VJENCESLAV NOVAK

Vrsta djela:

Pripovijetka o velikom problemu siromaštva u društvu…

Mjesto radnje: Podrum jedne kuće, hladne i snijegom zatrpane ulice, te birtija u koju su Mika i
Jankić često izlazili i trošili svoje zaslužbe…

Vrijeme radnje: Zima 1905. godine

Tema: Težak život i društvene nepogode siromašnih građana najnižeg staleža na početku XX.
stoljeća.

Ideja: Ideja ove kratke, ali poučne pripovijetke bi bila da ljudi (većinom muškarci) spas, savjet i
pomoć ne traže u piću jer ih ono samo nakratko zadovolji, a kada se vrate kući pijani svašta se
događa. Nažalost, kada se idući dan otrijezne prekasno je da se poprave štetne posljedice. Često
stradavaju njihovi najmiliji. Smrt Evice je očit primjer da se alkohol, što je više moguće, izbaci iz
svoga života. I to ne samo alkohol, nego bilo kakva droga od koje postajemo ovisni, a šteti nam.

Kratki sadržaj: …i tako Mika sjedi na klupici i polako se prisjeća sinoćnjeg događaja, kad je,
vraćajući se s napornog radnog dana, svratio sa svojim prijateljem u gostionu. Tamo su se napili i
potrošili cijelu zaslužbu za taj dan. Vraća se kući gdje, onako pijan, tuče svoju najmiliju Evicu. Tek
sljedeći dan postaje svjestan što je počinio – pretukao je svoju kćerku na mrtvo ime. Kada shvati
u koliko teškom stanju se Evica nalazi, on se neopisivo kaje, no, ne želi to priznati. Kada se i taj
dan vratio s posla žena ga, s velikom boli u srcu, obavještava da mu je kćerka preminula. No, ne
krivi njega, jer zna da je on brižan otac i dobar suprug, ali da je pustio alkoholu u njemu da
progovori. Oni se zajedno vraćaju kući i pokušavaju prebroditi smrt njihove mezimice…

Kompozicija djela: Uvod – Upoznavanje glavnog lika Mike koji je vrlo siromašan i malo zarađuje –
tako malo da jedva može prehraniti obitelj… Zaplet – Nakon noći pijančenja Mika se vraća kući i,
dok ga žena verbalno napada, on dohvati Evicu i pretuče ju na mrtvo ime… Vrhunac – Iduće jutro
se budi i saznaje da mu je kćer u teškom stanju. Kaje se iz sveg srca, no, prekasno je kad sazna da
je Evica preminula… Završetak – Lucija oprašta Miki za smrt svoje kćeri i oni pokušavaju nastaviti
živjeti dalje…

Jezik i stil: Pisac Vjenceslav Novak je ovo djelo napisao tako realistično da nema onoga koji ovo
djelo ne bi shvatio, bez obzira na nepoznate riječi koje se povremeno nađu u tekstu. On je to
napisao bez mnogo opisa, tako da u djelu u većini prevladava radnja i pripovijedanje, dok i
dijaloga isto ima puno. Likovi u djelu govore lokalno, što znači da se pisac koristio lokalizmom.
Međutim, pisac nije baš upotrebljavao personifikacije jer je to, kao što sam gore naveo,
realistično djelo. Tu i tamo našla bi se po koja: „Dok bi sunce još obilno zalijevalo svojim svjetlom
tornjeve crkvi, kupole na gradskim palačama i, polako zalazeći, milo se smješkalo poigravajući
svojim zlatnim tracima po prozorima malih kućica na otvorenom tlu, dotle je dolje vladao mrak,
trajni mrak i vlaga.“ Samo u toj rečenici ima pregršt epiteta koje pisac u cijelom djelu nije
izostavljao: „toplo obiteljsko gnijezdo“, „ugodno društvance“, „mali, okrugli šešir“, „toploj
blagovolji“… Ali zato, u djelu se ne može naći onomatopeje s kojima bi pisac mogao dočarati sve
„šušnjeve“ u prirodi. Ova pripovijetka je stvarno bogata mnogim mudrim savjetima koje su ostali
davali Miki: „…Kad im je taj gospodin isplatio zaslužbu, stao ih je poučavati kako ne bi bilo
pametno da sad pođu u gostionicu, nego da kupe za obitelj večeru, a ostatak spreme kao
prištednju. Jer, Bog zna hoće li se opet sutra ili prekosutra naći zaslužbe.“ Novak je ovo djelo
podijelio u tri djela koji su označeni rimskim brojkama: prvi je do djela kada je Mika otišao od
Evičinog kreveta ka Iličkom trgu, drugi do kada je Mika predao zaslužbu sinu da ga odnese majci,
a treći do kraja. Dojam o djelu: Ovo mi se djelo dojmilo. Prije nisam ni pomišljao na takve
tragedije, no ovo djelo mi je pomoglo da shvatim da su one sve češće i češće u životu ljudi koji
pomoć traže u alkoholu. Mislim da svatko tko ovo djelo pročita ne može ostati ravnodušan.
Mikina obitelj spada u najsiromašniji sloj društva kojemu se takve tragedije najčešće i događaju.
Pisac je izvrsno pokazao tugu i sažalijevanje koje Mika osjeća prema svojoj kćerki. No ta njegova
pogreška je bila nemoguća za ispraviti.