Miroslav Krle�a

U agoniji

LICA:
BARUN LENBACH
LAURA LENBACHOVA, njegova �ena
DR IVAN PLEMENITI KRI�OVEC
GROFICA MADELEINE PETROVNA, manikirka, ruska emigrantkinja
GLUHONIJEMI PROSJAK
MARIJA

�IN PRVI

BARUN LENBACH. Scena po�inje odmah s jakim akcentima jer uzrujani dijalog izme�u
baruna i Laure ve� traje neko vrijeme. Barun Lenbach je u pedeset i tre�oj godini,
figura kavalerijskog potpukovnika, po kretnjama i stasu prividno vitka jo� pojava
koja se kre�e s rutiniranom lako�om, unato� prvim naslagama sala koje su vi�e
posljedica alkohola nego jela. On je odjeven s nekom nazoviotmjenom le�erno��u kao
tobo�e nagla�enom elegancijom nehaja i bagateliziranja svog dana�njeg stanja, no
zapravo se ipak vidi: to je sve vi�e-manje maska, a pod maskom jedino pravo lice,
to je lice duboke unutarnje bijede i propasti. On se jo� formalno dr�i uspravno, on
hoda, gestikulira i govori, ali duboko negdje u sebi on je samog sebe ve�
likvidirao i on samog sebe smatra slu�ajnom nekom pojavom koja je ve� vi�e pod
zemljom nego u �ivotnoj stvarnosti. To je od alkohola naduvena, plje�iva, prosjeda
maska bonvivana koji se ve� toliko nakoketirao sa smr�u da njegove pateti�ne izjave
o samoubojstvu zvu�e, uza svu iskrenost, kao fraze. Njegove su ruke gospodske i
prozirne, dekadentne, geste kavalirske; on je, vidi se, gospodin od ro�enja, a po
sudbini prosjak i pijanica koji �ivi u svijetu vinske magle izme�u �istog o�aja i
nekakvog abnormalnog vite�kog elana kao da se nije ni�ta dogodilo. Njegov karakter
zapravo je konjani�ki naprasit. On pada iz namje�tene kavalerioberstlajtnantske
prepotencije �esto u lakajski bijedno, bespomo�no i zbunjeno stanje. �itava ta
konfuzija njegove li�nosti proistje�e iz o�ajnoga stanja u kojem se nalazi njegova
osoba, te kada on nagla�ava svoje samoubojstvo, on to �ini vi�e kao la�ljiv glumac
koji brblja po liniji rutine nego iz uvjerenja. Iz sve te nemirne zbunjenosti
javlja se potpuna slabost �ivaca jednog ustvari prega�enog �ovjeka koji za sebe
izjavljuje da je otpu�teni robija� i koji, koliko god to protuslovno izgledalo,
ipak govori, svega nekoliko minuta prije svoje vlastite smrti, kao u nesvijesnoj
magli. On iz violentnih naleta prelazi u kontrast ti�ine i skromnosti prosjaka koji
moli milostinju, i on je i oficir, i aristokrat, i "Erpresser" kao pod fatalnim
nekim pritiskom, simultano a ipak odvojeno. Kada se strijelja, �ini to nenagla�eno
i sasvim prirodno, ne pretjerano uzrujano, kao da je o tome do posljednjih detalja
razmi�ljao. Kao da radi po planu, on nestaje, a zapravo je sve to ipak samo
posljedica jedne sekunde jer je jo� neposredno prije toga razmi�ljao o tome kako �e
se ve�eras sastati i piti vino s prijateljima. DR IVAN PLEMENITI KRI�OVEC sin je
mad�arskog hofrata doktora Kolomana Kri�ovca, Tiszinog i Khuenovog mad�arona
osamdesetih godina. Za francjozefinizma Kri�ovci Kri�ove�ki pisali su svoje
predikate mad�arskom transkripcijom: Keresztess de Keresztess et Krizsovec.
Mad�arski �ak, doktor pe�tanske univerze, dodijeljen je uo�i samog rata na li�nu
dispoziciju Tisze kao mad�arskog ministra predsjednika, u ratu je kao husarski
oficir 1917 - 18 ostao zarobljen u Rusiji. U SHS napustio je 1919 dr�avnu slu�bu.
Vodi sam svoju advokatsku pisarnu. Doktor Kri�ovec je pomalo umoran gospodin od
trideset i �est godina, pomalo prosjed. Njegova elegancija je pe�tanska d�entri-
elegancija, takav mu je i aristokratski brk: nepodbrijan i spu�ten. To je �ovjek po
�ijem se kroju sakoa i ibercijera vidi da se zgra�a nad �najderskopomodnim nivoom
na�e balkanske civilizacije, nad ukusom kojim vlada film, gdje i ministri nose uz
smoking mekanu ko�ulju, a na frak gumimantl! Njegov ki�obran i njegov polucilindar,
ma�na i kragn, i rukavice i crte od pegle na hla�ama, sve je to na svome mjestu. On
ostaje savr�eno u�tiv, pasivno superioran do posljednjeg �asa. LAURA LENBACHOVA.
Iskrena, otvorena, prirodna, nenamje�tena, nerafinirana i duboko refleksivna. U
odnosima izravna do direktne jasne neposrednosti. Ustvari jo� uvijek naivna i
potpuno neiskusna, u �enkastom smislu te rije�i. Doista predana i sklona svome
prijatelju Kri�ovcu do visokog stepena, postignutog dobrim odgojem s jedne, a
priro�enim taktom s druge strane. U svojoj prirodi tiha i delikatna, mekana i
predana Kri�ovcu do potpune samozataje tri pune godine, ona u stadiju visoke
iritacije kada je doga�aji sile na markantne spoznaje pokazuje divlju snagu
karaktera. Ona postaje tragi�no jasna, i u visokoj napetosti svojih unutarnjih
titraja ona daje izvjestan ocalno o�tri, upravo sablasni zvuk motora,
intelektualnog i moralnog, kome je dovoljna smetnja jedne nijanse, jedne
konstatacije pa da se iz te demonske rotacije rasprsne u hiljadu dijelova. Ona
gleda u Kri�ovcu realizatora svojih intimnih snova, a u vrlo odlu�nim momentima,
kraj potpune pasivnosti toga �ovjeka, njeno raspolo�enje mijenja se u poti�tenost i
jaku depresiju koja nalazi zadovolj�tinu za svoju krivnju u samoubojstvu. Laura je
spram svog supruga Lenbacha prirodna i diskretna. To mu�enje s njime tako je
dugotrajno da ona, po liniji svog egoisti�kog otpora i po svome karakteru, mora da
je takva. Li�na oznaka: �ena u trideset i tre�oj godini, s retu�ima mirne i tihe
ljepote. Crnokosa i vitka, sa dobro odgojenim kretnjama i diskretnom toaletom. Ona
je kao �ef "Mercure Galanta", pomodne �iberske radnje, obu�ena vrlo fino, ali
diskretno, u ruho tamne boje.
SCENARIJ: U pomodnom salonu u galanterijskoj radnji Laure Lenbachove. Izlozi su
zavje�eni bijelim zavjesama, gusto nabranim da se predmeti u izlozima jedva
razaznaju. Kasni septembarski suton, s opalnim bojama neba i indirektnom rasvjetom
sumporastog predve�erja nad gradom i nad krovovima. Kroz izlo�na stakla pozadine
vide se kro�nje platana, a iz ulice pada ovamo u pomodni salon blaga rasvjeta
uli�nih plinskih svjetiljaka. U salonu zapaljena su svijetla; i onaj bron�ani
luster iz �idovske sinagoge, i svjetiljke po stolovima (�to zasjenjene raznobojnim
aba�urima, uza sav dekorativnola�ni blef te pomodne radnje, ipak daju jednu
intonaciju pristojnog i solidnog ukusa), i te�ki brokati, i perzeri, i Luj-XV-
vitrine, bakrorezi, i starinski zlatni ampir-sat s tihom zvonjavom, sve to daje
tom, starinskim svodovima uokvirenom prostoru �arm dobro namje�tene sobe. U toj
galanterijskoj radnji sastaje se otmjena i pseudootmjena elita posljednje kaoti�ne
periode poslije austrijskog debakla i to je kroja�ki salon i trgovina �enskih
�e�ira, tu parveniji i �iberi kupuju sukna i svile za svoje gospo�e; po tim
vitrinama izlo�ene su bo�ice parfema i �e�ki kristal, ali ipak �itava ta atmosfera
nosi u sebi neku tihu dekadentnu tugu salona koji je sebe ovdje izlo�io panoramski:
za novac. Na ogromnom Luj-XIV-stolu (�to slu�i kao pult) ekspedit robe za
provinciju, �e�iri posljednjeg modela: tokovi drapirani �alom od crnoga tafta,
sukna s indijskim batikom, terakota s kokotovim perjem, fuksije cr?pe georgette s
plodovima od laka, bois-de-rose poslijepodnevni, bogato ukra�eni. �lajeri, koprene,
�alovi, marineblau �ifoni, marocain-svila, mape od moare-svile s izvezenim ru�ama,
lepeze od crvenog perja s kornja�evinom, �ipke i srebrne orhideje. Lijevo u udubini
pokraj zida �to ogra�uje radionicu, bogata, ogromna ampir garnitura sa
svijetlozelenkastom izblijedjelom prevlakom. Ta grupa poku�stva sa svojom vise�om
lampom (sa zvonom pepeljastosive prevlake) �ini za sebe posebnu partiju salona,
odvojenu od ostalih partija kao nekom intimnom izolacijom. Tu, na toj ampir-
garnituri lijevo, prima Laura Lenbachova svoje li�ne posjete.
LENBACH, nervozno i pijano: Formfehler(njem. - Povreda forme) svakako je u�injen, i
ja se sada nalazim u upravo nevjerojatnoj poziciji! Ja nisam u stanju da majoru von
Lorenczu dadem satisfakciju, i ja prosto ne znam �to da radim. To nije bilo
gospodski, jednog d�entlmena koji je htio da mi u�ini prijateljsku uslugu, jednog
oficira, onako izbagatelizirati, na onakav vulgarni na�in, to je upravo
neshvatljivo, nedostojno jedne dame, to je direkt - kleinb�rgerlich! (njem. -
upravo malogra�anski!) Kakvu satisfakciju da dam von Lorenczu? Kako da mu objasnim
onaj tvoj na�in?
LAURA: Ti ne zna� �to govori�! Ovdje, u ovoj tvojoj poziciji, govoriti o nekakvom
"Formfehleru", ja, also, to je savr�eno abnormalno! "Major von Lorencz je d�entlmen
i oficir", i ti "ne zna� kakvu satisfakciju da mu dade� i kako da mu objasni� moj
na�in?" Dakle, taj tvoj d�entlmen von Lorencz dao mi je svoju d�entlmensku rije� da
se radi samo o njegovoj privatnoj stvari, i tek kad smo ostali u �etiri oka, onda
mi je tek pokazao tvoju vizitkartu! Dakle, falsificirati ne�iju vizitkartu, uvu�i u
stvar nekakvo fiktivno lice, bestidno lagati u stvari �asnog duga, sve to izmisliti
i jo� poslati jednog "oficira" da kao d�entlmen izvu�e od jedne �enske dvije
hiljade, also, to ti zove� da je gospodski? To je tebi gospodski? To nije
"Formfehler"? Formfehler je to kada se jednom takvom d�entlmenu poka�u vrata?
LENBACH: Von Lorencz donio je tebi tu moju vizitkartu neutralnobenevolentno, on
nije kao d�entlmen imao ni pojma o �emu se radi! On je posredovao, a ti si ga
izbacila na ulicu kao psa...
LAURA: Kao da ja nisam znala da ti tu �eka� iza ugla! Molim te ne budi smije�an! Ti
valjda nisi �ekao iza ugla?
LENBACH: Ne radi se li�no o von Lorenczu! To je stvar za sebe! Formfehler je
po�injen i basta! Ali ja ve�eras trebam dvije hiljade! Zapravo smije�na suma, ako
se pravo uzme! Ja ionako u novembru nastupam svoj anga�man trenera u Polo-klubu, a
ve�eras treba mi taj novac na moju �asnu rije�!
LAURA: Tebi su dvije hiljade dvije poker-kvinte, a ja radim sedam dana, sedam dana
kao �najderica, sedam dana za dvije hiljade! Ja se ne kartam, ja radim, ja nisam
ovdje iz luksuza, ja imam prijeko deset osoba na brizi, ja nemam novaca ni za
materijal..
LENBACH: Svi vi radite, naravna stvar, svi vi radite, a ja, ja se samo kartam i
pijem! Raditi! Treba raditi! Komi�no! Kako raditi? �to raditi? A eigentlich ako se
pravo uzme: �to bih mogao ja da radim? Da budem palir na novogradnji kakvog
�idovskog arhitekta, kao oberst Trautner? Stoji tamo od pet ujutro do devet nave�e
na blatu i vapnu, wie auf einem Feldherrnh�gel, und erteilt seine "Ordres de
bataille":(njem. franc. - kao na kakvom komandantskom bre�uljku, i izdaje svoje
"zapovijedi za bitku":) ciglarima i ko�ija�ima. Und verdient monatlich zwei tausend
zwei hundert, also weniger als ich bei meinem Juden! Kao biv�i
Kavallerieoberstleutnant (njem. - I zara�uje mjese�no dvije hiljade i dvjesta,
dakle manje nego ja kod svog �idova!... konjani�ki potpukovnik) mogao bih postati
eventualno nekakav bolji ober, tako, neka vrsta ma�tre d'h�tela! A gdje ima ovdje
takvih hotela, gdje bi jedan Kavallerieoberstleutnant mogao biti ma�tre d'h�tel? Pa
sve kada bih i bio danas negdje nekakav ober, zar bi time bilo �to rije�eno? Nisam
li ve� osiguravao protiv provale i popisivao bolesnike, pa koga sam osigurao?
Jednog jedinog �ovjeka osigurao sam za dva mjeseca, der Kerl hat bei mir als
aktiver Wachtmeister gedient! (njem. - taj klipan slu�io je kod mene kao aktivni
narednik!) Za dva mjeseca osigurao sam nekakvog smrdljivog vahtmajstera, a i taj se
osigurao - so "von oben herab"(njem. - onako "odozgo"), da mi iska�e neku naro�itu
milost! �to mogu ja kad nemam ni�ta ge�eftlih (njem. - trgova�ko) u sebi? Nisam
�idov! Ja nemam ni�eg �idovskog u sebi, ja ne mogu da mislim poslovno! Ja ne mogu
biti �najderica...
LAURA: Ni general�tabsoberst Frank nije ge�eftsman ni �idov, pa ipak radi u banci!
A Arci?rengarderitt-meister Janek sjedi u redakciji, njemu to nije ispod �asti!
LENBACH: Also, diesen Bl�dsinn, den der Janek zusammenschreibt, m�cht' ich nicht
unterschreiben! (njem. - Dakle, one gluposti �to ih Janek piskara ja ne bih
potpisivao!) Znamo to! Svi oni rade, zara�uju, svi su oni gospoda jer zara�uju!
Tako se govori po sinagogama! Pustite me, molim vas, mit diesem Kr�mergeist! (njem.
- s tim kramarskim duhom!) Sve je to zapravo uvredljivo! Jo� ono malo idealizma �to
je u �ovjeku vi biste izgrizli svojim talmudom. Mi radimo, a vi lumpujete! Wir
verstehen uns schon sehr gut! (njem. - Mi se ve� i te kako razumijemo!)
LAURA: Sve je to perverzno! Ja zapravo ne shva�am za�to ti u�iva� u tom perverznom
mu�enju mene. Da ja ni ovdje, u svome poslu, nemam mira, pa to je u�asno! �itavo
poslijepodne strepim da �e� se negdje pojaviti na vratima! Ta zar ti preksino�
nisam dala sve �to je bilo u kasi? Nismo se vidjeli dvije no�i, a tu si se na
koljenima zakleo i dao rije� da ti je ono bilo posljednji put, a sada: sve iznova!
Molim te shvati kona�no: ja nemam novaca za tvoj chemin de fer! Ja sam umorna od
posla, ja radim �itave dane, ja bih ipak zavrijedila da to mu�enje ve� jedamput
prestane! Sino� ona scena s dinstmanom, danas ovaj major s vizitkartom, preksino�
ovdje pred personalom cirkus, danas opet cirkus! Ta moji su �ivci totalno uni�teni,
ja to vi�e ne mogu...
LENBACH: Da, da, svi ste vi bolesni, svima su vama �ivci umorni, samo ja �ivim
gospodski! Ja igram chemin de fer, ja ja�im, ja ne radim ni�ta! Ja nisam
�talmajster kod nekakvog �ibera! Ja nisam sluga bei einem sozialen Niemand, (njem.
- kod nekakve dru�tvene ni�tice,) ja samo iz luksuza pijem i gostim se na va�oj
muci! Prekrasno! Od te va�e velikodu�nosti ne bih ni svom psu pustio da krepa! To
je nobl, to va�e dr�anje, to je istina! To je nobl! Stanka.
LENBACH, tipi�no pijano u obratu iz ogor�enoviolentnog u sentimentalno: Laura!
Istina je! Ima� pravo! Sve je zapravo stra�no i bestidno! Ali ja stojim pred tobom
kao posljednji prosjak, i tako mi boga, ja se ne ponizujem iz pasije! Na moju
rije�: to nije vic! Ja te molim, Laura, molim te, so oder so, (njem. - ovako ili
onako) ja sam dao svoju �asnu rije� da �u novce polo�iti ve�eras do sedam sati! Ono
s Lorenczom, s vizitkartom, sve je ono bilo naivno, istina je, i ja sam �ekao na
uglu, ali ja sam mislio dobro! Ja sam dao rije� do sedam sati, a ono lice na
vizitkarti nije fiktivno, ono lice doista postoji, ja sam potpisao sebe na
vizitkarti, samo da ne smetam li�no, ja sam htio...
LAURA: Ti si uvijek ne�to htio i uvijek ne�to misli�! Molim te! Ti si dao �asnu
rije�, a koliko si ti meni dao �asnih rije�i da ti je to posljednja �asna rije�? To
tvoje titranje mit deinem Ehrenwort, das wirkt schon wirklich traurig! (njem. - s
tvojom po�tenom rije�i, to djeluje uistinu ve� �alosno!) Molim te, molim te, sve se
�uje prijeko! Personal �uje svaku tvoju pojedinu rije�, a meni je ve� dosadilo da
neprekidno obaram o�i pred svojim vlastitim frajlama! Molim te shvati: nemam
novaca! Posljednje dala sam prije pola sata tr��anskoj firmi: dvije hiljade i dvije
stotine!
LENBACH, promatraju�i svoju uru. Nikada gospodin Lenbach nije mislio da �e spasti
na jednu plehnatu Omega-uru! Alles verspielt und versetzt! (njem. - Sve je
zakartano i zalo�eno!) Skandalozno sve to stoji za Lenbacha oko jedne plehnate
Omege! Pusti uru da padne. Staklo se razbilo. Stanka. Zatim se umorno sagne i digne
tu razbijenu uru. Dakle, ja mislim da nema ve� ni�ta �to bi moglo biti sramotnije
nego kad je �ovjek osu�en da nosi plehnatu uru! Das ist schon das Letzte vom
Letzten! Eine Blechuhr! (njem. - To je ve� posljednje od posljednjega! Plehnata
ura!) Slabouman obrat u alkoholu. Ja sam dodu�e pio dvije no�i, ali zato ipak
bistrije shva�am od tebe! Laura! Bogami, dao sam svoju �asnu rije� nekakvom �idovu!
Ta ja se ipak ne mogu dati difamirati od jednog �idova! Ja moram imati novce u
sedam sati nave�e...
LAURA: Ti nisi normalan! A odakle da ih uzmem?
LENBACH: Naravno! Pa to je sasvim naravno! Ti nisi ja, ti si ti, ti si ne�to posve
drugo nego ja, i tebe, naravno, ne mo�e da zanima to �to je sada ve� skoro pola
sedam i �to ja moram u sedam imati novce, jer ih moram imati, jer ako ih ne budem
imao, onda postaje sve problemati�no! Uostalom �to ja to tebi tu sve govorim? Da ti
znade�, da mo�e� imati pojma kako me stra�no neugodno gleda�! So f�rchterlich k�hl
und fremd! (njem. - Tako stra�no hladno i tu�e!) Da! A zapravo se meni sve to gadi!
Tako me boli glava! Ti govori� tako stra�no pametno! Tako poslovno! Nikada nisam
mislio da u tebi mo�e biti toliko poslovnog! Laura! �to je to s nama? Gdje smo mi?
Ima li negdje nekakva kolonjska voda kojom se mo�e sve to s nas sprati? Laura,
jedno te molim, da mi vjeruje� da ne la�em i da ja dalje tako ne �u! Ja sam spao na
posljednje: na plehnatu uru! Molim te, ja te molim, ja nemam nikog osim tebe da
molim! Pomozi mi da likvidiram tu svoju aferu! Ja ti dajem svoju po�tenu rije�,
mein heiliges Ehrenwort, dass ich liquidieren werde, sobald ich den Juden los bin!
(njem. - svoju svetu po�tenu rije� da �u likvidirati �im se rije�im �idova!) Samo
da se rije�im toga �idova!
LAURA: O, gospode bo�e, kako je sve to stra�no! �ovje�e! Ja nemam novaca! Ja novaca
nemam, Lenbach, i sve �to sam imala, ja sam sve izdala poslovno! Molim te budi
normalan i idi ku�i! Ti si totalno pijan! Pogledaj se samo kako izgleda�! Ovamo
dolaze konte, gledaj, molim te da me pusti�, ja imam posla, dolaze ljudi, djevojke
�uju prijeko svaku pojedinu rije�, a sve to ionako nema realnoga smisla! Ja te
molim budi �ovjek i idi doma! Sei vern�nftig!18
Ulazi gluhonijemi prosjak.
LAURA: Nemam sitnog! Hast du Kleingeld? (njem. - Ima� li ti sitni�a?)
Lenbach daje prosjaku banknotu od deset dinara. Gleda se u zrcalu. On je beskrvno
blijed kao posmrtna maska. Ve�e kravatu, frotira se rupcem namo�enim u kolonjsku
vodu, pra�i se, nata�e dvije �a�e vode i �edno ispija, a zatim kao sabrano i mirno
pristupa Lauri.
LENBACH: Laura! Ja imam jedan solidan i pametan prijedlog, jedan sasvim logi�an i
izvediv prijedlog...
LAURA: Kako je to dosadno i neozbiljno slu�ati te tvoje prijedloge! Propozicije,
vje�no nove propozicije kao u pubertetu, a kraj toga mogao bi mi biti ocem!
Smije�no! Ti ve� tri godine �ivi� od tih svojih propozicija...
LENBACH: Ti govori� sa mnom kao da sam �talbur�! (njem. - konju�ar) Da sam regrut,
ne bi trebalo da se sa mnom govori na taj na�in! Ja, naravno, svima vama nisam
ravnopravan, ja nisam dvostruki doktor, ja nemam svoje advokatske kancelarije, ja
sam �talmajster kod milostive de Goldschmidt! Ich bin ein gew�hnlicher
Kavallerieoffizier! (njem. - Ja sam obi�an konjani�ki oficir!) Ja, naravno, nisam
verintellektualisiert... (njem. - intelektualiziran)
LAURA: �emu si vulgaran?
LENBACH: Ja da sam vulgaran? Ta zar nije ovdje posljednji put gospodin doktor von
Kri�ovec naglasio kako danas u suvremenoj Evropi samo jo� "kavalerijski oficiri i
cirkuski jopci nose crvene hla�e"! Habe sehr gut verstanden, melde gehorsamst!
(njem. - Razumio sam jako dobro, javljam najpokornije!) Ja, naravno, spadam u
kategoriju kavalerijskih oficira, ich bin nat�rlich eine Art Zirkusaffe(njem. - ja
sam, naravno, neka vrsta cirkuskog majmuna), i, naravno, ja sam vulgaran!
LAURA: Ti vrlo dobro znade� da je Ivan slu�io kod husara kao Reserveoberleutnant i
da je ono bilo mi�ljeno potpuno impersonalno. Ich bin auch Generalstochter und
weiss sehr genau, dass sich Manches �berlebt hat! (njem. - Ja sam tako�er
generalska k�i i znam vrlo dobro da su se mnoge stvari pre�ivjele!) Spomeni mi
jednog jedinog �ovjeka koji je bio lojalniji spram tebe od Ivana! Za vrijeme tvog
procesa sva su te tvoja gospoda kavaleristi - ritterlich (njem. - vite�ki) -
ostavili, nikome nije bilo ni traga! A Ivan je s tobom izdr�ao do posljednjeg! Tko
se u ono vrijeme usudio da digne svoj glas za tebe, tko te je branio pred javno��u;
i to da su te pustili iz zatvora, i to da se tu vani karta�, to ima� da zahvali�
jedino njemu! �to ima doktor s tim tvojim propozicijama? Kakve propozicije? Tu
moljaka� novce na jednoj strani, a na drugoj igra� pred prosjakom gospodina! Der
gn�dige Herr mit seinem Trinkgeld! (njem. - Milostivi gospodin sa svojom
napojnicom!) To su tvoje propozicije! Dakle, tih alira ja sam ve� sita!
LENBACH: Izgovori samo, molim lijepo, samo izvoli: hoh�taplerske alire, to je ta
rije� �to spada u ove na�e razgovore! To! Da! Dakle, draga moja i po�tovana gospo�o
barunice, upamtite ovo kao savjet od jednog starijeg gospodina koji bi vam mogao
biti ocem. Ako imade u �ivotu uop�e ne�to �to je vulgarno, onda je sigurno
lepoglavskog robija�a psovati ne samo vulgarno nego jo� i gore od toga: bezdu�no!
Jawohl, direkt herzlos. (njem. - Da, upravo okrutno) Nada mnom igrati gospodina, sa
mnom govoriti "von oben", to je vrlo jednostavno! Mene, popljuvanog mad�arskog
�pijuna, mene, Oberstleutnanta baruna Lenbacha, mene su pljuskali obi�ni srbijanski
�andarmi, a ja sam stajao: Habt Acht und kusch! (njem. - Pozor i jezik za zube!)
Ali ni one kible, ni re�t, ni onaj bago�, ni one pljuske, ni�ta na svijetu nije me
iritiralo tako kao ovaj va� na�in, draga moja! Ihre Art und Weise, gn�dige Frau
Baronin, wird mich fr�her oder sp�ter ins Irrenhaus bringen! (njem. - Va� ton i
na�in, milostiva gospo�o barunice, mene �e prije ili kasnije dovesti u ludnicu!)
Mene, mene su izvukli na sud, meni su dokazali da sam �pijunirao (a to je bila la�
jer ja sam samo ostao vjeran svojoj zakletvi), meni su dokazivali da sam primio
novce iz Pe�te, mene su povla�ili po re�tima kao da sam kriminalni tip, ali sve to
bilo je spram va�eg na�ina - ni�ta, vic! To kako vi mene ignorirate, kako vi mene
svaki dan ponizujete ni�e od onoga svog posljednjeg lermedla prijeko, kako vi meni,
wie eine hochwohlgeborene Protektorin (njem. - kao kakva visokoro�ena
pokroviteljica), obja�njavate kako je meni taj va� gospodin doktor spasio
egzistenciju, das ist komisch - ja, mehr als das, direkt gemein... (njem. - to je
komi�no - da, i vi�e nego to, to je upravo prosto...)
LAURA, sklopljenih ruku: Lenbach, umiri se, molim te, ako boga zna�! Svaka rije�
�uje se prijeko... Pristupila mu je pani�ki samozatajno i ho�e da ga umiri.
LENBACH: Pustite me i dajte mi da ve� jedamput svr�im svoju re�enicu! Meni je
svejedno �uje li se prijeko ili ne. �ega imam da se jo� stidim? Ali ja se ne dam
terorizirati! Nemojte misliti, mlada gospo�o, da mene sve ovo ne smeta, �itava ta
na�a takozvana - atmosfera! Nemojte misliti da meni pojava tog va�eg gospodina
doktora ne ide na �ivce! On je meni dodu�e spasio �ivot - tako vi barem velite - on
je mene obranio i ja sam osu�en na �est godina re�ta s okovima, �ast, i ja bih vama
dodu�e mogao biti ocem, ali htio bih ja da znadem �to biste vi uradili da ja sebi
ovamo dovedem kakvu �enu - da je prozovem svojim prijateljem, doktorom,
intimusom...
LAURA: Lenbach! Bitte sch�n! Ta je tema bila izme�u vas i mene aktuelna prije
petnaest godina! Danas - pustimo to! Nisam li ja ve� milijardu puta htjela
likvidaciju?
LENBACH: Da, danas pustimo to! Ja nisam to ni spomenuo da "danas" �tenkam! Ja ne
�tenkam, ja ho�u samo da ka�em, ich will nur betonen, dass ich in diesem Hause wie
ein Hund unter dem Tisch lebe! (njem. - ja ho�u samo da naglasim da u ovoj ku�i
�ivim kao pseto pod stolom!) Ja sam onaj koji sam pod stolom, ja ma�em repom! A vi
ste ona koja lupa po jednom otpu�tenom robija�u! Jawohl! Sie sind die, die einen
entlassenen Zuchth�usler gemein behandelt! (njem. - Da! Vi ste ona koja prosto
postupa s jednim otpu�tenim robija�em!) Ja sam dvije i po godine jeo u Lepoglavi
pre�ganu juhu, ja sam s kriminalnim tipovima pio bruder�aft, a vi ho�ete tu da mi
ne�to visokomoralno objasnite kako treba "raditi"! "Vi igrate poker, a ne smiju se
nositi crvene hla�e, mora se biti d�entlmen i imati advokatsku kancelariju!"
Versteh' schon sehr gut, versteh' schon alles sehr gut, bitte gehorsamst! Her
Oberstleutnant Lenbach muss abtreten, das ist es, das ist es eben, was man
verstehen soll! (njem. - Razumijem ja to jako dobro, razumijem ja sve to jako
dobro, molim najpokornije! Gospodin potpukovnik Lenbach ima da odstupi, to je ono,
upravo to je ono �to bi trebalo razumjeti!) Ali, molim vas, mlada gospo�o, �to se
ti�e te likvidacije, ja sve�ano izjavljujem: Lenbachovi �ive u brakovima, �to je
zapisano u crkvenim knjigama, ve� vi�e od trista godina, i nije se �ulo da bi jedan
jedini Lenbach bio likvidirao svoj brak prije svoje vlastite smrti! Das ist mein
letztes Wort, ob es Innen gef�llt oder nicht! (njem. - To je moja posljednja rije�,
pa svi�alo se to vama ili ne!)
LAURA, o�ajno: Mensch Gottes, verstehst du nicht: du machst mich l�cherlich vor dem
Personal! (njem. - �ovje�e bo�ji, zar ne shva�a�: ti mene �ini� smije�nom pred
namje�tenicama!) Evo, molim te: evo ti dvije stotine i pusti me! Svake minute mo�e
netko do�i!
LENBACH: Hvala! Meni trebaju dvije hiljade, i ako ja ve�eras do sedam sati ne budem
imao novaca, ja �u se ustrijeliti kao pseto! Ili - ili! Ja ne primam trinkgelda!
Hvala!
LAURA, temperamentno: Dakle, jedno mogu da ti ka�em: nije od tebe kavalirski da me
vje�no terorizira� tim svojim knalefektima! Taj tvoj ili - ili, to je ve� negdje
daleko iza mene! To je meni sedma briga, mein Verehrtester! (njem. - moj
najpo�tovaniji!) Ja sam �ovjek koji zara�uje svoj kruh svojim rukama, i ja bih
kona�no ipak htjela da znam �to je meni bolje nego tebi. Nisam li postala
�najdericom? Nisam li ovdje u ovoj trafici od jutra do mraka, ne sagibam li se pred
nekakvim minderwertig licima �itave dane? Und was will man von mir noch? Raubt man
mir nicht alles, was ich verdiene? Erlaube mir! (njem. - I �ta se jo� tra�i od
mene? Zar mi se ne otima sve �to zaradim? Dopusti!) I ja imam krvi u glavi! I kada
bih ja bila mu�karac, meni bi se ko�a na licu ogulila od stida da teroriziram jednu
�enu! Uostalom, uzmi na znanje: meni je svejedno ho�e� li se ustrijeliti ili ne!
Verstehst du, das ist mir vollkommen egal! Und ich bitte mir aus, dass du mich hier
in meinem Gesch�ft berunruhigst! Hier hast du zwei hundert, wenn du willst, und
wenn nicht: adieu! (njem. franc. - Razumije� li da je to meni potpuno svejedno! A
ja sebi izmoljavam da me uznemiruje� ovdje u mojem du�anu! Tu ima� dvije stotine
ako ho�e�, a ako ne �e�: zbogom!) Bacila je banknote uzrujano na stol i po�la spram
vrata radionice kao da �e iza�i.
LENBACH, u inferiornoj kretnji za njom: Laura! Tako mi boga, ne la�em! Meni nije do
novca ni do �idova, meni je do moje rije�i! Ako ne dobijem novce, ja �u se
ustrijeliti!
LAURA, kao da je zastala na hip, a onda tvrdo: To bi bilo najpametnije! Za tebe i
za mene!
U taj momenat ulazi na staklena vrata doktor Ivan Kri�ovec.
KRI�OVEC: Ljubim ruku, draga Laura! Kako ste? Dobar ve�er! Ne�to mi izgledate
blijedi i umorni! Migrena, nervi, �iroko, mnogo posla? Da, to je ovaj prokleti
�iroko, u ovom stra�nom gradu! Ja samo gledam uli�ne plinske svjetiljke, to je
jedini simptom za taj na� grozni �iroko! Ja ne znam, jeste li primijetili, na�e
plinske svjetiljke gore nekakvim intenzivnim blijedozelenkastim sjajem kada duva
jugovina. Oko svake lampe osje�a se upravo fosforna kru�nica kao da sam vjetar
plamti oko njih. To je siguran simptom glavobolje! Ta rasvjeta, te va�e bolte, taj
neprozra�eni prostor, sve to gu�i �ovjeka! Sasvim ste blijedi, izmu�eni! Ljubim
ruke! Ta rutinirana asocijacija tobo�e konvencionalnog uvoda u razgovor znak je
prikrivenog nemira. Obi�no u to vrijeme potpukovnika tu u salonu nema. Poljubiv�i
Lauri obje ruke intimno, spram Lenbacha korektno, ali hladnije: Kako ste, dragi
barune, s vama ve� dugo, dugo nisam imao �asti! Kako va� chemin de fer? �ta je s
vama novo? Ali ni vi ne izgledate ba� najbriljantnije! �to je? Kako ste? Drago mi
je �to opet imam jedamput �ast!
LENBACH, pokloniv�i se duboko i nagla�eno u�tivo: Hvala, doktore, hvala, dobro mi
je! Ja sam malo u kacnjameru! Bio sam dvije no�i u provinciji! Furlani, goni�i,
kr�me, konji! To je ta moja �talmajsterska profesija! Eine stadesgem�sse
Besch�ftigung! Jawohl! (njem. - Zaposlenje, primjereno mojem stale�u! Dakako!)
Kupujem konje za svoga �idova! Putujem po marvinskim sajmovima!
KRI�OVEC: I ja sam umoran, i u posljednje vrijeme uvijek mi se �ini kao da sam
neispavan! �itav dan na nogama, od ranog jutra! U onoj nesnosnoj prljavoj sudnici!
Ne lo�i se, ki�a pada, mokre cipele i sukno, polutmina s onim smrdljivim
staromodnim second-empire-lampama (kao da su plin tek lane izmisliti ti na�i
ljudi), tako primitivna rasvjeta! Atmosfera je tako gusta u onoj sudnici kao u
kakvoj va�kuhinji gdje se isparuju plahte! Kao da se cijelo prijepodne parim u
kakvim sumpornim toplicama! Infernalno!
Stanka. Poslije onih te�kih rije�i �to su jo� minutu prije toga ovdje pale,
razgovor nikako ne mo�e, unato� rutini, da se pokrene u konvencionalno.
KRI�OVEC, kome je situacija u svoj njenoj nemogu�nosti savr�eno jasna, da bi
rije�io prisutne osje�aja nelagodnosti, nastavlja sa svojim asocijacijama, samo da
govori: Sudnica, to je najprimitivnija izmi�ljotina na svijetu! Ja se u toj
prokletoj sudnici - kao advokat - vrtim tek nekoliko godina, a tako mi je nesnosna
kao da sam tamo protratio �itav svoj �ivot! Oni zeleni stolovi gdje se iza zlatnog
raspela trguje Justicijom kao u kakvoj trafici biljezima. Pa onda uop�e: ta
birokratizirana Justicija koja sve rje�ava tiskanicama i postupnicima! Neki �elavci
grickaju perece, gleda se na satove, �r�ka se po aktima, apstraktno, lu�a�ko
�r�kanje po aktima. Reinste Irrenkunst! (njem. - Naj�istija umjetnost lu�aka!) Ja
ne znam jeste li primijetili kako svi sudbeni profesionali �r�kaju po aktima
nekakve abnormalne apstrakcije, od dosade, od vakuuma po sudnicama! Sudnice, to su
najprazniji prostori na svijetu! Ja, li�no, uvijek kada prestupim prag sudnice,
osje�am kako su me u tu istu sekundu ostavile sve pametne misli. U jednu sekundu,
sve �to je u �ovjeku pozitivno, sve to ishlapi kod stupanja u sudnicu. Ja sam u
sudnici uvijek neka vrsta slaboumnika, i, �to je pri tome najzanimljivije, �to se
�ovjek u sudnici praznije i slaboumnije vlada, to je uvijek uspje�niji. Govorio sam
jutros tri sata i pozivao se na nekakve paragrafe, a tamo su �ekale na mene nekakve
gospe u crnini, ki�a, kancelisti, galo�e, na ganjku je vonjalo po gnjilim jajima,
te sam se po podne kupao �itav jedan sat, a jo� uvijek imam impresiju da sav vonjam
po nekakvim gnjilim stvarima, miri�e svoje ruke, po pokvarenim plinskim lampama, po
pra�ini, po gluposti! O�ajno, prazno! Vakuum, jugovina! Da!
LAURA: Sjednite, dragi doktore! Zar ne �ete odlo�iti?
KRI�OVEC: Ne, zahvaljujem najljep�e, ljubim ruku! Ja sam samo "en passant"! (franc.
- "na prolazu"!) Ja sam na�alost do�ao da vam ka�em da ve�eras, na�alost, imam
jednu ve�eru u Grandu, a onda poslovnu konferenciju! Meni je tako neugodno, ali
obavije�ten sam telegrafski, neodgodivo! Izvinite! Zahvaljujem! Ja moram, na�alost,
za nekoliko minuta dalje.
Ta je izjava od vidljivog efekta na Lauru. Ona prelazi na drugu temu isto tako
prili�no nervozno i rastreseno.
KRI�OVEC osje�a kako jo� uvijek govori u prazno. Obrat. A kako dakle vi, dragi moj
barune? �ta mi vi radite? Vi ste, velite, bili u provinciji? Dakle, ove zime, kada
sam ono imao sekvestar nad Patakijevim Banovnikom, toliko sam se pani�ki bojao
provincije da mi je jo� i danas neugodno kad �ujem tu rije�!
LENBACH: Bio sam na vara�dinskoj ergeli Mautnerovoj! Tamo je taj �idov kupio
nekakav Hohenfelsov lova�ki dvorac, so armselig - im Makartstil! (njem. - tako
sirotinjski - u makartovskom stilu!) Gledali smo novu partiju konja! Mautner ima
sada novog trenera, nekog Engleza! Sasvim dobro radi taj Englez!
KRI�OVEC, prihvativ�i se te konverzacije: A kako va� po�tovani "monsieur de
Goldschmidt"? �ujem da se dao portretirati, a na ramu dao je u mesingu gravirati
svoj grb: dva klju�a na modroj pantljici! Mehr ein Conciergeriesymbol als Wappen!
(njem. - Ve�ma znamen vratara nego grb!) Monsieur Goldschmidt, nemes de Galantha od
godine 1915! Allerh�chste Kriegslieferantenanerkennung! (njem. - Previ�nje
priznanje ratnom liferantu!)
LENBACH: Ja prvog novembra idem od njega! Dosadio mi je, ne mogu vi�e da ga
podnosim! Potpisao sam anga�man za Polo-klub! Osnovala se nova sekcija i kupila
sasvim simpati�an teren kod Borongaja! I tako izgleda da �u ja po �talama do smrti!
�avo bi ga znao kakvi su to konju�arski instinkti u meni! Moj peh je to �to mi
temperament ne dopu�ta da sjedim kod zelene svjetiljke i �rajpti�a! Ja mislim da
bih skapao kod �rajpti�a! Kad sam ono napustio gardu, imao sam lijepe kondicije,
ali bez treninga i �tale ne mogu! To je ipak kretanje! Ili barem nekakva iluzija
li�ne slobode!
KRI�OVEC: A �to �e sada Goldschmidt bez vas? On je s vama zaradio na
pro�logodi�njem derbiju -ako se ne varam - dobre novce?
LENBACH: A �to ima on pojma o konjima i o derbiju? Was weiss der Jude, was er an
mir hat. Die Juden sind f�r keine Wettrennenprobleme geschaffen! (njem. - �to �idov
zna koga ima u meni. �idovi nisu stvoreni za probleme konjskih trka!) On misli da
zato �to meni kao �ovjeku "politisch verd�chtig"(njem. - "politi�ki sumnjivom")
nisu dali putnicu, da je on - li�no - dobio derbi! On je bio s konjima "gore" i
vratio se natrag s preobra�enim licem! Ah, was, sretan sam da idem! Ali vani kod
Mautnera, doktore, imao sam pod rukom ju�er jednu bestiju: ein Wunder! Ein reines
Wunder, mein Ehrenwort! (njem. - �udo! Pravo pravcato �udo, na �asnu rije�!)
Prekrasan egzemplar; dlaka joj se prelijeva u boju lihtkapucinera, kao onaj
proljetni Laurin kostim ako se sje�ate: inteligentna bestija, sa malo mad�arskim
an�lagom: dugi a�grau rep, o�i: ovakve! Sjajne, crne, prekrasne o�i, w�rtlich:
leuchtende Augen! (njem. - doslovno: blistave o�i!) Pametna, plemenita glava,
konkavna, upravo akademski konkavna, kao anatomski egzemplar lubanje! Kao da je od
gipsa, tako konkavna, gornja �eljust s finim ovalnim mladim zubalom! A, prekrasno!
A da vidite anatomiju tih zglobova; osje�a se lava u svakoj �ilici! Osje�ate u
svakoj kretnji, u svakoj nijansi nozdrve, kako zvjerka nju�i plohu tratine. Ona
upravo upija prostor u sebe! �isti Haupttreffer! Ein Verm�gen wird dieses Luder
verdienen! (njem. - glavni zgoditak! Ta �e bestija zaraditi imetak!) Da imam
osamnaest hiljada dinara, zaradio bih s njom fantasti�ne svote! Sigurna investicija
kapitala! Ali u ovim na�im filistarskim prilikama...
KRI�OVEC: Pa zar bi Mautner dao takvu klasu iz ruke?
LENBACH: Versteht ein Jude, was Pferde sind? (njem. - Zar �idov zna �to su konji?)
Molim vas! Nema ni pojma o svojoj �tali! Tamo mu nekakav be�ki arhitekt provodi
kanalizaciju - und Kachelt�felung. (njem. - i oplo�enje kerami�kim plo�icama) On
misli da je �tala arhitektura! �isti snobizam provincijalni! A kod ve�ere su nam
najprije servirali Tigermilch, pa onda bordeaux! Ti ljudi nemaju ni pojma ni �to je
majoneza, ni �to je vino! Moj posljednji goni�, islu�eni Kavallerieunteroffizier,
versteht mehr von der Sache (njem. - konjani�ki podoficir, razumije se vi�e u
stvar) nego �itava ta banda zajedno! Za osamnaest hiljada dinara imao bi �ovjek u
ruci glavni zgoditak! Occasion reinster Sorte! (franc.-njem. - Prigodna kupnja
naj�istije vrste!) A �to je to eigentlich - osamnaest hiljada dinara? Bagatela!
Jedan jedini put desi se takva zgodna prilika, a, onda, tko zna kada? Doktore,
vjerujte mi, na moju stru�nu rije�! Das Luder wird eine Weltkarriere machen! (njem.
- Bestija �e na�initi svjetsku karijeru!)
LAURA, kao da namjerice prekida tu temu. To se osje�a. Doktore, vi opet niste
donijeli Bart�ka za Blanku! Vi znate kako je Blanka ekscentri�na �to se ti�e njenih
nota! Ona je bila danas poslije podne ovdje i ve� mi tre�i put signalizira - da
treba toga svog Bart�ka! Dakle, molim vas, doktore...
KRI�OVEC: O, vrlo mi je neugodno! Na moju rije�, sino� sam mislio da ga donesem! I
meni je ve� jedamput sama rekla da joj ga vratim. �ista indolencija! A nije mi se
ni svidio! Moram priznati: prete�ak je! A, osim toga, vi znate, moj pedal bi ionako
trebalo popraviti, a kod toga Bart�ka ne mo�ete ni�ta bez pedala! U tome je �isti
Mad�ar! �udno! Ja sam vam pri�ao: prije dvije godine u Be�u, onaj njegov kvartet
mo�e se re�i da me je fascinirao! Ja ne znam: mo�da je u klaviru slabiji, ali sve
mi je to tako blijedo! Vi�e teorija nego muzika! Da, ne �u re�i: imade tu jedna
muzikalna podloga, i to duboko li�na, toliko jaka da prelazi preko folklora; ali,
uglavnom: ja sam prili�no deziluzioniran! Uostalom, ako je toj va�oj Blanki toliko
stalo, ja mogu da joj ga - momentano -po�aljem, da telefoniram da joj ga �tefan
donese! Htio je da po�e do telefona.
LAURA: Molim vas, nije toliko hitno! Imade vremena, pustite, �emu odmah?
KRI�OVEC: Dobro! Kona�no sve je to zapravo pretjerano! Taj Bart�k nije kod mene ni
tri nedjelje! Dakle, ja ga sutra sigurno ne �u zaboraviti! Ne volim ljude koji su
tako pretjerano pedantni �to se ti�e njihovih stvari! Kona�no: nas ve� davno ne �e
biti, a po na�im notama svirat �e jo� uvijek nekakvi nepoznati i strani ljudi! A
kakve su vam to dvije slike, Laura? �to je to? Canaletto-imitacija? Nije ni tako
lo�e! Ova druga, �tavi�e, sasvim je dobra! �tavi�e: odli�na! Promatra dvije
zlatnouokvirene slike, prislonjene o jednu vitrinu.
LAURA: Da! Canalettova �kola, nije signirano! Donijela mi ih je Sidika da ih
izlo�im od starog hofrata Firmina! Obadvije �esnaest hiljada! Meni se neobi�no
svi�aju! Pogotovo ona druga!
KRI�OVEC: A, od starog Saint-Firmina? On ih po svoj prilici ima od svog starog
grosfatera! Stari je Firmin bio Gyulai-husar, a oni su stacionirali sve do �ezdeset
i �este u Lombardiji! Premda: tih Canaletto-imitacija imade sva sila i oko
Dresdena! Vanredna stvar! Nije ni skupa! �tavi�e: bagatela! Da! To je osamnaesto
stolje�e! To ja razumijem! To je jasno i bez komentara! Pogledajte samo tu
perspektivu kako je deskriptivnogeometrijski jasna! Da! To je bilo slikarstvo!
Dakle, jo� bidermajer-portreti do �ezdesetih-sedamdesetih godina! I impresionizam
jo�! Ali ono poslije! Ovo danas! Stra�no! Pro�le godine u Berlinu, na "Grosse
Berliner Kunstausstellungu"(njem. - "Velikoj berlinskoj umjetni�koj izlo�bi") vidio
sam nekakve razbijene fla�e, staklovinu polijepljenu �mirglpapirom i brkove od
pravih brkova i brade! I to se zvalo: autoportret! Dakle, stra�no!
LENBACH: Izvinite me, dragi doktore, meni je vrlo �ao, ali ja se ne razumijem mnogo
u slikarstvo, a, osim toga, ja na�alost moram...
KRI�OVEC: Gospodine potpukovni�e, molim lijepo, meni bi bilo vrlo �ao, ja se nadam
da vam nisam smetao, oprostite...
LENBACH: Ja sam, naime - vi znate, neka vrsta �talmajstera specijalista gospodina
Goldschmidta! Treba da sko�im do �peditera, o�ekujem ve� dva dana vagon sijena, a
ne znam �ta je s tim sijenom! Izvinite me, meni je vrlo �ao! Dovi�enja! Ja sam ve�
ionako bio na odlasku! A i u kavani me �ekaju nekakvi ljudi! Dovi�enja! Rukuje se s
Kri�ovcem uljudno ali hladno i, klimnuv�i glavom Lauri, ode nervozno kao �to je
nervozno i izjavio da �e oti�i.
Stanka. Odnos Kri�ovca i Laure poslije odlaska Lenbachova postao je od
utriranokonvencionalnog neposredan i intiman.
KRI�OVEC: �to je to njemu?
LAURA: Ni�ta! �to bi mu bilo? Opet scena, naravno! Treba mu novaca!
KRI�OVEC: Karte?
LAURA: �ini se! Opet nekakva �asna rije� - do sedam sati! Opet: ili dvije hiljade
ili revolver!
KRI�OVEC: Te�ko je to s njime! Meni je njega �ao, zapravo! On pati od fiksne ideje
progona i poni�enja! Nekakva literarna fiksna ideja na krivome mjestu! Zatvor ga je
definitivno dotukao! Kona�no, ako se pravo uzme: nije to sve s njim ni tako mala
stvar! On je de facto bio u Lepoglavi skoro tri godine...
LAURA: Svojom vlastitom krivnjom! I nije njega dotukla nikakva Lepoglava, nego
njegova vlastita narav! To �to on sada radi, to je ve� savr�eno matoidno. Evo,
molim, izvoli, to je dana�nji njegov lajstung! Daje mu Lenbachovu posjetnicu �to je
le�ala na stolu.
KRI�OVEC: A �to to zna�i?
LAURA: �to to zna�i? "Ich best�tige, von Herrn Dreher zwei tausend Dinar erhalten
zu haben, welchen Betrag ich binnen 48 Stunden an genannten Herrn zur�ck zu zahlen
mich hiermit ehrenw�rtlich verpflichte!" (njem. - "Potvr�ujem da sam od gospodina
Drehera primio dvije tisu�e dinara te se ovim obavezujem �asnom rije�ju da �u
re�enu svotu u roku od 48 sati vratiti spomenutom gospodinu!") Molim lijepo! Da je
jedan stariji gospodin u stanju da sam krivotvori svoju vlastitu vizitkartu i da u
stvari �asnog duga po�alje nekakvo strano lice k meni, kao da je ve� taj rok minuo
i kao da to lice �alje k meni sam taj nekakvi fiktivni Herr Dreher, e, dakle, to
ve� prelazi svaku granicu!
KRI�OVEC: On je tu kartu sam tebi poslao?
LAURA: Da, bila je tu prije pola sata nekakva mizerija: nekakav dragunski major von
Lorencz i odigrao tu preda mnom komediju - oh, kako mi se gadi! Ja nemam danas
novaca, isplatila sam nekakvoj firmi sve �to sam imala, ali taj major Lorencz
toliko me gnjavio, toliko je tu cendrao i plakao o nekakvoj ugro�enoj �asti, kao da
�e taj Dreher s tom vizitkartom iza�i na �asni sud, da �e upropastiti Lenbacha u
novinama, da �u time biti tangirana i ja i moja �ast, da sam se ve� bila pokolebala
i da sam htjela da tebi telefoniram - kad... Stanka
KRI�OVEC: No - i?
LAURA: Kad sam slu�ajno pogledala prijeko, a tamo na uglu stoji Lenbach i �eka
Lorencza! Eckelhaft! (njem. - Odvratno!) Naravno da sam odmah izbacila toga
gospodina von Lorencza, a zatim je on za minutu dojurio kao furija i stao me tu
mu�iti sve dok nisi ti stigao!
KRI�OVEC: Meni je izgledalo kao da je pijan!
LAURA: Pijan ili trijezan, to je odvratno! Naravno da je pijan, ta nije dvije no�i
oka stisnuo!
KRI�OVEC: Ka�e da je bio u provinciji! Svakako: stvar je prili�no nezgodna! Te�ko
je tu i problemati�no: pravedno suditi! Mo�da mu te dvije hiljade trebaju na drugoj
strani?
LAURA: Svejedno! To ne mo�e biti nikakav argumenat! Kakav to mo�e biti argumenat da
njemu trebaju dvije hiljade "na drugoj strani"? Zar je to na�in jednoga gospodina
da mi se neprekidno grozi revolverom da �e se ustrijeliti! Imade momenata kada tog
�ovjeka tako stra�no mrzim te mislim da bih bila najsretnija da mogu da do�ivim to
da ga vi�e ne bude! Kona�no, sve to izme�u mene i njega samo je formalnost! A danas
je opet ovdje pateti�no izjavio, sa stanovi�ta nekakvog svog lenbachovskog
veltan�aunga, da Lenbachovi �ive ve� trista godina u zakonitom braku i da on ne �e
likvidacije dok je �iv! Ja prosto ne znam �to da radim s tim �ovjekom! Jedno mi je
samo jasno: ja dulje tako niti mogu niti ho�u!
KRI�OVEC: Hja, da, da, naravna stvar! Likvidacija, naravno, likvidacija braka je
problem �enidbenopravni, a �enidbeno pravo, to je pravo patrijarhalno, i ja, na
primjer, koji po svome zvanju i gra�anskom pozivu dnevno imam posla s tim
�enidbenopravnim sporovima, ja najbolje znam iz svog prakti�nog iskustva kako je
sve u �emu ljudi danas �ive zapravo monstruozno! Da, monstruozno, to bi bila jo�
preblaga rije� za to dana�nje stanje! Masa protuslovlja materijalne i psihi�ke
naravi satire danas te staromodne �enidbenopravne okvire, proces raspadanja traje,
da, proces raspadanja traje, a �to i kako van, to bi bilo aktuelno pitanje. Bez
obzira na materijalne probleme, ve� je psihoeroti�ka hemisfera tog pitanja toliko u
krizi da je doista te�ko u kompleksu tih problema dati prave i konkretne direktive!
Me�u dana�njim suvremenim ljudima je velik nemir i ljudi se tra�e me�usobno u
duhovnim kompleksima, a u braku su regulirana samo tjelesna stanja. Ljudi dodu�e
ulaze jedni u druge tjelesno, ali zapravo je to samo rezultat dubokih unutarnjih
te�nja, i to ne te�nja tjelesnih, koliko ne�eg imaterijalnog u nama, nemir ne�eg
duhovnog u nama, urbanizirana rastrovanost �ivaca, histerija erotike, �to ja znam
kako da se izrazim precizno, ali ne�to svakako �to je neusporedivo intenzivnije od
tih patrijarhalnih bra�nih okova u kojima �ivi dana�nji �ovjek! Jer, kako sam
rekao, �itav juridi�ki, �enidbenopravni kompleks, danas, u tom nevjerojatno dubokom
nemiru suvremene erotike, to je savr�eno patrijarhalni besmisao, kao �to je
besmislena na primjer lojanica u odnosu spram Diesel-motora! Suvremeni brak je
besmisao, i sav onaj brakorazvodni materijal na mom advokatskom �rajpti�u, sve one
drame i afere, i skandali i gluposti, �to je to sve drugo nego dokaz za onaj
nevjerojatni nemir, za one bezbrojne simptome kriza, za onaj rasap nekakvih
patrijarhalnih okvira �to ne podnose vi�e pritiska iznutra pak se potpuno logi�no
raspadaju. "Majka moga djeteta fotografirala se gola i taj njen akt stoji na
pisa�em stolu njenog ljubavnika", to mi govori svaki drugi od mojih brakorazvodnih
klijenata s takvim akcentom kao da sam tu "nevjerojatnu stvar" prvi put �uo iz
njegovih usta. "Gospodine moj, moja vlastita �ena, pa lezbijka, i to s kime, s
guvernantom na�e starije djevoj�ice!" Ili: "Evo, imam pismo iz koga slijedi da mi
je �ena spavala sa svojim ljubavnikom i njegovom drugom ljubovcom!" Ljudi se
fotografiraju goli, spavaju, igraju se lezbijstva, la�u sebi me�usobno godinama, u
�itavom sistemu zabluda, u bolesnoj fikciji da jedna izvjesna �ena mo�e uop�e da
bude "moja" ili "tvoja" �ena, i da kao takva, to jest kao "moja �ena", pripada
isklju�ivo pod moje vlasni�tvo i ne mo�e vi�e da bude intimna ni s jednim drugim
�ivim �ovjekom! Kaos! A u svemu tome kaosu policajno �enidbenopravno pitanje: tko
je kriv? "Moj mu� je kriv", rekla mi je neki dan jedna moja gospo�a klijentkinja,
vidljivo juridi�ki mirna. "Ja sam se vratila iznenada iz teatra i na�la sam mu na�u
kuharicu u ko�ulji na koljenu!" Tko je kriv, to je policajno pitanje. Ljudi su vi�e
glupi i nesretni nego krivi! Jedno je sigurno, i toliko je meni iz iskustva
objektivno jasno: ekonomski odnosi mijenjaju se u temeljima, i na prijelazu iz
patrijarhalnog u urbanizirano u tim krizama, bez paritetne odgovornosti
brakorazvodnih stranaka, te�ko je utvrditi tko je kriv. Jedno je jasno: crkveni
sakramenti, patrijarhalni okviri, gra�anski ugled braka kao takvog, sve je to ve�
samo po sebi u likvidaciji, i tko bi tu mogao da znade �to, kako i kamo. Tu jedini
kompas mo�e biti: instinkt. Ni�ta vi�e! Za vrijeme toga monologa on je nekoliko
puta kao mehani�ki pogledao na sat. Laura slu�a njegov polutihi �armantni glas,
njegovu advokatsku pamet koja joj je zapravo toliko puta pomogla, a sad se po svemu
sprema da je ostavi i osje�a duboku potrebu da progovori. Ona se na to ve� dugo
spremala. Nervozna je jer se njemu �uri.
LAURA: Da, da, to je sve vrlo lijepo, mili moj, i ti govori� vrlo �armantno. Ali
ako stanem izvan tvojih rije�i, ako se otmem sugestiji tvoga govora, meni se
ustvari �ini kao da se zagomilava� rije�ima, das ist eben deine Advokatenart und
-weise! (njem. - ba� to je taj tvoj advokatski ton i na�in!) Ti govori� da ispod
tvojih rije�i ne bi probilo ni�ta stvarno! Meni se tako �ini kao da ti mene zamata�
rije�ima: te tvoje rije�i htjele bi da budu banda�a! Ti se boji� da kroz tu tvoju
banda�u ne prodre krv!
KRI�OVEC: Kakva krv? Ja precizno znadem �to sam htio da ka�em!
LAURA: Molim te, ti precizno znade� svu te�inu moje situacije, ali ti jednostavno
ne �e� da je uzme� na znanje! Ti nikako ne �e� da prizna� da je potrebno da se
jedamput o svemu tome progovori definitivno! Ja sam polagano do�la do posljednje
linije svoga otpora, i sve je tu sada kao feder, navinut do posljednjeg! Ja osje�am
kako polagano sve tu puca, a ti tu govori� generalno o nekakvim okvirima, o
nekakvoj "psihoeroti�noj nervozi na prijelazu iz patrijarhalnog u urbanizirano"!
Molim te, Ivane! Oprosti! Ja znadem, ja sam uzrujana, ali taj problem - za boga
miloga - valjda ipak nije eroti�ki! Tu nije ono eroti�no problemati�no! Tu je
problemati�no u samoj stvari to da se kona�no odredi kako je dugo jedan �ovjek
osu�en da se mora dati od drugog mu�iti! To, i ni�ta vi�e!
KRI�OVEC, iritirano: Molim, molim! Ja nisam imao nikakve naro�ite namjere! Ja sam
govorio o svojim impresijama! A govorio sam sve to u vezi s onom njegovom izjavom
da Lenbachovi �ive u braku ve� trista godina i da on, dok je �iv, ne �e
likvidacije! Naravno! On gleda na taj brakorazvodni problem patrijarhalno, za njega
si ti vlastita njegova �ena do njegove smrti! Naravno! On li�no ne �e likvidacije
ne�eg �to je ve� samo po sebi u likvidaciji i kao pojedina�ni slu�aj i kao
institucija! To je samo simptom op�enite krize, ono je bilo mi�ljeno samo kao
ilustracija...
LAURA: On ne �e likvidacije! A ja! �to sam ja? Ja znadem tebi se �uri, tebe �ekaju,
ti si poslovno sprije�en, ti nema� vremena, ti si ve� trideset puta pogledao na
svoj sat, no uza sve to ja sam tu u takvoj situaciji da ja moram s tobom govoriti,
Ivane! Ja moram jedamput da ti ka�em �to ja o tome mislim! Ja sam se ve� spremala
da ti o tome pi�em koliko to god bilo komi�no, da, jer, napokon, kada da se
objasnim s tobom? Prije podne si na sudu, po podne klijenti, onda te vje�ne
konferencije, a sada, u ovo doba, uvijek si ovdje "en passant" - "na dvije, tri
minute" - pa je prirodno da sam ve� i na to pomi�ljala da ti pi�em!
KRI�OVEC: Sve je to doslovno pretjerano! Ja sam ve�eras slu�ajno sprije�en, potpuno
slu�ajno! Bo�e moj, dobio sam, zar ne, telegram?! �emu te pretjerane
sentimentalnosti?! Za sve te svoje kombinacije nema� ni jedne stvarne podloge!
LAURA: Stvarne podloge nemam? A �to je to stvarna podloga? U ovim vje�nim nemirima,
u ovim samo�ama i glavoboljama, u ovom poslu �to me samo mu�i, u ovom neprekidnom
umoru, polagano osje�am kako moji nervi nisu vi�e nervi od prije dvije-tri godine i
kako to sve izvan mene postaje toliko te�ko. �to ja znam �to? Nervi? Konstrukcija
nervna? Cijeli moj �iv�ani otpor, sve to postaje preslabo! Ja ne mogu vi�e u toj
depresiji! Ja ne mogu, a ti tvrdi� da nemam stvarne podloge. Ja osje�am kako vi�e
ne mogu! Pojmi� li ti to? Mene iritira sve! Dobro je, ja ve� tri godine rabotam u
ovoj butigi, ja tu pi�em cifre, krojim i �aljem pakete, ja dvorim konte, ja sam to
jo� mogla da podnesem kao nekakav provizorij, kao ne�to �to je bilo improvizacija u
brodolomu, ali taj brodolom traje ve� �etvrtu godinu, i tu nema nikakvog izgleda na
bolje! Sve jednako, uvijek isto jednako tamno i u�asno! A ti tu prolazi� samo "en
passant" i tako: odlazi�, "klanjam se", "dovi�enja", "sve je to pretjerano", "tu
nema nikakve stvarne podloge", "sve je to slu�ajno", "sluga pokoran", i nema te. Ti
ode�, a ja ostajem sama! A moji �ivci popu�taju i ja vi�e ne mogu. Danas, na
primjer, ja �itav bo�ji dan nisam sjela ni jednu jedinu sekundu, ja sam govorila od
poslijepodneva dosad, neprekidno, neprekidno...
KRI�OVEC: Pa i ja sam jutros govorio u sudnici tri sata u kontinuitetu! Ja sam se
sino� spremao za taj govor do dva sata po pono�i! I ja sam poslije podne bio s
klijentima, a sada me �ekaju na nekakvom o�evidu u jednom magazinu, a ve�eras -
ve�era, i poslije toga konferencija! Sutra opet imam va�nu glavnu raspravu!
LAURA: Da, ali ti radi� posao adekvatan svojoj dru�tvenoj poziciji!
KRI�OVEC: No, dakle, �to se tih na�ih dana�njih "dru�tvenih pozicija" ti�e, draga
moja, to je doista sve relativno! To je sve, mo�e se mirne du�e re�i: "blaga
uspomena"!
LAURA: Ipak! Ti si svoj gospodin, ti ne krijum�ari� talijansku svilu! Ti nisi �ena
jednog psihopata i alkoholi�ara! Ja sam to sve jo� mogla da podnesem, ali danas mi
se sve gadi! Ti ipak ne mora� nekakvim dana�njim ministrovicama govoriti
"milostiva", "ekscelencija" i biti im na uslugu kod probanja toalete! Tu je danas
bila jedna ministrovica, "ekscelencija", koja je tek kao ministrovica po�ela u�iti
Czernyja, a danas govori o Hoehnu i Saueru kako su svirali lo�e i nesolidno! Ona
znade �to je Wedgwood, a �to Luj XVI! S takvim osobama ti ipak nisi prisiljen da
konverzira� o Wedgwoodu i D-dur largu!
KRI�OVEC: To je sve bizarno - �bertrieben! Mein Gott, (njem. - pretjerano! Bo�e
moj) ljudi brbljaju koje�ta...
LAURA: Nije to ni najmanje bizarno nego je to tako! Takva "ekscelencija" kupuje kod
mene moju robu i ja sam njezina �najderica, to je, to da! Ja stojim tu kod pulta i
re�em svilu na metar, moje lice jedna je vje�na grimasa, a moj gospodin suprug
pijan�uje, karta se i krivotvori mjenice! Ja sam �najderica! Da! Tako je to! Ja
krijum�arim svilu, ja sam potpuno par terre! (franc. - na zemlji, klonuo) I na to
sve re�i da je to "pretjerano i bez podloge", dragi moj - tako an pasan izme�u �est
i sedam - dozvolit �e�, na to se mora odgovoriti!
KRI�OVEC: A ja nisam par terre? A moja sudnica i moje uvrede po�tenja gospode
dinstmana i hauzmajstera, to nije par terre? Da li je gospa Fanika rekla da je
gospa Gartlicova ukrala rublje s tavana? To, naravno, nije par terre?
LAURA: Da! Dinstmani nisu tvoji jedini klijenti, a ja se li�no ovdje ponizujem
dnevno ni�e od tvog najzadnjeg klijenta! Da! Oprosti, ja sam samo reagirala na tvoj
na�in, ja naime vi�e ne vladam �ivcima, mene sve vi�e iritira sve to oko mene, ja
to vi�e ne mogu! Telefon zvoni. Laura umorno i degutantno, slute�i da to govori
Lenbach, di�e slu�alicu, a onda postaje tvrda i stroga. Da! Ja sam! Ne! Ne! Ne! Ne
i ne! Nikako. Nein! Ich will nicht! Bitte sch�n! Bitte! Ist gef�llig! Adieu! (njem.
- Ne! Ne �u! Molim lijepo! Molim! Izvoli! Zbogom!)
KRI�OVEC: On?
LAURA: Da! On! Opet one dvije hiljade! Za deset minuta sedam! Ka�e: ako ih ne bude
imao u sedam da �e se ustrijeliti!
KRI�OVEC: Pa mogla si mu dati! Ja slu�ajno imam kod sebe!
LAURA: Ne �u! Prosto vi�e ne �u! Valjda i ja imam prava da se branim od terora! Taj
mi se �ovjek ve� dvije godine grozi revolverom! Sve treba da ima svoj finale!
KRI�OVEC: Bo�e moj, s jednim pacijentom trebalo bi biti ipak, �to ja znam - manje
kapriciozan!
LAURA: Nije on nikakav pacijent, nego sasvim obi�an erpreser! Stoji tu nada mnom s
revolverom i terorizira me ve� �itav �ivot! On �e se ustrijeliti? Mizerija jedna!
On �e se ustrijeliti! Treba imati karaktera da se �ovjek ustrijeli! I ja mislim, da
meni sada telefoniraju da se on doista ustrijelio, da bih odahnula kao od kakvog
te�kog sna! U�asno le�i sve to na meni! Ja tu �esto mislim o tome kako bi bilo da
njega nestane! Ovako prije podne sjedim tu i mislim: kako bi bilo da zazvoni
telefon, pa da mi jave da je pao s konja. Njega su jedamput u Be�u donijeli iz
ja�ionice ku�i: sje�am se kao danas, prije dvanaest godina! Onda sam ve� bila imala
�ast da ga vidim iza kulisa, i sje�am se - ah - da! Da, ja le�im na primjer tako
no�u sama, i uvijek jedan te isti motiv u vezi s njime: gledam sebe na njegovu
sprovodu! On je umro, a ja stojim na njegovu sprovodu, ki�a pada, svi imaju
ki�obrane, a ja stojim i tra�im tebe pogledom! Tebe nema! Nikako ne mogu da vidim
tebe! �udno! I sanjam �esto da putujem: sjedim u toplom pledu u kupeu, a vlak juri,
i negdje je Lenbach ostao iza mene, mrtav, njega vi�e nema - sve je svr�eno!
Ulazi Madeleine Petrovna, s kazetom manikirke i jo� neka dva paketa. Scena
rukovanja i ljubljenja s Laurom intimna. Madeleine Petrovna, grafinja Gelcerova,
dama peterbur�kog dru�tva. U emigraciji manikirka. Oko pedeset godina. Govori s
jakim ruskim naglaskom, ali ne utrirano.
MADELEINE PETROVNA: Dobar dan, Laura Mihajlovna. Kako ste? Ja sam samo na jednu
minuto�ku, samo da vas vidim. Ja bila kod madam Tjereze, nemojte misliti da nisam
bila, sve tamo ure�eno! Ja samo nisam imala vremena da sko�im do vas! Zdravstvujte,
draga moja Laura Mihajlovna! O, habe die Ehre, Herr von Kri�ovec! Kako ste? Vas ve�
dugo nisam vidjela! Imate mnogo posla, je li, mnogo radite, je li, �itala sam neki
dan u novinama va� pledoaje u aferi Bergera i mislila o vama! Znate tko meni o vama
mnogo govori u posljednje vrijeme? Izabela Georgijevna, Herr von Kri�ovec! Da, da,
Izabela Georgijevna! Ona meni rekla (�to nisam znala) da vi bili adlatus grafa
vengerskoga premijera, i to da vi i va�a familija vengerskog notabiliteta! Izabela
Georgijevna sve to meni objasnila detaljno!
KRI�OVEC, kome je sve to vrlo neugodno: Da, grafinjo, sve je to vrlo komplicirano s
na�im plemstvom! A ja li�no nisam bio adlatus ugarskog ministra predsjednika, ja
sam samo u politi�koj misiji hrvatskog ministarstva bio dodijeljen na dispoziciju
grafa premijera, ali to je bilo neposredno pred sam rat!
MADELEINE PETROVNA: Da, da, razumijem, ali vi svejedno imate u svojoj familiji
jednoga kardinala, Baltazara, Baltazara - ne znam kakav vengerski predikat u tog
kardinala, no - vsjoravn�. Te mongolsko-vengerske predikate nikako ne mogu da
memoriram! Meni je Izabela Georgijevna govorila o jednom divnom, prekrasnom
portretu tog vengerskog kardinala �to visi iznad va�eg �rajpti�a. Ona ga je tamo
kod vas vidjela! A vi, an�ele moj dobri, Laura Mihajlovna, �to mi vi radite? Ba�
sam sino� bila kod princesse Volodarskaje i razgovarale o vama, pak je princesse
Volodarskaja izjavila pred svima da je va� osje�aj humanosti - supernaturel,
�bermenschlich, (franc.njem. - nadnaravan, nadljudski )da, da, i da ni ro�ena njena
mama nije bila tako dobra - si grande - tako velikodu�na spram nje kao vi!
LAURA: Ali, grofice, ta to su sve pretjerane malenkosti! To nije vrijedno ni
spomena!
KRI�OVEC, opra�taju�i se nijemo od Laure, spram Madeleine Petrovne: Ja sam,
grofice, bio na odlasku ve� prije pola sata! Vi me morate ispri�ati, mene �ekaju
moji klijenti, ja sam ionako ve� zakasnio! Vi me morate ispri�ati! Lauri: Ve�eras
sam ja na ve�eri u Grandu! Sutra sam to�no u pet ovdje, i, ako vam je s voljom, ja
sam sutra slobodan! �itavo ve�e!
LAURA: Da, da, kao i ve�eras!
KRI�OVEC: Vis maior, draga Laura! Bo�e moj! Vis maior, zar ne? Ni meni nije ugodno
�itavo ve�e gnjaviti se sa potpuno indiferentnim ljudima! Ali mora se! Dakle, ovdje
sutra u pet! Ljubim ruke! Ljubim ruke, grofice, dovi�enja! Izlazi.
MADELEINE PETROVNA: Dakle, princesse Volodarskaja, Laura Mihajlovna, ona je od vas
u tolikoj mjeri enchant�e da je to prosto neopisivo! I ona mi je rekla da vi sada
prosto morate jedno ve�e do nas, da se porazgovaramo, ona bi vam tako rado pri�ala
�itavu aferu sa madam Tjerez i Izabelom Georgijevnom! Sada dok je stvar s Izabelom
Georgijevnom tako aktuelna! Laura Mihajlovna, to �e vas sigurno interesirati!
LAURA: Ja imam ideju, grofice, ja imam ideju! Jeste li ve�eras mo�da slobodne? Ako
ste slobodne, mogle biste vi sve zajedno, i kneginja, i Alice Andrejevna, i Mary i
sve zajedno do mene, jer ja sam ve�eras sama, i mene bi, vjerujte mi, neobi�no
veselilo...
MADELEINE PETROVNA: Laura Mihajlovna, vi ste divan �ovjek, u vama ima ne�to
an�eosko! To je prekrasna ideja. To je prekrasna ideja! Ja sam poslije devet sati
slobodna, a i princesse Volodarskaja radovat �e se mnogo, mnogo, mnogo! Mary �e
misliti da sanja! Ona tako voli potonuti u va�im bogovskim foteljama! To je divno!
A kakve su ono va�e nove slike? To su nekakve venecijanske stvari! Kod nas u
Ermita�u bilo takvih stvari "en masse". Prosto "en masse"! I to bila ruska moda kod
nas: taj venecijanski �anr! U starom ampir-Peterburgu bilo bezbroj takvih motiva!
Da! Oko Admiraliteta; tamo oko Admiraliteta, jedna masa sli�nih venecijanskih
motiva!
LAURA: To sam dobila od hofrata Saint-Firmina da prodam! Mo�da vi znate koga,
grofice, tko bi kupio? Canaletto-imitacije, obadvije �esnaest hiljada.
MADELEINE PETROVNA: Ne znam, Laura Mihajlovna! Ne znam, mo�da! Ako na�em koga, ja
�u vas svakako obavijestiti! A stari hofrat Saint-Firmin, to je kavalir staroga
modela. Ja ne znam, poznajete li vi njegovu kolekciju plesnih kotiljona, dakle,
prekrasne stvarce: einfach zum verr�ckt werden! (njem. - naprosto da poludi�!) On
mi je posljednji put pokazao jedan plesni red kada je agramskaja garnizona dala
ples pod protektoratom va�e pokojne mame generalice! Fantasti�no divna stvar:
papirma�e-imitacija starinskog srebra s wallensteinskim rapirom, kokardom, pe�atom
i krasno-bijelom pantljikom! Dakle, stari hofrat Saint-Firmin, on o va�oj gospo�i
majci generalici i o vama, Laura Mihajlovna, govori uvijek samo u superlativima. On
ka�e da od va�e gospo�e majke nije bilo idealnije lady patroness na svijetu, a za
vas: da je on vidio ve� prili�no mnogo �ena, ali tako jednu univerzalnu, jednu tako
savr�enu damu, sa tako kultiviranim ukusom kao �to je va�, da je to unikum! Pa
jeste! Imade pravo stari hofrat! To je sve zapravo jedan kulturnohistorijski muzej,
to su sami rariteti, tu u tim foteljama, tu se tako intimno sjedi da je fakat da
ste vi sretna �ena, Laura Mihajlovna, sa svojim ukusom, sa svojim blagim
temperamentom, dobrotom, kulturom! An�ele na� dobri! Bog vas dragi blagoslovio,
mila moja! Budite sretni! Budite sretni! Bog vas blagoslovio! Ljubi od la�nog
bizantinskog zanosa kao u vi�oj nekoj neodre�enoj intuiciji Lauri ruke i lice.
Intimna scena cjelivanja. Ulazi Lenbach. �im je Madeleine Petrovna primijetila
Lenbacha, prelazi iz intimnog u konvencionalno.
MADELEINE PETROVNA Lauri: Dakle, do svidanja u devet sati, Laura Mihajlovna! Ja �u
svakako sko�iti do princesse Volodarskaje, svakako jo� prije ve�ere! Ja �u, dakle,
poru�iti i Alice Andrejevnoj i Miss Mary, dovi�enja! Hvala vam na svemu! Do
svidanja! Zbogom!
Lenbach je jo� pijaniji nego za prija�nje scene, i to mu se vidi. On pu�i cigaru.
U�av�i hitrim korakom, on je zastao, i, primijetiv�i cjelivanje gospo�a, on se
trgnuo kao da reagira na neku ne�asnu stvar. Laura popravlja Madeleinin �al i
dodaje joj kazetu i pakete.
LAURA: Dovi�enja, grofice, dovi�enja! Zbogom! Evo jo� i ovaj paket nemojte
zaboraviti! Dovi�enja. Prati Madeleine Petrovnu spram izlaza.
MADELEINE PETROVNA, u prolazu pokraj Lenbacha, servilno pretjerano i bizantinski
podvu�eno, tako da scena ispadne la�na i abnormalna: Klanjam se, Herr
Oberstleutnant, moj najdublji naklon, kako ste, dobar ve�er! Wie geht es Ihnen,
lieber Herr Oberstleutnant, (njem. - Kako ste, dragi gospodine potpukovni�e) ve�
vas nisam vidjela, also: une �ternit�! Sie scheinen etwas �bler Disposition zu
sein! (njem.-franc. - dakle: �itavu vje�nost! �ini se da ste ne�to lo�e
raspolo�eni!) Kako ste, dragi Herr Oberstleutnant? Ba� smo neko ve�e u na�em ruskom
serklu "chez princesse Volodarskaja"(franc; cercle - u krugu "kod kneginje
Volodarske") govorili o vama! Ja bila toliko indiskretna te sam "princesse
Volodarskoj" odnijela onu va�u fotografiju u gali Arci?renleibgarde: weisser
B�ffel, ponceauroter Lack! (njem. - bijela bivolja ko�a, �arkocrveni lak!) Dakle,
to je bio uspjeh, un succ?s incroyable! (franc. - nevjerojatan uspjeh) Svi su se
divili va�oj "figure", pak je sama princesse Volodarskaja (a vi znate ekskvizitni
ukus ruskih dvorskih krugova), sama princesse izjavila da ve� dugo-dugo nije imala
zadovoljstva da vidi tako idealnu kavalirsku "figure"! Dakle, dragi moj barune,
dovi�enja! Va�a gospo�a barunica, to je jedan �armantni an�eo! Biser od �ovjeka,
�uvajte je, molim vas, kao najskupocjeniji biser! Dovi�enja! Oprostite mi �to sam
vam otela od va�eg skupocjenog vremena, ali sve je to od simpatije �to vas tako
rijetko vi�am, i od srca, barune! Dovi�enja, Laura Mihajlovna! Laku no�! Laku no�!
Lenbach s cigarom u ustima i �e�irom u ruci, sa stisnutim petama, vrlo hladno, s
kavaljerskim naklonom bez rije�i, stoji uko�eno, i poslije svih ovih fraza ne uzima
ruku Madeleine Petrovne, ve� pokloniv�i se demonstrativno ode do svjetiljke lijevo.
Laura je ispratila Madeleinu Petrovnu do uli�nih vrata i tamo se jo� �uje
Madeleinin glas. Stanka. Lenbach je ponovno stavio �e�ir na glavu i odbija dimove
cigare, te nervozno �e�e. Laura se vra�a nervoznija nego �to je iza�la. Ide do
pulta i tamo uzbu�eno tra�i ne�to me�u robom. Neugodna stanka.
LENBACH, nervozno. Glas mu dr��e od uzbu�enja: Also, ja tebe ne razumijem kako
mo�e� s takvom osobom da podr�ava� intimne veze. Dieses Weib ist schon das Letzte
vom Letzten! (njem. - Ta je �enska ve� posljednje od posljednjega!)
LAURA, s indignacijom: Grofica je jedna dama i po�ten �ovjek koji svojim vlastitim
rukama zara�uje svoj kruh. Osim toga, ljudi koji dolaze k meni ne mogu za tebe biti
osobe! Kakva osoba?
LENBACH, razdra�eno: Ona, prije svega, nije nikakva grofica, nego sasvim obi�na
guvernanta Madeleine, kod grofa Geltzera! Admiral, grof Geltzer, imao je �ezdeset i
devet godina kada je uzeo za �enu tu va�u Madeleinu! Ja sam se to�no informirao o
toj va�oj grofici! Mene ne �e blefirati jedna guvernanta! A, osim toga: ta je osoba
jedna sasvim obi�na klevetnica koja prlja tu�u �ast! To je osoba koju �u ja
ispljuskati kad mi prvi put stane pred lice!
LAURA: A �iju je �ast zaprljala Madeleine, ako se smije pitati?
LENBACH: Ti u takvim situacijama uvijek igra� naivku! Kao da nema� pojma ni o �emu?
Kao da ne zna� da ta osoba mene instinktivno mrzi jer znade, da mene nema, da bi se
ti, kao �to si slaba, potpuno zaplela me�u njene ruske la�i i intrige! Da, da mene
nema, onda bi cijela ona banda oko princesse Volodarskaje mogla da ti pije
posljednju kaplju krvi! Die Bande weiss sehr genau, wer ihr im Wege steht! Jawohl!
(njem. - Ta banda zna vrlo dobro tko joj stoji na putu! Dakako!)
LAURA: Kakva princesse Volodarskaja? Kakva krv? Pitam te �iju je �ast zaprljala
Madeleine?
LENBACH u bijesu raste: Baga�a ruska, samo od intriga i la�i �ivi taj skot
emigrantski! Grofica, ekscelencija, admiralica, naravna stvar. Admiralica! A iza
toga nema ni�ta nego samo la�i i skandali! �to je? �to me gleda� tako? Zar sam ja
kriv da ona laje o meni da sam ja propalica i nitkov? Ona �iri famu da sam ja
krivotvorio potpis na mjenici i da sam osu�en zbog krivotvorenja i prijevare, a ne
zbog mad�arske afere. Das einzig Helle, was an mir noch geblieben ist, das ist eben
mein Pflichtgef�hl! Und das will man mir auch niederreissen und beschmutzen! (njem.
- Jedino svijetlo �to je u meni jo� preostalo, to je upravo moj osje�aj du�nosti!
Pa i to ho�e da mi otmu i zaprljaju!) Da! Mo�ete vi danas govoriti i misliti o
crvenim hla�ama �to vas je volja, jawohl, aber das Pflichtgef�hl, das ist mir
geblieben. (njem. - dakako, ali osje�anje du�nosti, to mi je ostalo) Ja sam ve�
izjavio na sudu, i pri tome ostajem, da ni Marija-Terezija-orden svoga djeda nisam
s takvim ponosom nosio kao ba� onu lepoglavsku brojku! Und das will man mir auch
beschmutzen! (njem. - A i to ho�e da mi zaprljaju!) A da bilo tko od vas ima samo
jedan atom po�tenja, taj bi toj dotepenoj Madeleini zatvorio usta njena, taj bi joj
objasnio da je hijenski prljati tu�u �ast! Meinetwegen (njem. - �to se mene ti�e),
ja sam ve� u grobu, mene vi�e i nema, ali ba� smraditi svoju uspomenu od koga god
ne dam! Ne, to ne dam!
LAURA: Ali, molim te, to su magle! Svega toga nema! To je tlapnja! Ti sanja�.
LENBACH: Molim lijepo, ja sam pouzdanim svjedocima utvrdio da je ta masseuse
izjavila da ja profesionalno �ivim od tebe na tvoj konto! To je ona izjavila i to
sam ja svjedocima utvrdio! Kako smije takva ruska kreatura da takve la�i �iri! Ja
da sam sjedio u re�tu zbog dugova? Ja da sam su�en u mad�arskoj aferi kao �ovjek
koji je varao i krivotvorio potpise? Da ta kreatura nije �ensko, ja bih je
ustrijelio kao psa! Wie einen Hund! Mit der Reitpeitsche! (njem. - Kao pseto!
Jaha�im bi�em!) I, molim lijepo: dajem ti svoju �asnu rije�, ako ta osoba jo� samo
jedan jedini put stupi preko praga moje ku�e da �u je sam, vlastoru�no, baciti kroz
vrata! Ksindl ruski, anonimni! Nije moj stan nikakav bordel za stare lezbijke! Ja
mislim da mi ne �ete htjeti dokazati da ta osoba dolazi u moju ku�u isklju�ivo kao
manikirka! Ta valjda nisam regrutsko novoro�en�e? Ja sam ve� izjavio i opet
najsve�anije izjavljujem da ne �u da trpim nikakve lezbijske Rendez-vous-Orte u
svojoj ku�i! Ako toliko �eznu za vama, molim lijepo izvolite do Njezinog
Viso�anstva Princesse Volodarskaje, tamo se primaju �enske vizite, ali ja, ja sam
suvi�e Lenbach, suvi�e puritanac, ich bin zu gut erzogen, als dass ich f�r solche
Avanturistinnen Verst�ndnis h�tte!76
LAURA: Vi ste totalno pijani te ne razumijete ni jedne svoje rije�i! Zaudarate kao
bure! S odvratno��u nervozno izlazi u radionicu. Jo� dok je Lenbach bio u govoru,
stale su po vitrinama i komodama otkucavati ure sedam sati. I dok je on zavr�io,
�uje se izvana zvonjava s gradskih tornjeva. Jedan sat tu�e u ti�ini stanke punih
sedam udaraca. Vani je netko na oba izloga i na vratima sve do visine �ovjeka
spustio rolo. Ta se grmljavina �ula u tri pravilna razmaka. Lenbach je najprije
poslije Laurina odlaska nervozno �etao po sceni, odbijao dimove kao da u sebi kune:
Herrgott! Crucifix! a zatim je sjeo na jedan stoli� i stao prekapati po modnim
listovima. Tako se i umirio, promatraju�i ilustracije, i tako, otvoriv�i gramofon
na stolu, slu�a gramofon. Gramofon svira: "An der sch�nen blauen Donau", valcer od
Straussa. Lenbach prati tu svirku nervoznim fi�ukanjem. Nakon stanke vra�a se Laura
i stane gasiti svjetlost. Ona je obu�ena za ulicu. Lenbach se ne mi�e.
LAURA: No, �to je? Sedam je sati pro�lo! Ja idem!
LENBACH, lakajski bijedno: �ovjek se samo uzrujava, a zapravo - wozu? Hat das einen
Sinn? (njem. - �emu? Ima li to smisla?) Da, a propos, Laura? Ja sam ovdje zaboravio
one dvije stotine!
LAURA: Kakve dvije stotine?
LENBACH: Pa one od malo prije! Upravo je do�ao doktor, a ja sam ih ostavio tamo na
pultu!
LAURA, s indignacijom vadi iz svoje ta�ne dvije stotine i daje mu: Dakle? Idemo!
Idemo!
LENBACH, smotav�i banknote, udobrovoljeno i naoko kao mirno: Ti ide� sada direktno
ku�i?
LAURA: Da!
LENBACH: Mogla bi da ka�e� Mariji da nalo�i Herrenzimmer! Da priredi rakije i kave!
Pozvao sam ve�eras von Lorencza na partiju karata! Ja �u se za vino pobrinuti sam!
LAURA: Nema ve�eras Marije! Ja sam joj dala auzgang!
LENBACH: Kakav auzgang?
LAURA: Lijepo! Dala sam joj auzgang! A, osim toga, ve�eras sam ja pozvala k sebi
neke ljude!
LENBACH: Kako? Pa doktor je ovdje izjavio da je ve�eras poslovno na ve�eri u
Grandhotelu!
LAURA: Smije�no! Doktor je izjavio! Ja sam ve�eras pozvala k sebi neke ljude!
LENBACH: No, dobro, dobro! A ja? A ja?
LAURA, otvoriv�i staklena vrata: Ich mach' dich aufmerksam: auf der Strasse mag ich
keine Szenen! (njem. - Upozoravam te: na ulici ne �elim nikakve scene!) Ja sam
ve�eras okupirana! �alim!
LENBACH ponovno plane: So? Also, so? Ich habe in diesem Hause keine Rechte mehr?
(njem. - Tako? Dakle, tako? Zar ja u ovoj ku�i nemam vi�e nikakvih prava?) Ja sam
dakle nitko i ni�ta u ovoj ku�i! Ja niti toliko prava nemam koliko kakva sobarica?
Ja sam pozvao ve�eras general-majora von Fabkovicza, i ja �u sada ispasti pred njim
kao blamirani rocbub! Kako mogu da stupim pred general-majora von Fabkovicza? �to
da ka�em general-majoru? Jeste li vi poludjeli svi zajedno? �to je to s vama? Ja
sebi to izmoljavam! To je glupo i bestidno! To je bezobrazno!
LAURA zatvoriv�i staklena vrata, vrati se spram njega: Ti si pijan! Ti ne zna� �to
govori�! Molim te! Ako ne �e� da se vlada� pristojno, izvoli iza�i sam! Auf der
Strasse will ich keine Szenen! Vratila se do jednog fotelja i sjela.
LENBACH: Nisam ja ni�ta pijan, nego ste vi svi skupa jedno bezobrazno dru�tvo! Ja
nisam pijan! Ja sebi izmoljavam da me tu svaki �as vrije�ate! Ja ne mogu vi�e da
podnosim te inzulte! Vi ste mene vrije�ali na svakome koraku! Ja sam ovdje nula po
kojoj svi vi pljujete kao u �puktrigl! (njem. - pljuva�nicu) Kojim pravom vi meni u
mome vlastitom stanu branite moje pravo?! Kojim pravom vi mene ponizujete? Ja da
sam pijan? Gdje sam ja �to pio? Kada sam ja pio?
LAURA: A �to vi�ete na mene? Meni je sve te komedije dosta! Ako ne mo�ete vi, ne
mogu ni ja! Ja sam pozvala ve�eras neke ljude k sebi jer nisam ra�unala s vama!
LENBACH: Znam ja to dobro tko su ti neki ljudi! Princesse Volodarskaja et
compagnie! Da bi ta va�a princesse Volodarskaja mogla tamo tjerati svoje lezbijske
poslove, zato ja moram na ulicu! Ja se ne dam bagatelizirati! Vi niste ra�unali sa
mnom? A tko sam ja da vi mo�ete ne ra�unati sa mnom? Bacio je od bijesa goru�u
cigaru na jedan perzer. Laura ustane i digne tu goru�u cigaru sa saga s gnu�anjem.
LAURA: Od svega ste na�inili kr�mu!
LENBACH, kao da �e je tvorno napasti, u posljednjoj erupciji divljeg bijesa i
mr�nje: Jeste li �uli? Jeste li �uli �to sam vas pitao? Kako ste vi mogli da ne
ra�unate sa mnom?
LAURA, tvrdo i uspravno: Rekli ste da �ete se ustrijeliti u sedam sati! To ste mi i
telefonirali prije nekoliko minuta! Mislila sam da �ete jedamput odr�ati tu svoju
rije�! Sedam je sati minulo! Ja sam svoje goste pozvala poslije devet!
LENBACH: Ein bl�der Witz! (njem. - Glupa �ala!) Obrat u trijezno. A vama je, �ini
mi se, �ao �to se ja jo� nisam ustrijelio?
LAURA: Vi biste se ustrijelili? Mizerijo jedna! Takve se mizerije ne strijeljaju,
dragi moj! Komi�no! Vi biste se ustrijelili! Molim vas, idemo! Ja nemam vremena!
Meni je te komedije dosta!
LENBACH: Dakle, komi�no? Vama je to, dakle, komi�no? To je vama komedija? A ja �u
vama pokazati da to nije komi�no! Ako vas ba� veseli, ja �u vam pokazati tko je
mizerija - ja �u - vam pokazati �to je to - komi�no! Uzeo je revolver, odapeo i
stropo�tao se, okrenuv�i se jedared oko sebe, na pod. Revolver mu je pao iz ruke.
Detonacija je vrlo slaba. Laura je uzmaknula dva koraka. Ti�ina.
LAURA: Lenbach! Lenbach! Ti�ina. Laura pristupi do njega i sagne se. Otvori mu
rukom ibercijer i kaput i zaprlja svoje obje ruke krvlju. Trgne se i sko�i do pulta
i tamo uzrujano bri�e ruke u nekakvu svilu promatraju�i fascinirano mrtvaca. Onda
se opet vrati do le�ine.

Polagano zavjesa
�IN DRUGI

SCENARIJ: Desna stijena s prozorom i balkonom postavljena je u dijagonali pozornice

slijeva nadesno tako da �itava soba stoji koso spram rampe. Lijevo, u zidnoj
izbo�ini, vrata u pokrajnu sobu. Tu se nasuprot vratima vidi ogroman, zlatni
second-empire-trumeau (franc. - visoko ogledalo iz vremena Drugoga carstva, izme�u
dva prozora), sa zapaljenim sedmokrakim svije�njakom, tako da se u ogledalu
odra�ava sva mekano pojastu�ena sekond-ampir-roza-pli�garnitura. Na podu ogroman
sjeverni medvjed. To je na po�etku �ina, uz pepeljastosivu rasvjetu �telampe desno,
jedina rasvjeta scene koja djeluje s bogatim brokatnim portijerama na vratima
teatralno. Stan je ina�e stilski nejedinstven, prenagomilan namje�tajnom konfuzijom
od vi�e generacija, s vidljivim nekim motivima triju familija: Lenbacha,
Feldmarschalleutnanta Warronigga i starih Glembay-B�rb�czyjevih, u �ijoj ku�i taj
stan i stoji. Makart-reminiscencije s bidermajer-altfater�tulima, s blijedim
starinskim zlatnoprotkanim presvlakama. Parketi su romboidne figure s bogatim
perzijskim sagovima. Po stijenama mnogo slika i mnogo fotografija s razli�itim
scenama: iz lova, steeple-chase, grande toilette (franc. - velika sve�ana toaleta).
Portret Feldmarschalleutnanta Warronigga i njegove supruge gospo�e generalice Olge
Glembajeve. On u modrom gala-vafenroku, bista, s mnogim visokim ordenima, a ona u
kostimu devedesetih godina: plener, sa suncobranom. Nekakvi generali u bijelim
princkarlovskim vafenrocima. Nekakvi postwaldm�llerovski portreti: Vorm�rz (njem. -
vrijeme prije o�ujka (1848) -civili. Portret Laure s konjem, u ulju. Lo�
cabanelizam. Cukervaser. Desno stol s dva starinska naslonja�a i ogromnim ampire-
�ezlongom (franc. empire-chaise-longue - ampirska po�ivaljka). Do stola �telampa. U
kru�nici te svjetiljke vidi se da je stol prenatrpan lijekovima, �katuljama i
umiruju�im sredstvima: bo�ice s kolonjskom vodom, brom, veronal. Do stola
servirti�, s vr�evima, �a�ama i velikom srebrnom posudom punom leda. Na stolu sve
krcato konjakom, kafema�inom, breskvama na pladnju i jednom prili�no velikom Louis-
XV-miniature-urom, �ije se zlatno njihalo nji�e izme�u tih predmeta. Lijevo uza
stijenu ogroman marijaterezijanski sekreter sa zlatnouokvirenom fotografijom baruna
Lenbacha u gali Arci?renleibgarde. Sa srebrnom kacigom i bijelim bivoljim repom, s
auf�lagima (njem. Aufschag - oznaka pripadnosti vojnoj jedinici) i galonima (franc.
- �irit, gajtan). Pred tom fotografijom kandilo. Na samom sekreteru do fotografije
posljednje preostale Lenbachove stvari: lisnica s dokumentima i fotografijama,
revolver, zamotan u novinski papir. Sva su vrata tamno obojena tako da je prostor
sobe taman. Plafon je osamdesetih godina, izmalan staromodnim motivima girlande,
akantusa, Nerejida i renesansnih cornes d'abondancea (franc. - rogovi obilja). Po
plafonu pada odraz uli�ne svjetiljke. Laura na �ezlongu, oko dva sata no�u s
povezanom glavom. Depresija dugotrajnog bdjenja. Tiha stanka, koja �ini se da
traje. U altfater�tulu Kri�ovec, s glavom duboko uronjenom u mekani naslon, gleda u
plafon i pu�i. Stanka.
KRI�OVEC, kao u svojoj intimnoj unutra�njoj meditaciji, nastavlja svoj monolog:
Smrt, kona�no, sama po sebi, to je prosta mehani�ka pojava. Posljednja kontrakcija
izvjesne muskule poslije �itavog niza kontrakcija te iste muskule po nekoj dubokoj
zakonitosti, i isto tako: zastoj gibanja, smirenje. Da! To je mehanika! I njihalo
se nji�e pa poslije izvjesnog broja njihaja stane. To je sve mehanika i, ustvari,
sve je to mnogo jednostavnije no �to se na prvi pogled �ini. I to se sve zbiva po
jednoj dubokoj nevidljivoj zakonitosti, logi�no i zapravo vrlo jednostavno i mudro!
Da! To je smrt! Normalna smrt, zastoj izvjesnog gibanja, mehani�ki problem
posljednjeg njihaja. Ali samoubojstvo, samoubojstvo nije samo mehani�ki proces,
samoubojstvo je doga�aj mnogo dublji od normalne svakodnevne smrti. Samoubojstvo
nije samo posljednja kontrakcija, posljednji titraj. Ono je isto tako otvoreno,
perspektivno zbivanje kao �to je izgled, prekrasan izgled s kakve vratolomne
visine. �ovjek mo�e da se sunovrati u ponor, a mo�e da kao turist gleda dalekozorom
po dalekim horizontima, da gucne �a�u konjaka, da osjeti sunce na gle�erima.
Samoubojstvo je ona problemati�na to�ka u kojoj se dodiruju dvije stra�ne rotacije:
Da i Ne. Samoubojstvo nije samo smrt kao takva, mehani�ki doga�aj posljednjeg
stezanja sr�anog, nego obratno, to je jedna sasvim otvorena mogu�nost da se u srcu
�ovje�jem dogodi ne�to sasvim suprotno od smrti! Naime, tako: ja mislim da u
posljednjoj fazi svakog samoubojstva imade takvih otvorenih momenata da bi bila
dovoljna ne�ija tiha rije�, ne�iji tihi titraj glasa, stisak ne�ije ruke, i da se
to ljudsko srce mo�da onda ipak ne bi odlu�ilo na posljednju kontrakciju. Kad bi se
mo�da, u takvom opasnom momentu, na�ao pokraj samoubojice kakav �ovjek koji bi mu
rekao da je bolje popiti �a�u vina nego sagnjiti, koji bi mu to rekao neposredno,
sugestivno, intimno, iskreno, ja mislim da bi mnogi od onih, kojih danas vi�e nema,
jo� uvijek bili tu! Nedostaje nam te neke vi�e mudrosti u �ivotu, toga nam
nedostaje! Da! Kri�ovec pu�i i govori sam sebi. Izvana, kroz otvoreni balkon,
sasvim daleko negdje, jedna kola i kopita na granitu. Lauru boli glava: geste bola
i umora. Ona pije neko umiruju�e sredstvo s ledom. Kri�ovec je ustao i do�ao do
sekretera na kome stoji fotografija baruna Lenbacha u gala-uniformi Arci?
renleibgarde i gdje su sada polo�ene njegove posljednje stvari: lisnica, sat, jedna
knjiga i ostale sitnice s revolverom zamotanim u novinski papir. Kri�ovec promatra
titranje kandila na licu Lenbachovu. Postoje u �ivotu zapravo dva na�ina gledanja:
gledanje sa simpatijom i gledanje s nekim mizantropskim kriticizmom. Ljudi, koji u
svemu vide negativne stvari, umi�ljaju sebi da gledaju na lupu. A, ustvari, ta lupa
pove�ava, istina je, ali istodobno i deformira u monstruozno. Ta lupa, to je
zapravo lornjon kratkovidnih. Bolje je gledati sa simpatijom ljude! I evo �to je
�alosno: da se simpatija za ljude ra�a u nama tek kada stojimo nad njihovim grobom.
To je �alosno iskustvo da se mo�e stajati nad grobovima koji su odnijeli sa sobom
pod zemlju na�e uspomene, na�e do�ivljaje, na�e prostore. Tako rastu prostori
na�ega prekogrobnog "Ja" iz dana u dan i strah pred tim rastenjem na�ih dijelova
pod zemljom ra�a tu bolnu nostalgiju za mrtvima. Sje�am se kako smo u Klein-
Meseritschu spavali u biljarcimeru! Lovili smo na revirima kod grofa Wernera i bilo
nas je toliko, da smo Lenbach i ja spavali u biljarcimeru! A sada! �to je ostalo od
svega toga? Uzima u ruku knjigu i prelistava je. Knjiga je u skupocjenom ko�nom
uvezu sa zlatorezom. �ita. Himersdorf, Stallmeister S. K. Hoheit des F�rsten zu
Hessen: "Anleitung zu der nat�rlichsten und leichtesten Art, Pferde abzurichten",
1791. "Aus der Bibliotek der kais. u. k�nigl. �sterreichischen
Reitinstruktionskommission f�r die Kavallerie".(njem. - Himersdorf, konju�nik Nj.
Kr. Visosti kneza Hessenskog: "Uputa u najprirodniji i najlak�i na�in kako se mogu
uvje�bati konji", 1791. "Iz knji�nice c. i kr. austrijske Komisije za obuku u
jahanju kod konjani�tva".) Hohenfels. Ah, da! To je iz Hohenfelsove biblioteke!
�udno! I to mu je bila posljednja knjiga! Promatra fotografije iz lisnice. Derbi.
Februara 1912. Da! To je on! Peja�evi�-Hose, crna bluza, monokl, zelena tratina i
njegov slavni Jupiter! S lovor-vijencem! Da! Ljude treba promatrati u punome
�ivotu! Tu sa svojim Jupiterom, tu je on bio on! Sve, �to se dogodilo poslije toga,
bio je kacnjamer! (njem. - mamurluk) Ne smije se �ovjeku suditi poslije maskenbala
kada su sve maske skinute! Da! U takav, naravno, momenat ne da se re�i ni�ta
naro�ito, i, najposlije, �to bi se i moglo stvarno re�i o nekome koga zapravo vi�e
i nema! Ali jedno je sigurno! Ja sam od prvog dana kada smo se tu poslije Lepoglave
ponovno sastali, ja sam sasvim sigurno osje�ao da je taj �ovjek bio zapravo ve�
mrtvac! I sje�am se vrlo dobro! Bilo je to upravo nekoliko dana po�to se on vratio
iz zatvora: tu smo stajali prijeko u njegovoj sobi, i on je kraj otvorenog ormara
prekapao po svojoj jo� preostaloj oficirskoj garderobi! Htio je pozvati
staretinara, pak je sortirao stvari. Sje�am se uzeo je jedan vafenrok, vafenrok je
intenzivno mirisao po travama, i tako dr�i on taj svoj vafenrok u ruci i re�e s
nekakvom gestom, �ta ja znam, sugestivno kao glumac: "Adieu, auf Nimmerwiedersehen,
du teuere Leiche!" (njem. - "Zbogom zauvijek, ti drago truplo!") Da, zaista! U onaj
tren, on je dr�ao u ruci sam svoju vlastitu sudbinu, i ja sam bio onda duboko
potresen od intimnosti onog doga�aja! To nije bila fraza! To je bila formula jedne
sudbine! Sve se to zapravo vrlo, vrlo dugo spremalo, i sve je to samo jedna i
suvi�e logi�na epizoda u �itavome nizu razloga i posljedica! Jo� za vrijeme
rasprave u onoj nesretnoj �pijunskoj aferi, to mi je rekao doktor Paul Altmann, on
je tra�io od njega veronala! On je ve� onda bio gotov! Objektivno zapravo: nesretan
�ovjek! Nesretno vrijeme! Zapalio je ponovno cigaretu i �e�e sobom. Laura �uti.
�utnja. Stanka
KRI�OVEC, u �etnji gore-dolje. Poslije Lepoglave on nije vi�e mogao da podnese
ni�ta! Ono i jest infernalno, prosjediti u re�tu skoro tri godine! Dobro je jo� ako
je �ovjek izoliran fanatizmom nekakve ideje, to onda barem hipoteti�ki mo�e da se
podnese. Ka�u da u ljudima koji sjede po zatvorima zbog svog veltan�aunga, da u
takvim ljudima gore neprekidno neka unutarnja svijetla! Ali bez tog unutarnjeg
svijetla: taj �ivot po zatvorima, to mora da je naj�istiji pakao! Jo� ako je �ovjek
religiozan! Dobro je! Ali on nije bio religiozan! Onaj njegov jezuitski odgoj, to
je sve bilo samo izvana: dekorativno! To nije bila ona unutarnja izolacija. On je
ve� onda ipak bio stariji gospodin! On je ve� onda ipak osje�ao svoje termofore,
svoje bifteke, svoj bordeaux, svoju Atkinson kolonjsku vodu kao ne�to bez �ega se
ne mo�e �ivjeti. I, naravno: taj re�t, to je bio kona�an prodor u njegovu poziciju!
On je poslije toga iza�ao iz zatvora kao iz groba; ali to nije bilo nikakvo
uskrsnu�e! Samo neka kratka i prolazna epizoda prije posljednje tmine! Izme�u dva
groba! Da! I ja, kad sada gledam tako unatrag, retrospektivno, ja sam zapravo spram
njega bio uvijek slab! On mene nije volio.
LAURA, s gestom koja kao da ho�e da sru�i sve njegove rije�i: Molim te!
KRI�OVEC: Da, ja to znam! On ne samo da me nije volio nego �tavi�e, on je u
posljednje vrijeme osje�ao spram mene izrazitu antipatiju, ja to znam! To je i
prirodno, kona�no! Ali ja sam spram njega bio slab, sasvim ranjavo slab. I danas mi
je jasno �to je to bilo zapravo u meni: to je u meni bila slutnja skore njegove
smrti! I ve�eras kad je govorio o konjima, a on je uvijek govorio o konjima -
gotovo poetski, sino� tamo u salonu, ja sam slutio zlo! On je ve� onda nosio u sebi
smrt! I, zapravo, ako se uzme sve to u kompleksu, to je zapravo bila jedina, da se
tako izrazim, vertikalna mogu�nost da iza�e iz svih tih zapletaja! Da! Jedina
zapravo vertikalna mogu�nost! I pokazalo se da je taj �ovjek, unato� svemu, ipak
nosio u sebi jednu duboku, organsku potrebu za ne�im svjetlijim, �istijim,
pozitivnijim...
Laura, slu�aju�i njegov monolog, pokazivala je od po�etka znakove razdra�enog
nemira. Ta je uzbu�enost ve� kod njene prve rije�i intenzivna, a poslije raste u
vidljivom porastu od rije�i do rije�i.
LAURA: Diese deine Advokatenart und -weise, die ist merkw�rdig! (njem. - Taj tvoj
odvjetni�ki ton i na�in je neobi�an!) Ti govori� tu, govori�, govori�, ve� jedan
�itav sat govori� kao da se brani� od ne�ega! Ti nema� ni od �ega da se brani�!
Tvoje ruke nisu krvave! Tebe nisu na policiji �itavo ve�e ispitivali: "A kako to da
su vam ruke bile krvave?" �emu se brani� protiv nekakve praznine? Nitko ne misli da
si ti kriv njegovoj smrti! Komi�no!
KRI�OVEC: Ne govorim ja to iz osje�aja krivnje! Stojim tu nad posljednjim stvarima
jednog mrtvaca pa je prirodno da se u meni bude uspomene! Ili nalazi� li ti to
neprirodnim?
LAURA: Ja to nalazim �udnim! Ja sam te sada slu�ala jednu punu uru, bez replike, i
dopusti da ti sada izjavim da se �udim �to ti sada, ovdje, u ovoj situaciji,
poslije svega �to se dogodilo i �to se jo� doga�a, �to ti sada nema� savr�eno
nikakvih drugih asocijacija osim onih �to se ti�u njega! Meni je taj advokatski
na�in, moram priznati, stran! Ja ne mogu da pojmim kako netko mo�e da misli po
shemi: advokatski pro i kontra, kako netko mo�e da sada ovdje tako toplo, upravo
sentimentalno govori o mrtvom �ovjeku, a da ni jednom rije�ju nije pokazao da tu, u
najbli�oj blizini, ima �ivih ljudi! Osim tog mrtvog �ovjeka valjda postoji jo�
netko o kome bi bilo vrijedno imati asocijacije! Da! Upravo ni sama ne znam �to
ho�u da ka�em! A, da! O, bo�e, tako sam rastresena! Da! Diese deine Advokatenart
und weise ist mir einfach fremd und unbegreiflich! (njem. - ... naprosto mi je tu�
i neshvatljiv!)
KRI�OVEC: Was f�r (njem. - Kakav to...) eine Advokatenart und weise? U �ivotu ipak
imade momenata kada �ivi treba da svladaju svoje male li�ne egoizme - pred mrtvima!
Ja bar tako mislim!
LAURA: A od tebe - sada - to sje�anje na lov u Klein-Meseritschu, to nije egoizam?
Sada govoriti o derbiju u Freudenauu godine dvanaeste? To nije egoizam? Ta tvoja
bengalska rasvjeta fotografije �ovjeka koji je tebe mrzio, a koga ti nisi ni
najmanje ni po�tovao ni volio! I to nije egoizam? Sada, u ovoj situaciji, svakako!
Sada govoriti o tome kako je on pobijedio dvanaeste na derbiju, to je svakako - u
najmanju ruku - udobno!
KRI�OVEC: Molim, ja ipak...
LAURA: Dopusti mi, molim te, ja mislim da ovo ovdje momentano nikako nije situacija
u kojoj bi se moglo biti konvencionalan! Eine Konstatierung nur! (njem. - Samo
konstatacija!) Ja sada ne �u da la�em! Ni sebi ni tebi! �emu u svemu tome sada
lagati? Za�to? Ja sam njemu do dana dana�njega ve� hiljadu puta izjavila da smatram
da bi njegova smrt bila najbolje rje�enje za njega i za mene! Ja sam mu to rekla i
sino�, i ja to ne pori�em! Ja sam i pred tobom mnogo puta rekla da �elim da on
umre! A sada, poslije svega toga, ja sam u tome suvi�e k�erka jednoga generala, a
da ne bih imala osje�aja odgovornosti! Da sada advokatski mislim kako da se - sama
pred sobom - izvu�em iz toga, to mi je potpuno strano, da, ne samo strano! To je za
mene - i uvredljivo i nedostojno! Einfach unbegreiflich! (njem. - Upravo
neshvatljivo!)
KRI�OVEC: Da, ti si govorila o njegovoj smrti! Ali to je uvijek sve bilo verbalno!
LAURA: Kako verbalno! Sino� u salonu, ja sam o tome govorila vrlo konkretno. I
onda, po�to je telefonirao, sje�am se, ja sam decidirano...
KRI�OVEC: Ma ti si sino� bila u afektu! Ti si i sada u afektu!
LAURA: Das ist mir wirklich unbegreiflich! (njem. - To mi je doista neshvatljivo!)
Molim te, ja govorim vrlo mirno! Mene boli glava, ali ja znadem �to govorim! Ja sam
htjela njegovu smrt, i sad imam potrebu da ti ka�em da osje�am kako mogu da
prije�em preko njega! Ja sam ga gledala no�as u bolni�koj mrtva�nici i bila sam
savr�eno mirna!
KRI�OVEC: Ti se zaglu�uje� sama te�kim rije�ima, to su �ivci, to je uzbu�enje!
LAURA: Ako je to uzbu�enje, onda sam ja uzbu�ena ve� godinama! Pa ako je u tvojim
"asocijacijama" va�no i to da je on jedamput dr�ao svoj vafenrok pred ormarom i da
mu ga je bilo �ao dati staretinaru, e, onda je isto tako va�no i to da je taj
�ovjek mene ve� prije petnaest godina odbacio kao kakvu krpu, bez ikakve
sentimentalnosti! A ti to vrlo dobro znade� i sam! I kada se sentimentalno govori o
mrtvima, onda treba i o �ivima govoriti sentimentalno! Taj tvoj nadgrobni govor,
taj tvoj "plaidoyer", to traje ve� vi�e od jedne ure, i ja imam - kona�no - pravo
da se odredim! To je za mene uvredljivo, ja ne mogu ovdje da �utim kao stvar, ja
nisam stvar!
KRI�OVEC: Pardon, oprosti, ja sam ovdje savr�eno iskreno govorio i nalazim da je to
prirodno! Nema tu govora ni o kakvoj krivnji, ni o obrani, ni o tome da bih ja htio
da se izvu�em nekako! Oprosti molim lijepo, ja stojim pod dojmom smrti! Do�ivljaj
smrti za mene je oduvijek bio najte�i do�ivljaj! Ja sam, kona�no, stajao nad
le�inama meni sasvim nepoznatih i indiferentnih ljudi potresen, i ja sam jo� i sada
neprekidno pod impresijom toga doga�aja! Na koncu: ja nisam znao da ne smijem
govoriti o onome �to mislim! Oprosti mi i vjeruj mi, molim te, da ja nisam ni
najmanje htio da te povrijedim, na moju rije�... Ho�e da joj pristupi i da joj
poljubi ruku, ali se ona izmakne.
LAURA: Molim lijepo nije potrebno! Hvala! Ja nisam htjela biti brutalna, ali ipak
je prirodno da se nisam mogla savladati! Ja sam tu pro�ivjela jedan pakao, ja sam
te zvala �itavu no�, po svim telefonima, ali upravo demonski: kao da si nestao pod
zemlju! A ja sama u svemu! Najprije ona uli�na rulja, ona lica, ona u�asna lica i
primjedbe, onda policija, onda onaj policijski �inovnik! Dakle, jednog lo�ije
odgojenog �ovjeka nisam jo� vidjela u �itavom svom �ivotu! Kao da sam ja Lenbacha
ustrijelila svojom vlastitom rukom! Tako je protiv mene vodio �itavu istragu! Taj
me je �ovjek izmu�io do smrti!
KRI�OVEC: Pa to mu je zanimanje! Policija je tu da ustanovi materijalnu istinu!
LAURA: Pa ja sam mu rekla da je pro�lo sedam, da sam ve� otpustila personal, da
nikoga nije bilo osim mene i njega u �itavom salonu, ali on je neprekidno opet
stvar okretao na krvave ruke! Idiot! Ja sam mu rekla da sam obrisala svoju ruku u
batik - da sam se zakrvavila...
KRI�OVEC: Da, sa stanovi�ta materijalne istine, to je prirodno...
LAURA: Deine Advokatenart und -weise ist mir einfach unbegreiflich! Ma kako je
mogu�e, kako se to smije jednu damu maltretirati pred uli�nom ruljom! On je
postupao sa mnom kao da sam ja ubila! Kona�no, ja sam mu to i diktirala u zapisnik:
"Gospodine, da sam ga ustrijelila, ja bih rekla: ustrijelila sam ga, pa basta! Meni
je li�no drago da se on ustrijelio, ali ja ga nisam ustrijelila!"
Kri�ovec ne odobrava gestama nervozno.
LAURA, prekine se sama: �to je?
KRI�OVEC: Ni�ta! Nije inteligentno, to u zapisnik...
LAURA: Kako nije inteligentno u zapisnik? "Meni je li�no drago da se on
ustrijelio!" Ja sam htjela da onaj policaj, da, da on utvrdi tu va�u materijalnu
istinu! Ja nisam advokat! Dakle, sve dok nije doktor utvrdio nekakvu ofurenu ko�u
od baruta, sve do onoga momenta onaj me je kriminalni tip tako vrije�ao, tako
neopisivo vrije�ao! U�as! Ali onda je doktor utvrdio opeklinu na rani! Ja ne znam!
Kommt so was vor? (njem. - Da li se to doga�a?)
KRI�OVEC, s unutarnjim degutantnim prizvukom: Da! Kod vrlo blizih eksplozija cijev
kadikad spr�i meso!
LAURA: Na, also, (njem. - No, dakle) to je onda onom tipu bilo jedno "upori�te" za
njegovu "materijalnu istinu", i onda me je pustio! A vani na ulici rulja! Ja nikada
nisam znala da su ljudi takve zvijeri! Dakle, oni glasovi, ona lica! One kletve!
Oni su �ekali vani pred policijom samo da me popljuju! Da! Netko je rekao da sam ja
- eine Dirne bin ich, sagte man mir! (njem. - reko�e mi da sam bludnica!) Ja! Meni
je to rekao netko. Kako je to sve bilo gadno! Stanka. A tebe nema �itavu no�! Ni
telefonski, ni bilo kako! Devet puta slala sam Mariju da vidi da li si se vratio.
�itavu no� sama! A tebe nigdje!
KRI�OVEC, nervozno: Ta ve� smo - zar ne - utvrdili �itav niz slu�ajnih okolnosti!
LAURA: Ti si sino� tako decidirano izjavio da si na ve�eri u Grandu, a, kad tamo, u
Grandu te uop�e nije bilo! Portir iz Granda nije te uop�e vidio!
KRI�OVEC: Ne mogu ja - zar ne - propisivati svojim klijentima gdje da ve�eraju! Mi
smo bili u Grandu, kad je generaldirektor Hoffmann do�ao sa svojim autom i odvezao
nas sve - kompletno - u vilu! Ja sam se vratio autom u dvanaest i �etrdeset iz vile
Hoffmann! Pustio sam �itavo dru�tvo gore u vili, trebao sam da se spremim. Sutra
imam jedno vrlo va�no trgova�ko ro�i�te na obrani�kom sudu! Stignem, a gore kod
mene svjetlost! Onda je dojurio �tefan i sav usplahiren javi mi �to se dogodilo i
da me vijate od devet sati! �itav niz fatalnih, posve slu�ajnih okolnosti!
LAURA: Tako sam te trebala! Tako stra�no kao nikad jo�! Sve se tako stra�no
iznenadno dogodilo, kao san! On je bio sino� u�asan! Ja sam ve� na telefonu
primijetila da u njemu bukti, ali kada se ono po drugi put vratio u salon i tamo
na�ao Madeleine Petrovnu, dakle, tada je postao prost, ko�ija�ki brutalan! Vladao
se kao u �tali! U�as! Falila je jedna jedina nijansa, i on bi me bio sino�
inzultirao!
KRI�OVEC: Bio je pijan! Ve� je onda mirisao po rumu kad sam ja s njim razgovarao!
LAURA: Bio je pijan! Pa naravno da je bio pijan! Ali ja nisam bila pijana, i moj
�ivot nije trebao da hude kr�ma! Ja dr�im da je to minimalno pravo svakog �ovjeka!
A, uostalom, o tome smo nas dvoje, ti i ja, toliko puta govorili da ja smatram da
je o tome svaka rije� suvi�na! Ustane nervozno, strgne povoj sa �ela, baci ga i
energi�no po�e do otvorenog balkona. Tamo ostane nekoliko sekunda. Stanka. Kri�ovec
nata�e sebi iz kafema�ine kavu i pije. Pu�i cigaretu za cigaretom samo toliko da je
zapali i da odbije dva-tri dima.
LAURA, vrativ�i se od balkona, s rukom na �elu od glavobolje, odlu�no i tvrdo: Ja
ne znam, ali ja postajem nervozna od tvoga na�ina! Ti mene sad tu instinktivno
iritira�! Tvoj pogled, tvoje geste, tvoj na�in, tvoj govor, tvoje kretnje, sve
tvoje sada je tako, �ta ja znam, da, direktno uvredljivo za mene! Mene vrije�a tvoj
pogled! �to me gleda� tako �udno? Moja je savjest �ista! Ja sam poslije policije
oti�la u bolni�ku mrtva�nicu i tamo sam dugo stajala pred njime, bili smo sami, i
on me je gledao direktno, okom u oko. Ja sam izdr�ala njegov pogled mirno, da,
potpuno mirno! I ja uop�e ne bih govorila o njemu, ja uop�e ne bih ni mislila na
njega da me ti na to ne sili� svojim nelojalnim na�inom! Ti me izaziva� na to! On
se ubio, dobro! Kamo sre�e da se ubio ve� prije �etrnaest godina; ali to da me ti
gleda� tako kao da sam ja toj njegovoj smrti no�as ne�to kriva, to mi je
neshvatljivo! �to sam ja kriva? Kri�ovec je gleda bez rije�i. Stanka. Da! Da! Taj
tvoj pogled! No, also, svejedno! Meni je dosadno o svemu tome govoriti, ja ti do
ovoga momenta u �itave te tri na�e intimne godine nisam o tome rekla ni rije�i, a
ja bih i sada �utjela da me ti ne provocira� tim svojim na�inom! Dobro je, dakle,
krivnja, rije� je o krivnji! Kona�no, neke njegove naro�ite li�ne krivnje u tome
nema �to mu je Osamnaeste karijera upropa�tena. To su bili doga�aji! Dobro! Dakle,
o onoj mad�arskoj aferi ne �u da govorim. On je uvijek govorio pateti�no o svom
"Pflichtgef�hlu", (njem. - "osje�aju du�nosti") a ja ipak li�no znam da je on de
facto primio iz Pe�te novaca. Ono nisu bili samo indiciji na sudu! No, dakle, to:
�itav onaj tvoj pledoaje bio je samo �vefl! (njem. - buncanje!) Njegova karijera
upropa�tena je zapravo jo� Devete kada su ga iz garde bacili zbog karata!
KRI�OVEC: On je kvitirao gardu kad je pljusnuo na nekakvoj pijanci jednog mladog
nadvojvodu!
LAURA: Tako je i moj pokojni pap? mislio. Njega su bacili iz garde de facto zbog
varanja na kartama. Garda je potpuno zatvoren serkl, i to se nije nikada objasnilo,
ta afera! Bile su svakako karte! No to se poslije likvidiralo! Njegove familijarne
veze! Ali to nije sve va�no za stvar! Va�no je to da sam ja s tim �ovjekom bila
jedva mjesec dana u braku kad sam upoznala njegovo unutarnje lice! Taj je �ovjek
ve� onda bio zapleten u tamnim stvarima toliko da sam izgubila svaku orijentaciju!
Mi smo se uzeli u oktobru! A u novembru, to je bilo to�no dvadeset i sedmoga, to
znadem po tome �to je slijede�eg dana, dvadeset i osmoga, bio ro�endan moje pokojne
mame, mi smo u predve�erje toga dana imali kao mladenci prvi put goste u ku�i,
dakle, dvadeset i sedmoga poslije podne dobila sam anonimno pismo, neka po�em na
G�rtel (njem. G�rtel, pojas) da tamo u jednoj dvori�noj zgradi le�i nekakva
Licika...
KRI�OVEC, nervozno ustane i pro�e sobom. Pa naravno! Licika! A molim te, a tko od
nas nije imao posla s takvim Licikama? Mladi ljudi...
LAURA: Da, to znadem i sama! Ali on, prije svega, nije bio vi�e mlad, major kod
garde, Vierziger, ich bitt' dich, ein Vierziger(njem. - �ovjek od �etrdeset godina,
molim te, od �etrdeset godina), dakle ne ba� sasvim tako mlad, s
devetnaestogodi�njom �enom! Da! Dakle, ja sam oti�la do Licike i na�la sam je s
jednim dvomjese�nim djetetom, u potpuno praznoj sobi, na krpama, u kutu, s jednom
jedinom stolicom, a i ta je imala tri noge! Ta Licika se onda prehranjivala tako da
je krala po grajzlerajima na G�rtlu, tu jednu �emlju, tamo jednu, s dvomjese�nim
djetetom na prsima!
Iz daljine se �uje gitara prolaznika kako dolazi sve bli�e, ve� kod prvih Laurinih
rije�i.
KRI�OVEC: Da, a tko je garantirao da je to dijete bilo njegovo? I ja sam u Pe�ti
jedamput godinama pla�ao takvoj jednoj Liciki za tu�e dijete!
LAURA: Nitko nije garantirao! Ta Licika bila je cirkuska jaha�ica, a on joj je
prokartao i dva konja i svu njenu garderobu, sve je proigrao na totalizatore, i
�parkasebuh (njem. - �tednu knji�icu) i �muk, gospodin Arci?renleibgardemajor,
jednoj cirkuskoj jaha�ici! Da! A kad ga je zaustavila na ulici da mu ka�e da je u
drugom stanju, zapalio je cigaretu i sjeo u fijaker. Onda ga je u rajt�ulu (njem. -
�koli jahanja) potra�ila, a on ju je htio rajtpaj�em... (njem. - korba�em...)
KRI�OVEC: Lenbach je meni kao advokatu za vrijeme istrage u njegovoj �pijunskoj
aferi pri�ao �itav svoj curriculum vitae! Te neke detalje ja sam onda i upotrijebio
u svom pledoajeu, kao onaj na primjer, za njega vrlo karakteristi�an, kako je on
kao gardijski major ispljuskao jednog nadvojvodu! To je na sudu ostavilo jak utisak
o njegovoj reskosti, jer je nadvojvoda, �mrkavac malodobni, govorio o nekoj dami
intimitete, a on je kao gardijski oficir riskirao svoju karijeru! On je, �tavi�e,
meni govorio i o djetetu te Licike, i o tome kako jo� negdje postoje njena pisma iz
kojih slijedi da je on na tu cirkusku osobu potro�io jedan �itav mali imetak!
Kona�no: visoki oficir na dvoru i jedna cirkuska jaha�ica u ono vrijeme! To je ona
mogla da govori o sre�i, on nikako! A ono ostalo s djetetom, ono je �ista
najsublimnija romantika! Kao da takva jedna cirkuska dama ne zna kako dolaze djeca
na svijet!
LAURA: Molim! Prije svega, ono anonimno pismo...
KRI�OVEC: Dakle, ljudi su doista maliciozni! �ovjek stupa u brak, uzima jednu
devetnaesto-godi�nju djevojku, ma u takvim stvarima radi se i vitriolom, a ne samo
pismima!
LAURA: Prije svega, ono anonimno pismo nije pisala ona! Ona nije imala ni pojma o
anonimnom pismu. Ona ni o meni nije imala pojma! Ona nije ni znala da se on o�enio,
ni tko sam ja! Da! Ona je sve do poro�aja radila u jednom varijeteu! Sje�am se �ivo
te Licike i danas: i one sobe, i one stolice sa tri noge, a iznad svega pla�a
djeteta! Gitara je sada upravo pod otvorenim balkonom. To toliko smeta Lauru da je
ustala i zatvorila staklena vrata balkona prili�no uzrujano. U taj mah uletio je u
sobu jedan no�ni leptir i oblije�e svjetiljku. Glasovi gitare �uju se, ali ti�e.
LAURA, vrativ�i se natrag do stola: Da! To ve�e imali smo prvi put goste na
soareji: mnogo je ljudi bilo! Moj dobro�udni pap?, i moja mama sve�arica, i mnogo
se sviralo, a moj gospodin suprug, taj simpati�ni d�entlmen, koji je mene onda bio
�armirao i svojim barunatom i plemstvom i dvorskim hintergrundom (njem. - zale�em)
i konjima, on se ono ve�e za mene demaskirao! Ja sam znala s kim imam �ast! I tako
je, eto, po�elo to sve, a no�as je do�lo do ovoga!
KRI�OVEC: Sublimna romantika! To mogu biti samo hipoteze! Mo�da od svega toga nije
ni jedan atom materijalno istinit! A najposlije, ja ne bih htio biti bizaran,
pogotovo ne no�as, ali jedno je logi�no: uza svu rezervu �to je imam spram one
romanti�ne zgode, ja ipak dr�im da bi bilo logi�no da si ti, kad si ve� mjesec dana
poslije vjen�anja imala tako tmuran uvid iza kulisa, da bi bilo logi�no da si ti
toga �ovjeka ostavila jo� onda!
LAURA: To�no je! To je moja jedina krivnja! Ali ja sam onda imala devetnaest
godina! A drugo: jedina asistencija koju sam ja onda imala bila je moja dobra mama,
naj�armantnija lady patroness svih garnizonskih balova od Arada do Agrama! Ja sam,
naravno, oti�la mami: rekla joj sve to za Liciku, a ona, ona je iz onog ondje
sekretera izvadila fotografiju meni doonda nepoznate djevojke (moje vr�njakinje) i
tada mi je sve�ano rekla da je to moja sestra po ocu! K�erka jedne profesorice
klavira u Aradu! Moja dobra mama! Pap? je bio devedesetih godina major u Aradu! Ali
ja sam u stvari Licike u�inila jednu mnogo ve�u glupost! Ja sam tu Liciku dovela u
na� stan i suo�ila je s njim!
KRI�OVEC: On ju je, naravna stvar, izbacio van!
LAURA: Da!
KRI�OVEC: Sasvim logi�no! To bih i ja u�inio na njegovu mjestu!
LAURA: Da - on je na�inio svoj drilovani kavaleri-skandal, da - on je logi�no bacio
�enu na ulicu, da -a ona se nekoliko dana poslije toga, logi�no, bacila pod
grada�ki vlak! Da! Logi�no! Da!
KRI�OVEC: Danas poslije toliko godina suditi o tome, bez ikakvih stvarnih podataka!
�ista fantazija!
LAURA: Da! Bez podataka! Ali godinu-dvije kasnije, prigodom jedne krize, on se opet
htio ustrijeliti! I u tome najedamput na koljena, i konfesija, tipi�na njegova
konfesija: vino, revolver i ve� sve ono iznova: da sam ja bijelo, on crno, da sam
ja njegova �rtva, da treba da ga spasim, i tako dalje, i te no�i on mi je priznao:
Licika je govorila istinu! E, vidi�, to je ono: onda, onda sam ga trebala
ekrazirati! Stanka. Da! U takvim momentima ti nikada nema� ni�ta da ka�e�!
KRI�OVEC, promatraju�i Lauru, kao pod sugestijom njenih rije�i: Slu�am ti glas!
LAURA: �udno da tebi u ovaj mah ne pada ni�ta drugo na pamet nego da slu�a� moj
glas!
KRI�OVEC: Da! Slu�am ti glas i mislim kako ljudski glas mo�e biti tvrd!
LAURA: Svaki �ovjek imade pravo da bude u izvjesnim situacijama tvrd. �tavi�e, ne
samo pravo nego i du�nost! Vi�e puta dostojanstvo �ovjeka zahtijeva da bude tvrd! I
u ovoj na�oj situaciji, ti vrlo dobro znade� i sam, ja nisam ve�eras prvi put
tvrda! Bivalo je da sam u tri godine bila jo� mnogo tvr�a, a ti se onda nisi bavio
takvim kontemplacijama o ljudskom i neljudskom! Ja moram da ti ka�em da me to tvoje
moluskno ne�to ve�eras upravo nevjerojatno vrije�a! Ti si nevidljiv ve�eras, tebe
prosto tu nema...
KRI�OVEC, sa ne�to ja�im akcentom. On jo� uvijek vlada sobom: Ma nisu potrebne tako
te�ke rije�i, Laura, molim te! Ti si u afektu, ja shva�am da ti momentano promatra�
sve suvi�e subjektivno. Molim te najljep�e da ne preuveli�ava�, jer, kona�no, u
koju svrhu! Ti zao�trava� svaku moju pojedinu rije�! Ja nisam govorio o neljudskom
glasu, nego o tome da je tvoj glas bio tvrd! Pa ti si fakti�no ve�eras tvrda!
Dozvoli mi da ti to ka�em, to je fakat! Ja shva�am da si ti uzrujana. Ali meni
pokraj svega toga tako izgleda da je du�nost �ovjeka, uvijek, da, uvijek, a
naro�ito u ovakvim prilikama, da se uzdr�i u izvjesnoj, kako da ka�em, mirnoj
formi! Jer, molim te, dopusti mi (ona ho�e da ga prekine) da i ja ne�to ka�em.
Istina je da smo mi �itav taj materijal o njemu i o sebi konzumirali do kraja! Ta
mi smo ve� toliko razanalizirali negativnu stranu tog, da tako ka�em,
katastrofalnog sloma da ja dr�im da je ve�eras doista suvi�no govoriti jo� uvijek o
jednom te istom! �emu tu nekakve scene s Licikom? On ju je zatajio, a ona pod
brzovlak! Tko mo�e da - ve�eras - zna za�to je ta Licika sko�ila pod brzi vlak! Da
je on nju izbio rajtpaj�em, ve�eras, to je ve�eras sporedno! Tko ve� nije digao
ruke na �enu! I ja sam jedamput htio da zadavim takvu jednu Liciku, a ona mi je u
onome momentu ljubila ruke i plakala. Suze su tekle po mojim rukama, a ja sam je
svejedno odgurnuo! Kad bi �ovjek vagnuo sve brutalnosti na�ega �ivota, to bi bila
sigurna osuda! Stanka.
LAURA: Ta Licika, to je za mene ve�eras... Htjela je ne�to da ka�e, ali se umorno
trgla od dalekose�nosti svoje vlastite kombinacije i odmahnula rukom. Stanka.
Ti�ina. Leptir oblije�e svjetiljku, a zatim se spustio me�u predmete na stolu i
�e�e me�u njima. Kri�ovec ga promatra s interesom, sa svojom konstantnom namjerom
otklona svakog konkretnog razgovora o velikim stvarima. Ta je njegova pasivnost
znak umora i neke podsvijesne slutnje.
LAURA, intimno i pomirljivo: O �emu misli�?
KRI�OVEC, promatraju�i leptiricu u njenim pokretima na stolu: Gledam tu malu
leptiricu, taj stvor bo�ji �to se ovdje izgubio me�u ovim predmetima! Iz kakvih se
tmina ona zaletjela me�u ovu kolonjsku vodu i kafema�inu! Kako su �udne te ljudske
konstrukcije spram njenog malog, neznatnog �ivota, ti na�i piramidoni i satovi!
Gdje je na� stroj kojim mjerimo vrijeme od te zelene leptirice? Njena su krila
prozirna, ona je savr�eno simetri�ne gra�e, ona je premudra manifestacija kreativne
snage, a, opet, kako je stra�an, katastrofalan razmak izme�u njene male pameti i
nas! Gdje smo to mi, sa svojim kafema�inama i kolonjskom vodom, od malene
leptirice? Tu zajedno �ivi s nama, a ne pojmi ni�ta! Za nju mi sa svojim svjetovima
ne postojimo! Za nju nas nema! Ni na�ih problema ni kriza, ni drama, ni vremena, ni
prostora...
Iz podsvijesne devijacije nastalo je iskreno promatranje. Laura odjednom furiozno
bukne i �ivinskom kretnjom zdrobi tu malenu leptiricu na stolu. Ona je udarila po
leptirici s takvom vansebnom kretnjom da je razbila jedan tanjir i razrezala ruku.
Krvarenje. Scena je napeta i nabijena jakim nevidljivim silama konflikta. Kri�ovec,
kao da je ispao iz forme, sko�i, ali se odmah svlada.
KRI�OVEC: A �emu to? Laura promatra ga otvorenim, izazovnim pogledom kao pred
borbu, bez rije�i. Stanka. Kri�ovec, ponovno u potpunoj vlasti nad samim sobom,
po�e spram staklenih vrata balkona i tamo stane u svjetlosti uli�ne svjetiljke.
Stanka ta prili�no dugo traje. On promatra ulicu, osvijetljenu plinskim
svjetiljkama, i tminu. Laura dugo bez rije�i gleda mrtvu leptiricu me�u predmetima,
a onda je uzme mahinalno i baci na pod. Poslije toga bri�e svoje ruke u �al kojim
je zaogrnuta. Zatim slomljeno i servilno po�e spram balkona za Kri�ovcem i tu stane
uz njega. Stanka. Po�to ga je dugo gledala bez rije�i,
LAURA, duboko tu�no: Daj mi svoju ruku!
KRI�OVEC izvine se: Molim pusti me! To su egzaltacije! Kakvog to smisla ima, ta
furiozna scena? Ne razumijem!
LAURA, mekano: Ja ovdje krvarim i jedva se svladavam da ne zacvilim od u�asa, a ti
govori� o nekakvoj leptirici! Ti si govorio najprije vi�e od jedne ure o njemu,
jednu punu uru sentimentalno, ti, ti si govorio o njemu jer te je bilo strah da
govori� o meni! Ti se mene boji� no�as, ti izmi�e� ispred mene, ti si nevidljiv, za
tebe je i jedan no�ni leptir tema samo da o ne�em brblja�, samo da ne bi trebao da
vidi� da ja stojim pred tobom! Ti si branio njega u onom slu�aju Licike samo zato
jer sam ja za tebe jedna takva Licika koju treba rajtpaj�em! Da! I ako ti u ovaj
tren ne progovori�, ako ne progovori� neposredno, neposredno, iskreno, ja �u od te
tvoje konvencionalnosti poludjeti ovdje, na ovome mjestu! Meni je tako u�asno,
glava mi je tako stra�no ogromna, tako tamna, i sve je u meni tamno, a ti si tako
neistinit, tako patvoren, tako hladan, dalek, tako pasivnostra�an, da �u ja ovdje
na mjestu - ja �u... Furiozna provala svladavanog ponosa strovali se u ljubomorno
bijednu �enku, i ona iz geste, kojom se �inilo da �e po�eti derati ruho i �upati
kose, padne u duboko bolan i emfati�an pla� i slo�i se sasvim dotu�eno pred njime
na koljena.
LAURA, o�ajno: Ti si rekao da je Lenbach logi�no odbacio Liciku i da si i ti jednu
�enu odgurnuo, a ona ti je ljubila ruke i suze su tekle po tvojim rukama. A ja? A
�to sam ja? Ne teku li moje suze po tvojim rukama, Ivane, zaboga, molim te, govori,
reci, �uj, molim te! Kri�ovec priklonio se do nje i pridigao je samaritanski, i
tako je miluju�i je samilosno odnio do �ezlonga. Tu je polegne, obavije pledom,
nama�e joj oblog u ledenu vodu, nata�e �a�u, frotira joj kucavice kolonjskom vodom
i umiruje ju superiorno.
KRI�OVEC: To su sve egzaltacije Laura! Ti si uzrujana, ti si u afektu, ti si u
temperaturi, bilo bi najbolje da legne�, da telefoniram po doktora, da uzme� broma,
dijete, da se po mogu�nosti smiri�, ti si sva u ognjici - da gucne� leda, da
donesem leda?
LAURA, bole�ivo: Hvala, ve� je bolje, hvala, nije potrebno! Ne �u ni�ta, hvala,
dobro je! Ti si tako suvi�e u�tiv no�as! Ti si uop�e suvi�e u�tiv, te mi se �ini da
ti od te svoje pretjerane u�tivosti ne govori� istinu! Da! Sve tvoje rije�i, tvoj
na�in, sve je to neistinito, patvoreno, ako se pravo uzme! Da! Meni je upravo sada
pala na um ideja: a �to onda ako si ti jedno neistinito lice? Ako si ti za mene od
prvoga dana neistinito lice, isto tako neistinito kao no�as?
KRI�OVEC: Izvoli, molim te, broma! �emu opet te egzaltacije? Ti preuveli�ava�!
Svaku moju rije� i gestu ti krivo tuma�i�! Bo�e, i ja sam umoran, i ja sam izmu�en,
�ovjek postaje pasivan od prejakih utisaka! To je reakcija!
LAURA: Ja ne preuveli�avam ni�ta! Hvala! Ne �u ni�ta! Hvala! Pusti me! To nisu
nikakve egzaltacije! Ne, ne, pusti me! Ja sam ve� sino� u salonu pomislila na to da
si ti mo�da jedno neistinito lice? A to mi se sada pri�inilo vrlo to�nim! Ti jedno
misli�, a drugo govori�! Daj priznaj, molim te progovori, ne budi tako prazno
u�tiv, pa to je samo maska, pa to nije tvoje pravo lice! Molim! Ako su to samo moje
egzaltacije, molim izvoli reci istinu, reci o �emu si sve mislio, tamo kod balkona
poslije ove leptirice ovdje?
KRI�OVEC, sabrano i mirno, samo da je umiri: Gledao sam plinsku svjetiljku pod
balkonom!
LAURA: Plinsku svjetiljku?
KRI�OVEC: Da, gledao sam plinsku svjetiljku pod balkonom! Onu istu plinsku
svjetiljku pod kojom sam stajao one no�i kad sam do�ao ovamo k tebi prvi put! Ja
sam pu�io cigaretu pod lampom i dr�ao sam klju� u ruci, i nisam znao kako �u
otklju�ati vrata od stana! Nisam znao da li da zapalim �ibicu? To sam mislio!
LAURA, u tipi�noj ljubomorno-inkvizitorskoj nametljivosti: Nisi samo to mislio! Ja
znadem da nisi samo to mislio! Ti si ostao tu, pogledao si me potpuno odre�eno, ti
si imao jasne, koncizne misli!
KRI�OVEC: Da, moram priznati, mene je ona tvoja gesta, ona surova tvoja kretnja
vrlo neugodno impresionirala. Ali moj odstup do balkona bio je potpuno mehani�ke
prirode! Ja onda nisam posve ni�ta mislio! Bio sam samo umoran. Gledao sam plinsko
svijetlo, i to svijetlo sjetilo me moga djetinjstva i moje Fr�ulein! U moju
dje�a�ku sobu padala je isto takva svjetlost uli�ne plinske lampe, a Fr�ulein bi
imala u toj rasvjeti sasvim blijedo, klaunsko lice! Fr�ulein je imala uvijek lice
usijano, a nosnice hladne kao ma�ka! Fr�ulein je umrla! O tome sam mislio kako je
njena ruka bila topla, kako sam ja znao da je Fr�ulein �ena koja mo�e da skine s
mene svu te�inu bdjenja, tmine, no�ne panike! Mi smo imali isto takav farbani
plafon, Achziger-Jahre (njem-iz osamdesetih godina), kao ovaj ovdje, s Nerejidama,
akantusima i cornes d'abondanceima, (franc. - rogovima obilja) i svjetlost je
plinske svjetiljke isto tako osvjetljivala te �udne figure kao i ova ovdje, a
Fr�ulein je do�la, njena je ruka bila nadnaravno bijela! Da! Gledao sam u irealnu
svjetlost plinsku i mislio sam kako je pojava blijede Fr�ulein bila za mene
do�ivljaj potpuno duhovan, bez grubosenzualnog motiva! Mislio sam o razlici izme�u
duhovnog i senzualnog! To je sve!
LAURA: A ja sam te gledala dok si ti tamo razmi�ljao, u plinskoj rasvjeti, i ja
sasvim sigurno znadem da ti la�e�!
KRI�OVEC: Laura, molim te...
LAURA: Ja sasvim sigurno znadem da ti sada la�e�! Ti si jo� o ne�emu mislio.
KRI�OVEC: Laura, ja te ne prepoznajem! Ja te molim, zbog tebe, zbog svega �to je
me�u nama, ja te zbog forme molim, ti si uzrujana, za tebe bi ipak bilo najbolje da
legne�...
LAURA trgne se i zbaci povez s glave i �al, sko�i na noge. Vrlo uzrujano: Molim te
ostavi me s tim svojim gestama! Ja nisam nikakav pacijent! Ja ho�u da govorim, ja
�u poludjeti ako ne progovorim! Ja moram da to skinem sa sebe! Ti si o meni mislio
tamo! O meni si mislio, ja to znam!
KRI�OVEC, da je umiri: Da, Laura, draga Laura, ja sam i o tebi mislio! Ja sam
mislio o tome kako ti ne samo da ne skida� s mene moj strah i moje tmine nego kako
ti taj strah i tu tjeskobu jo� i potencira�! Evo, tim svojim furioznim na�inom ti
unosi� u mene nemir, stra�an nemir, ja te vi�e ne prepoznajem! Ni sino�, tamo kod
tebe u salonu, ni sino� ja te nisam vi�e prepoznao! Ja se bojim tog ne�eg furioznog
u tebi �to je tako stra�no brutalno! �emu to? Laura! Pa dobro! Ako �eli� da
govorimo, molim lijepo, ja sam za to da govorimo, ali samo te molim, zbog tebe,
zbog sebe, zbog forme, Laura... On ho�e da joj pristupi, ali ga ona, neodlu�no, ali
ipak, odbije. Stanka. Ona se klonule glave pro�e�e do sekretera i natrag kao da
nije �ula njegove argumente.
LAURA: Molim te daj mi cigaretu!
KRI�OVEC: Ja mislim da nije inteligentno da sada pu�i�.
LAURA: Ali, molim te! Daj mi cigaretu, molim!
On joj zapali cigaretu, ponudiv�i joj iz svoje doze �to je na stolu otvorena. Laura
ispije �a�u s ledom, ode do balkonskih vrata i otvori ih �irom i, popostav�i tamo
jednu kao odlu�nu sekundu razmi�ljanja, vrati se natrag do Kri�ovca.
LAURA, kao sabrano i mirno: Molim te, ali molim te ozbiljno, odgovori mi iskreno,
bez hintergedankena (njem. - bez primisli), bez u�tivosti, bez formalne svoje
prilagodljivosti, meni je to va�no da mi odgovori� istinito! Istinito! Meni je
jedino do toga izvjesnog i istinitog stalo!
KRI�OVEC: Molim!
LAURA: Ali istinu, Ivane, istinu!
KRI�OVEC: Molim...
LAURA: Ti si no�as bio s Izabelom Georgijevnom!
KRI�OVEC: Laura, ja �u ti odgovoriti, ali te molim da mi dade� svoju rije� da �e�
vladati sobom!
LAURA: Molim...
KRI�OVEC: Da! Ja sam bio s Izabelom Georgijevnom!
LAURA: Hvala! Duboka koncentracija. Ti�ina. Stanka. Laura je odbacila cigaretu i
tako stoji nijemo. Onda ode do sekretera i tamo ne�to tra�i u pretincima. Na�la je
jedan fascikl pisama svezan lila vrpcom i razvezala ga, pa se vrati natrag s tim
fasciklom i sa dvije �ute karte u ruci. Zna� li �to je to?
KRI�OVEC: Ne!
LAURA: To su ulaznice za onaj holandski kvartet prije tri godine! Poslije onog
koncerta ja sam prvi put do�la k tebi u tvoj stan. To je bilo one no�i kad sam te
tako o�ajno molila za dijete! Kri�ovec promatra te dvije �ute karte bez rije�i.
Stanka. Holandezi svirali su ono ve�e nekakav nordijski kvartet. Program sam
izgubila, ali se sje�am, u tom nordijskom kvartetu dugo su plakali violina i �elo.
�elo je imalo �ovje�ji glas, a violina plakala je kao �ena. Ta su se dva motiva
tra�ila, dugo su se tra�ila, u svilenom tremolu kantilene. Ta kantilena prati me
ve� tri ove na�e godine, i ono ve�e na koncertu ja sam sjedila uz tebe, ja sam tebe
tako stra�no trebala, ja sam te tra�ila i, sje�am se, ja sam u tremi i polutmini
dvorane osje�ala tvoje tijelo, tebe, tebe, i ja nisam mogla da se savladam, ja sam
pru�ila ruku za tobom i ja sam te pogledala. U onaj momenat, u dvorani, dogodilo se
izme�u nas sve �to je uop�e moglo da se izme�u tebe i mene dogodi. Ti si bio
osvijetljen; poludesno od tebe, dva reda pred nama, sjedila je jedna meni nepoznata
�ena, ti si s njom koketirao. Sve je to bila samo nijansa, jedna prolazna nijansa,
i ta se nijansa rasplinula, ja sam nju zaboravila, a sada, sada mi je jasno da je
to bilo zapravo sve! Onaj tvoj pogled, onaj tvoj pogled u oku one tu�e �ene, moja
kretnja za tobom, to je bilo to! Ja sam htjela onu no� od tebe dijete. Da, ja sam
tako htjela da osjetim tvoju ruku, a ti... Stanka. Laura se pro�e�e do portijere
lijevo i kao da bi htjela da iza�e u pokrajnu sobu, ali se onda vrati. Da! Tri su
godine odonda pro�le, a sve je ostalo isto! I zna� li ti koja je razlika izme�u
tebe i mene? To da si ti bio moj ozbiljni i iskreni do�ivljaj, a ja tvoj flert! Ja
sam htjela da budem majka tvog djeteta. A ti? Kri�ovec dr�i u ruci one dvije �ute
karte i gleda je bez rije�i. I jo� ne�to: zna� li ti tko je kriv da sam ja htjela
Lenbachovu smrt? Kri�ovec prati je pogledom. Ti! Nervni talas, ali ona ga savlada.
LAURA, jako uzbu�eno. Daj, molim te, zapali svijetla, ovdje je tamno kao u grobu!
Svijetla! Ja �u poludjeti u toj tmini! Kri�ovec u�tivo servilno sko�i i zapali
veliki svije�njak i ostale svjetiljke. Laura umorno po�e do naslonja�a i tamo
klone. Stanka.
LAURA: Meni je zima, donesi mi, molim te, pled! Ona je klonula. On se vra�a s
pledom i zatvara balkonska vrata. Stanka. Oprosti mi, to je te�ka rije�, ali
poslije svega �to se tu dogodilo.
KRI�OVEC: Ali to su tlapnje! To su rije�i, Laura! Tu se ni�ta nije dogodilo.
LAURA: Tu se dogodilo sve �to je trebalo da se dogodi! Tu se dogodilo sve! To je
sve neobi�no va�no i treba da se izgovori do konca! Ja treba prije svega da te
zamolim za opro�tenje...
KRI�OVEC: Ali, dijete, kakvog to ima rezona, sada ponovno?
LAURA: Ne, svakako, molim te! Dopusti mi da svr�im: molim te da mi oprosti�! Sve je
to bilo neukusno i bestidno! Ja mislim da �u se toga stidjeti do konca svog �ivota!
Da, bili su nervi, to se mo�e shvatiti! Ali ono pod tim nervima, pod tim ispadom,
ono sve pod tim, to je sve ono �to je stra�no: to je ono �to nisu nervi - to je
krivnja!
KRI�OVEC: Ali, molim te, molim te, Laura, to je sve pretjerano! Toga svega nema!
Ovdje o kakvoj krivnji govoriti, to je deplasirano!
LAURA: Ti mene ne razumije�! Ja sam htjela Lenbachovu smrt, i ja ho�u da ponesem
svu odgovornost za tu svoju krivnju! To nije bilo samo verbalno, to je bilo
stvarno! I ako ima kriminala u �eljama, onda je to bilo kriminalno! Ali ja sam to
htjela iz ljubavi, a to je ono �to ti ne razumije�! I no�as, ja sam te trebala da
mi pomogne� nositi svu odgovornost za moju krivnju, a ti, ti si le�ao s jednom
drugom �enom! I to �to si ti le�ao s tu�om �enom, to je formalno! Ali kada si se
ve� vratio, kada si do�ao ovamo i kad si jo� mirisao po njoj i bio pun nje i njenih
intimnosti, kad si po�eo da me mu�i�, to je bilo ono �to ja ne mogu nikako da sebi
objasnim! Oprosti mi, molim te, ja ne bih htjela da te uvrijedim, ali ja mislim da
si ti glup!
KRI�OVEC sada postaje vidljivo nervozan: Pardon, ja ne bih htio, ja bih te molio da
se ne uzrujava�, ali ja mislim da je to sve iz osnove krivo postavljeno! Ja dr�im
da su moje i tvoje relacije od po�etka bile savr�eno nezavisne od Lenbacha i od
njegove sudbine! I molim te da uva�i� da ja, koliko se sje�am, nikada nisam bio u
tako brutalnoj formulaciji toga pitanja s tobom d'accord. (franc. - suglasan) Da!
Mene je potpuno nezavisno od na�eg odnosa oduvijek vrije�alo to kako si ti bila
spram toga �ovjeka okrutna! I ja sam, koliko se sje�am, na to uvijek reagirao! Taj
animalni na�in mi�ljenja meni je oduvijek bio stran! Molim lijepo, ja sam mo�da i
glup, ali moj je veltan�aung takav! U tome u meni nema ni�ta generalsko! Ja doista
ne znam �to bi ti od mene htjela u toj stvari. Ustao je nervozno i po�ao do lijeve
stijene i tamo stao promatraju�i nekakav radirung.
LAURA, mirno: Ja od tebe ne bih htjela ni�ta! Ja sam od tebe eventualno - jedamput,
davno, ne�to htjela, ali sada? Sada te molim jo� samo to da mi ne okre�e� le�a!
Molim te budi tako dobar i sjedni ovdje do mene! Ako ni zbog �ega, a ono iz
formalnih razloga! Kri�ovec vrati se bez rije�i i sjedne do nje. O�ajno me boli
glava! Da. Vjeruj mi meni je va�no da se sve izgovori do konca. Ti si zapravo prvi
�ovjek koji je u meni probudio �enu! Sve dok tebe nisam upoznala, ja sam jo� uvijek
bila djevojka, udata dodu�e, tridesetogodi�nja, ali u sebi jo� uvijek djevojka. I,
molim te, to je banalno ali je tako: ja bih bila tu na mjestu umrla, a ne bih
priznala, a sad mislim da je potrebno da se i to ka�e: ja sam htjela da Lenbach
umre, to je istina! Ja sam to tako jako i intenzivno htjela da je to moje htijenje
bilo jo� stra�nije od najstra�nijeg kriminala! Ali ja sam to htjela zato jer sam u
sebi intimno sanjala: kako bi bilo da me ti uzme� za �enu! Da! To je istina! I ja
sam to Lenbachu rekla da ho�u rastavu zato da se udam za tebe! Ali ti zna� njegovo
stanovi�te! On je bio spreman da me ubije, ali o rastavi nije htio da �uje! On je o
tebi govorio kao o �enskaru, kao o minderwertig (njem. - manjevrijednom) tipu �to
se ti�e �ena. Ja mu nisam vjerovala, ja sam ga i zbog toga mrzila! A sada mi se
�ini da je on mnogo toga vi�e znao od mene. A to je bilo sve krivo! To je bilo sve
krivo od po�etka, od mog djetinjstva jo� i od mog odgoja, od moje mame generalice!
Ve� je moj brak s Lenbachom bio jedna takva barunska dekorativnost, a jedna zabluda
ra�a drugu! Da, u onom svom modisteraju ja sam naivno sanjala o spasenju iz onog
pakla, ja sam sanjala kako �u postati tvojom gospo�om, jahati konje, nositi reket,
biti opet gospo�a! Da, upravo tako je bilo. A pokazalo se da je to sve bilo krivo
od po�etka, vi�e naivno i tu�no nego stvarno! A najtu�nije od svega toga bilo je
�to se sve to doga�alo u meni intenzivno, stra�no, bolno, a da si ti pokraj svega
toga stajao isto tako pasivno kao �to stoji� sada!
KRI�OVEC: A �to sam trebao po tebi da uradim?
LAURA: Trebao si da govori� istinu! Trebao si da mi ka�e�: pardon, oprosti, ali ja
s jednom starijom, cini�nom damom, s jednom �enom koja se bavi kriminalnim idejama,
s takvom osobom ne mogu da ljubakam! Ti nisi htio dijete od mene, ali kad ve� nisi
htio da postanem majkom, do bludnice nisi trebao da me snizi�! Ali ne, ti si s
devetnaestogodi�njim djevojkama - potajno...
KRI�OVEC, iskreno: Ali, Laura, ja te molim! To je ve� bolesno! Ja nemam razloga da
la�em! Ja tebe te tri godine jednako po�tujem i volim neprekidno, jednako. To su
sve egzaltacije! To sve nije stvarno! Ja dr�im da bi bilo najmudrije da ti legne� i
da prespava� ovu no�!
LAURA: Ja pak dr�im da ti nisi samo neiskren, ti si prili�no naivan i
neinteligentan! Ja, direkt bl�d! (njem. - Da, upravo glup!)
KRI�OVEC: Pardon!
LAURA postaje ponovno agresivna: Da! Sada mi je jasno i to! Ti si sino� govorio u
salonu kod mene o braku i "o prijelazu iz patrijarhalnog u urbanizirano", sa svojim
naivno sakrivenim mislima! Naravno! Uvijek kad sam ja u govoru izazivala odluku,
uvijek si se ti gubio u nevidljivo! Ti si govorio o monstruoznosti braka uop�e, a
zapravo to se ticalo samo monstruoznosti na�eg eventualnog braka! Ti si suvi�e
u�tiv, a premalo smion da govori� ono �to misli�! Ti si ve�eras, jo� topao od jedne
strane �ene, do�ao ovamo i odmah si stao u advokatsku pozu da brani� mrtvaca koga
sam ja upropastila! No, dakle, hvala lijepo! A sve to ja nisam vidjela. Sve to ja
nisam imala kura�e da vidim!
KRI�OVEC: Ja to ne razumijem! Ja ne razumijem �emu sve te izazovne i te�ke rije�i!
LAURA: Da, nikada ti nisi znao da ka�e� pravu rije�! Ti si uvijek stavljao samo
u�tiva pitanja! �emu se, gospo�o, uzrujavate? Ali, molim vas, pa to sve nema
podloge juridi�ke! - Ta ja gorim od stida zbog svega �to se tu dogodilo, man hat
mir auf der Strasse gesagt, dass ich eine gew�hnliche Dirne bin(njem. - rekli su mi
na ulici da sam obi�na bludnica), na policiji su me ispitivali kao ubojicu, a �to
je najstra�nije: ja sam i htjela da ubijem, imala sam krvave ruke, a za koga? Za
jedan dobro skrojeni sako, za jednog gospodina doktora koji me tu pita: �emu sve
to? Da si mi no�as ma samo na jednu jedinu sekundu dao svoju ruku, da si mi pomogao
da iza�em iz ove tmine, da si rekao jednu jedinu rije�... Ali ne! Ti si se prepao,
ti si stao na konvencionalnu distancu, ti si branio Lenbacha, �ovjeka koji je
upropastio moj �ivot! A ja, ja sam za tebe htjela da ubijam! O, kako je sve to
te�ko. Laura se slomi u sebi. Od umora, od �itave no�i i od prejakih emocija, ona
ne zapla�e; ona, poslije prvog o�ajnog tona, zanijemi. �utnja. Oprosti mi, ja se
sama sebe stra�no stidim! Ja ne mogu da mjerim svaku svoju rije�! Ja znadem, ja sam
te uvrijedila, da, ali ja sam u jednom tako sramotnom stanju, tako derutnom
stanju... Stanka. Tihe suze. Slom. Kri�ovec bespomo�no �e�e sobom gore-dolje i
pu�i.
LAURA, nakon stanke, odlu�no: Pardon, molim te jedno pitanje!
KRI�OVEC, s interesom: Molim!
LAURA: Podr�ava� li ti, molim te, poslovnu vezu sa Spilerom?
KRI�OVEC: S kojim Spilerom?
LAURA: S onim koji je pro�loga Uskrsa htio da kupi moj salon! Ja sam se onda bila
kapricirala: mi smo se razi�li za diferenciju od jedanaest hiljada!
KRI�OVEC: Da! On je jo� uvijek moj klijent i ja upravo sada radim s njim na jednoj
ve�oj stvari!
LAURA: Dakle, molim te, izvini �to te molestiram takvom sitnicom, ali ti bi me
mnogo obvezao da jo� jutros ode� do njega i da mu stavi� ofert (franc. - ponudu) da
mu prodajem "Mercure Galant" sa svim tra�binama, a tih ima po prilici do 30.000, za
svotu potpuno irelevantnu, za svotu koju on �eli!
KRI�OVEC: Kako? Ti �e� prodati "Mercure Galant"?
LAURA: Da! Ja �u likvidirati! Ja mislim da otputujem!
KRI�OVEC: Ti putuje�?
LAURA: Ovdje ne ostajem nikako! Samo da se jo� taj sprovod svr�i! To �e biti ono
najstra�nije! Ironija! Kad pomislim na taj sprovod, mislim da �u umrijeti od u�asa,
a ba� sam uvijek o tome fantazirala kako �e to biti na tom sprovodu!
KRI�OVEC: Ja ne razumijem ni�ta! Kako to da ti sada govori� o likvidaciji?
LAURA: Imade ljudi kojima je su�eno da im stvari vje�no ostaju nejasne! Meni je
jasno!
KRI�OVEC: Oprosti, ali ja mislim da je to sve pretjerano s tvoje strane! Valjda i
ja imadem da ka�em jo� svoju rije�! �to je tebi? Valjda ne misli� da je izme�u mene
i te Ruskinje neka ozbiljna stvar!
LAURA: Ni�ta �to je izme�u tebe i te Ruskinje mene ne zanima, dragi moj! Mene je
zanimalo ono �to je bilo izme�u mene i tebe! A sada niti to vi�e! Ja mislim da je o
tome govoriti sada dalje suvi�no! Ja jedva stojim na nogama! Osim toga, oprosti mi,
ali moram da ti ka�em; to boli, ali ba� zato treba da se ka�e: tvoja me prisutnost
sje�a jednog mog sramotnog, nedostojnog stanja, i ja te molim...
KRI�OVEC: To je �iv�ana logika! Oprosti! I ja tu imam da ka�em svoju rije�! Na tome
ne mo�e ostati da se ja tebi gadim i ti da mene prezire�! Tvoja teza da si u toj
stra�noj krizi ostala ostavljena nije to�na! Ja se nisam uop�e povla�io! Jest, ja
nisam uzeo stav u tome �to si ti htjela Lenbachovu smrt! Ali ja to nisam uop�e
uzimao ozbiljno! To sam dr�ao verbalnom iritacijom, ja to i sada smatram samo
verbalnom iritacijom! Ja priznajem svoju krivnju �to se ti�e one Ruskinje, ali ja
ne bih htio - da to...
LAURA: Ti si doista zanimljiv! Ali ja te svakako molim da me ostavi� samu!
KRI�OVEC: Ne! Ja ne idem nikamo! Ja te ne �u ostaviti!
LAURA: Ja �u pozvoniti Mariji...
KRI�OVEC: To je sve egzaltirano! Laura! Ti si uzrujana! Ti nisi svijesna svoga
�ina, ti si toliko uznemirena�
LAURA: Ja ne mogu da podnesem tvoju prisutnost! Molim te, Ivane, idi, ja �u
pozvoniti - djevojci! Mene tvoja prisutnost u tolikoj mjeri vrije�a...
KRI�OVEC: Briga mene, izvoli pozvoni, ja odavde ne idem! Ja apsolutno sigurno ovdje
ostajem! Ja nisam sulud, ja znam �to radim! Laura, dijete, molim te, saberi se!
LAURA: Ja sam potpuno sabrana! Ja samo ne �elim ovdje tvoje prisutnosti vi�e! Ti
mo�e� mo�da kod svoje Izabele Georgijevne da dirigira�, ali, ovdje, ja se ne dam
terorizirati! Ja sam iz jednog konjani�kog behandlunga (njem. - postupka) iza�la,
ja sada vi�e ne �elim ni�ijeg terora! Zvoni uzrujano.
KRI�OVEC: Dakle, ti mene misli� baciti van na takav na�in? Laura, dijete, pa to je
suludo, to je neosnovano! Was wird sich das M�del denken? (njem. - �to �e djevojka
misliti?) Laura zvoni uzrujano, neprekidno. ... i ja ipak ne �u oti�i! Ja tebe sada
ne �elim ni pod koju cijenu da ostavim samu!
Dojurila je djevojka, provizorno zaogrnuta, i samo proviruje.
LAURA: Uzmite svije�njak i ispratite gospodina doktora!
KRI�OVEC: �ekajte me vani, Marija, ja �u odmah do�i!
LAURA: Dakle, ti ne �eli� da me ostavi�?
KRI�OVEC: Ne! Ja ostajem ovdje!
LAURA: Dobro! Onda dopusti mi da se oprostim od tebe, ja idem da legnem...
KRI�OVEC: Molim lijepo! To i ja dr�im da je najinteligentnije �to se mo�e u takvoj
situaciji u�initi! Ja ostajem ovdje!
LAURA pokloni mu se vrlo konvencionalno i na polasku ka�e mu vrlo mirno i logi�no:
Tu kapricioznost tvoju ne razumijem, Ivane! Onda idi barem reci djevojci da te ne
�eka zaludu! On je po�ao van da ka�e djevojci da ga ne �eka. U taj momenat Laura
sko�i do sekretera, razmota Lenbachov revolver i, kao da ne�to krade, pojuri s njim
u pokrajnu sobu. Upravo u taj tren vratio se Kri�ovec i on je upravo na vratima kad
odjeknu dva hica. Jedan, pa drugi.
KRI�OVEC, u suludoj trci: Laura!
Utr�ala je djevojka s goru�im svije�njakom, u stravi.
KRI�OVEC vi�e: Telefonirajte, zvonite, telefonirajte!

Zavjesa

Varijanta svr�etka drugog �ina

I TRE�I �IN

Varijanta svr�etka drugog �ina

KRI�OVEC: Hvala vam, draga Marija, mo�ete oti�i! Nema nikakva razloga da me �ekate,
mo�ete nas ostaviti, hvala! Gospo�a barunica me nije dobro razumjela, ja ostajem,
samo izvolite, Marija, kad vam ka�em, budite dobri, molim...
Marija zbunjeno nestane.
LAURA: Zna�i, u svom vlastitom domu ne raspola�em vi�e slobodno svojom poslugom?
Kad te molim da me po�tedi� svoje prisutnosti, ti uzima� to kao neku vrstu kaprice,
ti komandira� mojoj posluzi po svojoj volji! I vi zaista ne �ete da me li�ite svoje
prisutnosti, gospodine doktore?
KRI�OVEC: Ti ne vlada� ni svojim rije�ima ni svojim na�inom, ne mogu sad da te
ostavim, ti nisi u takvoj kondiciji, i na kraju, izvoli molim: ne �u da te ostavim.
To je moje pravo.
LAURA: To je va�e pravo? A na temelju �ega? To je duhovito, biti sentimentalan nad
grobom svojih vlastitih la�i. Einfach ganz bl�d und l�cherlich! (njem. - Naprosto
posve glupo i smije�no!) I vi zaista ne �ete da me oslobodite od svoje
nametljivosti?
KRI�OVEC: Svaka tvoja rije� je povi�ena, ti ne govori� svojim glasom, saberi se,
molim te.
LAURA, furiozno: Dobro! Kada ne �ete, ne �ete, kad vas je takva gospodska volja da
igrate guvernantu, hvala, hvala, ja ne trebam nikakve guvernante, ja sam
punoljetna, ja znam �to radim, hvala... Na telefonu. Policija? Molim de�urnog
�inovnika! Da, molim de�urnog �inovnika, odmah, stvar je va�na! Na telefonu
barunica Lenbach! To ste vi, gospodine doktore? Da, da, na telefonu barunica
Lenbach, da, da, ja sam udovica baruna Lenbacha! Udovica baruna Lenbacha, da, da,
koja je bila kod vas na preslu�avanju, da, da, to sam ja, barunica Lenbach! Molim?
Da, �elim da izmijenim svoj iskaz! Kako? Jeste, �elim da izmijenim svoj iskaz! Ja
priznajem, ja sam ubila svoga mu�a, baruna Lenbacha, da, da, ustrijelila sam ga, ja
sam ustrijelila svoga mu�a, vi imate moju adresu, molim vas, ja vas �ekam.
Zatvorila je telefon.
KRI�OVEC: Ti si poludjela! Sko�io je do telefona. Zove nervozno. Policija? De�urni?
Na telefonu doktor Ivan Kri�ovec, advokat doktor Ivan Kri�ovec, da, da, mi se
znamo, gospodine doktore, oprostite molim, nalazim se ovdje u stanu gospo�e
barunice Lenbach, �uo sam njenu telefonsku izjavu, da, da, to sam ja, doktor
Kri�ovec! Ovdje sam u stanu gospo�e barunice! Oprostite, gospo�a se nalazi u
potpuno neubrojivom stanju, da, da, u neubrojivom, klini�kom stanju, ona nije
svijesna onoga �to govori, ona bunca, to su halucinacije, da, halucinacije, ka�em,
najbanalniji histeri�ni ispad jedne lude �ene, tu se ne radi o smrti njenog
supruga, rije� je o jednoj ljubomornoj sceni, gospodine kolega, ta izjava nema
nikakva smisla, molim vas, kako, da, da, da, mislim da bi trebalo telefonirati u
bolnicu, a ne na policiju! Da! Jeste! Bio sam prisutan, �uo sam njenu izjavu, to
sam vam i potvrdio da sam �uo njenu izjavu, jeste, svijestan sam svih zakonskih
posljedica te glupe izjave, zato vam i telefoniram, ne, ne kao advokat, kao
prijatelj, kao prijatelj, da! U ime zakona! Da? Ako mislite u ime zakona, razumije
se, ali tu se ne radi ni o kakvom priznanju, nego o medicinskom slu�aju evidentne
neubrojivosti, to tvrdim kao prisutan svjedok, jeste, svijestan sam svake svoje
rije�i! Ponavljam, trebalo bi pozvati ambulanta kola i telefonirati u sanatorij a
ne na policiju! Kako? Odmah? U ime zakona? Pa dobro, gospodine doktore, za�to odmah
najdrasti�nije sredstvo? Da, da, razumijem... Ako mislite u ime zakona, onda
izvolite do�i, ako tako mislite, pa jeste, pravilno, u posljednjoj konzekvenciji
logi�no, izvolite molim, mi vas �ekamo, ja sam ovdje u stanu gospo�e barunice,
molim, molim... Spustio je rezignirano slu�alicu. Stanka. Eto, molim, dolazi
policija! �estitam!

Zavjesa
�IN TRE�I

Svitanje, sa dalekim odzvukom jutarnjih zvona. Na sceni, u kobnoj neizvjesnosti,

ve� puna tri sata te�e borba na �ivot i smrt. Ki�ovito jutro bojadi�e starinske
brokatne zavjese bojom zrelih bresaka; ti�ina, cvrkut ptica. Laura osje�a sve
intenzivnije kako se ukleta, uznemirena stvarnost pretvara sve vi�e u slijepu
antipati�nu opasnost, izazvanu njenom vlastitom voljom. Podrovanih nerava, ona
uprkos svemu nema vi�e snage da prekine dvoboj policijskog pristava i Ivana
Kri�ovca. Jedina misao bije u njenoj svijesti kao najintenzivnija glavobolja: da
padne zavjesa. Njeno srce udara u mozgu, u zatiljku, u prstima, u zglobovima sve
venoznije, na rubu olovne mu�nine. Njeno srce bije kao sat u sudnici, a kroz
koprenu otrovne migrene dopire do nje odjekivanje ogromne, beskrajne, nepojmljive
mase rije�i, neshvatljive kaskade Kri�ov�evih re�enica koje obavijaju�i njen
usplahireni svijet pu�u kao gadne, glupe, slijepe, odvratne zmijurine. S glavom
me�u dlanovima, ona zuri u ni�tavilo, s pogledom koncentriranim na arabeskama
jednog saga, duhom odsutna kao bolesnik koji se vi�e ne nada ni�emu, prekidaju�i
monotoniju jednoli�ne poze nervoznim trzajima, kad brzom dje�jom kretnjom nastoji
kako bi dlanovima zabrtvila u�i da ne �uje ni�ta od svega o �emu se ovdje tako
nervozno pri�a. Kri�ovec govori, vezan spasonosnim konopom svoga monologa, pomo�u
koga nastoji kako bi izvukao tu ludu �enu iz ukletog, kao granit tvrdog, pozitivnim
vertikalama nedostupno izgra�enog bunara Kaznenog zakona u koji se Laura strovalila
hirovito i neura�unljivo samo da mu napakosti, da ga povu�e za sobom u skandal kome
nitko u ovome trenutku ne mo�e da dogleda pravne posljedice. Napor spasavaoca
Kri�ovec vr�i rutinerski, u smislu svog suhoparnog poziva, zaista "advokatski" (kao
�to ga je Laura podrugljivo ve� u nekoliko mahova bila prekinula: kako mu ne treba
vjerovati jer da govori kao "advokat"), ali i on je ve� pomalo dopro do posljednje
granice svojih �ivaca, osje�aju�i kako se sve intenzivnije javlja otpor s opasnim
smalaksavanjem volje. Ustreperenih prstiju, znojem oro�ena �ela, on se truje
nikotinom, pale�i �itave serije cigareta koje se lome i nestaju u pepeoniku kao
fi�eci iz �ar�era kad se pu�kom brani pozicija u stravi�noj svijesti da je svaka
rije� va�na kao metak u bitki bez pardona. On se bori jo� uvijek relativno
elasti�no, ali se izme�u njegovih rije�i osje�a kako mu se snaga gasi. Stigav�i od
Izabele Georgijevne, izubijan i degutiran raznovrsnim brutalnim �okovima ove duge
no�i, on je bio nesklon da dramatizira razdra�enu bujicu Laurinih rije�i onako
sudbonosno i onako kobno kako je to ona htjela. Sve dok nije uzela u ruke
telefonsku �koljku i dok nije izazvala ovu skandaloznu eksploziju, Kri�ovec je
nastojao da svojom pasivno��u djeluje umiruju�i. Od trenutka Laurinog izazova,
svijestan da prividnosti u �ivotu igraju nerazmjerno kobniju ulogu nego istina, on
jasno vidi kako je bezuslovno potrebno da se iskopa iz provalije, u interesu te
�iv�ano toliko uznemirene �ene, te je jo� uvijek podjednako sklona da izazove
katastrofu, suludo i neodgovorno. Kada je Laura telefonirala de�urnom policijskom
�inovniku da priznaje da je ustrijelila baruna Lenbacha, Kri�ovec, koji je po svom
negativnom iskustvu suvi�e pravnik, suvi�e mudar i oprezan, �ovjek kome je besmisao
dru�tvenih igara i suvi�e proziran, pojmio je kako njegova prijateljica, iz
ljubomorne kaprice, igra jednu od najopasnijih igara izme�u steznika za umobolne i
mrtva�nice. �ovjeka sa policije, vr�ioca du�nosti vi�eg policijskog pristava, sivo
�inovni�ko lice, doktor Kri�ovec apostrofira, kao tobo�e ravnopravno i intimno,
najbanalnijim epitetima: "dragi kolega", ili "dragi prijatelju", ili "gospodine
savjetni�e", ili "po�tovani gospodine doktore i kolega". Kad se zavjesa di�e, on
nastavlja jedan od svojih najbriljantnijih pledoajea, �to ih je ikad odr�ao u toku
advokatske karijere. On ve� nekoliko sati govori bez predaha, uvjerljivo, �to se
ti�e svladavanja �itave razastrte lepeze psiholo�ko-moralnih argumenata savr�eno
uzvi�eno, on vlada juridi�kom instrumentacijom virtuozno, dodiruju�i svojom
retorikom najuvjerljivije uspone sugestivne glume koja se pretvara u prozirnu i
jasnu konstrukciju zdravog razuma tako da se njegov partner sve vi�e priklanja
snazi i ogromnoj koli�ini Kri�ov�evih dokaza, a u posljednjoj konzekvenciji i svim
pravnim posljedicama te argumentacije. Stuporozna, tvrdoglava, zlobna �utnja Laure
Lenbachove, koja - kao da joj je oduzet dar govora - ne �e da progovori ni jednu
jedinu rije� koja bi potvrdila da je sve �to doktor Kri�ovec dokazuje jednostavna
istina, predstavlja osnovnu zapreku obrane njenog advokata. Njen govor zanijemio je
po zakonu tromosti, a s druge strane pak ta njena katalepti�ka �utnja puna je
vidovite strave koja se sve jasnije ocrtava kao stvarna panika pred pravnim
posljedicama. Svom policijskom partneru Kri�ovec dokazuje da je svaka, pak i
najminimalnija pretpostavka kako bi Laura mogla da ubije svoga supruga potpuno
neosnovana. Izgovaraju�i ogromnu masu odabranih dokaza, Kri�ovec je svijestan kako
se radi o opasnim nijansama izme�u samoubila�ke la�i i istine koju je, pod tako
perverznim okolnostima, bez Laurine aktivne pomo�i, zaista neizrecivo te�ko
dokazati. On je svijestan ne bude li se jo� ovog jutra probio kroz ubita�an dim
ludog po�ara da �e planuti zaista sve �to ga je ikada vezalo s tom nesretnom �enom,
podjednako ustrajno odbojnom i luckasto otpornom, te prijeti smr�u i uni�tenjem
sebe same i svega �to se tu dimi u ognju ljubavi i mr�nje. Vr�ilac du�nosti
policijskog pristava je po�etnik, administrativna lutka subalternog policijskog
�inovnika, koga je Kri�ovec nadvladao svojim znanjem, superiorno��u svoga duha,
erudicije i rutine. Kri�ovec osje�a kako tog policijskog pristava ima u ruci povrh
svega i zato �to mu je nagovijestio da ulazi ovih dana u kombinacije oko novog
Kabineta i da �e, po svoj prilici, preuzeti portfelj Pravde, kao �to se to ve�
javlja i u �tampi da putuje u glavni grad u najvi�u audijenciju, i to ve� ve�eras,
i tako, kad se zavjesa digla, Kri�ovec plovi, no�en talasima fraza, punim jedrima
svoje rje�itosti, uperene s jedne strane da pripitomi mladog pristava, a s druge da
urazumi Lauru i da je nagovori da dade olak�avaju�u izjavu kako je lagala kad je
telefonirala policiji da je ubila svoga supruga.
KRI�OVEC: Kolega dragi i mnogopo�tovani, zar ne, molim vas, da reasumiram u dvije
rije�i: sve �to je preponderantno va�no u ovom trenutku da se skrene pozornost na
kvintesenciju same stvari, to smo utvrdili veoma jasno, zar ne, i to je, dakle,
jasno i logi�no, i to smo, dragi doktore, utvrdili, dakako, ne zato da sama stvar
postane jasna, jer je ona, razumije se, jasna ve� po sebi, nego da priklonimo glavu
pred snagom logike, a isto tako pred neodoljivom te�inom psiholo�ko-moralnih
argumenata koji su u ovome slu�aju veoma va�ni i koji sami po sebi govore
poglavlja, a sve ostalo je pusta retorika, nagomilavanje najispraznijih rije�i i
puko formalisti�ko razmatranje jednog, moram da ka�em, koliko god mi je to odiozno,
jednog sasvim banalnog slu�aja koji kao takav spada vi�e me�u perverzne motive
martiromanije nego pod bilo koju staromodnu i pre�ivjelu nijansu Kaznenoga zakona,
za koji nam je poznato da nije ni najmanje klervoajantan za ljudske slabosti i da
je zapravo potpuno gluh i slijep za sve �to se u �ovjeku zove "ljudsko"! Eto, kao
�to sam ve� bio objasnio u nekoliko varijanata, promatraju�i ovaj patolo�ki, upravo
vi�e medicinski nego pravni slu�aj iz bilo koje perspektive, promatraju�i ga,
dakako, ljudski, u duhu koncilijantnosti, mi se ovdje ve� puna dva sata vrtimo u
jednom te istom ukletom krugu fatalnih juridi�kih prividnosti, izazvanih nervoznom,
da, upravo klini�kom frazom gospo�e barunice kad vam je telefonirala da je
"ustrijelila svoga supruga", �to je uradila, po svemu �to smo ispitali, nesmotreno,
da, vi�e od toga, neura�unljivo, kako da ka�em, medicinski, po mome subjektivnom
uvjerenju, potpuno neodgovorno.
POLICIJSKI PRISTAV: Ne pori�em, gospodine doktore, a to sam vam ve� bio i priznao,
da va�a teza, na prvi pogled, zvu�i veoma uvjerljivo! Ali stvar se mo�e promatrati
i sa druge strane isto tako logi�no. Za�to da ostanemo kod pretpostavke da je
izjava gospo�e la�na? Ona je izgovorila odlu�no i sasvim jasno: "Priznajem da sam
ustrijelila baruna Lenbacha, svog mu�a", to je bila gospo�ina izjava, gospodine
doktore, "priznajem da sam ustrijelila svoga mu�a", izjava s pravne strane potpuno
razgovijetna i sabrana, a �to se medicinskog aspekta ti�e, ne pori�em da bi po
svemu �to se ovdje zbiva, moglo biti i takvih elemenata koji dopu�taju neke
pretpostavke, kako vi mislite, potpuno opravdane, samo se tu radi zaista o
nijansama. Gospo�a mi je telefonirala iz vlastite inicijative, i ja sam stigao na
njen poziv, zar ne?
KRI�OVEC: Da, da, da, gospo�a vam je telefonirala, dakako, to je izvan svake
debate, ali, dopustite mi, dragi doktore, isto je tako nepobitna istina i to da sam
vam se ja javio istoga trenutka po�to je gospo�a toliko nervno podrovana te
apsolutno nije svijesna �to govori, zar ne, to sam vam javio takore�i istog
trenutka, a i to je, dragi kolega, izvan svake debate, a to je, kao �to sam ve� bio
rekao, preponderantno va�no, jer je njena naivna, da, upravo neinteligentna izjava
bila izazvana nekim okolnostima - kako da ka�em - sentimentalne, privatne naravi
koje ne stoje sa samoubojstvom njenog supruga ba� ni u kakvoj vezi, zar ne, i sve
smo to ve� razanalizirali u najsitnije detalje, a te okolnosti i jesu upravo one
zbog kojih ja inzistiram vi�e na klini�koj dijagnozi nego na pravnoj! Sve je to
samo po sebi klini�ki, a prema tome i pravno veoma jasno. Mjesto na policiju
trebalo je telefonirati u bolnicu. Jer pravno mnogo je va�nije, zar ne, a u tom
pogledu bili ste ljubezni da se priklonite mojim argumentima, proceduralno - kako
da ka�em - za samu stvar nerazmjerno je va�nije �to vam je gospo�a bila izjavila na
ekspozituri za prvog saslu�anja, kada uop�e nije pokazala nikakve pak ni najmanje
namjere da se kamuflira ili da sakrije svoje negativne osje�aje spram svog pokojnog
supruga, a kad je ipak rezolutno negirala samo ubojstvo.
POLICIJSKI PRISTAV: To�no! Gospo�a nije bila ni najmanje uzbu�ena, potpuno
uzvi�ena, ona je razmrsila svoju koprenu koja joj se bila navorala preko o�iju,
pogledala se u ogledalo i, korigiraju�i ka�iprstom naru�iran obris svojih usana,
baciv�i jo� jedan pogled na ogledalo, ona je upravo cini�ki izjavila da joj je
drago �to je postala udovica.
LAURA, pasivno polutiho, glasom koji progovara iz duboke rezignacije, vi�e kao
uzdah: To nije istina!
KRI�OVEC, pun nade da �e Laura kona�no progovoriti: �to nije istina?
LAURA, nesuvislo, duhom odsutna: Ni�ta od svega toga nije istina!
KRI�OVEC: Ne, ne, ne, vi se ne sje�ate to�no njene izjave!
POLICIJSKI PRISTAV: Kako da ne? Imao sam impresiju da je gospo�a te svoje rije�i
izgovorila sa cinizmom, zaista spontano, a to je potvrdila i svojim potpisom!
KRI�OVEC: Da, ali je negirala da je pucala. Vi se ne sje�ate smisla njene izjave! O
tome sam ja sa gospo�om govorio �itavu no�! Ona je izjavila: "Da sam ga
ustrijelila, rekla bih: ustrijelila sam ga, ali ga nisam ustrijelila i, prema tome,
ne mogu da izjavim da sam ga ustrijelila kad ga nisam ustrijelila..." "Meni je
li�no drago da se on ustrijelio, ali ga ja ustrijelila nisam!" Da li se sje�ate tih
njenih rije�i, gospodine doktore, da li je tako bilo, jesam li to�no citirao njenu
izjavu na ekspozituri?
POLICIJSKI PRISTAV: Da, otprilike tako, samo mi nije jasno kako to da vi toj prvoj
izjavi pripisujete toliku va�nost kad je telefonski priznala...
KRI�OVEC: Ta govorim vam ve� puna dva sata da se �ena nervozno ispitivala �itavu
no� i da je upravo zbog te svoje brutalne izjave ili, jo� bolje, zbog tona te svoje
izjave izgubila potpuno nerve od stida! Vi ste je uvrijedili i va�no je da je
izjavila da nije ustrijelila baruna, nego da se ustrijelio sam!
POLICIJSKI PRISTAV: Pa dobro, ali njena naknadna telefonska izjava predstavlja
flagrantnu negaciju prve izjave na ekspozituri, a o tome se i radi, te, koliko god
nisam nesklon da uva�im sve naro�ite okolnosti koje su mogle da izazovu gospo�in
nemir, postoji i neka pravna logika, na kraju krajeva...
KRI�OVEC: Upravo tako, gospodine doktore, pravna logika postoji, dakako da postoji,
a nitko je i ne pori�e. I upravo zato jer pravna logika postoji, citirao sam
originalnu baruni�inu izjavu, i, kao �to smo se sporazumjeli, upravo iz tih
razloga, jer je njena izjava, mislim, njena prva izjava, za saslu�anja na
ekspozituri, koju je diktirala vama u policijski zapisnik, uvjerljiva naro�ito zato
�to nam dugogodi�nja sudska praksa govori da netko tko je zaista ubio, to jest
netko tko je zaista ubio, a taj svoj �in ne �e da prizna, da takav osumnji�enik ne
�e nikad iz vlastite inicijative pogor�ati svoju situaciju nekom izjavom koja ga
kompromitira. Jer: u minuti barunovog samoubojstva, u gospo�inom du�anu nije bilo
nikoga osim bra�noga para, zar ne, i, prema tome, kad bi gospo�a barunica bila
imala namjeru da ne govori istinu, da la�e, da se kamuflira, da je imala namjeru da
eskamotira fakta, da, dakle, sakrije svoje djelo, to jest to hipoteti�no ubojstvo
svoga supruga, ona nikada i ni pod kojim okolnostima ne bi bila naglasila kako joj
je drago �to joj se mu� ustrijelio! I to je veoma logi�no, pravno i psiholo�ki
potpuno ispravno, i tako ste i vi logi�no postupili ne li�iv�i je slobode, jer je
va�a premisa bila veoma to�na, kao �to ste i sami priznali, i upravo zato je niste
li�ili slobode jer bi to bila zaista, u ovom slu�aju, puka policijska formalnost.
A, vidite, gospodine doktore, u ovom trenutku bilo bi isto tako potpuno nelogi�no
povjerovati rije�ima njene naknadne izjave koju je dala telefonski, kad tvrdi
obratno da je ubila �ovjeka, a mi za to nemamo nikakvog, pak ni najneznatnijeg
materijalnog dokaza.
POLICIJSKI PRISTAV: Nisam siguran da naknadni o�evid na licu mjesta ne bi dao
�itavoj toj aferi jedan posve drugi obrat! Za�to da se apriorno isklju�i
pretpostavka da je gospo�a pucala?
KRI�OVEC: To�no! Ali vi ste i sami konstatirali, na temelju ekspertize, da je metak
ispaljen iz neposredne blizine u meso, a, kao �to nam je iz sudske prakse poznato,
kad ljudi pucaju jedni na druge, oni ne prislanjaju cijev revolversku o samu ko�u,
i to to�no izme�u rebara, i to to�no u visini srca, zar ne?
POLICIJSKI PRISTAV: Osim gospo�inog subjektivnog priznanja, mi zasad nemamo
nikakvih drugih direktnih dokaza, to je istina, ali opet isto tako je istina i to
da je naknadno priznanje okrivljene da je ustrijelila svoga mu�a jedna veoma va�na
okolnost! Dopustite, gospodine doktore, gospo�a je to priznanje dala iz vlastite
inicijative, i ja zaista ne znam �to da radim kad, eto, gospo�a, svim va�im
argumentima uprkos, ne �e da povu�e svoju izjavu da je ubila svoga supruga. Spram
Laure: Ne razumijem te va�e metode! Tom metodom ne �ete profitirati ni�ta...
LAURA, promatraju�i policijskog pristava pogledom punim vi�eg prezira i savr�enog
nehaja: Ne mogu da razgovaram s vama jer sve �to ka�em vama je antipati�no! Kad
bri�em suze, vi vidite da ru�iram usne...
KRI�OVEC: To �to gospo�a ne �e da progovori, ta je okolnost veoma va�na, ali ona
uvjerljivo govori upravo o klini�kim elementima, jer, kako vidite, gospo�a, osim
onog svog nervoznog ispada, upravo izbezumljenog ispada na telefonu, ne �e da
meritorno progovori ni jedne rije�i. To je va�na okolnost da ona o samoj stvari
�uti kao slaboumno dijete, a o tome se i radi da ona ne �e da progovori zbog mene,
a ne zbog vas! Ona je na telefonu dala izjavu, onu svoju fatalnu izjavu, to je
to�no, ne pori�em jer sam i sam bio svjedokom njene izjave, ali je ipak tako bilo,
oprostite, vama se to pri�ulo, upravo bolje od toga, moglo je tako da bude da vi
niste to�no �uli, jer ja sam bio u neposrednoj blizini gospo�e kad je telefonirala,
ja sam �uo, upravo, ja sam vidio mnogo jasnije: to je bio Ausklang1 jednog potpuno
nesuvislog uzbu�enja, prava bujica �itavog niza zbunjenih re�enica koje se i nisu
ticale vas, mislim, policije, to jest samoubojstva barunovog, nego mene li�no, jer
je gospo�a telefonirala vi�e meni nego vama, to je bila neka vrsta buncanja u
visokom afektu, svakako, da, svakako u abnormalnom uzbu�enju, to je sve bilo
izgovoreno u gr�u, u bezizlaznom vrtlogu jednog sloma, a taj slom, kao �to sam vam
ve� bio i nagovijestio, ne stoji ni u kakvoj vezi sa �alosnim slu�ajem barunova
samoubojstva, i to vi, za svojim de�urnim telefonom gdje se stereotipno javljaju
stereotipne vijesti, niste mogli da shvatite o �emu se radi, jer, napokon, da se
razumijemo, ja sam, dopustit �ete, dragi i mnogopo�tovani mladi moj gospodine
kolega, od vas ipak mnogo stariji, pa kad �ovjek promatra �itavu bijedu ljudsku iz
neke vi�e retrospektive, da tako ka�em, onda mu je, dakako, poznato da se u svim
ljudskim stvarima radi obi�no o �itavom spletu mizernih okolnosti, i tako, posve
naravno, ja ne pori�em da to nije bio smisao gospo�inih rije�i, napokon, da, ona je
i sama evo prisutna, i, kako vidite, ona ne �e da porekne, ali ona se isto tako
ustrajno suste�e ve� puna tri sata da ponovi svoju potpuno neubrojivu izjavu za
koju bi, povrh svega, bilo va�no i to da se uzme u obzir kako je bila izgovorena i
u vezi s kakvim okolnostima. Mislim, ako smijem ponovno reasumirati u dvije rije�i,
da u �itavom tom kompleksu nema zapravo vi�e ni jednog jedinog, pak ni najsitnijeg
momenta koji nisam imao prilike da osvijetlim precizno i temeljito, a s time ste se
i sami slo�ili. Po logici same stvari, �itava ta fatalna glupost, oprostite mi,
kolega, ali ja zaista ne mogu a da je ne nazovem glupo��u, �itava ta glupost i
suvi�e je uslovljena posve drugim motivima, a da bismo imali bilo kakav, pak i
najneznatniji razlog da ispitujemo stvar u sjeni samoubojstva potpukovnika
Lenbacha, godinama ve� shizoidnog o�ajnika, koji je to svoje samoubojstvo pateti�no
vje�ao na veliko zvono godinama i njime halabu�io pred �itavim svijetom, �to ne �e
biti te�ko potkrijepiti svjedo�anstvima �itave galerije svjedoka kad se stvar bude
ispitivala metodi�ki. Pokojni barun prijetio je svojim samoubojstvom godinama, i to
je poznata stvar, poznata, u prvom redu, meni, njegovom advokatu koji ga brani ve�
godinama, od njegova brodoloma, od one nesretne politi�ke osude i lepoglavske
robije do sada, eto, do ove no�i. Stvar je sama po sebi jednostavna: smrt barunova
ne stoji ni u kakvoj vezi s izjavom njegove supruge da ga je ona ustrijelila. To su
dvije potpuno odvojene stvari. �ivot ovih bra�nih kompanjona posebno je poglavlje
koje nam je poznato. Banalno poglavlje sa �itavim nizom subjektivnih momenata
uzajamne netrpeljivosti, motivi banalni kao �to se ve� odvijaju u okviru nesretnih
bra�nih veza, a objektivne okolnosti, potpuno nezavisne od li�ne volje bra�nih
drugova, bile su isto tako nesklone za bilo kakvu mogu�nost harmoni�ne disolucije.
Brodolomci u svom intimnom odnosu, brodolomci u dru�tvenim relacijama. Bolesni,
umorni brodolomci, poni�eni, bijedni, o�ajni brodolomci u velikoj oluji koja vitla
sudbinama ljudskim kao vihor pti�jim jatima.
POLICIJSKI PRISTAV: Spontana, a isto tako nedvoumno jasna gospo�ina izjava na
ekspozituri, diktirana u zapisnik, kako joj je drago da joj se suprug ubio,
dokazuje da pokojnik nije u�ivao nikakve naro�ite simpatije ove dame, prvo, a zatim
- logi�no - drugo, ta njena izjava dana neposredno poslije samog �ina govori o
nesumnjivoj mr�nji koju �ena osje�a nad truplom svoga supruga, jer je ta njena
izjava bila dana potpuno sabrano, kao �to sam ve� bio rekao, uz ru� i puder, jer je
jo� oduhnula prah sa svojih usana, ph, a na kraju tre�e, a to je najva�nije, njena
telefonska izjava, kad me je pozvala da do�em jer da je sama ubila potpukovnika,
nije ba� ni u kakvom, pak ni najmanjem protuslovlju s onom prvom izjavom koju je
preda mnom izdiktirala u zapisnik i vlastoru�no potpisala, i, prema tome, �to da
radim kad ne �e da progovori, a, na kraju krajeva, sve ima svoje granice?
KRI�OVEC: �to se ti�e antipatije koju neka legitimna supruga mo�e da osje�a spram
svog legitimnog mu�a, to je, dopustit �ete mi, najsvakodnevnija pojava koja ne
treba da nas iznena�uje ni u kakvom pogledu. Vi�e od devedeset posto bra�nih odnosa
osnovano je na antipatiji, na uzajamnoj netrpeljivosti, na mr�nji, i, koliko je
meni poznato, u velikom percentu brakova, po krevetima i za stolovima, bra�ni
partneri u svojim intimnim mislima trajno snuju jedni drugima o glavi. Pomisao na
smrt jednoga od bra�nih partnera, kao olak�avaju�a pomisao na neko fiktivno
oslobo�enje iz dosadnog bra�nog jarma, bijedan je ventil one mizerije koja se u
gra�anskom kodeksu zove "bra�na sre�a pod blagoslovom svetog sakramenta", �to
uostalom ne za�u�uje jer bra�na veza kao takva zapravo i nije drugo nego veza ni�ih
spratova ljudske svijesti, upravo dodir probavnih organa vi�e nego metafizike. Va�a
premisa da naivna ili - ako ho�ete - neoportuna gospo�ina izjava o zadovoljstvu �to
ga je osjetila nad truplom svoga supruga stoji ili, bolje: da bi mogla stajati u
nekoj hipoteti�noj vezi s njenim kasnijim fiktivnim priznanjem samoga zlo�ina
potpuno je teorijski apstraktna, i ja sam vam ve� bio dokazao i, ako dopustite, ja
�u jo� jedamput poku�ati da vam objasnim o �emu se u tom slu�aju zapravo radi.
Mr�nja spram vlastitog supruga, kao glavni motiv zlo�ina koji je zatim i uslijedio,
kao logi�an zavr�etak jednog nesnosnog stanja koje se nije moglo rije�iti nikakvim
drugim na�inom nego ubojstvom, to bi mogla da bude jedna od juridi�kih hipoteza!
Dobro! Pretpostavimo da je zaista tako. Izme�u prve, preliminarne izjave: "Meni je
li�no drago da se ustrijelio, ali ga ja nisam ustrijelila", i druge, telefonske
izjave: "Ja sam ga ustrijelila", to jest ja, "barunica Lenbach, ustrijelila sam
svoga supruga, baruna Lenbacha", po va�oj pretpostavci, izme�u jedne i druge izjave
postoji jasna kauzalna veza, i vi, svim mojim argumentima uprkos, jo� uvijek
inzistirate da je tako?
POLICIJSKI PRISTAV: Dopustite da ka�em: ne inzistiram, gospodine doktore, kao �to
ste mogli ve� primijetiti, ja ne inzistiram ni na �emu, ja vr�im samo svoju
du�nost, ali kako gospo�a ne �e da progovori, kako gospo�a po svemu nije svijesna
svoje situacije, ja nikako ne mogu da uvidim koji bi motivi mogli biti tako
presudni da netko iz vlastite inicijative prizna da je ubio �ovjeka, ako ga de
facto nije ubio? Jer kad netko stoji nad truplom svoga supruga i izjavljuje potpuno
mirno i sabrano da mu je drago �to je �ovjek mrtav, takva je izjava dokaz
nesumnjivo duboke, upravo brutalne mr�nje, i sama pretpostavka da je takvo lice
sposobno da izvede zlo�in sasvim je logi�na. Prema tome, molim vas...
KRI�OVEC: Da, da, to je to�no, ali dopustite da vam ponovim kako je isto tako
logi�no i to da gospo�a ba� zaista nije imala nikakva razloga da baruna ne mrzi.
Mrziti ili voljeti nekoga, to je stvar individualnih sklonosti, a kad je ne�ija
antipatija rezultatom dugogodi�nje patnje i poni�enja, tko ima pravo da posumnja u
njeno ljudsko opravdanje? Onaj �ovjek koji se sino� ustrijelio bio je propalica u
najdoslovnijem smislu te rije�i! Brutalna protuha po svojoj naravi, socijalno
bornirana osoba koja vara na kartama, umi�ljena bluna, te�ak notorni alkoholi�ar,
pun nedostataka i poroka: la�ljivac i bludnik, falsifikator i ucjenjiva�,
paranoidna luda koja ma�ta o galeriji svojih plavokrvnih pre�a, tipi�an deklasirani
kavalerijski oficir iz jedne civilizacije koja je proigrala sve svoje �anse na
talasima be�kih valcera. U na�im novim takozvanim nacionalnim okolnostima, ako se
pravo uzme, a molim vas da to uzmete ad notam sa punom pozorno��u ne samo
juridi�ki, taj je �ovjek bio po svom odgoju, po zakonu historijske inercije
politi�ki zaista sumnjivo lice, otpu�teni robija�, habzbur�ki legitimist koji �ivi
od po�tenog i napornog rada svoje supruge, sniziv�i je do toga da �ena zara�uje
svoj hljeb kao vlasnica jednog banalnog kroja�kog salona. I ne samo to. Bezobziran
po svojoj divljoj prirodi, taj gospodin nije godinama vodio ra�una o stvarnosti.
�ive�i lakoumno, on je ban�io �itave no�i i kartao se za tu�e pare, za novac svoje
vlastite �ene i svojih prijatelja, ucjenjuju�i �itavu svoju okolinu postojano i
dosljedno. On je ucjenjivao svoju suprugu sistematski, perverzno, na temelju
najbanalnije juridi�ke formalnosti, prosto po tome �to je ta nesretna �ena s njime
bila vezana bra�nom vezom koju je on proglasio sakrosanktnom svetinjom samo zato da
bi mu ta "svetinja" mogla da slu�i kao trajno vrelo prihoda. I ne samo to, dragi
moj mladi kolega, ne samo to da je ucjenjivao svoju suprugu... Stanka. Nekoliko
koncentriranih misli, a zatim, kao da je prevladao unutra�nji otpor, Kri�ovec
nastavlja kao neprijatno zbunjen kobnim reminiscencijama: Da! �to sam htio da
ka�em! Nije mi ba� prijatno to spu�tanje spiralama mra�nog moralnog podzemlja, ali,
kad je rije� o mr�nji, o motiviranoj mr�nji, o mr�nji koja mo�e da se javi u obliku
spontane, mo�da neoportune fraze, mislim da bi ipak bilo najbolje da se izgovori
puna istina! Gospo�a, gospodine doktore, i ja, mi smo prijatelji jo� od najranijih
dana svoga djetinjstva, i ja sam jo� u gimnaziji posje�ivao ove salone gdje je
vladala puna harmonija dobrog ukusa, u �armantnoj sjeni baruni�ine gospo�e majke,
generalice, o kojoj je jo� moj pokojni otac govorio da spada me�u onu vrstu dama za
koje je Goethe napisao: Willst du genau erfahren was sich ziemt, so frage nur bei
edlen Frauen an... (njem. - �eli� li to�no saznati �to se pristoji, pitaj o tome
samo blagorodne gospo�e...) Naime, ho�u da ka�em to da je prijateljstvo izme�u mene
i gospo�e barunice staroga datuma, i ako se netko, jo� u vrijeme moga studija,
pojavio kao sjenka u svim mojim mladena�kim iluzijama, bio je upravo ovaj nesretnik
ovdje, ovaj carski i gardijski oficir, ali to su bile davne iluzije i u ovom su
momentu one potpuno neva�ne, dakako, i ja bih htio da ka�em samo to: kad smo se
gospo�a i ja ponovno na�li u prijateljskim relacijama, onda su nove, elementarne
politi�ke okolnosti bile ve� odigrale ulogu usuda u na�im sudbinama, i ja sam se
tako sa potpukovnikom Lenbachom na�ao u sudnici da ga branim kao veleizdajnika, da,
u jednu rije�, da skratim: stvari su se razvile tako da sam do�ao do zaklju�ka da
bi, na kraju krajeva, bilo u interesu tog o�ajnika, u interesu mom vlastitom i u
interesu gospo�e barunice da se njihov brak likvidira i da gospo�a postane tako
mojom suprugom. I, evo, kako su se stvari zaplele: Lenbach vladao se spram mene kao
spram prosca koji moli ruku njegove supruge, pa kad smo godinama razgovarali o tome
kako bi i formalno trebalo srediti stvari, on je to ustrajno odbijao iz "vi�ih",
takozvanih dru�tvenih razloga. Razumijete li, dragi kolega, u kakvoj perverznoj
situaciji se tu �ivjelo godinama? Jedan autenti�ni reprezentant takozvanog vi�eg
sloja, jedan aristokrat "od glave do pete" ne �e iz moralno-dru�tvenih razloga da
likvidira svoj brak, jednu fikciju, jednu la�nu vezu koja je po svim propisima
bra�nog prava bila ve� decenijima neegzistentna. Gospodin odbija svaku mogu�nost
solucije, formalno - iz svojih barunskih predrasuda jer da takve plebejske "�ale"
nisu spojive s boljim obi�ajima, a de facto - gospodin ne pristaje na likvidaciju
iz materijalnih pobuda jer mu je prijatelj njegove supruge isto tako trajnim
izvorom, moram da naglasim, impozantnih prihoda. Molim vas, to �to govorim mo�da je
surovo, pa �ak i neukusno, ali je potrebno da se izgovori jer je va�no: ja sam s
tim gospodinom proveo duge no�i razgovaraju�i o na�em intimnom "poslovnougovornom"
odnosu, da tako ka�em, i to je istina koju izjavljujem ovdje pred vama na �asnu
rije�: taj je �ovjek cini�ki prodavao svoju �enu s ustrajnim i sve perfidnijim
kombinacijama da postigne �to ve�u svotu. Stari pokerist po profesiji, on bi
hazarderski, da, upravo kriminalno bezobzirno dizao cijenu svojoj ucjeni, ne hote�i
ni trenutka da iz svojih ruku pusti ovaj skupocjeni zalog! Moraliziraju�i kao
d�entlmen, pokojnik, na�alost, bio je zapravo obi�an nitkov i stopostotni ma�tre de
chantage (franc. - ucjenjiva�). U tom pogledu �ovjek je imao svoj solidni sistem!
Istina, on je bio neuropat, shizoid, moglo bi se re�i, neka vrsta moralnog kretena,
i kao takav neodgovorno lice s kriminalnim sklonostima, dakako, i kad bismo �ivjeli
u prilikama civiliziranim, takvom dru�tveno opasnom tipu bilo bi mjesto svakako u
ludnici! Ali kad je ve� na tome svijetu tako da ljudsko dru�tvo vrvi od moralnih
nakaza koje se slobodno kre�u me�u nama, glume�i normalne, po�tene ljude, vi �ete,
dragi moj amice, ipak dopustiti da �ivjeti pod istim krovom s notornim paranoidom
godinama, �ivjeti pod trajnim terorom jedne uperene revolverske cijevi koja vam
prijeti godinama, treperiti za svoj �ivot pod trajnim ucjenama, to su motivi
dostojni sa�aljenja, zar ne, pa kad se onda iznenada desilo, kao �to se desilo
potpuno slu�ajno, da se jedna na smrt izmu�ena �ena na�la nad truplom svog
dompteura (franc. - krotitelja), kad je nestalo onog �itavog kriminalnog
privi�enja, u trenutku jednog revolverskog hica na�i se nad truplom dok se jo�
osje�a miris krvi i baruta, i izjaviti pred policijom, koja te, nota bene, sumnji�i
kao ubojicu: "meni je drago" �to je nestalo toga �ovjeka koji me je terorizirao
godinama da �e me ustrijeliti prije nego �to me definitivno proda, a prodavao me i
plijenio isto tako godinama, izjaviti, dakle, "da mi je drago" �to sam u tako
perverznom dvoboju ostala �iva, "da mi je drago" �to je nestalo smrtonosne cijevi
koja me ucjenjuje godinama, takva izjava, dragi moj mladi amice, posve je logi�na,
ona je posve razumljiva, ona je duboko ljudska, a kao takva dostojna po�tovanja,
bez obzira na to da li je gospo�a na to pogledala u ogledalce i razmrsivala svoju
koprenu, kad je sva bila izobli�ena od suza. Da! I budem li imao prilike da se u
toj aferi pojavim pred sudskim forumom, izjavit �u pod prisegom da je ovaj
kavalerijski oficir, izvr�iv�i samoubojstvo, izvr�io jedan dru�tveno nesumnjivo
pozitivan �in jer da sam se i ja ve� godinama bavio idejom da bi najlogi�nije bilo
da ga ustrijelim kao kreaturu, potpuno suvi�nu na ovome svijetu.
Laura se trgla iz svog sagnutog letargi�nog stava i spustiv�i ruke fascinirano
prati pogledom Kri�ovca koji je �itavu partiju svoga teksta izgovorio s naro�itom,
gotovo pateti�nom akcentuacijom pojedinih misli. Laura je ustala u polusnu,
mjese�arski, duhom odsutna, i, kao da �e izgovoriti neku sudbonosnu rije�, ona se
zaputila spram Kri�ovca intimno, a onda se ponovno trgla, uko�ila i zastala. Duga
stanka. Klonuv�i u sebi, Laura se pognute glave zaputila spram portreta svoje majke
generalice i tako, le�ima okrenuta spram scene, ona lebde�i iznad stvarnosti kao da
razgovara sa svojom majkom u nijemom, unutra�njem dijalogu.
POLICIJSKI PRISTAV: Sve je to �alosna pri�a, gospodine doktore, moglo bi se re�i
zapravo roman, kao �to ve� jesu romani, i ja nemam, dakako, razloga sumnjati u
istinitost va�ih navoda, ali isto tako nema nikakve sumnje da mi je gospo�a
telefonirala da je ubila svoga supruga. Postoje pozitivni propisi, gospodine
doktore, i vi �ete razumjeti da ja, kao �uvar zakonskih propisa, ne mogu i nisam u
stanju da ih mijenjam. Ja �u, na�alost, morati da postupim u duhu zakona, meni,
naime, ne preostaje nikakva druga mogu�nost.
KRI�OVEC: Puna dva sata mi se vrtimo na jednom te istom mjestu bez rezultata, i ja
vam priznajem da ste u potpunom pravu, ali isto tako molim vas da uva�ite kako
niste u pravu. U �emu je osnovna pogre�ka? Gospo�inu izjavu na policiji i njenu
telefonsku izjavu da je ubila baruna vi dovodite u kauzalnu i logi�nu vezu. A
upravo, obratno od toga, te dvije izjave, ona koju je dala kod vas u policijski
zapisnik i ova telefonska kad vas je pozvala da do�ete, te dvije izjave ne stoje ni
u kakvoj vezi! Ni u kauzalnoj, ni u logi�noj, ni u pravnoj, ni u materijalnoj, ni u
moralnoj! Ta druga, fatalna, da, svakako suluda, upravo vi�e od toga, potpuno
neubrojiva i, kao �to sam ve� naglasio, klini�ka izjava ticala se isklju�ivo mene!
Naime: gospo�a je telefonirala policiji...
POLICIJSKI PRISTAV: Oprostite, meni je zaista �ao, ali ja od svega ne razumijem ni
rije�i! U smislu navedene usmene izjave koju je gospo�a dala telefonskim putem,
�alim, ka�em da �alim, ali meni ne preostaje ni�ta drugo nego da gospo�u, kao
temeljito sumnjivu da je izvr�ila zlo�in, li�im slobode, a dalje neka se sve preda
normalnoj proceduri. Da li se ta gospo�ina izjava ticala vas ili bilo koga drugog,
to je irelevantno.
KRI�OVEC: Ni najmanje! Molim vas! U smislu navedene telefonske izjave trebalo bi
najprije razbistriti pojmove o kakvoj se to uop�e izjavi radi i kako je do nje
do�lo, a to bi metodi�ki bilo jedino meritorno u toj stvari, a ne to da li je
gospo�a vama telefonirala ili nije, jer nije �itava istina u tome da je gospo�a
telefonirala policiji. Uva�ite, molim vas, da je sam fakat za�to je gospo�a
telefonirala i kako je telefonirala mnogo kompleksniji, i da sve to ne mora da bude
"�itava istina", naime "istina" za koju pretpostavljamo da nam je poznata.
POLICIJSKI PRISTAV: Ako to nije "�itava istina", i ako je to zaista tako, pitam se
za�to sam se u ovome stanu uop�e i pojavio? Ako to nije istina, molim vas, budite
ljubezni, odgovorite mi: za�to sam uop�e do�ao ovamo ako nije istina da me je
gospo�a pozvala da do�em jer da je ubila svoga mu�a? Poricati tako evidentna fakta,
to je, oprostite, uza sav respekat spram va�e li�nosti, po�tovani gospodine
doktore, djetinjasto! Kao starom praktikusu ja vam se �udim! Vi u�ivate
nepodijeljen ugled jednoga od na�ih najmodernijih suvremenih pravnika, a ta va�a
metoda, metoda dobivanja na vremenu, to je, na�alost, metoda s kakvom se dnevno
susre�emo u policijskim kancelarijama. Da ne�to "nije istina", to slu�amo,
oprostite, dnevno u beskrajnim varijantama polupismenih primitivaca.
KRI�OVEC: Da, da, tako je to, na�alost, s istinama koje se ispituju policijski. �to
zna�i najbanalnija negacija da "ne�to nije istina", ako ne to da se, sa stanovi�ta
jednog �ivog, uvijek vi�e-manje nezdravog, upravo bolesnog ili - ako ho�ete -
bole�ivobolnog procesa, pori�e okvir zakonske logike koja ve� po svojoj stati�koj
naravi nije sposobna da obujmi �itavu �ivotnu istinu koja ne miruje ni jedne
sekunde. Kad se ka�e da ne�to "nije istina", to je istina da se pravnoformalno,
policijskiadministrativno ne da uokviriti �iva rana jednog bolnog, upaljenog
statusa praesensa. Ne�to �to organski supstancijalno reagira na grube juridi�ke
sonde, ne�to �to se moralno otima statisti�kim ciframa i paragrafima, to "ne�to" ne
da se objasniti kaznenopravnim, zakonskim ili policijskim propisima i uredbama.
�eni je bilo drago da se ona luda od manijaka ustrijelila, i -naravna stvar - kad
se takva izjava neoportuno diktira u policijski zapisnik, ona baca kobnu sjenku pro
futuro, i na takvoj se onda izjavi konstruira pravna premisa iz takozvanog
predstanja, a tom se pravnom premisom �eli posve proizvoljno objasniti neka druga
izjava: da je zaista ubila �ovjeka za kog je izjavila da joj je drago �to je umro,
�to je umro, a nije nestao njenom voljom ili �inom, nego se ubio sam, i, ako se
dobro distingvira, molit �u lijepo, treba da se utvrdi da ga nije ubila ona, nego
da se ubio sam! Dakako! Kad smo ve� jedamput pretpostavili da je netko ubio, onda
se logi�no sje�amo i toga da je, razmrsuju�i koprenu, mazao pred nama usne, da je
ka�iprstom dotjerivao obrise svojih svje�e narumenjenih usana, da se pudrao i
napra�uju�i se oduhnuo puder upravo kao da je ro�eni kriminalac, izgovaraju�i
rije�i pune duboke mr�nje i prezira! Ja sam ve� bio naglasio: gospo�ina izjava u
va�em zapisniku mogla bi se staviti pod znak pitanja samo po tome da li je spojiva
s bontonom, a da je ona ljudski duboko razumljiva, to sam ve� imao �ast naglasiti,
kao i to da se ja s tom izjavom solidariziram. Jer ja vas ponovno molim da uva�ite
kako je do one nesretne izjave kod vas na policiji zapravo do�lo? Gospo�a je bila
izvrgnuta �itavom nizu poni�enja, jer -dopustit �ete mi - kad jedno �isto i
plemenito bi�e padne iznenada u situaciju da ga sumnji�e da je ubilo �ovjeka, to
mo�e da urodi grubom indignacijom koja vi�e ne mjeri zna�enje pojedinih rije�i!
Tako postupaju samo ponosni karakteri, karakteri mo�da odbojni, karakteri u
dru�tvenom smislu ne uvijek konformni, �esto neprijatni, karakteri mo�da
monomanski, karakteri koji isto tako u drugom jednom momentu mogu iz li�nog prkosa
strovaliti sebe i svoje bli�nje u najve�e patnje i bolove, samo zato da bi pokazali
kako su uzvi�eni, ali, opet, uprkos svim tim negativnim stranama, svaka �ast tim
karakterima, jer oni predstavljaju bolje i plemenite ljude, ljude kojima su ruke
uvijek �iste. Takav �isti karakter je i ova dama koju ve� godinama poznam o�ekuju�i
da joj dadem svoje ime, upravo zato jer neobi�no visoko cijenim snagu njenog
karaktera. Logi�no je, dragi doktore, �to vi tra�ite da gospo�a dade protuizjavu da
nije istina da je ubila svoga supruga, i da vam objasni kako je do tog do�lo da
dade takvu la�nu, po sebe u svakom slu�aju kompromitantnu izjavu, a vidite i sami
koliko se ve� �itavu no� borimo oko te njene formalne izjave, a ona upravo
samoubila�ki ne �e da progovori ni rije�i, vama �e to mo�da zvu�ati bizarno, samo
zato jer je karakter koji ne �e da se preda, smatraju�i tu kapitulaciju �inom ispod
svoga dostojanstva!
POLICIJSKI PRISTAV: Te va�e psihoanaliti�ke formule su sasvim zagonetne! Kakva je
to vrsta "dostojanstvenog" karaktera koji svijesno neistinito uzima na sebe
odgovornost za jedan vulgarni zlo�in koji nije izvr�io, a koji bi u svakom slu�aju
bio ispod dostojanstva takvog jednog karaktera?
KRI�OVEC: Zar vi kao pravnik ne vidite da je stvar potpuno neozbiljna i
djetinjasta? Gospo�inoj samooptu�bi nedostaje i najminimalnija materijalna podloga!
Nema takve sudske procedure na temelju koje bi se moglo utvrditi da je njena
kapriciozna, da, upravo martiromanska tvrdnja istinita! To je prosto smije�no!
Satrti takvu naivnu glupost u parampar�ad, razderati je kao staru gnjilu hartiju,
to zaista nije nikakav juridi�ki problem.
POLICIJSKI PRISTAV: �ast martiromaniji, lijepa stvar, ali ne treba da bude tako.
Za�to da ne protuma�imo subjektivno priznanje gospo�e da je ustrijelila
potpukovnika kao neku vrstu pokajanja? Takva mr�nja na sebe, na svoju vlastitu
li�nost mogla bi isto tako biti pouzdanim znakom moralnog sloma. Priznala je jer se
zgrozila nad samom sobom. Pokajala se.
KRI�OVEC: Za�to da se kaje, molim ja vas, sve kad bi bila i ustrijelila onoga tipa?
Ja mogu da vam predam �itavu seriju dokumenata da je pokojnik bio kriminalni tip
koji je ucjenjivao i robio cirkuske jaha�ice u vrijeme svoje tada jo� blistave
dvorjani�ke karijere! Napustio je carsku gardu zbog ne�asnih dugova na kartama,
ljubakao je s damama iz polusvijeta kao najobi�niji makro, ucjenjivao je svoju �enu
i svoje benefaktore, krao je, obijao ormare i blagajne, i nad kadaverom takve
mizerije za�to da se netko kaje? A ako je rije� o mr�nji i ako su motivi njene
izjave bili motivi mr�nje, a ti motivi su ljudski potpuno razumljivi, ta njena
mr�nja jo� uvijek ne bi mogla biti nikakvim dokazom da je izvr�ila zlo�in. To je
izvan svake debate.
POLICIJSKI PRISTAV: Po �emu bi to bilo izvan svake debate? Kako vi znate da nije
istina ono �to je priznala?
KRI�OVEC: Priznajem: na to pitanje nije tako jednostavno odgovoriti. Molim vas, ja
od po�etka ne tvrdim drugo nego samo ono �to mi je poznato, a poznato mi je da je
lagala kad je izjavila da je ubila, a da je lagala to znam jer sam bio prisutan kad
je lagala, i jer sam �uo kako la�e, i jer pouzdano znam za�to je lagala u onome
momentu, jer pouzdano znam da je lagala samo zato da izazove skandal!
POLICIJSKI PRISTAV: Vi niste bili prisutni na licu mjesta kada je izvr�en zlo�in.
Od �ivih ondje je bila prisutna samo ona, i ona je jedini svjedok, a kao takva ona
svjedo�i protiv sebe! Za�to da sumnjamo u istinitost njenog svjedo�anstva? Ni jedan
od va�ih dosad navedenih razloga nije pobio vjerodostojnost njenog svjedo�anstva!
KRI�OVEC: Istina je, ja nisam bio prisutan u "Mercure Galantu", ali sam
prisustvovao njenoj telefonskoj izjavi, i ja apodikti�ki tvrdim da je lagala...
POLICIJSKI PRISTAV: Po svome vlastitom priznanju, vi ste se sa gospo�om na�li tek
sat poslije pono�i, zna�i punih �est i vi�e sati poslije samog doga�aja, i �to vi
mo�ete da znate �to se dogodilo �est sati prije toga? Neposredno poslije samoga
zlo�ina, ve� u sedam sati i trideset i pet minuta, �ena je izjavila da joj je drago
�to je �ovjek mrtav, zna�i, jo� nad toplom svojom �rtvom, ona se ne kaje...
KRI�OVEC: Ona to, gospodine doktore, u toj formi nikad nije izjavila, pardon,
oprostite! Ona je izjavila da joj je "drago �to se barun ustrijelio", a to je bila
nervozna replika na va�u tezu da ga je ustrijelila sama. �itava va�a istraga na
policiji kretala se oko te po�etne pretpostavke da je ubila baruna.
POLICIJSKI PRISTAV: Ja tvrdim da je izjavila svoje zadovoljstvo �to je �ovjek mrtav
i da je logi�no �to je priznala ubojstvo! To je jedno te isto!
KRI�OVEC: Ne, oprostite, to nije jedno te isto! Velika je razlika u tonu kad vi
nekoga optu�ujete da je ubio, a on izjavljuje: "pardon, ja nisam ubio, ubio se
�ovjek sam", a pritom je potpuno irelevantno da li je pritom pala izjava da je
gospo�i drago ili da joj nije drago �to se ubio. Njena je izjava negacija samoga
�ina.
POLICIJSKI PRISTAV: A njeno telefonsko priznanje je afirmacija koja samo dopunjuje
prvu izjavu, a to upravo nije ni najmanje irelevantno, kao �to smo ve� utvrdili! Ta
njena izjava na policiji veoma je va�na jer ona osvjetljava njeno kasnije priznanje
da je zaista izvr�ila zlo�in! To je logi�no povezano.
KRI�OVEC: To nije logi�no! Upravo zbog te svoje prve izjave, zbog same grubosti te
svoje izjave na policiji, gospo�a se sama postidjela tog svog afekta da je mogla da
padne ispod svog nivoa, ali to je bilo u afektu, u indignaciji, zbog va�e
policijski stereotipne pretpostavke da je ubila, a sama ta pomisao bila je ispod
njenog dostojanstva!
POLICIJSKI PRISTAV: Ali, molim vas, mi znamo iz iskustva da su ubojice obi�no
indignirani u prvoj fazi ispitivanja i da su neobi�no osjetljivi na pitanje svog
dru�tvenog ponosa i �asti. Motivi njene izjave ovdje su potpuno sporedni, �ena je
priznala da je ubila.
KRI�OVEC: �ena nije priznala, i ona nije mogla priznati ni�ta prosto zato jer nije
imala �to da prizna. Lagala je na telefonu da izazove skandal, i to joj je, moram
priznati, uspjelo ingeniozno.
POLICIJSKI PRISTAV: Za�to skandal, kakav skandal?
KRI�OVEC: Telefonirala je vama da bi pogodila mene! Klasi�na neobranjiva kvinta,
ako znate �to je to, ako ste se bavili ma�evanjem? Ravno po glavi, sabljom!
POLICIJSKI PRISTAV: Kako po glavi? Za�to da inscenira skandal da bi vas po glavi?
KRI�OVEC: Iz intimnih motiva, iz motiva o kojima nisam mislio govoriti, ali kad je
ve� tako i kad gospo�a ne �e da progovori, a ona ne pokazuje uop�e nikakvim znakom
da bi htjela da se probudi, molim, ako je potrebno, onda mislim da je oportunije da
progovorim ja sam i da priznam sve do posljednje rije�i. Stvar je delikatna, ali
nije tako zagonetna te se ne bi mogla objasniti.
POLICIJSKI PRISTAV: Tako dugo dok nismo �uli gospo�u, mene va�i intimni detalji ne
zanimaju savr�eno ni�ta! Tako dugo dok gospo�a ostentativno �uti, mene u prvom redu
po du�nosti interesira samo to �to po zakonu ima da me interesira, a to je njeno
pozitivno priznanje koje ste i sami potvrdili, jer ste bili prisutni i jer ste �uli
kad mi je telefonirala da je ustrijelila potpukovnika! Problemi neke moralne
krivnje i tome sli�nih pobuda intimne naravi mene ne interesiraju! To je stvar
sudskog postupka, gospodine doktore, i ja �u postupiti u ime zakona! Meni drugo ne
preostaje, a mislim, da ste vi na mome mjestu, i vi biste isto tako postupili.
KRI�OVEC: Dakako! Samo ja na va�em mjestu ne bih od jedne najbanalnije ljubomorne
scene stvorio sudski postupak velikog stila! To bi zaista bilo naivno! �ena je
izgubila kontrolu nad svojim nervima, �to je napokon potpuno razumljivo poslije
svih onih �okova, a onda se dogodilo jo� i to da je utvrdila kako nisam bio na
ve�eri u Grand Hotelu, kao �to sam joj bio javio, nego kod jedne svoje znanice,
kontese Maklakoff! Gospo�a je utvrdila jednu moju intimnu vezu a u takvim
prilikama, bo�e moj, baca se �esto i vitriol, a ne telefoniraju se samo naivne
gluposti! Ne �emo od jednog neubrojivog temperamentnog ispada stvarati kriminalne
procese! Vi me promatrate kao da mi ne vjerujete? Kontesa Izabela Georgijevna
Maklakoff, izvolite molim, kontesa ima svoj telefon, i budite ljubezni, vi svakog
trenutka mo�ete provjeriti njen identitet! Izvolite molim provjerite isto tako, ako
vas interesira, da li sam proveo kod kontese �itavo ve�e, sve do �etrdeset minuta
poslije pono�i, a kad sam na kraju stigao do gospo�e barunice koja me je tra�ila po
�itavom gradu, i kad se utvrdilo da nisam bio u Grand Hotelu na poslovnoj ve�eri,
nego kod kontese, onda je stvar zauzela to�no one nervozne razmjere koji su doveli
do temperamentnog, za nijansu mo�da i suvi�e tempera-mentnog telefonskog skandala!
To je trebalo da ispadne kao neka vrsta revan�a za te�ku, gol-gotsku baruni�inu
no�! Eto, molim: "Dok sam ja kod kontese muzicirao", gospo�a je bila "izvrgnuta
va�em inkvizicionom postupku", i tako dalje, i tako dalje, pa kad se ve� razbila
jedna �a�a, za�to da se ne uni�ti i �itav servis, pak ne samo servis nego krov,
egzistencija, �ivot, ljubav, dugogodi�nje prijateljstvo, �itav niz iluzija, u jednu
rije�, sve. To je ona vrsta osamljenih karaktera o kojima sam ve� govorio, koji kad
ginu, onda ginu romanti�no, sa velikom gestom vertikalnog slobodnog pada u vakuumu.

POLICIJSKI PRISTAV: Kako rekoste, molim, da se ta dama zove?

KRI�OVEC: Kontesa Izabela Georgijevna Maklakoff.
POLICIJSKI PRISTAV: Georgina Maklakova? �ini mi se da poznajem tu gospo�icu! Ona je
kod nas evidentirana.
KRI�OVEC: Kako?
POLICIJSKI PRISTAV: �ur�a Maklakova, ri�okosa �ena srednjih godina, srednjeg rasta,
bez neke naro�ite oznake, ona je kod nas evidentirana. Ka�njavana je i izgonom, ali
joj je izgon ukinut na intervenciju nekih vi�ih vojnih lica. Bila je pod raznim
optu�bama, zbog kokaina, nemorala, zbog �edomorstva i tako dalje, ali joj se
�edomorstvo nije moglo dokazati i tako dalje, ve� kako to ide u na�em dosjeu...
KRI�OVEC: Ta nije mogu�e! Da se mo�da ne radi o nekoj drugoj osobi, doktore? Bit �e
posrijedi u svakom slu�aju zabuna! Dama o kojoj govorim, to je unuka admirala grofa
Maklakoffa koji je igrao veoma va�nu ulogu u Krimskom ratu i o kome pi�e Tolstoj u
svojim Sevastopoljskim uspomenama! To �e izvan svake sumnje biti neka zabuna! To je
nemogu�e! Ja uostalom imam njenu sliku, budite ljubezni da provjerite. Izvukao je
iz d�epa nervoznom gestom lisnicu, i u �urbi ona mu se prosula sa raznim snimkama i
pismima.
Laura, koja se bila vratila od portreta svoje majke i bole�ivo pasivno promatrala
ovu dvojicu u uzbu�enom dijalogu, bila se primakla bli�e ve� od onog momenta kad je
Kri�ovec po�eo da govori o skandalu. Kad se prosula Kri�ov�eva lisnica, ona se
sagnula da mu pomogne konvencionalno, a zatim u jednom trenutku, kao ubodena iglom,
iznenadnom brzom kretnjom ona mu je otela nekoliko fotografskih snimaka, rasutih
tako da Kri�ovec to nije mogao sprije�iti. Jednu od tih fotografija ona promatra s
veoma velikim interesom.
POLICIJSKI PRISTAV, koji se isto tako sagnuo da pomogne Kri�ovcu oko sakupljanja
rasute hartije, s tipi�nom gestom kratkovidna �ovjeka skinuo je nao�ari da bolje
vidi, promatraju�i s interesom fotografiju Izabele Georgijevne. Rezigniranim glasom
on vra�a sliku Kri�ovcu: �alim, gospodine doktore, ali ta osoba na slici, nema
nikakve sumnje, jeste Georgina Maklakova glavom.
KRI�OVEC: Sasvim zagonetno! Kontesa Maklakoff, unuka admirala Maklakoffa, �ivi u
zajedni�kom ku�anstvu sa svojom bakom admiralicom, kneginjom Volodarskom, u krugu
kneginja Dolgorukove, Goleni��ev-Kutuzove... Kontesa je diplomirana profesorica
engleskog jezika.
POLICIJSKI PRISTAV: Georgina Maklakova, koliko je meni poznato, to je njeno
adoptivno ime po nekom Jegoru Maklakovu koji je navodno bio pisar u Semipalatinskoj
guberniji, ali svi njeni revolucionarni dokumenti temeljito su sumnjivi. Njeno
autenti�no djevoja�ko ime je navodno Plettner ili Iwaszkiewicz, a zapravo ona se
zove Wanda Chowanczowna, od oca Petra Chowanczowa, Rusina, rodom iz Bukovine,
austrijskog �eljezni�ara, ro�ena u Sankt P�ltenu, a bila je u Czernowiczu, kod
svoje babe 1914, kad su upali Rusi, i tako je ostala s onu stranu granice. Stigla
je u na�e no�ne lokale kao animirdama iz Be�a, gdje je radila u nekakvom koru
ruskih balalaj�ika. �ao mi je, ali to �to ja o toj gospo�ici znam, to je tako...
KRI�OVEC, pod impresijom, zbunjen: Sasvim zagonetno. Pa kad smo ve� indiskretni,
kakva se to vi�a vojna lica interesiraju za tu damu?
POLICIJSKI PRISTAV: Jedan armijski general, jedan divizijski general, uop�e
gospo�ica u�iva nepodijeljene simpatije generaliteta, a to joj je i diglo dru�tveni
ugled i kredite, te su se �ak javile glasine kako bi mogla postati suprugom nekog
uglednog gospodina...
KRI�OVEC: "Uglednog gospodina"?
POLICIJSKI PRISTAV: Da, gospodine doktore, "uglednog gospodina" koji ima �anse da
postane ministar.
LAURA, hipnotizirana fotografskom snimkom u svojim rukama, trgla se iz letargi�nog
mrtvila. Njom je zavitlao histeri�an smijeh koji, kao o�tar disakord, razdire svu
bolnu �amotinju ovog nokturna na samrti. Sa sarkasti�nim, zapravo nezdravim
smijehom u povi�enom tonu: Savr�en akt ove na�e drage gospo�ice kontese, bravo! Akt
ove "Primavere" slu�io je ve� �itavim slikarskim generacijama kao model idealnog
djevoja�kog tijela, na�alost. ? la bonne heure! (franc. - Nikad bolje! U pravi �as!
Bravo!) Nisam zaista imala pojma, dragi doktore, da vas kao amatera fotografa i
nudista interesiraju pornografske snimke. I to otkri�e spada u bogata iznena�enja
ove divne ljetne no�i. Merci, dragi moj doktore, dragi moj gospodine protektore,
izvolite, vra�am vam va�u romanti�nu "Primaveru", oprostite, dogodilo se potpuno
slu�ajno.
KRI�OVEC: Laura! Molim vas, saberite se, mi nismo ovdje sami, mi ovdje stojimo pred
predstavnikom Zakona.
LAURA: Da, da, razumijem! Mi treba da se skinemo do gola, i ja upravo tako kao i
kontesa Izabela! Pardon! Nije mi bilo jasno da smo nudisti! Naime, da! To jest,
vidim, od mene se o�ekuje da ka�em sve �to ima da se izgovori, do posljednje
konzekvencije, nudisti�ki, pornografski, policijski, u smislu policijskih
paragrafa... Spram policijskog pristava: Oprostite, gospodine doktore, zaista
iskreno �alim, ne znam kako da se izrazim, nisam imala pojma da sam i ja neka vrsta
suparnice jedne animirdame iz Sankt P�ltena, ali poslije svega �to se ovdje
izgovorilo, poslije ove Sodome, poslije svega �to je gospodin doktor bio tako
ljubezan da izdeklamira u moju obranu, mislim da je istina sve ono �to je gospodin
tu deklamirao, sve ono, od alfe do omege, od policije pa sve do ove dame iz Sankt
P�ltena! Mislila sam da se radi o smrti, ali ne, ne, to je zapravo najbanalniji
operetni �lager u drajfirtltaktu, eine Art Halbweltcouplet(njem. - u
tro�etvrtinskom taktu, neka vrsta kupleta iz polusvijeta), da, da, sasvim lo�a �ala
iz jedne glupe operete, tralalala-l?, "Mein Herr Marquis, so ein Herr wie Sie"
(njem. - "Moj dragi marki, takav vitez kao vi" (citat iz Herveove operete
"Mam'selle Nitouche"), naime, �to ho�u da ka�em, �alim �to sam vas uznemirila
svojim "histeri�nim ispadom". Mislim da je gospodin doktor, kao moj advokat, veoma
dobro objasnio onaj moj telefonski "histeri�ni ispad", ni�ta vi�e ni manje nego
upravo ono �to se zove skandal, kad sam vas pozvala da do�ete, a zapravo sam
lagala. Da, da, to je zaista bio "histeri�ni ispad", precizno, sla�em se, skandal,
dostojan neke moje male ma�amode iz "Mercure Galanta" ili bilo koje animirdame,
ali, dragi moj bo�e, i to se mo�e razumjeti, zar ne, �ene su ve� takve da nisu ba�
postojano ura�unljive i da ne vladaju uvijek podjednako sigurno svojim �ivcima.
Zatajili su mi nervi, to je bilo sve, nisam bila svijesna svih va�ih policijskih
"pravnih posljedica", nisam bila svijesna �to radim, lagala sam, te ne znam,
gospodine doktore, da li je dovoljno da izjavim da sam lagala? Ni�ta od svega toga
nije istina. Nisam ubila nikoga!
POLICIJSKI PRISTAV: Ne, gospo�o, to ni u kom slu�aju nije dovoljno! Potrebno je da
vas u ime zakona upozorim da se tu ne radi ni o kakvoj opereti, nego o veoma
ozbiljnim zakonskim posljedicama, a to nisu kupleti, zar ne? Vi treba da mi dadete
izjavu, decidiranu i jasnu izjavu, i to u takvoj jednoj formi da se mo�e
upotrijebiti kao meritorno obja�njenje u zapisniku, da mi dadete jednu
eksplikaciju, razumijete li me, eksplikaciju kojom pori�ete da ste ubili svoga
supruga, jer, nema nikakve sumnje, ja o �itavome tom slu�aju moram, razumijete me,
gospo�o, ja moram uputiti normalnu, zakonom propisanu prijavu Dr�avnom odvjetni�tvu
o �itavome slu�aju, ve� kako su stvari tekle, i to kako ste me pozvali i za�to ste
me pozvali, na temelju neistinite svoje tvrdnje da ste ubili svoga mu�a. Sve to,
molim vas, nije nikakva opereta, i vi opet niste svijesni svojih rije�i, i,
izvolite molim, saberite se i izdiktirajte mi sve istim redom, od onog trenutka kad
ste me telefonski obavijestili da ste ubili potpukovnika Lenbacha do ove svoje
izjave kad tvrdite da ste lagali da ste ga ubili, i za�to ste lagali! Upozoravam
vas, gospo�o, stvar je ozbiljna, jer zavo�enje vlasti u bludnju ka�njiv je �in, i
ja vas molim da se saberete, a mislim da gospodin doktor, u svakome pogledu, dijeli
moje mi�ljenje, jer, na kraju krajeva, svi moji obziri imaju svoju granicu. Ja ne
�u dopustiti da dalje izvrgavate Zakon ruglu, jeste li me razumjeli?
KRI�OVEC: Nema sumnje, veoma ispravno, u duhu zakona i po propisima, vi ste u
potpunom pravu, gospodine doktore! Laura, molim vas, da li ste razumjeli �to vam je
objasnio gospodin pristav? Radi se o va�oj definitivnoj izjavi koju dajete u
istra�ni zapisnik, jer gospodin pristav je ovdje predstavnik Zakona, a Zakonu treba
da se pokorimo svi, i vi, i ja i svi mi, bez izuzetka! Laura, ja vas molim da me
po�tedite grube rije�i! To kako se vi vladate, to je infantilno!
LAURA: Pa rekla sam da sam lagala! �ta �elite vi�e? Lagala sam. Svi smo lagali
�itavu no�, la�emo, la�ete, la�u, lagali ste i vi, la�em i ja, dakako, pak sam
lagala i ja, jer nije istina da sam ubila Lenbacha, ja nikoga nisam ubila, mene su
htjeli da ubiju, mene su popljuvali, mene su ispitivali kao ubojicu, i mislim da je
to sad jasno, mislim da sad ne la�em, jer i vi ste govorili punu istinu pred ovim
gospodinom, sve ono o gospo�ici Maklakoff, sve je to istina, vi niste lagali, to se
vidi i iz onih nudisti�kih fotografija da niste lagali, sve ja to potpisujem...
KRI�OVEC: Laura, razumijete li �ta je to logika? Molim vas budite razumni, ja vas
nisam branio ni pred kakvim gospodinom, nego pred Zakonom i zakonskim posljedicama!
Osim toga, da se razumijemo, oh, koliko �u puta imati jo� da ponovim, molim vas,
gospodin pristav o�ekuje od vas izjavu koju treba da izdiktirate u zapisnik da
niste ubili potpukovnika, jer on vas u protivnom slu�aju po pozitivnim propisima
ima da uhapsi i da vas optu�i zbog ubojstva! Vi ste pod policijskom istragom, zar
vi ne pojmite da ste pod policijskom istragom, gospodin je stigao u pratnji
detektiva, zar vi ne razumijete da mo�ete svakog trenutka biti li�eni slobode?
�ovjek �e vas uhapsiti, razumijete li, vas �e vezati detektivi. Vi ste pod
policijskom istragom, pod temeljitom sumnjom da ste izvr�ili zlo�in! Izvolite
izjaviti, jasno i glasno, �istu istinu kako su stvari tekle i kako je do�lo do toga
da ste gospodina pristava pozvali da vas uhapsi jer da ste ubili potpukovnika!
Laura, zar vi mene ne �ujete?
LAURA, duhom odsutna: Pa ja nisam pozvala ovoga �ovjeka da me uhapsi. Ja sam ga
pozvala da me rije�i va�e prisutnosti, ja nisam znala kako da vas odstranim.
KRI�OVEC: O, gospode bo�e! Laura! Ovo nije dje�ja igra, izvolite izdiktirati
gospodinu doktoru istinu! Ni�ta vi�e nego istinu kako je do�lo do toga da ste mu
telefonirali i za�to ste mu telefonirali.
LAURA: Istinu! Koju istinu? Pravu, nekamufliranu, nudisti�ku istinu? Jo� i to?
Dakle, molim, govorim istinu, golu fotografiranu istinu! Ako je sve to tako va�no
da se moram skinuti pred ovim gospodinom do cache-sexea(franc. - do gola), onda
molim: kad ste se vi kona�no vratili, kad ste se pojavili, kad su vas na kraju
krajeva otkrili, da, kad ste stigli na mjesto ove �alosti, ovamo, pod ovaj krov, u
ovoj antipati�noj, gadnoj no�i, kad ste mi pristupili da mi pomognete na ovom
pogrebu svega �to bi se moglo re�i da je zaista preminulo, kad ste, dakle, ovdje
nad mojim, upravo nad na�im odrom, takore�i na samrti, zamirisali po kontesi
Maklakoff, kad ste naparfimirali tu moju bijedu njenim "Old-Gentleman"-mirisom (po
svje�em tropskom duhanu, po stra�nim, otrovnim crnim orhidejama), kad ste, dakle,
stigli kao dobra, samaritanska du�a, kao moja jedina nada da podijelite sa mnom sve
ovo gadno �to je onaj mrtvac onako brutalno survao na moju glavu, ne, ne, ne, ja
bih bila nat�ovjek da sam mogla podnijeti onaj inzult da mi netko, u koga vjerujem,
tko mi je jedina intimna utjeha, dolazi od svoje metrese, a da me istodobno la�e i
obmanjuje kako mi je iskreno odan i kako mi je jedini �ovjek u koga mogu da
vjerujem, i ja prosto vi�e nisam mogla da podnesem va�e tjelesne pojave. Ni
tjelesne, ni moralne, ni du�evne, ni dru�tvene, ni�ta vi�e nisam mogla da podnesem,
ni va�eg glasa, ni va�eg parfema, ni va�ih la�i, ni misli, ni konvencionalnih
fraza, i ja sam, priznajem, pala ispod svog nivoa, ja sam htjela da vas odstranim,
vas, va�e ruke jo� pra�njave od njenog pudera, vas li�no, i pozvonila sam tako
Mariji da vas odstrani, da vas isprati, da vas udalji, da vas izbaci na ulicu, a
kad vi niste htjeli...
KRI�OVEC: Kako nisam htio? �to sam mogao htjeti, kako sam vas mogao ostaviti u
onakvom abnormalnom raspolo�enju, Laura?
LAURA: Da, da, razumijem, niste mogli, imate dobro, vite�ko, samaritansko srce, u
redu, kad, dakle, vi niste htjeli da me napustite i kad ste izjavili da ostajete
protiv moje volje jer da je to va�e pravo, ja nisam vi�e mogla da podnesem ni�ijeg
terora, ja sam prosto osjetila duboku potrebu da prekinem, jedamput zauvijek da
prekinem sa svime i sa svima, i tako sam pozvonila policiji, i tako sam izjavila
ne�to na �to do onog trena uop�e nisam ni mislila da bi bilo mogu�e, da sam ubila
Lenbacha, jer prosto nisam znala kako da vas se rije�im. Htjela sam da se
oslobodim, da poduzmem ne�to neshvatljivo stra�no, ja sama ne znam �to sam htjela,
svakako, ne�to sam htjela, ne�to �to �e pasti zajedno sa mnom nekamo duboko, u
mrak, u propast, iz svega ovoga, da, i to je bilo to i tako, i drugo ne znam da
ka�em ni�ta, i to je istina, a vi sada izvolite dalje da radite kako umijete i
znate, izvolite me vezati, hapsiti, suditi na smrt, meni je svejedno, ja ne znam
vi�e ni�ta, meni ste vi svi potpuno indiferentni... Ponovno je klonula.
POLICIJSKI PRISTAV: U redu, gospo�o, to bi bio supstrat va�e izjave, to bi bio
sukus svega �to ima da se ka�e kao obja�njenje samoga �ina, samo, molim vas, sve bi
to trebalo koncipirati po mogu�nosti razgovijetno i jasno, i to istim redoslijedom
kao �to ste izjavili! Prvo: koji su vas motivi naveli na davanje neistinite izjave,
za�to ste uznastojali da istragu zavedete u bludnju, a, zatim, drugo i tre�e, i
tako dalje, i tako dalje, jer to je supstrat samog istra�nog zapisnika, a u ovoj
formi to je nemogu�e podastrijeti kao prijavu, a da je moja du�nost da uredno
udovoljim svim propisima, to je izvan svake sumnje. Gospodine doktore, ja mislim da
bi bilo najoportunije da se vi potrudite...
KRI�OVEC, s bolnom gestom punom migrene i nemo�i: Ne mogu vi�e, oprostite, dragi
kolega, oprostite, ali ja zaista ne mogu dalje. Na Obrani�kom sudu imam jedno va�no
trgova�ko ro�i�te: radi se o milijunima. Egzaktno, radi se o dvadeset i tri
milijuna, i ja treba da sam prisutan duhom i tijelom. Pojma nemam kako �e sve to
ispasti. Bezuslovno mi je potrebno da sklopim o�i makar i samo na jednu jedinu
sekundu, da se okupam, da odahnem... A zatim, potpuno nezavisno od moje subjektivne
volje, ja putujem, sutra u deset sati �ekaju me u audijenciju. Razgovori oko resora
zavr�it �e se, nadam se, tokom prijepodneva, tako da �u se ja - u svakome slu�aju -
vratiti prekosutra, jutarnjim brzim. To zna�i, ako vam to odgovara, da udovoljimo i
toj formalnosti, mi �emo se prekosutra oko devet sati sa gospo�om barunicom
pojaviti kod vas. Jo� danas bit �u tako slobodan da vam po svom koncipijentu
po�aljem nacrt zapisnika - grosso modo (lat. - u glavnim potezima) - da ga
prestilizirate kako mislite da je potrebno. Ostaje meritorna gospo�ina izjava kojom
obja�njava za�to vam je telefonirala, a do koga stupnja �emo se upustiti u
intimitete, to mo�da i ne �e interesirati gospodu na Dr�avnom odvjetni�tvu, to �u
ja jo� li�no ispitati, tako da se nadam da �e sve ostati u diskreciji, a sad vas,
ako imate samo un�u smisla za kolegijalnost, zaista prijateljski molim ne biste li
me mogli rije�iti svoje prisutnosti i u�initi uslugu jednom starijem gospodinu koji
vas to moli prosto prijateljski? Ja mislim da su s formalne strane sve stvari sada
u potpunom redu.
POLICIJSKI PRISTAV: Formalnosti, gospodine doktore, sad vi�e nisu tako va�ne, tako
preponderantno va�ne, a �to se mene ti�e, vi mo�ete i sami odrediti mjesto
sastanka, taj ne mora biti u mome uredu, stojim vam na dispoziciju kako god �elite,
mogu vas potra�iti i u va�oj kancelariji, ve� kako mislite, za mene je va�no da
reda radi, "ex offo"(lat. ex officio - po slu�benoj du�nosti) predam prijavu u
smislu pozitivnih propisa, a da uredujem na licu mjesta, mislim, poslije svega ne
bi imalo rezona. Gospoda na Dr�avnom odvjetni�tvu imat �e na temelju va�eg
zapisnika jo� uvijek prilike i mogu�nosti da postupe u duhu zakona! Ukoliko mislite
intervenirati kod gospode li�no, izvolite me o tome obavijestiti! Meni je va�no da
obrazlo�im za�to sam se pojavio ovdje, u stanu gospo�e barunice, jer je stvar vi�e-
manje publique (franc. - javno poznata), a poznato je da su detektivi brbljavi kao
svrake. Time bi svim zakonskim formalnostima bilo udovoljeno, i ja mogu da se
oprostim. Meni je zaista �ao...
KRI�OVEC: Hvala vam, dragi kolega, ne znam zaista kako da vam zahvalim.
Manifestirali ste zaista idealno humani smisao za razumijevanje ljudskih briga i
slabosti, a to govori veoma mnogo o va�em karakteru, �to danas ba� nije svakodnevna
pojava. Samo srcem razumijevaju se ljudske stvari, a ne paragrafima, to, molim vas,
nemojte nikad da smetnete s uma! A, osim toga, vidite, slu�aj u �ivotu �ovjeka igra
tajanstvenu ulogu. Igri slu�aja mi ne mo�emo da se otmemo, zaludu! Slu�aju�i vas
kako ljudski jednostavno rje�avate stvari, molim vas da me ne razumijete krivo, ja
sad improviziram, ta mi je ideja ovog trenutka pala na pamet, i molim vas da je
uzmete kao �to se javila, spontano, bez ikakve skrivene misli. Bude li mi zaista
povjeren resor (u �to nemamo razloga sumnjati), ne biste li se, mladi moj kolega,
priklonili da primite mjesto �efa mog kabineta? Taj se izbor prepu�ta diskrecionom
pravu samog �efa resora! I ja li�no do ove sekunde nisam imao u kombinaciji nikoga,
a ta mi se misao javlja kao neka vrsta inspiracije.
POLICIJSKI PRISTAV, iznena�en: Ja sam zaista zbunjen, upravo, kako da ka�em, da, ja
sam neobi�no po�a��en tim va�im izborom, ekscelencijo! �ivim u ku�anstvu sa svojom
majkom, udovicom banskog geodeta, a ona je, kako da ka�em, ne znam, sentimentalno
vezana o svoju ku�icu, i to je opet tehni�ko pitanje seobe i stana, a to bi bila
jedina smetnja, jer ina�e, �to se mene li�no ti�e, ja sam, razumije se, sklon bez
razmi�ljanja da primim tu po�ast! U policijsku karijeru pao sam ionako - per
nefas(lat. - po nevolji) - vi�e-manje iz materijalnih razloga, zbog mr�ave mamine
penzije, za ra�un no�ne slu�be i licencija po kabaretima...
KRI�OVEC: Ni�ta, ni�ta, dragi moj amice, glavno je da smo se sporazumjeli, a ostalo
�e se sve rije�iti, dovi�enja, dakle, prekosutra u mojoj kancelariji, a sad vas
zaista molim, ako mislite da je sve u redu...
POLICIJSKI PRISTAV: Kako mi se �ini, mislim, sve je u redu. Toliko sam zbunjen
va�om ponudom, oprostite mi, te se ne snalazim. Moje ambicije bile su usmjerene
sasvim drugim pravcem. Meni su od po�etka studija govorili da treba da se bavim
teorijom. Mene nikad zapravo nije interesirala judikatura kao takva, nego
jurisprudencija... Jo� kao asistent na sveu�ili�tu objavio sam nekoliko prikaza i
recenzija o Iheringu i o Savignyju, a po�eo sam da prevodim Lubbocka i Giraud-
Teulona. Trebalo je da otputujem u Pariz na stipendiju, ali mi je umro otac
iznenada, i tako, uslijed familijarnih prilika, eto, na�ao sam se na policiji.
Preporu�ujem se i molim vas da mi oprostite, ali sve se to desilo bez moje volje i
meni bi li�no bilo mnogo milije da se nije desilo, to mislim da ne moram naglasiti.
Gospo�o barunice, gospodine doktore, kao �to smo se dogovorili, molim vas...
KRI�OVEC: Da, da, kao �to smo se dogovorili, ja �u potra�iti gospodu na
Odvjetni�tvu.
POLICIJSKI PRISTAV: Gospodine doktore, molim vas, iz formalnih razloga...
Nestali su u razgovoru desno. Laura, prate�i ih pogledom, kao da nastoji prije�i u
drugu sobu; zaglavinjav�i na trenutak, gubi ravnote�u, i tako je u nervnoj groznici
klonula na �ezlong, prekriv�i o�i svojim �alom. Kri�ovec se vra�a, odlazi na balkon
da udahne kaplju jutarnjeg eliksira. Romon tihe ki�e, cvrkut vrabaca, �amor ulice,
daleki klaksoni, ritam ljetnog ki�ovitog jutra sa uzvicima djece i prolaznika;
odjek kopita na asfaltu. Kri�ovec prislu�kuje romonu ki�e po kestenovom li��u.
Ti�ina. Laura di�e umorno kao da je usnula. Kri�ovec, na prstima, trne svjetiljke,
zatvara balkonska vrata, prelazi u drugu sobu lijevo, vra�a se s pledom i pokriva
Lauru.
LAURA, u poluglasu, halucinantno prati privi�enje uznemirene kaskade slika,
prislu�kuju�i glasovima: Vi ste, gospo�o, ustrijelili onoga �ovjeka, va�e su ruke
krvave, pardon, gospodine, ne, ne, ja ga nisam ustrijelila, meni je li�no drago da
se on ustrijelio, ali ga ja nisam ustrijelila, kako da ne, vi ste ga ustrijelili,
gospo�o, va�e su ruke krvave, vi ste priznali da ste ga ustrijelili, za�to ste
telefonirali, ja ga nisam ustrijelila, gospodine, ne, ne, priznala bih da sam ga
ustrijelila, ja sam htjela da svojim �alom zaustavim onu gadnu krv, da, da,
gospo�o, va�e krvave ruke su dokaz da ste ga ustrijelili, vas o�ekuje smrtna osuda,
vi me ne mo�ete osuditi na smrt, ja sam nevina, srela sam kontesu Izabelu, ona �e
vam objasniti o �emu se radi, dobar dan, dobar dan, o, to ste vi, draga barunice,
drago mi je da ste �ivi, a meni je telefonirao doktor Kri�ovec da ste mrtvi, i,
vidite, doktore, ja sam mrtva, vi me ne mo�ete osuditi na smrt, mene nema, da, da,
konteso, mene nema, pozdravite sve, i groficu Madeleinu i princesse Volodarskaju,
dovi�enja, pozdravite, molim vas, i onog malog policaja i recite mu da sam
otputovala u Sankt P�lten...
Kri�ovec do Laure, i ona ga je osjetila.
LAURA, u bunilu, kao iz daljine: Tko je?
KRI�OVEC: Ja sam...
LAURA: Ah, da, to si ti! Koliko je sati?
KRI�OVEC: Sedam je pro�lo.
LAURA: Sedam? Ho�e� li ostati na ve�eri? Kupila je Marija ke�ige. Ti voli� ke�ige.
KRI�OVEC: Jutro je, Laura, za jedan sat ja moram biti u sudnici, po�inje dan.
LAURA: Po�inje dan, a za�to je ovdje ovakav mrak? Otvorite, molim, sve prozore, ja
sam toliko mnogo hodala, �itavu no�, u mraku, ja sam umorna, ne mogu vi�e, sad sam
ba� susrela tatu, projahao je pokraj mene na svojoj Belladonni, kao da idem u
�kolu, s torbom i s knjigama, a on se sagnuo spram mene iz sedla: Deine Mutti ist
die charmanteste Animierdame der ganzen kaiserlichen Kavallerie, und du wirst dein
Kreuz tragen, mein armes Kind! (njem. - Tvoja je mamica naj�armantnija animirdama
�itave carske kavalerije, i ti �e� nositi svoj kri�, moje jadno dijete!) Siromah
moj pap?! Njegove o�i bile su tako prazne kao �a�a vode, a on se kretao ispred
svojih eskadrona kao visoko poentirani jelen sa svojim rogovljem, kao sa trofejima.
Nikad nisam voljela ljude kojima je pogled proziran kao voda, to su dobri pravnici,
papige, gramofonske plo�e, sviraju samo la�ne kuplete, nisam ih voljela nikada,
gospodu advokate, vode brakorazvodne parnice, samo to, a svima su ruke krvave,
volimo ke�ige, ve�eramo...
KRI�OVEC: Laura, dijete, molim te, saberi se, molim te da se odmori�, jutro je,
sedam je sati, po�inje te�ak i naporan dan, ja moram ku�i da se okupam, da se
presvu�em, ja imam va�nu raspravu, mene �ekaju na sudu, ja �u se vratiti najkasnije
do jedanaest, i ja sam na kraju svojih snaga, Laura, molim te, budi razumna, u
na�em je interesu da ostanemo sabrani i mirni, stvar je ozbiljna, mi moramo jo�
koncipirati tvoju izjavu, razumije� li, to je va�no.
LAURA: Da, da, u na�em je interesu da ostanemo sabrani i mirni, stvar je ozbiljna,
dvadeset i tri milijuna, Soci�t� Anonyme Export-Import Ltd., dvadeset i tri
milijuna, razumijem, sve je to ozbiljno, audijencije, kabineti, portfelj, sve je to
u na�em interesu, treba da ostanemo sabrani, mademoiselle aus Sankt P�lten, i tamo
treba telefonirati da su gospo�u Lauru uhapsili, da je ubila baruna, da budemo
sabrani, o, kako je sve to sabrano, odvratno. U trzaju svijesti: Ivane, da sam ja
ti, zna� �ta bih ja sabrano i mirno uradila na tvome mjestu? Ja bih sabrano i mirno
ostavila sve te milijune i sve te portfelje, ja ne bih sad otputovala, ja bih
ozbiljno i sabrano ostala. Iz sentimentalnog, obrat u furiozno: I ti �e� mene,
zaista, sada, ovdje, danas, jutros, sabrano i mirno, u na�em interesu, ostaviti?
Ozbiljno? Ti �e� otputovati? Poslije svega �to se ovdje dogodilo?
KRI�OVEC: "Poslije svega �to se ovdje dogodilo?" Poslije svega �to se ovdje
dogodilo trebalo bi o tome govoriti s manje patosa, Laura! Mi nismo u vakuumu!
Stvari se odvijaju po samoj logici stvari! Ja putujem ve�eras, to je nezavisno od
moje volje, zar ne, a sad �u te ostaviti da se okupam, da se obrijem, da se
presvu�em, razumije� li me, ja moram u osam sati biti u sudnici, ja moram u osam
sati biti u sudnici kao glumac na sceni, ali ja �u se vratiti kad svr�i ona
komedija. To je glupo, ali je tako.
LAURA, kao jeka: To je glupo, ali je tako?
KRI�OVEC, iritirano: Da, Laura, to je glupo, ali sve to nije ni�ta gluplje od
"svega ovoga" �to se ovdje odigralo, i ja te molim da se urazumi�! Pitam te
ozbiljno: �ta sad imamo od toga �to je sve to tako glupo kako jeste? Jesam li ja
izazvao tu glupost? Ja prosto nemam vi�e volje ni snage da simuliram als ob nichts
geschehen w�re (njem. - kao da se ni�ta nije dogodilo).
LAURA: Und was ist schon geschehen? (njem. - A �to se ve� dogodilo?) Svukli ste me
do gola, pred policijom. Vama to nije te�ko, vi ste nudisti, vi ste se goli
fotografirali, i �to sad, i ja sam se skinula do gola, to si ti �elio i za�to si
sada indisponiran? Sve je to bilo po tvojoj volji. Ich habe mich loyal ausgezogen
wie eine authentische hundertperzentige Animierdame. (njem. -Ja sam se lojalno
svukla, kao prava stopostotna animirdama)
KRI�OVEC: Molim te budi razumna, budi �ovjek!
LAURA: Budi razumna, budi razumna! �to zna�i "razum" u ovom ru�nom snu? �to zna�i
biti �ovjek? Boli me, tako me boli kao da ste mi rasparali utrobu, a ne mogu
plakati. Ho�u da pla�em, a ne mogu! Ja sam predmet, a zar si ti �ovjek? Ti si
maska! Ti si maska sa tridesetitri maske! Ti nisi vi�e ni sjenka od onog �ovjeka o
kome sam mislila da ga poznajem. On je bio jedamput davno, davno, da, ali je
nestao, rasplinuo se, njega vi�e nema, i, uop�e, tko mo�e sve da shvati i tko mo�e
re�i: ja sam taj i taj, ja znadem da sam to ja i da je to to, a ono da je ono, i
ovako treba da bude, a ne onako, a sve je la�, i sve si lagao o sebi, o meni, o
njemu, o svima nama, o, gospodine bo�e, a onda su nas fotografirali gole, i to jo�
na policiji, i za sve to sam odgovorna ja?
KRI�OVEC, stakato njegovih re�enica od ovoga trena dalje ne zvu�i vi�e
konvencionalno. Logi�no, s prizvukom temperamenta: Ni jedne jedine neistinite
rije�i nisam izgovorio pred onim naivnim mladi�em, to molim te da uzme� jedamput
zauvijek ad notam (lat. - na znanje) kao moje posljednje upozorenje! Bez obzira na
okolnosti koje jo� uvijek uzimam kao olak�avaju�e, govorim ti mirno da bismo se
dobro razumjeli! Nije istina da si ti u takvoj kondiciji te ne bi mogla da prati�
razgovijetan ljudski govor! Evo, molim, punih sedam sati nisam dopustio sebi ni
trenutka da zavladaju mnome nervi ili bilo koji moj subjektivni li�ni motiv, i
sedam punih sati tu vladam se kao lije�nik nad pacijentom. Ne znam da li dovoljno
sabrano slijedi� moje rije�i? Vladam se spram tebe kao bi�e koje ima toliko
fantazije da se mo�e u�ivjeti u nesre�u svog bli�njeg! Poslije neodgovornog, da,
vi�e od toga, neukusnog skandala s telefonom, �eno, meni nije preostalo ni�ta nego
da se bacim u ovu ludnicu da te obranim od posljedica zakona - od posljedica
Kaznenog zakona, Laura, i da to nisam uradio, ti bi sada le�ala na daskama u
samici, u zatvoru.
LAURA: Mo�da bi to za nas oboje bilo mnogo bolje!
KRI�OVEC: Tako? To bi bilo bolje? Da danas �itava �tampa kolportira tvoju sliku kao
sliku zlo�inke koja je ubila svoga mu�a, to bi bilo bolje? Ho�e da se savlada, ali
se osje�a kako je to iznad njegove snage. Iz njega progovara duboko uzbu�enje. Da
sam �ovjek na svome mjestu, zna� li ti �to bi trebalo da uradim?
Laura kao da nije �ula, ostentativno �uti.
KRI�OVEC, s povi�enim tonom: �uje� li �to te pitam?
LAURA: Ne �u da �ujem ni�ta! Dosta mi je tog va�eg policajnog ispitivanja.
KRI�OVEC: Sve �to brblja� do tog je stepena neukusno da bi bilo zdravo da te
izbijem kao lo�e odgojeno dijete! Razumije� li?
LAURA: Jawohl, mit der Reitpeitsche! Das sind die bekannten Kavallerierittmeister-
Alluren. (njem. - Dakako, korba�em! To su te poznate ritmajsterske alire.) Zbog tih
va�ih metoda ve� sam vas iskomplimentirala, ako se ne varam?
KRI�OVEC, savladav�i se s ogromnim naporom: Ja znam, Laura, �ta su nervi, ali tu se
sad vi�e ne radi o nervima. Ti bunca�, no povrh toga, a to je osnovno: ti ne
posjeduje� ni jedno jedino pozitivno ljudsko svojstvo, razumije� li? Ti si opaka,
da, upravo gadna, do tog stepena pogana, perverzno tvrdoglava i glupa, kao da si
zaista kriminalna, kao da ti nije dosta krvi ove no�i! Ni ja nisam kamen, �eno!
Kako se usu�uje� lagati da sam ja lagao? Meni je dosadilo biti tvoj punching-ball!
(engl.) - lopta za bokserski trening!) �to sam lagao i za�to bih bio lagao i �to
sam glumio, ako to nije bilo zato da te otmem tvojoj vlastitoj gluposti? Stidi se!
LAURA: Kako me to gleda�?
KRI�OVEC: Gledam te kao �to normalan �ovjek gleda svog slaboumnog partnera koji ne
�e da pomogne ni sebi ni njemu.
LAURA: Kako me to stra�no gleda�? Svojim pogledom milog i vjernog poentera, ti si
umio do�arati topal pasji smisao svojim rije�ima, a sad me iz tvog pogleda truje
nekakva kameleonska gu�terica! Ni jedno srebrno raspelo nije ni jedna �ena ljubila
tako pobo�no kao ja tvoje noge. Kako me to gleda�, Ivane?
KRI�OVEC: To je �ista sublimna glupost, to tvoje srebrno raspelo, sada, u ovom
trenutku! To su fraze! Ja sad nemam vremena za larmoajantnu literaturu, mene �eka
te�ak dan, a ti ne �e� da mi pomogne�.
LAURA, rezignirano: Nije mi palo ni�ta drugo na pamet! Priznajem: glupa sam!
Najperverznije �to se mo�e dogoditi jednoj �eni, to mi se dogodilo: postala sam
glupa i smije�na! Eine komische Alte! (njem. - Komi�na starica!) O, koliko puta sam
te zvala no�ima. Hladan kau�uk slu�alice lijepi mi se o uho, o prste, osje�am svoje
glupo srce u onoj �koljki od gutaper�e kako bije u vakuumu. Zvono u no�i, ja ovdje
lutam osamljena, rasparane utrobe kao kakav anatomski preparat, a ti mi odgovara�
savr�eno sabran i miran, savr�eno u�tiv, ti sabrano i mirno "radi�", dakako, ti
pi�e� svoje pledoajee za Export-Import Societe Anonyme, za dvadeset i tri milijuna,
a zapravo spava� sa svojom animirdamom koja te ogovara pred svojim generalima da si
senilan i impotentan.
KRI�OVEC: Stidi se!
LAURA: �ega da se stidim? Uvijek si lagao jer ti si ve� po svome pozivu
profesionalni la�ac! Sve �to si pred onim balavcem no�as otkrije�tao o Lenbachu kao
promukla papiga, sve je bila cini�ka la�! �itavu no� tu si me perverzno mu�io
svojim sentimentalnim nadgrobnim slovom o njegovim konjima, o njegovom derbiju, o
njegovim lovovima, o fatumu toga d�entlmena, koga si onom policijskom tipu prikazao
kao moralnog kretena! Tebi je bilo vi�e stalo do njegovog vafenroka nego do mene!
Derbi u Freudenauu 1912, Klein-Meseritsch, njegova Pferdeabrichtung und
Reitinstruktionskomission, alles das war dir wichtiger, als diese schamlose
Erniedrigung, als man mich wie eine Hure bespucke! Sein Waffenrock war f�r dich ein
tragisches Symbol, jawohl, "die letzten Dinge", jawohl, das ist eben diese deine
eschatologische Advokatenart und -weise... (njem. - komisija za uvje�bavanje konja
i obuku u jahanju, sve je to tebi bilo va�nije od onog sramotnog poni�enja kad su
me popljuvali kao bludnicu! Njegov mundir bio je za tebe tragi�an simbol, dakako,
"posljednje stvari", dakako, to je upravo taj tvoj eshatolo�ki advokatski ton i
na�in...) Ako je Lenbach bio moralni kreten, za�to si ga onda branio �itavu no�?
Za�to si mi dokazivao da nisam onom policaju smjela izjaviti da mi je drago �to sam
se rije�ila onog erpresera? (njem. - ucjenjiva�a?)
KRI�OVEC: Pa nisam branio Lenbacha, nego tebe, �eno! Nego �to je trebalo: da pustim
da te uhapse?
LAURA: Ako je istina ono �ime si me mu�io �itavu no�, sve dok nisam pozvala
policiju u pomo�, da je Lenbach tragi�na �rtva, ne na�a zajedni�ka tragi�na �rtva,
nego upravo samo moja, onda bi bilo logi�no da si me dao i uhapsiti! Ali ti si se
prepao skandala, dakako, i to je tajna tvoje samilosti! Oddeklamirao si pateti�no
svoj nadgrobni govor samo zato da bih razumjela da je to zapravo tvoja moralna
ograda od jedne histeri�ne �ene koja izaziva na policiji skandale izjavom da joj je
drago �to joj se ustrijelio mu� erpreser, pa kad sam ti dokazala da se ne bojim
ni�ega, ni tebe, ni tvoje �anta�e, ni va�e policije, onda si me svukao do gola pred
jednim tipom koji vodi u evidenciji prostitutke, i to ti zove� da si me "branio"?
Hvala ti na takvoj obrani! Sve se pod tvojim prstima pretvara u obi�nu bordelsku
la�! I sad la�e�: danke sch�n an so einer ritterlichen Verteidigung, die mich mit
einer gew�hnlichen Hure egalisiert. (njem. - zahvaljujem lijepo na takvoj vite�koj
obrani koja me izjedna�ava s obi�nom bludnicom)
KRI�OVEC: Govorio sam nad mrtvim �ovjekom koji je sudio samome sebi. Nema takve
ljudske slabosti koja se ne bi dala oprostiti, ali za to treba posjedovati ljudska
svojstva, a to je, oprosti, potrebno da ti ponovim, to je ono �to tebi nedostaje!
Pa kad je rije� o tome da se utvrdi tko la�e, ja sam taj koji je bio toliko naivan
u jednom trenutku slabosti da izgovori istinu, i to pred jednom razma�enom gospo�om
koja nema ba� nikakvog moralnog ni intelektualnog preduvjeta da pogleda istini u
o�i! Ti ne �e� da vidi� istinu! Da sam bio s onom drugom �enom, dobro, o tome se
mo�e misliti kako vas je gospodska volja, pozitivno ili negativno, svejedno, to je
stvar koja se mo�e razumjeti ili ne, oprostiti ili ne, svejedno! A �to si ti
zapravo htjela da postigne� tim svojim skandalom? Da sam bio kod one �ene, to si ti
znala upravo tako kao i ja, ali si tra�ila da to zatajim, konvencionalno, forme
radi. I kakav bi bio smisao one komedije, sve da sam lagao iz bontona? Da sam
ostao, da sam navukao na sebe Lenbachovu pid�amu, ti bi to bila primila kao
soluciju jer drugo nisi ni htjela nego to, a to sve zar ne bi bio promiskuitet?
Najbanalnije rje�enje: uspostava prekinute bra�ne veze, to bi bilo formalnim
dokazom da onaj "bordel" tamo negdje daleko ne postoji. Ja nisam mormon! Nisam
mogao da budem mormon, pred odrom takore�i jo� topla �ovjeka. I ako je netko htio
da la�emo, to si bila ti! A kad se ve� pokazalo da ima stvari koje se ne mogu
rije�iti mormonski, ili barem ne mormonski stante pede (lat. - odmah), ili barem ne
jo� ove no�i, ili jutros, ti ucjenjuje� �ovjeka koji ti je prijateljski odan i koji
se s tobom solidarizira do posljednje konzekvencije. Ti perverzno u�iva� u tome da
ponizuje� �ovjeka najvulgarnijim uvredama.
LAURA: Ja nisam advokat! Ja nisam dorasla tvojim advokatskim perfidijama!
KRI�OVEC: Ne, Laura, to nisu perfidije, to je logika. To je istina. Banalna i
glupa, kao �to ve� jesu takve banalne i glupe istine, ali je tako. I pitam se �ta
ti �eli�? Zar se nismo ve� bezbrojno mnogo puta sporazumjeli da �emo, poslije
likvidacije tvoje bra�ne veze s onim nesretnikom, legitimirati svoj odnos? On to
nije htio. U redu. Zar se nismo sporazumjeli da ostajemo u provizoriju dok se ne
na�e neko normalno, ljudsko rje�enje? Zar nisam pred onim glupim predstavnikom
zakona izjavio da te smatram svojom suprugom, sa svim potrebnim atributima na
osnovi dugogodi�njeg prijateljstva i simpatije, i zar nisam izjavio da sam spreman
da pred svim forumima to uradim? Pitam se, prema tome, postoji li jo� ne�to �to bi
trebalo da se izvr�i? Da pokleknem kao gimnazijalac i da priznam da sam bio u
bordelu, da sam lumpovao uz balalajke?
LAURA: Hvala! Hvala na tvom patosu o posljednjim konzekvencijama! Gospo�a provodi
zimu u Taormini, prolje�e u Asconi, koncertnu sezonu u Be�u, a gospodin radi
poslovno, "ozbiljno i sabrano", uz balalajke! Poslije pauze bra�ni je par odlu�io
da provede iz konvencionalnih obzira jedno beznadno dosadno ki�no ljeto u
Badgasteinu, u fijakeru, u Ischlu, uz promenadnu muziku. Hvala! Ti si tako savr�en
virtouz u izvrtanju istine da sam na hip i sama povjerovala da ono nije jedna od
mnogobrojnih tvojih advokatskih gramofonskih plo�a koju si tako ingeniozno odsvirao
pred onom policijskom kreaturom! Ne, ne, ne, nisam ja vi�e tako naivna, mili moj!
Hvala!
KRI�OVEC: U onoj slaboumnoj situaciji, u onoj panici u kojoj sam se krvavo znojio
�itavu no�, zar u onome zaista nije bilo ni jedne jedine moje ljudske rije�i?
LAURA: Ni jedne! Ti uop�e nisi branio mene, nego sebe, svoju dru�tvenu poziciju,
svoju karijeru, svoje audijencije, svoj portfelj, svoju advokatsku kancelariju!
Prepao si se da sam te kompromitirala u dru�tvenom smislu! Intimna prijateljica
jednog doktora Kri�ovca daje na policiji glupe izjave, a povrh svega priznaje jo� i
to da je ustrijelila svoga supruga. To je bila samo gradacija one tvoje prve
panike. Pravi dinamit pod tvojim �treberskim ambicijama! Ohne ein
Ministerialpraesidium-Hintert�rl kannst du dir das Leben �berhaupt nicht
vorstellen! (njem. - Bez ministarskih prezidijalnih tajnih vrata ti sebi ne mo�e�
uop�e predo�iti �ivot!) Takav si ti! Da! �to me gleda� tako perverzno? Ja znam �to
ti sad misli�. Stanka. �utnja.
LAURA, izazovno: Ti sada misli� da sam doista mogla da ubijem? �ta me promatra�
tako policajno? KRI�OVEC: Laura, molim te, ne govori gluposti!
LAURA: Za�to bi to bile gluposti? Bio je odvratan, urlao je kao potpuno glupa
pijana zvijer, htio me opet jedamput ustrijeliti, prijetio mi je onim svojim glupim
revolverom, pala mu je pi�tolja, ja sam sko�ila da mu je otmem i tako u gu�vi
revolver je opalio, ja sam okinula i gotovo...
KRI�OVEC: Ne, Laura, to nije istina!
LAURA: A za�to ne bi bila istina? Zar nisi i sam govorio da si se bavio idejom da
ga ubije�?
KRI�OVEC: Pa da, ja sam to govorio onom majmunu radi psiholo�ke uvjerljivosti, da
smanjim koeficijent tvoje moralne odgovornosti.
LAURA: Lagao si, znala sam da la�e�, jer ti nisi �ovjek koji ne�to dr�i do svoje
rije�i! Onakve kreature kao �to je bio onaj gospodin iza onog lumina treba ubijati!
I nije mi �ao!
KRI�OVEC: Laura, molim te.
LAURA: Ti meni ne vjeruje� da sam ga ubila? Ti nisi sasvim siguran da nisam, zar
ne?
KRI�OVEC: Ubila ili ne, ti nisi svijesna toga �to govori�, a ako si svijesna, ti
si...
LAURA: Ne, ne, ne, ne boj se, nisam ga ubila! On je bio takva mizerija da nije
zaslu�io metka iz moje ruke! Ali tebe, tebe bih mogla ustrijeliti kao psa.
KRI�OVEC pristupio je Lauri s uzvikom duboko povrije�enog ponosa. Uznemiren, s
glasom bolne rezignacije, on je objema rukama obujmio njena ramena: Laura! Stanka.
LAURA slomila se tako mekano kao da je satkana od same svile svog kimona, i tako se
na�la pred koljenima �ovjeka. Tu se sagnula do saga kao da �e �elom dotaknuti
parkete. Ustala je, duhom odsutna, a zatim se objema rukama dotakla svoga �ela kao
da ispituje svoju svijest. Smireno, polutiho: Oprosti molim te, zaista ne znam �to
se sa mnom zbiva. Sa mnom nije dobro.
KRI�OVEC: Sve su to nervi, dijete, �itavu no� te ve� molim da se svlada�. �ovjek
mo�e svojom voljom da nadvlada sve, nema takvog elementa �to ga �ovjek ne bi mogao
podrediti svojoj volji, i to je �itava terapija. Molio sam te, jo� uvijek te
prijateljski molim, molim te sklopljenih ruku, idi i odmori se, zaboravi! Tu sad
nema drugog lijeka, nego htjeti zaboraviti... Gleda na sat i vra�a ga u d�ep
nervozno: O, bo�e, ja zaista nemam vi�e vremena, vrijeme odmi�e, otpratit �u te,
molim te oprosti, ali treba da krenem, mene �ekaju, vratit �u se �im se u sudnici
svr�i, ne mogu mijenjati ni raspored ni rokove, u pitanju su tu�i interesi, stvar
je ozbiljna.
LAURA, kao sabrano. Stvar je ozbiljna, istina je, sve je to ko�mar, a i suvi�e toga
ko�mara, oprosti mi, molim te, oprosti mi! Sve �e biti dobro! Nastojat �u da budem
sabrana kao �to ti ka�e�: mirna i sabrana! Istina je, ni�ta se nije dogodilo, i ja
te molim, idi, ti treba isto tako da se rekuperira�, vru�a kupelj ti je potrebna,
nisi doru�kovao, mogli smo moliti Mariju, o, bo�e, ni na �to nisam mislila, neka ti
�tefan skuha jak �aj s konjakom, ili - jo� bolje - jak ekstrakt kave, molim te,
oprosti mi, �uvaj se, idi, nema smisla, hvala ti, ne daj se smetati, ja sam ve�
dobro, sad �u odmah da se odmorim, da sklopim o�i, samo ti idi, istina je, nema�
vi�e mnogo vremena, molim te, oprosti mi, sve je to kao u snu.
KRI�OVEC: Vratit �u se �im budem mogao. Molim te samo jedno, molim te budi mudra,
sve ostalo nije va�no. �uvaj se, molit �u Mariju da ti pomogne, dovi�enja! Ljubi
joj ruke i zaputio se spram izlaza.
Laura ga prati korak-dva odmahuju�i mu srda�no rukom, i tako je zastala dok se za
Kri�ovcem nisu zatvorila vrata. Onda se polagano, slomljeno zaputila do balkona,
otvorila balkonska vrata, iza�la na balkon, prislu�kuju�i romonu tople ki�e. Cvrkut
vrabaca. Dalek �amor ulice. Vra�a se na scenu kao izgubljena, ne zna �to bi. Po�la
je spram spavaonice, a onda se vratila, obilaze�i scenu i promatraju�i predmete kao
da je doputovala u nepoznat prostor. Zaputila se do sekretera, otvaraju�i nekoliko
pretinaca kao da ne�to tra�i. Otvorila je jednu kutiju s listovnim hartijama, uzela
papir i htjela da pi�e pismo. Pi�e nervozno. Stanka. Trgla se i razderala taj
koncept. Pi�e drugo pismo. I to je drugo pismo razderala. Onda je ustala, zapalila
svije�u na sekreteru i spalila oba pisma. Zvoni Mariji. Marija ulazi.
LAURA: Marija, draga, mila Marija, molim vas �aj, samo brzo, molim, draga Marija.
Marija je nestala.
LAURA ponovno se pro�etala do otvorenog balkona, zastala tamo tren-dva, a zatim,
kao da joj je pala na um neka spasonosna misao, zaputila se do telefona. Zove.
Dugo. Nervozno. Na telefonu: Ovdje barunica Lenbach, dobro jutro, �tefane, kako
ste? Gospodina doktora jo� nema, jo� nije stigao? Da, da, on �e sti�i za minutu-
dvije! Kad stigne, molim vas, neka mi se odmah javi! Ili ne, �tefane, ne treba da
mi se javi, bolje je, kad se gospodin doktor vrati, molim vas, javite mu da sam ga
zvala i da ga molim da ne treba da mi se javi kao �to smo se dogovorili, jer ja �u
sama do�i k njemu u kancelariju! Tako smo se dogovorili. Kako? Ne razumijem,
gospodin doktor je javio da ne �e do�i? On vam je telefonirao da uop�e ne �e do�i?
To vam je javio? Ako ga zovu sa suda da javite da on moli neka se odgodi rasprava
jer da je slu�beno otputovao? Dobro, �tefane, hvala, dobro, dobro, hvala! Poslije
tog razgovora pro�etala se nervozno sobom. Ponovno se gubi.Marija servira �aj.
LAURA: Hvala vam, Marija draga, mislila sam, ali ne mogu, ne, ne, ne, oprostite,
molim vas, ne osje�am se dobro, treba da legnem, molim vas vru�u kupelj, to je sve,
ali kipu�u, Marija!
MARIJA: Es w�re vielleicht gut, gn�dige Frau, dass Sie doch einen Tee... (njem. -
Bilo bi mo�da dobro, milostiva, da gucnete kaplju �aja...)
LAURA: Ne, ne, ne, hvala, vi znate, moja migrena, ni�ta, ni�ta, samo vru�u vodu
molim.
MARIJA: Bila je ovdje maserka, Gn�dige, ali sam joj rekla da se javi ponovno
telefonski, ako bude potrebno, i grofica Madeleine je zvonila ve� u pola sedam i
ponovno je zvala, ali sam je molila da se javi kasnije, jer onda je jo� ovdje bio
onaj gospodin od policije. Ja sam detektivima, milostiva, servirala kavu i konjak,
ne znam da li je to bilo dobro? Iz modisteraja je bila tu Ljubica da pita ho�e li
danas otvoriti du�an, ali sam joj rekla neka se javi o podne, a zasad neka ostane
zatvoreno. Ne znam da li je to bilo dobro, Gn�dige?
LAURA: Hvala vam, draga Marija, hvala vam! Vi ste pametna i dobra du�a! Bilo kome
tko se javi recite da me nema! Nema me ni za koga. Jeste li me razumjeli, Marija,
nema me ni za koga, niti za princezu, niti za groficu Madeleinu, ni za gospodina
doktora, du�an neka ostane zatvoren, ja �u ih ve� obavijestiti, ja �u le�i, i
nemojte me dirati, prekinite svaku vezu dok vas ne pozovem.
MARIJA: Ne znam �to da radim, milostiva? Od pogrebnog dru�tva su bili isto tako tu.
Njima je netko javio da �e na� gospodin biti aufgebahrt (njem. - izlo�en na odru) u
na�em stanu, i njima sam rekla neka do�u kasnije i da ne znam ni�ta. Ne znam �to da
im ka�em ako opet do�u?
LAURA: Ne znam ni ja, pustite me, Marija draga, nemam pojma...
Marija izlazi.
LAURA nervozno se �eta sobom. Na telefonu. Temperamentno zove: Ovdje barunica
Lenbach! Molim kontesu Izabelu! U kupatilu je? Recite joj da mi se javi �im bude
mogla, molim, trebam je hitno! Kod vas je grofica Madeleine? Ho�e da govori sa
mnom, a tako, i doktor Kri�ovec je kod vas? Hvala! A, to ste vi, Madeleine, kod vas
je veselo, to mi je drago, svira muzika, dobro jutro, Madeleine, kako ste, da, da,
da... Ono �to govori Madeleine odjekuje tako nametljivo i tako gusto te se ne mo�e
prekinuti. To je poplava konvencionalnih fraza na koje Laura reagira nervoznim
grimasama, jedno vrijeme pasivno, a zatim prekine taj izljev la�i nervoznim tonom.
Slu�ajte, Madeleine, kad ve� kukate na tom va�em parastosu, onda prekinite s tom
va�om glupom muzikom, zar ne? �elim vam mnogo sre�e na tom rekvijemu, i vama i
doktoru Kri�ovcu i kontesi, pozdravite kontesu... Zatvorila je telefon. U furioznom
kretanju. O�i �ornija, o�i �gu�ija, o�i strasnija i prekrasnija, kak ljublju ja
vas, kak bajus ja vas... Zu bl�d das ganze, eigentlich unversch�mt... (njem. -
Preglupo, zapravo bestidno...)
Telefon zvoni ponovno istog trena. Laura furiozno uzima telefonski aparat, kida ga
od �ice i tako je tresnula telefonskim aparatom o pod da se raspao u parampar�ad.
�ica se prekinula, a sa sekretera pala je s aparatom masa staklenouokvirenih slika
i fotografija. �ica je otkinula i staro venecijansko ogledalo nad sekreterom i ono
je palo i razbilo se u tisu�u krhotina. Marija je dojurila u panici.
LAURA: Molim vas, Marija, pao je telefon i ogledalo se razbilo.
MARIJA: Scherben bringen Gl�ck, gn�dige Frau, (njem. - Krhotine donose sre�u,
milostiva gospo�o) tako je govorila moja baka kad se kod nas ne�to razbilo.
LAURA: A nama je govorila na�a da razbijeno ogledalo nosi sedam puta po sedam
godina nesre�e. Zvonce na ulaznim vratima zvoni alarm.
MARIJA, nervozno: Ako je to gospodin doktor, �to da radim, �to da ka�em?
LAURA: Ako je to gospodin doktor, ja sam otputovala, mene nema ni za koga, Marija!
Ja sam otputovala, ja sam nestala, mene nema, mene su uhapsili, mene su odveli na
policiju! To nije gospodin doktor! �ujete li kako zvoni? To je na� gospodin barun!
Uvedite ga ako je do�ao.
MARIJA: Kako, za boga miloga?
LAURA: Pa zar ne �ujete da je to na� gospodin potpukovnik, samo on zvoni tako
ljubezno! Ta idite, Marija, �ujete li ga kako zvoni? Opet je pijan, opet �e biti
skandala, molim vas, Marija, opet �e se sletjeti svi stanari, ta idite, zar ne
�ujete kako pijano zvoni, molim vas... Marija, u nedoumici, nestaje. Vani zvono
zvoni u alarmu. Laura se zaputila do sekretera. Dva hica. Pala je. Marija je
dojurila u sobu. Prate je dva pogrebnika u gali.

Zavjesa

U AGONIJI - UPUTE RE�ISERU

I. U vezi sa pijanstvom baruna Lenbacha. On je pod parom alkohola, on ban�i ve�

dvije no�i, ali nije grub od prve rije�i. Treba imati na umu da se radi o ve� davno
deklasiranom �ovjeku, o �ovjeku s bole�ivim sklonostima, o psihi�ki labilnom tipu,
o bolesniku koji ne zaboravlja (pateti�no) da njegovi pre�i �ive kao aristokrati
ve� trista godina u legitimnom braku. On predstavlja simbol agonije �itavog jednog
carstva. Iz njega provaljuje o�aj, a od o�aja jo� vi�e rum, ali te slijepe i divlje
erupcije proplamsaji su mraka i skore smrti, upravo toliko koliko i alkohola.
�ovjek se ubija neo�ekivano, u jednom trenutku kad ga je temperament ponio da
posegne za revolverom, i on puca kao �to pucaju profesionali. Nikad mu nije bilo
te�ko ubijati, i tako je ubio i sebe bez neke naro�ite misli u onom dramatskom
trenutku. Sve je to detaljno motivirano i tekstom koji izgovara i preciznim opisom
same radnje. Va�na je, me�utim, scena s onim trajno i postojano tako te�ko
izvedivim valsom "Na lijepom plavom Dunavu". Svojevremeno, u okviru prve izvedbe,
otkrili smo tehni�ki scensku formulu u gramofonu, i to je dobro, jer je taj
gramofon jedina muzi�ki pouzdana pratnja Lenbachove pogrebne pjesme, tako da je tim
gramofonom tehni�ki scenski rizik smanjen na minimum. Te�ko je na�i glumca koji bi
i pjeva�ki mogao da rije�i tu scenu savr�eno bez pratnje muzi�ke. Ako glumac koji
glumi baruna Lenbacha umije da prati taj Straussov valcer svojim vlastitim glasom,
ako se napjev gramofonski slijeva s melodijom gluma�koga glasa i melankoli�nim
zvi�dukanjem punim bolne nostalgije, scena normalno ispada, u svakom slu�aju,
neposrednija i sugestivnija. Svakako je veoma va�no da ta gramofonska scena, koja
je neposredan uvod u Lenbachovo samoubojstvo, ispadne kao autenti�na i
neartificijelna. U autorskom tekstu (u knjizi), svi ti detalji ostali su svedeni na
minimum. Tamo je re�eno samo toliko da Lenbach "prati svirku gramofona nervoznim
zvi�dukanjem". Za samu izvedbu na sceni, bude li svedena samo na to nervozno
zvi�dukanje, gradacija same napetosti ne �e biti dovoljna. Toj sceni treba dati
mnogo vi�e reljefa nego �to je spomenuto u samom tekstu. Lenbach po�inje tu
dramatsku scenu polupijanim pjevuckanjem kao duhom odsutan: on onaj banalni motiv
"Na lijepom plavom Dunavu" prati �eznutljivim zvi�dukanjem s melankoli�nom
sordinom. Lenbacha zvuci Straussova valcera prenose u predjele zaboravljenih snova,
on prislu�kuje onoj za�aranoj muzici davnih dana, on se gubi ponesen ritmom dalekih
potonulih prostora kad je sve jo� bilo negdje na po�etku i kad je svega nestalo,
kao �to su se rasplinula privi�enja onih mladih dama na davnim balovima, u bijeloj
svili, u onom fiktivnom sjaju, u laku, u brokatima, one blistave iluzije o konjima,
o zveketu zlata, o karijeri, o mrtvoj mladosti, a svega je nestalo u dimu po�ara.
Stigao je ukleti period njegove dana�nje vlastite �ivotne stvarnosti, robija�ke
�oje, sluganstva i konju�arstva kod nuvori�a, sa praznim d�epovima, u rumu, u
bunilu, u provincijalnom blatu, u gor�ini poni�enja, u slomu. S pogaslom cigarom u
ustima, u moralnom i tjelesnom mamurluku, naviru Lenbachu na o�i suze, njemu su
�ivci zatajili, ste�e ga u dijafragmi i on pla�e iskreno na pogrebu svoga vlastitog
�ivota. To je zaista njegova vlastita agonija. U tom bezizlaznom trenutku sloma
iznenadila ga je njegova supruga, prijateljica jednog njegovog bogatog znanca, �ena
koja, u okviru toga promiskuiteta, nad njim moralizira i koja ga surovo vrije�a,
jer on mnogo intenzivnije od svoje supruge nema nikakve perspektive, jer se on
zaista osje�a u agoniji, jer je na samrti, jer �ivi od ruku svoje �ene, jer se
zaista osje�a kao deklasirana mizerija, u dubokom protuslovlju sa svim svojim
moralnim i dru�tvenim uvjerenjima. Njegova supruga barunica Lenbach pojavila se
iznenada u trenutku toga njegovog bespomo�nog sloma i takore�i otkrila ga je in
flagranti, u nedostojnim suzama, u situaciji koja ni u kom slu�aju nije spojiva s
boljim obi�ajima dostojanstvenog i vite�kog pona�anja. �ovjekom je ovladao stid, on
se zaista stidi �to je pao tako duboko da pla�e, i zato �itava scena treba da
ispadne od pojave baruni�ine krajnje napeto, histeri�no, gotovo abnormalno. Taj
psiholo�ko-moralni volumen Lenbachovog sloma i pla�a nad Straussovim valcerom nije
u tekstu autorovih uputa dovoljno podvu�en, ali se ta scena na na�im daskama igrala
od po�etka - po intencijama autora - kao �to je nagla�eno u okviru ove napomene.
II. U prvom �inu javlja se jo� jedna scenski neuralgi�na partija, a to je dolazak i
pojava grofice Madeleine Petrovne. Grofica i admiralica Madeleine Petrovna, u
svojoj vi�e-manje nervoznoj rodomontadi, spominje s naro�itim naglaskom u nekoliko
navrata ime Izabele Georgijevne. To ime Izabele Georgijevne javlja se u monologu
grofice Madeleine Petrovne kao motiv najbanalnije, zapravo drske intrige, uperene
direktno protiv Ivana Kri�ovca, s o�itim i naro�ito nagla�enim pomanjkanjem svakog
takta i konvencije. Ta agresivnost, s o�itom namjerom izazivanja, uslovljena je
obostranom antipatijom. Grofica Madeleine Petrovna, kao deklasirana ruska
emigrantkinja, svijesna je da ne u�iva nikakvih simpatija ovoga gospodina koji je
favorit njene prijateljice barunice Lenbach. Apostrofiranje Izabele Georgijevne da
je Izabela Georgijevna u stanu Ivana Kri�ovca vidjela portret Kri�ov�evog antenata
kardinala ima svoj dublji smisao. S jedne strane, ta je grofi�ina intriga uperena
o�ito i nesumnjivo protiv Laurinog mira jer je u interesu kruga oko kneginje
Volodarske (emigrantskog kruga tih aristokratkinja koje �ive od Laurinih
stipendija) da se veza Kri�ovec-Laura kompromitira, razlabavi i po mogu�nosti
prekine. (O tome ve� Lenbach govori i izgovara na sceni neke male istine u obliku
invektiva: da nema njega, te bi je lezbijke ve� davno upropastile materijalno.)
Motiv Izabele Georgijevne u rije�ima Madeleine Petrovne ne treba da ispadne samo
kao obi�an poku�aj spletkarenja - an pasan - da bude malo neprijatna tom gospodinu,
vengerskom provincijalnom snobu. U biti, to je perfidan dramatski motiv kojim se
uvodi �itav zaplet drugoga �ina. To je kobna sjenka koja pada preko onog tragi�nog
nokturna u drugom �inu kad �e se nekoliko sati kasnije otkriti da Izabela
Georgijevna nije nikakav fantom, da Izabela Georgijevna nije nikakav produkt
spletke, nego fatum koji igra usudnu ulogu u tragi�nom duetu izme�u Laure i
Kri�ovca. Sve ono �to izgovara Madeleine Petrovna u prvome �inu poznato je i Lauri
Lenbachovoj isto tako dobro, samo ona iz mnogobrojnih konvencionalnih razloga tu
fatalnu istinu ne �e da uzme ad notam. Izabela Georgijevna jeste zaista metresa
Laurinog ljubavnika i to Madeleine Petrovna iskori�tava metodi�ki, po takti�kom
principu �ene koja ima jednu jedinu ideju, a ta je da Lauru treba osloboditi te
neprijatne veze sa �ovjekom koji prezire �itav njen krug oko kneginje Volodarske.
Madeleine Petrovna je jedini Laurin informator, ona vitla Laurom po planu,
pretvaraju�i je u marionetu svojih vlastitih sugestija, a sve po crti intimnih
�enskih veza kojima su sve te brodolomke, u krugu kneginje Volodarske, vezane
zagonetnom solidarno��u. Fantom lezbijstva nagla�en je u samome tekstu dovoljno u
okviru Lenbachovih invektiva. Lenbach u tom pogledu o�ito brutalno pretjeruje, ali
nije da ne govori istinu, i zato taj fantom lezbijstva ne treba ovdje retu�irati.
III. �to se drugoga �ina ti�e, va�na je melankoli�na scena sa gitarom jer
predstavlja obrat u razvoju drame. Isto je tako va�na scena sa leptiricom. U
indikacijama u samom tekstu nijesu dovoljno nagla�ene sve scenske mogu�nosti koje
nosi u sebi taj doga�aj s leptiricom. Laurin furioso, koji treba da dominira
�itavim drugim �inom, provaljuje grubo u vezi s tom leptiricom. Laura je te�ka kao
olovo od prve rije�i kako se zavjesa digla. Ona je slomljena i nemo�na kao najte�a
migrena, ali paralelno s time ona je i uznemirena zvjerka koje se Kri�ovec od
po�etka boji jer je poznaje od djetinjstva, i nju i njenu majku generalicu i �itavu
njenu glembajevsku familiju. (Neka re�iser u svakom slu�aju pro�ita "Sprovod u
Theresienburgu" gdje je opisana majka barunice Lenbachove i Laurino djetinjstvo u
onoj maloj garnizoni gdje se ubio Ramong Gejza, kao ljubavnik njene majke.) Ta
nesumnjivo brutalna scena s leptiricom poja�ala je stravu Ivana Kri�ovca pred
barunicom. On je jasno osjetio da je Laura spremna na sve. Na sceni kod nas (u
smislu autorovih usmenih uputa) tom se furiosu posve�uje oduvijek najve�a
pozornost. U trenutku kada na rubu smrti i neminovnog sloma Kri�ovec izgovara svoju
lirsku partiju o leptirici, Laura je zaista izgubila nerve. Ona se pretvara u bi�e
zaista glembajevski violentno, kad ho�e da ubije tu leptiricu i kad ju je kona�no i
uni�tila kao argumentum ad hominem da bi objasnila Kri�ovcu, tom konvencionalnom
gospodinu, da se zaista radi o �ivotu i o smrti. U histeri�nom ispadu ona je
razbila gotovo �itav porculan na stolu i, kao �to je nagla�eno u tekstu, ona se
raskrvarila. Ne smeta bude li ta scena djelovala pomalo i skandalozno. To je zaista
Laurina krv koja je potekla, to je krv koja i dalje kulja preko poveza kad je
omotala svoju ruku svilenom maramom, to nije samo simbolika, to je najte�i dvoboj
koji svr�ava samoubojstvom. Sve do ispovijesti Kri�ov�eve, dok stvar s Izabelom
Georgijevnom jo� nije izgovorena, dok ta ljubavna pustolovina jo� nije poprimila
definitivnu formulu loma, Laura je neprijatna i agresivna, ali u podtonu istodobno
i slomljena, i servilna, i kompromisu sklona. Ona se jo� uvijek podsvijesno nada da
�e uspjeti da izmoli milost, a to po profilu �ovjeka koji se otima nije sasvim
isklju�eno. Poslije sve�ane izjave, me�utim, da je Kri�ovec ove fatalne no�i zaista
bio s Izabelom Georgijevnom, Lauri se objasnilo da nema mogu�osti za kompromisnu
formulu. Od toga trenutka ona je egocentri�no logi�na i jasna i njoj je isto tako
jasno �to logi�no treba dalje htjeti. Tu se drama dalje penje do paroksizma. Do
fatalnog trenutka, dok ta fatalna istina nije bila izgovorena, �itava avantura s
Izabelom Georgijevnom mogla je ostati kao otvoreno pitanje: i da, i ne. Laura bi,
po svoj prilici, bila primila i svijesnu neistinu, kao formulu kompromisa, da je
Kri�ovec bio isto tako sklon da la�e. Ali kad je on ostentativno i nagla�eno, i to
ba� u ovome momentu, osjetio potrebu da progovori istinu da je Izabela Georgijevna
zaista njegova metresa i da se on zaista vratio ovamo u ovu ludnicu iz kreveta te
mlade i tople �ene, Laura je to uzela ad notam kao osudu. Kocka je pala i tu vi�e
nikakvog mosta za povratak nema. Sve ostalo bilo bi milostinja, a da moljaka, zato
je ona i suvi�e "k�erka jednoga generala".
_________________