Suicidalnost kod shizofrenih bolesnika

0
 Sadržaj

Uvod 2
1.Shizofrenija 2
1.1.Klinička slika i oblici shizofrenije 2
1.2.Dijagnostika 3
1.3.Liječenje 3
2. Suicidalnost u shizofreniji 3
3.Zdravstvena njega suicidalnih shizofrenih bolesnika 5
4.Zaključak 6
5. Literatura 7

1
 Uvod

Shizofrenija predstavlja teški duševni poremećaj uz koji se vežu različita pogrešna

vjerovanja, mitovi, netočne informacije čak i pogubni stavovi i predrasude o opasnosti,
neizlječivosti te nesposobnosti za život oboljelih osoba. Iza svakog oboljelog krije se njegova
osobna priča. Težina poremećaja je individualna, a sam put oporavka je veoma težak i
dugotrajan. Sestrinska skrb je usmjerena na zadovoljavanje njegovih primarnih potreba,
kontrole te primjenu psihofarmaka. Takve bolesnike je potrebno nadgledati 24 sata jer su oni
često nepredvidivi, sa vidnim i slušnim halucinacijama, anksiozni, dezorijentirani u prostoru i
vremenu te visoko riznični za suicid.(1)

1. Shizofrenija

1.1. Klinička slika i oblici shizofrenije

Doslovni prijevod shizofrenije (grč. schizophrenia) je „rascjep duše“, odnosno razuma.

U shizofreniji postoji ideoafektivna disocijacija, stanje u kojem su misli i osjećaji često
neusklađeni. Oni nisu sukladni ni s vanjskim svijetom, od kojeg odudaraju, pa zbog toga
oboljeli od shizofrenije živi u nekom svojem „svijetu“ (izoliranom i sumanutom). Povijesno
su se simptomi grupirali na nekoliko načina, a danas je najprihvaćeniji ''peterodimenzionalni
model'' u kojem simptome možemo uvrstiti u pet skupina: pozitivne, negativne, kognitivne,
afektivne i agresivne. U pozitivne simptome ubrajamo halucinacije i sumanute misli te
katatoniju, agitaciju, dezorganizirano ponašanje i govor. Negativni simptomi su: emocionalna
zaravnjenost, oslabljen emocionalni odgovor, apatija, asocijalnost, alogija (siromaštvo
govora) i anhedonija (gubitak životne radosti). U kognitivne simptome ubrajaju se već
spomenuti poremećaj govora i poremećaj misli, dok se u afektivne simptome ubrajaju:
anksioznost, osjećaj krivnje i depresija. U novije su vrijeme u simptome uvršteni i agresivni
simptomi, npr. verbalna i fizička agresivnost, autodestruktivno ponašanje, oštećenje imovine
te neprimjereno seksualno reagiranje.(2) Prema navedenim klasifikacijama, shizofrenija se
može podijeliti u nekoliko kliničkih podtipova: paranoidnu, hebefrenu, katatonu,
nediferenciranu, rezidualnu, simpleks, nespecificiranu shizofreniju i postshizofrenu depresiju.

2
1.2.Dijagnostika

Dijagnozu shizofrenije postavljaju psihijatri. Dijagnoza se temelji na ciljanom i

strukturiranom psihijatrijskom razgovoru s bolesnikom i članovima njegove obitelji. Do danas
nema nikakvih specifičnih laboratorijskih dijagnostičkih testova za shizofreniju, tj.
shizofrenija se ne može dijagnosticirati nikakvim snimanjem strukture ili funkcije mozga kao
ni pretragama moždane tekućine, krvi, urina i slično.

1.3.Liječenje

Liječenje se provodi kombinacijom farmakoterapije te psiho i socioterapije, a moguće

je primijeniti i elektrostimulativnu terapiju. Antipsihotici se smatraju prvom linijom u
liječenju shizofrenije jer smanjuju ili uklanjaju simptome u čak 70 % pacijenata. Izbor
antipsihotika ovisit će o kliničkoj slici te osjetljivosti pojedinca na pojedinu terapiju, a vrlo
često se u praksi koristi kombinacija različitih lijekova kako bi se postigao željeni rezultat.

2. Suicidalnost u shizofreniji

Suicidalnost kao fenomen istražuje se u mnogim područjima znanosti, a posebna se

pažnja pridaje suicidalnom ponašanju u sklopu različitih bolesti posebice onih psihijatrijskih
kao što je shizofrenija. Samoubojstvo se može definirati kao ponašanje kojim se čovjek
usmrtio, a pri tome ga je vodila težnja da se usmrti, dok je pokušaj samoubojstva postojanje
takve težnje, ali je ponašanje zaustavljeno. Suicidalni elementi mogu se pronaći i u nekim
drugim vrstama ponašanja, npr. alkoholizmu, zlouporabi droga, sklonosti kockanju, učestalom
samoozljeđivanju pa čak i bavljenju rizičnim sportovima. Kroz četiri faze može se prikazati
kako suicid nije proizvod jedne reakcije već dugotrajni proces. Prva faza u kojem se javlja
strah i tuga koji pojedinca onesposobljuju za svakodnevne životne aktivnosti. Počinje se
izolirati od okoline i gubi osjećaj vlastite vrijednosti. Kao rješenje razvija misao uništavanja
cijelog svijeta oko sebe, a to postaje moguće suicidom. Iz takvih osjećaja razvija se druga
faza, faza agresije, kada pojedinac usmjerava agresiju prema sebi jer se izolirao od svoje
okoline. Oslabljeni mehanizmi obrane omogućavaju mu razvijanje autoagresivnih tendencija.
Maštanje o suicidu ili faza bijega, treća je faza koja se razvija iz mehanizma rasterećenja u
konkretne ideje kojima suicidant nastoji pobjeći u bolji svijet. U toj fazi razmišlja se o
tehnikama i načinima počinjenja suicida te se sve više razmišlja o sebi kao pokojniku. Četvrta

3
faza, faza psihičke anestezije razdoblje je u kojem dolazi do disocijacije osobnosti pojedinca.
Jedna ličnost obavlja životne zadaće, a druga se priprema za suicid . (3)

Stope samoubojstva u općoj populaciji rastu s dobi, a u dobi većoj od 65 godina

bilježe se najviše stope. Najčešći način izvršenja samoubojstva u oba spola unutar opće
populacije je vješanje. Pokušaji samoubojstva puno su češći s obzirom da svaki pokušaj ne
završi samoubojstvom. Mnoga istraživanja pokušala su istražiti povezanost suicidalnog
ponašanja sa shizofrenijom kako bi se poznavanjem rizičnih čimbenika na njih utjecalo, što bi
rezultiralo eventualnom prevencijom samoubojstva. Dokazano je da oboljeli od shizofrenije
umiru ranije nego osobe iz opće populacije, a rezultatima istraživanja da 40% njih počini
samoubojstvo. Također osobe koje boluju od shizofrenije imaju veći rizik za samoubojstvo
od opće populacije. Vezano uz samu bolest rizični čimbenici su: kasniji početak bolesti,
postojanje afektivnih poremećaja (anksioznost, nesanica), halucinacije te dodatna tjelesna
oboljenja. Čimbenici rizika uključuju prisutnost prethodnih pokušaja, veći broj pokušaja,
beznadnost, psihotične epizode. Osim toga, osobe s izrazito teškom bolešću što se očituje
postajanju bolesti u mladosti, dugotrajno trajanje hospitalizacije, česte hospitalizacije i
relapsa, te korištenje visokih doza antipsihotičnih lijekova također su pod visokim rizikom
suicida .Pored toga, socijalna podrška odnosno nepodrška snažno posreduje u suicidalnom
ponašanju. Depresivni simptomi općenito su također uspostavljeni kao važan faktor rizika.
Većina samoubojstava za pacijente s shizofrenijom javlja se u prvih deset godina nakon
početka bolesti, i u prve 2 godine. Veću vjerojatnost samoubojstva imaju pacijenti u prvih
nekoliko tjedana ili mjeseci nakon otpusta. Povezanost između otpusta iz bolnice i
suicidalnosti može biti posljedica "postpsihotične depresije". Veza između samoubojstva,
shizofrenije i zlouporabe supstanci također je važna. Zlouporaba supstanci i alkoholizam
mogu pogoršati impulzivnost kao i socijalnu izolaciju. Važan čimbenik rizika je povezanost
između trajanja psihoze i rizika samoubojstva u bolesnika s shizofrenijom. Ta činjenica
podupire da je rano liječenje neophodno ne samo za ublažavanje simptoma bolesti već i za
sprečavanje suicidalnog ponašanja.

Provedeno je istraživanje o učestalosti pojavnosti suicidalnih obrazaca ponašanja

(pokušaja samoubojstva i ponovljenih pokušaja samoubojstva) u shizofrenih bolesnika
Klinike za psihijatriju KBC-a Osijek, koji su hospitalizirani u razdoblju od početka 2010. do
kraja 2015. Istraživanje je provedeno na ukupno 380 pacijentica i pacijenata s dijagnozom
shizofrenije (F 20). Od ukupnog broja ispitanika njih 48 (12,6 %) pokušalo je samoubojstvo, a
unutar te skupine 31,25 % ili 15 ispitanika ponovilo je pokušaj samoubojstva. Od navedenih

4
15 ispitanika njih 8 (53,33 %) imalo je dva pokušaja samoubojstva, njih 3 (20 %) tri pokušaja,
njih 2 (13,33 %) pet pokušaja i po jedan ispitanik četiri i jedanaest pokušaja samoubojstva.
Ispitanici, koji su hospitalizirani manje od 10 puta, kao način pokušaja samoubojstva češće su
koristili vješanje, davljenje, gušenje, električnu struju te samootrovanje alkoholom, dok su oni
koji su hospitalizirani više od 15 puta kao način pokušaja samoubojstva koristili skok ili
lijeganje pred objekt u pokretu.

2. Zdravstvena njega suicidalnih shizofrenih bolesnika

Vrlo je važno da se bolesnici sa visokim rizikom za suicidalnost kontinuirano prate i

promatraju, osobito ako su to shizofreni bolesnici koji imaju veći rizik za samoubojstvo od
opće populacije. Medicinska sestra bi trebala sa njima uspostaviti odnos povjerenja,
razgovarati sa njima o njihovim pogledima na život i utvrditi da li pojedinac ima rizične
čimbenike za suicidalno ponašanje te da li ih pokazuje. Također, uvijek im je potrebno
napomenuti da medicinsku sestru mogu pozvati u svakom trenutku, bilo da im je potrebna
pomoć, savjet ili bilo što drugo. U razgovoru sa suicidalnim bolesnikom nikako se ne smije
pokazati nezainteresiranost za njihovu situaciju i stanje, nedovoljnu empatiju ili ignorirati
suicidalno razmišljanje ili probleme. Suicidalni pacijenti obično se mogu prepoznati po
depresivnom ponašanju, suicidalnim mislima ili prijetnjama. Kako bi bolesnicima bilo lakše
izraziti svoje emocije i kako bi se osjećali sigurno prema njima treba pokazati razumijevanje i
zaštitnički stav, ali ne i kažnjavajući ili osuđujući stav. Iz njihove okoline treba maknuti sve
potencijalno opasne i oštre predmete. Bitno je i promatrati pacijentovo ponašanje u svrhu da
se primijeti njegova namjera suicida, premda je teško i gotovo nemoguće uvijek prepoznati
namjere. Potrebno je stvoriti pozitivan terapijski odnos između medicinske sestre i bolesnika
kako bi on lakše verbalizirao svoj bijes. Suicidalni pacijenti se uključuju i u grupne programe
i grupni rad. Potrebno ih je poticati na uključivanje u grupe, poticati socijalizaciju i
komunikaciju, razgovor sa drugim bolesnicima sa svrhom da na taj način otkriju pozitivne
aspekte i svrhu života. Važno je da se primjenjuje propisana terapija. Ponekad je mnogo lakše
podatke o suicidalnosti te o samom napretku shizofrenije dobivati od bračnih partnera,
roditelja, djece i drugih osoba bliskih bolesniku te je zbog toga važno razgovarati i s njima te
ih educirati kako reagirati u kriznim situacijama. Važno je educirati medicinsko osoblje o
tome kako najbolje komunicirati sa suicidalnim pacijentom sa shizofrenijom. Važan faktor
koji može biti okidač za samoubojstvo uključuju loše odnose s osobljem i poteškoće s

5
prilagođavanjem u novoj okolini. Također je važno da osoblje shvati da povučenog ili
paranoidnog pacijenta treba smatrati pacijentom s povećanim rizikom za samoubojstvo.
Pokazalo se da suicidalni pacijenti imaju više zahtjeva za bolničko osoblje i kritiziraju
liječenje više od drugih pacijenata. Bitan čimbenik liječenja suicidalnosti kod shizofreničnog
pacijenta je formulacija sveobuhvatnog plana sigurnosti koji uključuje biopsihosocijalne
intervencije. To uključuje izgradnju socijalne podrške pacijentu i podučavanje pozitivnih
vještina suočavanja. Nadalje, i psihosocijalni i farmakološki pristupi koji se dugoročno
primjenjuju trebali bi pomoći da se smanji rizik od samoubojstva.

4.Zaključak

Suicidalnost je ozbiljan socijalno-patološki problem današnjeg doba, a osobito u

shizofrenih pacijenata koji imaju puno veći rizik za pokušaj suicida u odnosu na opću
populaciju. Ukoliko se iz razgovora procjeni da je pacijent sklon suicidu, ima suicidalne misli
ili je ranije pokušao suicid, tada spada u skupinu visokorizičnih za počinjenje suicida.
Medicinska sestra mora s takvim pacijentom uspostaviti dobar odnos, odnos povjerenja te
pokazati razumijevanje i zaštitnički stav, ali ne i kažnjavajući ili osuđujući stav. Također treba
ih poticati na uključivanje u grupe, socijalizaciju te komunikaciju.

6
 5.Literatura

1. Haramija M., Kompetencije medicinske sestre u radu s bolesnikom oboljelim od

shizofrenije, Diplomski rad ; Varaždin, 2016.
2. Šojat D., Suicidalnost u shizofrenih bolesnika, Diplomski rad ; Osijek , 2016.
3. Mišković A., Suicidalnost u depresivnih bolesnika, Diplomski rad ; Osijek, 2017.
4. Moro, LJ., Frančišković, T. “Psihijatrija” Udžbenik za više zdravstvene studije;
Udžbenici Sveučilišta u Rijeci, 2004.
5. Pavo Filaković i sur. Psihijatrija. Medicinski faklutet Osijek, Osijek, 2014.