Judita je biblijska priča koja govori o Juditi, spasiteljici Jeruzalema i Božjeg naroda.

Radnja se odvija za
kraljevanja asirskog kralja Nabukodonozora. On je poslao ubilačke čete pod Holofernovim vodstvom
da unište svakog tko mu se suprostavi. Utjeravši strah u kosti narodima tada poznatog svijeta,
Holoferno dođe do Betulije. Tu mu se suprostavi Božji narod. Stoga se oni utaboriše i čekaše da im
ponestane zaliha hrane i vode.
Tada Božja odabranica iz Izraelovog naroda sprječava uništenje svog naroda.
Radnja "Judite" dijeli se na pet djelova:
1. Holofernov vojni pohod
2. Opsjedanje Betulije
3. Judita
4. Judita i Holoferno
5. Pobjeda

OPIS JUDITE
Judita vjeruje u Božje naume. Ona je čista i plemenita srca, jako je pobožna i bogobojazna. Vidjevši da
je pred Izraelom još jedna kušnja u kojoj mnogi posustaju i okreću leđa Bogu, ona odlučuje učiniti
nešto što bi bez Božje pomoći bilo nemoguće.
Ljubav prema Jahvi dala joj je snagu i hrabrost da ode među neprijatelje. Da bog nije bio na njenoj
strani, sigurno bi je otkrili i ubili. No ova, vođena ljubavlju prema svom narodu i Bogu, otkrila je svu
svoju ljepotu i učinila ono što je smatrala svojom dužnoću.

HOLOFERNOV VOJNI POHOD

Kralj asirski Nabukodonozor posla poziv svim pokrajinama na zapadu da mu se pridruže u vojevanju
protiv Arfaksada, kralja Medijaca. Ali stanovnici zapadnih pokrajina ga s prezirom odbiše, ne iskazavši
počasti njegovim glasnicima i otpremivši ih praznih ruku. Na to se Nabukodonozor užasno razbjesni i
zakle se da će se krvavo osvetiti za taj neposluh. Najprije se potuče kralja Arfaksada, ubije ga, rasprši
mu vojsku i zauzme gradove, a nakon toga pobjednički počne kovati planove kako da provede osvetu
nad zapadnim pokrajinama. Tada dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske i otpremi
ga na zapad s mnoštvom od sto dvadeset tisuća pješaka i dvanaest tisuća konjanika da prekriju
zemlju svojim nogama, da otjeraju, pobiju i poruše sve što se porušiti dade. I razmili se silna
Holofernova vojska kao skakavci, šireći užas i strah pred sobom, paleći njive, pljačkajući stoku i
ubijajući sve mlado. Silno prestrašena zapadna plemena poslaše svoje glasnike da se predaju i
poklone Holofernu i stave mu na raspolaganje svoje živote i imovinu. Kad je ulazio u gradove, građani
su padali pred njim ničice i zazivali Nabukodonozora kao Boga.
Kako su loše vijesti stizale u Judeju, tako sinovi Izraelovi započeše pripreme za obranu iako su se tek
bili vratili iz sužanjstva egipatskog. Zaposjeli su sva okolna brda i zapriječili brdski prijelaz kroz kojeg
se ulazilo u Judeju i koji je bio tako uzak da su se jedva dva čovjeka mogla mimoići. Istovremeno,
prikazaše žrtve Bogu, zazivali ga u pomoć da milostivo pogleda na svoj narod.
Čuvši o pripremama Izraelaca, Holoferno sazove svoje vojskovođe i namjesnike da ga obavijeste o
tom nepokornom narodu koji se jedino opire njegovoj sili. Tada mu sluga njegov, Ahior, vođa svih
sinova Amonovih, ispriča povijest tog naroda koji se odrekao bogova svojih otaca i počeo štovati
Boga nebeskog. Dok su štovali i slijedili svoga Boga, pratilo ih je blagostanje i blagoslov, a kad su
sagriješili protiv njega, padoše u nemilost i ropstvo i pretrpješe mnoge nedaće.
On mu posavjetova da se prije napada na Judeju raspita žive li oni trenutno u slozi sa svojim Bogom
jer u tom slučaju će ih taj vrlo moćni Bog zaštititi od njihovih nasrtaja.
Holoferno se razljuti na taj savjet, smatrajući da nikakav Bog ne može spasiti Izraelce od njegove
vojne sile. Ahiora ostave pod brdo Izraelcima i prepuste ga njima na milost i nemilost, ali ga oni ne
ubiju već ga dovedu pred svoje poglavare da ih izvjesti o Holofernovim planovima. Čuvši što im se
sprema, svu noć dozivahu Boga Izraelova u pomoć.

OPSJEDANJE BETULIJE
Već sutradan Holoferno pokrene svu svoju vojsku da kazni drznike koji su se usudili suprostaviti se.
Okupi svoje podanike i oni ga mudro posavjetovaše kako da najlakše iscrpi otpor sinova Izraelovih.
Oni su se, naime, najviše uzdali u planinske uzvisine na kojima žive pa ih je teško dosegnuti mačevima
i kopljima. Stoga je najbolje zaposjesti izvor vode i izlaze iz grada i strpiti se da žeđ i glad sami naprave
svoje. Trideset i četiri dana Izraelci izdržaše odmazdu, a onda počeše žene i djeca padati u nesvjest od
žeđi, a iznemogli ljudi ležaše po trgovima. Tada narod ode do gradskih starješina da zatraže od njih da
predaju grad Holofernovim pljačkašima jer je bolje biti robom nego gledati smrt svoje djece i žena.
Starješina ih zamoli da se strpe još samo pet dana i obrate još jednom Bogu za pomoć. Ako Bog u to
vrijeme ne izlije svoju milost na svoje ponizne sluge, on će predati grad Holofernu.

JUDITA
Judita, udovica Manaše, dočula je riječi puka i doznala što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo
da će za 5 dana predati grad Asircima. A ona je bila bogobojazna i imala je vjere u Boga i stoga se
usprotivi narodu Betulije i stoga odluči za rizik jer je znala da će joj Bog pomoći. Narod je prihvatio
njezinu odluku i ona je iduće večeri krenula na put do Holofernovog tabora. Na svom putu se moli
Bogu da joj da snage da izvrši svoj plan.
JUDITA I HOLOFERNO
Judita je nakon molitve Bogu skinula svoje udovičke haljine i obukla se u svečane haljine i ukrasila se
nakitom. Kad je došla do gradskih vrata, gradske starješine su je blagoslovile i tako je ona, moleći se
Bogu, otišla k Holofernu. Straži je rekla da je pobjegla od svog naroda jer se ne žele predati te da će
reći Holofernu kako da osvoji grad bez da izgubi jednog čovjeka. I straže je odvede k Holofernu.
Judita je došla pred Holoferna, a on joj je rekao da će joj spasiti život. Počela je hvaliti
Nabukodonozora i Holoferna. Rekla je Holofernu da su Hebreji razgnjevili Boga počinivši nezakonje i
da im ponestaje hrane i vode te da su u očaju počeli jesti svoju stoku koju im je Bog zabranio da jedu.
Holofernu se svidješe te riječo, pa naredi da Juditi daju hrane, pića i dobar smještaj. Bilo joj je
dopušteno da svaku večer izlazi na molitvu.
Holoferno je pripremio gozbu za svoje časnike i pozvao i Juditu. Jela je i pila, a Holoferno je uživajući u
njenu društvu popio više vina nego ikada u životu...

POBJEDA
Navečer su se časnici brzo povukli. Bagoa je otpravio šator izvana pošto je otpravio svoga gospodara.
Gozba se oduljila pa su svi otišli na počinak. Judita je ostala sama u šatoru s Holofernom usnulim od
vina. Judita je rekla sluškinji da je čeka pred ložnicom kao i svakog dana jer će izaći na molitvu. Tada
Judita reče: "Bože Izraelov, ojačaj me danas". Tada iz sve snage dvaput udari Holoferna po vratu i
odrubi mu glavu, trup mu se otkotrlja i strže zastor sa stupova. Judita potom izađe i glavu
Holofernovu preda svojoj sluškinji koja je stavi u svoju torbu. Obje su zatim, po običaju, izašle na
molitvu. Vrativši se Judita kaže:"Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milost, nego
je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše!" Puk pade na zemlju i kaza u jedan
glas:"Blagoslovljen da si Bože, koji si danas satro neprijatelja naroda svog."

NAŠE MIŠLJENJE O DJELU

Judita je jedna izuzetno hrabra žena kojoj je toliko bilo stalo do svoga naroda da je odlučila riskirati
svoj život za spas svog naroda. Poslužila se lukavstvom i laskanjem te svojom ljepotom da postigne
povjerenje i divljenje Holoferna. Uzdala se u to da će joj Bog, u kojeg je toliko vjerovala, dati snagu da
napravi sve to.

CITATI
"Idem k Holofernu da mu javim njihove tajne i da mu kažem kuda će moći do njih, da ih svlada tako,
te mu od vojske ne pogine nijedan čovjek"
Zbog ovih je riječi i svoje ljepote Judita stekla povjerenje i divljenje Holoferna. Iz ovog citata možemo
zaključiti koliko je hrabra, domišljata i oštroumna bila Judita kad je odlučila sama otići kod Holoferna
predstavljajući se kao izdajica svoga naroda.

"Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas"

Judita je bila pobožna žena i znala je da se ubojstvo protivi Božjim zakonima. Stoga je prije nego je
ubila Holoferna tražila oprost i snagu od Boga.

"Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj, nego je mojom
rukom noćas potukao neprijatelje naše."
Ovim je riječima Judita svome narodu, Hebrejima, najavila svoj dolazak i pobjedu nad neprijateljem.