Statika je dio mehanike koja proučava djelovanje statičkih opterećenja na konstrukcije.

Osnovna joj je zadaća

razrada metoda određivanja sila i deformacija u konstrukcijama. Pod konstrukcijom se ne podrazumijeva objekt u
cjelini već samo njegov nosivi dio (nosač). Zadatak je nosača da u određenim točkama u prostoru spriječi pomake u
odnosu na neke druge, čvrste točke.
Statika krutih tijela
(nema deformacija)
Statika
(sile u ravnoteži -
nema gibanja)
Dinamika Statika deformabilnih
(sile sa i bez gibanja) tijela
Kinetika
Mehanika čvrstih
tijela (sille nisu u ravnoteži -
ima gibanja)
Kinematika (gibanje
Mehanika
bez sile)

Mehanika fuida

Mehanika krutog tijela može biti mehanika kontinuuma i mehanika apsolutno krutog tijela.
- Kontinuum – idealizirani model tijela za koji pretpostavljamo da je cijeli obujam tijela jednoliko
ispunjen materijom
- Apsolutno kruto tijelo – idealizirani model tijela za koji pretpostavljamo da ne mijenja niti oblik
niti obujam bod utjecajem djelovanja vanjskih sila
Materijalno tijelo je ograničeni prostor ispunjen materijom. Glavna svojstva tijela su oblik, obujam i položaj.

Pri proračunu u klasičnoj statici gdje radimo s jednostavnijim modelima u koje uvodimo puno
pojednostavljenja, koriste se analitičke i grafičke metode. U modernoj statici gdje se bavimo složenijim metodama
moramo koristiti numeričke metode.
U građevnoj statici uče se metode određivanja vanjskih i unutarnjih sila te pomaka i deformacija u štapnim
konstrukcijama koje su izložene mirnim statičkim opterećenjima. Statička opterećenja ne ovise o vremenu, na
konstrukciju se nanose sporo, bez udara, te ne izazivaju ubrzanja niti inercijalne sile (i promet je statičko opterećenje
jer iako se mijenja položaj opterećenja i u tom bi smislu moglo biti dinamičko, ono je i dalje konstantno u vremenu).
Konstrukcija (nosivi sklop objekta) je element ili sustav spojenih elemenata (nosača) koji je sposoban primiti
opterećenje i prenijeti ga na referentnu podlogu i pritom ostati u ravnoteži, održavajući oblik.
Svojstva konstrukcije:
- Projektirane su da preuzimaju opterećenje
- Oslonjene su na referentnu podlogu ili drugu konstrukciju što izaziva pojavu reaktivnih sila na
mjestima oslanjanja
- Opterećenje koje djeluje na konstrukciju i reaktivne sile izazivaju pojavu unutarnjih sila u
elementima konstrukcije
- Elementi konstrukcije ne smiju izgubiti svoju stabilnost i nosivost niti se deformirati u mjeri koja
bi izazvala probleme tijekom uporabe
Osnovni elementi statičkih sustava su stup, greda, okvir, rešetka, luk. Štapne konstrukcije sastavljene su od
štapnih elemenata čija je duljina znatno veća od širine i duljine. Mogu biti ravninske ili prostorne konstrukcije, koje se
razlikuju u broju jednadžbi ravnoteže (3 za ravninske i 6 za prostorne). U Statici 1, sve svodimo na linijske (štapne)
konstrukcije – teorija štapnih konstrukcija.
Primjenom statike, na konstrukcijama radimo:
1. Utvrđivanje oblika – proračunskog modela, geometrijske nepromjenjivosti i statičke određenosti
2. Utvrđivanje opterećenja
3. Određivanje dijagrama unutrašnjih sila, pomaka i reakcija
Statički model konstrukcija sastavljen je od krutih tijela (štap, rešetka, proha…), unutarnjih veza (veze
između elemenata u konstrukciji; zglob, kruta veza…) i oslonaca (vanjske veze, tu se javljaju reakcije; upeti, pomični,
nepomični…). Prilikom izrade modela, potrebno je odrediti os nosača, njegov poprečni presjek, odabrati hoćemo li
raditi prostorni ili ravninski model, odnosno treba analizirati sustave i izabrati najpovoljniji.

1
Građevna statika I
Podsjetnik
Mehanika raspolaže sa nekoliko aksioma koji se temelje na opažanju i iskustvu
 Osnovni zakoni mehanike (Newtonovi zakoni):
1. Zakon tromosti: Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili stanju jednolikog pravocrtnog gibanja sve dok neka sila
koja na njega djeluje ne promijeni to stanje.
2. Temeljni zakon gibanja: Ubrzanje je proporcionalno sili koja djeluje na tijelo, a zbiva se u smjeru djelovanja sile.
3. Zakon akcije i reakcije: Dva tijela djeluju uvijek jedno na drugo silama koje su istog iznosa i suprotnog smjera.
 Aksiomi statike
1. Ako na kruto tijelo djeluju dvije sile, one će biti u ravnoteži ako su sile kolinearne, jednake po veličini, a usmjerene
suprotno. Kolinearne sile su one sile koje leže na istom pravcu.
2. Rezultanta dviju sila koje djeluju u istoj točki krutog tijela određuje se po zakonu paralelograma (ili trokuta sila).
Dakle, ove dvije sile mogu se zamijeniti rezultantom, a isto tako, ova se rezultanta može rastaviti na dvije sile koje
djeluju u istoj točki, a na pravcu rezultante.
3. Ravnoteža ili jednoliko gibanje krutog tijela neće se promijeniti ako se tijelo oslobodi veza i umjesto njih krutom
tijelu se dodaju sile koje su jednake reakcijama veza.
4. Stanje ravnoteže ili jednolikog gibanja neće se promijeniti ako se tijelu doda ili oduzme uravnoteženi sustav sila.
5. Ako deformabilno tijelo pod djelovanjem sila zauzme deformirani ravnotežni položaj, ravnoteža se neće narušiti
ako se deformirano tijelo smatra kao idealno kruto tijelo (princip solidifikacije ili načelo ukrućenja)

Uvode se pretpostavke u proračunu, temeljene na opažanju i iskustvu, koje olakšavaju proračun i prave male
(zanemarive) greške:
1. Geometrijska linearnost (teorija malih pomaka)
𝑙 𝑙
- Javljaju se mali progibi i nagibi: progib 𝑤 ≤ 200 do 300 nagib 𝛼 < 5°
- Prema teoriji malih pomaka, sile u konstrukciji su manje, u odnosu na teoriju velikih pomaka
2. Fizikalna (materijalna) linearnost
- Materijal se ponaša elastično, tj. dolazi do mirnog (linearnog) odgovora konstrukcije. Vrijedi
Hookeov zakon (𝜎 = 𝐸 ∙ 𝜀 𝜏 = 𝐺 ∙ 𝛾) – nalazimo se u području linearnih naprezanja. Linearnost
ovisi o razini opterećenja i vrsti materijala
3. Statička linearnost
- Jednadžbe ravnoteže na deformirano stanje su složene pa, budući da je pomak jako mali (usvojili
smo 1. pretpostavku), jednadžbe ravnoteže možemo postaviti na nedeformiranoj konstrukciji
(time postaju jednostavnije)
4. Pretpostavka ravnih presjeka
- Po djelovanju opterećenja, poprečni presjeci ostaju ravni i okomiti na os nosača. Pritom,
možemo zanemariti poprečne sile T (klizanje je zanemarivo malo)
- Vrijedi samo kod linijskih nosača, odnosno kada je 𝑙 ≫ 4ℎ.
→ ako uvažimo sve 4 pretpostavke, vrijedi teorija I. reda
- Ovisno o odabranim pretpostavkama, odabire se način proračuna statičkih sustava, odnosno
teorija po kojoj se računa.
- Teorija I. reda: ravnoteža na nedefiniranom sustavu, vrijedi Hookeov zakon i zakon superpozicije
te imamo jedinstveno rješenje → linearni proračun
- Teorija II. reda: ravnoteža na deformiranom sustavu, vrijedi Hookeov zakon, ali ne i zakon
superpozicije i rješenja nisu jedinstvena → geometrijska nelinearnost (ne vrijedi 1.
pretpostavka); nelinearni proračun
- Teorija III. reda: ravnoteža na deformiranom sustavu, ne vrijedi ni Hookeov zakon ni zakon
superpozicije i rješenja nisu jedinstvena → materijalna nelinearnost (ne vrijedi 2. pretpostavka);
nelinearni proračun

2
Građevna statika I
Načela
1. Načelo superpozicije (princip neovisnosti djelovanja vanjskog opterećenja)
Djeluje li na konstrukciju više opterećenja, rezultat djelovanja (reakcije, unutarnje sile, naprezanja,
deformacije, pomaci…) svih opterećenja zajedno može se izračunati kao zbroj rezultata zasebnih djelovanja
pojedinih opterećenja, ako za isti vrijedi pretpostavke štapne mehanike

2. Načelo simetrije i antisimetrije

Uvjet je da imamo simetričan i materijal i poprečni presjek, ali opterećenja nisu uvijek simetrična.
Prvo moramo rastaviti opterećenja na simetrično i antisimetrično:

Zatim radimo model polovice konstrukcije uz rubne uvjete simetrije (a) i asimetrije (b) (rubni uvjeti se
razlikuju). Njihov zbroj dat će nam iznos opterećenja za cijeli model

Podjela statičkih sustava

a) Prema geometriji tijela:
1. Štapne (linijske) konstrukcije – izražena jedna dimenzija, druge dvije puno manje
2. Plošne konstrukcije – izražene dvije dimenzije, treća puno manja
3. Masivne konstrukcije – sve tri dimenzije izražene
4. Mješoviti (složeni) sustavi
b) Prema stupnju kinematičke stabilnosti:
1. Statički određeni
2. Statički neodeđeni
c) Prema dimenzionalnosti u prostoru:
1. Konstrukcije u ravnini
2. Konstrukcije u prostoru
d) Prema iskoristivosti djelovanja:
1. S jednolikim naprezanjima
2. S nejednolikim

3
Građevna statika I
Opterećenja
Proučavanje ponašanja konstrukcija i proračun počinje analizom opterećenja koji na nju djeluje. Opterećenje
prikazujemo vektorom koji ima smjer, pravac i veličinu djelovanja. Opterećenje sustava može biti silama koje djeluju
na sustav, temperaturnim opterećenjima ili prisilnim pomacima(slijeganjem).
Podjela opterećenja:
a) Prema načinu djelovanja:
1. Koncentrirane sile
2. Volumenske sile
3. Površinska opterećenja
4. Linijska opterećenja
b) Prema položaju na konstrukciji:
1. Stalna (ne mijenjaju položaj na konstrukciji)
2. Pokretna (povremena; djeluju povremeno na konstrukciju i mijenjaju položaj)
c) U odnosu na karakter djelovanja opterećenja:
1. Statička
2. Dinamička

Veze su mjesta kontakta dva ili više tijela konstrukcije unutar tijela (unutarnje veze) ili veza tijela s podlogom (vanjske
veze). Uloga veza je da preuzimaju određene sile i prenose ih (granično stanje nosivosti) i sprječavaju međusobne
(određene) pomake elemenata (granično stanje uporabivosti). Dakle, veze povezuju dva (ili više) tijela, prenose sile,
oduzimaju stupnjeve slobode (sprječavaju pomake; stupanj slobode je kinematska karakteristika, vezan je za
gibanje). Bitan je dobar raspored veza u sustavu.
Pomaci: Ravnina Prostor
Materijalna točka u, v u, v, z
Tijelo u, v, 𝜑 u, v, z, 𝜑𝑥 , 𝜑𝑦 , 𝜑𝑧
(u, v, z – translatorni pomaci, ϕ – kut zaokreta)

Pretpostavke veza:
- Kontakt se ostvaruje u točki
- Osnovno svojstvo veze je dvosmjernost (3. Newtonov zakon)
- Nedeformabilnost (veza se ne deformira pri prijenosu opterećenja)
Karakteristike veza:
- Kinematske: određuju mogućnost nezavisnih kinematskih pomaka jednog tijela od drugog.
Promatraju se relativni pomaci (jedno tijelo je fiksno, a ostala tijela u vezi pomiču se oko fiksnog)
- Statičke (sile u vezama): određuju broj neovisnih generaliziranih sila kojima možemo opisati
rezultirajuće djelovanje u vezi (kod ravninskih sustava maksimalno 3, kod prostornih 6
komponenti)
- Statičke i kinematske karakteristike se nadopunjuju i daju najvažnije svojstvo veza:
KOMPLEMENTARNOST = ako ima pomaka, na tom pravcu se ne prenose sile (ima pomaka,
nema sila – ako se miče, ne može prenijeti silu)
Ako veza prenosi silu (sila je ≠ 0), ne
u=0  N≠ 0 dozvoljava pomak u pravcu sile.
v = 0  T≠ 0 Ako veza ne prenosi silu (sila je = 0),
 ≠ 0  M=0 dozvoljava pomak u pravcu sile.

4
Građevna statika I
Unutarnje veze u ravnini
1. KRUTA VEZA
- Pojavljuje se u okvirima, na spoju dugačkih greda…, uglavnom u montažnim
nastavcima
- Ne popušta → ne dopušta niti jedan pomak = prenosi sve 3 sile

2. ZGLOBNA VEZA
- Teško prepoznatljiva u konstrukciji
- Dopušta rotaciju, ali ne dopušta u i v translatorne pomake (oduzeta 2 stupnja slobode)

-Strukost zgloba: promatramo jedan element koji je fiksan, a drugi elementi se gibaju u odnosu
na njega (broj tih preostalih elemenata daje strukost zgloba). Označava se sa Zi, gdje je 𝑖 = 𝑛 −
1 strukost zgloba (n – broj štapova).
Broj oduzetih stupnjeva slobode Os jednak je 𝑂𝑠 = 2 ∙ (𝑛 − 1) = 2 ∙ 𝑖
Kod višestrukih zglobnih veza statička karakteristika ostaje ista, neovisno o strukosti (svaki zglob
prenosi N i T vezu). Kinematska karakteristika (broj oduzetih stupnjeva slobode) ovisi o broju
spojenih štapova, dakle ovisi o strukosti - Os
3. ŠTAPNA (zaokretna) VEZA
- Zbog zglobova se može zaokterati
- Sprječava pomak samo u pravcu štapa pa samo u tom pravcu prenosi silu

-
Često dolazi do ekscentriciteta – osi štapova se ne sjeku u jednoj točki pa dolazi do dodatnih
utjecaja
4. HORIZONTALNO POMIČNA, VERTIKALNO POMIČNA
- Dozvoljavaju jedan pomak
o Horizontalna ne prenosi N silu i elementi se mogu pomicati
samo horizontalno
o Vertikalna ne prenosi T silu i elementi se mogu pomicati
vertikalno

5
Građevna statika I
Vanjske veze u ravnini
1. UPETI (kruti) LEŽAJ
- Ne dozvoljava ni jedan pomak = prenosi sve sile

- Može se prikazati sa tri štapa koji se ne smiju sjeći u jednoj točki

2. ZGLOBNO NEPOMIČNI LEŽAJ
- Dozvoljava samo zaokret konstrukcije u odnosu na podlogu

- Reakcija je kosa i ne znamo joj smjer pa ju rastavljamo na horizontalnu i vertikalnu komponentu

- Prikazuje se sa dva štapa
3. ZGLOBNO POMIČNI LEŽAJ
- Sprječava vertikalni pomak – reakcija okomito na moguć pomak

- Najčešće se prikazuje točkićem

4. UPETO POMIČNI LEŽAJ
- Spriječen zaokret i vertikalni pomak

5. ELASTIČNI LEŽAJ
- Elastično pomični (spriječen samo dio pomaka, u ovisnosti o konstanti elastičnosti k) i elastično
upeti ležaj (dopušten dio zaokteta, u ovisnosti o konstanti elastičnosti k)

- Javlja se kada imamo loše tlo pa se konstrukcija može micati

6
Građevna statika I
Geometrijska nepromjenjivost
U koncipiranju objekata koriste se samo stabilne strukture. Stabilna struktura primi svako opterećenje, prenese ga
na tlo i pritom se previše ne deformira i ne pomakne – mora biti geometrijski nepromjenjiva
Da bi bio statički sustav, moramo mu uzeti minimalno tri stupnja slobode – mora biti spojen s podlogom i
minimalnim brojem veza (statički određen – imamo 3 reakcije i sve ih možemo odrediti iz uvjeta ravnoeže). Stupnjeve
slobode moramo uzeti u minimalno tri točke.
Ako oduzmemo više od tri stupnja slobode, govorimo o n-puta statički neodređenom sustavu (ima viška reakcija).
Nakon izbora statičkog sustava, provjeravamo njegovu stabilnost (geometrijsku nepromjenjivost).
Dakle, strukture su nestabilne, ako se pod djelovanjem proizvoljno malog opterećenja jave veliki pomaci (prema kinematskom
kriteriju), odnosno ako se postigne ravnoteža sustava bez djelovanja vanjskih sila (statički kriterij). Geometrijski promjenjiv
sustav je mehanizam i on ne može prenijeti opterećenje sa sustava na čvrstu podlogu i pri tome ostati stabilan. Postoje i
privremeni mehanizmi, koji su za neka opterećenja stabilni sustavi, a za neka ne. Takve sustave ne koristimo za nosive
konstrukcije.
Geometrijsku nepromjenjivost dokazujemo zadovoljavanjem dvaju kriterija: nužan (N) i dovoljan (D) uvjet
- Kriterij broja stupnjeva slobode:
Da bi disk bio nosač, mora mu se vezama oduzeti određen broj stupnjeva slobode. Broj oduzetih
stupnjeva slobode označavamo sa S (S=0 – statički određen sustav, S < 0 – statički neodređen
sustav, S > 0 – geometrijski promjenjiv sustav)
NUŽAN UVJET: S  0
→ nužan uvjet je minimalni ili veći broj veza u odnosu na broj reakcija
- Kinematski kriterij: ispitujemo je li sustav kinematski lanac, tj. postoje li relativni polovi. Odnosi
se na raspored veza (tj. reakcija). Ako postoji relativni pol, oko njega se sustav zaokreće i
opterećenje se prenosi samo u relativnom polu. Ne računamo ga, nego na konstrukciji
pokazujemo da nema relativnog pola
DOVOLJAN UVJET: ne postoje relativni polovi
→dovoljan uvjet je pravilan raspored veza
- Nužan i dovoljan uvjet stabilnosti točke:
o U ravnini:
Nužan uvjet: povežemo ju za nepomičnu podlogu sa minimalno dva štapa i tako joj
oduzmemo 2 stupnja slobode (2 translacije, rotaciju niti nema)
Dovoljan uvjet je da štapovi ne leže na istom pravcu
o U prostoru:
Nužan uvjet: povežemo ju za nepomičnu podlogu sa minimalno 3 štapa
Dovoljan uvjet je da štapovi ne leže na istom pravcu
- Nužan i dovoljan uvjet stabilnosti tijela pri vezivanju s podlogom
o U ravnini:
Nužan uvjet: vezanje za nepomičnu podlogu vezama koje oduzimaju minimalno 3 stupnja
slobode (2 translacije i 1 rotacija)
Dovoljan uvjet: ispravan raspored veza – nema relativnih polova i štapovi nisu paralelni

o U prostoru:
Nužan uvjet: vezanje za nepomičnu podlogu vezama koje oduzimaju minimalno 6
stupnjeva slobode (3 translacije i 3 rotacije)
Dovoljan uvjet: ispravan raspored veza
7
Građevna statika I
 - Nužan i dovoljan uvjet pri vezanju dva tijela
međusobno
o U ravnini:
Nužan uvjet: vezanje sa vezama koje
oduzimaju minimalno 3 stupnja slobode (2
translacije i 1 rotacija)
Tijela se mogu vezati sa 3 štapa, sa štapom i
zglobom, sa krutom vezom
Dovoljan uvjet: ispravan raspored veza
- Nužan i dovoljan uvjet pri vezanju tri tijela međusobno
o U ravnini:
Nužan uvjet: vezanje sa vezama koje oduzimaju minimalno 6 stupnjeva slobode
Tijela se mogu vezati sa 6 štapova, sa 3 zgloba, krutim vezama ili kombinacijom istih
Dovoljan uvjet: ispravan raspored veza

- U ravnini je osnovna geometrijski nepromjenjiva figura trokut (nestabilni sustav je četverokut,

osim ako ima krute veze), a u prostoru je to tetraedar
Načini određivanja geometrijske nepromjenjivosti (statičke određenosti)
1) Određivanjem sumarnih stupnjeva slobode „viška“ unutarnjih i vanjskih veza
𝑺=𝑽+𝑼
Vanjske veze određujemo prema izrazu: V=BROJ REAKCIJA – BROJ UVJETA RAVNOTEŽE
Unutarnje veze određujemo prema izrazu: U=BROJ PRESJEČENIH SILA – BROJ UVJETA RAVNOTEŽE
Dobijemo S>0, iako S mora biti manji ili jednak 0!

8
Građevna statika I
 2) Prepoznavanjem (ukidanjem) određenog broja veza (vanjskih i unutarnjih) sustav pretvaramo u poznati
statički određeni sustav

Uz zadovoljavanje nužnog uvjeta, mora se zadovoljiti i dovoljni uvjet!

3) Korištenjem neslužbenog izraza za određivanje statičke (ne)određenosti, odnosno broja stupnjeva slobode
𝑆 = 2 ∙ Č − (Š + 𝐾𝑉 + 𝐿)
gdje je Č – broj čvorova, Š – broj štapova, KV – broj krutih veza i L – broj ležajnih reakcija

…i drugi.

Statički određeni sustavi

Svojstva:
- Kod statički određenih nosača, rješenja za reakcije i unutrašnje sile su jednoznačna
(iz 3 uvjeta, dobijemo samo 3 reakcije, cijeli sustav mora biti u ravnoteži).
Rješenje je dvoznačno kada za istu silu dobijemo više rješenja – nije statički sustav nego
mehanizam
- Kod statički određenih nosača, reakcije i unutrašnje sile ne ovise o obliku i veličini poprečnog
presjeka elementa niti o materijalu od kojeg su napravljeni pojedini elementi nosača (o tome
ovise pomaci).
- Kod statički određenih sustava, ne pojavljuju se reakcije i unutrašnje sile zbog djelovanja
promjene temperature, popuštanja oslonaca ili uslijed netočno izvedenog pojedinog elementa
u sustavu (dogodi se samo pomak).
- Ako se kod statički određenog sustava opterećenje na dijelu jednog diska zamijeni statički
ekvivalentnim opterećenjem, neće doći do promjene reakcija, kao ni unutarnjih sila na ostalom
dijelu sustava izvan tog područja.
- Ako se promijeni oblik nekog elementa statički određenog sustava, bez promjene opterećenja i
bez promjene veza u sustavu, ta promjena ne izaziva promjenu sila u ostalim dijelovima tog
sustava.
- Ako je statički određen sustav složen i ima osnovni i sekundarni dio, opterećenje osnovnog dijela
ne izaziva sile u sekundarnom dijelu nosača, dok opterećenje sekundarnog dijela ne izaziva sile u
osnovnom dijelu.
- Statički određeni nosači nemaju rezervu u pogledu stabilnosti ako dođe do raskida neke vanjske
ili unutarnje veze. Ako dođe do popuštanja na mjestu jedne veze, dolazi do gubitka stabilnosti
sustava ili dijela sustava.

9
Građevna statika I
Unutarnje sile
Unutarnje sile su uravnotežujuće sile u nekom presjeku sustava. Baza su za dimenzioniranje elemenata i spojeva
konstrukcije. Predznaci unutarnjih sila određuju se prema konvenciji:
N – pozitivna kada je vlačna
T – pozitivna ako vrti oko promatranog
dijela u smjeru kazaljke sata
M – pozitivan kada vlači donju stranu

Unutarnje sile očitavaju se u lokalnom koordinatnom sustavu. U odnosu na globalni sustav određujemo položaj
čvorova. Moment se gleda u točki pa je ne vezan za koordinatni sustav.
Unutarnja sila je funkcija koja svakoj točki duž nosača x pridružuje vrijednost unutarnje sile y po nekoj funkciji.
Dijagrami unutarnjih sila: veličine unutarnjih sila računaju se u karakterističnim točkama
T(x), N(x), M(x) – funkcije → ovise o položaju na nosaču x, opterećenju, statičkom sustavu i duljini nosača
Dijagrami unutarnjih sila zakrivljenog nosača:
- Jedna unutarnja sila im dvostruki učinak (uzrokuje dva naprezanja)
- Dijagrami su složeniji i možemo ih crtati okomito na os nosača (kao zakrivljene – ovise o kutu α)
ili os nosača možemo projicirati na horizontalu i na nju crtati dijagram (koji je opet zakrivljen)
Pravila za crtanje dijagrama unutarnjih sila
- Skok u dijagramu poprečnih sila pojavljuje se na mjestu djelovanja koncentrirane sile u iznosu te
iste sile. Na tom mjestu u dijagramu momenta savijanja pojavljuje se lom tangenti, u smjeru
djelovanja opterećenja.

- Moment savijanja je parabolična funkcija gdje je q(x) jednoliko opterećenje. Oblik parabole u
dijagramu je smjera kontinuiranog opterećenja i što je opterećenje veće, veća je i zakrivljenost
parabole.

10
Građevna statika I
 - Ako je T=0, tada dijagram T mijenja predznak. Moment savijanja tada poprima ekstremnu
vrijednost na mjestu gdje je T=0, odnosno, nagib tangente 𝑡𝑔 𝛼 = 0.

- Skok u dijagramu momenta savijanja pojavljuje se samo na mjestu gdje djeluje koncentrirani
moment. Skok u dijagramu je u smjeru koncentriranog momenta M – iz punog u prazno.

- Poprečna sila je konstantna gdje je q(x)=0, odnosno linearna funkcija gdje je q(x) jednoliko
opterećenje. Moment savijanja je linearna funkcija gdje je q(x))0.

Diferencijalne veze
𝑑𝑇 𝑑𝑁 𝑑𝑀 𝑑2 𝑀
= −𝑝 = −𝑛 =𝑇 = −𝑝
𝑑𝑥 𝑑𝑥 𝑑𝑥 𝑑𝑥 2

𝑑𝑇
Nagib poprečne sile u nekom presjeku x jednak je vrijednosti opterećenja na tom mjestu = −𝑝
𝑑𝑥
𝑑𝑀
Nagib tangente na krivulji momenta savijanja u nekoj točki jednak je poprečnoj sili na tom mjestu = 𝑇 = 𝑡𝑔 𝛼
𝑑𝑥

11
Građevna statika I
Gerberov nosač
Gerberov nosač je statički određeni nosač koji se može izvoditi kao punostijeni gerberov nosač i rešetkasti gerberov
nosač. Najviše se koristi u mostogradnji, ali i u visokogradnji (krovišta). Sličan je kontinuiranom nosaču (koji je statički
neodređen), ali kada se predviđaju slijeganja oslonca i promjene temperature, gerberovi nosači su bolje rješenje jer
ne nastaju dodatne sile od istoga (svojstva statički određeni nosača), dok kontinuirani nosači imaju rezerve u pogledu
stabilnosti.
Raspored zglobova ima utjecaj na geometrijsku nepromjenjivost, pa se mora voditi računa o pravilnom rasporedu (u
jednom polju ne smiju biti tri zgloba, u dva susjedna polja ne smiju biti dva zgloba – krajnji oslonci se također
računaju kao zglobovi). Raspored zglobova utječe i na veličinu odgovora sustava. Težimo prema tome da vrijedi:
𝑀𝑝𝑜𝑙𝑗𝑎 ≈ 𝑀𝑜𝑠𝑙𝑜𝑛𝑐𝑎 , radi iskorištenosti poprečnog presjeka i manjih vrijednosti momenta. Također, mora imati
onoliko zglobova koliko ima pomičnih unutarnjih ležajeva.

Geometrijska nepromjenjivost (primjer):

1. Nužan uvjet: 5 reakcija – 3 jednadžbe ravnoteže – 2 dodatna uvjeta (zbog 2 zgloba) = 0 → nužan uvjet
zadovoljen (S=0)
2. Dovoljan uvjet: ispravan raspored unutarnjih i vanjskih veza

Metode rješavanja nepoznatih veličina:

1. Analitička metoda (raščlanjena i neraščlanjena)
2. Grafička metoda (za cijeli nosač i po poljima)
3. Grafoanalitička metoda
4. Numerička metoda
(sve metode objašnjene na ovom primjeru):

1. Analitička metoda
a) Neraščlanjena
Osim jednadžbi ravnoteže, postavljaju se i dodatne jednadžbe:

Jednadžbe ravnoteže: Dodatne jednadžbe (suma momenata na zglob):

∑ 𝑀𝐵 = 0 ∑ 𝑀𝐷𝐿 = 0
∑ 𝑀𝐴 = 0 ∑ 𝑀𝐸𝐷 = 0 12
∑ 𝐹𝑦 I= 0
Građevna statika
 b) Raščlanjena
Nosač rastavljamo u zglobovima na elemente, statički određene, vodeći računa o redoslijedu naslanjanja
elemenata. Zglob na jednom nosaču postaje privremeni oslonac, a njegova reakcija opterećenje na
drugom nosaču.

Za svaku cjelinu odredimo dijagram, a ukupni dijagram dobivamo spajanjem tih zasebnih dijagrama.
2. Grafička metoda
Koristimo poligon sila i verižni poligon za određivanje reakcija, M i T dijagrama. Poligonom sila tražimo
pravac djelovanja sile i oblim momentnog dijagrama (koristimo mjerilo duljina), a verižnim poligonom
intenzitet i orijentaciju sile (koristimo mjerilo sila). Konkretno, za crtanje momentnog dijagrama postupak
glasi: ucrtamo u poligonu sila polne zrake za svako polje, potom ih prenesemo na polje sila čime dobijemo
tok dijagrama momenata. Zatim, uvrštavanjem rubnih uvjeta, na mjestima gdje je moment jednak nuli
(krajnji oslonci i zglobovi), dobivamo zaključne linije. Zaključna linija predstavlja nulu za dijagram momenta, i
na njoj (ravnoj) crtamo konačni dijagram prema dijagramu toka momenta
Dakle, ovom metodom odredimo reakcije, pomoću koji dobivamo dijagrame. Također, ukoliko imamo
kontinuirano opterećenje, pretvaramo ga u rezultantu.
3. Grafoanalitička metoda
Kombinacija grafičke i analitičke metode – analitički rješava sile i dijagrame momenata po poljima, a grafički
uzima tok dijagrama momenta i zaključnu linju:

1. Nacrtaj se momentni dijagrami za svako polje na koje smo podijelili nosač (od ležaja do ležaja)
2. U polju sila grafički provlačimo kroz nultočke M zaključnu liniju (u krajnjim osloncima i zglobovima),
očitamo moment (kada je dijagram ispod zaključne linije predznak je +, a iznad -) i prenesemo ga na
ravnu zaključnu liniju.
Za razliku od grafičke metode, nema verižnog poligona, ostavljamo kontinuirano opterećenje i ne
tražimo reakcije. Dobivamo samo M dijagram (ostale odredimo iz diferencijalnih odnosa)
4. Numerička metoda
Računalna metoda, izrađuje se numerički model.

13
Građevna statika I
Rešetkasti nosač
Rešetkasti nosači su sastavljeni od štapova, zglobno spojenih u čvorovima. Pri čemu, ako je štap tlačan, tlačan je i
čvor, jer se sila sa kraja štapa prebacuje na čvor. Primjena u mostogradnji te u visokogradnji (krovišta, hale),
dalekovodi…

Pretpostavke:
- Štapovi su spojeni u čvorovima idealnim zglobovima (nema trenja)
- Opterećenja su koncentrirane sile koje djeluju u čvoru (gdje je moment jednak nuli) – imamo samo
uzdužne sile u elementima rešetke (samo N dijagrami, koji se obično ne crtaju nego se tablično iskazuju)
Rešetkaste nosače nazivamo prema štapovima ispune, prema obliku pojasa (trokutni, parabolični, paralelni), prema
kreatorima i prema ležajnim uvjetima (statičkom sustavu); npr

Geometrijska nepromjenjivost: rešetka je stabilna ako se sastoji od trokuta (jer je trokut osnovni geometrijski
nepromjenjiv oblik). Nužan uvjet određuje se izrazom: Š ≥ 2Č − 𝐿, gdje je Š broj štapova, Č broj čvorova, a L broj
reakcija. Dovoljni uvjet dokazuje se dva puta: potreban je dobar raspored ležajeva (tj. ležajnih reakcija – uvjet da se
ne pojavljuje relativni pol) i potreban je ispravan raspored štapova rešetke (provjeravamo tako da krenemo od prvog
trokuta, i svaki idući čvor mora biti pridržan sa dva štapa)

14
Građevna statika I
Metode proračuna rešetkastih nosača
1. Analitički
a) Metoda čvora
- Možemo uravnoteživati čvor po čvor ili sve čvorove odjednom
- Postavljamo po dvije jednadžbe ravnoteže za svaki čvor pa prvo odredimo reakcije sustava, a
zatim sile u štapovima
- Primjenjiva je samo ako možemo krenuti od čvora gdje su nepoznate dvije sile i ako su u svakom
sljedećem čvoru nepoznate dvije sile
- Važno je prepoznati nul-štapove = štapove u kojima je sila jednaka nuli
- Ako uravnotežujemo sve čvorove odjednom, formiramo sustav jednadžbi za cijeli nosač i
možemo ga zapisati u matričnom obliku (pri čemu za svaki čvor u matrici imamo dva retka)
b) Ritterova metoda: nosač je u ravnoteži ako je svaki njegov dio u ravnoteži
- Metoda nije primjenjiva za više od 3 nepoznate sile
1. Iz uvjeta ravnoteže odredimo reakcije
2. Radimo presjek onih štapova u kojima tražimo silu. U algebarskoj formulaciji postavljamo tri
jednadžbe ravnoteže, a u geometrijskoj imamo tri pravca koja uravnotežujemo. Traže se točke u
kojima se sijeku pravci dvije presječene sile – ritterove točke, u odnosu na koje postavljamo uvjet da
je suma momenata svih sila (vanjskih i unutarnjih) lijevo ili desno od presjeka jednaka nuli ili da je
suma vertikalnih projekcija svih sila lijevo i desno od presjeka jednaka nuli
2. Grafički
a) Metoda čvora
- Grafički, pomoću poligona sila odredimo sile u svakom čvoru (zatvoreni poligon sila za svaki čvor)
→ uravnoteženje čvor po čvor
- Za uravnoteženje svih čvorova koristimo Cremonin plan sila: jedinstveni poligon za sve čvorove,
pri čemu se svaka sila jednom pojavljuje u poligonu
b) Culmanova metoda
- Grafička inačica Ritterove metode; primjenjiva za određivanje do 4 sile
1. Odredimo reakcije i napravimo presjek za koji treba odrediti sile u štapovima
2. Odredimo Culmanov pravac kroz dvije točke presjeka po dvije sile i zatim njega, uz poznate sile,
nanosimo na plan sila iz kojeg određujemo nepoznate sile (njihov iznos, smjer i orijentaciju)
3. Numerički – računalna metoda
Sile u štapovima rešetke sa paralelnim pojasima određuju se pomoću zamjenske proste grede
Metoda zamjene štapova:
- Ako nemamo niti jedan čvor sa 2 nepoznate sile (ne možemo raditi metodu čvorova), ako
presiječemo, presjeći ćemo više od 3 štapa (ne možemo koristiti Ritterovu metodu) → broj
nepoznanica je veći od 3
- Izbacimo jedan štap i umjesto njega stavimo zamjenski. Sile u štapovima zamjenskog sustava su
superpozicija rješenja kroz 2 proračunska koraka
Prostorni rešetkasti sustavi
- Dokaz geometrijske nepromjenjivosti sustava: nužan uvjet 𝑆 ≥ 3𝑛 − š; dovoljan uvjet je pravilan
raspored štapova
- Osnovni geometrijski nepromjenjiv prostorni oblik je tetraedar
- Iste su metode rješavanja kao i za ravninske rešetkaste nosače, samo je povećan broj jednadžbi iz
kojih se određuju sile u štapovima rešetki

15
Građevna statika I
Trozglobni nosači
Trozglobni nosači su složeni sustavi sastavljeni od dva diska, međusobno zglobno spojena, pri čemu je vanjska veza
svakog diska zglobni nepomični ležaj. Mogu biti izvedeni u obliku trozglobnih okvira ili trozglobnih lukova, sa
punostjenim ili rešetkastim diskovima. Razlika između grednog i lučnog nosača je u tome što su reakcije lukova kose i
za vertikalno i horizontalno opterećenje, dok za gredu nisu. Također, za isto opterećenje, lukovima se mogu
premostiti veći rasponi u odnosu na grede. U lukovima su dominantnije unutarnje normalne sile, a kod grednih
nosača dominantni su momenti savijanja i poprečne sile.
Primjena lukova: u izgradnji zgrada, hidroobjekata, tunela, mostova…
Primjenjuju se za velike konstrukcije čistih raspona (drvo do 30m, čelik i beton i više), u situacijama gdje postoje
uvjeti za dobar prihvat vertikalnih i horizontalnih sila na ležajevima.
Uvijek postoje vertikalne i horizontalne komponente reakcija, za djelovanje opterećenja bilo kojeg smjera (čak i ako
je opterećenje samo vertikalno).
U slučaju lučnih nosača, oblik luka (krug, elipsa, parabola…) određuje veličinu presječenih sila – utječe na veličine T i
M. Dijagrami su zakrivljeni i što je luk plići, veće su horizontalne reakcije. Unutarnje sile N i T funkcije su položaja i
kuta nagiba tangente na os nosača u promatranom presjeku te moramo paziti na lokalni i globalni koordinatni
sustav. Moment se, s druge strane, gleda u točki pa nam nije bitan sustav. Dominantno opterećenje kod lukova je
vlastita težina.
Pri proučavanju, svako opterećenje, i vertikalno i horizontalno, možemo prikazati kao zbroj simetričnog i
asimetričnog opterećenja.
Podjela prema statičkoj određenosti
1. Statički određeni: trozglobni luk, luk sa zategom, luk sa zategama i vješaljkom
2. Statički neodređeni: dvozglobni luk, upeti luk, jednozglobni luk

Metode rješavanja
- Reakcije određujemo kao da nemamo luk – iste su kao za prostu gredu istog raspona i s istim
opterećenjem
- Analitičko određivanje reakcija:
a) Bez rastavljanja – iz uvjeta ravoteže + dodatni uvjet ∑ 𝑀𝐶𝐿 = 0 𝑖𝑙𝑖 ∑ 𝑀𝐶𝐷 = 0
b) Rastavljanjem na dva diska – na svaki disk postavljamo tri uvjeta ravnoteže – imamo 6
nepoznanica (reakcije i rezne sile u zglobu)
- Grafičko određivanje reakcija: koristimo plan (nacrt) sila (tri sile moraju biti konkurentne – sjeći
se u jednoj točki) i poligon sila (iz zatvorenog poligona odredimo reakcije, sila koja djeluje na
sustav uravnotežuje reakcije) q
- Analitički postupak nakon određivanja reakcija je isti
kao i kod određivanja dijagrama okvira (izlomljene C
proste grede)
- Grafoanalitička metoda: f B H’ B

1. Odredimo afin lik koji je omeđen spojnicom

ležajeva i oblikom luka (okolinom točke C) Bo
H’ A
A

2. Prenesemo sva opterećenja na prostu gredu

Ao l
dužine jednake rasponu okvira i nacrtamo
dijagram M0 na toj prostoj gredi q
3. Iz poznavanja uvjeta da u zglobu momentni
dijagram prenesemo afin lik na M0 dijagram te
odredimo stvarni M dijagram nosača između M0
dijagrama i afinog lika M=0
4. Stvarni M dijagram nacrtamo na zadani okvir
0

M 0

M 16
Građevna statika I
H*y
Utjecaj slijeganja oslonaca i temperature: za statički određene nosače, slijeganje oslonaca i promjena temperature
ne uzrokuju promjenu unutarnjih sila, samo promjenu oblika nosača (deformaciju)

D is 0.5 cm
Z

Y X

Promjena temperature Slijeganje oslonaca

U slučaju kada imamo rešetkasti luk, reakcije odredimo postupkom za trozglobni nosač, a sile u štapovima rešetke
metodama za rešetkasti nosač.
Ako usporedimo trozglobni luk i zakrivljenu gredu, možemo uočiti da je momentni dijagram nekoliko puta manji u
slučaju trozglobnog luka, jer horizontalna reakcija umanjuje moment.

17
Građevna statika I
Trozglobni nosači sa zategama
Ukoliko ne postoje dobri uvjeti za prihvat horizontalne reakcije, rade se nosači sa
zategama. Slični su trozglobnim nosačima kojima dodamo zategu i skinemo jednu
ležajnu reakciju (imaju jedan pomični i jedan nepomični ležaj). Zatega zadrži glavninu
horizontalnih sila koje proizvodi trozglobni sustav, unutar samog sustava i time se
većina horizontalne sile zadrži (uravnoteži) unutar nosača. Zatege su kod većine
nosača izrađene od čelika. U konstrukcijama se vremenom moraju zatezati jer
popuštaju uslijed vlastite težine, temperature, reologije materijala… Kod nosača s velikim rasponima radi se više
zatega te im se dodaju i vertikalni štapovi (vješaljke). Najčešće se koriste u mostogradnji i izgradnji krovnih sustava.

Geometrijska nepromjenjivost:
- Nužan uvjet: S=3D - 2Z1 - 4Z2 -…- Š - L ≤ 0
- Dovoljan uvjet: reakcije se ne smiju sjeći u jednoj točki, zatega i zglob ne smiju ležati na jednom
pravcu

Analitičko rješavanje
1. Reakcije – odredimo iz uvjeta ravnoteže (sve promatramo kao jedan disk – prosta greda – zatega se ne
uzima u obzir)
2. Sila u zategi – presiječemo nosač kroz zglob i promatramo ostatak nosača tako da postavimo ∑ 𝑀𝐶 = 0. Uz
to, ako je zatega kosa računamo s projekcijama sile (sinus i kosinus kuta)
3. Odredimo dijagrame unutarnjih sila – ispod zatege je isti kao na prostoj gredi i pri računu u obzir moramo
uzeti i silu u zategi – promatramo ju kao opterećenje na nosač (ako imamo lučni nosač, dijagrame crtamo u
lokalnom sustavu – pri računanju, u vakoj točki gdje crtamo dijagram, odredimo N i T u globalnom sustavu pa
ga samo projiciramo u lokalni koordinatni sustav). U N i T dijagramu na mjestu zatege imamo skok, a u M
dijagramu lom. Ako zatega nije i sama opterećena, ima samo N silu (sila u štapu zatege je uvijek vlačna, samo
iznimno tlačna)

Grafoanalitičko rješavanje
- Postupak je isti kao kod grafoanalitičke metode rješavanja trozglobnog okvira bez zatege, jedina
razlika je određivanje afinog lika, koji je ovdje omeđen s osi nosača (okolinom točke C) i zategom

Ako imamo složeniji sustav (nosač sa više zatega), postupak se razlikuje samo u određivanju sila u zategama – prvo
odredimo silu u glavnoj zategi na ranije opisani način. Nakon toga, sile u preostalim zategama odredimo metodom
čvora (isiječemo čvor i iz sume vertikalnih i horizontalnih sila odredimo sile). Ovaj problem možemo rješavati i
grafički, isijecanjem čvorova grafički uravnotežimo sile zatvorenim poligonom sila.

18
Građevna statika I
Langerove (ojačane) grede
Najčešće se primjenjuju u mostogradnji, eventualno u krovištima. Sastoje se od
grede sa zglobom na kojoj se nalazi sustav štapova čija je uloga rasterećenje grede.
Štapovi se mogu nalaziti iznad ili ispod štapova, pri čemu postoji razlika u
predznaku uzdužnih sila na štapovima – gore-tlak, dolje-vlak! Uz to, ako na sustavu
nema horizontalnog opterećenja, nema ni horizontalne reakcije.

Način rješavanja
1. Analitički
- Odredimo reakcije na zamjenskoj prostoj gredi (sustav istog raspona i s istim vanjskim
opterećenjem, samo bez štapova ojačanja i zgloba) – nosač se promatra kao jedan disk
- Postavimo uvjet da je moment u točki C (zglob) jednak nuli, na taj način presiječemo kroz
ojačanja te tako odredimo silu u presječenom štapu ojačanja
- Sile u ostalim štapovima odredimo iz uvjeta ravnoteže sila u čvoru
- Promatramo nosač kao prostu gredu na koju, uz vanjsko opterećenje, kao opterećenje uzmemo i
sile na štapovima ojačanja te odredimo dijagrame unutarnjih sila
2. Grafoanalitički
- Odredimo M0 dijagram na zamjenskom nosaču (prosta greda istog raspona i opterećenja, bez
štapova i zgloba)
- Odredimo afin lik kao okolinu točke C (zglob)
- Očitamo vrijednosti i crtamo pravi dijagram momenata

Ovješeni i poduprti sustavi

Najčešće se primjenjuju u mostogradnji. Sastoje se od krutog dijela iz dvije grede povezane zglobom te štapova
podupore ili ovjesa. Razlika je ponovno u predznaku uzdužnih sila na štapovima – štapovi podupore su tlačni, a
štapovi ovjesa vlačni

Način rješavanja – isti kao kod langerove grede!

Usporedba: langerove i ovješene/poduprte grede

- Koncept sastavljanja nosača je sličan: dvije grede povezane zglobom i sustav štapova
- Reakcije su veće kod langerovih greda jer se horizontalne sile zadrže u sustavu, a kod
ovješenih/poduprtih se prenose u tlo (tlo mora biti dobro)
- Za razliku od langerovih greda, koje imaju samo zglobno pomični i zglobno nepomični ležaj na
prostoj gredi, ovješene/poduprte grede imaju 4 ležaja – još dva na kraju ovjesa/podupore
- Pri analitičkom rješavanju, ako sustav zamijenimo prostom gredom na koju postavimo
opterećenje jednako silama u štapovima ojačanja, uz postojeće vanjsko opterećenje, dobit ćemo
isti odgovor
- Ako sustave opteretimo simetričnim opterećenjem, dijagrami će biti simetrični. M i T dijagrami
sadrže lomove koje izazivaju N sile.
Ako ih opteretimo antisimetričnim opterećenjem, dijagrami M i T će sada biti na cijeloj duljini, ali
blagi, bez lomova, jer N dijagrama nema.

19
Građevna statika I