Neki od kontroverznih protagonista seksualne pedagogije

Helmut Kentrel – jedan od savjetnika humanističke unije i zalagatelj za pedofiliju u školama.

Glavne odrednice njegova učenja su; masturbacija od djetinjstva, legalizaciju incesta,
poticanje seksualnih igrica u vrtiću, spolni odnosi od početka spolne zrelosti, kontracepcija.
Rudiger Lautmann – pokušava predstaviti pedofiliju kao oblik društveno prihvatljive
seksualnosti. Uwe Sielert – član uprave društva za seksualnu pedagogiju koji smatra kako
roditelji moraju biti oni koji djecu uče seksualnosti tako da ih penetriraju od malena, da djeca
budu nazočni roditeljskom seksu te da se brišu bilo kakve rodne razlike. Ina-Maria Phillipps
– znanstvena savjetnica u Institutu za seksualnu pedagogiju i autorica dva priručnika o
razvoju spolnosti kod djece nalaže kako roditelji trebaju već kod malene djece (dojenčadi)
pomagati im da se „spolno“ razvijaju tako što će ih dragati, milovati, dodirivati da se
uzbuđuju i tako ih „razvijati“. Karlheinz Valtl – također znanstveni savjetnik u institutu za
seksualnu pedagogiju se zalaže da se seksualna pedagogija bude legitimna u svakom pogledu
te da ne bude tabu društvu nego pluralizam različitih orijentacija, a vjersko i moralno
normiranje seksualnih vrijednosti kao totalitarizam i prisilnu indoktrinaciju seksualne
monokulture.

Sadržaji i metode seksualne pedagogije

Raznim metodama liberalna seksualna pedagogija nastoji indoktrinirati djecu i to već od
ranog uzrasta. Primjerice „mala abeceda tijela – leksikon za djevojčice i dječake“ koja je tako
veselo izrađena da je također i mala za ruke malog djeteta i sva je šarena. U toj maloj knjižici
stoji da je orgazam i samozadovoljavanje dopustiv još malena, da je to užitak koji je dakako
dopustiv tijelu. Da su lezbijke i gayevi savim prihvatljivi a kamoli u ružnom smislu neobični.
Društvo za seksualnu pedagogiju izdalo je mnoštvo knjiga, knjižica o lakšoj provedbi
„seksualne pedagogije raznolikosti“ te kao obvezi za primjenom u obrazovanju i radu s
mladima. U njima se nalaže da djecu i mladež treba odgajati tako da imaju slobodu mišljenja i
više mogućnosti za razne seksualne orijentacije, pri čemu će nestati razni oblici dikriminacije
i zakidanja.
Pedagogija „raznolikosti“ pod svojim metodama navodi sljedeće:

 Senzibiliranje
 Osnaženje
 Nejednoznačje
 Zbunjivanje
 Novo vrednovanje nepogodno dodijeljene uloge
A to se sve događa upravo zato što su takvim spolnim odgojem prožeti svi predmeti u svim
razredima i zato što vanjski seksualni pedagozi imaju pristup školama. Škole se unaprijed
osiguravaju tak oda roditelji moraju potpisati „zabranu o diskriminaciji i vodič o seksualnoj
raznolikosti“, a roditelji koji bi se usprotivili „odgoju u duhu raznolikosti“ moglo bi se tužiti.
Uglavnom, to nije ni malo kurikulum slobode nego totalitarizma s kojim, ako se ne slažeš
dolaze službe koje će te ili prisilit ili kaznit. Pravo oličje totalitarizma i diktature.