H R V A T S K I S P O M E N IC I N I N S K O G A P O D R U Ć J A

IZ D O B E H R V A T S K I H N A R O D N I H V L A D A R A .

K N JIG A 1.

DVORSKA KAPELA
SV. KRIŽA U NINU
S UVODOM O S T A R O H R V A T S K O J N IN SK O J Ž U PI 1 O IS T R A Ž IV A N JU S T A R O H R V A T S K IH
SP O M EN IK A U NINU, A S D O D A T K O M O P O S T A N K U D A L M A T IN S K O -P E R S 1J S K O G A K R U Ž N O -
K U B E T N O G A G R A D IT E L J S K O G A TIPA.

N A PISAO

D= LUKA JELIĆ
ČLA N DOPISNIK JU G O SLA V E N SK E AK A D E M IJE ZN AN O STI I UM JETNOSTI

IZ D A L A J U G O S L A V E N S K A A K A D E M IJ A Z N A N O S T I 1 U M JETNO STI.

.r ć ]L

U ZAGREBU 1911.
KN JIŽAR A JU G O S L A V E N SK E A K A D E M IJE (Đ URO TRPIN AC).
 Predgovor.

P rvom k n jig o m ove serije Ju goslaven sk e A k a d e m ije, godine 1888., u ru k o ve tiv do onda
p ozn ato plastično arh itek ton sko gradivo iz dobe h rva tsk e narodne dinastije, udario je D on F rane
B u lić tem elj su stavn om iz u č a v a n ju staroh rvatskih sp om en ik a.
Dobro je p o zn a t rad, što se na tom p olju ra zvio , po ra zn im iz v je š ć im a d om aćih časopisa
i posebnih p u b lik a cija : bio je o ku p ljen p oglavito na k o p n en i dio srednje D alm acije. Ja sam
posebice istraživa o ju žn o i sjeverno p om orje, kam o drugi radenici ne dotjecaše, p a sam svoj
rad od godine 1893. ovam o ra zv io u sjevernoj D a lm a c iji, poim ence u biogradskom i n in skom
području. S pripom oću drugih fak to ra počelo se već godine 1909. u N inu sustavno isk o p a v a ti,
a to s u sp jeh om , k o ji svo jo m v a ž n o šć u n a tk rilju je s v a k o lik a dosad ašn ja otkrića. Pošto
istra živa n je pojedine m onum entalne sku pin e za h tije v a rad od više godina, odlučio sam se,
da se m eđ u tim s v a k i spom enik, čim bude svestrano istražen, posebice objelodani. O stvaren je
to ga p o vijesn o -u m jetn o sn o ga program a počin je se ovom prvom k n jig o m ninskih sp om en ika.
,,C. k. Središnje P ovjeren stvo za istra živa n je i saču van je sp o m en ik a ” u B eču, pa
uredn ištva sp lje tsk o g a „1 1 B ullettin o di A rch eologia e storia d a lm a ta ” i za g reb a čk o g a
,,V jestn ik a h rva tsk o ga arh eološk oga d ru štv a ” ustu piše nam nekoliko k lišeja ; b ivši dalm atinski
nam jesn ik gosp. N. Nardelli podario nam je d vije foto grafije, a gosp. profesor J. Sm irich
dva narisa. S vim a od srca h v a la !
D ok je arhitektonskim narisim a m jerilo n a zn ačen o , nacrti ostalih predm eta izrađ en i su
u sm jerilu 1 : 10 ; sam o naris prstena si. 25. izrađ en je u izvorn oj veličini.

Z a d a r o b o žicu 19 11.
L. J E L I Ć .

Opći pogled na kapelu sv. Križa; od zapada (Fotografija N iko le Nardellija god. 1910.)
 f
Opći pogled na kapelu sv. K riža i nutrinu Krunskoga Dvora ; od zapadnoga ugla Kneževe Palače, god. 1903
 Sadržaj.
Strana Strana
Uv od.
Opis i starinarsko istraživanje grada Nina. II. Istraživanje god. 1907.— 1910............................................... 8
I. Starohrvatska župa n i n s k a .............................................. 1 III. Opis kapele uz povijesno-umjetnosnu ocjenu . . . . 12

II. Istraživanje starohrvatskih spomenika u Ninu . . . . 3 IV. Povijesni poskupac ...............................................................24

Dvorska kap elasv . Križa. Dodatak.

I. Povijesni prijegled do god. 1902....................................... 6 Postanak dalmatinsko-persijskoga križno-kubetnog tipa . . 26

 Slik e:
Opći pogled na kapelu sv. K r i ž a : od zapada (F o to g ra fija N ik o le N ardellija god. 1910.).
Opći pogled na kapelu sv. K r iž a i nutrinu K ru n sk o ga D vora; od zapadn oga u gla Kneževe
Palače, god. 1903.
Opći pogled n a ka pe lu sv. Križa od ju g a (F otografija N ik o l e Na rd ellija god. 1910 .).

1. Grad Nin i okolica god. 1793. — Gore : Duhanarnica X V I I I . 17. Kapela sv. Križa : Tloris nahođaja god. 1909.
stoljeća. Nacrt L. c. Liccinia po Sorariu. 18. Kapela sv. K riža : Ulomci crkvene dekoracije, nađeni god.
2. Opći pogled na grad Nin, od istoka. 1909.
2a. Kapela sv. Križa, od juga. 19. Kapela sv. K riža : Prerez E F sjeveroistočnoga kraka kapele.
3. Tloris iskopina god. 1910. Stolna crkva i Prijestolni Dvor 20. Kapela sv. K riža : Donji prag zapadnih vrata.
u Ninu. 21. Kapela sv. K riža : Tragovi izvorne slikarije u glavnoj apsidi.
4. Spomenici zbirke sv. Križa u Ninu : Prva polovina natpisa 22. Kapela sv. K riža : Nahođaj god. 1909. u pozemljušnom grobu.
crkve sv. Ambroza, datovana vladanjem kneza Branimira 23. Kapela sv. K riža : Obnovljeni nadvratnik.
(gore), kapitel ncbnice sv. Marije IX . stoljeća (desno) ; plutej 24. Kapela sv. Križa : Draguljasti križ (kod nadvratnika).
stolne crkve oko god. 800. (lijevo). 25. Srebrni prsten.
5. Spomenici zbirke sv. K riža u Ninu : Druga polovina natpisa 26. Pročelje kapele sv. K riža god. 1909.
crkve sv. Ambroza (gore) ; česti dekoracije baptisterija i 27. Kapela sv. Križa, od istoka.
stolne crkve oko god. 800. (u sredini) ; nadgrobna ploča 28. Kapela sv. K riža :Ulomak gredice trabeacije pregrade svetišta.
kneza Jurja I. Šubića oko god. 1303. (dolje). 29. Kapela sv. K riža : Lijevi plutej pregrade svetišta.
6. Kapela sv. Križa u Ninu : Obnova crkvene ponutrice ; na 30. Kapela sv. K riža : Desni plutej pregrade svetišta.
prerezu CD.
31. Kapela sv. K riža : Vratnica pregrade svetišta.
7. Iskopine na Crkvenoj Plokati god. 1910. od ju g o isto k a:
32. .Kapela sv. K riža : Obnova svetišne pregrade.
Sjeveroistočno krilo stolne crkve oko god. 800. (Ć, Č, D).
33. Kapela sv. K riža : Plutej grobnice (pogrebnoga arkosolija)
8. Iskopine na Crkvenoj Plokati god. 1910. od jugoistoka :
28.— 33. Kapela sv. K riža : Komadi od brojeva 28.— 33.
Baptisterij kneza Višeslava oko god. 800. (Č), od istoka.
34. Kapela sv. K riža : Natpis župana Godeslava na nadvratniku
9. Iskopine na Crkvenoj Plokati god. 1910. od jugoistoka :
kapele.
Baptisterij kneza Višeslava oko god. 800. (Č, D), od sjevero­
35a. Kapela sv. Donata na Krku.
istoka.
35b. Prerez kapele sv. Donata na Krku.
10. Iskopine na Crkvenoj Plokati god. 1910. od ju g o isto k a :
35c. Tloris kapele sv. Donata na Krku.
Baptisterij kneza Višeslava oko god. 800. (D), od sjevera.
36. Kapela sv. Vida u Zadru prije porušenja. Crtež prof. I. Smi­
11. Iskop Prijestolnoga Dvora u Ninu god. 1910. : Istočna Dvo­
rića god.. 1877.
rana (G) južnoga krila.
12. Mramorna krstionica iz dobe kneza Višeslava oko god. 800. 37. Obnovljeni tloris kapele sv. K riža u Ninu.
13. Uresni predmeti starohrvatski iz grobovlja kod Višesavljeva 38. Kapela sv. K riža : prerez AB.
baptisterija, iskopani god. 1910. 39. Kapela sv. K riža : kišnik.
14. Moćnik oko god. 800. (u njemu srebrna lopatica sv. Asela) : 40. Vrata kapele sv. Križa do god. 1909.
lice i naličje. 40. V rata kapele sv. K riža do god. 1909.
15a. Tloris kapele sv. Križa. Eitelbergerov nacrt od god. 1861. 41. Kapela s^r. K riža : Donje lice nadvratnika.
15b. Prerez CD kapele sv. Križa. Eitelbergerov nacrt od go d .'i8 6 i. 42. Crkva sv. Jurja u Ravanjskoj kod Jesenice.
15c. Pročelni uzm et kapele sv. Križa. Eitelbergerov nacrt od 43. Tri združene bunje u šibenskom polju.
god. 1861. 44. „Poncina kula“ u Mandalini kod Šibenika.
iSd. Nadvratnik kapele sv. Križa. Eitelbergerov nacrt od god. 1861. 45. Kapela sv. K riža : Ulomci okvira ploča.
16. Kapela sv. Križa, od jugozapada. Crtež olovkom prof. I. 46. Moćnik V I I I . stoljeća u 'N in u : srebrni kovčežić nepoznata
Smirića god. 1883. sveca.
 Opći pogled n a kapelu sv. K r iž a ; od ju g a (F o to grafija N ik o le N ard ellija god. 1910.)

Uvod
O pis i starinarsko istraživanje g rad a Nina.
I. Starohrvatska župa ninska.
< Ov
1 n P U C~ n,
Opis župe i grada, v a žn ije m o n u m e n ta ln e sku p in e u gradu; žu p sk a d is tr ik tu a c ij^ jV ^ v ' u

Za starohrvatske dobe bio je Nin središtem tvorbi ili prolomine kredenih seđala i krila, ispunjene
ninske županije i glavne joj jezgre, gradske župe. su starokvaternarnom na plavom.,, koja se^u donptft
Gradska župa zahvaćala je današnje po­ slojevima sastoji od lapora, u srednjim -od gline, a -
rezne općine : P r i v l a k u , Nin-ZatoniVrhe. u gornjim od prosenjače i pjeskulje.
Sa dvije strane optočena morem, k istoku je dopirala Prva primorska kosa ogranak je bokanjačke
do potočine Krneze i kose Brda (Poljica), glavne kose, što od Zadarske Brodarice i Bokanjca
a k jugu do polovine H u n j a k o v a (Bokanjačkog) preko Smirićeva gaja elevacije 67 met. izm eđu Bro­
Blata i d i k l j a n s k o- p e t r i č a n s k o g a raz­ darice i Dikla, te preko ninske glavice Obrovice ele­
međa. vacije 38 met. zaglavljuje otokom V i r o m u more. 1
Plaha ponornica, što se u gornjem nestalnom Za Srednjega Vijeka ta se kosa zvala Obrovica, a
toku zove Miljašića Jaruga a u stalnom po tom i pojedine strane joj : O b r o v i ć, Ko­
donjem R j e č i n a , dijeli župu od jugoistoka k sje­ zino među Diklom i Petrčanima, O brov i
verozapadu na dvije gotovo jednake polovine, pa se 0 b r o v c i kod sv. Nikole u Prahuljama te glavica
izljeva u najjužniji rukav unutarnje ninske luke, Obrovica 38 m.
k jugoistoku od otočića, na kojem sjedi sam grad ; Srednja kosa, ogranak gruške glavne kose, po
grad se tako predstavlja deltom Rječine, jer ga je ninskom selu Slovšane nazivala se Srednjega Vijeka
do godine 1909. sa svih strana obljevala. Sluška kosa. Od ninske uvale teče preko ele­
S orografičkoga gledišta ninska župa predstavlja vacije Sluške Straže 60 met., te se kod Že-
tri usporedne bore pravcem od jugoistoka k sje­ rave pričlanjuje Gruškoj kosi.
verozapadu, gdjeno tri usporedne kose uokviruju Treća V r š k o - p o lji č k a kosa ogranak je
dvije doline. Kose su tercijarne tvorbe, kao što i zemuničke glavne kose, te preko Poljica i Vrsi polu-
ostalo primorsko dalmatinsko razvode ; okosnicom ostrvićima Velebićem i Zečevom zagljav-
im je krš, u donjim slojevima kredeno vapno, a u ljuje spram Povljanskoga Zaljeva u more. Za Srednjeg
gornjim eocenski numulitni vapnenac. Doline pak Vijeka nazivala se ova kosa ,,Brda“ .
među kosama, većim dijelom pukotine u kredenoj Među Obrovicom kosom i Gruško-sluškom raz-
Jelić : D v o r s k a k a pela sv. K r i ž a . 1
v ija se dolina, što se od ju g o isto k a širi sp ra m sjevero­ njima i G o r n j i m V r a t i m a . Do X IV . sto ­
z a p a d a i su ž a v a ju ć i se sv rša v a n a podini ninske lje ća rabila su jo š sveđer Donja Rim ska
glavice Obrovice ravn ico m P r a h u l j e . N a ju g o ­ V r a t a ; a k ad presjeklo prevlaku, ogradilo K n e -
istočnom jo j k ra ju leži H u n j a k o v o ili B o k a - g i n j s k a V r a t a , do kojih je m etao drveni m ost,
njačko Blato, što se preko k ršo v ite dolinske što je z a m letačke vlade zam ijen jen zidan im D or
sredine G r o b n i c e pukotinom B 1a t i n s k i m n j i m M o s t o m . V r a t a S v . A m b r o z a su p ak
j a r k o m podzem no otače u z ato n sk u Šepurinu. z a m letačke dobe sasv ije m obnovljena, a drveni m ost
M eđu G ru šk o-slu šk om i V ršk o -p o ljičk o m kosom pred n jim a bude X I X . sto lje ća zam ijen jen d a n ašn jim
n ap liv en a tercijarn a p uk otin a ra z v ija se u d u gu ljastu zidanim G o r n j i m M o s t o m .
ravn icu Š i r o k o i u n a stav ak jo j N i n s k u d o ­ Starosredovječni je grad bio g radsko m m rež o m
l i n u , k o jo j je sjev ero zap ad n i k r a j utonuo pod razdijeljen na deset razd je la, om eđašenih trim a g o ­
m o rsk u razin u, da stvori N i n s k u U v a l u . Š i­ tovo usporedn im a u licam a preko dužine g rađ a, pa
rok im protječe ponornica M i l j a š i ć a J a r u g a , glavn im trgom i trim a poprečnim a u licam a preko
što se od vrela B olk ovca k sje v e ro z a p a d u n aziv a širine grada. (S lik a 1 .)
R j e č i n o m , dok se u sredovječn im izv orim a n a zi­ Glavni razd jeli, prave m onum entalne sk u p in e,
v a la i N inskom R ijek o m ili R ječin om (f 1 u m e n z a p re m a ju sredinu g rad a : T r g K n e g i n j a , P r i -
N o n a e , m a g n u m f l ume n) , j e s t o l n i D v o r , C r k v e n a P l o k a t a sa Stol­
Po prilici u sredini župe le ži sam grad ( S l i k a i .). nom crkvom , s b isk u p sk o m palačom i s kan oničkim
Na 570 met. dugom a 4x8 met. širokom otočiću dvorovim a. D ok T r g K n e g i n j a z ap re m aše sre ­
eliptična oblika, posred najjužnijega rukava Ninske dinu sjeveroisto čn oga dijela grada od crkve sv. M iho­
Uvale, sjedi grad N in ( S l i k a 2) vila N ovoga na Vernu k onoj Sv. A m broza te odatle
Morski rukav ima jedina uska usta na sjevero­ zakrećuć k ju g o z ap a d u do glavne crkve, P r i j e -
zapadnoj strani, dok je godine 1909. na jugoistočnom s t o l n i d v o r od sje v e ra i isto ka optočen rečenim
boku primao Rječinu, koja je sada odvrnuta u jugo­ trgom , od z a p a d a ko lištem K r a l j e v c e m , na
istočni dio Ninske Uvale. Ninski je otočić na istoku ju g je dopirao do C r k v e n e P l o k a t e . N asred
i jugozapadu privezan kopnu dvama zidanima mosto­ P lokate s ta ja la je k a t e d r a 1 k a ( S l i k a . 3 .); ovoj
vim a, i tako razdvaja morski rukav na dvije luke : sučelice preko Srednje Ulice k zap ad u b i s k u p s k a
na Vanjsku, što sa tri strane obljeva grad, i p a l a č a . K ^ f t o n i č k i d v o r i sačin jav ah u poseban
U n u t r n j u, što ga plače s juga i jugoistoka. Duž razdio m eđu b isk u p sk om palačom , P rijestoln im D vo­
sredine otočića, od sjevera k jugu, ističe se rptenjača, rom , Vernom , sjevernim dijelom trga, te Z apadn om
što se u sredini grada do 4 met. više mora nadiže> U licom .
dok se sve pobočne strane neosjetno spuštaju do Vangradsko župsko područje iz-
morske razine m režan o je starin sk im putovim a, što su jo š sveđer
Do XIV. stoljeća Nin bijaše poluotok, koji se u porabi. Starin sk i koln ik ( v i a a n t i q u a , s t r a t a
uskim šilom držao kopna na jugu. Sredinom toga m a g n a q u a e d u c i t N o n a m sredovječnih is ­
stoljeća ta je prevlaka presječena i nadomještena prava) od gradskih sjeveroistočnih , G ornjih V rata,
Donjim Mos t om. vodio je preko P o ljica u K otare, gdje se p ričlan jiv ao
Grad je već izm akom XV. stoljeća počeo stra­ o n d ašn jo j ra z g ra n je n o j m reži L ju b ač-R ad o v in -P o -
dati od turskoga provaljivanja, dok nije listom oboien lešn ik , k o je ju ž n i o g ra n ak m eđu M urvicom i Sm oko-
od mletačkoga topovlja i od požara god. 1646. Od vićem nosi posebno im e K r a l j i č i n P u t .
tada se više kao grad u izvornom obsegu i obliku D rugi starin sk i kolnik, od v a jk a d a K r a l j i n a
nije obnovio. ( S l i k a 1.) Stoga je tloris sredovječne n azivan , od D on jih V rata zakreće ju goistočn im p rav ­
gradske mreže u glavnom ostao nepromijenjen ; a cem preko K n e že v a V rtla. Istočni m u o gran ak , B o l -
javna zdanja, i ako gdjegdje i do razine tla razrušena, k o v a č k i p u t , vodi n a S lu šk u S tra žu i Široko,
dadu se većim dijelom izvjesno odrediti najskoli po a ju ž n i n a ninske stan ove podno zap ad n o ga p ristran k a
bilješkam a X V II. i X V III. stoljeća. S lu šk e ko se. Izm e đ u Sipin ova i D u šev ić-Š tu lićev a
Crta gradskih mira još se gotovo čitava izrazito S ta n a ova odvodnica ra z g ra n ju je se n a dva su o g ra n k a :
ističe, kao razmeđe između morske obale i gradske ju goistočn i vodi preko Žerave n a K raljičin put m eđu
unutrine. Sama platna na rimskoj su podlozi za M urvicom i Sm okovićem , a ju g o z ap a d n i razm eđ em
Srednjega Vijeka mjestimice nadograđivana te za poreznih općin a N in-Petrčane n a M ram or i odatle
mletačke dobe kosim bastajama na nekim točkama posred zad arsk ih S tan o v a dalje n a ju g. I o v aj o g ran ak
kontrafortovana. Za Srednjega V ijeka grad je imao jo š sveđer se zove K ra ljičin Put. N azivi K r a 1 j i n a
više vrata, Dvoja glavna odgovaraju današnjim D 0- i K r a l j i č i n p u t , što ih p red aja veže s pu to­
 — 3 —

vanjim a dviju kraljica Jelisave i Marije druge polovine predjelu bio je utvrđen dvor ili stra ža rn ic a, oko k o je
XIV. stoljeća, nijesu drugo negoli oznake rimskih su se p ak n iz a li gospodski dvorci, c u r t e s, te k m e tsk a
cesta, koje su se i za Srednjega Vijeka u porabi odr­ selišta , v i 11 a e. U području p orezn oga u lo m k a
ža le .1) Starinski su kolnici i oni putovi, što od grada N ina bilo je d v a n a e s t p r e d j e l a : Sv. M ar-
vode preko Dražnika u Zaton i preko Klanica u garita, Slov šan e, Prhovo, Novoselci, B u b an j, Obrov,
Privlaku. D ražn ik, K lan ice, Vodice, K n e g in ja , Sv. J u r a j i
Svi ovi starinski puti, što sežu i u staro hrvatsko K n ežev V rtal. V rški porezni u lom ak im ao je predjele
doba, vezivali su s gradom pojedine župske ulomke. Zečevo i Ja se n o v o ; a privlački četiri : B elo tin jak ,
Župa se naime dijelila na predjele, c o n f i n i a, Šebaćevo, K u p a ri i Su p e tar.2)
nazivana obično i po odnosnoj crkvi ; a središtem

2. Istraživanje starohrvatskih spom enika u Ninu.

S ta r iji rad do god. 1894., n o v ije s u stav n o is tr a ž iva n je : au to ro ve predradnje; uspjeh iskop in a za p o če tih od Z o ra n ićev a
Odbora sau češćem sp lje ts k o g a „ B i h a ć a ” i Ju go sla ven sk e ak ad e m ije. O dnošaj P rijesto ln o ga D vora spram ka p ele Sv. K r iž a .

Gradsko ninsko područje obiluje povijesno-umjet- rijeve bilješke ne samo za monumentalnu gradsku
nosnim spomenicima svih starijih razdoblja. Posebice topografiju uopće, nego i posebice za starosredovječna
pak to vrijedi najskoli za starohrvatsko doba, od V I. javna zdanja, poimence za Prijestolni Dvor hrvatskih
do XI. stoljeća: priubah su naime sačuvane crte grad­ vladara i važnije crkve, a posebice pak za kapelu
skog obzida i važnijih javnih zdanja u nutrini grada, Sv. K riža ( S l i k a 2 a .) .
kao što i u području župe, a sve to jošte dovoljno Povijesno-umjetnosno proučavanje starohrvatskih
osvijetljeno povijesnim gradivom. ninskih spomenika započeo je I. K ukuljev ić
Premda se sustavno istraživanje ninskih spome­ Sakcinski, naglasujuć osobitu važnost ninskih
nika započelo tek posljednjega desetoljeća prošloga crkava iz starohrvatske dobe te znamenitost mramorne
stoljeća, ipak prethodno povijesno i umjetnosno krstionice iz dobe kneza Višeslava. Njegov putopis
proučavanje zahita već omašnu povijest. god. 1857. označuje prvu naučnu fazu starohrvatske
Ograničujuć se na starohrvatsko područje, samo arheologije, kojoj stoje na čelu baš ninski spomenici.4)
ćemo tek spomenuti starije istraživače. Ninski plemić Zadraninu G. F e r r a r i - C u p i l l i j u patri zasluga,
dr. I v a n K a š i ć od hiže Petričića ( t I698.) opisao da je Ninu ispravdao krstionicu iz dobe kneza Više-
je svjetovne i crkvene spomenike, kako su se vidjevali slava.f) Zasnivač povijesno-umjetnosne austrijske škole
još X V II. stoljeća. Njegov je rad nastavio Grk iz Eitelberger prvi je iznio ninske starohrvatske
Kefalonije a od g. 1754. ninski plemić J u r a j C a- spomenike pred inostrani svijet. A neki su nam njegovi
r i d i. Po rukopisima ove dvojice i po samostalnom narisi sada dragocjenim ispravama o stanju ninskih
arhivalnom istraživanju ravnatelj providurske kan­ spomenika pred po stoljeća.^), Crkveni zadarski p o - (
celarije u Zadru Marchio Sorari (f 1799.) vjesnik Bianchi veći dio drugoga sveska svoga
izradio je opširnu povijest starinarskih nahođaja u glavnoga djela posvetio je Ninu, iscrpajući ili pače
Ninu uz opis svih spomenika.*) Dragocjene su Sora- tu i tamo prepisujuć Sorarija do riječi, a da ga ni

x) S tarin sk u cestu K ra ljin u u n inskom i zadarskom

spomenuo nije. Nu on je svakako prvi izdao popis
području b ilježi Sorari, N o tiz ie isto riche (ispor. slijedeću
2) O vaj p rijegled povjesne to p ografije gradske župe
primjedbu 3), L. I I I . c. I. L. IV . c. I I I . — - I n a js ta r ija a u-
iscrpen je iz već d o go to vlje n o ga n a šeg ru k o p isa o p ovjesn o
s t r i j s k a k a t a s t r a l n a m a p a god. 1825. o zn aču je
m o n u m e n ta ln o j to p ografiji n in ske žu p a n ije , gdje će b iti
je čitk o m „ R e g in a “ ili „ s tr a d a d e lla r e g in a “ .
n aveden i iz v o r i, k o ji se kratk o će radi ovdje iz o s ta v lja ju .
3) I z v o r n i r u k o p i s kod g. D o n a t a F i l i p -
t^4) ' K u k u l j e v i ć . Izv je s tje o p u to v a n ju kro z
p i j a u Zadru pod n atpiso m „ N o t iz ie istoriche della
D a lm a ciju u N apulj i R im . A rk iv za p o v je s tn icu ju g o ­
citta di Zara . . . e del suo co n ta d o. — Come pure alcun e
sla ven sk u IV . p. 3 1 6 i d., 390 i d.
m em orie d ella v ic in a c itta di N ona. — F a tic h e dedicate
a lla gio ven tu z a r a tin a dallo scrittore 1‘ ano 178 2 .“ Ninom 5) Su d’ u n a n tica vasca b a ttesim a le del museo Correr

se bavi treća k n jig a , j>. 173.-— 217. i p. 393., n apisana di V e n e z ia , La Voce D a lm a tica I. (1 8 6 0 .). br. 22.
za godina 1793.— 1799. Na p od lo zi v iše u n u ta rn jih i v a n j­ <3 E i t e 1 b e r g e r, Die m itte la lte rlich e n K u n s t­
sk ih dokaza doumio s^m, da je ovo djelo n apisao M a r ­ d enkm ale D a lm atien s, Jahrbuch der k. k. C e n tr a l-K o m -
ch i o Sorari, k o ji je p o tla v iše g o d iš n je g a s lu žb o v a n ja m ission zur E rforsch ung und E rh a ltu n g der B a u d en k m a le ,
po d a lm a tin sk im k a n c e la rija m a u n a jz a d bio registratorom W ie n , V. Bd. (1 8 6 1 ) ; posebice god. 18 6 1. te god. 1 8 8 4 .,
p rovid urskoga ta jn iš tv a u Zadru (1783.— 1791.)• gdje je d a to v an je n ekih spom enika' ispravljen o.
 _ 4 —

moćnika ninske crkve, u kojem je starohrvatsko doba Dolina. Zdravlje se povratiloi_pa se grad prenuo na
sjajno zastupano.7) Englez J a c k s o n obradio je nin­ nov život.
ske sredovječne spomenike po Eitelbergerovoj stopi na- Pošto su pak bile dovršene predradnje za gradsku
dodav po štogod i nova gradiva.8) Dok su C a 11 a n e o9) monumentalnu topografiju uz tloris grada,15) započelo
i B u 1 i ć 1") posvetili svoju pažnju po kojem ninskom se najprije pokušajnim iskopinama u manjem opsegu
starosredovječnoin spomeniku, R a č k i je na osnovi prigodom javnih radnja u gradu : pri razgrađivanju
pređašnje literature hrvatskoj publici prikazao u crkve sv. Mihovila Novoga na trgu Verne god. 1906. i
cjelovitijoj slici tri važnija starohrvatska građevna pri kopanju temelja nove pučke učionice god. 1907.,
spomenika"). koju .je_podiglo na podrtinama mletačke Kneževe
Kad se god. 1894. počelo sustavno istraživati Palače. Pri obima radnjama, pod nadzorom blago­
ninske predluvatske spomenike na trošak c. k. Sre­ pokojnoga ninskoga natpopa kanonika P. pl. Z a n-
dišnjeg Povjerenstva za istraživanje i čuvanje po­ k i j a ( f 13. XI. 1909.) uz pripomoć zauzetnog nad-
vijesnih i umjetnosnih spomenika u Beču, autor ove učitelja A. M a š t r o v i ć a , pazilo se u prvom redu
sadašnje radnje stao je sabirati gradivo posebice za su­ na spomenike.
stavno istraživanje starohrvatskoga područja, objeloda- Među raznim starohrvatskim nahođajima ističe
niv ponajprije ilustrovani popis moćnika ninske crkve12) .
se 3.50 m dugi natpis na oltarskoj nebnici benedik­
Na osnovi pak tih predradnja imalo je pak spljetsko tinske crkve Sv. Ambroza, što je datovan vladanjem
društvo „B ih ać" dogovorno s Jugoslavenskom aka­
kneza Branimira posljednje četvrti IX. stoljeća ( s l i k a
demijom preduzeti sustavno iskopavanje u Ninu, a 4. i 5.). U Kneževoj Palači otkrilo se pak temelje
uspjeh toga iskopavanja bio bi predmetom ove aka­ jugozapadnoga krila Prijestolnoga Dvora ( S l i k a 11.) uz
demijske serije. Nego nepovoljne zdravstvene prilike nekoliko komada arhitektonske dekoracije ( s l i k a 3.:
ninskoga područja, koje je do posljednjih godina
prostor I.— J.) Tim se nahođajima zametnula stari-
stradalo od groznice, ometale su ostvarenje te osnove. narska zbirka u kapeli sv. Križa ( s l i k a 4. i 5.)
I stog£ u raznim prigodama, najskoli pak prigodnicom
Taj prvi korak doprinio je, da je god. 1908. u
g. 1900., u kojoj su također opisani važniji ninski
Ninu pod predsjednikom Manfredom knezom
spomenici,13) autor je vapio, da se napokon priskoči
Bore lli-Vranskim obrazovani odbor za pro­
Ninu asanacijom ubavoga mu polja i uređenjem
slavu četiristogodišnjice najstarijega hrvatskog pa­
grada, bez koje ne bilo nikakva ozbiljna rada. Tadanji
triotskog pjesnika Petra Zoranića16) svoj rad posvetio
podnamjesnik Alfons Pavić pl. Pfauenthal snažno
i monumentalnomu istraživanju najskoli starohrvatske
je tu akciju podupro. I tako su god. 1903. započete
dobe, e pripravio gradiva za ninsku povijest. Najprije
asanacione radnje14) odvrnućem Rječine u Ninsku
se provelo prethodno istraživanje o s t a t a k a b e n e -
Uvalu, te je do god. 1909. prosušena ubava Ninska
f __________ diktinskog samostana sv. Ambrozia
i koludričkoga s v. Marcele kod crkve
7) Ç. F. B i a n c h i, Zar a cristiana, II. ( 1 8 8 0 .) , p.
1 8 3 i d. s v. M a r i j e, te se našlo više komada sredovječne
8) D a lm atia, the Quarnero and Istria, Oxford 1887 .» I- P arhitektonske i plastične dekoracije. Kad su pak
338 i d. „B ih ać" i Jugoslavenska akademija omogućili istra­
n) L ’arch itettu ra in Ita lia dal sec. V I . al m ille, V en ezia
živanja u većem opsegu, Zoranićev odbor god. 1909.
1888., p. 183.
okupio je svoj rad oko D v o r s k e kapele sv.
10) Hrvats ki spomenici iz dobe narodne hrvatske di­
K r i ž a, a taj se u ovoj knjizi objelodanjuje.
nastije, I. (1888.), p. * 3 5 . > <*•
u) N utrnje stanje, H rvatske prije X II. sto ljeća, Rad U isto se pak vrijeme načelo opipavanjem peri-
C X V . ; posebno izd a n je , 1894. p. 386 i d. metarskoga opsega Prijestolnog Dvora i
(“) J e l i ć, Thaesaurus occlesiae cathedralis nonensis stolne crkve s tako povoljnim uspjehom, da se
Com pte-ren du du qu atrièm e congrès scien tifiq u e inter­ slijedeće godine moglo već pothvatiti podrobno isko­
n a tio n a le des cath o liq u es tenu a Frib ou rg du 1897, Fri-
pavanje. Mjeseca jula 1910. prokopao se prostor
bourg 1898.
među Prijestolnim Dvorom i stolnom crkvom, to jest
13) J e 1 i ć, U N inu na Gospu od Z ečeva, Spomen-
cvijeće M atice H rvatske biskupu Strossm ayeru, Zagreb
15) J e 1 i ć, Spomenici grada N in a, V je s n ik hrv.
1900., p. 64 8 i d.
arheol. dr. NS. I V .— V I. (1900.— 1902.). Po jedin e staro-
14) U činu p ovjeren ika ninske općine pisac je izradio
sredovječne spom en ike na osnovi starije lite ra tu re o cjen iše :
asa nacionu predosnovu, otisnutu u „S p o m e n ic i općinskog
R i v o i r a, Le o rigin i d e ll’ ar ch ite ttu ra lom barda, M ilano
u p r a vit eljs tv a u Ninu -Nj. Pr euz. Gosp. E ra z m u baronu
1908, p. 241. i d. ; S t i i c k e l b e r g , Longobardische
Han de lu c. k. nam jesniku", 5 - m aJa 1 9 0 3 . , Zadar 1 9 0 3 .
p. 5 i d., u kojoj su asanacione radnje dovedene u sklad
P la s tik , 1909 p. 49, 72, 77, 91.
i sa ar he ološk im is ko pin am a, koje su se doista god. 1909. le) Proglas 25. m aja 1908., P roslava Z oran ićeve
započele izdavati č etristo go d išn jice u N inu, Zadar 1908.
 sjeverni đio Crkvene Plokate među pučkom učionicom roku, s pročeljem k sjeveroistoku orijentovanim. Ovo
i današnjom župskom crkvom (s 1 i k e 6., 7.— 10.). je izgledalo na trg Kneginju, koji se protezao sre­
Otkrilo se naime sjeveroistočno krilo katedralke, koje dinom grada, od crkve sv. Mihovila Novoga na Vernu
sadržava starosredovječnu kapelu sv. Ambroza ( s l i k a spram crkve sv. Ambroza, dok je začelje teklo uspo­
8.) i baptisterij ( s l i k a 8.— 10.) iz dobe kneza Više- redno sa stolnom crkvom. Temelji pak sjeveroza­
slava oko god. 800., odakle je god. 1746. prokradena u padnoga krila teku sredinom kolišta Kraljevca, a
Mletke poznata već Višesavljeva mramorna krstionica ostaci sučeličnoga krila u crti od svetišta župske
(slika 12.), pak temelj južnoga lica Prijestolnog crkve prama kapeli sv. Križa.
Dvora, više grobova raznih doba s prilozima od zlata Kapela sv. Križa stoji baš na istočnom uglu
i srebra, otprilike iz pontskoga tipa V I. stoljeća Dvora. Po dosada poznatim podacima izgradnja
(slika 13.). Posljednjih mjeseci pak iste godine ot­ Prijestolnoga Dvora pada sigurno među skrajne gra­
krilo se jugoistočno krilo Prijestolnog Dvora ( s l i k a nice god. 500.— 700., dok je sva prilika, da bi Dvor
3., prostor: G— H— J ; s l i k a 11.) sa više ko­ bio sazdan V I. ili najkasnije početkom V II. sto­
mada arhitektonske dekoracije i kovnih predmeta17, ljeća. Naprotiv k a p e l a s v. Križa, pošto je pri-
što zidarskom tehnikom odaju VI. ili Vll. stoljeće. klopljena naknadno istočnomu uglu već postojećega
Tim otkrićima se, među ostalim stvarima, sa Dvora, tako da joj je tloris prilagođen perimetralnomu
sigurnošću ispostavio opći tlorisni oblik Prijestolnoga opsegu Dvora, postanjem je svakako poznija od iz ­
Dvora, djelomice već poznat i po jednom narisu iz gradnje samoga Dvora. Osim što po općoj rasporedbi
početka X IX . stoljeća kod c. i kr. dalmatinskoga na- tlorisa Dvora i Kapele, to se ispostavlja još i iz po­
mjesništva, te odnošaj kapele sv. K riža sa samim Dvo­ dataka postignutih iskopinama u samoj kapeli, pa
rom (si i k a 3.). Tloris Dvora predstavlja naime gotovo ćemo ih u samoj razpravi potanje iznijeti.
pravilnu pačetvorinu 5 2 7 5 m dugu, a 48’50 m ši­

V 17) Osim bilježa ka u sa v r? m en im a n o v in am a iscrpiv naš anj em prenesena i n a sre bro : javlja se na takozvanim
opis sa četiri fotografije bio je podat u zagre bačkoj „P ro­ n a u š n ic a m a m e r o v in š k o g a tipa, što se od VIII. sto ljeća
s v j e t i“ XVIII, br. 18 . Izvadak iz piš če va iz v j e š ć a „B i­ do X I . i kod nas te i u Ninu nahode u često : G l a s n i k
h a ć u “ u za gre ba čk om „ V i j e n c u “ II ( 1 9 1 1 ) , p. 20 ; u za­ ze m. m u z e j a za B o s n u i H e r c e g o v i n u ,
darskoj „Hrvatskoj K runi“ 1911, br. 25 : Na jzn am en i- , I V, p. 1 91 ; B u 11 e t t i n o d a l m a t o X V III, Tav.
tije starohrvat sk o otkriće. — Ninski nahođaji pon tsk oga II; S t a r o h r v a t s k a P r o s v j e t a V, p. 43, br.
umjetnosnoga obrta srodni su sa već p o z n a tim d a lm a t in ­ 38 i d. ; p. 68, br. 85 i d. Im it a c ij a p a k o b li k a i te h­
skima V I . stoljeća: s r ap sk im križem i s nere tvanskim šlje­ nike najprije navedene zlatne n aušnic e u drugoj ko v in i,
m o vi m a ; ispor. B u 1 i ć, Buli. di archeol. e stor. dalm. ali lijevanjem, javlja se u našim zem lja ma od IX. do XI.
X X V ., p. 43. i d„ XXVI, 145; XXIX, p. 24. i d. ; sto lje ća , S k r a b a r, Das fr ühm it te lalt. Gräberfeld auf
List, Jahrb. d. Zentr alkomission I. pag. 251. i d. ; Obe rpettau, 19x0, Taf. I, 7 — 9. B r u n š m i d , V j e s ­
Henning, Der Helm von Ba l d e n h e i m 1907., pag. n i k hrv. ar he ol . d r. NS. V I I , p. 8 1 i d. ; S t a r o ­
85. id.; E b e r t, Prähistorische Zeitsch rift I., p. 7 2- h r v a t s k a p r o s v j e t a VI, p. 29, br. 203, 212.
i d. Naša s l i k a 13. p rik a z u j e četiri v a žn ij a man ja Po br a č k im d v am a primjercima i n in s k o m sudeći sre­
predmeta. Z la tn a n a u š n ic a n a jr a z v ije n ije g a ob lik a sa četiri dište ove um jetn osn e grane bez sum nje je bilo za naj­
ja jo l ik e jagode, urešena je z r n a t im fil igra no m, što ga r an ij ega Srednjeg V ije k a na istočnom jad ra n s ko m pomorju,
susrećemo već na n er et va nsko m prstenu ok o god. 58°- najprije na d a lm a t in s k o m otočju. — Od druge n in ske
i n a rapskom križu V I . stoljeća. Par t a k o v i h n a u š n ic a našao n au š n ic e našla se opa lna ko ck a s t a v iš e str an ičn a ja g o d a ,
je god. 1 8 9 9 . P. Didolić u Se lc ima n a Braču. Deko ra cija na što je na s l i c i 13. u vrhu. I taj t a k o z v a n i m ero vin ški
zrnati filigran susreće se i n a sta rij im n in s k im m oćnicim a tip za VIII. stoljeć a i slijedećih javlja se u D a l m a c ij i.
(sl ika 14.) O va iz v o rn a asirska t e h n ik a Justin ijanovom Opa lne jagode is tog ob lik a rese najsta riji n in s k i m o ć n ik
restauracijom ud o m aći la se i u D a l m a c iji, te se z a starije ga (s l i ka 4S-). Z la tn a v it ic a na s l i c i 13. n a dnu, o b li ka
Srednjeg Vijek a tradicionalno održala. K a s n i j e je pak opo- je obična za X. stoljeća.
 Dvorska kapela sv. Križa.
I. Povijesni prijegled do god. 1902.
Lit era tu ra. Kapela je danas arh eolo gi js ko m zbirkom. Najstariji p o z n a ti je pop ra va k god. 1 3 0 4 . Z a m l etačke v la da vin e
( 1 4 0 9 .— 1797.) kapela je k n eže vim oratorijem ; n je zin a nada rbina i pat ro n at sk o pravo. Pošteđ en a za raspa grada
god. 16 4 6 ., bila je god. 1675. tr o š n a ; onda bude popra vljena. Nadarbenici i Co deghin ov pop rava k god. 1770.
Sorarijev opis' ko nc em X VIII. stoljeća. Strada nje po Napoleonovoj in kam era ci ji. Moderno pro učavan je : K u k u l je v ić ,
Eitelberger, B ia nchi, Smirich, Ja cks on, B u l ić i. R a č k i. P o k u š a jn e is kopine P. S t ic o tt ija i T am in o v pop ravak god. 1 8 9 7 .
Pi ščev o istraž ivanje god. 1902.

Literatura. percepiva li fr u tt i delle terre annesse a questo an tico

sem plice ecclesiastico benefizio ; ed ora co nt en tan do si
Nájstariji opis uz n eko liko povjesnih b il je ž a k a ostavio
c h’ uno de sacerdoti della catt edrale li dicesse ad ora oppor-
je S o r a r i u već potanje (U v o d , s. 2, op. 3) nav ede nom
tu na la messa, divisa v e n iv a 1’ en trata a sacerdoti presenti ( E x
djelu, te ga pocijelo prinosimo :
memoriis ex isten tibus apud procuratores ecclesiae nonensis).
„Capo XII. D e l l a c h i e s a di s a n t a Croce.
Ma 1’ anno 1767 da Marco R iv a conte di No na ( E x s t a t
— L a V. chiesa in dicata nella trascritta p erga m en a Cassiana
decretum in cancelleria praetoria No na e) , essendo stato
( V id e superius cap. VII, p. 1 97) > ^ la ca pella de tta di
ell etto capellan o in v it a , il canonico Don Marino Cristian o-
C o st an tino , dedicata a S. Croce, di cui nel quin to luogo
pulo (nobilis Cretensis e t ecclesiae cathedralis c a n o n ic u s ),
leggesi : „ s a c e l lu m C o n s tan ti n ia n u m sub titu lo sanctae
ch’ anch e co nsig liato rinun zi ô il benefizio per non o b li -
Cru cis “ . Quando ed ove eđificata fosse que sta, per m a n -
garsi a lia s ta zio n e in Nona, in luogo suo il seg ue n te anno
canza di memorie non lo sappiamo ; qualor dir non si
1768 fu e lletto il residenziale canonico Don Anto nio Co-
volesse, che su fo ndament i dell’ an tic a, fosse s ta ta riedi-
deghin (n atio n e venetus) e confermata 1’ elezione da ll ’
fi c a t a una capellina, che tutt’ ora esiste ; ed osservata
a u tto r it à d e ll ’ Ec ce lentiss im o Senato, le g a lm e n t e prese
la sua s truttu ra (cum valv is antiquis) ed una lapide da
il possesso del benefizio e chiesa ( A c t a e x is t u n t in offitio
altare (a parte dextra) iv i superstite, si potre tte inferire
praetorio N onae) , que sta in t utt e le sue parti 1’ ann o
esser s ta ta de stinata per li fedeli di rito Greco ( E x lóculo
1770 fece restaurare ( e x p icta inscriptione) e quello col
petrae sacr atae et cruce in sc ul pta more Graecorum, ib idem );
ricupero d’ us urpati terreni e stabili ta co ltura lo r'dusse
e tu ttavia de no minata S a n ta Croce, ed o ífiz ia t a da La­
alia s u m m a di q u a ra n ta zecch in i ( e x notis ab ipso f a c t i s ) ,
t in i ; non sappendo almeno , ch’ in qu est ’ Ultimi secoli
a v a n t a g g io an ch e de beneficiati (o bijt Nonae ann o 1775 -)
in N ona ac casato fosse un numero di Greci, che g l ’ ab bi-
successori (Donatus Mascher canonicus nonensis, Joseph
sognasse chiesa particolare.
Suuich primicerius n on en sis).
F a t t a ac cu ra ta os*ervazione si r in ven n e in un a pietra
Di questo benefizio ne fa memoria il Vis itato re A p o -
ivi superstite, scolpita quest a trascritta iscrizione (prope
stolico O tt a v ia n o Garzadoro nella sua re lazione della
altare dictu m, et transcripta anno 1769.): „S. "j". F. V.
v isit a di No na d e ll ’ an no 1625, dicendo : ,,il benefizio
MCCCIV. R. "{■
. S. I.“ D a l la quall e si potrebbe deddurre,
di S. Croce, ch’ è il più pingue, rende cento duc ati ed
che, l ’ann o della s alu te 1 3 0 4 fu.o ed ificata, o ristaurata,
è patronato del M agistrato Veneto delle cit tà (E x i ia l ic a
co m e si vede dal millesimo, e de dica ta in memo ria dell’
relatione Vi sit a ti o n is A postolicae D a lm atia e ex is ten te in
I n v e n z io n e del salutífero legno della Croce, potendosi
archivo S. D o m in ic i Jadrae).
cosí spiegare le anteced enti e sussequenti lettere.
Co m unq ue sia, que sta a n t ic a ca pella dell’ ann o 1697 [B en ef iciati di S. Croce], 1719 Paolo Petrilli; 1730
( o b n o x ia honeribus missarum in diebus festis et in sollemni- G io va nn i da Bergamo ; X74 2 A ntonio Campolin ; 1767

tatibus S. Crucis, ut supra ; Gregorius Caridi in suis m é- Marin Cristianopulo ; 1768 A ntonio Codeghin ; 1777 Do n
moriis ci v ita ti s Nonae) serve d’ oratorio publico al conte D onato Mascher beneficiato ; 1780 Don Giuseppe Suuich.
della cit tá , come luogo sacro il piü vic in o , ed in o g g i quasi „K ašićeva p e rg a m e n a “ , na koju se Sorari p o z iv a ,
u n ito al suo p alaz zo ( Gregorius Caridi in suis memoriis popis je n in skih predaja s iscrpkom iz isprava XVI. sto ­
c iv ita tis Nonae : horto mediate) ; la cui ca m p a n a fa suonare l jeć a po prilici. Po vij e sn a vrijednost te „p e r g a m e n e “ za­
n ell’ incontro delle pretorie audienze (E x pra xi) e nelli visi o o vjero vlje nju pojedinih bilježaka p o u zd an im suvre-
c o ns igli de nobili (E x an tiquo Libro par tium nobilium inenim iz vorima. Tako bi lje ška o kapeli sv. Križa ne n a ­
N o n a e ). lazi potvrde u k o je m drugom izvoru. — Natpis g. 1304
II rappresentante dal citat o anno per intro dotta po svoj prilici nije ispravno prepisan ; odnosi se sva k a k o
cons uetud in e ora elleg gev a il proprio ca pp ellano , quale na nekakav pop ravak.
 Öd opsežne novije literature n av od im o samo one pisce, stoljeća ovamo znamo, da je crkvica sv. K riža bila
što su se bav ili predmetom s um je t n o s n o g a gledišta. K u k u- kneževom kapelom, te da je njezino zvono sazivalo
1 j e v i ć, I zv jes tje o p u t o v a n ju k r o z D a l m a c iju , Ark iv z a j u ­
gradske vijećnike na sjednicu.
go slaven sku povjestnicu IV . ( 1 8 5 7 ) p. 3 1 7 . ; E i t e l b e r g e r ,
Die mit te lalte rl ic hen K u n s td e n k m a l e Da lm atie n s, Ja hrbuch Nadarbina sv. Križa bijaše najbogatija, radi
der k. k. Cen tra l- K o m m iss io n zu r Erforschung und E rh a lt u n g velikih posjeda, koji su bili poglavito u selu Prhim i,
der Baudenkmale , W ie n , V Bd. ( 1 8 6 1 ) ; posebice g. 18 61., među Vrsima i Poljicima, pa u Privlači, te se i danas
te g. 1884. p. 168, Taf . X III. ; M i t t h e i l u n g e n
nazivlju „ K riž ina“ . Posjed se sastojao od šest komada
der k. k. C e n t r a l - K o m m i s s i o n , 1886. p.
od ukupnih 186 gonjala te je X V II. stoljeća davao
CLXXVIII ; J a c k s o n , D a lm atia , the Quarnero and
Istria, Oxford, 1887. I. p. 3 4 7 > PI- XI ! L j u b i ć, prihod od 100 dukata2). Patronatsko pravo patrilo
V jes tn ik hrv. arheol. dr. X (1888), p. 1 3 . i d. ; B u 1 i Ć, je državi ; za mletačke vladavine imenovanje je
H rvatski spo menici iz dobe narodne dinastije, k n j ig a I, vršio ninski knez, a kad ne bilo kneza, generalni
1888, p. 36 ; C a t t a n e o, L‘ ar ch itettu ra in It a lia
providur u Zadru, dok je mletačka vlada naročitim
dal sec. V I. al mille, V e n e z ia 1888, p. 183; R a č k i,
dukalom učestvovala ustoličenju i uvedenju u posjed.
Nutrnje sta nje Hrvatske prije XII. stoljeća , Rad CXV ;
posebno izd an je 1894, p. 287 ; Radić, V jes tn ik hrv. Mletačka je vlada god. 1646. dala popaliti i bom-
arheol. dr. XII. (1890) p. 126 ; S t a r o h r v a t s k a bardovati Nin, da se ne bi u njem Turci ugnjijezdili ;
P r o s v j e t a I ( 1 8 9 5 ) p. 2 5 8 ; II. p. 228 id.; J e 1 i ć,
čitava ostade crkvica sv. Križa, jer u njoj nije bilo
Spomenici grada Nina, V je s t n ik hrv. arheol. dr. N. S.
ništa drveno. Sve do konca kandijskoga rata (god.
V I. (1902), p. 112 i d. ; Stückelberg, Langobardische
P la s t ik 1 9 0 9 , p. 8 l. R i v o i r a, Le origini dell’architet- 1669.) u opustjelom gradu od crkovnjaka boravio je
tura lombarda 1908, p. 241, gdje se ka pela sv. K riža samo Gašpar Morović, te je, kako sam u svomu izvor­
brka s onom sv. Nikole kod Nina; I v e k o v i ć, Die niku sačuvanom pismu god. 1662. pripovijeda, misu
Entste hung der mittelalt. B a u k u n st in Dalmatien r9 io,
služio u sv. Križa, premda je zgrada, kako se to
p. 20, T. IV; C. G u r 1 i t t, Einleitun g u K o w a l c z y k ,
izrijekom u Civranovu zemljišniku god. 1675. veli,
Denkmäler der Kunst in D a lm atie n , Wien I910, p. 11 ;
M o n n e r e t d e Vil l ard, L ’ architettura romanica in bila u lošem stanju. Pošto je g. 1670. grad obnovljen
D a l m a z ia , posebni oti sak iz „ R e s s e g n a d’ a r t e“ , te iznova napučen, već spomenutim postupkom
1910, fase. 5— 8, M il an o 1910, p. 58 i d. imenovani nadarbenici sv. K riža dvorili su crkvicu ;
pošto je bila ne vele potla god. 1675. popravljena.
* *
* Po predaji bio bi nadarbenikom sv. K riža tada spo­
menuti već kanonik Gašpar Morović, te je sva prilika,
Skupini starohrvatskoga Prijestolnog Dvora po­
da je on crkvicu popravio. Među njegovim nasljed­
sred grada pripadaše i kapela sv. Križa. Dok su sve
nicima ističe se kanonik Codeghin, koji je god. 1770.
sredovječne gradske građevine postradale od ratnih
preuredio nadarbinu i popravio crkvicu, a taj čin
nedaća, samo se ova crkvica do danas održala cijela.
ovjekovječio slikanim natpisom. U tom stanju opisuje
Dragocjeni ovaj graditeljski spomenik u isti je
nam crkvicu već spomenuti Sorari koncem X V I II.
mah i najljepši predmet ninske starinarske zbirke ;
stoljeća11) ; još se naime držao žrtvenik u svom iz­
u kapeli sv. K riža i oko nje pohranjeni su naime
vornom obliku.
ninski građevni spomenici. I prije nego pristupiš
Od Napoleonove inkameracije nadarbine sv. Križa,
toj zbirci, koja je Hrvatu najdavnijim kulturnim
crkvica je zapustjela i propadala. Slike druge polo­
spomenarom, a čestom gostu strancu — kako učeni
vine X IX . stoljeća prikazuju nam trošno stanje,
Englez kaže — uzorkom izvornoga slavenskoga
koje je već prijetilo, da se taj znameniti spomenik
graditeljstva, radosno te već iz daleka iznenađuje
pretvori u slikovitu podorinu.
ovisoko kube kapele, štono se koči na križnom pod-
gratku. A kad si se primakao, kao da stojiš pred sitnim Na sreću je učenjačko zanimanje spasio crkvu
modelom veličajne građevine neobična monumentalna
orisa, iz kojega se u isti mah zrcali velika davnina. 2) Ispor. biskupsko izvješće god. 1598., kad je od
turs ko ga r a t o v a n j a prihod bio spao n a 60 du k a ta , dok je
Za čudo je, da nam tako davnu građevinu pisani za bo ljih vre men a bio 100 duka ta , kako k a že „V isitatio
povijesni izvori sve do XV. stoljeća i ne spominju ; A po st o li ca O c t a v ia n i Garzadori a. 1 6 2 5 in dioecesi N o n e n s i“
ali tu prazninu ispunjuju rezultati arheologičkoga (rukopis u Jugo sla ven sk e ak ad emije u Zagrebu) p. 12; ispr.
istraživanja1). Sorari 1. c.c. X I I . i X V . Ninski go n ja l činio j e 1,334.466 m 2.
Po natpisu sačuvanu u Sorarijevu rukopisu ; 3) Ispor. literaturu naprijed, gdje se pri ko ncu spo­
m in ju nadarbenici sv. K riž a X V I I I . stoljeća. Do god. 1654.
S. t F - V. MCCCIV. R. f S. I., što je bio urezan
bio je n ada rb eniko m k a n o n ik A u g u st in M ir kov ić , a od
na jednoj ploči u kapeli, sudili bismo, da se god. 1304.
god. 1654. k a n o n ik Iv an Štulić, ka k o se vidi iz d u k a la
crkvica popravljala1). Po pisanim izvorima od XV. u sta rom k a p it o l s k o m arhivu u Ninu, te kod J e 1 i ć a,
Sp om enici gr ad a Nin a I I I . , 1. c. p. 114 op. 2. Š t u lić e v im
‘) Ispor. literaturu naprijed. nas ljed n iko m bio je po predaji k a n o n ik Gašpar Mo rović,
od posvemašnje propasti. Kukuljević je prvi istakao crkva sv. Križa, što je već prijetila da se sasma ras­
zanimljivost građevnih oblika, te upozorio oso­ padne, napokon god. 1897. temeljito popravila pri­
bito na zakladateljev natpis na nadvratniku, dok nosom države, pokrajine i općine, a pod upravom
je Eitelberger god. 1681. potanje snimio zgradu, te konservatora B. Tam ina.6) Država je crkvicu pridržala
joj ocjenio znamenitost s povijesno-umjetnosnoga kao spomenik, namijenivši je podružnicom zadar­
gledišta, datujući je IX. stoljećem ( s l i k a 15.) Z a­ skoga arheologičkoga m uzeja ; općina je pak od
darski crkveni pisac Bianchi, god. 1880. iscrpljujući svoga dala crkvu ograditi ovisokim zidom. Na nesreću
Sorarija, ističe veliku srodnost sv. K riža sa zadarskim je taj zid ograđen s tri strane tik uz crkvicu, te je
sv. Vidom, pa naglasujući, da bi obje crkvice potjecale spomenik ne samo ostao zadušen, nego još. i izložen
od istoga graditelja.4) Profesor Smirich pak nam je nagloj kišnoj poplavi : kako je tlo crkve niže od
sačuvao narisom god. 1883. ( s l i k a 16.) dragocjen vanjske razine, zimi bi se crkva pretvorila u jezerce ;
pogled na zapadni porušeni dio crkvice, koju Englez a odatle stradanje zidovlja od vlage.
Jackson god. 1886. ističe kao uzorak izvornoga sla­ Međutim je pisac stao istraživati topografiju
venskoga graditeljstva5). I domaći su se pisci osvrtali spomenika grada Nina, te god. 1902. urukovijetio
na crkvicu sv. Križa, n. pr. Bulić god. 1888., pa Rački svekoliko gradivo o crkvi sv. Križa. Riješivši čitanje
god. 1894., iscrpajući pređašnja istraživanja. Godesavljeva natpisa, naglasivao je najskoli m auze-
Kad su se za god. 1895.— 1897. pod upravom lejski tip crkve. S topografičkoga gledišta zaključio
konservatora M. Glavinića istraživale u Ninu rimske je, da crkvica sv. K riža pripadaše skupini Prijestolnoga
starine, njegov pomagač P. Sticotti izveo je pokušajno Dvora posred Nina, te da bijaše dvorskom kapelom ;
kopanje s jugoistočne strane crkvice sv. Križa. Na po njenom pak mauzolejskom obliku i po nahođaju
dubini od 1 m naišlo se na nekoliko prostih grobova ; grobova oko nje god. 18 9 4 .-18 9 7 . predložio je, da
ali kad se vidjelo, da nijesu rimski, napustilo se dalji rad. bi se potražila i grobnica zasnovatelja župana Go-
Naučno zanimanje za Nin doprinijelo je, te se deslava.

II. Istraživanje god- 1907.— 1910.

Sluča jni naho đa ji god. 1907. Rad Z or an ićev a Odbora god. 1908.— 1910. Ostaci sta rijih zgrada i iz v o rn o ga zi do v lja
kapele. Snošaj kapele s Pr ijestolnim Dvorom. Ostaci un utr n je cr kv en e dekoracije. Izv o rn a žbuka i slikarije.
Grobovlje pred pročeljem. P o zem lju š n a grobnica u ka pe li i nah o đaji u njoj.

Prigodom javnih i privatnih radnja u Ninu od razine pločnika naime dopire najgornja bijela zidovna
god. 1907., za koje je trebalo priskrbiti građevna oklačina Codeghinova popravka god. 1770. x); po
kam ena premećući gomile i rušeći starinske zidovlje, tome je očito, da je pločnik svakako od ove dobe
započelo se sustavno pretraživati i područje sv. Križa. stariji. Našlo se naime više komada izvorne crkvene
Našlo se nekoliko manjih ulomaka unutrnje arhi­ dekoracije, a među tima lijevi ugao pročelnoga nad-
tektonske dekoracije. Taj posao preuzeo je god. vratnika ( s l i k a 17., točka a), koji je pak bio uspo­
1908. na se ninski O d b o r za proslavu če­ stavljen na svoje izvorno mjesto. U sjevernom uglu
tvrte stogodišnjice Petra Zoranića. sjeveroistočnoga kraka našla se u razini pločnika
Pošto je pak crkvica stradala od vlage, bila je krajnja oveća ploča, koja, kako se poslije utvrdilo, prekri­
nužda, da je se u isti mah osigura od poplave nagle vaše pozemljušni grob. U sredini otvora glavne apside
kiše. Glavne su se radnje izvele jeseni god. 1909., pak pojavio se vrh zidanoga podgratka žrtvenika
a dovršile jula god. 19x0. (slika 17. točka b).
Pošto je tlo oko crkvice na više mjesta sondo- Pod pločnikom slijedio je sloj crnice o'X5 m
vano, s nahođajem ljudskoga košća i po kojega zida, debeo, a zatim klačeni sloj debeo 0^14 m, na kojem
većim se dijelom prokopalo unutrnje tlo (slika je počivao žrtvenički podgradak. Na toj klačini bez
17.). Najprije se ispostavilo, da surovi škriljasti o -io sumnje je bio položen izvorni pločnik ( s l i k a 19.
m debeli pločnik, što se do tada držalo izvornim, točka cć), od kojega na svom mjestu nije ostao ni
pripada popravku crkvice oko god. 1675. Do gornje jedan komad, pošto je za nadignuća tla oko god.

*) Zara Cristiana I., p. 448 ; II . , p. 259. 6) Ispor. W iener Zeitung 1897, 6. nov. br. 255.; Buli.

6) ,,Is valua bl e as an exempla r of genuine Slavonie di archeol. e stör. dalm. XX, p. 206.

areh ite eture“ . *) Ispr. naprijed str. 7., desno.

 — 9 —

1 675. posvema uklonjen. U desnom pak uglu jugo­ noga zida do lica, te je u isti mah i dovratnikom po­
zapadnoga kraka naišlo se na donji prag malih po­ bočnih vratašca. Koliko se već po doslije izvedenom
bočnih vrata ( s l i k a 17. točka c), pod kojim stajaše općem sondovanju Prijestolnoga Dvora može suditi,
odmah u uglu ploča s unakrsnim dubokim žlijebom ovaj zid CE F bio bi dogratkom među kapelom i Prije-
( s l i k a 18. točka b), očito za razvod nakapine, koja stolnim Dvorom, koji je bio utjelovljen u kapelu sv.
bi nabijala na vratašca. K riža pri samoj gradnji u obliku kontraforta.
Oba apsidalna izdupka poprečne lađe sprijeda I drugi, sjeverni zid (slika 17., kod ABC)
su zatvorena 0 78 m visokom u živo zidanom pre­ ostatak je starije sredovječne građevine, i očito pri­
gradom i do rečene visine ispunjena nasipom i urav- pada skupini Prijestolnoga Dvora ; a bio je porušen
nana osrednjim pločastim krševim a (slika 19. do crkvene razine, jer je smetao gradnji crkvice. Taj
točka d.) Pošto se pregrada zapadnoga izdupka naime zid predstavlja istočni ugao Dvora, u koji je
(slika 17. točka F) na oba kraja ne prislanja iz ­ kapela pričlanjena bila (ispor. sliku 3.).
vornomu zidovlju neposredno, nego na žbuku popravka
Među oba zida, a i s jedne i s druge strane njih,
oko god. 1675., koja se pak opažala pod crtom nasipa,
došlo se do ovih nahođaja : U nasapu od ruševina
bilo je očito, da je sve to moderno djelo. Stoga bude
o'5o m debelom našlo se okrtina rimskoga posuđa,
sve razgrađeno : ispostavilo se doista, da su 034
živinskoga košća, m nožija morskih školjaka i kop­
m debela pregrada i nasip počivala na pločniku oko
nenih puževa, dva žrvnjića i novac cara Flavija
god. 1675. ( s l i k a 19. točka a — b), te se u samoj
Konstanta (god. 337.— 353.). Pod slojem razdrobljene
pregradi našla dva krta izvornoga pluteja kapele,
zidovne žbuke o ’iS m debelim slijedio je 0^30 m
urešena starosredovječnom pleternom plohorezba-
debeli nasip, gdje je našast novac cara Nerona (god.
rijom, uložena kao prosto gradivo. Po tom je bilo 54.— 68.). Pod ovim slijedila je mrtva crvenica na
jasno, da je ovaj izdubak izvorno bio otvorena zjala,
ukupnoj dubini od 1-50 m, iz koje su provirivali te­
a da je tek za Codeghinova popravka god. 1770.
melji spomenutoga starijeg zidovlja.
pregrađen i nasut. !•
Pri čišćenju donjega dijela pobočnih vratašca
Pošto je i istočni izdubak ( s l i k a 17. i s l i k a
došao je na vidjelo čitav donji prag ( s l i k a 20.), a
19. kod G) izgledao jednako čvrstim 0^45 m debelim
povrh njega više komada pluteja s karakterističnim
i o ‘6o m visokim zidom pregrađen i nasut kao i za­
pleterima, koji pripadahu izvornoj unutrnjoj deko­
padni, bude i on tom prigodom istražen. Ali ovdje se
raciji crkve. Ispostavilo se pak, da su vratašca u
ispostavilo, da je zjalo izdupka bilo izvorno zatvoreno
gornjem dijelu zazidana za najnovijega popravka
zidom (slika 17. točka ač., s l i k a 19. točka č),
god. 1897.
kojega krt se održao na lijevoj polovini, te seže pod
Osim spomenutih već ulomaka izvorne unutrnje
pločnikom oko god. 1675. sve do izvorne crkvene ra­
crkvene dekoracije, našastih u samoj crkvi, našlo se
zine ( s l i k a 19. kod cc),dok je i nasip ( s l i k a 19.
i drugih komada, uloženih kao građevni materijal
kod d.) napravljen za Codeghinova popravka. Istočni
u zid, kojim je općina zaobalila crkvu : tako isto i
izdubak dakle bijaše izvorno masivnim zidom zatvo­
u susjednom Kuzm arovu vrtu čestici y k jugozapadu
rena zjala, u obliku o -6o m visoke pregrade.
od crkvice, te k sjeveru od crkvice u vrtu Alekse Zan-
Daljim kopanjem u crkvici naišlo se na dva
kija i Ante M agaša kod Medovićeve kuće na K ra­
gotovo usporedna zida, što teku dužinom poprečne
ljevcu.
lađe. Južniji zid ( s l i k a 17. kod D EF) ostatak je
rimske zgrade, te se proteže dalje k zapadu u sku­ Po vrsti kamena, izmjerima i izradbi sačinjavaju
pinu Prijestolnoga Dvora i služi temeljem staro- ulomci više skupina, od odlučne važnosti za unutrnju
sredovječnomu zidu (slika 17., kod CEF), koji u crkvenu dekoraciju :
obliku kontraforta odskače na vanjskom licu zapad­ Dio gredice c -io m debele, o 'ić s m visoke, na
noga poprečnoga kraka. Nego uvažiti valja to, da se desnom kraju otanjenoga lica za prislanjanje k zidu,
taj kontrafort ne prislanja naprosto o vanjsko lice očito čest trabeacije pregrade svetišta (slika 18.
onoga zida, nego mu zasijeca u čitavu debljinu. Po kod c). — Donji lijevi dio pluteja također o 'io m
tom je očito, da je taj kontrafort ostatak starijega debela ; posiječen na lijevom boku pravokutno za
sredovječnog zida, koii je graditelj kapele utjelovio priljubljenje drugomu obratno porezanom komadu.
u začelje poprečnoga kraka. Prije popravka god. Oba su ta komada od istoga bijela kam ena (slika
1897. taj potpornjak na vanjskoj strani sezao je do 18. kod ć). — Tri komada pri sredini o 'i4 m debela
podstrešja, a za toga popravka razgrađen je na vanj­ pluteja od bijela kamena, koji ima na lijevom boku
skoj strani do 0^50 m nad razinom crkvenoga tla, 0‘04 m širok m uškić za učlanjenje u pražić ( s l i k a
gdje se još vidi u debljini o'83 m. S unutrnje strane 18. kod_č), gdje treći poznije nađeni komad nije
pak ostatak toga zida izbija kroz svu debljinu crkve­ snimljen (ispor. s l i k u 33.). — Lijevi donji ugao pri
1* •
 — io —

sredini o 'i4 m debela pluteja od bijela kamena, u tri sa na rpu složenim kostima od pet kostura, a polo­
komada : na liejvom boku nosi 0^04 m širok muškić ženo sve na donjem dijelu šestoga kostura redovno
za učlanjenje u pražić (slika 18. kod d). — Dva orijentovana od zapada k istoku. Košće tih pet kostura
ulomka pri sredini C 1 4 m debela p lu teja'o d bijela već je izgubilo svaki trag masti, te je posve okrečeno
kam ena ; jedan očito je gornji rub, dok donji na des­ i krhko, dok košće šestoga kostura relativno je svježe
nom boku nosi 0^04 m širok m uškić za učlanjenje i dobro sačuvano. Očito je, da košće prvih pet kostura
u pražić ( s l i k a 18. kod e).— Četiri komadića izvorno nije bilo tu pokopano, nego od drugovdje
okvira ploča od bijela kamena ( s l i k a 18,. kod f). — preneseno i tu po drugi put zakopano na svježe uko­
Dva komada o’ i4 m. debele ploče od bijela kamena, pani šesti kostur ; i s toga je tek po tom grob posve
našasta god. 1910. u zidanom prsobranu zapadnoga ispunjen i nabiven, da se udesi postelja za ploču.
izdupka, pripadahu pobočnim vratašcima. Veći ko­ Na šestom su se kosturu našle brojanice od manjih
mad o-23 m visok, o-22 m u vrhu a o-i6 m u podanku ravnih bjelokosnih zrna, četiri štapića od bjelokosna
širok, 11a lijevoj je strani porezan na luk, dok na des­ križića i dvije medaljice X V II. stoljeća.
noj strani ima žlijeb za učlanjenje sa dovratnikom. Pošto se diglo košće gornjih pet kostura, pojavio
To je čest ploče, koja je zatvorala gornju stranu se vrh zidića, što je ograđivao jugozapadnu pobočnu
otvora vratašca. stranicu groba, dok su ostale stranice bile ograničene
Za popravka god. 1897. nutrina je crkve ožbu- temeljnim zidovljem zgrade, koje za 0'05 m odskače
kana cementnim pomazom, da se zapriječi soljenje od okomite crte gornjega uzmeta. Po tom se zjalo
zidovlja od morske slanosti. Ali od vlage na mnogim donjega dijela groba znatno sužavalo prema dnu.
mjestima počela je ta žbuka otpadati, te ispod nje Donji dio groba sadržavao je izvorni sloj, skroz različit
provirivati donja starija žbuka s tragovim a slikanih od gornjega, od tri kostura redovno orijentovana
širokih pruga. Nije bilo teško na desnoj strani glavne od zapada k istoku. T a su tri kostura znatno istro-
apside otrijebiti modernu žbuku, pa se konstatovalo, šenija od gornjega šestoga, te mnogo davnija, baš
da je unutrnje zidovlje crkveno bilo izvorno uravnano kao i košće najgornjih sasutih pet kostura. Do sedmoga
čvrstom i tankom bijelom žbukom, a onda naslikano kostura našli su se ostaci prognjile daščice i komadići
crvenim linearnim motivima, koji su na žalost tako suknene i svilene tkanine. Među košćem donjih pak
postradali, da im se na otkrivenoj već strani ne da
dvaju kostura našlo se razasuto 20 ovećih glatkih
uspostaviti nacrt. A stradali su od drugoga, znatno i 26 mlunasto narozanih zrna i tri cjevčice, sve od
poznijega žbukanja crkve, po svoj prilici od spo­ bjelokosti; zatim raznih, na žalost od rđanja skroz
menutoga popravka oko god. 1675. ; tada se naime propalih željeznih krtica i jedan prsten. Prsten je
ne samo ostrgala stara žbuka, nego se još i isprosi- našast debelom rđom prirastao na svojem članku
jecala rtastim mlacem. ( s l i k a 21.). Najgornja treća
desne ruke. Čišćenjem se utvrdilo, da je prsten od
oklačina pak patri Codeghinovu popravku god. 1770.
srebra, a pozlaćen.
Pred pročeljem crkve tlo se ovdje ondje istra­
Uz taj glavni grob na sjeverozapadnoj strani
živalo do i '20 m dubine. Naišlo se na ljudsko košće
našao se mali djetinji grobić s košćem, i to u razini
amo tamo razbacano ; groblje je očito bilo već pre­
najdubljega sloja. Po svemu sudeći, veći grob sadržava
kopano. Samo pred zapadnim vratašcima kapele
ukopaje dviju različitih doba. Pet sasutih i šesti re­
naišlo se na grobove u dva sloja. Gornji sloj, odmah
dovno orijentovani kostur gornjega sloja pripadaju
pod razinom tla, sadržavao je neorijentovane kosture,
drugomu ukopaju X V II. stoljeća. Tada je naime
među kojima se našao m letački novac od god. 1730.
stariji grob nadignut do razine škriljastoga pločnika
Donji sloj pak do i ‘20 m dubine sadržavao je ori-
god. 1675., kako to jamči pobočni jugozapadni zidić,
jentovane kosture ; među njima su se našli rđom
za ukopaj šestoga kostura ; a nad ovim su pak u
istrošeni ostaci željezne konjske uzde i noža.
isto vrijeme sasute kosti drugih pet kostura, izva­
Napokon se prešlo na istraživanje pozemljušnoga
đenih tada iz drugoga groba.
groba u lijevom kraku kapele. Taj je grob dužinom
postavljen uza sjeveroistočni zid, a glavom uza sjeve­ Tri donja kostura pripadaju znatno davnijemu
ra zapadni. Ploča 2 m duga, o'7 S m široka te 006 m ukopaju, koje će se potanje odrediti po nađenim
debela bila je uložena u o'o8— 0 'i4 m debei kla- predmetima. Svakako, sudeći po sačuvanju kostiju,
čeni sloj. Tlo pod slojem klačine bilo je nabiveno tri donja kostura i pet na vrh grobnice sasutih kostura
pjeskovitom crnicom : po tome je očito, da je grob iste su po prilici dobe.
bio dobro ispunjen, prije nego što je obložen klači- Među košćem osmoga kostura našasto zrnje
nom i prekriven pločom. od dva je nakitna niska; od jednoga, kojemu je zrnje
Na jugoistočnoj strani groba, t. j. do nogu, po­ mlunasto narozano, a od drugoga, glatko. Narozano
javilo se odmah pri vrhu pet lubanja jedna do druge zrnje našlo se većim dijelom između i oko ramena
kostura, po Čemu sudimo, da je to bila ogrlica ( s l i k a Prsten (s 1 i k e 22. i 25.) se našao na donjem
22.) Naprotiv glatko zrnje pretežno se našlo uz lijevu 0^042 m dugom članku prsta desne ruke najdonjega
podlakticu^ biva od lakta do pesti, najskoli oko zašak- devetog kostura. Debelim slojem rđe bijaše već sasvim
nice, pa je očito pripadalo narukvici (slika 22.) prirastao članku ; uljem ga se uspjelo rastaviti i oči­
Tih je dvadeset glatkih zrna od bjelokosti, koja je od stiti. Prsten se sastoji od vitice i glavice, koje su obje
velike davnine donekle zagasito porusjela ili požutjela. od srebrena lima o'ooi m debela. Vitica, na dnu
Zrna od narukvice sferoidalna su, o-oo6 m tri, a o-oo5 m široka, spram glave postepeno se raširuje
ostalih sedamnaest o'oo8 m visoka. Na vrhu i po- do o'oo9 m, a pod glavom se razvija u četvorinastu
danku duboko su uravnana, a na svim drugim stra­ pločicu o-o i3 X o 'o i3 m, gdje su joj duž sredine oba
nama oblo izglađena do laštine, koju su većim dijelom kraja salivena. Unutrnja šupljina vitice visoka je
sačuvala. Okomita prostoručna rupa kroz sredinu o'oi8 m, a 0'02 m široka.
zrna je od o-oo2 do 0*003 m široka, a to odaje pri­ Na pločici je nasađena glava, što se sastoji od
mitivnu tehniku. obruča, dušice i oka. Obruč je piramidna pločica,
visoka o‘oo6 m, a na vrhu četvorinasto o *o iX o 'o i m
Ogrlični nizak ima dvadeset i tri sferoidalna zrna
uravnana za uokvirenje oka ; pričvršćen je pak na
o-oo9 m visoka, pa tri valjkasta o-oi m visoka, te tri
pločicu dušicom, bakrenom naime zvjezdicom na
valjkaste cjevčice 0'022 m duge, od kojih se našlo
osam krakova. Zvjezdica je salivena na pločicu, a
dvije cjelovite, a od treće samo ulomljeni jedan kraj.
obruč je nabijen na krajeve krakova ; ovi pak im aju
Dok ukupni broj zrna čini ravno dvadeset i šest,
na svakoj stranici po tri propupasto naskočene gla­
cjevčica je po svoj prilici bilo znatno više, nego što
vičice od lijevana srebra, biva tehnikom zrnata fili­
ih se našlo. Svi su komadići od bjelokosti, koja je
grana. Posteljica za oko napravljena je smeđim
od davnine većim dijelom poprimila tamno-crven-
voskom, što je na gornjoj površini pozelenio od
kastu boju. Sva su zrna okomito narozana, na onaj
rđe. Oko je pak staklena tablica u obliku piramidna
način, kako se u Palestini izrađivalo niske od koko-
pločice 0.003 debele, s užom stranom uložena na
sovine za brojanice, ogrlice ili zašaknice. Na vrhu i
posteljicu, a širom (od 0,009X0’009 m) točno pri­
na dnu su zrna duboko uravnana, a širina okomite
staje u unutrnji okvir obruča. Tablica se pak sastoji
rupe kroz sredinu svakoga zrna i cjevčice čini do
od dvaju jednako debelih listića, što su među sobom
o-oo3 m, kako već rekosmo kod zrnja narukvice.
ljepilom združeni. Čim se prsten otkrilo, oko je madre-
Nađenih komada odviše je za jednu narukvicu ;
perlasto sjalo, pa je odrazivalo sve šare duge. Pošto
a jer se priličnije vidi, da su sve po dva zrna bila
se pak prsten, da se od rđe očisti, pomazao uljem,
bar većim dijelom rastavljena cjevčicom jednakom
nestade onoga sjaja, jer je ljepilo postalo neprozirno.
trima nađenima, izvorna bi se dužina dobro skladala
Sav prsten, osim dakako oka, bio je pozlaćen. Od
za ogrlicu, a i položaj zrnja spram kostura to po­
finoga zlatnog listića ima najviše ostataka na obruču
tvrđuje.
glave i na gornjim krajevima vitice blizu glave.
Narozana zrna mlunasta oblika za ženski nakit Na obima gornjima bokovima vitice urezan je
bila su već u staro doba običajna. Za rimske su se jednak ornamenat u uokvirenom polju : loza na dva
dobe pravila od pečene ilovače i od staklene paste. obrnuto savijena vala. Urezavanje je izvedeno nao-
Javljaju se u tako zvanim sarmatskim grobovima sta­ krupno, biva pritiskom oštra oruđa, kao nožića ili
rijeg Srednjega Vijeka u Ugarskoj, a i u Posavini, dljetića. Sama kompozicija motiva starijega je rim ­
gdje su se kao i u području Crnoga Mora održala u skoga tipa, ali primitivna izradba odaje nesumnjivo
porabi do X. stoljeća po K rstu.2) Ninska ogrlica su­ pozniju dobu ; ninski se zlatar napirao, da oponosi,
dara se sa draguljastim križem ( s l i k a 24.), ukle­ donekle dosta surovo, lijepi klasički nacrt. Stoga je
sanim na unutrnjem licu lijevoga dovratnika vrata njegovo oruđe uglovito sjeckalo ili paralo tako, da
kapele sv. K riža (slika 23.), gdjeno su također je gdje i gdje malko pobočke i odviše zabrazdilo.
zrna rastavljena cjevčicama. Po ovoj podrobnosti su­ S toga gledišta, a i s obzira na primitivni oblik sa­
dimo suvremenost ogrlice s postanjem kapele. m oga prstena, najskoli na tehniku glave, ovaj prsten
Ženski kostur, kojemu pripadaju oba niska, patri pripada svakako pretkarolinškoj umjetnosti. Nije
svakako odličnu čeljadetu : za starijega Srednjeg pak puki slučaj, da se onaj isti ornamentalni motiv
Vijeka nakit od bjelokosti pristojao je bogatijoj ruci, — loza na obrnute valove — -, što se ja vlja na prstenu,
plemstvu. susreta i na nadvratniku kapele sv. Križa. Taj kla­
sički motiv bio je obljubljen za rečene dobe i u gra­
2) Isp. H a m p e 1, A lter thum er des friihen Mit tel«
diteljskoj dekoraciji kao i u sitnijoj ornamentici. Gla­
nlters in Ungar n, I,1905, P- 463 ; I I I , Taf. 141, 143 i
B r u n S m i d, V je s n ik hrv . arheol. dr. NS. V I I , p. 42 i d.,
vičice pak od srebrna fildegrana susretaju se već na
P i č, Prehled češke ar ch eolo gi e 1908, p. 84, obr. 105. liburnijskim fibulama predrimske dobe, u najnovije
 12 —

vrijeme na Krku i kod Nina otkrivenima, i na naj­ otac s njim pokopanoj gospođi, koja je nosila ogr­
starijim ninskim moćnicima oko god. 800.3) licu i narukvicu od bjelokosti.
Pozlaćeni i ornamentovani prsten od srebra za Pozem ljušni grob stoji u uskoj svezi s postanjem
starijega Srednjega Vijeka označuje za cijelo odlična same kapele, koju ćemo sada potanje opisati.
pokojnika, plemića svakako. Taj je očito m už ili

III. Opis kapele uz povijesno-umjetnosnu ocjenu.

G rađevn i oblici, dekoracija i g l a v n a gr obnica na arkosolij. Obnova izvorn e pon utrice. O blik i deko racija v ra ta ;
spo men -natpis pogrebna zn ače n ja z a k l a d a t e lja ž u p a n a Godeslava. K a p e la je z a k l a d a t e lj e v im mausole jem . Staro sredovječna
srodna zd an ja alp in s ko ga i is to čn og a jad ra ns ko ga područja. Osobitost persijskoga graditeljskog tipa u istom području ;
ku b e ka pe le i šibensko-trogirska bunja. P l a s t ič n a de ko rac ija ka pe le starosre do vječn oga je m ed ite ro ns ko ga tipa. T e h n ič k a
razlika kapele od da lm a tin skih zd an ja s toljeć a p ozn iji h od V I I I . ; deko racija ka pe le spram starosredovječne d a lm a t in s k e
plastike. K a p e la je djelo druge polo vine VIII. s toljeć a pomjesne s jev er no da lm atin ske škole ; mjesto, što joj patri
u općoj umjetnosnoj povijesti. Kapela je suvr em ena prvomu dodiru is to čn oga jad ra n s k o g pomorja s fr a n a čk o m
kulturo m, god. 788.

K a p e la predstavlja m alo središnje zdanje, (slika 17., A B C). D ok se sam i jugoistočn i

u čijoj se središnjoj četvorini sastaju četiri g o ­ krak, u kojem je svetište,- nutrinom svršu je
tovo jed n ak a kraka. apsidalno ili polukružasto, ostali se krako vi
Osnovni n a crt kapele p rik a zu je grčki, t. j. za vršu ju oštrokutno. Svi su krako vi n a tk ri­
jed n ak o kračn i križ, u čijoj se sredini k r iža ju veni polukubetastim ili šk oljkastim svodom ,
d vije gotovo jednako duge i široke lađe. N e­ k o ji se p ak oslanja n a dva stela ili jadrena
zn atn a ra zlik a u dužini glavn e lađe (g'20 m ) m je h u rića .1) S vaki poprečni krak im a n a ju g o ­
i poprečne (9^00 m ), a i u odnosnoj širini istočnoj strani po jedan izdubak iliti jednu
(pročeljni k ra k 3 -6o m, dok svi ostali pod­ apsidicu, m asivnim polukubetom natkrivenu.
jednako 3 ‘8o m) zavisi djelom ice 0 gradi­ K ak o je god. 1909. utvrđeno, oba apsidalna
teljsk o j nevještini, kao što i od nužde, da se izd u p k a bila su izvorn o iste razine kao i ostala
tem elji crkve podrede p rav cu starijega zi- razina crkve, a sam o istočni izd u b ak bio je
dovlja. Iskopin am a naim e god. 1909. isposta­ zatvoren o ’60 m visokim m asivnim zidom
vilo se, da je crk va udarena na ostacim a rim ske pregrađenoga zjala.
zgrade i prisajedinjena već postojećoj glavnoj D o k nutrini sv etišta dob acuje nešto s v je t­
zgradi Prijestolnoga D vora. To je sve toliko losti uzki d u goljasti prozorčić posred visine
u tje calo na orijentaciju crkve spram sjevero­ svetišn o ga zabata, to po jedno četvorno okn o
zapada, a i na kosi p ravac poprečne lađe, na sjeverozap ad noj strani svako ga poprečnog
sredinom ko je teku spom enuta ve ć dva uspo­ kraka ra sv je tlju je poprečnu lađu.
redna starija zida. N epraviln i oblik osobito V a n jsk i c r k v e n i u zm et urešen je sustavom
p ročeln oga k ra k a zavisi očito o podređenju slijepih arkada : po tri rese pročelje i zabat,
tlorisa starijem u uglu Prijestoln oga D vora a po jed n a sv a k i poprečni krak. Te arkade
zacijelo n a d o m ješću ju prave prozore ; nin ski
3) Ispor. s l i k u 25. Liburnijskih fibula iz Nina ima
više u zo r a k a u zadarskom m u ze ju sv. Donata. Z rn a t i fildegran !) Za ugaoni prijelaz od višekutne osnove ka kružnoj podlozi
u srebrenini, k o ji su Arapi iz z l a t n e tehn ik e priudesili svoda ili kubeta upotrebljavao se rogalj t. j. sterični trokut (,,pen-
na srebrenu, javlja se na Z a p a d u na t. zv. m e r o v in š k im dentif“ , „pennachio sferico“ , „z ona di vela“ ) ili ugaona trublja
u m je t n in a m a , a kod nas mu traga nem a, izuzev staro- t. j. sferična niša (izdubak).Ova je većih izmjera („trompe d’angle“
liburnijske fibule, prije V I I I . sto ljeć a. — M o tiv valo­ „Ecktrompe“ , „tromba“ ) ili manjih („trompette“ , „scuffione“ ),
vite lo z e i fildeg ran skih glavičica jav lja se na podu­ obično trokutne osnovice te naliči na rep napuhana jadra, što ga
n a v s k im s po m en ic im a VI.— V III. sto ljeć a. Hampel , naši pomorci zovu „stelo“ u srednjoj Dalmaciji,a na Krku „jadreni
Alter thüm er des frühen M it te la lte rs in Un gar n , Braun­ mjehurić“ . Taj narodni naziv dobro pristaje za malu sferičnu nišu
schw eig 1905, I, p. 17, 624, 790., isp. 434 i d., F i g . 1265. ili ugaonu trubljicu.
 — 13 —

m ajstor nije smio ostaviti otvora u debljini Z id o vn a teh n ik a loša je. L ice je od n e­
zid ovlja, jer bi mu to presijecalo svodovlje. p raviln a n a oblo tek škvadrana k a m e n ja s m je ­
P ročelje je napokon okrunjeno priprostim otvo­ šavinom ovećih rimskih kom ad a uz obilato
renim zvonikom za jedno zvono. (Pročelje nepravilno slju b ljiv a n je ; je z g r a je m jestim ice
kapele sv. K riž a god. 1908., slik a 26.) sam o u suho nabacana. To je t. zv. sara-
Nad k rižaljištem dviju la đ a diže se ču- censka teh n ika V I I . i V III. stoljeća.
njasto trulo, ko je se sastoji od ovisoke lubine Od u nu trn je crkvene dekoracije im am o _
i od kubeta (K a p ela sv. K r iž a od istoka, nekoliko (već opisanih) kom ada, po k o jim a
s l i k a 27.) P rijela z od četverok u ta na vijenac, se dade u glavn o m obnoviti izvorn i oblik.
na kojem se lubina ra zvija , proveden je sa Pregradi sv etišta pripadaju četiri kom ad a :
četiri stela, jed n aka onim a pobočnih krakova. gredica, dva p lu teja i vratnica. U lo m ak gre­
Spoljašnost lubine im a oblik va ljk a sta tornja, dice, ko ji nam je preostao (slika 28.), jest
što izgled a više kao četverokut zaobljenih desni k raj trabeacije, ko ji je bio do zida. To
u g lo va negoli kao pravilan v a lja k . Urešena se vidi po naum ično otučenom licu za 0^09 m
je pak, m jesto što nizom realnih prozora, dužine, da se taj dio m ože prisloniti zidu.
sustavom slijepih arkada, kao i donja crkvena Po tom e jedino m jesto, gdje je svetišn a pre
spoljašnost ; duguljast u z a k prozorčić posred grada m ogla biti uložena, jest začelno zjalo
slijepe arkade na ju go za p a d n o j strani lubine pročelnoga kraka, i to tako, da su oba do-
ra svjetlju je nutrinu kubeta. Podnica unutr- zidna k r a ja trab eacije bila licem prislonjena
n je g a v a ljk a čini praviln u elipsu, k o ja se u u gaon i porez. U zjalu glavn e apside pre­
spram vrha postepeno su ž a v a u zatubast čunj. grada n ije m ogla biti sm ještena jo š i s to g a
Stoga se kube za v rša v a krovištem na čador, ra zlo ga, jer radi blizine žrtven ika n ije bilo
k o ji je očito dospijevao sa arhitektonskim d ovoljna prostora za otvoranje vra ta šca . S p o ­
cvijetom , što navadno resi starosredovječna m enuta dva p lu teja p rik azu ju nam oba krila
kubeta. svetišn o ga prsobrana, jer jedan im a n a desnom
Z id o vlje nije uopće naskočeno ni lize- boku ( s l i k a 29.), a drugi na lije vo m ( s l i k a
n a m a ni kon struktivn im a potpornjacim a, kako 30.) m u šk ić za pričlan jenje u otvor odnosnih
bi se na prvi m ah u ova ko ve vrste građevine d vaju pražića, k o ja su nosila po stu pić i v r a ­
očekivalo. Stoga je zid ovlje surazm jerno nešto tašca . V ratnici p ak pripada lijevi podanak
odeblje. Izu ze ta k je zidani odskok u istočnom s odnosnim p ravokutnim porezom za pri-
u g lu sjeveroistočnoga k raka , k o ji je samo u Ijubljenje na pražić d ovratn ik.2) Predložena
podgratku ozn ačen , te se u visinu kon struk­ obnova (slika 32 ) svetišne pregrade pri­
tivn o ne n a sta vlja ( s l i k a 17., kod ć ; s l i k a k a z u je izvo rn i oblik, gdjeno su saču van i k o ­
19., kod ć). S to ga ra zlo ga, a jo š i s obzirom m adi ozn ačen i m režicom ta ča k a ; širina p lu ­
na to, da u sučeličnim u glo vim a nem a od­ te ja bila je m a n ja od o ’8o m. Znatn o veće
nosnoga blizan ca, očito je, da to nije pod- širine bio je treći plutej (slika 33.). Sudeći
grad ak kon stru ktivn oga p otp orn jak a ili lizene, po saču van oj širini od preko 0^95 m, k o ja
nego b a za d ekorativn oga praga, k o ji je u o k v i­ je po n a sta vk u orn am entacije b ez sum nje bila
rivao dekorativno pročelje susjednoga istočnog znatno više od 1 m, ovaj plutej n ije pripadao
izd u p k a . D oista pobočna stran ica te baze, kakvoj pregradi na središnje pražiće, kakova
o d g o va raju ća pročelju izd u p k a , naskočena je je pregrada svetišta. On je sam ac za se, b ez p o ­
izdubinom za pri član jen je d ekorativn oga oko ­ srednih v r a ta šc a i pražića, naprosto zatvorao
m ito g člana. Po tom e sudim o, da je donji čitavu prednju stranu ozidane površine. Stoga
dio pročelja to g a iz d u p k a bio zatvoren n a j­ jedino m jesto u kapeli, koje je m ogao ta j
p rije zidom , a onda iz v a n a obložen .dekora­
2) S v e t iš n a mr am orna vra ta š ca u Čevdađu o k re ta la
tivn im pločam a. su se n a o k o m it u stožeru, C a t t a n e o o. c. f. 39. l r'
plutej zatvorati, jest zjalo jed n oga od d vaju urešena jednokračnim križem . Na priloženoj
pobočnih izdubaka. To je naim e zjalo i ‘6o obnovi svetišne ponutrice (slika 6.) sa č u ­
m široko, te bi izvorn a širina pluteja dobro vani kom adi ozn ačen i su m režicom tačak a.
pristala tom e otvoru. K ad se p ak u zm e na A rhitektonskoj unutrnjoj dekoraciji pri­
um , da u uglu do lije vo ga k r a ja istočnoga p ad aju jo š i četiri sitn ija ulom ka ok vira od
izd u p k a stoji na svom izvorn om p o lo žaju već bijela tesan ca, ko jih se izvorni oblik ne da
spom enuta b aza dekorativnoga praga, ko je u p otpu n iti (slika 46).
je v a n jsk a strana n askočena udubinom za Predloženi tloris (slika 3 7.) i prerezi
priutorenje drugoga člana, te da je doista taj (slika 6. i slika 38.) p rik azu ju kapelu
izd u b ak bio izvorno i zidom zatvoren ( s l i k a obnovljenu u svom izvorn om obliku.
17. kod ć, č ; slika 19. kod č) : to slijedi, U n u trn je lice gla vn e apside i d vaju p o­
da je čitavo zjalo istočnoga izd u p k a bilo z a ­ bočnih izd u b ak a bilo je izvorno dobrom bijelom
tvoreno zidom i obloženo tim plutej om u žbukom u ravnano. Po vid ljivom lap tiću u
jednom kom adu, i to pobočnim a pragovim a, glavn o j apsidi o žb u k an o lice bilo je slikano ;
suvrem enim a gradnji kapele, učlanjen im a to slik an je naprosto je izvedeno na crvene
(slika 6.). prostoručno izrađ en e do 0*01 m široke pruge.
Na taj način zatvoreni istočni izdubak Ne razbira se cjelo vita k om p ozicija, ali rekao
p rik a zu je nam sam o i naprosto zidanu grob­ bih da je ornam entni sustav na geom etrijskoj
n icu u obliku starokršćanskoga arkosolija. ili pleternoj osnovi, što p revlađu je na p lu te-
Taj oblik bio je običajan i za starijega jim a. N ije nem ogućno, da bi se daljim čišćenjem
Srednjeg V ijek a, gdje bi se pročelje grobnice od m oderne cem entne žbuke naišlo na koji
i u čelak nad njom obložilo ploh orezb arijom 3). potpun ije saču van i dio ornam entne kom po­
T o g a je oblika očito bila i grobn ica u istočnom zicije.
izd u p k u k apele sv. K r iž a ,4) K a p e la je izvorn o im ala d voja vrata :
O d ekoraciji drugoga, zapadn og izd u p kglavn
a a vrata na pročelju, i tek god. 1909.
n ije se našlo n ik ak o va podatka. Jer p ak u otkrivena pobočna vra ta šca u zapadnom u glu
odnosnom uglu sa zapadne strane nem a b aze ju go za p a d n o g a k raka.
za dekorativni pražić, k o ji bi bio blizancem D o n ji prag tih vratašca , jo š sveđer na
onom u do istočnoga izd u p ka, slijedi, da zjalo izvorn om m jestu, lijepo je profilovani rim ski
ovo ga izd u p k a n ije bilo zatvoreno. N ajvjero ­ korniž, ad ap to van za vra ta šca (slika 20.).
ja tn ije će biti, da je ovdje stajao liturgički O kapnica, što bi n abijala na vratašca, bila
stolić ili proteza. je razveden a već spom enutim k išn iko m na
U sredini otvora glavn e apside bio je križn o ra zv o d e u desnom uglu pod pragom
žrtvenik, k o jega četvornasti zidani podgradak (slika 39.).
o ‘6 o x o ' 6 o m nosio je kam en u ploču. K ako V eć sm o spom enuli snošaj ovih vra ta šca
n am ve ć navedeni S o r a r i svjedoči, ova spram ostatka perim etralnoga zida Prijestol­
p loča jojš je god. 1782. bila na svom izvornom noga D vora, što u obliku kontraforta odskače
sm ješta ju : im ala je grobić za m oći, te je bila od crkven oga v a n jsk o g a lica, a od ju žn e strane
vratašca . V ra ta šc a su naim e tom e zidu tako
3) Ispor. S t u c k e 1 b e r g, o. c. p. 8 7.
podređena, da je očito, da su njem u ad ap to-
4) G robnica 11a arkosolij s o rn am e n to va n im p lu t e jim a t
k o jo j se ova kapele sv. Križa n a jv iš e približuje, sač uvala vana, za pristup naim e iz nutrine Prijesto l­
se čitava u Albeng i, C a t t a n e o, o. c. fig. 72. To g a
noga D vo ra u crkvicu
is toga o b lik a bez sumnje je bila i k n in s k a grob nica s plo­
čam a, što nose natpis v e l ik o g a kneza Drži slav a, ispor. N ap rotiv su pročelna crkvena vrata g le ­
B u 1 i ć, H rv ats ki spomenici I. tab. 5 > 6, br. 5, 6. T o g a dala na glavn i gradski trg K n egin ju , negdanji
su oblika i starosređovječni osuariji kod crkve sv. Petra
rim ski forum , što se p rotezao sredinom grada
u Starigrad u i sv. Jurja kod R a v a n js k e u d alm atin sko m
v eleb it sk o m Podgorju. duž sjeveroistočne strane Prijestolnoga D vora.
 — 15 —

P o n a jzn a m en itija čest kapele jesu glavn a jed n ak o k rak i k riž; ostala p ak sa svake strane
v ra ta (slika 40.) ; radi svoga izvorn oga tri p o lja ispunjen a su četverolatičnim cvjetićem .
oblika prava su rijetkost, a već pozn ata radi D onji član urešen je valovitom troprutastom
ornam entacije n advratn ika i radi m onum en­ lisnatom lozom , a svaki joj je v a l ispunjen
taln o ga natpisa. pu žalin a stim zavojem slobodnim prstenom
Oba zidana dovratnika, a i donji prag pod p azu šcem prih vaćenoga ču p erka lišća.
od bijela tesanca, za h v a ta ju svu koliku debljinu D onje lice nadvratnika (slika 41^) n a -
zid ovlja. V ratnice su se otvorale spram nu­ skočeno je na van jskom e boku 0*07 m širokim
trine na okom itim stožerim a, k o jim a odgova­ rubom , o k o ji su vratnice zapirale. Sredinom
raju četiri kružaste rupe u uglovim a. D onji ruba teče cjeloviti latinski natpis, a što je
je prag na van jskom rubu naskočen odignutim jedini došli je p ozn ati s lu č a j,6) licem prem a tlu
rubom, do koga su dopirale vratnice. N a do- okrenut, i glasi: G o d e s(l)a v i u p p a n o me
vratn icim a su uklesana tri liturgična križa, isto domo c o(n s t r u x i t ) 7 ( s l i k a 34,).
ko ja se odnose na obred crkven oga posve­ Pism ena su tak o zva n e fran kogalsk e ru ­
ćen ja : na licu lije vo ga dovratn ika stacionalni stične k a p itale uz prim jesu kursivnih m ero-
ili ophodni križ, na unutrn jem boku istoga vin šk ih oblika ; ta čk a po sredini crte ra sta­
praga draguljasti ili vjeseći k riž, a na licu v lja s v a k i slog. T a j slogovni ra zgo d ak ozn akom
desnoga dovratn ika oltarski k riž za blago- je starine veće nego što su natpisi iz dobe
siv lja n je (slika 4 0 .; slika 24.). Zam jerit K a rla V elik o ga, dok p aleografički oblici n a j­
je oblik d ragu ljastoga k riža ( s l i k a 24.). S a­ bolje p ristaju u drugu polovinu V I I I . stoljeća.
stoji se naim e od oblih zrna, m eđu k o jim a K a p ita ln i oblici, kao što i vezan ice, odaju
je p ak po jedna cje v čica . Sustav taj susreta doista dosta srodnosti s posvetnim natpisom
se i kod one ogrlice n ašaste u p ozem lju šnom prezbitera Iva n a oko god. 800. na ninskoj
grobu ove kapele. krstionici, te s natpisim a zadarskoga biskupa
N advratn ik svim izm jerim a i oblikom stoji D o n ata god. 8 0 7.8) ; ali slogovni ra zgo d ak i
kao izvorn a kruna v r a ta 5). Pročelna strana prim jesa m erovinške kursive jam če sv ak ak o
nadvratn ik a ( s l i k a 24.) u okviren a je prostom za relativno ran iju dobu.
vrvco m i raščlanjen a na dva ra zita usporedna L atin štin a natpisa im a one rom anske oblike
p ojasa dekorovana ornam entnom p lohorez- (,,iu p p a n o ” , ,,isto d om o” m jesto ,,iu p p a n u s” ,
bom. O rnam enat go rn jega člana obrubna je ,,istam d om u m ” ), k o ji se ja v lja ju za sta ­
kru gop leten ica od trostruka traka, sustavom rijega Srednjeg V ije k a te ih susretam o i u
istosm jernih razitih m eđ u sobom priuzlatih pisanim latin skim izvorim a staroh rvatskoga v r e ­
deset kružnica. S v a k a k r u žn ica nosi na četiri m ena.
u g la po jedan listić i polje sim etrično isp u ­ Z am jerito je, što ovaj m onum entalni natpis
njeno cvjetićem ili križićem . D v a srednja polja, — kako je to obligatno bilo sveđer u sredo­
t. j. pete i šeste kru žn ice, i dva krajn a, t. j.
e) Natpis na donjoj strani n a d v r a t n ik a od vrata
prve i posljednje kru žn ice, isp u n ju je po jedan nije p o z n a t ; n a jed no m ulo m k u s vo do lu ka oltarske nebnice
u Spljetu stoji natpis na donjem licu s v o d o lu k a , ispor.
B u 1 i ć, H rv ats ki spomenici I., p. 3 7 ;Tab l. X V I I . , 50 ;
°) Nepotpuni vrh n a d v r a t n ik a doista je bio pobudio
ali n ije utvr đen o , jeli baš to iz vorn i natp is svo d o lu k a.
n a ga đ a n je, ka o da bi prvobitno bio čest sar ko fa ga, a tek
nakn ad no bi bio adap tovan ovoj gr ađe vin i ; ali to ne stoji : 7) „ G o d e s l a v župan zgradi mene ovaj dom .“

ispor. J e 1 i ć, Spomenici grada Nina, V je s n ik hrv. arheol 8) Z a n in sku kr stio nicu i odnosni n at pis ispor. K u-
dr. N. S. V I . (1 9 0 2 .) p. 1 1 2 primj. 4. M o num e nta ln i natpis k u 1 j e v i ć, Izv je s t j e 1. c. p. 3 9 1 ; C a t t a n e o o. c.
n a donjoj stranici n a d v r a t n ik a točno pristaje u zjaio vrata, p. IO I ; Stiickelber g o. c. p. 72. Natpisi na god. 1903.
te unaprijed isklj učuje p oz n ije ad aptovan je. Otkrićem otkrivenoj mramornoj raci sv. Stošije u Zadru, ispor.
pak lij ev oga gornjeg ugla god. 1909. up o tpun ju je se na B e r s a, B u lle t t in o di arche ologia e storia d a lm a t a X X X I .
izvjesn o izvorn i oblik n adv r atn ik a, pa je i po tom očito, (g. 1 908 .) p. XI i d., odnoseći se n a prijenos s ve tič in ih
da je taj kom ad sam osta lno izr ađ en za mjesto, gdje se moći u Zadar g. 807. ispor. M a n o j l o v i ć , V ie s t n ik
sada nahodi, i da je suvreme n postan ju crkve. kr. ze m a l js k o g a r h iv a IV . p. 104 i d.
vječn oj posvetnoj ep igrafiji — ne spom inje solejsku osnovu starokršćanska je um jetnost
svetitelja, a ni Gospoda B oga, k o jim a bi na usavršila, za vršu ju ći k rak o ve apsidalno i pre-
čast zgrada bila podignuta. Osim to ga natpis svođu ju ći k riža lište k u b eto m .10) V eć na raven -
n a z iv a zgradu ,,d o m o -m ” , a ne crkvom ili skim gra đ evin a m a sredinom V. stoljeća su -
k apelom , kako se običavalo n a ziva ti zgrade, sretaju se n ek i kon struktivn i elem enti, k o ji se
ko je su u prvom e redu im ale liturgičke svrhe. ističu u ka p eli sv. K r iž a : k rižalište presvo-
A na pam et, da latin ski iz r a z „d o m u s” , đeno vjesećim kubetom b ez stela ; v a n jsk a
,,dom us aetern a” u ep igrafiji ozn aču je grob­ d ekoracija n a slijepe a rk a d e .11) Prem da je za tim
nicu, m ausolej. Posvetni se crkveni natpisi n a- viza n tijsk o graditeljstvo znatno usavršilo g r a ­
vadno počim aju zn akom križa, a to ga u ovom đevine na kube, držeći se osm erokutne ili k r u žn e
natpisu nem a. V eć po tim podacim a slijedilo osnove, sferičn ih ro g a lja i p olusferičn oga k u ­
bi, da je župan Godeslav podižući k apelu u beta pa rasvijetlivši lubnicu sustavom dekora­
prvom e redu n am jeravao, da m u bude m au - tivn ih prozora: ip a k je pom jesno graditeljstvo
solejem . A ka p ela je doista m ausolejskoga alp in sk oga p odručja saču valo b ez prom jene
oblika. — starokršćanski m ausolejski tip sa svim pri­
T ip križn e središnje osnove ad op tu je se da­ m itivn im ko n stru ktivn im elem entim a sve do
k a k o i za baptisterij i za crkvu svečan e litu rgije; ka rlo vin šk o ga preporoda.
nego u prvom slučaju k riža lište je znatno M ausoleji i grobišne kapele za pretkarlo-
većih izm jera, nužnih za sm ješten je krstionice vin šk e dobe grade se po Francuskoj i Š vi­
i ograde s nebnicom ; a u drugom je slučaju carskoj jo š sveđer po starom , recimo ravenskom
glavn i brod bio znatno prostraniji, da naim e tipu, b e z v iz a n tijsk e savršenije tehnike. Obi­
obuhvati svetište i pregradu te u z to bude još čajn e su te kapele n ajskoli na seoskim gro­
i udoban za liturgičku a k ciju . Pod križalištem bištim a i u području ovećih sam ostanskih sk u ­
ka p ele sv. K riž a nem a prostora za krstionicu, pina ; prozorčići im gledaju na okolišno gro­
a u za h n o st glavn e lađe i svekolike zgrade već bište. Usred k apele bi gorjelo kandilo, da noću
u n ap rijed a un ištuje m ogućnost, da bi crkvica po o bičaju prvih triju stoljeća Srednjega V ije k a
bila n am ijen jen a o b avljan ju žu p n ičk o ga ili o sv je tlju je i okolišno g ro b lje .12)
bisku p sk oga litu rgičko ga čina. N eum jesno dakle G lavn i predstavnici ovo ga m au solejskoga
Jackson zove kapelu sv. K riž a najstarijim tip a jesu ravenski m ausolej Gale P lacid ije
„d o m o m ” (stolnom crkvom ) grada Nina, a oko god. 440. ; k a p e la sv. K riž a u grisonsko-
n a jm a n jim na s v i j e t u , — b e z obzira i na to još, švicarskom M ünsteru V II. stoljeća, te ka­
da su ostaci drevne stolne crkve ninske n a- pela sv. T ro jice na otoku sv. H on orata u
šasti pod d anašnjom župnom crkvom , a do Lerinsu pretkarlovin ške dobe; n jim a je s o b zi­
nje također, kako sam već pri k on cu U voda rom na tloris ninska ka p ela sv. K riž a u glavn im
p rikazao, i ostaci staroh rvatskoga baptisterij a crta m a b liz a n k a .13)
(slika 8.— io.).
schrift für Geschichte der Architektur, I II, p. 8. Rimskih mauso-
Da se spram srodnih gra đ evin a strogo
leja bilo je na osnovi grčkoga i latinskoga križa davno prije vizan­
odredi tip kapele sv. K riža, treba razlučiti tijske umjetnosti, pa križni oblik ne nosi sa sobom i razlikosti

obje bitne joj č e s ti: k rižn u tlorisnu osnovu od sloga. Ispor. R i v o i r a , Le origini dell’ architettura lombarda II.
ed. 1908. p. 28.
u zm eta t. j. od ču n jasto ga k u b eta sa stelim a ln) H o l t z i n g e r , Die altchristliche A rch it e ktu r ,
na četvornastom križalištu . 1889 p. 4, 246 i d.
1J) Ispor. R i v o i r a o. c. p. 28 i d. ; ispor. R a d i ć ,
K riž n i tloris kapele čisto je m ausolejski
St ar o hr va ts ka prosvjeta II. (1 8 9 6 . ) p. 2 2 8 i d.
helenistični pak rim ski uzorak , k o ji se ja v lja 12) C o r r o y e r , L ‘ architecture romane, Paris 1 8 8 8

prije v iz a n tijsk e u m jetn o sti.9) T u križn u m au - p. 166, 171.

13) Ispor. C o r r o y e r, o. c. fig. 9 4 — 9 6 ; R i v o i r a,
9) O helenističnom podrijetlu mausolejskoga križnog tipa
0. c. fig. 28 , 30 , 41. Ne zn am , je li puk i s lu č a j , da
ispor. S t r z j r g o ws ki , Die persische Trompenkuppel, Zeit- fran ač ke k a p elic e srodnoga mausole jsk og tipa nose isti
 17 —

Ali ni kod alp inskih ni kod v iz a n tijsk ih N inski baptisterij p ozn at nam je ne Samo
građevin a prije izm a k a IX . sto ljeća ne ja v ­ po opisu od god. 1793 .16), nego i po otkriću
lja ju s- visoko čun jasto kube i u p o ra b a stela, o stataka mu ju la 1 9 1 0 .17) Stajaše uz k a te -
što kiirakterišu nin sku k ap elu sv. K riž a . dralku a d anašnju žu p sku crkvu. Z grad a se
N aprotiv se isti tloris i u zm e t ja v lja ju za izv a n a p rik a ziv a la okrugla tipa, sa četiri na
na j rani j ega Srednj ega V ij eka na nekoliko srodnih k riž raspoređene apside, ko jih m asivni pilovi
građevin a istočnoga jadranskog pom orja. nošahu kube. U sredini zgrade stajaše m ra­
N ajstarijim doslije pozn atim predstavnikom m orna šesterostranična krstionica za uro nji-
ovoga graditeljskog tip a bila bi pogrebna k a ­ va n je sa posvetom prezbitera Ivan a za k n eza
pelica druge polovine V I. stoljeća u staroj V išeslava (slik-a 19.). D ekorativni slog ka­
D u k lji kod Podgorice u Crnoj Gori, od koje se m enice i p aleografija natpisa, po n ajn o vijem
održao sam o križn i tlo r is.14) N joj o bok stoji m n ijen ju stru čn jaka, odaju, da je krstionica
kapela na otoku K rk u do ra sk rižja izm eđu sagrađ en a na prekretu V I I I . u IX . s to lje ć e .18)
K orn ića i K ošlju n a. B aptisterij ninski bio bi po tom sazdan oko
Spom enuta k r čk a k a p e la sv. D on ata god. 800. Z id ovn a tehnika, izradba u nu trn je
(slika 35.) križn e je osnove, kojoj glavn a arhitekton ske dekoracije i paleografija posvet-
os čini 9 m, a poprečna 6 ’6o m. G lavn i krak, n oga n atp isa odaju dobu tek n eznatno p o zn iju
u kojem je svetište, izv a n a je četvorinasto od k apele sv. K riža.
završen, a izn u tra apsidalno ; oba pobočna Z ad arska k a p e la sv. V id a 19), štono ju na
k rak a čisto su apsidalna. D ok su pročelni i ža lo st god. 18 77. iz tem elja porušilo, po K u -
glavn i k ra k n atkriveni bačvastim svodom , p o ­ k u ljevićevu opisu i Sm irićevu narisu podudara
bočne su apside pokrite svodom polukubetastim . se s ninskom sv. K riž a ne sam o i u tip u i u
Nad križalištem se diže ku b e b ez visoke lubnice, izm jerim a (slika 36.), nego i dekorativnim
i to na 3 ’50 m od tla, te je neposredno nasađeno podrobnostim a, tako da joj je isticom b li­
na donje svodovlje sa četiri stela veom a prim itivna zankom .
oblika; visoko je sam o do 2 ‘50 m. V an jsk o lice K od R a v a n js k e u podvelebitskom prim orju
zid o vlja ispunjeno je osrednjim pravilnim te- m eđ u Selinam a i Jesenicam a postoji drevna
sancem , a unutrnje sitnijim gradivom . Nutriïïa crk vica sv. Ju rja s kubetom tip a sv. K riž a
je bila lijepo o žb u k an a i slikan a ; na lijevo (slika 42.). Do ju ž n e strane svetišta održala
do u lazn ih vrata vide se tragovi d vaju slikanih se i starin ska kosturnica, bačvastim svodom
jednakokračn ih križa, k o ji se tiču obreda p o­ n atk riven a. Oko crkvice je starije sredovječno
svećen ja. Prem da nem a pisanih p odataka o groblje. B e z su m n je je i ta crk vica izvorn o b ila
dobi te kapele, po tip u i teh n ici ona bi pri­ k rižn e osnove.
sta ja la V I. ili n a jk a sn ije V II. stoljeću. D va
podrobnosti, po kojima su naše slike upotpunjene. Z a kapitele
ka p itela V I .— V II. stoljeća, pohranjen a sada
¡spor. Buli. di archeol. e stor. dalm. X X I X , p. 157, Tav. XV; M o n-
u zbirci k o šlju n skoga sam ostana, zacijelo pri­ neret de V i l l a r d o. c. p. 41.
p ad ah u unutrn joj d ekoraciji te k a p e le .15) 16) Kod S o r a r i j a 1. c. c. V I I ; odatle potječe
b il ješ k a F e r r a r i-C u p i 1 1i j a L a voće d a l m a t ic a I.
(1860) p. 1 7 7 , i B i a n c h i j e v opis Z ar a cr is tian a II.
n as lov ,,sv. K r i ž “ ; taj n a s l o v nosi jo š i k a p e l ic a u Mont-
(1880) p. 247.
majoru kod Arlesa, ispor. C o r r o y e r o. c. fig. io o.
17) Opis o tk r ić a bio je u svim do m aćim n o v in a m a
Nije jo š p ot an je p o zn a ta c r k v a sv. M a r k a m eđ u O gla jem
mjeseca j u l a 1910., pa u zagrebač ko j „P rosvje ti“ X VIII.
i Gradom, ispor. S w o b o d a und N i e m a n, Der Dom
br. 18 p. 567 i d. s fo to grafi ja m a. Ispor. Tlor is je n a ko n c u
von Aquil eia, z a k l j u č n a s li k a ; a ni c r k v a S. Marije Formose
n a š eg Uvoda (slika 3.).
u Puli god. 5 4 6 . , o o st a cim a ko je je G n i e r s, M it th e i-
18) Ispor. C a t t a n e oo. c. p. 1 0 1 ; S t ii c k e 1-
lungen der k. k. Z e n tr a l -K o m m is s io n l ç o 2 . d a o prvu obav ijest.
b e r g o. c. 72.
p.
, '1 M i 1 n e, On the roman town of Doclea in Monténégro, ]9) K u k u 1 j e v i ć, Izv je s t je o p uto va n ju kr oz D a l ­
posebni otisak iz „ Archaeologia“ vol. L V (1896), p. 28. m ac iju , A rh iv za ju go slav . povjestnicu IV. (1857-) P*
I6) Tlor is ove cr kv ic e snimio sam god. 1 8 9 5 ., 3x9
a ; B i a n c h i, Z ar a cr istian a, I. p. 448 ; ispor. E i-
Koil. X9 10. dost avio mi je o. R a fo C a p u r s i n eko lik o t e 1 b e r g e r o. c. p. 163 ; J a c k s 0 n o. c., I. p. 2 6 7 -
Jrllć; Dvors ka kapela sv. K r iž a.
 T

10 —

J a v lja se p ak jo š nekoliko crkava različita grobnicu na arkosolij, nego je do n je još bio

tlorisa ili u zm eta , s k o jim a bi ka p ela sv. K riž a p ozem lju šn i grob, dok se pak groblje razvijalo
tek nu zgredice bila srodn a.“0) oko crkve, najskoli pred pročeljem i začeljem .

Starokršćanski m ausolejski tip križn e os­ Poraba ku betnih stela p rik azu je nam onaj rudi­

nove s kubetom bez stela tradicionalno se održao m entarni način d orješavan ja kon struktivn oga

u zapadn om alpinskom području kao što i u problem a o nasađ enju svođen oga kro višta na

D alm aciji, ali ču n jasto g kubeta i stela, pa ga pravokutnoj osnovi, što se ja v lja već IV. sto­

se ne sm ije n ikako pripisivati ni posrednom ni lje ća pr. K rsta na iranskim građevinam a, a

neposrednom viz a n tijsk o m u tje c a ju .21) prvi put na Jadranu pri krčkoj ka p eli sv.
D o n ata V I .— V II. stoljeća. Istim rudim en­
C unjasto kube sa stelim a na četvornastom
tarn im stadijem grad iteljstva odiše i n a-
k rižalištu sam o je persijski tip, od v iz a n tijsk o g a
okrupni p rijelaz od četveroku ta k v a ljk u v a n j­
graditeljstva tek izm ak o m IX . stoljeća usvojen,
sk o ga lica lubnice, a i teh n ika čitavo ga k u ­
koji se i drugdje u E vro p i ne ja v lja prije X I.
beta. O va se uvelike podudara sa onom b u n ja ,23)
s to lje ć a .2“) G en eza d alm atin sko-p ersijsk oga g ra ­
to jest poljskih za k lo n išta po istarsko -dalm a­
d iteljsk oga tip a prije IX . stoljeća jo š je ne-
tinskom o to čju ,n ajsk oli po šibenskom području,
doriješenim problem om , kojim ćem o se p o z a ­
što no ih priprostit te ž a k su h oziđ em gradi
baviti kasnije. A li, svakak o, izo lo va n i p ojav
to ga tip a u D a lm a c iji za rečene dobe nepobitno u gom ilam a i nasipim a. To se kubetno svo ­
đenje po istočnom jadranskom pom or ju tra-
svjedoči, da je za n a jra n ije ga Srednjeg V ije k a
u D a lm a ciji evala sam ostalna p om jesna g ra ­
d iteljstva tradicija, n ezavisn a o italskom i v a - 23) B u n ja ili ćem er su h o zid n o je zd an je, koje
se sp o ljašn o šću r a z v ija postepenim terasam a od v iše k u ta
za n tijsk o m u tje caju .
u v a lja k šatorn asta z a v r š e tk a , dok mu je n u trin a kru žaste
D jelo te pom jesne tradicije jest i k a p e la osnove i ču n jastoga k u b eta . T e h n ik a č ita v o g a zd an ja
osn iva se na načelu sam o težin e gra đ e vn o ga m a te rija la ;
sv. K r iž a u Ninu.
a te h n ik a ku b eta ističe se tom zn a ča jk o m , što je u slo ji-
P ogrebna izv o rn a svrha ove k a p ele u tv r­ v a n je k rševa i š k rilja udešen o sveđer kosim padanjem od
n u trin e spram sp o ljašn o sti, ta k o da je k iš n a n aka p n in a
đena je n a h o đ ajim a god. 1895— 1897., te god.
razv ed en a k v an jsk oj periferiji, te ne m ože prodrijeti u
1909. Ne sam o da je istočni izd u b ak sad ržavao n u trin u . K ube je k a tk a d iz n u tr a završen o k lju če m . B u n ja
je v ećeg a ili m an jeg u n u tr n je g obujm a ; u n ek im a može
s jed iti u o k o lo do tridesetak če lja d i, dok u sredini gori
20) C rkva sv. M artin a u Pridrazi kod N o vigrad a
vatra ; d im n jak a , d a k ak o , ne treba, jer dim izd u š u je kroz
(Ispor. S t a r o h r v a t s k a P r o s v j e t a V I. p. 4 3 i d.) su h o zid e. O vaj građevn i tip, s n ačelo m sam o težin e i k u -
im a k rižn u svođenu osnovu cem eterijaln e b a z ilik e , ali b etn im klju čem , živ o podsjeća na grčk i „ t h o lo s “ , a s v a ­
n ije izv jesn o , da li je im a la ku b e. Po orn am entici u n u trn je kako je b liza n a c persijskoj grobnici na terase. U D a l­
d ekoracije i po fragm en tarn im n atp isim a m o g la bi p ristati m aciji je područjem bunja prim orje od S taro ga Trogira
u prvu p olovin u IX. sto ljeća . K rižne je osnove i crkva
do T ije sn o g a ; po n jim a se n a z iv a la draga sv. A rh an đ ela
u B ilica m a kod Š ib en ika ispor. I v e k o v i ć, Die E n t- kod Staro ga T rogira „ v a llis s. A rch an geli ad B ugn as,
w ick e lu n g der m itte la lte rlic h e n B a u k u n st in D a lm atien d istrictu s T r a u g u r ii“ , L u c io , M em orie sto rich e di Trau
1910 p. 17,iz početka IX . stoljeća. Baziličica sv.Barbare u Trogiru, p. 182, god. 1329 ; isporedi p. 221. Po tim b ilješk a m a
ispor. E i t e 1 b e r g e r, o. c. p. 239, što bi po paleografičnim je o čito , da su bunje postojale i za sta rije g a Srednjeg V ijek a.
oblicima na nadvratniku pristajalo u početak IX . stoljeća, ima Šibenski teža k jo š i danas gradi bun ju u p o lju , da mu
polukube na stela. Crkva sv. Lovre u Zadru, svakako znatno starija bude po nevrem enu za k lo n iš te m , a in ače sk lad ište m p o lj­
od god. 918., ima svodovlje na stela, ispor. H a u s e r, Mitth. der sk o ga oruđa i plodina. U p olju svakoga prim orskog sela
C. Commission 1894, p. 245. Crkva sv. Petra Staroga u Zadru, im a ih n a sto tin e , u po k o jem i preko tisuće, prastarih,
starija također od god. 918., ima svodovlje na stela i na roglje, s ta rih i n o v ijih . G raditi bu n ju u selu zn aju obično jedan
ispor. S m i r i c h, Mitth. d. C. Comm. 18, 95, p. 97. ili dva starca, koji pak svo ju tajn u p ovjerava m lađem u.
N a jviše ih im a u vod ičkom i m an dalin sko m polju. N aša
21) E i t e 1 b e r g e r, o. c. p. 168 pripisuje taj gra­
s l i k a 43. p rik a zu je tri združene bunje u šibenskom
đevni o b lik n ekadan jem području grčke crkve, a za n jim
polju kod Mandaline. „B u n ja“ kao ime zemlje javlja se X I I I .
se povedoše i drugi. G u r 1 i 1 1 kod K o w a l c z y k a o . c. p. 11
stoljeća na Braču, ispor. S t a r i n e X I I I , p. 206, 209, te u za-
vrsta je u slavenske balkanske građevine, za koje treba tek utvrditi
lađskoj županiji, ispor. S m i č i k 1 a s, Codex Diplomaticus IV,
vizantijski utjecaj.
p. 250 i d., V, p. 452; po D a n i č i ć u, Rječnik hrv. ili srp. je­
22) Ispor. S t r z y g o w s k i 1
I. c. p. 7 i d., 13 i d., D i e h zika s. v. b u n j, b u n j a potjecala bi od talijanske b u g n o .
o. c. p. 13, 33. 0 pravom podrijetlu ove riječi ispor. naš D o d a t a k prim. 25.
 - 10 -

dicionalno od v a jk a d a o d ržalo .24) Ti p ojavi ne skoj obali p o ja v lju je kon čćm V III. stoljeća,
m ogu biti djelo suvrem enoga znatno savršeni­ te cv je ta IX . sto lje ć a 26), ali u z prim jesu pred n je-
je g a v iz a n tijsk o g graditeljstva, nego sam o po- a zija n sk ih elem enata. A to opet p otvrđ u je
m jesne tradicije, k o ja se čvrsto d ržala d avn oga tijesnu srodnost ove građevine sa iranskim
dom aćeg običaja. um jetn osnim područjem .
U plastičnoj dekoraciji kapele p revlađuje U z a slijepe arkade, k o jih im a obilno na z a -
ona va ja rsk a ornam entika, k o ja najskoli za p ad n jačkim starijim m ausolejskim g ra đ e v in a m a ,
starijeg Srednjega V ije k a k a rak te rizu je m edite­ oblik i orn am en tacija nadvratnika sv. K riž a
ransku u m jetn o st26); na istočnoj se p ak jad ran- p odsjećaju na asirske uzorke, poim ence na
crkveni n advratnik u Behiohu V I I . sto lje ć a 27).
24) Za ku b etn e rim ske građ evin e na križn oj osnovi
ispor. R i v o i r a, o. c. p. 3 1 . K rižn a osn ova s kubetom Tu se pače susreta i srodni teksilni m otiv
na u g a o n im a ro g ljim a i osm erokutnoj lu b n ici, ja v lja se po krugopleten ice s križićim a i cv je tić im a 28). L is­
M aloj A z iji V. sto ljeća po Kr. Čunjasto kube na stela,
izv o rn o p ersijskoga p odrijetla, o b ičajn o po M aloj A z iji, pa ga
nata loza, tako đ er tk a la čk o g a narisa, podu­
je usvojilo v iz a n tijs k o g r a d ite ljs tv o , tako da ga se drži — dara se s grisonskom inačicom V I I . s to lje ć a 29),
sasvijem neispravno — za k a r a k te r is tik u v iz a n tijs k o g a
slo ga. Isto ku b e n a stela na križnoj osnovi, ali nasađeno Prosvjeta V. (1900.) p. 3. i d. ; C onsiderazion i su llo stile
na viso ko j lu b n ici, ja v lja se u v iz a n tijs k o m g ra d iteljstv u dei orn am enti croati del prisco medio evo, A tti del II0
tek izm a k o m IX. sto ljeća , i to prvi p ut god. 8 94 . na Škri- Congresso di archeologia cristian a, R om a 1902, p. 375 i d.
pujskoj c rk v i, a onda češće X . s to lje ć a , a od onda je ušlo Pravo s ta n o v ište za u zeo je E n g le z W a l t e r L o w r i e ,
u p osvem ašnju m odu te se ja v lja i u Italiji prvi put na bap- T he rela tio n b etw een e a rly m ed ieval scu lp tu re in lo w
tisteriju u Gallianu god. 1007.; ispor. D i e h 1, M an u el de l ’ art relief and co n tem p o ra ry te x tile design, A tti del II. Con­
byzantin 1910, p. 33, 95, 160 i d., 408 i d., 417 i d. Kubetna križna gresso di a r ch e o lo gia cr istia n a , R om a 1902 p. 43 i d.,
osnova javlja se na istočnom Jadranu već V I.— V I I . stoljeća, d o k a z a v , da su spo m en uti pleterni i ž iv o tin js k o -s im b o lič n i
poimence u Duklji i na Krku, a ovdje i sa stelima. Dok je k a ­ m o tiv i za IV .— V I I . s to lje ća rasprostranjeni b ili po čita v o j
pela sv. Križa najstariji, đoslije poznati, uzorak kubeta sa stelima rim skoj ca rev in i tk a n in a m a iz tvo rn ica u D a lm a c iji, E g ip tu
na visokoj valjkastoj lubnici, a njoj o bok neposredno stoje sv. Vid i u susjednom Is to k u , te već bili u svo jen i i n a m o z a jic im a ,
u Zadru i ostale dalmatinske građevine: očito je, da se u istočnom ja ­ a pak za V I I .— X I. s to lje ća stereotipn o po rečen im tk a ­
dranskom pomorju na osnovi staroiranske tradicije razvio taj uzorak n in a m a rep ro d u k o va n i u kruto j tv a ri, n a js k o li u kam en oj
za dva vijeka prije nego što se javlja u vizantijskom graditeljstvu. crkven oj v a ja r iji, u čita v o m p odručju n egd a n je rim ske
Ovo je jed an od d o k aza, da je pod avarskim gospodstvom carevine. Ish o d ištem te orn am en tike n ije sp ecifičan k o ji
nad kopn en om D a lm acijo m dom aća g r a d ite ljsk a pre­ narod, n ego č ita v o područje S redozem noga M ora, a p o g la ­
d aja ž iv o ta r ila u tihoj za v je tr in i d a lm a tin s k o g o to čja ; v ito Isto k. Staro sred ovječn a p la stičn a , p retežno p letern a,
te da, kad se A va riji stalo posljednje če tv rti V I I I . sto ljeća o rn am e n tik a n ije drugo nego li sređozem n om o rsk a r a z n o ­
o tim a ti lib u rn ijsko prim orje, dom aći spom enici progovoriše bojna tk a la č k a o rn am en tik a , reprodukan a je d n o s ta v n ijim
duši oslobođenih kopnenih H rv ata i p o tak o še ih n a o stv a­ s v ije tlo -ta m n im postup kom obično, a k a tk a d a dodatno i
renje onoga u zo rk a , što n am se zrcali prvi p u t u dvorskoj p olihrom ijo m , k a k o se to v id i n a n ek o lik o k o m ad a z a d a r ­
kapeli sv. K r iža u Ninu. I ta k o nam iz o vo ga s iću šn o g skoga m uzeja sv. Donata. Euhemeristična teorija kod I v e k o-
spom en ika p u ca nov pogled u tam n u d avn in u p očetaka vića o. c. p. 17, po kojoj bi pleterna ornamentika V I I .— X I .
sta ro h rvatsk e ku ltu re. U z D io k le c ija n o v u p alaču u Spljetu stoljeća bila plod samostalne invencije nisko obrazovanih kle­
i ine rim ske spom enike, k o jim a je Nin bio b o gat, sta ro ­ sara, malo je ozbiljna.
da vn a dom aća tra d icija o zid a v a n ja k u b eta b u n jâ posebice 26) M im o ila ze ć i spom en ike sta rije od V II. s to lje ća ,
je d je lo v ala na staro h rvatsk o o zid a v a n je k u b eta za n a j­ biva o g la jsk e i so lin sk e m o z a jik e ter rijetk e kam en e spo­
starije dobe. m en ike u So lin u , na k o jim a se ja v l ja već n ek o lik o u zo­
2B) U ovoj o rn am en tici, u z neke k lasičn e, prevlađ u ju raka rečene tek stiln e o rn am en tike : n a jsta riji p o zn a ti
te k s tiln i m o tiv i (p etlja, p leten ica , pleter i mreža) i sim ­ u zo rci starosredovječne m ed iteranske o rn am en tike u hr­
bolične ž iv o tin je . P odrijetlo tih orn am entaln ih m otiva v a ts k im ze m lja m a sežu pod konac V III. i p o če ta k IX.
s p očetka se pripisivalo v a rva rim a , ka o K e ltim a , L a n go - s to lje ća , kako S t i i c k e l b e r g , L an go b ard isch e P la s tik
rard im a it d .; s to g a se ta o rn am en tika držala narodnosnom , II. izd . X909. p. 72.
a pretežno ,,la n g o b ard sk o m “ , k a k o p otan je B u 1 i ć, Hr­ 27) C a t t a n e 0, o. c. fig. 23.
v a tsk i spom enici I., p. 1 4 i d. D o k j e C a t t a n e o , poduprt 28) Taj se m o tiv ja v lja i na sta rijim sredovječnim
god. 1896. drom. F o n t a n o m , god. 1889. onu orna­ d a lm a tin s k im spo m en icim a. T ak o na p lu te jim a sv. N e­
m en tik u , m jesto Langob ardim a, pripisao V iz a n tin c im a , te djelje u Zadru V I I I . ili IX. sto ljeća , sada u m u ze ju sv.
ju je n a zv a o ,,ita ls k o -v iz a n tijs k im s lo g o m “ , a po n jego vo j D o n ata br. I i đ.; ispor. S m i r i c h, L a c o lle zio n e dei m o­
stopi R a d i ć za h rvatsk e zem lje „ v iz a n tijs k o -h r v a ts k im n u m e n ti m ed io ev a li nal museo di S. D o n ato in Z ara,
slo g o m “ : to Z i m m e r m a n n god. 1894., S t ii c k e 1- Ephem eris B ih aćen sis 1894. p. 17 ; pa na p obliže n eđato -
bert god. 1896., a po n jim a i K r a u s god. 18 96., te vanom kn in sk o m n a d v r a tn ik u , B u 1 i ć, H rv a tsk i spom e­
donekle i M a z z a n t i n a sto ja h u , da p ro tiv C attan ea n ici I. p. 19, br. 13.
učvrste „ la n g o b a r d š tin u “ one pleterne orn am en tike, o čem 29) S t ü c k e 1 b e r g, o. c. fig . 68 ( C o r r o y e r ,
potan je Radić, B iz a n tin s k o -h r v a tsk i slog, S taro h rva tsk a o. c. p. 169). i
 — 20 —

a srodna je i čedadskoj iz razdoblja* god. 7 6 2 .— stereotipne kuke (slika 28.). O bje glavn e
7 7 6 .30). Osobito su v a ž n a tri dekorativna k riža česti jed n oga sam og p lu teja ( s l i k a 29.) po­
na dovratnicim a, jer su sva tri latin skoga zn ate su nam . Gornji je rub urešen pojasnom
oblika i jer draguljasti k riž jedini je doslije m ješo vitom pletenicom pačetvorin a sa sje k i-
p ozn ati to ga o b lik a .1") D ok oblik liturgičkih rastim petljam a, ko jih su polu kru zi sučelice
k rižev a isk lju ču je posvem a g rč k o -v iza n tijsk i na u n u tra okrenuti. Taj isti m otiv u r a z v i­
u tje ca j, oblik d ragu ljastoga k riža -— k o je g jen ijem obliku pletera resio je donju glavn u
analogon im am o sam o u ogrličnom n isku p o- plohu pluteja. J a v lja se u D alm aciji koncem
zem lju šn o ga groba sv. K riž a — n a p u ću je V III. ili početkom IX . sto lje ć a .31)
nas na pom jesnu um jetnost. D o n ja glavn a ploha drugoga p lu teja
V elik a je pak ra zlik a m eđ u ninskim nad- (slika 30.) bila je urešena pleterom na
vratnikom i poznatim dalm atinskim tipom , što rešetku prepletenu k ru žn icam a. V ra tn ica
se prvi put ja v lja u sv. D on ata u Zadru prve (slika 40.) nosi krivocrtan pleter, po svoj
četvrti IX . stoljeća:p rosti prečnik,urešen jednim prilici od četvorina po boku ugnutih.
ili s tri k riža u plohorezbi, nadhićen je svodo- M eđu svim a ističe se orn am entacija donje
lukom , polukružnastim ispunjenim tim panom , plohe p lu teja ( s l i k a 33.) : jednostavan k ru g o -
valjad a po uzoru vrata D ioklecijanove palače pleter p o lja ispunjenih cvjetićim a i d vokukom
u Spljetu. T a k a v nadvratnik zavladat će p ak na u obliku izvrn u to ga S, m otiv srodan s gornjom
m onum entalnim građ evin am a najškoli po sje ­ pletenicom nadvratnika, te se ja v lja i u D a l­
vernoj D alm aciji: u Zadru g a susretamo osim na m aciji kon cem V III. ili početkom IX . sto­
crkvenim zgradam a jo š i n a toliko plem ićskih lje ć a .35)
dom ova, u N inu na kapeli sv. Nikole. Po toj U v a ž e li se već istaknuti podaci s grad i­
ra zlici sm ije se već suditi na dobu kapele sv. te ljsk o g a i ornam entalnoga gledišta, im alo bi
K r iž a relativno stariju od dobe zg r a d a IX . se p o stan je kapele sv. K r iž a odrediti drugom
stoljeća, što ih resi dalm atinski nadvratn ik polovinom V I I I . ili n a jk a sn ije početkom IX .
s polu kružnim tim panom . V rata sv. K riž a V I I I . stoljeća. A li nas u drugu ruku p aleografički
stol j., jedina su svoje dobe doslije p oznata, š t o s u oblici n atp isa n a pu ću ju na doba relativno ra­
se saču vala u svom izvorn om p o lo žaju i o b lik u 32), n ije od god. 800.— 807., karakterisan o sp om e­
te su s to g a gledišta p rava rijetk o st u zapad­ nu tim n atp isim a n in skoga prezbitera Ivan a
n ja čk o j um jetn osnoj p ovijesti, srodna sam o sa i zad arsk oga biskupa D onata. Z d ružim o li
već spom enutim asirskim u zorkom V II. sto ­ u m jetn osn a i p aleografička kriterija, držim o,
ljeća. da p ostan je kapele sv. K r iž a pada u drugu
O blik i orn am entacija svetišne d ekoracije p olovinu V III. sto lje ć a 36). —
od govaraju pozn atim u zo rcim a V III. i IX . •
34) Na pojasu pluteja u K o l ja n im a kod V r li k e ; isp.
sto lje ć a .33) Greda trab eacije im a obične tada Radi ć , A tti del I I o congresso di arch e olo gia cristiana,

30) C a t t a n e o , o . c . fig. 38; S t ii c k e 1 b e r g p. 48. Roma 1902. p. 371. fig. 6. : S t ü c k e 1 b e r g, o. c.

31) Ispor. S t i i c k e l b e r g o v prijegled kr iže vih p. 29.

oblika na suvreme nim spo men icim a, o. c. p. 49 i d. 35) R a d i ć 1. c. p. 3 7 1 , fig. 6 ; C a t t a n e o , o. c.

32) S t f l c k e l b e r g , o. c. p. 8 1 . n av od i osim fig. 72, 93 c; S t ü c k e l b e r g o. c. fig. 108, T af. V.
ninskih v ra ta jo š troja ; ali ta su ili D v o k u k a se j a v l j a n a u l o m k u sv.
dobom prijeporna M ar tin a u Prid raz i isp.
ili ne v iše cje lo v it a te v a n iz v o rn o g a svo g polo ža ja ; isp. S t a r o h r v . P r o s v j e t a VI (1901) p. 43, si. 3-
C a t t a n e o , o. c. p. 91, 105, IĆO. 36) D o k je E i t e 1 b e r g e r, o. c. II . izda n je god.
33) Pregrada s ve ti š ta sačuvana je u svom iz v o rn o m 1884 * P- 168. po ornam entici n a d v r a t n ik a pridavao ka­
obliku u sv. M ar tina u Spljetu, E p h e m e r i s S p a ­ pelu sv. K r iž a IX. stoljeću, a za nji m e i p ozn iji pisci :
la t e n s i s 1894 p. 23 ; m o ja obn ova one u R iž i- u M it th e il u n g e n k. k. C en tral-Com is sion 1 8 8 6 p. C L X X V I I I .
nic im a u II-om I z v je š ć u „ B i h a ć a “ 1896. I C. VI. s ta l o se n a g l a s i v a t i nešto r an iju dobu : „ D e m C ha ra kt er nach
B u l l e t t in o di arch. e stor. da lm. 1904. Suppl. X— -3 Tab. dürfte dieses g a n z b e s o n d e r s an tiq uis irende Or­
I— I I I ; isp. R a d i ć , St a r o h r va ts k a Pr osvjeta V I I I ( 1 904) nament in die le t zt e n Jahre der fr ühc hr is tlich en Kunst-
p. 35 i d. Z a ka m en e v ra tn ic e s v e tiš t a isp. C a t t a n e o Periode, e t w a in das 9. Ja hrhu ndert geh ör en “ ; a R a d i ć
o. c. fig. 39 ; S t u c k e 1 b e r g o. c. p. 8 1 . pa i ja prid ava li smo posta nje ka pe le VIII. s to ljeću .
 — 21 —

K o je li m jesto zaprem a k a p e la sv. K riž a sv. K r iž a latio da oponosi nešto d avn iji, sada
u u m jetn osnoj p ovijesti, n ije se đoslije bilo n am a za stalno jo š n ep o zn ati, a po svoj prilici
sve o sve n a čistu. D ok jedni po E i t e 1 b e r- d alm atin sk o -staro k ršćan sk i gra đ e vn i u zo rak ,
g e ro v o j stopi vide u tom spom eniku v iz a n - d u k ljan sk i ili krčk i.
tijsk u školu, a S t i i c k e l b e r g s n jem ačkim Taj u zo ra k k rižn e ka p ele sa kubetom
stru čn jacim a langobardsko djelo, J a c k s o n n a stela predstavljao je k riža v in u staro k ršćan ­
je drži u zorkom izvo rn o ga slavenskoga gradi­ sk o g a m au so lejsk o ga tip a sa iranskim elem en­
teljstva , a n a jn o viji talija n sk i istraživači pred- tim a. N a jzgo d n iji am b ijen at za tu k riža v in u
lom bardskim djelom . U va žim o li, da plastična V I. ili V II. stoljeća bilo je jad ransko
d eko racija n a tekstilne m otive, k o ju se u ovom područje.
p ita n ju n e p r a v o doslije u v a ža v a lo p oglavitim k ri­ T a lija n sk o jadransko područje ne m o že
terijem , n ije karakteristikom ni posebne narodne nam p o k a za ti u zo ra k te vrsti graditeljske k ri-
pasm ine ni posebne u m jetn ičk e škole, ne sm i­ žavin e za rečene dobe37), dok n am istočno
jem o po n jo j suditi na vizan tin stvo ili lan go- jadransko područje -— prem da jo š sustavno u
bardstvo, a n iti na slavenstvo ovo ga spom e­ tom pogledu i svestrano neistraženo — d aje u z
nika. T a ornam entika prati onu m editeransku kapelicu u D u k lji još i o n u n a K rk u , k o ja zastu p a
u m jetn ost starijega Srednjeg V ijek a , k o ja se posrednu to čk u u r a zv ija n ju k r ižn o g a tip a
svagd je ističe d vjem a osobitostim a : slabom s kubetom od starokršćanskih m au so leja do
graditeljskom tehn ikom i (radi nestašice sam o­ kapele sv. K riža . Z ad arsku k a p e lu sv. V ida
stalne in ven cije u dekoraciji) stereotipnim opo- i druge već spom enute sjevernodalm atinske
n ošen jem tk alačk ih m o tiva u plastici. T e z n a ­ srodne građ evin e ne ćem o vrstati u taj posredni
ča jk e u n ištu ju v iz a n tijsk o podrijetlo kapele. stadij, jer nije utvrđeno, da li su dobom ranije
N epravilnosti u osnovi zgrade ; slabi način od kapele sv. K r iž a ; ali nam one sv ak ak o
zid a n ja ; poraba ču n jasto ga ku b eta i staro- jam če, da je taj graditeljski tip n a dalm atinskom
iranskih stela u doba, k ad a ih je v iz a n tijsk a pom orju bio s v a k a k o i početkom IX . stoljeća obi­
u m jetn o st z a m je n jiv a la polusferičnim k u b e- ča ja n , što se p ak za zapadno jadransko p o­
tom i ro g ljim a ; m ask iran je realnih pro­ dručje ne m o že ustvrditi. K rč k i sv. D o n at
zora slijep im arkad am a poradi n evještin e išu - jam či nam , da se za burnoga razd o b lja god.
p ljiv a n ja svo d o vlja : jam če, da sazdatelj 500.— 700. starija graditeljska trad icija za­
k a p ele n ije bio v je š ta k suvrem enoj v iz a n - klon ila n a istarsko-dalm atinsko otočje, te da
tijsk o j graditeljskoj struci. Ti nedostaci u je odatle druge polovine V I I I . sto ljeća — u
jednu ruku, a u drugu starokršćanski m au so- p ovo ljn ijim prilikam a — stala d jelo vati na
lejski tip kap ele, radije dovode do suda, da susjednom kopnu.
je sazdatelj bio pom jesni zidarski i klesarski
Na osvjetljen je to g a još sustavno neis­
m ajstor, au k tor sv ak ak o n ad vratn ik a i unu-
tra žen o g a p ita n ja neka za sada vrijedi o va
trn je p lastične dekoracije, k o ji se u kapeli
napom ena.

C a t t a n e o o. c. p. 1 8 3 . pak broji kapelu međ u starije V eć su od D ioklecijan o vih vrem ena pri
spo men ike „ita lsko -vizan tijsko ga sloga“ od konca VIII. kam enolom im a dalm atinskoga otočja nastale
do X . s to ljeća ; k tom u n a g in je i S t i i c k e l b e r g o. c.
p. 'J 2 , 8 l . Po v eć nav edenoj usporedbi sa srodnim do m aći m
klesarske škole, te se tu, dok je kopn o po-
i in o z e m s k im spo m en ic im a očito je, da kape la sv. Križ a stradalo za burne seobe naroda, klesarska tra ­
pripada sk upin i ranijoj od IX. sto ljeć a. Građ evn i tip, s v a ­
dicija u m irnoj zavjetrini saču vala u porodi­
ka k o s ta ro kršć a n sk i, odaje se stari ji m od IX. stoljeća :
odsutn ost p o lu k r u žn o ga s v o d lu k a nad n a d v r a t n ik o m , ne- cam a, k o je su živ je le od trg o va n ja klesarsk im
poraba s tu b o k a i pot po rnja ka , koji se j a v l j a j u već u za­
da rskoga sv. Donata, pa ostalih zn ačajaka k a r l o v in š k o g a 37) T lorisn a osnova kapele sv. K r iža podudara se
gr adit eljstv a ; a to će sve o sve ovl a dati IX. stoljećem. s onom kripte sv. M arka u M lecim a X I . sto ljeća , isp. R i-
Isp. K r a u s, Geschich te der christliche n Kunst II. Bd. v o i r a o. c. p. 2 5 5 > se o va ra(^‘ zn atn o p o zn ije dobe
l 8 9 7 > P- 3 5 - — potv rđ uju taj sud. ne m ože u z e ti u obzir.
 — 22 —

ra d n ja m a .38) Osim g laso vitih kam en olo m a u ostaje jo š sveđer problem om način, ko jim li je
K orčuli i na B raču jo š i m nogi kam enolom i taj isto čn ja čk i u tjecaj dopro do D a lm acije ;
sjevernoga otočja, poim ence D u goga Otoka, drugo: na p ostojanje sam ostalne - s obzirom na
M u lata i istarskih Briona, podavahu klesarsko Ita liju i V iz a n tiju — d alm atinske graditeljske
kam en je jadranskom u pom orju, najskoii sje- škole za neposredno slijedeće dobe, t. j. od VI I .
vernotalijanskom u, k o je nem a dobi a tesanca, stoljeća unaprijed, karakteri zovane dakako
a u prvom redu M lecim a, pa i R aveni. Na p ređ n jea zijsk im u tjecajem .
svakom ovećem otoku postoje podorine osim Nego ta lija n s k i istraživa či, ne p o zn a ju ći u
pojedinih građevin a jo š i bar jednoga grada, jednu ruku čita v o ga su slje đ a ja ranosredovječnih
ko ji je bio središtem životu. V ećin a tih gra­ d alm atin skih građevina, a u drugu ruku ne u v a -
dova postradala je za saracenskoga gusarenja žu ju ći očite njih o ve srodnosti sa p ređ n jeazijsk im
IX . stoljeća, pa ih Porfirogenit broji u ,,ere- u m jetn osn im područjem , poriču za n ago op­
m o k astra” . Ti su gradovi cvali za spom enu ­ stan a k sam o staln oga d alm atin skoga grad iteljstva
toga za glu šn o g razd oblja god. 500.— 800. i za te dobe. Predvođeni n aim e p red zasađ enicom
bili su zakloništem graditeljske i klesarske — n ip ošto doslije u tvrđ en om — , da bi D a lm a ­
trad icije .39) Da od d jelovan ja otočke d alm a­ cija za n a jr a n ije g a Srednjega V ije k a u u m je t-
tinske klesarske škole polazi ona m n o žija nosnom pogledu p otp ad ala italskom u u tje c a ju ,
pleternom ornam entikom karakterisanih sp o ­ stvoriše oni teoriju, da su ranosredovječni sp o ­
m enika na dalm atinskom kopn u, što je sa­ m enici u D a lm a c iji djelo predlom bardskih ce-
brana najskoii u Spljetu, K nin u, Zadru pa i h o va (C o m a c i n i), a n ik ak o plod dom aće
u Ninu, vidi se već po tom u, što je unaprijed škole. U tu svrhu stadoše tra ž iti po italskom
nem oguće, da bi to bio plod kakova uvoza tlu za m etk e specifično p ersijskoga gra d ite lj­
iz susjed noga tuđozem stva. sk o g a tip a , križn e osnove naim e sa ču n jastim
U v a ž i li se pak, da se ranosredovječne d al­ ku b etom i sa stelim a, tvrdeći p ak, da je odatle
m atinske građevine ra zlik u ju od suvrem enih te k X I. stoljeća taj u zo r a k unesen od ita l­
italskih i viza n tijsk ih nesam o persijskim tipom skih u m je tn ik a u D a lm a c iju .41) O ovo j, R i v o i -
križn e osnove ču n jasto ga ku b eta i stela, nego r o m zasađenoj a M o n n e r e t de V i 1-
jo š i asirskim d ekorativnim m otivim a te i dru­ 1a r d o m ra zvija n o j teoriji b avit ćem o se
gim a (n. pr. vjeseće slijepe arkadice, okvir na pobliže u ,,D o d a t k u ” ; sad ćem o se sam o osvr­
z ig z a g prelom ljenoga listela i t. d.) — što se za nuti n a R ivoirino ra zla g a n je protiv ranosredo­
iste dobe drugdje po E vro p i ne j a v l j a j u — , m ora vječn e dom aće sam ostalne graditeljske škole u
se sa D i e h 1 o m suditi, prvo: bar uopće na p o ­ D alm aciji.
stojan je neposredna od Ita lije i V iza n tije do­ E vo k a k o bi R i v o i r a htio povijesno
dira p red n jea zijsk o ga um jetn osn og p odručja sa d okazati, da bi starosredovječni spom enici
D a lm a cijo m za I V . — V I . sto lje ć a ,40) p re m d a - u D a lm a c iji bili djelo ravensko - lan go-
barđskih m ajstora. U jednu ruku p riznaje,
38) Is to ta podrobnosti na Teodorikovu m au so leju u
da do to b o žn jeg a m ira m eđu carevim a N iki-
R a v en i i na D io k le cija n o v o j p alači u Spljetu dovodi na
m isao, da je d a lm a tin sk a k le s a r s k a šk o la ra d ila n a obim a forom I. i K arlom V elik im (god. 803.), burne
spom en icim a. M o n o litn o ku b e T h eod o rikova m au so leja prilike ni jesu dopuštale sjever noitalskim m a j­
n ed o k a za n o se drži ista rsk o g a p o d rijetla, dok je sva p rilik a ,
storim a seliti se u D alm aciju ; u drugu pak
da potječe iz d a lm a tin s k o g a o to č ja ili sa Briona.
ruku R ivoira pretpostavlja, da su tek poslije
39) Do o vo ga suda došao sam općim pohodom sje-
vern o d a lm a tin sk o g a o to čja ; podrobno istraživa n je n e­ onoga m ira nadošle p ovoljne prilike, te bi
su m n jiv o će d o n ijeti m nogo n ove svje tlo sti za n ajm a n je
ravensko-langobardski m ajstori bili prešli da
poznato doba god. 500.— 800. U nedavno ponovice otvorenom
starinskom kamenolomu kod Savra na Dugom otoku našlo se do­ grade spom enike po D alm aciji, m eđu k o jim a
kaza aktivnosti za V.— V I. stoljeće,

4°) 0. c. p. 2i, 41) Ispor, R i v o i r a o. c. p. 188 i d., 240 i d.

 — 23 —

bi prvim n jih ovim djelom bila oblica sv. D o ­ poslije aachenskoga m ira g. 8 12 .— 8 15.; jer
n ata u Zadru za razdoblja god. 801.— 806.42) cijenim o, da nekoliko u D alm aciji već otkritih,
Nego protiv te tvrd n je stoje dvije sigurne ali jo š svestrano neproučenih spom enika, p o­
činjenice. N ikifor i Karlo V eliki doista su god. tvrđ u ju tu p retp o stavk u .45)
802. ugovarali, ali do m ira n ije došlo, pa se To nas dovodi do k o n ačn o g z a k lju č k a .
u D alm aciji ratovalo sve do aachen sko ga m ira Sazd atelja ninske kapele sv. K r iž a im am o
god. 8 12 .— 8 1 5 .43), tako da bi, i po sam om n a jp rije p otražiti u klesarskoj školi, k o ja je
R ivoirinu m išljen ju, m oglo nagađ ati, da bi tek druge polovine V III. stoljeća jo š životarila
poslije god. 815. ravensko-langobardski m a j­ na susjednom dalm atinskom otočju. Ta je
stori bili preko Jadrana prešli, da rade na škola brižljivo ču vala sp ecifičn o p red n jea zij-
istočnom Jadranskom pom orju. A li u svoji li ske tradicije i daleko izo sta ja 1a za suvre­
se Rivoirino, odnosno Jacksonovo m nijenje, m enom m nogo naprednijom graditeljskom v i-
da je sv. D onat djelo iz razd ob lja god. 801. zantijskom školom . Taj za k lju č a k posebice
do 8 0 6 .14), u isti je m ah nem oguće, da bi bilo potvrđ uje već n aglašen a istota zadarske ka­
djelom ravensko-langobardske škole ; ali ne pele sv. V ida s ninskom kapelom . Obje ako
samo to, nego bi slijedilo nepobitno, da prije i nijesu (kako to neki cijene) djelo baš istoga
dolaska rečenih m ajstora na istočnom ja ­ m ajstora, a to su svak ak o iste dobe i iste škole,
dranskom pom orju djelovaše sam ostaln a dom aća k o ja je b ez su m nje svoje središte im ala blizu
škola. A to se slaže i s drugom činjenicom . zadarsko-n in skoga područja, t. j. na susjednom
D ru ga u tvrđ en a čin jenica jest ta, da osim otočju, gdjeno postoje već spom enuti starinski
zadarskoga sv. D onata, v iše građevin a — po­ kam enolom i.
im ence ka p ele u D u k l j iin a K rk u , s v .K r iž ib a p ti- D ok nam se k a p e la sv. K r iž a p rik a zu je
sterij u Ninu, sv. Vid u Zadru, crkva u K o- s graditeljsko ga i dekorativnoga gledišta djelom
lja n im a kod V rlike i d., ko je pripadaju dobi pom jesne u m jetn ičke škole, p aleografija m on u ­
ranijoj od aachenskoga m ira god. 8 12 .— 815. m entalnoga joj natpisa nosi izrazite zn a ča jk e
— nepobitno svjedoči, da je prije tobožn jega fran ačkoga pism a druge polovine V I I I . sto­
dolaska raven sko-lan gobardskih m ajstora u D a l­ ljeća. S vak a k o u tom e priznajem o u tjecaj
m aciji, poslije god. 815., djelovala pom jesna susjedne fran ačk e države, a to se vidi i na
gra diteljsko-klesarska škola, k o ja je sa ču va la drugim ninskim spom enicim a.
um jetn osn u trad iciju u z prim jesu p red n jea zij- Dodir sjeverne D a lm acije s F ranačkom
skih elem enata, bitno to ga radi ra zličitu od su ­ za druge polovine VIII. stoljeća u tv iđ e n je
vrem ene italske. Ne ćem o pak poricati, da starodavnom predajom i svetačkim m oćim a. Po
doista raven sko-lan gob ard skih m ajstora nije predaji naim e oko god. 788. bio bi „d a lm a ­
nigd a bilo u D alm aciji, d ap ače ćem o s R i- tin sk oga k r a lja ” pokrstio cenedski du ka Urso,
voirom pretpostaviti, da ih se je doselilo jedan od vo jv o d a K a rla V e lik o g a .46) N ajstarije

42) U g la v i IV . ,,L ’ a rch ittetu ra in Ita lia e n ella 45) Majstor O tt o na spljets ko m basreliefu sv. Dujma
D a lm a zia ai tem pi di Carlo M agno“ o. c. p. 181 i d. i sv. St aš a, isp. J e 1 i ć, Z v o n ik spljetske stolne crkve,
i u glavi V. „ B a ttiste r o di G alliano“ o. c. 233 i d. V ies tn ik hrv. arh. dr. N. S. I (1895) P- 7 6 i d., pri­
43) Isp. M a n o j l o v i ć . Jadransko pom orje IX. pada dobi fr a n a č k o g a u t je ca ja u Da lm acij i. I otk rića kod
sto lje ć a , ,,R a d “ 150 p. 17 i d. sv. Marte u Bih aći m , koje spljet sko društv o „B ih ać“
44) Ne ćemo da za la zim o u p ita n je dobe p ostan ja ove sprema za objelodanjenje, im ala bi dati gr ad iv a za to
zn am en ite građevin e. Nem a d o k a za , da je ta k v a , kakova pitanje.
je sada, n a s ta la u jedan m ah, te je sva p rilik a , da je gra ­ 46) Predaja o pokrštenju ili pokatoličenju dalmatinskih Hr­
đena u v iše n a v ra ta k a . S tariji p ak dio s v a k a k o je ran iji vata za prvoga franačkog provaljivanja iz Istre u sjevernu Dal­
od dobe cara K o n sta n tin a P o rfiro g en ita , k o ji god. 949. maciju sačuvala se u dvama međusobno nezavisnima izvorima :
spom inje tu crkvu . O bično se cijen i, da je sta riji dio n astao u talijanskoj legendi A c t a s . U r s i i (ispor. Accessiones et correc-
prve ili druge če tv rti IX. s to lje ć a ; ali ni za to n em a od­ tiones ad Tomum I I I. Illyrici Sacri, Appendice al Bullettino d’
lučnih dokaza. G u r 1 i 11 kod K o w a l c z y k a o. c.p. 11 opaža, archeologia e storia dalm. p. 45 i đ.), te u H r v a t s k o j Kro­
da sv. Donat stoji o sebi i da je u neke srodan sa asirskim gra­ n i c i c. X X (ispor. C r n č i ć , Popa Dukljanina Ljetopis p. 25. )'
đevinama. Premda obje vijesti potječu od različitih izvora, u jezgri se ipak
 — 24 —

m oći ninskih svetitelja Asela, A m broza đakona, i p a le o g ra fija G od esavljeva natpisa, a dosljedno
A ro n cija i M arcele istih vrem ena prispjele su u i p ostan je sam e kapele.
Nin iz F r a n a č k e .47) S ovim fran ačkim ku ltu rn o - K a p e la sv. K riž a bila bi dakle sagrađ en a
vjerskim pojavom u D a lm a ciji stoji u svezi za godina 788. do 800

IV. Povijesni poskupac.

Sn ošaj kapele s P rijesto ln im D vorom s h r o n o lo g ič k o g a i p ra vn o ga g led išta . O bnova p o v ijesti za k la d a le lje v e grobnice i
kapele. N adarbina i n a js ta r iji n adarb en ik, k r a lje v s k i ka p ela n Iv an god. 1069. Z n a m e n ito st zv o n a kapele, k o je je
N apoleonovom in k am e ra cijo m z a u v ije k z a m u k lo ; tom in kam era cijom k apeli bilo suđeno da propane, ali ju je
K u k u lje v ić e v o m za slu go m zn an o st saču vala.

Po istaknutom već snošaju kapele sv. K riža sa glavnoga plemena ninske župe, te ju utjelovio glavnoj
zidovljem Prijestolnoga Dvora slijedi, da Godesavljev župskoj javnoj zgradi, Prijestolnomu Dvoru.
mausolej nije postanjem svojim suvremen samomu Sazdatelj kapele sv. K riža ninski župan Godeslav
Dvoru, nego je pozniji dogradak, dogradak druge živio je druge polovine V I I I . stoljeća. Njemu kao
polovine V I I I . stoljeća. Dvor je dakako stariji od te zasnivaču toga mausoleja bez sumnje je patrio glavni
dobe ; a istraživanje, koje sada teče, dat će nam po­ ukopaj, grobnica u istočnom izdupku, a u pozem -
dataka za određenje dobe sazdanja mu ili bar za ljušnom grobu bit će da se pokopala njegova rodbina.
utanačenje roka a n t e q u e m n o n . Godesavljeva zaklada najstarija je i najcjelovitije
Iz onoga istog snošaja i iz poznijih povijesnih nam poznata zadužbina iz dobe narodnih hrvatskih
bilježaka očito je, da Godesavljev mausolej ne bijaše vladara. Sama crkvica svakako je po dobi prva, a uz
samo privatnom grobnicom, nego i državnom zgradom. to jedina po cijelo sačuvana građevina starohrvatska,
Kapelu je sazdao župan Godeslav kao poglavica koja je stijem važnija, što je intergralnim dijelom Prije­
stolnoga Dvora posred grada Nina.
obje potpuno podudaraju, kao što i u pogledu dobe. Oko god. 787. Zakladatelj joj, župan Godeslav, bijaše zacijelo
naime franački Langobardi pod Ursom vojvodom Karla Velikoga od onoga boljarskog plemena, koje je imalo središte
zavoj štiše iz Istre na dalmatinske Hrvate, te se poslije podužega
svoje u ninskoj župi, od plemena Jamometa, koje
ratovanja zapečatio mir vjenčanjem i pokrštenjem Dalmatinaca.
se vrstalo medu dvanaest glavnih starohrvatskih
Vojvoda Urso talijanske legende i neimenovani s t o r e s e i z (lango-
bardski n aziv za „vojvodu“ ) Hrvatske Kronike, koji je vjenčao plemena.1)
kćer „dalmatinskoga kralja“ , ista je povijesna ličnost, istovetna Godeslav je kao starješina toga plemena druge
također sa cenedskim dukom Ursom, sinom Čevdađanina Muniha,
polovine V I I I . stoljeća stolovao u Prijestolnom Dvoru,
što ga spominju Pavle Đakon i srebrena čevdadska Pax; ispor.
te u području mu podigao sebi mausolej i dvorsku
F o g o 1 a r i, Cividal? del Friuli 1906, p. 46, 51. Faktično je oko
g. 788. bila u vlasti Karla Velikoga Istra, Liburnija i kopnena kapelu. U odličnijoj grobnici istočnoga izdupka po­
D alm acija, ispor. H a r t m a n n , Gesch. Italiens im M it- čivao je sam zakladatelj ; a u pozemljušnom grobu
tealter II 2, K o s, Izv je stja IV , p, 52 ; M a n o j 1 o- do nje bliža mu rodbina. Godeslav je tu mirno po­
v i ć 1. c. p. 10. čivao do stradanja grada god. 1646. Tada je stradala
I 47 Za starije ninske moćnike ispor. J e 1 i ć, Thesaurus ecclesiae i kapela sv. Križa, pa joj se god. 1675. naglasuje
cathedralis nonensis, Fribourg 1898 p. 3 i d., te se mogu datovati
trošno stanje. Bude pak odmah zatim popravljena
najranije drugom polovinom V I I I . stoljeća. Tijelo sv. Marcele
bilo je vajkada pohranjeno u Saint-Maximinu kod Marseille ; dok
i s nova popločana. Tom se prigodom razmetnula
u legendi Hrabana Maura ( f 856) i Sintexovoj X I. stoljeća stoji Godesavljeva grobnica u arkosoliju istočnoga izdupka.
naprotiv, da je svetica pred smrt pošla iz Galije u „S lavoniju“ , Kosturi iz Godesavljeve grobnice premješteni su u
da naviješta vjeru, te da nije umrla u Galiji; ispor. T a i 11 o n, susjedni pozemljušni grob, koji bi tom prigodom
Monuments de s. Marie Magdalene, Migne 1848, I p. 1024; II, 180
za ukopaj nepoznata nam Ninjanina nadignut do
i d-, 337 - Iz toga se izvodi, da se prijenos dijela tijela svetičina
razine tada načinjena pločnika; pet kostura iz Gode-
iz Franačke u Slavoniju, t. j. u Nin, gdje se od pam tivijeka samo,
a nigdje drugdje, časti, slučio svakako prije Hrabanove dobe.
I druga su tri svetitelja iz franačkoga područja ; pa je, na osnovi x) Grad Nin b ijaše središtem s ta ro h rv a tsk o g a plem ena
najstarijih njihovih moćnika u Ninu z a druge polovine V I I I . i Jamometa, iz koga se birao i ninski župan. Osim gradiva sabrana
za IX . stoljeća sigurno, da su i njihove moći suvremene sa K 1 a i ć e m, Hrvatska plemena, Rad C X X X , p. 68 i d., ima još
onima sv. Marcele, koje su prispjele u Nin. A to se jamačno slučilo i neobjeloda ijena gradiva, po kojem izlazi, da je Nin bio sre­
za obraćenja dalmatinskih Hrvata oko god. 788. dištem plemena Jamometa.
 — 25 —

savljeve grobnice bude naprosto rasuto na spomenuto Nadarbenik sv. K riža bio je dakle u isti mah i dvorskim
svježe ukopano tijelo. kapelanom u Ninu.
Povijest nije zapisala, tko je tu novotariju učinio. U povelji kralja Petra Krešimira god. 1069.,
Sva je prilika — kako predaja hoće, da je tadanjim izdatoj u prijestolnoj dvorani u Ninu, svjedokom
nadarbenikom bio već poznati nam kanonik Gašpar je među ostalim dvoranicima i kraljevski kapelan
Morović,— • da je to djelo Morovićevo. Nadarbenik ima- Ivan.2) To je najstariji po imenu poznati nadarbenik
đaše dužnost, da crkvu popravlja, a uz to i pravo, sv. Križa. Taj čin kasnije ima sveđer član ninskoga
da se u njoj pokopa. Šesti kostur s bjelokosnim kaptola; a kako predaja hoće, najveća odlika u ninskoj
brojanicama X V II. stoljeća mogao bi dakle biti kostur diecezi bijaše nadarbina sv. Križa.
nadarbenika Morovića ili njegova prethodnika Štulića. Crkvica sv. K riža sve od svoga postanja, do Na-
S tim ukopajem u svezi je i prijenos Godesavljeva poleonove inkameracije ističe se dvorskom kapelom.
kostura s drugima u pozemljušni grob, dakle i stra­ Njezino zvono u davnija je doba davalo znak za
danje grobnice u arkosoliju. Krtovi pluteja, što je županijsku skupštinu, a po svoj prilici i za sjednice
ukrasivao pročelje grobnice, tada ili za Codeghinova državnoga sabora, kad se držao u Ninu, poimence
popravka god. 1770. dospješe u zidovlje kao prosto god. 1069. i 1396. ; za mletačke vladavine sazivalo
gradivo. je sjednice gradskoga vijeća. To je zvono po Napo-
leonovoj inkameraciji propalo, a kapela pretvorena
Posjed kapele sv. K riža bio je od šest starohr­
u podrtinu. Kukuljevićevom zaslugom uvedena je
vatskih ždrijebova, svaki po trideset i dva gonjala
kapela sv. Križa u svijet nauke ; Kukuljević je po­
(u svem oko dvadeset i pet hektara), te se broji za
radio, da se ovaj najvažniji starohrvatski građevni
najbogatiju ninsku nadarbinu. Po tome a i po staro-
spomenik spasao od propasti — patriotu Hrvatu,
sredovječnom običaju, bez sumnje je zakladatelj
da se njime diči, a tuđincu gostu, da mu se divi.
sam obdario crkvicu onolikim posjedom od državnoga
imanja. I stoga je, kako je očito po spomenutom 2) R a č k i Doc. p. 72 i d. : „ — in nostro nonensi cenaculo
residens una cum nostris iupanis, comitibus atque banis, c a p e l -
već postupku, tradicionalno održanom i za mletačke
1 a n i s etiam n o s t r e r e g a l i s a u l e . — E t hec sunt nomina
vladavine, patronatsko pravo ostalo na državi; ime­
testium, qui in hoc facto interfuerunt: f —----- f Adamico nonen-
novanje nadarbenika sv. K riža patrilo je ninskome sis iupanus, testis, f Joha nne s regis ca p e l l a n u s ,
županu, a potvrda i ustoličenje samome vladaru. testis f Sellislaus nonensis iudex, testis“ .

j
 Dodatak.
Postanak dalm atinsko-persijskoga križno-kubetnog tipa.
Osamljeni pojav ovog tipa u Dalmaciji tvori povijesno-umjetnosni problem, o kojem su se u posljednje doba razvile dvije teorije: teorija
Rivoira Monncrct <lr Villard-a i teorija Freyeva. Ispitivanje obiju teorija, koje ne zadovoljavaju. Novi pravac za dorješenje problema:
jecaj prednjoazijlkog umjetnosnoga područja na Dalmaciju mimo Vizantije i Italije, na osnovi ispravnijega hronologičkoga i povijesno-
umjetnosnoga gledišta. Zametak dalmatinsko-persijskoga graditeljskog tipa u Dalmaciji ima se datovati V I. stoljećem i posmatrati
zajedno sa drugim ograncima umjetnosnoga crnomorskoga obrta sloga seobe naroda. Kolijevka crnomorskoga umjetnosnoga obrta
jest sjeveroistoino pontsko područje ; nosioci sji mu varvarski narodi svojom seobom kroz Podunavlje u Dalmaciju. Unosilac
persijskoga graditeljskog tipa u Dalmaciju onaj je varvarski narod, koji je unio u Dalmaciju umjetnosni crnomorski obrt nahođaja
V I. stoljeća, n to su Alani. Povijesni prijegled toga naroda: starija panonska skupina ne može se uzeti u obzir za dorješenje problema,
nego donsko-alanaka skupina, koju su oko god. 400. Huni rasturili u Zakarpaće. Seoba ove skupine iz Zakarpaća u Donju
Mesiju oko god. 455., gdje no potpade ostrogotskoj god. 479 Teodorikom osnovanoj državi, te joj je od onda povijest pridružena
ostrogotskoj. Sedmero ili osmero plemenitih rodova alanskih Horvata učestvuje u Teodorikovoj vojni god. 488. na Italiju, te ostaje
na krajiškoj službi u tek osvojenoj Dalmaciji. Starohrvati su od donskih Alana baštinili ne samo persijski graditeljski tip, nego još
i drugih osobitosti.

Postajanje ranosredovječnoga damatinsko-persij- na predmet.3) Obojici pak zastupnika ove teorije nije
skoga graditeljskog tipa predmetom je onoga zanim ­ poznato starije monumentalno dalmatinsko gradivo
ljivog problema, koji se prvi put i najpotpunije javlja o predmetu a ni istraživanje o persijskom graditeljskom
u ninskoj kapeli sv. Križa. Doista, na evropskom tlu> tipu, ili ga oni bar nijesu uvažili4) . Stežu pak obojica
sve do konca IX. stoljeća, nije barem doslije poznat svoje istraživanje na X I. stoljeće, prisilno vrstajući
koji drugi uzorak križne osnove čunjastoga kubeta starije monumentalno dalmatinsko gradivo u to sto­
na stela, a to još uz asirske dekorativne elemente. ljeća.
Ali uz to tip sv.'K riža ima na istočnom Jadranu svoga Posebice R i v o i r a traži zametak križnoga tipa
preteču i u krčkoj kapeli V I .— V II . stoljeća, a va- s čunjastim kubetom i stelima u onim starorimskim
jada i u dukljanskoj kapeli druge polovine V I. sto­ građevinama, koje su srodna tlorisa ili koje imaju
ljeća. Zametak dakle dalmatinsko-persijskoga gra­ ugaone trublje i stela, a prototipom mu je napuljski
đevnog tipa svakako je stariji od V II . stoljeća, a baptisterij sv. Ivana, navodno iz konca V. stoljeća,
stoji još sveder kao nedoriješeno pitanje. gdjeno je četvornasta dvorana natkrivena polusferičnim
Poslije već zastarjele „vizantijske” teorije o pod­ kubetom na velikima ugaonima trubljama. Ovaj bi pak
rijetlu graditeljskoga tipa kapele sv. Križa nastale prauzorak po Rivoiri bili ponovno uveli u porabu
su dvije nove teorije o dorješaju problema u pogledu lombardski cehovi (C o m a c i n i), i to prvi put
postanja križnoga kubetnog tipa u Dalmaciji ; tali­ god. 1007. na baptisteriju u Gallianu, te bi ga iz
janska teorija zasnovana od R i v o i r e a dalje raz­ Lombardije tekom X I. stoljeća unijeli i u Dalmaciju.
vijana od M o n n e r e t de Villarda, i teorija Ali toj misli silno ometa osamljeni pojav persijskoga
bečkog arhitekta F r e y a. križnog kubetnog tipa u Dalmaciji prije X I. stoljeća.
Talijanskoj teoriji glavnim je temeljem opća — Pri tom se Rivoira obazire samo na neke građevine
nedokazana još — predzasađenica, da bi svaki um jet­
3 „D alm atia . . . populo ferocissimo, rapinis & caedib. assueto
nosni pojav u Dalmaciji zavisio o italskom utjecaju.
inhabitata . . . exceptis paucis, qui in oris maritimis habitant :
Z a stariju dobu Srednjeg Vijeka hoće da to utvrdi
qui ab alliis & moribus & lingua dissimiles, Latinorum habent
R i v o i r a 1], a po njemu i M o n n e r e t de V i 1- idioma, reliquis Sclavonico sermone utentibus, & habitu barba­
l a r d 2), u prvom redu navodom iz putopisa Vilima rorum“ . Ispor. R i v o i r a 0. c. p. 192.
Tirskoga iz konca X I. stoljeća, koji ne spada uopće 4 Starija d je la : D i e u 1 a f 0 y, L ’art antique de la Perse;
ispor. C o r r o y e r , L ’architecture romane p. 1887 p. 42. i d.;
1 0. c. p. 192. te novija S t r z y g o w s k i , Die persische Trompenkuppel 1. c. ;
2 A
“ 0. c. p. 31. D i e h 1, Manuel de l’art byzantine 1910, Inde* s. v. Coupole.
 — 27 —

ove vrste (sv. Lovre u Zadru, sv. Nikola u Ninu, sv. još i prijenos u drugačije gradivo ! Vizantijskom gra­
Eufenija u Spljetu i sv. Barbara u Trogiru), dok o diteljstvu rabi opeka kao tipično gradivo, Dalmacija
dukljanskoj i krčkoj kapeli nije obaviješten, a o je naprotiv sveđer zidala samo u kamen, te nije po­
ninskoj sv. K riža tek je obaviješten zbrkano, te im znavala inoga zidarskoga gradiva. Tim se tumači ose­
on svojevoljno ispravlja znatno stariju hronologiju bujnost svodovnih oblika u Dalmaciji. Vizantijsko
X I. stoljećem, e tako na silu prikazati ih imitacijama graditeljstvo zna samo za prijelaz pendentivom (t. j.
gallijanskoga baptisterija od god. 1007.6) Nego, pošto sferičnim rogljem) i za kube, na polukružnici sazdano
na italskom tlu prije X I. stoljeća ne postoji ni jedan (t. j. polusferično). A to je stim čudnije, što se inače
cigli uzorak građevine križnoga tipa sa visokim ču- vjerno prerisavalo tloris i uzmet. Stelo i čunjasto kube
njastim kubetom na stelima, njegova teorija visi u naprotiv su osobitost azijskoga Istoka, gdjeno je stelo
zraku, a uz to hramlje s nepoznavanja gradiva i lite­ od primitivnoga naveta, daljim razvijanjem u obliku
rature a i bataljenjem hronologije. stalaktitnoga svoda, postalo stilističnim motivom. Ne­
M o n n e r e t d e V i l l a r d 6) razvija na šire ne posredni utjecaj (t. j. azijskog Istoka na Dalmaciju)
uspjelu Rivoirinu teoriju, podgrijavajuć nedokazanu poslije V I I I . stoljeća bio bi nemoguć, a protivi se
predzasađenicu o italskom graditeljskom utjecaju na i drugim stilističnim značajkama, koje treba priznat1
Dalmaciju za najranijega Srednjega Vijeka i samo­ da su tipski vizantijske. Stoga m ože biti dakle po
voljno ispravljanje hronologije dalmatinskih spome­ srijedi samo paralelan pojav. Ja cijenim, radi se o
nika starije dobe X I. stoljećem. U drugu ruku i njegovo vrlo zanimljivom primjeru, da se njime rastumači
poznavanje dalmatinskih ranosređovječnih križnih ku- postanak stilističnih oblika. Svodovna tehnika u svome
betnih građevina skučeno je ; ne pozna on naime razvitku zavisi o opeci ; prvo poradi laganosti mate­
kapela u Duklji i 11a Krku. Svojevoljno osporuje, da rijala, a drugo radi uporabe morta pri zidanju s opekom.
bi tloris na grčki križ dalmatinskih građevina starijega -------- Umjeće svođenja, rođeno od zidanja u opeku,
Srednjeg Vijeka bio imitovan m aloazijskim uzorcima, bez sumnje je dakako kao stilistični motiv djelovalo
datovanima X.— X I. stoljećem ; tvrdi pak, da je zi­ na zidanje u kamen te dosezalo na krajeve, koji su
darski oblik dalmatinskih stela isti kao i oblik lom- gradili samo kamenom. Stoga vidimo osobiti pojav,
bardskih spomenika, koji se prvi put u Italiji javlja da ondje, gdje se polusferično opekom sagrađeno
na baptisteriju u Gallianu god. 1007. ; a to sve zato, kube oponosi zidanjem u kamen, stupa svagdje na
da može opravdati ovaj, po Rivoiri klišovani, za ­ njegovo mjesto čunjasto ili jajasto kube a i to, da
ključak ; „Možemo dakle sve ove dalmatinske građe­ i na mjesto roglja stupa stelo. To potvrđuje veliko
vine držati djelom lombardskih cehova, na koje su područje, koje u kamen zida; Asirija, srednja Mala
susjedne vizantijske građevine utjecale, pa su oni A z ija i Armenija. — Nije dakle zajednica sloga, nego
stvorili neku posebnu školu, kojoj bi glavnom zna­ nužna posljedica uporabe istoga gradiva, urodila
čajkom bilo polukube na stela” .7) Jednostranost ne istim pojavom, a tako i u Dalm aciji.” 0)
samo u pogledu gradiva, nego i nepoznavanje litera­ Ova teorija o paralelnom pojavu čunjastoga ku~
ture o postanku križnoga kubetnog tipa (Strzy- beta i stela u Prednjoj A ziji i Dalmaciji poradi isto-
gowski, D i e h l itd.) — a da o nedokazanoj pred- vetnosti građevnoga materijala, to jest zidanja u
zasađenici i 0 samovoljnom ispravljanju hronologije kamen, i poradi oponošenja vizantijskoga polusferičnog
građevina i ne govorim — prikazuju ovo ponovično kubeta na roglje, temelji se ne samo na neuvaženju
prekuhavanje Rivoirine teorije nedozrelim pokušajem, dalmatinskih građevina najstarije dobe (kapele u
koji ne zaslužuje daljega uvaženja. Duklji, na Krku, sv. Križa u Ninu), nego još i na
Ozbiljnije svakako i sa većom spremom latio se je neistinitim pretpostavkama o dobi i o gradivu samom.
posla F r e y 8), koji o podrijetlu dalmatinskih kubetnih Utvrđeno je naime, da se specifično persijsko kube
građevina sa persijskom značajkom ovako razlaže ; ne samo javlja mnogo stoljeća prije postanja vizan ­
„Č itava ova skupina građevina čini se kao rezultat tijskoga sloga, nego da je već tada zidano opekom.
oponašanja stilistično i konstruktivno visoko raz­ Tako kubetu palače u Servistanu IV. stoljeća prije Kr.
vijenih zgrada, ali s primitivnom i sasvijem nedo­ — premda baš opekom, a ne u kam en uzidanom —
statnom tehnikom. Pridodaj još tomu za oteščavanje
9) L. c. p. 9. G u r 1 i 11 kod K o w a l c z y k a o. c. p. 11
5 Ispor. R i v o i r a o. c. p. 192 i d. , 234 i d. naglasuje, da središnje kubetne crkve u Dalmaciji starijega Srednjeg
6 Glava II I . Monumenti a cupola centrale del secolo X I. Vijeka, a među tima i ona sv. Križa u Ninu, stoje bliže unutrnjo-
o. c. p. 55 i d. balkanskim građevinama, nego li italskom ili vizantijskom pod­
7 L. c. p. 72. i d. ručju ; a srodnost zadarskoga sv. Donata sa sjeveroitalskim i vi-
8) Architekt Dr. Dragomir F r e y , Mittelalterliche Baukunst
zantijskim građevinama poriče,priznajuć mu srodnost sa asirskima.
Dalmatiens, u Mittheilungen der Zentralvereinigung der Architek- Ali on se ne izrazuje konkretnije u pogledu podrijetla središnjega
ten IV (1911), September p. 9 i d. kubetnog dalmatinskog tipa, nego ostavlja pitanje neriješeno.
 — 28 —

glavnim je motivom upravo stelo.’0) Inače je opće A zije na Dalmaciju. Nego geografička udaljenost D al­
poznato, da je srednje prednjoazijsko područje, gdje macije od Prednje Azije na prvi mah oteščava taj
se najprije udomaćilo persijsko kube na stela, vajkada dorješaj neposrednim dodirom obiju krajeva. Zato
zidalo i u kamen i u opeku. I u Dalmaciji, baš ravno valja potražiti posredna nosioca i put njegov između
prije pojava persijskoga kubeta, zidala su se kubeta prednjoazijskog umjetnosnoga područja i Dalmacije.
u opeku, a ne u kamen ; dosta budi spomenuti viseće Ali zato treba najprije sam problem točnije odrediti
kube Dioklecijanova mausoleja i vestibula u Spljetu i za dobu i za opći umjetnosno-povijesni vid.
prvih godina IV. stoljeća, a i to, da je Dioklecijanova Dosadašnji su rješavaoci pogrješno stezali pojav
palača u Spljetu silno djelovala ne samo na poznije persijskoga graditeljskog tipa u Dalmaciji na dobu
dalmatinsko graditeljstvo, nego uopće na evropsko.11) pozniju od X. stoljeća, pa su uklanjali izravni prednjo-
Pošto se pak križna osnova sa kubetom na stela azijski utjecaj na Dalmaciju poslije V I I I . stoljeća.
javlja u Dalmaciji ne samo za razdoblja X .— X I. Ali onaj pojav treba datovati već znatno starijim raz­
stoljeća, na koje se obzirao Frey, nego i znatno prije, dobljem, t. j. od V I. do V I I I . stoljeća i prema tome
to je nemoguća hronologička paralelnost u pogledu tražiti dodir između Dalmacije i Prednje Azije u po-
djelovanja vizantijskoga kubeta na roglje, koju pak vijesno-umjetnosnom pogledu ravno na početku toga
sveđer prati osmokutna ili kružna osnovica ; valja razdoblja.
s toga gledišta ukloniti i utjecaj znatno starijih dal­ Prednjoazijski umjetnosni utjecaj na Dalm aciju
matinskih spomenutih uzoraka Dioklecijanova mau- za najranijega Srednjeg V ijeka13), a tako i na po­
solejskoga oktogona i kružastog vestibula. Križni tip dunavske zemlje, za t. zv. seobe naroda, već je uopće
čunjastoga kubeta na stela specifično je persijskoga p riz n a t; a to osobito u pogledu umjetnosnoga obrta
podrijetla i usko vezan s pradavnim mausolejskim tako zvane pregradne (cloissonee) zlatarije i em alja
križnim tipom helenističnoga Istoka, pa je s hrono- izvornoga persijskoga podrijetla14) , pa kovnoga nakita
logičkoga gledišta znatno stariji od vizantijskoga i oružja16) .
kružnog i osmokutnoga tipa, i zato je u pogledu Općenito se sada priznaje, da je kolijevkom hele-
postanja od ovoga sasvijem samostalan.12) nistično-prednjoazijskog umjetnosnoga obrta seobe
Unaprijed se dakle ima polijeganje dalmatinskoga naroda pontsko područje i srednja Prednja Azija,
križnog kubetnog tipa na stela ukloniti od vizan ­ gdje se helenistička umjetnosna tradicija prekrižila sa
tijskoga sloga ; osamljeni mu pojav u Dalmaciji ne persijskim i s asirskim elementima, te tako stvorila
može se tumačiti nikako vizantijskim posredovanjem, onaj crnomorski tip, koji karakteriše umjetnosni
nego samo neposrednim prednjoazijskim utjecajem. obrt za seobe naroda po srednjoj i južnoj Evropi.
Freyeva teorija o paralelnosti pojava u prednjoj A ziji Posebice pak za neke značajne dalmatinske nahođaje
i Dalmaciji ne zadovoljava dakle ni iz daleka za umjetnosnoga obrta dobe seobe naroda priznaje se
dorješenje starodalmatinskoga graditeljskog problema. kolijevkom sjeveroistočno crnomorsko područje od
* * Krima do K avkaza za I I I .— IV. stoljeća po K r.16)
*
dok bi pak po nekima rasplodno središte umjetnosnoga
Uklonjenjem teorijâ Rivoira-Monneretove i Freyove obrta za neposredno slijedeće dobe bilo negdje na bal­
0 italskom i vizantijskom posredovanju prikazuje se kanskom poluostrvu.
starodalmatinski graditeljski problem kao samostalan Od osobitoga je uvaženja pak to, da nekoliko si­
pojav u Evropi, koji može zavisjet samo o utjecaju gurno V I. stoljećem datovanih dalmatinskih nahođaja
prednjoazijskoga područja. umjetnosnoga obrta seobe naroda jamče o saobraćaju
Riješenje ovog problema zasijeca u tek načeto prednjoazijskoga umjetnosnog područja sa D alm a­
1 još neobrađeno polje ; valja unaprijed priznati, da cijom baš u doba neposredno pred pojavljivanjem spe­
ga nije sveosve lako i na prvi mah svesti na čistac. cifično persijskoga križno-kubetnoga graditeljskoga
Dojakošnja dva neuspjela pokušaja napućuju nas, tipa u Dalmaciji. To hronologičko sudaranje uvjerava,
da riješenje problema treba tražiti u drugom pravcu, da hoće li se riješiti stari dalmatinski graditeljski pro­
t. j. nezavisnim o Italiji i Vizantiji utjecajem Prednje blem, ne smije ga se uzeti na oko kao jedini osamljeni
10) Ispor. C o r r o y e r, L ’architecture romane 1887, p. 42 umjetnosni pojav, kako su to Rivoira, Monneret i Frey
d., S t r z y g o w s k i 1. c. p. 9.
11 Ispor. Z e i 11 e r, Le palais de Dioclétian â Spalato 1911, 13) Ispor. D i e h l o. c. p. 21.
P- 3 1 ) S°i 64 ; R e i s c h , Die röm. Baudenkmäler in den Küsten­ 14) Ispor. 1. c p. 13.
landen und in Dalmatien, kod B r ü c k n e r , Dalmatien und das 15) Ispor. L e h n e r t, Illustrierte Geschichte des Kunst­
oesterr. Küstenland 1911 p. 133 i d., 138, 141. Treba pak istaći, gewerbes II, p. 190 i d.
da pri kapeli sv. Križa nema nikakva traga utjecaju građevnih 16) Ispor. sprijeda str. 19. primjedbu 25. R i e g l , Oströmische
oblika Dioklecijanove palače, kako to tvrdi I v e k o v i ć o. c. p. 20. Beiträge u Beitrage zur Kunstgeschichte, F. W ickhoff gew id­
l2) Ispor. S t r z y g o w s k i 1. c. p. 8. met p. 4.
 — 29 —

učinili, nego ga se ima posmatrati
ostalim suvremenim umjetnosnim pojavima seobe na­
roda, najskoli s pojavom crnomorskoga umjetnosnog
obrta. Već je utvrđeno, da su helenističko-prednjo-
azijski umjetnosni obrt unijeli s Crnoga Mora kroz
Podunavlje u srednju i južnu Evropu varvarski narodi,
koji su ga sa sjeverne obale Ponta sa sobom donijeli
za svoje seobe. A kako je, mimo Vizantije i Italije a
kroz Podunavlje, crnomorski umjetnosni obrt unesen
u srednju Evropu i Dalmaciju, tako je isto bez sumnje
i graditeljski prednjoazjski tip dopro
Nosilac bi bio jedan te isti; varvarski narod, što se je
s Crnoga Mora doselio u Dalmaciju najkasnije prve
polovine V I stoljeća. — srednjoj
Za ovo ćemo se pitanje stegnuti samo na dono­
sioca crnomorskoga umjetnosnoga obrta u Dalmaciju.
Nosiocima onoga crnomorskoga
obrta, što se V I. stoljeća najskoli17) javlja u Dalmaciji,
noviji njemački stručnjaci drže A la n e18) . Ovaj iranski,
hunskom primjesom prekriženi narod, u jednu je ruku
istočnim ogrankom evropske skitsko-sarmatske sku­
pine, a u drugu se srodnosti radi broji sjevernim
ogrankom persijsko-iranske skupine. Pod imenom se
Alana, koje kineski izvori II. stoljeća pr. Kr. do V. sto­
ljeća po Kr. nazivaju ,,An-si, Ho-si, An-ts-ai (Yen-tsai)”
i ,,0 -lan-ng,” , javljaju razna iranska plemena (Jasi ili
Aorsi, Sadagi itd.), što su izvorno nastavala među Kri-
mom i K avkazo m te im se je trag održao u današnjim
kavkaskim Osetinima (potomcima Aorsaili Jasa), koji
u zajednici sa još sveđer govore davnim alanskim jezikom. Još za
rimske dobe Alani su na omanje skupine prodirali u
srednju Evropu, najskoli' u Podunavlje, dok se s do­
zvolom cara Konstantina Velikoga stalno ne nasta­
niše u Panoniji. Panonski se Alani javljaju kao sa­
veznici Gota i drugih podunavskih varvara, kao rimski
plaćenici i carska tjelesna straža, pa se na preokretu
IV. i V. stoljeće većim dijelom preseliše iz Panonije
u Italiju, Galiju i Hispaniju. Osim te starije, panonske
alanske skupine, javlja se s pojavom Huna u Zakar-
do Jadrana. paću druga, zakarpatska alanska skupina. Bivši naime
za god. 250. do 355. donski Alani podjarmljeni od Huna,
rasturivali su ih ovi kao vojne saveznike kojekuda po
Evropi, najskoli oko god. 400. po Maloj
Poljskoj i Besarabiji, gdje se pod imenom Sarmata,
Sardaga, Alana, Jasa i Anta — koje posljednje Jor-
umjetnosnoga danes i vizantijski pisci broje u venetsko-slavensku
skupinu — javljaju kao podanici Hunaj£).
Alani se ističu kao nomadski narod, ali i kao lo­
vački i hrabar konjanički, koji je najskoli slovio kao
teška konjica za vrijeme seobe naroda20) . Alan ljubi
bogato, zlatno i srebreno oružje i nakit, kao što :
frigijsku crvenkapu i krznato odijelo ; slovi još kao
po izbor umjetnik u kovanju oružja. Alan je po izbor
krajišnik ; i u zapadnoj carevini i po istočnoj, u oma­
njima četama, pod zapovjeđu svoga „bana” , preuzi­
mali su Alani graničarsku službu21). „B a n ” je samo
iranska riječ, te i kod Persijanaca znači vojničkog
zapovjednika22) ; kod panonskih Alana samostalni ban

17) Ispor. sprijeda str. 19., primjedbu 25. tissimi“ , odgovara najbolje Alanima radi njihove teške konjice
18) H e n n i n g o. c. p. 84 i d., prvi je došao do toga zaključka, i ratobornosti. Po neispravnom poistovetovanju imena A nta sa
kojemu pak E b e r t 1. c. p. 77 povlađuje. onim Venetha P e r v o l f je prvi zaključio na slavenstvo Anta,
19) Opći povijesni prijegled o Alanima ima T o m a s c h e k Archiv po Slav. Philologie IV. p. 63 i d. Premda su J a g i ć,
u Pauly-Wissowa, Real-Encyklopaedie der class. Alter­ Ibidem p. 76 i K r e k, Einleitung in die slav. Literaturgeschi­
tumswissenschaft NB. I. p. 1282 i d . ; za najstariju dobu ispor. chte p. 254 i d. Pervolfovu etimologiju pobili, ipak je slavenstvo
Kulakovskij, Alani po sveden, klas. i vizant. spisatelej, A nta bilo poprimljeno. Uopće se Ante drži slavenskim narodom, pa
Kiev, 1899 ; P a 1 1 m a n n, De Geschichte der V ölkerw an derug Tomaschek, P a u ly - W i s s o v a o. c. I, p. 2338 među glavna
1863, I. p. 169. i d.et passim; S c h m i d t , Geschichte der deutschen antska plemena broji Hrvate i Srbe. Slavistima bi Ante bili zajed­
Stämme bis zum Ausgange der Völkerwanderung 1905, I. p. 105 nička skupina, iz koje niz Dobrudžu padoše k jugu južni Sloveni.
i d. et passim ; za odnos A lana prema Slavenima ispor. N i e- 2°) Ispor. H e n n i n g o. c. p. 84.
d e r 1 e, Slovanské Starožitnosti I, p. 330 i d., I I . p. 105, 115, 21) Upozorujemo na doslije neuvaženu vijest. Alanskoj krajini
134 i d. Za negdašnji alanski a današnji osetinski jezik ispor. W. kod Valencije u Hispaniji bio je god. 440. na čelu Sambida po
Mill er, Die Sprache der Osseten, 1903. Alanskom povješću Prosperu Tironu ad a. 440 : „deserta Valentinae urbis
bavi se djelo J ordanes Getica (pisano god. 551.), gdjeno su rura Alanis, quibus Sambida praeerat, partiendo traduntur“ ; ispor.
zakarpatski Alani prikazani kao srodnici vislanski „Sclauena“ M o m m s e n, Chronica minora I, p. 660, 654 ; — Index J o r ­
i kao ogranak „V enethä“ : . . . ab ortu Vistulae fluminis per d a n es Getica p. 154. Sambida učestvuje odlučnoj bitki protiv
immensa spatia Venetharum natio populosa consedit, quorum Atile na katalaunskim poljima god. 451., kako nam to potanje
nomina — licet nunc per varias familias et loca mutentur, prin- opisuje J o r d a n e s „G etica“ p. 108 i d., te ga naziva „Sangi-
cipaliter tamen Sclaueni et Antes nominantur. -— Antes vero, banus“ (var. Sangibamas, Sanguibanus) rex Alanorum“ . Ovo je
qui sunt eorum fortissimi, qua Ponticum mare curvatur, a Da- najstariji evropski izvor, u kojem se javlja riječ „ban“ , i to sa
nastro extenduntur usque ad Danaprum . . izd. M o m m s e n odnosnim prijevodom. U sjevernopontskim grčkim natpisima
p. 62 i d. Istovetnost Anta i onih Alana, koji su (kako niže spomi­ alanskoga područja češće se javlja lično ime S a m b i o n , S a m b u s ,
njemo) oko god. 455. od cara Markijana dobili zemlje oko ušća ¡spor. L a t y s c h e v Inscriptiones antiquae Ponti Euxini I, br. 50,
Dunava, očita je po istovetnosti imena. An-ts-ai (Yen-tsai) i ’O-lan- ¿2 , 76; II, 29, 367, 402, 452; IV, 15; kao što jedanput i B a n a s :
na starijih kineskih izvora po korijenu je isto što Antes ili Anti B d v a s J r hu-,rc(aćov), 1. c. II, 29, u natpisu god. 275. do 279.
latinskih izvora i ’'A v ra t, vizantinskih izvora. Kako je već W . po Kr.
Miller 0. c. p. 42 upozorio, dočetak Tiu (!>ai) specifično je 22) Još stariji je pojav riječi ,,ban“ u Persijanaca ; ispor.
skitskosarmatski. Značajka, kojom Jordanis označuje Ante ,,for- P a u ly - W i s s o w a o. c. s. v. Arta — bannes, Arta — banos ;
 - BO ->

latinski se naziva „rex" i „regulus” , a kad je u
rimskoj krajiškoj službi, „comes Alanorum ” 23) .
Panonska alanska skupina ne može se s hrono-
logičkoga gledišta uzeti u obzir za unesenje crno­
morskoga umjetnosnoga obrta u Dalmaciju ; ali je
¡pak sigurno, da se panonski A lani, i ako su pljač-
kajuć projurili Dalmacijom, nijesu u Dalmaciji stalno
naselili. Ne preostaje dakle nego da se u pretres uzme
druga skupina, zakarpatska, a negdašnja donska.
Donska alanska skupina, Tanaite,
do III. stoljeća po Kr. nastavala među Krimom i
Kavkazom , bila je sasvim blizu onih sjevernopontskih
gradova, u kojima se proizvodio umjetnosni crnomorski
obrt dobe seobe naroda ; stoga se drži, da je ta sku­
pina donijela onaj obrt u srednju i južnu Evropu.
Donski su Alani vajkada bili u saobraćaju sa susjednom
Prednjom Azijom , najskoli s Armenijom i Perzijom,
koju su provaljivanjem često znali iznenaditi. U nji­
hovu području javljaju se i grobnice na kube sa uga­
onim prijelazima24), koje podsjećaju na primitivno
svođenje sa stelima i na čunjasto kube
bunja25). Uzmemo li to u obzir, a i što se crnomorski
umjetnosni obrt pojavljuje V I. stoljeća u Dalmaciji,
to možemo kao nosilicu umjetnosti pomisliti samo na
donsku, kasniju zakarpatsku, aiansku skupinu. Zato
ćemo se napose osvrnuti na seljenje te skupine na jug.
Po raspadnuću Atiline države god. 454., zakar-
patski Alani sa Sadagarima pod poglavicom K an-
dakom dobiše od cara Markijana Malu Skitiju i Donju
Mesiju, t. j. današnju Besarabiju, Dobrudžu i sjevernu
Bugarsku, pa tako postadoše susjedima panonskih
Gepida i Ostrogota, s kojima im je združena daljna
povjest. U pljačkanju Ilirika i Dalmacije god. 457.— 9.
štono je pod ostrogotskim kraljem Tiudimirom, a zatim god.
479. za njegova sina Teodorika i vojvoda mu Inuille
i Astata, učestvovali su i donjomesijski Alani, po svoj
prilici pod svojim vojvodama Inuillom i Astatom 26) .
Kad se pak Teodorik osilio i iselio iz Panonije, ovladao
je donjo-mesijskim alanskim područjem, te mu je u
sredini, u gradu Novae na Dunavu (u Svištovu) god.
477 - udario svoju prijestolnicu. Tako su donjo-mesijski
Alani došli u podanički ili bar stalni saveznički snošaj
s Teodorikom, pa je njihova sudbina odslije tijesno
spojena s ostrogotskom.
šibenskih Oko god. 459. Ostrogoti su se posvema pokrstili,
poprimivši arijanstvo27) . Ako ne već tada, svakako za
ostrogotskoga gospodstva nad Donjom Mesijom, pri­
grlili su i Alani arijanstvo.

Safvet beg Bašagić u sarajevskoj „N adi“ 1901, p. 205. To je zdanje četvornaste osnove 30 X 30 m., što se diže na
Etim ologija od mongolsko-turske riječi „b o ja n “ . W e r n e c k e r , četiri zaravanka visoka 1.20 m. tri donja, a gornji 1.50 m. Usred
Slav. etym. Wörterbuch, p. 42. ne zadovoljava; a iz iranštine gornjega zaravanka stoji četvornasta sobica, s pročeljem u jugo­
nije ioš protumačena. Svakako je složenica od korijena b a i istok, odakle stepenica vodi do najdonje terase. Samo sobica u
dočetka n u, te srodna sa staroiranskom riječi : „ b ’an u š = živo je zidana s primjesom tučene opeke, dok je čitavo donje zdanje
zraka, svjetlost“ ; odakle i avestska „banus = zraka, svjetlost“ u suho zidano. Tehnika kapelice odaje V II. ili V I I I . stoljeće
i osetinska „bon = dan“ ; ispor. W . M i l l e r o. c. p. 20, po prilici. Ova zgrada ima izgled i sve osobitosti persijske grob­
88. Po tom bi „b a n “ odgovaralo našoj titulaturi: „Svjetlost, nice na terase. Nije se još sustavno istražila, ali po vidljivim iz­
Presvijetli, Prejasni“ . vana znakovima sudeći, pod razinom kapelice bez sumnje je ne­
2!<) Ispor. J i r e č e k, Geschichte der Serben p. 32 ; Notitia kakva posvođena prostorija, po svoj prilici grobnica. Po kazivanju
dignitatum Occidentis 6, p. 3 1 ; Tomaschek 1. c. pak, u istom području postoji još jedna druga srodna građevina.
2‘') Ispor. P i n z a , Le origini di alcuni tipi di architettura Treba pak znati, da se „Poncina kula“ nahodi posred nekoliko
sepolcrale, Atti del Congresso internazionale delle scienze storiche, stotina na okolo rasijanih bunja, od kojih su neke starovinskoga
Roma 1903. izgleda. Podrijetlo zgrada tipa Poncine kule i bunja najprije se
26) Podrijetlo riječi „bu n ja“ od talijanske „bugno“ , ispor. može protumačiti prednjoazijskim utjecajem preko Alana, isto
gore str. 18, primj, 23, s obzirom na to, što se pojavljuje u, za- kao i zametak dalmatinskoga kružnog tipa s čunjastim kubetom
ladskoj županiji u Ugarskoj, nije ispravno. Obje naime riječi na stela.
polijegaju od kymerijske „bon = tapina od korijena stabla, koš­ 26) Ispor. S c h m i d t o. c. I, p. 129 i d. Vojvodu Inuillu
nica“ , ispor. K o r t i n g, Lateinisch-romanisches Wörterbuch, spominje g. 471. J o r d a n e s, Getica p. 131 : „videns Thiu-
II. Ausg. 1901, br. 1499, 1628. Nego ruska riječ „ b a n j a = kru- dimer undique sibi prospera provenire, Naissum primam urbem
žasto kube“ , i maloruska „ b a n j a = kube, posuda“ , ispor. B e r - invadit Illy rici filio q u e suo Theodorico so cia tis A s ta t e t In vilia
n e k e r, Slav. etym. Wörterbuch I, p. 43, napućuju i na drugi (var. Inuillam) comitibus per Castro Herculis transmisit Vlpiana“ .
korijen. U osetinskom naime jeziku, ispor. W . M i l l e r o. c. p. Naslov „comes“ odgovarao bi poglavici savezničke čete, a ne
27, 84 : „banj — gänin = ukopati, pogrebati“ , korijen gotskom u vo jvo d i ; sto g a daje taj n aslov m isliti, đa se radi
„b a n j " znači grobnicu, te ,,b u n j a = kubetna grobnica“ . Pod­ najprije o jednom banu alanskom, a savezniku Tiudimirovu. Samo
rijetlo riječi „ b u n j a “ imalo bi dakle biti alansko, pa zajedničko ime kao da je alansko, ispor. W. M i 11 e r o. c. p. 62 ,,ra-iwilin =
latinsko-galskim „bugetum, bugia = aedicula“ . Svakako überschwemmen, aufschwellen“ ; a i ime druga njegova Astata ;
i po prvoj i po drugoj etimologiji „bun ja“ je crnomorskoga alanskog ispor. o. c. p. 48, 59, 85. Moguće je, da ime nije rukopis ispravno
podrijetla. predao, o čem niže str. 31, primj. 30. Starodubrovačka predaja
Osim bunja šibenskoga područja, koje se isto kao i gradi­ kod Porfirogenita De adm. imp. c. 29 pripisuje provalu od god. 449

teljski tip čunjastoga kubeta na stela, mogu uzeti u obzir za naše na Dalmaciju Slavenima. Ako nije pogrješka u brojci, ispor.
pitanje, ima još jedna vrsta starosredovječnih dalmatinskih gra­ R a č k i, Rad L I. p. 163, možda se o odnesi na gotsko-alansko
đevina, koja živo sjeća na persijsko graditeljstvo. To je P o n c i n a pustošenje god. 459.
kula kod šibenskoga mjesta Mandaline ( S l i k a 4 4 ). 2?) Ispor. S c h m i d t o. c. I. p. 130.
 — 31 -

Kad je god. 488. Teodorik stao spremati vojnu Pađom Solina pade sva Dalmacija pod gotsku vlast i
na Italiju, okupio je vojsku u Novae, te odatle krenuo postade pograničjem gotske kraljevine Italije. Teo­
na istočno jonsko pomorje, da se prebrodi u Italiju. dorik je povjeravao krajišku stražu na pograničju svoje
No budući da mu nije bilo dosta brodova za vojsku, države svojim prokušanim saveznicima, dodjeljujuć
vrati se duž Dalm aciju u Srijem, odakle god. 489. im terciju kao nagradu za zasluge pri vojni29).U vojsci,
udari na Italiju28). Svakako je Teodorikova' vojska što je osvojila Dalmaciju, bilo je i sedam ili osam ple­
na putu od jonskog pomorja u Srijem osvojila Dalma­ mićkih rodova Hrvata, koji ostadoše u Dalmaciji kao
ciju. Najvjerojatnije je, da je Teodorik to sam izveo krajiška straža, te se tu i konačno nastaniše. Bili su
s glavnom vojskom, ili je prepustio jednom odjelu svoje oni arijanskoga ispovijedanja,koje poprimiše od Gota30).
vojske pod vojvodom Inuillom ili Optilom osvojenje Time se prvi put u povijesti javljaju Hrvati, kao
Dalmacije, da tako osigura zaleđe glavnoj vojsci. saveznici donjomesijskih Ostrogota. To potvrđuje nji-

28) 0 Teodorikovoj vojni ispor. S c h m i d t o. c. I, 152 i d. ; siuit“ , može biti samo Teodorik, jer o drugom se komu ne može
Nodilo o. c. II, p. 183 i d. Teodorikova demonstracija duž što takovo reći, a još manje pak poznije Tomom navedeno poda-
istočnog Jadrana svakako je utvrđena Prokopijem, De belio Go- renje Dalmacije plemenitim „leškim Hrvatima“ (Lingones). Moglo
thico I, i ; ispor. N o d i 1 o 1. c. A opet, bez predašnje okupacije bi se ipak nagađati, da li se pod Tominim T o t i l a , T o t i 11 a ne
Dalmacije nije se moglo udariti na Italiju, jer glavna vojska ne bi krije možda ime kojega podređenoga Theodorikova vojvode, a to
imala obezbijeđeno zaleđe; a opet Italija, najskoli Ravenna, mogla bi pak bila predaja manje iskrivila. S obzirom na grafiku n aj­
je primati pomoć po moru s istočne Jadranske obale. prije bi se moglo pomisliti na Teodorikova suvremenika 0 p t i 1 u ;
29) Pravo ime gotskoga vojvode pri osvajanju Dalmacije iz­ ispor. M a r c e l l i n u s ad a. 455, J o r d a n e s, Romana p. 43,
vodi se iz Tome Arciđakona c. V II, kako u slijedećoj primjedbi. Johannes Antiochenus frag. 201, 4, 5. On je zajedno
0 krajiškom sustavu Teodorikovom ispor. N o d i 1 o o. c. II. 197 i d. sa Traustilom osvetio smrt svoga vojskovođe Aetija umoriv cara
30) Starospljetsku predaju o propasti Solina i o zaposjednuću Valentinijana III. god. 455.; a bio je podunavski varvar, sudeći
Dalmacije po Gotima zabilježio je Toma Arciđakon, ali ne samo po odnosu Aetijevu sa panonskim varvarima, ispor. P a u 1 y-
po pisanim izvorima, nego još po predaji i po nagađanju („partim Wissowao.c. I, 702 i d., kao i po tom, što je njegov suprežnik
scripta, partim relata, partim opinionem sequentes, conemur Traustila kasnije kraljevao u Srijemu, ispor. J o r d a n e s, Getica
exponere“ |. Stoga u tom pripovijedanju treba razlučiti povjesnu p. 135. U drugom bi se redu moglo nagađati, da bi moglo biti iz­
jezgru od ljupine, koja odaje mišljenje i geografičko stanje To- vorno ispravno ime i I n u i 11 a, 0 kojem ispor. gore primj. 26.
mine dobe, to jest X I I I . stoljeća. Evo glavnoga ulomka Tomina L i n g o n e s in p a r t i b u s Pol oni e, koji su s Teodo­
pripovijedanja, Historia Salonitana c. V I I . : „Gothorum tem­ rikovom vojnom prišli, ali u z to Slaveni i arijanskoga ispovije­
pore, qui Totila duce de partibus Theutonie et Polonie exierunt, danja, poznije samim Tomom poistovetovani sa H rvatim a— nijesu
dicitur Salona fuisse destructa. Etenim dux ipse, antequam arma drugo negoli L e c h o n e s starofranačkih izvora, ispor. K r o n e s ,
inferret Italie, per partes Dalmatie uastando transiuit, Salonamque Handbuch der Geschichte Oesterreichs 1880, I, p. 445 ; II, p. 29,
urbem ex parte uastauit. Ipse intrauit prescriptum edificium ono poljsko pleme, koje je nastavalo Malu Poljsku sa središtem u
Dioclitiani cesaris, et impériales titulos ibidem sculptos deposuit Krakovu, što se u staroslovenskim izvorima naziva L e n h 'j, (L e n-
atque deleuit, aliquam etiam partem eiusdem edificii destrui fecit. k a s litavski, L e n g y e l madžarski, ispor. M i k 1 0 š i ć, Lexikon
Uenerant de partibus Polonie, qui Lingones appellantur, cum palaeoslovenico-graeco-latinum, 1862, p. 357); a po svoj je prilici to
Totilla septem nel octo tribus nobilium. Hi uidentes terram Chro- ime baštinjeno od L in g o n e s , keltskoga plemena vislanske venetske
atiae aptam sibi fore ad habitandum, quia rari in ea coloni ma- skupine, nazivana također L u g i o n e s , ispor. N ie d e r le o. c.II, p.
nebant, petierunt et optinuerunt eam a duce suo. Rémanentes 140, 161 et passim. Pošto je Teodorikova vojna krenula god. 488. iz
ergo ibidem, ceperunt opprimere indigenas, et ad suum seruitium Donje Mesije, to su Tomini Lenhi već prije god. 488. bez sumnje
subigere uiolenter. — Permixti ergo sunt populi isti et facti sunt sašli iz Male Poljske u donjomesijsko područje. Tamo su oni svakako
gens una, uita moribusque consimiles, unius loquele. Ceperunt iz Zakarpaća prispjeli doseobom Alana oko god. 455., ispor. gore
autem habere proprios duces. Et quamuis praui essent et feroces, primj. 19. ; a to baš iz područja Jordanesovih Anta. Tomini Lenhi
tamen christiani erant, sed rudes ualde. Ariana etiam erant tabe dakle samo su onaj ogranak zakarpatskih Alana, čija je postojbina
respersi. G othi a pluribu;s dicebantur, e t n ichilom in us S cla v i, prije seobe god. 455. u Donju Mesiju bila u Maloj Poljskoj, u kojoj
secundum proprietatem nominis eorum, qui de Polonia seu Boemia je za Tomine dobe nastavalo pleme „Lenhi, Lingones“ , poljski
uenerant“ . Izd. R a č k i p. 24 i d. Dalje pak Toma c. X I I I isto- „L eh i“ . Stoga to ime nijesu nosili Teodorikovi krajišnici u Dal­
vetuje arijanske Lingones sa Hrvatima : „Postquam autem — maciji koncem V. stoljeća, nego im ga je Toma po nazivlju svoje
duces Gothorum et Chroatorum ab Ariane hereseos fuerant con- dobe prišio, s obzirom na predaju, da bi se oni navodno bili doselili
tagione purgati — .“ 1. c. p. 35. iz leške zemlje. Starospljetska predaja za X I I I . stoljeća po pri­
Ime gotskoga vojvode, koji je osvojio Solin i Dalmaciju, lici je glasila : „H rvatim a je prije dolaska u Dalmaciju bila po­
Toma nam je neispravno predao. Gotski kralj Badvila Totile stojbinom zemlja Lenha. Odatle je njih sedmero ili osmero ple­
( f god. SS3.)nije osvajao Italije, nego je vladao Italijom, pa i nija menitih rodova došlo u Dalmaciju s gotskom vojskom, prije negoli
na Dalmaciju prije osvojenja Italije vojevao. Ali radi svoga ju ­ je udarila na Italiju. Poslije osvojenja Solina i Dalmacije gotski
naštva i dodira najskoli sa sv. Benediktom, bilo je za Srednjeg je vojvoda Hrvatima podario Dalmaciju te se oni u njoj nastaniše,
Vijeka njegovo ime popularno te je personifikovalo sve Gote. zagospodarivši nad prijašnjim žiteljima, kojih jc malo bilo. Ovi
To je djelovalo na Tomu, te je njegovim imenom nazvao gotskoga su Hrvati poprimili od Gota arijansko vjerovanje, kojega su se
pljačkara Dalmacije i osvajača Solina, valjada — kako sam veli — držali sve do svoga pokatoličenja, što no ga poprimiše povodom
po usmenoj predaji ili po vlastitom nagađanju. Ali po samom pripovijedanja nadbiskupa Ivana Ravenjanina i ostalih solinskih
Tominom kontekstu, gotski pljačkar Dalmacije ,,dux ipse, an­ crkvenih pastira.“ Ono drugo sam je Toma nakitio po vlastitom
tequam arma inferret Italie, per partes Dalmatie uastando tran- nagađanju.
 - M —

hovo arijanstvo primljeno od Ostrogota. Ukazuju se bitosti, koje su se uščuvale u starohrvatskoj čakavštini
tu Hrvati, ne kao brojno pleme ili narod, nego kao i u osetinskom jeziku37); pa i arijanstvo, koje su pri-
vojni, po alanskom običaju krajiški skup od sedmero držali sve do svoga obraćenja na katolištvo ; tako isto
ili osmero rodova, koji su se tako prozvali po svom i krajišku uredbu, što se za starijega Srednjega Vijeka
začetniku „H orvatu” . održala u primorju k jugu od rijeke Cetine38) .
„H orvat” je lično ime lcođ donskih Alana, te se „H orvati” , ogranak donskih Alana, zaposjeli su
javlja prvi put u dva grčka natpisa II. i II I. sto­ stalno Dalmaciju koju godinu prije ili bar početkom
ljeća po Kr. u području grada Tanaisa na Donu31). V I. stoljeća, pa su unijeli umjetnosni crnomorski obrt,-
U osetinskom jeziku ,,hor” sunce, ,,vat” = mjesto, kojega se nahođaji javljaju istoga stoljeća od Raba
postelja, spavaonica'1,1) , „horvat” = sunčeva spavao­ pa sve do Neretve. Graditeljske oblike prednjoazijskoga
nica, t. j. zapad ; po tom bi „H o rvat” u alanskom i. pontskög podrijetla: križnu kubetnu osnovu na stela,
jeziku značilo „zap ad njak” , t. j. „zapadni A lan ” . što se u zametku javlja u Duklji — i na Krku V I. i VI I .
Svakako je to ime iranskog podrijetla33). ; ; . stoljeća, a u najrazvijenijem obliku koncem V I I I . sto­
Jesu li pak ti alanski „H orvati” isti sa povijesnim ljeća u Ninu, pa onda u Zadru i drugdje; šibensku bunju
Hrvatima, kojih sc ime u Dalmaciji spominje prvi put (slika 43.) i grobnicu tipa „Poncine kule” (slika
tek IX. stoljeća, ne ćemo da sada ispitujemo34) . Stoji 43.) — ima se takođe; pripisati alanskim „H orva-
svakako, da su stari Hrvati baštinili od Alana riječ tima” , od kojih su ih, uz druge spomenute stvari,
„ban” 88), frigijsku crvenkapu3.6) i dosta jezičnih oso- bez sumnje baštinili naši stari Hrvati.
----- ----------- w . . *" . . . 1 . 1 . J? . . .
31) Na natpisu iz razdoblja god. 175.;— 211. po Kr. stoji dva 35) Dojakošnje istraživanje o podrijetlu te riječi osnivalo se
puta vlastito ime Hrvat, 9
X o Q u v a -qv ,.i . X.OQoa&ov'\ ispor. L a- je na povijesnom gradivu od V I. stoljeća unaprijed, ispor. K 1 a i ć,
tyschcv, Inscriptiones Ponti Euxini 1890, XX, br. 445 p. 262. Porieklo banske časti u Hrvata, Vjestnik kr. zemaljskog arkiva I,
Na drugom natpisu god. 220. po Kr. jedan od tanaiskih arhonata p. 25 ; M a ž u r a n i ć , Prinosi za hrvatski pravno-povjesni rječnik
zove se Horvat Sandarzijev , , . . . JCogća&os S a v đ a g Š ć o v S g /o v rig p. 21 i d., te nije dovelo do izvjesnog rezultata, ispor. pl. T o-
T a v a titu tv 1. c. br. 430 p. 237. m a š i ć, Temelji državnog prava, Vjestnik kr. zemalj. arkiva X I,
82) Ispor. W . M i l l e r o. c. p. 26, 91, 110. p. 62 i d. Pošto je po gore navedenom ova riječ svakako iranska
33) J u s t i, Iranisches Namenbuch . p. 172
predlaže drugo
a posebice persijska te i alanska, to je ovo pitanje konačno dorije-
značenje : Horvat = onaj što ima svojih, odanih prijatelja. šeno. Glosa Hesihija Miletskoga oko god. 600: B & v va s, B a O d tiis
34 J i r e č e k, Geschichte der Serben p. 71 op. 1 ne odbija icttQu l i a l u o t a i ; , 6
.cfž uc'ycrirog tlo/ua- odnosi se na Teodorikovu
iransko podrijetlo narodnosnoga imena „H rva t“ po Millerovu i Ju- kraljevinu Italiju, u kojoj je bez sumnje bilo alanskih ,,bana“ ,
stijevu tumačenju; Niederle, Slov. Starožitnosti II. p. 486 poznatih ća do Male Azije, a. u prvom redu na gotsku krajinu
u pogledu iranskoga podrijetla narodnosnoga imena „H r v a t“ ' u D a lm aciji. Artabanus, Arsakid podrijetlom, vojevao je pod
opaža : ,,ale shoda jmena je prekvapujici“ . Slavisti naime u po­ Narsesom n a italske Gote god. 549. i slijedećih, ispor. Hart-
gledu Jordanesovih Anta ne obaziru se na njihovu srodnost sa m a n n, Geschichte Italiens im Mittelalter I, p. 325, 327.
Alanima, o čem ispor. gori primj. 19., nego držeći ih slavenskim
36 Samo kod H rvata po Dalmaciji i Bosni održala se od v a j-
narodom, od koga su potekli u prvom redu Hrvati i Srbi, bilježe
kada kao narodna oznaka crvenkapa, bilo kod muškaraca uopće,
njihov pojav kao meteor V.— V I. stoljeća, a ne istražujući, kada,
bilo kod djevojaka napose.
kako i odakle su oni došli u Zakarpaće. Po Jordanesovoj bilješci,
37 Da se o tom uvjeriš, dosta je prolistati spomenuto v e ć
ispor. primj. 19., Anti bi bili križavina keltskih Veneta i donskih
djelo W . M i 11 e r a. Istina je opet, da se uopće priznaje, da s la ­
Alana, što je nastala za hunskoga gospodstva V. stoljeća u Za-
venski jezici sadrže mnogo iranštine, tako da se od vajkada ras­
karpaću ; a^po starospljetskoj predaji, ispor. primj. 30., onaj
pravljalo i o iranskom podrijetlu slavenskih naroda, o čem ispor.
ogranak, što je s Teodorikom prišao lf Dalmaciju, Hrvati naime,
N i e d e r l e o. c. I, p. 257 i d., 333 i d. ; II, p. 136, 375. Nego
bili bi poslavenjeni keltski Lingones Male Poljske, Lehi, što bi
u oči udara u prvom redu to, da je starohrvatska čakavština naj­
iz Zakarpaća oko god. 455. bili prišli s Alanim a u Donju Mesiju.
bliže jeziku Velikorusa ; ispor. N o d i 1 o, Historija Sred. V i j e k a l l l ,
Vizantijski izvori, poimence Theophanes Conf., Leo Gram., Por-
p. 441. Taj bi pojav našao povoljno riješenje u tom, da su Veliko-
firogenit i drugi, ispor. N i e d e r l e o. c. II p. 18 8 ,375 primj. 2.
rusi i Hrvati bili u dužem saobraćaju sa donsko-kavkaskim A la-
naglasuju iransko podrijetlo Hrvata nazivajući ih „Skitim a“ .
riima, dok drugi Slaveni ne. A to potvrđuje i povijest.
Svakako stoji činjenica, da .je zakarpatska venetska skupina iz­
vornoga keltskog podrijetla (ispor. Š a h m a t o v , Zu den altesten 38) Ispor. Thomae Archiđiaconi c. X I I I , 1. c. p. 35., gore
slavisch-keltischen Beziehungen u Archiv fiir slav. Phil. X X X I I I . primj. 30. Da je krajiška uredba postojala kod Hrvata z a n aj­
p. 51 i d.), s jakom primjesom iranskoga elementa, izvila se u sla­ starije dobe, razbire se po tomu, što se sredinom X I. stoljeća spo­
venske narode, što se javljaju prvi put oko god. 500., i da matica minje kao predjelno ime K r aj i n a od ušć? Cetine do M akarske,
južnih Slavena, posebice Hrvata, antska skupina ima oznaku ispor. spljetski sabor RačkiDoc. p. 200; K l a i ć, H rv atsk a
specifičnoga alanskog utjecaja. plemena Rad C X X X , p. 19. i đ.
 I

a®»-*
ij

.JVUrf,.
K“ t-CXLt
•>'w-

A a u l i K me, ć- ab'jhir.eji

I okolica god. 1793. — G ore: Duhanarnica X V I I I

Nacrt L. c. Liccinia po Sorariu.

1
Slika 2. Opći pogled na grad Nin, od istoka.
 SV. KHI 2

p f t l J L S T O L N A DVORANA ,

U . ' o
L
o
' t| n l z l v a p a l a č a

P u č A a s k o ia i

R _ '
. S T O L N A C Ffa VA

/ kc CrMi/a ^

1 : i 0 00
o 5 *0 to UD fp

h H ....I- ■
IH —-!■ | -f

Slika 3. Tloris iskopina god. 1910. Stolna crkva i Slika 2a. Kapela sv. Križa, od juga.
Prijestolni Dvor u Ninu.

Slika 4. S p o m e n i c i zbirke sv. Križa u Ninu: Prva polovina natpisa crkve sv. Ambroza, datovana vladanjem kneza
Branimira ( g o r e ) ; kapitel nebnice sv. Marije IX . stoljeća (desno) ; plutej stolne crkve oko god. 800. ( l i j evo) .

*
 IV

Slika s. Spomenici zbirke s v. Križa u Ninu: Druga polovina natpisa crkve sv. Ambroza, ( gore) ; česti dekoracije
baptisterija i stolne crkve oko god. 800. (u s r e d i n i ) ; nadgrobna ploča kn eza Jurja I. Šubića oko god. 1303. ( dol j e) .

Slika 6. K a p e l a sv. Križa u Ninu: Obnova crkvene ponutrice ; na prerezu C l ) (Is p o re d i-s lik u 15a.)
 V

S lik a 7. Iskop in e na Crkvenoj P lo k it i god. 1910. od ju g o isto k a : Sjeveroistočno krilo stolne crkve
oko god. 800. (Ć , G, D ).

S l i k a 8. Iskopine n a C rk venoj P l o k a t i god. 1910. od j u g o i s t o k a : B a p tis te rij k n e z a V i š e s l a v a ok o

god. 800. (O j, od istoka-
 IV

S lik a 10. I s k o p i n e na C r k v e n o j P l o k a t i go d. 1910. od j u g o i s t o k a : B a p t i s t e r ij k n e z a V i š e s l a v a o k o god. 800. (i)), od sje v er a.

Slika ii . Iskop P r i j e s t o l n o g a Dvora u Ni nu god. 1 9 1 0 . : Istočna Dvorana (^) južnoga krila.
 VIII

Slika 12. Mramorna krstionica iz dobe kneza Višeslava oko god. 800.

sp

Slika 13. Uresni predmeti starohrvatski iz grob ovlja kod V iš e sa v lje v a baptisterija, iskopani god. 1910.
 IX

Slika 15a. Tloris kapele sv. K riža. Eitelbergerov nacrt od god. 1861
S l i k a 15b. P r e r e z C D k a p e l e sv. K r i ž a . E it e l b e r g e r o v n a c r t od god. 1861.
 XI

Slika I5d. Nadvratnik kapele sv. Križa. Eitelbergerov nacrt od god. 1861.

Slika 16. Kapela sv. Križa, od jugozapada. Crtež olovkom prof. I. Smirića god. 1883.
 XII

400 f« rt
HitijmH-

Slika 19.
Kapela sv. Križa : Prerez JHJ? sjeveroistočnoga kraka
kapele (Isporedi. slik u 15a.).

\ / Slika 20.

Kapela sv. Križa : Donji prag zapadnih vrata.

Slika 18.
K a p ela sv. K r i ž a : Ulomci crkven e dekoracije, nađeni god. 1909.
 XIII

Slika 17. Kapela sv. Križa : Tloris nahođaja god. 1909.

Slika 21. K a p ela sv. K r iž a : Tragovi izv o rn e slikarije u glavnoj apsidi.

 Slika 24. Slika 25.
Kapela sv. K r iža : Draguljasti križ (kod nadvratnika). Srebrni prsten.
i
XV

Slika 23. Kapela sv. K r iž a : Obnovljeni nadvratnik.

Slika 26. Pročelje kapele sv. K riža god. 1909.

 XVI

Slika 28.
Kapela sv. Križa: Ulomak gredice trabeacije pregrade svetišta.

Slika 27. Kapela sv. Križa, od istoka Slika 29. Kapela sv. K riža: Lijevi plutej pregrade svetišta.

Slika 30. Slika 31.

Knpcla sv. Križa : Desni plutej pregrade svetišta. Kapela sv Križa : Vratnica pregrade svetišta.
 XVII

I
I t'
II
II
II
II
:l

---------------------------------------------------------------------------------------------------

li
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- , 1

Slika 33. Kapela sv. K riža: Plutej grobnice (pogrebnoga arkosolija).

Slika 28.— 33. Kapela sv. K r iž a : Ko m adi od brojeva 28.— 33.

2
 XVIII

Slika 34. Kapela sv. Križa : Natpis župana Godeslava na nadvratniku kapele.
 XIX

Slika 38. Kapela sv. K riža : prerez AB.

Slika 36. Kapela sv. Vida u Zadru prije porušenja. Slika 39.

Crtež prof. I. Smirića god 1877. Kapela sv. Križa : kišnik.

Slika 37. Obnovljeni tloris kapele sv. Križa u Ninu. (Ispor. sliku 15a.)
 XX

S l i k a 42. C r k v a sv. Jurja u R a v a n js k o j kod Jesenice.

 XXI

Slika 41. Kapela sv. Križa : Donje lice nadvratnika.

S lik a 43. Tri združene bunje u šibenskom polju.

 S lik a 45. S lik a 46.
K a p ela sv. Križa: U lo m ci okvira ploča. M o ćn ik VI I I . s to ljeća u N inu : srebrni k o včežić n ep o zn a ta sveca.