Nastavni sadržaji koji su planirani tako da se njihova obrada prilagodi

prethodnim znanjima i interesima učenika povećavaju njihovo sudjelovanje u procesu

podučavanja. Kada je sadržaj podučavanja težak za razumijevanje, a učenici imaju malo
ili nemaju uopće prethodnih znanja i slabo su zainteresirani za njih, raste njihova
isključenost iz procesa podučavanja. Kada je u pitanju kvaliteta motiviranosti za
učenje, učenici sa posebnim potrebama su veoma često motivirani željom da izbjegnu
neuspjeh, a njihovo ponašanje određuje navika prihvaćanja neuspjeha. Učenici su
naučili reagirati na takav način na temelju prethodnog obiteljskog i školskog iskustva
koje obiluje doživljenim neuspjesima. Učenici čije je ponašanje motivirano potrebom za
izbjegavanjem neuspjeha postavljaju sebi ciljeve koji su veoma visoki ili prelagani.
Često upotrebljavaju samoinicijativne strategije kao što su: ulaganje nedovoljnog
napora, pretvaranje da im nije stalo, ispričavanje zbog nezavršenog rada, ispričavanje
što nisu zatražili ponuđenu pomoć i slično ( Zečić, 2006.)

Učenici čije je ponašanje određeno prihvaćanjem neuspjeha vjeruju da su

njihove slabo razvijene sposobnosti uzrok neuspjeha. Ukoliko i pokušaju uraditi zadatak
veoma lako odustaju. Oni uglavnom sjede pasivno u razredu, veoma malo rade, osjećaju
se bespomoćnim i obično nisu agresivni. Učitelji koji se prihvate zadatka mijenjanja
temeljne orijentiranosti učenika prema izbjegavanju neuspjeha ili prihvaćanju neuspjeha
trebaju biti svjesni da je to dug proces ispunjen malim koracima napredovanja u smjeru
jačanja samopoštovanja učenika i razvijanja orijentacije prema postignuću.