Anatomija ždrijela

Ždrijelo (pharyngs) pripada dijelom disajnim, a dijelom probavnim organima. To je vertikalno

postavljena mišićna cijev koja se proteže od baze lobanje do ulaza u jednjak. Cijev je
prekrivena sluznicom u kojoj se nalazi bogatstvo limfnih sudova , naročito koncentrisanih na
krovu ždrijela formirajući treći krajnik (adenoid), zatim na prelasku usne šupljine u ždrijelo
kao nepčani krajnici (tonsillae palatinae) i u stražnjem zidu srednjeg dijela ždrijela.

Kliničko-anatomski ždrijelo dijelimo u tri etaže:

 gornja (rhinopharyngs ili nasopharyngs),

 srednja (mesopharyngs ili oropharyngs) i
 donja (hypopharyngs ili laryngopharyngs).

Nasopharyngs se proteže od baze lobanje do ruba mekog nepca, a nalazi se iza nosne šupljine
sa kojom komunicira preko stražnjih otvora nosa – hoana. Na postraničnim zidovima
obostrano nalaze se otvori Eustahijevih tuba.

Mesopharyngs sprijeda široko komunicira sa usnom šupljinom a proteže se do ruba epiglotisa.

Hypopharyngs se ljevkasto završava i prelazi u jednjak, a obuhvata grkljan straga i

postranično (lateralno) tako da obostrano formira udubljennje (sinus piriformis).

Parapharyngs je prostor koji se nalazi na vratu sa obje strane ždrijela. U njemu su smješteni
veliki krvni sudovi vrata, kranijalni nervi i limfne žlijezde, a komunicira gore sa lobanjskom
šupljinom, a prema dole sa sredogruđem (medijastinum).

Uloga ždrijela je višestruka:

 probavna (digestivna): gutanje, salivacija,

 disajna (respiratorna): protok vazduha prilikom disanja,
 odbrambena: refleks kašlja, zaštitna uloga limfnog aparata,
 govorna: rezonancija i artikulacija.
 Anatomija nosa

Nos (nasus)dijeli se na: vanjski (nasus externus) i unutrašnji nos (nasus internus).

Vanjski nos naziva se još i piramida nosa i zauzima centralno mjesto na licu. Nosna piramida
posjeduje skelet i pokrov. Skelet grade nosne kosti u gornjem dijelu i nosna hrskavica u
donjem. Pokrov čini koža sa potkožnim tkivom i rudimentarnim mišićima. Korjen nosa je
mjesto gdje nos prečazi u liniju čela. Baza nosa je okrenuta prema gornoj usni. Na bazi se
nalaze dva otvora (nares). Vrh nosa je njegov prednji donji i najistureniji dio.

S obzirom na vanjski izgled , razlikju se nekoliko karakterističnih tipova nosa. Grčki nos-
korjen nosa direktno prelazi u liniju čela. Rimski nos- korjen nosa ne prelazi direktno u liniju
čela, nego se tu nalazi udubljenje. Nordijski nos- brid nosa je lako konveksan.

Unutrašnji nos (cavum nasi) je šupljina koja je nosnom pregradom (septum nasi) podjeljena u
dva dijela. U unutrašnjem nosu razlikuju se: krov, koga čini baza lobanje; pod koga čini nepce
; unutrašnja medijalna strana koju čini nosna pregrada; i vanjska – lateralna strana koju čini
maxilla. Na vanjskom zidu nalaze se nosne školjke: gornja, srednja i donja. Između svake
školjke i vanjskog zida nosa nalaze se nosni hodnici (meatus nasi). U donji nosni hodnik
otvara se suzni kanal, u srednji nosni hodnik otvaraju se sinusi (šupljine) gornje vilice, čeone i
etmoidalne kosti, a u gornji nosni hodnik otvaraju se etmoidalne ćelije i sinus svenoidalne
kosti. Unutrašnji otvori nosnih šupljina nazivaju se hoane (choanae) i povezuju šupljine nosa
sa gornjim spratom ždrijela (epipharyngs).

Paranazalni sinusi su pneumatske šupljine (vazduhom ispunjene) u ličnim kostima glave

koji komiuniciraju sa nosnom šupljinom preko otvora. Na svakoj strani nalazi se po jedan
maksilarni, frontalni i ethmoidalni sinus, a neparan je jedino svenoidalni koji se nalazi u tijelu
klinaste kosti na bazi lobanje. Ove šupljine su presvučene tankom sluznicom. Paranazalni
sinusi dolaze u bliski odnos sa orbitom, optičkim nervom, prednjom i srednjom lobanjskom
jamom, hipofizom itd. Ovo je značajno jer se upalni proces može sa sinusa proširiti na ove
strukture i izazvati teške komplikacije.

Maksilarni sinusi su smješteni u gornjim čeljustima, djelimično su razvijeni pri rođenju, a

potpuni razvoj dostižu nakon druge denticije. Otvor (ostium) maksilarnog sinusa nalazi se u
srednjem nosnom hodniku. Ovako visok položaj je nepovoljan, pošto je drenaža sinusa
otežana. To je razlog zašto su maksilarni sinusi često skloni upali.

Frontalni sinusi smješteni su u čeonoj kosti. Razdvaja ih tanka koštana pregrada. Najkasnnije
se razvijaju, a mogu i nedostajati. Otvaraju se u gornji nosni hodnik.

Etmoidalni sinusi su građeni iz labirinta ćelija u rešetnici (os ethmoidale). Otvaraju se u

gornjem i srednjem nosnom hodniku.

Svenoidalni sinusi smješteni su u trupu klinaste kosti (os sphenoiadale) u središnjem dijelu
baze lobanje. Razvijaju se u prvim godinama života. Otvaraju se u gornjem nosnom hodniku.

Funkcija nosa i sinusa je višestruka:

 respiratorna: prolazak vazduha prikom udisaja i izdisaja

 zaštitna: čišćenje, zagrijavanje i vlaženje vazduha
 mirisna: prenošenje mirisa do centra u mozgu
 reflektorna: preko posebnih refleksnih veza nos utiče na rad srca i pluća
 fonatorna: nosne šupljine utiču na zvučnost i boju glasa što najbolje vidimo kod nahlade, kada
se zbog zatvaranja nosnih šupljina glas izmjeni i postaje unjkav (nazalan