Zaštita od vibracija

Osnovne metode zaštite od vibracija obuhvataju: smanjenje vibracija na izvorima i

mjestima generisanja poremećaja (npr. dinamičko balansiranje rotora), korištenje
sredstava za izolaciju i prigušenje vibracija (elastični podmetači), primjenu različitih
pregrada za izolaciju i prigušenje (izolacioni i apsorpcioni materijal i konstrukcije).
Program zaštite tehničkih sistema i okoline od vibracija sadrže sledeće aktivnosti:
• razvoj metoda mjerenja i analize vibracija,
• praćenje propisa i normiranje graničnih nivoa i spektara pri dejstvu na tehničke
sisteme i ljude,
• razvoj elemenata za elastično oslanjanje, izolaciju i zaštitu,
• instaliranje tehničkih sistema,
• balansiranje rotora u sopstvenim ležajevima,
• izradu projekata za izvoñenje zaštite od vibracija u mašinstvu, energetici,
saobraćaju, grañevini i drugim oblastima.
Efikasan metod smanjenja vibracija kod rotacionih mašina, koje nastaju usled
povećanja debalansa rotora, jeste dinamičko uravnotežavanje.
Pri tome se posebno ističe postupak uravnoteženja u sopstvenim ležajevima koji je
veoma efikasan i ekonomičan kod teških sistema gdje bi dugi zastoji i demontaža
rotora izazvali velike troškove.
Konstrukcijska rješenja za snižavanje vibracija
Otklanjanje ili ublažavanje efekata usled pojave vibracija može se ostvariti na osnovu
poznavanja "mehanizma" njenog nastanka i preduzimanjem odgovarajućih mjera u
odnosu na sve činioce koji dovode do njihovog nastanka. To je ublažavanje i
promjena karakteristika pobude, zatim smanjenje osjetljivosti sistema na pobudu ili
usklañivanjem odnosa pobude i osjetljivosti sistema na pobudu. Ako ni jedna od ovih
mogućnosti ne obezbijedi postizanje odgovarajućih efekata preostaje mogućnost
izolacije onog dijela sistema koji predstavlja izvor poremećajne energije tj.
sprečavanje mogućnosti širenja energije vibracija na širu strukturu mašinskog
sistema. Na primer, ako se vibracije motora sa unutrašnjim sagorjevanjem ne mogu u
potpunosti otkloniti, preostaje mogućnost izolacije tokova vibracije na strukturu
motornog vozila kako one ne bi dovele do pobude sopstvenih oscilacija drugih
dijelova i prenijele se na putnike i teret.
Konstrukcijske mjere i rješenja koja obuhvataju ublažavanje pobude i podešavanje
osjetljivosti sistema na pobudu radi smanjenja nivoa emitovanih vibracija
predstavljaju aktivni pristup u otklanjanju vibracija mašinskih sistema. Rješenja koja
podrazumjevaju izolaciju nastalih vibracija su rezultat pasivnog pristupa u
otklanjanju vibracija i razvoja mirnih i tihih mašina.
Pobuda je razvrstana u kategoriju spoljašnje, koja je posledica radnog procesa koji se
realizuje u mašinskom sistemu, i u kategoriju unutrašnje pobude koja je posledica
1
interakcije dijelova u sklopovima mašinskog sistema. Intezitet i druge karakteristike
spoljne pobude rezultat su radnog procesa koji karakterišu kapacitet, brzina,
karakteristike materijala koji se prerañuje i sl. Ova svojstva i parametri mašinskog
sistema koji se razvija, definisani su u listi zahtjeva.
Njihovom promjenom, na primjer smanjenjem dubine zahvata materijala,
brzine podizanja, transporta ili mješanja, protoka fluida i dr. smanjio bi se intezitet ili
promjenila frekvencija pobude. To može dovesti do odstupanja od polaznih uslova
projektnog zadatka.
Unutrašnja pobuda (inercija, sudari, kotrljanje i klizanje) je značajnija za stvaranje
buke, ali ako je višeg inteziteta i sadrži komponentne harmonike na koje je sistem
osjetljiv, može dovesti i do pobude značajnih vibracija. Efekti sudara, inercije,
klizanja i kotrljanja mogu se ublažiti primjenom nekih od sledećih mjera:
• Smanjivanjem odstupanja oblika i dimenzija mašinskih dijelova u sklopovima,
odnosno povećanjem nivoa tačnosti smanjuje se intezitet unutrašnje pobude. Ako
su kotrljajna tijela u ležaju ujednačenih prečnika, tačnijeg oblika, prstenovi sa
tačnijim oblikom kotrljajnih staza, poremećajni procesi su blaži, rad ležaja je
mirniji. Zupčanici sa tačnijim oblikom profila zubaca i sa manjim razlikama
koraka, stvaraju sudare nižeg inteziteta pri ulaženju zubaca u spregu i inicijalne sile
nižeg nivoa pri promjeni broja obrtaja pari zubaca u sprezi.
• Smanjivanje deformacija koje dovode do stvaranja pobudnih sila je još jedna od
mogućnosti da se umanji intezitet unutrašnje pobude. Izborom odgovarajućih
oblika, dimenzija, materijala i drugih činilaca elastične deformacije koje dovode do
pobude, a i same predstavljaju vid vibracija, mogu biti umanjene. Elastične
deformacije zubaca pravozubih zupčanika mogu biti kompenzovane korekcijama
oblika profila zubaca.
• Ojačavanje površinskog sloja, npr. termičkim obradama, povećava se otpornost na
trošenje (habanje) i održava visok nivo tačnosti tokom dužeg vremena rada
mašinskih dijelova. Habanjem se stvaraju mogućnosti za intenziviranjem svih vrsta
unutrašnjih pobuda. Kod mašinskih dijelova otpornijih na habanje, ovaj proces je
sporiji, a rad mirniji.
• Odgovarajućim održavanjem, npr. podmazivanjem, smanjuje se intezitet unutrašnje
pobude i površinskog razaranja.
• Uravnoteženim rasporedom masa, naročito obrtnih, smanjuju se inicijalne sile.
Dijelovi sa translatornim kretanjem, polužni mehanizmi i dr., pogodno je da se
kreću ravnomjernijim brzinama, bez velikih ubrzanja i usporenja koja dovode do
stvaranja inicijalnih sila. Mašinski sklopovi visoke tačnosti dijelova, odgovarajućih
geometrijskih oblika i konstrukcijskih parametara, od materijala koji su otporni na
habanje (trošenje), sa obezbijeñenim uslovima za pouzdano podmazivanje, rade
veoma mirno. Sklopovi sa nedovoljnom tečnošću koji se ubrzano habaju i
 zagrijavaju usled čega se mijenja odnos dimenzija i položaja, posle kraćeg vremena
rada postaju izvor značajne unutrašnje pobude vibracija u mašinskom sistemu.
Osjetljivost mašinskog sistema na pobudu u neposrednoj je vezi sa veličinom i
rasporedom mase sistema, sa odnosom krutosti veza i masa, sa veličinama prigušenja
i drugim parametrima koji definišu dinamičko ponašanje. Amplitudno - frekvencijska
karakterisika je najvažniji pokazatelj osjetljivosti sistema na pobudu. Sistem nije
osjetljiv na pobudu u nadkritičnom području, a jako je osjetljiv u kritičnom.
Mase sistema, odnosno mase mašinskih dijelova pri konstruisanju, po pravilu se
smanjuju. Teži se manjim dimenzijama, kompaktnijim konstrukcijama i povećanju
nosivosti po jedinici mase. Manja masa pri istoj krutosti, dovodi do povećanja
sopstvene učestanosti tj. do proširenja dokritičnog područja. Često je konstrukcijsko
smanjivanje dimenzija i mase mašinskih dijelova praćeno povećanjem njihove
krutosti, što doprinosi daljem proširenju dokritičnog područja rada sistema.
Krutost se po pravilu povećava smanjivanjem dužinskih mjera ipovećanjem
dimenzija poprečnog presjeka, dodatnim rebrima, izborom specifičnih oblika i dr.
Veća krutost podrazumjeva proširenje dokritičnog radnog područja. Proširenje
nadkritičnog područja može se ostvariti smanjenjem krutosti, odnosno ugradnjom
veza sa povećanim deformacijama tj. sa povećanjem elastičnosti.
Prigušenje je parametar koji se teško može mijenjati. Zavisi od svojstava materijala,
uslova na dodirnim površinama u vezama (podmazanosti, hrapavosti, itd.). Najčešće
je to promjenljiva veličina sa složenom zakonitošću promjene. Može se mijenjati
promjenom materijala dijelova, promjenom stanja u vezama ili ugradnjom posebnih
sklopova za prigušenje. Ugradnja ovih sklopova moguća je samo izuzetno.
Izolacija predstavlja pasivni pristup u zaštiti životne i radne sredine od vibracija
mašinskih sistema. Primjenjuje se onda kada se aktivnim pristupom tj. sprečavanjem
mogućnosti da vibracije nastanu (otklanjanje pobude i smanjenje osjetljivosti sistema
na pobudu), ne postignu zadovoljavajući efekti. Cilj ovih rješenja ja da se spriječi
širenje energije vibracija iz zone gdje one nastaju na širu cjelinu mašinskog sistema
gdje mogu biti uzrok pobude novih sopstvenih oscilacija i na okolinu.
Sistemi za izolaciju vibracija
U konstrukcijskim rješenjima i tehničkoj praksi, prije svega zbog bezbijednosti, teži
se smanjenju uticaja vibracija ili eliminisanja u okviru vibrozaštite. Glavna ciljna
funkcija sistema vibrozaštite sadržana je u sprovoñenju mjera i aktivnosti za
minimizaciju uticaja izvora vibracija na vibrozaštitni sistem.
Pri odreñivanju mjera za efikasan tehnički sistem, posebnu pažnju posvećujemo:
sistemima za izolaciju vibracija, eliminisanju ili smanjenju pobude i izmjeni
parametara vibrozaštitnog sistema i dr.
Izolovanje vibracija, prije svega podrazumjeva izbor sistema oslanjanja (veze) izvora
vibracija sa podlogom (temelj-fundament, noseća konstrukcija i sl.). U ovim
slučajevima, elementi oslanjanja mogu biti oni čija je krutost srazmjerno manja od
krutosti vibrozaštitnog sistema.
Rezultat izolacije vibracija iskazuje se koeficijentom prenosivosti, a definiše se
meñusobnim odnosom fizičkih veličina vezanih za pobudu i odziv. Najčešće se
iskazuje kao odnos poremećajne i prenijete sile.
Mjere za poboljšanje vibrozaštite, a koje se odnose na smanjenje aktivnosti pobude,
odnose se na obradu, montažu i održavanje sklopova i elemenata mašina koji u
eksploataciji izvode rotaciono ili translatorno kretanje.
Analizom vibracionih spektara, vrlo efikasno se utvrñuju problemi vezani za
debalans rotora, ekscentričnost, rezonansu, nesaosnost vratila, mehaničke labavosti,
istrošenosti kliznih i kotrljajnih ležajeva i sl. To je dovoljan razlog da se preduzme
uravnotežavanje rotacionih dijelova u cilju smanjenja inteziteta inercijalnih sila koje
se javljaju pri obrtanju kao posledica odstupanja geometrije od ose obrtanja,
izbjegavanja režima rada u rezonantnom području, korišćenjem materijala sa
izraženim prigušnim svojstvima, primjenom specijalnih postupaka montaže i sl.
Vibracije koje utiču na ljudsko tijelo i zaštita na radu
Vibracije koje djeluju na čovjeka, definišu se kao efekti mehaničkih vibracija na
ljudsko tijelo. Ponekad su ove vibracije prijatne ili informativne (ljuljaška, mobilni
telefon, pejdžer, vibromasažer).
Ako je izloženost vibracijama dugotrajna i uzastopna, onda mogu da imaju i štetne
efekte na čoveka i njegovo zdravlje (viljuškar, pneumatski čekić, motorne testere…).
Procjenjuje se da samo u SAD oko 1,5 miliona radnika radi sa ručnim vibracionim
alatima a da oko 7 milona radnika rukuje transportnim i drugim pokretnim vozilima
koja generišu vibracije.
Da bi se izvršila kvalitetna procjena uticaja vibracija na ljudsko tijelo, najprije su
utvrñene relevantne štetnosti i opasnosti od različitih tipova vibracija. S'tim u vezi
izvršena su brojna istraživanja iz kojih su proizašli mnogi standardi i predlozi, koje je
uredila meñunarodna organizacija za standardizaciju. Najzastupljeniji meñu brojnim
standardima koji sankcionišu problem vibracija, od značaja za praksu u oblasti zaštite
na radu su:
• ISO 2631- odnosi se na vibracije cijelog tijela,
• ISO 5349 - odnosi se na vibracije sistema šaka - ruka i
•ISO 8041- propisuje kako treba da bude projektovana i klasifikovana mjerna
oprema.
Ne postoji nacionalni propis koji definiše dozvoljene vrijednostii zloženosti
vibracijama. Za članice EU važi direktiva 2002/44/EC
Minimalni zahtjevi u pogledu bezbijednosti i zdravlja za izloženost radnika riziku
koji nastaje od fizičkih štetnosti (vibracije).
Direktiva je imala za cilj da:
• postavi minimalne zahtjeve za kontrolu rizika,
• definiše granične vrijednosti (tab. 2),
• definiše akcione vrijednosti,
• postavi zahtjeve poslodavcima da obezbijede eliminisanje rizika ili njihovo
smanjenje na najmanju moguću mjeru.

Tabela 2. - Granične vrijednosti izloženosti vibracijama

Slika 50. - Izloženost radnika riziku vibracija

Evropska direktiva 2002/44/EC za izloženost vibracijama na radnom mjestu

(humane vibracije)
Evropska direktiva 2002/44/EC se odnosi na minimalnu sigurnost i preporuke za
održivo zdravlje po pitanju izloženosti radnika vibracijama.
Ova direktiva definiše "granične vrijednosti izloženošću vibracijama" i "alarmne
vrijednosti izloženošću vibracijama". Takoñe se definiše obaveza poslodavca po
pitanju odreñivanja i procjene rizika, kako bi se izbjegla prekomjerna izloženost
radnika. Na kraju, daje detaljne informacije kako izložene radnike obavijestiti o
problemu. Nedavno je prihvaćena u svim nacionalnim zakonima zemalja članica.
Procjena izloženosti pojedinca vibracijama obuhvata dvije oblasti:
• Vibracije na ruci-šaci (oblast RŠ) i
• Vibracije na cijelom tijelu (oblast CT)
Uticaj vibracija na cijelo tijelo se može procjeniti prema različitim nivoima
osjetljivosti: "kvalitet zdravlja", "kvalitet komfora" i "kvalitet osjećaja". Svaka oblast
i nivo kvaliteta koriste posebne indikatore za procjenu vibracija. Za svaku oblast
(ruka-šaka i cijelo-tijelo), evropska direktiva 2002/44/EC postavlja dva praga: prag
alarma (kada mora da se djeluje) i prag opasnosti (maksimalna vrijednost
izloženosti). Vrijednosti izloženosti dnevnoj dozi vibracija preko koje poslodavci
moraju da kontrolišu rizik od vibracija na ruku-šaku kod radnika su:
• prag opasnosti dnevne izloženosti od 2.5 m/s²,
• prag alarma dnevne izloženosti od 5 m/s² (sl.4.1.).
Meñutim, postoji rizik povrede ruke-šake čak i kada je izloženost ispod praga alarma
(djelovanja). Direktiva 2002/44/EC svodi odgovornost na poslodavca da obezbijedi
da je rizik od vibracija na ruku-šaku eliminisan ili sveden na minimum. Vrijednosti
izloženosti preko kojih se traži od poslodavca da provjerava uticaj vibracija na cijelo
tijelo, na radnom mjestu su:
• prag opasnosti dnevne izloženosti od 0.5 m/s² ,
• prag alarma dnevne izloženosti od 1.15 m/s² (sl.4.1.).
Direktiva 2002/44/EC postavlja zahtjeve poslodavcima da smanje ili eliminišu rizik
vibracija na cijelo tijelo. Evaluaciju moraju isplanirati i sprovesti stručne osobe u
odreñenim inervalima i uz pomoć, ako je potrebno, zaštite na radu. Rezultate
procjena i mjerenja je potrebno dostaviti službi zaštite na radu na period od 10
godina.
Ocjenjivanje rizika
Nivo izloženosti mehaničkim vibracijama se može ocjeniti promatranjem specifičnih
radnih postupaka uz istovremeno uzimanje u obzir značajnih informacija o mogućem
opsegu vibracija, koje su karakteristične za tu vrstu radne opreme, koja se koristi u
konkretnim uslovima i uzimanja u obzir informacija dobijenih od strane proizvoñača
radne opreme. Takav postupak ocjenjivanja se ne smije izjednačiti s mjerenjima, koja
zahtjevaju upotrebu posebnih mjernih aparata i odgovarajuće metodologije.
Ocjenjivanje i merenje izloženosti mehaničkim vibracijama mogu vršiti ovlašćena
pravna i fizička lica koja su stručno osposobljena za obavljanje poslova zaštite na
radu, obavljaju u odgovarajućim vremenskim intervalima i u skladu s posebnim
propisima. Podaci dobijeni ocjenjivanjem ili mjerenjem nivoa izloženosti
mehaničkim vibracijama se čuvaju u odgovarajućem obliku (arhivi), kako bi se
omogućila kasnija analiza dobijenih rezultata i konsultacija.
Pri ocjenjivanju rizika mora se posebna požnja posvetiti sledećem:
•nivou, vrsti i trajanju izloženosti, uključujući bilo kakvu izloženost vibracijama s
prekidima ili s ponavljajućim udarima,
•graničnim vrijednostima izloženosti i upozoravajućim vrijednostima izloženosti
vibracijama,
• bilo kakvim uticajima na sigurnost i zdravlje posebno ugroženih grupa radnika,
• bilo kakvim posrednim uticajima na sigurnost radnika radi meñusobnog djelovanja
mehaničkih vibracija i radnog mjesta ili s druge strane, radne opreme,
• informacijama, koje osiguravaju proizvoñači radne opreme u skladu s propisima,
• postojanju mogućnosti zamjene opreme, proizvedene za smanjivanje nivoa
izloženosti mehaničkim vibracijama,
• produženju izloženosti vibracijama cijelog tijela iznad uobičajenih sati rada na
odgovornost rukovodilaca u preduzećima,
• posebnim uslovima rada, kao što su na primjer niske temperature,
• odgovarajućim informacijama, dobijenim zdravstvenim nadzorom radnika.
Firme u svom radu, moraju izraditi procjenu rizika (Akt o procjeni rizika) i odrediti
mjere u skladu odredbama Zakona i Pravilnika o izradi procjene opasnosti. Procjenu
rizika je potrebno redovito ažurirati, naročito, ukoliko je došlo do značajnih izmjena,
zbog kojih bi ocjena mogla zastarjeti, ili ukoliko rezultati zdravstvenoga nadzora
pokažu, da je to potrebno.
Mjere za osiguranje sigurnosti i zdravlja radnika
Poslodavac (firma) mora poštujući tehnički napredak i moguće mjere za sprečavanje
rizika na samom izvoru te poštujući temeljna načela sigurnosti i zdravlja na radu,
utvrñenih Zakonom o zaštiti na radu ureñujući područje zaštite na radu osigurati, da
se rizici od izloženosti mehaničkim vibracijama, otklanjaju na samom izvoru ili
smanjuju na najnižu moguću mjeru.
Na temelju procjene rizika, poslodavac (firma) mora odmah, nakon što su
prekoračene granične vrijednosti izloženosti vibracijama, izraditi i sprovesti program
tehničkih ili organizacijskih mjera za smanjenje izloženosti mehaničkim vibracijama
i s tim povezanim rizicima na najnižu moguću mjeru, pre svega uzimajući u obzir:
a) druge radne postupke, koji zahtjevaju manju izloženost mehaničkim vibracijama,
b) izbor odgovarajuće radne opreme, koja je na odgovarajući način ergonomski
projektovana i koja uzrokuje manje vibracija,
c) osiguranja dodatne opreme, koja smanjuje oštećenja zdravlja zbog vibracija, kao
što su sjedišta, koja smanjuju vibracije cijeloga tijela, i ručke/rukohvati, koji
smanjuju prenos vibracija na sistem šaka/ruka,
d) odgovarajuće postupke održavanja radne opreme, radnog mjesta i sistema radnih
mjesta
e) planiranje i ureñenje radnih mjesta i procesa rada,
f) odgovarajuće informisanje i osposobljavanje radnika, gdje se teži pravilnoj i
sigurnoj upotrebi radne opreme radi smanjenje njihove izloženosti mehaničkim
vibracijama na najnižu moguću mjeru,
g) ograničenje trajanja i intenziteta izloženosti vibracijama,
h) odgovarajući raspored izvoñenja radnih zadataka s dovoljnim brojem odmora,
i) osiguranje odgovarajuće lične zaštitne opreme (odjeća, rukavice itd.) za zaštitu
radnika od hladnoće i vlage.
U sprovoñenju mjera za osiguranje sigurnosti i zdravlja radnika, poslodavac mora
osigurati, da ni u kojem slučaju izloženost radnika ne prelazi granične vrijednosti
izloženosti. Ukoliko je usprkos preduzetih mjera koje je poslodavac sproveo,
prekoračena granična vrijednost izloženosti, poslodavac mora odmah sprovesti mjere
za smanjenje izloženosti ispod granične vrijednosti izloženosti. Mora utvrditi razloge
za prekoračenje granične vrijednosti izloženosti i na odgovarajući način prilagoditi
zaštitne mjere, kako bi spriječio ponovno prekoračenje. Poslodavac mora prilagoditi
sigurnosne i zdravstvene mjere posebno ugroženim radnicima.
Informiranje i osposobljavanje radnika, poslodavac mora osigurati tako da radnici
koji su izloženi riziku zbog mehaničkih vibracija na radu, ili njihovi predstavnici
budu informisani i osposobljeni u vezi s rezultatima procjene rizika njihovog radnog
mjesta.
Zdravstveni nadzor
Zdravstveni nadzor se sprovodi u skladu s posebnim propisima koji ureñuju zaštitu
zdravlja na radu. Pri sprovoñenju zdravstvenog nadzora treba uzeti u obzir ocjene
rizika iz predhodne tačke, ukoliko ista pokaže, da je zdravlje radnika ugroženo.
Zdravstveni nadzor, čije rezultate treba uzeti u obzir pri sprovoñenju sigurnosnih
mjera na pojedinom radnom mestu, je namijenjen sprečavanju i utvrñivanju bilo
kakvih oštećenja zdravlja, povezanih mehaničkim vibracijama. Zdravstveni nadzor je
primjeren, ukoliko:
• je izloženost radnika vibracijama takva, da se može utvrditi povezanost izmeñu
izloženosti i znakova bolesti odnosno štetnih učinaka na zdravlje,
• je vjerovatno, da se bolest ili štetni učinci pojavljuju u konkretnim uslovima rada za
pojedinog radnika, i
• postoje provjerene metode utvrñivanja bolesti i štetnih učinaka na zdravlje.
U svakom pojedinačnom slučaju radnici, koji su izloženi mehaničkim vibracijama,
koje prelaze granične vrijednosti, imaju pravo na odgovarajući zdravstveni nadzor.
Za svakog radnika, koji je podvrgnut zdravstvenom nadzoru, ustrojava se i redovito
ažurira njegova zdravstvena dokumentacija. Ova zdravstvena dokumentacija sadrži
rezultate sprovedenog zdravstvenoga nadzora.
Ukoliko se na temelju zdravstvenoga nadzora kod radnika utvrdi odreñena bolest ili
štetan učinak na zdravlje, a da je posljedica izloženosti mehaničkim vibracijama na
radu:
• doktor medicine rada mora odmah obavestiti radnika o nalazima, koji se odnosi na
njega. Radnik dobija prije svega informacije i savjete u vezi s mogućim
zdravstvenim nadzorom, koje bi trebao dobiti po završetku izloženosti;
• doktor medicine rada mora obavjestiti radnika o bilo kakvim bitnim rezultatima
zdravstvenog nadzora, vodeći računa o čuvanju ljekarske tajne;
• poslodavac mora: provjeriti procjenu rizika, provjeriti mjere predviñene za
otklanjanje ili smanjenja rizika, poštovati savjete ovlašćenog specijaliste medicine
rada ili inspekcije rada pri sprovoñenju bilo kakvih mjera.
Posledice na zdravlje radnika
Pretjerana izloženost štetnim vibracijama (od 8 do 1000 Hz) može prouzrokovati
nekoliko poteškoća i poremećaja zdravlja uglavnom na gornjim ekstremitetima (šaka
i ruka):
• protok krvi u šakama: Raynaudov fenomen ili bijeli prsti (uzrokovani vibracijom),
• neurološki poremećaji,
• poremećaji mišića i kostiju.
Od 1,7 do 3,6 % radnika u Evropi su izloženi štetnim vibracijama koje se prenose
preko ruku.
Kako zaštititi radnike od vibracija
• Primjena ergonomskih mjera pri dizajnu mašina i alata radi smanjenja vibracija.
• Zamjena alata/mašina koji prouzrokuju velike vibracije sa boljim mašinama.
• Periodično i preventivno održavanje alata/mašina.
• Organizovanje aktivnosti radnika tako da se promjene periodima izloženosti
vibracijama sa periodima bez izloženosti.
• Nabavkom i primjenom opreme radnika, kao npr. rukavice koje štite od vibracija.
• Informisanje radnika o rizicima izlaganja vibracijama i uvježbavanje ljudi da
ispravno koriste alate/mašine.
• Praćenjem zdravlja radnika sa preventivnim periodičnim sanitarnim kontrolama,
koje sprovodi doktor zadužen za industrijska oboljenja.