Professional Documents
Culture Documents
TURCIZMI
TURCIZMI
TURCIZMI
UVOD
U svakom jeziku postoji određen broj riječi koje su preuzete iz drugih jezika. Naš narodni govor
sadrži prilično veliki broj riječi koje su pereuzete iz turskog jezika. Neke riječi su se potpuno
udomaćile u narodni govor, a upotrebljavaju se bez zamjerki i u književnom jeziku.
Brojne turcizme možemo pronaći i u djelu “Zovem se crvena” Orhana Pamuka, što je ujedno i
tema ovog rada. U obradi ovog rada uz svaki primjer turcizama naveden je i oblik iz turskog
jezika. Što omogućava da se uporedi izvorna turska riječ sa navedenom riječi. Rad je koncipiran
prema značenjskoj analizi, odnosno po jasno izdvojenim kategorijama koje podrazumijevaju
analizu turcizama u navedenom djelu te prilagođavanje turcizama u bosanskom jeziku.
2
2. O TURCIZMIMA
Neosporno je da svaki jezik ima, pored domaćih, strane riječi koje je primio u sistem svoje
strukture na leksičkom nivou. U pogledu bosanskog jezika, najčešće posuđivane leksičke jedinice
su turcizmi. Turcizmi su riječi koje su u naš jezik dospjele iz turskog jezika. Turci su došli kao
nosioci novog društvenog i državnog uređaja te kao nosioci istočne, islamske kulture. Turcizmi
nisu niti silom niti planski nametnuti u naš jezik, već se razvijao slobodno. Znatan broj
istočnjačkih riječi preuzet je iz turskog jezika u naš narodni govor, a neke od njih postali su
svojina našeg književnog jezika. Dolaskom Osmanlija u našu zemlju, dolazi i do pojave nove
civilizacije i kulture, koja je bogatija što se odrazilo i jezički i književno na prostorima Bosne i
Hercegovine.
Glavni akteri u prenošenju turcizama u naš jezik bili su Turci i administarcija, a sa njima i
Bošnjaci koji su se školovali u Carigradu. Znatan broj Bošnjaka poslije školovanja vraća se u
našu zemlju zauzimajući važna mjesta u turskoj administraciji. Naročito muslimani, po povratku
iz Carigrada sa školovanja u svoj zavičaj, nisu se mogli otresti uticaja turskog jezika, pa su u
svome djelovanju na vjerskom i prosvjetnom polju pravili jednu vrstu kompromisa između
turskog i bosanskog jezika na taj način što su za mnoge pojmove upotrebljavali turske riječi,
prilagođavajući ih duhu i gramatici našeg jezika. Međutim, za samo čuvanje turcizama kao
sastavnog djela posuđene leksike bosanskog jezika vrlo važnu ulogu imale su, pored pojedinaca
koji su po povratku iz Istanbula širili turcizme na ovim prostorima, (narodne) epske pjesme
Bošnjaka, koje su, prema Škaljiću, usljed prilika u kojima su nastajale, protkane mnoštvom riječi
istočnjačkog porijekla, a zabilježene su i sačuvane kao omiljena usmena tradicija.
Škaljić navodi nekoliko skupina turcizama u našem jeziku jer, kako navodi, nemaju sve riječi istu
vrijednost i isti značaj u našem jeziku. U prvu skupinu svrstava potpuno udomaćene riječi, no tu
skupinu dijeli na dvije podskupine. Prva su podskupina riječi koje uopće nemaju zamjenu u
našem jeziku: bakar, bubreg, čekić, čizma, džep, majmun, limun, pamuk, top, duhan, katran, kula,
leš, papuče, tambura, zanat itd. Tu su još nazivi za razna jela (pita, baklava, burek), pića (kahva),
voće (dud), odjevni predmeti i obuća (dimije, nanule), suđe (džezva, tepsija),muzičke instrumente
(tambura) te nazivi za konje i konjsku opremu, oružje, stari zanatski i trgovački izrazi. Druga su
podskupina riječi kojima se može naći zamjena u našem jeziku, no ta zamjena nije općenito
usvojena. To su riječi: alat, barut, bašta, čoban, ergela, jastuk, juriš, kajmak, kavez, kusur,
marama, miraz, para, sandale, sanduk, šegrt, torba. U drugu skupinu Škaljić svrstava udomaćene
riječi u narodnom govoru koje se koriste i u književnom jeziku. To su na primjer: barjak, bunar,
čorav, hajduk, kopča, kapija. Treću skupinu čine riječi koje se vrlo često upotrebljavaju u
svakidašnjem govoru, dok se u književnom jeziku upotrebljavaju samo kada se nešto želi
istaknuti s određenim ciljem, ako se želi dočarati kakav događaj iz prošlosti, ako se nešto
ironizira ili se želi naglasiti. To su riječi: avlija, dušman, kubura, sokak, hajvan, nišan, ortak,
pendžer, inat, veresija, dućan, hamajlija. U četvrtu skupinu svrstava riječi koje su vezane za
pojedine pokrajine ili narječja, u petu turcizme koji se nalaze samo u narodnim pjesmama, a šestu
3
skupinu čine turcizmi koji se odnose na vjerski život i običaje te pozdrave i izraze muslimana. U
posljednju skupinu spadaju i muslimanska vlastita imena.
Turcizmi, koji su u naš jezik primani tokom viševijekovne osmanske vladavine na našim
prostorima, zastupljeni su u svim oblastima života, a najveći broj se odnosi na vjerski život i
vjerske običaje muslimana. Prilikom spajanja dviju civilizacija i kultura, najčešće se preuzimaju
novi predmeti, pojave te prihvataju tuđi običaji, ali s njim se mogu preuzeti i riječi koje ih
imenuju. U odnosu na imenice koje su uvijek najvećim brojem posuđene, ostala vrsta riječi je
manje zastupljena. Kako su se vremena mijenjala i turcizmi su se prilagođavali novim prilikama,
te su se mnogi turcizmi udomaćili i za koje teško ili uopće ne možemo naći odgovarajuće
zamjene u našem čisto narodnom govoru. Tokom analize turcizama u spomenutome djelu, navest
ćemo prijmjere rečenica sa njihovim značenjima te njihovu prilagođenost u bosanskome jeziku.
Pregled turcizama u djelu “Zovem se crvena” prisutan je gotovo u svim oblastima života. Postoji
više semantičkih polja koja se odnose na aspekte značenja te po kojima su razvrstani turcizmi u
našem jeziku. Turcizmi koje smo pronašli u djelu su objedinjeni u odgovarajuće kategorije.
Izdvojene su sljedeće kategorije:
Pri opisivanju odjevnih predmeta i tkanina, u ovom djelu nailazimo na turcizme koji su na naše
prostore došli pod utjecajem orijentalne kulture. Ovi turcizmi su zastupljeni i u našem jeziku. U
sljedećim primjerima naznačeni su turcizmi iz ove kategorije:
4
džep < tur. cep
“…učenike koji su, najvjerovatnije, uhvaćeni s rubinskim prahom u džepovima ili sa zlatnim
listićem skrivenim u papiru;…” (85. str.)
“Pismo koje sam joj dao gurnula je u svoje šalvare vrlo tajnovitim i vještim pokretima kao da
nas cijela tržnica promatra.” (89. str.)
“…i njegovu divnu kćer, pokrivenu crvenom feredžom, dugokosu, žalosnu.” (97. str.)
“…i Padišahov kaftan od atlasa obojio istom bojom, što stari majstori nikad ne bi učinili; sve
sam mu to htio reći…”
“Bio sam skriven u peći u jednom hamamu, u jednoj čizmi,na dnu jedne male bočice u trgovini
mirisima…” (149. str.)
Turcizmi kojima se označavaju pojmovi jela, pića i posuđa, u znatnoj mjeri su prihvaćeni i do
danas sačuvani na prostorima Bosne i Hercegovine. Takvi turcizmi su izdvojeni u navedenim
rečenicama:
“Je li za pokojnika priređivana četrdesetnica i za njegovu dušu dijeljeni halva i lokumi?” (20-21.
str.)
5
kafa < tur. kahve
“…položena tik uz moju ruku ili po nemiru njegovih prstiju koji su držali findžan – u trenu mi je
sinulo da je i on mojega soja…” (26. str.)
“…u mašti predočavao njezina usta širim, a usne pristalijim, ali i punijim i neodoljivim poput
krupne sjajne višnje.” (47. str.)
U ovom djelu nailazimo na neke turcizme koji obilježavaju dijelove kuće, doma i dvorišta. Neki
od navedenih turcizama se koristi i u našem jeziku. Za ovu kategoriju su navedeni sljedeći
primjeri:
“…morao sam se kretati tik uz zidove i kapije, kako bih se maknuos puta natovarenim
konjima.” (15. str.)
“Unutr nije bilo mračno kao u rogu, kroz drvene kapke okrenute stablu…” (45. str.)
“…s nevjerovatnom tankoćutnošću i radošću na predivnu jorganu koji bezdušno pritišće gola
i odurna noga…” (29. str.)
“Na stolu pred njim sat, knjige, Vrijeme, Zlo, Život, pero, karta, kompas, kutije i u njima
zlatnici…” (40. str.)
“…plavog ćilima izrađenog u Kuli, koji je prekrivao pod, bakrene surahije, pladnja za kahvu
i bakrača…” (48. str.)
“…čiji su rubovi bili su ukrašeni inkrustacijama od sedefa zidna vješalica za turbane i crveni
jastuk od kadife, čije sam se mekoće prisjetio…” (48. str.)
“Šta ima nakon smrti, gdje ti je duša, kakvi su dženet i džehenem, šta sve vidiš tamo?” (10.
str.)
“…ni na stable krupnih plodova i velikih listova, ni na djevičanske ljepotice, o čemu govori
Kur an Časni.” (11. str.)
“Premda se sad jako dobro sjećam kako sam nebrojeno puta s užitkom crtao te rajske hurije
krupnih očiju, opisane u suri Vakia.” (11. str.)
7
efendija < tur. efendi
“Ukratko: Ja među iluminatorima i majstorima poznat kao Tankoćuti Efendija, umro sam, ali
nisam pokopan.” (11. str.)
“Jedan vaiz poi menu Nusret, koji pripovjeda u džamiji na Bejazitu i tvrdi da je izdanak…”
(17. str.)
“Ostvaruju se, jedna po jedna, riječi hodže Nusreta Erzurumlije, čije sam sve propovijedi
slušao suznih očiju.” (13. str.)
“Nakon večernjeg ezana utažio sam glad u radnji jednog digerdžije.” (19. str.)
Turcizmi koji se koriste za obilježavanje pojmova trgovine i novca su se udomaćili u naš jezik. U
navedenim rečenicama su izdvojeni sljedeći primjeri:
“…reče das vi ti novci što su preplavili tržnicu – krivotvorene pare, novi dukati, lažni florin
sa likom lava…” (18. str.)
8
mušterija < tur. müşteri
“…i u tom položaju brije mušteriju dok njegov šegrt, odjeven u crveno, drži zrcalo…” (85.
str.)
“U ovih zadnjih sedam godina prošao sam u Istanbulu kroz petsto šezdeset ruku, i nema
kuće, dućana, tržnice, džamije, crkve ili sinagoge u koje nisam ušao.” (148. str.)
“Poslovi koje sam povrh toga vani radio donosili su mi na ruke po devetsto akči mjesečno.”
(9. str.)
Dosta turcizama je nestalo iz upotrebe, pa im značenje možemo odrediti samo uz pomoć rječnika
jer, propadanjem Turske Carevine, dolazio je novi društveni i politički poredak noseći sa sobom i
novu terminologiju. Najčešće je to administrativno.pravna leksika koja je bila karakteristična u
vrijeme turske uprave. U narednim primjerima izdvojeni su turcizmi iz ove kategorije:
“…izdao je fetvu kojom je obznanio kako nije ispravno da otok koji je nekoć hranio sveta
mjesta…” (135. str.)
U ovoj kategoriji su navedeni turcizmi koji upućuju na određene titule, zanimanja i staleže.
Većina ovih turcizama koristi se u djelu s ciljem da se dočara vrijeme, te ćemo ih navesti u
sljedećim primjerima:
9
paša < tur. paşa
“U šestoj godini, koju sam proveo na Istoku radeći kao pisar, putujući i služeći pašama, već
sam znao da lice koje oživljavam…” (14. str.)
“…i pisao kako priređuje jednu tajnu knjigu za našeg Padišaha, pa želi da mu pomognem. “
(16. str.)
“Tetak je čuo kako sam neko vrijeme u Tabrizu priređivao knjige za osmanlijske paše i valije
i za naručitelje iz Istanbula.” (16. str.)
“Je li i u Muhammedovo doba bilo derviša koji su drugima dijelili takve savjete?” (21. str.)
“…brat i kadija koji ih mora saslušati zahtjevat će i druge dokaze.” (126. str.)
“Kad bih se, ako na vojne pohode s Mahmut-pašom krenem u ljeto, ujesen vratio…” (34.
str.)
“Tako je sultanija Neriman, žena pokojnog han Selahattina, ljepotica…” (102. str.)
“…glasoviti majstor Šejh Ali Tabriški nacrtao predivan primjerak legende o Husrevu i
Širin.” (109. str.)
10
“…u riznici našega Pdišaha nakon što je pokojni sultan Mehmed Osvajač u bici kod
Otlukbelija porazio Uzun Hasana.” (111. str.)
“Čim je jedan od njih, Abdullatif, sin Timurova unuka Ulug-bega zavladao Heratom…”
(112. str.)
“Kada sam ostala sama, izbrojala sam i novac koji mi je dao Kara-efendija.” (118. str.)
Budući da turski jezik sadrži glasove kojih u našem jeziku nema, pri posuđivanju je došlo do
nekih glasovnih promjena, koje se uglavnom svode na prilagođavanje turskih glasova ö, ü, ı kojih
nema u bosanskom jeziku, te smo ih svrstali u dvije grupe. Prvu grupu čine turcizmi koji su ostali
nepromjenjeni, a drugu grupu turcizmi kod kojih je došlo do promjena prilikom prilagođavanja u
našem jeziku. Neke riječi su dobile nastavke da bi odgovarale bosanskim imenicama ženskog
roda.
11
tur. ferece < feredža c→dž e→a tur. şeker < šećer k→ć
tur. cep < džep c→dž tur. kahve < kahva e→a
tur. medrese < medresa e→a tur. helva < halva e→a
tur. hoca < hodža c→dž tur. ağa < aga ğ→g
tur. limon < limun o→u tur. para < pare a→e
tur. yorgan < jorgan y→j tur. cezve < džezva c→dž e→a
tur. vişne < višnja n→nj e→a tur. yastık < jastuk y→j ı→u
tur. sandık < sanduk ı→u tur. sure < sura e→a
tur. filcan < fildžan c→dž tur. cennet < džennet c→dž
modeli imenice na vokal –i + vezani morfem -/i)ja→dva roda: muški i ženski rod
12
4. ZAKLJUČAK
Turcizmi u našem jeziku igraju važnu ulogu, jer su bili i ostali dio našeg jezičkog naslijeđa.
Turcizmi su u bosanskom jeziku zastupljeni kao standardne riječi, dijalektizmi, te kao izrazi
vezani za istok i turski način života. Od riječi stranog porijekla, u kategoriji posuđenica, u
romanu “Zovem se crvena” nalazimo dosta turcizama, što je i očekivano. U obradi ovog rada
izdvojeni turcizmi su grupisani prema semantičkim kategorijama, te su posmatrani na osnovu
kontekstualnog značenja i njihove zastupljenosti u našem jeziku. U navedenim primjerima
nailazimo na riječi koje su se udomaćile u naš jezik, te ih rijetko prepoznajemo kao riječi stranog
porijekla. Također možemo zaključiti da je najviše turcizama za obilježavanje običaja i elemenata
muslimanske kulture za koje nema zamjene u našem jeziku.
13
5. LITERATURA
6. IZVOR
14