POVIJEST KARIKATURE

KARIKATURA – crtež, plastični prikaz ili opis koji pretjerujući u prikazivanju prirodnih
obilježja (preuveličavanja, umanjivanje i iskrivljavanje), pojavu subjekta čini smiješnom ili
apsurdnom radi zabave ili kritike, odnosno ona je duhovit (ironični, satirilni, metaforični)
komentar određene situacije

- U počeicma karikatura je bila oblik zabave za umjetnike i elitu, a tijekom 19.

stoljeća, razvojem tiska, povezala se sa širokim slojevima društva
- Tal. caricare – natovariti, pretjerati (termin prvi upotrijebio Giovanni Atanasio
Mosini u djelu Diverse figure 1646.)
- Autor prvih karikatura: Annibale Carracci (1560. – 1609.)
- U Hrvatskoj se karikatura počinje pojavljivati tek sredinom 19. stoljeća
PORTRETNA KARIKATURA – karikatura u užem smislu; bavi se pojedincem

SITUACIJSKA KARIKATURA – karikatura u širem smislu, obuhvaća „geg-karikature“,

„crtani vic“ – pojmovi neadekvatni pa Dulibić predlaže termin „situacijska“;

- Humoristični ili satirični prikaz ljudi, njihova izgleda, ponašanja i navika, kao i
suvremenih događaja, sastavljena ponekad i od dvaju ili više crteža, uvijek s
namjerom da izazove smijeh
- Početak: vezan uz engleski tjednik Punch; karikaturist John Leech dao značenje
engleskoj riječi cartoon kao nazivu za situacijsku karikaturu; 1843. godine
objavljuje Punch cartoons koji parodiraju izložbu kartona za freske za zgradu
britanskog parlamenta; Punch nastavlja objavljivati tjednu političku karikaturu
preko cijele stranice
- Zaokupljena je zajedničkim karakteristikama grupe, povezana s renesansnom
potrebom za klasifikacijom i kategorizacijom
- Nastaje na temeljima djela Boscha i Brueghela, te kao protest protiv renesansne
vjere u red, simetriju i pravila
- Najčešće prikazuje teme iz svakodnevnog života i služi se satirom društvenih odnosa
(commedy of manners)
VRSTE KARIKATURE

 portretna:
 karikatura lica (poprsja) – fokus na psihološkoj studiji karaktera
 karikatura cijele figure – prenaglašavanje, disproporcije, duhovit
komentar osobe i njenih životnih navika
 situacijska:
o s obzirom na sadržaj:
 društveno angažirana karikatura – politička karikatura, karikatura
ekonomskog ili socijalnog stanja, karikatura određene društvene klase ili
zanimanja, karikatura događaja vezanih za kulturu, ekološka karikatura

1
  karikatura svakodnevnice – obraća se srednjoj klasi i siromašnijim
radničkim slojevima, ponajprije joj je cilj zabaviti čitatelja; nukleus je
obitelj iz koje se rađaju varijacije duhovitih situacija temeljenih na
stereotipovima (punice i zetovi, muževi papučari, itd.); podteme: erotska
karikatura, sport u karikaturi, medicina u karikaturi

GROTESKA – bilo kakav izobličeni prikaz, posebice prikaz koji donosi kombinaciju ljudskih
i životinjskih svojstava; pojam se u književnosti koristi od 17. stoljeća, u neoklasicizmu postaje
sinonim za pretjerano i nerauzumno; Leonardo da Vinci, Groteskne glave iz 1494. – smatra se
oblikom koji prethodi karikaturi, ali nije zamišljeno tako nego kao studija

DROLERIJA – šaljiv prikaz s ljudskim i(li) životinjskim likovima na marginama

srednjovjekovnih rukopisa i u skuplturi; popularno između 1250. i 1500. godine; zabavni
karakter, ismijava ljudske slabosti; srednjovjekovni oblik karikature

SATIRA – hiperbolično predstavljanje u umjetnosti čija je namjena da razotkriva i ismijava

bezbrojne poroke, gluposti i zla ljudske vrste; jedan od najčešćih oblika u kojem je vidljiva
društvena svijest; širi pojam od karikature; javlja se od antike, od 1500. godine umjetnici
uviđaju razliku između vjerskih vrijednosti i nemorala svećenstva te izražavanje kritike putem
satire postaje sve popularnije (među prvima H. Bosch)

CAPRICCIO – lat. capra = koza; hirovito kretanje poput kozjih skokova; u likovnom
podrazumijeva slobodno, nesputano, maštovito izražavanje koje ovisi o trenutačnom
raspoloženje; najčešće podrazumijeva sliku ili grafiku koja prikazuje vedutu koja spavaja
stvarne i izmišljene građevine; u širem smislu obuhvaća najrazličitije fantastične motive, pa tu
ulazi i Goyin ciklus grafika Los Caprichos; najčešće sadržaj capriccia nije smiješan

ALEGORIJA – jedan od najstarijih načina prikazivanja likova, predmeta ili događaja čiji prikaz
zamjenjuje apstraktnu ideju, odnosno sugerira dublje simboličko značenje; od samih početaka
karikaturisti se koriste prikazivanjem alegorijskih figura

PARODIJA – vanjsko oponašanje uz iskrivljavanje bitnoga prema poznatom predlošku; u

karikaturi ju prepoznajemo kada karikaturist imitira i iskrivljuje način crtanja drugoga
karikaturista ili određenog likovnog djela iz područja visoke umjetnosti

IRONIJA – izražavanje putem suprotnosti; u likovnoj umjetnosti ironijski prikaz

podrazumijeva da je autor prikazao osobe, situacije ili prostor na obrnut ili bitno drugačiji način
od očekivanog

 profesija karikaturist: karikaturisti amateri, karikaturisti bez akademskog obrazovanja,

te karikaturisti koji su bili akademski obrazovani slikari i kipari

2
 TEORIJSKE I POVIJESNE ZNAČAJKE KARIKATURE

- karikatura postaje zanimljiva tema istraživačima u 20. stoljeću; u drugoj polovici 20. stoljeća
karikatura gubi važnost jer ju potiskuje strip, a zatim i elektronički mediji, padaju naklade
humoristično-satiričkih časopisa; u novije vrijeme nastaje oblik računalno crtane karikature,
ali to je samo sjena nekadašnjih postignuća karikature
- istraživanja karikature: trebaju se temeljiti na analizi likovne forme, sadržaja i teksta, kao i
na njihovim međusobnim odnosima te konteksta unutar kojeg su nastale
- velik dio karikatura postane nerazumljiv tijekom vremena; iako zadržavaju likovne kvalitete,
gube svoj izvorni smisao
- tri osnovne likovne kvalitativne razine:
o srednja – karikaturisti koji se profesionalno opredjeljuju za karikaturu bez
obzira na akademsko obrazovanje; posjeduju zanatsku vještinu, individualne
rukopise, sposobnost duhovite interpretacije, odabiru aktualne teme
o umjetnička – likovna svojstva karikature nadilaze vještinu zanatskog
rješavanja karikaturalnog prikazivanja; odnos likovnog izraza i teksta je
vrhunski usklađen; takve karikature mogu nadići lokalnu sredinu i svoje
vrijeme
o amaterska – crtači bez likovne naobrazbe, diletanti koji crtaju za zabavu ili
pokušavaju realizirati karikaturu kao dopunski izvor prihoda

ODNOS CRTEŽA I TEKSTA U KARIKATURI

1. Karikature bez teksta – među karikaturistima i kritičarima smatralo se da je ovakav tip

savršeniji oblik od karikature s tekstom, da je crtež najsnažniji kada ne treba komentar;
kod karikatura bez teksta najviše se cijeni jendostavnost, jezgrovitost i sažetost putem
duhovitog izraza
2. Karikature s crtežima čija likovna duhovitost dominira – tekst je samo pratnja crtežu;
karikatura odaje gotovo sav sadržaj koji čitanjem teksta dobiva glas; važan je jezik,
dijalekt, posebnost u načinu govora
3. Karikature s crtežima koji su podređeni tekstu – prikazanu situaciju promatrač razumije
tek kad pročita tekst; tu pripadaju i vicevi s crtežima koji nemaju obilježja karikature u
užem smislu, ovaj tip često nalazimo u humoristično-satiričnim časopisima
ZNAČENJE TEHNIČKIH INOVACIJA

- Od samih početaka karikature su umnožavane različitim grafičkim tehnikama te su

se karikaturisti morali oslanjati na vještinu grafičara; 1796. Senfelderov izum
litografije – crtači izravno rade na kamenoj ploči i imaju gotovo potpunu kontorlu
nad konačnim izgledom otiska; krajem 19. stoljeća fotomehanički proces
omogučava kvalitetno reporduciranje ne samo crteža već i fotografija; od 1904.
ofsetna tehnika znači novo poboljšanje u kvaliteti tiska

3
 PREGLED POVIJESTI KARIKATURE

15. I 16. STOLJEĆE

- prvi karikaturist Annibale Caracci, njegov brat Agostino, Il Guercino, Domenichino
- karikatura se ne pojavljuje u realista poput Caravaggia, već u radovima umjetnika sklonih
eklekticizmu, klasicizmu i tradiciji, možda baš kao odmah od strogih pravila

17. I 18. STOLJEĆE

- Gian Lorenzo Bernini: prve karikature koje prikazuju svjetski poznate ličnosti; smatra se da
je on prenio pojam karikature u Francusku
- Pier Leone Ghezzi: prvi portretni karikaturist kojemu su karikature bile jedini izvor prihoda
- fiziognomija – teorija da se na osnovu vanjskog izgleda čovjeka može saznati mnogo o
unutrašnjem ustrojstvu ličnosti (teolog Johann Caspar Lavater – tehnika postupnog pretvaranja
životinjskog u ljudski lik: popularan postupak u njemačkih karikaturista)
- u Engleskoj razvoj političke karikature; vrhunac Thomas Rowlandson, James Gillray, George
Cruikshank; izrađivane kao grafički listovi ili leci, manji broj tiskan u časopisima; po likovnim
svojstvima engleska karikatura bila je vodeća u Europi do početka viktorijanske kulture
- u Njemačkoj neplodno tlo za karikaturu, svodilo se na pretiske likovne satire iz drugih
zemalja, sve do pojave Daniela Chodowieckog; satirično prikazivao visoko društvo
- Goyin ciklus Los Caprichos nisu karikature u punom smislu, ali svojim kritičkim odnosom
prema stvarnosti utječu na francuske karikaturiste (Daumiera, Grandvillea)

19. STOLJEĆE
ENGLESKA

- 1841. pokrenut demokratski tjednik Punch usmjetrn protiv nepravdi i prijevara

o Najvažniji karikaturist John Leech koji daje naziv cartoon
- Časopis Vanity Fair: specijaliziran za portretnu karikaturu, objavljuju smiješne,
glavate i kolorirane figure na gotovo potpuno crnoj pozadini koje su često uokvirene
vidjele na zidovima privatnih kuća
FRANCUSKA

- S obzirom na kvalitetu političke i situacijske karikature postaje vodeća u Europi, s

umjetnicima kao što su Honoré Daumier
- Najvažniji časopisi La Charicature i Le Charivari (pokretač i urednik Charles
Philipon – 1831. objavio poznatu karikaturu na kojoj se glava kralja Louisa
Philippea u četiri crteža transformira u krušku)
- Daumierova škola – naglašeno grafičko kontrastiranje svijetlog i tamnog u crtežu;
Grandville, Constantin Gys, Paul Gavarni, Andre Gill; doveli satiru do granica,
1835. cenzori odlučili da se karikature više ne smiju baviti političkim temama
- Caran d'Ache – zaokret prema jednostavnosti, izrazito precizna linija, utjecaj
japanske grafike

4
NJEMAČKA

- Sredinom stoljeća izlaze časopisi koji su označili početak zlatnog doba karikature,
najvažniji su Fliegende Blätter, Leuchtkugeln i Kladderadatsch
- Wilhelm Busch – radi situacijsku karikaturu; najpoznatiji po strip-serijalu Max und
Moritz koji se smatra početkom stripa u suvremenom smislu
- Časopis Simplicissimus – snažna socijalna satira; prvorazredni likovni izraz secesije
ITALIJA

- Tisak: milanski Lo spirito foletto, torinski Il Fischietto – objavljuje Virginio,

najpoznatiji talijanski politički karikaturist
- Kasnije utjecaj mihenskih humorističnih časopisa
- Frano Branko Angeli Radovani uređivao u Milanu časopis Diogenes
SAD

- Početkom stoljeća uopće nema karikature; prvi časopis je American Comic

Alamanac (1841.), nakon toga Punchinello
- Thomas Nast – majstor satiričnih prikaza vezanih uz određenu osobu, smatra se
ocem američke političke karikature; srušio političara Williama Marcyja Tweeda;
kreirao simbole stranaka (poznati slon i majmun)
20. STOLJEĆE

Engleska – blaža i rafiniranija satira; Max Beerbohm: poput epigrama, jednostavno, sažeto;
David Low: oštar kritičar političke scene; Ronald Searle: likovno zanimljiv izraz, crtani film

Francuska – situacijska karikatura: Jean-Marc Reiser, objavljivan u Hrvatskoj, utjecao na

Srećka Puntarića; portretna karikatura: Ricord, Morchoisine i Mulatier

Njemačka – najvažniji časopis Simplicissimus; između ratova najvažnija ličnost političke satire
je Georg Grosz, suradnik časopisa Ulk i Lustige Blätter

SAD – The New Yorker: karikature s temom umjetnosti, urbanog i suburbanog života; važni
karikaturisti Saul Steinberg, David Levine; istražuje se karikatura kao umjetnost

SSSR – časopis Krokodil u kojem se pojavljuju karikature s potpisom Kukriniksi (trojica

karikaturista); Boris Jefimov – u karikaturama dokumentirao gotovo stoljeće ruske povijesti
KARIKATURA U SREDIŠNJOJ I ISTOČNOJ EUROPI

- Karikature se počinju objavljivati tek sredinom 19. stoljeća; problemi s cenzurom u

Austrougarskoj; sličan stil na čitavom području
- U Sloveniji djeluju karikaturisti časopisa Vesna; Hinko Smrekar ubijen zbog
karikatura s temama društvene nepravde
- U Bosni i Hercegovini karikature nakon Prvog svjetskog rata, vezane više uz
svakodnevni život nego uz politiku
- U Srbiji karikature na litografijama pojavljuju se povodom mađarske bune 1848.
godine; prvi istaknuti su Brana Cvetković i Beta Vukanović; kasnije Pjer Križanić

5
HISTORIOGRAFIJA KARIKATURE U HRVATSKOJ

- Baltazar Adam Krčelić, Annuae ili historija (1754.) – opisuje satiričke prikaze koji su bili
izloženi u prostoru u kojem su se održavali javni plesovi
- Maksimilijan Vrhovec 1814. opisuje u svom dnevniku jednu političku karikaturu s temom
korumpiranosti mađarskog parlamentarnog zastupnika
- časopis Dom i svijet donosi 1888. vijest o izložbi karikatura u Parizu
- o karikaturi su prvi počeli pisati književnici:
- Antun Gustav Matoš 1900. u pismima izvještava o izložbama karikatura u sklopu
Svjetske izložbe, 1901. piše o retrospektivi Daumiera; cijeni najviše njegovu karikaturu bez
riječi, pokazuje izrazitu naklonost karikaturi
- Antun Branko Šimić 1917. piše o izložbi karikatura Anđela Uvodića kod Ullricha,
pisao i o razlici između francuskog i njemačkog načina crtanja karikatura
- prva izložba karikatura: 1914. barun Hans Gagern iz Mokrica, kod Ullricha: o tome
pisali Iso Kršnjavi, Petar Knoll
- 1916. Frano Branko Angeli Radovani: priredio samostalnu izložbu karikatura u
prostoru The Fine Arts Society u Londonu; brojni prikazi u britanskom tisku s visokom ocjenom
- prva definicija karikature u knjizi Razvoj i sustav obćenite estetike Franje Markovića;
-karikatura – nagrda – jest pretjerano naopačje u pojavu i u djelovanju razumna sobstva, 1903.
- pjesnik Milivoj Bosanac 1932. objavljuje tekst Važnost karikatura po život u časopisu
Reflektor; pruža dobar prikaz svojstava portretne karikature ističući jednostavnost i ritam

KARIKATURISTI I LIKOVNI KRITIČARI

- Slavko Vereš: O karikaturi 1910. – o naglom razvoju ilustriranog novinarstva i

karikaturi
- Anđeo Uvodić: Naši karikaturiste 1911. – o ciljevima karikature; on je priredio pet
izložbi karikatura o kojima je pisano mnogo kritika, među našim karikaturistima ima
najopsežniju bibiliografiju
- Pjer Križanić 1921. – isticao umjetničku vrijednost karikature, o djelotovornosti
boje u karikaturi, o karikaturistima amaterima, o razlikama njemačkih i francuskih
karikaturista
- Vladimir Lunaček – likovni kritičar između dva rata, autor nekoliko kritika izložbi
- u Splitu je bilo najviše samostalnih izložbi, međutim u tim kritikama često nedostaje
kritičnosti zbog prevelike lokalne zatvorenosti
- velik interes i brojne kritike pisane nakon izložbe karikatura Kleme Švarc 1932. u
Ullrichovom salonu, gotovo desetak članaka (Franjo Deak, Ljubo Babić, Mato
Hanžeković..)
- Dubravko Horvatić, Ples smrti – prva antologija hrvatskog humora, znatan udio
karikatura
- u Hrvatskoj problem tradicionalne podjele na elitnu i masovnu kulturu; o tome pisao
i Anđeo Uvodić, Vera Horvat Pintarić u svojoj studiji Autorski strip zagrebačke
škole, te Zvonko Maković u studiji Popularna štampana slika

6
PRETPOVIJEST KARIKATURE U HRVATSKOJ

 prikazi s izrazitim obilježjima karikature prije kraja 16. stoljeća u Europi su rijetkost;
Zvonimir Kulundžić nalazi karikaturalne elemente na fresci Vincenta iz Kastva Ples
smrti te na inicijalima kodeksa Od naslidovanja Isukarstova koji se pripisuju Marku
Maruliću; ipak, groteskna lica na tim primjerima nemaju namjeru nasmijati, već
upozoriti, odnosno djeluju u skladu sa srednjovjekovnim moralom
 u opusu slikara i grafičara Martina
Kolunića Rote nalazimo bakropis s
osam izrazito grotesknih glava
(1565.-1582.) – izruguje se
poganskim bogovima (prekrasni
Narcis, lijepa Venera, itd.) ali
podloga je i dalje moralna, odnosno
posttridentska pravovojernost
 grafička zbirka Janeza Vajkarda
Valvasora iz 17. stoljeća sadrži
zabavne i satirične grafike, ali i dalje
s didaktičkim i moralizatorskim
temeljima (npr. Brušenje nosa
nepoznatog autora)
 zanimljivi su bakrorezi s
elementima satire Pavla Rittera
Vitezovića, posebno onaj koji
prikazuje proroka Muhameda; u
likovnom izrazu nije riječ o karikaturi
unatoč tekstu ispod koji zvuči kao
rugalica mrtvom proroku
 u Mimari se nalazi 24 karikatura maloga formata koje se pripisuju Daumieru, a u
Muzeju grada Šibenika se nalazi stotinu Daumierovih litografija tiskanih u časopisu Le
Charivari
 Louis Meynier – francuski boem i umjetnik koji je živio neko vrijeme u Rijeci; njegovi
crteži prikazuju građane Rijeke iz svih slojeva, osjetan utjecaj Daumiera
 Karolina Voikffy Arnero – prva žena u Hrvatskoj koja se bavila crtanjem karikatura;
njezini crteži tek blago naglašavaju dio portretnih osobina, tek blago ironično
 tijekom 19. stoljeća tiskan je velik broj oglasa i proglasa, letaka i plakata s pomoću kojih
su obavijesti kolale po Austro-Ugarskoj; većina onih šaljivih nije sačuvana jer se nisu
smatrali važnima za povijest; zanimljiv je jedan iz 1849. godine pod nazivom Radetzky
kao postolar koji prikazuje austrijskog feldmaršala koji poput postolara krpa vladavinu
Austriju u Italiji

7
 I. RAZDOBLJE – OD 1846. DO 1900. GODINE

Mađaron u kolijevci – najstariji litografski list u Hrvatskoj s nedvojbenim obilježjima

karikature; prikazuje Lajosa Kossutha, vođu mađarskog nacionalnog pokreta, hrvatskog bana
Franju Hallera i mađarona u kolijevci; prvi s jelenjim rogovima, drugi s psećim nogama i repom
te dijete s repom gmaza (vjerojatno Antun Danijel Josipović); autor prikazivanjem likova poput
životinja iz basne želio upozoriti na njihove međusobne odnose i politiku koju vode
- datacija: između 1846. i 1848. godine, upućuje nas budimpeštanski Lančani most u pozadini
- mjesto nastanka: vjerojatno u Beču, iako se smatralo da je iz Leipziga
- autor: u literaturi se navodi Ivan Janko Havliček, Dulibić to negira i ostavlja pitanje autorstva
neriješenim

Albert Nikola Lauppert: hrvatski ilustrator koji po uzoru na Grandvillea radi transformacije
ljudskih likova u životinje; tiskane mu ilustracije u Basne i kratke pripovesti; taj način
prikazivanja imao velik utjecaj na karikaturiste Podravskog ježa, Zvekana, Vragoljana i Ćuka

Josip Jelačić u karikaturi – česta meta u Mađarskoj jer je gušio njihovu narodnu revoluciju i
borio se protiv unionista i mađarona; ismijava se njegova politička djelatnost, fizički izgled i
brak s groficom Sofijom Stockau

Hrvati na austrijskim i talijanskim karikaturama – autor najvećeg broja karikatura u kojima su

protagonisti Hrvati je Carl Lanzedelli; najčešći motiv su mu serežani i hrvatski vojnici u
šaljivim situacijama s drugim vojnicima te u pokušajima da osvoje Bečanke; Franjo Bučar pisao
je o dvjema karikaturama iz sredine 19. stoljeća koje pak ismijavaju Garibaldija koji bježi pred
hrvatskim vojnicima

POČECI HUMORISTIČNO-SATIRIČKOG TISKA U HRVATSKOJ

- prije nastanka samostalnog humorističnog časopisa na hrvatskom jeziku, bilježimo pojavu

tjednika na njemačkom s humorističknim prilogom Lucifer koji je izlazio u Varaždinu u sedam
brojeva; iako ih je trebalo biti, karikature ovdje nisu objavljivane

- tijekom Bachova apsolutizma intelektualci se posvećuju publicističkoj djelatnosti pod

pritiskom strogog Zakona o tisku; sudski progonjeni, a listovi zabranjivani; u sjeni gušenja
publicističke djelatnosti tekao je tehnički napredak koji mijenja novinarstvo: uspostavile su se
brzojavne novine i Narodne novine
- za povijest hrvatskog tiska najvažniji je list Pozor, čiji je prvi broj izašao 1860. godine te je
pod pritiskom vlasti bio prisiljen mijenjati ime i mjesto izlaženja čak četiri puta u jedanaest
godina

8
PODRAVSKI JEŽ
- prvi humoristični list u Hrvatskoj; pokretač Dragutin Antolek Orešek iz Varaždina (1862.)
- početak objavljivanja karikature u hrvatskom tisku
- u zaglavlju karikatura ježa koji jednom nogom drži cilindar (simbol germanizacije) pun
bubašvaba (Nijemaca)
- na posljednoj strani prva politička karikatura u hrvatskom tisku, objavljena preko cijele
stranice, antigermanske tematike; list ugašen nakon prvog broja, vjerojatno zbog uvrede
nanesene Nijemcima

ZVEKAN
- urednik Marko Manasteriotti, neki smatraju da je izrađivao ilustracije prema uputama Ante
Starčevića, pa bi bio prvi pravaški list
- likovni vrlo blizak Podravskom ježu, čak ima jedna identična ilustracija u oba

HUMORISTIČKI LIST
- pojavio se 1877. i izlazio pola godine, glavni urednik Vlaho Raić
- većina karikatura su zapravo ilustracije s karikaturalnim obilježjima otisnute uz redovite
rubrike, pa je tako uz rubriku Juri s pušo objavljivana uvijek ista karikatura Slovenca, uz
rubriku Isack Schmok uvijek ista karikatura tipičnog Židova; većinom se radi o situacijama s
nacionalnim tipovima, a ne određenim osobama; likovno kvalitetne karikature

VRAGOLJAN
- pravaški list, počeo izlaziti u Bakru kao polumjesečnik godine 1881., izlazio pet godina
- karikature likovno bliske karikaturama Zvekana, možda isti autor; iako nespretne i grube,
imaju mnogo više duha od uvoznih karikatura te se danas doimaju i smješnije
- objaljivao i šaljive rebuse i prikaze koje možemo smatrati eksperimentalnom karikaturom

BIČ
- još jedan pravaški list, počeo izlaziti 1884., dobro opremljen ilustracijama i karikaturam
- glavni suradnik lista Ferdo Quiquerez; tu su njegove najranije karikature, osjetno kvalitetnije
od likovnih priloga u dotadašnjem tisku, gradio komiku situacije u širokom prostoru s
mnoštvom likova, rijetko se upuštao u portretnu karikaturu; izuzetno zanimljiv Dvoboj Imbrice
i Davida, crtež koji prikazuje Davida Starčevića i Khuena Hedervaryja aludirajući na njihovu
međusobnu nesnošljivost, humor u liku slikara i čovjeka s bičem na rubu crteža

ARKIV ZA ŠALU I SATIRU

-nestranački list, urednik Julije Rorauer
-ličnosti na karikaturama su političari i osobe poznate javnosti, prikazani s povećanim glavama
u smiješnim odijelima, izmijenjenih proporcija i naglašenih pokreta

-pravaški časopisi s malim brojem pretplatnika, kratkog vijeka zbog cenzure: TRIJES (i ovdje
surađivao Quiquerez), OSA (loše i neduhovite karikature), ĆUK (suradnik Marko Antonini),
BRICO (loše karikature kao i u Osi)

9
NOVI ZVEKAN
- nestranački list, pokrenut 1890, nije imao veze sa starim Zvekanom, izlazio 13 godina
- nastao po uzoru na austrijske i njemačke humoristične listove, karikature raznolike kvalitete,
vrlo česte teme situacijskih karikatura su slikarstvo, kazalište, moda, zavođenje, tehnička
dostignuća, karikirani židovski par Rebeka i Aron
- ističe se nekoliko karikatura ravnih uglatih linija koje anticipiraju kubizam

TRN
- pravaški dvotjednik, izlazi od 1891. i to devet godina
- po načinu crtanja i koncepciji zaglavlja prepoznaju se elementi secesije, prepoznajemo i
Quiequerezov rukopis
- objavljuju i strip-karikature preko cijele stranice, najčešće u šest sličica

STRŠEN
- pravaški dvotjednik, vjerojatno trebao nadomjestiti ugašen Trn; počeo izlaziti 1899.
- protufrankovski; često se bave odnosima između Davida Starčevića i Josipa Franka
- raspravljalo se je li Menci Clement Crnčić bio suradnik; Dulibić negira

VRAČ POGAĐAČ
- humoristični list srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj, tiskan ćirilicom
- protiv Hedervarya, režima Obrenovića i frankovaca (rubrika Jura Zagorec študira)
- izvrsne su karikature Josifa Danilovca, a surađivao i tada mladi Tomislav Krizman
- uz pojedine pravaške listove, dao svoj doprinos stvaranju animoziteta između Hrvata i Srba

Josip Kompare
- amater koji je rabio obilježja karikature: satirične prikaze bi temperom načinio na kartonu te
ih izlagao na karnevalskim svečanostima u Samoboru
- meta su često događaji u lokalnom samoborskom ambijentu; „demokratske“ provedbe
lokalnih izbora, ismijavanje bankara zbog visokih kamata, mađaronska politika, itd.
- ovakav način korištenja karikature nije jedinstven u svijetu, ali je jedini sačuvani primjer u
Hrvatskoj iz 19. stoljeća

Ukratko:
- pravaški listovi pokrenuti su iz političko-propagandnih razloga, a najveći je utjecaj na njihovu
koncepciju i sadržaj imao Ante Starčević; njima je nedostajalo likovne kulture te nisu posebice
radili na umjetničkoj kvaliteti karikatura
- Ferdo Quiquerez (Bič je važan iskorak u likovnoj kvaliteti) i Marko Antonini svojim su
likovnim umijećem započeli stvarati društveno angažiranu karikaturu koja se zauzimala za
ljude iz naroda, seljake i građane
- najbolje karikature izradili su upravo Quiquerez i Josif Danilovac
- Novi Zvekan je, donoseći karikature iz stranih časopisa koje su bile iznad likovnog prosjeka
hrvatske produkcije, utjecao na stvaranje standarda čitatelja humorističnih listova

10
 II. RAZDOBLJE – OD 1901. DO 1906. GODINE

ČAUŠ
- humoristični list kratka vijeka, 1901. izdano samo 15 brojeva, sačuvano samo šest
- karikature pokazuju znatan pomak u kvaliteti u odnosu na pravaške časopise
- autor većine je Menci Clement Crnčić koji se potpisivao pseudonimom Tuš
- objavljene i karikature potpisane pseudonimom Karandžić koje su srodne likovnom izrazu
Crnčićevih karikatura

SATIR
- pojavio se mjesec dana nakon Čauša, očito kao konkurencija
- također angažirao Crnčića kao glavnog likovnog suradnika; odličnim likovnim prilozima
podigao je likovnu kvalitetu karikature u Hrvatskoj na razinu koja više ne zaostaje za
srednjoeuropskom; primjerice odlična karikatura Kršnjavog koji poput Don Quijotea juri na
Bakačevu kulu

KNUT
- izlazio od 1904. do 1906. u Srijemskoj Mitrovici, urednik Iso Velikanović
- od svih listova dosada, Knut je najmodernije likovno opremljen, potpuno u duhu secesije, za
što je zaslužan Dragan Melkus; prenio secesijska svojstva minhenskih časopis kao što je to bio
Jugend; zanimljivo je njegovo duhovito provlačenje uskih i dugih figura između dva stupca
teksta; ipak, Melkus je bolje balansirao u ilustracijama nego karikaturama

11
 III. RAZDOBLJE – OD 1906. DO 1940. GODINE

Likovni uzori i utjecaji prve polovice 20. stoljeća

- i dalje presudan utjecaj njemačkih humoristično-satiričnih časopisa, posebice Simplicissimusa
i Fliegende Blätter; njemački utjecaj širio se preko Novog Zvekana koji je tim karikaturama
povećao likovne standarde koje je očekivala domaća publika
- mladi naraštaji hrvatskih slikara odlaze na školovanje u München, a potom u Pariz; broj
Račićevih radova je premalen da bi mogao utjecati na druge karikaturiste u Hrvatskoj, ali
Kraljević je svojim ekspresivnim izrazom imao velik utjecaj; on je objavljivao ilustracije u
pariškim časopisima, a u njegovim crtežima nalazimo galeriju grotesknih i ekspresivnih likova
vrlo bliskih karikaturalnom izričaju
- u Münchenu u to vrijeme razabiru se dva načina crtačkog prikazivanja u mjesečnicima i
tjednicima; u jednom se nastavlja profinjena secesijska kultura, a u drugome ironični i satirički
ilustracijski pristup; kod nas se ova dvojnost izraza vidi u radovima Frana Branka Angelija
Radovanija te Slavka Vereša

KOPRIVE

- u nemirnim političkim zbivanjima između

1906. i 1914. godine mnogi su težili promjenama
koje su vidjeli ili u bijegu iz Austro-Ugarske
Monarhije ili u stvaranju južnoslavenske države;
poraz mađarona u svibnju 1906. donosi
nacionalnu samosvijest, koja progovara kroz
skupinu ljudi koji su bili okupljeni oko lista
Hrvatski pokret; oni su 15. lipnja 1906.
pokrenuli Koprive; list za satiru i humor kao
nedjeljni prilog Hrvatskog pokreta, lista
Hrvatsko-srpske koalicije
- redakcija se najčešće okupljala u Kazališnoj
kavani gdje su se predavali rukopisi, bilježile
dosjetke i stvarale ideje za karikature; u prvoj
fazi Kopriva značajan je utjecaj A.G. Matoša
koji je, poznavanjem likovne umjetnosti te
francuske karikature mogao savjetovati mladu
generaciju crtača

12
PRVA FAZA KOPRIVA (1906.-1914.)

- od početka izlaženja lista Slavko Vereš je jedini suradnik sve do posljednjeg broja; brzo se
uključio Branko Petrović, potom Ljudevit Kara, Pjer Križanić i Božidar Uzelac

 JOSIP RAČIĆ

- brojni su problemi s atribucijom karikatura Račiću; one koje možemo njemu pripisati na
visokoj su razini i vrhu produkcije, pokazuju utjecaj njemačkog tiska; ipak, radi se o malom
broju radova koji nisu mogli znatnije utjecati na druge karikaturiste

 SLAVKO VEREŠ

- poput Kare i Križanića, već tijekom studija nije težio visokoj umjetnosti, nego popularnim
likovnim formama u tisku, prema karikaturi, ilustraciji i novinarstvu
- vješto postavlja kompoziciju, grafički jasno odvaja planove, vješto raspoređuje likove u
prostoru, upotrebljava jasnu obrisnu liniju, koristi se alegorijom, čak i igrom teksta i slike
istodobno; radi vrlo hrabre političke karikature, oštro napada lakomost Crkve, a bio je i dobar
portretni karikaturist, koristi snažan, ekspresivan izraz koji proizlazi iz istraživanja animalnog
ponašanja ljudi, likovi mu često imaju brnjice ili urliču poput životinja; zahvaćao je sve slojeve
društva, uključujući političare, crkvenjake i umjetnike

 BRANIMIR PETROVIĆ

- u Koprivama počeo objavljivati početkom 1910. godine; u samim

počecima se nalazi najpoznatija portretna karikatura u cijeloj
povijesti hrvatske arhitekture; ona A.G.Matoša; Petrovićeve
karikature Matoša generalno pripadaju vrhuncu hrvatske portretne
karikature
- nakon preseljenja u Pariz šalje karikature u Koprive pod
pseudonimom Florijan
- poznajemo tek Petrovićeve početke, iz golemog opusa koji je
nastao vani tijekom 40 godine nije poznato baš ništa
- o karikaturi učio od Crnčića i Matoša, razvio vrlo istančan osjećaj
za mjeru kod transformacije lica; razni utjecaji, od njemačke
disciplinirane linije do daumierovske slobodne

 LJUDEVIT KARA

- počeo surađivati 1908. godine s erotskim ilustracijama uz viceve; zbog cenzure one su čedne
i nisu likovno duhovite, već humor nalazimo tek kad pročitamo tekst ispod crteža; Kara je prvi
koji je u hrvatskom tisku objavljivao takav tip ilustriranog, erotiziranog vica koji je tada bio
popularan u srednjoeuropskim listovima

13
- pozadine u njegovim crtežima meko su izvedene, nose topao ugođaj, stil može podsjetiti
kompozicijom i tehnikom na Toulouse-Lautreca
- za vrijeme rata objavljivao je ilustracije sa simboličkim porukama koje pozivaju na mir
- jedinu njegovu samostalnu izložbu priredio je 1989. Matko Peić u Ullrichu, danas je potpuno
zaboravljen

 PJER KRIŽANIĆ

- počeo objavljivati 1909, nakon rata 1918. postao urednik Kopriva i uređivao ih do 1922.
- uzore nalazio u francuskih i njemačkih karikaturista, karikaturu vidio kao sredstvo političke i
socijalne borbe, bio je žestoki antifašist – najpoznatiji kao autor političkih karikatura; to su
portretne karikature likova prikazanih u dijalogu ili u grupi
- njegov jednostavan i lako prepoznatljiv likovni izraz postigao iznimnu popularnost u širokim
slojevima društva, međutim danas njegov opus nije dovoljno istražen

 BOŽIDAR UZELAC

- potpisivao se pseudonimom Abu Lazo; crteži u vrhu tadašnje produkcije karikatura te se

smatralo da je riječ o radovima inozemnog karikaturista
- u Koprivama objavio tek nekoliko karikatura; posjedova izrazit smisao za grafičku
dekorativnost u izrazu koju je temeljio na oblicima srodnim kasnoj secesiji

DRUGA FAZA KOPRIVA (1914. – 1918.)

- teško razdoblje za opstanak lista, Koprive često zaplijenjivala cenzura, karikaturisti se skrivali
mijenjajući pseudonime i likovni izraz, naklada pada, suradnici na vojnim vježbama, itd.
- često se objavljuju fotoreportaže s ratišta, javlja se antiratna karikatura, a općeljudska moralna
načela nadrastaju nacionalne probleme i probleme pojedinca

 FRANO BRANKO ANGELI RADOVANI

- njegovo djelo pripada vrhuncima karikature u Hrvatskoj, kvalitetom pripada Europi; objavio
je mnoge karikature u talijanskom i austrijskom tisku, a radovi su mu ostali razasuti i o
Engleskoj i Francuskoj (u Londonu 1916. izložio vrlo uspješan rad pod nazivom The K.K. Book
– prva inozemna izložba karikatura održana izvan granica Jugoslavije)
-likove prikatuje hvatajući karakteristične geste osobe, komika se stvara u načinu na koji figura
stoji, u pokretu te sjajno prikazanim rukama, često konačni efekt zaokružuje akvareliranjem
- u Italiji pokrenuo literarno-satirični tjednik Diogenes, radio sve od imena i koncepcije do
grafičkog dizajna; zabranjen zbog „povrede javnog stida“
- 1913. bio urednik Kopriva, ali tu poziciju zbog političkih razloga morao napustiti
- potpisivao se na više načina, ovisno o likovnom izrazu (Angeli R, Radovani X, FAR, RIX)

14
  FRANJO MAIXNER

- počeo objavljivati u Koprivama kao petnaestogodišnjak, već 1915. godine; često objavljuje
političke karikature koje je katkad potpisivao pseudonimima Pavlović i F. Ivanović
- česte teme su i obiteljski odnosi, djeca, planinarenje, sport i erotika; uglate obrisne linije, oštri
kutovi, sve izrazito plošno i vrlo dekorativno; udaljuje se od realističnog prikazivanja; koristi
kubističke i ekspresionističke elemente
- objavljivao u engleskim listovima, Jutarnji list i Večer su njegove karikature tiskali preko
cijele stranice, a javnosti se predstavio i s dvije samostalne izložbe

 TOMISLAV KOLOMBAR

- objavljivao u Koprivama od 1916. do 1920. godine

kad je umro od sušice u dobi od 21 godine
- njegov ekspresionizam nije pomodan, on spaja
dijabolične i mračne atmosfere u kojima se nalaze
ljubavni parovi sa šaljivim elementima u scenama s
erotskim komponentama; kasnije raste broj
karikatura na kojima je smrt glavni lik; povlači
nizove dugih, tankih linija koje djeluju ornamentalno,
kistom prekriva dijelove crteža otvarajući široke crne
površine koje pridonose mračnom i mističnom
ugođaju
- šale ispod crteža često su banalne, elementi
smiješnog nisu očiti; on crnohumorski želi
konstatirati iskvarenost svijeta, nema ga namjeru
mijenjati; tematski teško karikaturalno

 MILAN FREUDENREICH

- arhitekt, slabo poznat i u svojoj struci i u povijesti karikature, potpisivao se kao MaFreuch
- odličan osjećaj za prostor unutar formata crteža, ponekad probija kadar; njegovi likovi često
iskoračuju izvan iscrtanog donjeg ruba ili im glava probije gornji, postiže se veća sugestivnost
i dojmljivost, dominira jasna i kontinuirana obrisna linija
- tematski raznovrsan, ali preteže situacijska karikatura s temama iz gradskog života; Dulibić i
njega svrstava u vrh tadašnje produkcije hrvatskih karikatura

15
TREĆA FAZA KOPRIVA (1918. -1939.)

- ovu fazu obilježavaja brojni novi suradnici, karikature okrenute domaćoj politici i opasnosti
od nacizma, pojava kratkog stripa, erotske ilustracije i novih tema u karikaturi
- Nove koprive izašle su 1. studentog 1939. s istim urednikom kao i dotadašnje Koprive, no
opada broj suradnike kao i kvaliteta lista; crtež izgubio na važnosti, više teksta nego karikatura

 SERGEJ MIRIONOVIČ GOLOVČENKO

- objavio preko stotinu karikatura u Koprivama od 1922. do svoje smrti 1937.

- u dječjoj rubrici uveo strip Max i Maksić po uzoru na Max und Moritz Wilhelma Buscha
- njegov crtež nema umjetničkih pretenzija, priklanja se jednostavnom, dopadljivom crtežu koji
će se svidjeti najširoj publici i koji je blizak izrazu karikaturista međunarodne scene
- često je u karikaturama obilježavao javne spomenike u Zagrebu, duhovito komentirao njihovo
postavljanje, tako su se brojne Meštrovićeve skuplture našle na njegovim karikaturama

 ANDRIJA MAUROVIĆ

- počeo objavljivati karikature u dubrovačkom Ježu; u Koprivama od 1925. godine

- razvio dva načina prikazivanja: karikaturu i realističnu ilustraciju vica, od 1928. crta
naslovnice Kopriva što potvrđuje njegov ugled među ilustratorima i karikaturistima
- erotika je stalno prisutna u njegovim radovima, u crtanim vicevima ilustrira modu, običaje,
izvještačene pokrete mladih dama iz zagrebačk og visokog društva bez puno karikaturalnog
- u Novostima 1935. počeo objavljivati stripove po kojima je postao najpoznatiji autor ovog
žanra u Hrvatskoj

 PETAR PAPP

- karikature vezane uz teme iz svakodnevnog života, katkad s

manjom količinom erotike; sklon je crtanju velikih likova koje
prikazuje u egzaltiranim pokretima i situacijama koje stvaraju
humor; duhovitost proizlazi prvenstveno iz likovnosti, tekst je tek
popratno sredstvo

 VLADIMIR MIROSLAVLJEVIĆ

- potpisivao se ukošenim inicijalom VM; karikature se dosta

razlikuju od karikatura drugih, isticale se kontinuiranom blago
zakrivljenom linijom, jednostavnim oblicima, škrtim naznakama
prostora, lica protagonista često su samo djelomično iscrtana te
samo naznačuju osnovnu grimasu karaktera; minimalistički
prikaz koji i danas izgleda atraktivno

16
  ANTUN MOTIKA

- već kao gimnazijalac izradio bilježnice karikatura sasvim razrađenog koncepta pod nazivima
Put na Mjesec i Moje karikature, počeo objavljivati školski list Vinko Lozić za koji je crtao strip
s glavnim likom majmunom pod nazivom Flok Jugosloven – iako za ograničenu školsku
publiku, možemo ga smatrati najranijim hrvatskim stripom
- za Koprive crta dvije godine, vrlo prepoznatljive karikature; velik broj malih likova u pokretu,
često iz ptičje perspektive pogleda na grad, unutrašnjost kazališne dvorane, itd.
- tada Koprive često tonirane smeđim, zelenim, narančastim, plavim ili crvenim tonom
- ne podilazi uredništvu i publici, ne razmišlja hoće li crtež biti shvaćen kao ilustracija ili
karikatura, već jednostavno radi dobar crtež; ponekad srodan Picassovim neoklasicističkim
radovima

 MIRKO UZORINAC

- među najboljim hrvatskim portretnim karikaturistima; od realističkih portreta u profilu, preko

portreta s karikaturalnim elementima do portretnih karikatura s izrazito izmijenjenim
proporcijama, gotovo redovito uz ritam linija blizak karakteru i harmoničan

 BOGUMIL CAR

- prvi crteži nastali za vrijeme rata na ratištima; komentari apsurda rata temeljeni na užasnoj
stvarnosti; izdužene figure dugih, mekanih povijenih nogu s velikim stopalima
- u Koprivama od 1934, potpisivao se pod pseudonimom Kralj i Knez; karikature dosta
realistične, nije sklon eksperimentiranju i transformacijama lika; situacijske karikature vezane
uz građansko društvo nemaju mnogo duhovitosti, koncentriranje na ilustriranje realnosti

 IVO REŽEK

- u Koprivama u dva navrata: 1919. i 1920. te od 1934. do 1938. kada

postaje vodeći suradnik i objavljuje na naslovnicama; crtež bogat
gustim štrafiranjem, ekspresivnog dojma, ali linijom koja upućuje na
sklonost neoklasicističkim čvrstim oblicima; u karikaturama
socijalne tematike grotesknost podsjeća na radove Georga Grosza
- velik opus zanemarivih oscilacija u kvaliteti svrstava ga u vrhunce
međuratne karikature

Suradnici Kopriva s manjim brojem karikatura

- po desetak crteža objavili Marijan Trepše i Vilko Gecan ekspresionističkog rukopisa,
nekoliko karikatura objavljuju Rudolf Valić i Fedor Vaić; nekoliko portreta glazbenika
objavio je Marijan Šimunić, prepoznatljiv po karikaturama likova malenog tijela i velike glave

17
KARIKATURE U OSTALIM ČASOPISIMA I IZVAN TISKA

- karikature u humorističnim časopisima:

 Jovo Tražiga 1910. – najviše političkih tema
 Šišmiš 1915. – uređivao Oto Antonini, kvalitetnim karikaturama konkuriraju Koprivama
 Peckalo 1921. – surađivao Leo Junek, karikature bliske ekspresionističkom izrazu
 Pilule 1921. – karikature prosječne kvalitete
 Kokot 1932. – kvalitetne karikature, naslovnice se nastoje istaći nadrealnim dojmom

- karikature u nehumorističnom tisku:

 Ilustrovani list 1914. – surađuju Vereš, Maixner, Režek, Kolombar, Križanić, itd.
 Osvit 1919. – nastavlja sa suradnicima Ilustrovanog lista
 Novosti 1910. – surađuju Vereš, Maixner i Mironovič
 Jutarnji list – povremeno objavljuje karikature, surađuje Maixner

-karikaturisti u zagrebačkom tisku: Leo Junek, Oto Antonini, Vladimir Filakovac, Ernest
Tomašević, Oton Gliha

- karikaturistice:
 Klema Švarc-Požgaj: bavila se najviše
portretnom karikaturom, ekspresivnog izraza, često
radila i autokarikature, izlagala u Ullrichu
 Anka Krizmanić: također najviše radila portretnu
karikaturu, u različitim tehnikama i formatima,
snažnih boja i ekspresija; jedan od vrhunaca
portretne karikature između ratova

- neobjavljene karikature slikara:

 Hans von Gagern: prvi autor samostalne izložbe
karikatura u Hrvatskoj; 1914. u Salonu Ullrich; danas
nam nije poznata niti jedna od njih stotinjak
 Milivoj Uzelac: opscene, erotske karikature s
dominantnim ženskim likovima, motivi cirkusa i
kabareta, prepuno nadrealnih elemenata
 Karl Sirovy: tridesetak grotesknih crteža na
granici karikature

- utjecaj likovnih pravaca i izraza: nakon prijelaza u 20. stoljeće kada su se miješali elementi
realizma, neoklasicizma i secesije te ekspresionističkih obilježja, tijekom trećeg desetljeća u
karikaturama vidljiv je utjecaj art decoa u djelima Freudenreicha, Cara, Pappa, Uvodića i
Tijardovića; od 1929. utjecaj Zemlje i Nove objektivnosti na Juneka, Tabakovića, Fedora Vaića
i Režeka

18
 SPLITSKI KRUG KARIKATURISTA (1900. – 1940.)

- najraniji podatak o izradi karikatura u Dalmaciji je izložba Emanuela Vidovića u splitskom

kazalištu 1901. godine
- između dva svjetska rata karikature postaju važan oblik izražavanja i popularan način zabave
- najvažniji časopis toga vremena je Duje Balavac

DUJE BALAVAC

PRVA FAZA 1908. – 1912.

- pokretači Emanuel Vidović (pseudonim Rode), Ante Katunarić (Piperle) i Virgil
Meneghello Dinčić (Baf-Baf), te kao četvrti suosnivač Anđeo Uvodić koji je prekinuo suradnju
nakon prvog broja; većinu karikatura nacrtao je Dinčić, dok se Katunarić posvetio uređivačkom
i tekstualnom dijelu
- od prvog broja politički nezavisnog lista osnovno obilježje bila je portretna karikatura koja je
uglavnom prikazivala ugledne Splićane, ali i građane drugih dalmatinskih gradova; ispod
većine karikatura ispisani su stihovi, često u ich-formi
- u prvoj fazi karikature su često uokvirivane decentnim rješenjima secesijskog stila, a
zanimljiva je i rubrika Split polipšaje u kojoj su objavljivane karikature grada

 EMANUEL VIDOVIĆ

- na njegovim portretnim karikaturama često su prikazane cijele figure, ističe karakterističan

stav tijela, pokret ruku ili nogu, a posebnu pozornost pridaje specifičnom odnosu glave i tijela
- želio je raditi tamne karikature srodne njegovom slikarskom izrazu, no mogućnosti tiska
zahtijevale su veću grafičku jasnoću zbog čega je počeo crtati tušem, bez akvaliranja; za potrebe
izložbi i prodaje naknadno je kolorirao svoje karikature

 ANTE KATUNARIĆ

- bio glavni urednik, autor tekstualnih priiloga i grafičkog oblikovanja, ali napravio malo
karikatura; jedna jedina iz Duje Balavca (prikazuje Emanuela Vidovića); ne možemo puno reći
o njemu kao karikaturistu

 VIRGIL MENEGHELLO DINČIĆ

- po likovnom izrazu blizak Vidoviću, nešto više ističe karikaturu tijela i pokreta te vanjštini; u
rubrici Split polipšaje služi se povećavanjem ružnih i arhaičnih dijelova arhitekture

- suradnici: Antun Danilo, Zvonimir Rakamarić, Petar Mitrović i nepoznati karikaturist pod
pseudonimom Vitanović, iznimnog talenta za karikaturu

19
DRUGA FAZA (1921. – 1923.)

- nakon devet godina neizlaženja, Katunarić ponovno pokreće list i tiska se još 9 brojeva, no s
drugim suradnicima i moderniziranim grafičkim izgledom; drugom fazom dominira stil Antuna
Zuppe koji je izradio i većinu karikatura

 ANTUN ZUPPA

- u transformaciji ljudskog lika radikalniji od svih karikaturista iz prve faze, korak naprijed u
inventivnim i zanimljivim oblicima i raskošnoj, slobodnoj i maštovitoj liniji, za razliku od
karikatura prve faze kada je prevladavala jednostavnost i lapidarnost
- Zuppa je pronašao izraz kojim je glavu i tijelo povezivao u cjelinu u duhu art-decoa;
prepoznatljiva karakteristika njegove karikature su povećane cipele, svaki par drugačiji, kao da
održavaju duh osobe koja ih nosi; inventivan u odabiru kuta gledanja i interpretaciji pokreta

OSTALI SPLITSKI KARIKATURISTI

 ANĐEO UVODIĆ

- najvažniji i najpopularniji karikaturist između dvije faze izlaženja Duje Balavca

- 1905. objavio je mapu Karikature s prikazima splitskih uglednih ličnosti, te 1937. Iz moje
bilježnice u kojoj je bilo 50 karikatura, vjerojatno prvi album karikatura objavljen u Hrvatskoj,
a prezentira duh ljudi međuratnog Splita s osjećajem za različite karaktere modela
- zalagao se za umjetnički dignitet karikature, oštro se porotivio shvaćanju karikature kao
diletantske igrarije, pisao je likovne kritike i tekstovce o hrvatskim i stranim umjetnicim
- najranije karikature objavio je u Duji Balavcu pod pseudonimom Lepe, objavljivao i u
splitskom Gromu, dnevnom listu Novo doba, te zagrebačkim Koprivama
- često je mijenjao izraz, od modernih crteža s tek nekoliko crta, ekspresivnih karikatura, do
trodimenzionalnih sjenčanih volumena tijela te prikazivanja sjena neobičnih oblika; njegov
opus sadrži i niz prvorazrednih portretnih karikatura koje su ostale nenadmašene unutar izraza
art-decoa u Hrvatskoj

- širem krugu splitskih karikaturista pripadaju Ivan Mirković, Milan Tolić, Joko Knežević,
Božidar Matas i Vinko Foretić

SPLITSKI I ZADARSKI KARIKATURISTI U ZAGREBU

 JOZA KLJAKOVIĆ

- nezaobilazan doprinos hrvatskoj portretnoj karikaturi; poznat po prigodnim karikaturama

velikog formata; poznata je njegova parodija monumentalnih povijesnih kompozicija nazvana
Umjetnost i ljepota, golemih dimenzija 4 x 9 metara; karikature jako odudaraju od njegovog
konzervativnog, neoklasicističkog stila u slikarstvu; skeptičan prema avangardnim pokretima

20
  IVO TIJARDOVIĆ

- poznati kompozitor objavljivao je karikature i ilustracije u međuratnom razdoblju za brojne

novine i revije; nekoliko ilustracija i u Duji Balavcu i u Koprivama; u Svijetu objavio tekst i
devet karikaturalnih ilustracija nacionalnih ili rasnih tipova poput Engleza, Francuza, Kineza,
Afrikanaca, itd.
- prepoznatljiv likovni izraz: jasna, zakrivljena linija, neprekinuta i duga rezultira dekorativnim
dojmom

 PETAR ZRINSKI

- najveći dio crteža je uništio, a nije dopuštao da se o njemu piše, malo znamo o njegovom radu
- bavio se i scenografijom i stripom, objavljivao u Kokotu i Koprivama; jedini dalmatinski autor
koji nije radio portretne karikature, nego samo situacijske isključivo vezane uz teme građanskog
života
- rukopis mu prepoznajemo po izduženim, elegantnim figurama u modernoj odjeći i interijerima
suvremenih stanova; najčešća tema su bračni i izvanbračni odnosi

KARAKTERISTIKE I VAŽNOST SPLITSKOG KRUGA

- gotvo svi opredijeljeni za portretnu karikaturu, situacijska karikatura, pa tako i politička, u

njih je marginalizirana
- suradnici Duje Balavca gotovo nikada nisu crtali karikature osobe koja izražava snažne
emocije, nisu prikazivali figure u trku ili skoku ili nekakvom naglom pokretu; bazirani na pravi
psihološki portret
- utjecaj njemačkih i austrijskih časopisa, posebice Simplicissimusa, vidljiv u likovnom izrazu
- pomna dorađenost crteža, trud oko minucioznog i tehnički raznolikog koloriranja svjedoči o
želji da se karikature dovedu do umjetničke razine, barem što se tiče glavnih karikaturista
odnosno onih iz Duje Balavca; ti kriteriji održani ponajprije zahvaljujući uredniku Katunariću
- prodor karikature u izložbene prostore dokaz je kako je karikatura uspjela zauzeti ravnopravno
mjesto s ostalim umjetničkim žanrovima

KARIKATURA IZVAN ZAGREBA I SPLITA

- časopisi:
 Podravski jež u Varaždinu
 Vragoljan u Bakru
 Knut u Srijemskoj Mitrovici
 Bjelovarske koprive i Bjelovarski neošišani jež u Bjelovaru
 Jež u Dubrovniku
 Buha, Papagaj i Kornjača u Osijeku

- karikaturisti:
 Marko Rašica – dubrovački slikar s nekoliko portretnih karikatura
 Boško Gagić – karlovački slikar; prva izložba karikatura u Karlovcu
 Miroslav Reiner – karlovački karikaturist portretnih karikatura

21