Professional Documents
Culture Documents
ŠOTA
ŠOTA
Raspadom Jugoslavije, otvorene su mnoge tabu teme, o kojima se u vreme njenog trajanja, u
cilju očuvanja bratstva i jedinstva nije smelo javno govoriti. Pojavom interneta, informacije su
postale dostupnije nego ikada, mnoge su tajne otkrivene, a na forumima se mogu pročitati
različiti stavovi i mišljenja.
Jedna od mračnih tajni balkanske prošlosti, koja je za Srbe bila zabranjena, ali su je Albanci
prenosili s kolena na koleno, je priča o Šoti Galici, šiptarskoj odmetnici, po kojoj je nastala
svima poznata pesma i igra, uz koju su se Srbi decenijama veselili – Šote, mori Šote.
Sabor trubača u Guči je 2007. godine, reagujući na tekst srpskog sveštenika sa Kosova i
Metohije, zabranio izvođenje ove numere na saboru. Naravno, odmah su se javili oni koji su
pokušavali da opovrgnu ovu teoriju i igru Šotu održe u životu.
Evo zašto Srbi nikada ne bi trebali da se vesele uz Šotu.
1919. godine albanski kačaci, predvođeni Azemom Bejtom iz sela Galice i njegovom ženom
Šotom Galicom, digli su ustanak u oblasti Drenice, na zapadu Kosova. Oni su čak uspeli da
oforme tzv. neutalnu zonu, koja je trajala od 1921. do 1923. godine. Albanski nacionalisti su
ovu oblast odmah prozvali „Mala Albanija“. Krajem septembra 1924. godine, tadašnja
jugoslovenska vojska je u velikoj akciji razbila većinu kačačkih bandi i likvidirala njihove
vođe. Tom prilikom smrtno je ranjen Azem Galica. Njegova žena Šota preuzela je vođstvo nad
njegovim četama i nastavila da se bori. 1927. godine pobegla je u Albaniju, gde je i umrla.
Šota, rođena kao Ćerima Haljilji (Qerime Halili 1895 — 1927.), udala se za Azema Bejtu kada
joj je bilo 19. godina. Tom prilikom Azem je naručio da se ispeva pesma njegovoj budućoj
nevesti i tako je nastala čuvena „Šota“.