Professional Documents
Culture Documents
Fotometrija Tranzita Ekstrasolarnih Planeta - Dario Zubovic
Fotometrija Tranzita Ekstrasolarnih Planeta - Dario Zubovic
lpavleti@gmail.com
Sadržaj
1. Uvod.......................................................................................................................................................... 3
2. Metode ...................................................................................................................................................... 5
2.1. Metoda radijalne brzine ..................................................................................................................... 6
2.2. Metoda tranzita .................................................................................................................................. 8
3. Fotometrija .............................................................................................................................................. 10
3.1. DSLR fotometrija............................................................................................................................. 11
3.2. Izvori pogreške fotometrije i njihovo otklanjanje ............................................................................ 13
3.2.1. Poissonova statistika: kvantni šum ........................................................................................... 14
3.2.2. Nejednolikost piksela ................................................................................................................ 15
4. DSLR fotometrija tranzita egzoplaneta i izračun parametara ................................................................. 16
4.1. Qatar-1b ........................................................................................................................................... 17
4.2. Wasp-2b ........................................................................................................................................... 22
5. Zaključak................................................................................................................................................. 26
6. Ţivotopis ................................................................................................................................................. 27
7. Izvori ....................................................................................................................................................... 28
2
1. Uvod
Definicija planeta Međunarodne Astronomske Unije pokriva samo tijela u orbiti Sunca,
pa se stoga za tijela oko drugih zvijezda koristi naziv ekstrasolarni planeti ili skraćeno
egzoplaneti. Isti naziv koristi se i za planete koji nisu u orbiti neke zvijezde.
Ekstrasolarni planeti su iznimno tamni naspram zvijezda oko kojih orbitiraju. Upravo je
to razlog zašto je većina egzoplaneta otkrivena jednom od neizravnih metoda, to jest iz
promatranja učinka koji planet ima na neko drugo tijelo. Usprkos korištenju neizravnih metoda,
otkrivanje i opaţanje egzoplaneta je izuzetno tehnološki komplicirano, pa je bilo potrebno
gotovo 400 godina da bi došlo do potvrde Brunovih ideja.
Iako je bilo ranijih tvrdnji o otkriću egzoplaneta, krajem 20. stoljeća prvo potvrđeno
otkriće prijavila je skupina kanadskih astronoma koristeći metodu radijalne brzine na zvijezdi
Gamma Cephei. Ubrzanim razvojem tehnologije, broj otkrivenih planeta sve više je rastao,
gotovo eksponencijalnom brzinom. Takvom rastu uvelike pridonose svemirski teleskopi, poput
teleskopa Kepler, namijenjeni traţenju egzoplaneta. Broj otkrivenih planeta s obzirom na godinu
prikazan je na slici 1. Do 23.2.2014. otkriveno je 1075 egzoplaneta u orbiti oko 813 zvijezda.
3
Slika 1 - Broj otkrivenih egzoplaneta prema godini i korištenoj metodi. (Izvor: Open Exoplanet
Catalogue)
4
2. Metode
Novi egzoplaneti otkriveni su samo metodama radijalne brzine, tranzita, promjene vremena
pulsacije, direktnim snimanjem i gravitacijskom mikrolećom. Ostale metode, iako nisu uspješno
korištene za otkriće novih egzoplaneta, korištene su za određivanje parametara već poznatih
egzoplaneta.
5
2.1. Metoda radijalne brzine
Planet i zvijezda orbitiraju oko zajedničkog centra mase. Ukoliko je orbita planeta takva
da se matična zvijezda prividno pribliţava i udaljava od Zemlje, radijalna brzina zvijezde moţe
biti izmjerena iz pomaka spektralnih linija zbog Dopplerovog efekta. Radijalna brzina je veća što
je masa planeta veća, velika poluos manja i masa zvijezde manja. Zbog toga su ovom metodom
najlakše mjerljivi vrući Jupiteri, to jest egzoplaneti mase veće od Jupitera s iznimno malim
periodom.
Mjerenjem radijalne brzine kroz neko vrijeme mogu se odrediti sljedeći orbitalni
parametri: velika poluos, ekscentricitet, longituda periapsisa i vrijeme periapsisa. Inklinacija i
longituda uzlaznog čvora ostaju nepoznati. Inklinacija od 90° odgovara orbiti koja se poklapa s
našom ravninom gledanja, a pri inklinaciji 0° nema radijalne brzine. Kako je inklinacija
nepoznata, moţe se samo odrediti minimalna masa 𝑀𝑚𝑖𝑛 , koja bi odgovarala kada bi inklinacija
orbite egzoplaneta bila 90°.
Slika 2 - Izmjerene radijalne brzine zvijezde 70 Vir (Izvor: Marcy & Butler, Planetary companion to
70 Vir, 1996.)
6
Masa zvijezde𝑀 je poznata. Mjerenjem radijalne brzine određuje se period zvijezde 𝑃 i
maksimalna radijalna brzina zvijezde 𝐾. Ukoliko pretpostavimo kruţnu orbitu, tada je udaljenost
planeta i zvijezde 𝑟 prema trećem Keplerovom zakonu:
𝐺𝑀
𝑟 3 = 4𝜋 2 𝑃2 (1)
𝐺𝑀
𝑣= (2)
𝑟
𝑀𝐾
𝑀𝑚𝑖𝑛 = (3)
𝑣
7
2.2. Metoda tranzita
Kada inklinacija orbite egzoplaneta odgovara vrijednosti blizu 90°, egzoplanet onda
tranzitira preko matične zvijezde. Kako su zvijezde točke s našeg gledišta, tranzit se moţe opaziti
tek kao blagi pad u sjaju matične zvijezde, kao što prikazuje slika 3. Blagi pad će se ponavljati za
vrijeme perioda, odnosno svaki put kada egzoplanet tijekom svoje orbite prijeđe između Zemlje i
matične zvijezde.
Volumen planeta moţe biti određen ako pretpostavimo da je površina planeta sfera:
4
𝑉 = 3 𝜋𝑅𝑝 3 (5)
Inklinacija orbite 𝑖 moţe biti izračunata iz promatranog trajanja tranzita 𝑡, i već poznatim
periodom 𝑃, te poznatom velikom poluosi 𝑎:
2
−1 𝑅𝑧𝑣𝑗 +𝑅𝑝 𝑡𝜋
𝑖 = cos − sin2 (6)
𝑎2 𝑃
Minimalna masa moţe biti određena nekom drugom metodom, najčešće Dopplerovom metodom,
jer je radijalna brzina lako mjerljiva za tranzitirajuće egzoplanete. Prava masa planeta računa se
uz pomoć dobivene inklinacije:
𝑀𝑚𝑖𝑛
𝑀= (7)
sin 𝑖
8
Određeni su volumen i masa planeta pa je stoga poznata i gustoća planeta. Prema gustoći
moguće je pretpostaviti sastav planeta. Albedo je koeficijent koji govori koliki postotak zračenja
neko tijelo reflektira, a moţe se procijeniti iz sastava egzoplaneta. Ako pretpostavimo da je
planet crno tijelo, tada je njegova efektivna temperatura prema Stefan-Boltzmannovom zakonu
4 𝐿(1−𝐴)
𝑇= (8)
16𝜋𝜍 𝐷 2
9
3. Fotometrija
Gdje su 𝑀𝑐𝑖𝑙𝑗 i 𝑀𝑟𝑒𝑓 instrumentalne magnitude zvijezda, odnosno magnitude koje odgovaraju
samo korištenom sustavu. Kako je poznata relativna magnituda referentne zvijezde 𝑚𝑟𝑒𝑓 , moţe
biti određena i relativna magnituda ciljanog objekta fotometrije:
Sjaj zvijezde se ne mjeri u standardnom sustavu, pa stoga nije potrebna korekcija na boju.
Kako se zvijezda prividno pribliţava horizontu, njena svjetlost prolazi kroz sve deblji sloj
atmosfere. Debljina sloja atmosfere kroz koji svjetlost na putu od zvijezde do promatrača mora
proći definira se kao zračna masa 𝑋:
𝑋 = sec 𝑧 (11)
Jednadţba vrijedi za model ravne zemlje, gdje je 𝑧 zenitna udaljenost. Ukoliko se referentna i
ciljana zvijezda nalaze na pribliţno istoj udaljenost, njihova zračna masa je pribliţno ista, pa
stoga i utjecaj atmosfere na sjaj zvijezda. No, zbog nejednake osjetljivosti senzora na različite
boje zvijezda, još uvijek je vidljiv utjecaj atmosfere, koji je dovoljno malen da moţe biti
zanemaren.
1
UBVRI sustav dobio je ime prema početnim slovima standardnih filtra: ultraviolet, blue, visual, red i infrared.
10
3.1. DSLR fotometrija
Moguće je izvršiti fotometriju vizualno (golim okom ili kroz optički instrument),
digitalnom kamerom ili nekom drugom tehnikom. U ovom radu korišten je DSLR2 fotoaparat
Canon EOS 550D. Iako su DSLR fotoaparati namijenjeni dnevnoj fotografiji, moguće ih je
koristiti za fotometriju. U usporedbi s astronomskim CCD kamerama, DSLR fotoaparati su dosta
jeftiniji, no također donose i poneke poteškoće. Primarno je riječ o većem šumu zbog nedostatka
hlađenja senzora i o manjoj osjetljivosti.
CMOS senzor ili rjeđe CCD senzor unutar DSLR fotoaparata je skupina velikog broja
malih senzora - piksela. Svaki piksel povećava svoju vrijednost za vrijeme ekspozicije u
ovisnosti o broju fotona koji udare u njega i gain-u senzora3. Pikseli mjere samo broj fotona
tijekom ekspozicije, ali ne i njihovu energiju, zbog čega je potrebno koristiti Bayer filter koji
propušta samo neke valne duljine na određeni piksel. Interpolacijom susjednih piksela s
različitim filtrima dobiva se fotografija u boji. Kako je za tranzite ekstrasolarnih planeta potrebno
samo mjeriti sjaj zvijezda, no ne i njihovu boju, koriste se RAW fotografije koje dopuštaju
pristup izmjerenim vrijednostima pojedinih piksela bez interpolacije i kompresije.
S naše točke gledišta, zvijezde su točkasti izvori svjetlosti. Uslijed prolaska kroz
Zemljinu atmosferu i optički sustav, svjetlost se raspršuje. To raspršenje moţe se najčešće opisati
Gaussovom funkcijom. Stoga zvijezda pokriva više piksela na fotografiji. Osim svjetlosti
zvijezde, piksele pobuđuje i svjetlost pozadine. Pozadinom nazivamo svjetlost koja ne dolazi od
promatranih astronomskih objekata,već ima svoju vrijednost zbog svjetlosnog zagađenja,
sumraka, nerazlučive zvjezdane pozadine, mjesečeve svjetlosti i tako dalje.
2
eng. Digital Single Lens Reflex
3
gain senzora je broj koji govori koliko udara fotona je potrebno da bi se povećala vrijednost piksela
11
Ukoliko s 𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑𝑎 +𝑝𝑖𝑘𝑠𝑒𝑙𝑎 označimo zbroj vrijednosti piksela oko zvijezde, a s 𝐶𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎
zbroj vrijednosti piksela na području fotografije bez zvijezda, tada je vrijednost piksela koji je
pobudila svjetlost zvijezde 𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑𝑎 = 𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑𝑎 +𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎 − 𝐶𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎 , što je prikazano na slici
4. Instrumentalna magnituda zvijezde je tada:
Područje koje se mjeri oko zvijezde moţe biti određeno proizvoljno (aperturna
fotometrija) ili prema funkciji raspršenja zvijezde (PSF4 fotometrija).
4
eng. Point Spread Function
12
3.2. Izvori pogreške fotometrije i njihovo otklanjanje
Za opisivanje pogreške fotometrije koristi se odnos signala i šuma 𝑆/𝑁. Što je taj odnos
veći, preciznost fotometrije je veća:
1
𝜍 = 2.512 log(1 + ) (13)
𝑆/𝑁
𝜍 je standardna devijacija, odnosno pogreška fotometrije. Kada je 𝑆/𝑁 razumno velik, moţe se
pojednostaviti:
1
𝜍 ≈ 𝑆/𝑁 (14)
13
3.2.1. Poissonova statistika: kvantni šum
Broj fotoelektrona, ili jednostavno vrijednost piksela nastalih udarom fotona, podlijeţe
nasumičnoj, statističkoj varijaciji, koja nije prouzrokovana pogreškom senzora ili stvarnom
promjenjivosti promatranog objekta, već efektom kvantne mehanike. Takav šum moţe se opisati
Poissonovom statistikom:
𝑛
𝑆/𝑁 = = 𝑛 (16)
𝑛
Gdje je 𝑛 broj fotoelektrona unutar mjerene aperature. Ukoliko je broj fotoelektrona jednak
10000, tada je 𝑆/𝑁 = 100, a prema jednadţbi (14) 𝜍 ≈ 0.01. Dvostrukim produljenjem
ekspozicije broj fotoelektrona za isti objekt biti će 20000, 𝑆/𝑁 = 141, a pogreška 𝜍 ≈ 0.0071.
Stoga, bitna je što dulja ekspozicija, kako bi pogreška bila što manja.
Fotoni zvijezde nisu jedini koji povećavaju vrijednost piksela unutar aperature, pozadina
također igra značajnu ulogu. Signal je tada 𝑆 = 𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑𝑎 = 𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑𝑎 +𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎 − 𝐶𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎 , a
šum 𝑁 = 𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑𝑎 +𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎 + 𝐶𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎 . Pri čemu odnos signala i šuma moţemo zapisati kao:
𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑𝑎
𝑆/𝑁 = (17)
𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑𝑎 +2𝐶𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎
Iz jednadţbe (17) vidljivo je kako tamnija pozadina daje veći 𝑆/𝑁. Što je ujedno i glavni razlog
pozicioniranja profesionalnih teleskopa na vrhove planina, bez svjetlosnog onečišćenja.
14
3.2.2. Nejednolikost piksela5
Pojedini pikseli na senzoru fotoaparata nisu jednako osjetljivi, čak i kod najboljih
senzora. Određeni pikseli su posebice jako osjetljivi (eng. hot pixels) ili gotovo potpuno
neosjetljivi (eng. cold pixels). Kada se neki od tih piksela nađe unutar mjerene aperature, dolazi
do velike pogreške, koju je moguće otkolniti jednostavnom metodom. Dark frame je fotografija
na kojoj nema nikakve vanjske svijetlosti, već samo termalni fotoelektroni pobuđuju piksele.
Oduzimanjem dark framea od fotografije promatranog vidnog polja, otklanja se pogreška uslijed
nejednolikosti piksela. Vaţno je dark frame fotografirati pri istoj temperaturi i jednakom
ekspozicijom kao i fotografiju vidnog polja. Taj proces prikazan je slikom 5.
Slika 5 - Lijevo: dio fotografije NGC 2024; sredina: dark frame iste ekspozicije i temperature kao
lijevo; desno: ista fotografija kao i lijevo, ali nakon oduzimanja dark framea
5
prijevod engleskog naziva: pixel-to-pixel non-uniformity
15
4. DSLR fotometrija tranzita egzoplaneta i izračun parametara
Sva promatranja napravljena su kroz glavni teleskop Astronomskog centra Rijeka Meade
LX200 16", s f/6.3 fokalnim reduktorom i fotoaparatom Canon EOS 550D. Vidno polje te
opreme iznosi 20'x30', no zbog vinjetiranja6 korišten je samo dio uz centar vidnog polja. Softver
IRIS je korišten za oduzimanje dark frame-a i određivanje instrumentalnih magnituda ciljanih i
referentnih zvijezda. Redukcija podataka napravljena je u Apache OpenOffice Calc. Transit
model fitting7 napravljen je koristeći algoritam autora Ondřej Pejcha, 2008, u sklopu ETD-a8.
6
optička distorzija zbog koje pri rubu vidnog polja dolazi do zatamnjenja
7
Interpolacija krivulje prema podacima dobivenih iz fotometrije
8
Exoplanet Transit Database- baza podataka tranzita egzoplaneta koristeći profesionalne i amaterske izvore
16
4.1. Qatar-1b
Qatar-1b je prvi egzoplanet koji je otkriven unutar Alsubai Project exoplanet transit
survey projekta. Cilj projekta je pronalaţenje egzoplaneta metodom tranzita koristeći pet CCD
kamera s velikim vidnim poljem. U tablici 1 prikazani su kataloški podaci o zvijezdi Qatar-1 i
podacio egzoplanetu Qatar-1b dobiveni metodom radijalne brzine. Izmjerena radijalna brzina
prikazana je slikom 6.
Slika 6 - Gore: radijalna brzina zvijezde Qatar-1 izmjerena od strane Alsubai projekta u ovisnosti o
orbitalnoj fazi. Dolje: reziduali podataka u ovisnosti o orbitalnoj fazi (Izvor: K. Alsubai et al., Qatar-
1b: a hot Jupiter orbiting a metal-rich K dwarf star, 2010.)
17
Mjerna
Parametar Simbol Vrijednost Izvor
jedinica
Efektivna temperatura
𝑇𝑒𝑓𝑓 ∗ 4861 ± 125 K TRES
zvijezde
1.420033
± 0.000016 Alsubai
Orbitalni period 𝑃 dani
Project
Alsubai
Velika poluos orbite 𝑎 0.02343+0.00026
−0.00025 AU
Project
Alsubai
Minimalna masa planeta 𝑀𝑚𝑖𝑛 1.0643+0.084
−0.081 𝑀𝐽𝑢𝑝
Project
Tablica 1
Qatar-1 je odabran kao prvi objekt zbog relativno velikog sjaja (12.84 mag), relativno
velike dubine pada sjaja tijekom tranzita (0.0204), i visoke pozicije na nebu u vrijeme
promatranja. Prvi pokušaj promatranja tranzita ovog egzoplaneta dogodio se 1.11.2013. Zbog
naoblake prije početka samog tranzita, promatranje je odbačeno. Iduće promatranje 6.11.2013.
bilo je uspješno.
Koristeći opremu opisanu u poglavlju 1. napravljeno je 130 fotografija vidnog polja oko
zvijezde Qatar-1. Zbog postizanja visokog 𝑆/𝑁 vrijeme ekspozicije svake fotografije je 60
sekundi uz osjetljivost od ISO1600. Između dvije fotografije napravljena je pauza od 3 sekunde,
koliko je otprilike potrebno procesoru unutar fotoaparata da pospremi fotografiju. Prema UTC+1
vremenu, prva fotografija napravljena je u 19:20:42, a zadnja u 21:34:52. To vrijeme odgovara
vremenu otprilike 15 minuta prije predviđenog početka tranzita, odnosno nakon predviđenog
završetka tranzita. Odmah nakon završetka promatranja napravljeno je 33 dark frame-a jednake
ekspozicije, osjetljivosti i na otprilike jednakoj temperaturi kao i prilikom fotografiranja zvijezde
Qatar-1.
18
Napravljen je umjetni dark frame kao medijan svih dark frame-ova (takozvani master
dark). Tako dobiven dark frame oduzet je od svake od 130 fotografija vidnog polja. Fotografije
su potom pomaknute i zarotirane kako bi se otklonila pogreška u praćenju montaţe. Određene su
pozicije referentnih zvijezda i zvijezde Qatar-1, te je na svakoj fotografiji izmjeren 𝐶𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎 i
𝐶𝑧𝑣𝑖𝑗𝑒𝑧𝑑 𝑎+𝑝𝑜𝑧𝑎𝑑𝑖𝑛𝑎 za svaku pojedinu zvijezdu. Zvijezda Qatar-1 i referentne zvijezde prikazane
su na slici 7 s označenim aperaturama. Svi opisani koraci napravljeni su u softveru IRIS.
Slika 7 - Dio vidnog polja s označenom zvijezdom Qatar-1 (plavo) i referentnim zvijezdama (crveno)
19
statistički su obrađeni od strane ETD-a u cilju dobivanja krivulje sjaja, određivanja vremena
sredine tranzita, trajanja tranzita i dubine tranzita (tablica 2). Slikom 8 prikazana je dobivena
krivulja sjaja tranzita Qatar-1b prije i nakon oduzimanja trenda (otklanjanje utjecaja atmosfere).
Slikom 9 prikazani su reziduali mjerenja, odnosno podaci nakon oduzimanja interpolirane
krivulje sjaja tranzita. Standardna devijacija točaka od krivulje sjaj iznosi 0.0068 magnitude.
20
Parametar Očekivana vrijednost Dobivena vrijednost Točnost
Vrijeme sredine tranzita 2456603.309 2456603.31105
99.99%
(JD) ± 0.000016 ± 0.00099
Trajanje tranzita (minute) 96.7104 ± 1.1088 97.7 ± 3.8 98.98%
Dubina tranzita (mag) 0.0204 0.0263 ± 0.0018 71.08%
Tablica 2 - Parametri statistički dobiveni iz krivulje sjaja
Rezultati ovog promatranja poslani su u bazu podataka ETD, gdje su i prihvaćeni. Time
je omogućeno korištenje dobivenih podataka u istraţivačke svrhe.
9
Izračunata je efektivna temperatura egzoplaneta prema jednadžbi (8), a očekivana temperatura je temperatura
ravnoteže. Usporedba između vrijednosti je moguća jer temperatura ravnoteže u ovom slučaju predstavlja donju
granicu temperature na dnevnoj strani egzoplaneta.
21
4.2. Wasp-2b
Dvije zvijezde, Wasp-1 i Wasp-2, 2004. godine dodane su na listu zvijezda koje
vjerojatno imaju tranzitirajući egzoplanet u svojoj orbiti, pošto je opaţen periodički blagi pad
sjaja tih zvijezda unutar projekta SuperWASP. Postojanje egzoplaneta oko navedenih zvijezda
potvrđeno je 2007. godine spektrografom SOPHIE na zvjezdarnici Observatoire de Haute-
Provence. Time su Wasp-1b i Wasp-2b postali prvi otkriveni egzoplaneti u projektu
SuperWASP.
Mjerna
Parametar Simbol Vrijednost Izvor
jedinica
Radijus zvijezde 𝑅 0.78 ± 0.06 𝑅𝑆𝑢𝑛𝑐𝑎 SOPHIE
Masa zvijezde 𝑀𝑧𝑣𝑗 0.79+0.15
−0.04 𝑀𝑆𝑢𝑛𝑐𝑎 SOPHIE
Efektivna temperatura
𝑇𝑒𝑓𝑓 ∗ 5200 ± 200 K SOPHIE
zvijezde
2.152226
Orbitalni period 𝑃 dani SuperWASP
± 0.000004
Velika poluos orbite 𝑎 0.0307 ± 0.0011 AU SuperWASP
Tablica 4 – Parametri zvijezde Wasp-2 i orbite egzoplaneta Wasp-2b
22
Za probno snimanje tranzita odabran je Wasp-2b. Dubina tranzita relativno je velika
(0.0216 mag), no dana 5.12.2013. kada je tranzit promatran, zvijezda Wasp-2 nalazila se na
visini od svega31° iznad horizonta. Do kraja promatranja zvijezda se našla 12° iznad horizonta i
to u smjeru zapada gdje je najveće svjetlosno onečišćenje. Cilj ovog eksperimenta bio je
ustanoviti pri koliko nepovoljnim uvjetima je moguće zapaziti tranzit.
Napravljeno je 137 fotografija vidnog polja oko zvijezde Wasp-2, s početkom u 18:47:31,
i krajem u 21:10:01, prema UTC+1 vremenu. Vrijeme ekspozicije svake fotografije je 60
sekundi uz osjetljivost od ISO1600. Nakon završetka promatranja napravljen je 31 dark frame.
Na prvoj fotografiji vidnog polja, kada je ujedno i zvijezda Wasp-2 bila na najvećoj visini
na nebu, 𝑆/𝑁 je 678. Do zadnje fotografije, kada je zvijezda na najmanjoj visini na nebu, 𝑆/𝑁 se
smanjio na 244. Najveći utjecaj na 𝑆/𝑁 imalo je svjetlosno onečišćenje, a ne atmosferska
ekstinkcija. Stoga su iz daljnje analize izbačene sve fotografije nakon 89., na kojoj je 𝑆/𝑁
iznosio 450.
Slika 11 - Dio vidnog polja oko zvijezde Wasp-2 (plavo) s označenim referentnim zvijezdama
(crveno)
23
Slika 12 - Krivulja sjaja zvijezde Wasp-2
24
Parametar Očekivana vrijednost Dobivena vrijednost Točnost
Vrijeme sredine tranzita 2456632.2903 2456632.294339
99.99%
(JD) ± 0.0044 ± 0.01328
Trajanje tranzita (minute) 107.9 76.7 ± 46.9 71.08%
Dubina tranzita (mag) 0.0216 0.0291 ± 0.015 65.27%
Tablica 5 - Parametri tranzita dobiveni iz statističke analize krivulje sjaja
Zbog velike netočnosti dobivenih vrijednosti trajanja i dubine tranzita, nije napravljen
izračun parametara ovog egzoplaneta. Razlog netočnosti leţi u algoritmu za analizu krivulje
sjaja, kojemu je za točan izračun parametara potrebno osigurati krivulju sjaja u cijelosti, ili
barem s jasno vidljivim početkom i krajem tranzita, što ovdje nije bio slučaj.
25
5. Zaključak
Usprkos sloţenosti samog projekta, promatranje tranzita ekstrasolarnog planeta Qatar 1-b
u potpunosti je bilo uspješno. Za isti egzoplanet uspješno su izračunati parametri poput njegovog
radijusa, gustoće, temperature i inklinacije orbite. Zadivljujuća je činjenica kako su prije manje
od 3 desetljeća ovakva promatranja bila izvan dosega čak i najboljih teleskopa.
Ostala promatranja, iako neuspješna, vrlo su korisna kao pokazatelji mogućih izazova, te
nepredviđenih poteškoća tijekom promatranja tranzita egzoplaneta. Iskustvo proizašlo svakim
promatranjem, pa i onim neuspješnim, zasigurno će biti korisno za buduća promatranja.
Opaţanja blagog pada u sjaju zvijezda bilo je moguće zahvaljujući glavnom teleskopu
Astronomskog centra Rijeka,promjera 404.6mm, unatoč korištenju DSLR fotoaparata umjesto
profesionalne opreme te poloţaju u blizini centra Rijeke – tj. svjetlosnom onečišćenju. Mjesta za
napredak ima i u smislu kvalitete i u smislu kvantitete promatranja. Na primjer, metoda
prikazana ovim radom moţe biti upotrjebljena pri potvrđivanju nezavisnih detekcija egzoplaneta,
mjerenju do sada nepoznatih parametara nekog egzoplaneta ili čak za otkrivanje novog
egzoplaneta.
26
6. Životopis
27
7. Izvori
Buchheim Robert K., The Sky is Your Laboratory, Praxis Publishing Ltd, Chichester, UK, 2007.
Romanishin, An Introduction to Astronomical Photometry Using CCDs, University of Oklahoma, 2006.
Giordano Bruno, On the Infinite Universe and Worlds, 1584.
Newton, Isaac; I. Bernard Cohen and Anne Whitman (1999 [1713]). The Principia: A New Translation and
Guide. University of California Press.
Bruce L. Gary, Exoplanet observing for amateurs: Second edition, Reductionist Publications, Hereford,
AZ, 2010.
Bailey et al., A Planetary-Mass Companion to HD 106906, 2013.
Petigura et al., Prevalence of Earth-size planets orbiting Sun-like stars, 2013.
Marcy & Butler, Planetary companion to 70 Vir, 1996.
http://var2.astro.cz/library/1247441569_transit_geometry_en.pdf
Brandon Tingley & Penny D. Sackett, A Photometric Diagnostic to Aid in the Identification of Transiting
Extrasolar Planets,2005.
Ondřej Pejcha, Exoplanet transit parameters from amateur-astronomers observations, 2008.
Rowe et al., The Very Low Albedo of an Extrasolar Planet: MOST Space-based Photometry of HD
209458, 2008.
Stanislav Poddaný, Luboš Brát, Ondřej Pejch, Exoplanet Transit Database. Reduction and processing of the
photometric data of exoplanet transits., 2009.
K. Alsubai et al., Qatar-1b: a hot Jupiter orbiting a metal-rich K dwarf star, 2010.
A. Collier Cameron et al., WASP-1b and WASP-2b: Two new transiting exoplanets detected with
SuperWASP and SOPHIE, 2006.
28