Ante Vranković Općinski kazneni sud u Zagrebu

Domjanićeva 15 Posl. br. 33 K : K-20/2017

10380 Sveti Ivan Zelina Ilica 207
10 000 Zagreb
16. travnja 2018.

2* PODNESAK
PREDMET: Dopuna mojeg odgovora na 2. tužbu, u svjetlu neistinitih navoda tužiteljice od 6. 3. 2018.
Poštovani,
zbog okolnosti obijesnog parničenja ovdje tužiteljice Dijane Zoričić tj. desetak njezinih prijava i tužbi
protiv mene, od kojih je samo ovaj sud samo tijekom 8 mjeseci prošle godine zaprimio čak 3(!), kao i zbog
njezinih novih neistinitih, zapravo, svjesno lažnih navoda u iskazu na ročištu održanom 6. ožujka 2018.
potrebno je u glavnim crtama podsjetiti na moje odgovore na 1. i 3. tužbu, kao i (zbog navedenih lažnih tvrdnji)
nadopuniti moj odgovor na 2. tužbu.
I. Moj odgovor na 1. tužbu poslan je u roku od svega 1 dan od mog primitka te tužbe, i nosi nadnevak 1.
ožujka 2017. Naknadno sam – ne toliko radi nužnosti, koliko radi dodatnog pojašnjenja situacije ovome sudu
taj odgovor dopunio podnescima s nadnevcima: 13. ožujka, 15. ožujka i 27. ožujka (Dokazi 1-30).1

II. A)
Moj odgovor na 2. tužbu poslan je 12. svibnja 2017.2 tj. čak isti dan po njezinu primitku(!), jer je bilo
očito da se radi o obijesnom parničenju, jer su u toj tužbi, kao uostalom i u ostale 2 tužbe spojene u ovaj
predmet (tj. 1. i 3.) „očekivanja podnositelja u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima“,
obzirom da su tužiteljici zadnja 4 suda u njezinim ovdje ponovljenim optužbama već dala za krivo, a što je
razvidno iz njihovih četiriju presuda: 1) Prekršajnog suda u Hvaru od 26. 05. 2014.; 2) Visokog prekršajnog suda
u Zagrebu od 5. ožujka 2015.; 3) Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. listopada 2015.; te 4) Županijskog suda
u Velikoj Gorici od 12. listopada 2016., a koje presude su sve priložene već u odgovoru na 1. tužbu, dana 1.
ožujka 2017., i to kao Dokazi: 4, 5, 8-9 te 10 (2 lista!), a što sam, prilažući iste presude, istakao i u mom Odgovoru
na 2. tužbu od 12. svibnja 2017. Uostalom, te se presude u moju korist i korist moje svjedokinje, izrijekom
spominju i u samom predmetu 2. tužbe, tj. u mojem tekstu u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“, i to na str.
73 (3, 4. i 5. odlomak)3!

B)
U mojem podnesku od 29. lipnja 2017.4 upozorio sam ovaj sud da je tužiteljica za sadržaj mojeg teksta
u navedenoj knjizi saznala čak 2 i pol mjeseca ranije nego što je to navela u tužbi („22. veljače 2017.“), jer sam
tiskopisnu inačicu tog teksta (tj. inačicu predanu uredniku knjige mr. sc. Darku Petričiću) ja priložio sudu u Sv.
Ivanu Zelini u dokaznom prilogu mog podneska primljenog u tom sudu dana 30. kolovoza 2016. (Dokaz 32,
34/A, 35-36 i 37), a koji podnesak je tužiteljici uručen, kako je to sama navela u svojoj 1. tužbi: „2. 12. 2016.“

1
Dostupno na linkovima: na: 1) Odgovor na tužbu od 1. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017 ; 2) Podnesak od 13.
3. 2017.: https://www.scribd.com/document/342176152/Podnesak-13-3-17 ; 3) Podnesak od 15. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/343120707/Podnesak-15-3-17 ; 4)
Požurnica i podnesak od 27. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/343653743/Po%C5%BEurnica-i-podnesak-27-3-17
2
Dostupno na linku: https://www.scribd.com/document/376402329/Odgovor-na-2-kaznenu-tu%C5%BEbu
3
Tekst je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/334948743/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-svjesno-%C5%A1titi-pravosudnu-mafiju
4
Dostupno na linku: https://www.scribd.com/document/355187281/Podnesak-29-6-17

1
(Dokaz 1, 3. redak obrazloženja). Naime sadržaj tog podneska bio je predmetom njezine ovdje 1. tužbe, ali me
u toj tužbi ona nije tužila za moj tekst za knjigu „Pravosudna i policijska mafija“ iako je taj tekst (relevantni
navodi) bio priložen istom tom podnesku kao Dokaz 24-25 tj. ovdje Dokaz 35-36. Stoga je jasno da je navedena
tužba predana 20 dana nakon što je za tu pravnu stvar već nastupio zastarni rok, obzirom da je za te moje
navode tužiteljica doznala još 2. 12. 2016., a ne 22. veljače 2017., kako je to pogrješno navela u svojoj 2. tužbi.

C)
No gornje okolnosti obijesnog parničenja i zastare zapravo i nisu bitne (te ja zapravo čak i priželjkujem
da se ovaj sud na njih uopće i ne obazire!), jer sam ja istinitost svojih ovdje tuženih navoda u knjizi „Pravosudna
i policijska mafija“ dokazao dokumentacijom navedenom u fusnotama u samom tekstu knjige, a i dodatno
ovome sudu u mom podnesku od 8. kolovoza 2017.5
Ponajprije sam upozorio na lažno citiranje drugog od dva moja navoda iz te knjige, onog koji se tiče
tužiteljičinog nepružanja nužne pomoći ocu Dinku, iz kojeg navoda su tendenciozno ispuštene riječi „zagrebački
gradski prirez“, iako se nalaze u mom tekstu, na str. 63: ispuštene riječi „zagrebački gradski“ trebale su biti
citirane u tužbi K 439/17 prije riječi „prirez“ na str. 2 iste tužbe6, ali nisu, pa je očito da je riječ o krivotvorini ali
i o odvjetniku i stranci koje nemaju vjerodostojnost kada naočigled krivotvore sam predmet tužbe.
Uostalom, to da i odvjetnik Sinovčić i njegova stranka odvjetnica Dijana Zoričić vulgarno i drsko, javno
svjesno lažu i da nemaju ni elementarnu vjerodostojnost tj. kredibilitet, uzdajući se očito da će ih njihovi kolege
pravnici – suci – pomagati u zlu i rušilaštvu tj. štititi u vjerojatnim tužbama za klevetu i krivokletstvo (što je sve do
2012. kada ih je za takvo postupanje „po vezi“ izrijekom javno prozvao „Večernji list“ [o čemu će biti govora u mom sljedećem podnesku] u slučaju
tužiteljice doista i bio slučaj, a o čemu sam temeljem na Internetu već objavljenih sadržaja čitavih spisa i krajnje nakaradnih presuda pisao u mom drugom
znanstvenom radu koji čeka objavu),
vidjelo se mnogo puta u ovom predmetu, od samog mog odgovora na 1. tužbu,
poslanog 1. 3. 2017. iz čije se dokazne dokumentacije vidjelo da tužiteljica ovome sudu svjesno prešućuje sve
što je relevantno za predmet: npr. iskaz svjedokinje Marice Gagić i činjenicu da su joj (tužiteljici) zadnja 4 suda
u njezinim neosnovnim tužbama izravno dala za krivo, presudivši protiv nje (presude=Dokazi: 4, 5, 8-9, 10)!
Ovdje bi bilo suvišno prepričavati sve ostale nepobitne materijalne dokaze o svjesnim lažima
odvjetničkoga tandema Sinovčić-Zoričić u njihove 3 tužbe, a koje su već kao laži dokazane u mojim odgovorima
na te 3. tužbe, kao i o svjesnim lažima tj. krivokletstvima ovdje tužiteljice u njezina 2 iskaza pred ovim sudom
(23. studenog 2017. i 6. ožujka 2018.), a koji će kao lažni biti detaljno dokazani u sljedećem podnesku (premda to
i nije nužno, jer tužiteljica u prilog dokazivanja istinitosti tih svojih navoda nije dala gotovo nikakve dokaze, i jer se time ovaj predmet
pretvara tj. svjesno maliciozno širi u svađu koja nema veze s njegovim meritumom), u kojem ću temeljem brojnih priloženih
dokumenata (pretežno javnih isprava) dokazati doista mnogobrojne vrlo sirove i vulgarne, očite laži u usmenim
iskazima ovdje tužiteljice kao (same sebi) svjedokinje na ročištima 23. 11. 2017. i 6. 3. 2018. tj. njezina brojna
vulgarna, očita svjesna krivokletstva - kaznena djela, u samoj sudnici na ovome sudu.
Stoga ću ovdje spomenuti samo jednu doista krajnje zlonamjernu i agresivnu, uistinu svakom normalnom izrazito
znakovitu namjernu laž ovdje tužiteljice, a koja je specijalističkom medicinskom dokumentacijom, pribavu koje je sama
tužiteljica zatražila od ovoga suda(!), već dokazana kao njezina laž! Radi se o navodu tužiteljice u njezinoj 3. tužbi,
primljenoj u ovom sudu 12. 9. 2017., da je – čak drsko očito lažući da je ta „činjenica“ meni „jako dobro poznata“(!!!) –
njezina i moja majka Anica bila „dugogodišnji duševni bolesnik“ (3. tužba, str. 2 = Dokaz 61/A7), a što sam ja – kako je to
ovom sudu poznato – izravno nepobitno raskrinkao kao tužiteljičinu svjesnu laž već u samom mom odgovoru na 3. tužbu 8
ne samo s više desetaka neizravnih dokaza koji dokazuju da je takvo nešto apsolutno nemoguće (Dokazi 22, 28 i 64-97),
nego i samim liječničkim kartonom pribavu kojega je na ročištu 3. studenog 2017. punomoćnik Sinovčić zatražio (Zapisnik9,
str. 3) a kojeg sam ja na istome ročištu priložio u spis kao Dokaz 91-92, pa je, nezadovoljan sadržajem tog kartona kojeg
on je sam tražio (jer se pokazalo da majka nije imala nikakvu dijagnozu, da je psihijatra posjećivala svega dva mjeseca, da nije imala prepisane nikakve

5
Dostupan je na linku: https://www.scribd.com/document/357131841/Podnesak-8-8-17
6
2. tužba je priložena kao Dokaz 123-125, dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi (vidjeti Dokaz 124).
7
Dokaz je dostupan je na linku: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi
8
Odgovor je s pripadajućim dokazima dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi
9
Zapisnik je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/365017254/Zapisnik-od-3-11-2017

2
 pretvarajući time ovo suđenje u četvrtorazrednu balkansku farsu, odvjetnik Sinovčić
ljekove i da je istodobno radila u osnovnoj školi)
zatražio na ročištu 23. studenog 2017.10 da ovaj sud ne uzme u obzir prvu stranu tog kartona nego samo drugu (Dokaz 92),
što je sud naravno odbio, spriječivši time Sinovčićev svjesni drski javni pokušaj redikulizacije i ovog postupka i ovoga suda
tj. njegovih djelatnika. Isti Sinovčić je u svojem drskom sadističkom klevetničkom iživljavanju na mojoj pok. majci (koje ako
ikada ponovi će odgovarati!), a u korist svoje stranke, na istom ročištu zatražio i pribavu majčina kartona iz KB Sestre
Milosrdnice, a s čime se ovaj sud začudo složio, iako nije morao, pa ni trebao, jer se radilo o irelevantnom dokazivanju, jer
sam majčin karton iz iste bolnice ja već priložio u spis kao Dokaz 91-92. KB Sestara Milosrdnica međutim nije imao traženi
karton, i umjesto da se tako očituje prema ovome sudu, sudu je suprotno njegovu traženju(!) i suprotno traženju odvjetnika
Sinovčića(!), misleći valjda da time pogoduje „kolegama“ „doktorima“ odvjetnicima, neosnovano poslao majčino Otpusno
pismo od 14. 12. 1981., koje je svojim sadržajem međutim – kakvog li savršenog dokaza za brojna kaznena djela tužiteljice
i njezinog pomoćnika, te dokaza točnosti one „Tko pod drugim jamu kopa…“ - potpuno raskrinkalo i uništilo patološke,
zvjerske laži o mojoj pok. majci kao o „dugogodišnjem duševnom bolesniku“ - jer ništa takvog ne stoji u navedenom
Otpusnom pismu, u kojem dapače izrijekom stoji mišljenje specijalista da kod moje pok. majke ne postoje nikakvi sigurni
znaci duševne bolest (a iz istog dokumenta vidljivo je da ona uopće nikada nije bila duševno bolesna) - a koje patološke
zvjerske laži su ovome sudu svojom demonskom arogancijom (koja svakako svjedoči o suštini njihova krajnje moguće zlog,
bezočnog i pokvarenog zvjerskog karaktera!) uporno arogantno servirali odvjetnici Sinovčić (punomoćnik) i odvjetnica
Zoričić (stranka), kako sam ja to temeljem navedenih specijalističkih nalaza (majčin karton i Otpusno pismo), te još gotovo
50 neizravnih dokaza, već nepobitno dokazao u Odgovoru na 3. tužbu, te u podnescima od 6. ožujka 2018. i od 5. travnja
2018. Zanimljivo je napomenuti da je ovaj sud, doduše zakonski na to obavezan, bio dobrohotno upozorio tužiteljicu na
zakonsku blagodat koja joj omogućuje da ne svjedoči protiv vlastite majke, ali je tužiteljica s kapricioznim prijezirom tu
mogućnost lakonski odbila (Zapisnik od 23. studenog 2017., str. 3) doslovno ne mogavši dočekati da pok. majku u rijetko
viđenom krivokletničkom zanosu, pokuša i ponovno duhovno usmrtiti svojim klevetama, opetovano je klevećuči kao
luđakinju, posve se međutim raskrinkavši tim iživljavanjem na mrtvoj majci napokon pred svima, i to upravo dokumentom
pribavu kojeg je ona sama tražila!
KONZEKVENTNO JE OVDJE KLJUČNO UOČITI DA JE RIJEČ O OSOBI KOJA SE U SAMOJ SUDNICI NAOČIGLED BAVI
KRIMINALOM (klevete i krivokletstva) AROGANTNO I BEZOČNO BLATEĆI VLASTITU MRTVU MAJKU, TJ. UOČITI DA JE RIJEČ
O OSOBI KOJA NEMA (kao uostalom kako smo vidjeli, ni njezin odvjetnik Sinovčić, što sve ovdje tvrdim pod punom
materijalnom i kaznenom odgovornošću!) APSOLUTNO NIKAKVIH MORALNIH SKRUPULA, TE STOGA NJEZINE IZJAVE SAME
PO SEBI NE MOGU IMATI PRED OVIM SUDOM NIKAKVU VJERODOSTOJNOST TJ. KREDIBILITET.

D)
To je važno uočiti općenito, ali i u kontekstu točnosti mojeg navoda o tužiteljičinu odbijanju prodaje svoje
polovice u nedovršenoj kući naslijeđenoj iza majke (koje se pismeno odrekla) a kako bi se ocu spasio život,
čime mu tužiteljica nije pružila nužnu pomoć (2. tužba, str. 1, zadnja rečenica na stranici):

„Što se tiče pok. oca Dinka (1939.-1996.) sestra tj. kći mu nije pružila nužnu pomoć, odbivši za spas
njegova života prodati svoju polovicu u nedovršenoj kući naslijeđenoj iza majke (koje se pismeno
odrekla!), radi čega je on godinu i pol kasnio na hitnu operaciju srca, na koju je stoga došao u znatno
lošijem stanju, pa ga je na samoj operaciji pogodio infarkt od kojeg je i umro. I iz očeve smrti sestra je
izvukla veliku materijalnu korist, prijavivši se 1996.–2002. na očevu adresu u Sv. Ivanu Zelini (ruševna
montažna baraka od 41 m2 u kojoj ja u vrlo teškim okolnostima živim, i iz koje me sestra sada
pokušava deložirati) kako na prihode od svoje zagrebačke odvjetničke kancelarije s 5 zaposlenih
pripravnika ne bi plaćala zagrebački gradski prirez.“

Kako sam to istakao već u podnesku od 27. studenog 2017., str. 3-4, pod: III., ja sam tu istu činjenicu
javno iznio još u „Zelinskom glasniku“ od prosinca 2002. (dana 3. 11. 2017. priloženi Dokaz 55, str. 42/c), i
tužiteljica me za navođenje te činjenice nije tužila ni tada, niti u niz navrata kasnije, kada sam istu činjenicu bio
javno ponavljao, nego tek sada kada je svjedok – pok. g. Matura (=Marečić Zvonko) u međuvremenu umro, pa
takvo postupanje ovdje tužiteljice predstavlja tipičnu zloporabu VENIRE CONTRA FACTUM PROPRIUM, a na što

10
Zapisnik je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/376406570/Zapisnik-23-11-2017

3
 sam ovaj sud izrijekom upozorio još u mom Odgovoru na 3. tužbu od 3. studenog 2017. (str. 8, pod: 2), detaljno
navodeći sve prigode u kojima tužiteljica na moje navođenje iste ove činjenice nije reagirala (u periodu 2002.-
2014.!), tuživši me tek sada kada je saznala da je svjedok, gdin Matura umro, pa je (i) u tom dijelu te tužbe riječ
o nezakonitoj manipulaciji i zloporabi, te obijesnom parničenju.
Što se tiče drugog dijela te moje tvrdnje, koji se odnosi na veliku materijalnu korist koju je tužiteljica
izvukla iz očeve smrti, tj. iz činjenice da ocu nije pružila nužnu pomoć, tu sam činjenicu, temeljem oko 100 javnih
isprava priloženih kao Dokaz 39 obrazložio još u mom Podnesku i požurnici od 8. kolovoza 2017. Navedeni
Dokaz 39, koji broji 48 strana je zapravo moj Upit poslan Poreznoj upravi još 2. siječnja 2013., u kojem pitam
Poreznu upravu postoji li zakonski temelj za stav Hrvatske odvjetničke komore da plaćanje poreza ne spada u
dužnosti odvjetništva (Dokaz 39, str. 1), a na koji mi je Porezna uprava odgovorila (Dokaz 40) davši mi za pravo!
No ta je stvar sada manje bitna obzirom da je u svojem iskazu na ročištu održanom 6. ožujka 2018. tužiteljica
priznala da je točno da je nakon očeve smrti 1996. do 2002. godine imala (lažno) prijavljeno prebivalište na
adresi Domjanićeva 15, 10380 Sv. Ivan Zelina, lažno pred ovim sudom iskazujući da: „ja nisam mogla biti nigdje
drugdje prijavljena obzirom da ja u to vrijeme nisam imala niti jednu drugu nekretninu u vlasništvu.“ (Zapisnik,
str. 4). Iz ovog navoda tužiteljice koji je lažan i načelno, i konkretno, razvidno je da ona doista svoje slušatelje,
uključujući i predmetnog suca Blažekovića, javno smatra potpunim debilima koji će povjerovati u njezinu
(implicitnu) laž da je moguće biti prijavljen samo na adresi nekretnine koju netko ima u vlasništvu. Načelno to
je laž, jer u tom slučaju preko milijun građana RH ne bi mogao biti prijavljen nigdje, a prvenstveno mlađi
punoljetnici koji u pravilu nemaju u vlasništvu nikakvu nekretninu, a svi znamo da tome nije tako, i da oni jesu
prijavljeni na adresama nekretnina koje oni nemaju u vlasništvu.
No i u konkretnom slučaju je to laž, jer je tužiteljica u periodu 1991. do 1996. bila prijavljena u stanu
prijatelja Irislava Drezge u Varšavskoj 2/III, Zagreb, u kojem je kontinuirano prebivala, a što za period 1993. do
1996. nepobitno dokazuju čak 2 javne isprave koje sam ja već priložio u prethodnim disciplinskim i sudskim
postupcima:
1) izvadak iz zemljišne knjige KO Sv. Ivan Zelina od 23. 9. 1993. (Dokaz 127-128) u kojem su navedene adrese
prebivališta i tužiteljice „Vranković Diane iz Zagreba, Varšavska 2“ i moja: „Vranković Ante-a iz Ivan Dolca, Jelsa,
Otok Hvar“ (Dokaz 127), iz čega je razvidno da je tužiteljica lagala, jer je od 1991. tj. od 1993. – 1996. bila
prijavljena u nekretnini (stanu) u Zagrebu - Varšavska 2, koju ona niti tada niti ikad prije ili kasnije nije imala u
vlasništvu, kao i ja koji sam bio prijavljen u vikendici u Ivan Dolcu, Jelsa, Otok Hvar, koju ni ja tada nisam imao
u vlasništvu, obzirom da sam joj suvlasnikom postao tek nakon smrti oca Dinka 7. 3. 1996. (Dokaz 129), koji joj
je bio vlasnik.
2) Drugi nepobitan dokaz da je tužiteljica u svojem gore citiranom iskazu na ročištu održanom 6. ožujka 2018.
lagala jest Rješenje o nasljeđivanju od 11. 4. 1996. (Dokaz 129-131), čiju je kopiju dana 1. 7. 1996. ovjerio javni
bilježnik Ante Ilić (Dokaz 131) inače prijatelj tužiteljice, koji je tom prigodom legitimirao tužiteljicu i naveo
adresu s njezine legitimacije tj. osobne iskaznice („Zagreb, Varšavska 2“), pa je i iz te javne isprave izdane
temeljem osobne iskaznice tužiteljice s adresom „Varšavska 2, Zagreb“ jasno da je tužiteljica lagala kada je na
ročištu 6. ožujka 2018. kazala: „ja nisam mogla biti nigdje drugdje prijavljena obzirom da ja u to vrijeme nisam
imala niti jednu drugu nekretninu u vlasništvu.“, jer navedenu nekretninu u Varšavskoj 2 u Zagrebu ona nikada
nije imala u vlasništvu a svejedno je u njoj vidimo bila prijavljena (Dokaz 129-131).
Obzirom da je tužiteljici bila poznata moja tvrdnja iz ovome sudu s moje strane još uz podnesak od 8.
kolovoza 2017. priloženog Dokaza 39, str. 11, 1. odlomak odozgo, da je ona još 1989. odselila u Zagreb u kojem
je „do 1996. imala prijavljeno prebivalište u stanu kojeg je kao podstanar čuvala prijateljima, u Varšavskoj 2
(Dokaz 251, 260, 261)“ jasno je da je tužiteljica točnost te moje tvrdnje mogla pobiti isključivo javnom ispravom
- potvrdom I. policijske postaje Zagreb – Centar da ona (Diana Vranković) na području nadležnosti te PP tj.
općine Centar, pod koju Varšavska ulica br. 2 spada, nikada nije imala prijavljeno prebivalište, a obzirom da ona
takvu potvrdu sudu nije priložila, jasno je da je svjesno lagala, jer moj navod iz Dokaza 39, str. 11, izvorno
utemeljen na ovdje Dokazima 127, 128, 131, a koji su u Disciplinskoj prijavi (o toj prijavi pisao sam u knjizi
„Pravosudna i policijska mafija“ na str. 64-66) i u građanskoj parnici koja je u tijeku imali brojeve 251, 260, 261,

4
 koji se i sada vide u dnu tih dokaza, uopće ni nije pokušala pobijati javnim ispravama (obzirom da ih za tu očitu
laž nije mogla probaviti) već samo „blebetanjem“, po principu „ako prođe - prođe“, ali to nakon ovog podneska
i njemu priložene dokumentacije na ovom sudu, ako će on u ovom predmetu postupati po pravnoj teoriji,
zakonu i sudskoj praksi, ne može „proći“.

E)
Što se pak tiče mojeg prvog utuženog navoda iz 2. tužbe koji glasi:

„Kažem „biološka sestra“, jer je ona oba naša roditelja nepružanjem nužne pomoći poslala u smrt, što
je 2015. utvrdio i sud:
Majku Anicu odrekavši je se pismeno kao „loše majke“, s obrazloženjem da ju je ona „kao dijete
hranila na silu“, nakon čega se mama ubila, pa sam radi toga ja u svojoj 9. godini ostao bez majke,
koja je u času smrti imala jedva navršene 43 godine. Odmah nakon majčine smrti, moja biološka
sestra je, kako to dokazuju sačuvani mirovinski odresci, prisvojila cjelokupne iznose majčinih
mirovina, kupujući tim novcem, u svojim ranim dvadesetima – primjerice - 2 bunde u 4 godine,
putujući po svijetu i sl., iako je obitelj (otac, sestra i ja) nakon majčine smrti zapravo živjela izrazito
skromno, od očeve prosvjetarske plaće.“
…ja sam točnost toga navoda već obrazložio u mom odgovoru na 1. tužbu, još 1. 3. 2017., a kojem sam
priložio iskaz svjedokinje Marice Gagić (Dokaz 3) koja je u njemu potvrdila da je tužiteljica svojim drskim
odricanjem i javnim ocrnjivanjem mame Anice kao „loše majke jer ju je hranila na silu dok je bila mala“ a radi
tog tužiteljičinog javnog odricanja i klevetanja pred djelatnicima Centra za socijalnu skrb Peščenica, 3 dana
kasnije počinila suicid.
Tužiteljičino prisvajanje majčinih mirovina sam dokazao odrescima (Dokaz 13). Naime, mirovinski Fond
je bio odredio korisnike majčine mirovine i to smo u početku bili i tužiteljica i ja. Međutim, kako je tužiteljica
uzimala sav novac, ja sam jednom postavio pitanje zašto je tome tako, na što je tužiteljica (polaznica CUP-a,
studentica prava) revoltirana otišla u Fond, i od tada se na odrescima majčine mirovine nalazilo jedino njezino
ime kako to očituju odresci mirovina (Dokaz 13). Inače, tužiteljica je dok je primala te odreske i majčine
mirovine pohađala srednjoškolski Centar za upravu i pravosuđe te studirala i diplomirala pravo (Dokaz 16) i
dobro je znala da javna isprava – odrezak majčine mirovine (Dokaz 13) – dokazuje da je ona JEDINI korisnik te
mirovine, što je i u praksi, tj. i de iure i de facto i bio slučaj.
Da je tužiteljica novac od majčinih mirovina hoštaplerski trošila npr.:
- putujući po svijetu dokazuje Dokaz 113 (put u London koji tužiteljica u svojim iskazima na ovom
sudu nije spominjala – vidjeti Zapisnike od 23. studenog 2017. i 6. ožujka 2018.)
- da je kupovala 2 bunde u 4 godine, dokazuju 2 gornje fotografije u Dokazu 13
Da je sud 2015. presudio u korist svjedokinje med. sestre Marice Gagić koju je ovdje tužiteljica bila
tužila za krivokletstvo, dokazuje Rješenje od 29. svibnja 2015. (Dokaz 8), a 12. listopada 2016. to je Rješenje
potvrdio i višestupanjski Županijski sud u Velikoj Gorici (Dokaz 10).
_______
Ono što je u toj 2. tužbi međutim osobito znakovito je da me tužiteljica nije tužila (te ih dakle niti ne
spori!) za moje navode iz iste knjige „Pravosudna i policijska mafija“ koji glase:

- „Svega 3 mjeseca nakon što je otac umro 1996. godine, moja me sestra, iako 20 cm niža, ščepala za gušu, počela
tresti i vikati mi u lice, da će me „ubit, zaklat i uništit“, i da nek`ja „odem po nož da me ona njime zakolje“ (str.
63)
- „U vremenu koje je uslijedilo uistinu me raznim pravnim manipulacijama i uspjela uništiti: spriječiti u
pravodobnom završetku studija arheologije i povijesti umjetnosti na kojem mi je nakon dobitka Rektorove
nagrade bio obećan posao asistenta, radi čega je moj život postao ovisan o iznajmljivanju 2 apartmana (ukupno
9 kreveta) u vikendici u Ivan Dolcu na Hvaru, u čemu me onda također spriječila podjelom vikendice, u kojoj je

5
 svojoj kolegici pravnici sutkinja Jadranka Jeličić dodijelila „polovicu“ sa 6 kreveta, a meni „polovicu“ s 3 kreveta.
Time mi je ta sutkinja nezakonito, a na traženje moje sestre odvjetnice, osporila pravo na život na način
oduzimanja sredstava kojima sam zarađivao za život. No, tim je svojim traženjem (da mi sud oduzme sredstva
za život, što predstavlja osporavanje ljudskog prava na život) sestra kao odvjetnica – članica Hrvatske
odvjetničke komore, radikalno prekršila Kodeks odvjetničke etike, čl. 6. i 7 što je službeno u novinama potvrdio
i HHO.“ (str. 63-64).

Članak iz Slobodne Dalmacije od 31. 3. 2012., str. 6

Takvo postupanje tužiteljice međutim ne čudi, jer sam u podnesku od 4. rujna 2017. priložio niz javnih
isprava koje su izdale Privredna Banka Zagreb, Porazna uprava – Ispostava Hvar i Porezna uprava – Ispostava
Sv. Ivan Zelina (Dokazi 41-54) koji nepobitno dokazuju istinitost tog mog, uostalom od HHO-a još 2012.
službeno potvrđenog navoda da mi je ovdje tužiteljica osporila pravo na život, a čime je prekršila čl. 6 i 7.
Kodeksa odvjetničke etike: na moje disciplinske prijave od 13. 3. i 13. 9. 2012. kao ni na još oko 60 dopisa,
Hrvatska odvjetnička komora još nije odgovorila (vidjeti o tome: „Pravosudna i policijska mafija“, str. 66-86).
Da nije tragična, ova 2. tužba bila bi smiješna, jer je moj tekst u navedenoj knjizi, dijelovi kojeg su
predmetom ove 2. tužbe, zapravo znanstveni rad koji je prošao čak 2 recenzije, te su svi moji navodi u njemu
provjereni od kolega znanstvenika i od izdavača (mr. sc. Darko Petričić i „Šokrpion“), koji sasvim sigurno ne bi
riskirali eventualne tužbe tj. gubitke u tužbama te su zato sve brižno provjerili (što im je uzelo čak 8 mjeseci!),
a što sam istakao još u mom podnesku od 8. kolovoza 2017., a istu sam provjeru ja u knjizi čak ZATRAŽIO i od
svakog čitatelja riječima: „Važno je naglasiti da je sve ovdje navedene činjenice svakom čitatelju ovih redaka
vrlo lako detaljno provjeriti, i vjerujem da će to svaki odgovorni čitatelj i učiniti, jer se čitava navedena
korespondencija i svi dokumenti nalaze na Internetu.“ („Pravosudna i policijska mafija“, str. 68).

III. Moj odgovor na 3. tužbu predan je ovom sudu još 3. studenog 2017. Veći dio tog odgovora odnosio se
na brojne laži tužiteljice u samoj tužbi, a koje su temeljem brojnih priloženih dokaza sve do jedne dokazane kao
laži, pri čemu je osobito važno naglasiti da sam nepobitno dokazao da je patološki pokvaren navod tužiteljice da
je njezina i moja „majka bila dugogodišnji duševni bolesnik“ laž, i to temeljem ne samo brojnih neizravnih dokaza
(Dokazi 22, 28 i 64-97), već i temeljem mamine specijalističke medicinske dokumentacije iz KB Sestre Milosrdnice
(Dokaz 91-92), a što je dodatno nepobitno potvrdilo i majčino Otpusno pismo od 14. 12. 1981., pribavljeno od
strane ovog suda iz KB Sestre Milosrdnice, a što je sve izloženo (i) u mom podnesku od 6. ožujka 2018.
Točnost svih navoda zbog kojih sam u 3. tužbi zapravo tužen: da je tužiteljica „našu majku Anicu navela
na samoubojstvo…“, da je „ocu iz razloga koristoljublja odbila pružiti nužnu pomoć“ te da je „iz očeve i majčine
smrti, za koje je obije na navedeni način izravno odgovorna, izvukla veliku materijalnu korist“ detaljno sam
dokazao već u mojim odgovorima na 1. i 2. tužbu, kao što je to u ovom podnesku gore već izneseno. Obzirom da
su sve 3 tužbe spojene u 1 predmet, radi ekonomičnosti mog izlaganja i kako ovaj sud ne bi dvaput morao čitati
istu argumentaciju.
S poštovanjem, ______________________________
(Ante Vranković)

6
DOKUMENTACIJA SVA 3 SPOJENA PREDMETA
IZVORI - LINKOVI:
(glavna dokumentacija predmeta: ODGOVORI NA TUŽBE, DOKAZI, PODNESCI, POŽURNICE, ZAPISNICI)

1) Odgovor na tužbu od 1. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017

2) Podnesak od 13. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/342176152/Podnesak-13-3-17

3) Podnesak od 15. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/376491990/Podnesak-15-3-17

4) Požurnica i podnesak od 27. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/343653743/Po%C5%BEurnica-i-podnesak-27-3-17

5) Požurnica od 8. 5. 2017.: https://www.scribd.com/document/348221825/Po%C5%BEurnica-8-5-17

6) Odgovor na 2. kaznenu tužbu: https://www.scribd.com/document/376402329/Odgovor-na-2-kaznenu-tu%C5%BEb

7) Podnesak i požurnica od 28. 6. 2017.: https://www.scribd.com/document/352473395/Podnesak-i-Po%C5%BEurnica-28-6-2017

8) Podnesak od 29. 6. 2017.: https://www.scribd.com/document/355187281/Podnesak-29-6-17

9) Podnesak od 8. 8. 2017.: https://www.scribd.com/document/357131841/Podnesak-8-8-17

10) Podnesak i požurnica od 4. 9. 2017.: https://www.scribd.com/document/357228895/Podnesak-i-po%C5%BEurnica-od-4-9-2017

11) Požurnica predsjedniku Suda od 16. 10. 2017.: https://www.scribd.com/document/362925646/Po%C5%BEurnica-

predsjedniku-op%C4%87inskog-kaznenog-suda-Mio%C4%8Du

12) Odgovor na 3. tužbu: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi

13) Zapisnik 3. 11. 2017.: https://www.scribd.com/document/365017254/Zapisnik-od-3-11-2017

13) Dokazi tužiteljice 3. 11. 2017.: https://www.scribd.com/document/366199807/Dokazi-Dijana-Zori%C4%8Di%C4%87-3-11-2017

14) Zapisnik 23. 11. 2017.: https://www.scribd.com/document/376406570/Zapisnik-23-11-2017

15) Zapisnik 6. 3. 2018.: https://www.scribd.com/document/376412156/Zapisnik-6-3-2018?secret_password=QXVFXWrV0Su7JawiQ7X8

16) Podnesak od 6. 3. 2018.: https://www.scribd.com/document/372826640/Podnesak-od-6-3-18?secret_password=XrzMGNQOXUZVBf5hIBs9

17) Podnesak od 5. 4. 2018.: https://www.scribd.com/document/376409986/Podnesak-5-4-18

LITERATURA - LINK:
1) Ministarstvo pravosuđa svjesno štiti pravosudnu mafiju, u: Pravosudna i policijska mafija (zbornik
radova), urednik Darko Petričić magistar politologije, Zagreb, 2016., str. 60-86:
https://www.scribd.com/document/334948743/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-svjesno-%C5%A1titi-
pravosudnu-mafiju

7
DOKAZ 127

8
DOKAZ 128

9
DOKAZ 129

10
DOKAZ 130

11
DOKAZ 131

12
13