Professional Documents
Culture Documents
Grički Top Sažetak
Grički Top Sažetak
S kule Lotrščak u dijelu starog Zagreba sto se zove Grič svaki dan točno u podne opali top. Stranci
i neupućeni došljaci se uplaše i iznenade, golubovi se razbježe, a Zagrepčani se osmjehnu i ravnaju
svoje satove. O čemu se radi? Krajem šesnaestoga stoljeća Turci su odlučili zauzeti cijelo hrvatsko
kraljevstvo. Tadašnji sultanov namjesnik u Bosni Hasan-pasa Predojević, koji je imao titulu
beglerbega, najprije je oteo hrvatskom vladaru na prijevaru Bihać, a onda se s vojskom uputio
prema Sisku. Opsjedao ga je i napadao 1591. do 1593. tri puta i to svaki put po nekoliko tjedana ili
nekoliko mjeseci. I dok je njegova vojska plandovala oko opkoljenog Siska, Hasan-pasa je s dvije
ili tri tisuće konjanika upadao u okolna sela te palio i pljačkao, a uhvaćeno stanovništvo odvodio u
roblje prodajući ga u dalekim krajevima Turskog Carstva ili tražeći golem otkup za bogataše, ako
bi koga od njih zarobio. Sa svojih obrambenih zidova i kula Zagrepčani su sa zebnjom promatrali
kako gore sela na drugoj obali Save. Zagrepčani nemaju top koji bi s Griča mogao dobaciti preko
Save. Zato je Hasan-pasa Predojević bezbrižno razapeo šatore i uživao u turskoj glazbi i
plesačicama. A njegovi vojnici radili uobičajene vježbe i vojničke poslove. Hasan-pasa bio je u
izviđanju da procijeni mogućnosti osvajanja bogatoga grada, ali tek kad osvoji Sisak. Zagrepčani
su naslućivali sto namjerava pa su se iz dana u dan utvrđivali i nabavljali sto vise oružja. Jednog
dana dok su Turci plandovali na savskoj obali, a Hasan-pasa uživao u svom šatoru, Zagrepčani su
iz bečke ljevaonice krišom dopremili top velikog dometa i pomoću dizalica i kolotura ga digli na kulu
Lotrsčak. Cijev su mu usmjerili prema Savi.
Točno na šator opasnog i silnog Hasan-pase Predojevića. I dok je jednog lijepog proljetnog dana
Hasan-pasa sjedio u svom šatoru okružen agama i begovima za niskim stolićem, a glavni kuhar
mu na srebrnom pladnju donosio golemog turopoljskog pijetla, najednom je odjeknuo strahovit
prasak, a debeli pijetao istog trena ispari iz kuharevih ruku zajedno s pladnjem. Kroz šator je
prohujao vihor kao da je udario grom iz vedra neba. Od siline vihora porušili su se svi šatori, a age,
begovi i posluga popadali po zemlji od straha. Jedva su se iskoprcali ispod šatora i dali se u paničan
bijeg. To je opalio top s Griča, a kugla je odnijela Hasan-pašina pijetla i od njezine silne brzine
nastao je zračni kovitlac koji je porušio šatore sto su joj bili na putu. Zagrepčani i nisu znali kakav
je učinak imao njihov top. To su saznali tek od turskih zarobljenika poslije bitke kod Siska:
prestrašeni turski voda pobjegao je sto dalje od Zagreba, a poraz kod Siska zaustavio je sva daljnja
turska napredovanja. Tako Zagreb nikad nije pao u turske ruke. A Gricki top i danas svakog dana
točno u podne grune u sjecanje na taj davni i slavni hitac.
Opis likova:
Od stvarnih osoba nešto vise se ističe HASAN-PASA PREDOJEVIC, o kojem na temelju piščeva
pripovijedanja možemo zaključiti da je uporan, samouvjeren, sklon dobrom jelu i uživanju, no u
kritičnim trenucima ne ponaša se bas junački: Sretan sto je spasio glavu, prestrašen i razdražen
odjahao je na obale Kupe.
Bilješke o piscu:
Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu, gdje je završio klasičnu gimnaziju i filozofski fakultet
(komparativnu književnost i povijest umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije
Studentskog centra, zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom, te se
ističe kao urednik nekoliko dječjih časopisa i listova. Počevši s godinom 1972. slovi kao istaknut,
ali isto tako rado prešućivan, pa čak i progonjen hrvatski književnik (otac mu je bio domobranski
časnik), čija su djela bila zabranjivana gotovo dvadeset godina. U to je vrijeme, usto što neumorno
piše i stvara djela koja će se tek kasnije moći nesmetano čitati, na visokim dužnostima u Matici
hrvatskoj čiji će, godine 1992., postati potpredsjednik. Tri je godine glavni urednik tjednika za
kulturu Hrvatsko slovo (1995.-1998.). Autor je preko 50 knjiga u kojima pronalazimo mnoštvo
pjesama, novela, putopisa, eseja, kritika te književnih radova za djecu. Bio je ugledan član Hrvatske
demokratske zajednice.
Grički top
AUTOR: DUBRAVKO HORVATIĆ
Kada je pisao knjigu autoru je cilj bio da priče budu prenesene kao u narodnoj
predaji jer na njima se i temelje te da pripovijedanje bude neposredno i
pomalo naivno.
Opisat ćemo četiri legende iz knjige “Grički top” – priče “Grički top”, “Oranje
diva Dragonje”, “Lijek iz zaleđena jezera”, “Krvavi most”.
Grički top
Svaki dan u podne u Zagrebu u starom dijelu grada koji se zove Grič s Kule
Lotrščaka opali top. Svi oni koji ne znaju, stranci i došljaci, jako se iznenade
i prestraše, a Zagrepčani s ponosom i smiješkom rihtaju svoje satove.
Naime, potkraj 16. stoljeća Turci su odlučili kako će zaposjesti cijeli hrvatsko
kraljevstvo. Hasan-paša Predojević bio je tadašnji Sultanov namjesnik u
Bosni te je imao i titulu beglerbega. Na prevaru je oteo hrvatskom vladaru
Bihać, a sada je odlučio učiniti isto sa Siskom.
Za to vrijeme Zagrepčani su gledali prema drugoj obali Save, kako gore sela.
Bili su zabrinuti jer nisu imali top koji bi s Griča mogao opaliti tako daleko.
Hasan-paša Predojević to je i znao te je bezbrižno postavi šatore i uživao s
plesačicama. Njegova vojska izvodila je uobičajene vježbe.
Grički top od tada svakoga dana točno u podne podsjeti na taj davni hitac
koji je spasio grad Zagreb.
Analiza likova
U legendi se niti jedan lik posebno ne ističe. Zagrepčani i Turci djeluju kao
kolektiv, Zagrepčani da obranili svoj grad, a Turci da bi ga zaposjeli.
Glavna radnja vrti se oko topa jer on je na kraju zaslužan za obranu grada.
U špilji nadomak jezera živio je veliki div imenom Draganja. On je bio dobar
i plemenit i često je pomagao svima oko sebe jer mu je zbog svoje veličine i
snage bilo lakše nositi stvari. Tako je znao gurati kamenje za gradnju niz
planinu, čupati stabla s korijenjem i prenositi ih gdje je to potrebno ili odnijeti
vodu s jezera do ljudi koji su živjeli u udaljenijim, sušnim mjestima.
Pošto je Dragonja bio velik, morao je jesti i piti velike količine hrane i pića.
Tako je za doručak znao pojesti dva janjeta, za ručak cijeloga vola, a za
večeru ponovo dva janjeta. Popio bi čak do dvije bačve vina na dan.
Pošto je dugo gledao kako se ljudi u sušnim mjestima muče bez vode,
predložio je prijedlog i svoju pomoć. Naime, odlučio je da će potjerati vodu
iz jezera sve do mora. Predložio je tako glavarima da će izorati duboku i
široku brazdu kojom će voda iz jezera poteći do mora. Jedino što je tražio
šezdeset volova jer trebat će vući plug koji će izorati tu duboku brazdu.
Radeći cijeli dan, na kraju dana, Dragonja je već bio došao do mora. Rijeka
koju je ostavio iza sebe potekla je u more, a ljudi su se oduševljeno počeli
naseljavati uz rijeku. Sada su imali vode koliko su htjeli. Pošto je Dragonja
bio zaslužan za rijeku, mještani su odlučili rijeku nazvati upravo po njemu –
Dragonja.
Nakon nekog vremena Dragonja je odlučio još jednu rijeku provesti do mora
i pogodio se za novih šezdeset volova. Orao je ponovo cijeli dan, a iza
njega je protjecala mirna rijeka. Ljudi su se odmah nastanili i uz nju te su je
prozvali Mirna. Obje rijeke protjecale su prema zapadu.
Kada je sve dobivene volove pojeo, odlučio se nagoditi za treću rijeku i
nove volove. Sada je trebalo izorati put koji će činiti prostor rijeci prema
jugu. Oranje treće brazde bilo je jako teško. Put je bio stjenovit i strm te pun
ponora. Zato se Dragonja morao stalno uzmicati s glavnog puta i krivudati.
Stijene i težak teren onemogućavao mu je da plug radi duboke brazde.
Analiza likova
Uz samo jezero živjela je starica – travarka. Ona je cijeli svoj život brala,
skupljala i sušila trave i posjedovala je veliko znanje o njima. Pomogla je
ljudima koji su imali bilo kakve tegobe, većina se obraćala njoj. No, postojali
su i oni koji su od nje zazirali jer su smatrali da je vještica. Ipak, djeca su je
jako voljela.
Analiza likova
Krvavi most
Ružici su nakon požara došla u posjetu starija braća Henrik i Ivan. Priopćili
su joj da se mora udati za Grduna. Ružica se nakon toga jako rastuži i
počne plakati, a teta Margita se usprotivi i kaže da on neće dobiti Ružicu.
Grdun je već bio jako ljut zbog toga što se nije uspio riješiti Pavla pa odluči
uništiti Gradec i Kaptol. U početku odluči opljačkati biskupski Kaptol.
Analiza likova
Pavao Slavinić – mladi vitez, lijepe, bujne plave kose. Vlasnik je mlinova
na potoku Medveščak. Uporan je oko Ružice, posjećuje je svaki dan i
donosi joj ružu dok se i ona ne zagleda i zaljubi u njega. Hrabar je vojnik,
plemenit i častan, dobra srca.
Bilješka o autoru
Radio je cijeli svoj život kao književnik. Pisao je eseje, romane, pjesme,
pripovijetke, scenarije i igrokaze. Radio je i kao novinar i kao urednik u
raznim časopisima.