UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA

SARAJEVO

VITALNI PARAMETRI

Seminarski rad
iz predmeta Opći principi zdravstvene njege

Mentor: Student:
ass.Jasmina Mahmutović Almira Sužanj

Sarajevo, 2012.
 VITALNE FUNKCIJE

VITALNE FUNKCIJE - su bitni pokazatelji različitih promjena ( bolesti ) organizma, te je

njihovo praćenje od velike važnosti. To su:

1. TEMPERATURA – zagrijanost ljudskog organizma do određenog stupnja.

2. PULS ILI BILO - je ritmičko izbočenje stijenke krvne žile koje nastaje
zbog izbacivanja krvi iz srca u krvne žile.
3. DISANJE - je izmjena plinova između čovjeka i njegove okoline.
4. KRVNI TLAK - je pritisak krvi na stijenke krvne žile

PULS

Puls predstavlja srčani ritam.Srce svakim svojim otkucajem pumpa krv prema svim dijelovima
našeg tijela, omogućavajući normalan rad organizma.Puls se prilagođava svakoj našoj
aktivnosti,bilo fizičkoj ili psihičkoj.

METODE MJERENJA PULSA

Utvrđivanje pulsa se vrši :

• palpacijom na površinskim arterijama ispod kojih se nalazi tvrda podloga.Najčešće su to :
arteria temporalis,a.carotis,a.brachialisa.radialis,a.femoralis, a.poplitea,a.dorsalis pedis i
a.tibialis posterior.

U praksi najčešće palpiramo puls radijalne arterije koja se nalazi na unutrašnjoj strani
podlaktice u predjelu ručnog zgloba iznad palca.
Palpira se jagodicom drugog,trećeg i četvrtog prsta tijekom jedne minute i na taj način
provjerava njegova učestalost ( frekvencija),pravilnost (ritam),punoća,te brzina uspona i širenja
pulsnog vala (amplituda).
POSTUPAK PRI MJERENJU PULSA

1. bolesnik sjedi ili leži,ruka na kojoj mjerimo puls je opuštena,savijena u laktu pod pravim
uglom,dlanom okrenutim prema trbuhu i ispruženim prstima
2. Jagodice drugog ,trećeg i četvrtog prsta stavimo na radijalnu arteriju ispitanika i
umjereno pritisnemo prema kosti ručnog zgloba dok ne osjetimo puls
3. Ocjenimo ritam,punjenost,napetost i amplitude pulsa
4. Uz kontrolu sata brojimo otkucaje pulsa tijekom jedne minute
5. Izmjerenu frekvenciju pulsa zabiljezimo na temperaturnoj listi crvenom bojom
6. O patoloskim promjenama pulsa obavijestimo lijecnika,nakon istodobne provjere ne
normalnosti na radijalnim arterijama obiju ruku ispitanika.

PROCJENA PULSA

frekvencija , ritam , punjenost , amplituda , Elasticnost krvne zile

Frekvencija pulsa – je broj otkucaja pulsa u jednoj minuti.Kod zdrave osobe koja
miruje normalan broj otkucaja je od 60-80 u minuti,a u novorođenčadi i male djece je
brži od 100-150

normalna frekvencija pulsa:

starost puls/minuta
novorođenče (0-1 mjesec) 120 - 160
01 - 12 mjeseci 100 - 150
01 - 02 godine 80 - 140
02 - 06 godine 75 - 120
06 - 12 godina 75 - 110
adolescenti 60 - 100
odrasle osobe 60 - 100

Ritam pulsa – otkucaji pulsa fiziološki se javljaju u pravilnim razmacima,i to je ritmičan

puls.Ako su razmaci između pojedinih otkucaja nepravilni,puls je aritmičan.
 Ostale kvalitete pulsa - punjenost,napetost i amplituda ostale su kvalitete pulsa.Ovise o
tlaku,volumenu i brzini protoka krvi,te o stanju stijenke arterije koju palpiramo.Kod
zdravog čovjeka puls je dobro punjen.To osjećamo laganim pritiskom na arteriju kao
pravilan i jednolično punjen pulsni val.Poremećaji u punjenosti pulsa:

• nema pulsa - kada se puls ne osjeća ni pažljivom palpacijom arterija

• filiforman (nitast) puls – slabo punjen i ¨razvučen¨ puls,teško se opipava,polagano
prolazi ispod prstiju i lako se može potisnuti
• jako punjen puls – ne može se potisnuti ni jakim pritiskom na arteriju

PATOLOŠKE VRIJEDNOSTI PULSA

1. Tahikardija ili ubrzan puls više od 80 otkucaja u minuti.

2. Bradikardija ili usporen puls manje od 60 otkucaja u minuti.
3. Aritmija predstavlja poremećaj u radu srca tj,preskakanje srca koji mogu nastati od
različitih uzroka
4. Ekstrasistola predstavlja povremeno prekidanje normalnog pulsa prijevremenim
pulsnim otkucajima koji se mogu javljati pojedinačno ,ali i u pravilnom slijedu kao
svaka druga,treća ili četvrta kontrakcija srca.
5. Velika amplituda pulsa
6. Mala amplituda pulsa

DISANJE (RESPIRACIJA)

Predstavlja izmjenu ugljik-dioksida između stanica organizma i okoline u kojoj

organizam živi.
Proces disanja se odvija u dva akta udisaj i izdisaj,čijia je konačna svrha razmjena
plinova u stanicama.
Centar za disanje se nalazi u produženoj moždini.

PROCJENA DISANJA
Frekvencija ,ritam,napor,bol,zvukovi pri disanju,dubina.
 PROCJENA DISANJA

Kod procjene disanja, određuje se brzina disanja (frekvencija) tijekom jedne minute,
zatim dubina disanja te ritam. Na osnovu procjene brzine možemo zaključiti da li je
disanje normalno, brzo ili sporo.
Zdrav,normalan čovjek u stanju mirovanja dise kroz nos,bez napora i jedva čujno,16-18
puta u minuti.

FREKVENCIJA DISANJA – pod njom podrazumijevamo broj udisaja i izdisaja u

jednoj minuti.S obzirom na brzinu disanja razlikujemo:

• eupneu – normalna brzina disanja u mirovanju

• tahipneu – ubrzano disanje
• bradipneu – usporeno disanje
• apneu – prestanak disanja

Normalna frekvencija disanja Nenormalna frekvencija disanja

odrasle osobe: 10-20 odrasle osobe: < 8 i > 24

malo dijete: 15-30 malo dijete: < 15 i > 35

dojenče: 25-50 dojenče: < 25 i > 60

 DUBINA DISANJA - tijekom provjere disanja možemo zaključiti da li pacijent diše normalno
tj. udisaji su normalni , duboki, te pokreti prsnog koša su jednaki.

normalno: ujednačeno,bez napora

produbljeno : s naporom,bolesnik udiše i izdiše veću količinu zraka
površno disanje: jedva primjetno disanje i izdisanje male količine zraka

RITAM DISANJA – je relativno pravilna smjena udaha i izdaha sa stankom disanja.U

normalnim uvijetima stanke su duže od dišnih pokreta. Ritam disanja može biti pravilan ili
nepravilan. Prilikom pravilnog disanja udah traje duplo kraće nego kod izdisaja.

ZADAĆE MEDICINSKE SESTRE SA BOLESNIKOM KOJI IMA OTEŽANO

DISANJE

1. Obavijestiti liječnika o svakoj promjeni disanja bolesnika

2. Ovisno o osnovnoj bolesti ili funkcionalnom poremećaju osigurati bolesniku položaj u
kom su smetnje disanja najmanje izražene
3. Osigurati optimalne mikroklimatske prilike u bolesničkoj sobi
4. Pripremiti pribor za primjenu kisika
5. Primjeniti adekvatnu terapiju prema uputi liječnika

PATOLOŠKI OBLICI DISANJA

Se javljaju pri organskim bolestima i i funkcionalnim poremećajima od kojih su najčešći:

1. hiperpnea – duboko i učestalo disanje (npr.akutna anemija)
2. ortopnea - oblik dubokog i učestalog koji prisiljava bolesnika da zauzme uspravan
položaj gornjeg dijela tijela ( npr.kod bolesnika sa dekompenzacijom srca)
3. astmatsko disanje – je oblik disanja u kojem je ekspirij naročito otežan i produžen
(npr.kod bronhijalne astme,emfizema pluća)
4. kussmaulovo disanje - duboko i šumno disanje ( u metaboličnoj acidozi kod bolesnika
s bubrežnom insuficijencijom ili dijabetesom)
5. cheyne- stokesovo disanje - smjene relativno dugotrajnog prestanka disanja s
popstupno sve dubljim,a zatim sve plićim disanjem (kod hipoksije mozga)
6. biotovo disanje - apnea koja se smjenjuje s nekoliko plitkih i nepravilnih udisaja (
oštećenje centra za regulaciju disanja u međumozgu)
 KRVNI TLAK

Krvni tlak je sila kojom krv tlači stijenke krvne žile. Najčešće mjeri arterijski krvni tlak
(sistolički krvni tlak - u vrijeme izbacivanja krvi iz lijeve klijetke srca i dijastolički krvni tlak - u
vrijeme punjenja lijeve klijetke srca iz pretklijetke).
Označa va se kraticom RR ili TA.

MJERENJE KRVNOG TLAKA

Krvni tlak se mjeri tlakomjerom sa živom(po Riva Rocciju) ili elektronski.Najčešće krvni tlak se
mjerio na brahijalnoj arteriji tlakomjerom sa živom.

Za mjerenje krvnog tlaka potrbno je pripremiti :

1. Pribor:tlakomjer,stetoskop
2. Bolesnika:prije mjerenja krvnog tlaka preporučuje se da bolesnik pola sata ne jede i ne
pusi,miruje najmanje pet minuta.Potrebno je provjeriti bolesnikovo stanje s obzirom na
čimbenike koji utječu na povišenje krvnog tlaka ( uzbuđenje,fizički napor,pun mokraćni
mjehur,hladnoća),upoznati ga s ciljem i važnosti mjerenja tlaka

Postupak:

1. Provjeriti ispravnost tlakomjera i stetoskopa(posebno ventil manometra i da gornja

razina žive prije mjerenja bude na nuli),te odabrati širinu narukvice primjerenu
ispitanikovoj dobi
2. Odabrati ekstremitet ispitanika na kojem će tlak biti mjeren i osloboditi ga od odjeće
,osloniti ga na podlogu u visini srca,ispruženog lakta i opruženih prstiju,s dlanom
okrenutim prema gore,a istipanik smjesti u udoban polozaj(sjedeci ili lezeci)
3. Oviti praznu narukvicu tlakomjera oko nadlaktice ispitanika tako da njzin donji rub
bude 2-3 cm iznad pregiba lakta,a cijevi tlakomjera sa strane lakta.
4. Palpacijom utvrditi mjesto pulsacije brahijalne arterije nad pregibom lakta zatvoriti
ventil i brzim pritiscima na lopticu tlakomjera puniti balon narukvice dok nestanu
otkucaji
5. Slušne nastavke stetoskopa staviti u uši ( usmjerene prema slušnim kanalima )a lijevak
stetoskopa položiti iznad palpiranog mjesta brahijalne arterije,tako da cijelim rubom
prijanja na kožu ispitanika.
6. Nastaviti punjenje balona narukvice za daljih 30 mmHg (4kPa)
7. Odvrtanjem navoja ventila postupno ispuštati zrak iz balona narukvice tako da stupac
žive u manometru pada 2-3 mm u sekundi,te slušanjerm registrirati prve(sistolički tlak) i
poslednje otkucaje pulsa (dijastolički tlak),a zatim brzo ispustiti zrak iz balona narukvice
do kraja
8. Ponoviti mjerenje nakon 1-2 minute
9. Uredeno složiti tlakomjer
10. Upisati vrijednosti krvnog tlaka u temperaturnu listu.
 Normalni krvni tlak ovisi o dobi bolesnika:
do jedne godine starosti RR 95/65 mmHg
06 - 09 godina starosti RR 100/65 mmHg
10 - 13 godina starosti RR 110/65 mmHg
14 - 17 godina starosti RR 120/80 mmHg
18 godina na više RR 120/80 - 150/95 mmHg

POREMEĆAJI KRVNOG TLAKA

• KONVERGENTAN KRVNI TLAK – je tlak kada se razlika među tlakovima smanjuje

zbog znatnijeg povišenja distoličkog tlaka(npr.kod hroničnih bolesti bubrega)
• DIVERGENTAN TLAK – je tlak kada se razlika povećava (npr.kod insuficijencije
aortnog zaliska ili hipertireozi)
• HIPERTENZIJA – je stanje trajno povišenog sistoličkog i/ili dijastoličkog tlaka.