Socijalni liberalizam je ideologija kolektivnih sloboda i prava koja favorizuje
socijalnu pomoć i pravdu. Ona dolazi u političkoj i ekonomskoj formi. To je jedan od dva najdominantnijih vrsta liberalizma (drugi je njegov prethodnik klasični liberalizam). Кao i kod klasičnog liberalizma, socijalni liberalizam je levičarska ideologija slobode i jednakosti. Za razliku od levičarske ideologije klasičnog liberalizma, koji favorizuje slobodu o pitanjima države, socijalni liberalizam se meša u klasično konzervativnim stvarima, kao što su oporezivanje, propisi o pojedincima, grupama i preduzećima, a više u nastojanju da se obezbedi socijalna pravda i blagostanje preko vlade. Socijalni liberalizam se smatra društveno levom ideologijom(uprkos svojoj mešovitoj prirodi). To obično dolazi u populističkim i elitističkim oblicima koji se razlikuju u svojim pozicijama na kojoj meri vlada treba da se koristi kako bi se osigurala socijalna pravda. U krajnost, socijalni liberalizam može, s obzirom na gore navedeno, postati puritanski i autoritativni sa upotrebom kolektivne snage (kao što se vidi u zabrani, na primer.) Fokus na društvenom napretku stavlja ga direktni sukob sa antitezama društvenog konzervativizma na većini, ali ne u svim pitanjima (posle svega društveni konzervativizam ima mešovite prirode, kao što i sam može da postane puritanski i autoritativan). Primeri: U Sjedinjenim Američkim Državama kada kažemo "liberalni" mislimo socijalno liberalni. U drugim zemljama "liberalno" znači klasično liberalno (na primer u Velikoj Britaniji stranka rada je kao SAD-u demokratska i zove se "socijalno liberalna" partija, dok su liberalne demokrate u Velikoj Britaniji klasični liberali). Osnove u uslovima nikada ne menjaju, ali njihovo značenje se razlikuje u zajedničkom jeziku od strane naroda. Ako neko kaže američki liberalizam, oni govore o socijalnom liberalizmu kao i o Britanskoj "stranci rada" (sa strane neoliberalizma o Laburističkoj partiji).
SOCIJALNI LIBERALIZAM U POLITIČKOJ I
EKONOMSKOJ FORMI Politički, socijalni liberalizam je ideologija slobode, prava i jednakosti sa fokusom na kolektiv jednakosti (preko individualne slobode). U tom smislu, to je evolucija klasičnog liberalizma fokusiran na socijalne jednakosti (generalno i dalje zadržava klasične liberalne stavove, ali ne na uštrb socijalne jednakosti). Generalno, ona odbija laissez faire stil klasičnog liberalizma i traži progresivne politike koje mogu smanjiti teškoće koje su oni ostavili pod čistim-kapitalističkim i starim konzervativnim ekonomskim sistemima. Na taj način, možemo reći da je socijalni liberalizam ideologija gde će jednakost i kolektivizam doći do slobode i autoriteta (sloboda je važan aspekt socijalnog liberalizma i pored neophodnog korišćenje autoriteta da se obezbede kolektivna sloboda i prava). On je primer progresivnim pokretima u kasnim godinama 19 i prvim godinama 20 veka, koji su pozivali na "napredovanje ka socijalnoj jednakosti", ličnosti kao što su Ruzvelt i Drugi Zakon o pravima fokusiran na ekonomska prava (ono što zovemo "druga prava"). Socijalni liberalizam favorizuje socijalnu pravdu i zajedničku dobrobit preko organa pojedinaca, čak i ako to znači korišćenje kolektivnog organa. To je u direktnoj suprotnosti sa društvenim konzervativizmom, koje ideologija generalno poziva na društvenu hijerarhiju i tradicionalizam i gura nazad protiv socijal-liberalne socijalne reforme. Ekonomski, socijalno liberalna ekonomija je ideologija "trickle up economics" koja se nalazi u radovima u rasponu od Marksa, do Mila i Kinza. Oni obično odbacuju klasičnu liberalnu ekonomiju i ekonomiju monopola. Ona nastoji da koristi poreze, propise i druge progresivne tehnologije kako bi osiguralo fer ekonomiju za sve i da se stave van ekonomske nejednakosti (čak i na uštrb korišćenja državne vlasti). Primeri: Socijalni liberalizam je ideologija koja veruje u socijalnu jednakost i socijalnu pravdu, ali to nije socijalizam. Ako bi bio socijalizam, ne bi imao liberalizam u nazivu (i zapravo, ceo koncept odbacuje čist socijalizam i čist liberalizam i umesto toga je mešavina obe ideologije). Socijalni liberali su progresivni liberali. Berni Sanders i Džeremi Korbin su socijalni liberali, kao i Klinton i Obama (Sanders i Korbin su više progresivniji i prema socijalnom, jednim krilom više "neoliberalni" i klasični liberalniji prema liberalnim, a sve u potrazi za mešovitim tržišnim rešenjima socijalne pravde, gde prihvataju delove i od klasičnog liberalizma). VREDNOSTI I KLJUČNE FIGURE SOCIJALNOG LIBERALIZMA
Primeri socijal-liberalnih vrednosti: Jednaka plata za jednak rad, protiv
ropstva, žensko biračko pravo, LGBT prava, ravnopravnost polova, zdravstvo kao pravo, protiv ekonomske nejednakosti, pro-globalizam, fer-trgovina, oporezivanje, za zajednicu , za radnička prava. Oni su šampion univerzalnih ljudskih prava, čak i ako to znači "veliku vladu." Važne figure socijalnog liberalizma: Ruso, G. Moris, reformski mislioci: Marks, V. Dženings Brajan, progresivni mislioci: Barak Obama, i Berni Sanders. Primeri: Socijalni liberali generalno podržavaju socijalnu demokratiju i socijalnu državu u izvesnoj meri. To znači oporezivanje i socijalna davanja, ali iz liberalnih pogleda. Činjenice: Otac socijalnog liberalizma Leonard T. Hobhaus, opisuje elemente (socijalnog) liberalizma u svom remek delu "Liberalizam". On ih označava na sledeći način: 1. Građanske slobode. 2. Fiskalna sloboda. 3. Lična sloboda. 4. Socijalna sloboda. 5. Ekonomske slobode. 6. Domaća sloboda 7. Lokalne, rasne i nacionalne slobode. 8. Međunarodna sloboda. 9. Političke slobode i narodni suverenitet. Da bismo dali predstavu o važnosti mišljenja Hobhausa, on je skovao termin "socijalni liberalizam" u nastojanju da reformiše "klasični liberalizam" i odbaci socijalizam.
O POREKLU KLASIČNOG I SOCIJALNOG
LIBERALIZMA
Кoreni socijalnog liberalizma: klasični liberalizam je ideja koja je usko
povezana sa klasičnom demokratijom (koju Platon u suštini definiše kao ideologiju slobode i jednakosti u svojoj Republici). Ciceronovi komentari o tome šta će demokratija postati poznate su kao liberalne vrednosti za koje se zalagao i Makijaveli. Međutim, pravi koreni liberalizma nalaze se u dobu prosvetiteljstva, kada je upotreba razuma i štampe omogućila da se liberalni revolucionari odvoje od Kraljevina, uz pomoć filozofa kao što su Lok i Ruso. Drugim rečima, koreni socijalnog liberalizma su koreni klasičnog liberalizma. Evolucija socijalnog liberalizma: Socijalni liberalizam počinje da se javlja posle liberalnih revolucija (čak i pre njih), sa onima koji su izrazili nezadovoljstvo sa fokusom na slobodi (koja je dozvoljavala stvari kao što su ekstremne ekonomske nejednakosti i ropstvo). Prvi pravi "progresivci" u Americi su bili reformatori, ali socijalni liberalizam počinje ozbiljno sa Marksom (u kojoj liberali koji nisu hteli da idu do kraja u socijalizam postaju frakcija nazvana "New Wings", a kasnije "Labour" u Engleskoj). Кoreni socijalnog liberalizma su tako nastali od klasičnog liberalizma, mada je teško konkretno pronaći odgovarajuću polaznu tačku. Ali, jednostavno rečeno, socijalni liberalizam je odbacivanje čistog klasičnog liberalizma i učenja Marksa (ali više u stilu Кinza). Кasnije, neoliberalizam je pokušao da zameni učenja Kinza i Smita nudeći treći put, iako su više progresivni socijal-liberali bili skloni da odbiju taj stil, on je ipak favorizovan od strane većih socijalno- liberalnih partija. Primeri: Liberale iz doba liberalnih revolucija zovemo "klasični liberali" a danas oni označavaju stav drugačiji od modernog oblika liberalizma "socijalnog liberalizma" (koji greši prema jednakosti) . Drugim rečima, liberalizam račva u dva jasne staze krajem 19 veka, u originalne mi zovemo "klasičnim" a onaj usmeren na socijalne jednakosti zovemo "socijalni". Oboje su liberalizam i oboje imaju iste osnovne vrednosti slobode, jednakosti, tolerancije i upotrebe razuma. Oni se samo razlikuju od njihovom položaju o upotrebi sile od strane vlade da obezbedi zajedničku dobrobit. Bilo je mnogo različitih oblika klasičnog liberalizma u kasnom 17 i 18 veku. Više različitih oblika nastalo je tokom vremena kao socijalizam i socijalni liberalizam, koji su nastali krajem 19 veka. Razlika između tipova klasičnog liberalizma je kao razlika između, u smislu prvih liberala u Americi ili klasično liberalnih nosilaca slave ili klasično liberalnih abolicionista ili klasično liberalnih barona iz Nove Engleske. Isto tako, ako pogledate u filozofiji videćete čak i da se više klasično liberalni Lok i socijalno-klasično liberalni Ruso veoma razlikuju.
UPOREĐIVANJE SOCIJALNOG LIBERALIZMA SA
KONZERVATIVIZMOM I KLASIČNIM LIBERALIZMOM Socijalni liberalizam u odnosu na konzervativizam i klasični liberalizam: klasični liberalizam i socijalni liberalizam su, na mnogo načina, antiteza klasičnog konzervativizma i društvenog konzervativizma, respektabilno. Primeri: U smislu klasičnih oblika vlasti: Konzervativizam je ideologija monarhije, a liberalizam je ideologija demokratije (u međuvremenu, idealna ideologija mešovitih republika, uprkos favorizaciji klasičnih liberala.) Isto tako, u smislu njihovih socijalnih oblika, društveni konzervativizam je ideologija društvene hijerarhije i nativizma, dok je socijalni liberalizam ideologija o jednakosti i uključenosti. Osobe mogu biti sklone bilo kojim ideologijama zbog svojih ličnih ukusa, ali generalno govoreći svi su važeći i prirodni komadi iste slagalice koje bi trebalo ublažiti jednima i drugima. Društveni konzervativizam je ekstreman, fašizam je društveno konzervativna ideologija. U ekstremnom smislu, socijalni liberalizam može postati socijalizam i komunizam. U međuvremenu liberalizam se može pretvoriti u oligarhiju (ako nema kontrole u slobodnom tržištu) i klasični konzervativizam. Društveni napredak može zvučati bolje od drugih ideologija na papiru, ali svaka ideologija ima svoje prednosti i mane.
RAZLIČITI OBLICI SOCIJALNOG LIBERALIZMA
Različiti oblici socijalnog liberalizma: Na kraju, hajde da pogledamo neke