo materijalne radnje na njihovom provođenju.

• Niže i više norme i akti nalaze se u položaju subordinacije prema onim najvišim, a norme i akti
jednake pravne snage u položaju koordinacije.

TEMPORALNO NAČELO (VAŽENJE NORMI U VREMENU):

• Pod pretpostavkom da pravni poredak, promatran u cjelini, važi sve do trenutka dok ima
sposobnost da putem državne prinude ili autonomnog ponašanja ljudi osigurava sebi efikasnost, za
njegove se sastavne dijelove (norme i akte) može reći da važe od trenutka kada stupe na snagu.

• Trenutak stupanja na snagu određuje se u tekstu norme ili akta, i on obično nastupa nakon
izvjesnog protoka vremena od trenutka donošenja. Taj vremenski razmak (vacatio legis) potreban je
da bi se subjekti prava, na koje se oni odnose, mogli upoznati sa njihovim sadržajem i o njima steći
odgovarajuću pravnu svijest.

a) Retroaktivno (povratno) djelovanje norme- Postoje situacije u kojima zakonodavac naređuje da

norma važi unazad i da ima retroaktivno djelovanje.

b) Prestanak važenja norme- Promatrana za sebe, pravna norma prestaje važiti u vremenu na više
načina: istekom roka važenja koji je predviđen u njenom tekstu, nestankom pravnog odnosa koji je
regulirala, ukidanjem od strane više norme i sl.

TERITORIJALNO NAČELO (VAŽENJE NORME U PROSTORU):

• Pravne norme i akti vezuju se za pravni poredak kao cjelinu i po teritorijalnom principu.

• Prostorna dimenzija pravnog poretka određena je državnim teritorijem na kojoj važi i na kojoj se
primjenjuje, pa će, analogno tome, i prostor važenja jedne norme biti uvjetovan stupnjem njene
općosti.

• Subjekti prava personalno se podređuju poretku države na čijoj se teritoriji nalaze, uz pravo da u
slučaju zloupotrebe traže zaštitu diplomatskih predstavništava svoje zemlje ali ne i uz mogućnost da
se na tuđoj teritoriji primjenjuje personalni princip.

NAČELO STATUSNOG VEZIVANJA (PRAVNA SITUACIJA ILI STATUS):

• Budući da opće norme reguliraju određeni tip pravnih situacija koje proizlaze iz prirode društvenih
odnosa i u kojima se subjekti prava imaju ponašati na točno predviđen način, u svakoj od tih situacija
nastaju za subjekte konkretna prava i obveze koja obilježavaju njihov pravni status.

• Ovaj pojam, oznaka je realnog stanja u kojem pojedinci u svakom trenutku imaju određeni krug
subjektivnih prava i obveza (stvarnih, obligacijskih, nasljednih, obiteljskih, političkih i sl.).
• Pravni status uklapa pojedinca u okvire poretka

NAČELO SVEOBUHVATNOSTI I PROBLEM PRAVNIH PRAZNINA:

• Svaki pravni poredak suočavao se sa praktičnom nemogućnošću da normira sve pravno relevantne
slučajeve.

• Pravne praznine mogu se pojaviti već u toku stvaranja općih pravnih normi i akata, mogu se
konstatirati kad je taj proces dovršen, mogu biti i rezultat svjesne odluke zakonodavca da njihovo
reguliranje prepusti nižim organima.

• Popunjavanje pravnih praznina može se vršiti na više načina. Ako se radi o značajnijem društvenom
odnosu, zakonodavac će narediti donošenje dodatne opće norme. Ako se radi o konkretnoj situaciji,
ona će biti regulirana pojedinačnom normom na osnovu analogije s nekom općom normom.
Popunjavanje se može izvršiti i sudskim precedentom, primjenom običajne ili moralne norme, po
prirodi stvari ili nekim drugim sredstvom.

NEČELO RACIONALNOSTI (PRAVNI POREDAK I PRAVNA TEHNIKA):

• Pravni poredak razlikuje se od ostalih normativnih društvenih poredaka po svom racionalnom

ustrojstvu. Racionalnost u ovom kontekstu treba shvatiti kao funkcionalnu, tj.kao takav način
postupanja gdje se uz minimum utrošenih sredstava i energije postižu maksimalni praktični učinci.

• Osnovna manifestacija racionalnog ustrojstva pravnog poretka, koja je vidljiva i sa vanjske strane,
jest njegova formalizacija. Formalizacija prava obuhvaća tri najvažnija pravnotehnička procesa:
stvaranje prava, njegovu pojmovno-tehničku obradu i samu primjenu prava.

• Stvaranje prava –Tehnička strana stvaranja prava u modernim porecima pripada pravnim
stručnjacima kojima njihova profesija omogućava visok stupanj racionalnosti postupanja pri
oblikovanju strukture pravne norme.

• Pojmovno-logička obrada prava čini poveznicu između pravne nauke i pravne tehnike, ali se nalazi i
u službi nomotehnike. Njen je cilj da pravno iskustvo obradi pomoću logički povezanih pojmova.

• Primjena prava- također zahtijeva razrađenu operativnu tehniku i mora biti formalizirana u svim
svojim fazama- od trenutka kada se pravna norma stavlja na dispoziciju subjektu i kada je on počne
izvršavati skupom predviđenih radnji i postupaka, do trenutka kada državni organ eventualno bude
primoran primijeniti sankciju.

INTERPRETACIJSKO NAČELO (PRAVNI POREDAK I TUMAČENJE PRAVA):

• Pojam tumačenja- Primjeni prava prethodi jedna logička operacija kojoj je cilj da utvrdi pravi
smisao pravne norme prije nego što njene zamisli, kroz ponašanje ljudi ili primjenu sankcija, postanu
stvarnost. Ta radnja naziva se tumačenjem prava, i kada je ona završena, smatra se da je norma
podobna za praktičnu realizaciju.

• Subjektivni razlozi odnose se na osobu stvaraoca norme i subjekta na koga se njena zapovijed
odnosi.

• Objektivni razlozi zbog kojih je tumačenje u pravu nužno, vezani su za tekst norme i objektivaciju
(opredmećenje) misli i namjera zakonodavca koja je u njemu sadržana. Misli i namjere
materijaliziraju se kao poruka stvaraoca pravne norme ili akta.

• Na nivou pravnog poretka, jedan od najvažnijih razloga koji stvaraju potrebu za tumačenjem je
apstraktnost pojmova kojime se služe viši pravni akti, i nužnost za njihovom konkretizacijom u
svakodnevnoj pravnoj praksi.

ODNOSI MEĐU PRAVNIM AKTIMA I NAČELO ZAKONITOSTI

Pravni akt

• U svom pojmu pravni akt obuhvaća sve pravne norme.

• Pod pravnim aktom shvaćamo i akte, npr.

- tužbu koja se podnosi sudskim organima,

- žalbu u sudskom ili administrativnom postupku

- predstavku koja se podnosi državnim organima

- prijavu državnim organima

- molbu državnim organima

- izjavu kojom se npr.prihvaća nasljedstvo , daje iskaz kao stranka, svjedok u procesu...

- upis u razne škole ili tečajeve,

- sudjelovanje u natječajima, itd.

Materijalna radnja

• Kao što se pravo kao sistem i poredak materijalizira u društvenom životu u konkretnim odnosima
među ljudima, pravni se akt materijalizira u jednoj radnji (fizičkoj ili psihičkoj).

• Iz toga u pravnoj teoriji proizlazi definicija: pravni akt- materijalna radnja.

Izvori prava

• materijalni izvori prava

a) objektivni (društvene činjenice i situacije koje dovode do uspostave i funkcioniranja nekog

državnopravnog poretka)

b) subjektivni izvori prava (društvene sile i čimbenici (grupe, klase, pojedinci) koji uspostavljaju i
stvaraju pravo.

• formalni izvori prava- oblici u kojima se pravo očituje

a) akti koji sadrže norme

b) akti koji ne sadrže norme

c) pravni odnosi

Načelo zakonitosti

• Načelom zakonitosti shvaća se zahtjev da sadržaj i oblik nižeg pravnog akta bude u suglasnosti s
višim pravnim aktom. U protivnom se sluĉaju za akt koji se po sadržaju i obliku ne usklađuje s višim
pravnim aktom određuje da je nezakonit.

• Nezakonitost pravnog akta može biti dvojaka

A) MATERIJALNA NEZAKONITOST- nastaje ukoliko se sadržaj niţeg pravnog akta ne slaže s višim
pravnim aktom,

B) FORMALNA NEZAKONITOST- nastaje kada viši pravni akt propisuje u kojoj će se formi i po kojem
postupku pojaviti niži akt, a niži akt tim zahtjevima ne udovolji.

Antinomija u pravu

• Odnos između dvije ili više normi u pravnom sustavu, koje su međusobno potpuno ili djelomiĉno
inkompatibilne (međusobno suprotne ili protuslovne), u sadržaju pravnih obveza ili ovlaštenja.

• Pored normativnih antinomija, koji obuhvaćaju i nezakonitost, u pravu je moguće govoriti i o

aksiološkim antinomijama ili inkompatibilnosti između vrijednosnih principa koje usvaja pravni sustav
, odnosno između sadržaja pravnih normi i usvojenih vrijednosnih principa, kao i o tehničkim
antinomijama ili inkompatibilnosti između sadržaja pravnih normi i tehnike kojom te sadržaje treba
ostvariti.

• Da bi se protuslovna norma stavila izvan snage primjenjuje se pravilo o vremenskom važenju

zakona- lex posteriori derogat priori (kasniji zakon ukida raniji),

• Pravilo pravne snage- lex superior derogat inferiori ( zakon višeg reda ukida zakon nižeg reda)
• Pravilo opsega – lex specialis derogat generali (poseban zakon ukida opći)

Prestanak važenja pravnih propisa

• Prestanak važenja pravnog propisa donošenjem novog propisa kojim se određuje da raniji propis
prestaje važiti (derogacija propisa)

• Prestanak važenja pravnih propisa protekom roka - odnosi se na slučajeve kada se propis u svom
važenju vremenski ograniči, tzv.formalno normiranje s privremenim trajanjem

• Prestanak važenja pravnih propisa uslijed prestanka postojanja društvenih odnosa koje reguliraju
(tzv.odumiranje propisa)

• Prestanak važenja pravnih propisa objektivnim stavljanjem izvan snage (poništavanjem ili
ukidanjem) uslijed njihove neusklađenosti s višim pravnim propisima (povreda ustavnosti i
zakonitosti)