PEDAGOGIJA

1. OBJASNITE POJAM PEDAGOGIJA.

Naziv pedagogija dolazi od grč. riječi „paidagogos“. U grčkom jeziku „pais“
označava dijete, a glagol „agein“ znači pratiti, voditi. U staroj Grčkoj paidagogos je bio rob
koji je pratio dijete od kuće do škole, te mu pomagao u učenju.

2. PEDAGOŠKE DISCIPLINE.
To su: povijest pedagogije, obiteljska pedagogija, predškolska pedagogija, školska
pedagogija, didaktika, metodika, teorija odgoja, visokoškolska pedagogija, adultna
pedagogija, industrijska pedagogija, domska pedagogija, specijalna pedagogija,
pedagogija slobodnog vremena, religijska pedagogija, vojna pedagogija, futurologijska
pedagogija, pedagogijska metodologija.

3. ODNOS PREMA DRUGIM ZNANOSTIMA.

S filozofijom je i danas vezuju brojna pitanja o smislu i svrsi života, o čovjekovim
težnjama i idealima, o znanstvenom pogledu koji treba formirati, o vrijednostima koje treba
ostvariti.
Pedagogija je oduvijek zainteresirana za područje psihologije, jer njene spoznaje
pomažu odgojitelju da bolje upozna odgojenike i na temelju toga odabere prikladne odgojne
mjere i metode.
Odgoj je jedan od oblika organiziranog društvenog djelovanja. Odgojni rad ima svoje
sociološko značenje, a to uvjetuje potrebu povezivanja pedagogije i sociologije.
Čovjek je i biološko biće i tu je osnova za povezivanje pedagogije s biologijom.
Specijalna pedagogija sa svojim granama svjedoči o potrebi povezivanja s medicinom.
Pravno reguliranje odgoja, odgojnih problema, upravljanje ustanovama i cjelokupnim
odgojnim sustavom traži suradnju pedagoga i pravnika.
Ekonomika odgoja i obrazovanja je novo područje koje povezuje pedagogiju s
ekonomijom.
Specifičnosti odgojne djelatnosti, a posebno estetski odgoj povezuje pedagogiju s
teorijom umjetnosti.
Radni i tehnički odgoj i primjena suvremenih tehničkih sredstava u nastavi i odgojnom
radu povezuje se s tehničkim znanostima.
 Složenost odgojnog sustava i primjena načela povratne sprege u rješavanju odgojnih
problema traži povezivanje s kibernetikom.

4. MOĆ I GRANICE ODGOJA.

Je li odgoj svemoćan ili nemoćan? Kakve su mu mogućnosti i gdje su mu granice? Odgovore
na ta pitanja možemo svrstati u 4 skupine: pedagoški pesimizam, pedagoški optimizam,
pokušaj prevladavanja jednostranosti, suvremeno znanstveno stajalište.

5. PEDAGOŠKI PESIMIZAM.
Ta shvaćanja uzimaju naslijeđe kao glavni činitelj čovjekova razvitka. Sažeto rečeno:
čovjek je produkt naslijeđa. Razvitak prirodnih znanosti, postignuća na području biologije,
pojava C. Darvina, teorija evolucija prenaglasit će ulogu i važnost naslijeđa. Posljedica će
biti sumnja u moć odgoja i djelotvornost odgojnih nastojanja.
Temeljna je misao da je čovjekov razvitak unaprijed određen njegovom unutrašnjom
naravi. Izvanjski faktori i utjecaji ne mogu tu ništa bitno izmijeniti. Odgojne mogućnosti vrlo
su ograničene. Biološki faktori naslijeđa imaju presudnu ulogu u razvitku i oblikovanju
čovjeka. To su temeljne postavke teorije nativizma. Javlja se pedocentrizam koji
zanemaruje organizirane društvene utjecaje u smjeru izgrađivanja mladog čovjeka kao
ljudskog bića. Teorija nativizma učenjem o nemoći odgoja sputava, koči, pasivizira i
obeshrabruje odgojitelje.

6. PEDAGOŠKI OPTIMIZAM.
U nekim se povijesnim razdobljima vjerovalo u gotovo neograničene mogućnosti
odgoja. Takva uvjerenja susrećemo već u klasično antičko doba. Na golemu važnost odgoja
upozorili su sofisti: Platon, Aristotel.
U razdoblju humanizma i renesanse postoji još snažnije uvjerenje o golemoj
mogućnosti odgojnog djelovanja. U takve mogućnosti vjerovali su: Vittorino da Feltre,
Ludovicus Vives, Erazmo Rotterdamski.
U 17. i 18. stoljeću u razdoblju prosvjetiteljstva povjerenje u odgojne mogućnosti
još će više ojačati: Jan Amos Komensky, Immanuel Kant, John Locke. Locke konstantira
da je dijete kada se rodi prazna i neispisana ploča. Rođenjem se ništa ne donosi na svijet
osim mogućnosti oblikovanja. Tako je postavljena nova teorija - teorija empirizma.
Lockovo učenje vjerno su slijedili francuski materijalisti 18. stoljeća: Voltaire,
D'Alembert, Diderot, Condillac i dr.
7. MULTIFAKTORSKA TEORIJA.
Na razvitak čovjeka utječe naslijeđe, društvena sredina i odgoj, ali on nije pasivan
produkt svega toga. Odgojenik aktivno utječe na svoju okolinu, u aktivnom je odnosu prema
društvu, prema odgoju i vlastitoj prirodi. Čovjek je u stanovitoj mjeri tvorac svoje osobnosti,
odgojitelj samog sebe - subjekt odgoja.
Prema toj teoriji odgoj nije ni svemoćan ni nemoćan. On ima svoje granice i
mogućnosti. Ovisan je o prirođenim predispozicijama, društvenim uvjetima i odnosu
odgojenika prema obrazovnim dobrima, odgojnim vrednotama, odgojiteljima i sl.

8. FUNKCIONALNI ODGOJ.
Predstavlja sve one činitelje koji bez određene namjere vrše utjecaj na razvitak i
oblikovanje čovjeka. To je proces u kome djeluju nekontrolirani suodgojitelji, društvena
sredina sa svim svojim, ponekad dobrim, ali češće lošim manifestacijama. To su mediji,
kazališta, film. Umjesto da podupiru, ti utjecaji često više koče proces izgrađivanja
pozitivnih svojstava osobnosti i karaktera.
Pedagogijska znanost razlikuje i proučava područje funkcionalnog odgoja da bi
predsusrela i ublažila njegovo moguće djelovanje, da bi ga osmislila i oplemenila ljudskim
vrednotama i tako područje funkcionalnog preobrazila u područje intencionalnog.

9. INTENCIONALNI ODGOJ.
Intencija ili namjera je bitno svojstvo i prvo temeljno obilježje odgoja. Odgoj je
namjerni, planski organizirani proces sa svrhom da se ljudski individuumi preobraze u
potpune osobnosti. Neovisno o tome gdje i kada se ostvaruje njegovo je bitno obilježje
svjesnost cilja, točno određena namjera, svrha, intencija. Takvu organiziranu, pedagoški
osmišljenu i ciljnu usmjerenu društvenu djelatnost nazivamo intencionalnim odgojem.
Budući da je intencionalnost bitno obilježje odgoja, svaki je odgoj intencionalan.

10. ZNANSTVENICI ZASLUŽNI ZA RAZVOJ PEDAGOGIJE.

Prve refleksije u Homerovoj Ilijadi i Odiseji. Ksenofont - Kirupedija.
Antika: Pitagora (škole, internati), Sokrat (ironija i majeutika), Platon „Država i zakoni“,
Aristotel „Politika“, „O odgoju“.
Humanisti: Vittorino da Feltre (Casa giocosa), Ludovicus Vives „O odgoju žena“,
Francois Rabelais „Gargantua i Pantagruel“, Erazmo Rotterdamski „Pohvala
ludosti“.
Utopisti:Thomas Mours „Zlatna knjižica o najboljem uređenju i o novom otoku Utopija“,
Thomas Campanella „Civitas Solis“.
Osamostaljenje: Jan Amos Komensky „Didaktika“, „Velika didaktika“, „Materinska
škola“, „Orbis sensualium pictus“, John Locke „Misli o odgoju“, J.
Jacques Rousseau „Emil ili o odgoju“, Johann Heinrich Pestalozzi
„Lienhard i Gertruda“, „Kako Gertruda uči svoju djecu“, „Knjiga za
majke“, „Abeceda promatranja“, Friedrich Fröbel (život posvetio
predškolskom odgoju i predškolskoj pedagogiji), Adolf Diesterweg
„Putokaz za obrazovanje njemačkih učitelja“.
Autonomija: Immanuel Kant (predavao pedagogiju u sklopu filozofije), Johan Friedrich
Herbart „Opća pedagogija izvedena iz odgojne svrhe“.

11. OBILJEŽJA ODGOJA.

Odgoj je svjesna i planski organizirana djelatnost, ima svoj cilj i zadaće, svoj sadržaj i
organizacijske oblike, metode i sredstva odgoja. Namjernost i svrhovitost su bitne odlike
odgoja. Odgoj je u biti namjerna djelatnost. Namjera ili intencija je bitno svojstvo i prvo
temeljno obilježje odgoja.
Odgajanje je čovjekova djelatnost, odnosno odgoj je isključivo društvena kategorija.
Odgoj se pojavio na samom početku razvitka ljudskog roda, odgoj je dakle i povijesna
kategorija.
Odgoj je spona među generacijama, odgoj je kontinuirani proces. On je u biti
generacijska pojava.
Odgoj je preduvjet i posljedica društvenog života. Odgoj je vremenski i prostorno
najuže povezan s organizacijom i životom društva. Tu zakonitu pojavu nazivamo društvenom
uvjetovanošću odgoja.

12. ODGOJ U ŠIREM ZNAČENJU.

Pojam odgoja u širem značenju obuhvaća sveukupnost pedagoškog djelovanja na
sve djelokruge čovjekova bića. Njegovi sastavni dijelovi su: tjelesni, intelektualni,
moralni, estetski i radni odgoj.
 Odgoj u širem značenju obuhvaća tri procesa: proces usvajanja znanja, umijeća i
navika; proces razvijanja tjelesnih i intelektualnih snaga i sposobnosti; proces
izgrađivanja i oblikovanja osobnosti i karaktera, pogleda na svijet, osjećajnog i voljnog
života.
Na temelju tih procesa postavljena su tri bitna zadatka odgoja: materijalni,
funkcionalni i odgojni zadatak.
Pojam odgoja u širem značenju obuhvaća i tri osnovna pedagoška pojma: odgoj,
obrazovanje i nastavu.

13. ZADACI TJELESNOG ODGOJA.

To su: zdravstveni, obrazovni, odgojni i rekreativni.

14. SADRŽAJ MORALNOG ODGOJA.

Pod sadržajem moralnog odgoja podrazumijeva se određeni sustav moralnih načela i
njima odgovarajućih moralnih norma, kategorija i pravila, koje učenici trebaju usvojiti
u procesu moralnog odgoja. Sadržaj moralnog odgoja obuhvaća temeljna etička načela,
norme, kategorije i pravila.
Sadržaj moralnog odgoja obuhvaća: odgoj u duhu humanizma, pripremanje za
obiteljski život, pripremanje za društveni život, odgoj u duhu domoljublja, odgoj u duhu
međunarodnog razumijevanja, formiranje pozitivnog odnosa prema radu, formiranje
pozitivnog odnosa prema materijalnim i duhovnim vrednotama.

15. ZADACI INTELEKTUALNOG ODGOJA.

To su: usvajanje sustava znanja, formiranje umijeća i navika, razvijanje
intelektualnih snaga i sposobnosti, ovladavanje kulturom intelektualnog rada,
oblikovanje pozitivnih odlika osobnosti.

16. ZADACI ESTETSKOG ODGOJA.

To su: razvitak sposobnosti uočavanja lijepog, formiranje sposobnosti estetskog
doživljavanja, izgrađivanje stvaralačkih estetskih sposobnosti, njegovanje sposobnosti
estetskog vrednovanja.

17. KOJI NASTAVNI PREDMETI PRIDONOSE ESTETSKOJ KULTURI UČENIKA?

 To su: likovna kultura, glazbena umjetnost, književnost, dok ostali sadrže dosta
elemenata za estetsko odgajanje.

18. ZADACI RADNOG ODGOJA.

To su: odgojni, obrazovni, rekreativni, radno-profesionalni zadatak.
19. ZADACI ODGOJA U SLOBODNOM VREMENU.
To su:
- da proučava specifične mogućnosti odgojne djelatnosti u slobodnom vremenu,
otkriva zakonitosti toga rada, obogaćuje pedagogijske spoznaje i tako razvija teoriju
odgoja u slobodnom vremenu.
- da primjenom odgovarajućih znanstvenih spoznaja i zakonitosti stvara teorijske
pretpostavke za stalno unaprjeđivanje odgojno-obrazovnog rada i svih oblika
aktivnosti u funkciji kulturnog čovjeka dostojnog korištenja slobodnog vremena.
- da znanstveno i kritički prati i vrednuje rezultate ostvarene u području odgoja u
slobodnom vremenu i njegove teorije.

20. PODRUČJA SPECIJALNE PEDAGOGIJE.

To su: metalna retardacija, oštećenje vida, oštećenje sluha, govorna oštećenja,
tjelesna invalidnost, poremećaji u ponašanju, kombinirane smetnje i nedostaci.
Proučava probleme i specifičnosti u procesu odgajanja razvojno ometanih osoba,
osobito djece i mladeži.

21. METODE ODGOJNOG RADA.

To su: metoda poučavanja, metoda uvjeravanja, metoda navikavanja, metoda
sprječavanja.

22. OBLICI METODA POUČAVANJA.

To su: objašnjavanje, etički razgovor, predavanje o životno aktualnim pitanjima i
referiranje odgojenika.

23. SREDSTVA ODGOJNOG RADA.

To su: sredstva usmjeravanja, sredstva poticanje, sredstva sprječavanja.

24. SREDSTVA USMJERAVANJA.

 To su: savjet, primjer, stvaranje ideala, dnevni red, igra, rad, kulturna razonoda.

25. SREDSTVA POTICANJA.

To su: priznanje, pohvala, nagrada, obećanje, natjecanje.

26. SREDSTVA SPRJEČAVANJA.

To su: nadzor, skretanje, upozorenje, zahtjev, kazna.

27. ZAŠTO JE OSJETLJIVO IZRICATI POHVALE I DISCIPLINSKE MJERE

UČENICIMA?
Ako se pojedinci često pojedinačno pohvaljuju postoji opasnost od pojavljivanja
taštine i umišljenosti.
Kazna ne smije biti suviše česta, niti jedino sredstvo jer bi to značilo negativnu
orijentaciju. Cilj je kažnjavanja mijenjanje ponašanja djece, poštivanje reda, rada i svjesne
discipline, a ne slijepa poslušnost. Kazna mora biti primjerena dobi djeteta i prekršaju te vrlo
učinkovita i postići svoj cilj, a da ne ostavi negativne i štetne posljedice na mladu osobu.

28. OBLICI SURADNJE ŠKOLE I RODITELJA.

To su: roditeljski sastanak, tematski sastanci, informacije, pismeno, izleti,
priredbe, male skupine.
To su: individualni razgovori; roditeljski sastanci razrednog odjela; sastanci
manjih skupina roditelja; zajednički sastanci roditelja, nastavnika i učenika;
savjetovalište za roditelje; posjet roditelja školi i njezino upoznavanje; zajedničke akcije;
program osposobljavanja za roditelje (škola za roditelje); tiskani materijal i informacije
za roditelje; posjet nastavnika obitelji.

29. ZADAĆE RAZREDNIKA U ŠKOLI.

Osnovna zadaća razrednika je pedagoška funkcija uz koju obavlja organizacijske i
administrativne funkcije.
Planira i programira te provodi plan i program rada razrednog odjela na satu
razrednika u sklopu redovne nastave, sudjeluje u provedbi programa profesionalnog
informiranja i usmjeravanja učenika, surađuje s roditeljima, vodi pedagošku
dokumentaciju, utvrđuje ocjene iz vladanja.
30. ŠKOLSKE SLUŽBE (UPRAVA).
Školski odbor, ravnatelj, tajnik, nastavničko vijeće, razredna vijeća, stručna vijeća,
povjerenstva i timovi, razredni odjeli, učeničko vijeće, roditeljsko vijeće, pedagog, psiholog,
knjižničar, tehničko osoblje.

31. METODA SPRJEČAVANJA.

Pored pozitivnih u životu postoje i negativni utjecaji. Njih treba potiskivati, uklanjati,
ublažiti ili onemogućiti njihovo negativno djelovanje. Tomu služi metoda sprječavanja. Ona
ima dvije glavne zadaće. Prva se sastoji u tome da preventivno izbjegne ili potisne loše
primjere, poticaje i negativne utjecaje. Druga zadaća je korigirajuća ili terapeutska, tj. da
ispravi i ukloni nepoželjne stavove, uvjerenja, navike, da odvikne odgojenike od loših
postupaka i da ih stavi u druge pedagoški povoljne uvjete gdje će se izgraditi novi
pozitivni činovi.
Pod sprječavanjem podrazumijevamo predusretanje, prevenciju i korektivu,
potiskivanje i uklanjanje negativnih postupaka s pomoću sredstava sprječavanja i
prisiljavanja.
Dva temeljna oblika ove metode su: predusretanje i prisiljavanje.
Predusretanje ima preventivnu zadaću da unaprijed potisne i ukloni nepoželjne
utjecaje i tako onemogući njihovo negativno odgojno djelovanje. Jedan od dobrih postupaka
predusretanja je skretanje ili zamjena motiva. Odgojenik radi nešto zločesto, a odgojitelj
njegovu pozornost usmjeri na neku drugu zanimljivu, ali vrijednu i društveno korisnu
aktivnost.
Prisiljavanje je odgojni postupak koji izaziva neugodne osjećaje sa svrhom da se
odgojenika odvrati od loših činova ili ponašanja, da on ispravi svoje postupke. Primjenjuje se
samo onda kad odgojenik namjerno ili snagom navike postupa loše i kad nije moguće drugim
metodama i odgojnim sredstvima postići da on postupa drugačije.

32. METODE NASTAVNOG SATA.

To su: metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda pokazivanja,
metoda rada s tekstom, metoda laboratorijskih istraživanja.

33. OBLICI NASTAVNOG RADA.

To su: frontalni, individualni, rad u paru, grupni oblik rada.
34. VRSTE OCJENJIVANJA.
To su: numeričko, opisno i kombinirano.

35. OSNOVNI PEDAGOŠKI POJMOVI.

To su: odgoj, odgojitelj, odgojni čin, odgojna sredstva.
Odgoj je namjeran, svrsishodan, planski i organiziran proces, koji ima svoj cilj,
zadaće, svoj sadržaj, organizacijske oblike, metode i sredstva odgoja sa svrhom da se ljudski
individuumi preobraze u potpune osobnosti.
Odgojitelj je osoba koja svjesno, planski i sustavno vrši tešku i odgovornu dužnost
odgajanja mladeži.
Odgojni proces obuhvaća mnogo odgojnih zadaća: razvitak sposobnosti,
obogaćivanje osjećajnog života, izgrađivanje pogleda, uvjerenja i stavova, smisla za etičke
vrednote, jačanje volje i oblikovanje karaktera.
Odgojna sredstva: sredstva usmjeravanja, sredstva poticanja i sredstva sprječavanja.

36. ŠTO JE PEDAGOGIJA?

Pedagogija je znanost o odgoju.
Pedagogija je znanost koja proučava odgojne i obrazovne procese.

37. ZADACI NASTAVE.

To su: materijalni, funkcionalni i odgojni.

38. NASTAVNA SREDSTVA.

To su: vizualna nastavna sredstva, auditivna nastavna sredstva, audio-vizualna
nastavna sredstva, tekstualna nastavna sredstva.

39. NASTAVNA POMAGALA.

Nastavna pomagala su oruđa za rad u nastavi, ali i izvan škole.
Nastavna pomagala su pribor kojim se služe nastavnici i učenici pri obradi nastavnog
sadržaja.

40. POJAM ODGOJA U UŽEM ZNAČENJU.

 Pojam odgoja u užem značenju usmjeren je na izgrađivanje i oblikovanje osobnosti i
karaktera, na ostvarivanje onih pozitivnih ljudskih osobina zbog kojih poštujemo
određenje osobe. Sadržaj odgoja u užem značenju oslanja se na odgojni zadatak, tj.
obuhvaća oblikovanje pogleda na svijet, moralnih shvaćanja i uvjerenja, formiranje
pozitivnih osjećaja, pozitivnih odlika volje i karaktera.
41. NASTAVNI PLAN I PROGRAM.
Nastavni plan je školski dokument u kojem se u obliku tablice propisuju: odgojno-
obrazovna područja, redoslijed obučavanja tih područja i tjedni broj sati.
Nastavni program je školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina sadržaja i
redoslijed nastavnih sadržaja. Nastavni program je dio nastavnog plana.

42. ETAPE NASTAVNOG SATA.

To su: pripremanje učenika, obrada novih nastavnih sadržaja, vježbanje,
ponavljanje, provjeravanje.

43. ŠTO JE OBRAZOVANJE?

Obrazovanje je rezultat procesa stjecanja znanja.
Obrazovanje je proces usvajanja znanja, umijeća i navika.

44. METODE ODGOJNOG RADA.

To su: odgoj, obrazovanje i nastava.

45. DVA SUBJEKTA ODGOJNE DJELATNOSTI.

Odgojno djelovanje ne ovisi samo o odgojitelju. Ono je utemeljeno u stvarnosti
odgojnog odnosa, a taj odnos pretpostavlja odgojitelja i odgojenika.
Odgojni proces pretpostavlja stalni odnos subjekta prema subjektu, odgojitelja prema
odgojeniku i obratno.
Odgojitelji pomažu - potiču, usmjeravaju, bodre, a odgojenici spoznaju, prihvaćaju i
djeluju u suglasju sa svojim spoznajama, uvjerenjima, stavovima i vrijednosnim
opredjeljenjima.
U odgojnom radu postoje dva subjekta: odgojenik koji se odgaja, i odgojitelj koji je
kao stručno lice odgovoran za rezultate odgojne djelatnosti.

46. ODGOJ U SLOBODNOM VREMENU.

 Slobodno vrijeme je vrijeme u kojem je pojedinac oslobođen poslova, obveza i
dužnosti prema obitelji, školi, poduzeću ili široj zajednici, vrijeme koje on može
oblikovati i ispuniti aktivnostima prema vlastitim željama i zanimanjima, radi
zadovoljenja vlastitih sklonosti i razvijanja sposobnosti.
Slobodno vrijeme može biti vrijedan činitelj mnogostranog razvitka čovjeka. Ono
može podupirati proces stjecanja znanja, širenja spoznajnog horizonta, obogaćivanja
emocionalnog života, oblikovanja umijeća i navika, postizanja samostalnosti i
društvenosti.
Pravilno pedagoški usmjerene aktivnosti u slobodnom vremenu mogu biti vrlo
raznovrsne. One su često u funkciji očuvanja zdravlja i pravilnog tjelesnog razvoja.
Odgojem u slobodnom vremenu bavi se pedagogija slobodnog vremena. Ona je
znanstveno-pedagogijska disciplina koja proučava i pronalazi mogućnosti da se
nekontrolirani odgojni utjecaji u slobodnom vremenu učine kontroliranim. Predmet
njenog izučavanja su odgojna nastojanja u slobodnom vremenu. Ona proučava sve
prigodne, slučajne, namjerne i neorganizirane utjecaje na mlade i odrasle sa svrhom da
potisne njihovo negativno djelovanje i pojača pozitivne utjecaje u slobodnom vremenu.

47. NASTAVNE METODE.

To su: metoda demonstracije, praktičnih radova, crtanja, pismenih radova,
čitanja i rada na tekstu, razgovora i metoda usmenog izlaganja.

48. VRSTE NASTAVE.

To su: redovna, dopunska, produžena, dodatna nastava.

49. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA NASTAVE.

Unutrašnja organizacija nastave: organizacija nastavnog sata, osnovna didaktička
pitanja u vezi s nastavnim satom, vremensko trajanje nastavnog sata, osnovne
strukturne komponente u organizaciji nastavnog sata.

50. NASTAVA.
Nastava je odgojno-obrazovni proces koji se odvija planski i sustavno, pod vodstvom
učitelja i s relativno stalnom skupinom učenika i studenata.

51. VRSTE PONAVLJANJA U NASTAVI.

 Vrste ponavljanja u nastavi: koncentrirano i raspodijeljeno; ponavljanje u okviru
jednog sata i ponavljanje u okviru školske godine; fragmentarno, tematsko, kompleksno
ponavljanje; reproduktivno i produktivno ponavljanje.