~1~

бocɖɴнɥɖ
oϸнгнɴɖʌɴo бocɖɴcl‹o πнcʍo1

1
Bosanica-originalno bosansko pismo
 ~2~

Bosanica je autohtono, autentično i posebno pismo nastalo u Bosni, odnosno

nastalo meü srednjevjekovnim Bošnjanima. Davani su joj različiti nazivi:
bosančica, bosanska ćirilica, bukvica, hrvatska ćirilica, hrvatsko pismo,
bosansko-hrvatska ćirilica, srpsko pismo, zapadna ćirilica…2 Ovi različiti nazivi
za bosanicu nastali su na osnovu ranijih hrvatskih i srpskih nastojanja da prisvoje
ovo orginalno bosansko odnosno bošnjačko pismo. Posebno su takva nastojanja, kao
i danas, dolazila iz Srbije. Međutim, razlika između grafije (oblika, izgleda slova) i
pravopisa upotrebljavanih u sprskom srednjevjekovnom pismu i bosanice je tolika
da se u cijelosti potvrđuje autohtonost bosanice kao posebnog bosanskog pisma.
Izuzetno bitan argument u vezi sa posebnošću bosanice je to što bosanicu nisu
koristili srpsko-pravoslavni krugovi u svojim spisima. Nema značajnijeg teksta koji
bi mogao biti identificiran kao bosanicom pisan, a da je potekao iz srpsko-
pravoslavnog miljea što je snažan dokaz da ovo pismo pravoslavni nisu osjećali kao
svoje. Pravoslavni Bošnjaci u Bosni su koristili bosanicu ali su je pri tome
modificirali ubacujući u nju znakove ćirilice. O tome, u svojoj studiji iz 1889. god.
Ć. Truhelka, kao savremenik i svjedok postojanja i upotrijebe bosanice, piše: … Što
se tiče pravoslavnog žlteljstva, mnogi pišu bosančicom još i danas, ali uticaj ćirilice
lakše ih je dohvatio, pa se i njihovo pismo manje više oslanja uz ćirilicu…3
Istovremeno, na prostoru Srbije nema traga bosanici. Bosanicom od svojeg početka
pišu samo Dobri Bošnjani a od nestanka bosanskog kraljevstva pa sve do XX vijeka
sa njom se služila bošnjačka aristokracija, odnosno bošnjačke begovske familije
zbog čega je to pismo nazvano begovica.
Prvi proučavalac i jedan od najboljih poznavalaca bosanice i bosanske paleogafije,
dr. Ćiro Truhelka uočio je da se bosanica samostalno razvila na zapadnoj strani
strani Balkana, na prostoru Bosne, Huma (Hercegovine), Dalmacije... dok se
istovremeno na istočnoj strani Balkana, u Bugarskoj, Raškoj, Makedoniji, Zeti...
razvila kirilica (kojoj je kasnije nametnut posrbljeni naziv ćirilica, ćerilica-primj. F.
Š.).4 U stvari, bosanica, kao pismo srednjevjekovnih Bošnjana, razvila se samo na
prostorima koje su oni naseljavali. Na te prostore i dan danas, na najbolji način,
ukuzuju stećci-bošnjanski, bošnjački nadgrobni biljezi. Stećci su vjekovni čuvari
bosanice na kojima se ona do danas održala. Istovremeno, stećci zajedno sa
bosanicom na najbolji način omeđuju prostor etničke Bosne kao životnog prostora
srednjevjekovnih Bošnjana, predaka današnjih Bošnjaka.

2
Naziv bosanica za ovo autentično i autohtono pismo Bošnjana prvi je primjenio dr. Ć.
Truhelka
3
Ćiro Truhelka, Bosanica, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1889. god. knj.
4, str. 81
4
Ćiro Truhelka, Citir. dijelo str. 66
 ~3~
Rasprostranjenost stećaka
koji ukazuju na prostor i granice etničke Bosne

• Nekropole stećaka
▬ ▬ ▬ Granice Bosne iz doba kralja Tvrtka
▬▬▬ Današnje državne granice Bosne5

„A se leži dobri gost Mišljen prave vjere bosanske.

5
(Šefik Bešlagić, Stećci…; Enver Imamović, Korijeni Bosne i Bošnjaštva, str. 314)
 ~4~

U kamen, na stećcima, urezana (lapidarna) slova bosanice

u poređenju sa latinicom, grčkim pismom i ćirilicom6

6
Ćiro Truhelka, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1889. god. knj. 4, str. 66
 ~5~
Svi oni koji su se bavili proučavanjem bosanice uočili su da se nastanak jednog
dijela lapidarnih=u kamen urezanih, pojedinačno pisanih slova bosanice ne može
objasniti time da ta slova, kao veći dio ostalih slova bosanice, imaju svoj korijen u
starijoj glagoljici, grčkom, latinskom… pismu. Ovaj dio slova orginalan je i susreće
se samo u bosanici. Takva slova bosanice su, na primjer:

Međutim, pošto su, kako je već istaknuto, prostore na kojima je nastala bosanica, u
periodu od III do VI vijeka naseljavali, pored Ilira kao starosjedilaca i germanski
Goti, Avari a potom i Stari Slaveni to je onda sigurno da su i pisma ovih naroda
imala svoj utjecaj pri nastajanju slova srednjevjekovne bosanice. Gotske rune i
staroslavense crte i reze upravo predstavljaju korijen ovih originalnih slova
bosanice.
U bosanici se susreće još jedna osobenost njenog alfabeta. Naime, njena pojedina
lapidarna (u kamen urezana) slova vijekovima su zadržala prilično isti oblik.
Međutim, jedan dio lapidarnih slova bosanice se, pod različitim uticajima, mijenjao
formirajući tako čitav spektar donekle različitih oblika za ista slova. Na primjer:
 ~6~
Ono što se susreće samo u bosanici, što bosanicu u cijelosti razlikuje i odvaja od
kirilice je to da se u nekim njenim pojedinim natpisima istovremeno susreću slova
koja se, iako su u istom redu, nalaze i u horizontalnom i u vertikalnom položaju.

Na ovom natpisu iz Orahovca kod Višegrada (putem iz Višegrada prema Samoboru)

vidi se da su L P L uspravni a V V i S vodoravni. Uz to, u ovom natpisu nejma ni
jednog vokala. Ovo ukazuje na jednu izuzetno važnu činnjenicu. Naime, ovo je
primjer uticaja osmanskog pisma na bosanicu, odnosno primjer njihove povezanosti.
U osmanskom pismu nikad se nisu pisali vokali pa se to odrazilo i na Bošnjane koji
su, sada kao muslimani, nastavili pisati bosanicom ali po pravilima osmanskog
pisma. Potvrđuje to i primjer ovog kamenog zapisa iz Orahovice u kojem se, kao
početna slova, S i L nalaze na desnoj strani pa se, kao i u osmanskom pismu, i ovaj
text pisan bosanicom, čita sa desne strane.
Još jedna osobenost koja bosanicu čini originalnom i po čemu se ona u cijelosti
razlikuje od kirilice je način skraćivanja riječi.

Na pojedina slova bosanice pri pisanju su se dodavali znaci drugih slova pa su tako
skraćivane riječi i formirane kratice. Tako su, uzimanjem samo jednog dijela od
 ~7~

slova ɖ-a i spajanjem tog dijela sa slovima п-p, m-t, □-v, ʍ-m, ɴ-n, н-i, dobijane
skraćenice: ap, at, av, am, an, ai. Uzimanjem jednog dijela od slova ϸ-r i
spajanjem tog dijela sa sa slovima п-p, m-t, □v, ʍ-m dobijene su skraćenice pr,
tr, vr, mr. Sličan način skraćivanja postoji u sanskritu, navodi Ć. Truhelka u svojoj
studiji o bosanici.7 Istim principom spajalo se tri i više slova u jednu kraticu.

Ovdje je, na primjer, u riječi april na slovo п sa jedne strane dodan dio slova ɖ-a a
sa druge strane na to isto slovo п dodan je dio slova ϸ-r pa je tako od slova ɖпϸ-
apr dobijena kratica -apr. U riječi пɖ□ко- Pavko na slovo □-v dodan je sa
jedne strane dio slova ɖ-a a sa druge strane dio slova к-k i tako od slova ɖ□к-avk
dobijena kratica -avk.
Evo još nekoliko interesantnih kratica iz natpisa koji je nastao u periodu 1410.-
1420.god.:

Čita se: Ve ime-□є нʍє; AminƄ-ɖʍнɴ; BosnomƄ–босɴоʍ; Vrime–□ϸнʍє;

Služi banu Stipanu i kralu ...... i kralici Grubi i krala Ostoju-сʌɣжн бɖɴɣ
сmнпɖɴɣ н кϸɖʌɣ..... н кϸɖʌнчн гϸɣб н кϸɖʌɖ осmоѣɣ
Bošnjane, pretke Bošnjaka, pripadnike vjere bosaske, uz puno toga što ih je
razlikovalo od katolika i pravoslavaca bilo je i to što Bošnjani u svojem vjerovanju
nisu imali ni crkava, ni manastira, ni katedrala, ni kipova, ni fresaka, ni... 8 Zbog toga
lapidarna (u kamen urezana) bosanica nije mogla biti urezivana i sačuvana na
vjerskim objektima. Ona se, kroz sve protekle vijekove, sačuvala uglavnom na
stećcima koje su, kao što je opšte poznto, imali samo Bošnjani. Do sada je kartirano
oko 60.000 stećaka na prostorima Bosne i Hercegovine sa Sandžakom, Zapadne
Srbije, Dalmacije..., odnosno na prostorima etničke Bosne. Od tog broja na oko

7
Ć.Truhelka, citir. dijelo, str. 71
8
Za srednjevjekovne Bošnjane katoličanstvo i pravoslavlje su predstavljali iskrivljeno,
promijenjeno... hrišćanstvo. Zbog toga su oni sebe smatrali jedinim pravim, izvornim, ne
promijenjenim hrišćanima pa su, u vjerskom smislu sebe uvijek označavali samo
kristijanima. Bošnjani sebe nikad nisu nazivali bogumilima, patarenima, katarima,
manihejcima... već isključivo kristijanima i Bošnjanima. Svoju vjeru nazivali su vjera
bosanska.
 ~8~
6.000 stećaka nalaze se slikovni ukrasi. Na, do sad evidentiranih, 384 stećka nalaze
se bosanicom ispisane poruke.

U najvećem broju slučajeva poruke koje su bosanicom urezivane na stećcima su

kratke i u njima se navodi ko je tu i kad sahranjen, ko je urezivao text...

Bosanica na uzglavnom kamenu Batala Šantića

(Turbe kod Travnika, 1397. god.)
ɖсє ʌєжн ɣӡʍожɴн ʍɣж mєпvнѣɖ бɖmɖʌо босɖɴскн
ɖ пнсɖ ϸɖΔоʍнʌ Δнѣɖк
Ase leži uzmožni muž tepčija (tepčija-visoko dvorsko zvanje- primj. aut.)
Batalo bosanski a pisa Radomil dijak
 ~9~
Textovi na nekim stećcima su kao manji historijski dokumenti. Tako se u Kočerinu
kod Mostara nalazi stećak Vignja Miloševića, sa dužim natpisom. Iz natpisa
saznajemo da je Viganj služio mnoge vladare: bana Stjepana II Kotromanića, kralja
Tvrtka I, kralja Dabišu, kraljicu Jelenu Grubu i kralja Ostoju. U natpisu se spominju
i neki događaji iz njegovog vremena, a na kraju on podseća žive na prolaznost
života.

„Ovde leži Viganj Milošević.

Služih banu Stefanu, i kralju
Tvrtku, i kralju Dabiši, kraljici
Grubi i kralja Ostoju. I u to
vreme dojde i svadi se Ostoja
kralj s Hercegom i s Bosnom, i
na Ugre pojde Ostoja. U to
vreme meni Vignju dojde
končina (kraj). I legoh na svom
plemenitom pod kočerinom, i
molim vas, ne nastupajte na
me! Ja sam bio kako vi jeste, vi
ćete biti kako jesam ja“ 9

Na jednom broju sećaka uz

bosanicu uklesani su i slikovni
prikazi kao na ovom stećku iz
Radobolje kod Stoca

9
Marko Vego-Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I, str. 12
 ~ 10 ~
Bosanica na jednom broju stećaka nosi sa sobom prelijepe poruke:
кɖΔ χmѣΔоχ бнm mɖгΔн н ɴє бнχ – Kaɖ htjedo biti tagdi i ne bih...
н ʍɴого оm ʍоѣ ϸɣкє ɴɖ ӡєʍѣн бн ɖ ɴн оm ʍєɴє ɴнко ɴє бн ʍϸmɖ□ н ɣбнm
I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit
ɴєк mн о□ɖ ϸɣкɖ бɣΔє ӡɴɖк Δɖ сє ӡɖʍнсʌнш ɴɖΔ с□оѣнʍ ϸɣкɖʍɖ
Nek ti ova ruka bude znak da se zamisliš nad svojim rukama
χоΔнχ ɖʌ ɴє ΔоѣΔоχ гϸɖΔнχ ɖʌ ɴє ӡгϸɖΔнχ сΔнχ ɖʌ ɴє ӡɴєχ го□оϸнχ ɖʌ ɴє нскɖӡɖχ
□оʌєχ ɖʌ ɴє бнχ □оʌєɴ - Hodih,al` ne dojdoh. Gradih, al` ne zgradih. Sadih,al` ne žnjeh.
Govorih, al` ne iskazah. Voljeh, al` ne bijah voljen.
ɖ сє □єʌн ʍнʌɖm пϸнпvнɴω vнѣєʍ сʌɣжнχ mєʍ покоѣєɴ бнχ - A s'e (sije) veli Milat
Pripčin(i)ć': "Čijem služih, tem pokojen' bih'" (Sa čim sam radio sa tim sam i ubijen)
сɖΔ оΔоχ ɖ ɴє пншє ʍн сє □ϸɖmнm ɖ сmно бнχ ѣєϸ ɴнсmɖ ɴє ӡɖ□ϸшнχ - Sad odoh,a
ne pise mi se za vratit.A stio bih,jer nist ne zavrsih.
U textovima na nekoliko stećaka Bošnjani navode svoju vjersku pripadnost:
„A se leži dobri gost Mišljen prave vjere bosanske. Biljeg postavi kšči Korija i na mi i na
moju milu kućnicu Badaču. Ti koji prolaziš projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj
grijehe naše. Zalud ti je taj posao. Naši dani su izbrojani, naše noći potrošene, naši grijesi
dim. Svojih koraka se plaši, oni će ti glave doći na putu kojim hodiš. I da znaš više vrijedi
crv koji se sada kreće no sva dobra djela koja zajedno učinismo za života svojih i Badača i
ja. Kam nam usječen je godne 1273. po Gospodu u Kocerini na plemenitoj zemlji, a pisa
Dabiša“
Sije leži Vukša Mitrović'. Ubiše me na služb' (službi) g(ospodi)na moga, ma osveti me Rade
Pribisalić'... kako je vidito(znano) dobrom i g(ospodi)nomu.
(Zovi Dо kod Nevesinja, prije 1463. Godine)
Kur'k' Vuči(ć)'. To i bag' (bog') zna i Bos(na) (i) Dubr(ov)nik' da su (me)... ubile u B'lom'
(Bijelom polju)... slobodi. I tko (zn)a b(o)ga i sla(v)u... om lit... lo po(gib)oh'. Tug(o) (moja
a) mnogo (li ti mi je) lež(ati)-(Kašići kod Glavatičeva 1451-1453.)
A se ne lezi junak Bogcin Radinic iz Bosne Srebrne.Tugdje na njegovoj plemenitoj bastini
uz kameni biljeg otca mu i djeda i djedovog djede djeda, lezi samo biljeg njegov, jer je on
zagibo i zalegho u tudjoj zemlji, tamor gdji je i Sonce drugatcije i vjeter drugatciji i Bog i
voda i vazduh i ljudi tudji i dusi mojoj strani. Kulinu, matchu i kopju bjeh vjerniji no
Radaci i ni mi togda stid ni zal. I kadah bih bil, kakor vi jeste, opeta bih bil isti kakor ja bih.
Vi nikdar necte biti kakor ja, a ja ne mogu biti ko tsto nekdar bi. Blagosloven ko procita i
zmisli se, a lud koji privali. Ljeta 1205, godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin
(Ocevlje, Ilijaš, 1205.god.
A se leži Ljubljen u Vrhbosni rožden v Vrhbosni zakpan na svojini na plemenitoj. Ja bjeh
onaj tkoji cijel život na raskrsnicam stajah, razmišljah, oklijevah. Bjeh onaj tkoji se pitah
kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno radžaju nova i nova godišnja doba. I u sobi gdje
bjeh bješe prozor, a iza prozora beskraj. Al ja uporno gledah u pod. I mišljah mojom smerti
sve tće to konečno stati. Al nije i moja smert sve starša i sve tješnja je. Kam mi usječe
Dražeta a zapis upisa Husan ne da pokažu da bjeh vetć da me više neima. Ljeta gospodnjeg
1258.10

10
Sve poruke sa stećaka uzete su iz zbirke: Marko Vego - Zbornik srednjovjekovnih natpisa
Bosne i Hercegovine I-IV, Sarajevo 1962-1970-
 ~ 11 ~
Kako god se lapidarna=u kamen urezana bosanica samostalno razvijala tako se i
kurzivno-rukopisno pismo bosanice još više odlikuje tom samostalnošću
 ~ 12 ~
U svojoj studiji o bosanici Ć. Truhelka piše: Kurzivno (rukopisno-primj. F.Š.) pismo
razvilo se u narodu posve samostalno, bez umjetnoga usavršivanja, pa se može
doista nazvati narodnim pismom, kao što su bile nekoć rune narodno germansko
pismo. Karakter tog pisma jednak je onomu primitivnomu a i prvotnom pismu, iz
koga su se sva moderna pisma razvila: feničkomu. I tu i tamo izražavaju se slova sa
malo, većinom ravnih crta, a razlikuju se megju sobom raznom kombinacijom. 11 Kao
što je i kod lapidarne=u kamen urezane bosanice bila prisutna regionalna i lična
individualnost u ispisivanju jednih te istih slova tako i u rukopisnoj bosanici ta
individualnost je još više naglašena.

Rukopisna bosanica-natpis iz Sarajeva

O upotrijebi rukopisne bosanice Ć. Truhelka piše:

...To pismo nije narod u školi naučio, škola nije nad njime bdila, da mu se pojedini
znakovi po stanovitim zakonima nauče pisati, da pojedina slova odgovaraju nekom
uzornom tipu, već je pismo kao i narodna pjesma, narodna priča prelazila predajom
od oca na sina, od koljena do koljena, pa kao što se uslijed te predaje spoljašni oblik
narodne pjesme mijenjao, tako je bilo i kod pisma, koje kao i pjesma i priča
sačinjava jedan dio kulturnog blaga narodnjeg. Tim pismom služili su se u Bosni i
katolici i pravoslavni i muhamedanci. Do prije četrdeset godina bila je bosančica
rekao bih službeno pismo u franjevačkim manastirima. Njime su pisali svoje
registre i privatne dopise, svoje kronike, u opšte sve, što god su pisali domaćim
jezikom... … Što se tiče pravoslavnog žlteljstva, mnogi pišu bosančicom još i danas,
ali uticaj ćirilice lakše ih je dohvatio, pa se i njihovo pismo manje više oslanja uz
ćirilicu…12

11
Ć. Truhelka, citir. dijelo, str. 78
12
Ć. Truhelka, citir. dijelo, str. 81; Ć. Truhelka je rođen u Osijeku 1865. god. a umro je 1942.
god. u Zagrebu. U ovom svojem zapisuu iz 1880-tih on bilježi u Bosni katolike,
pravoslavne i muhamedance a ne Hrvate, Srbe i Bošnjake zbog toga što su tada u Bosni
još uvijek svi bili Bošnjaci.Napomena da su franjevci u Bosni sve što god su pisali (pisali
su) domaćim jezikom, znači da su pisali jezikom bosanskim. Napomena da kod
pravoslavnog življa u Bosni mnogi pišu bosančicom još i danas, ali uticaj ćirilice lakše ih
je dohvatio... ukazuje na već podobru odmaklu propagandu iz Srbije sa kojom su bosanski
pravoslavci posrbljeni, tj. od Rišćana i Vlaha, kako su sebe do tad imenovali pretvoreni u
„Srbe“.
 ~ 13 ~
BEGOVICA
Nakon širenja Osmanske imperije na prostore
Balkana pa time i na prostore Bosne upotrijeba,
posebno rukopisne bosanice najviše je bila
prisutna kod bošnjačke aristokratije, odnosno u
bošnjačkim begovskim familijama. O tome, u
svojoj studiji, Ć. Truhelka bilježi:
... U muhamedovaca je to pismo još nedavno bilo
običajno skoro u svim begovskim kućama, a još i
danas imade dosta familija, koje ostadoše vjerne
bosančici. To pismo bilo im je ostavština iz
vremena, kad su njihovi pradjedovi bili još plemići
"rusaga" bosanskog, prije nego li se poturčiše, a
kao takvo cijenili su ga. Tim pismom ne samo da
su muškarci pisali, već i žene — pojava koja ide
megju najregje u muhamedovskom svijetu. Za
obična čovjeka bijaše pisanje jedina zadaća
kulturne naobrazbe, a naučio mu se za djetinjstva,
kao nekoć stari Grci gramatiku, od kojega
starijega sluge ukućana...13
Vijekovima upotrijebljavana i naširoko prihvaćena
rukopisna bosanica u bošnjačkim begovskim
kućama bila je uzrokom da se to pismo vrlo rano
počelo nazivati begovicom. Iz naroda taj naziv se
prenio i u literaturu. Nije poznato koliko je u
arhivskoj građi sačuvanih materijala koji pripadaju
ovoj vrsti bosanice-begovici.
Begovicom su, pored ostalih, svoju koresodenciju,
prepisku između sebe obavljali i svi bosansko-
hercegovački kapetani, odnosno nadzornici
bosansko-hercegovačkih kapetanija. Posebno je,
na begovici, obimna sva prepiska koja se u Bosni
obavljala u vrijeme pokreta za nezavisnost Bosne
a to je period od 1830. do 1832. god.
Ovom vrstom bosanice, odnosno begovicom
zabiljježene su bošnjačke sevdalinke kao i jedan
dio bošnjačkih epskih, junačkih pjesama.

13
Ć. Truhelka, citir. dijelo, str. 81; Bilješka Ć. Truhelke da su u bošnjačkim begovskim
familijama ne samo muškarci pisali bosanicom već i žene ukazuje na to da su upravo
žene, majke koje su uzgajale potomstvo, bile glavne u prenošenju pisma bosanice sa
generacije na generaciju. Tako masovna pismenost bošnjačkih žena u tim ranijim
vijekovima bila je, kako to Ć. Truhelka i primjećuje, jedna posebnost u muslimanskom
svijetu ali sigurno je to i u dobrom dijelu ostalog svijeta.
 ~ 14 ~

Fragment iz bošnjačke epske pjesme pisane begovicom

Dio pisma pisanog begovicom koje su stanovnici Gacka

uputili tamošjim bošnjačkim vlastima (gore)

Fragment iz pisma Ali-bega Pavlovića

pisanog begovicom (XVI vijek) a upućenog dubrovčanim
 ~ 15 ~

Dio kitaba sa bošnjačkim narodnim pričama,

epskim pjesmama... pisanih begovicom

Kao i kod ostalih jezika i pisama toga doba tako i kod bosanice i begovice upotrijeba
grafičkih znakova, slova, riječi... nije imala nekih strogih pravila. Narod ne pita ni
za ortografiju, ni za gramatikuu, on ne odjeljuje riječi od riječi, rečenicu od
rečenice, već meće slova do slova, kako dotični zvuk čuje ili misli čuti, bilježi u
svojoj studiji Ć. Truhelka. 14 Ovom izuzetno vrijednom bilješkom Ć. Truhelke o
tome kako u Bosni narod govori i piše onako kako dotični zvuk čuje ili misli čuti
potvrđuje se činjenica da je jezičko pravilo piši kao što govoriš/čitaj kako je
napisano bilo prisutno u bosanici i bosanskom jezikuu još od najstarijih vremena.
Ovo bosansko jezičko pravilo Vuk Karadžić je proglasio svojinom srpskog jezika. U
stvari, on je bosanski jezik kao takav proglasio srpskim jezikom.

Dio pisma Jusufa Čelebije, novskog dizdara, upućeno dubrovčanima 4. Februara 1587. God,.
pisano begovicom a objavljeno i štampano 1914. god.15

14
Ć. Truhelka, citir. dijelo, str. 82
15
Ć. Truhelka, Glasnik ZM, Sarajevo, knj. 26, 1914. god. str. 478
 ~ 16 ~
Posebno je obimna sačuvana arhivska građa u kojoj se nalaze materijali rukopisne
bosanice, odnosno begovice. Takva su i krajiška pisma koja su bošnjački prvaci iz
Krajine upućivali vlastima u dubrovačkoj republici. U dubrovačkom državnom
arhivu nalazi se više od 800 ovakvih pisama koja su, u XVII vijeku iz Krajine
poslana u Dubrovnik. Od svih ovih pisama do sada su translatirana i naučno
obrađena samo dva: Pismo Resul-age i Sulejmana Agića knezu i dubrovačkoj
gospodi iz 1675. i pismo Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678. Do sada su i ova
dva pisma, kao i cijeli pomenuti fond, bili nepoznata naučnoj i široj javnosti i
nedavno su prvi put u historiji bosanskog književnog jezika prezentirani javnosti.

Kopija pisma Resul-age knezu i dubrovačkoj gospodi iz 1675.

i njegova tranliteracija na latinično pismo (dolje)16

16
Amira Turbić-Hadžagić, Lingva Montenegrina, br. 4, str. 67., Cetinje 2009.
 ~ 17 ~

1) mnogo·pr(esv)ietlo1 · i plemenito · i svake · časti · i časne

2) fale · dostoiniem · g(ospodi)nu · knezu · i gospodi · dubrovačkoi
3) pridraziem · priateliem · i dobrohotiocem · moiem
4) ô(d) nas · resul · age · suleiman · agiĵa v.d.p. a potom
5) v.p.g. minute · dni · primismo · počtovanu · knigu · na od-
6) govor · po koioi · sve · razumiesmo · ĉo nam · pišuĵi · izradi
7) rečep · čelebie · baranina · da ne buduĵi mu · oni · dužnik ·
8) iz pulie · došo · draga · gospodo · da ako · uviek · ne doĵie ·
9) tot · valia · da i to poĵie · vaše ie · p.g. varda · teme-
10) litu · pravdu · činilo · ako · rečenoga · dužnika · nie · stoie ·
11) gnegova · dobra · koia su · daržana · da za gnega · dug plate ·
12) koi se · dužnik · do·bio · u ruke · pravde · i metnut · u tam-
13) licu · i ne plativši · duga · opeta ga · činili · pustit
14) a za drugoga · dužnika · paskoia · govoreĵi · čegoviĵie
15) paskoie · er · ie · vele · paskoia · v.p.g. možie · potanko · izi-
16) skati · i koie · i čegoviĵie · i u vašoi · kančalerii · upi-
17) sani · gnihova · imena · a naiposlie može se iznaĵ · pitav-
18) ši · koi ie · paskoie · u šĵiavstvu · u ocignu · bio · to ĵe
19) se · i iznaĵ · i zato vi se · moleĵi · sarčano · da varhu · rečene
20) stvari · providite · i pravdu · učinite · zaĉo · u hapsu ·
21) ovog · čovieka · ne mogu · daržati · a opet · ne bih · uzo ·
22) kad · ovdi · doĵie · g(ospodi)n · paša · da bi · izišo · pridda gn · ka-
23) ko · govori · da hoĵie · i pitat · od gnega · arz · da ide · na
24) portu · za izvadit · emer · za gnegovo · na kužiat · ĉo · to ·
25) nami · nikako · ne bi · drago · bilo zato vi · sarčano · pripo-
26) ručuiemo · buduĵi · v.p.g. mudro · koie ĵe · sve potanko
27) razabrati · i učiniti · sve · mirno · i zato · na ovu · če-
28) kamo · odgovor · i ako smo · mi · ĉo · dobri · na ove · strane
29) možete se · u nas · pouzdati · ne drugo · bog vi · veselio
30) i u gospoctvu · uzdaržo.
31) iz novog · na parvi · oktumbra · 1675.

Pismo Sulejman ef. Redžepašića upućeno dubrovčanima,

17
pisano begovicom u 16. vijeku a objavljeno i štampano bosanicom 1914. god.

17
Prema tumačenju Ć. Truhelke u ovom pismu je samo pet riječi iz grupe orijentalizama što
 ~ 18 ~
Kopija pisma Huseina, kadije novskoga od 12. 3. 1678
i njegova transliteracija na latinično pismo 18

ukazuje na autohtonost begovice; Ć. Truhelka, Glasnik ZM, Sarajevo, knj. 26, 1914. god. str. 492
18
Amira Turbić-Hadžagić, Citir. dijelo, str. 67
 ~ 19 ~
Pismo Huseina, kadije novskoga od 12. 3. 1678
translatirano na latinično pismo

1) mnogo · prisvietlo · i plemenito · i svake · čast-

2) i · i časne · fale · dostoinim · g(ospodi)nu · knezu · i gos-
3) podi · dubrovačkoi · ô(d) nas · husein · efendie ·
4) kadie · novskoga · v.d.p. a potom · poruke
5) nika · kuveliĵa · primismo · deset glava · še-
6) ĵera · koie nam · posilate ·na koiieh vi · zafalu-
7) iemo · iako · nadali smo se · da ĵemo · i fereču · skro-
8) it · zaĉo · mi · niesmo · za v.g. pomankali · neg
9) vam · na gairetu · bili · kada · novalie · su pro-
10) tiva · vami · od nas · arza · iskahu · ia ih · ne og-
11) rati risah · neg im · dah · azir · čevap · ĉo pi-
12) tate · to · za moga · bremena · nie · bilo · tako
13) i ne znam · a kako · ne znam · tako · i ne dam · ta-
14) kodier · i od · druge · strane · suprotiva · va-
15) mi · od nas · arz se · iskaše · te z dobriem · har-
16) čom · ma za vašu · liubav · ne dadosmo · buduĵi
17) vi · od stare · starine · priategli · i harača-
18) ri · čestitoga · carstva · nami bi · drago · bi-
19) lo · doli · doĵi · s vami se · sastati · i razgovo-
20) riti · ali · ne smiemo · kako · i sami · možete
21) pomisliti · nego · ako · imate · od mene · kak-
22) vu · potrebu · možete se · u nas · pouzdati · ov-
23) di · siedeĵi · da vi · opravim · koliko · da bih
24) i doli · došo · kako biste mi · musevedu · posla-
25) li · neĵemo · pomankati · a da vam · bog · bude
26) na pomoĵi · i čestito · carstvo · pomiluie
27) vas · koga · vrata · nastoite · uhitit se i
28) tu · derman · i ĉite · stoite · dobre · volie
29) bog ie · iaki · koi vas ĵie · izručiti · i u vaš · hal · pomoći
30) prid · vašiem · nepriategli. šeĵera · poslali ste
31) mi · i malo · kafe · pošlite mi · zaĉo ie · neimam · zar-
32) na · a bez · ĵne · pasat se · ne možemo · a ovdi · neima ie
33) da uzmemo · a mi · svakako · ostaiemo · na vašemu · hiz-
34) metu · ne drugo · bog vi · veselio · i u gospoctvu · uzda-
35) ržo ‫ي‬
36) iz novog · na 29 · mačia · 1678.
 ~ 20 ~
U dubrovačkom arhivu pronađena su, između ostalih i 32 pisma, pisana begovicom, koja su
dostojanstvenici iz Hercegovine, u peirodu od 16. do 18. vijeka slali vlastima dubrovačke
republike. ...Neka od njih zanimljiva su kao historički dokumenti, a sva kao kulturni
dokumenti, jer nam dokayuju, kako su se bošnjačka hercegovačka gospoda služila u svojoj
prepisci, sve do najnovijeg doba, svojom domaćom bosanicom, zabilježio je Ć. Truhelka koji
je i pronašao a potom 1914. god. i objavio ova pisma...19 Izuztno je važno prezentirati neka
od ovih pisama kako zbog njihovog sadržaja tako i zbog pisma, begovice, sa kojom su pisana.

Pismo Sinanbega, gospodara Hercegovine, poslano dubrovčanima iz Foče 01.

februara 1475. god. a pisano kurzivnom (rukopisnom) bosanicom-begovicom.

19
Pri objavljivanju i štampanju ovih pisama korištena su štamparska slova bosanice koja su
tada prvi put napravljena i primjenjena. Dosad sam od nevolje bio prinužden slične
dokumente štampati crkvenom ćirilicom, jer nije bilo do sele drugog sloga pri ruci. Ovu
nestašicu, koja je bila mogo puta uzrok posve krivom shvaćanju o kulturnoj pripadnosti
većine naših bosanskih dokumenata, uvijek sam neugodno osjećao, dok se nijesam
odlučio, služeći se obilnim fotografskim i originalnim meterijalom pisama pisanih
kurzivnom bosanicom (begovicom, prim. aut.) dati rezati slova, koja će im po svom
karakteru bolje odgovarati…Čitatelj svakako će, gledajući ova pisma u ovom ruhu, o
njima imati posve drugi sud nego ako ih ugleda u crkvenoj ćitilici, koju nijedan od
njihovih pisaca (nijedan od Bošnjaka koji su pisali i u Dubrovnik slali pomenuta plisma, prim.
aut.) nije znao ni čitati, a kamo li pisati, zapisao je Ć. Truhelka tim povodom; Ć.
Truhelka, Glasnik ZM, Sarajevo, knj. 26, 1914. god. str. 477.
 ~ 21 ~
Pismom se dubrovčanima daju garancije za slobodnu trgovinu i obavještava da će
svako ko dubrovačkim trgovcima štetu nanese biti obješen ispred svoje kuće.20
Kopija orginalnog pisma Sinan-bega, gospodara Hercegovine,
poslano dubrovčanima iz Foče 01. februara 1475. god.

20
Ć.Truhelka, Tursko-slavjanski spomeici dubrovačke arhive, GZM, Sarajevo, 1911. god.
knj. 23, str. 1-162, Tabela VII
 ~ 22 ~
Iako je ovo pismo Sinanbega, gospodara Hercegovine, pisano kurzivnom
(rukopisnom) bosanicom-begovicom pri objavljivanju u GZM-Glasniku zemlajskog
muzeja u Sarajevu 1911. god. štampano je crkvenom ćirilicom zbog tadašnjeg
nepostojanja štamparskog sloga bosanice. Kad je 1913. god. Ć. Truhelka uspio
dobiti štamparska slova bosanice tada je prestalo korištenje crkvene ćirilice koja se
do tada upotrijebljavala pri objavljivanju i štampanju dokumenata i materijala
pisanih bosanicom. Ć. Truhelka je to na jednom mjestu ovako zabilježio: ...Dosad
sam od nevolje bio prinužden slične dokumente štampati crkvenom ćirilicom, jer nije
bilo do sele drugog sloga pri ruci. Ovu nestašicu, koja je bila mogo puta uzrok
posve krivom shvaćanju o kulturnoj pripadnosti većine naših bosanskih dokumenata,
uvijek sam neugodno osjećao, dok se nijesam odlučio, služeći se obilnim
fotografskim i originalnim meterijalom pisama pisanih kurzivnom bosanicom
(begovicom, prim. aut.) dati rezati slova, koja će im po svom karakteru bolje
odgovarati…Čitatelj svakako će, gledajući ova pisma u ovom ruhu, o njima imati
posve drugi sud nego ako ih ugleda u crkvenoj ćitilici, koju nijedan od njihovih
pisaca (nijedan od Bošnjaka koji su pisali i u Dubrovnik slali pomenuta plisma, prim. aut.)
nije znao ni čitati, a kamo li pisati. 21
Nepostojanje štamparskih slova bosanice sve do 1913. god., piše dalje Ćiro
Truhelka, bila (je) mogo puta uzrok posve krivom shvaćanju o kulturnoj pripadnosti
većine naših bosanskih dokumenata. Radilo se o tome što je srbijanska
historijografija sve dokumente i materijale bosanice koji su štampani crkvenom
ćirilicom, zbog nepostojanja štamparskih slova bosanice, javnosti predstavljala i
tumačila kao da su to „srpski dokumenti“ navodeći kao „argument“ to da su oni, ne
samo štampani nego i „pisani“ crkvenom, srpskom ćirilicom. Radilo se, sad je to
jasno, o svjesnoj podvali i manipulaciji jer su svi ovi dokumenti i materijali pisani
bosanicom a ne srpskom ćirilicom.

Pismo Mahmut-paše od Hercegovine

upućeno dubrovčanima a pisano i štampano bosanicom

Još jedno pismo, od spomenutih 32 pisma iz dubrovačkog arhiva, posebno je

interesantno. Radi se o pismu koje su stanovnici, odnosno narodni zbor Popova i
Zažablja (južni dio Hercegovine), uputilo austrijskom caru obećavajući mu vjernost.
Pismo su potpisali pripadnici sve tri vjerske konfesije (muslimmani, pravoslavni,
katolici). To je još jedna od potvrda da se stanovništvo Bosne i Hercegovine, sve do

21
Ć. Truhelka, Glasnik ZM, Sarajevo, knj. 26, 1914. god. str. 477
 ~ 23 ~
polovine 19. vijeka, međusobno razlikovalo samo po religioznoj pripadnosti a u
narodnosnom smislu svi su bili jedna cijelina, tj. svi su bili Bošnjaci.

Kopija originalnog pisma upućenog austrijskom caru

od strane stanovnika Popova i Zažablja