NEKI PROMETNI KONTINUITETI U SREDNJOJ DALMACIJI

Marin Zaninović — Zagreb

Područje o kojem je riječ nalazi se između rijeka Krke, Cetine i Neretve,

te planine Dinare koja ga zatvara sa sjevera, a poznato je po nizu ključnih
zbivanja u našoj cjelokupnoj povijesti. Ako po suvremenim historiografskim
shvaćanjim a u povijest uključim o i sve ono prije pojave pisma, što je čovjek
stvorio i ostavio kao rukotvorinu i arheološki nalaz, onda je važnost ovih
predjela jo š veća. Ovim su područjem prolazili prastari pravci n ajstarijih
ljudskih k retan ja od Apeninskog na Balkanski poluotok, a to znači i n ajsta­
rija takva stru jan ja, čiji je izvor, po najnovijim spoznajama afrički konti­
nent. U novije vrijem e niz otkrića i indicija potvrđuje to kretanje već u pale­
olitiku, a niz neolitičkih postaja ukazuje na intenzivne kom unikacije naše
obale sa suprotnom obalom i dalje, u to doba.
Porastom naseljenosti rasle su i ljudske potrebe za kretanjem . Doline
rijeke Krke, Cetine i Neretve pružale su pogodne pravce za relativno lako kre­
tanje sm jerovim a što su ih pružale i otvarale prem a dubljoj u nutrašnjosti
kopna, preko dolina drugih većih i m anjih rijeka, koje su se na ove prednje
nadovezivale. Veliki dio naše obale zatvaraju golemi planinski zidovi Velebita
i Biokova. Ovdje u središnjem dijelu obale između nešto nižih m asiva Koz­
jaka i Mosora otvara se jedan uski prolaz, poznata Kliška vrata. Naziv vrata
uistinu je odgovarajući, je r je kroz ovaj prolaz čovjek, nom ad i lovac, stočar
ili ra ta r, mogao lakše u tira ti staze i putove prem a unutrašnjosti nepoznatog
mu kopna, tražeći nova lovišta ili zem ljišta ili dodire s drugim ljudim a, koji
su pak radili to isto iz suprotnog smjera.
Činjenica je, da je upravo ovo solinsko — splitsko područje sa svojim
širim zaleđm, što se iza Kliških vrata rastvara u niz kraških visoravni, koje
se pak u velikim terasam a lagano uspinju prem a sjeveru, na kojim a se nalazi
niz p rostranih kraških polja i udolina, pružalo prikladne uvjete života p ri­
ličnom b ro ju stanovništva. Od kada možemo p ratiti pisanu povijest ovih
krajeva vidimo da su bili ključni za stvaranje različitih državnih i političkih
formaoija ovdje i šire.1
Upravo dakle ova širina i pristupačnost toga zaleđa svojim prijevojim a
i dolinama omogućavala je izrazitiju prom etnu funkciju, te je razum ljivo da
je ta geomorfološka pogodnost uvjetovala nastajanje puteva i prom etnica,
koje svoju funkciju obavljaju praktički istim pravcem sve do naših dana.
To su uočili i takvi m ajstori za stvaranje cestovnih sistem a Rimljani, koji
su upravo Salonu izabrali kao ishodište svoje cestovne mreže koju su spro­
veli kroz prostrana područja Ilirika prem a velikim sjevernim rijekam a Savi,
Dravi i Dunavu. (Karta)

39
 Marin Zaninović

Mene je prilikom m ojih brojnih terenskih obilazaka šireg područja

ilirskog plemena Delmata uvijek im presionirala prom etno strateška kvaliteta
sm ještaja njihovih naselja.2 Ona se upravo nameće svojom biranošću, moguć­
nošću odbrane, prom etnim nadzorom nad određenim područjem , međusob­
nom kom unikacijom naselja, vizuelno i stvarno. Stoga i nije čudo, da je rim ­
skim legijam a trebalo i više od dva stoljeća da bi definitivno slomili otpor
jednog naroda, koji je tako uporno branio svoj način života i svoju slobodu.
Tek kada su Rim ljani poboli svoje orlove i stijegove 'i sagradili svoje logore
upravo na nekim od tih ključnih prom etnih točaka delm atskog područja,
mogla je početi istinska pacifikacija i onaj složeni proces, što ga označavamo
imenom rom anizacije.

SI. 1. Kolotečina antičke ceste na Križicama kod Dicma

40
 ________________ Neki prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji

B rojni su stručnjaci posvetili svoje napore istraživanju prom etnih pra­

vaca ovoga područja i zahvaljujući njihovom radu mi danas veoma dobro
poznajemo pravce starih kom unikacija, posebno antičkih. Naravski da još
uvijek o staju i brojni problemi ubikacija, distanci, smjerova, jer vrijeme
gradi i briše ono što je sagradilo, ali zahvaljujući nezaobilaznim radovima
takvih istraživača kao što su bili Alačević, Ballif, Bulić, Abramić, Patsch,
Pašalić Sergejevski, te u najnovije vrijeme najvećeg poznavaoca hodološke
problem atike antičke Dalmacije I. Bojanovskog, omogućeno nam je da slaže­
mo kockice u već stvoreni mozaik sliku ove složene i za povijest Ilirika te­
m eljne problem atike.3
Svrha priopćenja, na ovom uglednom skupu, nema za cilj potanko raš­
članjivanje ove problem atike, već želim na nekoliko prim jera pokazati ovu
povezanost predrim skih naseobinskih točaka s prom etnim pravcima, koji
uglavnom preuzim aju tu funkciju i u antičko doba, tvoreći osnovu i rim ske
estovne mreže, a dobrim dijelom i današnjih prometnica.
Već kada pređem o zidine Salone i dođemo pod Klis na više m jesta ćemo
vidjeti tragove starih kolotečina urezanih u kamen stoljetnim dubanjem ko­
tača. Veoma su lijepo vidljive kolotečine iznad samoga Klisa i tam o gdje se
put već počinje spuštati prem a Dicmu na Križicama, nekoliko m etara zapadno
od suvremenog asfaltnog puta (SI. 1). Ime današnjeg sela Dicma izvodi se
od desetog m ilijarnog kamena udaljenosti od Salone (ad decim um m illiarium
lapidem).1. Dakle već ovdje na početku sustava antičkih cesta susrećem o se s
izrazitim m aterijalnim tragovima intenzivnog prom eta, što se ovdje od p ra­
davnih vrem ena odvijao. Da li je na Klisu bilo neko pretpovijesno naselje,
koje je nadziralo ovaj prolaz, do danas nije utvrđeno, antika je u užem pod­
ručju oko tvrđavskog brijega obilno utvrđena natpisim a i drugim ostacima.
Iskusnom oku arheologa, a i svakoga putnika koji prolazi cestom iza
kliškog Grla, na istočnoj strani ceste, nameće se pogledu karakteristični bre­
žuljak pomalo izdvojen od gorskog masiva Mosora, koji nosi karakteristično
ime Gradina (kota 487), a narod ga naziva i Sutanj ili Šutan, na osnovu
čega je Bulić ovdje sm jestio delm atsku Setoviju.5 Nema sum nje da je ova
m arkantna i dom inantna gradina vršila kroz drugo vrijem e svoga postoja­
nja nadzor nad prolazom kroz Kliška vrata, što moguće i objašnjava pom anj­
kanje ovakvog lokaliteta na m jestu kasnije kliške tvrđave, je r dvije ovakve
naseobine na relativno maloj udaljenosti bi se isključivale. To, naravski,
ne m ora biti i samo određeni arheološki nalazi i strukture to mogu potvrditi
ili opovrći. K arakteristično je, da se na vrhu šutanjske gradine našlo kasno­
antičkih novaca što bi govorilo za njenu funkciju antičkog refugiia ili utvrde,
što je razum ljivo obzirom na njen strateški položaj, a to se kako znamo
desilo s desecima starih gradskih naselja u kasnoj antici Dalmacije i Ilirika.
Inače u širem području Dicma i na sjevernim padinam a Kozjaka ima još
nekoliko gradinskih lokaliteta, ali Šutanj među njim a ima posebni položaj,
pa prem a tom e i funkciju.
Cesta od Dicma prati, uglavnom, pravac suvrem ene ceste ispod brda
Mojanke, a kroz istoim eno selo preko Turjačkih poda i Brnaza stiže u Osi-
nium, današnji Sinj, zatim ide u Aequum i nastavljala se u veliku prom etnicu
preko zapadne Bosne u dolinu Vrbasa do zadnje stanice Servitium (Bosanska
Gradiška) na Savi.4 Nas zanima predio T urjačkih poda, zanimljiva kraška

41
 Miuin Zaninović

žaruvan bez plodne zemlje, kamenita, ali veoma prikladna za ispašu stada u
određena godišnja doba. Dugačka je oko 5 km u sm jeru sjever — jug i širo­
ka oko 3 km istok — zapad. U novije vrijeme, uočio je u ovom području
1. Britvie velike suhozidne nasipe, bedeme nepoznate nam jene i vremena
nastanka, koje on dovodi u vezu s delm atskim otporom rim skom prodiranju
u njihovo područje, možda u vrijeme Oktavijanove vojne 35—33 pr.n.e. ili još
ranije.’

SI. 2. Gradina kod Puljana, delmatski Burnum

U sjevernom dijelu Poda i iznad sjevernog završetka sela T urjaci nalazi

sc glavna gradina ovoga predjela zvana Radašuša (kota 418), koja je bez
sum nje bila glavna kontrolna naseobina predjela, uz nešto južniju Dekanovu
gradinu. Točno nasuprot Radašuše, sjeverno od nje nalazi se druga m anja
gradina. Izm eđu ovih dviju gradina prolazila je kom unikacija kojom se sila­
zilo s ove visoravni u Sirijsko polje. Na tragu ove kom unikacije zapadno od
Radašuše nalaze se na nekoliko m jesta tragovi kolotečina, pa je i ovo m orala
biti važna, možda vicinalna kom unikacija, koja je silazila na zapadni rub
polja i spajala se na cestu za Tilurium — Trilj. Radašuša je zanim ljiva po
svome četverokutnom e tlorisu. Kao i obično, s nje se, kao i sa drugih gradina,
pruža izvanredan pogled na sve strane, posebno prem a svim dijelovim a sinj-
skog polja, kojem ona kao da štiti zapadnu stranu.

42
________________ Neki prom etni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji_________

Južni završetak Sinjskog polja, gdje Cetina, antička rijeka Hippus, ulazi
u kam eniti strm i kanjon kojim će se probijati do m ora kod Omiša, čuvala
je gradinu na kojoj se danas nalazi crkvica Sv. Petra na Gardunu iznad
Trilja, antičkog Tilurija. Ovo je također bilo jedno od veoma važnih uporišta
delm atskog naroda, koje je m oralo igrati i važnu ulogu u njihovom otporu
Rim ljanim a, što zaključujem o iz poznatog navoda Plinija Starijega: in hoc
tractu su n t B urnum , Andetrium , Tribulium, nobilitata populi Romani proeliis
castella (N. h., III, 142). Tribulium je bez sum nje koruptela prepisivača, a
oblik Titurium je zasvjedočen na natpisim a miljokaza i u itinererim a. I sam
redoslijed n ab rajan ja Plinijeva u skladu je s pravcem Oktavijanova pohoda
od zapada prem a istoku. Kasnije sva tri m jesta postaju glavne rim ske vojno-
strateške pozicije, legijski logori u B um um u i Tiluriju, te logor kohorata u
A ndetriju.8 Na m jestu gdje se nalazi Trilj, Cetina je relativno lako prelazna
i to je razlog da se prethistorijski čovjek ovdje sm jestio crpeći korist iz
nadzora nad tim prijelazom . Ovo prom etno raskrižje doživjelo je svoj novi
cvat nakon gušenja ilirskog ustanka, kada su legije ovdje sm jestile svoj logor,
a ispod logora bliže rijeci razvilo se naselje Pons Tiluri (It. Ant., 337, 5),
Ponteluri (Rav., IV, 16). Naselje je nastalo i bilo u funkciji m osta, koji je
bez sum nje bio jedna od glavnih prom etnih točaka širokog područja, je r se
ovdje račvao prom et na cestu prem a Buškom blatu i u nutrašnjosti Bosne
(Salona — Argentaria), te jugoistočno prem a Novae (Runovići) sve do Naronae
i dalje.’ Preko rijeke su moguće bila sagrađena dva, a po lokalnoj predaji
i tri m osta.10 Sačuvan je i natpis o popravku i obnovi mosta, koji je bio nađen
1849. godine pod Gardunom s desne strane Cetine, popravak je bio izvršen
184. za vrijem e cara Komoda i to kako veli natpis: » ... pontem H ippi U rm 'nu
vetustate corruptum restituit sum ptum et operas subm inistrantibus Noven•
sibus, D elm inensibus et Riditis, curante et dedicante Lucio Iunio R ufino Pro
culiano legato pro praetore«, CIL III 3202. Zanimljivo je i ne sasvim jasno,
kako to, da su u obnovi m osta sudjelovale tri prilično udaljene m unicipalne
zajednice, ali što svakako govori o važnosti m osta za jedno široko područje,
to je st ono koje nisu pokrivali teritoriji kolonija ili logora, a to je praktički
čitavo preostalo područje Delmata." To ne znači da m ost nisu koristili i drugi,
ali sim ptom atično je da u popravku ne sudjeluju na pr. stanovnici samoga
Tilurium a, koji je zapravo najizravnije zainteresiran. To je dokaz više m išlje­
nju koje sam iznijeo ranije da Tilurium nije imao m unicipalni rang, b a r ne
u ovo vrijem e. On je sačuvao svoj vojnički k arak ter i ostao u dom eni držav­
nog vlasništva — fiska, pa tako i njegov teritorij, pa i ne sudjeluje u troško­
vima popravljanja m osta, već to vrše civilne m unicipalne zajednice s pre­
težno dom aćim stanovništvom . Tilurium — Trilj je izvanredni prim jer, kako
se na jednoj važnoj prom etnoj točki taj prom et uporno obnavlja i kako traje
bez prekida od p rethistorije sve do naših dana, kada je Trilj jedna od glavnih
raskrsnica u dalm atinskoj Zagori. Zanimljivo je, da iz te tranzitne funkcije
nije nikada izrastao jedan veći naseobinski centar. Tu su funkciju kroz povi­
jest im ala naselja u sjevernom dijelu ove plodne doline. U antici to je bila
kolonija Aequum, a kasnije Sinj. Možda je i u tome razlog što Tilurium nije
nikada dobio m unicipalni rang, relativna blizina jedne snažne kolonije, ka­
kav je bez sum nje bio Aequum, taj je m unicipalitet isključivala uz već istak­
nuti vojnički i nadzorni k arak ter ovoga naselja. U prilog tom e išla bi i činje-

43
 Marin Zaninović

nica što je ovdje kasnija bila i beneficijarska stanica, natpisi se datiraju u

3. stoljeće (VAHD LII, 1935, 49, 51; VAHD L ili, 1950—51, 230). Osim toga
nalaziti se na jednoj izrazito prom etnoj točci i raskršću uz prednosti nosi i
opasnosti, svaka invazija i nem ir proći će upravo ovim m jestim a i ostaviti
svoj trag razaranja i pustošenja, kako je to u pravilu bivalo u povijesti.
Od Grla na Klisu odvajala se prem a zapadu cesta koja je išla na Andc-
trium , današnje selo Muć, također poprište teških bitaka s R im ljanim a i m je­
sto zadnjeg delm atskog otpora u velikom ustanku koji je i ugašen upravo
osvajanjem A nđetrija po Tiberiju, odnosno Ardube po G erm aniku godine
9. n.e. (Dio. Cass., LVI, 12), P rastara kom unikacija išla je ispod delm atskih
utvrđenih naselja i do Andetrium a nosila ima via Gabiniana, po konzularu i
Cezarovom legatu Aulu Gabiniju, koji je negdje na njenom pravcu doživio te-

Sl. 3. Pogled s Promine na Petrovo polje i trasu antičkog iputa u podnožju brda
44
 Neki p ro m etni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji

Žak poraz 48. pr.n.e. (App., Illyr., X II; Bell. alex., 43; CIL III 3200 = 10156), te
umro u Saloni. Dolinama riječica Sutine, Vrbe i Čikole ova je prom etnica ula­
zila u Petrovo polje, te preko m unicipija Magnuma išla na Prom onu i
Burnum '2
Burnum je na zapadnom k raju delm atskog područja igrao istu pro­
metno stratešk u ulogu, koju je Tilurium im ao u istočnom dijelu njihovih
predjela. Rijeka Krka, antički Titius, čim zavije zapadno od brijega kninske
tvrđave ulazi u strm i kanjon s praktički nepristupačnim prilazom rijeci. Tek
nekih 18 km nizvodno širi se ovo riječno korito i s nekoliko pragova omo­
gućava relativno laki prijelaz preko doline na desnu liburnsku stranu. Ovdje
kod sela Puljana rijeka Krka pravi oštri zavoj od skoro ISO11 i oplakuje vi­
soki kam eniti jezik sa strm im stranam a (kota 251), naročito na zapadnoj
strani, gdje se stijene gotovo okom ito ruše u riječnu dolinu. N ešto m anja
strm ina nalazi se na istočnoj strani. Na ovom svojevrsnom kam enom polu­
otoku, oplakivanom rijekom i zaštićenom s tri strane dubokom riječnom
dolinom, sm jestila se im pozantna gradina, koja je kao i ona nad T ilurijem
nastala na prom etnom putu, koji je jedino ovdje mogao prijeći rijek u (si. 2).
Nema sum nje, da na ovu gradinu treba sm jestiti delm atsku tvrđavu B urnum ,
što je Plinije kao prvu spom inje u gore navedenom citatu.13 Iz istih stra te ­
ških i prom etnih razloga podigli su Rimljani n a su p ro tn o j strani svoj vojnički
legijski logor, koji je bio idealno sm ješten na prostranoj ravnici desne obale.
U njem u su b o rav ile različite vojne jedinice, najduže XI legija i nakon njena
odlaska u I ta liju , g d je se priključila vojsci Vespazijana 69. n.e., zam ijenila
ju je legija IV Flavia od 70—86, kada je prešla u Singidunum . Kada su legije
napustile p o k r a jin u Dalm aciju ona je postala provincia inermis, pa je i B ur­
num izgubio svoj vojnički značaj. Sigurnost šu davale druge jedinice, kohorte,
sm ještene u A n đ e triju , Tiluriju i Bigeste. Živi prom et ljudi i robe koji je
morao ovuda p ro la z iti učinio je da se zapadno od logora u Ivoševcim a razvilo
civilno naselje, k o je j e pod istim imenom dobilo status m unicipija, u koji se
u vrijeme H adrijana (iza 118. n.e.) uključio i teritorij samoga logora. B urnum
je po prirodi svoga sm ještaj trajno zadržao svoj prom etni značaj i bio je isho­
dište važnih cesta koje su, pored one koja je ovdje dolazila iz Salone, išle za
Iader, zatim sjevernim područjem Liburnije, preko Iapudije u Seniju i treća
cesta koja je preko Knina (Ninie?) išla u dolinu Unca, pa Sane do Siscije.1* Ova
prom etna i strateška važnost, bila je po svemu sudeći i uzrok p ro p asti grada.
Burnum se poslednji put spom inje 537. u vezi sa četovanjem što se u pod­
ručju od Salone do Skardone odvijalo između četa bizantskog cara Justini-
jana pod zapovjedništvom M auricija, Munda i K onstancijana i gotskih odreda
kralja Vitigisa pod zapovjedništvom Vilegizela i A zinarija.15 N akon poraza
kod Skardone povukao se Vilegizel u Burnum , gdje je popravio stare legio­
narske utvrde, a zatim je s Azinarijem pošao na Salonu u konačni poraz. Nije
isključeno, da su pri n ap u štan ju B urnum a naselje uništili, a moglo je stra ­
dati i u nešto kasnijoj ofenzivi Narsesovoj, koja je prošla D alm acijom i Li-
burnijom . Da li su ovdje zaustavljali H rvati na svom p u tu ka obali i Zadru,
nije arheološki utvrđeno, ali da su ovuda m orali proći to je sigurno. Zanim ­
ljivo je, da oni ovdje nisu zasnovali nikakvo naselje koje bi bilo o d nekoga
značaja. Sloga treba pretpostaviti da je B urnum , kod njihova dolaska bio
u takvom stanju, vjerovatno toliko uništen i zarasao, da m jesto za njih nije
 Marin Zaninović

pi ci slavi jalo nikakav interes. Svoja su središta oni udarili u Kninu i Bribiru,
staroj lihurnskoj Varvarij.i. Međutim, prom et se m orao i dalje odvijati, kao
što se odvija i danas, je r je ovo i dalje jedino m jesto preko kojeg se može
si ići iz Knina u Zadar.
Kada posm alram o iz burnum ske gradine ili logora prem a jugoistoku,
u središtu našega obzora, nalazi se karakteristični izdvojeni masiv gore
Promine, koja u svom imenu čuva antički naziv Promone, m jesta koje je
također igralo važnu ulogu u borbi Delmata s Liburnim a i O ktavijana s Del-
m atim a godine 5, odnosno 34. pr.n.e. (App., Illyr., 12). Goru Prom inu opko­
ljava sa svih strana niz većih i m anjih gradina.1'1 Već je Bulić locirao rim sku
Promonu na Gradini na Klancu, kraj sela Tepljuha, sjeveroistočno od željez-

M. 4. Pogled s gradine kod Topolja na izvor Kike i suvremeni put na trasi pretpo­
vijesnog puta vrelo Cetine — vrelo Krke

46
 Neki pro m etn i kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji

ručke postaje Siverić,17 a s tim se, nakon iscrpne terenske raščlanm be složio
i G. Veith u svojoj poznatoj raspravi o Oktavijanovom pohodu godine 35—33.
pr.n.e.11 Po m om e m išljen ju delm atsku Prom onu m oram o uzeti kao sustav
utvrda i gradina, koji se pruža od današnjeg Drniša, gdje se sa zapadne stra ­
ne ulazi u Petrovo polje, pa sve do sela Uzdolja i K aldrm e, sjeverno od Tep-
ljuha. Duž čitavoga poteza Prom ine i njenih obronaka, koji se ovdje u b re­
žuljkastom tere n u sp u šta ju u plodno polje ima niz odličnih gradinskdh stra­
teških točaka. Jedno od središnjih m jesta u ovom sustavu m orala je im ati
gradina O rišnica. To je brežuljak stožastog oblika, koji se uzdiže iznad
T epljuha, kao završetak brdskog klina Prom ine, ponešto izdvojen od njenog
m asiva (kota 453). Pogled sa gradine širi se u velikom luku od Kosova polja
na sjeveru, p rek o čitavog Petrovog polja, do riječkog usjeka Čikole na zapa­
du. N aziru se gradine K adine i Baline glavice (M unicipija M agnuma) na jugo­
istočnom izlazu Petrova polja, gdje je prolazila prom etnica prem a Ande-
triju (si. 3).
G radina je dom inirala nad Klancem, koji je ustvari povišena kam ena za-
ravan u kojoj se sp ajaju obronci Prom ine, odnosno gradine Petrovac na za­
padnoj i b rd a B orkuše i Gradine (kote 551 i 511) na istočnoj stran i. Ova se
zaravan doim a kao svojevrstan niski prijevoj, što razdvaja Kosovo i Petrovo
polje. Prijevoj je bio n ajprikladniji za prom etni pravac, koji je ovuda već u
p reh isto rijsk o vrijem e prolazio, a kako potvrđuju nalazi na Klancu, ostao je
to i u rim sko doba, p a se tu nalazilo antičko naselje, koje je sudeći po antičkoj
keram ici rasutoj po gom ilam a oko crkve sv. P etra i Pavla bilo veom a p ro ­
strano. Kada je, po nuždi prom etnog kontinuiteta, k rajem prošloga stoljeća,
ovdje postavljena željeznička pruga, bio je probijen u sjek kroz K lanac i tom
su prilikom nađeni brojni antički nalazi što ih je registrirao Bulić i n a osnovu
njih ovdje locirao Prom onu. Nešto zapadnije od željezničkog u sjek a i iznad
njega prolazi i suvrem ena cesta iz Knina za Drniš i Šibenik. K ada se sto ji u
podnožju gradine Orišnice i gleda prem a sjeveru na obronke Prom ine, koji se
ovdje nižu u desetak viših i m anjih o štrih brežuljaka, im presivno je uočiti
koliko je točan Apijanov opis kada veli da su blizu Prom one » b re ž u ljc i___
o štri p o p u t zubaca od pile« (App., Illyr., 25). Ovo zanim ljivo opažanje može
p ro v jeriti svatko, kada prolazi vlakom iz Siverića prem a K ninu i gleda p rem a
zapadu. To je svakako važna potvrda, da upravo gradine Orišnice i susjednog
Petrovca, treb a gledati kao središnju točku Prom one, ako ne upravo i nju
sam u," n astalu nad prijevojem Klanca, važnoj pradavnoj kom unikaciji na p ra ­
vcu sjev er — jug. Druga antička kom unikacija išla je istočnom stran o m Pet­
rova polja, od Baline Glavice, preko Otavica i K adine Glavice, Biočića do
Uzdolja i p rek o sjevernih obronaka Prom ine tak o đ er stizala u B urnum .20
Do K nina (N inije ?) na sjeveru m oglo se stići iz B urnum a i iz Prom one.21
K ninska je gradina i k asnija tvrđava igrala ključnu ulogu u povijesti ovih k ra ­
jeva, posebno u p ro m etu k rajeva sjeverno i južno od Dinare. Kao svojevrsna
dopuna ovoj funkciji i p ro tu teža kninskoj gradini može se označiti gradina
iznad sela Topolja, k o ja se nalazi na su p ro tn o j, istočnoj stra n i kninskog polja
oko 3 km od granice Sv, Spas nad Kninom . Izvanredno je sm ještena na zavr­
šetku uske doline kojom teče riječica K rkić, koja se ovdje p rekrasnim vodo­
padom K rčićem ruši točno na izvor K rke (si. 4). Na gradini i oko nje im a i
pretp o v ijesn ih i an tičk ih nalaza, što svjedoči o k o n tin u itetu života na n jo j.22

47
 Marin Zaninović

Prethistorijsko naselje se nalazilo na pet terasastih užih i širih zaravni, dije­

lom prirodno a dijelom um jetno načinjenih na zapadnoj strani brijega. Na
istočnoj strani brijeg se strm o ruši iznad vodopada i izvora Krke. Gradina je
stajala na svršetku uske i duboke doline Krkića, a tom je dolinom vodio pret­
historijski put koji je vezivao područje gornje Cetine, odnosno još južnije
Aequum, pa do obale preko Klisa. Niz gradina od Vrlike, preko Kijeva svjedo­
či o važnosti ove prom etnice između Dinare i Svilaje, koja je tu funkciju vrši­
la i u antici/3 a vrši je i u našim danima, na potpuno istoj trasi.
Da napustim o kopno i pređem o na Hvar, naš najduži otok, gdje također
imamo zanimljive prim jere prometnog kontinuiteta. Otok ima, grubo uzeto,
tri naseobinske zone sa specifičnim zemljopisnim uvjetim a, koje sa svoje stra ­
ne uvjetuju prom etne i druge situacije. Jedna je u zapadnom dijelu otoka,
oko samoga grada Hvara, druga je u najširem dijelu otoka, gdje se nalazi
plodno polje u ravnici između Staroga Grada, antičkoga Pharosa i Jelse, a
treća je zona izduženi uži dio otoka, koji se pruža od Jelse do S ućurja na isto­
čnom završetku otoka.
Još kao student pitao sam se, kuda je išla n ajstarija kopnena kom unika­
cija između pretpovijesnog i antičkog naselja, koje se nalazilo na m jestu da­
našnjeg grada Hvara i naselja koje se nalazilo na m jestu ili u području sta­
roga Pharosa. Polazeći od činjenice da je put najvjerojatnije išao što moguće
kraćim pravcem između dviju, za ranije prom etne prilike, dosta udaljenih to­
čaka, razdvojenih neprikladnim i dosta visokim gorskim lancem, što se uzdi­
že sredinom otoka, riješio sam to, po mome m išljenju, u svojoj prvoj tiska­
noj rasp rav i!i Put je išao istočno od grada Hvara kroz plodne »Njive«, što
potvrđuju i neki arheološki nalazi i stara crkvica Sv. Marije Magdalene, koja
se uz taj put nalazila. Zatim je silazio do uvale Milna i klancem uspinjao do
ispod hrpta Kluca u predjelu sela Veloga Grablja. Ovdje u nastavku Kluca
slijedi potez, danas poljskoga puta u dužini od nekoliko stotina m etara, koji
predio nosi zanimljiv i indikativan toponim Općeni put. U ovom nazivu sa­
čuvan je ustvari pravac te davne komunikacije koja je spajala zapadno i cen­
tralno naseobinsko područje otoka. Opći, dakle javni put, potvrđuje se u sred-
njovekovnom dokum entu o prodaji zemljišta u uvali Dubovi dol istočno odav­
de, 2. listopada 1205, gdje se kao granice zemljišta navode: » ... sa zapada
crkva svetoga Vida i dio općega (javnoga) puta, kojim se ide u Stari Grad«.25
Naknadnu arheološku potvrdu da je put prolazio ovuda našli smo u postoja­
nju pretpovijesnog groba u kamenoj gomili tum ulu na zem ljištu u predjelu
Kluca, a nešto dalje je i Vela Gomila. Ovakvih spomenika je bez sum nje bilo
više, ali ih je uništila kasnija obrada zemljišta, što pokazuje slučaj tumula na
Klucima, koji je ustvari utopljen u gomilu ogradnog zida vinograda Nikole
Seperice pak. Andrije.26 Da su grobne kamene humke bile postavljane uz pret­
povijesne kom unikacije utvrđena je činjenica. Put je od crkvice sv. Vida sila­
zio ispod Glavice, iznad uvale Konopljikove (ili Sv. Ante) u uvalu Maslinica
i dalje u nedaleki Pharos — Stari Grad. Kako vidimo funkcionirao je i punom
srednjem vijeku, a vjerojatno i kasnije sve do probijanja austrijskog puta u
19. stoljeću, koji je išao sjevernije od ovoga pravca spajajući i selo Brusje.
Između naselja na m jestu Hvara i Pharosa postojala je, bez sum nje, i
veza morem, koja je išla, kada su to vremenske prilike dopuštale, od Staroga
Grada do uvale Vire, na sjevernoj strani grada Hvara, koja je ustvari bila

48
 Neki prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji

sjeverna luka moćne hvarske gradine, koja se nalazila na brijegu na kojem se

uzdiže današnja tvrđava Španjol, iznad grada. U Viri se nalaze 23 velike kame­
ne grobne humke, a ima i antičkih nalaza što svjedoči i njenoj važnoj pro­
metnoj funkciji u ova davna doba. Tu je funkciju opet preuzela 1971, kada je
u njoj proradila trajektna luka. Na ovom morskom putu, na izlazu Starigrad-
skoga zaljeva, na južnoj strani, nalazi se gradina Gračišće, na samom moru, u
funkciji nadzora ulaza u zaljev. Toponimi Lompić, za brijeg gradine i Lampesa
za uvalicu na njenoj istočnoj tsrani ukazuju na svjetlosnu signalizaciju kojoj
je ona, kada je to bilo potrebno služila.27 Naravski da je puteva bilo i drugdje,
o tome svjedoče prethistorijski nalazi u području sela Brusja.28

Na k raju otočke ravnice iznad Jelse uzdiže se m arkantna gradina, na

kojoj se nalazi kula od velikih kam enih blokova »Tor«. Ona je vršila nadzor
na putem koji je vodio u istočnu polovinu otoka.21’ Istu funkciju vršila je u
kasnoj antici i srednjem vijeku, a možda i u pretpovijesti gradina Stari Grad,
koja se nalazi nešto istočnije od torske gradine. Tako i u ovom dijelu otoka
imamo izraziti p rim je r prom etnog kontinuiteta.
Kako sm o vidjeli u ovih nekoliko prim jera, od delm atskog kopna do oto­
ka, putevi u kontinuitetu povezuju naselja i predjele, oni kao da u jednu di­
m enziju sp ajaju p ro sto r i vrijem e, od prvog ljudskog stopala, koje ih je uta­
balo, ostajući na uvijek istim pravcim a kroz sva kasnija stoljeća, sve do danas,
pa i u buduće.
49
 Marin Zaninović

BILJEŠKE
1 Vidi o tome: F. Lukas, Geografijska osnovica hrvatskoga naroda Zbornik
Matice hrvatske o tisućoj godišnjici hrvatskoga kraljevstva, Zagreb 1925, 32—54.
L. Katie, Veze primorske Dalmacije kroz kliski prolaz od prethistorije do pada
Venecije, Starine JAZU, knj. 51, Zagreb 1962, 267 id .
2 M. Zaninović, Ilirsko pleme Delmati, Godišnjak Akademije BiH V, 1967,
24—28.
J I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji (Dola-
bellae svstema viarum in provincia romana Dalmatia), Sarajevo 1974, gdje su revi­
dirani rodovi svih ranijih istraživača. Isti, Prilozi za topografiju rimskih i predrim-
skih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, Godišnjak Akademije
BiH, XV, 1977, 83-152.
4 I. Bojanovski, Dolabelin sistem..., 52 — 55.
5 F. Bulić, Gradina Šutan (Setovia), Bullettàio di arch, e stor. dalmata (= BD),
XXX, 1907, 123 — 27, Uspor. M. Zaninović, o.c., 15. I. Britvić, Neka topografslco-povi-
jesna pitanja s teritorije Dalmata, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
(= VAHD), LXV — LXVII, 1963—65, 34 — 36, smješta Setoviju na Veliku Gradinu
kod sela Studenaca, sjeverozapdno od Imotskoga i sjeverno od sela Lovreća. Imao
sam veliko zadovoljstvo u lipnju 1972. obići niz lokaliteta u ovome području u dru­
štvu s I. Britvićem i njegovom suprugom i uvjeriti se u njihovu veliku važnost za
topografiju delmatskog područja.
6 I. Bojanovski, Dolabellin sistem..,, 55—102.
7 I. Britvić, o c., 29 — 31.
! M. Zaninović, Delmati, 16. Isti, Rimska vojska u razvitku antike na našoj
obali. Materijali XII, IX Kongres arheologa Jugoslavije, Zadar 1976, 173. S. Gunjača,
Topografska pitanja na teritoriju stare Cetinske županije s ekskursom o ubikaciji
Setovi ja i Tiluriuma, Split 1937, 50 — 52. Isti, Nov prinos ubikaciji Tiluriuma, VAHD,
LII, 1949, 50. Za ime Tilirium: A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I, Wien
1957, s.v. Tilurium.
4 I. Bojanovski, Dolabellin sistem----- 151—53. Isti, Prilozi za topografiju, 90.
10 I. Bojanovski, Prilozi, l.c.
'a M. Zaninović, Delmati, 28, bilj. 89. I. Bojanovski, Prilozi, 90. Za vojni značaj
Tilurija: J. Wilkes, Dalmatia, London 1969, 97. Vidi i literaturu u bilješci 8 ovoga
£ |an
12 I Bojanovski, Dolabellin sistem..., 130—32, 206—12.
12 M. Zaninović, Delmati, Godišnjak Akademije BiH, IV, Sarajevo I960, 41—42.
Isti, Delmati, Godišnjak V, 1967, 8—10. Isti, Burnum, castellum — municipum, Di-
adora, 4, 1968, 119—29. Isti, The Continuation of Autochtonous Settlements in the
Greaco — Roman Period in Dalmatia, Actes du Ille Congres international des scien­
ces préhistoriques et protohistoriques, tom III. Beograd 1973, 187—88. Za opis gra­
dine kod Puljana — Burnuma: W. Buttler, Die Burgwälle in Norddalmatien, Bericht
RGK, 21, 1932, 192.
14 I. Bojanovski, Dolabellin sistem..., 209.
15 Te sukobe opisao je bizantski povjesničar Prokopije, De bello Gothico, I,
16, 7—18. Uspor. F. šišić. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925,
173. J. Wilkes, Dalmatia, 426.
2‘ W. Buttler, o.c., 196—98.
17 F. Bulić, Promina — Promona, BD, IX—X, 1886, 12.
“ G. Veith, Die Feldzüge des C. I. Caesar Octavianus in Illyrien in den Jah­
ren 35 — 33, Schriften der Balkankommission, Antiq. Abt. VII, Wien 1914, 63—65.
MM. Zaninović, Delmati, 1967, 14. Isti, The Continuation, 188. Isti, Kninsko
područje u antici, Arheomoški radovi i rasprave JAZU, VII, 1974, 304—5, tab. V, si. 1.
20 I. Bojanovski, Dolabellin sistem ..., 209.
21 I. Bojanovski, o.c., 208.
22 M. Zaninović, Kninsko područje, 302. Isti, The Continuation, 187.
21 I. Bojanovski, Dolabellin sistem, 205. M. Zaninović- Delmati, 1967, 26.
24 M. Zaninović, O pitanju kopnene veze između dvaju antičkih naselja otoka
Hvara, Opvscvla archeologica, III, Zagreb 1958, 5—12.
50
 Some examples of traffic continuity in central Dalmatia

• • a ponente ecclesia suneti Viti in parle v ia c o m u n i s per quam itur

Ciuitati" Veteri. ..«, T. Smičiklas, Codex diplomaticus, III, 53. Sa dijelom puta koji
nosi jos uvijek naziv Općeni put, to je skoro 1 km stare trase posvjedočene doku­
mentom i toponimom Javni putovi čini se često su bili granice posjeda. Uspor. do­
kument na pergameni iz XIII stoljeća o testamentarnoj podjeli zemljišta na Visu,
gdje se također spominje via comunis: M. Zjaćić, Pergamene Kaptolskog arhiva u
Hvaru, Bilten Historijskog arhiva komune hvarske, Hvar 1963, 53.
26 M. Zaninović, Iz starije prošlosti Grabi ja, Hvarski zbornik I, 1973, 128—29.
17 M. Zaninović, O naseljenosti otoka Hvara u antičko doba, VAHD, LXVIII,
1966, 206._
N. Petrić, Arheološke bilješke sa Hvara, Hvarski zbornik, 4, 1976, 223—4.
29 M. Zaninović, 0 naseljenosti, 209.

SOME EXAMPLES OF TRAFFIC CONTINUITY IN CENTRAL DALMATIA

Marin Zaninovid — Zagreb
The area of central Dalmatia played from time immemorial a key role in
the development of traffic from the Adriatic coast to the inland. In this case
the area encircled by the rivers Krka (ancient Titius), Cetina (Hippus) and Neretva
(Naron, Narenta) is concerned. The steep mountain ranges, stretched along the coast,
were here gapped in the hinterland of antique Salona by the Klis mountain pass,
which opens up the road to the vast region of the central part of today's Yugosla­
via and antique Illyricum respectively. It is therefore understandable that the Ro­
man road network began at the starting point in Salona, which was the main city of
the antique province of Dalmatia, and the network itself was buit by P. Cornelius
Dolabeiia, the governor of the province from A. D. 14 to 20. The wheel track of his
road can still be seen near the village of Dicmo north of the Klis pass.
The Roman roads mainly followed the directions of still older prehistoric
roads. This is proved by the fact that along the Roman roads, beside the antique
settlements which were put up there, we also find a range of pre-Roman Illyrian
settlements of hill-fort type. So, east of Klis, we see the imposing hill-fort Sutan,
which obviously had the task of guarding this passage in the pre-Roman times.
The Romans established their military camps Burnum and Tilurium at the
important crossroads Burnum was situated on the Krka river on the western fron­
tier between the Illyrian tribe Dclmatae and the Liburni. Here the river v/as easy
to cross, which is net the case with the greatest part of its course, as there it
passes through the gorge with steep heights. Tilurium overlooked the Cetina river
where the crossing was enabled by bridges. Both camps had their hill-fort predeces­
sors. The Delmataean region was cut across by a whole range of smaller camps
and the roads which intersected this region definitively broke the long resistance of
this mighty tribe. , , ........
The same traffic relations among the antique settlement, hill fort predecessor
and the road which linked them can be seen on many examples with the Delmatae
and elsewhere, which has been shown by the author on a few more marked ex­
amples.
Translated by Marija Lovridek-Jovanovid

51