Genocid U Foči 1992 - 1995 Specijal

GENOCID U FOČI 1992. – 1995.
(specijal)
Da se nikada ne zaboravi genocid u Foči

Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine.
Stradanja Bošnjaka Foče u agresiji na BiH
Skoro tri (3) hiljade ubijenih i nestalih, hiljade protjeranih. Od 1514 Bošnjaka nestalih
(ubijenih) u Foči do sada je ekshumirano 1014 žrtava, a njihovi posmrtni ostaci pronađjeni
su u 514 masovnih i pojedinačnih grobnica. Na stotine silovanih žena među kojima su i
maloljetnice od 11 godina.
istaknuta fotografija:Foĉa, Sastavci
priredio:Kenan Saraĉ
fotografije: /internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a ekranportal13 i facebooka...
1
Rijeka Drina najveća masovna grobnica na Balkanu
2
Rijeka Drina najveća masovna grobnica na Balkanu
“Ja mislim da je rijeka Drina najveća masovna grobnica na Balkanu. Ako se vratimo
nazad u historiju i na dogaĎaje iz Drugog i Prvog svjetskog rata, iz Balkanskih ratova,
i sve one genocide kojima je bio izložen bošnjački narod, kojih je prema nekima bilo
čak deset, onda je sigurno da korito rijeke Drine od svog nastanka, pa do ušća, jeste
vjerovatno najveća masovna grobnica Balkana”, rekao je Amor Mašović, predsjednik
Komisije za traženje nestalih Federacije BiH.
S bismillom ulazite u Drinu, to vam je, djeco, najveći mezar na svijetu

Još u godinama Titove Jugoslavije stare nene u Podrinju su govorile unucima: “Kad
hoćete da se kupate, s bismillom ulazite u Drinu, to vam je, djeco, najveći mezar na
svijetu”.
3
Drina je najveći mezarluk koji teĉe na zemaljskoj kugli
Prof. dr. Šemso Tucaković:
“Drina je najveći mezarluk koji teče na zemaljskoj kugli, jer su tu rijeku tri puta u
prošlom stoljeću srpske snage punile leševima ubijenih Bošnjaka. U njenim virovima i
muljevitom koritu još se nalazi više hiljada kostura ubijenih bošnjačkih žena, djece i
staraca. Samo s malog dijela njenog toka, s dna jezera Perućac, prošlog ljeta je
izvaĎeno nekoliko stotina tih kostura. Mostovi u Višegradu, Foči i Goraždu su mjesta
najvećih četničkih zločina.”
(Prof. dr. Šemso Tucaković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u
intervjuu za Dnevni avaz, 08.06.2013. – Bošnjaci su skupo platili zabludu „mirno
spavajte, rata neće biti‟)
4
Drina tekući bošnjaĉki mezaristan
“Drina je, nažalost, naše najveće mezarje. Imam običaj reći da je Drina tekući
bošnjački mezaristan”, rekao je Bajro Perva.
A Drina hitra
i pomamna
teče i mojim
i tvojim venama
jer njeni talasi
decenijama i stoljećima
spiraše krv
naših najmilijih
na koje ruke dušmanske
na pravdi Boga
kidisaše.
(dio iz poeme „Zulija‟ od Bajre Perve)
5
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani
6
Igman, 1992. : Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine
Foĉa 1992. (foto i video)
Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foĉa 1992. (snimljeno na Igmanu

1992.)
7
1992.)
8
1992.)
1992.)
9
1992.)
1992.)

1992.)
10
1992.)
11
1992.)
1992.)
12
1992.)
1992.)
13
1992.)
1992.)

1992.)
14
1992.)
15
1992.)
1992.)
16
VIDEO:
1992.)
– isjeĉak iz video zapisa ISTINE I LAŢI O SILOSU – 1. dio –
korišten video zapis ISTINE I LAŢI O SILOSU – 1. dio sa youtube
video:youtube
fotografije:screenshot
design:Kenan Saraĉ
Tuzla : Otvorena izloţba “Biti izbjeglica –

Evropski narativ”
17
U Tuzli je, u Muzeju Istoĉne Bosne otvorena izloţba pod nazivom „Biti
izbjeglica: Evropski narativ“. Izloţeni su razliĉiti predmeti, ljudi koji su u nekom
periodu svog ţivota bili izbjegli, a zainteresovani ih mogu pogledati do 9.maja.
Podijeliću sa svim izbjeglicama dvije pjesmice koje napisah 2014. godine.
18
STRANAC U RODNOM GRADU
izbjeglica si mogao biti i ti
(svim izbjeglicama,raseljenim,protjeranim…)
Ovo nije tako ubjedljivo stihovana stranica sudbinske knjige
u kojoj se improvizuje kraj
Ovo je ţalosna ţivotna drama da ĉitalac prosto zanijemi…
i…i…i…stanje to dokuĉit‟ ne more…i…i…i…ne mora…
Koliko samo nostalgiĉnih i bolnih uspomena fotografije nose…
…kad ĉovjek shvati da je niĉiji…da je u zaviĉaju otpisan…
…izbrisan…u vlastitoj domovini…bez ikakvog prava…
DA JE STRANAC U SVOJOJ DOMOVINI…
Da je stranac u Sarajevu,Zenici,Visokom,Brezi…
Da je stranac u svom rodnom gradu…nevoljo ljuta…
Za bolji ţivot i komad hljeba borio se…
…postao sam stranac u SVOJOJ DOMOVINI…izgnanik,
prognanik…KOD svog doma i kuće – bez doma i bez kuće…
…napušten od politiĉara i vlastelina raznih…
ostavljen na cjedilu i razmeĊi ţivotnih puteva…
…i…ŠTA MI OSTAJE/ ŠTA MI OSTADE…
19
…OSTADE MI DA FANTAZIRAM…
…da se zavaravam iluzijom nestvarne ljepote fotografija
rodnog grada iz djetinjstva moga…
da ih po dţepovima nosam…
da ih grlim…da ih privijam na grudi…
Kad ne mogu u svoj dom, u svoju kuću, u svoju bašću, u svoj grad…
ZAGRLI USPOMENU…
zagrli fotografiju…doĉaraj si zaviĉaj
Doĉaraj si rodni grad,doĉaraj si domovinu,
Doĉaraj si iluziju – kad ne moţeš zaprave –
– more „k'o bajagi‟
uhvati vjetar,uhvati list,uhvati fotografiju…
jer ti moţeš to!!!
TI SI STRANAC U RODNOM GRADU!!!
(Kenan Saraĉ, 2014.)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/18/stranac-u-rodnom-gradu/
20
PROTJERANI
Foĉacima
Samo Ćehotina i Drina
sve su znali
moj grade voljeni
ostali smo sve do tog jutra
kad smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
21
onog ĉasa, onog trena
kad je pokraj nas prošlo
komšijško nam ludilo srpsko
ostali smo prerezanih
grkljana i vena
mi smo bili
onog casa, onog trena
kad je pokraj tebe
i pokraj mene prošlo
kad na tvome minaretu pojavi se
zastava sa lobanjom
tuţno tvoje lice,
tuţna tvoja sjena
Aladţo ti ljepotice,
mi smo bili
dinamitom rušena si
kamen gori,Ćehotinom val se pjeni
gledali smo sve u sjeni
govorili nismo ništa
jer smo
Zajedno smo grade posli dalje
i ti i ja
kasnim proljećem opijeni
ranim ljetom zaneseni
proveli smo sahate i sahate,
dane, noći,mjesece i godine,
kratka ljeta,duge zime
u izgnanstvu
mi smo bili
sa svog praga,
sa svog topraka
zalud ĉeţnja
duša pati
Ćehotina,Drina,sastavci
Foĉa, mati
ostadosmo
da ĉekamo da nam svane
da vratimo se domu svome
22
nismo nigdje smirni
nit‟ dostojnoga ţivljenja
svak‟ te tjera
svak te ganja
svak te gaza
svaka šuša te omalovaţava
sve dok smo
glas nam drhti
iznenada to se zbilo
niti tebi niti meni grade
nikad tako uţasno nije bilo
i dok šutnjom nastavlja se
progon naš
ostajemo mi
grade moj i ti i ja
naša šutnja sve će reći
i Ćehotina nijemo će teći
Drina plahovita tajne kriti će
Foĉaci biti će…
(Kenan Saraĉ 2014)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/19/protjeraniprotjerani/
design:Kenan Saraĉ
Istraţitelji će ponovo pretraţiti više lokacija u

istoĉnoj Bosni
23
24
Polovinom ovog mjeseca istraţitelji Instituta za traţenje nestalih osoba BiH
poĉet će provjeru više lokacija na podruĉju istoĉne Bosne, za koje postoje
informacije da se na njima nalaze masovne grobnice. Osim novih, pretraga će
se vršiti i na nekim lokacijama na kojima su ranije vršene ekshumacije
posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka.
http://www.federalna.ba/bhs/vijest/234347
izvor:ftv
design:Kenan Saraĉ
25
Neki drugi…
Neki drugi…
U zloĉinaĉkom pohodu neki neljudi porušiše Kafe “Bor”
Ostao je djeĉiji vrtić preko puta
Nema više ni dudova što krasiše baštu Kafe “Bora”
U maju još uvijek zriju foĉanske trešnje
ali te trešnje sada kradu neka druga djeca
Moja komšinica Mervana divno opisa Djeĉiji vrtić

Kroz maglu još trepere uspomene
26
Voţnja ponijem, autići, stoni tenis…
a u Vrtiću danas igraju se druga djeca…
Nema više ni Deove dţamije,

ne prepoznajem ni sokake, ni mahale
Ni moj grad nije više što je bio…
U njemu su neki drugi…
Kenan Saraĉ
fotografija:internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
FOĈA 1992. : Poĉeci agresije i genocida
Uz 26. godišnjicu genocida u Foĉi i 26 godišnjicu agresije na Republiku Bosnu

i Hercegovinu objavljujemo dva ĉlanka onako kako su napisani bez ikakvih
prepravki. fotografije : focanskidani.
27
objavljeno: 20. avgusta 2000. na forumima
– spisak je nepotpun –
UBIJENI I UBOJICE
Avdagic: Prema vise izvora, ubijena su, na najsuroviji nacin, klanjem, tri clana
porodice Avdagic: majka Zineta i njena dva sina Ismet i Muamer, zvani Miro.
Prema istim izvorima, njih je zaklao Janjic Janko, zvani Tuta, u Scepan Polju.
Janjic se, uglavnom, sa zrtvama pogadao da ih izvede iz Foce do Niksica, a
onda ih na putu ubijao.
Aganovic: Juso, bivsi snajder, star oko 80 godina. Ubio ga, zajedno sa zenom
Razijom, iz vatrenog oruzja, Dragan Nikolic. Po nekim izvorima, Juso je, kada
su cetnici dosli u njegovu kucu i poceli da maltretiraju njega i zenu, iz lovacke
puske ubio jednog “crnogorskog cetnika” ili “rezervistu iz uzickog korpusa”.
Ahmic Idriz: Ubili ga cetnici u zbjegu prema granici sa Crnom Gorom.
Ahmic Miralem: Postoji nekoliko verzija o njegovom ubistvu, ali svi izvori
navode da je umro od zlostavljanja, u strasnim mukama. Vise izvora je
potvrdilo da je ziv ispecen.
28
Andalija Salko: Ubijen iz vatrenog oruzja. Po jednom izvoru njegovo ubistvo je
naredio, organizovao i u njemu ucestvovao Simo Mojevic, direktor OS u
Ustikolni, a u ratu cetnicki vojvoda.
Avdibegovic Salima: Stara oko 50 do 55 godina. Zaklana je zajedno sa sinom

Edinom (ili Sedinom). Po jednim izvorima, bila je udata za Murata
Avdibegovica, a po Faiku Tafri, Salima je supruga Hanefije Avdibegovica. Oba
izvora su navela da ju je zaklao izvjesni Taso iz Srbije.
Avdibegovic (Hanefije) Sulejman: Star ispod 30 godina. Ubijen iz vatrenog

oruzja.
Beganovic Enver: Star oko 40 do 45 godina. Ubijen na pocetku rata, u gradu,

prilikom masovnog napada na pojedine dijelove Foce.
Bico Hamed, zvani Salem: Star oko 40 godina. Ubijen na pocetku rata zajedno
s majkom, iz vatrenog oruzja.
Bico Hasan: Ubijen u zbjegu prema Tjentistu.
Bico Veza: Stara oko 35 do 45 godina. Ubijena na pocetku rata.
Causevic Fatima: Po nekim izvorima ubijena iz vatrenog oruzja a potom

posuta benzinom i zapaljena, a po drugima je ziva zapaljena.
Colakovic Ibro: Mladic, oko 20 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.
Cemo (Osmana) Fikret: Ubijen u KP Domu.
Dolan: Zena. Izvor nije znao ime osim da je sestra izvjesnog Zule Krkalica.
Ubijena na svirep nacin.
Ekmedzic Adila: Starica. Ubio je Novica Ivanovic maljem, a poslije opljackao i

zapalio njenu kucu.
Hadzimesic Halim: Ubijen u augustu, iz vatrenog oruzja.
Hajrovic: Stariji covjek, kojem izvori nisu znali ime. Ubio ga Novica Ivanovic.
Hatibovic Maida: Stara preko 50 godina. Zaklana u svome stanu kad i njen
muz Nezir. Neziru je bilo oko 60 godina. Prema izvorima, zaklan zajedno sa
suprugom Maidom, a prema podacima koje je u KPD-u dobio Faik Tafro,
ubijen je iz vatrenog oruzja.
29
Hodzic Ibro: Ubio ga asovom izvjesni Skobo, rodak Vojislava Maksimovica.
Hrustan Ibrahim: Ubijen na putu za Niksic.
Hrustan Rasim: Ubijen na putu za Niksic.
Isanovic Adnan Adi: Sa jos jednim bolesnikom ubijen u focanskoj bolnici, na

lijecenju, negdje izmedu 10. i 12. aprila. U njegovo ubistvo je direktno
umijesana Milena Begenesic, kardiolog u Regionalnom medicinskom centru u
Foci.
Islambasic Vasvija: Ubijena u maju. Strijeljana na mostu i tu, prema vise

izvora, visila oko nedjelju dana.
Kaloper Huzeir: Ubijen krajem aprila ili pocetkom maja.
Karahasanovic Edhem: Hadzija. Stariji covjek. Ubijen iz vatrenog oruzja, u

julu, u focanskom naselju Ljubovic, zajedno sa Karahasanovic Zahidom.
Klapuh Ferida: Zaklao ju je, zajedno sa muzem Hasanom i kcerkom Senom,

Janjic Janko Tuta u Scepan Polju.
Klapuh Esma: Starica. Majka izvjesnog Klapuh Zufera. Umrla je od gladi i/ili
iscrpljenosti.
Krkalic Irfan: Ubijen iz vatrenog oruzja, pocetkom maja.
Krkalic Zula: Ubijena iz vatrenog oruzja, pocetkom maja.
Kumro Asim: Ubio ga je Risto Kovac.
Lojo Murat: Zajedno sa suprugom Ramizom ubijen iz vatrenog oruzja.
Ljezamovic Halima: Ubijena pocetkom aprila iz vatrenog oruzja.
Ljezamovic Nazif: Star 35-40 godine. Ubijen pocetkom aprila iz vatrenog

oruzja.
Ramovic Abid: Milicioner iz Foce. Abid je prva zrtva u Foci. Ubio ga je kolega
Branko Muminovic.
Sadikovic Arifa: Ubijena iz vatrenog oruzja. Nema podataka o ubici.
30
Selimovic Jusuf: Ubijen u zbjegu, na Potrkusi. Njegovi rodaci Ibro i Hasan
zvani Spona nestali su u KPD-u.
Sahovic Fehim: Rodom iz Jabuke. Zivio u Foci. Sva je prilika da je zaklan ili
mu je naknadno odsjecena glava s kojom je Vojislav Maksimovic “igrao
fudbal”. U javnosti kruze price da je, na stadionu sa centra, glavom nekog
ubijenog Muslimana Maksimovic “udario pocetni udarac”. Medutim, focanske
zene iz izbjeglickih kampova kod Skoplja ispricale su da su prilikom ulazenja u
neku kucu, Maksimovic, Ostojic i jos neki, cija oni imena nisu znali, naisli na
glavu nesretnog Fehima i da je Vojislav odsjecenu glavu sutnuo nogom u
pravcu Ostojica, dobacivsi mu “brani” ili “hvataj”. Ostojic je docekao glavu, ali
je okrvavio pantalone zbog cega se ljutio na Voju.
Subo Selim: Ubio ga je Risto Kovac.
Tafro Almas: Ocuh Faika Tafre. Faik je jednom, iz KPD-a, uz pomoc upravnika
Mice Krnojelca i njegovog sina, posjetio Almasa. Almas je starac oko 80
godina, a usto je bio bolestan i skoro nepokretan. U kuci je ostao sam, tako da
se sasvim izvjesno moze uzeti da nije medu zivima. Ne zna se da li je umro
prirodnom smrcu ili mu je neko pomogao da umre, niti da je negdje sahranjen.
Na Faikovo pitanje koje je uputio sinu Mice Krnojelca kada su se 30. augusta
“sreli” na stanici, ovaj je odgovorio da je “i on otisao prije pet dana”.
Tafro Soko: Brat Tafre Preljuba. Ubijen u svom stanu zajedno sa zenom
Sefikom i punicom Hasnom Tatarevac. Nema podataka o ubici.
Taranin Selman: Invalid. Ubijen u zbjegu prema Slatini.
Veiz Camil: Ubijen iz vatrenog oruzja, u maju. Nema podataka o ubici.
Vranjaca Fatima: Ubijena zajedno sa muzem Ramom na Brodu. Ubili su ih

komsije sa Broda.
BRUSNA
Borak Suljo: Star preko 60 godina. Ubijen, a potom zapaljen. Po izvorima,
ubile su ga komsije.
Pohara Suljo: Star izmedu 60 i 65 godina. Zaklan. Izvori su s velikim stepenom

uvjerenja navodili da su ga ubile komsije.
CUREVO
Mjesak Ejub: Poginuo od granatiranja.
DONJE PAPRATNO
31
Moco Omer: Ubijen iz vatrenog oruzja.
Muratovic Meho: Ubijen iz vatrenog oruzja.
Polovina Dzemila: Djevojka, stara oko 20 godina. O njenoj sudbini, osim da je

nestala, izvori nisu imali konkretnijih podataka. Misle da je ubijena.
DIDEVO
U Didevu je, iz tri porodice, ubijeno pet clanova. Od pet ubistava tri su izvrsena
na surov nacin: jedno klanjem, jedno vjesanjem, a jedna zrtva je
izmasakrirana.
Bostandzic (Safeta) Sabahudin: Ubijen kada i njegov otac Safet, iz vatrenog

oruzja. (Napomena: Prilikom provjere podataka u vezi zrtava, ekipa je u
izbjeglickom kampu u Cicinom selu kod Skoplja srela Sabahudinovu zenu i
saznala da je 15. septembra rodila kcerku kojoj je ime Sabina).
Dzankovic Alija: Star oko 25 godina. Izmasakriran.
Hadzimusic Sajma: Majka Suadova. Ubice su zlostavljale majku i sina, potom

su Sajmu objesili, a Suada zaklali.
GODIJENO
Cankusic Bajro: Ubili ga cetnici iz Godijena.
Cankusic (…): Izvori nisu znali ime osim da je supruga izvjesnog Mehe
Cankusica. Ubili su je cetnici iz Godijena.
Coric Mustafa: Ubili su ga cetnici iz Slatine.
Klinac Devlija: Nju i suprugu Klinac Hamdije, kao i Klinac Huzeira ubio je, iz
vatrenog oruzja, Cedo Perisic iz Godijena.
Klinac (…): Izvori nisu znali ime, sem da je supruga Klinac Hamdije a sestra
Muje Kafedzije.
GOVZA
Salkovic Alija: Star oko 55 do 60 godina. Ubijen u zbjegu u Izbisnom.
Salkunic(…): Stariji muskarac, kojem izvori nisu znali ime niti druge podatke
osim da je sa Alijom Salkunicem ubijen u zbjegu u Izbisnom.
HUM
32
Prema informacijama, osmog juna je sprovedena sira akcija napada na
muslimanska sela Brod, Hum, Kosman, Mjesajice, Vucevo, Zakmur i dr. sela
prema Tjentistu. Sve kuce su popaljene a imovina opljackana. Kao ucesnike
napada na ova sela izvori su identifikovali 16 osoba: akciju je organizovao i
njome, uglavnom, rukovodio Ilija Dostic. I on i ostali akteri akcije su na spisku
zlocinaca.
Hakanovic Naza: Ubili su je Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic osmog juna.
Pezo Akif: Star oko 30 godina. Ubili ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic
osmog juna.
Pezo Atif: Star oko 25 godina. Ubili ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic
osmog juna.
Pezo Muharem: Star 60 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag

Kalajdzic osmog juna.
Pezo Murat: Star 50 god. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic

osmog juna.
Sabanovic (E)Mina: Ubili su je Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic osmog

juna.
Sabanovic Mujo: Star izmedu 85 i 90 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i

Miodrag Kalajdzic osmog juna.
Sabanovic Selim: Star 75 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag

Kalajdzic osmog juna.
Sahinovic Zecir: Star 60 godina. Ubili ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic

osmog juna.
– spisak je nepotpun –
objavljeno: 20. avgusta 2000. na forumima
33
_____
SAMI SEBE SJEKLI I JELI

ARHIVA DANI 68, JANUAR / SIJECANJ 1998
https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/68/tekst168.htm
SAMI SEBE SJEKLI I JELI
34
Faik Tafro je sumarski inzinjer iz Foce. Dvadesetog aprila 1992. godine
zatvorili su ga pripadnici Uzickog korpusa u KP Dom u Foci. U logoru je ostao
do 31. augusta, kada su ga sa jos 34 druga logorasa focanske ratne vlasti
odvele u Rozaj i tu oslobodile. Do kraja oktobra 1992. godine boravio je u
Novom Pazaru i za to vrijeme napisao Sjecanja na Focu 1992. Istovremeno,
grupa nezavisnih sandzackih intelektualaca prikupljala je podatke od
bosanskih izbjeglica o zrtvama i ubicama: tako je nastao materijal koji Dani
objavljuju i u ovom i u nekoliko narednih brojeva. Faik Tafro je jos uvijek
izbjeglica u jednoj od bivsih jugoslavenskih republika, a njegov dnevnik,
potkrijepljen izjavama i sjecanjima ljudi koji su prosli nekoliko krugova
focanskog pakla, zapravo je rijetko svjedocenje prezivjelih focanskih
prognanika i vrijedni dokument prvih nekoliko mjeseci rata na sirem prostoru
opcine Foca. Feljton Dana izazvao je veliko interesovanje nasih citalaca, a
uspjeli smo obezbijediti i ekskluzivne snimke iz Foce
Pise: Faik TAFRO
SPISAK UBIJENIH
SPISAK ZLOCINACA
HAPSENJA U CRNOJ GORI
KO NIJE BIO U KPD-U IZA RESETAKA, ne bi u prvi mah ni pomislio da je
zatvor, vec neka fabrika. Kompleks objekata nekad je, za vrijeme Austro-
Ugarske i stare Jugoslavije, bio kasarna. Nalazi se na desnoj obali Drine, pri
samom izlazu iz grada. Nadomak zatvora, ne vise od oko 50 metara, nalazi se
cuveni zeljezni most, na kome su cetnici i u Drugom svjetskom ratu pobili i
zaklali oko 3.500 Muslimana. Sve objekte opasuje kameni zid visine nekih pet-
sest metara sa dodatnom ogradom od bodljikave zice visoke oko jedan metar.
Na svakom uglu nalazile su se masivne strazare – karaule. I pored takvog
obezbjedenja bilo je ranije uspjelih bjekstava. Nama su dodatno oko zida
postavili minsko polje od rasprskavajucih protivpjesadijskih mina. Strazari su
imali pse, sarplanince. U krugu je bila fabrika namjestaja, a bila je tu i “Drina”
sa poljoprivrednom ekonomijom.
Negdje oko 19. aprila, stab SDS-a je za upravnika zatvora postavio Milorada
Micu Krnojelca, nastavnika matematike u OS “Veselin Maslesa”, a za
zamjenika su naknadno odredili Prodanovica, navodno pravnika. Nacelnik
bezbjednosti (cuvarska sluzba) bio je Mitar Rasevic, koji je tu funkciju i ranije
obavljao. Starjesine-strazari radili su po cetnom brigadnom sistemu. Svi koji su
ranije obavljali ovu duznost bili su profesionalci. Pojacanja su dobili u nocnim
smjenama, gdje su angazovani cuvari iz grada ili oni koji su stanovali u blizini
KPD-a. Sjecam se dobro nekih strazara koji su se isticali surovoscu: Busi je
koristio nocne smjene da skace po zatvorenicima koji bi bili privedeni u samicu
Upravne zgrade, vezani za bukagije i takvi batinjani. On, sirovina, vagao je oko
130 kg, i sa zadovoljstvom je skakao po ljudima. Nisu se puno razlikovali ni
drugi strazari: Vladicic, Vukovic, Obrenovic, neki Zoran kome ne znam
prezime, Pljevaljcic Vlatko, Ivanovic Keli…
Dopunu straze davali su vojnici. Sjecam se Kremica, Markovica, Jegdica,
Mladenovica, Prodanovica… U uzem dijelu uprave radili su: Todorovic –
interna bezbjednost, Jokanovic Mican – za privredu, Jokanovic Gojko,
35
medicinski tehnicar kojeg su zvali Saharin i Krvopija. Ljekar Dragicevic, inace
ginekolog, dolazio je svako 15 do 20 dana. Negdje u augustu pojavio se i
stomatolog Vukadin. Samo je vadio zube. Kontrole “kucnog reda” odvijale su
se razlicito od starjesine do starjesine. Dorucak je bio izmedu osam i devet i
30 ujutro, rucak od 13 do 14 sati i 30 minuta, a vecera od 17 do 18 i 30.
Ishrana je bila redovna.
Dorucak se sastojao, na pocetku, od caja i kriske hljeba tezine pet do sest

grama, da bi se negdje u julu malo poboljsao. Za rucak je bila jedna kutlaca
kupusa bez kupusa ili graha bez graha, odnosno krompira bez krompira.
Radost je predstavljala krajka hljeba, jer je nesto veca od kriske. Vecerom smo
dobijali caj i krisku hljeba koja je nekad bila velicine zalogaja. Matovic je cesto
bio dezurni kuhar i pravio je i bez masnoce ukusnije jelo, dok je za Mojovica
kruzila sala da ce njemu biti najzalije i najteze ako izademo iz zatvora: uzivao
je da napravi rucak da ga nisu mogli jesti ni macke ni psi. Kvalitet i kolicina
hrane imala je za posljedicu da pojedini zatvorenici nisu imali stolicu po
trideset i pet dana.
Farsa od razmjene
Sedamnaestog jula prije podne Gojko je obisao dio spavaona. Pitao je ko je
bolestan i upisao Dzevada Loju koji je nekoliko puta pao u nesvijest prilikom
podjele jela, te Enu Hrnjcica, Hasana Glusca i Sanina Krdzaliju. Oko tri sata
pozvase nas da se spremimo sa nasim stvarima. Bilo nas je desetorica iz
Foce i sestorica iz Gorazda. Kad smo se sakupili pred glavnom kapijom gdje
se vrsio detaljan pretres, cak i skidanje cipela, vidjeli smo da medu nama ima i
mladih i zdravijih ljudi. Poslije ceremonije pretresa provedeni smo kroz dvoja
vrata.
Cekao nas je kamion FAP sa ceradom. Nedaleko od njega bio je parkiran

kombi pun zena i djece. Strpali su nas u kamion. Bili smo zbunjeni. Uspjeli
smo da doznamo da idemo u razmjenu za srpsko stanovnistvo koje je
zarobljeno u Gorazdu. Tako su nam rekli nekolicina obucenih u maskirne
uniforme koji su bili dio pratnje i koji su tvrdili da su iz Cajnica. Nama je odmah
bilo malo lakse, pusili smo vise nego sto smo navikli. Cigarete nam je dao
jedan od Cajnicana. Krenuli smo. Sjedimo na nekim improvizovanim klupama.
Iza nas ide kombi sa vojvodom, vozacem i trojicom vojnika, svi dobro
naoruzani. Upozorili su nas sta ce se dogoditi ako pokusamo bjezati. Dok smo
isli uz Bakic (brdo i prevoj za Zavait) vidjeli smo milicionersko auto. Poznao
sam milicionera u naocalima, bio je iz Bunova, neki Dostic.
Los put i brza voznja, da se na vrijeme stigne na razmjenu, koja je, kako smo
kasnije saznali, zakazana za sedam sati navece, ucinio je da se osjecamo kao
lopte, tako smo skakali sa klupa da smo morali ustajati i drzati se za arnjeve.
Kosti su nas boljele. Put je vodio kroz sumu, prema Celebicima. Kroz Korlat se
prosirivao i pripremao za asfaltiranje. Taj je put star oko 30 godina i uglavnom
se koristio za eksploataciju suma. Trasu puta od Celebicke rijeke do Suplje
36
stijene uradili su nabrzinu uz pomoc SDS-a, te firmi “Gradenje” i “Maglic”. Ovaj
je pravac objezbjedivao spajanje Foce sa Pljevljima i imao je vise stratesko
nego ekonomsko opravdanje. Put se koristio najvise za transport naoruzanja i
municije. Putem Radio Foce, u nekoliko navrata je gradanstvo bilo
obavijesteno da je otvoren, te da je uspostavljena autobuska linija Foca –
Pljevlja. Koliko smo kasnije doznali, linija zbog nekih dogadanja u Pljevljima
nije ni radila. Nase “vode puta” imali su dosta problema na granici Crne Gore i
BiH: jedva su se ubijedili da prodemo, a onda su nas predali novoj ekipi iz
Cajnica. Cekali su nas dvotonci sa ceradom, i tako smo nastavili preko nekih
brda i sela, kroz sumu.
“Ne daju Muslimani”

Stigosmo u Cajnice. Nema svjetla, tek u rijetko kojoj kuci. Produzili smo dalje.
Jedan od pratilaca, naoruzan, zajedno je s nama na karoseriji. Sjedi i cuva
nas. Rece da idemo u Miljevo. Tako i bi. Smjestise nas u osnovnu skolu. Klupa
ima dovoljno. Dobili smo i povece sendvice sa mesom. Odmah su nas
domacini upozorili sta smijemo, a sta ne smijemo raditi. Novi kucni red.
Sutradan ujutru dobar dorucak, a jos bolji rucak. Pozvase nas negdje oko
deset sati. Napolju je vedro, nigdje oblaka. Mi vec navikli na kisne dane.
Izadosmo svi iz jednog razreda, a zene sa djecom iz drugog. Iznenadismo se:
ljudi sa kamerama i mikrofonima. Poznao sam jednog. Bio je iz Gorazda. Svi
su, kako nam rekose, zaposleni na novosadskoj i crnogorskoj televiziji.
Propaganda. Djeca placu, posjedala po travi, a neka su u krilima zena. Jadna
slika. Cekamo termin razmjene. Stalno dolaze iz cajnickog MUP-a i
izvjestavaju nas “dokle su kontakti stigli sa muslimanskom stranom”. Dode i
sesnaest sati. Svaki minut, a kamoli sat neizvjesnosti ubija nam dusu. Na
kraju, “veza” saopstava da od razmjene nema nista: “Muslimani ne daju zene i
djecu iz Gorazda.” Kasnije su proturili drugu pricu, da muskarce – vojnike ne
daju, jer su ih ubili. Prebacise nas u Luke, opet u skolu. Sad smo na spratu i
sad smo svi u jednom “razredu”.
Donijeli su nam obilnu veceru, sa dosta hljeba. Vojni kuhar bio je Rasevic,
nastavnik u Cajnicu. Dogovorili smo se na koji nacin da organizujemo
spavanje. Bilo je nekih deka, prostrli smo ih po podu i tu su legle zene sa
djecom. Mi muskarci sastavili smo klupe. Bilo je oko 22 sata i 30 minuta kad je
pocela frka. Dolaze Vojvoda, neki strani novinar i prevodilac. Za njima pratnja:
Kornjacin brat, kondukter, sad direktor “Centrotransa”. Bilo je mucno… Nema
svjetla, jedna svijeca. Jedan od dezurnih sara po nama lampom. Prevodilac
ocito nema dovoljno prakse. Novinarka hoce da prenoci sa nama. Nisu joj dali.
Sutradan je ponovo dosla. Dzevad joj je na francuskom rekao, u dubokoj
diskreciji, gdje smo i koliko nas ima. Doruckovala je sa nama.
Noc ranije, negdje oko 18 sati, imao sam posjetu. Radovan Pejovic zvani
Regan, koji je radio u “Stakorini”, dosao je da me vidi. Iznenadio se mojim i
Dzevadovim izgledom. Rekao je da nema uticaja u SDS-u Cajnica, te nam
nista ne moze pomoci. Sutradan me posjetio njegov brat i donio nekoliko pakli
37
cigareta. Oko jedanaest sati obavijestili su nas da se ponovo vracamo u Focu,
tamo gdje smo i bili….
Razgovarao sam sa jednom zenom koja je bila medicinski tehnicar u Trosnju.

Ispricala mi je kako su jednog jutra, oko sest sati, sa sest autobusa dosli
focanski cetnici i “Beli orlovi” i spalili nekoliko sela na prostoru Trosnja. Isli su
od kuce do kuce i vrsili masakre. Neki su pokusali pobjeci u sumu, no nije im
uspjelo. Tada je pobijeno oko 75 Muslimana. Najvise iz porodice Barlova.
“Vidis ovo dijete”, rekla mi je i pokazala dijete staro tri, najvise cetiri godine.
“Ubili su mu oba roditelja.”
U Focu smo se vratili oko 17 casova. Kombi je otisao u “Partizan”, a mi u KPD.

U “Partizanu” je bilo oko osamdesetero staraca, zena i djece. Bila je i cuvarska
sluzba. Znao sam da je medu cuvarima Pavlovic Bogdan, a da je glavni za
“Partizan” Mitar Sipcic.
Kako se rat sirio, Muslimana je u zatvorima bilo sve vise. Broj zatvorenika
rastao je iz dana u dan. U KPD-u nas je bilo oko 600. Do ovog broja dosli smo
prebrojavanjima u menzi. Koliko je zatvorenih u samicama znali smo po broju
serpica u kojima je noseno i sluzeno jelo. Muskarci su hapseni listom: bilo je
dovoljno da imaju muslimansko ime. Privodeni su ljudi iz bolnica i kuca, koji su
imali operacije na srcu, oni koji su prezivjeli po dva infarkta, ljudi sa otvorenim
kavernama i u dubokoj starosti, oni koji su pukim slucajem prezivjeli gelere i
metke, sa obje noge u gipsu, cak i oni kojima ni stake nisu mogle pomoci da
se pokrenu. Bilo je i zatvorenika koji su bili neuracunljivi i toliko bolesni da su
sjekli sopstveno tijelo da bi ga pojeli.
38
SPISAK UBIJENIH
Spisak ubijenih kao i spisak ubica ili ucesnika i saucesnika u ubistvima sacinili
su nezavisni intelektualci iz Sandzaka na osnovu kazivanja izbjeglih i
protjeranih Bosnjaka iz Bosne, iz grada Foce i sela sa uzeg i sireg podrucja
Foce. Prikupljeni su podaci o 258 ubijenih u periodu od aprila do oktobra 1992:
85 su zene, najcesce u dubokoj starosti ili u poodmaklim godinama; 65
ubijenih su stariji od 60 godina, a ubijana su i djeca.
JELEC
Od svih sela, u Jelecu je najvise evidentirano ubijenih: 82. Medu njima je 30
zena, jedno dijete i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je 68
clanova: iz pet porodica po dva clana; iz cetiri po tri clana; iz cetiri po cetiri
clana; iz dvije po pet clanova; iz porodice Zametica osam clanova i iz porodice
Srna 12 clanova od kojih je osam zaklano.
Babalija Sead: Star oko 30 godina. Ubio ga je, polovinom maja, Elez Pero,
cetnicki vojvoda iz sela Brojanici, iz vatrenog oruzja.
Bajguric Enver: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen u gradu na samom pocetku

rata. Izvori misle da ga je ubila srbijanska vojska, odnosno – kako su govorili –
garda.
Bajrovic Esma: Ubijena pocetkom maja.
39
Basic Ahmed: Iz Ustikoline. Ubio ga je cetnik Miladin Pejovic, zvani Krs,
konobar iz Josanice.
Barlov Aldin: Zaklao ga nastavnik Risto Trifkovic. Kao saucesnici se pominju

Ljubo Cicmil i Dragan Cosovic.
Barlov Nasuf: Ubijen pocetkom maja. U njegovo ubistvo, kao i u ubistva Barlov
Sade i Barlov Zule koja su se dogodila u isto vrijeme umijesani su Risto
Trifkovic, Ljubo Cicmil i Dragan Cosovic.
Besirovic Fadil: Ubijen pocetkom maja.
Besirovic Fudo: Star 19 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.
Besirovic Murat: Ubijen pocetkom maja iz vatrenog oruzja.
Besirovic Nasuf: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.
Bibovic Almasa: Ubijena pocetkom maja.
Corbo Zada: Po nekim izvorima, ubio je, a po nekim je ucestvovao u njenom

ubistvu Milenko Vukovic, poznat po nadimku Zeko, cetnicki vojvoda iz sela
Rataji. Naknadno su se pojavile i informacije da je ubijena u zbjegu, drugog
oktobra u okolini sela Izbisno.
Dolan Fatima i Dolan Serif: Ubijeni pocetkom maja.
Drinjakovic Murat, penzionisani imam. Star preko 80 godina. Zaklao ga, kao i
Zehru Drinjakovic i Murata Drinjakovica, nastavnik iz Miljevine Risto Trifkovic.
Dzinic Jusuf i Dzinic Mulija: Ubijeni pocetkom maja iz vatrenog oruzja.
Dzubur Habiba, Dzubur Kaduna, Dzubur Murat, Dzubur Osman i Dzubur

Ramo: Po svim izvorima, ubili su ih cetnici iz Jeleca, uglavnom njihove bivse
komsije.
Hadzic Edhem, Hadzic Fata, Hadzic Senida i Hadzic Vahid: Svi ubijeni
pocetkom maja.
Mito Serifa: Stara oko 40 godina. Ubijena u zbjegu prema Tjentistu.
Musanovic Ismet: Ubijen u maju.
40
Niksic Ferid, Niksic Munira i Niksic Semsa: Ubijeni u maju.
Omeragic Murat i Omeragic Ramiz: Ubijeni u maju.
Paco Omer: Iz nekog sela sa Tjentista. Star ispod 50 godina. Ubijen u zbjegu
prema Tjentistu.
Salaka Almasa: Stara oko 80 godina. Ubijena u maju. Kao izvrsioca izvori
navode nastavnika Dragu Krunica kao i za Salaka Avdu.
Salaka Hamid: Star izmedu 60 i 65 godina. Ubio ga je nastavnik Milos Krunic

kao i Salaka Zahida, starog izmedu 70 i 75 godina.
Sejdinovic Dzemail: Ubijen u maju, kada i vecina zrtava u Jelecu.
Srna Abid: Star 40 godina. Zaklan, kao i Srna Asim i Srna Elvedin.
Srna Enver i njegova supruga Jelena, Srpkinja, ubijeni iz vatrenog oruzja.
Srna Hadzid i Srna Hadzira: Ubijeni iz vatrenog oruzja.
Srna Hakija: Star oko 30 godina. Zaklan.
Srna Mustafa, star oko 50 godina; Srna Nedzad, star oko 20 godina; Srna
Omer, star oko 60 godina i Srna Zulfo, star oko 60 godina: Svi zaklani.
Suljevic Abdulah, zvani Kigen, star oko 30 godina, i Suljevic Nazif: Ubijeni u
maju.
Suljuvic Resad: Ubijen u Sukovcu, sredinom aprila.
Suljevic Zejna: Stara oko 90 godina. Ubio je, sredinom aprila, Risto Trifkovic,
nastavnik iz Miljevine, kao i Suljevic Zejnila, starog oko 90 godina.
Sahbaz Habiba, Sahbaz Hakija i Sahbaz Haska: Ubijeni u maju.
Sarac Avdo: Penzionisani milicioner. Ubijen pocetkom maja.
Sljivo Edhem, Sljivo Ejub i Sljivo Zada: Ubijeni u maju. Vise izvora je potvrdilo
da je clanove porodice Sljivo ubio Pero Elez.
Subasic Hasan: Ubijen tokom ljeta u Kozjoj Luci.
41
Sundo Fatima, stara izmedu 85 i 90 godina, i Sundo Mejra, stara oko 70
godina: Ubijene pocetkom maja.
Tuzlak Tifa: Ubijena u maju.
Tuzlak Camil: Penzionisani imam. Star izmedu 85 i 90 godina. Ubio ga cetnik

Zivko Miletic. U ubistvu su ucestvovali i Pero Elez, Milos Krunic i Milenko
Vukovic.
Tuzlak Ferida i Tuzlak Salko, star oko 20 godina: Ubijeni u maju.
Zametica Almasa, Zametica Ekrem, Zametica Fatka, Zametica Hida, Zametica

Osman, Zametica Seca, Zametica Velija i Zametica Zula: Svi ubijeni u istom
danu, krajem aprila 1992.
SPISAK ZLOCINACA
Spiskom su obuhvaceni izvrsioci i saucesnici zlocina, kao i ucesnici akcija u
kojima su ubijani civili koji su porijeklom iz Foce, ili iz sela oko Foce, ili su
zivjeli u njima, a koje je, upravo zahvaljujuci toj cinjenici, identifikovala rodbina
ili komsije zrtava.
Milutinovic Rajko: Cetnik. Pljackao i palio muslimanske kuce u Jelecu i veoma
svirepo ubijao odrasle muslimanske muskarce, civile.
Mojevic Simo: Direktor Osnovne skole u Ustikolini. U ratu, cetnicki vojvoda.

Najveci broj ubistava u selima Odzak, Vina, Pilipovici, Mrdelici i selima prema
Jabuci izvrsena su po njegovom naredenju. Po njegovom naredenju ubijen je
Andelija Salko.
42
Milinkovic Ljubo: Zvani Cigo. Operisao po selima na Tjentistu u ubistvima
Muslimana, pljackanju i unistavanju njihove imovine na tom podrucju. Sa
Savom Tadicem, Milenkom Urosevicem i Dusanom Zivanovicem, zvanim Dule
ucestvovao u ubistvu Hajrudina Lugusica, cuvara Titove vile na Tjentistu.
Ucestvovao i u pljackanju hotelskih naselja na Tjentistu.
Muminovic Branko: Milicioner. Izvrsio je prvo ubistvo u Foci, ubivsi, bez

ikakvog razloga i povoda, kolegu Abida Ramovica.
Nikolic Dragan: Vise izvora je potvrdilo da je ubio Jusu Aganovica, snajdera iz

Aladza mahale u Foci, starog oko 80 godina, kao i njegovu suprugu Raziju.
Ninkovic Ljubo: Bivsi republicki funkcioner. Rukovodilac Kriznog staba SDS-a

u Miljevini. Po njegovom naredenju izvrsen je masakr civila u selu Jelec i
Govze.
Ninkovic Drago: Izvori su potvrdili da je sa Draganom Malisom i jos dvojicom

Ninkovica – Sinisom i Zoranom ucestvovao u ubijanju muslimanskih civila,
uglavnom starijih ljudi i zena, pljackanju i paljenju njihovih kuca u selu Hum,
Kosman i drugim okolnim selima.
Ostojic Risto: Ucesnik zlocina u Jelecu gdje je stradao velik broj civila.
Ostojic Mile: Ucestvovao u akcijama u selima na Tjentistu u kojima je ubijeno

vise civila. Izvori nisu znali imena njegovih zrtava ali su tvrdili da je ubijao
muslimansko stanovnistvo, pljackao i palio njihove kuce na tom podrucju.
Ostojic Zora: Ucestvovala u akcijama u selima na Tjentistu u kojima su ubijani

civili. Vise izvora je potvrdilo da je bila “do zuba naoruzana” i da je pljackala i
palila muslimanske kuce u selima na Tjentistu.
Paprica Brane: Ubijao Muslimane u selu Kosman i drugim okolnim selima. Po

izvorima, izvjesno je da je pljackao i palio, a vjeruju da je i ubijao.
Paprica Dorde: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Izvori su tvrdili da je

ubijao muslimansko stanovnistvo, pljackao i palio njihove kuce.
Paprica Jela: Operisala po selima na Tjentistu i u dolini Sutjeske. Vise izvora

je potvrdilo da je sa Janom Popovic i Ratkom Zivanovicem pljackala i palila
kuce, a ima indicija i da su ubijale nemocne muskarce i zene u selu Popov
Most.
43
Paprica Malisa: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o
njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao i pljackao
stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao u selima u dolini Sutjeske.
Paprica Mile: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o

njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao i pljackao
stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Paprica Milosava: Operisala po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o

njenim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljala i pljackala
stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijala.
Paprica Radoje: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o

njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao stanovnistvo,
palio i pljackao njihove kuce u selu Kosman i Balici. Vjeruju i da je ubijao.
Tvrdili su da je zapalio dzamiju u selu Sadici.
Paprica Slavka: Operisala po selima u dolini Sutjeske. Pljackala, palila i

ubijala.
Paprica Zoran: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u dolini

Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je
zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pavlovic Milenko: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u

dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo
da je zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pavlovic Zdravko: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u

dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo
da je zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pejovic Miladin: Zvani Krs. Konobar iz Ustikoline. Ubio je komsiju Ahmeda

Basica. Sa Arsenom Blagojevicem i Vinkom Subarom pripadao je grupi
Slavise Milicevica, vodnika JNA, koja je masakrirala Muslimane, palila kuce i
pljackala njihovu imovinu u Ustikolini, a narocito, po naredenju Petra
Mihajlovica, u Pauncima i Pilipovicima. U Pauncima je ucestvovao u ubistvu
porodice Frasto.
Perisic Cedo: Iz Godjevna. Izvori su s pouzdanoscu tvrdili da je ubio troje iz

porodice Klinac.
44
HAPSENJA U CRNOJ GORI
Tokom maja 1992. godine kidnapovano je 59 Muslimana i 33 Srbina –
izbjeglica iz BiH u Crnoj Gori. To je potvrdio i Damjan Turkovic, zamjenik
nacelnika policije u Herceg Novom, krajem maja na lokalnom radiju. Hvaleci
se uspjesno sprovedenom akcijom Turkovic je rekao: “… Za sada smo priveli
41-og Muslimana, a imamo ovlascenje da po naredbi Republike Srpske, sva
lica koja borave na podrucju Centra bezbjednosti Herceg Novi, starosti od 18
do 60 godina, privedemo i predamo u sabirni centar u Bosni i Hercegovini.
Takvih lica priveli smo oko 92 ukupno, za zadnja tri – cetiri dana.” Sudeci po
razlicitom nacinu hapsenja i daljeg postupanja od strane crnogorskih vlasti
postojala su dva razloga zbog kojih je sprovedena ova policijska akcija. Srbi su
45
hapseni i deportovani u Republiku Srpsku zbog mobilizacije, a Muslimani da bi
se povecao broj talaca i zarobljenika za razmjenu.
Objavljeno u broju 68 DANA, 29. JANUAR / SIJECANJ 1998.
fotografija:internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
FOĈA 1992. : U napadu na selo ĐeĊevo kod Broda na

Drini ubijeno je 14, a zarobljeno više od 60 civila koji su
odvedeni u logor KPD Foĉa
46
47
Otac i brat Abdulaha Bostandţića ubijeni su u istom danu, a on se uspio
istrgnuti iz ruku zloĉinaca. U napadu na njegovo selo ĐeĊevo kod Broda
ubijeno je 14, a zarobljeno više od 60 civila koji su odvedeni u logor KPD
Foĉa.
– Okruţili su kuću i izbacili nas u dvorište. Vidio sam kad su mog brata udarili,
a i mene su poĉeli tući. Odgurnuo sam vojnika sa uperenom puškom i poĉeo
da trĉim, za mnom su pucali, ali nafaka je bila da me ne pogodi metak. Tek
sam sutradan saznao da je na mjestu gdje je pao moj brat ubijen. Oca su
odveli i muĉili cijelu noć. Pronašao ga je amidţa, a bio je u takvom stanju da
ga je prepoznao samo po dţemperu i pantalonama – kaţe Bostandţić.
izvor:avaz
Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom (foto)
focanskidani
2 godine ago
48
Advertisements
Od 10. aprila 1992. godine do početka juna 1992. godine na području Foče i njene
okoline
izvršena su masovna hapšenja nesrpskih civila, muškaraca, uglavnom Muslimana
koji su
odvedeni u KP dom.
Zatočenici su osim iz Foče bili i iz susjednih opština, Goražda i Čajniča,

te iz mjesta s područja opštine Foča, Ustikoline, Tjentišta, Miljevine i Jeleča.
Svi zatočenici (muškarci, Muslimani, civili) su 17. aprila 1992. godine iz

zatočeničkog objekta Livade prebačeni su u KP dom u Foči.
U maju 1993. godine jedan broj zatočenika iz Bileće prebačen je takoĎe u KP dom
u Foči.
Zbog stalnih hapšenja Muslimana KP dom je tokom prvih mjeseci bio pretrpan.
Broj
zatočenih je ponekad iznosio i do 750 ljudi, a smanjivao se od jeseni 1992. do
49
1993. godine,
kada je ostalo 200-300 zatočenika.
U KPD-u Foča bilo je oko 1000 ljudi. Prema iskazima svjedoka, najgori je bio
august 1992., kada su ljudi najviše izvoĎeni i premlaćivani, a najčešće nisu vraćani.
„FVS 119“ najbolje se sjeća Vidovdana 28. juna 1992., kada je dovedeno oko 50
ljudi. OdvoĎeni su svaku večer od 17.30 do 22.00 sati. Ko god je tad odveden nije
se vratio, kazao je, dodajući kako smatra da su sva tijela bačena u Drinu.
Napomenuo je da su prvo odvedeni intelektualci, imućni ljudi ili članovi SDA.
Sjeća se i 17. septembra 1992. kada je stražar Milorad Vuković zatražio od njih da
se dobrovoljno popišu za branje šljiva. Odvedeni su Sulejman Ĉelik, Avdo
Hodţić, Suad Borovina, Rasim Kajgana, Dţemal Vahida, Refik Veiz, Murat
Crneta i drugi. Na upit ostalih logoraša zašto su ovi otišli bez osobnih odijela i
stvari, tamošnji stražar je odgovorio da će oni tamo dobiti druga odijela i da će se
vratiti. „FVS 119“ zna da se Sulejman Ĉelik nikada nije vratio jer su njegovi
posmrtni ostaci pronaĎeni pri ekshumaciji.
50
Blizu KPD-a Foča povremeno je slijetao helikopter. Kad god bi se spustio dogodile
bi se „razmjene zatočenika“, a ustvari je to značilo ubijanja, kazao je. Ne zna ko je
dolazio helikopterom, ali po priči jednog logoraša koji je bio u blizini na
prinudnom radu riječ je o Radovanu Karadžiću, Veliboru Ostojiću i Momčilu
Mandiću.
Delegacija MKCK prvi put je došla u KPD Foča krajem juna 1993. Navodno je
dolazila i prethodne godine, ali joj nije dopušteno ući. Ovaj svjedok je kazao da je
pri dolasku te delegacije „sakriveno“ 20 ljudi, meĎu kojima je Aziz Torlak, koji je
s njim bio zatočen u sobi br. 16.
„Čuo sam da je Aziz 7. jula 1993. odveden rano na razmjenu, ali od tada ne znam
za njega. Dok sam bio u Kuli čuo sam da su ga htjeli razmijeniti za nekog vojvodu,
ali je vojvoda ubijen pa su ubili Aziza“, kazao je „FVS 119“.
Dţevad Lojo je tokom zatočeništva smršao više od 40 kilograma. U jednom je

trenutku imao 48 kilograma. Čak i nakon što se sredinom 1993. godine hrana
poboljšala teško je dobivao na težini. Stalna izloženost studeni izazivala je oticanje
zglobova, šaka i gležnjeva.
MeĎu zatočenicima koji su premlaćivani su i: Dţemal Vahida, Enes Uzunović,

Aziz Šahinović,Elvedin Ĉedić, Kemal Dţelilović, Halim Konjo, Mustafa
Kuloglija, Midhat i Zaim Rikalo, Munib Veiz, Ramo Dţendušić, Nail Hodţić,
51
Emir Frašto, Husein Rikalo, Nurko Nišić, Esad Kiselica,Adil Granov, Latif
Hasanbegović, Adnan Hasković, Halim Seljanci, Kemal Isanović i
Emir Mandţo. U KP dom su dolazili Boro Ivanović, Dragan Zelenović i drugi i
tukli zatočenike.
Edhem Bunda je bio duševno poremećena osoba koja je bila sklona
samoozljeĎivanju. Zbog
teških zatočeničkih uslova i gladi nije mogao da kontroliše svoje postupke. Jedne
noći
pronašao je britvu koju su neki zatočenici koristili za brijanje i odrezao sebi
komadić uha.
Odveli su ga do medicinskog tehničara koji ga je previo. Iduće večeri ponovo je
došao do
britve i odrezao sebi sve nokte na rukama. Bio je toliko gladan da je jedno jutro
pojeo tvrdo
kuhano jaje s ljuskom, a jeo je i kukce ako bi ih ulovio.
Ejub Durmišević imao je otprilike 75 godina kada je zatvoren u KP dom. Često su
ga slali u
samicu koju je dijelio sa još dva zatočenika. Ta ćelija je bila toliko mala da su njih
trojica
morali da spavaju postrance jedan uz drugoga, jer nije bilo moguće spavati na
leĎima.
Durmišević je imao tešku povredu na uhu i krvna žila mu je bila otvorena. Zatražio
je
ljekarsku pomoć, ali mu je uskraćena dok je bio u samici.
Tokom ljeta 1992. godine, dok su zatočenici formirali red za obrok, invalid Edhem
Gradišić,koji je bolovao i od epilepsije, požalio se na male porcije hrane. Zbog
toga su ga tri stražara tukli tako snažno da je odletio i pao na suprotnu stranu
kantine. Dok je ležao na stomaku, dvojica od njih su ga uhvatili za noge, izvukli iz
kantine i odveli u samicu.
Ahmet Durić je tri ili četiri dana bio zatvoren u samici sa još 15 zatočenika. U noći
22. na 23.
april 1992. godine u ćeliju su ušla vojnici u uniformama noseći džepne lampe.
Zatočenicima
je rečeno da gledaju ravno u džepne lampe koje su im uperili direktno u oči. Oni
koji nisu
mogli držati oči otvorene ili bi skrenuli pogled od svijetla zadobili bi udarac. Durić
je dobio
tako snažan udarac nogom u glavu da mu je lice skroz poplavilo, a do sljedećeg
jutra pojavila se i ogromna oteklina.
Sredinom juna 1992. godine Emir Mandţo je odveden do kapije KP doma, gdje je
brutalno
pretučen od strane vojnika Zorana Vukovića iz Jošanice i stražara KP doma Zorana
Matovića.
Zoran Vuković ga je udario vojničkom čizmom u vilicu od čega se Emir
52
Mandţo onesvijestio.
Početkom jula 1993. godine zatočenik (FWS 216) je pobjegao iz KP doma, ali je
ubrzo
uhvaćen i zatočen u ćeliji za izolaciju gdje je zadržan 28 dana. Za to vrijeme su ga
Savo
Todović i drugi stražari tukli lancem i golim rukama po cijelom tijelu. Savo
Todović je zbog
bijega ovog zatočenika rekao ostalim zatočenicima da će za kaznu njima svima biti
smanjene porcije hrane i da će rad i ljekarska pomoć biti zabranjeni.
Od juna do avgusta 1992. godine stražari pod komandom Mitra Raševića, te civilni
i vojni
policajci i vojnici koji su ulazili u KP dom, zatočenike u upravnoj zgradi su udarali
palicama,
motkama i pesnicama ispitujući ih da li imaju sakriveno oružje. Od juna 1992.
53
godine do
marta 1993. godine u najmanje dva navrata, stražari su teško pretukli Nurka
Nišića,
prijeratnog službenika opštinske uprave i člana Stranke demokratske akcije (SDA).
On je
nestao iz KP doma.
Omer Kunovac je bio gluhonijema osoba iz Ustikoline koja je umrla od posljedica
premlaćivanja. Kunovac je nakon premlaćivanja imao strašne bolove u stomaku i
unutarnje krvarenje. Zatočenici koji su bili medicinske struke razgovarali su o
njegovom zdravstvenom stanju sa stražarima i preporučili su da se hitno prebaci u
bolnicu. Rečeno im je da to ne dolazi u obzir i Kunovac je bio prisiljen da s
ostalim zatočenicima ode do kantine. Tek kad se srušio u kantini, dozvolili su da
mu se hrana donosi u njegovu prostoriju. Patio je od hroničnih bolova tri sedmice
sve dok nije umro 11. juna 1993.
54
Tokom zatočeništva, sledeći zatočeni su ustreljeni ili su podlegli povredama koje
su im
nanešene premlaćivanjem: Alija Altoka, Salem Biĉo, Abdurahman Ĉankušić,
Enko Ĉedić,
Kemal Dţelilović, Mate Ivanĉić, Halim Konjo, Adil Krajĉin, Mustafa
55
Kuloglija, Krunoslav
Marinović, Nurko Nišić, Husein Rikalo, Midhat Rikalo, Zaim Rikalo, Ševal
Šoro, Kemal Tulek,Munib Veiz i Zulfo Veiz, kao i nepoznat broj drugih
neidentifikovanih zatočenika.
Zatočenik Enes Hadţić je bolovao od čira na želucu, a njegovo se zdravstveno

stanje
pogoršalo nakon što je ostao bez lijekova. U junu 1992. nastupilo je unutrašnje
krvarenje i
počeo je da povraća krv. Umjesto da stražari pozovu ljekara ili da Enesa
Hadţića odmah
prebace u bolnicu, zaprijetili su zatočenicima i ništa nisu učinili. Enes Hadţić je
odveden u
bolnicu tek idućeg dana, kada je umro.
Šefko Kubat je preminuo usljed kasno ukazane ljekarske pomoći, a zbog uslova u
logoru, Juso Dţamalija je izvršio samoubistvo vješanjem.
Veliki broj zatočenika u KP domu je nestao izmeĎu avgusta i oktobra 1992. godine,
u vrijeme dok je Krnojelac bio upravnik. Krajem avgusta 1992. godine Savo
Todović je na odredište u Crnu Goru lično ispratio 55 zatočenika. Na granici sa
Crnom Gorom (u Nikšiću) presreli su ih pripadnici srpske vojske i vratili ih, da bi
narednog dana 35 starijih i bolesnih zatočenika autobusom bilo deportovano u
Rožaje u Crnoj Gori, a preostalih 20 zatočenika odvedeno je u nepoznatom pravcu
od kada im se gubi svaki trag.
IzmeĎu 35 i 60 zatočenika je 17. septembra 1992. godine izvedeno van kruga KP
doma
56
navodno na branje šljiva i odvedeni su u nepoznatom pravcu od kada im se gubi
svaki trag.
Tada su odvedeni: Mirsad Hadţimešić, Amer Karabegović, Husein Korjenić,
Hajro Klinac,
Samir Mujezinović, Halid Konjo, Murat Crneta, Rasim Kajgana, Dţemal
Balić, Murat Deleut i mnogi drugi.
Tijela dvojice od tih zatočenika – Murat Crneta i Halid Konjo kasnije
su pronaĎeni u masovnoj grobnici kod Previle u blizini Goražda.
Krajem septembra 1992. godine, slovenačkog fotoreportera Alojza Krivograda

zvanog Futy,na putu prema Goraždu, zarobili su srpski vojnici i zatvorili u samicu
u KP domu u Foči. Njega su 11. decembra 1992. godine zajedno sa
zatočenicima Azizom Šahinovićem, Fahrudinom Malkićem, Ekremom
Ĉengićem, Halimom Dedovićem, Ibrahimom Kafedţićem i
Nazifom Lagarijom stražari odveli u nepoznatom pravcu. Posmrtni ostaci Alojza
Krivograda pronaĎeni su 2001. godine u jami Piljak kod Foče.
Prema procjenama Tužilaštva MKSJ iz KP doma u Foči nestalo je najmanje 266
zatočenika.
Posmrtni ostaci jednog broja nestalih zatočenika u poslijeratnom periodu pronaĎeni
su u
masovnim grobnicama na lokacijama rudnika Miljevina I, II, III te u jami Piljak,
opština Foča.
57
Iz KP doma u Foči je od juna 1992. do marta 1993. godine nestalo najmanje 200
zatočenika,
Muslimana i drugih nesrba koji su deportovani i prebačeni na nepoznata mjesta.
Većina se
još uvek vodi kao nestali:
1. Aljukić Nedţib, sin Šabana, roĊen 1964.
2. Srnja Salko, sin Atifa, roĊen 1965.
3. Srnja Muamer, sin Esada, roĊen 1965.
4. Šljivo Omer, sin Salka, roĊen 1967.
5. Šljivo Hamdo, sin Salka, roĊen 1971.
6. Šošević Sulejman, sin Izeta, roĊen 1960.
7. Zametica Edin, sin Avda, roĊen 1968.
8. Zametica Elvedin, sin Avda, roĊen 1968.
9. Šalaka Ekrem, sin Avda, roĊen 1971.
10. Balić Edhem, sin Šerifa, roĊen 1963.
11. Šukalo Jasmin, sin Šabana, roĊen 1967.
12. Karović Ramiz, sin Muja, roĊen 1961.
13. Kovaĉević Esad, sin Dţemala, roĊen 1963.
14. Kurtović Nijaz, sin Osmana, roĊen 1971.
15. Kurtović Edin, sin Husnije, roĊen 1971.
16. Ĉankušić Derviš, sin Naska, roĊen 1940.
17. Kajgana Rasim, sin Alije, roĊen 1950.
18. Borovina Suad, sin Edhema, roĊen 1959.
19. Klapuh Suad, sin Sulejmana, roĊen 1964.
20. Šoro Esad, sin Tahira, roĊen 1955.
58
21. Korjenić Husein, sin Hajdara, roĊen 1968.
22. Balić Dţemal, sin Meha, roĊen 1937.
23. Muminović Edib, sin Himza, roĊen 1956.
24. Mušanović Kasim, sin Murata, roĊen 1945.
25. Šoro Izet, sin Memije, roĊen 1962.
26. Mušanović Edhem, sin Hasana, roĊen 1955.
27. Karović Nezir, sin Muja, roĊen 1957.
28. Dţano Ramiz, sin Halima, roĊen 1953.
29. Ĉelik Sulejman, sin Uzeira, roĊen 1941.
30. Šoro Suljo, sin Edhema, roĊen 1951.
31. Muratović Uzeir, sin Šabana, roĊen 1956.
32. Srnja Mirsad, sin Abdulaha, roĊen 1955.
33. Šabanović Ferid, sin Mušana, roĊen 1958.
34. Ĉengić Ekrem, sin Avda, roĊen 1940.
35. Malkić Fahrudin, sin Nazifa, roĊen 1948.
36. Kafedţić Ibrahim, sin Avda, roĊen 1948.
37. Dedović Halim, sin Hasana, roĊen 1935.
38. Lagarija Nazif, sin Salka, roĊen 1937.
39. Ćemo Edin, sin Meha, roĊen 1970.
40. Ćemo Meho, sin Saliha, roĊen 1930.
41. Divović Munib, sin Sejmena, roĊen 1961.
42. Đozo Smail, sin Ibra, roĊen 1956.
43. Dţinić Hakija, sin Murata, roĊen 1929.
44. Hambo Atif, sin Ibra, roĊen 1937.
45. Krajĉin Ferid, sin Hasana, roĊen 1965.
46. Krajĉin Hasan, sin Husa, roĊen 1932.
47. Lepir Vejsil, sin Ahmeta, roĊen 1958.
48. Mazić Šaban, sin Sulejmana, roĊen 1964.
49. Mekić Kasim, sin Rama, roĊen 1940.
50. Mekić Vahid, sin Šerifa, roĊen 1959.
51. Mekić Suljo, sin Kasima, roĊen 1967.
52. Musić Rasim, sin Ragiba, roĊen 1964.
53. Oruĉ Halil, sin Muja, roĊen 1926.
54. Ramić Ramiz, sin Himza, roĊen 1962.
55. Rizvanović Murat, sin Alije, roĊen 1932.
56. Rizvanović Nedţib, sin Murata, roĊen 1963.
57. Subašić Mirsad, sin Salka, roĊen 1968.
58. Subašić Salko, sin Halila, roĊen 1947.
59. Ahmetspahić Vehid, sin Osmana, roĊen 1965.
60. Ćerimagić Mehmed, sin Avda, roĊen 1935.
61. Ćerimagić Šefik, sin Base, roĊen 1937.
62. Dedović Ramiz, sin Hamida, roĊen 1972.
63. Hajrić Dţevad, sin Dţafera, roĊen 1958.
64. Isanović Ibrahim, sin Fehima, roĊen 1960.
65. Kobiljar Rasim, sin Nedţiba, roĊen 1958.
59
66. Kovaĉ Senad, sin Edhema, roĊen 1974.
67. Krkalić Kemal, sin Rasima, roĊen 1965.
68. Kuloglija Salih, sin Agana, roĊen 1949.
69. Matuh Alija, sin Muja, roĊen 1969.
70. Murguz Mujo, sin Aziza, roĊen 1962.
71. Reko Huso, sin Hasiba, roĊen 1946.
72. Salĉinović Nusret, sin Osmana, roĊen 1954.
73. Softić Zijad, sin Muja, roĊen 1964.
74. Suljević Abdulah, sin Alije, roĊen 1962.
75. Šabanović Elvir, sin Ferida, roĊen 1974.
76. Šljivo Mehmedalija, sin Hakije, roĊen 1966.
77. Šoro Enes, sin Tahira, roĊen 1975.
78. Alibašić Remzija, sin Ibra, roĊen 1947.
79. Pašović Ismet, sin Hasana, roĊen 1926.
80. Karabegović Dţenan, sin Asima, roĊen 1959.
81. Hadţimešić Mirsad, sin Avda, roĊen 1957.
82. Lagarija Salih, sin Nazifa, roĊen 1965.
83. Karabegović Amer, sin Ahmeda, roĊen 1967.
84. Nikšić Sejad, sin Vehbije, roĊen 1956.
85. Nikšić Kemo, sin Munira, roĊen 1959.
86. Nikšić Mustafa, sin Adema, roĊen 1957.
87. Šljivo Salko, sin Omera, roĊen 1944.
88. Srnja Jusuf, sin Mustafe, roĊen 1968.
89. Biĉo Enes, sin Mustafe, roĊen 1962.
90. Jahić Bego, sin Nurifa,roĊen 1969.
91. Dţelil Alija, sin Ramiza, roĊen 1955.
92. Dţinić Dţevad, sin Hakije, roĊen 1960.
93. Aljukić Šaban, sin Smajila, roĊen 1938.
94. Borovina Ramiz, sin Edhema, roĊen 1962.
95. Sudar Jasmin, sin Mustafe, roĊen 1962.
96. Ĉaušević Ismet, sin Bećira, roĊen 1950.
97. Granov Murat, sin Nedţiba, roĊen 1958.
98. Mezbur Esad, sin Šaćira, roĊen 1957.
99. Mulavdić Nedţib, sin Avda, roĊen 1962.
100. Muratović Avdo, sin Selima, roĊen 1963.
101. Aljukić Munib, sin Hasana, roĊen 1957.
102. Hodţić Šefik, sin Halila, roĊen 1950.
103. Istrefi Rrahim, sin Šerifa,
104. Dedović Hilmo, sin Ramiza, roĊen 1961.
105. Kršo Emin, sin Sulejmana, roĊen 1960.
106. Ţuga Fadil, sin Šemsa, roĊen 1975.
107. Babić Ramiz, sin Asima, roĊen 1962.
108. Borovac Mirsad, sin Huseina, roĊen 1964.
109. Mušanović Amil, sin Muharema, roĊen 1968.
110. Musić Enes, sin Nazifa, roĊen 1970.
60
111. Musić Muradif, sin Redţa, roĊen 1942.
112. Mulahasanović Fehim, sin Sulja roĊen 1919.
113. Melez Dţemil, sin Husa, roĊen 1958.
114. Bašić Juso, sin Avdice, roĊen 1959.
115. Berber Adnan, sin Nedţada, roĊen 1967.
116. Kovaĉević Fikret, sin Muja roĊen 1961.
117. Dţomba Izet, sin Osmana, roĊen 1962.
118. Kibrić Muharem, sin Ahmeta, roĊen 1970.
119. Kibrić Muhamed, sin Ahmeta, roĊen 1969.
120. Divjan Fadil, sin Ramiza, roĊen 1961.
121. Dudić Safet, sin Asima, roĊen 1958.
122. Huko Munib, sin Avda,
123. Konaković Imšir, sin Ibrišima, roĊen 1934.
124. Jusufović Murat, sin Sulja
(Od broja 84. tijela zatočenika su pronaĎena i ekshumirani u toku 2004. godine na
lokalitetu Rudnik Miljevina iz masovnih grobnica I i II te identifikovani u toku
novembra 2006. godine).
61
izvor:Sud BIH,presude…
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani

priredio:Kenan Sarač
– vidi više na:

Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-
popravni-dom/
Foča 1992. – 1995. : DOPUNJAVAMO SPISAK UBIJENIH/NESTALIH (reakcije

na tekst:Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom)
62
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/20/foca-1992-1995-dopunjavamo-
spisak-ubijenihnestalih-reakcije-na-tekstfoca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/
25 godina od GENOCIDA u Foči : Dnevnik RTV Sarajevo od 11.

aprila 1992. godine (War:Live On Air)
Posted on Februar 28, 2017
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila

1992. godine (War:Live On Air)
akteri:Ljiljana Matić, reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadţifejzović; Muhamed
Ĉengić, potpredsjednik Vlade BiH; …
(objavljeno u knjizi “Rat uţivo” novinara Senada Hadţifejzovića)
63
Ljiljana Matić, reporter: Na telefonskoj liniji imamo direktora bolnice u Foĉi,
doktora Reufa Tafru…
Dr. Reuf Tafro: Nama su javili telefonom da ukoliko se ne prestane pucati iz
pravca bolnice, da će se pucati na bolnicu i da će je sravniti sa zemljom…
64
Matić: A ko vam je prijetio, ko puca na bolnicu?!
Dr. Tafro: Dolaze granate, ne znam odakle dolaze, vrag ih nosio…
Matić: Ima li nekog od naoruţanih ljudi u samoj bolnici?
65
Dr. Tafro: Nema niko…naš straţar na kapiji… Imamo pet stotina bolesnika,
puno djece sklonjene, oko dvijestotine, koja su došla iz grada da nađu
sklonište tu u bolnici…
Matić: Da li ste od nekoga traţili pomoć? Neki nadleţni organ?
Dr. Tafro: Nismo. Ne postoji više nikakva vlast…
Hadţifejzović: Dobijamo dramatiĉne pozive iz Foĉe… U programu je direktno

potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine Muhamed Ĉengić.
Zašto niste otišli u Foĉu?
Muhamed Ĉengić, potpredsjednik Vlade BiH: Nismo otišli zbog loših
vremenskih prilika, bila je kiša i magla, helikopter nije mogao poletjeti, kolima
nismo mogli ići jer je nesigurno…
Vidimo da Foĉa strada… Vidim da strada i bolnica a u bolnici su i Srbi i
Muslimani i djeca i ţene…
66
Ja sam molio generala Kukanjca, kao Foĉak i potredsjednik Vlade, da poĊe sa
mnom i potredsjednikom Simovićem…
Hadţifejzović: Vi i Vaš kolega Simović iz iste Foĉe, ali u Vladi ima još ljudi koji
su iz Foĉe. Gdje su?
67
Ĉengić: Da. Ja ne znam gdje je profesor Maksimović, ministar Ostojić, kao ni
Ĉanĉar, predsjednik Vijeća opština… Ako su u Foĉi trebalo bi da sastave ljude
koji se sad meĊusobno tuku, odnosno ratuju.
Nema tog sukoba koji se ne moţe izgladiti za stolom. Da se ne ponovi Foĉa iz
1941 godine. Onda bi nam trebalo još 45 ili 90 godina da se ljudi ponovo vole,
Srbi i Muslimani. Vjerujte, Foĉaci vi morate zajedno ţivjeti. Ja sjedim sa
Simovićem, jedan do drugog, jedan je Srbin, jedan Musliman, sjedimo u istoj
Vladi, stolica do stolice…
Kad sam bio kod generala Kukanjca, on je nazvao predsjednika Skupštine BiH
Krajišnika /Momĉila/ da u Foĉi prestane svaki sukob. I obećao je predsjednik
Krajišnik…
68
69
70
71
Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (akteri:Ljiljana Matić,
reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadţifejzović; Muhamed Ĉengić,
potpredsjednik Vlade BiH)
*****
Hadţifejzović: Muhamed Ĉengić /potpredsjednik Vlade BiH op.a./ je maloprije

u programu uţivo rekao da ćete ići s njim sutra u Foĉu da izvidite situaciju.
Hoćete li ići u Foĉu?
Kukanjac: Neću! Ja gospodinu Ĉengiću kaţem da ne mogu ići u Foĉu. Ja ne
72
mogu svugde da stignem. Daću im ja jednog generalpotpukovnika koji je
roĊen oko te Foĉe!
Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (akteri: Senad

Hadţifejzović; Kukanjac,general JNA…)
(objavljeno u knjizi “Rat uţivo” novinara Senada Hadţifejzovića, stranice 48-
50)
Senad Hadţifejzović : Rat uţivo – War:Live On Air, autor, 2002. godine, 429
stranica
FOĈA 1992. – 1995. : Do sada je evidentirano 1.514

nestalih osoba (ĉitaj UBIJENIH)
73
Prema riječima direktora Instituta za nestale osobe BiH Amora Mašovića, Foča spada
meĎu gradove s najvećim brojem nestalih tokom agresije na BiH. Do sada je
evidentirano 1.514 nestalih osoba, u 514 grobnica, meĎu kojima je 55 masovnih,
pronaĎeno je 1.014 skeletnih ostataka, od kojih je identificirano 887 žrtava.
– PronaĎene su i 32 lokacije izvan Foče, na kojima su pronaĎeni graĎani Foče.
Nažalost, Foča nosi i jedan od neslavnih rekorda po broju nestalih žena. Nema općine
u BiH s tako visokim procentom nestalih žena. Više od 30 posto nestalih iz Foče su
osobe ženskog spola. To govori o karakteru rata. Nije to bio rat vojski, već rat protiv
civila. Bio je ono što piše u optužnicama protiv Mladića i Karadžića, ono na čemu
Tužilaštvo u Hagu insistira, bio je to genocid na području Foče – ističe Mašović.
izvor:avaz
Postoje indicije za više masovnih grobnica u istočnoj Bosni, provjere od polovine

aprila.
izvor:INSTITUT ZA NESTALE OSOBE BIH
74
75
76
OTRGNUTO OD ZABORAVA : PORIJEKLO MOJIH PREDAKA u Foči
U ime Allaha,milostovog,samilosnog,kog molim,da da,da ovaj nijet,koji sam zapoĉeo u Njegovo
ime bude vjerodostojan i kao takav ostane kao spomen budućim generacijama.
Ja,Šaćir Saraĉ,roĊen sam 20.04.1932. u Foĉi,u Ulici MeĊurjeĉje br. (poslije II svjetskog rata
nazvanoj Mustafe Alajbegovića).
Od roĊenja do II svjetskog rata,ţivim u Foĉi.Bio sam upisan u Osnovnu školu,ali izbijanjem rata,
nisam je pohaĊao i tek u muhadţerluku od 1942.g. do 1946.g. u Sarajevu pohaĊam Osnovnu,da
bi je završio po povratku iz muhadţerluka u Foĉi.
1946.g. polazim na Stolarski zanat kod Muja Granova,a po njegovom zatvaranju radi pripadnosti
Organizaciji Mladih Muslimana,nastavljam u Sreskoj stolariji dalje izuĉavanje.
1949.g. polaţem ispit za KV stolara i radim u toj Stolariji do odlaska u JNA 1952.g.
U JNA ostajem do 1954.g.
Nakon odsluţenja vojnog roka,ponovo ţivim i radim u Foĉi.Radio sam u više preduzeća na
raznim poslovima, u svojstvu KV stolara.
1956.g. stupam u brak sa Ševalom Burić iz Visokog.
1959.g. raĊa se moj sin Kenan.
1962.g. raĊa se moja kćerka Belma.Preselila na ahiret 1998. u Mettmannu,Njemaĉka.
1959.g. odlazim u Sarajevo u Školu tehniĉkih crtaĉa.Po završetku te škole,moje zanimanje za
novu struku je dalo rezultate,te sam, uglavnom,radio u tehniĉkim biroima od 1960.g. do 1968.g.
1968.g. sam otišao u Zapadnu Njemaĉku i tamo u prvih šest mjeseci radio kao tesar,dok nisam
priliĉno ovladao njemaĉkim jezikom i već,poĉetkom 1969.g. u Düsseldorfu poĉinjem raditi u
konstrukcionom birou,prvo kao crtaĉ,a nakon dvije godine kao konstruktor za mašine i aparate.
Kako sam u firmi «WOIDKE» napredovao u konstruisanju,napuštajući istu,dobio sam pohvalno
svjedoĉanstvo konstruktora,tako da nisam imao problema da u sledećoj firmi «HEIN,LEHMANN»,
nastavim na takvom radnom mjestu u Tehniĉkom birou Pogona «Herman Sibe»,gdje sam proveo
punih 18.godina sve do odlaska u penziju.
1992.g. dolaskom prvih muhadţira u Düsseldorf,ja se odluĉim da idem u Bosnu,da se
77
borim.Nakon jedne akcije,u kojoj sam išĉašio nogu,nakon šest mjeseci budem otpušten od
ljekara u vojnoj bolnici,kao nesposoban,jer sam izgledao kao vrlo iscrpljen,a i u godinama.
Srećući se sa gospodinom Farukom,uglavnom,u dţamijama i ponekad u tramvaju,Faruk,efendija
je uporno inzistirao na ovom što ću na sledćim stranicama napisati.
Prvo da navedem nekoliko starosjedioca Foĉe, kojih se još sjećam, ali, i, izvinjavam se, ako
nekog zaboravim uvrstiti u Foĉake ? :
Alajbegović, Ališah, Ahmić, Avdagić, Baĉvić, Balić, Beĉiragić, Bešlić, Bjelan, Bradarić, Berberkić,
Crnkić, Ĉavdar,Ĉano, Ĉankušiæ, Ĉerkez, Ĉeĉo, Ĉešo,Ĉerimagiæć, Ĉengić, Ĉimpo, Ĉorbo,
Ĉolpa, Ĉorić, Deović,Deleut, Dedović, Deljo, Durak, Dţanko, Dţinalija, Dţinić, Dţin, Granov,
Gogalija, Hajrić, Hasanbegović,Hadţimusić, Hadţiahmetović, Hadţić,
Hatibović,Hanjalić,Hadţimuratović,Hubijar,Hrelja, Hadţialić, Hafizkadić, Hodţić, Isanović, Iković,
Islambašić, Imamović, Jahić, Jašarević. Jusufović, Junuzović, Karasalihović, Kahvedzić,
Kafedţić, Kukavica, Kukić,Karović, Kadribegić, Kavazović, Klapuh, Klinac, Kiselica, Kramo,
Krkalić, Kovaĉ, Korjenić, Konjo, Kurspahić, Kumro, Kulosman, Kurtović, Lampa, Lomigora, Lojo,
Malkić, Maĉak, Mandţo, Manjo, Memić, Muftić, Mujezinović, Muminović, Muslić, Oković, Općina,
Omerbašić, Pašalić,Pašović, Pejkušić, Pilav, Pita, Pinjo, Podrug,Prgo, Ramović, Rašpa, ReĊo,
Rizvan, Rizvanović, Saraĉ, Selimoviæ, Sirćo, Sirbubalo, Softiæ, Subašiæ, Skender,Smajoviæ
Šiljak, ,Šuvalija,Šahović,Šero, Šošević, Šukalo, Tafro, Termiz, Tirić, Trako, Trhulj, Tuzlak,
Turić,Uzunović, Vehabović, Vreto, Voljevica, Zametica, Zulfikarpašić, Zundţa,Ţgalj.
Kako se ne mogu sjetiti baš svih prezimena, neka mi oproste i halale, oni koje budem sluèajno
ispustio, jer sigurno nije bila namjera.
Sad bih prešao na svoje prezime, o kom sam nastojao više saznati, kad je u pitanju
starosjediteljstvo u Foĉi.
Moj Ċed, po ocu, se nastanio u Jeleĉu, a njegova braća, jedan u Foĉi, jedan u Sarajevu, da li je
imao više braće, nije mi poznato. Od babove mi braće i sestara, najstariji Omer i najmlaĊi Mušo
završivši Osnovnu školu i mekteb, ostali su u Jeleĉu, ĉuvajuæi stoku u mlaĊoj dobi, dok što bi bili
jaĉi obraĊivali bi imanja. Babov stariji brat, Ahmed, otišao je amidţi u Sarajevo, gdje je uĉio zanat.
Po završetku zanata kupio je miljaĉ u ulici Kamenica, ispod Mahmutovca, i sebi napravio kuću.
Znam da se amidţa Ahmed dva puta ţenio. Iz prvog braka je Alija i on je zanatlija, radio je pri
Ţeljeznici, na odrţavanju staniĉnih objekata (oblagao keramikom).
Alija je, takoĊðe, napravio kuću blizu babove, u ulici Kamenica. Amidţa Ahmed iz drugog braka
imao je Saniju, Pembu, Fehima, Fehmu i Hibu.
Najstariji mi amidţa, Omer, se sedam puta ţenio. Poslednja mu je ţena bila od Loja iz Foĉe i ona
mu je najviše evlada rodila, a to su:
Zlatija, Azema, Fatima i Avdo.Stariji sin, rahmetli, Smajo je iz nekog mu ranijeg braka.
Moj najmlaĊi amidţa, Mušo, bio je oţenjen iz Ćureva. Njegova ţena Hafa, mi je bila najdraţa
amidţinca. Kad bih se navraĊao u Jeleĉ, prvo bih kod nje svratio, a kad bi obišao
ostale u familiji, ponovno bih se vraćao amidţinci Hafi, i, ako bih zakonaĉio, kod nje bih
ostao na konaku. Amidţa Mušo je od evlada imao Pašu, Remzu, Bidu, Murata i Adilu.
Od djece rahmetli amidţe Muša najdraţa mi je, još iz djetinstva ostala, Remza, to valjda, jer je,
dok sam bio mali, bila ona kod nas u Foĉi, pa mi je kao strpljiva dadilja dopuštala nestašluke.
Babo Rahimullah rodio se u Jeleĉu i tu završio Osnovnu školu, mekteb i medresu.
Priĉao bi nam da bi ga babo na konja stavi i pošalji u udaljena mjesta, još kao softu da bi tamo
klanjao Travih namaze i da mu to nije bilo pravo, jer bi ga iz tih sela dţematlije navikavali na
hedije u novcu. Priĉao bi nam, a što bi nam najsmješnije bilo, kada bi tako kod tih seljana odlazio,
pa kad bi se oni ispod pazuha poĉešali, da bi on pomislio evo vade pare i nadao bi se hediji.
MeĊutim, bio je dobro bistar i ţeljan nauke, nije se zadovoljavao sa ono koliko je bio stekao u
Jeleĉu. Jednom je ĉuvajući babove ovce, jednostavno ostavio sve, i uputio se amidţi u Foĉu, da
bi, eventualno, od njega bio podrţan u nastojanju da nastavi dalje naukovanje. Ali kad ga je
amidţa saslušao o tim namjerama, upitao ga je je li mu otac sa tim zadovoljan i jeli uopšte
upoznat da je on otišao u Foĉu.Kad je odgovorio da otac o tome neće ni da ĉuje, amidţa ga za
ruku i vrati ocu u Jeleĉ. Od tad,moj babo više nije razmišljao da ide u Foĉu, jer nije ni oĉekivao
razumjevanje ni od koga, što on nije zadovoljan da ostane seljak.
Osjećajući se sve nezadovoljnijim,da će svoju egzistenciju ugroziti,a svoje talente i potencijale
78
zauvijek upropastiti,moj se babo odluĉi napustiti Bosanski vilajet i prebaci se u Tursku carevinu.
Navodno,u to vrijeme je graniĉila rijekom Lim.Tako, preplivavši Lim,našao se u Turskoj i tamo sve
dalje idući i snalazeći se, turski i arapski jezik usavrši,a usput i albanski jezik nauĉi.MeĊutim,ne
zadovolji se samo tim,te krenu dalje za naukovanjem.Kako se našao u Francuskoj,nisam baš
upotpunio saznanja o tome.Prvo je zaglavio u neki Dom vojnih pitomaca i tu nauĉio francuski
jezik.Na pitanje profesora koji bi smjer u Vojnoj akademiji odabrao,odgovorio je –
muziĉki.Pokazalo se da nema sluha,ali ambiciju za dalje školovanje – da,pa su mu ponudili više
smjerova.Odluĉi se za opštu medicinu.Kada je završio školovanje,sa vojskom je otišao u Alţir na
ratište,u sanitetskoj sluţbi.
Ubrzo biva zarobljen od strane Mudţahidina.Kako je bio vojno lice i imao neki ĉin,poveli su ga po
svoj prilici na gubilište.Videći svoju situaciju,odluĉi da se pomoli Allahu za spas i tako uĉeĉi
Kur’ani Kerim na glas.Ĉuvši to Alţirci ga odvedu svome Emiru.Kad saznaše da je musliman i
tadašnji Turski podanik, Alţirci ga zadrţe neko vrijeme u svom sanitetu i tu nauĉi lijeĉiti travama i
Kur’anom.Tako je bio bogatiji i sa arapskim jezikom i medicinom.Oni su ga prebacili u Tursku,a
odatle u Bosnu.Dakle,sveukupno je po inostranstvu proveo 29(dvadesetdevet)godina.Kad se
vratio u Foĉu našao je sestru Zlatihanumu, udatu za Saliha Granova.I tada ga sestra
Zlatihanuma,kao dainica moje majke,oţeni njome.U brak su ušli pribliţno stari,imali su po (circa)
43.(ĉetrdesettri)godine.Izrodili su moja dva brata i dvije sestre,koji su preselili u djetinjstvu.Na
kraju ja sam se rodio kad su oni bili po - priliĉno u godinama.Rodio sam se na imanju moje
majke,koja je Lomigora iz MeĊurjeĉja,gdje je i sama roĊena.Otac je odmah zaposlen u Foĉanskoj
bolnici.Od njegovih pacijenata sam saznao da je asistirao tada ĉuvenom hirurgu dr. Tamari.Osim
toga,lijeĉio je travama i sobom pravljenim mehlemima.Pored toga,imao je vrlo lahku i vještu ruku
za vaĊenje zuba.To mi se pohvalio zubar,poslije II svjetskog rata,kad sam kao pacijent došao kod
njega.Babo je i njemu vadio zube.Saznao sam od Vajĉeta Milića,da mu je njegovom ocu,dr.
Tamara ruku iz ramena htio amputirati.Babo mu je iza leĊa dr.Tamare naišaretio da ne pristane i
da mu doĊe kući.Babo mu je ruku spasio svojom metodom.Baba sam malo zapamtio.Pamtim ga
kao trgovca.Drţao je radnju-trgovinu mješovitom robom pod Pazarištem,preko puta kuće Rašida
Selimovića,takoĊe trgovca u to vrijeme Kraljevine Jugoslavije.Baba Mustafu su komšije,ni kriva,ni
duţna,ubile.Naprotiv,kako se vidi iz gore pomenute priĉe Srbina Vajĉeta,a i mnogih drugih
Srba,koji su hvalili moga oca da ih je spasio raznih nevolja.Komšija Boro Blagojević sa još jednim
ĉetnikom ga je odveo.Tek sam saznao kakvom je strašnom smrću stradao,nakon majkine
smrti.Kad smo se vraćali sa njene dţenaze,roĊak Alija Kraljić mi je to ispriĉao.Osam ĉetnika ga je
svezalo i naredilo da sa njima ode u svoj dućan,uzme kantu petroleja,donese na sred
Pazarišta,gdje je kraljev spomenik bio.Tu su mu svezali i noge i udarcima kundaka oborili i kad je
bio u kleĉećem poloţaju,istresli kantu petroleja po njemu i zapalili.Tako je pomagao i od zemlje
odskakivao od silnih bolova,koje je trpio,dok nije izdahnuo.Alija Kraljić,tada je bio mladić.Sve je to
posmatrao sa tavana kuće Loja,odmah iznad Pazarišta.On je podigavši ćeremit posmatrao taj
opisani prizor.Alija,nije htio nikome priĉati o ovom dogaĊaju,dok mi je majka bila ţiva.Smatrao je
kad bi saznala kakvom je smrću umro njen muţ,da ne bi mogla preboljeti i da bi se to na nju
negativno odrazilo.Ali,vraćajući se sa njene dţenaze i sa kabura na putu do moje kuće,meni je
ovo ispriĉao,Allah ga nagradio.Alija Kraljić je preselio.On je rahimullah,da mu Allah da lijepi
dţenet.Ţivio je u Foĉi – Gornje polje,a poslije II svjetskog rata nastanio se i radio kao limar u
Ţepĉu.Obolio je od raka i nakon velikih bolova preselio na ahiret.
Majkino mi je porijeklo iz Uţica,nekada muslimanskog kraja,sa preko 40 (ĉetrdeset)
dţamija.Sudbina predaka moje majke Halime,je da napuste Uţice i uĉine Hidţru u Foĉu i spase
gole ţivote,spase što su mogli od blaga,da ne budu zateĉeni,pokršteni ili pogubljeni,kao što se
desilo onima koji su ostali u Uţicu. .Kupili su miljaĉ u MeĊurjeĉju i odmah napravili kuću.Njen
pradjed Avdo,navodno je prvi napravio pendţere na kući.Priĉalo se da su do tada,kuće u Foĉi
imale baĊe na krovu,kroz koje je svjetlost dopirala u unutrašnjost.Sve do danas je saĉuvana
legenda o tome u pjesmi,koju je Avdo sam sebi spjevao:»Jadni jado Lomigora Avdo,jadni su ti
dţami i pendţeri,kad ti ništa ne vri u tendţeri.Dţaba kuća i u kući vatra na ognjištu u tendţeri
bistra voda vri,nejma u njoj škramke masla,loja ili bar kukuruze,ni krave da je pomuze.»Još jedan
razlog je bio što je tako bilo.Baš ta godina,bila je gladna godina,tako da su nesretnike nalazili
umrle od gladi sa punim ustima dukata(zlata):dţaba blago-kad ne moţeš ništa kupiti.Lomigore su
se razmnoţile u Foĉi,ali poslije II svjetskog rata nisu se vraćali u Foĉu.Tu kuću,staru nekoliko
stotina godina kupio je Halimaga Aganović,iz Prevraća,malo je dotjerao i uselio.Aganovići, drage
mi komšije, graniĉili su sa mojom avlijom i vrtovi su nam se graniĉili,pa bi zajedniĉki poĉinjali da
79
obraĊujemo. U Prevraću,sam imao babovinu,nešto preko 3(tri)dunuma.To su mi za vrijeme
partizana oteli Gagovići.Kaţem oteli,iako sam to sudski preveo na njih,to je bila prisila,nisam
stisko (nisam imao „petlje“) da to ne potpišem,jer su Gagovići vladali Foĉom,sve prvoborci –
ĉetnici,skinuli kokarde,prišili petokrake. I na drugoj strani Drine imao sam tri(3)dunuma zemlje.To
sam prodao Ĉankušićima,jer mi je smetalo doplacima na djecu i porez – skup,prihodi – nikakvi.
Ostala je kuća i vrt.To sam ostavio djeci, a ja otišao u Njemaĉku,na privremeni rad,pa se to
okrenu na trideset(30)godina,taĉnije od 1968.g. do 1998.g.Stekao sam penziju,te Elhamdulilah
ţivim sad kao podstanar,pod kiriju,u Sarajevu.
Nadam se ljepšim vremenima,da će bar moje potomstvo vratiti se i ţivjeti na toj lijepoj grudi u
Foĉi,na mojoj majĉevini.
Ovo napisah,nek neko u memoare Foĉe zapiše,od kad ove nekolike familije datiraju u lijepom
gradiću Foĉi.
napisao: Šakir Saraĉ - Foĉak
_____
h. Šakir Saraĉ r.a. (1932. - 2009.)

Foĉak
Mom ahbabu,Faruk efendiji Muftiću,se zahvaljujem na povjerenju da napišem nešto o porijeklu
moje familije i,evo,ću u granicama,prvo,svog prisjećanja na priĉe mog oca,Muja Saraĉa,roĊenog
1890.-tih,jer nisam baš siguran,ni u nekoliko godina da ću biti taĉan,i majke Halime,roĊene
Lomigora,kojoj takoĊe nisam siguran za godine starosti,ali su bili, negdje,pribliţno
stari,zatim,sjećanja na priĉe roĊaka sa babove i majkine strane,kao i na priĉe starih komšija i
prijatelja mojih roditelja.
80
81
Je suis Foča : PATRIOTSKE LAŽE I PARALAŽE (varijacija)
Je suis Foča : PATRIOTSKE LAŽE I PARALAŽE (varijacija)
Tragom nestalih…Sjećanjem protiv nestanka…
E, moja Foĉo, presudi ti sama sebi za sva vremena, sa svojim jamama,

grobnicama…
Hajde više da se ne igramo maĉke i miša, recite gdje su i koliko ih je? koliko
puta ste premještali one koje ste ubili? Te je na jednom mjestu identifikovana
lobanja, trup, dijelovi garderobe, a onda na drugom kosti ruku, nogu.. I taman,
onaj oĉajniĉki smiraj porodica, bar su našli, sahranili svoje najmilije, a onda
pismo o novoj DNK potvrdi.
Koliko puta pobijeni graĊani Foĉe nesrpske nacionalnosti trebaju biti

sahranjeni. Koliko ćete puta više da ih ubijate!!!
82
83
84
Pucajući u nenaoruţane nevine ljude, ubijajući svoje komšije muslimane,
ubivši njih 3000… što djece,što omladinaca,što djevojaka,što odraslih, što
starih…takozvana republika srpska je presudila sama sebi.
85
Stalna priĉa ko je prvi poĉeo je zastarjela tehnolodija…Ako hoćete istinu – vi
ste poĉeli, i ĉuuuj još za neke rat nije završen, pojedinci ĉekaju poziv
pataloške nemani za neki novi rat.
Foĉo, presudila si sam sebi, ne pozivaj se i ne prozivaj ni presude Haškog

tribunala, ni suda BiH za ratne zloĉine, ni suda tvoje historije, dok su na tvojoj
ikonografiji ĉetnici…Šta nas snaĊe, a Sutjeska je paradigma otporu fašizmu i
fašistiĉkim hordama.
86
87
88
Tu si se tek dokazala, Foĉo!!! Tu si se dokazali ko si i gdje si…Ništa više ne
treba reći, jer ta djela govore sa hiljadu rijeĉi. Takoreći 3000 rijeĉi.
Srbi su sami sebi pucali u sljepooĉnicu, sami su sebi prosuli mozak.
priredio : Kenan Saraĉ, Sarajevo,30.06.2017.
_____
89
UBILI SU ME NEBROJENO PUTA : U Foči me brutalno ubiše 3 000 puta
Piše: Merjem Erna Mušinović
” Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. ”
…. Ubili su me nebrojeno puta. Ubijali su me planski, sistematski i

organizovano u kratkim vremenskim periodima. Pojedinaĉno i u grupama. S
trijeljanjem i spaljivanjem.
Klanjem i muĉenjem. Bombama i metcima. Davljenjem i logorima.
Granatiranjem i snajperskim hicima… Etniĉkim ĉišćenjem. Silovanjem.
Urbicidom. Nasilnim pokrštavanjem. Ubijanjem kulturnih, vjerski i historijskih
obiljeţja….
Danteovim Paklom…
Ubijaju me ponovo zaboravom i negiranjem…
Ubili su me u Sarajevu oko 18 889 puta.. 1 601 put, ubili su me još kao dijete.
U Višegradu me ubiše preko 3 000 puta. Ubiše me od godinu dana. Ensar mi

je bilo ime. Ubiše me i od pet godina, Elma sam se zvala, ne znam da li me se
sjećaju?
U Foĉi me brutalno ubiše oko 3 000 puta. Nazvaše me Srbinje. Iako sam bila
pod zaštitom UNESC-a, izbrisaše mi svaki trag postojanja još iz XV stoljeća.
90
U Kljuĉu me ubiše preko 700 puta. Muĉiše me 1 161 put samo u Manjaĉi. Ne
bi im dosta, pa me ubiše od devet mjeseci i ĉetiri godine. Amila mi bješe ime. I
Almir se zvah samo ĉetiri godine.
U Vlasenici me ubiše i prisilno protjeraše 14 030 puta.
U Prozoru me ubiše 254 puta, a u Vitezu 514 puta.
U Brĉkom me ubiše oko 3 000 puta.

U Zvorniku za samo dva mjeseca, ubiše me 800 puta. Više nisam brojala, jer
dok su me
ubijali, istovremeno prisilno su me i protjerali 15 436 puta.
U Sanskom Mostu, ubiše me 800 puta. U 30 masovnih grobnica me sahraniše.
Ali ja i
mrtva priĉam iz Hrastove Glavice i Sasine. A moj glas se ĉuje iz još 28
grobnica
masovnih.
U Prijedoru me ubiše 3 173 puta. Ubiše me 102 puta kao dijete sa ” bijelom
trakom” na ruci. Deportovaše me i protjeraše 53 000 puta. 200 puta, grupno,
svoj put spasa završih na Korićanskim stijenama, a u Tomašici još uvijek me
traţe. Ne znam koliko puta će me pronaći.
U Srebrenici ubiše me više hiljada puta. 1 000 – 1 500 puta, odjednom (

grupno ) ubiše me u Kravicama samo. U Bratuncu, školi ” Vuka Karadţića”..
Deportovaše me 30 000 puta…
Ubiše me nebrojeno puta na razliĉite naĉine. Grupno i pojedinaĉno. Kao
odraslu i kao dijete. Kao muškarca i kao ţenu. Ubiše me nebrojeno puta, kosti
moje razbacujući od Une do Drine, od Save do mora…. Nema mjesta u BiH
gdje me nisu ubili… U svakom gradu, općini, selu, zaseoku.. Ubili su me toliko
puta da me nikad neće u cjelosti pronaći…
Da, ja sam mrtva! Samo ĉekam svoj red za sahranu, dozivajući iz masovnih
grobnica, primarnih, sekundarnih i tercijarnih… Dozivam šumom bosanskih
rijeka, daškovima vjetrova
šuma i planina.. Dozivam kotlinama rijeka bosanskih…. Dozivam da me
sahrane svakim pedljom zemlje Bosanske..
Ubili su me nebrojeno puta. Ja samo ĉekam svoj red da me nebrojeno puta i
sahrane…
(* samo neki podaci o ubijanju civila u periodu 1991-1995:
” Bosanska knjiga mrtvih”, podaci Haškog tribunala, te zapisi o genocidu –
Emir Ramić, ĉlan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraţivanje
genocida u Kanadi)
Merjem Erna Mušinović
preuzeto
sa:https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1099892300050533&set=a.383
768558329581.90815.100000893193518&type=3&theater
91
naslov promjenio:Kenan Saraĉ
fotografije:flickr ekranportal13
SuĊenje Todoviću : “Dosadan kada doĊe pijan“
Na suĊenju Milanu Todoviću za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi, njegov brat je

kazao da mu je oštećena rekla da je optuţeni nije zlostavljao.
92
Svjedok Ţarko Todović je izjavio da je jednom došao u stan, koji je bio
otkljuĉan i u kojem se nalazila oštećena.
“Ona je mene poznavala, komotna je bila da priĉa sa mnom, a imao sam

slobodu i da je pitam da li je Milan zlostavlja. Rekla je da je ne zlostavlja, ali da
je dosadan kad doĊe pijan”, kazao je brat optuţenog za silovanje i seksualno
ropstvo.
Milan Todović je optuţen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS),
oštećenu “kupio” od drugih vojnika i silovao je od oktobra 1992., a da ju je u
decembru iste godine prisilio na seksualno ropstvo, drţeći je u nehumanim
uslovima i pri tome je fiziĉki i seksualno zlostavljajući.
Ţarko Todović je posvjedoĉio da je optuţeni imao namjeru da oštećenu “izbavi

iz Foĉe”, a što je, kako tvrdi, ugovorio sa izvjesnim Radovanom Kundakom, ali
su se “planovi izjalovili”.
Poslije toga, kako je rekao svjedok, nije imao prilike da razgovara s bratom o
oštećenoj i nije mu poznato šta se dalje dešavalo. S dijela Todovićevog
svjedoĉenja javnost je bila iskljuĉena.
Nastavak suĊenja zakazan je za 17. april.

Ajla Geţo, 13.04.2018.
izvor:detektor.ba/BIRN BiH
design:Kenan Saraĉ
***************
Todović: Svjedoĉenje bez prisustva javnosti
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/26/todovic-svjedocenje-bez-
prisustva-javnosti/
Todović: Izvjestan broj ţena u drugom stanju
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/23/todovic-izvjestan-broj-zena-u-
drugom-stanju/
Ĉitanjem optuţnice i iznošenjem uvodne rijeĉi Drţavnog tuţilaštva poĉelo
suĊenje Milanu Todoviću za ratni zloĉin poĉinjen na podruĉju Foĉe
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/09/citanjem-optuznice-i-
iznosenjem-uvodne-rijeci-drzavnog-tuzilastva-pocelo-sudenje-milanu-todovicu-
za-ratni-zlocin-pocinjen-na-podrucju-foce/
93
Sud Bosne i Hercegovine : PotvrĊena optuţnica u predmetu Milan Todović
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/07/sud-bosne-i-hercegovine-
potvrdena-optuznica-u-predmetu-milan-todovic/
PODIGNUTA OPTUŢNICA ZA RATNI ZLOĈIN U FOĈI protiv Milana Todovića
(1961)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/podignuta-optuznica-za-ratni-
zlocin-u-foci-protiv-milana-todovica-1961/
Suđenje Janjiću : Hapšenje i zatvaranje civila
94
U nastavku suĊenja za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi, Tuţilaštvo BiH uloţilo je
materijalne dokaze, pojasnivši da njima ţeli dokazati da je optuţeni Janjić
uĉestvovao u hapšenju i zatvaranju civila bošnjaĉke nacionalnosti.
Tuţilac Behaija Krnjić je uloţio nekoliko dokumenata o radno-pravnom statusu

optuţenog, a kojima, kako je rekao, ţeli dokazati da je od aprila do septembra
1992. bio aktivni pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Foĉa.
Kao materijalni dokaz uloţen je i dokument iz Haškog tribunala, a u kojem,

kako je napomenuo Krnjić, stoji da je “optuţeni uĉestvovao u hapšenju i
zatvaranju civila s podruĉja Foĉe”. U sudski spis uloţen je i Izvještaj o
poĉinjenim silovanjima na podruĉju Republike Srpske (RS), koji je saĉinila
Komisija za prikupljanje ĉinjenica o ratnim zloĉinima u BiH.
Kako je objasnio Krnjić, u izvještaju je navedeno da je svjedokinju B-1 silovao

optuţeni. Odbrana je prigovorila na zakonitost dokumenta, istaknuvši da se u
sudnici utvrĊuje da li je optuţeni nekoga silovao.
Tuţilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. godine zaštićenu

svjedokinju B-1 silovao u Policijskoj stanici u Miljevini, pri ĉemu ju je udarao i
prijetio joj. Janjić, bivši aktivni pripadnik policije iz Miljevine, u maju i junu 1992.
je, prema optuţnici, uĉestvovao i u nezakonitom hapšenju više od 20
muškaraca nesrpske nacionalnosti s podruĉja Miljevine.
Tuţilac je uloţio i spisak lica za koja se osnovano sumnja da su poĉinila ratni

zloĉin u Foĉi, naglasivši da je tu evidentirano i ime optuţenog. Krnjić je u spis
priloţio i akt Haškog tribunala u kojem su podaci o zatvorenim osobama u
Kazneno-popravnom domu (KPD) Foĉa, a u kojem su navedena i lica iz
optuţnice.
Na ovom roĉištu odrţana je i statusna konferencija na kojoj je Odbrana

optuţenog kazala da će saslušati sedam svjedoka i da će Janjić iskaz dati u
svoju korist. Neki od svjedoka, kako je rekao branilac Slaviša Prodanović,
pokušat će dati alibi optuţenom za vrijeme navedeno u optuţnici.
Saslušanje optuţenog zakazano je za 8. maj.
Emina Dizdarević, 03.04.2018.
izvor:detektor.ba/BIRN BiH
95
*****************
SuĊenje Janjiću : Hapšenje i zatvaranje civila
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/03/sudenje-janjicu-hapsenje-i-
zatvaranje-civila/
SuĊenje Janjiću : Hapšenje ili obiĉan poziv
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/13/sudenje-janjicu-hapsenje-ili-
obican-poziv/
SuĊenje Janjiću : “Sve je na silu radio”
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/06/sudenje-janjicu-sve-je-na-silu-
radio/
U nastavku suĊenja Janjiću : Optuţeni “sigurno zna” gdje su pobijeni ljudi
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/22/u-nastavku-sudenja-janjicu-
optuzeni-sigurno-zna-gdje-su-pobijeni-ljudi/
SuĊenje Janjiću: Povjerila se zaštićena svjedokinja
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/21/sudenje-janjicu-povjerila-se-
zasticena-svjedokinja/
SuĊenje optuţenom Draganu Janjiću : Od vriske orila se Miljevina
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/06/sudenje-optuzenom-draganu-
janjicu-od-vriske-orila-se-miljevina/
Janjić: Bez hrabrosti da priĉa o detaljima
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/01/janjic-bez-hrabrosti-da-prica-o-
detaljima/
[Sud BiH] Janjić: OdvoĊenje u policiju u Miljevini
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/30/sud-bih-janjic-odvodenje-u-
policiju-u-miljevini/
Poĉelo suĊenje Draganu Janjiću za zloĉine u Foĉi
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/24/pocelo-sudenje-draganu-
janjicu-za-zlocine-u-foci/
PotvrĊena optuţnica protiv Dragana Janjića za zloĉin protiv ĉovjeĉnosti
poĉinjen 1992. godine na podruĉju Foĉe
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/30/potvrdena-optuznica-protiv-
dragana-janjica-za-zlocin-protiv-covjecnosti-pocinjen-1992-godine-na-
podrucju-foce/
Podignuta optuţnica protiv Dragana Janjića za zloĉine u Foĉi 1992. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/23/podignuta-optuznica-protiv-
dragana-janjica-za-zlocine-u-foci-1992-godine/
Sud Bosne i Hercegovine : OdreĊen pritvor Draganu Janjiću
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/06/sud-bosne-i-hercegovine-
odreden-pritvor-draganu-janjicu/
Foĉa : Uhapšen Dragan Janjić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/03/foca-uhapsen-dragan-janjic/
96
97
Muhadžiri koji su preselili na ahiret u opštini Rožaje
u periodu 1992. do 1996. godine
98
Muhadţiri koji su preselili na ahiret (umrli) u opštini Roţaje u periodu 1992. do
1996. godine.
1992.:
Selimović Rašid, Foĉa, 1904. – Roţaje, 7. 09. 1992. godine;
Bajraktarević Zaha, Foĉa, 1919. – Roţaje, 5. 10. 1992. godine; Ţivojević Mujo,
Goraţde, 1915 – Roţaje, 8. 10. 1992. godine.
1993.:
Bašić Meho, Trebinje, 1938. – Roţaje, 15. 02. 1993. godine; Zelihić Arnela,
Roţaje, 9. 02. 1993. – Roţaje, 15. 03. 1993. godine; Šehović Hamida,
Trebinje, 1910. – Roţaje, 23. 03. 1993. godine; Šehović Zulfa, Trebinje, 1934.
– Roţaje, 20. 04. 1993. godine; Bajramović Raza, Bileća, 1923. – Roţaje, 24.
04. 1993. godine; Belonja Fatima, Trebinje, 1917. – Roţaje, 24. 05. 1993.
godine; Hadţimahović Hasan, Trebinje, 1915.- Roţaje, 2. 06. 1993. godine;
Dţinić Zejna, Foĉa, 1913. – Roţaje, 07. 10. 1993.
1994.:
Isaković Selman Dţedţa, Trebinje, 1901. – Roţaje, 8. 06. 1994. godine; Kekić-
Kurtanović Fatima, Ljubinje, 1941. – Roţaje, 05. 09. 1994. godine;
Kapetanović-Arslani Zineta, Trebinje, 1933. – Roţaje, 11. 10. 1994. godine;
Berbić (Derviša) Rašid, Kakanj, 1934. – Roţaje, 30. 10. 1994. godine.
99
1995.:
Kukavica (Muja) Dţemal, Foĉa, 1908. – Roţaje, 13. 02. 1995. godine;
Kurtanović (Sulja) Huso, Ljubinje, 1931. – Roţaje, 12. 03. 1995. godine;
Ćerimagić Alvedina Dinka, Trebinje, 1966. – Roţaje, 3. 05. 1995. godine.
1996.: Tanjo (Avda) Nuro, Goraţde, 1912. – Roţaje, 21. 01. 1996. godine;
Ramić (Muhameda) Fatima, Trebinje, 1910. – Roţaje, 12. 07. 1996. godine;
Vanja (Huseina) Murta, Stolac, 1909. – Roţaje, 2. 11. 1996. godine.
1999.:
Isenaj Shpresa, 1978-1999; Syle Metaj, 1921-1999; i druge kosovske
izbjeglice.
U periodu od 1992. do 1996. godine u Roţajama je umrla 21 izbjeglica koje su

pokopane u groblju Top, a mezari su im obiljeţeni nadgrobnim spomenicima.
izvor:avlija.me
****************
• muhadţerluk • – iseljavanje i ţivot u tuĊini, iseljavanje koje bezmalo traje

jedno i po stoljeće.
• Muhadţir • (Muhajir oili Mohajir) (arapski: ‫ )رجاهم‬je arapska rijeĉ za izbjeglicu,
useljenika ili iseljenika.
• muhadţirluk • muški rod izbjeglištvo, emigracija (tur.)
****************
100
design:Kenan Saraĉ
*****
Podsjetnik na muhadţire i muhadţerluk : Roţaje – utoĉište nevoljnika

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/20/podsjetnik-na-muhadzire-i-
muhadzerluk-rozaje-utociste-nevoljnika/
U Foči do sada ekshumirani nekompletni posmrtni

ostaci najmanje dvije žrtve
101
Na lokalitetu Dragojevića buk, na podruĉju Foĉe, nastavljena je ekshumacija
posmrtnih ostataka ţrtava iz proteklog rata, a do sada su ekshumirani
nekompletni posmrtni ostaci najmanje dvije ţrtve.
– Taĉan broj ekshumiranih znat ćemo nakon izvršene obdukcije i identifikacije

na temelju DNK analize – kazala je danas (30.03.2018. op. fd) Feni
glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Ĉengić.
izvor:fena
*****
FOĈA : Ekshumacija na lokalitetu Dragojevića buk

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/26/foca-ekshumacija-na-
lokalitetu-dragojevica-buk/
Dragojevića buk: Krije li divlja deponija smeća tijela ţrtava iz Foĉe?
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/27/dragojevica-buk-krije-li-divlja-
deponija-smeca-tijela-zrtava-iz-foce/
102
Na suđenju Milomiru Davidoviću – Ličiju : Noćima
čupala kosu nakon silovanja
Na suĊenju Milomiru Davidoviću za zloĉin poĉinjen u Foĉi, prva svjedokinja

Tuţilaštva BiH je kazala da ju je ĉovjek s nadimkom “Liĉi” u julu 1992. godine
silovao u jednom stanu u tom gradu.
103
Zaštićena svjedokinja S-1, koja je iskaz dala iz druge prostorije uz distorziju
glasa i lika, ispriĉala je da je 3. jula 1992. godine zarobljena i odvedena u
Srednjoškolski centar u Foĉi.
Po dolasku u školu, kako je izjavila, nastaju patnja, bol i muka. Svaku noć su
mlaĊe djevojke i ţene u uĉionici silovane – grupno ili pojedinaĉno, pojasnila je
S-1.
Prisjetila se vojnika Dragana Zelenovića, koji je nju i osobe S-4 i S-11 izvodio
iz škole. Prvi put, kako je rekla, Zelenović ih je odveo u stan u zgradi “Lepa
Brena”, gdje su ih doĉekali i drugi vojnici. MeĊu vojnicima je prepoznala
jednog s nadimkom “Liĉi”, kojeg je poznavala odranije.
“Prvo je nastalo cirkuzanje, iţivljavanje, poniţavanje… Zelenović je odveo S-4,

a mene su Miki Ţivanović i „Liĉi‟ silovali u tom stanu… Tu smo se zadrţali tri
do ĉetiri sata i vraćeni smo. Toliko sam plakala, krv mi se otvorila na nos.
Noćima i danima sam sebi kosu ĉupala”, opisala je ona.
104
Ispriĉala je da je nakon odreĊenog vremena zajedno s S-4 i S-11 odvedena u
kuću u selu Donje Polje kod Foĉe. Kazala je da je i tu meĊu vojnicima bio i
“Liĉi”, ali se nije mogla sjetiti da li je on tada silovao.
Prema njenim rijeĉima, “Liĉi” je S-11 odveo u kupatilo i tamo je silovao.
Prije svjedoĉenja S-1, suĊenje je poĉelo ĉitanjem optuţnice, koja Milomira

Davidovića zvanog Liĉi, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS),
tereti za zloĉin protiv ĉovjeĉnosti poĉinjen u Foĉi.
Prema optuţnici, neutvrĊenog dana izmeĊu 3. i 18. jula 1992. godine iz

Srednjoškolskog centra u Foĉi vojnik Dragan Zelenović je izveo S-1 i S-4, i
odveo ih u stan u zgradi “Lepa Brena”, gdje ih je optuţeni, zajedno sa ostalim
vojnicima, silovao.
U istom vremenskom periodu, prema drugoj taĉki optuţnice, S-1, S-4 i još
jedna ţenska osoba bošnjaĉke nacionalnosti su odvedene u napuštenu kuću u
naselju Dobro Polje, gdje su ih Davidović i ostali vojnici seksualno zlostavljali.
SuĊenje se nastavlja 4. aprila.
Emina Dizdarević, 29.03.2018.

izvor.detektor.ba/birn bih
105
fotografije:focanskidani/internet/screenshot
**********
Na suĊenju Milomiru Davidoviću – Liĉiju : Noćima ĉupala kosu nakon silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/29/na-sudenju-milomiru-
davidovicu-liciju-nocima-cupala-kosu-nakon-silovanja/
Foĉa : SIPA uhapsila Milomira Davidovića Liĉija, osumnjiĉenog za ratni zloĉin i
silovanje
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/04/foca-sipa-uhapsila-milomira-
davidovica-licija-osumnjicenog-za-ratni-zlocin-i-silovanje/
Podignuta optuţnica protiv Milomira Davidovića za silovanja i seksualna
zlostavljanja ţrtava bošnjaĉke nacionalnosti u Foĉi u ljeto 1992. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/22/podignuta-optuznica-protiv-
milomira-davidovica-za-silovanja-i-seksualna-zlostavljanja-zrtava-bosnjacke-
nacionalnosti-u-foci-u-ljeto-1992-godine/
PotvrĊena optuţnica za silovanje u Foĉi
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/29/potvrdena-optuznica-za-
silovanje-u-foci/
106
107
108
109
110
111
Podsjetnik na muhadţire i muhadţerluk : Roţaje –
utoĉište nevoljnika
Alija Matović : Rožaje – utočište nevoljnika

Pitali gavrana ima li što crnje od njega. A on im odgovorio: „„Srce
muhadžersko je crnje od mene‟‟ (Husein Bašić, Crnoturci)
112
Strašne oţiljke rat je ostavio na licima izbjeglica koje smo sretali u Roţajama
od 1992. do 1995. godine. Biljeţimo neke od njih.
„„Teška vremena, ne mogu biti teţa. Historija nas je osudila na seobe. Ne
znamo gdje treba da se zaustavimo. Moţe ovdje, a moţe i tamo… Svejedno
je…‟‟ Dok ovo govori, hvatajući se objema rukama za sijedu glavu, starac
Foĉak sijeda pored svoja dva unuĉića od kćerke koja su ostala bez oba
roditelja. Ipak su ostala tu, u izbjegliĉkom naselju. Iza mališana, koje je ratni
vihor otrgao iz roditeljskog zagrljaja, ostali su samo šturi podaci, suze i nijeme
optuţbe. Njihov san nikad nije miran. Niti moţe biti miran.
„„Za tili ĉas izgubili smo sve što smo godinama stvarali‟‟ kaţe Z. A.
113
Pored autobusa – ţene i djeca, i pokoji stariji ĉovjek; sjede na zaveţljajima, na
brzinu pokupljenim stvarĉicama… Gledaju preda se. Nijemi, do bola, od oĉaja,
od svega što ih je zadesilo. Ne ţele da razgovaraju. Usta im se skamenila.
Samo po koje dijete povremeno zaplaĉe, pripajajući se majci na njedra. Djeca
ostavljaju tuţan utisak.
– Odakle dolazite? – pitamo ih, iako po registracijama autobusa vidimo da su
iz Foĉe, Stoca, Gacka, Trebinja, Ljubinja… Iz Bosne i Hercegovine.
– Dolazimo – ni od kuda! – zajeca srednjovjeĉna ţena skrivajući pogled u
zgrĉene šake. Samo za trenutak, za momenat, jer već sljedećeg trenutka
prkos osuši suze.
– Izvinite, niste vi krivi – reĉe. – No, mi više nemamo imena ni prezimena. Ovi
starci, nejaĉ i ove nane, svi smo jedno ime i jedno prezime – izbjeglice.
Ljudi su iscrpljeni, premoreni, uplašeni, pa nije ĉudo što im se javljaju
glavobolje, muĉnina, nesvjestica i što pitaju za bolnicu i ljekarsku pomoć.
Ipak, ovi ljudi su suviše ponosni da bi odali neki znak ţalosti. Sve tegobe
stojiĉki podnose i ne ţale se. Prilazimo im sami, prilaze im Roţajci i nude svoju
pomoć. Vode ih u svoje domove.
Odmah sa mnom mogu da poĊu njih pet do deset.
Vrata Roţaja ponovo se otvoriše. Podijelilo se koliko se moglo i imalo. I tako
ova, reklo bi se jedinstvena, sredina prihvati ove nevoljnike, prihvati ĉovjeka,
stranca sa poznatom prisnošću.
„„Došli smo iz Foĉe. Došli smo u dobar svijet, dobar narod, koji nas je prihvatio.
Mještani, ovi naši Roţajci su nas prihvatili kao najroĊenije‟‟. (Z. A.)
„„U Trebinju nam ostade sve: grobovi, uspomene, ĉitav svijet, ĉitav ţivot, ali
ovaj narod nam olakša muke. Braća nas ovako ne bi doĉekala‟‟, govori braĉni
par Ibro i Nafija Nikontović.
114
„„To je za mene jedan najgostoljubiviji narod koji u ovim vremenima moţe da
bude… Mještani su ljudi divni. Da su mi braća, ne bi mi više pomogli i uĉinili za
mene i moju rahmetli suprugu, koja je bila teški bolesnik‟‟, kaţe Mustafa Mujo
Kurtanović iz Ljubinja.
Alija Matović
****************
• muhadţerluk • – iseljavanje i ţivot u tuĊini, iseljavanje koje bezmalo traje

jedno i po stoljeće.
• Muhadţir • (Muhajir oili Mohajir) (arapski: ‫ )رجاهم‬je arapska rijeĉ za izbjeglicu,
useljenika ili iseljenika.
• muhadţirluk • muški rod izbjeglištvo, emigracija (tur.)
****************
istaknuta fotografija:izbjeglice iz Podrinja u Gornjoj dţamiji u Roţajama

fotografije:avlija.me/Kenan Saraĉ/internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
115
116

Genocid U Foči 1992 - 1995 Specijal

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Genocid U Foči 1992 - 1995 Specijal

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GENOCID U FOČI 1992. – 1995.

Da se nikada ne zaboravi genocid u Foči

Stradanja Bošnjaka Foče u agresiji na BiH

istaknuta fotografija:Foĉa, Sastavci

S bismillom ulazite u Drinu, to vam je, djeco, najveći mezar na svijetu

Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foĉa 1992. (snimljeno na Igmanu

Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foĉa 1992. (snimljeno na Igmanu

Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foĉa 1992. (snimljeno na Igmanu

Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foĉa 1992. (snimljeno na Igmanu

Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foĉa 1992. (snimljeno na Igmanu

korišten video zapis ISTINE I LAŢI O SILOSU – 1. dio sa youtube

Tuzla : Otvorena izloţba “Biti izbjeglica –

Podijeliću sa svim izbjeglicama dvije pjesmice koje napisah 2014. godine.

Istraţitelji će ponovo pretraţiti više lokacija u

Moja komšinica Mervana divno opisa Djeĉiji vrtić

Nema više ni Deove dţamije,

FOĈA 1992. : Poĉeci agresije i genocida

Uz 26. godišnjicu genocida u Foĉi i 26 godišnjicu agresije na Republiku Bosnu

Ahmic Idriz: Ubili ga cetnici u zbjegu prema granici sa Crnom Gorom.

Avdibegovic Salima: Stara oko 50 do 55 godina. Zaklana je zajedno sa sinom

Avdibegovic (Hanefije) Sulejman: Star ispod 30 godina. Ubijen iz vatrenog

Beganovic Enver: Star oko 40 do 45 godina. Ubijen na pocetku rata, u gradu,

Bico Hasan: Ubijen u zbjegu prema Tjentistu.

Bico Veza: Stara oko 35 do 45 godina. Ubijena na pocetku rata.

Causevic Fatima: Po nekim izvorima ubijena iz vatrenog oruzja a potom

Colakovic Ibro: Mladic, oko 20 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.

Cemo (Osmana) Fikret: Ubijen u KP Domu.

Ekmedzic Adila: Starica. Ubio je Novica Ivanovic maljem, a poslije opljackao i

Hadzimesic Halim: Ubijen u augustu, iz vatrenog oruzja.

Hrustan Ibrahim: Ubijen na putu za Niksic.

Hrustan Rasim: Ubijen na putu za Niksic.

Isanovic Adnan Adi: Sa jos jednim bolesnikom ubijen u focanskoj bolnici, na

Islambasic Vasvija: Ubijena u maju. Strijeljana na mostu i tu, prema vise

Kaloper Huzeir: Ubijen krajem aprila ili pocetkom maja.

Karahasanovic Edhem: Hadzija. Stariji covjek. Ubijen iz vatrenog oruzja, u

Klapuh Ferida: Zaklao ju je, zajedno sa muzem Hasanom i kcerkom Senom,

Krkalic Irfan: Ubijen iz vatrenog oruzja, pocetkom maja.

Krkalic Zula: Ubijena iz vatrenog oruzja, pocetkom maja.

Kumro Asim: Ubio ga je Risto Kovac.

Lojo Murat: Zajedno sa suprugom Ramizom ubijen iz vatrenog oruzja.

Ljezamovic Halima: Ubijena pocetkom aprila iz vatrenog oruzja.

Ljezamovic Nazif: Star 35-40 godine. Ubijen pocetkom aprila iz vatrenog

Sadikovic Arifa: Ubijena iz vatrenog oruzja. Nema podataka o ubici.

Subo Selim: Ubio ga je Risto Kovac.

Taranin Selman: Invalid. Ubijen u zbjegu prema Slatini.

Veiz Camil: Ubijen iz vatrenog oruzja, u maju. Nema podataka o ubici.

Vranjaca Fatima: Ubijena zajedno sa muzem Ramom na Brodu. Ubili su ih

Pohara Suljo: Star izmedu 60 i 65 godina. Zaklan. Izvori su s velikim stepenom

Muratovic Meho: Ubijen iz vatrenog oruzja.

Polovina Dzemila: Djevojka, stara oko 20 godina. O njenoj sudbini, osim da je

Bostandzic (Safeta) Sabahudin: Ubijen kada i njegov otac Safet, iz vatrenog

Dzankovic Alija: Star oko 25 godina. Izmasakriran.

Hadzimusic Sajma: Majka Suadova. Ubice su zlostavljale majku i sina, potom

Coric Mustafa: Ubili su ga cetnici iz Slatine.

Hakanovic Naza: Ubili su je Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic osmog juna.

Pezo Muharem: Star 60 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag

Pezo Murat: Star 50 god. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic

Sabanovic (E)Mina: Ubili su je Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic osmog

Sabanovic Mujo: Star izmedu 85 i 90 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i

Sabanovic Selim: Star 75 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag

Sahinovic Zecir: Star 60 godina. Ubili ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic

SAMI SEBE SJEKLI I JELI

SAMI SEBE SJEKLI I JELI