Projektni zadatak prati idejno rjesenje stambene kolektivne zgrade koju je
potrebno graditi na lokaciji u Herceg Novom. Za razliku od ostalih lokacija koje su bile na raspolaganju a koje se nalaze u centrima drugih gradova , lokacija u HN se izdvaja se I istice po nekim karakteristikama. Prvo , nalazi se na periferiji, a opet nedaleko od samog centra. Dovoljno blizu za obavljanje svakodnevnih duznosti I potreba ,a opet dovoljno daleko od guzve za formiranje prijatnog I mirnog ambijenta, koje je pogodno za kolektivno stanovanje. Sama lokacija je prilikom nekih pretkodnih intervencija izravnjata. Prilaz, koji trenutno postoji je nepristupacan I tesko se stize do nje. Medjutim, DUPom namijenjenom za HN postavlja se mogucnost formiranja puta do same lokacije.Na nesto nizoj visinskoj koti , nalaze se tri stambene zgrade cjie stanare zeelim da povezem sa ljudima koji ce zivjeti u novoizgrdjenoj zgradi . Zato pjesacki prilaz prolazi izmedju tih zgrada I sistemom stepenista se penje do lokacije. To postaju mjesta susreta I interakcije izmedju ljudi. Na samu formu I koncepciju zgrade uticali su mnogi faktori. Podizanje structure na stubove smanjuje narusavanje prirodnog terena I postojece vegetacije. Kao I bolji pogled sa nizih stanova u zgradi. Povoljna orijentacija S-J , kao I pogled ka moru, dala mi je ideju o formiranju galerijskog pristupa stanovima sa sjeverne strane, dok je juzna strana cijela otvorena I slobodna. Ulazne partije sa zajednickiim prostorima se nalaze na procjepima koje formiraju zgrade ispred, pa samim tim I pogled ka moru je moguc I ljudima sa nizih spratova. Slobodno prizemlje daje mogucnost uredjenja partera kao mjesta za igru I druzenje.Za rjesenje parkiranja sam se odlucila za ono za koje mislim da najvise doprinosi dinamici prostora koji okruzuje zgradu. POstavila sam nadzemnu garazu od jendog sprata iza zgrade sa 30 parking mjesta. Taman koliko je potrebnno stanarima zgrade. Sa gornje strane garaze , dobila sam veliku povrsinu koju je trebalo iskoristiti na pravi nacin. Posto je jedini nacin ulaska u zgradu bio sa juzne strane, ja povezujem stepeniste sa platformom sa sjeverne. Kao I platform sa prizemljem. Tako da dobijam kaskadno kretanje I puno stepenista, koje je I samo karakteristicno za HN. NA toj poj platformi formriam park za djecu I za druzenje ljudi. Sve te povrsine koje su otvorene, na kojima dolazi do najveceg broja susreta ljudi postoje sa razlogom. Kako bi se sve structure medjusobno povezaale I druzile.Posto je to velika lokacjia, htjela sam da iskoristim to na nacin da cu na pravi nacin formirati veliki broj stanova, razlicitih I prilagodljiv svim tipovima stanara.Okvirni zidovi stana su fiksni, dok su svi unutrasnju pregradnji koji se mogu pomjerati I prilagodjavati po licnoj potrebi. Po etazi se nalazi 7 stanova koji su rasporednjeni na visini podesta I medju podesta. Dva duplexa krecu sa nivoa sprata, a ostali stanovi sa nivoa medjupodesta. Na krajevima zgrade formiram velike dvosobne stanove, sa velikim tarasama na kojima preovladava zelenilo. Na prvom medjuspratu se nalaze dva stana za lica sa posebnim potrebama.Pristup spratovima I medjuspratovima je omogucen liftom , kao I stepeniste koje kruzi oko lifta. Zelenilo prenosim I na krov. Gore formiram veliki prostor da druzenje I neku vrstu rekreacije. Veliko stepeniste moze u ljetnjim nocima posluziti I kao mjesto okupljanja,sjedenja I uzivanja uz neku muziku, ili dobru pricu..Zavisi ima li ko da je isprica. Akcenatje prvenstveno stvoriti dobar I prijatan ambijent, koji je ispostvao “genijusloci” a pri tome stvorio povoljne uslove za zivot u kojem ce se ljudi osjecati prijatno I lijepo,gdje ce imati osjecaj das u se spojili I sazivjeli sa prirodom, ali I sa drugim ljudima, sa kojima dijelis svoj proctor. Sve je projektovano ttako da se covjek ne moze sakriti, vec da mora proci I primijetiti neke nove stvari koje ga okruzuju. To daje jaci psiholoski uticaj. Svakodnevno se desava nesto novo I drugacije sa novim pogledima na svijet .