Professional Documents
Culture Documents
Gerund I Gerundiv, Aci, Nci
Gerund I Gerundiv, Aci, Nci
c POSLOVNI TAJNICI
GERUND
Gerund je glagolska imenica II. deklinacije, koja ima aktivno trajno značenje. Tvori se od prezentske osnove i
formanta –nd za I. i II. konjugaciju, i formanta –end za III. i IV. konjugaciju.
Gerund ima samo G., D. Ak. i AB. singulara srednjeg roda, a umjesto N koristi inf.prez. Prevodi se našom
glagolskom imenicom na –nje. AB gerunda može se prevesti prilogom vremena sadašnjeg na –ći.
Uz AB gerunda stoje predlozi ad i inter. Ablativ gerunda može stajati samostalno ili sa prijedlozima.
e.g.
Legere utile est. – Čitanje je korisno.
Discipulus cupidus legendi est. – Učenik je željan čitanja.
Discipulus legendo operam dat. – Učenik poklanja pažnju čitanju.
Discipulus aptus ad legendum est. – Učenik je spreman za čitanje.
Legendo discimus. Čitanjem /čitajući učimo.
Ridendo dicere verum. Smijanjem /smijući se govoriti istinu.
Multa ex legendo discimus. Mnogo učimo iz čitanja.
GERUNDIV
Gerundiv je glagolski pridjev koji se tvori od prezentske osnove kojoj se kod glagola I. i II. konjugacije neposredno
dodaju završeci -ndus, -nda, -ndum, a glagolima III. i IV. konjugacije, dodaje se -endus, -enda, -endum. Značenje
je pasivno, a izražava radnju koja moze, mora, treba vršiti.
e.g.
laudo, 1.: lauda-re – laudandus, laudanda, laudandum – onaj, -a,-o koji treba biti hvaljen, -a,-o
moneo, 2.: mone-re – monendus, monenda, monendum- onaj, -a, -o koji treba biti opominjan, -a, o
lego, 3.: leg-ere – leg-e-ndus, leg-e-nda, leg-en-dum – onaj, -a,-o, koji treba biti čitan, -a, -o
audio, 4.: audi-re – audiendus, audienda, audiendum -onaj, -a,-o, koji treba biti slušan, -a, -o
Scio hominem non laudandum. Znam čovjeka kojeg NE treba hvaliti / Znam čovjeka koji ne treba biti hvaljen.
Gerundiv se češće javlja udružen sa oblicima pomoćnog glagola sum, esse, fui, i tako gradi perifrastičnu konjugaciju
pasivnu (PKP).
Akuzativ s infinitivom
ACI je konstrukcija u kojoj iza nekih grupa glagola u aktivu stoji akuzativ kao subjekt, a infinitiv kao predikat:
HRV: GLAVNI GLAGOL + DA + SUBJEKT (NOM) + PREDIKAT (LIČNI OBLIK)
LAT: GLAVNI GLAGOL + Ø + AKUZATIV + INFINITIV
Mislim da majka dolazi / je došla / će doći.
Puto + matrem + venire / venisse / venturam esse.
• služi za izricanje hrvatskih izričnih rečenica
• tvori se tako da iza glavnog glagola dolaze subjekt u akuzativu i glagol u infinitivu
• za izricanje radnje istovremene s radnjom glavnog glagola koristi se infinitiv prezenta, za
prošlu perfekta, a za buduću futura
• ACI dolazi uz:
◦ glagole govorenja (verba dicendi): dico 3, narro 1., trado 3. pričati, scribo 3., doceo 2.
◦ glagole osjećanja (verba sentiendi): sentio 4. osjećati; video 2. vidjeti; audio 4. čuti
◦ glagole htijenja (verba voluntatis): volo, nolo, malo, cupio 3.
◦ glagole čuvstva (verba affectuum): gaudeo 2. veseliti se, doleo 2. žalostiti se
◦ bezlične glagole: constat poznato je; decet dolikuje, dedecet ne dolikuje, oportet treba
◦ neke izraze: verum est istina je, fama est priča se, fas est pravo je, nefas est grijeh je
• ako je gl. gl. u 3. l., a subjekt je isti kao subjekt glavne rečenice, upotrebljava se
povratna zamjenica se, inače se koriste eum, eam, eos, eas
Nominativ s infinitivom
NCI je konstrukcija u kojoj uz neke glagole u pasivu stoji nominativ kao subjekt, a infinitiv kao predikat:
HRV: GLAVNI GLAGOL + DA + SUBJEKT (NOM) + PREDIKAT (LIČNI OBLIK)
(bezlično)
LAT: GLAVNI GLAGOL + Ø + NOMINATIV + INFINITIV
(u pasivu)
Priča se da majka dolazi / je došla / će doći.
Dicitur + mater + venire / venisse / ventura esse.
• isto kao i ACI, osim što glavni glagol ima pasivno značenje, a subjekt je u nominativu
• NCI dolazi uz:
◦ videor - čini se da ja
◦ iubeor, vetor, sinor
◦ dicor, putor, existimor, iudicor
◦ fertur, feruntur, traditur, traduntur