Miroslav Krleža

Povratak Filipa
Latinovicza
Bibliografski podaci:
• nakladnik – Riječ
• mjesto i godina izdanja – Vinkovci, 2000.
• pisac predgovora – Ante Stamać

O autoru:
Miroslav Krleža hrvatski je književnik (Zagreb, 1893. – Zagreb, 1981).

Autor je najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti 20. st. i pokretač mnogih

kulturnih inicijativa zasnovanih na kritičkom osvješćivanju hrvatskog društva, što
je njegov opus učinilo jednom od središnjih odrednica u izgradnji moderne
Hrvatske. Njegov snažan utjecaj na sveukupna kulturna i društvena gibanja imao
je dugotrajan učinak kako u Hrvatskoj, tako i u jugoslavenskim sredinama.

U poeziji se Krleža javlja svojim simfonijama (Pan, 1917.; Tri simfonije, 1917.) i
“ratnom lirikom” (Pjesme I, II, 1918.; Lirika, 1919.), koje nastaju pod snažnim
utjecajima ekspresionizma i sugestivno svjedoče o razdoblju ratnoga kaosa i
stradanja, kao i o individualnoj drami. Ipak se vrhuncem njegova pjesničkog
stvaralaštva smatra jedna od najboljih knjiga hrvatske poezije uopće, Balade
Petrice Kerempuha (1936.). Potvrđuje se u dramama Golgota (1926.), Gospoda
Glembajevi (1928.), U agoniji (1931.), U logoru (1934.) i Vučjak (1934.).

Iz njegovog proznog stvaralaštva mogu se izdvojiti zbirka novela i pripovijesti iz

razdoblja Prvog svjetskoga rata Hrvatski bog Mars (1922.), kraći romani Tri
kavalira gospođice Melanije (1920.) i Vražji otok (1924.) te Novele (1923.).

Godine 1932. objavljuje jedan od najcjenjenijih romana u povijesti hrvatske

književnosti, Povratak Filipa Latinovića.
 CITAT IZ KNJIGE
,,Svitalo je, kada je Filip stigao na
kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri
godine nije ga zapravo
bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek
sve kako dolazi...''
,,Paleći na tom tepihklopferu svoj
posljednji vatromet u predvečerje
Karolinine svadbe, on je bio na rubu
samoubojstva od žalosti; čitavog tog
ljeta skakao je s višeg ramena baroknog
svetog Florijana u vodu pod mostom,
samo da bi se voda zakrvarila
nad njim.''
,,- Mama! Što je tebi? Zašto plačeš?
Kako je stajao uz majčinu postelju, bosonog, u
svojoj dugoj spavaćoj košulji, mislio je da će ga
mati potjerati natrag, ali dogodilo se obratno:
ona je uzela obje njegove ruke i stala ih
cjelivati, i tako (ni sam nije znao kako se to
zapravo dogodilo) se našao u njenoj postelji,
osjećajući samo to, kako je mamino tijelo
hladno, a suze vrele kao rastopljeni vosak...''
,,Boje, na primjer, to živo vrelo njegovih Opis Filipovog doživljavanja boja koje je
KOMENTAR
Filip, glavni lik djela, vraća se u svoj
rodni zavičaj - Panonsku Hrvatsku gdje
će se odvijati čitava radnja djela.
(mjesto radnje)
Opis Filipovog psihičkog stanja
uzrokovanog Karolininom svadbom.
Ovo je ujedno i jedan od događaja
kojeg Filipa vraćaju u njegovo
djetinjstvo.
Još jedan događaj iz Filipovog
djetinjstva. Vrlo je upečatljivo opisan,
zbog čega sam ga se nakon pročitanog
djela prvog sjetio. Iz načina na koji je
opisan ovaj događaj može se zaključiti
važnost majčine uloge u Filipovom
živote.
povezano s krizom njegovog umjetničkog
najtoplijih emocija, počele su u njegovu
oku sivjeti: dok bi se boje prije javljale
Filipu snažno, kao mlazovi vodopada, ili
kao udari pojedinih glazbala, sada, u
posljednje vrijeme ta je životna snaga
pojedinih boja polagano venula...''
,,- Frajle!
Joža Podravec okrenuo se na zicu spram gospodina
i, namignuvši mu lukavo, on je svojom lulom
prezirno odmahnuo spram te zaključane i
gvozdenim pločama obijene prizemnice »gde frajle
još sigurno spavaju«. Kakva sablasna riječ: frajle!''
(...) ,,Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven,
mekan i nagnjio kao kvasac pod prstom, da ima
pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je
bila jedina slika, što mu je ostala u pameti sasvim
živo i neizbrisivo. ''
,,Ta gospođa Ksenija, sa svojom prosjedom kosom,
promuklim altom i svijetlim, djevojačkim, vedrim
akvamarinskim očima, bila je glavni razlog da Filip
nije krenuo iz Kostanjevca još odmah na početku.''
,,(...) da ga je ta tajanstvena, uvijek u crno obučena
kasirica počela zanimati. Upoznavši je, njemu je
prijalo dolaziti u »Krunu«, razgovarati s njom o
najobičnijim svakodnevnostima i disati u njenoj
blizini. ''
stvaralaštva (Filip je bio slikar), a samim time
i njegovog identiteta. Čitav se njegov
povratak temelji na tome da razrješenjem
svoje bolne prošlosti tu krizu privede kraju,
drugim riječima, da dobije odgovore na
pojedina životna pitanja te tako spozna
smisao života.
Dovoljna je samo jedna riječ koja Filipa može
natjerati da se ponovno prisjeti događaja iz svog
djetinjstva koji je ujedno obilježio i čitav njegov
život. Karakterističan je motiv trbuha. Ovo me
podsjetilo na Proustovo djelo Combray i kolačić
madeleine, iako i način na koji pripovjedač
izgrađuje djelo po mnogo čemu sliči
spomenutom Combrayju što se vrlo lako uočava
već nakon prve pročitane stranice. Tako se npr.
može primijetiti kako je u središte romana
također stavljena svijest glavnog lika. Pripovjedač
daje bogate opise prostora koje glavni lik, kao i
sve ostale događaje kroz koje prolazi, doživljava
na karakterističan način. S obzirom na to da je
radnja romana svedena na minimum, djelo je
izuzetno naporno za čitanje.
Opis Bobočke i načina na koji ju je Filip
doživljavao. Iz načina na koji je
predstavljena može se zaključiti kako
je ona lik koji će u Filipovom životu
odigrati važnu ulogu.
,,Taj Kyriales posjedovao je spram Filipa neku
neshvatljivo uzvišenu superiornost, raspolažući
čudnim i neobično opasnim svojstvom:
sposobnošću, da razara sve Filipove zamisli, da
mrvi njegove istine i zanose, i da sve Filipove
tjelesne i duševne snage atomizira u prašinu i u
potpuno bezvrijedan pepeo. '' (...)
,,U odnosu spram toga Kyrialesa Filip je imao
osjećaj duboke organske smetnje, gotovo straha.''
,,A Kyriales nije ni najmanje skrivao svoj uzvišeni
stav spram Filipa...'' (...)
,,Kyriales uopće nije vjerovao ni u kakvu naročitu
ljudsku sposobnost i nadarenost, a o Filipu, kao
slikaru, mislio je porazno.''

,,Ustala je i dala mu jednu sliku sa zlatnim

žigom budimpeštanskog dvorskog fotografa.
Pred renesansnom balustradom od ljepenke,
veliki župan u magnatskoj gali, s kalpakom,
čapljinim perom i svinutom baršunom
optočenom sabljom, a balčak te bazarske
demiskinje sav je posut staklovinom: doktor
Liepach plemeniti Kostanjevečki godine osam
stotina devedeset i pete.''

Tema djela:
Motivi:

Likovi:
- glavni:
- sporedni:
Kompozicija djela:
- uvod:
- zaplet:
- vrhunac:
- rasplet: