FILIP KNEZOVIĆ

OPĆA PATRONAŽNA NJEGA

BILJEŠKE ZA STRUČNI ISPIT (MEDICINSKE SESTRE I TEHNIČARI)

U Rijeci, svibanj 2014.

 TEMELJNI POJMOVI IZ PATRONAŽNE NJEGE
ZAJEDNICA – socijalna skupina ljudi koji su u međusobnoj vezi i dijele zajedničko fizičko
okruženje, sredinu te zajedničke interese ili vrijednosti.

KORISNIK – primatelj sestrinske skrbi, osoba s prepoznatim i utvrđenim potrebama,

oštećena zdravstvenog statusa, deficitom samozbrinjavanja, ili kao osoba sposobna za
promjene. Korisnik sestrinske skrbi može biti pojedinac, obitelj i/ili zajednica

SESTRINSTVO U ZAJEDNICI – dio cjelokupne sestrinske skrbi za ljude u zajednici, u

središtu skrbi je korisnik, a cilj je postizanje i održavanje zdravlja uz holistički pristup

SVRHA SESTRINSKE SKRBI U ZAJEDNICI – omogućiti pojedincima, obiteljima ili

skupinama ljudi da budu zbrinuti u vlastitu domu ili na drugim mjestima na kojima žive,
borave, rade, uče ili se igraju, uvažavajući kulturalne i okolinske čimbenike i posebnosti.
Temelji se na utvrđenim potrebama i okolnostima. Tijekom pružanja skrbi organizirano se
iskorištavaju i različite suportivne institucije i službe.
Glavno djelovanje sestara u zajednici = zdravstveni odgoj i obrazovanje

ULOGA MEDICINSKE SESTRE U PATRONAŽI

KOMPETENCIJE PATRONAŽNE SESTRE:
1. Primjena procesa zdravstvene njege – naglasak na PROCJENI
2. Poučavanje i kritičko mišljenje i prosuđivanje
3. Komunikacija
4. Menadžment
5. Suradnja
6. Fizičko zbrinjavanje

Procjena se provodi na individualnoj razini, na razini obitelji i na razini zajednice.

INDIVIDUALNA PROCJENA – prema C. Blackie (1998.) preporučuje se da patronažna

sestra procjenjuje potrebe korisnika na osnovu podataka iz sljedećih područja:
 opće zdravlje i raspoloženje
 specifična stanja/problemi
 osobna i obiteljska anamneza (povijest)
 uzimanje lijekova/alergije
 životni stil
 zanimanje
 ponašanja koja narušavaju zdravlje
 procjena tjelesnih sustava
 infekcije, otpornost
 društvene prilike
 kućanstvo
 stres, alkohol
 prehrana
PROCJENA OBITELJI
Obitelj – osnovna biološka, psihološka i društvena jedinica čiji članovi dijele zajedničke
vrijednosti i u međusobnoj su interakciji
Osnovne funkcije obitelji: čuvstvena, socijalizacijska, materijalna, reprodukcijska, zaštitna

Zdravlje obitelji
Obitelj ima središnju ulogu u promicanju i održavanju zdravlja njezinih članova. Zdravlje
pojedinih članova utječe na obitelj i zdravlje obitelji utječe na svakog člana obitelji. Mjesto
pojedinca u kontinuitetu zdravlje – bolest uvijek utječe na funkcioniranje obitelji. Ako je
prioritet unaprjeđenje i očuvanje zdravlja, tada obitelj bolje funkcionira. Obiteljska struktura
također utječe na zdravstveni oporavak pojedinca. Uloge obitelji imaju utjecaj na zdravstveni
oporavak pojedinca i zdravlje pojedinca utječe na uloge u obitelji. Teško je ispuniti
uobičajene funkcije obitelji tijekom trajanja bolesti ili stresa.

Potrebe u obitelji tijekom bolesti

Glavne potrebe obitelji koje se pojavljuju i ponavljaju tijekom raznih stadija bolesti su:
1. primiti kvalitetnu i pravodobnu informaciju
2. imati potporu i mogućnost olakšanja tjeskobe, zabrinutosti
3. imati osigurano vrijeme za boravak s obitelji
4. imati priliku pomoći bolesnom članu obitelji
5. imati osiguran sustav potpore (fizička i psihička pomoć)
6. biti u mogućnosti zadovoljiti sve vlastite osobne potrebe

Modeli i načini procjene obitelji

Svrha procjene: određivanje potrebe za sestrinskim intervencijama
Vlastiti doživljaj obitelji, osobno iskustvo, osobne i emocionalne sklonosti i predrasude sestre
ne smiju utjecati na prikupljanje podataka i dovesti u pitanje objektivnost cjelokupne
procjene. Zaključci koji se donose ne smiju se temeljiti na informacijama koje dobije samo od
jednog člana obitelji. Sestra već tijekom prvog posjeta prikuplja osnovne informacije o
obitelji (broj članova obitelji, dob članova, osnovni obrasci življenja, kako brinu o zdravlju).

Podaci potrebni za obiteljsku procjenu (A. A. Bruno, 1999.):

 struktura obitelji
 obiteljski okoliš (stambene prilike, sigurnost, materijalni i financijski izbori,
mogućnosti prijevoza i prometna povezanost, dostupni izvori pomoći u zajednici
 uobičajeni dnevni postupci (zadovoljavanje OLJP) (identifikacija članova koji pružaju
pomoć i njegu u slučaju bolesti)
 vrijednosti i pokretne snage obitelji (uloge i funkcije u obitelji i promjena tih uloga)
 obrasci komunikacije među članovima obitelji; obrasci donošenja odluka
 obiteljske potrebe

Procjena obitelji s bolesnim članom uključuje prikupljanje informacija koje omogućavaju:

 analizu bolesnikovih potencijala za oporavak i brigu o sebi uz postojeće uvjete u
obitelji
 planiranje pružanja kvalitetne pomoći korisniku da se vrati na najvišu razinu zdravlja,
uzimajući u obzir okolnosti u kojima živi.
Procjena obitelji s bolesnim članom obuhvaća:
 obiteljsku strukturu i funkcioniranje
 stupanj uznapredovalosti bolesti i kako to pogađa obitelj kao cjelinu i također kako
bolest pogađa pojedinca u obitelji
 biopsihološke potrebe svakog člana obitelji i njihov utjecaj na zdravlje pojedinca
 biopsihološke potrebe bolesnika

VODIČ ZA PROCJENU OBITELJI

Strukturalne karakteristike
sastav obitelji, financijski izvori, stupanj obrazovanja, definiranje uloga u obitelji, podjela rada, distribucija moći
i autoriteta, kulturalni utjecaji (zdravstvena uvjerenja i stavovi, ciljevi obitelji, norme društvenog ponašanja,
duhovna uvjerenja, uvjerenja o alternativnoj medicini), svakodnevne aktivnosti (prehrambene navike, način
odgajanja djece, održavanje kuće, raspored kod spavanja, uvjeti za pranje rublja, način prijevoza, način
organizacije brige o sebi), zdravstveni status obitelji (anamneza, trenutačne bolesti i propisana terapija,
prepoznavanje zdravstvene problematike, rizični čimbenici za zdravlje, provođenje prevencije, način
organiziranja brige o bolesnom članu obitelji, nositelj preventivne i kurativne zdravstvene zaštite, prepreke za
zdravstvene zaštite)

Obilježja sadašnje obiteljske situacije

atmosfera u kući, način komunikacije, način donošenja odluka (kako se donose, kako se provode), način
rješavanja sukoba, postignuće razvojnih ciljeva, prilagodba na promjene, autonomija pojedinih članova obitelji

Odnosi s vanjskim svijetom

kako su uspostavljene granice u obitelji, uporaba informacija iz okruženja, kontakt s proširenom obitelji,
interakcije s prijateljima i susjedima, stavovi o društvenom sustavu (zdravstvenom, socijalnom, edukacijskom),
uporaba servisa za pomoć (sposobnost da se potraži pomoć, stupanj neovisnosti)

Karakteristike okruženja
susjedstvo (pristup sredstvima za zadovoljavanje OLJP, pristupačnost rekreacijskih, edukacijskih, religijskih i
drugih sadržaja, fizička i psihološka sigurnost), način smještaja (prikladnost potrebama obitelji, stanje
strukturalnih komponenti, prikladnost namještaja u kući, sanitarni uvjeti, opasnost od nesretnih slučajeva,
barijere za pokretnost obitelji)

Profesionalci i dobrovoljci koji rade s obitelji

Opis prioriteta u obitelji i posebne pomoći
Posebni čimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom razvoja i implementacije zdravstvene njege
Ljestvica za ocjenjivanje
5 – snaga, jakost, čvrstoća, otpornost
4 – problem riješen
3 – postoji opravdanost za pružanje pomoći
2 – problem – obitelj ne želi surađivati (ne želi ništa promijeniti na ovom području)
1 – nije primjenjivo
POUČAVANJE U PATRONAŽNOJ NJEZI
Cilj poučavanja u zajednici: pomoći korisniku i obitelji u osamostaljivanju u brizi za vlastite
potrebe, odnosno vlastito zdravlje

Definiranje poučavanja
prema Furlan, 1990.
Poučavanje je navođenje poučavanih na
učenje bilo koje vrste, a s ciljem da se u tih
subjekata izazovu određene promjene
ponašanja.
prema Gagne, 1985.
Poučavanje je niz događaja (aktivnosti) koji
su oblikovani s ciljem olakšavanja procesa
učenja.

Dakle, poučavanje samo olakšava učenje, ali ga ne može zamijeniti. U ovome slučaju
medicinske sestra poučava, a pacijent i obitelj uče. Poučavanjem pomažemo pacijentu ili
njegovoj obitelji u učenju i zapamćivanju, sve u cilju pozitivne promjene ponašanja, a u
konačnici radi vlastite brige za zdravlje.

ZDRAVSTVENO PONAŠANJE
Zdravstveno ponašanje su oblici ponašanja i aktivnosti koje osobe poduzimaju s ciljem da:
1. unaprijede vlastito zdravlje – pozitivno zdravstveno ponašanje
2. zaštite zdravlje i spriječe bolest
3. utvrđuju vlastito stanje zdravlja i mogućnost liječenja (ako se smatraju bolesnima)
4. ispunjavaju upute i savjete o liječenju (ponašanje u ulozi bolesnika)

Ljudi različito participiraju u unapređenju vlastitog zdravlja, različito poduzimaju preventivne

postupke, u različitim stadijima bolesti traže medicinsku pomoć, a i različito se ponašaju kad
su bolesni, pa se postavlja pitanje zašto se ponašamo različito kad je u pitanju naše
zdravlje?
1. Ljudi se razlikuju po tome u kojoj mjeri preuzimaju osobnu odgovornost za svoje
ponašanje i posljedice tog ponašanja.
2. Izloženost događajima koje ne možemo kontrolirati smanjuju našu želju da pokušamo
nešto učiniti ili eventualno promijeniti situaciju.
3. Prepoznavanje sposobnosti vladanja sobom odnosi se na vjerovanje u mogućnost
promjene ponašanja i vjerovanja da će se time postići brojni rezultati koji će se
ogledati u stanju zdravlja.
4. Motivacija je stanje u kojem smo „iznutra“ pobuđeni nekim potrebama, željama
usmjereni prema postizanju nekog cilja. Govoreći o motivaciji, zapravo govorimo o
„volji“. Sve što čovjek svjesno radi, radi zato jer je motiviran da to radi.

Možemo li mijenjati ponašanje? Budući da je ponašanje rezultanta biološkog naslijeđa i

procesa učenja (iskustva), ono se može mijenjati, pa ako smo naučili jedno ponašanje,
možemo naučiti i drugo.

OBLICI POUČAVANJA U BRIZI ZA ZDRAVLJE

Poučavanje ljudi o vlastitoj brizi za zdravlje (samozbrinjavanje) višestruko je važno. Prije
svega ono uključuje određenu aktivnost korisnika, smanjuje osjećaj bespomoćnosti, odnosno
povećava osjećaj efikasnosti. Kako se događa u određenom vremenu i prostoru, jača osjećaj
kontrole. Zadaća medicinske sestre je pronaći aspekte koji korisniku predstavljaju teškoću i
pasiviziraju ga.
Pritom je vrlo važno:
 dati mogućnost korisniku da govori, kako bi mu dali mogućnost da iznese vlastito
viđenje problema
 razgovarati o očekivanjima korisnika (bolesnika) u vezi s vlastitom aktivnošću
(angažmanom) u rješavanju problema (liječenju bolesti)
 razgovarati o rezultatima koje bi želio postići
 stupnju njegove odgovornosti za rješavanje problema

SAVJETOVANJE U PATRONAŽI
Savjetovanje – proces prilikom kojega se ljudima pomaže da se promijene. Promjena može
biti od one najjednostavnije, kad ljudima pomažemo da nešto bolje razumiju – do one kad je
riječ o većoj promjeni ponašanja, osjećanja i postupanja.
Savjetovanje je usmjereno na osobni rast i razvoj osobe, na trenutačnu situaciju i najčešće ima
edukativnu funkciju, koja se ogleda u pomoći pojedincu da bolje funkcionira u ulozi
bolesnika.

Osnovni ciljevi savjetovanja:

 prihvaćanje odgovornosti na probleme
 razumijevanje problema, kroz osjećaje i tjelesne reakcije, misli, postupke i odnose s
ljudima i/ili institucijama
 preuzimanje odgovornosti za vlastiti život i razumijevanje onoga što se događa na
osobnom planu (neke ranije postupke treba zamijeniti konstruktivnijima da bi korisnik
promijenio svoj način življenja)
 stvaranje i održavanje „dobrih“ odnosa s drugim ljudima (dobra i otvorena
komunikacija)

Osobine pomagača: poznavanje i razumijevanje sebe, dobro psihičko zdravlje, osjetljivost,

otvorenost, objektivnost, pouzdanost i profesionalna kompetencija

Davanje uputa
Razlozi nepridržavanja uputa (koji nisu povezani s propustima prospektivnog mišljenja):
1. pomanjkanje znanja ili vještina
2. neuklapanje uputa u sustav vjerovanja bolesnika
3. neuklapanje u dnevni red ili navike korisnika, odnosno ometanje ukućana

KOMUNIKACIJA U PATRONAŽI
Interakcija patronažne sestre s pacijentom specifična je po tome što sestra dolazi u kuću k
pacijentu. Ono što je u toj situaciji povoljno, u odnosu na bolničku sestru, je veća mogućnost
upoznavanja pacijenta, mogućnost stvaranja odnosa bliskosti i povjerenja, mogućnost
kontrole i evaluacije, dobivanja povratne informacije, više vremena za razgovor i bolji uvid u
obiteljsku situaciju. Takva situacija može biti i zahtjevna za patronažnu sestru. Neki bolesnici
su u svojoj kući manje anksiozni nego u bolnici, traže više informacija, pružaju veći otpor,
neki otvorenije govore o svojim problemima, povjeravaju se, neki se emocionalno vežu za
sestru. Sestra je u situaciji kada je sama odgovorna za odnos s pacijentom i sama mora
rješavati problematične, neugodne i opasne situacije.
Da bi medicinska sestra u komunikaciji bila vješta, mora:
 biti osjetljiva za verbalnu i neverbalnu komunikaciju
 biti empatična i asertivna
 koristiti terapijsku komunikaciju
Komunikacija pri prvom kontaktu
Dolazak u kuću, k pacijentu, nalaže pridržavanje bontona posjetitelja ili gosta i prihvaćanje
nekih „kućnih pravila“. Kako patronažna sestra ipak nije posjetitelj u uobičajenom socijalnom
smislu, već dolaziti ponuditi stručnu pomoć, za što su joj potrebni odgovarajući uvjeti, ona
ima pravo zatražiti da joj se uvjeti omoguće (npr. utišati televiziju, smjestiti pacijenta na tiho
mjesto). Najuputnije je dogovoriti posjet telefonom u točno određeno vrijeme i u određenom
trajanju te provjeriti koliko privatnosti se može očekivati. Za telefonskog razgovora sestra
treba voditi računa o intonaciji i boji glasa. Ako sestra smatra da treba nasamo razgovarati s
pacijentom to će ukratko predočiti rodbini i partneru i naglasiti da privremeno mora biti
nasamo s pacijentom, no da to ne znači da ostali članovi obitelji neće biti uključeni u skrb o
pacijentu te da će kasnije svakako porazgovarati i s njima.

Upute za prvi posjet pacijentu

 najaviti se
 unaprijed dogovoriti neke uvjete: privatnost, vrijeme i sl.
 pozdraviti pacijenta prezimenom, titulom (ako je znamo), oslovljavati pacijente s gospodine i gospođo, pitati
pacijenta kako želi da ga oslovljavamo
 rukovati se, predstaviti se imenom i prezimenom, titulom, reći gdje radimo, tko nas je poslao
 reći pacijentu zašto smo došli, kakav imamo plan i što može očekivati od prve posjete, a što kasnije
 provjeriti što pacijent očekuje od nas
 provesti inicijalni intervju, objasniti koje podatke trebamo i zašto, upozoriti pacijenta da ćemo zapisivati
podatke
 naglasiti načelo povjerljivosti podataka
 olakšati početak razgovora neutralnim fazama
 ne davati odmah pri ulasku negativne opaske o čistoći i uređenju stana
 sjesti nasuprot pacijentu održavajući kontakt očima
 uvijek obavijestiti nekog od suradnika gdje se nalazimo
 isključiti mobitel pred pacijentom kao znak da smo mu se spremni posvetiti, ali i da možemo pozvati
pomoći (agresivni ili alkoholiziranih pacijenata)

VRSTE SESTRINSKE SKRBI U ZAJEDNICI

Sestrinsku skrb u zajednici u nas pružaju dvije sestrinske službe:
 patronažna služba
 služba zdravstvene njege bolesnika u kući
Službe se razlikuju po ciljevima i načinu rada, ustroju i načinu djelovanja.

PATRONAŽNA SESTRINSKA SKRB

SZO vidi patronažne sestre središnjim osobama u postizanju zdravlja za sve. Sestre djeluju
kao korisnikovi savjetnici i mogu integrirati sestrinstvo, primarnu zdravstvenu zaštitu i
elemente javnog zdravstva… Sestrinstvo u zajednici može se, ako mu se dopusti, razvijati
autonomno kao nezavisna disciplina unutar primarne zdravstvene zaštite, te uvelike
pridonijeti zdravlju korisnika. (C. Blackie, 1998.)

Ključna obilježja patronažne skrbi i patronažne prakse:

1. Patronažna sestrinska skrb je djelatnost u kojoj se aktivnosti sestara odvijaju izvan
zdravstvene ustanove, na mjestima gdje ljudi žive i rade. Najčešće je to dom korisnika
i/ili druga mjesta gdje žive ili borave oni kojima je ta skrb potrebna.
 2. To je preventivni servis koji promiče optimum zdravlja u zajednici, ističući
promicanje zdravlja i sprječavanje bolesti, te očuvanje postojeće razine zdravlja. To se
postiže radom s ljudima u partnerstvu i uz njihovo sudjelovanje u najvećoj mogućoj
mjeri.
3. Patronažna služba je profesionalni servis utemeljen na načelima primarne zdravstvene
zaštite, koja korisnicima treba jamčiti:
o kvalitetu pruženih usluga
o dostupnost s obzirom na financijske i druge materijalne mogućnosti,
udaljenost, pravo na uslugu i trajnu skrb kad je ona potrebna
o nepristranost u pružanju skrbi rako što isključuje svaku diskriminaciju
o razumijevanje osobnih, obiteljskih i društvenih potreba i mogućnosti,
prihvaćanja posebnosti
o učinkovito pružanje skrbi uz trajno praćenje rezultata i postignuća
4. Patronažne sestre aktivno pronalaze one kojima je potrebna zdravstvena i socijalna
zaštita, pomaže im prepoznati i ostvariti zdravstvene potrebe i provesti potrebne mjere
zaštite

Glavni zadaci i kompetencije patronažne sestre su:

 prosuda tjelesne, psihičke, socijalne i duhovne potrebe pojedinca, obitelji i zajednice i
stalan uvid u njihovo zdravstveno stanje, rast i razvoj, te socijalne i ekonomske prilike
 uočavanje i prepoznavanje čimbenika koji pridonose dobrobiti i blagostanju;
prihvaćanje i uzimanje u obzir utjecaja kulturalnih, socijalnih, ekonomskih, političkih,
okolišnih i drugih čimbenika na zdravlje, te na pojavu bolesti
 prosudba i određivanje potrebe korisnika za sestrinskom skrbi, planiranje, provedba i
vrednovanje rezultata provedenih mjera
 poticanje i promicanje samozbrinjavanja, pomoć korisniku u samokontroli i
samozbrinjavanju
 prosudba zdravstvenoodgojnih potreba korisnika i na osnovu toga ispunjenje tih
potreba
 pronalaženje bolesnih, nemoćnih, ugroženih i pomoć u njihovu zbrinjavanju
 prosudba i utvrđivanje potreba za njegom bolesnih u kući, pomoć pri ostvarenju
korisnikova prava na njegu, sudjelovanje pri izradi plana, vrednovanje kvalitete
pruženih usluga i rada osoblja, organiziranje i koordiniranje rada raznih stručnjaka s
ciljem očuvanja zdravlja i sprječavanja njegova daljnjeg oštećenja i razvoja
komplikacija
 razvijanje i održavanje komunikacije i suradnje između korisnika i djelatnika
zdravstva, prosvjetne, socijalne i drugih službi; upozoravanje na otkrivene probleme,
poticanje njihova rješavanja
 prema potrebi predstavljanja korisnika, zagovaranje i zaštita njegova interesa
 poticanje organiziranja samozaštitnih skupina i prema potrebi uključivanje u njihove
aktivnosti
 poticanje i drugih aktivnosti u zajednici koje pridonose zdravijem životu; prema
potrebi sudjelovanje u radu skupina, udruga i služni koje organiziraju i provode te
aktivnosti
 sudjelovanje u nastavi sestara, obrazovanju pripravnika, te u raznim oblicima trajne
edukacije sestara i drugih zdravstvenih djelatnika
KUĆNA NJEGA BOLESNIKA
Kućna njega provodi se preko ustanova za zdravstvenu njegu u kući ili osobnim radom
pojedinih sestara.
Zdravstvena njega u kući bolesnika može se provoditi za sljedeće kategorije bolesti i
oštećenja:
 akutne bolesti koja ne zahtijevaju bolničko liječenje
 kronične bolesti s akutnim pogoršanjem
 bolesnici koji su otpušteni iz bolnice nakon kirurškog zahvata
 kronično nepokretni bolesnici
 nezbrinute stare osobe zbog pogoršanja općeg stanja
 invalidne osobe koje nemaju mogućnosti samozbrinjavanja
 invalidi nakon zahvata, a prije početka aktivne rehabilitacije

Intervencije medicinskih sestara koje se obavljaju u sklopu zdravstvene njege u kući:

 pomoć i poduka pri obavljanju osobne higijene i higijene okoline
 namještanje i presvlačenje postelje
 kupanje bolesnika u krevetu ili u kadi
 smještanje bolesnika u određeni položaj, promjene položaja u krevetu, podučavanje
obitelji
 postupci sprječavanja komplikacija ležanja, podučavanje obitelji
 pomoć bolesniku pri obavljanju fizioloških potreba
 hranjenje bolesnika i briga o prehrani
 promatranje i praćenje zdravstvenog stanja bolesnika uključujući mjerenje i bilježenje
vitalnih funkcija
 primjena peroralne terapije, nadzor uzimanja; priprema i primjena lokalne terapije;
priprema i primjena supkutanih i intramuskularnih injekcija
 priprema i primjena terapije kisikom i inhalacijske terapije
 pomoć liječniku pri davanju intravenske terapije
 uzimanje materijala za laboratorijske pretrage
 orijentacijska analiza mokraće
 klizma za čišćenje
 kateterizacija mokraćnog mjehura u žena, priprema i pomoć liječniku pri kateterizaciji
muškaraca
 postavljanje/izmjena nazogastrične sonde, hranjenje sondom
 zbrinjavanje kronične rane
 toaleta i održavanje stome
 skrb za umirućeg bolesnika

SESTRINSKA SKRB U DOMU KORISNIKA. KUĆNI POSJET

Patronažne sestre i sestre kućne njege pružaju skrb tamo gdje korisnici žive ili borave, pa se
najveći dio njihovih aktivnosti odvija u domu korisnika (70% radnog vremena radi u
obiteljima, a 30% u zajednici i ustanovi). Kućni posjet je njihov ključni oblik rada i bit
kućnog zbrinjavanja. Sestrinska skrb se pritom pruža u sredini i okruženju koje nadzire
obitelj, istodobno novom i nepoznatom sestri, osobito tijekom prvih posjeta. Tijekom kućnog
posjeta sestra prakticira niz individualnih i obiteljskih vještina prilagođenih korisniku i
obiteljskom okruženju. Kućni posjeti pružaju jedinstvenu priliku da se dobiju šire informacije
o potrebama korisnika i obitelji, financijskim mogućnostima i sredini u kojoj obitelj živi. To
pomaže u individualizaciji njege.
Tijekom prvog kućnog posjeta komunikacijom se uspostavlja vrlo složen odnos između
korisnika – pojedinca/obitelji i patronažne sestre. Kroz međusobni odnos sestre i korisnika
provodi se proces stalnog učenja, rada i izgrađivanja partnerstva. Prvi posjet je često presudan
za svaku daljnju aktivnost, jer od prvog kontakta, početne komunikacija i stjecanja povjerenja
može ovisiti uspješnost daljnje komunikacije i mjera koje će sestra i korisnik nadalje
poduzimati. Uspješnost rada sestre ovisi i o njenoj razini sposobnost da zaštiti privatnost
korisnika i obitelji koje posjećuje. Prvi kućni posjet ne bi smio trajati predugo, ciljevi moraju
biti jasno određeni, atmosfera opuštajuća.

Prvi posjet treba sadržavati 6 osnovnih komponenata:

 upoznavanje
 izlaganje ciljeva i svrhe postupaka
 definiranje uloge patronažne sestre
 pružanje prilike korisniku da objasni vlastita očekivanja
 započinjanje izgradnje odnosa
 dogovor o sljedećem posjetu

Komponente za uspješno odvijanje kućnog posjeta:

 komunikacija i interakcija
 priprema i planiranje kućnog posjeta
 uvjeti rada i opskrbljenost sredstvima

Priprema i planiranje kućnog posjeta

 započinje od zaprimanja zahtjeva za kućni posjet
o formalni zahtjev – liječnik i/ili sestra PZZ, rodilišta, bolnice, klinike, lječilišta,
služne socijalne skrbi, dobrotvorne udruge, škole, predškolske ustanove, …
o neformalni zahtjev – pojedinci ili obitelji kojima je potrebna zaštita, njihovi
susjedi ili poznanici
 priprema i planiranje se odnosi na svaki pojedinačni kućni posjet, ali i na sve
planirane posjete tijekom jednog radnog dana

Priprema se odvija u nekoliko područja:

 stručno-sadržajna
 tehnička
 psihofizička

Stručno-sadržajna priprema uključuje prikupljanje dostupnih podataka; provjeru

vlastitih, ranije evidentiranih podataka; konzultacije sa članovima tima, provjera
vlastitih znanja i potrebnih vještina, određivanje ciljeva i svrhe planiranih
posjeta, određivanje plana posjećivanja na temelju prioriteta i drugih
profesionalnih zahtjeva, planiranje vremena i provjera potrebnog materijala.

Tehnička priprema obuhvaća:

 pripremu materijala i pribora za rad
 planiranje vremena
 prijevoz

Priprema materijala i pribora za rad – vrši se svakodnevno prema potrebama u

odnosu na planirane posjete
 Patronažna sestra mora imati dobro opremljenu torbu koja OBVEZNO mora
sadržavati:
 PRIBOR ZA KONTROLU I PROCJENU ZDRAVSTVENOG STANJA
o tlakomjer sa slušalicama
o toplomjer za mjerenje tjelesne temperature
o centimetar traka
o čaše za jednokratnu uporabu
o špatule
o baterijska lampica
o dijagnostička sredstva i uređaji (glukometar, trake za pregled urina, …)
 PRIBOR ZA INTERVENCIJE U KUĆI
o sterilna gaza, zavoji, vata, flasteri
o sredstva za dezinfekciju
o pean, pinceta, škare, škarice male – dječje
o antiseptički prašak
 JEDNOKRATNI PRIBOR ZA OSOBNU ZAŠTITU – maska, pregača, rukavice
 PRIBOR ZA PRANJE RUKU
 ZDRAVSTVENOODGOJNI MATERIJAL I SREDSTVA POTREBNA ZA UČENJE
POTREBNIH VJEŠTINA
 OSTALI PRIBOR PREMA POTREBI (pribor za pisanje, posjetnice, …)

Prijevoz – bitan posebice za MS koje rade u ruralnim ili rjeđe naseljenim mjestima,
potrebno na raspolaganju imati kvalitetno, tehnički ispravno i sigurno vozilo; uporaba
gradskog prijevoza u užem gradskom području, gdje je gustoća naseljenosti veća
Prijevoz treba olakšati posao sestri i omogućiti joj da bez velikih napora i gubljenja
vremena može izvršiti planirano, održavati određeni standard i ispuniti tražene
normative.

Psihofizička priprema odnosi se na:

 izgled sestre, odjeću i obuću koju nosi tijekom kućnih posjeta, ponašanje tijekom
posjeta
 planiranje vremena
 planiranje osobne sigurnosti
 umijeće iskorištavanja vremena relaksacije

Uvjeti rada i opskrbljenost sredstvima

Za nesmetano odvijanje svakodnevnih zahtjevnih profesionalnih aktivnosti patronažne sestre
nužno je:
 postojanje dobre organizacije službe
 postojanje i njegovanje sustava suradnje i odgovornosti unutar službe, u odnosu na
suradnike i korisnike
 postojanje osiguranih (barem) osnovnih materijalnih uvjeta

Tijek kućnog posjeta

 nakon uspostave početne komunikacije, daljnji tijek kućnog posjeta odvija se sukladno
fazama PZNJ
 prikupljanje podataka – procjena pojedinca / obitelji i njihove okoline
 Grupe sestrinskih problema sa područja patronažne njege
 fiziološki problemi
 psihosocijalni problemi
 problemi u odnosu na zdravstveno ponašanje
 problemi koji se odnose na okoliš

Sljedeći posjeti moraju osiguravati kontinuitet i kvalitetu skrbi, a korisniku pružati priliku i
dostatno vrijeme za donošenje odluka i postupno usvajanje ili mijenjanje ponašanja. Razmak
između posjeta ne smije biti predug, jer za promjenu ponašanja potrebno je osigurati suradnju
i partnerstvo s korisnikom. To se postiže najvećom potporom koju treba pružiti u optimalno
vrijeme. Stoga pri završetku svakog posjeta, ako postoji potreba daljnjeg zbrinjavanja, treba
dogovoriti, barem načelno, vrijeme sljedećeg posjeta i toga se dosljedno pridržavati. Ostaviti
treba broj telefona, vrijeme i mjesto na kojemu se sestra može naći ako korisnik ima potrebu
za komunikacijom i izvan dogovorenog termina.

OCJENA ZDRAVSTVENIH POTREBA ZAJEDNICE

Shvaćanje zajednice kao klijenta osnova je koncepta primarne zdravstvene zaštite. Bilo
kakvu intervenciju u zajednici nije moguće planirati ni provesti ako nije utemeljena na ocjeni
i analizi stanja, potreba i odnosa.
Za ocjenu zdravstvenih potreba zajednice medicinska sestra mora imati posebna znanja iz
opće sestrinske skrbi i javnog zdravstva. Ta ocjena uključuje nekoliko područja, kao što su:
 zdravlje
 obrazovanje
 socijalne potrebe
 socijalna politika
 način rješavanja socijalnih problema
 stanovanje
 odmor i rekreacija
 okoliš

Naglasak javnozdravstvene prakse je shvaćanje problema zajednice u cjelini i njihovo

rješavanje na dobrobit cijele zajednice i pojedinaca u njoj. To znači raditi sa skupinama kao
predstavnicima zajednice kako bi se započele i poduprle intervencije same zajednice.
Da bi se shvatilo zajednicu kao klijenta, sestra mora surađivati s drugim disciplinama radi
utvrđivanja potreba stanovništva. U radu sa zajednicom potrebno je identificirati (pod)skupine
stanovništva s problemima i potrebama, raditi s njima na rješavanju tih problema, čime se
pridonosi boljem zdravlju zajednice u cjelini. Rad u zajednici nije ograničen na određenu dob
ili bolest te treba biti kontinuiran. Intervencije su iz područja unaprjeđenja zdravlja, liječenja
bolesti, zdravstvenog odgoja, prevencije i rehabilitacije.
Glavni je izazov za zdravstvenu službu kako na najbolji način iskoristiti raspoložive snage i
sredstva tako da su ona podjednako dostupna svima i da se postigne najbolji mogući učinak za
cjelokupnu populaciju.
Problemi i izazovi (javnog zdravstva) koje treba riješiti da bi se zajednica mogla smatrati
snažnim i odgovornim partnerom:
1. Neodgovarajući mehanizmi financiranja
2. Rad s ljudima različitih disciplina
3. Intervenirati na više razina

Funkcioniranje na primarnoj razini smatra se dobrim ako se na toj razini riješi oko 80% svih
zdravstvenih potreba.

PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

Na primarnoj razini zdravstvenu zaštitu organiziraju i provode:
 domovi zdravlja sa službama obiteljske medicine, zaštite žena, male djece, medicine
rada, patronažnom službom, dentalnom služnom, dijagnostikom, hitnom medicinom i
prijevozom bolesnika te eventualno specijalističkim ordinacijama
 privatni zdravstveni djelatnici (pojedinačno, u grupnoj praksi)
 ljekarne
 ustanove za hitnu medicinsku pomoć
 ispostave županijskih zavoda za javno zdravstvo (higijensko-epidemiološka i
socijalno-medicinska služba)

Primarna zdravstvena zaštita – dio zaštite koji se odvija u najužem i najčešćem kontaktu
između stanovništva i zdravstvenih djelatnika, u osnovnim jedinicama društvene zajednice
(obitelj, susjedstvo, škola)
Primarna zdravstvena zaštita je novi pristup i način rješavanja zdravstvenih problema
građana, u kojem se najprije moraju prepoznati problemi od najveće važnosti, a zatim se ti
problemi rješavaju sveobuhvatno i interdisciplinarno. U njihovu rješavanju zajednički
sudjeluju građani i sve djelatnosti. Zdravstvena služba ima posebnu odgovornost usklađivanja
(koordinacije) svih aktera koji sudjeluju u zaštiti. Primarna zdravstvena zaštita pojavljuje se
kao vrlo dinamičan i specifičan izraz položaja zdravstva u društvu, posljedica najčešćih
zdravstvenih problema jednoga vremena, najčešćih zahtjeva za zdravstvenom zaštitom,
društvenih odnosa, te velikog broja drugih kulturnih čimbenika koji definiraju jednu sredinu.

Temelji rada primarne zdravstvene zaštite:

 suradnja svih sektora u rješavanju zdravstvenih problema
 uključivanje (participacija) građana u rješavanje problema
 povezanost (integracija) u provedbi postupaka promocije zdravlja, prevencije bolesti,
pravodobnog otkrivanja i liječenja bolesnih i rehabilitacije

Od primarne zdravstvene zaštite očekuje se da je:

 sveopće pristupačna pojedincu i obitelji
 prihvatljiva pojedincima i zajednici
 organizirana uz punu suradnju (participaciju) građana
 u troškovima prihvatljiva za zajednicu i zemlju u cjelini
 integralni dio ukupnog sustava zdravstva u državi
 rješavanje zdravstvenih problema uvjetovano sudjelovanjem zdravstvene službe s
drugim sektorima društva
 osigurano rješavanje najvećeg broja zdravstvenih problema na toj razini
Dispanzerska metoda rada
To je metoda rada koja zahtijeva od zdravstvenih djelatnika da budu savjetnici u čuvanju
zdravlja i voditelji kroz bolest, da budu osobe povjerenja, kojima će zdrav ili bolestan uvijek
moći obratiti za pomoć bez obzira na svoje ekonomsko stanje, društvenu ili drugu pripadnost,
te također bez obzira na tip zdravstvenog problema koji je prisutan. Obično se rješava
problem jedne bolesti ili zaštite ranjive populacijske skupine.

Tipično za dispanzersku metodu Tipično za ambulantnu metodu

Značajka
rada rada
pacijenti i bolesnici (oni koji traže
korisnici svi (zdravi, pacijenti, bolesnici)
pomoć)
način oblikovanja i vođenja dokumentacija (karton) se otvara
popis (cenzus) svih u zaštiti
kartoteke prilikom prvoga traženja pomoći
epizodni (ako postoji bolest ili druga
kontinuitet zaštite postoji, bitan za rad dispanzera
potreba)
unaprjeđenje zdravlja, prevencija i
tip mjera zaštite pretežno liječenje
liječenje
organizirano i planirano na inicijativu sporadično, stihijski, na zahtjev
sistematski pregledi
dispanzera pacijenata
način plaćanja usluga program, „glavarina“, plaća plaćanje pojedinačne usluge, plaća
planirano, bez posebnog bolesnikova
kućno liječenje na poziv bolesnika
poziva

U Hrvatskoj je pravo na zdravlje zajamčeno ka pravo svakog člana zajednice. Svatko ima
pravo na zdrav život. Država osigurava pravo građana na zdrav život. Građani, državna, javna
i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb
posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo je vezano za obvezu, jer su
građani dužni osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja.
Zdravstveni radnici, poštujući etička načela svoje struke, također pomažu ostvarivanju prava
na zdravlje.

PROMICANJE ZDRAVLJA
Zdravstvene intervencije (mjere zdravstvene zaštite) s obzirom na opće značajke i
specifičnosti dijele se u pet skupina:
1. Unaprjeđenje (promicanje) zdravlja
2. Prevencija bolesti
3. Pravodobno otkrivanje bolesnih i njihovo liječenje
4. Dijagnosticiranje bolesti i liječenje bolesnika na njihov zahtjev
5. Rehabilitacija, praćenje i kontrola kroničnih bolesnika

Unaprjeđenje zdravlja je najviši domet zdravstvenog djelovanja. Unaprjeđenje zdravlja kao

pokret ima za cilj da se pojedincima i zajednicama omogući povećana kontrola nad
čimbenicima koji uvjetuju zdravlje (determinante zdravlja). Taj koncept je izraz dvaju bitnih
nastojanja: poboljšanja odnosa ljudi i okoline u kojoj žive i spajanja osobnog izbora sa
socijalnom odgovornošću za zdravlje. Koncept proizlazi iz traženja ravnoteže između
zadovoljavanja težnji i potreba ljudi procesom promjena i prilagođavanja okolini. Zdravlje se
promatra kao sredstvo svakodnevnog života, a ne kao cilj življenja. To je koncept koji
naglašava pozitivne potencijale i sposobnosti pojedinca i zajednice.
Promicanje zdravlja je napredovanje prema blagostanju i ostvarenju optimalnog sklopa
ponašanja s društvenim, okolinskim, biomedicinskim i drugim odrednicama da bi se
izbjegli zdravstveni rizici.
Pokret unapređenja zdravlja gleda na stanovništvo, društvo i zajednicu u cjelini, a manje na
skupine s posebnim zdravstvenim rizikom. Akcija je usmjerena prema odrednicama zdravlja,
a ne uzrocima bolesti

Konceptualne razlike između promicanja zdravlja i prevencije bolesti

Promicanje zdravlja Prevencija bolesti

ZDRAVLJE = pozitivna i multidimenzionalna
koncepcija bolesti
usmjerenost ka pučanstvu u njegovom cjelokupnom
okolišu
vođenje računa o spletu svih zdravstvenih problema
raznolika i međudopunjavajuća strategija
pristup posredništva i osposobljavanja
poticajne mjere koje se pružaju svekolikom žiteljstvu
promjene u stanju zdravlja čovjeka i njegova okoliša
poručuju se putem programa
laičke udruge, skupine građana lokalne, općinske,
županijske i državne uprave se tretiraju nužnima za
postizanje cilja za promicanje zdravlja
izrazito dinamički pristup
ZDRAVLJE = odsutnost bolesti
medicinski model
pretežita usmjerenost na skupine najvišeg rizika u
pučanstvu
vođenje računa o specifičnoj patologiji te strategija
„jednog udarca“
direktivna i uvjeravajuća strategija
usmjerenost mjera prema ciljnim skupinama
programi koji su usredotočeni najviše na pojedince i
skupine subjekata
preventivni programi su predmet zanimanja
profesionalnih skupina pojedinih zdravstvenih
disciplina
katkada statički pristup u danom vremenu

Konferencija u Jakarti (1997.)

Konferencija je imala tri cilja:
 pregled i evaluacija utjecaja promocije zdravlja
 identificirati inovativne strategije radi postizanja napretka u promociji zdravlja
 pomoći razvitak partnerstva u promociji zdravlja

Konferencija je donijela jednoglasno deklaraciju kojom su prioriteti SZO u promociji zdravlja

21. stoljeća:
 unaprijediti društvenu odgovornost za zdravlje
 povećati investicije za zdravstveni razvitak
 konsolidirati i proširiti partnerstvo za zdravlje
 povećati mogućnosti zajednice i odgovornosti pojedinaca
 osigurati infrastrukturu za promociju zdravlja

Mjere za unaprjeđenje zdravlja

Pokret unapređenja zdravlja obuhvaća širok intersektorski pristup koji ujedno poklanja više
pažnje integraciji brige za zdravlje u „nezdravstvene“ struke i djelatnosti.
Najbolji pozitivni efekt na zdravlje dobiva se zajedničkim djelovanjem na bitne čimbenike
koji utječu na zdravlje u određenim prilikama (stanovanje, prehrana, zaštita na radu, …) Iz
toga slijede zadaci da treba promicati:
 pristupačnost zdravstvene zaštite
 povoljnu okolinu
 socijalnu potporu
 stilove života koji vode zdravlju
 informirano odlučivanje pojedinca i zajednice
Akcije unapređenja zdravlja: škole koje promiču zdravlje, pokret „Zdravi grad“, „Bolnica
– prijatelj djece“, …

ZDRAVSTVENI RIZICI
Temeljnim vrijednostima koje određuju ljudsko zdravlje prepoznati su mir, nenasilje, hrana,
društvena sigurnost, obrazovanje i siguran okoliš.
Odrednice zdravlja možemo podijeliti u sljedeće skupine:
 biološki i genetski čimbenici
 fizička okolina
 biopsihosocijalna okolina
 osobno zdravstveno ponašanje

Biološki i genetski čimbenici – temeljne odrednice individualnog zdravlja

o Spol = muškarci i žene obolijevaju od različitih bolesti i stanja, u različitim
dobima života
= spol utječe i na mnoge aspekte društveno-ekonomskih odnosa
= spolno uvjetovane norme utječu i na prioritete i praksu u
zdravstvenom sustavu

Fizička okolina – povezanost pojave nejednakog broja bolesti na različitim zemljopisnim

područjima, s nejednakim faktorima okoline; bolesti pridonose i uvjeti stanovanja, stanje
sigurnosti na radnom mjestu, u prometu

Biopsihosocijalna okolina – kultura, obrazovanje, zaposlenje i uvjeti rada, prihodi i

društveni status, stanovanje, stres, zdravstvena služba

Osobno zdravstveno ponašanje

Zdravstveno ponašanje koje oblikuje stil života pojedinaca utječe na pojavu bolesti i smrti.
Najčešći oblici zdravstvenog ponašanja koji su uzroci 5 vodećih uzroka smrti, jesu:
prehrana i tjelesna aktivnost, pušenje i pijenje alkoholnih pića.
 srčane bolesti, moždani udar – pušenje, hrana bogata kolesterolom, odsutnost fizičke
aktivnosti
 karcinom – pušenje, prehrana, prekomjerno pijenje alkohola
 KOPB (kronične bolesti pluća, emfizem) – pušenje
 nesreće (uključujući i prometne) – pijenje alkoholnih pića, prebrza vožnja, neuporaba
pojasa za vezanje