1. Bizantski misionari su pokrstili Srbe sredinom 9. st.

, ali su češći kontakti počeli tek sa uključivanjem

Bugarske unutar granica imperija.

Propast Samuilove države početkom 11 st.

Osnivaju se srpske države Raška, Zahumlje i Duklja. Vazali su Bizantskog carstva

Međutim Nemanja, utemeljitelj dinastije Nemanjića nakon bitke sa suparnicima oko 1166 preuzima
vlast kao velikožupan.

Kasnije je abdicirao i predao vlast svom drugom sinu Stefanu i život završio kao redovnik u manastiru
Hilandar i proglašen je svecem, sv. Simeon

Utemeljitelj moćene dinastije koja je temeljila svoju vlast na prihodima iz rudnika, trgovini sa
Primorjem i stočarstvu.

Srpski i Bugarski vladari su izborili samostalnost u 12. st.

U slikarstvu to je doba najvećeg procvata, a slikarstvo je među najboljim u Evropi. U gradovima, Nišu,
Skoplju Beogradu slikarstvo nije sačuvano već u mjestima izvan putova kojima su se širile invazije.

Imao je sina Rastka koji je kasnije postao poznat kao sveti Sava.

Kronologija se zna jer je njegov drugi sin, Stefan II Prvovenčani napisao život svoga oca.

Stefan II Prvovenčani se zove tako jer ga je okrunio papa, ali se on dao poslje okrenuti i po
pravoslavnom običaju .

Raška u 13. st.

Dok je trajalo Latinsko carstvo, Srbija se uzdiže

Pod Raskom Nemanjom koji je postao sv. Sava srpska crkva dobija autokefalnost 1219, a Sava
postaje prvi srpski arhiepiskop, a srpska crkva usprkos protesta ohridske nadbiskupije bude
izdvojena iz jurisdikcije grcke ohridske dijaceze.

Budući da se srpska crkva pod Nemanjičima uzdiže i umjetnost se razvija dok u ostatku carstva
stagnira . Umjetnici u to vrijeme ne nalaze toliko posla u centru pa nalaze posla drugdje.

2.Iz doba Stefana Nemanje -Đurđevi Stupovi (kod Novog Pazara) 1170,Freske oko 1175

Naručivao je crkve vjerojatno da se udvori crkvenoj vlasti.

Crkvu sv. Jurja je podigao da proslavi svoju pobjedu nad drugim pretendentima na mjesto velikožupa
na nad novom prijestolnicom Rasom

Đurđevi stupovi se zove zbog dvije kule pred zapadnom fasadom

Freske su radili grčki majstori u komnnskom stilu jer srpski vladari iako netrpeljivi prema Bizantskoj
vlasti svejedno pozivaju grčke umjetnike jer su oni bli ugledni, a domaći majstori vjerojatno
nedovoljno razvijeni. No freske iz najranijeg sloja su fragmentarne i prenesene u Narodni Muzej u
Beogradu.

3. Studenica, Bogorodičina crkva, kraj 12. st. , egzonarteks je prigrađen u 13. St

Zapadna romanika u vanjštini, bizantska u unutrašnjosti

Pobočna predvorja sa portalima, umjesto krakova križa

Građena od finog mramora, ali kupola je rađena u kombinaciji kamena i opeke

Frizovi arkadica poduprijeti malim konzolicama su tipični

Portali pripadaju romaničkom tipu lombardskog ili apulskog tipa

Prozori s jednim ili dva otvora, dakle bifore su odvojene kolonetama

Ovdje kao i u Dečanima ima i trifora na oltarskim apsidama

Radi se o arhitekturi raške škole koju obilježava spoj bizantske arhitekture i zapadne romanike budući
da se je i sama srpska držvava često okretala zapadu u procesu osamostaljivanja od Bizanta

4. Zadužbine kralja Milutina

Vladao od 1282-1321, zadužbine su: Bogorodica Ljeviška, Gračanica i Kraljeva crkva (Studenica)
Pod njegovom vlašću Srbija je bila najsnažnija država na Balkanu te je znatno proširio granice srpskog
kraljevstva osvajajući bizantske zemlje, poglavito Makedoniju. Politika, građevinski tip i slikarska
oprema oslanjali su se na Bizant.

Vrijeme je dinastije Paleologa, ali i tipične situacije 14. st. u kojem Bizant postaje sve više skup
fragmenata čije se granice stalno mijenjaju, pa i prijestoljnica sve više postaje simbolična matica
carstva. Čak ni Konstantinopol u 14. st nije uvijek bio prijestoljnica, tako da je npr u ovo vrijeme
punica Stevana Uroša, carica po imenu Yolanda-Irene, vladala iz Soluna. Bizant se sastoji od puno
djelova, a od tih djelova carstva, Srbija je bila najjača jer je imala izvore tj. srebrne rudnike koje drugi
nisu imali na raspolaganju.

B.LJ.- Glavna crkva prizrenske dioceze tj. episkopije

Pretrpila velike stete u sukobu Srba i Albanaca

Posve je obnovljena u vrijeme kralja Milutina oko 1306, potpisani su građevinari Nikola Astrapa.

Ocuvano je nekoliko fresaka sa kraja 13 st (Izljecenje sljepca, Bogorodica sa Kristom i cudo u Kani)
koje pokazju obilježja komninskog stila ali večina je s pocetka 14 st.

Ova Bogorodica sa Kristom hraniteljem su Albanci unistili, vidi se sadašnje stanje i prije unistenja

5. Astrapi- Između 1307-1313 slavni majstor Mihailo Astrapa i njegova radionica je oslikao većinu
fresaka koje su otkrivene tek 50tih godina

Iako se i druge freske pripisuju ovom Giottu bizantskog slikarstva, neki (Talbot Rice) misli da su samo
ove njihove a druge da su rad užih sljedbenika

Žica je oslikana zauzimanjem Svetog Save oko 1220.godine, a kako i dolikuje prvom sjedištu srpske
autokefalne arhiepiskopije, freskama su je ukrasili najbolji “mramornici i slikari” iz Carigrada. Veliki
deo prvobitnog fresko oslika (srpski: živopisa) je uništen, sačuvani su fragmenti u pjevnicama, a
postojeće freske potiču iz doba velike obnove Žiče za vrijeme kralja Milutina izmedu 1313. i
1316.godine.

Slikarstvo pokazuje rad vrlo značajne radionice Mihajla i Eutihia Astrapas koji su izuzetno kvalitetni
slikari i rade na nizu spomenika u Ohridu, Arilje, Prizrenu, Staro Nagoričino, Gračanici i 1310 u Žiči.
Kontakt sa maticom u Konstantinopolu je u to vrijeme obnovljen tako da je karakter snažno grčki.
Oko 1300. kad slika radionica Astrapa je i vrijeme obnove mozaičkog slikarstva kao što pokazuje
sjajan ciklus u Kahrija đamiji (Kariye Camii Museum u Konstantinopolu). Vladajuća dinastija je
dinastija Paleologa pa i ovo slikarstvo govori o „paleološkom stilu“

6. (spada i pod astrape) Studenica-Ovi slikari su proizašli iz škole trojice slikara iz crkve sv. Klimenta u
Ohridu

Skoro sve zadužbine kralja Milutina je oslikao Mihalo Astrapas i njegova radionica: prije toga je radio
u Starom Nagoricinu 1317-18, Studenicu, Gracanicu 1320-1

Nisu bile preslikane i dobro su se sačuvale.

Primjetite gestu sluškinje koja polaže ruku na Anin trbuh skrečući time pažnju na trudnoću, na položaj
Aninog tijela koji je također realističan. Druga žena joj pruža pomoć. U ikonografiji rođenja obično se
slijedi model rođenja Krista gdje se Marija prikazuje nakon rođenja u pozi odmarnja. Ovdje (i u
Nerezima, i prije toga u Gruziji u prvoj pol. 12. st. ) rođenje se slika prema antičkim modelima koji
pokazuju stvarnu situaciju.

7. Gračanica, Priština, Uzašašće Bogorodice (Uspenje Bogorodice), 1315-1321, Kosovo (Zadužbina

Milutina

Graditelj nije poznat

Obrambeni zidovi su novi, početkom stoljeća stajala je crkva sama na ledini, ali sigurno je imala
manastirske zgrade nekada

Stepenasto penjanje volumena okrunjenog s pet kupola. Dinamičan rast po vertikali. Arhitekturu
karakterizira odnos polukružnih svodova i kupola što daje razvedeni, valoviti ritam krovnih rubova i
površina

Kameni tesanci žučkaste boje, crvena opeka i bijela žbuka

Naglašeno vertikalno usmjerenje prostora priziva gotičku arhitekturu

Onovremena arhitektura u Konstantinopolu i Grčkoj je intimnija, šira i niža i ima lakše nosače dok je
Gračanica viša, uža, tjesnija i s masivnijim nosačima

Unutrašnjost je dosta mračna i s dramatičnijim odnosima svjetlosti i sjena

Panokrator-gospod Svedržitelj- u glavnoj kupoli na visini od 18 m

ispod je prikaz nebeske liturgije koju služe anđeli i koja se tu smješta u kasno bizantskom razdoblju i
skoro svim crkvama moravske škole

Nebeska liturgija-likovno prikazan čin velikoh vhoda, osvećenje darova: đakon kadi, kade se darovi,
litija, arhiđakon kadi časnu trpezu, darove i sveštenike

freske Mihajlo i Jevtihije i učenici

Freska- Smrt Bogorodice

1320

Pokazuje pretjeranost

Mnoštvo motiva, prenatrpanost

Ikonografske inovacije: smrt Bogorodice se kombinira sa prijenosom tijela

Aureola oko Krista se cjepka u složeniji oblik

8. Sopoćani-Osnovao Kralj Uroš, unuk Nemanjin (isto kao i Vladislav) i najmlađi sin Stefana
Prvovenčanog kojemu je mama bila Mlećanka iz familije Dandolo, a žena katolkinja Jelena
Francuskinja, Anžuvinka. Vladislav se sam povukao sa prijestolja, izgleda svojom voljom. Uroš je
vladao 30 godina, puno ratovao, sukobljavao se, a posebno sa Dubrovčanima jer je htio osvojiti
Dubrovnik, često palio vinograde i hvatao Dubrovčane kao sto su njegovi prethodnici to ucinili sa
Kotorom i Barom. (po jednom dokumentu Jelena je radila za Dubrovcane, sigurno protiv volje muža,
ali darivala je i pravoslavne crkve kao npr. manastir Gradac na Ibru. Kad je Uros umro Jelena je dobila
na upravu djelove Primorja pocela je sustavnije podržavati katalicku crkvu pa je podigla manastir za
franjevcu u Kotoru, Skadru, Baru i Ulcinju. Nadi o tome: G. Subotić, Kraljica Jelena Anžujska, ktitor
crkvenih spomenika u Primorju, Istoriski glasnik, 1-2, Beograd 1958, 131-147)

Arhitektura: starije zdanje i nesto novija priprata (narteks) s kulom zvonikom. Tipično raška
građevina, jednobrodna sa apsidom iste sirine kao brod, izgleda trobrodna. Obrada portala je
zapadnjacka, arkadice kao potkovice koje pridržavaju konzole.

Nekada je bila okružena samostanskim zgradama

Freske oko 1265 (izmedu 1263 i 1268 – monorafija o Sopoćanima Vojislav Duric) ali i kasnije. Razlike
su bitne između slikarstva glavnog broda i sporednih prostorija. U glavnom brodu odise duh dvorske
umjetnosti, a u priprati ukus crkvenih krugova. (Duric vidi slicnu podjelu i u dafnima i Hosios Lukas
mozaicima)

Posljednji sud u narteksu

Ispod je prikaz sahrane majke Uroseve, Ane Dandolo ocito je namjenio Sopocanima ulogu pogrebne
crkve i mauzoleja. Mnogo primjera sahranjivanja ispod Posljednjeg suda.

Posljednji sud je takoder primjeren u katedralama i kao upozorenje biskupima (jer Sopocani su trebali
imati tu namjenu) jer kako je propovjedao sv. Sava “episkopi ce se morati sa svojim stadom pojaviti
pred Sucem” (zabilježio Domentijan, Savin hagiograf).

Kompozicijski su vrlo uspjesne u nacinu na koji se prikazi raspostiru

Ali nisu svi djelovi iste kvalitete

Pozadina je originalno bila zlatna, ali nije se skoro uopće očuvala

Najbolji masjtor postiže Epske, složene i dojmljive kompozicije koje kao u detalju pastira čine stvarni,
opipljivi ljudski likovi

Sve velike kompozicije su rješene slicno, prostor se cini cjelovit

Jedan umjetnik je uspio da i pomoćnici rade slicno

9. Nerezi- Umjetnost 12 st. u vrijeme dinastije Komnina je dvorska umjetnost. Crkvu je prema natpisu
osnovao princ Aleksije Komnin član vladajuće dinastije, nećak vladajućeg cara Manuela Komnena i
unuk Alexiosa I Komnena, osnivača dinastije. Natpis je sačuvan i godina 1164.

Mnogo njegovih rođaka je u to vrijeme bilo u toj regiji. Ivan Komnenos je bio nadbiskup (Alexiov
bratić). Alexiova braća i otac su se borili na Balkanu u to vrijeme, a brat mu je Ivan možda bio i dux
Skoplja. Na taj način su Komneni osiguravali vlast, putem nepotizma i putem osnivanja samostana,
kulturnih centara koji lobiraju kod intelektualne elite u tom kraju i uopće su važni društveni centri u
regiji.

Aleksios je doveo umjetnike iz Konstantinopola.

Vrijeme jačanja vlastele utječe na to da se sve češće pojavljuju kao naručioci, a ne samo crkveni
poglavari. Vlastela, a ne samo redovnici, dolaze i na čelna mjesta u crkvenoj hijerarhiji.

Oplakivanje-Upečatljiva kompozicija sastavljena od skupova krivulja

Priljubljeno lice Bogorodice Kristu je dramaturški vrlo snažno

Ovo kompozicija je neuobičajena jer se ne radi o skidanju s križa (instrumenti muke se vide u prvom
planu, koplja i klješta u košarici) već stvarno o oplakivanju tj. emotivnom odnosu majke i sina

Ivan ljubi Krist ruku a Josip iz Arimateje i Nikodim mu podržavaju noge

Kompozicija je promišljena i uravnotežena, ritam krivulja sagnutih tijela se ponavlja, u topografiji

okoliša

Primijetite neprirodno rastvorene noge Bogorodice koja je pala i ostala u tom teškom položaju, ali to
nas ne smeta, u stvari ne primjećujemo jer je cjelina umjetnički snažnija pa harmonija cjeline
prevladava.

10. Kurbinovo-crkva sv. Jurja povrh Prespanskog jezera

Kurbinovo: završna etapa komninskog stila

Kristovo uznesenje

Počasno mjesto: kupola apside: Bogorodica

Navještenje na triumfalnom luku

Krist i sv. Juraj kao zaštitnici su smješteni uz ikonostas

U apsidi se vidi ikonografska zanimljivost: Krist sam leži umjesto euharistije (slikar nalazi novo
rješenje kao odgovor na rasprave koje su se vodile o prirodi Kristove žrtve u ono vrijeme)

Freske u svetištu-Utisak pokretljivosti i uskomešanosti figura je postignuta draperijama koje postaju

najvažnije umjetničko sredstvo izražavanja

Nabori su maštoviti, nepredvidljivi, često “zgužvani” usitnjeni pogotovo na rubovima oblika

Nabori se ponašaju kao da ih pokreće vjetar koji puše čas u jednom čas u drugom smjeru.
Stječe se dojam tanke prozirne tkanine tjesno priljubljene uz koštunjava izdužena tijela još više
naglašavajući nadnaravnost anđeoskih tijela