VF SKLOPOVI I SUSTAVI

oscilatori
OSCILATORI
Oscilatori su elektronički uređaji koji istosmjernu struju iz izvora napajanja pretvaraju u izmjeničnu, stabilne
amplitude i frekvencije. Valni oblik, frekvencija i amplituda određeni su vrstom odabranog oscilatora. Najgrublja
podjela oscilatora je na harmoničke i relaksacione.
Harmonički oscilatori proizvode titraje sinusnog oblika i za njih je karakteristično da aktivni elementi stalno
uzimaju energiju iz izvora napajanja.
Relaksacioni ocilatori prizvode titraje drugačijih oblika (najčešće pravokutni i pilasti) i njihova je glavna
primjena u digitalnoj elektronici. Naziv im je radi načina rada – aktivni elementi su u dijelu procesa aktivni, a u
dijelu nisu (relaksiraju se, “odmaraju”), odnosno do promjena stanja dolazi obično kad se neki C napuni ili
isprazni do nekog nivoa. Tipičan primjer ovakvog oscilatora je astabilini multivibrator.
U VF-u se koriste harmonički oscilatori, najčešće kao izvori nosioca signala pri modulaciji.
Princip rada oscilatora
Oscilacije mogu biti prigušene, neprigušene i kontrolirane – stabilne. U oscilatorima želimo stabilne oscilacije,
stalne i jednake amplitude.
Osnovni dio harmoničkog oscilatora obično čini titrajni krug. Idealni titrajni krug bi sam predstavljao
oscilator, ali će radi gubitaka titraji biti prigušeni i s vremenom će zamrijeti. Zato je potrebno dodavati energiju
izvana titrajnom krugu da bi oscilacije bile stalne po amplitudi. Uvjet stabilnih oscolacija je da privedena i
potrošena snaga budu u ravnoteži, jednake, što znači da oscilatoru treba privoditi upravo onoliko snage koliko
se utroši na ocilacije stalne amplitude.
Stabilnan oscilatorski krug moguće je postići samo ako u krugu postoji nelinearni elemenat (npr. tranzistor).
Tada se može postići da npr. porastom napona napajanja imamo sporiji porast privedene snage. Snaga koju
krug uzima iz mreže (discipacija) je proporcionalna U 2, odnosno P_ = U2/R i linearno se povećava sa kvadratom
napona (prema slici 1). Ako se privedena snaga ponaša prema krivulji P+ onda u sjecištu krivulja A imamo
ravnotežu P_ i P+ , određeno naponom Uo. Utjecaji izvana neće utjecati na stabilnost jer ako npr. dođe do
povećanja discipacije P_ smanjit će se privedena snaga P + i sustav sam sebe uravnotežuje.
slika 1

Principijelno se stabilizacija može pokazati na SZE sa emiterskim otpornikom. Ako povećavamo Ucc tj. napon
napajanja, dolazi do porasta Ic , Ib i Ie . Posljedica rasta emiterske struje je rast potencijala emitera. To donekle
neutralizira rast Ube , odnosno “otvaranje” tranzistora jer i potencijal baze raste. Uz dovoljno veliki Re (uvjet za
efikasnu stabilizaciju je Re>>rbe), struja Ib se poveća puno manje nego kad nema Re. Ili, struje su se povećale
proporcionalno porastu Ucc, napon Uce se smanjio, međutim statička radna točka ostaje približno na cca Ucc/2
jer je porastao pad napona na Re, pa izmjenični, pojačani signal nema izobličenja.
 HARMONIČKI OSCILATORI
Iz odnos P+ i P_ vide se potrebni uvjeti za nastanak stabilnih oscilacija. Od trenutka uključenja pa do porasta
napona do Uo ptreba P+ biti veća od P_ da bi se nadoknadili gubici zbog potrošnje energije na zagrijavanje R.
To se naziva vrijeme utitravanja oscilatora. Stabilnost se postiže o točki A. Tada treba biti P + = P_ . Ako iz nekih
razloga U poraste iznad Uo smanjivat će se privedena snaga i oscilacije će biti prigušene (slika 1.a), a ako je
U<Uo privedena snaga je veća od snage discipacije i amplituda titraja raste (slika 1.b).
slika 1.a slika 1.b

U>Uo ---> P+<P- U<Uo ---> P+>P-

Po načinu rada oscilatore možemo promatrati kao:

a) regenerativno pojačalo – oscilator sa reakcijom
b) samouzbudu titrajnog kruga – oscilator sa negativnim otporom
a) Regenerativno poj. – oscilator sa reakcijom
U principu svako pojačalo sa pojačanjem >1 može biti oscilator. To se dade izvesti vraćanjem dijela izlaznog
signala (napona ili struje), u prikladnom iznosu, na ulaz. Time taj dio signala postaje ulazni i više ne trebamo
vanjski ulazni signal. Sklop koji vrši obradu povratnog dijela izlaznog signala zovemo sklop za reakciju i on
prilagođava potrebni iznos amplitude i fazu povratnog signala.

Uulo A
Uizl
Uulp A>1 Uizl

POJAČALO Uulp=Uulo OSCILATOR

b) Samouzbuda titr. kruga – oscilator sa negativnim otporom

Prvi način ne obuhvaća sve vrste oscilatora jer postoje oscilatori bez pojačivačkih elemenata. Ako npr.
razmatramo paralelni titrajni krug koji ima energiju akumuliranu u kondenzatoru, on će biti izvor prigušenih
titraja ako mu ne privodimo energiju izvana. Titraje guši potrošak energije na R o-radnom otporu titrajnog kruga
koji troši snagu u vidu toplinskih gubitaka. Ako ovakvom krugu osiguramo stalan dotok energije u iznosu koji
troši Ro , oscilacije će biti neprigušene (stalne amplitude).
To možemo gledati i tako kao da smo poništili R o dodavanjem nekog negativnog otpora u krug, koji
pribrojen Ro rezultira nultim otporom kruga ( slika 3)
Negativni otpor praktično znači da uz porast napona treba doći do smanjenja struje. Takvu U-I karakteristiku
u jednom svom dijelu ima Esaki ili tunelska dioda (slika 4). Ako izaberemo statičku radnu točku diode u A, onda
zbog pada napona trošenjem na R o dolazi do porasta struje pa se tako gubici kompenziraju (struja punjenja za
C ostaje konstantna).
slika 3 slika 4
 Prema konstrukciji oscilatore dijelimo na:
- R-C oscilatori (za niže frekvencije, do 100 kHz)
- L-C oscilatori (za više frekv. iznad 100 kHz - 500 MHz)
- kristalni oscilatori ( za vrlo stabilnu frekvenciju)
- mikrovalni oscilatori, za frekvencije >1MHZ
Prema namjeni imamo uzbudne (mali signal, vrlo točna amplituda i frekvencija) i oscilatore snage (traži se
što veća snaga i faktor iskoristivosti).

POV RA TN A V EZA I S TAB ILN OST

Povratna veza se u elektroničkim sklopovima koristi za stabilnost i korekcije raznih izobličenja do kojih dolazi
radi nelinearnosti elemenata, temper. utjecaja i slično. To je u principu vraćanje dijela izlaznog signala na ulaz
sklopa, ali sa određenom amplitudom i fazom. Sustav sa povratnom vezom sastoji se od A-grane ili pojačala i β-
grane ili grane povratne veze. Općenito, povratna veza može biti pozitivna ili negativna:
- A<As – pozitivna povratna veza; A-pojačanje samo A-grane, As-pojačanje sustava sa p.v.
- A>As – negativna povratna veza; pojačanje sustava je manje nego pojačanje pojačala, A-grane
Uzmimo primjer naponskog pojačala sa povratnom vezom.

+ +

rg
u1 Av uiz uiz

ß
uul
uß uiz
+ +

Vidimo da je: uizl =AV u1, u1=uul + uβ, A= uizl / uul. Možemo izvesti izraz za vezu između ukupnog
pojačanja, AV, i pojačanja grane povratne veze – β:

A= uizl / uul = AV u1/(u1-uβ) = AV u1/(u1- β uizl )= AV u1/(u1- β AV u1) = AV /(1- β AV ) = AV /F

Ovdje je β AV pojačanje u petlji povratne veze, a F faktor povratne veze. O njihovu iznosu ovisi je li sustav
stabilan ili ne. Vidimo da ako je 0< β AV < 1, F<1, A>AV i sustav nije stabilan, može prooscilirati (ulazni
signal se povećava). Obrtnuto, ako je AV dosta veliko, onda je A približno jednako -1/β, odnosno pojačanje
ovisi samo o elementima β-grane.
Grafički prikaz područja negativne i pozitivne povratne veze u ovisnosti o F je na slici 2.

sustav nestabilan
pozitivna P.V. A < Av, negativna P.V.
A>Av sustav stabilan (pojačalo)

A-->∞ A = Av
(nema P.V.)

0 < F < 1 < 1 IFI

Općenito možemo kazati da za pojačala koristimo negativnu povratnu vezu, a za oscilatore pozitivnu i to gdje je
F=0, a A=>∞, φ =0.