Vera V.

Predgovor

Novine su fenomen o kojem svi znaju sve, naročito oni koji se njima profesionalno ne bave, baš kao i o
nogometu i politici. Bez novina teško je zamisliv suvremeni život i kolikogod nas pritiskale besparica,
neimaština i druge teškoće s kojima se suočavamo, i premda nas magnetski privlače radio i televizija, novine
su neizbježivi dio naše svakodnevice:

Međutim, kada mi, okorjeli novinski praktičari, koji smo gotovo cijeli život proveli u zagušljivim, bučnim i
užurbanim uredništvima, želimo ozbiljno razgovarati o fenomenu kojeg zovemo novine, tada se suočavamo
sa začuđujućim neznanjem temeljnih načela rada novinara, i osobito, proizvodnje novina.

Prva prava slika može se dobiti tek nakon duljeg boravka u uredništvu gdje novinari grozničavo i uz veliko
požrtvovanje rade novine.

No, ne može svatko doći u uredništvo kako bi bolje upoznao rad novinara. Suvremeni čovjek obično svoja
znanja crpi iz knjiga, ali nažalost, malo je knjiga u nas objavljeno na tu temu. To je bio i temeljni motiv za
pisanje ove knjige: približiti čitateljima proces stveranja novina.

Nastojao sam svojih dvadeset pet godine-iskustva rada u novinama, potkrijepljenih suvremenom znanosti,
pretočiti u knjigu koja se nalazi u vašim rukama. Nadam se da će čitatelju barem odškrinuti vrata
suvremenog uredništva.

Osobito bi mi bilo drago kada bi studenti novinarstva i drugi početnici u novinarstvu nakon čitanja ove
knjige došli u redakciju novina ne kao potpuni stranci, već sa znanjem o novinarskoj profesiji i proizvodnji
novina, jer će upravo ti, mladi, obrazovani novinari još više unaprijediti hrvatsko novinarstvo.

dr. Stjepan Malović

2
Vera V.

SADRŽAJ
Uvod .................................................................................................................................................................. 4
Novinarstvo profesija, a ne ideologija ........................................................................................................... 4
I. dio ................................................................................................................................................................... 6
Trendovi u suvremenom novinarstvu ................................................................................................................ 6
Medijski modeli ............................................................................................................................................. 6
Sloboda medija............................................................................................................................................... 8
Monopoli i medijski magnati ....................................................................................................................... 11
Medijski imperijalizam ................................................................................................................................ 13
Etika novinarstva.......................................................................................................................................... 16
II dio................................................................................................................................................................. 18
Karakteristike proizvodnje novina ................................................................................................................... 18
Specifičnosti novina ..................................................................................................................................... 18
Stil pisanja .................................................................................................................................................... 21
Proizvodnja i utjecaj tehnologije.................................................................................................................. 23
Gospodarski aspekti: tržište i marketing ...................................................................................................... 26
Brzina prije svega......................................................................................................................................... 29
III dio ............................................................................................................................................................... 30
Što se to radi u uredništvu ............................................................................................................................... 30
Organizacija temeljena na rukopisu ............................................................................................................. 30
Uređivanje - Što novine objavljuju? ............................................................................................................ 33
Izvještavanje - Tamo gdje počinje novinarstvo ........................................................................................... 36
Obrada rukopisa - Lov na pogreške ............................................................................................................. 39
Fotoreporter - Reci to slikom ....................................................................................................................... 41
Grafičko oblikovanje - Gdje rukopis postaje novina ................................................................................... 43
IV dio ............................................................................................................................................................... 44
Bogatstvo tiskanih medija................................................................................................................................ 44
Kakvih ima novina - Organizirana šarolikost ............................................................................................. 44
Dnevnici - Nijedan dan bez novina .............................................................................................................. 47
Revije i magazini - Bogatstvo izraza i oblika .............................................................................................. 50
Novinske agencije - Svijet u seoskom dvorištu ........................................................................................... 52
Službe informiranja - Vijesti na dlanu ......................................................................................................... 55
V dio ................................................................................................................................................................ 57
Ustroj dnevnog lista ......................................................................................................................................... 57
Rubrike - temelj organizacije rada ............................................................................................................... 57
Tko je tko ..................................................................................................................................................... 60
Unutrašnjo-politička rubrika - Kraljica lista ................................................................................................ 62
Vanjsko-politička rubrika - Svijet · globalno selo ..................................................................................... 65
Dopisnik - Između čekića i nakovnja ........................................................................................................... 68
Gradska rubrika - Tu novinari počinju ......................................................................................................... 70
Sportska rubrika - Više od sporta ................................................................................................................. 73
Grafičko-tehnička rubrika - Čudotvorci proizvodnje................................................................................. 76
Ostale rubrike - Raznoliko i obilato ........................................................................................................... 77

3
Vera V.
Uvod
Novinarstvo profesija, a ne ideologija

Mladi ljudi izabiru novinarstvo za profesiju iz raznorodnih razloga, većinom bez pravog saznanja o
tome što ih čeka. Prvi dodir s uredništvom ili donosi razočarenje ili pak potvrđuje očekivanja, i u potpunosti
ih uvjerava da su izabrali doista pravu profesiju, u kojoj do pune mjere može doći njihovo znanje i
kreativnost te mogućnost javnog djelovanja i izravnog utjecaja na zbivanja. Novinar je svojevrsna savjest
društva, osoba koja istražuje i ukazuje na negativnosti, razotkriva nepravilnosti, ističe dobro i - prije svega -
izvješćuje zbivanjima.
No, novinar nije nadčovjek, nije netko iznad i izvan društva, već je pripadnik jedne profesije koja
djeluje u sklopu financijski vrlo snažnog; ali i profitabilnoga businessa, podložnog krutim zakonitostima
tržišta.
Spoj tržišnog i ideološkog stvara još uvijek silne dvojbe u našim medijima, što se uvelike odražava i
na novinarstvo kao profesiju. Novinari još uvijek nemaju jako cehovsko udruženje, nisu jasni kriteriji
profesije, preveliki je utjecaj dnevne politike, a nema ni čistog gospodarskog stanja u medijima. Utjecaj
tržišta je velik, ali kod nekih izuzetno značajnih medija uopće ne postoji - radio i TV su u državnom
vlasništvu, neki veoma utjecajni i nakladni dnevnici također itd. Velik broj. novinara danas kruh zarađuje u
nekim drugim profesijama ili je "na čekanju". Istodobno, svakodnevno se na kioscima pojavljuju nova
izdanja, uglavnom privatnih nakladnika, koja manje ili više uspješno posluju.
Profesionalni odnos i zanatski kriteriji novinarstva u drugom su planu. Zaboravlja se da je
novinarstvo profesija kao bilo koja druga - sasvim svojim profesionalnim znanjima i zakonitostima, te da
ideološki predznak ne može karakterizirati rad, baš kao što je to slučaj s liječnicima, optičarima ili
strojobravarima. No, s obzirom da su u nas neke profesije imale i još uvijek imaju ideološke predznake,
htjeli mi to priznati ili ne, poput pravosudnih, policijskih, upravnih, prosvjetnih i nekih drugih zanimanja,
trebalo bi prije svega reaktualizirati profesionalne atribute novinarstva.
Informacija je informacija, neovisno o ideologiji. Ona mora sadržavati sve osnovne elemente koje
novinare uče čak na kratkim tečajevima. Događaj diktira sadržaj. Istinito informiranje temelj je
pluralističkog, demokratskog odlučivanja i novinstva u demokraciji i višestranačju. Stav novinara izražava
se u komentaru, ali nikad u informaciji.
Profesionalni novinarski rad potvrđuje se na tržištu - kupci odlučuju jednostavnim činom kupnje
novina da li je uređivačka politika lista ono što oni prihvaćaju ili nije. Ako je list neobjektivan, navijački ili
laže - kazna je brza i neminovna. List propada na tržištu. U doba jednoumlja čak ni listovi s najvećom
državnom ili partijskom podrškom nisu mogli uspjeti ukoliko je njihov sadržaj, način pisanja i prikazivanja
događaja bio stran čitateljstvu. Tako je i danas: tzv. partijski listovi nemaju naklade i ne uspijevaju naći
čitatelje.
Revitaliziranje profesionalnih vrednota ono je što treba njegovati u hrvatskom novinstvu kako bi ono
moglo u novim demokratskim uvjetima udovoljiti vremenu i prostoru, a prije svega svojim čitateljima.1
Opća prepolitiziranost i ideologizacija svega, vrlo često posve suvišnoga, unosi zbrku i u pojmove
koji su sami po sebi jasni. Pojam informacije učimo u svim udžbenicima novinarstva, ali često se u
raspravama školskom pojmu dodaju posve nepotrebni atributi kako bi ga (dez)ideologizirali. Kada se želi
naglasiti stvarno značenje pojma informacija, vrlo često mu se dodaju atributi objektivna ili istinita, što je
contradictio in adjecto, jer informacija mora biti objektivna, istinita i provjerena, dakle točna i
pravodobna. No, obzirom da je naše novinarstvo patilo od neobjektivne, dozirane i docirane informacije,
plasirane u vrijeme kada je to izvoru informiranja odgovaralo, nije čudno što se atributima želi kazati da
ustvari mislimo na točnu informaciju.
Vrlo rijetko se informacija analizira novinarskim kriterijima, kada se u društvu povede rasprava o
novinama. Zlatno pravilo "five double w" iz postojbine žurnalizma više ne služi za analizu novinskih
tekstova, osim ako se ne želi potkrijepiti teza o zlonamjernosti novinara koji "iskrivljuju" činjenice. Još
uvijek se ne možemo otarasiti otužnih i ponižavajućih analiza tzv. sredstava javnog priopćavanja, sačinjenih
u kabinetima moćnika vladajućih struktura, koji se ustvari bave pukim prebrojavanjem "pozitivnih" i
"negativnih" tekstova te tako stvaraju mišljenje i ocjenu o uređivačkoj politici. Dakako, u takvoj "analizi"
prevladavaju uski, dnevno-politički razlozi i osobno (ne)zadovoljstvo koje je kadšto presudno čak za
profesionalnu sudbinu novinara ili položaj listova.

1
MALOVIĆ, Stjepan: Novine, Zagreb, Nacionalna i sveučilišna biblioteka Zagreb, 1995., str.7.
4
Vera V.

Profesionalni kriteriji ostajali su privilegijom užih stručnih tijela u redakcijama gdje se njegovala
zanatska vještina i gdje su novinari željeli raditi po zakonitostima profesije. Otuda izviru i sve negativnosti
našeg novinarstva - neobjektivnost, pristranost vlasti ili bolje rečeno pojedincima i strujama na vlasti,
dvostruki moral novinara, prešućivanje ili zataškavanje činjenica.
Poštivanje profesionalnih, zanatskih normi u novinarstvu anulira u začetku sve negativne utjecaje i
pristranost. Profesionalno napisana informacija je istinita, točna i pravodobna ili nije profesionalna. Tu
počinje i završava rasprava o novinarstvu i utjecaju vlasti i ideologije na profesiju. Stoga je za novinare
izuzetno važno i značajno da u potpunosti savladaju zanat. To je ono što bi trebali dobiti na fakultetu i doći u
uredništva kao profesionalno, zanatski posve osposobljeni novinari.
Novinarska profesija je svugdje u svijetu jednaka. Kada profesionalni novinar dobije u ruke dnevni
list, na njemu nepoznatom jeziku; ili čak na nekom drugom pismu, on će ipak, poznavajući zakonitosti
profesije, lako prepoznati o čemu taj list piše. Zanat treba naučiti, izvježbati ga, stalno se održavati u "formi"
i uvijek unapređivati znanja i vještine, uvijek biti aktualan, specijalizirati se i svakodnevno raditi na
vlastitom profesionalnom uzdizanju.
Novinarstvo ima obilježja atraktivne medijski eksponirane profesije, ali u svojoj biti to je visoko
zahtjevna profesija koja treba obrazovane, izvježbane zanatlije koji mogu obaviti poslove koji su pred njima.
Današnje novinarstvo je stroj za mljevenje vijesti, brzina je izuzetno velika, selekcija strahovita,
konkurencija bespoštedna ... Današnje agencije šalju u svom kraćem dnevnom biltenu više stotina
informacija dnevno, a ni najopsežniji dnevni list ne može ih toliko objaviti. Selekcija je bespoštedna, prolazi
samo najbolje, najaktualnije, ono što će privući pažnju najvećeg broja čitatelja. Novinari izvjestitelji moraju
brzo i temeljito napisati svoja izvješća, urednici ih trebaju procijeniti, odlučiti o njegovoj sudbini, a redaktori
i lektori obraditi rukopis. To je tek dio proizvodnog lanca u kojemu su uredništvo i novinar samo dio
složenog i velikog tehnološkog lanca koji završava na kiosku.2
A sve što se učini, to se, barem u novinama, sljedećeg jutra čita, analizira, prigovara, ismijava. Nema
mnogo profesija koje su tako izložene sudu i oku javnosti kao što je to novinarska. Novinari se moraju s tim
suočiti i naviknuti živjeti s činjenicom da su stalno i uvijek iznova ocjenjivani, vrjednovani, napadani,
hvaljeni ... Hvala se, nažalost, vrlo brzo zaboravlja, a svakog dana posao počinje iznova. Novinare čekaju
bijele, neispunjene stranice novina koje treba popuniti vijestima, člancima, osvrtima, fotografijama, i to u
suludom tempu. Osobni život je u drugom planu, odmor i uživanje su rijetkost koja potvrđuje pravilo. Treba
se naviknuti i na činjenicu da će novine s tekstom u kojega je novinar uložio cijelog sebe i izmučio se na
pasja kola, netko mrtav hladan koristiti kao papir za zamotavanje smrdljivih riba, kao "škanicl'' (ako je
format dovoljno velik) ili za potpalu.
Novinar koji se ne vlada po zakonitostima profesije, koji ne uvažava ine poznaje dovoljno dobro
zanat i koji to nadomještava dobrim vezama i političkim utjecajem, može neko vrijeme prosperirati, može
čak i preživjeti nekoliko političkih promjena, ali to plaća sve skuplje i skuplje. Na kraju, njegova je cijena
sve niža, vrijednost sve manja i preko noći nestaje sa scene. Dobar zanatlija, iskusni profesionalac, zna
posao i uvijek može naći načina za obavljanje svog posla: Taj put je znatno teži, iziskuje mnogo osobnog
napora, rada, uloženog truda i stalnog profesionalnog usavršavanja, ali to je način na koji novinarstvo djeluje
u svijetu i tako će, prije ili kasnije, djelovati i u nas.
I na kraju, ali ne i najmanje važno - novinarstvo treba izučavati znanstveno kako bi se moglo
neprekidno usavršavati. Znanost o novinarstvu omogućuje nam teorijski pristup i analizu jednog izuzetnog
područja humanističkih znanosti. Bez znanosti nema ni uspješne prakse. Začuđujuće je mali broj
znanstvenika koji proučavaju znanost o novinarstvu, pogotovo kada se zna koliko je to važna disciplina i
kako je ona jako zastupljena u svjetskoj znanosti.
Znanstvena literatura o novinarstvu također je skromna i nedostatna, što nije iznenađujuće u odnosu
na broj znanstvenika koji se bave novinarstvom, ali je nevjerojatna u odnosu na profesiju kojoj je pisanje
temeljna djelatnost. Malo je novinara koji su svoja znanja, iskustvo, dojmove i sjećanja zapisali i objavili.
Taj nedostatak najviše osjećaju upravo oni koji ulaze u novinarstvo i koji najviše znanja stječu na najgori
mogući način: bačeni u vrtlog uredništva gdje tešu Zanat. Mladim ljudima, novinarima - početnicima, treba
pružiti kvalitetno školovanje temeljeno-na suvremenoj znanosti kako bi stečene znanje na studiju
novinarstva mogli primjenjivati u svom profesionalnom radu. U nas se u posljednje vrijeme znanstveni

2
Isto, str. 8.
5
Vera V.
pristup novinarstvu uspješno razvija i nadajmo se kako će plodovi takvog rada bitno utjecati na novinarsku
profesiju.3

I. dio
Trendovi u suvremenom novinarstvu

Medijski modeli

Burne društvene promjene koje smo doživjeli: pad komunizma, demokratizacija odnosa, stvaranje
vlastite države, krvoločna agresija, rat i trenutačno razdoblja i rata i mira uvjetovaše i odnose u masovnim
medijima. Prije, u doba socijalističkog samoupravljanja, kako se eufemistički nazivao model komunističke
diktature primjenjivan u bivšoj Jugoslaviji, sve naše oči bijahu uprte na Zapad. Sve dobro, činilo nam se,
bijaše tamo. Pa tako i masovni mediji.
Krišom, da ne bi podlegli oštrici ideoloških kritika, pokušavalo se primijeniti što je moguće više
znanja i praktičkih rješenja iz velikih svjetskih listova. Krajem šezdesetih, kada je medije uoči hrvatskog
proljeća dotaknula liberalizacija, pokušalo se preuzeti što je moguće više svjetskih iskustava. Tako je
"Večernji list" kopirao engleski "Daily Mirror" u grafičkom oblikovanju, prezentaciji vijesti, jurnjavi za
događajima i regionalizaciji vijesti.
No, prava saznanja o Zapadnom medijskom modelu nismo sustavno istraživali. Metoda pabirčenja,
krađe ponekih oblika, primjena onoga što je bilo "in" na Zapadu i što je prolazilo na Istoku - to su bila
iskustva o Zapadnom modelu masovnih medija.
Istini za volju, i na samom Zapadu postoji cijeli niz teorija, a pogotovo "praktičnih rješenja o onome
što zovemo model masovnih medija. Ovdje su prikazani stavovi sabrani u zborniku /'Comparative Mass
Media Systems",kojeg su uredili L. John Martin i Anju Grover Chaudhary, u izdanju Longman Inc, koji je iz
tiska izašao 1983. godine u New Yorku u seriji knjiga o javnom komuniciranju. Zbornik u kojem su
surađivali istaknuti svjetski komunikolozi obrađuje ulogu i značaj masovnih medija, narav i važnost vijesti,
te uspoređuje modele masovnih medija na Zapadu, Istoku te u zemljama Trećeg svijeta.
Finski teoretičar masovnih medija, profesor Sveučilišta u Helsinkiju, Osmo A. Wiio analizirajući
ulogu masovnih medija u Zapadnom svijetu kaže da sve vrvi različitim medijskim modelima i da sve teorije
imaju dvije iste, bitne slabosti:
1. pretpostavku da su masovni mediji jedan entitet i
2. pretpostavku da masovni mediji funkcioniraju u nekom idealiziranom društvenom sustavu, poput
Američkog tipa zapadnjačke zemlje.
Stoga prije postavljanja modela trebamo postaviti dvije temeljne odrednice - dva pitanja, i to: koji
medij i u kojem društvenom sustavu?
Koji medij? Čak i kada analiziramo medije u istom društvenom sustavu, vidjet ćemo da nije isto
govorimo li o dnevnim4 informativno-političkim listovima, radiju, TV ili news magazinima.

Osmo A. Wiio:
Sve teorije imaju dvije slabosti: pretpostavku da su masovni mediji jedan entitet i da funkcioniraju u nekom
idealiziranom društvenom sustavu

"Možebitni model komuniciranja" - nema jednog jedinstvenog modela: svi modeli objašnjavaju
komunikacijska vladanja u određenim situacijama i društvima, prema nekim možebitnostima.

Koji društveni sustav? Bjelodano je da nije jednaka uloga i značaj masovnih medija u Kini, USA i
Nigeriji, da ne spominjemo Hrvatsku i Makedoniju, na primjer. Nedvojbeno, ima mnogo zajedničkih crta i
značajki, ali razlike su veće negoli sličnosti. Stoga Wiio sugerira "Možebitni model komuniciranja", prema
kojem su komunikacijski procesi i rezultati nastali zbog vanjskih i unutrašnjih možebitnosti, slučajnosti,
situacija koje su utjecale kao i stupanj slobode u društvenim procesima tog političkog sustava. Prema toj
teoriji možebitnosti, slučajnosti, nema jednog jedinstvenog modela koji može sve objasniti već svi modeli
objašnjavaju komunikacijska vladanja u nekim situacijama, nekim društvima, prema nekim možebitnostima.

3
Isto, str. 9.
4
Isto, str. 13.
6
Vera V.
Otvorenost određenog društva najznačajnije utječe na ovu teoriju. "Zatvoreno društvo" ima malo
razmjena mišljenja, informacija i stavova u svojem okolišu. Što ima više razmjena, to je društvo otvorenije.
Sustav koji se smatra otvorenim ujedno je i nepredvidljiv, a što je sustav zatvoreniji to je predvidljivije
društveno uređenje. Kako to izgleda praktički, možemo se uvjeriti na Tablici 1., koja daje možebitnosti za
svaki društveni sustav.

Tablica 1.

Tip 1A: Kontrolirani masovni mediji i masovna komunikacija znači da je publika otvorena koliko
god je to moguće, ali sustav vijesti je relativno zatvoren. Sustav vijesti je politički ili drugačije ograničen,
kontroliran (cenzura, autocenzura) i selekcija vijesti je limitirana. Ovaj je sustav karakterističan za bivše
komunističke zemlje, ali i za bilo koji centralizirani politički sustav. Uz politička ograničenja, vrlo često se
možemo susresti i s religijskim ili gospodarskim ograničenjima.
Tip 1B: Otvorena masovna komunikacija i masovni mediji su oni u kojima su i publika i sustav
vijesti otvoreni kolikogod je to moguće. To je najsličniji sustav tradicionalnom Zapadnom tipu masovnih
medija, a reprezentativni predstavnici su BBC na području audiovizualne komunikacije i "New York Times"
među tiskanim medijima.
Tip 1C: Privatna komunikacija je suprotni model otvorenom, a u njemu su i publika i sustav vijesti
relativno zatvoreni. Tipični primjeri su privatna pisma i telefonski razgovori. U primitivnim društvima, gdje
nema masovnog komunikacijskog sustava, to je ujedno i jedini model komunikacije.
Tip 1D: Dirigirana masovna komunikacija je ona ti kojoj je publika zatvorena, a sustav vijesti je
otvoren. Ima malo ograničenja u selekciji vijesti, ali ih ne može svatko konzumirati: etničke ili religijske
manjine ne mogu pratiti takve medije zbog neznanja jezika ili pak siromašni si ne mogu priuštiti praćenje
masovnih medija. To su slučajevi iz zemalja u razvoju.
Ovaj model možemo podvrgnuti kritičkoj analizi, ali on dosta vjerno odražava ono što se događa u
suvremenom svijetu.
Tradicionalna podjela svjetskih medija više ne postoji. Prisjećamo se tri osnovna tipa: Zapadnjački
(demokratski), Sovjetski (kontrolirani) i Treći svijet (mješavina). Padom komunizma promijenila se i
medijska slika svijeta, ali ne baš posve u korist demokratskih medija. Novostvorene zemlje nastale iz bivših
komunističkih zemalja imaju različite medijske sustave, od kojih su neki još više kontrolirani negoli u
prijašnjem komunizmu.
Upoznajmo se s još jednim pogledom na modele masovnih medija, ali više s novinarskog aspekta i
procjene što je vijest i kako je treba prezentirati čitatelju. John Martin i Anja Grover Chaudhary kažu da

5
Isto, str. 14.
7
Vera V.
persuativna uloga (moć uvjeravanja) razlikuje medije. Zapadnjačko čitateljstvo priznaje autonomnim
medijima pravo da zastupaju ideje i uvjere ih u njihovu vrijednost. Komunističko novinarstvo odlikovalo se
prvenstveno propagandističkom i agitacijskom ulogom. Ništa nije bilo važnije od uvjeravanja čitateljstva u
ispravnost odluka vladajuće klase. U zemljama Trećeg svijeta novinarstvo uvjerava čitatelje u potrebu
građenja nove, mlade nacije.6

John Martin i Anju Grover Chaudhary kažu da persuativna uloga razlikuje medije.

Treba jasno razlučiti vijest od komentara

U tiskanim medijima zbog nekih naslijeđenih osobina, prema kojima se vijest teško razlikuje od
komentara, to je uvjeravanje čitatelja dosta izraženo. Tako E. Luchsinger iz "Neue Ztiricher Zeitunga" kaže
da novinarstvo: "treba stvarnost gledati što je moguće više oštro i trijezno, ali to ne znači onemogućiti
novinara na vlastito mišljenje i stav." On smatra da novinar može objektivno i korektno analizirati i
komentirati svjetska zbivanja: a da pritom ne gubi svoju vlastitu perspektivu. Negdašnji direktor "Le
Monda" Fauver, kaže da oni "stvaraju sudove, veoma često, kadšto vrlo kategorično, ali da istodobno daju
čitatelju sve elemente informacije tako da oni, čitatelji, mogu također stvoriti svoj vlastiti sud".

No, novine u nekim zapadnim zemljama, poput USA, Njemačke i Kanade-žele jasno razlučiti vijest
od komentara. Šveđani to također žele, ali pokušavajući izbjeći dosadu u ponavljanju. Demokratska tekovina
zapadnog tiska jesu „Pisma uredništvu" gdje se pojavljuju sva moguća razmišljanja. No, iskustva iz bivše
Jugoslavije govore da su manipulacije tek tu moguće i da se takve rubrike mogu zlorabiti do granice
(ne)ukusa. Tako je beogradska "Politika" objavljivala rubriku "Odjeci i reagovanja" koja je bila uređivana na
najnižoj mogućoj razini ljudskog dostojanstva i gdje su ljudi bili vrijeđani bez mogućnosti obrane."
Novine odlikuje još jedna karakteristika koja ih značajno razlikuje od audio i vizualnih medija.
Naime, dok su radio i TV postaje, koliko toliko, pod utjecajem društva, države ili jakih interesnih grupa,
novine su se u svojoj višestoljetnoj tradiciji ipak-izborile za gospodarsku pa time i medijsku, izražajnu
samostalnost:

Otvorenost tiska je njegova osnovna karakteristika. Svatko može svoje ideje i stavove tiskati i danas
lakše negoli ikada. Zahvaljujući novoj, kompjutorskoj tehnologiji mi na kuhinjskom stolu možemo izdavati
novine. Prave, pravcate novine. Samo nas financije i znanje ograničavaju u vrsti i obliku.
Medijski model Osmonda Wiio-a tu nalazi svoje realno uporište, a društvene okolnosti će omogućiti
razvitak odgovarajućeg medijskog modela.7

Otvorenost tiska je njegova osnovna karakteristika. Svatko može svoje ideje i stavove tiskati, danas lakše
negoli ikada

Sloboda medija

L. John Martin i Anju Grover Chaudhary: Zanimljivost je glavni kriterij vrijednosti vijesti u medijima
zapadnog svijeta

Komunikacijski sustavi u središtu su pažnje brojnih teoretičara masovnih medija i mnogi se bave
komparacijom zapadnih i istočnih medijskih modela, a zadnjih desetljeća pridružuju im se i medijski modeli
trećih zemalja.
Temeljna razlika koju svi stavljaju u središte pažnje jest sloboda medija. Sloboda se pak može
definirati na više načina. Jedno od sažetih a jednostavnih tumačenja dali su L. John Martin i Anju Grover
Chaudhary u svom zborniku "Cornparative Mass Media Systems". Prema njima, zapadni model novinarstva
ovisan je o željama kupaca: čitatelji, slušatelji i gledatelji kupuju na tržištu ono što žele. Oni nisu prisiljeni
da kupuju, a time i konzumiraju, ono što im urednici i izdavači žele naturiti. Zanimljivost je glavni kriterij
vrijednosti vijesti u medijima zapadnog svijeta. Urednici, "gatekeeper"-i konačni su arbitri koji odlučuju što

6
Isto, str. 15.
7
Isto, str. 16.
8
Vera V.
će se objaviti u masovnim medijima, oni se rukovode primarno onim što misle da bi njihova publika željela
znati.
U većini zemalja Trećeg svijeta i u negdašnjim i sadašnjim komunističkim zemljama novinari nisu
konačni arbitri koji odlučuju što će se objaviti. U komunističkim zemljama to su partijski cenzori i komesari
koji interpretirajući marksizam objavljuju samo ono što ljudi trebaju znati. U zemljama Trećeg svijeta mediji
su obično u rukama vladajuće garniture koja koristi medije za promidžbu vlastitih političkih ciljeva.
Wilbur Schram i William Porter pak smatraju da svaka država obećava svome narodu slobodu javnog
govora, ali svaka kontrolira masovne medije u većoj ili manjoj mjeri kao što kontrolira sve svoje društvene
institucije.
Tako Prvi amandman Ustava SAD kaže da Kongres neće izglasati nijedan zakon koji će uskratiti
slobodu govora ili tiska. Članak 125. Ustava bivšeg Sovjetskog Saveza zajamčio je Zakonom slobodu a)
govora i b) tiska, a članak 12. Španjolske povelje od 13. srpnja 1945. proklamirao je da "svi Španjolci mogu
slobodno izraziti svoje ideje."
"Evidentno je da različita društva različito definiraju slobodu tiska. USA brinu o političkoj slobodi,
bez utjecaja vlade. Sovjetski Savez brine o slobodi koja omogućuje klasnu kontrolu. Kad Sovjetski lideri
kažu da američki mediji nisu slobodni, misle na činjenicu da su oni u vlasništvu kapitalista, a kad
Amerikanci prigovaraju Sovjetima da im mediji nisu slobodni misle na to kako su pod partijskom
kontrolom."
Svijet se od ovih stavova Schramma i Portera promijenio, komunističkog bloka više nema, ali ne
utoliko da su sve razlike među medijskim modelima iščezle. U demokratskom društvu8 građani imaju pravo
da budu informirani i da imaju pristup na tržište ideja - piše William H. Melody u članku "Komunikološka
politika u globalnom informacijskom gospodarstvu: gdje je javni interes?".

Sehram i Porter: Svaka država obećava narodu slobodu javnog govora, ali svaka, više manje, kontrolira
medije

William H. Melody: Građani imaju pravo da budu informirani i da imaju pristup informacijama

Vlasništvo i ideologija temeljni su čimbenici koji utječu na medije

Gans: U ime koje formalne ili neformalne grupe mediji djeluju i tko drži moć u svojim rukama?

Sva građanska prava moraju biti zacrtana u nizu zakona i regulativa. Pravo na informiranje odražava
se prvenstveno u sljedećim oblastima:
1) mogućnosti za općim obrazovanjem stanovništva koje će omogućiti kritičku promjenu svijeta,
2) širokoj mogućnosti korištenja povijesnih i tekućih informacija u javnim bibliotekama kao i
pristup svim informacijama o politici, djelovanju vlade i ostalih dominantnih institucija u
društvu i
3) nezavisnom i opširnom izvještavanju i obrazlaganju mjesnih, državnih i svjetskih zbivanja
putem masovnih medija, prvenstveno tiska, radija i televizije.

Tako to zvuči u teoriji, a u praksi su vlasništvo i ideologija još uvijek bitni i temeljni čimbenici koji
utječu na medije. Herbert Gans tako misli da se izvori moći moraju studioznije analizirati, jer "da bi se vijest
u potpunosti razumjela, moramo istražiti ulogu izvora informacija: u ime koje formalne ili neformalne grupe
oni govore i djeluju i tko drži moć u svojim rukama?"
Philip Schlesinger stoga upozorava kako bi trebalo, govoreći o procesima u mijenjanju medija i
utjecaju politike i moći, obratiti pažnju na temeljna pitanja koja se javljaju danas u sociologiji informiranja,
kao što su službena tajna, cenzura, propaganda i politički imperativ i koji leže u pozadini promjena
informacijskih i medijskih zakona te koji mogu dalekosežno utjecati na izvore medijskih informacija.
Utjecaj vlasnika na uređivačku politiku nije zanemariv ni u demokratskim zemljama. "Moderna
tehnologija i američko gospodarstvo tiho su stvorili novu vrstu središnjeg autoriteta nad informacijama -
nacionalne i multinacionalne korporacije. U 80-tim godinama sve važne američke medije - novine, revije,
radio, televiziju, izdavaštvo i filmove: kontrolira pedeset gigantskih korporacija. Te korporacije povezane su

8
Isto, str. 17.
9
Vera V.
zajedničkim financijskim interesom s drugim velikim industrijama i nekoliko dominirajućih međunarodnih
banaka", ističe Ben H. Bagdikian.
Proces okrupnjivanja medijskih konglomerata odonda je samo pojačan i broj medijskih koncerna koji
kontroliraju masovne medije JOŠ je više smanjen. "Temeljna svjetska orijentacija u razvitku masovnih
medija sastoji se u kupovini i preuzimanju", mišljenja je mass-medijski baron Rupert Muredoch, a Paine
Weber analitičar medija, kaže: "Dobre kompanije se moraju integrirati". Razlozi su dvojaki: novac i utjecaj.
Marketinški dominantna tvrtka izvlači veći profit i ujedno ima veći utjecaj.9
Christopher Shaw, predsjednik "Henry Ansbacher Inc.", pregovarao je oko kupnje više od 1.200
medijskih tvrtki. Kada su ga upitali gdje je kraj toj kupovini odgovorio je da će do 2.000. godine svi mediji
u USA biti u vlasništvu svega šest globalnih konglomerata. Pokojni i nesuđeni hrvatski medijski magnat
Robert Maxwell je 1984. izjavio da će za "deset godina biti svega deset globalnih komunikacijskih
korporacija. Nadam se da ću biti među njima". Želja mu se, eto, nije ispunila, a niti je prognoza bila točna,
premda je trend okrupnjavanja još uvijek prisutan.
Koliko god isticali neovisnost medija, pravo na slobodu javne riječi, slobodu tiska i ostale temeljne
tekovine demokracije, vidimo da ni u zemljama s velikom tradicijom slobode tiska, kao što su USA, gdje su
novinari imali čak snage potaknuti rušenje predsjednika Nixona, mediji nisu lišeni stalnog pokušaja da im se
nametne takva uređivačka politika koja bi bila u funkciji neke političke ideje, grupe ili manjine. Stoga je
izuzetno važno stalno preispitivati slobodu medija i kontinuirano voditi brigu da ne potpadnu pod utjecaje
koji bi ograničili slobodu tiska.
Sloboda tiska predmet je brige brojnih međunarodnih i nacionalnih organizacija i društava.
Međunarodna federacija novinara obilježila je 03, svibnja 1993. godine Svjetski dan slobode tiska sljedećim
priopćenjem:
"Svjetski dan slobode tiska trebao bi biti dan slavlja, ali mnogi novinari imaju malo razloga Za
slavlje.
Prošle je godine Međunarodna federacija novinara zabilježila nasilnu smrt više od 60 novinara.
Stotine drugih su fizički maltretirani, proganjani ili cenzorirani. I to se nasilje nesmiljeno nastavlja uoči
Svjetskog dana slobode tiska, 3. svibnja.
Širom svijeta novinari plaćaju strašnu cijenu da bi proizvodili informacije na kojima počiva
demokracija. Ali njima prijeti pogibelj i kod kuće, kad su daleko od vatrenih linija.
Sloboda tiska ugrožena je i kad se negiraju socijalna prava i kad je kompromitirana nezavisnost
izdavaštva. A u konkurentskoj ekonomiji globalnih medija ta su prava stavljena na tešku kušnju.
Novinari ne mogu opstati u neprijateljskom okruženju ako se i sami bore. To je razlog zbog kojega
Međunarodna federacija novinara i njezini članovi novinarske organizacije iz 70 zemalja širom svijeta vode
bitku za profesionalnu nezavisnost i ekonomsku sigurnost novinara još od 1940. godine. Novinarska
solidarnost važnija je nego ikada prije. Tu suradnju treba proširiti.
Snažne veze s drugim medijskim djelatnicima i sindikalnim pokretom mogu se usredotočiti na
proizvodnu krizu u svjetskim medijima.10

Ben H. Bagdikian: Moderna tehnologija i američko gospodarstvo tiho su stvorili novu vrstu središnjeg
autoriteta nad informacijama - nacionalne i multinacionalne kompanije. U 80-tim godinama sve važne
američke medije kontrolira 50 gigantskih korporacija

Sindikati novinara Europe: Koncentracija vlasništva nad medijima nanosi štetu samoj osnovi demokratskog
društva ­ pluralizmu različitosti mišljenja

Posjednik informacija ima političku moć ­ moć da objavi sve, samo nešto ili ništa

Koalicija s urednicima i izdavačima ojačat će odlučnost medijske industrije da brani temeljna načela
slobode tiska, i savez s organizacijama za slobodu izražavanja i pokretima za obranu ljudskih prava jedini su
siguran put da prava novinara dođu na dnevni red međunarodne zajednice.
S takvom strategijom za solidarnost svaki dan može biti Svjetski dan slobode tiska. Počevši od
danas." (HINA u glasilu "Novinar, broj 5/6 1993.)

9
Isto, str. 18.
10
Isto, str. 19.
10
Vera V.
Brojne udruge profesionalnih novinara nastoje poboljšati slobodu medija. Tako su predstavnici
sindikata novinara iz Austrije, Belgije, Danske, Finske, Njemačke, Italije, Francuske; Nizozemske i
Španjolske, u Milanu od 3. doS. ožujka 1993., donijeli Deklaraciju u kojoj se govori o stanju u europskim
medijima i onim što novinari zahtijevaju. Deklaracija naglašava koncentraciju vlasništva nad medijima koja
rezultira nanošenjem štete samoj osnovi demokratskog društva - pluralizmu i različitosti mišljenja. Usvojeni
su i zajednički minimalni standardi uređivačke nezavisnosti u medijima koji bi se morali primjenjivati u
Europi. Oni su izrazili zabrinutost zbog postojećih pokušaja u nekim zemljama da se donesu zakoni koji će
ograničavati pravo na izvještavanje i koji će proširiti područja koja potpadaju pod ograničenja i obvezu
čuvanja tajne.

Monopoli i medijski magnati

Moć masovnih medija više nije dvojbena i suvišno je dokazivati koliko je značajna medijska
prezentacija svjetskih zbivanja na stvaranje javnog mišljenja te na konačno kreiranje političkih odluka.
"Želimo li kontrolirati društvo moramo kontrolirati informaciju", ističe Ben H. Bagdikian u svojoj
knjizi "The Media Monopoly" analizirajući suvremeno stanje u masovnim medijima. Posjednik informacija,
vijesti i ideja ima političku moć ­ moć da objavi sve, samo nešto ili pak ništa. Demokratski lideri, ne manje
od vračeva, šamana, kraljeva i diktatora ljubomorni su na one koji imaju moć nad idejama i voljni su
kontrolirati informaciju baš kao što kontroliraju vojske.
Bagdikian, poput velike većine suvremenih teoretičara masovnih medija: Schrama, Gansa,
Gurevitcha, Sussmana, Downinga i ostalih, ne misli da je novovijeka demokracija mnogo pomogla slobodi
medija. Teorijska i zakonodavna mogućnost slobode medija. postoji, ali pojavila se nova sila koja kontrolira
medije: monopol i i magnati.11
Kako se, dakle, danas kontroliraju masovni mediji? I zbog čega je to toliko značajno kada znamo da,
primjerice, u USA postoji jedna zaista impresivna vojska od 1.700 dnevnih novina, 11.000 magazina, 9.000
radio i 11.000 TV postaja, zatim 2.500 nakladničkih kuća koje izdaju knjige i 7 filmskih studija. Kada bi
svaki od ovih nakladnika imao svog vlasnika, tada bi se suočili s 25.000 različitih medijskih glasova. To ne
bi moglo ugroziti slobodu javnog mišljenja, jer bi se svaki ekstremni glas suočio s 24.999 drugih, različitih.
Ali, stvarno stanje je mnogo drastičnije. Svim ovim medijima vlada svega pedesetak vlasnika. Pedesetak
muškaraca i žena koji odlučuju o američkim masovnim medijima stane u jednu manju sobu za sastanke.
Bagdikian gorko utvrđuje: njih pedesetak tvori Privatno ministarstvo informacije i kulture.

Danas su dominantne sljedeće 23 američke medijske korporacije: Bertelsmann (knjige); Capital

Cities/ABC (novine, RTV); Cox Communications (novine); CBS (RTV); Buena Vista Films (Disney: film);
Dow Jones (novine); Gannet (novine); General Electric (televizija); Paramount Communications (knjige,
film); Harcourt Brace (bivši Jovanović - knjige); Hearst (novine, časopisi); Ingersoll (novine); International
Thomson (novine); Knight Rider (novine); Media News Group (Singleton, novine); Newshouse (novine,
knjige); News Corporation Ltd: (Murdoch: novine, časopisi, filmovi); New York Times (novine); Reader's
Digest Association (knjige); Scripps-Howard (novine); Time Warner (časopisi, knjige, filmovi); Times
Mirror (novine) i Tribune Company (časopisi).
Zanimljivo je da su ove korporacije povezane u lanac s ostalim mamut tvrtkama. Tako je "The New
York Times", najutjecajniji američki list, povezan sa sljedećim korporacijama: Merck, Morgan, Guaranty
Trust, BristoI Myers, Charter Oil, Johns Manville, American Express, Betlehem Steei, IBM, Scott Paper,
Sun OiI i First Boston Corporation.
Financijska povezanost govori jasno i o svim ostalim mogućim vezama: političkim, personalnim,
gospodarskim ...

Kakvo je stanje među novinskim nakladnicima u USA? Prema podacima iz 1988. godine, broj dnevnih
listova se i dalje smanjuje, od 1.763 u 1960. godini na 1.643 u 1988., ali je dnevna naklada neznatno porasla
sa 62 milijuna na 62.9 milijuna primjeraka te se ostvaruje u manjem broju tvrtki: od 27 u 1960. na 14 u
1988. godini. Među tih 14 giganata najveći je Gannet Company koja izdaje "USA Today" i 87 drugih
dnevnika. Drugi po veličini je "Knight-Ridder Inc." koji tiska "Philadephia Inquirer", "Miami Herald" i još

11
Isto, str. 20.
11
Vera V.
27 listova. Čuveni "Hearst" je12 pri dnu ljestvice od 14 divova i tiska "San Francisco Exarniner" i još 13
dnevnika.

Teorijska i zakonodavna mogućnost slobode medija postoji, ali pojavila se nova sila koja kontrolira medije:
monopoli i magnati

Financijska povezanost korporacija razvija sve ostale veze: političke, personalne, gospodarske…

Vodeći ljudi novinskih korporacija tvrde da ne ugrožavaju slobodu tiska i izražavanja novinara

Broj nakladnika magazina još se dramatičnije smanjio. Od 20 dominantnih korporacija il 1981.

godini, sveo se na svega tri u 1988. godini, uglavnom zbog snažnog jačanja "Time Inc.".
Što kažu veliki nakladnici? Allen Neuharth, predsjednik Poslovodnog odbora najvećeg lanca dnevnih
novina, "Gannet Company", kazao je u jednom razgovoru: "Wall Street uopće ne haje ako mi pošaljemo
dobre novine u Niagara Falls. Oni samo žele znati hoće li naši profiti ostvariti stopu od IS ili 20 posto."
Većina vodećih ljudi u korporacijama tvrdi da ne ugrožavaju slobodu tiska i izražavanja novinara.
Potvrđuju to brojnim primjerima. "Ali, čim njihov osjetljivi gospodarski probitak postane upitan, oni neće
prezati da iskoriste svoju moć nad medijima. Medijska moć je politička moć, Američki politički sustav
koncipiran je u skladu s Lord Actonovim aforizmom koji kaže kako moć korumpira, a apsolutna moć
korumpira apsolutno. Moć nad medijima nije izuzetak. Kada pedesetak žena i muškaraca kontrolira
informaciju i ideje koje konzumira 220 milijuna Amerikanaca, tada je vrijeme da ti Amerikanci istraže
kakve su to institucije koje 'im svakodnevno prikazuju sliku svijeta." - zaključuje Bagdikian.

Iako je većina listova koncentrirana u rukama grupice ljudi, još uvijek postoji čitav niz sitnih, nezavisnih
listova koji se ne mogu lako ušutkati i gdje istina izbija na vidjelo

Kontrola informacije u velikoj korporaciji gdje je sve koncentrirano u hijerarhijsku piramidu

odlučivanja, najbolje se može ilustrirati primjerom iz povijesti američkog novinarstva. Hearstov medijski
imperij bio je korišten za stvaranje ultradesnog političara McCarthya.,McCarthy je pronalazio komuniste u
svim dijelovima američkog društva. Tako je 1950. u "povijesnom govoru u Wheelingu, McCarthy rekao:
"Posjedujem listu od 205 imena koji su bili pripadnici Komunističke partije i koji još uvijek stvaraju politiku
state Departmenta". Ova izjava je šokirala američku javnost William Randolph Hearst Jr. koji je naslijedio
medijski imperij od svog oca, i bio osobni prijatelj McCarthyija, rekao je jednom kasnije: "Joe me je nazvao
nedugo poslije tog govora. I znadete što? Vraga je imao na toj listi! Ništa!" Ali usprkos tome, Hearstovi
mediji su pružili punu podršku McCarthyijevoj kampanji koja je ugrozila američki politički život.
No, američki mediji i društvo smogli su snagu da ipak pučanstvu kažu istinu. I to je prava veličina
medijske slobode. Iako je većina listova koncentrirana u rukama jedne grupice ljudi, još uvijek postoji cijeli
niz sitnih, nezavisnih listova koji se ne mogu samo tako lako ušutkati i gdje istina, prije ili kasnije, izbije na
vidjelo. A to je ono što je bitno.13

Kakva je situacija u dobroj staroj Europi? Da li su i tu korporacije na djelu ili još prevladavaju
nezavisni nakladnici? Povijest tiska u Europi je vrlo duga i novine nisu bile vezane toliko uz pojedince
koliko uz određene političke struje, stranke, sindikate ili uvažene osobe javnog života. Postojale su čuvene
medijske obitelji koje su generacijama posjedovale novine, kao što je to švedska obitelj Bonnier koja je od
1837. godine izdavala novine. Većina europskih medijskih magnata ili kako ihzovu medijskih barona ili
mogula pojavila se poslije II svjetskog rata, a ponajviše s razvitkom privatne TV. To su Murdoch,
Berlusconi, Springer, Hersant i pokojni Maxwell.

Tko su medijski moguli? "Definicija mogula je: osoba koja posjeduje i upravlja glavnim medijskim
tvrtkama, koja preuzima rizik interpretacije i koja upravlja medijskim businessom u osobnom ili
ekscentričnom stilu" - kažu Jeremy Tunstall i Michael Palmer u knjizi "Media Moguls". Oni analiziraju
pojave medijskih mogula u Europi; a upuštaju se i u case study medijskih magnata u pojedinim zemljama,
primjerice Velike Britanije, Italije, Francuske i Njemačke.

12
Isto, str. 21.
13
Isto, str. 22.
12
Vera V.

Tunstall i Palmer: Mogul je osoba koja posjeduje i upravlja glavnim medijskim tvrtkama, preuzima rizik
interpretacije i upravlja medijskim businessom u osobnom ili ekscentričnom stilu

Medijski moguli su, prema Tunstallu i Pa1meru, osobe koje su same izgradile svoj imperij. Većina ih
nije počela od nule, već su vještom preprodajom došli do svog carstva. No, njihova definicija kaže da su to
učinili na osoban i ekscentričan način, što ukazuje i na njihov odnos prema medijima. Većina ih je u središtu
medijske pažnje, oni ne samo da proizvode vijesti već i jesu vijest. Moguli vole publicitet i vole ga stvarati.
Obzirom da su interpretatori zbivanja, nije čudno što su u središtu pažnje javnosti. Uglavnom su vrlo
utjecajni, stvaraju političke snage, a neki od njih su i sami postaJi političari, kao što 'je to slučaj s
Berlusconijem. Vole posjedovati prestižne, ugledne dnevne listove. Axel Springer je vlasnik "Die Welta",
Robert Hersant posjeduje "Le Figaro", a Rupert Murdoch je preokrenuo nebo i zemlju kako bi kupio "The
Times". I ti Italiji je slično: svi ugledni dnevnici su u vlasništvu Berlusconija ili pak nekog drugog mogula.
Moć pojedinih moguia je zastrašujuća. Silvio Berlusconi je postao jedini čovjek izvan Latinske
Amerike koji osobno kontrolira tri TV kanala u jednoj zemlji. Dakako, to nije mogao postići bez političke
podrške. Do vlasništva je došao nakon duge pravne, zakonske i gospodarske borbe. Među njegove najbolje
prijatelje spadaju bivši premijeri Craxi i Andreotti. Ne iznenađuje stoga i njegova politička karijera.
Europske države imaju stroge zakone protiv medijskog monopola, ali se oni uvijek pokušavaju
nekako izvrdati. U glavnom, zakonodavci ograničavaju posjedovanje velikog broja novina i14 povezanost
novina i TV.

Europske države imaju stroge zakone protiv medijskog monopola, ali ih moguli pokušavaju izvrdati

Ben H. Bagdikian: svijetom vlada moćna trojka: globalna medijska korporacija, multinacionalna industrija i
svjetski bankarski establishment

Većina europskih zemalja ima od 1945. godine posebna tijela koje se bave medijskim
monopolistima. Talijansko zakonodavstvo ograničava jednog vlasnika na 20% prodane naklade novina. U
Francuskoj i Njemačkoj dugo se vodila neuspješna rasprava kojom se trebala ograničiti snaga Springera i
Hersanta, a slično bijaše i u Britaniji.

No, gospodarski uvjeti ponekad učine više od zakonskih. Većina mogu la našla se u teškoćama, čak i
u skandalima, poput pokojnog Robeta Maxwella. Ništa bolje nije ni Murdochu, a i Berlusconi je upleten u
sumnjive veze s talijanskim podzemljem. Procjena Tunstalla i Palmera jest da će britanski moguli u
devedesetim slabiti na Otoku, a jačati u USA. U Francuskoj su zakoni protiv medijskog monopola
najliberalniji, ali ujedno je to i zemlja s najviše anti-mogula, dok su talijanski moguli vezani uz svoju zemlju,
nedovoljno jaki za međunarodnu konkurenciju i zbog toga je među njima velika konkurencija i mogućnost
da se situacija preokrene. No, tko zna?
Kakva je situacija u nas? Ima li monopolista i medijskih mogula? Da li je medijska scena razmrvljena
i u velikom previranju i gibanju?
Očito je da se stanje na hrvatskoj medijskoj sceni neprekidno mijenja. Možda se ni u jednom
segmentu društvenih djelatnosti nije slika toliko drastično promijenila koliko u medijima tijekom zadnjih
nekoliko godina, od nastanka samostalne hrvatske države. Negdašnji medijski mamuti, naslijeđeni iz
komunizma, poput "Vjesnika" i "Slobodne Dalmacije" više ne postoje, barem ne u bivšem obliku. Najočitije
je to kod "Vjesnika" čiji se ogromni sustav posve raspao. Novi medijski koncerni se nisu stigli formirati:
Pojavio se jedan veliki nakladnik, ali pod više imena, kojeg možemo imenovati kao grupa "Globus", No, još
je rano kazati da li su to zaista pravi medijski giganti ili samo mjehuri nastali na brzom, žutolikom,
nakladnom bumu. Za prave medijske mogule potrebno je jače i stabilnije tržište koje će omogućiti velike
naklade i visoku stopu profita.

Medijski imperijalizam

Globalne svjetske kompanije bitno su utjecale i na globalne medijske korporacije. Najveća reklamna
agencija na svijetu, Saatchi &. Saatchi iz Londona, ima urede u 80 zemalja i kupuje 20 posto cjelokupnog

14
Isto, str. 23.
13
Vera V.
komercijalnog vremena televizije u svijetu. Oni PepsiCelu reklamiraju na komercijalnim TV u 40 zemalja,
atu reklamu vidijedna petina ljudske rase. Takve kompanije žele poslovati s-primjerenim medijskim
gigantima.15
Ben H. Bagdikian smatra da dva razloga utječu na stvaranje globalnih medijskih konglomerata. Jedan
je stvaranje velikih zajedničkih tržišta, a drugi je povećana moć reklame, čak i u Trećem svijetu. Globalne
svjetske tvrtke traže globalne reklamne agencije, a one pak trebaju globalne medijske kuće. Tako se, kaže
Bagdikian, stvorila nova moć, trojka koja vlada svijetom: globalna medijska korporacija, multinacionalna
industrija i svjetski bankarski establishment.
Masovni mediji prekrili su zemaljsku kuglu gusto isprepletenom mrežom izuzetno spretnih i
sposobnih profesionalnih novinara koji se nalaze doslovno' na svakom mjestu, u svako vrijeme i gotovo
istodobno izvještavaju o zbivanjima bez obzira gdje su se dogodili.
Potrošači informacija "gutaju" ogromne količine vijesti. Podaci o korisnicima masovnih
komunikacija su fascinantni. Tijekom tipične zimske noći stotinu milijuna Amerikanaca sjedi pred svojim
TV prijamnicima. Radnim danom kupuje se više od 61 milijun primjeraka dnevnih novina koje pročita 'oko
92 milijuna Amerikanaca. Oko 75 posto odraslih Amerikanaca provede prosječno dnevno, 35 minuta.
čitajući dnevne novine, a 33 minute čitajući ilustrirane revije.
Ovu ogromnu vojsku potrošača informacija obasipa i ogromna količina vijesti. Sve vijesti je naprosto
nemoguće objaviti. Tipične američke novine primaju "polagani'' servis Associated Pressa koji sadrži oko
72.000 riječi u 12-satnom ciklusu emitiranja vijesti. Brzi servis u istom razdoblju emitira 864.000 riječi
izabranih među milijun riječi koje su. poslali novinari. A uz AP postoji još čitav niz agencija, TV mreža,
dopisnika ...
Strahovito velika količina vijesti uvjetuje ponajprije selekciju u medijima koji distribuiraju vijesti -
novinskim agencijama, a zatim u medijima koje ih koriste .: novinskim, radio i TV redakcijama. Do krajnjih
potrošača dolazi samo ono što je najvažnije, najzanimljivije, najatraktivnije...
U takvoj konkurenciji teško je probiti se. Događaj mora zaista biti prvorazredan, okrutan, krvav ili
pak, na bilo koji drugi način Zanimljiv za urednike koji odabiru vijesti očima svojih kupaca. Urednik stalno
promišlja hoće li njegov potrošač kupiti, zbog te vijesti, drugog jutra novine. Da li će oglašivači platiti
reklame za njegov program, zaključe li da slušanost ili gledanost programa opada zbog toga što on ne zna
dobro selekcionirati vijesti? Zbog toga nema kraja trci za još bržom, još "jačom", još udarnijom vijesti.
Iskrcavanje američkih trupa u Somaliji, te rat u Zaljevu tipični su primjeri kako mediji utječu na značajna
Zbivanja i koliko su Zbivanja (bez)značajna ako ih mediji ne pokrivaju.16

Potrošači informacija "gutaju" ogromne količine vijesti. U Americi se radnim danom kupi više od 61 milijun
primjeraka dnevnih novina koje pročita oko 92 milijuna stanovnika

Velika količina vijesti uvjetuje drastičnu selekciju u medijima koji distribuiraju vijesti

Događaj mora zaista biti prvorazredan, okrutan, krvav, a trka za još jačom i udarnijom vijesti je beskrajna

Kriteriji odabira vijesti su različiti i uvjetovani su znanjem i sredinom iz koje potječu novinari

Promatramo li na taj način predstavljanje nekog događaja u svjetskim medijima i analiziramo li

uređivačku politiku vodećih svjetskih dnevnika, news-magazina, TV i radio mreža, zaključujemo da postoji i
medijski imperijalizam.
Američkim potrošačima američki će mediji ponuditi samo ono za što su uvjereni da ih zanima. Sve
ostalo je nevažno i kao da se nije ni dogodilo. Ako se dogodilo, i ako je važno, a nije novinarski obrađeno na
način blizak američkim potrošačima; tada također neće biti objavljeno, jer je to njima medijski nerazumljivo.
Slično ili isto je i sa svim svjetskim medijima, samo što postoje specifičnosti u svakoj zemlji.
Japancima je još teže približiti neka zbivanja u Hrvatskoj negoli Amerikancima, a Englezima lakše.
Talijani bolje razumiju i imaju više zanimanja za zbivanja u Hrvatskoj od Skandinavaca, a najbolje ih
objašnjavaju Nijemci i Austrijanci jer im je zanimanje veliko, a tematika bliska.

15
Isto, str. 24.
16
Isto, str. 25.
14
Vera V.
Istraživanja medija potvrđuju tezu da primjerice Amerikanci, koji su, kako smo vidjeli, veoma veliki
potrošači medija, imaju jasno izražene kriterije za objavljivanje vijesti. World Press Review anketirao je
urednike novinskih agencija o tome koje su najveće novinske teme bile u 1991. godini. Odgovori su više
nego zanimljivi.
Associated Press na prvo mjesto stavlja rat u Zaljevu, pokušaj puča u Sovjetskom Savezu,
saslušavanje Clarencea Thomasa za imenovanje zaVrhovni sud, oslobođenje bejrutskog taoca Terryja
Andersona, gospodarstvo, svršetak hladnog rata, AIDS, masovno ubojstvo u Millwaukeeu, sastanke Arapa i
Izraelaca i policijsko premlaćivanje Rodneya Kinga.
UPI ima sličnu rang listu samo što umjesto ubojstva u Millwaukeeu ima pokolj u Killeenu, Texas.

No, anketiranjem neameričkih urednika došlo se do drukčijeg poretka. Devedeset urednika iz 42

zemlje je za AP ovako rangiralo najveće novinske teme u 1991. Zaljevski rat, pokušaj sovjetskog puča,
jugoslavenski građanski rat, srednjoistočni mirovni pregovori, svršetak hladnog rata, Južna Afrika: ukidanje
apartheida, države EZ prepiru se oko integracije, AIDS, sporazum o miru u Kambodži i Ubojstvo Rajiva
Gandhija.
Neamerički urednici su "političniji", ne brinu o tipično američkim unutrašnjim temama i uočavaju
globalne promjene u svijetu, pa tako i rangiraju teme. Pojedinačno pak, urednik iz Bangladeša ne drži
Zbivanja u bivšoj Jugoslaviji značajnima, ali mu je važna ciklona ti Bangladešu. Urednik iz Kostarike na
peto mjesto stavlja ex- YU zbivanja, a na deseto netoleranciju i sve veću represiju na Kubi. Peruanski
urednik također misli da 17 događaji u nas nisu vrjedniji od petog mjesta, ali i da latinskoamerička
gospodarstva, koja uzdižu glave, zavrjeđuju deveto mjesto. Kanadska novinarka misli da je 1991. bila
godina "kada je Treći svijet, a naročito Afrika, doživio zamjenu uloga sa svojim "velikim bijelim susjedima
sa sjevera, jer su tamo gore ratovi cvali: od senzacionalnog kompjutoriziranog sukoba u Zaljevu, do
besmislenog plemenskog uništavanja između Srba i Hrvata .. ."
Kriteriji su, razumljivo, različiti i uvjetovani znanjem i sredinom iz koje potječu novinari. Ovako
pojednostavljena slika govori u prilog unaprijed stvorenih stereotipa koji pak ukazuju koliko je važan image
neke zemlje ili medija koji prezentira zbivanja. CNN ima posebni utjecaj na američku javnost, i vijest koja s
negodovanjem govori o zločinima srpskih agresora ima veću specifičnu težinu negoli javno priopćenje
Hrvatske ambasade u UN.

Kulturni imperijalizam i kulturni identitet objašnjava Ali Moharnmadi na primjeru Irana. Prije svega,
naglašava, stvarnost je da je povijest našeg planeta od 15. stoljeća obilježena djelovanjem nekoliko zemalja,
kao što su Španjolska, Britanija, Francuska, Rusija, Sjedinjene Države i Japan. Neki teoretičari naglašavaju
veliki utjecaj USA na zemlje Trećeg svijeta zahvaljujući masovnim medijima, posebice TV koja ima
ogromnu ulogu u širenju nekih kulturnih vrjednota sumnjivog značaja (soap opere). No, Mohammadi ističe
kako je u osamdesetim godinama Iran prikaz iv ari u američkim medijima kao neprijateljska nacija, baš kao
što je USA "crni vrag" u iranskim medijima. Ironična je činjenica da su desetljeće prije toga jedni o drugima
imali najljepše mišljenje. Ti stereotip i stvoreni za vrijeme šahove vladavine iznenadili su i ogorčili brojne
prosječne Amerikance koji naprosto nisu mogli shvatiti zbivanja 1979. godine, iransku revoluciju i dolazak
Homeinija na vlast.
Svaka je zemlja-svojevrsna žrtva kulturnog imperijalizma jednako kao što svaka zemlja pokušava
širiti svoju kulturu u druge sredine. Nema zemlje koja je izolirana i čije granice ne prelaze vijesti, običaji,
moda, pjesme, umjetnička ili druga djela koja su proizvod neke druge zemlje. "Protok vijesti i informacija,
prodaja filmova i kaseta, širenje podataka: sve to predstavlja trojanskog konja smještenog u miroljubivom
susjedstvu. Tko je žrtva, a tko napadač?" pita Leonard R. Susssman u djelu "Power, the Press and the
Technology of Freedom".
Sussman navodi fenomen rock glazbe kao tipičan primjer kako kulturni imperijalizam u masovnim
medijima može dovesti do sasvim neočekivanih situacija. Rock je autentična 18 američka glazba nastala
kombinacijom crnačkih i bijelih, južnjačkih country pjesama. Rock je probio sve granice i nema. mjesta na
kugli zemaljskoj gdje nije prisutan. U 1986. godini Live Aid za žrtve gladi li Etiopiji imao je najbrojniju
publiku u svijetu. Čuli su se glasovi kako je to primjer najvećeg kulturnog imperijalizma. No, u prosincu
1987. Godine japanska kompanija Sony je kupila CBS, američku kompaniju, preuzela kontrolu nad

17
Isto, str. 26.
18
Isto, str. 27.
15
Vera V.
najvećim američkim rock zvijezdama Michaelom Jacksonorni Bruce Springsteenom, i tako sada
najautentičniji proizvod američke kulture posjeduje i kontrolira Tokio.

Američkim potrošačima američki mediji će ponuditi samo ono za što su uvjereni da ih zanima

Unaprijed stvoreni stereotipi predstavljaju teškoću u 'prezentiranju događaja

Svaka zemlja je svojevrsna žrtva kulturnog imperijalizma jednako kao što svaka zemlja pokušava širiti svoju
kulturu u druge sredine

Sussman: kulturni imperijalizam tko je žrtva, a tko napadač?

Dobar image zemlje ili osobe olakšava pristup medijima

Nezahvalna je zadaća objasniti zbivanja na tlu bivše Jugoslavije u 30 sekundi uključujući i pozdrav svima u
studiju

Ima i drugih primjera. Talijani su među brojnijim iseljenicima u USA, pa je RAI 1985. izravno
počela emitirati svoj program u New Yorku. Za svega nekoliko mjeseci broj gledatelja, čak Talijana treće
generacije, popeo se na 700.000 koji su bili jednodušni u ocjeni da im program omogućuje da "vide svoje
korijene".
Dakle, i u shematiziranom uređivačkom izboru zbivanja i njihovom predstavljanju, nije sve tako
crno-bijelo, već ima i mnogo sivih tonova, polutonova i nijansi. Treba znati zakonitosti uređivanja, zanatske
"kvake" i približiti informaciju medijima. Dobar image zemlje, politike, ili osobe koja je predmet vijesti i
ovdje pojednostavljuje, olakšava i ubrzava pristup svjetskim medijima.
Zbivanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koja teško proživljavamo, najbolja su ilustracija. Čim se
rat zahukta pojavi se roj novinara, poput muha, koje dolete u tili čas i žele odmah slati ekskluzivne vijesti.
No, izbor događaja kadšto je potpuno nelogičan i ovisan o raznim okolnostima, kao što su međunarodne
prometne veze, smještaj vrhovništava međunarodnih institucija (UN i sl.), mogućnost slanja vijesti, logistika
i drugo.
Tako većina novinara za vrijeme rata u Hrvatskoj bijaše smještena u hotelu Inter*Continental i koji
put taksijem su išli na bojišnicu na Kupi. Vraćali su se razočarani ako nisu vidjeli bombe kako se
rasprskavaju. Rat u Hrvatskoj uglavnom nije bio televizičan, nije bilo dramatičnih vizualnih efekata koji su
se mogli snimiti s krova hotela, za razliku od Sarajeva, gdje se rat promatrao iz hotela Holliday Inn, Novinar
koji je došao na događaj treba mjesnu pomoć iskusnog domaćeg čovjeka. Ukoliko ona izostane, tada se i
kvaliteta informacije smanjuje. Većina novinara koja je izdala knjige o ratu na području ex-Yu, zahvaljuje u
predgovoru svojim prevoditeljima i vodičima bez kojih ne bi mogli ostvariti svoja izvješća.
Potrošači masovnih medija naviknuti su misliti u stereotipima. Njima je svaki novi pojam stran i
teško prihvatljiv. Oni naprosto ne žele znati previše novoga. Stoga se novinari trude da 19 im prikažu nova
zbivanja na stari, poznati način, poznatim slikama, poznatim riječima i pojmovima. Nezahvalna je zadaća
objasniti zbivanja na tlu bivše Jugoslavije u 30 sekundi, uključujući i pozdrav s terena. Metafore u stilu dobri
i loši momci spašavaju stvari. No, što učiniti ako novinar ne zna tko je dobar, a tko loš?

Etika novinarstva

Pierre Sorlin: novinari su u procijepu - rade za plaću, a proizvod ovisi o nakladnicima, ali oni nisu
poput radnika u tvornici cipela, jer njihov proizvod mora biti usklađen s etičkim standardima profesije

Denis McQuail: postoji stalni potencijalni konflikt između medija i onih koji imaju političku i
gospodarsku moć

19
Isto, str. 28.
16
Vera V.
Novinari se nalaze u procijepu: u novinama rade za plaću i proizvod ne ovisi o njima, već o
nakladnicima. Ali, novinari nisu radnici poput onih u tvornici obuće, oni snose odgovornost za svoj proizvod
koji mora biti usklađen s etičkim standardima profesije, što proizvođača cipela ne brine.
Ovo mišljenje francuskog teoretičara novinarstva Pierra Sorlina nije usamljeno. Dualitet novinarske
profesije, koja je u potpunosti izložena utjecaju tržišta, a ravna se prema strogim etičkim i moralnim
postavkama koje se nalaze u kodeksu novinarske profesije nije jedina specifičnost. Ne utječu samo zakoni
tržišta na novinare, već i političari i drugi moćnici koji "žele prodati svoje ideje", napominje Jay G. Blumler
u članku objavljenom li zborniku "Mass media and Society".
"Postoji stalni potencijalni konflikt između medija i onih koji imaju političku i gospodarsku moć" -
određeniji je Denis McQuail u članku "Mass Media in the Public Interest: Towards a Frarnework of Norms
for Media Performance".

Kako novinari mogu odgovoriti ovakvim pritiscima? Da li je uopće moguće odolijevati? Odgovore
dobro znaju novinari koji žive u tom procijepu i moraju zadovoljiti s jedne strane zahtjeve svojih
poslodavaca, a s druge strane svoja profesionalna, etička i moralna načela.
Cijeli je niz optužbi na račun novinara i novinarske profesije. Nerijetko su optuživani za
senzacionalizam, nepoštivanje osobnosti i privatnosti, izazivanje netrpeljivosti, olako sramoćenje pojedinaca
bez pravih dokaza, objavljivanje neprovjerenih informacija, lov za lakom nakladom bez obzira na istinitost
informacija isl. Pogotovo smo mi bili suočeni s medijima koji su izazivali i potpirivali nacionalnu i vjersku
mržnju, pozivali na masakr, pa čak i genocid.
Istodobno svjedoci smo da je novinarstvo profesija koja je savjest suvremenog društva, da su
novinari ljudi koji se bore za istinu, ukazuju na nepravilnosti, netoleranciju i kriminal. Mediji mogu biti
svojevrsni korektiv društvenih anomalija, sredstvo kojim se javnost upozorava na pojave suprotne
demokraciji, slobodi i drugim temeljnim vrjednotama ljudskog društva.20

Novinari se optužuju za senzacionalizam, nepoštivanje osobnosti i privatnosti, izazivanje netrpeljivosti,

objavljivanje neprovjerenih informacija ...

Mediji mogu biti svojevrsni korektiv društvenih anomalija, sredstvo kojim 'se javnost upozorava na pojave
suprotne demokraciji i slobodi

Dakako, postoje primjeri koji potvrđuju i jednu i drugu tezu. Srećom, više je pozitivnih, dobrih
primjera negoli onih loših, negativnih. I sami predstavnici novinarskih udruga diljem svijeta bore se za pravo
na slobodno, demokratsko izvještavanje koje će objektivno ukazati na zbivanja. Nije to lagano ni
jednostavno, jer mnogi priželjkuju vlast nad novinama. Pritisci o kojima govore Soriin, Blurnler i McQuail
prisutni su i u najrazvijenijim demokracijama, a teško im mogu odolijevati i utjecajni, ugledni mediji koji
imaju snagu i moć.
Kako, dakle, novinari mogu iz tog procijepa? Jedno od najjačih oružja u obrani profesije jesu
novinarska etika, moral i kodeks časti novinarske profesije.
Naravno, nema mnogo mudrosti kada se govori o etici i moralu: osobni moral i poštenje temelji su
profesionalnog morala i etike. Neki od suvremenih teoretičara ističu da prilikom procjene hoće li novinar
objaviti neku vijest ili ne, treba poći od toga da li je, kao novinar, pošteno obavio svoj posao.
Kodeks časti je kondenzirao znanja i iskustva suvremene zapadne civilizacije o etici, moralu,
poštenju i časti novinarskog poziva, a temelji se na općim načelima demokratskih odnosa i slobode
pojedinaca u društvu.
Svako novinarsko društvo ima neki pisani dokument kojim se regulira vladanje novinara, a u nas
postoji Kodeks časti Hrvatskog novinarskog društva. U općim načelima Kodeks se poziva na Ustav,
pozitivne zakone Republike Hrvatske, Statut i akte Međunarodne federacije novinara te akte Savjeta Europe
o slobodi izražavanja i informiranja i o ljudskim pravima. Kodeks časti razrađuje u 18 točaka prava i
dužnosti novinara, a u završnim odredbama se kaže da novinar koji radi u skladu s Kodeksom uživa podršku
svojega uredništva i svoje profesionalne novinarske i sindikalne organizacije. Obzirom da je Kodeks poznati
javni akt nema potrebe detaljno ga razrađivati.

20
Isto, str. 29.
17
Vera V.
Možda je zanimljivije kako istaknuti novinari, dugogodišnji urednici poput A.M. Rosenthala,
negdašnjeg izvršnog urednika (executive editor) "New York Timesa" shvaćaju etiku novinarstva. Rosenthal
je članovima uredništva obznanio svoja "uvjerenja" o novinarstvu, očekujući, dakako, da ih se i pridržavaju.
 Uvjeren sam da je dužnost svakog novinara i urednika da postigne što je moguće veći stupanj
objektivnosti, iako znam da je posve objektivno novinarstvo nemoguće, jer svaki je tekst
napisalo ljudsko. biće ..
 Uvjeren sam da će novinar zaboraviti emocije onog trenutka kada sjedne za stroj i počne
pisati svoj tekst, bez obzira koliko je bio emotivno vezan uz temu.21
 Uvjeren sam da će osobna razmišljanja biti isključena prilikom pisanja novinarskih tekstova.
 Uvjeren sam da ćemo izbjegavati pogrdne izraze baš kao i anonimne optužbe protiv
pojedinaca ili ustanova.
 Uvjeren sam da će svaka optužena osoba ili ustanova imati odmah pravo na odgovor.
 Uvjeren sam da ne koristimo novine kako bi pribili ljude na stup srama samo zato jer mi
novinari posjedujemo takvu moć.
 Uvjeren sam da prikazivanje obje strane nije puko izmotavanje, već srž odgovornog
novinarstva.

Nove tehnologije komuniciranja oslobodit će informaciju od utjecaja

Tako je iskusni novinar sažeo profesionalni credo u sedam jednostavnih uvjerenja. Kada smo već kod
Rosenthala, zanimljivo je podsjetiti se kako on definira dobro novinarstvo:
"Naš posao su činjenice. Naučili smo istraživati dublje za činjenicama, iskopati njihov smisao,
usporediti ih i analizirati, postaviti ih u perspektivu...
Novine su uvijek dobro izvještavale o onome što ljudi kažu i što ljudi rade. Sada mi izvještavamo i o
tome što ljudi misle - o teologiji, znanosti, suštini prava - jer ono što ljudi misle, utječe na ono što oni kažu i
što čine."

Dokle god će mediji biti najvažniji informativni kanal, dotle će se voditi borba oko utjecaja na njih -
smatra Leonard R. Sussman. No, ta borba se može dobiti samo novom, većom, raširenijom informativnom
mrežom. Nove tehnologije komuniciranja oslobodit će informaciju od utjecaja. Vlade ili poslovne tvrtke
neće moći kontrolirati ogromnu, neizmjernu mrežu komunikacija koju nam pruža suvremena kompjutorska
tehnologija. Već sada je u nas stvarnost CARNet, da ne spominjemo Internet i druge javne kompjutorske
mreže. To je, prema Sussmanu, i jedan od mogućih odgovora na prisutne probleme novinarstva i
omogućavanje slobode koja će se ravnati prema etičkim i moralnim kodeksima.22

II dio
Karakteristike proizvodnje novina

Specifičnosti novina

Novinarska profesija ima svoje jasne i prepoznatljive zakonitosti koje su jedinstvene u svim
modelima, političkim sustavima i u svim medijima kojima se novinarstvo služi kako bi komuniciralo s
javnošću. Ta temeljna načela profesije se modificiraju prema karakteristikama medija. Svi mediji nisu isti i
nemaju isti način izražavanja. Ono, što je primjereno TV nije istodobno adekvatno na radiju ili u tisku.
Prema tome, svaki medij ima svoje specifičnosti koje utječu na novinarski izraz.
Prva i osnovna karakteristika novina potječe iz same naravi medija: tiskane riječi. Za razliku od
oralne komunikacije, pisana komunikacija je specifična po tome što pisanje i čitanje zahtijeva određeno
vrijeme, ali svatko može birati vrijeme kada će pisati i čitati. Pisanje je ujedno i najosobniji oblik
komunikacije - oboje traže određenu koncentraciju te i čitanje i pisanje obavljamo posve sami. Iznimaka,
dakako, ima, ali u biti to činimo sami, u tišini i bjelini papira pronalazimo tuđe misli ili mu povjeravamo
svoje. Pisanje je u osnovi linearno, logičko i progresivno te pomaže promociji apstraktnih misli, što ga je
uvelike razlikovalo od oralne komunikacije.

21
Isto, str. 30.
22
Isto, str. 31.
18
Vera V.

Čitatelji novina su u prednosti pred gledateljima TV i slušateljima radija, Tamo je poruka emitirana i
više je nema. Dobro, može se snimiti, ali tko, molim vas, snima informativne emisije na radiju i TV?!
Novinari elektronskih medija to vrlo dobro znaju, pa se stoga koriste nekim trikovima da bi zadržali pažnju
publike. Novinar pisane riječi ima tu privilegiju, ali i prokletstvo da se svaka greška vidi, svaki krivi zarez,
svaka manjkavost i svaki nedostatak. No, to ujedno znači da čitatelj može dobiti stručnost, znanje,
analitičnost i sl. U neposrednom kontaktu čitatelja i novinara putem tiskane novine uspostavlja se
ravnopravni odnos. Čitatelj može reagirati, sjesti i napisati ispravak, svoje mišljenje i započeti polemiku s
novinarom.
Novina se kupuje na kiosku, pa je vaša dobra volja hoćete li kupiti "New York Times" ili riječki
"Novi list". Izravna veza kupac-novina izuzetno mnogo utječe na medije. Čim je u strukturi prihoda više
novaca počelo stizati od oglašivača negoli od kupaca, promijenio se i stav nakladnika.
Tiskovna revolucija začeta Gutenbergovom primjenom tiskarskog stroja uvela nas je u doba
tiskovina, gdje su novine postale jedan od najtipičnijih predstavnika novog medija.
Tisak je ubrzo postao i jaka gospodarska grana - javili su se novi poslovi, nova zanimanja: tiskari,
strojoslagači, ručni slagači, korektori, urednici, izdavači, prodavači, bibliotekari, dokumentaristi i -
novinari.23

Osnovna karakteristika novina potječe iz same naravi pisane riječi

Pisana komunikacija je specifična po tome što svatko može birati vrijeme kada će čitati i pisati

Čitanje je najosobniji oblik komunikacije: čitamo sami u tišini i u bjelini papira pronalazimo tuđe misle
Prokletstvo i privilegija novina: svaka se greška vidi, ali čitatelj dobija stručnost, znanje, analitičnost ...

Tisak je omogućio brži razvitak država, ali je otvorio vrata i opozicijskim mišljenjima. Razvitak
novina nije bio odmah posut ružama. Novine i novinari imali su u engleskom novinarstvu u 18. stoljeću
pejorativan prizvuk. Čak i pisanje za novine, bilo je, prema Lordu Broughamu, "prljavi posao". Niski ugled
novina bio je zbog toga što nisu bile političke samostalne. Svega nekoliko novina prodavalo se prije 1800.
godine u tisuću primjeraka. No, u 19. stoljeću naklade su rasle uglavnom zbog stjecanja političke
nezavisnosti. "Lloyd's Weekly" bijaše prva tjedna novina s nakladom većom od milijun primjeraka, a "Daily
Mail" prvi dnevnik koji je tu barijeru prešao na prijelazu u 20. stoljeće.
Novine su tako krenule na put masovnog medija broj jedan, na kojem su ostale do pojave novih,
elektronskih medija. Put nizbrdo može prikazati indeks prodanih primjeraka na stotinu domaćinstava u USA:
Tablica 2.
INDEKS PRODANIH PRIMJERAKA
NOVINA NA 100 DOMAĆINSTAVA
U USA
1930 ………………………….. 132
1940 ………………………….. 118
1950 ………………………….. 124
1960 ………………………….. 111
1965 ………………………….. 105
1970 ………………………….. 90
1980 ………………………….. 79
1986 ………………………….. 72

Pad naklade novina nije bio prvenstveno samo zbog pojave novih medija. Distribucija je uvelike.
utjecala na svježinu vijesti koje su novine objavljivale, pa i na cjelokupni sadržaj. Do 1980-tih većina
američkih dnevnika počela se tiskati do 8 sati ujutro ili čak i ranije za pokrajinska izdanja. Te novine većina
pretplatnika nije mogla čitati do 17 sati ili čak kasnije. Popodnevne novine nisu imale dnevne novosti, tako
da su malo nudile čitateljima. Osim toga, pod utjecajem oglašivača opseg novina se jako povećao. Prosječni
američki dnevni list iz 80-tih godina imao je dvostruko više stranica od novina iz 1946. godine. "The Los
Angeles Times" ima prosječno 123 stranice i 512 stranica nedjeljom. Dječaci i djevojčice koji su ga prije
raznosili više to ne mogu jer su fizički preslabi, pa su taj posao morali preuzeti odrasli ljudi.

23
Isto, str. 35.
19
Vera V.
Kriza tiskanih medija nije svugdje u svijetu jednako doživljena. Dapače, u europskim zemljama
novine su zadržale bolju 24 poziciju za razliku od američkih. Podaci o prodanim primjercima na tisuću
stanovnika rječito govore o tome:
Tablica 3.

BROJ PRODANIH PRIMJERKA

NOVINA NA 1000 STANOVNIKA
Švedska ………………………… 572
Japan …………………………… 526
Istočna Njemačka ……………… 472
Luksemburg ……………………. 447
Island …………………………… 431
Finska …………………………... 425
Norveška ……………………….. 412
Švicarska ………………………. 402
Sovjetski Savez ………………… 397
Izrael …………………………… 394
Australija ………………………. 394
Velika Britanija ………………… 388
Novi Zeland ……………………. 376
Hong Kong …………………….. 349
Danska …………………………. 341
Austrija ………………………… 320
Nizozemska ……………………. 315
Zapadna Njemačka …………….. 312
Čehoslovačka ………………….. 300
Sjedinjene Države ……………… 287

Pojava elektronskih medija ugrozila je, ali ne i uništila novine

Rezultati su dosta iznenađujući. Proteklo je nekih dvanaestak godina od ovih podataka, ali slika se
bitno nije izmijenila čak i uz izmjenu geopolitičke situacije: nemamo više Istočne Njemačke, Sovjetskog
Saveza i Čehoslovačke, ali odnos kulture, razvijenosti i utjecaja drugih medija nije se drastično mijenjao.
"Do 1990. godine izdavači visoko nakladnih dnevnih listova konačno će prestati zavaravati sami sebe
kako su u novinarstvu i priznati da se prvenstveno bave širenjem oglašivačkih poruka", rekao je A. Roy
Megary, izdavač "Toronto Globe and MaH". Što je natjeralo uglednog izdavača na takav stav, pogotovo kad
je potekao iz novinarske škole kojoj je prvenstvena zadaća, prema riječima Will Irwina, američkog novinara
iz 20-tih godina da: " ... novine pretendiraju tome da zagovaraju pravo naroda te da čitateljska publika
očekuje takav pristup od novina."
Dali su oglašivači zaista tako značajno utjecali na promjenu novina? Američki masovni mediji došli
su pod kontrolu velikih nacionalnih i multinacionalnih kompanija koje su bitno utjecale25 na velike novine.
U Europi trend nije bio takav, pa je i situacija nešto drugačija. Novine jesu pod velikim utjecajem tržišta i
oglašivača, ali su zadržale neke od svojih osnovnih obilježja.

Premda su novine pod velikim utjecajem tržišta i oglašivača, ipak nisu izgubile neke od svojih bitnih
obilježja
Novine su nadživjele prijetnju novih, modernijih, popularnijih medija
Primjena informatičkih postignuća značila je prekretnicu u razvitku tiska

Nije to prvi, a ni zadnji put što se kriza nadvila nad novine. Zloguki proroci su više puta predviđati
propast novina zbog novih, modernijih, popularnijih medija, ali novine su sve to nadživjele. Istina, i one su
se drastično mijenjale, prilagođavale novoj situaciji, koristile nove tehnološke mogućnosti, naročito u

24
Isto, str. 36.
25
Isto, str. 37.
20
Vera V.
proizvodnji: kolor, izvrstan tisak, brzina izrade i sl. Dapače, za neke novine to je bio stimulans koji je doveo
do velikih poboljšanja. Pojavile su se neke nove, globalne novine, poput "USA Today", ali i većina starih
bardova, naročito onih krupnih temeljaca u razvitku novinarstva s uspjehom se održavaju; poput "The
Timesa", "Le Monda", "Neue ZUricher Zeitunga" i sl.

Suvremeni novinski kiosk postao je prava medijska džungla. Potrebni su sati da bi se pregledala
standardna tržišna ponuda. Od dnevnika (domaćih i međunarodnih), tjednika, mjesečnika, pa do
specijaliziranih izdanja za pojedine off ili marginalne grupe teško je izabrati što kupiti. Zanimljivo je kako se
dobro razvijaju specijalizirani listovi: raznorazni hobiji, ribolov, fotografija, kompjutori, igre, sportovi,
kultura stanovanja, putovanja, gastronomija i sl. Ti listovi ciljaju na određenu publiku, znaju kakvo im je
tržište, imaju veliku podršku kompanija koje proizvode robu za tu vrstu publike, pa im je najbolje oglašavati
u specijaliziranim listovima, a većina naklade se prodaje pretplatom tako da im je i tržište stabilno.
Izgleda da je doba velikih magazina, poput negdašnjeg "Life"-a zauvijek prošlo. Dnevni listovi su
tako debeli i imaju toliko priloga za malo novaca, osobito njihova subotnja ili nedjeljna izdanja, da se na
tržištu teško može probiti novi "Life".

Novinari iz tiskanih medija su se grozili elektronike, ali upravo je primjena informatičkih postignuća
značila prekretnicu u razvitku novina. Danas je na redu, po svemu sudeći, novi korak: elektroničke novine.
Čak je i tvrđava klasičnog, konzervativnog novinarstva, londonski "The Times", počeo izdavati elektroničko
izdanje. Čitatelj može pomoću PC-a, modema, telefonske linije i pretplate "ući" u "The Times", čitati što i
koliko hoće, spremati taj tekst, mijenjati ga po volji, a može i uspostaviti dijalog s uredništvom. To je novi
vid komunikacije koji može otvoriti nova vrata pisanim medijima. Vraćamo se na početak, na intimni odnos
čitatelja i pisca, u osami sobe, ali uz pomoć kompjutorskog monitora. No, velika je novost da njih dvoje sada
mogu izravno komunicirati pisanom riječju. Da li je to ujedno i nova revolucija u evoluciji novina? Vrijeme
će26 odgovoriti, kao i uvijek, a do tada mi ćemo sutra ponovno na kiosk po svoju "porciju" dnevnih novina
bez kojih ne možemo zamisliti početak dana.

Stil pisanja

Karakteristike novina kao medija neminovno utječu na stil pisanja. U tiskanim medijima njeguju se
sljedeće osobine:
1. zamjetna pismenost, kako opća tako i novinarska
2. dobro poznavanje materije o kojoj se piše
3. sveobuhvatnost teme i obrada sa svih aspekata
4. razumljivost, zanimljivost i atraktivnost teksta

Obzirom da su novine izgubile trku s elektronskim medijima u brzini izvješćivanja, one se moraju
prilagoditi da uz dobru selekciju vijesti odmah čitateljima i objasne zbivanja, prikažu pozadinu vijesti, daju
svoj i (ili) tuđi komentar, mišljenja stručnjaka te prikažu različitost stavova.
Inzistiranje na općoj pismenosti djeluje neprimjereno jednoj visoko intelektualnoj profesiji poput
novinarstva, ali to su, nažalost, posljedice proteklih godina i političkih razdoblja kada se znanje o hrvatskom
jeziku sustavno zatiralo i kada mladi ljudi, pa tako i novinari, nisu imali prigode naučiti pravopis i
gramatiku. Dapače, nismo ni imali prikladnog pravopisa i gramatike. Osjetljivost na jezik u nas je izuzetno
visoka, svako zastranjivanje ima konotacije o kojima autor možda nije ni mislio pišući tekst, pa je stoga
veoma važno da svi rukopisi budu pisani standardnim i korektnim hrvatskim jezikom. Otuda se u hrvatskim
novinama daleko više vremena radi na obradi rukopisa koji prolazi i lekturu i redakturu, što nije običaj u
većini svjetskih uredništava.

Novine njeguju: zamjetnu pismenost, dobro poznavanje materije, sveobuhvatnost obrade teme te
razumljivost, zanimljivost i atraktivnost teksta

Novinarstvo je zanat sa strogo određenim pravilima pisanja svih novinskih vrsta

26
Isto, str. 38.
21
Vera V.
Profesionalna pismenost također je iznimno važna. Novinarstvo je zanat sa strogo određenim
pravilima pisanja vijesti, izviješća, komentara, reportaže i ostalih novinarskih vrsta i oblika. Mladi,
školovani novinari prolaze kroz obuku i uče osnovne novinarske vještine, ali još uvijek postoji velik broj
novinara koji su došli u profesiju bez velikog prethodnog znanja ili uz minimalnu obuku, pa se stoga svaki
tekst i lektorira i redigira.
Prošlo je doba univerzalnih neznalica, novinara koji mogu letjeti s teme na temu, s događaja na
događaj, postavljajući uvijek ista, jednostavna pitanja. Rezultati su bili adekvatni stručnom znanju - plošni,
jednostavni tekstovi, bez dovoljno analitičnosti, bez mogućnosti da se i naznače neki suštinski problemi.
Današnji se novinari specijaliziraju vrlo brzo, naročito u novinama. Čak i u gradskim rubrikama, koje
su svojevrsno učilište mladih novinara, novinari se opredjeljuju za pojedina 27 područja: školstvo,
komunalije, skupštinski život i sl.

Novinar nije univerzalna neznalica, već ekspert za pojedina područja života

Saznanje o drugoj strani medalje daje sveobuhvatnu sliku događaja

Novinar više ne može biti univerzalna neznalica, već je uz svoje osnovno, novinarsko obrazovanje,
ekspert za pojedina područja života. Novinari koji prate sudstvo moraju znati temelje pravne znanosti,
zakonodavnu praksu, poznavati zakone i uočavati suštinske promjene koje se zbivaju u pravosuđu. Njihovo
pravosudno znanje ravno je znanju stručnjaka na tom području. Takvi novinari imaju ugled u tim krugovima,
njihovo se mišljenje cijeni, tekstovi čitaju i utječu na razvitak pravosuđa. Novinar koji čeprka po površini,
bez znanja, ne može ni načeti ozbiljniju temu, vezan je uz određene struje i strujice, prenosi nečija mišljenja
i njegov vijek traje koliko i one grupacije uz koju je vezan. U slučaju da se novina bavi marginalnom temom,
rezultat nije toliko porazan, kao što je to kod novinara koji prate najosjetljivijaa područja političkog života i
koji tako postaju samo produžene ruke pojedinih političkih grupacija. Takvo novinarstvo štetno je za
profesiju i za društvo u cjelini.

Novinar ne može i ne smije jednostrano prikazati temu. Naše novinarstvo naslijedilo je takozvani
izvještajni stil, u kojem novinar ode na sjednicu nekog političkog ili društvenog tijela, dobije dnevni red i
tiskane materijale u kojima već sve manje-više piše. Nakon što sasluša sjednicu, ili je čak i napusti prije
kraja, piše tekst uglavnom iz dobivenih materijala. Nije čuo što o tom kaže možebitna druga strana, nije
istražio istinitost tvrdnji u materijalu, a pokrio se autoritetom tijela koje mu je predočilo temu. To je
jednoznačno, pristrano novinarstvo. Novinar mora saznati što je na drugoj strani medalje, on mora dobiti
sveobuhvatnu sliku, razlučiti bitno od nebitnog, točno od netočnog, i tada tek prikazati događaj kakvim ga
on vidi na temelju sveobuhvatnog ispitivanja. Takvo novinarstvo zahtijeva stručnog, osposobljenog novinara
koji ima punu podršku i zaštitu svojeg uredništva, hrabrog i obrazovanog istraživača koji će čitateljstvu
pružiti istinitu sliku događaja.
To su karakteristike i novinara drugih medija, ali novinari elektronskih medija zbog njihovih
specifičnosti ne mogu na isti način prikazati sve tako analitično i dokumentirano. To je prednost tiska koju
treba maksimalno iskoristiti.
Rukopis nije vrjedniji ako je pisan tako da ga razumiju samo vrhunski stručnjaci iz određenog
područja. Novinar ne smije preuzeti jezik struke o kojoj piše. On mora predočiti događaj širokim slojevima,
mora naći zanimljiv i atraktivan stil pisanja, prepoznatljiv i provokativan. Dakako, to nije lagano pa i nema
mnogo novinara u nas koji su poznati po svojoj stručnosti i jasno izraženom stilu pisanja. No, takvi novinari
su zvijezde, njihovi su tekstovi veoma čitani, mišljenja su cijenjena, mnogi žele28 pročitati što i kako to kažu.
Stilovi mogu biti različiti: neki njeguju ozbiljnost, neki se sprdaju i s temama i s jezikom, ali rezultat je
uvijek isti: vrhunsko novinarstvo.
Za takvo novinarstvo treba imati talenta, ali ni najveći talent ne uspijeva se dugo održati bez stalnog
usavršavanja, čitanja, skupljanja informacija, održavanja kontakata s utjecajnim ljudima, kretanja među
ljudima. Novinar se nikada ne odmara, čak i onda kada se najviše zabavlja. On je obučen da promatra,
zapaža, bilježi, stvara zaključke, donosi stavove i zamišlja kako bi to izgledalo u novinama. To ne znači da
nije human, već samo to da novinarstvo nije profesija kao neka druga, već je to zvanje koje je pojedinac
odabrao i posvetio mu sve svoje sposobnosti.

27
Isto, str. 39.
28
Isto, str. 40.
22
Vera V.

Proizvodnja i utjecaj tehnologije

Proizvodnja dnevnih novina je kompleksna i vrlo zahtjevna gospodarska djelatnost u kojoj sudjeluje
čitav niz raznorodnih zanimanja i zvanja zaokruženih u čvrsto povezanu tehnološku cjelinu. Proces izradbe
novina dugotrajan je, izložen brojnim teškoćama, a svako zakašnjenje može biti kobno za proizvod. Stoga u
toj tehnološkoj cjelini nema mjesta improvizacijama, dezorganizaciji i individualizmu. Obzirom da u tom
procesu sudjeluje više raznorodnih zanimanja u strogo odvojenim tehnološkim cjelinama, proizvodnju
novina treba vrlo pažljivo i precizno organizirati.
Proizvodnja dnevnih novina je najsloženija, pa ćemo upravo na tom primjeru pokazati tehnološki
proces. Proizvodnja tjednika, mjesečnika i ostalih periodika samo je preslikana reducirana slika proizvodnje
dnevnih novina, uz uvažavanje specifičnosti izdanja.

Tri su bitne faze u proizvodnji novina:

1. - novinarska
2. - tiskarska
3. - prodajna

Sve tri faze tvore zajedničku cjelinu bez koje se novina ne može proizvesti i dostaviti na vrijeme na
tržište.
Proizvodnja novina počinje događajem. Izvješćivanje o nečemu što se dogodilo razlog je postajanja
dnevnih novina. Čitatelje treba što je moguće brže izvijestiti o proteklim zbivanjima. Vrijeme koje je
proteklo od događaja pa do trenutka kada čitatelj može na kiosku kupiti novinu s izvješćem o događaju, jest
ujedno vrijeme potrebno za proizvodnju novina. Sve drugo29 se ne računa.

Tri su bitne faze u proizvodnji novina: novinarska, tiskarska i prodajna

Sve tri faze povezane su u vremenskom slijedu i tvore cjelinu bez koje se novina ne može proizvesti i
dostaviti na vrijeme, na tržište

Vrijeme koje je proteklo od događaja do trenutka kada čitatelj može kupiti novinu s izvješćem o tom
događaju, zovemo vremenom za proizvodnju novina

Novina je roba koja se potvrđuju na tržištu svakog dana, uvijek iznova, a njen sadržaj je bitni sastojak koji se
prodaje

Može novinar napisati izvrstan tekst, mogu ga grafičari pretočiti u novinske stupce na najbolji
mogući način, ali ako se novina ne pojavi na kioscima, cijeli trud je ništavan. I obrnuto - svaka faza u
procesu izradbe novina međusobno je povezana i utječe jedna na drugu te konačni zbir uspješnosti rada u
pojedinim fazama daje dobru novinu. Novina, čije uredništvo izvrsno radi list, a tiska se u lošoj tiskari i
prodaje ga slaba mreža ne može biti uspješna novina. A ni najbolja prodaja i vrhunska tiskara ne mogu
popraviti novine koje rade slabi novinari.
Paradoksalno je da sve tri bitne faze u proizvodnji novina inače mogu biti organizacijski posve
odvojene i razvijati se samostalno. Ujedinjuje ih samo konačni proizvod, razlog njihova postojanja - novina!
Taj tehnološki paradoks uvjetovao je mnoga lutanja i stramputice u organizaciji proizvodnje novine: od
stvaranja golemih, mamutskih novinsko-izdavačko­tiskarsko-prodajnih kuća; kao što to bijaše u bivšem
socijalističko-sarnoupravnom sustavu, gdje su postojali NIŠP-ovi i NIŠRO-ovi, koji su propali, pa do
samostalnih cjelina u kojima uredništvo živi za sebe, tiskara za sebe i prodaja za sebe.
Vjerojatno ni jedna ni druga krajnost nije sama po sebi najbolja. Zajednička cjelina je dobra zbog
mogućeg zajednlckog razvitka i veće efikasnosti, ali uvijek postoji mogućnost dominacije i negativnog
utjecaja jedne cjeline na drugu. Novinari obično najlošije prođu, jer u usporedbi stiskarom i prodajom imaju
najslabiju materijalnu osnovu. Novinari, naime, trebaju nešto malo opreme: olovke, bilježnice, stolove,

29
Isto, str. 41.
23
Vera V.
kamere, kompjutore i - gotovo, što je u usporedbi s jednom novinskom rotacijom ili razgranatom
distribucijom gotovo, ništa.
Svjetska iskustva poznaju sve moguće kombinacije ova tri proizvodna procesa. Bitno je postići
skladnu i efikasnu proizvodnju, pa tada nije bitna organizacijska forma.
Sve tri proizvodne faze nalaze se u jednom te istom proizvodnom lancu i vremenski su u slijedu, tako
da ih možemo prikazati kao kružni proces. Dakako, obzirom da se radi o dnevnoj proizvodnji, sve je
podređeno dnevnom ritmu rada. Svakog se dana počinje ispočetka - od prazne novinske straruce i kioska
koji ne prodaje stare, jučerašnje novine.
Nema pokvarljivije robe od dnevnih novina. Ukoliko se ne pojave na kiosku u vrijeme kada ljudi
kupuju novine, a to je najčešće ujutro kada se ide na posao, tada se remitenda (broj neprodanih primjeraka)
vrtoglavo penje. Ako još k tome u tim novinama nema najvažnijeg događaja proteklog dana, a konkurencija
ga ima, tada rernitenda raste. Ništa ne pomaže ako sljedećeg dana novine imaju taj događaj opširno opisan.
Vrijeme30 ga je pregazilo, to je stara vijest, a staru vijest nitko ne čita, pogotovo zbog nje ne kupuje novine.
Svi sudionici proizvodnog lanca mogu utjecati na kvalitetu i pravodobnost izradbe novina, ali mogu
svojim neznanjem, nemarom i nesposobnošću prouzročiti zakašnjenje ili nisku kvalitetu proizvoda što može
bitno utjecati na krajnji tržišni rezultat. Ako tiskara ne može na vrijeme otiskati list, pa zbog toga novine
zakasne, ne stignu na vrijeme na prijevozna sredstva koja će ih otpremiti na tržište, ili pak prodajna mjesta
ne uspiju prodati novinu, remitenda raste. A čim remitenda raste, manji je prihod, veći troškovi i novina
polako, ali sigurno propada.
Novina je roba koja se potvrđuje na tržištu svakog dana, uvijek iznova. Njen sadržaj je bitni sastojak
kojeg prodaje. Taj se sadržaj kupcu može, ali ne mora svidjeti. Kupac vrlo jednostavno pokazuje svoje
nezadovoljstvo -ne kupi novine. I gotovo. Kruh je mnogo zahvalniji proizvod. I on vrlo brzo ostari, ali
njegov sadržaj je uvijek isti za razliku od novine. Sekundama vrijednost novine je stari papir, što baš i nije
neka gospodarski privlačna roba. Dakle, cjelokupan ogroman rad i trud, brzina i muka utrošeni u izradbu
novina mogu se na tržištu vrlo lagano pretvoriti u fijasko.
Sve temeljne novinarske forme izvedene su iz događaja. Novinari fotoreporteri u organiziranom
redakcijskom radu prate sva bitna zbivanja i izvješćuju o njima. Pisani opis događaja, u obliku vijesti,
izvješća, reportaže ili fotografije temeljna je materijalna sirovina u procesu proizvodnje novina. Rukopis na
kojem je ispisana vijest - u bilo kojem tehnološkom obliku, analognom ili digitalnom - nalazi se u svim
daljnjim fazama proizvodnje. Rukopis se, nakon pisanja, obrađuje. Urednici, lektori, redaktori i korektori
dotjeruju ga do konačnog oblika za objavljivanje. Urednik donosi definitivnu odluku i grafički ga oblikuje, u
suradnji s grafičkom-tehničkom rubrikom do konačnog izgleda u novinama.
Sljedeći na scenu stupaju grafičari. Novinar se javlja samo još jednom da konačno odobri (imprimira)
proizvedene stranice i odobri kretanje rotacije. Grafičari tekst pretvaraju u novine. Razvoj tehnologije bitno
je smanjio njihovu ulogu te oni uglavnom danas (a i to sve manje) montiraju stranicu (integriraju tekst i sliku
prema predloženom lay-outu), izrađuju tiskovnu formu i tiskaju novine.
Prodajna služba svoj posao počinje određivanjem naklade. Procjenjuje se prodajna zanimljivost -
ukoliko se objavljuje nešto što će pobuditi tržišno zanimanje, tada dežurni tiražisti dižu dnevnu nakladu. To
može biti ubojstvo, skandal, teška prometna nesreća i sl. Taj događaj ne mora biti jednako nakladno
zanimljiv na cijelom prodajnom području. Ako je nesreća31 bila u Splitu ona neće bitno utjecati na nakladu u
Osijeku, osim ako među nastradalima nisu žitelji Osijeka.

Proizvodnja novina počinje događajem i sve temeljne novinarske forme izvedene su iz događaja

Čitatelj nije u proizvodnom lancu, ali je bitna karika za uspješnost novine

Novine, u stalnoj trci s vremenom, koriste sva moguća tehnološka postignuća kako bi ubrzale proizvodnju
povećale kvalitetu proizvoda

Dežurni tiražisti mogli utjecati na nakladu i za vrijeme tiskanja lista, ako procijene daće to biti tržišno
zanimljivo. Ekspedit pakira novine prema planu koji je dala nakladna služba i šalje novine transportnim
linijama do odredišta. Koriste se sva moguća prijevozna sredstva i službe - od pošte, redovnih željezničkih,

30
Isto, str. 42.
31
Isto, str. 43.
24
Vera V.
autobusnih i avionskih linija, do posebnih kamionskih linija, pa čak i taksija. Bitno je novinu na vrijeme
dostaviti na tržište. U Hrvatskoj je to izuzetno težak posao, ako se ima u vidu zemljopisni oblik države.
Listovi s velikom nakladom moraju imati veoma razvijenu transportnu službu o kojoj kadšto ovisi moguća
egzistencija novine.
Prodavači novina zadnji su u lancu, ali ne i najmanje važni. O njihovoj umješnosti i organizaciji
također mnogo toga ovisi. Kadšto je dovoljno da ne stave novine na pult i kupac će možda izabrati neki
drugi list. Kolporteri su također važni - oni ne samo što dolaze izravno do kupca, ma gdje se on nalazio, već
mogu izvikivanjem upozoriti čitatelje na tekstove zbog kojih će novine možda kupiti i oni koji to inače ne bi
uradili.
Čitatelj nije u proizvodnom lancu, ali je važna karika za uspješnost novine. Zadovoljan čitatelj je
stalni kupac, on razvija naviku kupovanja i čitanja svojih novina, koje voli, štuje i vjeruje im. On želi u
svojim novinama pročitati uobičajene sadržaje, autore kojima vjeruje, riješiti križaljku i pročitati TV
program i vremensku prognozu uvijek na istim stranicama. Stalni čitatelj je najveće blago koje novine mogu
imati. Čim se čitatelji32 razočaraju, novine kreću put nizbrdice koji je izuzetno teško zaustaviti. Izgubljeno
povjerenje novine teško vraćaju.

Tablica 4.

Ciklus proizvodnje novina je zaokružen. Novi dan je pred njima, novi događaji o kojima treba
izvijestiti, nove novine koje treba napisati, urediti, tiskati i prodati.
Tri su osnovne grupe zanimanja i zvanja koja proizvode novine: novinari, grafičari i prodavači.
Uz ove tri osnovne profesije javljaju se i brojne druge koje sudjeluju u procesu proizvodnje, kao npr.
oglasna služba, marketing, dokumentacija, laboratoriji, telekomunikacije i sl..
Suvremena tehnologija bitno utječe na proizvodnju novina. Novine su jednostavno prisiljene, u
stalnoj trci s vremenom, koristiti sva moguća tehnološka postignuća kako bi ubrzale proizvodnju i povećale
kvalitetu proizvoda. Od Gutenberga do danas novine se rade po istom načelu, ali na posve drukčijoj osnovi.
Olovo praktički više ne postoji, kompjutori su omogućili strahovito sažimanje novinske proizvodnje,
drastično je smanjen broj faza u izradbi rukopisa, neke prije neizbježive profesije više ne postoje u novinskoj
proizvodnji, a brzina javljanja vijesti pretvorila je svijet u medijsko selo.
Novinari koriste satelitske telefone da bi putem njih kompjutorima i modemima poslali tekst izravno
u redakcijski kompjutor, gdje se odmah obrađuje, prelama i osvjetljena stranica šalje u tiskaru, bez ičijeg
utjecaja.
Grafičari su najgore prošli u tehnološkim promjenama. Nekih izuzetno bitnih profesija, poput
strojoslagara, više nema. Oni su nekoć bili kičma grafičarske profesije, visoko obrazovani i stručni radnici.
Dugo su se opirali razvoju tehnologije, uspjeli su čak i zaustaviti na kratko primjenu novih tehnologija

32
Isto, str. 44.
25
Vera V.
(štrajk engleskih grafičara), ali nitko ne može zaustaviti napredak. Grafičarska struka se polako, ali sigurno
pretvara u tiskanje. Sve drugo novinari rade u tzv. DTP-u (desktop publishingu) i u tiskaru šalju digitalni
zapis gotove novinske stranice iz koje grafičari rade tiskovnu formu. Uredništvo više ne mora biti u blizini
tiskare, već istodobno startaju rotacije u više gradova međusobno udaljenih i po tisuću kilometara. Tako se
premošćuju udaljenosti i dobiva utrka s vremenom. Tiskare su bliže krajnjem kupcu i novine se brže
distribuiraju, prema tome prodaju se svježije vijesti.
Ni prodaja nije ostala izvan modernog proizvodnog procesa. Britanski novinski magnat Rupert
Murdoch je za distribuciju primijenio posebno konstruirane kamione, koji su bili otvoreni sa strane, poput
Coca-Colinih kamiona. Tiskane novine iz rotacije idu izravno do ekspedita, gdje se strojno uvezuju paketi s
točnim brojem novina i adresom na koju se isporučuju te odmah, pomoću trake, smještavaju na kamione.
Sve se to obavlja33 automatski, a manualno se samo kontrolira dali su paketi dobro "sjeli" u kamione koji
odmah kreću iz tiskare i distribuiraju novine prema planu nakladne službe.

Novinari su preuzeli gotovo sve faze proizvodnog procesa

Novine nemaju isključivu zadaću donijeti profit, ali one jesu roba koja se potvrđuje na tržištu

Tiskani mediji su dohodovna gospodarska grana koja može utjecati na razvitak gospodarstva u svojoj
sredini

I prodaja je u svijetu automanzirana. Postoje novinska prodajna mjesta bez prodavača, gdje se
ubacuje novac, koji oslobađa poklopac i kupac uzima svoj primjerak novina. Krađe su, vjerovali ili ne,
rijetkost.
Sve to radi se samo s jednom svrhom - što je moguće brže proizvesti i dostaviti novinu na tržište. A
tada na scenu stupaju čitatelji i odlučuju o sudbini novine. @l .

Gospodarski aspekti: tržište i marketing

Novine, zaista, nemaju osnovnu zadaću da isključivo obrnu kapital i donesu vlasniku izuzetne
profite, ali one jesu roba i nalaze se na tržištu koje odlučuje o njihovoj sudbini. Tržište novina vrlo je
specifično, komplicirano i okrutno. Novinari se rukovode nekim drugim idealima kada stvaraju novine, ali
sve njihove ideje, stavovi, znanje i sposobnosti vrlo brzo doživljavaju svoju tržišnu provjeru. Najplemenitije
ideje, najhumaniji stavovi, najnaprednija razmišljanja ostat će bespredrnetnima ako ih tržište novina ne
prihvati.
Osim toga, novinari su samo dio tehnološkog lanca u proizvodnji novina i samo oni, bez suradnje s
ostalim sudionicima u novinskoj proizvodnjine mogu odlučivati o sudbini novine. Na koncu, tu je i
nakladnik, najodgovornija osoba ili skupina ljudi koja ima odlučujuću riječ. No, konačni uspjeh ne ovisi
samo o sposobnosti i brizi nakladnika ili odgovornog menadžera, već je zbir odgovornog rada i
razumijevanja tržišne politike svih čimbenika u proizvodnji novina.
Tiskani mediji, novine, vrlo su dohodovna gospodarska grana. Ujedno one su značajne i kao nositelji
određene poslovne politike, medij koji može izuzetno utjecati na razvitak gospodarstva u svojoj sredini.
Velike novinsko-nakladmčke kuće stoga su u svjetskom gospodarstvu u vrhu uspješnih tvrtki.
Američko udruženje novinskih nakladnika (The Amencan Newspaper Publisher's Association -
ANPA) je objavilo kako je 1950. godine bilo u SAD 1.772 dnevna lista. Taj se broj smanjio u idućih 35
godina pa je 1985. bilo 1.676 novina. Pad od samo 5,3 posto zabilježen je u eskplozivnom rastu elektronskih
medija. No, istodobno je naklada porasla na 62,7 milijuna, što znači porast od 8,9 milijuna primjeraka ili u
postocima 16,5 %. Porastao je i broj čitatelja po primjerku na prosječnih 2,7 osoba. Ako čak uračunamo
skromniju varijantu od 2,5 čitatelja po34 primjerku dolazimo do 156,7 milijuna Amerikanaca koji dnevno
čitaju novine. Znamo da SAD nije zemlja u kojoj ima najviše prodanih novina na tisuću stanovnika, pa su
stoga te brojke još impresivnije.
Financijski pokazatelji također su impresivni: 25,1 milijarda USA dolara prihoda zabilježeno je od
oglašavanja. Novinska industrija je golema - u USA je zaposleno 453.000 osoba, od čega su 41 posto žene.

33
Isto, str. 45.
34
Isto, str. 46.
26
Vera V.
U nas su novine imale, u doba komunizma, vrlo jasnu ideološku ulogu, ali gospodarski su bile u više
negoli čudnom položaju. Novine su se potvrđivale na tržištu i više ili manje uspješno prodavale, ali to kadšto
nije bitno utjecalo na njihov gospodarski položaj jer je u uvjetima socijalističke privrede bilo važnije kakve
su odluke donošene u političkim centrima moći. Cijenu novina, papira i temeljnih sirovina određivala je
država, na sadržaj je utjecala ideologija, a trebalo je uspješno poslovati. Dakako, movine-miljenici dobivale
su subvencije, financijsku podršku i sl., pa se stvarni utjecaj tržišta nije bitno odražavao na sudbinu novine.
Danas je tržište novina u nas doista specifično i vrlo složeno. Ponajprije, tržište je zbog agresije na
Hrvatsku smanjeno, kupovna moć stanovništva je izuzetno mala, a troškovi su veliki. Prodajna mreža je
monopolizirana, nema dovoljno tiskara koje mogu napraviti neki veći proizvod, DTP centri mogu raditi
samo manja izdanja. Sve to ograničava novinsko tržište i utječe na razvitak novinarstva u nas.
Tržište ima veliki utjecaj na uređivačku politiku, ali ono je ne smije isključivo određivati. Što to
znači? Nakladnik prije negoli pokrene neku novinu, mora znati kojeg je ona uređivačkog profila. Želi li
profit pod svaku cijenu, odlučit će se za onaj tip novina koji ima dobru prođu na tržištu, koji će privući
brojne oglašivače i koji će imati najbolji omjer troškova i izgleda lista. Ako tržišna ispitivanja pokažu da
nedostaje list za tinejđere koji će pisati o njima bliskoj glazbi, popularnim osobama na skandalozan način, a
koji će biti jeftin, onda nakladnik zna da mora imati niske proizvodne cijene, visoku nakladu, uredništvo
osposobljeno za tu vrstu novinarstva te marketinšku službu koja će obraditi tvrtke koje prodaju robu blisku
takvim kupcima.
Nakladnik u tom slučaju zahtijeva od uredništva uređivačku politiku koja će zadovoljiti ciljanu
publiku. Uspješnost uredništva ocjenjivat će se u svijetlu ostvarivanja takve uređivačke politike i neće tražiti
od njih ozbiljne, analitičke tekstove o problemu mladih u srednjoškolskom obrazovanju.
Obmuti je slučaj kada nakladnik postavi visoke uređivačke prohtjeve i zahtijeva od uredništa da
naprave utjecajan dnevni35 list koji će postati glasilo cijele zemlje.

Tržište značajno utječe na uređivačku politiku, ali je ne smije isključivo određivati

Novinsko tržište je u stalnoj mijeni i urednici novina moraju se stalno prilagođavati promjenama

Novine ostvaruju prihod iz dva temeljna izvora: prodajom i oglasima

Svjetski trend: oglašivači određuju, sudbinu novina

Nakladnik, u tom slučaju mora osigurati materijalne mogućnosti za razvitak takve koncepcije, koja je
dugotrajan proces. Takav je slučaj danas najprodavanijeg američkog dnevnika "USA Today" koji je tek
nakon šest godina postao profitabilan, ali je ujedno ostvario i svoju zadaću - postao je američki dnevni list
broj 1.
Velike novinsko-nakladničke kuće vrlo često imaju razgranatu proizvodnju: dnevni list, tjednik, TV
vodič, ženski list, stripove, roto-romane i sl. Ako nakladnik smatra da treba podržavati list zbog toga što je to
ugledno novmarsko izdanje, a ne donosi prihod, tada se to može napraviti, ukoliko se dioničari s tim slažu.
Novinsko je tržište u stalnoj mijeni. Elektronski mediji vrlo burno utječu na konzumente informacija.
Ne može se na isti način izvještavati nakon što je krenuo CNN. I oglašivači reagiraju na nove medije.
Novine nisu više nužne svakog dana u svakoj kući. TV je dostojna zamjena. Možda neki novinski urednici
nisu na vrijeme uočili potrebu za novim načinom uređivanja novina, za drugačijim prikazivanjem događaja,
za promjenom u stilu. Bitno je kako novinski menadžeri reagiraju na promjene.
Helen K. Copley, predsjednica i izvršna urednica privatnih novina "Copley Newspaper" u svom
govoru u "Los Angeles Rotary Club" u svibnju 1982. je rekla: "Neki veliki listovi su, nedvojbeno, žrtve
novih gospodarskih odnosa i promjene čitateljskih navika zbog rastućeg utjecaja TV. Ali, tko zna? Možda su
vlasnici propalih novina jednostavno propustili donijeti odluke kojima bi spriječili negativni utjecaj nastao
zbog promijenjenog stanja u medijima."
Menadžment u novinama je u svjetskom novinarstvu izuzetno značajan, ima veliku ulogu, a odluke
su redovito plod timskog rada.
Kiosci u Hrvatskoj na najbolji način pokazuju koliko se promijenilo novinsko tržište u nas. Dnevni
listovi su, manje­više, u istom broju kao i prije, ali sa znatno smanjenim nakladama, i očito je da su u
teškoćama. Pravi bum doživjela je "žuta štampa", nekad nezamisliva na kioscima. Od već propalog "ST"-a

35
Isto, str. 47.
27
Vera V.
do njegove kopije "ST. Ekskluziv"-a tržište reagira, ali kratkotrajno, na senzacionalizam. U početku je takvo
štivo zanimljivo, čitatelji privučeni bombastičnim naslovima žele čuti neke pikanterijc, ali se ubrzo zamore i
odustanu. Stoga se ti listovi jeftino proizvode, ne zapošljavaju mnogo novinara, rade se na brzinu e kako bi
što prije obrnuli investicijski kapital i donijeli korist nakladniku. Menadžment je tu u drugom planu,
novinarska serioznost također, jer za sve to nema uvjeta. Utjecaj tržišta u takvim je slučajevima više negoli
presudan, ali ujedno i vrlo negativan za profesionalni, novinarski rad.36
Dva su osnovna prihoda novina: od prodaje samih novina te prodaje novinskog prostora. U ukupnom
prihodu možemo naći još neke izvore prihoda, ali ova dva su temeljna.
Novine se prodaju na tržištu i taj prihod vrlo brzo, praktički dnevno stiže u blagajnu prodajnog
poduzeća. U svijetu prihod od prodaje novina više nije presudan za dohodovnost lista, jer je većina pnhoda
iz drugog izvora. Ali, u nas je to još uvijek izuzetno značajan izvor prihoda: kod većine listova još uvijek
oko 80 posto ukupnog prihoda. Zbog toga je prodajna mreža ta koja može značajno odrediti sudbinu novina.
U doba hiperinflacije prodajna mreža je, zadržavanjem isplate novaca pristiglih prodaje novina, mogla
doslovce upropastiti pojedine redakcije.
Ima primjera kada se novine dijele besplatno, jer se u potpunosti pokrivaju prihodima iz drugih
izvora, pa se ni ne žele baviti skupljanjem novaca od prodaje. No, postoji odiozum od poklonjenog, jer se
stječe dojam manje vrijednog proizvoda ili pak posve propagandnog lista, pa se formira neka simbolična
cijena, tek da se novine ne dijele besplatno.
Svjetski trend je jasan - oglašivači su oni koji diktiraju sudbinom novina. Brojni komunikolozi već
upozoravaju da je novinarstvo povčelo posrtati pod velikim pritiskom oglašivača koji bitno utječu na izgled,
sadržaj i uređivačku politiku novina.
Novine su odličan oglašivački medij. Poslužimo se ponovno statistikom ANP: ukupni prihod dnevnih
novina dosegao je 1985. godine 25,1 milijardi dolara ili 26,8 % svih sredstava utrošenih za oglašivanje u
SAD te godine. No, taj veliki ulog oglašivača u prihodima novinama je i temeljna negativnost: čim
oglašivači postanu nezadovoljni prisustvom novina u prosječnoj obitelji, prestat će oglašavati i ugroziti
financijsku konstrukciju novina.
U Hrvatskoj još ne postoji tako jako gospodarstvo koje bi podržavalo dnevne novine barem većini
dijelom, ako već ne u potpunosti. Najveće prihode od oglasa bilježi "Večernji list", koji je oglašivačima
zanimljiv zbog svoje visoke naklade. Odnos naklada i oglašavanja uzročno je povezan, što nije nimalo
začuđujuće. No, oglasi ne dolaze sami od sebe, treba intenzivno i znalački obrađivati tržište, nuditi posebne
pogodnosti, pokretati uređivačke akcije koje će biti marketinški privlačne za potencijalne oglašivače.
Oglas je, osim toga, informacija. Novinari vrlo često ne daju informacije koje možemo naći u
oglasima, jer to nije njihova zadaća, ali čitateljima nije nezanirnljivo pročitati da diskont XY prodaje u
nedjelju jeftiniju mineralnu vodu, a da su rasprodaje donjeg rublja u prodavaonici toj-i-toj.
Potrebna kategorija oglašavanja jesu tzv. mali oglasi, u kojima pojedinci oglašavaju prodaju, kupnju,
zamjenu nekih svojih37 dobara ili pak nude ili traže neke usluge. Vrlo su česti specijalizirani listovi koji ne
objavljuju gotovo ništa drugo već samo male oglase.

Odnos naklada i oglašavanja uzročno je povezan, što nije nimalo začuđujuće

"Oglasnik" je bio prvi privatni list koji je u prošlom režimu dobio dozvolu i tako otvorio put
privatnom nakladništvu

Brzina je imperativ novinarstva

Tehnologija ima svoje točno određeno proizvodno vrijeme

Postoje dva načina na koji funkcioniraju mali oglasi. Jedan je da pojedinac plati novini objavljivanje
malog oglasa po određenoj cijeni. To mogu uspješno primjenjivati listovi koji imaju vrlo dobro poznate
oglasnike i koji prodaju to izdanje novina u vrlo visokoj nakladi. Takav je slučaj „Večernjeg lista“ u nas.
Zanimljivo je da je „Večernji list“ nastao ujedinjenjem „Večernjeg vjesnika“ i „Narodnog lista“,
zagrebačkog dnevnika koji je u miraz donio najveći mali oglasnik, koji se održao do danas.

36
Isto, str. 48.
37
Isto, str. 49.
28
Vera V.
Drugi način je da pojedinci mogu „besplatno“ objaviti oglasnik. Naime, ukoliko izrežu kupon iz
takvog malog oglasnika, kojeg su morali kupiti na tržištu, ostvare pravo na besplatno objavljivanje. Ipak,
cijena takvog malog oglasa obično je neusporedivo niža od oglasa koji se plaća. U nas postoje takva dva
specijalizirana lista. „Oglasnik“ je čak bio prvi privatni list u prošlom režimu koji je dobio dozvolu da se
prodaje na tržištu i uspješno otvorio put privatnom novinarskom nakladništvu.

Brzina prije svega

Brzina je imperativ u novinarstvu. Vremena nikad nema dovoljno, rokovi se poput Damoklova mača
nadvijaju nad cjelokupnim proizvodnim procesom, a novinari užurbano pokušavaju završiti svoje poslove na
vrijeme kako bi rotacija krenula u roku.
U toj stalnoj trci s vremenom novinari uvijek izvlače kraći kraj. Tehnologija ima svoje točno
određeno proizvodno vrijeme i ono se ne može mijenjati. Organizator proizvodnje u novinama mora uzeti u
obzir tehnološki potrebno vrijeme za proizvodnju i distribuciju novina. Jedino gdje može uštedjeti je
novinarski dio posla. Novinar mora svoj posao obaviti u najkraćem mogućem roku.
Srećom, nove tehnologije se svakodnevno razvijaju pa se zahvaljujući njima vrijeme potrebno za
proizvodnju i distribuciju novina smanjuje. Trka s vremenom se dobiva na dva temeljna područja:
1. smanjenju vremena proizvodnje
2. sve bržem slanju vijesti u uredništva.
Tiskarska tehnologija je vrlo, vrlo stara. Prvo sumersko pismo postojalo je još 4.000 godine p.n.e.,
egipćanski hijeroglifi su se pojavili 3.000 godine prije Krista, knjižnica u Aleksandriji izgrađena je 323.
godine, prve knjige tiskane su u Kini 600. godine, a Gutenberg je tiskao Bibliju 1453. godine.38
No, ta-dobra stara tehnologija nije se munjevito razvijala već je učvrstila tehnologiju i polagano
unosila promjene. Procvatom novih tehnologija u 19, i početkom 20, stoljeća i u novinstvu se uočavaju bitne
promjene. Telefon, telegraf, fotografija, kompjutori i ostali izumi unijeli su korjenite promjene.
"Željeli mi to ili ne, svijet je u potpunosti integriran, a međuriarodno financijsko i informatičko
tržište je u stanju prebaciti novac i ideje na bilo koje mjesto na planetu za manje od minute," - rekao je još
11. srpnja 1979, godine Walter Wriston, predsjednik "Citicorp-a" u svom govoru "Informacija, elektronika i
zlato" u kojem je opisao kako kompjutori, sateliti, elektronski transfer novčanih fondova i super brzi optički
telefonski kablovi uklanjaju problem prebrođavanja vremena i prostora.

Vlasnici novina i novinari iskoristili su prednosti novih tehnologija. Obilježavajući 1986, godine 25,
obljetnicu IFRA-e, Međunarodne udruge za novinsku i medijsku tehnologiju, Joseph May i William S,
Wrightson su napisali: "Tehnološka razlika između 60-tih godina i današnjice djeluje upravo nepremostivo,
iako je sjeme današnje tehnologije posijano još tada."
Najveći napredak zabilježen je na području telekomunikacija. Šezdesetih godina telefon i telefoto
prijamnik za fotografije bijahu vrhunac primjene telekomunikacije u novinama. Prijenos stranica na daljinu
postojao je jedino u Japanu, a u ostalim se zemljama razmatrao samo kao mogućnost. Za satelite nitko nije
čuo, a kamoli pomislio primijeniti ih.
Danas se novinarstvo teško može zamisliti bez radio, kablovskog, laserskog i satelitskog prijenosa
podataka. Optički kablovi su stvarnost. Satelitske telefone, faksove i telefota ima svaka redakcija. Uredništva
prenose gotove stranice, s tekstom i fotografijama u udaljene tiskare gdje se istodobno tiskaju višebojne
novine.
Korištenje kompjutora u potpunosti je promijenilo obradu rukopisa u uredništvu i proces tiskanja
novina. Ranije je bilo nezamislivo za manje od minute napraviti cijelu novinsku stranicu. Dakako, kada se
stranica lijevala u kipućem olovu, a nije se, kao danas, osvjetljavala na filmu ili pak izravno slala u digitalni
tiskarski stroj, što je najnoviji krik tehnike.
Nova tehnološka rješenja omogućila su novinarima da mnogo brže obave svoj posao te da čitateljima
pruže svježije novine.
Novinar se danas s terena javlja u uredništvo izravno šaljući, putem svog notebooka, vijest u središnji
redakcijski kompjutorski sustav. Za slanje vijesti koristi telefonsku liniju i modem. Ako se nalazi na

38
Isto, str. 50.
29
Vera V.
području gdje nema javnih telefona, koristi se satelitskim telefonom. Rukopis je praktično istodobno
spreman39

Utrka s vremenom dobiva se na smanjenju vremena proizvodnje i sve bržem slanju vijesti u
uredništvo

Korištenje kompjutora u potpunosti je promijenilo obradu rukopisa i proces tiskanja novina.

Brzina je imperativ novinarstva

Tehnologija ima svoje točno određeno proizvodno vrijeme.

Nedostaje stranica 52 i 53

III dio
Što se to radi u uredništvu

Organizacija temeljena na rukopisu

Novinarstvo nije, unatoč često raširenom mišljenju, razbarušena, kvazi umjetnička profesija, gdje
novinari improvizirajući u zadnji čas, zbrda-zdola, rade novine; već proizvodnja u kojoj je sve podređeno
strogom poštovanju tehnološkog procesa.
Lanac tehnološkog procesa počinje činom pisanja rukopisa i završava prvim otisnutim primjerkom.
Sve između, podređeno je strogim pravilima i "pokriva" više organizacijskih cjelina i nekoliko profesija.
Tijekom stoljetnog iskustva i prakse u proizvodnji novina svaka je faza tehnološki vrlo jasno razrađena.
Nove tehnologije primjenjivane su tako da bitno ne narušavaju temeljno načelo čvrste organizacijske
strukture izrade novina. Primjena novih tehnologija koja nije poštivala zakonitosti proizvodnje novina nije
bila uspješna.
Dakako, nove tehnologije donosile su neslućene nove mogućnosti, ubrzale su vrijeme izrade novina,
unaprijedile kakvoću i otvorile put novim izražajnim mogućnostima. Osobito značajne novine, nastale su
primjenom kompjutorske tehnologije, koja je osigurala uvjete da se i relativno skromnim sredstvima može
napraviti dobar novinski proizvod. Nekoć skupu proizvodnju, koja je iziskivala velike investicije, danas je
moguće zamijeniti donekle lako dostupnim stolnim izdavaštvorn (DTP), što je omogućilo velik broj novih
izdavača, pretežno privatnih, koji proizvode novine. No, nove mogućnosti nisu često primjereno praćene i
znanjem te poštivanjem tehnološkog procesa, što može otežati proizvodnju.
Stoga ćemo obratiti pažnju onom segmentu proizvodnje novina koji se odvija u uredništvima i DTP
centrima koja su zamijenila negdašnje strojoslagarne i ručne slagarne. Što se događa s novinskim tekstom,
rukopisom, u novoj digitaliziranoj proizvodnji novina? Kako obrađivati rukopis u digitalnom obliku? Kako
organizirati tehnološki proces i kako stalno imati kontrolu nad proizvodnim procesom izrade novina?
U klasičnom uredništvu i tiskari rukopis se obrađivao na sljedeći način:
- Novinar piše tekst pisaćim strojem ili ga diktira tipkačici, odnosno tekst stiže teleksom i
telefonom, te se prepisuje na posebno obilježene novinske kartice. Novinska kartica je imala
oznaku lista za koji je napisana, točno određen format (dužina retka, margine), pisalo se u
proredu itd. Ovaj rukopis je temelj cjelokupnog procesa izrade novina i njemu se posvećuje
izuzetna pozornost. Najčešće taj40 rukopis fizički prolazi sve faze novinske proizvodnje, do
montirane stranice.
- Rukopis se predaje uredniku, koji odlučuje hoće li ga uvrstiti ili ne, i u kojem obliku:
- Rukopis se redigira i lektorira na izvornoj novinskoj kartici. Ukoliko su lektori i redaktori
izuzetno mnogo intervenirali na rukopisu i unosili ispravke koje otežavaju čitkost, tada se
rukopis ponovno prepisuje.
- Urednik novinske rubrike, u suradnji s grafičkim urednikom, oblikuje stranicu. Iscrtava se
"špigl", a na rukopisu se ispisuje tip i veličina pisma kojim će se složiti.

39
Isto, str. 51.
40
Isto, str. 57.
30
Vera V.
- Rukopis se šalje u slagarnu gdje se slaže prema uputama grafičkog i tehničkog urednika.
- Korigira se otisak složenog rukopisa u "špaltama" s uvidom u izvorni rukopis.
- Dežurni urednik odobrava tiskanje stranice.
- Montaža stranice.
- Korigirana stranica se snima i šalje u tiskaru.

Lanac tehnološkog procesa počinje činom pisanja rukopisa i završava prvim otisnutim primjerkom

Novina kompjutorske tehnologije: skromnim sredstvima do dobrog novinskog proizvoda

Prodor novih tehnologija najbrže se osjetio u tiskarama

Obrada rukopisa na kompjutoru iz temelja mijenja odnose u proizvodnji novina

Detaljno opisivanje klasičnog načina izrade novina bilo je potrebno i stoga da se podsjetimo što se
sve događalo s rukopisom. Zadivljujuće je kako je taj komad papira prolazio kroz sve ove faze i stalno služio
kao temelj proizvodnje novina. Rukopis se čuvao i nakon što bi se novina tiskalae kako bi se u slučaju
evenutalne grješke moglo utvrditi tko ju je učinio u proizvodnom lancu. Rukopis je zaista bio svetinja u
takvom tehnološkom procesu i svi su ga uvažavali: od novinara, lektora, korektora do strojoslagara i ručnih
slagara,
Klasična organizacija proizvodnje novina u suštini je preživjela i tehnološke promjene. Bilo je,
dakako, modifikacija, nekih izmjena, ubrzavanja, ali u cjelini se proces poštivao. Prodor novih, najbrže se
osjetio u tiskarama, a najsporije je prodro do uredništava. Na iskustvu tiskare novinsko izdavačke i tiskarske
kuće "Vjesnik“ tkoja je svojevremeno prednjačila u primjeni novih tehnologija, prikazat ćemo ključne
trenutke u korištenju tehnoloških dostignuća.

Prvu bitnu promjenu u proizvodnji novina donijeli su offset tiskarski strojevi koji su promijenili rad
ručnih slagara. Sljedeća značajna promjena, bijaše uvođenje fotosloga, koji je izbacio iz proizvodnje stare
strojoslagačice. To je bio i prvi ozbiljni prodor kompjutorske tehnologije u proizvodnji novina. No, ništa
osobito se nije dogodilo u radu na rukopisu. Stara, dobra novinska kartica i dalje je stizala iz redakcija u
tiskaru, ali se slala u fotoslog gdje se tekst unosio u terminale, koji su bili nešto poput sofisticiranog stroja,
za slaganje, samo što se umjesto olovnih41 redaka dobivala "fana", foto-osjetljivi papir, na kojemu je bio
otisnut slog. Korektura je rađena ručno na "fani" i zatim se ponovno unosila na terminalima. Nijedna faza
proizvodnje nije bila ni preskočena niti bitno reducirana, a novinari i urednici na "regalu" žalili su kako nova
tehnologija samo usporava već dobro uhodanu proizvodnju.
Prednosti nove tehnologije dobro su uočili novinari, koji su u stalnoj bitki s vremenom željeli postići
racionalizaciju u proizvodnji novina. Smještavanje terminala u uredništva znatno bi promijenilo tehnološki
lanac. Proizvodnja rukopisa na kompjutoru iz temelja je mijenjala odnose u proizvodnji novina. A svaka
promjena odnosa mijenjala je i materijalni položaj sudionika u prozvodnji. Duga se borba vodila unutar kuće
"Vjesnik", dok prvi terminali nisu stigli u redakciju "Starta", a zatim i u uredništvo "Večernjeg lista", koji je
bio prva dnevna novina u nas s proizvodnjom na kompjutorima.
Što se temeljno promijenilo u proizvodnji novina? Umjesto starog; dobrog papirnatog rukopisa,
novinari bi odmah počeli proizvoditi digitalni zapis. Sve obrade rukopisa - lektura, redaktura, korektura
također se obavljaju digitalno, bez papira, samo na kompjutoru. Preskočilo se nekoliko bitnih faza u
proizvodnji novina čime se naročito dobilo na brzini izrade novina. Rukopis se digitalno obrađivao sve do
grafičke redakcije, gdje je "špigl" i dalje crtan rukom, ali se rukopis ipak obrađivao digitalno, kompjutorski i
slao na snimanje. Papir je ponovno došao na scenu u fazi montaže stranice koja se obavljala tako da se
papirnati ispis lijepio na stranicu i snimao na film.
Rad na rukopisu uvjetovao je sve što se događalo u uredništvu, pa je to tako i danas kada više ne
koristimo papir. Proizvođači novine, u osnovi, su novinari, koji su sada zamijenili i neka druga zanimanja u
lancu proizvodnje novina, bez kojih se prije nije nikako moglo, koji su bili nezamjenjivi i vrlo utjecajni, kao
što su to strojoslagari, kojih danas više nema. Njih su, posve neprirodno, pokušali u nekim velikim tiskarama
zamijeniti s tzv. unosačima teksta, ali ni to nije moglo zaustaviti prodor tehnologije. Dakle, danas na

41
Isto, str. 58.
31
Vera V.
rukopisu rade samo novinari i nitko više, tako da je konačno cijeli proces rada na rukopisu u njihovim
rukama, što znači da i cjelovito odgovaraju za rukopis.

Tko dakle, radi na rukopisu? Prvi i najvažniji je novinar, pisac. On je taj koji prikuplja informaciju,
sastavlja sve njezine elemente, istražuje, provjerava sve izvore, utvrđuje vjerodostojnost, i na kraju piše
tekst. Međutim on ne mora uvijek biti prvi u lancu proizvodnje novina. Rukopis počinje idejom, a ideju ne
mora obvezatno imati autor, pisac, već ona nastaje vrlo često u uredništvu, u rubrici, na kolegiju, ili u glavi
urednika. Ali, novinar42 je prvi koji sve te predradnje pretvara u slova na bijelom papiru ili na treptavom
zaslonu kompjutora. Rukopis tada dolazi u ruke urednika. On ga čita i odlučuje. O urednikovoj odluci ovisi
budućnost rukopisa. On ga može momentalno i vrlo jednostavno eliminirati bacanjem u koš ili naprosto ne
dati mu status u kompjutorskom sustavu koji mu omogućujedaljnji život. Ako urednik načelno prihvaća
tekst, tada odlučuje hoće li ga uvrstiti u list u takvom, skraćenom ili pak proširenom obliku. Pritom, može se
dogovarati s autorom, redaktorom ili drugim, njemu nadređenim, urednikom. Ako je tekst iznimne važnosti,
njegovu sudbinu određuje glavni uredriik.

"Start" i "Večernji list", bile. su: prve novine u nas, s proizvodnjom na kompjutorima

Na rukopisu rade samo novinari i cjelovito odgovaraju za njega

U dobro organiziranoj redakciji uvijek se znade tko, kada i u kojoj fazi radi na rukopisu

U dobro organiziranoj redakciji uvijek se točno znade tko, kada i u kojoj fazi može odlučivati o
sudbini rukopisa. Svaki sudionik u lancu proizvodnje zna točno da li je odluka na njegovoj razini ili ga pak
nadmašuje. U tom slučaju on odlučivanje prepušta nadležnoj višoj razini.
Ukoliko je urednik prihvatio tekst bez bitnih izmjena, prepušta ga lektoru i(ili) redaktoru. Njihova
osnovna zadaća je da rukopis bude novinarski i jezički ispravan i korektan. Kompjutorizirane redakcije uvele
su čak i to da umjesto korektora, rukopis čita samo lektor/redaktor, te da on obavlja ujedno i korekturu
rukopisa, što nije postojalo u klasičnom načinu obrade rukopisa. No, bez obzira na to, lektor/redaktor je treća
osoba koja u lancu proizvodnje radi na rukopisu. Kada je on dovršio posao, vraća tekst uredniku koji
konačno odlučuje što će učiniti s rukopisom. Pred njim su svi tekstovi pristigli za rubriku koju uređuje. Zna
koliko novinskog prostora ima na raspolaganju i koliko rukopisa može objaviti. Svoju odluku priopćuje
grafičkom uredniku, koji postavlja grafički oblik stranice. Grafički urednik može utjecati na dužinu teksta,
na dužinu naslova i na bogatstvo opreme rukopisa: nadnaslov, broj podnaslova, međunaslove i okvire.
Nakon što je grafički urednik oblikovao stranicu, rukopise konačno obrađuje tehnički urednik, koji
do u milimetar precizno izračunava dužinu teksta, određuje veličinu pisma i šalje tekst na slaganje ili bolje
rečeno, na osvjetljivanje.43

Tablica 5.

OBRADA RUKOPISA U UREDNIŠTVU

NA KLASIČNI NAČIN
FAZA ŠTO SE RADI
1. Unos Novinar piše izravno tekst, diktira ga tipkaćici ili se rukopis prepisuje s teleksa
2. Selekcija Urednik odlučuje što i kako će s rukopisom
3. Obrada Lektor i redaktor dotjeruju rukopis
4. Uređivanje Urednik uvrštava tekstu rubriku
5. Oblikovanje Urednik s grafičkim urednikom oblikuje stranicu (prijelom, lay-out)
6. Prijelom Grafički i tehnički urednik određuju tip i veličinu pisma
7. Slaganje Rukopis se u tiskari slaže prema zadanoj veličini
8. Korektura Prva korektura složenog teksta i zatim revizija
9. Montaža Slog i slike tvore zamišljenu stranicu
10. Superica Zadnja korektura sloga i cijele stranice
11. Imprimatur Dežurni urednik odobrava tiskanje

42
Isto, str. 59.
43
Isto, str. 60.
32
Vera V.
12. Snimanje Stranice se snimaju na film kako bi se mogla napraviti ploča za tiskanje

Tablica 6.

OBRADA RUKOPISA U
KOMPJUTORIZIRANOM UREDNIŠTVU
FAZA ŠTO SE RADI
1. Unos Novinar ili daktilografkinja izravno pišu u kompjutor, gdje također stižu agencijske vijesti
2. Selekcija Urednik odlučuje što i kako će s rukopisom
3. Obrada Redaktura, lektura i korektura rukopisa
4. Urednik Oblikuje stranicu
5. Prijelom Urednik i grafički urednik oblikuju konačni izgled stranice
6. Osvjetljivanje Gotova stranica se osvijetli i film šalje u tiskaru.44

Odabir vijesti i odlučivanje što će se objaviti važni su elementi u proizvodnji novina

Kako iz silnog obilja vijesti koje se slijevaju na urednikov stol izabrati ono što će slijedećeg jutra ponukati
čitatelja da kupi upravo te novine?

Uređivanje - Što novine objavljuju?

Današnji svijet vrvi zbivanjima: svaki čovjek je potencijalni izvor vijesti, a svaki izvor može uvijek
dati nekoliko vijesti. Sve se ne može objaviti naprosto stoga što nisu svi događaji toliko važni i značajni da
bi se trebali objaviti u novinama. Ali, u svijetu se zbiva dnevno stotine, pa i tisuće događaja koji s punim
pravorri zaslužuju svoje mjesto na novinskim stupcima. Novine pak imaju vrlo ograničen prostor i proizvode
se u čvrsto određenim rokovima) ne mogu sve objaviti, već samo dio i to vrlo strogo izabranih' vijesti.
Posve je očito da su selekcija. vijesti i odlučivanje što će se objaviti, a što ne, veoma važni elementi u
proizvodnji novina. Tu nemilu zadaću obavljaju urednici, novinari koji vode brigu o cjelini lista i o tome
kako će konačno izgledati kada se pojavi na kioscima. Posao urednika u novinama veoma je kompleksan i
odgovoran: on rukovodi uredništvom, dijelom lista ili pojedinom rubrikom, organizira posao, dogovara teme
s novinarima, raspoređuje ih na radne zadatke, organizira priljev svih vrsta informacija u rubriku, izabire one
koje će objaviti, određuje u kojem obliku, s kakvom oprernorni kakav značaj treba dati svakoj pojedinoj
vijesti, izvješću ili komentaru. Na kraju, on s grafičkim urednikom postavlja stranicu i utječe na njen konačni
izgled.
Jedna od najvažnijih uredničkih zadaća je selekcija vijesti. U uredništvo svakog dnevnog lista stižu
vijesti od novinskih agencija, raznorazna priopćenja, pisma, najave događaja, a novinari donose svoje vijesti,
članke, osvrte i komentare. Kako iz tog silnog obilja koje se slijeva na urednikov stol izabrati ono što će
sljedećeg jutra učiniti novinu. svježem, zanimljivom i čitkom u toj mjeri da se čitatelji radije odluče kupiti
upravo tu novinu, a ne neku od desetak sličnihkoje .se nalaze pored nje na kiosku?
Postoji nekoliko teorija selekcija vijesti. Ukratko ćemo ih prikazati kako bi se stekla slika o mogućim
selekcijama događaja.
Prva je teorija ona prema kojoj jedino novinar odlučuje o izboru vijesti: one su oblikovane po
novinarskim, profesionalnim kriterijima i ničemu drugom. Političari nezadovoljni novinama najčešće
optužuju novinare upravo zbog takvog odabira vijesti.
Druga teorija stavlja težište odlučivanja na rutiniranu, organiziranu selekciju. To je tzv. "gatekeeper"
teorija čiji autor je David Manning White. Urednik otvara i zatvara vrata kroz koja propušta događaje na
stranice lista. Ona se može primijeniti na45 uredništva koja većinu vijesti dobivaju od raznih agencija.
Teorija ogledala kaže da događaji određuju selekciju vijesti, a novinari Samo drže ogledalo i javnosti
prenose odraz takve stvarnosti. Ta teorija je počela iščezavati 60-tih godina i nije više toliko aktualna.
44
Isto, str. 61.
45
Isto, str. 62.
33
Vera V.
Četvrta teorija govori da se selekcija obavlja stvarno izvan uredništva. MarshalI McLuhan je udario
temelje toj teoriji svojim pristupom medijima. Prema McLuhanu poruka je određena tehnologijom medija.
Snažne društvene grupe kreiraju javna zbivanja i "pripuštaju" ih novinarima koji ih objavljuju.
Put teorije postavio je Herbert J. Gans, američki sociolog koji je 70-tih godina istraživao što se zbiva
u uredništvima velikih TVpostaja i news magazina te na temelju toga napisao studiju "What's News" koja
vrlo argumentirano i cjelovito opisuje što se događa s vijestima u proizvodnji masovnih medija. Gansov
pristup jako nalikuje praksi u našim novinama, stoga je korisno detaljnije ga proučiti.
Dakle, selekcija vijesti je, prema Gansu, zatvoreni, kružni ciklus u kojemu sudjeluju izvor vijesti,
novinar i primatelj, u našem slučaju, - čitatelj novina. Izvor vijesti su mjesta i osobe kojima se novinari
obraćaju kako bi dobili vijest. No, novinari ne idu na svaki izvor, već samo na one koji su zanimljivi
njegovim čitateljima.
Izvor vijesti je ujedno i utjecajan pripadnik čitatelja, pa su prema tome i čitatelji mogući izvori vijesti
ili barem mogu utjecati na njih. Krug je tako zatvoren: svi imaju moć selekcije, a novinari je izravno
obavljaju ne zanemarujući moguće i stvarne utjecaje izvora i čitatelja.
Proces selekcije određen je dvijema odrednicama ili bolje rečeno karakteristikama vijesti. Svaka
vijest ima svoju vrijednost (Availability) i značajnost (Suitability). Vrijednost vijesti važna je za odnos
izvora i novinara, a značajnost za odnos novinara i čitatelja.
Izvor i novinar povezani su prije negoli neki podaci postanu vijest. Taj odnos ovisi o snazi izvora
koju formira društvena klima i odnosi. Značajan izvor, naprimjer, ured nekog ministra odlučnije će utjecati
na stvaranje vijesti od seoskog učitelja. Novinarima je važno saznavati korisne podatke te prosuđivati koliko
će oni biti važni u stvaranju vijesti i događaja. Novinari uvijek imaju mnogo korisnih podataka često važnijih
od vijesti koje objavljuju. Oni izabiru one podatke koje ograničeni broj novinara može u uredništvu obraditi
za tisak ikoje se mogu uvrstiti na vrijeme u novine. No, ta vijest mora biti značajna za čitatelje, inače neće
biti zadovoljni novinama. Ista vijest može imati veliku vrijednost za izvor vijesti, ali je beznačajna za
čitatelje. Značajna vijest za čitatelje je bezvrijedna za neki izvor46 vijesti. Novinari su ta spona koja ima
pregled i nad vrijednosti i nad značajnosti vijesti te odlučuju koju će objaviti. Objavljenja vijest mora biti i
vrijedna i značajna.

Postoji nekoliko teorija selekcije vijesti, ali najbliži praksi hrvatskih medija je pristup Herberta J. Gansa

Gans: selekcija vijesti je zatvoreni, kružni ciklus u kojemu sudjeluju izvor vijesti, novinar i primatelj

Svaka vijest ima svoju vrijednost (Aoailability) i značajnost (Suitabilitv)

Izvor i novinar, povezani su prije negoli neki podaci postanu vijest

Proces odlučivanja u novinskim uredništvima je ograničen i određen tehnološkim karakteristikama.

Novine se rade uvijek u žurbi, a novinara nikada nema dovoljno, Osim toga, prostor na kojem se vijesti
objavljuju također je određen brojem i veličinom stranica na koje stane samo .točno određen broj redaka,
riječi ili slovnih mjesta, Znači, urednik odabire vijesti u ograničenom vremenu i točno određenog broja i
dužine.
U takvim okolnostima novinari najčešće odabiru vijesti intuitivno, prema uhodanim kriterijima, ali i
"po nosu" ili "feelingu". Tipičan redakcijski kaos smanjuje čvrsta hijerarhijska struktura odlučivanja i
kritenji koji su plod unaprijed dogovorene i znane uređivačke politike koja je svojevrstan putokaz i vodič
novinarima prigodom selekcije vijesti.
Proizvodnja novina višeslojni je proces koji ne dozvoljava improvizacije koje su na prvi pogled
karakteristične za novine. Uredništvo je dobro organizirani, pače birokratizirani stroj koji nema
demokratska, već gotovo, vojna obilježja. Glavni urednik je general s četirizvijezdice ili još bolje, kapetan
broda na pučini, koji ima sve ovlasti: od sklapanja brakova, suđenja do sahranjivanja. U piramidalnoj
strukturi odlučivanja, svaka vijest u uredništvu prođe kroz nekoliko ruku prije negoli ugleda svijetlo dana.
Svatko u tom timu vrhunskih profesionalaca koji svoj posao obavljaju na najvišoj razini može pridonijeti
njenoj kvaliteti. U dugačkom i složenom proizvodnom lancu funkcije se tako nadopunjuju da neprekidno
poboljšavaju konačni proizvod.

46
Isto, str. 63.
34
Vera V.
Novinar koji kontaktira izvore vijesti nije obično i novinar koji ima odnose s čitateljima. Dapače,
njihovi interesi nisu isti. Novinar koji je dobio ria izvoru dobru vijest ne gleda očima novinara koju tu vijest
mora dati čitatelju. U uredništvu se obavlja svojevrsna iicitacija-vijesti i to na svim razinama proizvodnje
novina: Najprije novinar "prodaje" vijest uredniku. On je "kupuje" ili odbacuje. Ova kupoprodaja je stvarna,
jer se odražava čak i na plaću novinara. U žargonu se čak i koriste takvi izrazi. Ako urednik riovinaru kaže;
"Knpujern tu vijest", stvar je gotova. Urednik pak licitira vijesti na uređivačkom kolegiju, na kojemu se
raspoređuje prostor u listu. U zagrebačkim se uredništvima to čak i zvalo "licitaža na kolegiju". Svi urednici
licitiraju teme i vijesti. One.kojesu po općem sudu najbolje, dobiju najviše prostora. Urednici koji su na
"licitaži" loše prošli moraju se zadovoljiti tog dana s manjim obujmom rubrike.
Vijest je temelj novinarstva i ona izuzetno značajno utječe čak i na organizaciju uredništva. Više
utječe vijest na organizaciju uredništva - kaže Gans - negoli organizacija uredništva 47 može utjecati ria
vijesti. U toj strogoj unutarnjoj organizaciji sve je podređeno izboru najboljih mogućih vijesti koje se
prezentiraju na način najprimjereniji uređivačkoj koncepciji, a sve to s ograničenim brojem novinara i il
strogo zadanim vremenskim rokovima.
Naravno, sve to utječe na donošenje odluka, pa je u novinama proces odlučivanja-vrlo pažljivo
razrađen i strogo postavljen. Nekoliko je razina donošenja odluka i svatko u uredništvu vrlo precizno zna tko
o čemu može Odlučiti. Čim razina odlučivanja nadilazi ovlasti novinara ili ur.ednika, oni se obraćaju višoj
razini odlučivanja.
Na vrhu piramide odlučivanja nalaze se kreatori politike. Oni nisu dio uredništva i najčešće nisu čak
ni novinari, To su članovi upravnih odbora, većinski vlasnici, novinski magnati. Kojiput javnost i ne zna za
njih, jer djeluju iz duboke pozadine ili još bolje, s božanskih visina. U autoritarnim društvima to ne moraju
biti vlasnici već politički moćnici koji političkim sredstvima kontroliraju novine. U zapadnom tipu
novinarstva oni su uglavnom vlasnici koji svoj moć ne iskazuju dnevno. Novinari odlučuju nezavisno Od
kreatora politike, ali dobro znaju kakva je politika i vjerno je provode.
Kreatori politike odlučuju o financijama i proračunu uredništva, štite gospodarski i politički interes
tvrtke, stvaraju "politiku" lista (hoće Ii skrenuti prema "žutom" ili ozbiljnom, lijevo, desno ili čvrsto u centru
itd.) te održavaju stalnu vezu s najvažnijim urednicima,
Vrhunski urednici su drugi po važnosti na piramidi odlučivanja. To su uglavnom glavni urednici. U
velikim listovima posao je toliko razgranat da glavni urednik jednostavno fizički ne može držati sve konce,
pa ima svoje zamjenike i pomoćnike koji imaju vrlo velike ovlasti u dnevnoj proizvodnji. To su prave gazde
u novinama i njihova moć je veoma velika i vidljiva. Oni izravno odlučuju što će se i kako objaviti, oni
mogu izbaciti bez obrazloženja vijest iz novine, promijeniti stranicu Za vrijeme tiskanja, smijeniti urednika
ili otpustiti novinara. No, tako velika moć praćena je i velikom odgovornošću. Oni plaćaju ceh za neuspjeh,
pogreške, propuste ...
Kola se lome na njima, a ne na početniku u gradskoj rubrici. Stalno su prisutni u redakcijskom radu,
vrata su im uvijek otvorena za novinare (ali selektivno obzirom na ogroman posao koji obavljaju) i o njima
ovisi konačni izgled novine. Ujedno predstavljaju list u javnosti, prisutni su pri donošenju značajnih
poslovnih odluka, brinu o tehnološkom razvitku, odnosima s tiskarom, prodajom i dostavom novina, moraju
biti informirani o svim zakulisnim zbivanjima li vrhunskoj politici - rječju prodali su dušu đavlu zvanom
redakcija.48

Novinarima je važno saznavati korisne podatke te prosuđivati koliko će oni biti važni u stvaranju vijesti i
događaja

Uredništvo je dobro organizirani, birokratizirani stroj s gotovo vojnim obilježjima

U uredništvu se obavlja licitacija i kupoprodaja vijesti na svim razinama proizvodnje novina

Piramida odlučivanja u novinama sastoji se od: kreatora politike, vrhunskih urednika i urednika­realizatora

Glavni urednici određuju trendove u novinarstvu, unose novi tete, pronalaze još bolje načine
prezentacije vijesti čitateljima. Dobri glavni urednici međaši su novinarstva koji određuju razdoblja i stilove
novina.

47
Isto, str. 64.
48
Isto, str. 65.
35
Vera V.

Urednici rubrika su srednji novinarski sloj s gotovo autonomnom moći odlučivanja unutar svoje
rubrike, članovi su uređivačkog kolegija i ravnopravno sudjeluje u odlukama bitnim za novinu ucjelini. Sve
rubrike nisu iste važnosti, pa se prema torrie razlikuje i važnost pojedinih urednika. U dnevnim,
informativno-političkim novinaina urednik unutrašnjo-političke rubrike veoma je. važna osoba, .posebice u
usporedbi s urednikom auto-moto rubrike. Neke rubrike imaju puno prostora u listu i velik broj zaposlenih
novinara, pa nerijetko urednik rubrike ima svoje zamjenike i pomoćnike. Ako list ima više . izdanja koja se
tiskaju u raznim dobirna dana i noći, tada postoje još i dežurni urednici.
Urednik rubrike je motor u svojoj rubrici. On organizira posao, raspoređuje novinare prema
sektorima i radnim zadacima, dogovora s njima način njihova rada, određuje teme, razrađuje ideje i radne
zadatke, Izmišlja nove pristupe i podrubrike, određuje stil rubrike, način opremanja i obrade rukopisa. Uz
opsežan organizacijski posao urednik je odgovoran za selekciju vijesti i članaka, te u grafičkoj rubrici
prelama stranice svoje rubrike.
Dobar urednik je samozatajan novinar, koji u javnosti nije previše prisutan jer najviše vremena
provodi u uredništvu. Obično je i dobar pisac; ali malo piše jer ne stigne od silnih obveza. Urednik koji sve
svoje ideje sam napiše, nije dobar urednik. On mora ideje razraditi s novinarima i odrediti najpogodnijeg
koji će ostvariti tu ideju i pretočiti je u dogovoreni novinarski oblik.
On je odgovoran za sadržajtekstova ti svojoj rubrici. Novinar može imati stavove koji odudaraju od
prosječnih. U istoj rubrici novinari mogu na različite- načine pristupiti temi. Urednik provodi uređivačku
politiku lista i posreduje ukoliko novinar ekstremno skrene. Ukoliko je list ideološki jako usmjeren, urednici
moraju raditi kompromise s novinarskim načelima. Loše je ako urednik podlegne ideološkirn utjecajima i
dozvoli da ideologija prevlada novinarstvo, što dovodi do lomova il odnosu urednik - novinar. No, ako su
profesionalni kriteriji temelj rada, tada nesporazumi praktično ne 'postoje i sve se odluke donose na temelju
novinarskih načela.49

Izvještavanje - Tamo gdje počinje novinarstvo

Novinarstvo počinje viješću: prije vijesti nije se dogodilo ništa

Novinar izvjestitelj je uporni, temeljiti i predani lovac na vijesti

Novine su zajednički proizvod skupine vrhunskih profesionalaca, od kojih svaki Ima svoju važnu i
nezamjenljivu ulogu u tehnološkom lancu, ali ipak sve počinje s novinarom koji na terenu prikuplja podatke
za vijest i koji tu vijest napiše i pošalje u uredništvo.
U hrvatskom novinarstvu nema posebnog naziva za nove inare-pisce. Amerikanci ih zovu reporteri
ma, što je u nas naziv za novinara koji se specijalizirao za pisanje posebne novinske vrste, reportaže. U
Njemačkoj i Austriji novinare i urednike zovu i "redakteur", što u nas znači nešto drugo - novinar koji se
bavi obradom rukopisa, redakturom i ne označava novinara pisca vijesti, izvješća i članaka.
U uredništvima, u opisima radnih mjesta i nazivima koji se konste za mterne pravilnike, novinare
pisce dijelimo na kategorije: suradnik i komentator. Suradnika ima više stupnjeva, ovisno o iskustvu, znanju,
sposobnostiina i godinama staža, pa se u nekim uredništvima to dijelilo na: novinar mlađi suradnik suradnik
i stariji suradnik.
No, kako god to zvali, jasno je o komu i čemu se radi. Govorimo o novinaru koji se bavi temeljnim
novinarskim poslom: izvještavanjem s mjesta događaja. Novinar-izvjestitelj može napisati vijest, izvješće,
članak, intervju ili pak komentar ali temeljno je da pokriva događaje o kojima izvještava čitatelje,

Novinarstvo počinje s viješću: prije vijesti nije se dogodilo ništa. A novinar izvjestitelj je uporni,
temeljiti i predani lovac na vijesti koji nikada ne prestaje juriti priču. Karakteristike novinara-izvjestitelja
jesu čvrsti osobni integritet, istraživački um i strast za otkrivanjem. Mora biti postojan, strpljiv; agresivan, ali
ne pod svaku cijenu i nipošto grub ili nepristojan. Izvjestitelj mora prepoznati vijest, uočiti važnost podataka,
njihovu vrijednost i korist za čitatelje. Dobar novinar-izvjestitelj će uočiti vezu između činjenica koje na prvi
pogled nemaju ništa zajedničkog i djeluju posve nepovezano.

49
Isto, str. 66.
36
Vera V.
Činjenice često ne znače i istinu. Kadkada postoji više istina, a objektivnost može biti relativna.
Stoga je važno da novinar-izvjestitelj piše pošteno, da čestito procijeni događaj i javnosti prikaže pravu sliku
zbivanja. U tom slučaju, njegova priča ima svoju specifičnost i težinu po kojoj se odvaja od rutinskog
pristupa temi. Osobno poštenje novinara pomaže mu da prebrodi sve moguće zamke u profesiji. Izvori vijesti
su koji put50 izuzetno jaki i utjecajni te se često služe svim mogućim pritiscima na novinare, kako bi objavili
priču na način koji im neće nauditi.

Izvjestitelj: čovjek čvrstog osobnog integriteta, istraživač, postojan, strpljiv, pošten i agresivan katkad

Novinar ima i svoje stalne, redovite izvore vijesti

Novinar-izvjestitelj mora .otkriti činjenice ispod površinskog sloja informacije. Stoga je važno
održavati dobre odnose s raznoraznim izvorima vijesti, potaknuti ih da otvore srce i dušu te da iznesu
javnosti podatke koji su važni za vijest.

Ima više izvora vijesti: Prvi i najdostupniji izvor su raznerazni dokumenti, isprave, statistički i drugi
službeni podaci, priopćenja za javnost... Naoko, to su posv.e nezanirnljivi izvori podataka, ali kada se
istražuje neka priča i želi se doista saznati činjenično stanje, uvid ti knjigu rođenih i vjenčanih, gruntovni
izvadak, školsku svjedožbu ili godišnje izvješće o djelatnosti, može biti više nego dragocjeno.
Drugi i vrlo čest izvor vijesti jest razgovor s ljudima. Novinari se redovito služe razgovorom kako bi
saznali od pojedinaca neki podatak, potvrdili činjenicu ili saznali za mišljenje. Razgovor treba voditi jasno,
precizno, postavljati pitanja koja će omogućiti da saznamo što želimo. Novinar mora nedvosmisleno kazati
sugovorniku tko je, za koje uredništvo radi i da želi saznati podatke koji će mu omogućiti pisanje vijesti za
javnost. Ponekad je teško nagovoriti pojedince za suradnju s novinarima, osobito ako se radio škakljivoj
temi, ali novinarova dovitljivost i moć kontaktiranja s ljudima i komunikativnost može odigrati presudnu
ulogu.
Treći, možda najbolji, izvor vijesti je osobno prisustvo događaju. Novinar-promatrač, sudionik
događaja, u tom slučaju, izviješćuje čitatelje o onome što je vidio. Ponekad se to radi rutinski: na primjer,
izvještaj s nogometne utakmice, izvješće sa sjednice Sabora i sl., a koji put je novinar izravni sudionik
dramatičnih zbivanja: rata, državnog udara, prometne nezgode ili ubojstva. Tada vijest postaje ekskluzivna i
izvješće dobiva izuzetnu kvalitetu.
Novinar ima i svoje stalne', redovite izvore vijesti. Specijalist za.obrazovanje akreditiran je u svim
obrazovnim institucijama koje ga redovno pozivaju na sve službene sastanke i skupove. S takvih skupova
izvjestitelj stalno piše vijesti ili izvještaje. Održava kontakte s rukovodećim osobama obrazovnih institucija,
i to ne samo za vrijeme službenih skupova. Novinar je u dobrim odnosima i s predstavnicima oporbe, raznih
struja u obrazovnom sustavu, istaknutim znanstvenicima i poznatim praktičarima, Nerijetko novinar sazna
zakulisne priče, rješenja i odluke prije nego što su donesene na službenom skupu itd. Novinar se 'tada nađe u
procijepu: ako objavi vijest može ugroziti svoj odnos s izvorom vijesti, a kadšto ugroziti i sam 51 izvor. Ako
pakne objavi vijest, gubi eksluzivitet koji je tako važan u novinama. Izvori vijesti pak vrlo dobro znaju
koliko je novinaru važna ekskluzivna vijest i mogu ga ucijeniti. Usluge i protuusluge su moguće i česte.
Novinar-izvjestitelj stalno hoda po rubu provalije i pozorno važe svoje odluke, pazeći da ne izgubi
objektivnost i poštenje.
Rad izvjestitelja nije jednostavan. Prije svega, on uvijek djeluje brzo, jer vrijeme je ono čega nikada
nema dovoljno. Urednici zahtijevaju vijest što je moguće prije, a događaj ima svoju brzinu zbivanja.
Kompromis redovito ide na štetu novinara. Novinaru je najvažnije što je moguće prije prikupiti sve
relevantne podatke za vijest, Ako ima sve podatke i odgovore na svih 5W i siguran je u točnost podataka,
tada može javiti uredniku vijest.
Urednik odlučuje hoće li taj događaj objaviti ili·ne. Ukoliko "kupi" vijesti, tada procijenjuje njenju
važnost. Ako vijest zavrijeđuje više prostora, tada novinar mora obaviti dodatno istraživanje, što ga još više
vremenski ograničava. Redakcijski rokovi su svetinja i njih ne može probiti. Vijest je vijest samo danas i
trebala bi ugledati svijetlo dana u prvom izdanju novina.

Novinar-izvjestitelj mora otkriti činjenice ispod površinskog sloja informacije

50
Isto, str. 67.
51
Isto, str. 68.
37
Vera V.

Uredištva mogu dvojako reagirati u vremenskom tjesnacu. Jedan je pristup poznat kao "idemo van s
onim što imamo, a sutra ćemo nadopuniti priču, ako je još aktualna". To je dobro za svježinu vijesti, ali je
loše za njenu točnost, sveobuhvatnost, a kadšto i za istinitost ili čak i za poštenje priče. U brzini se podaci
mogu tako nezgodno poklopiti da stvaraju sasvim drugačiju, netočnu sliku. Taj rizik može vrlo nezgodno.
završiti za novinara-izvjestitelja.
Drugi pristup i drugi mogući izlaz izvremenskog tjesnaca je "čekajmo dok ne upotpunimo
informaciju". Svakako, ovo rješenje daje izvjestitelju priliku da temeljito prikupi i obradi sve podatke, ali
istodobno je i vrlo rizično, jer druge novine mogu izaći s istom pričom u javnost i tako uništiti sav trud. Čak
i ako je konkurencija izašla s nepotpunom pričom, ona je pokupila vrhnje, jer oni jedini imaju tu priču.
Urednici žele potpune vijesti i pravovremeno, a da pritom ne opravdavaju teškoće koje novinar ima
prikupljajući podatke. Dakako, ako je vijest važna, tada uredništvo organizira ekipu novinara, istraživača i
urednika koji će raditi timski. To samo umanjuje, ali ne otklanja Danioklov mač - rokove tiskanja.
Herbert. J. Gans dijeli reportere, izvjestitelje na dvije osnovne skupine: specijaliste i novinare općeg
usmjerenja. Slično je i u našem, hrvatskom novinarstvu. Trend je specijalizacija. Novinar više nije
univerzalna neznalica, već visoko obrazovani profesionalac koji zna svoj zanat i još je vrlo dobro
specijaliziran52 u poznavanju nekog područja života, primjerice obrazevanja, znanosti, pravosuđa, sporta itd.
ili pak više nego temeljito poznaje rad nekog političkog tijela, određene regije, zemlje ili grada.

Ima više izvora vijesti: raznorazni dokumenti, izravni kontakt s ljudima te osobno prisustvo događaju

Novinari­specijalisti ("Beat Reporter") vrhunski su profesionalci, odlični stručnjaci na području koje

pokrivaju

Novinari općeg usmjerenja najčešće rade u velikim novinskim agencijama ili dnevnim listovima kao
suradnici velikih rubrika

Rukopis mora biti jasan, sažet, stilski dobro napisan s točnim i provjerenim podacima

Nijedan rukopis ne može biti "pušten" u tisak, a da nije prethodno obrađen

No, i specijalizirani novinari postaju opći kada napuste svoje područje i počnu izvještavati o nečemu
drugomu. Ako, na primjer, novinar specijaliziran za znanost otputuje u neku zemlju i izvještava o državnom
udaru koji se dogodio upravo za vrijeme njegova boravka. Njegovo opće znanje omogućuje mu kvalificirano
izvještavanje. I na kraju svi novinari imaju jednu zajedničku specijalizaciju - politiku. Bez znanja politike i
bez njenog praćenja, novinar ne može. temeljito obaviti svoj posao.

Novinari-specijalisti (Gans ih naziva "Beat Reporter") vrhunski su profesionalci koji, ne samo što su
dobri novinari, nego su postali i odlični stručnjaci na području koje pokrivaju. Novinar koji prati
obrazovanje ne mora biti po struci pedagog ili srednjoškolski profesor, ali mora u potpunosti poznavati
obrazovanje, često čak i više od stručnjaka u samom tom području. Drukčije ne može vrjednovati podatke
koje dobiva i ne može uočiti povezanost činjenica ili pak procijeniti da li se nešto ključnog događa na tom
području. Bez takvih saznanja novinar teško može pravilno procjenjivati ono što što se događa i njegovo
uredništvo će uvijek biti na repu. Novinari-specijalisti stoga mogu lagano mijenjati redakcije, oni su traženi i
cijenjeni u novinarstvu, ali i u oblasti koju prate.
Novinar-specijalist može promijeniti područje i specijalizirati se za nešto drugo, ati to obično ne daje
visoku kvalitetu. Specijalizacija nije samo za neko područje djelatnosti već može biti i geografska. Dopisnici
su specijalisti za svoj grad, regiju ili zemlju.

Novinari općeg usmjerenja najčešće-rade u velikim novinskim agencijama ili dnevnim listovima kao
suradnici velikih rubrika. Dnevni događaji su imperativ uređivačke politike i uredništvo juri za dnevnim
vijestima. Novinari se dnevno raspoređuju na različite radne zadatke, ovisno o događajima toga dana. Tako

52
Isto, str. 69.
38
Vera V.
se može dogoditi da novinar-izvjestitelj istoga dana piše vijest o uručenju zahvalnica dobrovoljnim
darovateljima krvi; izvješće o godišnjoj skupštini samohranih majki te o polaganju kamena terneljca za novu
tvornicu cipela. Njegovi izvori inforrnacija su različiti; uglavnom nema mogućnosti dobro ih upoznati i
razviti neke posebne veze s njima, a pogotovo nema vremena saznati više ispod površine same informacije.
Novinar može možda "nanjušiti" nešto i može početi istraživati tu priču, ako se urednik složi s njim.53

Novinari-izvjestitelji dio su velikog redakcijskog tima i njihova individualnost je uklopljenja u

skupni rad. Sve je podređeno proizvodnji novina, rokovima i utrci s konkurencijom. Osobni prestiž i ugled
su u drugom planu, a profesionalnost, savjesnost i disciplina su na prvom mjestu.

Obrada rukopisa - Lov na pogreške

Rukopis je temelj svake novinaske proizvodnje - podaci koje je novinar prikupio prvi put se
uobličuju u vijest tek kada ih on napiše. Svejedno je da li koristimo rukopis na papiru, pisan rukom, pisaćim
strojem, izdiktiran telefonom daktilografkinji ili pak unešen u kompjutorski sustav izravno ili putem
modema - uvijek je rukopis temelj cijelog novinarskog posla.
U načelu, rukopis bi trebao biti jasan, sažet, stilski lijepo i dobro napisan, s točnim i provjerenim
podacima, bez tiskarskih grješaka. No, rukopis može biti svakakav. Nisu svi novinari izvrsni pisci, nekima je
stil slabija strana. Ni gramatika i pravopis nekima nisu najjača strana, a poneki znaju u brzini pobrkati
podatke, zaboraviti imena ili funkcije osoba koje citiraju. Ima pak onih koji u brzini lupaju toliko brzo po
tipkovnici da nijedan redak ne može proći bez tiskarske grješke.
Zlatno novinarsko pravilo je da se nijedan rukopis ne može pustiti u tiskaru a da nije obrađen. Stoga
u proizvodnom lancu u novinama postoje osobe čija je zadaća obrada rukopisa. To su iskusni, dobro obučeni
novinari, vrsni znalci novinarskog stila, a ujedno dobro poznaju gramatiku i pravopis.
Te novinare različito nazivamo. U američkom novinarstvu se oni zovu "copy editor", neki ih zovu
"proof reader". U hrvatskom se ustalio naziv redaktor, koji dolazi od latinske riječi redigo. Francuska
poznaje naziv redacteur i rediger. U hrvatskom jeziku bi se to moglo nazvati urednik i uređivanje, ali u nas
se koristi naziv urednik za drugu vrstu novinarskog posla.
"Redaktor ustvari "uređuje" tekst, dok urednik uređuje novine" - napisao je Viktor Petanjek, jedan od
legendarnih redaktora "Vjesnika".
Danas, uvođenjem kompjutora u novinsku proizvodnju, promijenio se i položaj redaktora, pa bi
najbolji naziv za taj dio novinske proizvodnje bio - obrada rukopisa.
U klasičnoj novinskoj proizvodriji rukopis je bio redigiran, lektoriran i korigiran. Redaktor je vodio
brigu o novinarskom aspektu rukopisa: stilu, razurnljivosti, točnosti podataka, dužini rukopisa, opremi
teksta, naglašavanja nekih dijelova teksta i sl. Redaktor je mogao ispraviti pravopisne i tiskarske pogreške,
ali mu to nije bila prvenstvena zadaća.54

Obradu rukopisa obavljaju novinari koje nazivamo redaktori

Redaktori su iskusni novinari, vrsni znalci novinarskog stila, gramatike i pravopisa

Kompjutorizacija donosi niz promjena u fazi obrada rukopisa

Lektor je vodio brigu o pravopisu i gramatici. U hrvatskom novinstvu jezik je bio bolna točka jer je
jezik bio više područje političke ideologije nego lingvistike, pa su lektori istodobno bili i dežurni provoditelji
tekuće ideologije u jezičkoj praksi.
Rukopis je morao proći korekturu, koja je prema nekim organizacijskim ustrojstvima zadnja
novinarska faza, a prema nekim praktičnim rješenjima spadala je u tiskarske odjele velikih izdavačkih kuća.
U svakom slučaju, rukopis je korigiran odmah nakon slaganja, da bi zatim uslijedila druga korektura,
revizija, onog što je popravljeno nakon prve korekture i konačno, kada se stranica pripremila za tisak, došla
je na red treća korektura, takozvana superica. Na "superici" se gledalo da li su svi elementi stranice pravilno

53
Isto, str. 70.
54
Isto, str. 71.
39
Vera V.
smješteni: naslovi, nadnaslovi, podnaslovi, potpisi pod slike, potpisi autora, da li se tekst u stupcirna
pravilno nastavlja itd.
Kompjutorizacija novina unijela je najviše promjena upravo u dijelu proizvodnje kojeg nazivamo
obrada rukopisa. Rukopis se u digitalnom obliku, kojeg obrađujemo na monitoru kompjutora ili terminala,
može izravno, nakon obrade u grafičkoj rubrici poslati na osvjetljivanje. Nema više klasične tiskare,
strojoslagara, unosača rukopisa, ručnih slagara, montaže i drugih. Prema tome, obrada rukopisa više nije
predmet rada redaktora, lektora i korektora, već se to može obaviti u jednoj funkciji, prigodom čitanja na
monitoru. Osoba koja obrađuje tekst mora ujedno obaviti redakturu, lekturu i korekturu. Redaktori su osobe
koje su apsolutno osposobljenje za tu zadaću, ali ona utrostručuje njihov posao i zahtijeva izuzetnu
koncetraciju i odgovornost. Naime, nakon što se obavi obrada rukopisa, nitko više ne intervenira i svaka
grješka ide na otisnutu novinsku stranicu. Zbog toga su dnevni listovi koji su objedinili sve tri funkcije u
jednu, morali uposliti više redaktora u proizvodnom procesu. U ukupnosti, modernizacija se ipak isplatila,
jer se sažimanjem proizvodnih faza rukopis brže obradio i vrijeme potrebno za izradu novina bilo je znatno
kraće. No, redaktori su danak modernizaciji platili mukotrpnijim i odgovornijim radom.
Iskreno rečeno, redaktori su i inače naviknuti na mukotrpan i odgovaran rad. Viktor Petanjek iz svog
dugogodišnjeg radnog, redaktorskog iskustva kaže da je redaktura "naporan i nadasve stručan posao", a da je
redaktor novinar samo za svoju redakciju. "Izvan njeza njegovu profesiju znaju samo oni koji ga osobno
poznaju. Nema ga u anketama u kojima čitatelji spominju novinare od glasa. Ne stječe reputaciju u javnosti
time što bi mu ime bilo otisnuto u novinama bar jednom tjedno. I kad su čitatelji svojim listom
najzadovoljniji, redaktor ostaje anoniman" - naglašava Petanjek.55

Dakle, što i kako rade redaktori? Koristit ćemo opis koji je objavljen u "Handbook for Journalist for
Central and Eastern Europe", a tamo je prenesen iz knjige "Effective Writing and Editing".

Redaktor najprije pročita cjeloviti tekst kako bi znao što je pisac želio kazati.
1.
Uvjerava se da li je struktura rukopisa valjana i kakve promjene bi trebalo učiniti;
2.
Sažima priču. Koji dijelovi mogu biti skraćeni?
3.
Uklanja suvišne riječi, popravlja konstrukciju rečenice, ublažava izraze i poboljšava tečnost
4.
rečenice. Posebnu pažnju obraća na početak teksta, tzv. "lead" u kojem je sadržana suština
vijesti.
5. Provjerava da li su odgovori na sva pitanja razumljivi, jasni i točni. Ako nisu, traži od autora
ili novinske agencije koja je poslala vijest da isprave tekst, a ako oni nisu dostupni tada sam
pokušava naći pravilne odgovore.
6. Uvjerava se da li je priča poštena, da li su obje strane objektivno prikazane te da li je optužena
osoba imala prilike objasniti svoj stav.
7. Sumnjičav je na svaku "činjenicu" u tekstu. Iz iskustva već zna koji su novinari pouzdani, a
koji griješe. Provjerava podatke, imena ljudi, gradova, nazive funkcija, adrese, zbraja brojke,
procjenjuje izjave...
8. Sve mora biti jednostavno. Pretvara složene, zamršena rečenice u jednostavne, svima
razumljive.
9. Objašnjavaj, samo objašnjavaj! Nikada se ne smije propustiti rečenica, izjava ili odlomak
teksta koje čitatelj ne bi mogao razumijeti.
10. Izbjegavati pretieranosti, suvišne atribute i pridjeve.
11. Izrazi moraju biti jasni. Izbjegavati nagle skokove u mislima...
12. Poštivati gramatiku, a izbjegavati dijalekte, sleng i otrcane klišeje.
13. Poštivati stil pisanja vlastitih novina (ujednačiti korištenje kratica, oznaka u rukopisu;
naglašavanja i sl.).
14. Drastično kratiti dosadne priče. Izbacivanjem suvišnog stvara se prostor na stranici za druge
tekstove koji inače ne bi bili objavljeni.
15. Sve promjene uraditi skalpelom, a ne mesarskim nožem. Redaktor je novinarov prijatelj koji
poštuje stil i rečenicu autora.56
Obrada rukopisa više nije predmet rada redak tora; lektora i korektora, već to obavlja jedna osoba
prigodom čitanja na monitoru

55
Isto, str. 72.
56
Isto, str. 73.
40
Vera V.

Sažimanjem proizvodnih faza rukopis se brže obradio, a vrijeme izrade novina značajno je skraćeno

Redaktor je osoba koja brižno pazi i čuva dignitet novine i ­ čitatelja

Fotografija je specifični izražajni oblik novinarstva

Fotoreporter je novinar koji se izražava fotografijom

To su, dakle, osnovne zadaće novinara koji obrađuju tekst. U uredništvima se kadšto događaju nemile
scene kad drugog jutra novinari - pisci teksta vide što im je urađeno iz njihova rukopisa. Ali, to je sve na
dobrobit krajnjeg proizvoda - novina, a redaktor je upravo ona osoba koja brižno pazi i čuva dignitet novine i
čitatelja.

Fotoreporter - Reci to slikom

Fotografija je samo jedan specifični izražajni oblik novinarstva. Fotoreporter jest i mora biti novinar.
To je osnovni uvjet shvaćanja fotografije u novinama. Sve drugo što nije temeljeno na novinarstvu ne spada
u ova razmatranja. Znači, fotoreporter mora prije svega biti novinar te svakom događaju, svakom snimanju
pristupati kao novinar i služiti se temeljnim načelima novinarske profesije.
Ovo je važno naglasiti stoga što još uvijek ima mišljenja u nekim redakcijama, a to je vidljivo i iz
načina kako se prezentiraju fotografije U tim listovima, da novinari pišu tekst, a fotoreporteri, ili kako ih
pejorativno zovu fotografi, samo snimaju , ilustracije.
Biblija kaže: "U početku bijaše riječ", ali mi znamo da je čovjek najprije progledao, atek onda
progovorio. Najvažnija cjelovita percepcija zbivanja oko nas je percepcija vidom. Prva trajna komunikacija
koja se počela bilježiti, bila je slika. Prva pisma bila su temeljena na slici. A prve novine koje je čovjek
počeo izdavati imale su samo tekst i ništa više. Ovaj paradoks razumljiv je kada uzmemo u obzir tehnološke
uvjete u kojima su one nastale.
Slika, taj toliko važan perceptivni moment, nije se mogla samo tako jednostavno prezentirati u
masovnim medijima. Ponajprije, prvi tiskarski strojevi mogli su reproducirati tekst, bolje rečeno slog i crtež.
Postupak fotografiranja još nije bio poznat. Trebalo je. proteći određeno vrijeme da se razvije tehnološka
mogućnost prikazivanja fotografija u novinama, posebno u visokonakladnim listovima. Bijaše to, dakako,
crno-bijela fotografija. Do koloraje moralo proteći još mnogo.
Sve je to utjecalo i na sadržajnu vrijednost fotografije i njeno korištenje u uređivačkoj politici
masovnih medija. Pisana i izgovorena 'riječ u tisku i na radiju bila je toliko snažno izra'žajno sredstvo, da joj
primitivna fotografija u svojim počecima nije mogla konkurirati.
Otuda proizlaze neka, još i danas prisutna ograničenja u korištenju fotografija u "ozbiljnim"
novinama. Čak i korištenje57 kolor-fotografije smatrano je "nižim", lakšim pristupom, lišenim serioznosti.
Slična pojava zabilježena je i u umjetničkom filmu, gdje su prodori novih filmskih tehnologija, kolora,
cine-mascopa i sličnih tehnika bili u početku namijenjeni isključivo komercijalnim filmovima, a pravi
umjetnici izražavali su se u crno-bijeloj tehnici, koja nije odvlačila pozornost blještavilom boje umjetničku
poruku na sporedne kolosijeke.
Srećom ili nesrećom, tehnologija je uvijek brža od mogućnosti čovjekove adaptacije na nove
izražajne mogućnosti, pa su vrijeme i razvitak tehnoloških mogućnosti učinili svoje. Sada i , jedan ugledni,
konzervativni list, stup britanskog pogleda na svijet "The Times", objavljuje na prvoj stranici kolor
fotografije i nije time ništa izgubio na ozbiljnosti i novinarskoj vrijednosti. Čak suprotno.

Fotografija ima izuzetno veliki značaj u masovnim medijima. Osnovna zadaća masovnih medija je
istinito, objektivno, cjelovito i pravovremeno informirati javnost o zbivanjima. Bez foto i filmskog, tj. video
zapisa, teško se može cjelovito informirati javnost o Zbivanjima. Fotografija daje potpunost izvješću. Ona
nijje samo ilustrativni dio teksta, već tekstualna i video komponenta daju cjelovitost zbivanja u novinama, a
audio i video zapis cjelinu zbivanja na televiziji. Strahoviti medijski utjecaj televizije upravo irna korijen u
audio i video komponenti, u punini doživljaja koji je na našim TV prijamnicima jednak doživljajustvarnosti.

57
Isto, str. 74.
41
Vera V.
Stvarnost koju nam prezentirajunovinari na TV postaje dio slike stvarnosti gledatelja. Značaj slike
nepotrebno je posebno naglašavati. Dovoljno je ukazati kako istraživanja pokazuju da vijest bez slike
objavljena u TV vijestima, nije tako uvjerljiva kao kada se objavljuje vijest sa slikom. Čak i kada slika nije
autentična, uvjerljivost je veća negoli samo čistog, izgovorenog teksta. Slično je i s novinama.
Nema "šlagera" lista, događaja dana, koji ne bi bio prikazan i novinskom fotografijom. Prikaz važnog
zbivanja bez fotografije nije dovoljno cjelovit i uvjerljiv čitateljima.
Fotoreporteri i snimatelj i moraju posebno izoštriti kriterije za atraktivnost i važnost događaja. Nisu
svi važni događaji jednako novinarski "fotogenični". Kriterij, dakako, mora biti usklađen s uređivačkom
politikom medija, jer svaka novina ili TV emisija nemaju jednak pristup fotografiji.
Novinarstvo počinje od reportera, izvjestitelja, ljudi koji pronalaze događaj, šalju svoja izvješća,
istražuju, pronalaze vijesti i oblikuju ih. Dobri urednici će iz obilja vijesti učiniti izvrsne novine, gledane TV
vijesti, ali sve počinje od događaja i novinara koji će izviještavati s mjesta događaja. A na događaju mora
biti i fotoreporter i snimatelj. Nema dobrog fotoreportera58 ili snimatelja ako nije u stanju brzo, kvalitetno i
zanimljivo prikazati događaj. Dobri fotoreporteri i snimatelji se rađaju, ali i uče. Najbolja je kombinacija
urođenog smisla, "žice" i talenta s odličnim obrazovanjem i bogatom praksom.

Fotografija daje cjelovitost izvješću, bez nje se stvarnost ne može više vjerno prikazati

Izoštreni kriteriji za atraktivnost i važnost događaja presudni su za fotoreportera

Fotoreporter uvijek pronalazi primjerene izražajne mogućnosti usklađene s medijem u kojem objavljuje,
kako bi poruka bila što efektnija utjecajnija

Sve, sve, samo ne "ptičica" efekt

I fotoreporter poput novinara-izvjestitelja je cjelovita osoba, sklona istraživanju i objektivnosti. Mora

biti temeljit, uporan, agresivan ... Treba prepoznati foto - vijest. Uvijek mora pronalaziti primjerene izražajne
mogućnosti, usklađene s medijem ukojem objavljuje, kako bi poruka bila što efektnija, a time i utjecajnija.
Temelj dobre novinske fotografije je u radu fotoreportera. Ne učini li on kvalitetno svoj dio posla,
nema tog urednika i nema tih tehnoloških mogućnosti koji će popraviti njegove propuste.

Fotoreporter stalno mora voditi računa o uglu snimanja. Najgore je snimati iz "trbuha". Treba
pokušati odozdo, odozgora, slijeva, sdesna, odnosno prikazati čitatelju događaj iz različitih perspektiva.
Akcija se mora nalaziti na svakoj slici i sceni. Ljudi nešto moraju raditi. Neka političari ne poziraju. Treba ih
snimati u neformalnim djelatnostima: za vrijeme sjednica treba tražiti karakteristične izraze lica, mahanje
rukom; lupkanje olovkom- sve što je neuobičajeno, a što ilustrira sadržaj njihovih riječi i postupaka.
Kompozicija svakog kvadrata ili scene mora biti čvrsta i postojana. Prazne prostore treba izbjegavati,
snimka mora biti puna zbivanja. Svaki fotoreporter i snimatelj mora imati svoj ugao snimanja, točku fokusa,
kako ne bi zbunio svoje čitatelje i bio im nerazumljiv.
Ljudi uvijek moraju biti na slici. Prisustvo ljudi znači da čitatelj stječe dojam o stvarnim dimenzijama
snimanih objekata, a dobiva se dojam o akciji. Dobar fotoreporter će prikazati raspoloženje ljudi. Što
specifičnijeto bolje, međutim samo ako izražava srž vijesti. Srdžba političara nakon neugodna pitanja,
pobjednička gesta - sve, samo ne'''ptičica'' efekt.
Treba slikati akciju, ali obratiti pažnju i na ono što nije uvijek u prvom planu. Govornikove riječi
možda najbolje oslikava reakcija gledateljstva, zijevanje ili napeta pažnja. Svaka slika ili snimak moraju-
imati "ono nešto" po čemu se razlikuju od drugih. Tada je posao fotoreportera obavljen na najbolji mogući
način.59

58
Isto, str. 75.
59
Isto, str. 76.
42
Vera V.
Grafičko oblikovanje - Gdje rukopis postaje novina

Grafičko oblikovanje, lay-out, je proces u kojem rukopis postaje novina

Grafički urednici hrpu tekstova, slika, naslova, oglasa pretvaraju u nešto što će se na kiosku pojaviti kao
dobro znana novina

Novinarstvo ne počinje niti završava s pisanjem rukopisa. U dugačkom i opsežnom procesu

proizvodnje novina izuzetno značajno mjesto zauzima grafičko oblikovanje lista. Grafičko oblikovanje,
prijelom, lay-out ili dizajn najlakše možemo opisati kao proces u kojem rukopis postaje novina.
Novinari koji rade kao grafički urednici imaju zadaću da hrpu tekstova, slika, naslova, podnaslova,
potpisa pod slike, oglasa i svih drugih mogućih pisanih tekstova pretvore u nešto što će se na kiosku pojaviti
kao novina: dobri stari znanac kojem prepoznajemo naslovnu stranicu već izdaleka: u kojoj znamo gdje je
TV rubrika, gdje križaljka, gdje vijesti iz svijeta, a gdje komentari. To je posao gdje se vodi neprekidna
borba s rokovima, gdje se ništa nikad ne radi polagano, već uvijek u zadnji čas, a rezultat mora biti takav da
se ta žurba ne primijeti i da novina bude ugodna oku, lako čitIjiva i pregledna.
No, vratimo se počecima. Novine se rade zbog čitatelja, a oni su razmaženi robovi navika. Njih se ne
tiče a vrlo malo ih i zanima kako se rade novine i kako one nastaju. Oni žele jasne, pregledne, čitljive novine
dobrog sadržaja. I ne znajući, čitatelji su robovi stoljetnih navika čitanja i novinari ih ne mogu samo tako
narušiti a pogotovo ih ne mogu zanemariti. Grafički urednik, novinar, kojemu je osnovna zadaća oblikovati
novine suočen je s tri stalno prisutna problema: mehanizmom čitanja: psihologijom čitanja i racionalizacijom
prostora.
Čitanje je složen proces koji se uči godinama. Stvaraju se navike, a starenjem se smanjuje
sposobnost. Vid popušta, ali želja za čitanjem ostane. Čitatelji teško mijenjaju ono što su radili desetljećima.
Ako neke novine nude pregledne lako čitljive i oku ugodne stranice, tada će kupovati njih, a ne druge koje
natrpaju nepregledne količine teksta na stranice, bez ikakva reda, čiti ji vosti i preglednosti.
Drugi problem povezan je s prvim: suočen s teškoćama čitanja, kupac novina se obraća lakšem
mediju – televiziji. Nešto ga mora natjerati da neprestano, svakodnevno iznova kupi novine. To je sadržaj. U
novinama mora biti jasno izražena svijest da sadržaj prodaje novine, a ne samo oblik. Odličan oblik bez
sadržaja ne znači ništa. Ali, ni loše oblikovan, a inače odličan sadržaj, neće se dugo prodavati.
Treći problem koji grafički urednik mora riješiti je racionalizacija prostora. Svaki centimetar novina
je izuzetno skup. Bjeline koštaju, a malo predstavljaju. Loš tekst je također skup i60 štetan. Dobar grafički
urednik mora naći ravnotežu između sadržaja i oblika, uklopiti u to oglase koji novac znače, i sve to
napraviti u rokovima koje mu nalaže proizvodnja.

Grafički urednik suočava se s mehanizmom čitanja, psihologijom čitanja i racionalizacijom prostora

Grafički urednik mora poštivati temelje tipografskog umijeća u korištenju svih tiskanih elemenata

Novine se oblikuju u grafičko-tehničkoj rubrici. U hrvatskom novinarstvu udomaćio se naziv

prijelom, "prelarnanja stranice". Amerikanci to zovu lay-out, design, a danas se uvriježio stručni naziv
grafičko oblikovanje stranice. Grafički urednik, koji je po struci također novinar, dobiva od urednika rubrike
prijedlog tekstova, slika i sveg ostalog novinskog materijala kojeg treba uobličiti u novinsku stranicu.
Svaka novina ima svoj jasno izraženi i određeni grafički identitet koji se maksimalno poštuje. To
znači da je format fiksno određen, izabrani tipovi i vrste slova, određeni rasponi veličine slova i usvojen
grafički prepoznatljiv način oblikovanja koji najbolje odgovara vrsti novine koju radimo. Ne koristi se ista
vrsta grafičkog oblikovanja za jedan ozbiljni, analitički jutarnji dnevni informativno politički list kao i za
jedan tabloid koji piše uglavnom tračeve o poznatim osobama koristeći mnogo fotografija.
Grafički urednik mora .poštivati temelje tipografskog umijeća u korištenju svih tiskovnih elerrienata.
Stranicu oblikuje, "prelama" tako da ria najbolji mogući način prezentira tekst u stilu svojeg lista. Svi ovi
elementi spojeni zajedno daju funkcionalno grafičko oblikovanje koje u najvećoj mjeri poštuje tipografske,
grafičke elemente, sadržaj rukopisa i vizualni identitet lista. I na kraju, uvijek se iznova pita: možemo li to
učiniti brže?

60
Isto, str. 77.
43
Vera V.
Uspješnost grafičkog oblikovanja testiraju svakodnevno čitatelji. Oni počinju čitati novine od gornjeg
lijevog ugla i spuštaju pogled dijagonalno do donjeg desnog ugla. To je tipično za latinsko pismo. Arapi
imaju drugi pristup- oni kreću od gornjeg desnog ugla i završavaju u donjem lijevom. Ta ravnoteža čitanja
izuzetno je važna prigodom oblikovanja stranice. Oko slijedi tu liniju te liniju svakog retka od lijeva na
desno. Razmjestimo ligrafičke elemente na stranici ne poštujući tu liniju, dobit ćemo nečitljiv oblik.
Grafički urednik izabire i određuje tip pisma koji će se koristiti i temeljni broj i širinu stupaca na
stranici. To je vrlo važno za budući izgled novine, Loše izabrano pismo, miješanje dva ili tri tipa pisma,
preuski ili preširoki stupci - sve to može završiti totalnom grafičkom kakofonijom koja vodi nečitljivosti.
Određuje se i tip naslova, nadnaslova, stil i broj podnaslova, kako će se obrađivati rukopis (verzali, masna ili
polumasna slova, hoće li se imena posebno naglašavati i kada, što se tiska kurzivom, a štose uokviruje...).61
Grafički urednik jedan je od najznačajnijih novinara ti proizvodnji novina. Naglašavanje novinarskih
atributa je važno jer se u našem novinarstvu još do nedavno vjerovalo da je grafičko oblikovanje nešto što se
razumije samo po sebi te da izgled nije toliko važan. Kojiput su ručni slagari grafički oblikovali list, što je
imalo obično loše posljedice.

Dakako, sadržaj je prvorazrednog značaja, ali loš oblik može upropastiti list. Ako grafički urednik
nije novinar i ne zna na najbolji način novinarski oblikovati rukopis, tada novina neće biti kompletan
novinarski proizvod. Novinar - grafički urednik, mora procijeniti koji najbolji mogući oblik treba dati
pojedinom rukopisu. Ukoliko urednik inzistira da izvješće iz Sabora mora biti šlager stranice (najjače
prezentiran rukopis), tada grafički urednik mora odrediti pravu veličinu naslova, nadnaslova, odrediti broj i
mjesto podnaslova, dimenzionirati fotografiju, okvire i posebnim grafičkim elementima naglasiti tekst.
Grafički urednik ne određuje sadržaj rubrike, ali on može inzistirati da rukopis mora imati
odgovarajuću opremu; da stranica ne bude bez fotografije, da tekstovi ne budu duži od prihvaćenog stila te
da naslovi i sva ostala oprema rukopisa bude u prihvaćenom stilu. Ako novina njeguje kratke i udarne
naslove, koje zahtijevaju velika slova, tada urednik ne može odrediti naslov od sedam - osam riječi koji
zauzima previše mjesta. I obrnuto.
Dosljednost i prepoznatljivost su nešto po čemu se prepoznaje dobar grafički urednik. On neće brkati
tipove pisma, znat će izabrati najbolje veličine za naslove, nikada neće tiskati rukopis iz premalog pisma i
znat će dobro plasirati fotografiju.

Grafičko oblikovanje uvijek mora ići ukorak s razvitkom tehnologije kako bi se skratilo vrijeme proizvodnje
novina.

Grafičko oblikovanje uvijek mora ići ukorak s razvitkom tehnologije kako bi neprekidno moglo,
korištenjem novih bržih metoda, smanjiti vrijeme proizvodnje novina i tako omogućiti novinarima više
vremena za skupljanje i obradu vijesti. Osim toga, način prezentacije rukopisa, grafički stilovi, vrste pisama,
korištenje kolora i drugi elementi veoma su podložni utjecaju mode, a kadšto su i pomodni. Dobar grafički
urednik mora naći suvremena rješenja podobna ukusu i stilu koji prevladava, a da ona ne budu na štetu
konačnog proizvoda - novine.62

IV dio
Bogatstvo tiskanih medija

Kakvih ima novina - Organizirana šarolikost

Već i pogled na običan novinski kiosk odaje svekoliko bogatstvo i šarolikost proizvodnje novina.
Prodajne službe govore o tisućama različitih novinskih naslova koje se pojavljuju tijekom mjeseca u prodaji.
Svaka novina pronalazi svoj put do kupca, tj. čitatelja: neke lagano.neke vrlo, vrlo teško, ali nijedna
ne može preživjeti bez kupaca. Nakladnicima je to ujedno i najveća briga i - kadšto ­ najteža zagonetka. Put
do kupca je težak, dug i trnovit; savladati ga mogu samo dobri. No, taj put do kupca-čitatelja nije važan
samo zbog preživljavanja novine kao proizvoda, već bitno utječe i na samu proizvodnju, sadržaj i izgled

61
Isto, str. 78.
62
Isto, str. 79.
44
Vera V.
novine. Nijedne se novine ne rade samo za arhivu. Svima je prvenstvena zadaća doći do što većeg mogućeg
broja čitatelja.
Nakladnici novina odlučuju kojoj će se čitateljskoj publici obratiti i prema tome određuju kakve će
novine proizvoditi. Nije ista publika ozbiljnog, informativno-političkog dnevnika, rock lista ili pak
enigmatičkog časopisa. Dakako, čitateljska publika konzurniraviše listova odjednom, pa tako kupac
političkog dnevnika ujedno kupuje i ekskluzivni magazin o jahtingu, kompjutorski časopis, ugledne news-
magazine, bogato ilustriranu reviju i sl.
Bitno je da nakladnik mora znati kome se obraća prilagođavajući proizvodnju, sadržaj i izgled upravo
toj publici koja je potencijalni potrošač takvog lista.
Nakladnik koji želi proizvoditi list za ribolovce mora istražiti koliko potencijalnih kupaca ima, što
oni žele čitati, kako često žele kupiti takav list i koliko novaca pritom mogu potrošiti. To su parametri koji
odlučuju o vrsti novine po učestalosti izlaženja, sadržaju, obliku i izgledu. Ako istraživanje pokaže veliko
zanimanje za tjedni list velikog formata i broja stranica, bogato ilustriran i s obiljem velikih tema, reportaža,
te praktičnih savjeta, nakladnik se odlučuje za odgovarajući format, izgled lista, pa prema tome mora imati i
primjerenu novinarsku ekipu koja će ga proizvoditi. Ova mjerila odlučuju i o visini investicije u novi
proizvod. Možda ovakav pristup djeluju pomalo neuobičajeno za prilike uhrvatskom novinstvu, ali to je
suština gospodarskih odnosa. Možemo sve preokrenuti i kazati da je novinar XY došao na ideju kako trebati
pokrenuti tj edni list za ribolovce: bogato ilustriran, s obiljem velikih tema, reportaža i praktičnih savjeta.
No, to nije dovoljno. Izdavanje novina ozbiljan je posao koji Zahtijeva velika ulaganja; preciznu
organizaciju, velik broj63 proizvođača, pa će svaki investitor koji prihvati odličnu ideju novinara XY morati
istražiti tržište kako bi vidio mogućnosti i zanimanje kupaca. Ako istraživanje pokaže mogućnosti za takav
list, novinari u suradnji s nakladnikorn ostvaruju projekt.

Novinski kiosk odaje svekoliko bogatstvo i šarolikost proizvodnje tisuća novinskih naslova

Put do kupca je težak, dug i trnovit

Nakladnici novina odlučuju kojoj će se čitateljskoj publici obratiti i prema tome, kakve će novine proizvoditi

Novine dijelimo prema proizvodnji i prema sadržaja

Glede načina proizvodnje dijelimo novine prema učestalosti izlaženja, formatu i tehnologiji

Dakle, obilje novina i razlike među njima uvjetovane su potrebama tržišta i gospodarskim odnosima.
U povijesti novinarstva bilo je slučajeva da su uspješni listovi propadali jer se više nije mogla postići
dohodovnost, To se dogodilo čuvenom "Life"-u koji je imao milijunsku nakladu, veliki ugled i dobru prođu
na tržištu,aliodnos troškova i prihoda nije bilo moguće uskladiti, pa su preveliki proizvodni troškovi uništili
list.
Ima iobrnutih primjera kada čitatelji imaju potrebe za određenim vrstama novina, ali tržište je malo,
kupovna moć niska i nema dovoljno prihoda kako bi se pokrili troškovi. To je slučaj u hrvatskom novinstvu
sredinom 90-tih godina. Uspijevaju listovi koji imaju male troškove i koji se obraćaju najširoj čitateljskoj
publici, vrlo često senzacionalistički, e kako bi pridobili svakog mogućeg čitatelja.
Između ove dvije krajnosti nalazi se novinarstvo koje proizvodi i djeluje u sređenim gospodarskim
uvjetima, pa je mnogo lakše istražiti tržište i odrediti kakve novine je moguće izdavati.

Novinari obično nemaju mnogo dvojbi kada rade svoj posao. Oni se rukovode temeljnim načelima
novinarske profesije i ne razbijaju glavu time dali je neka vijest profitabilna ili ne. Tu dvojnost u pristupu
uočio je Herbert J. Gans koji u svojoj knjizi "Deciding What's News": "Novine se proizvode kako bi donijele
novac, ali novinarima to nije imperativ.'' Nakladnik "pušta" novinare da rade kako znaju ikako misle daje to
potrebno. Tek kada se gusti prijeteći oblaci tržišta nadviju nad novinu i kada je mač dohodovnosti nadvisio
novinarsko znanje; nakladnik mora.poduzimati mjere.koje ne idu uprilog novinarstvu. Nakladnik traži
promjenu koncepcije, veće nakladne rezultate, vrlo često mi. štetu.novinarske kvalitete. Obično je to početak
kraja lista i ovakve mjere mogu samo produžiti agoniju, ali ne i spasiti novinu.

63
Isto, str. 83.
45
Vera V.
Uspješno uredništvo' koje radi dobre novine, nakladno respektabilne, proizvodno dohodovne, nema
takvih briga. Oni prakticiraju novinarstvo na najbolji mogući način, a sretni nakladnik ili po.dupire,
potponiaže i ulaže nova sredstva kako bi omogućiojoš bolji rad uredništva.
Prema tome, obilje novinskog kioska svoje izvorište ima u interesu čitatelja prema određenoj vrsti
novina, a nakladnici to zanimanje moraju pretočiti u određene novinske proizvode.
Novine možemo podijeliti prema proizvodnji i prema64 sadržaju. Glede načina proizvodnje novine
možemo dijeliti prema:

1. - učestalosti izlaženja,
2. - formatu i
3. - tehnologiji.

Učestalost izlaženja može biti: dnevna, tjedna, dvotjedna i mjesečna. To su ujedno i najveće moguće
razlike među novinama. Nije isto proizvoditi, uređivati i prodavati dnevni list, tjednik ili mjesečnik. Dnevni
list je najteži i najzahtjevniji u svakom pogledu. No, te razlike su tolike da ćemo osnovnu podjelu prema
učestalosti izlaženja posebno obraditi.
Prema formatu razlikujemo veličinu novinske stranice. Papir na kojima se novine tiskaju proizvodi se
u određenoj veličini i navodi na tiskarski stroj. U tiskanju se može koristiti puna veličina formata ili se može
presavijati do konačnog izgleda novine na kiosku.
Uobičajeni formati su tzv. A formati. Najčešće se susrećemo s A4 formatom (297xZlO mm), kojega
koristimo i kao papir za pisanje. Iz tog, nama bliskog formata, lako ćemo doći do drugih A veličina. Ako
udvostručimo A4 dobivamo A3 format (to je format svih hrvatskih dnevnih listova), a ako ga prepolovimo,
dobivamo A5 format.
Najlakše je to objasniti na primjeru iz negdašnje tiskare kuće "Vjesnik". Dnevni list "Vjesnik" tiskao
se na A2 formatu, njegovim presavijanjem dobivao se format A3 na kojem su tiskani "Večernji list" i
"Sportske novosti", a daljnjim presavijanjem dobivao se A4 format na kojem su se tiskali crno-bijeli dijelovi
revijskih izdanja: "Studio", "Vikend" i slični. Sljedeće presavijanje osnovnog formata .poslužilo je za
tiskanje roto-romana i stripova, Tako se postigla raznolikost listova po formatu, a maksimalno je iskorišten
papir i nije bilo potrebno mnogo ga obrezivati da bi se dobio format prepoznatljiv za određeni žanr novine.
Loša strana je bila u tome da su sve novine istoga žanra imale jednak format, pa se nisu mnogo razlikovale
na tržištu. Neki listovi, poput Arene, bježali su stoga u druge formate kako bi bili prepoznatljivi i po veličini.
Novine dijelimo i prema tome kako su tiskane odnosno koja tehnologija se koristi. Osnovna je razlika
proizvodimo li jednobojne, dvobojne ili višebojne novine. Najjednostavnija je proizvodnja jednobojnih
novina, kada nanosirno na papir samo jednu boju, najčešće crnu. Tako su novine i počele svoj proizvodni
vijek. Sada je to zastarjeli način proizvodnje.
Većina suvremenih dnevnih listova tiska se dvobojno. Uz temeljnu, crnu boju, koristi se još jedna,
karakteristična: vrlo često - crvena, ali nije rijetkost korištenje plave, žute ili zelene boje. U tom slučaju
glave listova se tiskaju u toj boji, pa ih već65 izdaleka možemo prepoznati po određenoj boji. Dodatna boja
koristi se za naglašavanje, pa se glavni naslovi tiskaju tom bojom, neki okviri, tonovi i sl. Dvobojni tisak ne
omogućuje tiskanje fotografija u boji.

Učestalost izlaženja je: dnevna; tjedna, dvotjedna, mjesečna, periodična

Novine dijelimo i prema tome kako su tiskane odnosno koja tehnologija se koristi

Novine prema sadržaju dijelimo na informativno-političke, zabavno­revijalne listove i specijalizirana izdanja

Višebojni tisak prevladava danas u svijetu. Čak i većina dnevnih listova tiska sve ili barem neke
stranice višebojno. Boja najviše dolazi do izražaja utiskanju oglasa, ali veoma je uvjerljivo korištenje
fotografija u boji, koje dnevnim novinama daju novu kvalitetu i nove uređivačke mogućnosti.
Dakako, mogućnosti tiskanja ovisne su o tehnologiji. Ako tiskara nema odgovarajuće rotacije
uredništvo može samo sanjati o višebojnom tisku. Danas prevladavaju offsetni tiskarski strojevikoji

64
Isto, str. 84.
65
Isto, str. 85.
46
Vera V.
omogućuju proizvodnju velikog broja kvalitetno tiskanih višebojnih primjeraka. Olovo je gotovo iščezlo iz
ozbiljne proizvodnje, a nekada izuzetno kvalitetne bakro-rotaci- je sve su manje prisutrie. Tehnologija
tiskanja se vrlo brzo razvija i svake se godine izbacuje nešto novo, nešto što omogućuje novu kvalitetu, veću
brzinu i manje troškove. Najnoviji hit je digitalni tiskarski stroj, koji omogućuje da se izravno iz računara
stranica šalje na tiskanje bez proizvodnje filma, što predstavlja najbrži mogući način tiskanja.
Novine prema sadržaju možemo dijeliti na:
1. - informativno-političke listove,
2. - zabavno-revijalne listove' i
3. - specijalizirana izdanja

Zadaća informativno-političkih listova je da čitatelje izvješćuju o svim relevantnim zbivanjima u

zemlji i svijetu, s naglaskom na politička i važnija društvena zbivanja. Informativno ­ politički listovi mogu
biti, prema učestalosti izlaženja i dnevnici, i tjednici, i mjesečnici. Ritam izlaženja utječe na vrstu i količinu
informacija koju objavljuju. Najviše će, dakako, objavljivati dnevnici, dok će mjesečnici informacije
obrađivati, ne više kao vijesti, već kao preglede zbivanja, podsjetnike i sl. Informativno - politički listovi
'objavljuju i zabavne sadržaje, poput križaljki, humora, krimi ili znan-fan priča, ali to nije njihovo obilježje.
Zabavno-revijalni listovi ne bave se prvenstveno informativno- političkim zbivanjima, već pojedinim
segmentima društvenog života koji imaju zabavni karakter. To su svi mogući spektakli, show-business,
estrada:, moda, sport, turizam, gastronomija i drugo. I oni mogu imati tekstove informativno - političkog
sadržaja, ali su im oni ipak u drugom planu i specifično ih obrađuju. Tako će revija koja se bavi zabavnom
glazbom intervjuirati popularnog političara; ali će je uglavnom zanimati njegovo mišljenje o zabavnoj
glazbi, što sluša, koji su mu omiljeni66 pjevači i sl. Zabavno-revijalna izdanja veoma rijetko se objavljuju
kao dnevnici. Izuzetak čine sportski listovi. Najčešće su to tjedna i dvotjedna izdanja, vrlo bogatog,
višebojnog tiska, na velikom broju stranica, luksuzno opremljena i s obiljem fotografija.
Specijalizirana izdanja bave se nekim užim, a često i vrlo uskirn područjem života: kulturom, ali
ifilatelijom, vrtlarstvom, kompjutorima, teatrom ...
To su uglavnom periodici; ritam izlaženja je obično dvotjedni ili mjesečni. Neki listovi imaju
izuzetno visokenaklade, jer je njihova ciljanja publika brojna: ribolov, kompjutori, jahting i sl. To su bogata,
višebojna izdanja, na velikom broju stranica, a među suradnicima je redovito i velik broj stručnjaka na tom
području. To mogu biti novinari specijalizirani za neko područje, recimo reportaže iz lova i ribolova ili pak
stručnjaci iz nekog područja, kompjutorizacije, koji su postali dobri i čitani novinari, čije kolumne prodaju
list Specijalizacija je trend koji se sve više potvrđuje ne samo u svijetu već i u nas. To je dobro ne samo za
čitatelje, koji više nemaju vremena čitati revije "all­round" tipa, koje objavljuju sve - od ljubavnih skandala
do savjeta za pčelare, već i za oglašivače koji znaju da oglas o novom printeru dolazi u ruke kupaca koje
zanimaju kompjutori, pa će tako oglas imati vrlo veliki učinak upravo kod ciljane publike.
Sve podjele su uvjetne i podložne promjenama, pa i ova. No, sustavno određivanje pojmova i
žanrova potrebno je zbog veće preglednosti i boljeg razumijevanja tematike kojom se bavimo, pa je to glavni
razlog ovakvog načina prikazivanja novina.

Dnevnici - Nijedan dan bez novina

Moj dan nije potpun ako uz jutarnju kavu ne prolistam moj dnevnik". Ili: "Nema mi gore stvari nego
kad netko moje novine prelista prije mene!" Ili: "Na godišnjem odmoru mi je jedina veza sa svijetom čitanje
novina, dok ispijam travaricu na terasi uz more!"
Čitanje dnevnih novina jedna je od najjačih navika suvremenog čovjeka. Ta navika postoji već dugo i
svi smo mi još od najranije mladosti više ili manje, ovisno o običajima i sredini iz koje potječemo, vezani uz
dnevne novine.
Dnevni list obraća se naj široj čitateljskoj publici koja u njemu želi saznati što se događa u zemlji i·
svijetu, što se prikazuje u kinima, kada se otvara klizalište, moraju li pčelari zatvoriti pčele zbog
zaprašivanja protiv komaraca, koga je napao njihov omiljeni komentator, da li je poraz našeg67

Čitanje dnevnih novina jedna je od najjačih navika suvremenog čovjeka

66
Isto, str. 86.
67
Isto, str. 87.
47
Vera V.

Dnevni list se obraća najširoj čitateljskoj publici koja u njemu želi saznati što se događa u zemlji i svijetu,
što igra u kinima i tko je poginuo u prometnoj nesreći

Dnevnici su na rotacijama gotovo neprekidno, mijenjaju se samo izdanja

nogometnog tima bio zaslužen i tko je nesretnik koji je poginuo jučer na križanju kod zoološkog vrta.
Sretni smo ako se nađemo na spisku odličnih učenika, ponosni na vijest o našem uspjehu u uzgajanju ruža
kojaje objavljena prije deset godina, ali mi to još uvijek ističemo kao veliki događaj i tužno objavljujemo
oglas o smrti člana obitelji, jer to je bitna informacija za sve naše prijatelje i znance.
Vrlo je duboka veza čitatelja i njihovih dnevnih novina, baš kao što je duboka veza novina i sredine
iz koje one potječu. Ćak i veliki, ugledni međunarodni dnevnici, koji izravno utječu na najznačajnija svjetska
zbivanja i odluke, nose obilježja sredine iz koje potječu čak i u samomimenu: The New York Times,
Frankfurter Algemeine Zeitung, Neue Ztiricher Zeitung i drugi.
To su neke od bitnih odrednica za uređivačku politiku, ali i za proizvodnju dnevnih novina. Inače,
proizvodnja dnevnih novina je - gledano iz svih aspekata - najsloženiji posao u tiskanim medijima. Praktički
to znači posao od 0 do 24, svakog dana, svakog tjedna 'i mjeseca u godini. Dnevne novine ne znaju za
odmor, ne znaju za stanku, čak i kada ne izlaze jednom tjedno. Cjelokupni posao izradbe novina - od
događaja, pisanja, uređivanja, grafičkog oblikovanja, tiskanja, distribucije i prodaje najbolje se može
proučavati upravo na dnevnicima, pa je stoga jedan dio ove knjige posvećen dnevnim novinama i rubrikama
u njima.
Uredništvo mora biti tako organizirano da pokriva sva relevantna zbivanja prisustvom svojih
novinara, te da sve vijesti koje stižu u uredništvo na vrijeme i kvalitetno obradi, uredi i grafički oblikuje. Sve
se to obavlja prema vrlo preciznoj satnici koju novinari strogo poštuju. U procesu proizvodnje jednako tako
su organizirani i poslovi u tiskari i u prodaji novina. Svako prekoračenje rokova uzrokuje Zakašnjenje u
proizvodnji novina, a to znači kasno stizanje na kioske i manje prodanih primjeraka.
Dnevne novine su uglavnom: po sadržaju, informativno ­ politički listovi. Izuzetak koji potvrđuje
pravilo jesu sportski dnevni listovi. Dnevnike smo nekad dijelili na dva osnovna tipa: jutarnji, analitički
dnevnici i večernji, popularni dnevnici. ..
Jutarnji listovi pojavljivali su se na tržištu ujutro, bili su ozbiljni u pristupu, analitički i njihovi
čitatelji su zahtijevali obilje analitičkih tekstova i opširnih vijesti iz političkog života. Obično su bili, tiskani
na velikom formatu papira Večernji listovi su se prodavali popodne, bili su tiskani na malom formatu,
događaje su prikazivali popularno, ukratko, s mnogo slika, a više su se bavili "životnijim" temama negoli
analitičkim obrađivanjem vrhunskih političkih zbivanja.68

Ova podjela više ne odgovara stvarnosti. Najprije, vrijeme izlaženja dnevnika se više ne dijeli na
jutro, poslije podne ili večer. Dnevni listovi, utrkujući se s vremenom, ali i s radijom i televizijom, izlaze
dnevno u više izdanja, a često i istodobno u više tiskara međusobno udaljenih i po tisuću kilometara. Tržišna
iskustva ukazuju da je jutro najbolje vrijeme za prodaju novina. Novine koje su se pojavljivale isključivo
kasno popodne ili predvečer nisu mogle ostvariti veliku nakladu. Malo je ljudi voljnih u 18 sati kupiti novine
koje su mogli čitati i ujutro, a u međuvremenu su čuli na radiju i vidjeli na televiziji svježe vijesti. Osim
toga, dostava novina u kuće i čitanje novina prije ili za vrijeme odlaska na posao bitno je utjecala na prodaju.
Stoga se dnevni listovi vrte u rotacijama gotovo neprekidno, mijenjaju se samo izdanja. Kojiput
novine s 24 stranice osnovnog izdanja dnevno naprave ukupno više od 50 stranica. Razlika su stranice koje
se mijenjaju, rnutiraju, iz izdanja u izdanje, ovisno o vremenu tiskanja i području kojemu je to izdanje
namijenjeno. Tako dnevni list može krenuti s osnovnim izdanjem u 18,30 sati. To izdanje se prodaje kao
večernje izdanje u domici1nom gradu i šalje se kao prvo izdanje u najudaijenije područje prodaje novina.
Zadnje izdanje koje nosi isti broj, tiska se drugog jutra kao do podnevno izdanje u domicilnom gradu. U
međuvremenu se mijenjaju stranice namijenjene pojedinim regijaina i gradovima te se osvježavaju
informativne stranice novim vijestima: Iz toga je vidljivo da je irelevantno nazivati neke listove jutarnjim ili
večernjim.
Podjela prema sadržaju karakterizira osnovne razlike između informativno-političkih dnevnih listova.
Još je bolje kazati da se oni razlikuju prema selekciji vijesti. Tako možemo razlikovati:
1. - ozbiljne, analitičke dnevnike

68
Isto, str. 88.
48
Vera V.
2. - popularne dnevnike ili tabloide
Ozbiljni, analitički dnevnici objavljuju vijesti koje su bitne za vrhunsku unutrašnju i vanjsku politiku,
posvećuju izuzetnu pažnju gospodarstvu, kulturi, znanosti, a novinarski stil se odlikuje ozbiljnim pristupom,
decentnošću i sveobuhvatnim prikazivanjem događaja, Ćitatelji takvih listova spadaju u viši obrazovni Sloj,
obično su to ljudi na srednjim ili višim rukovodećim mjestima u gospodarstvu ili administraciji, ljudi koji
sudjeluju u donošenju odluka. Njima je važna točna i cjelovita informacija, oni trebaju znati trendove u
društvu, pročitati mišljenja utjecajnih ljudi i sl. Čak i u tzv. perifernim rubrikama za taj tip novinar poput
gradske kronike, sporta ili TV pregleda njeguje se taj pristup. Među autorima ima mnogo utjecajnih ljudi,
bivših političara ili ministara. Mišljenje takvih novina 69 utječe čak na donošenje vrhunskih odluka u
predsjedničkim kabinetima. Naklade tih novina nisu vrhunske, a vrlo često su daleko od milijunskih. No,
njihova se vrijednost ne očituje u nakladi, već na stvaranju javnog mišljenja. Takve novine su vrlo često
stubovi društva, poput The Times, Le-Monde, Corriere della Sera, The Washington Post, Nepszabadsag i
drugi.

Dnevne novine dijelimo na ozbiljne, analitičke i popularne ili tabloide

Analitički dnevnici se odlikuju ozbiljnim pristupom, decentnošću i sveobuhvatnim prikaivanjem najvažnijih

događaja u zemlji i svijetu te stvaraju javno mišljenje

Tabloidi izvješćuju čitatelje što je moguće sažetije o zbivanjima služeći se bombastičnim naslovima,
šokantnim izjavama, provokativnim fotografijama i senzacijama

Karakteristika današnjih dnevnika je izuzetno velik broj stranica u jednom izdanju i mnogo specijaliziranih
priloga, sekcija lista

Popularni dnevnici, koji put nazivani tabloidi, imaju sasvim drugačiju uređivačku koncepciju. Njihov
cilj je izvijestiti čitatelje što je moguće sažetije, ali i izuzetno zanimljivo o najvažnijim zbivanjima proteklog
dana. Pri tom je selekcija vijesti primjerena čitateljima, koji su obično niže i srednje obrazovani i koji ne žele
čitati o političkom protokolu, ozbiljnim gospodarskim temama i vrhunskoj diplomaciji. Njima treba jasna,
kratka informacija o najvažnijim zbivanjima te zanirnijivoštivo koje će kazati što se novog događa na
engleskom kraljevskom dvoru, što je nova u svijetu medija, sporta, kakvih sve svježih skandala ima te
iscrpni pregled kriminalnih zbivanja. Stil i način pisanja prilagođen je tim zahtjevima: kratki tekstovi,
bombastični naslovi, šokantne izjave, velike, provokativne fotografije, tajni dokumenti, senzacionalna
otkrića. Takvi listovi imaju milijunske naklade i ogromnu popularnost. Ne moraju uvijek biti ispod
novinarskih standarda. Vrlo često su to profesionalno vrlo dobro napravljene novine, koje poštuju istinitost,
ali s vrlo određenom i jasnom uređivačkom politikom.
Format novina također više nije, baš kao i vrijeme izlaženja, značajan za podjelu listova po
žanrovima. Neki tabloidi vole veliki format jer mogu "raspaliti" sliku i naslov, a neki ozbiljni listovi su
maloga formata. Format jevišestvar navike, tehnologije i mogućnosti čitatelja. Format nije nebitan za ukupni
dojam o novinama, ali nije ni presudan. Osnovno je da se postigne cjelina te da se format najbolje koristi za
prezentaciju uređivačke politike i stila lista.
Karakteristika današnjih dnevnih novina je izuzetno velik broj stranica u pojedinom izdanju. Naročito
su debela vikend izdanja subotom ili nedjeljom. Kojiput su te novine teške i nekoliko kilograma te imaju
više od stotinu stranica. To je pravo obilje raznoraznog štiva. Od temeljno informativnog dijela, postoji
nekoliko priloga ili sekcija, kako ih nazivaju. Obično su to prilozi o sportu, kulturi, medijima, modi,
razonodi, vrtlarstvu i slično. Naravno, oni su protkani više riego brojnim oglasnim prilozima. Dapače, mnogi
od ovih priloga nastali su kao plod utjecaja oglašivača. Ovakve dnevne novine nemoguće je pročitati u
cjelosti i svaki član obitelji tijekom vikenda izabire svoju orniljenu sekciju.Naravno, sekcije su višebojno
tiskane, a neke su čak tiskane i na kvalitetnijem papiru i djeluju poput magazina, a ne dnevnih novina.70

Hrvatsko novinarstvo sredinom 90-tih godina odlikuju dnevne novine koje su po stilu, vremenu
izlaženja te formatu gotovo identične. Od šest dnevnih listova (Vjesnik, Večernji list, Slobodna Dalmacija,
Novi list, Glas Istre i Glas Slavonije) dva su gotovojednaka (Novi list i Glas Istre razlikuje naziv, a ostale

69
Isto, str. 89.
70
Isto, str. 90.
49
Vera V.
razlike nisu veće negoli razlike u izdanjima primjerice Večernjeg lista). Svi dnevnici su istog formata - A3,
svi izlaze ujutro, osim Plave devetke Večemjeg lista i svi imaju sličan novinarski pristup. Nema bitnih
razlika u prikazivanju događaja. Nijedan list više nije izrazito ozbiljan ili izrazito zabavan, ali svi pokušavaju
biti i jedno i drugo. Očito je to plod tržišnih teškoća s kojima se suočilo hrvatsko novinarstvo za vrijeme rata
i mali broj kupaca novina koji onemogućuju bogatstvo u izrazu i stilovima. Osim ovih šest dnevnika
redovito izlazi i jedan sportski dnevnik - Sportske novosti, list duge tradicije i vrlo jasne uređivačke
koncepcije, namijenjen ljubiteljima sporta.
I hrvatski su dnevnici prihvatili trend tzv. sekcija, pa se gotovo svakodnevno tiskaju specijalizirani
prilozi od kojih neki, poput RTV programa, bitno utječu na prodanu nakladu. Trend specijalizacije u
hrvatskom novinstvu tu je naj izraženiji, a rezultati su vidljivi na nakladama dnevnih listova.

Revije i magazini - Bogatstvo izraza i oblika

Za razliku od dnevnih novina, revije i magazin i su neiscrpno obilje svih mogućih novinarskih oblika,
sadržaja i izgleda. Revije i magazini mogu izlaziti tjedno, dvotjedno, mjesečno i periodično - kako to tržište
podnosi. Ima ih svih žanrova: od ozbiljnih i uglednih političkih do posve "žutih". Neke revije su primjer
grafičkog bogatstva i glamoura koji utiru putove novom grafičkom designu, a neke su na razini grafita.
Teško ih je sustavno prikazati na omeđenom prostoru, ali predstavit ćemo one karakteristične:
Tjednici nisu ni nadomjestak niti konkurencija dnevnim listovima, odnosno njihovim specijaliziranim
prilozima. Njihove uređivačke koncepcije jasno su definirane i određene, pa ih možemo vrlo jednostavno
raspoznati na kiosku. Tjednik nema sličnosti. s dnevnikom u uređivačkoj koncepciji ili pak u prezentiranju
tekstova, ali se mogu povući neke paralele u organizaciji rada i proizvodnji.
Informativno - politički tjednici spadaju među najcijenjenija novinarska izdanja i veoma su utjecajne
novine. Razlikujemo71

Revije i magazini su neiscrpno obilje svih mogućih novinarskih oblika, sadržaja i izgleda

Informativno-politički tjednici spadaju među najcjenjenija novinarska izdanja i veoma su utjecajne novine

Rodonačelnici žanra newsmagazina jesu Newsweek i Time, koji odlučujuće utječu na stvaranje javnog
mišljenja

newsmagazine i opinion makere, kako ih nazivaju Angloamerikanci. I tu su razlike veoma često

umjetne i vrlo male. Rodonačelnici žanra newsmagazina jesu Newsweek i Time, koji su također vrlo
utjecajni opinion makeri, listovi koji mogu snažno utjecati na proces donošenja odluka i koji svojim
stavovima stvaraju svjetsko javno mišljenje.
Novinarstvo svake zemlje ponosi se svojim političkim tjednicima i ako ih, stjecajem okolnosti, nema,
tada je stvar profesionalnog ponosa što prije pokrenuti kvalitetan politički tjednik. Spomenuli smo već
.rodonačelnike američkog newsrnagazine novinarstva, ali i Europa vrvi uglednim i utjecajnirn tjednicima:
Der Spiegel, The Economist, The European i brojni drugi. U nas je prvi politički tjednik bio "Vjesnik u
srijedu", poznatiji kao izuzetno cijenjen i popularan VUS.
Newsmagazini nisu puki bilježnici tjednih zbivanja kronološkim redom, niti im je cilj da čitatelju
ukratko prezentira ju sve što se dogodilo proteklog tjedna. "Urednici izabiru teme poput običnih ljudi: odluče
se za ono što je zanimljivo" - piše Gans opisujući rad u Newsweeku i Timeu.
I tjednici su, poput dnevnika, uglavnom rubrično organizirani. Vodeća rubrika je unutrašnjo-
politička, što je prirodno. Ništa ne može nadmašiti zanimanje čitatelja prema vrućoj, napetoj domaćoj
političkoj temi. Vrlo rijetko međunarodni događaji mogu biti toliko zanimljivi da ih čitatelji radije gutaju od
dobrog domaćeg skandala. Prisutne su i sve ostale rubrike poznate iz dnevnog tiska: vanjsko-politička,
gospodarstvo, kultura, mediji, ljudi, sport i sl.
Tjednici njeguju posebne rubrike koje prepričavaju događaje u svega nekoliko vrlo britkihi često
zajedljivih rečenica. U takvim se rubrikama "prozovu" poznati političari ili ljudi iz javnog života, ukaže se
na neke njihove kontradiktorne stavove ili neispunjena obećanja.

71
Isto, str. 91.
50
Vera V.
Karakteristika newsrnagazina je takozvana cover story ili priča s naslovne stranice, kako mi to kadšto
provodimo. U hrvatskom novinarskom slengu to nazivamo "šlager", priča koja je aktualna, u središtu pažnje,
tema tjedna. Tako se često u našim tjeđnicima inaziva cover story. Cover story je karakteristična za tjednike.
Dnevnici ne obrađuju top teme na taj način, oni jednostavno nemaju dovoljno vremena kako bi dnevni
događaj obradili iz svih aspekata, što je tjedniku moguće,
Temu tjedna namećudogađaji. Koji put se događaj poigra s urednicima te se dan uoči tiskanja dogodi
nešto zaista značajno što je već prekasno. obraditi kao temu, ali i to je život. Naslovna tema tjednika se
obrađuje timski. Obično nekoliko novinara radi na prikupljanju informacija, anketiranju istaknutih ljudi iz
javnog života, angažiraju se stručnjaci koji će iz svog ugla osvijetliti72 temu, pitaju se građani što misle o
tome, a kadšto se organizira i temeljito ispitavanje javnog mišljenja. Tema zauzima više stranica u listu,
kojiput čak i desetak. Pripremaju se posebni foto prilozi, karte, grafikoni, infografike i ostali ilustrativni
materijali koji će pridonijeti razumljivosti teme. Novinari idu vrlo duboko u obradi teme, zauzimaju jasne
stavove, kritični su prema rješenjima za koja misle da su neprimjerena. Stav iz tako obrađene teme vrlo često
postaje i stav koji prihvaća javnost i kroz druge oblike javnog djelovanja nameće se prilikom konačnog
odlučivanja.
Druga karakteristika newsrnagazina su kolumnisti. To su veoma ugledni i cijenjeni novinari koji se u
svojim stalnim rubrikama, kolumnama, redovito javljaju iz broja u broj i komentiraju događaje iz svog
osobnog, jasno prepoznatljivog aspekta. Kojiput to nije isti stav kojeg ima i uredništvo, ali snaga javne riječi
kolumniste je toliko velika da mu uredništvo tolerira pravo na razliku u mišljenju. Kolumnisti su perjanice
lista, pera zbog kojih se list cijeni i kupuje, pa uredništvo svakog tjednika želi imati što je moguće
reprezentativnija imena za kolumniste. Vrlo često uredništva pozivaju istaknute javne radnike za kolumniste.
To mogu biti bivši političari, znanstvenici, pisci, glumci, sportaši ili bilo koji drugi čovjek koji ima jasno
izražene stavove, dobro ih obrazlaže i zanimljiv je čitateljskoj publici. Kolumnistl se mijenjaju, jer
čitateljima mogu dosaditi, ali uredništvo gotovo redovito nastoji objavljivati barem nekoliko kolumni iz
različitih područja života.
No, nisu svi informativno - politički tjednici na tako visokoj žurnalističkoj razini poput
newsmagazina. Ima čitav niz tjednika koji su po svojoj koncepciji skloniji senzacionalizmu negoli ozbiljnoj
analitici i koji traže skandale pošto-poto. Skandali su čitani i traženi, pa takvi listovi imaju izuzetno visoke
naklade. Nije bitno iz kojeg područja života je skandal, glavno je da bude ekskluzivan, bornbastičan i
tiražan.
Određen broj novinara specijalizirao se za tzv. "žuto" novinarstvo. To nije nimalo lakši posao od
analitičkog novinarstva, samo su kriteriji i pristup drugačiji. Dok se u analitičkom novinarstvu novinar mora'
ozbiljno udubiti u srž problema, "žuti" moraju iskopati nemoguće: dočepati se intimne ispovijesti princeze,
saznati za korupciju u ministarstvu energetike, dočepati se tajnog stenograma sa zatvorene sjednice vlade na
kojoj su donešene sudbinske odluke i sl.
Naklade ovih senzacionalističkih tjednika ovisne su od skandala. Jedan se skandal može nadomjestiti
samo još većim skandal om. Ako smo ovog tjedna otkrili prijevaru u gradskoj upravi, sljedećeg to mora biti
barem u nekom ministarstvu, a ne u seoskom gazdinstvu. Ta spirala je opasna i postaje kontraproduktivna,73
jer čitatelju ubrzo dosadi. Dobar senzacionalistički list također mora imati mjeru i znati kako i koliko može
dozirati skandal, da ne bi otpilio granu na kojoj sjedi.

Zabavno-revijalni listovi nisu manje važni i slabiji novinarski proizvodi od informativno­političkih: oni se
bave drugim "najvažnijim" stvarima u životu kao što su film, glazba, sport i ostalo

Specijalizacija je ovdje pokazala svoju snagu, a povijest novinarstva gradili su i listovi poput "Vogue", "The
National Geographic" i sl.

Hrvatski privatni nakladnici su početkom devedesetih godina uočili velike mogućnosti upravo u izdavanju
specijaliziranih revija i magazina

Nekoć su novinarstvo odlikovale i velike višebojne revije koje su vrvjele svjetskim pričama,
reportažama s vrhunskih događaja, velikim intervjuima, egzotičnim putopisirna, velikim akcijama i sl.
Rodonačelnik tog žanra je čuveni "Life". Vrijeme tog novinarstva nepovratno prolazi. Sve se manje revija

72
Isto, str. 92.
73
Isto, str. 93.
51
Vera V.
tog tipa uspjelo održati na tržištu. Televizija i specijalizacija revija definitivno su dotukli taj žanr. Televizija
može bolje i cjelovitije prikazati putopis ili neku egzotičnu priču, a specijalizirani listovi ne samo što to
znaju bolje, već ih podupiru i oglašivači koji su shvatili vrijednost izravnog obraćanja publici koja upravo to
želi.
Zabavno-revijalni listovi nisu manje važni i slabiji novinarski proizvodi od informativno-političkih.
Oni se jednostavno bave nekim drugim "najvažnijim" stvarima u životu. Najčešće su to mediji, prije svih TV
i film; moda, sve moguće lako glazbene teme: rock, folk i sl., sport i ostalo. Kojiput su teme i čitatelji tih
tjednika vrlo strogo određene: tinejđeri, žene, ribolovci, ljubitelji tenisa ...
Naklade tih tjednika su velike, zanimanje za njih još veće, pa se zbog toga mogu proizvoditi na
tehnički najskuplji način, na kvalitetnom papiru, izvrsnog tiska, velikog broja stranica koje su preplavljene
skupim oglasima. Novinari moraju biti specijalisti za to određeno područje i prilagoditi svoj stil pisanja
publici koja traži priče o slavnim zvijezdama filma ili estrade, njihovim ljubavnim pričama, životnim
nesrećama, velikim uspjesima mjerenim isključivo šestocifrenim dolarskim iznosima i tako to.
Tržište novina bitan je faktor za uspjeh zabavnih tjednika. Malo tržište ne omogućuje kvalitetu
proizvoda koja je neophodna za takav list. Nitko više neće objesiti poster Kraljice majke ili Kim Bassinger
ako je tiskan crno bijelo na "škanicl" papiru. A takvi posteri su dio naše svakidašnjice i sastavni dio
uređivačke politike zabavnih tjednika. Uspjehu, naravno, pridonosi i dobra domaća produkcija. Kao i u
politici, najslađi su domaći grijesi. Ako nema dobrih domaćih filmova, popularnih glumaca, zvijezda estrade
i TV, tada se i takvi listovi gase ili životare. Novine tog profila sastavni su dio društvenih pojava o kojima
pišu: estrade, sporta itd. Jedni hrane druge i jedni potpomažu uspjehu ili uzrokuju propast drugih.
Specijalizacija je upravo na ovom području nakladništva pokazala svoju snagu. Povijest novinarstva
gradili su i magazini poput "Vogue", modnog časopisa koji je inaguirao fotografiju u novinarstvu, 'The
National Geographic", lista izuzetne kvalitete74 koji i danas plijeni pažnju svojim tekstovima iz prirode i
prekrasnim reportažama te mnogi drugi.
Magazini se ne predaju i stalno pronalaze nova područja djelovanja. Danas su hit magazini i oni koji
isključivo pišu o kompjutorirna. I to ne općenito, već posve specijalizirano. Dok recimo "BYTE" slovi kao
vodeći svjetski autoritet na području informatike, "PC magazine" se bavi samo osobnim računalima, a ima ih
koji pišu samo o proizvodima Macintosha, IBM-a ili se bave isključivo kompjutorskom grafikom, Slično jes
jahtingom i nautizmom, nogometom, rugbyjem, tenisom, košarkom...
Privatno 'nakladništvo, koje se pojavilo u Hrvatskoj devedestih godina uvidjelo je kako se tu nalazi
prazan prostor, kojeg prijašnji izdavači nisu uočavali, pa tako sada imamo čitav niz revija i magazina za
žene, o hrani, o zdravlju, za kompjutoraše, za enigmatičare i mnoge druge. No, proizvodnja magazina je
skupa, iako se rade na suvremenoj kompjutorskoj tehnologiji, višebojni tisak također, a o kvalitetnom papiru
da ne govorimo. Visoke prodajne cijene nisu najbolji način da se ustali prodaja i takvo izdavaštvo se u nas
nalazi u stanju silne perturbacije.

Novinske agencije - Svijet u seoskom dvorištu

Četvorica vladaju svijetom vijesti - svi ostali samo su nadopuna već stvorenoj slici svijeta. Četvero
velikih, kako ih naziva Leonard R. Sussman u knjizi "Power, the Press and the Technology of Freedom" jesu
AP, UPI, Reuter i AFP. Svi znaju kratice tih gigantskih novinskih agencija, jer se njihovi nazivi koče u
početku vijesti koje objavljuju sve novine na kugli zemaljskoj: nema tog urednika koji nije objavio nešto iz
tvornice vijesti velike četvorke.
Nisu to jedine novinske agencije na svijetu. Svaka zemlja ima barem jednu, a neke i više novinskih
agencija, ali velika četvorka je ta koja dnevno proizvodi 50 do 80 posto svih svjetskih vijesti. Ostalo se
dopunjava drugim, manjim agencijama te prilozima vlastitih novinara. Vijesti koje stižu iz ovih tvornica
rađene su na sličan zanatski način, temeljene su na istom standardu prikupljanja podataka, kriterija i
selekcije te pisane sličnim, specifičnim agencijskim stilom. Zanimljivo je pak da i većina korisnika tih vijesti
potječe iz istog ili sličnog sustava vrijednosti, da imaju slične uređivačke kriterije te da imaju slične ili
jednake trgovačke ili financijske interese.
No, prije negoli detaljnije obradimo veliku četvorku, pođimo u prošlost vidjeti kako i zašto su nastale
novinske agencije.75

74
Isto, str. 94.
75
Isto, str. 95.
52
Vera V.

Sij.pan Malović· NOVINE

Četvoro velikih vladaju svijetom vijesti: AP, UPI, Reuter i AFP

Svaka zemlja ima barem jednu novinsku agenciju, ali velika četvorka proizvodi dnevno od 50 do 80 posto
svih svjetskih vijesti

U Hrvatskoj djeluju HINA (Hrvatska izvještajna novinska agencija) i IKA (Informativna katolička agencija)

Iako je novinarstvo dosta staro, međunarodne medijske institucije potječu iz prve polovice 19.
stoljeća. Ne samo što svijet nije mogao tehnološki stvoriti međunarodni sustav vijesti, većini vlade nisu bile
voljne dopustiti, nekim tamo strancima, izvještavanje iz njihove zemlje. Vlade ni danas nisu tome mnogo
više sklone, ali srećom ne mogu više zaustaviti globalnu informaciju.
Prva novinska agencija nastala je 1835. godine, a osnovao ju je Francuz Charles Havas, koji je želio
prodavati poslovne vijesti što je moguće većem broju novina. Ova je agencija prerasla u AFP (Agence
France Presse), spada u veliku četvorku, naziva se nezavisnom, iako prima potporu francuske vlade.
Agencije su nicale posvuda. Velika četvorki nije nikada mogla zaustaviti osnivanje novih agencija,
posebno ne u zemljama Trećeg svijeta koje su očajnički željele da se slika o njihovim zemljama nađe u
svjetskim medijima. Slično bijaše i s bivšim komunističkim zemljama, koje Su izuzetno mnogo novaca
ulagale u svoje novinske agencije. TASS i Hsinhua su spadale u veće svjetske agencije; uz bok velikoj
četvorki, a ni TANJUG, agencija bivše Jugoslavije nije bio beznačajan. TANJUG je osnovan za vrijeme II
svjetskog rata baš kao i desetak agencija u novostvorenim komunističkim zemljama, koje su bile utemeljene
ili za vrijeme ili pri kraju rata.
Karakteristika ovih agencija je da su uglavnom državne agencije, najčešće glasilo vlade, koja i
financira njihov, ne baš jeftin, rad; otuda im i prvenstvena zadaća: izvještavati svijet o službenoj politici
njihove zemlje. Takve informacije korisne su za saznavanje stavova vlada, koje često jedino tako
komuniciraju s domaćom i međunarodnom javnošću, ali su te vijesti preopterećene protokolom koji je važan
jedino vlastodršcima, Ideološka propaganda je također bila od važnijih zadaća tih agencija, pa one zato nisu-
nikada mogle ozbiljno ugroziti reputaciju, ugled i efikasnost velike četvorke.

U novoj, demokratskoj. hrvatskoj državi vrlo brzo se ukazala potreba za novinskom agencijom.
Tanjug je ostao ono što je i bio Telegrafska agencija nove Jugoslavije, ovaj put u službi nove (stare)
ideologije, pa je bilo neophodno na neki način plasirati vijesti iz Hrvatske u svijet. HINA se susrela s istim
problemom kao i sve agencije u zemljama u razvoju - njene vijesti su prihvaćane kao službene vijesti Vlade
RH. Tijekom 1994. godine osnovana je i IKA (Informativna katolička agencija) s ulogom da izvješćuje o
zbivanjima u katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Obje su agencije imaledosta teškoća prigodom osnivanja,
prvenstveno materijalnih i kadrovskih, jer je agencijski mehanizam ne samo opsežan već i vrlo skup. No,
vrlo brzo su76 agencijske vijesti iz oba izvora postaie nezaobilazni dio hrvatskog novinarskog sustava.
Strahovita moć je koncentrirana u novinskim agencijama, naročito u velikoj četvorci. Zastrašujuće je
da sva svjetska zbivanja prolaze kroz relativno malobrojan aparat koji li agencijama odlučuje što će biti
vijest, a što će se prepustiti zaboravu. Agencije ne samo' što kontroliraju vijesti, već stvaraju priče koje
utječu na javno mišljenje.
Ustvari, velike agencije napadaju Treći svijet dva puta, kaže Sussman: prvi put svojim dominantnim i
nametnutim zapadnim novinarskim standardom, a zatim odbacuju vijesti koje stižu iz lokalnih izvora jer nisu
proizvedene prema tim standardima.
Zemlje u razvoju očajnički žele promovirati svoje gospodarske, nacionalne, kulturne i druge
vrjednote, služeći se time vladinim podacima. Velika četvorka želi biti objektivna - sve što dolazi iz vladinih
kabineta i ureda smrdi na propagandu. Osim toga, takve informacije se ne prodaju. Korisnici vijesti su
uglavnom na tom istom Zapadu, pa njih previše ne brinu teškoće onih iz Trećih zemalja.Tako se krug
zatvarai vijesti ostajuu standardu zapadnog tipa novinarstva.
Paradoksalno je datakvi centri moći nisu ujedno i centri financijske moći. Svega 10.000 ljudi
zaposleno je u velikoj četvorci, naglašava Sussman, upozoravajući kako je to zapravo mali i bijedno
financiran sustav u odnosu na moć kojom raspolaže.

76
Isto, str. 96.
53
Vera V.
Zbog toga se razvija bespoštedna konkurentska borba za svaku vijest i za svakog pretplatnika,
napominje Pierre Sorlin u knjizi "Mass media", upozoravajući da je upravo konkurencija karakteristika
svijeta medija. Pogotovo danas, kada su se pojavile informativne TV mreže poput CNN-a, koje 24 sata
dnevno pokrivaju svjetske događaje. Agencije moraju biti još brže, još bolje informirane i još zanirnljivije,
kako bi izdržale trku.
Već je Havas otkaio toplu vodu: suvremeno gospodarstvo treba brzu i točnu inforrnaciju o
događajima kako bi se poslovi mogli uspješno vodili. Današnje agencije nisu samo tvornice vijesti o
događajima, već veoma mnogo pažnje, prostora, ljudstva i sredstava ulažu u praćenje gospodarskih tokova,
prije svega burza. Reutersu su izvješćivanje s burza jedna od najvažnijih zadaća. Te se vijesti prodaju
bogatim pretplatnicima kojima je svaka minuta doslovce vrijedna milijune. Tako se pronalazi uspješna
simbioza financijskog kapitala i informiranja najšire javnosti.
Sve su to uvjeti koji određuju način rada i organizaciju rada novinskih agencija. Veličina agencije je
važna, ali ne i presudna. Naime, gotovo isti ustroj je potreban za pokrivanje zbivanja u maloj kao i velikoj
zemlji. Razlikuje se samo broj izvršilaca, ali77 organizacija agencije mora biti takva da se sva zbivanja mogu
na vrijeme pratiti, istražiti, dostaviti u uredništvo, obraditi i poslati korisnicima.

Strahovita moć koncentrirana je u novinskim agencijama, a među njima vlada bespoštedna konkurencija

Vijesti s burze prodaju se bogatim pretplatnicima kojima je svaka, minuta doslovce vrijedna milijune

Agencijsko novinarstvo primjer je sažetog jasnog i izravnog izvješćivanja, bez suvišnih pridjeva i epskog
pričanja

Znači, agencija mora imati široku mrežu dopisnika na području koje pokriva. Nisu to uvijek
profesionalni, stalno uposleni novinari, već ima i mnogo honorarnih suradnika, ljudi koji rade za druge
medije ili u drugim profesijama, a za agenciju prate zbivanja na određenom području. Agencijski dopisnici
prate sva zbivanja: od politike do sporta, ovisno o zanimljivosti. Nacionalne agencije imaju nezahvalnu
ulogu da ih se shvaća kao službena glasila, pa njihove vijesti imaju vrijednost službenih priopćenja.

Agencijsko novinarstvo je primjer sažetog, jasnog i izravnog izvješćivanja; bez pridjeva, epiteta i
epskog pričanja. Agencija nema vremena; a ni mogućnosti naširoko raspredati o zbivanjima. Tekstovi su
tako strukturirani da se u uredništvima mogu vrlo lagano kratiti i to, odostraga, s kraja teksta. Neke redakcije
objavljuju vijest integralno, a neke samo uvodni odlomak, tzv. glavu vijesti ili "lead". I urednici u novinama
čitaju vijesti koje im stižu tako da bace pogled na prvi odlomak. Ako im je zanimljiv, i ako je događaj važan,
on prolazi prvi krug selekcije. Ako vijest u redakcijama-korisnicama ne prođe taj prvi stupanj, tada je gotovo
sigurno da više neće ugledati svijetlo dana. Zbog toga su agencijski novinari velemajstori u pisanju "leada":
sažeto, zanimljivo i čitko.
Agencije imaju svoje dopisničke centre, ovisno o tome koliko je značajno područje koje pokrivaju.
Velike međunarodne agencije imaju svoja dopisništva u svjetskim centrima u kojima radi cijela ekipa
novinara i suradnika, a u manje važnim zemljama imaju dopisnike. Ista organizacijska struktura je i na razini
zemlje koju pokrivaju nacionalne agencije. U glavnom gradu, gdje je sjedištevlade i svih značajnih
nacionalnih organizacija radi najveća ekipa i tuje obično i središte agencije. U regijama su dopisnički centri,
dok su u gradovima dopisnici, a u manjim sredinama honorarni suradnici.
U središnjem.fu'eđtr agencije rade iskusni urednici koji znaju procijeniti događaj i pravodobno
reagirati. To znači da u slučaju nekog incidenta, štrajka ili nezgode, urednik odmah aktivira ekipu novinara
koja će otići na mjesto događaja i što je moguće brže poslati nove, opširnije informacije. Ako je došla vijest
daje neka lijeka poplavila industrijski važno područje, dobar agencijski urednik odmah će poslati novinare,
fotoreportere, opremljene suvremenim sredstvima veze kako bi vijest i slike došle što prije, zatim će potražiti
mišljenje odgovornih u vodoprivredi, ministarstvima, pripremiti kroniku najvećih poplava u proteklih78 deset
godina, primjere zaštite od poplave, razgovor s uglednim stručnjakom koji je upozoravao na moguću
opasnost od poplave jer nisu bile poduzete sve zaštitne mjere i slično.
Redakcije-korisnici također će poslati svoje ekipe, ali nisu sve jednako snažne i 'nemaju sve dovoljno
novinara kako bi pokrile takav događaj, pa će koristiti barem jedan dio agencijskih materijala. Dakle,

77
Isto, str. 97.
78
Isto, str. 98.
54
Vera V.
agencija služi svakoj redakciji kao korektiv svojih vlastitih vijesti. Možda imaju više od agencije, a možda
daleko zaostaju, pa će tada jednostavno morati objaviti njene tekstove.
Nacionalne agencije moraju imati jake novinarske ekipe u vrhovima vlasti: vrlo često vladin ured za
informiranje šalje svoja priopćenja putem nacionalne agencije, pa tako agencija, htjela to ili ne, postaje
glasnogovornik vlade. Velike agencije to izbjegavaju, njima su službena priopćenja važna kao putokaz za
vlastita izvješća i one svoj kredibilitet ostvaruju upravo na činjenici da nisu bliske vladi.
Agencijski novinari nemaju prilike pisati velike reportaže, komentare, ljudske priče: ta radost
namijenjena je novinarima koji rade u listovima. Agencijski.novinari su anonimrii, ne potpisuju svoje
tekstove i poznati su kao gospodin iz Hine ili onaj "jupiajovac". No, u profesionalnim se krugovima zna
njihova vrijednost i oni vrlo često postižu veliki ugled i cijenu.

Službe informiranja - Vijesti na dlanu

Izvori vijesti nalaze se svuda oko nas i novinari trebaju sustavno pratiti sva zbivanja kako bi mogli
doći do prave informacije. No, postojei veliki stalni izvori vijesti koji ne mogu i ne žele čekati novinare kako
bi plasirali vijesti o njihovim djelatnostima, već ih sami pripremaju i šalju uredništvima. To su službe
informiranja koje djeluju ria svim razinama i u svim većim sustavima i organizacijama, i naročito u
institucijama vlasti, političkim strankama i sl.
Danas je nezarnisliv sustav informiranja bez takvih službi. Dapače, službe informiranja su proširile
svoje djelatnosti i pretvorile se u službe odnosa s.javnosti, ili kako ih Angloamerikatici nazivaju "Public
Relations". To je širi pojam od informiranja i obuhvaća sve mogućeodnose s javnosti koje ima pojedina
institucija ili kompanija.
Službe informiranja su organizirane na temeljnim načelima novinarske profesije. U njima rade
osposobljeni novinari koji pripremaju vijesti o djelatnosti svoje institucije, samo bez kritičkih tonova.
Postoje, rekosmo, gotovo u svim institucijama i organizacijama koje djeluju javno.79

Agencijski novinari su anonimni za široku javnost jer ne potpisuju tekstove, ali se u profesionalnim
krugovima dobro zna njihova vrijednost

Sustav informiranja nezamisliv je bez službi informiranja

Veliki i stalni izvori vijesti ne mogu i ne žele čekati novinare, već sami pripremaju i šalju vijesti
uredništvima

Službe informiranja su organizirane na temeljnim načelima novinarske profesije u kojima novinari

profesionalno pripremaju vijesti o djelatnostima svoje institucije

Neke od njih plasiraju u javnost izuzetno značajne vijesti. To su službe informiranja državnih vlada,
ministarstava, parlamenata i drugih državriih ustanova. Vlade vrlo često drže sjednice koje su zatvorene za
javnost, pa im novinari ne mogu prisustvovati i ne mogu izviještavati o samoj sjednici. Služba informiranja
ili glasnogovornik vlade stoga izvještava.javnost o . tome što se dogodilo na sjednici. Novinari ne vole
zatvorene sjednice i pokušavaju saznati što se ustvari' dogodilo, no službe informiranja ne daju ništa više od
onoga što su čelnici odlučili da je potrebno pustitiu javnost.
Najveći dio diplomatskih djelatnosti također se odvija iza vrata čvrsto zatvorenih za novinare.
Obično se novinare, uglavnom fotoreportere, "pripusti" na početak susreta, a nakon završetka sudionici daju
kratke izjave za tisak ili službe informiranja daju priopćenje za javnost.
Nisu samo političari oni koji se koriste službama informiranja. Sve druge javne službe od željeznica,
avio-kompanija, kazališta, elektro-distributerskih poduzeća do pogrebnika ­ redovito izvješćuju javnost o
svojoj djelatnosti. Te su vijesti kojiput izuzetno značajne, naročito ako dođe do poremećaja zbog bilo kojih
razloga. Nestanak električne struje, poremećen promet zbog vremenskih prilika, zakašnjenja vlakova ili
aviona - vijesti su koje zanimaju najširi krug građana, a uredništva nemaju snage pokritiih sve svojim
vlastitim novinarima. Zbog toga u takvim organizacijama ili poduzećima postoje dobro organizirane službe
informiranja koje svakodnevno više puta izvješćuju javnost putem.medija,o stanju u prometu ili pak opskrbi

79
Isto, str. 99.
55
Vera V.
strujom. Nezamislive su dnevne novine koje ne objavljuju umrle i rođene sugrađane, kadšto i vjenčane. To
su također poslovi koji se obavljaju u službama za informiranja te proslijeđuju uredništvima.
Političke stranke također redovito kontaktiraju medije putem svojih službi informiranja. Kako bi
njihove poruke bile snažnije, oni vrlo često imenuju jaku medijsku osobu za glasnogovornika stranke.
Glasnogovornik je medijski eksponirana osoba koja ponekad i nezanimljivu vijest može učiniti objavljivom
ili koja zna, na pravi način odgovoriti na neugodna novinarska pitanja,
Sve značajne ustanove, tvrtke ili kompanije također razvijaju službe informiranja ili još bolje, službe
za odnose s javnošću. Svaka velika tvrtka inora voditi brigu o dojmu koji ostavlja u javnosti pa razvija čitav
niz aktivnosti, od najobičnijeg oglašavanja, nagradnih natječaja, propagandnih poruka, bedževa, majica do
sofisticiranijih oblika javnog komuniciranja. Coca­Cola, IBM, proizvođači alkoholnih pića i cigareta, avio-
prijevoznici80 i druge multinacionalne kompanije razvile su svoje odnose s javnošću do savršenstva. Jedan
od oblika komuniciranja s javnošću je i služba informiranja.
Na koji način djeluju službe informiranja? Obzirom da se obraćaju javnosti putem medija, one
moraju poštivati sva temeljna načela rada u medijima, počevši od rokova, dužine tekstova, načina pisanja i
sl. Službe informiranja održavaju redovite veze s domicilnim medijima, a oni šalju vijesti u nacionalni i
internacionalni informativni sustav. Do medija se najčešće dolazi slanjem priopćenja za javnost, press-
biltenima, sazivarijem konferencija za novinstvo, te pozivanjem novinara na studijska putovanja i temeljita
upoznavanja s djelatnošću tvrtke.
Novinari imaju stalne i redovne veze sa službama informiranja i kadšto bez njih ne mogu temeljito
obaviti svoj posao. No, novinari nikada ne uzimaju zdravo za gotovo ono što su im plasirale službe
informiranja. Oni vrlo dobro znaju da se radi o službenoj informaciji, da izvor vijesti nije imao namjeru
prikazati svoje loše strane, a da je kadšto želio preduhitriti negativne vijesti upravo plasiranjem svojeg
viđenja događaja. No, službena vijest je novinarima znak da se nešto događa, poticaj za vlastito istraživanje i
dubinsko kopanje tragom ponuđene vijesti. Novinari imaju dovoljno znanja i iskustva da luče što je u
službenoj vijesti propaganda, što lakiranje, a što bi moglo služiti prikrivanju pravih činjenica. Ali, bez
službenih vijesti ne mogu, pa i stoga održavaju dobre veze sa službama informiranja, jer se tako kadkada
može doći do ekskluzivne vijesti.
Najbrži i najjednostavniji način na koji službe informiranja mogu poslati vijest u medije jesu
izv.priopćenja za javnost. Novinar u službi informiranja sroči informaciju u novinarskom stilu, kratko i
sažeto sa svim relevantnim podacima. Priopćenje za javnost mora imati točno naznačen izvor informiranja,
kada se informacija može objaviti (ima li embargo i do kada on vrijedi). Priopćenje za javnost se redovno
šalje svim medijima, bez izuzetaka. Služba informiranja nikada ne favorizira, barem ne javno, jedan medij
na uštrb drugoga.Kao što su novinari objektivni i prikazuju sve strane, tako i službe informiranja nemaju
selekciju uredništava i svima šalju priopćenja na isti način.
Uredništva koja su primila priopćenje za javnost procijenjuju značaj, vjerodostojnost i objektivnost
informacije. Bez obzira što je služba informiranja izvor vijesti, uredništvo ne želi objaviti vijest u čiju
istinitost sumnja. Urednik odlučuje također hoće li vijesti objaviti integralno i potpisati izvor; tj. službu
informiranja ili će zadužiti novinara koji će proširiti primljenu informaciju još nekim, novim elementima,
prikazati stav druge strane i tako sročiti vlastitu vijest i potpisati autora. U tom slučaju novinar se jasno
poziva u tekstu na izvor vijesti. Kojiput se neka politička stranka može obračunavati s nekom drugom
strankom ili političarem putem priopćenja za javnost, a uredništvo se (ne) želi u to upustiti. Tada priopćenje
za javnost ostaje neobjavljeno. Zbog toga se službena priopćenja ne tretiraju kao izvorni novinarski prilog i
nemaju tu težinu objektivnosti. Novinari koriste službena priopćenja i kao putokaz: vrlo često tragom
priopćenja započinju svoje vlastito istraživanje, ili ga kombiniraju s priopćenjem suprotne strane.

Sve značajne ustanove, kompanije, političke stranke ili vladina tijela imaju službe informiranja.

Najbrži i najjednostavniji način kako se mogu vijesti slati u medije jesu priopćenja za javnost

Konferencija za novinstvo saziva se kako bi značajne informacije bile priopćene javnosti

Efikasna služba informiranja njegovat će dobre odnose s novinarima, bez ugrožavanja njihove objektivnosti
i nepristranosti

80
Isto, str. 100.
56
Vera V.
Slobodna je uređivačka procjena urednika, baš kao i kod tekstova vlastitih suradnika i pristiglih
agencijskih vijesti, da izaberu ono što će objaviti. Ima priopćenja za javnost koja mogu imati sudbinski
značaj: objava rata, devalvacija valute, ostavka predsjednika i sl. Tada ona dobivaju "šlagersko" mjesto u
listu, najavljuju se na-prvim stranicama i njihovim tragom novinari pišu svoja komentare, anketiraju javnost
kako bi čuli različita mišljenja, odnosno koriste sve druge novinarske oblike izražavanja kako bi adekvatno
prikazali priopćenje javnosti.
Drugi karakterističninačin plasiranja vijesti u javnost su press-konferencije (konferencije za
novinstvo). One nisu nikada tako brze i jednostavne za obaviti kao priopćenje za javnost, ali njihov značaj je
daleko veći i postižu obično bolji efekt u javnosti. Dakako, konferencija za novinstvo se ne saziva za svaku
sitnicu. Organizator procijenjuje razloge, vrijednost i zanimljivost informacija koje će ponuditi novinarima.
Konferenciju valja dobro pripremiti. Novinari moraju dobiti pisane materijale o sadržaju
konferencije, dodatne materijale, slike, grafikone, izjave, fotografije sudionika konferencije i sl. Vrijeme
sazivanja konferencije također je vrlo bitno. Najgori dani su vikendom, petak ili ponedjeljak, a još je gori
efekt ako se konferencija saziva u doba kada većina medija zaključuje svoje informativne programe ili
stranice.
Novinari moraju biti pravodobno pozvani: ni prerano, jer će zaboraviti planirati vrijeme, niti
prekasno kad više ne mogu planirati prostor u medijima za konferenciju. Mjesto je također bitno. Nije dobro
negdje 'daleko, izvan komunikacija i teško dostupno. Loše je organizirati press-konferenciju u najskupljern
hotelu u gradu, naročito ako želite ukazati na svoj težak materijalni položaj. Govornici moraju biti dobro
pripremljeni, spremni na sva moguća neugodna pitanja, a ujedno moraju biti šarmantni i zanimljivi.
Sve te elemente djelatnici službe informiranja dobro pripremaju i rairađuju, pa stoga su kojiput
prisiljeni ne dozvoliti nekom rukovoditelj u nastup na press konferenciji jer nije vičan komunikaciji s
novinarima.81
Djelotvorna služba informiranja njegovat će dobre odnose s novinarima. Neće nikada pokušati
ugroziti njihovu objektivnost i nepristranost, ali će ih nastojatiupoznati s djelatnostima tvrke, pozvati na sva
bitna zbivanja, prezentaciju novih proizvoda, omogućiti im razgovore s čelnicima tvrtke ili stranke, povesti
ih na studijsko putovanje kako bi vidjeli kako se to radi u svijetu, To nije podmićivanje i potkupljivanje, jer
novinaru nisu nametnute informacije i nije ugrožen njegov profesionalni pristup. On će samostalno
procijeniti što je od ponuđenih informacija zanimljivo za javnost. Novinar neće izravno koristiti napisani
tekst koji je dobio od službe informiranja, ali će mu poslužiti kao temelj za njegov tekst.82

V dio
Ustroj dnevnog lista

Rubrike - temelj organizacije rada

Ako prihvatimo rukopis kao temeljni proizvod na kojem se rradi u uredništvima, tada i unutrašnju
organizaciju rada treba postaviti tako da se posao može obaviti na vrijeme, poštujući rokove, uz maksimalnu
efikasnost. Novinska uredništva moraju biti veoma strogo i precizno organizirana kako bi se posao mogao
savladati.
Prikaz organizacije uredništava najbolje je uraditi na primjeru dnevnih informativno-političkih
listova ili agencija, jer se u tim novinskim sredinama obavljaju sve vrste novinarskih poslova. Redakcije
ostalih listova primjenjuju bitna načela organizacije dnevnih listova, ali ih prilagođavaju svojim potrebama i
uređivačkoj koncepciji lista.
Zašto je potrebna stroga unutrašnja organizacija uredništva? Brojke će pomoći objašnjenju: prosječna
redakcija informativno-političkog dnevnika upošljava stotinjak novinara, urednika i lektora koji dnevno
primaju više tisuća informacija koje moraju selekcionirati, obraditi za tisak i proizvesti barem dva bazična
izdanja ili tridesetak novinskih stranica. Vrlo malo tekstova se može izravno poslati u tisak, a i tada ih treba
rasporediti na određene stranice. Osim toga, postoji još: oglasni odjel, koji ima svoje dnevne, tjedne i
dugoročne zahtjeve za prostorom; prodaja koja određuje nakladu prema dnevnim događajima i člancima
koji bi mogli polučiti povećanu prodaju; tiskara koja ima svoje proizvodne rokove ovisne o tehnološkim
mogućnostima, i na kraju transport koji veoma kruto uvjetuje rokove.

81
Isto, str. 101.
82
Isto, str. 102.
57
Vera V.
Rokovi se obično izračunavaju od ovog posljednjeg: kad kamioni trebaju krenuti iz rotacije da bi na
vrijeme dostavili novine na tržište. Rokovi proizvodnje novina odbrojavaju se unazad: od roka polaska
kamiona odbija se vrijeme potrebno za tiskanje lista, vrijeme za proizvodnju ploča, filmova, osvjetljivanje
stranica, montaže stranica i tek tada dolazimo do redakcije. Urednici znaju koji je njihov zadnji rok; prema
njemu se određuje raspored rada u uredništvu. Da bi uredništvo moglo funkcionirati, podijeljeno je u
organizacijske jedinice koje proizvode pojedine dijelove novina. Svaka organizacijska jedinica ima svoje
vlastite rokove za pisanje i obradu rukopisa. Praktički to vrlo često znači da novinari rade pod izuzetnim
pritiskom i da svoj posao obavljaju u zaista kratko vrijeme, što može bitno utjecati na kvalitetu. Stoga se
unutrašnjom organizacijom uredništva pokušavaju ti vremenski uvjeti svesti na što je moguće organiziraniju
proizvodnju.83

Da bi uredništvo moglo funkcionirati, podijeljeno je u organizacijske jedinice koje proizvode pojedine

dijelove novina

Svaka jedinica ima svoje rokove za pisanje i obradu rukopisa

Dva su tipa organizacije dnevnog lista: DESK sustav i rubrična organizacija

Osnovne rubrike dnevnog informativno­političkog lista su: unutrašnjo politička, vanjsko politička, gradska i
regionalne kronike, kultura, sport grafička rubrika

Organizacijska shema uredništva je strogo vertikalna

Tablica 7.

ROKOVI PROIZVODNJE DNEVNIH NOVINA

VRIJEM FAZE PROIZVODNJE

VRIJEME FAZE PROIZVODNJE

1. 16,00 Zadnji rukopis
2. 16,30 Redaktor završava čitanje
3. 16,40 Urednik zaključuje zadnju stranicu rubrike
4. 16,45 Prijelom (lay-out) s grafičkim urednikom
5. 17,30 Montaža stranice .
6. 18,00 Osvjetljivanje stranice
7. 18,15 Izradba zadnjih ploča za tiskanje
8. 18,45 Rotacija kreće
9. 19,00 Kamioni razvoze prvo izdanje

Dva su bitna načina organizacije dnevnog lista: DESK sustav i rubrična organizacija. I jedan i drugi
način primjenjuju se u velikim svjetskim uredništvima. U našem novinarstvu bilo je nekoliko pokušaja
primjena DESK sustava, čak smo često i u impressumima listova nalazili među popisom rubrika DESK, ali
potpuni, pravi DESK rijetko tko je primjenjivao. U našem novinarstvu prevladava rubrična organizacija.
Klasična redakcija dnevnog informativno-političkog lista ima sljedeće rubrike: unutrašnjo politička,
vanjsko politička, gradska kronika, regionalne kronike, kultura, sport i grafička rubrika. To su bazične
rubrike. Ovisno o uređivačkoj koncepciji, uredništvo još može imati rubriku u kojoj objavljuje mišljenja i
stavove svojih novinara te čitatelja, kriminalističku kroniku, feljtonistiku, zabavno-rnagazinske sadržaje,
reportažni ili revijalni dio lista te specijalizirane, male rubrike poput auto-moto, lov, filatelija, enigmatika,
foto-žumal i sl. Predstavnici rubrika su članovi uređivačkog kolegija - operativnog tijela na kojem se
dogovara i provodi proklarnirana uređivačka politika lista. Na čelu uredništva je glavniurednik, njegov
zamjenik i pomoćnici koji operativno vode pojedine dijelove lista.

Tablica 8.
Struktura odlučivanja u novinama
83
Isto, str. 107.
58
Vera V.

glavni urednik
zamjenik glavnog urednika
pomoćnici glavnog urednika
uređivački kolegij uređivački kolegij uređivački kolegij
urednici rubrika urednici rubrika urednici rubrika urednici rubrika
novinari novinari novinari novinari novinari novinari novinari novinari novinari84

Organizacijska shema uredništva je strogo vertikalna i svakog trenutka se zna tko je za što odgovoran
i tko može donositi odluke.
Na dnu piramide odlučivanja su novinari pisci čija je razina tekstualno prezentiranje događaja.
Novinar obično ima svoj sektor za koji je zadužen i kojeg mora pratiti. Službenim putem on dobiva pozive
za sve događaje koji su organizirani na tom području, ali ujedno mora održavati stalne i dobre kontakte sa
svim značajnim osobama iz te oblasti i saznavati sve što bi moglo biti važno za javnost - bilo kao vijest,
članak, osvrt ili komentar. Ukoliko naiđe na značajni događaj, skandal, koji može izazvati veliki odjek u
javnosti, dogovara se sa svojim urednikom koji donosi odluku kako i na koji način će list obraditi taj
događaj. Kojiput moguće implikacije nadilaie moć odlučivanja urednika, pa on to iznosi na uređivačkom
kolegiju ili, ako je hitno, donosi odluku u suradnjis pomoćnicima, zamjenikom ili izravno s glavnim
urednikom. Hitnost događaja skraćuje put odlučivanja, pa ponekad novinar ili urednik izravno traže odluku
od glavnog urednika. Dakako, to su zaista bitni događaji ili tekstovi. Čim je izvanredno stanje - elementarna
katastrofa, velika nesreća, izuzetno značajni politički događaj, redovni put odlučivanja se skraćuje i odluke
izravno donosi glavni urednik i njegov zamjenik.
Novinar svoj posao mora obaviti korektno i predočiti urednicima pravo stanje stvari, osvjetljeno iz
svih aspekata i potkrijepljeno činjenicama, kako bi se događaj mogao pravilno procijeniti, te na temelju toga
odlučiti kakav će konačni tretman imati u listu. Ako događaj zavrijeđuje izuzetnu pažnju, tada mu urednik
određuje više prostora u listu. Ako urednik nema dovoljno prostora, tada traži na sastanku uređivačkog
kolegija više prostora. Dakako, prostor lista je ograničen brojem stranica i količinom oglasa. Pomoćnici
glavnog urednika, koji vode brigu o operativi i rasporedu stranica i koji rubrikama određuju koliko će
prostora imati na raspolaganju u pojedinom broju, procijenjuju događaj i donose defmitivnu odluku.
Urednik rubrike sada točno zna kojim prostorom raspolaže. U odnosu na uobičajeno, dobio je pola
stranice više. No, to ne znači da će on na ovaj događaj potrošiti točno pola stranice. On događaj stavlja u
korelaciju sa svim ostalim zbivanjima i tekstovima koje ima u planu objaviti. Pažljivim planiranjem,
postavljanjem odnosa među rukopisima, kraćenjem i podešavanjemdužine i opsega opreme i rukopisa
(dužine naslova, broj podnaslova, međunaslovi, okviri i sl.) on u svojoj glavi stvara potpunu predodžbu o
tekstovima koje želi objaviti te o njihovim međusobnim omjerima. S tom idejom upoznaje grafičkog
urednika, koji stvara svoju sliku rubrike: glavni tekst85 tzv. "šlager" dobit će posebnu prezentaciju. Grafički
predlaže uredniku rubrike da naprave "lažnu" duplericu - da tekst ide preko vrha obje strane, kako bi ga više
naglasili, vijesti formiraju prvi desni stupac, a na dno stranice jednu reportažu.

Pažljivim planiranjem i postavljanjem odnosa među rukopisima, urednik ima potpunu predodžbu o izgledu
tekstova u listu

Svaka rubrika ima svoj sustav vrijednosti i točno određeni prostor

Rad rubrika ujedinjen je na stranicama lista i vidljiv je u novinama

U uobičajenoj organizaciji razdvojene su funkcije nakladnika od funkcije uredništva

Uredništvo se bavi novinarskim poslovima i - u pravilu - ne odgovara za druge funkcije

Nakladnik je vlasnik nakladničke tvrtke, odlučujuća osoba koja određuje kakve će se novine izdavati

84
Isto, str. 108.
85
Isto, str. 109.
59
Vera V.
Učini se prva skica "špigla" prijeloma stranice ili lay-outa kako to nazivaju Angloamerikanci.
Urednik rubrike je zadovoljan, pa tehnički urednik iscrtava detaljno stranice s pravim omjerima naslova,
dužine stubaca, veličinom pismai sl. Kompjutorizirana redakcija radi to isto, samo što se cjelokupan posao
odvija na monitoru. Kada su stranice rnontirane i spremne za tisak, dežurni urednik ih još jednom pogleda i
odobri za tiskanje. U klasičnom postupku to se zvalo imprimatur. Postojala je još i super-korektura, zadnje
ispravljanje, ali neke redakcije taj posao prepuštaju dežumim urednicima.
Prelomljene stranice se osvjetljavaju, na papir ili izravno na film te šalju u tiskani. U toj fazi
proizvodnje nitko više ne može utjecati na novinarski dio posla, ali može doći do pogrešaka u samom
tiskanju - nepravilno montirane ploče, neravnornjerni nanos boje i sl. mogu, recimo, pobrkati redoslijed
stranica ili prouzročiti nečitke novine.
Kada se list tiska, prvi primjerci se šalju najodgovornijim osobama u uredništvu: glavnom uredniku
ili njegovom zamjeniku, koji pažljivo gledaju novinu i odlučuju hoće li nešto mijenjati. Možda-je slijed
događaja bio takav da je "šlager" potrebno izbaciti, jer su se pojavili novi elementi (u nekim novinarskim
sustavima to može biti politički utjecaj) ili ga pak treba još više širiti novim mornentimakoji su se javili
tijekom proizvodnje novina. Možda se pojavio neki novi rukopis, važnjiji od dosadašnjeg "šlagera" kojemu
treba naći prostora u listu, pa se to radi na štetu prvog "šlagera". Glavni urednik priopćava svoju odluku
večernjem uredniku, koji operativno realizira sljedeće izdanje, I tako to do zadnjeg izdanja tog dana. Novi
dan donosi nove šlagere i nove odluke.
Ovaj se postupak s rukopisom zbiva u svakoj rubrici istodobno.Svaka rubrika ima svoj sustav
vrijednosti, svoje šlagere, svoje Vijesti i svoju konkurenciju. Ali; ima i točno određen prostor u okviru kojeg
se snalazi. Sinteza lista se događa samo na sjednici uredničkog kolegija i nakon toga u samim novinama
kada su one tiskane. Rubrike žive svoj život sljedećeg dana, do sastanka uredničkog kolegija, gdje se
analizira listi ocijenjuje uspješnost cjeline i svake pojedine rubrike. Tu se utvrđuju zajednički kriteriji.
Nakon toga, svaki urednik se vraća u svoju rubriku i nastavlja samostalno raditi.
Odnos među rubrika ma unutar uredništva kadšto je vrlo složen i pod utjecajem međusobne
konkurencije, pa čak i nadmetanja.86 Nije rijetkost čuti novinara kako za kolegu iz iste redakcije kaže: "Pusti
ga, on je iz kulture!". Na dnevnim sastancima uređivačkog kolegija urednici znaju vrlo oštro kritizirati rad
pojedine rubrike, ukazivati na propuste i pogreške.
Njihov je rad ujedinjen na stranicama lista, a tose događa zapravo u tiskari. Prije negoli list dođe u
proizvodnji do faze tiskanja, cjelina lista se simulira na takozvanom globalu, ukupnom rasporedu stranica za
svako pojedino izdanje. Zamjenik ili pomoćnik glavnog urednika koji je zadužen za izradu globala dobije od
oglasne službe precizan zahtjev za prostorom za oglase. Tada ih urednik raspoređuje po stranicama. Većina
novina Odustala je od posebnog oglasnog dijela lista. Takav se prostor namjenjuje uglavnom samo malim
oglasima, koji su cjelina za sebe. Takozvani veliki oglasi raspoređuju se na svim stranicama, od prve do
zadnje. Oglašivači često zahtijevaju objavljivanje oglasa na točno određenom prostoru, što moraju dodatno
platiti. Tek kada se rasporede oglasi, urednici dobiju informaciju kolikim prostorom, ustvari, raspolažu. @J

Tko je tko

Suvremena organizacija novina zahtijeva i strogu raspodjelu poslova. Prošlo je doba kada su svi
mogli raditi sve. Osim toga, proizvodnja novina je ozbiljan posao, vrlo skup i može prouzročiti velike
gubitke, otuda je važrio da se i sve funkcije neophodne za redovnu proizvodnju i prodaju obavljaju
profesionalno i kvalitetno.
Organizacija novina ovisna je o tome kakav je list u pitanju (dnevnik ili tjednik), kolika je naklada,
kojom se tehnologijom koristi i sl.
Pokušat ćemo prikazati organizaciju dnevno informativno- političkog lista koji izlazi u pet izdanja
dnevno u nakladi od 50.000 primjeraka, kompjutorizirane grafičke rubrike i tiska u tiskari smještenoj u istoj
zgradi gdje je i uredništvo.
Novinu izdaje nakladničko poduzeće koji ne izdaje nijedan drugi list osim ovog dnevnika. To
smanjuje potreban broj uposlenih, ali ne smanjuje i sve potrebne funkcije.
U uobičajenoj organizaciji razdvojene su funkcije nakladnika od funkcije uredništva. Uredništvo se
bavi novinarskim poslovima i, u pravilu, ne odgovara za druge funkcije.

86
Isto, str. 110.
60
Vera V.
Nakladnik je vlasnik nakladničke tvrtke ili je većinski vlasnik, pa za poslovanje odgovara
dioničarima. On je odlučujuća osoba koja određuju kakve novine će se izdavati i koja im je osnovna
uređivačka koncepcija. Nakladnik ne mora biti izvršna osoba. Najčešće to i nije, već ima direktora koji je
glavni operativac87 koji brine o poslovanju i profitabilnosti nakladničkog poduzeća. Direktor je odlučujuća
osoba koja vodi brigu o svim materijalnim uvjetima potrebnim za proizvodnju novina i ne miješa se u posao
uredništva.

S1jepan Malović· NOVINE

Direktor je glavni operativac koji brine o poslovanju i profitabilnosti

Šef prodaje vodi računa o prisutnosti novine na tržištu, distribuciji i kontrolira sve što se zbiva s novinom na
tržištu

Uredništvo je strogo hijerahijski piramidalno organizirano

Glavni urednik izravno odgovara nakladniku za ostvarivanje dogovorene uređivačke politike i apsolutni je
autoritet u uredništvu

Zamjenik glavnog urednika, obično glavni operativac, vodi sve praktične poslove i u odsutnosti, zamjenjuje
glavnog urednika.

Glavni urednik određuje i nekoliko svojih pomoćnika, ovisno o veličini i potrebama lista

Urednici temeljnih rubrika odgovaraju za svoj dio posla provode dogovorenu uređivačku politiku

S urednicima rubrika najuže surađuju redaktori­lektori koji rade na obradi rukopisa

Direktor ima razgranatu službu kako bi se mogli obaviti svi zadaci u proizvodnji novina. Jedna od
najvažnijih funkcija je marketing. Vrlo često čovjek koji vodi brigu o marketingu ima i titulu direktora jer se
time želi naglasiti značaj funkcije. Suvremene novine svoj prihod ostvaruju uglavnom prodajom prostora za
oglase, a manjim dijelom iz prodaje. Dobar direktor marketinga vodi brigu o razgranatoj mreži stalnih
oglašivača koji će se redovito javljati u njihovom listu. To je ozbiljan i mukotrpan posao, izložen tržišnim
kretanjima i ostvaruje se u teškoj konkurentskoj bitki. No, osim prikupljanja oglasa on se bavi i
propagiranjem vlastitoga lista, stvarajući dobru sliku svojih novina u javnosti, bilo oglašavanjem, bilo
pokretanjem raznih akcija koje će privući pažnju javnosti. Što je novina prisutnija u svojoj sredini, veći je
njezin utjecaj i više se oglasa može prikupiti.

Sljedeća bitna funkcija jest prodaja. Svaki list mora voditi brigu o prodaji svog proizvoda. Danas
postoje veliki lanci specijalizirani za distribuciju i prodaju novina. Nakladnici s tim kućama sklapaju
ugovore na temelju postotaka od prodaje. U govara se i lanska remitenda, dozvoljen postotak neprodanih
novina. Remitenda je neizbježna, bez nje se ne može ravnomjerno distribuirati novina na tržištu. No,
prevelika remitenda uzrokuje troškove i prvi je signal da s novinama na tržištu nešto nije u redu. Šef prodaje
vodi računa o prisutnosti novine na tržištu, njenoj pravodobnoj distribuciji i kontrolira sve što se zbiva s
novinorn na tržištu.
Proizvodnja mora biti pod kontrolom nakladnika. Zahvaljujući kompjutoriziranoj proizvodnji nema
više klasične tiskare, pa je i kontrola proizvodnje lakša, Jer se samo tiskara više ne nalazi izravno U
vlasništvu nakladnika. Sve ostale proizvodne funkcije su izravno briga nakladnika. Dakako, to zahtijeva i
veliku brigu i odgovornost nakladnika.
Ostale funkcije su manje-više uobičajene za sve ostale tvrtke: financijsko-administrativne, kadrovske,
sigurnosne i sl.

87
Isto, str. 111.
61
Vera V.
Uredništvo je strogo hijerarhijski pirainidalno organizirano. Na vrhu je glavni urednik koji izravno
odgovara nakladniku za ostvarivanje dogovorene uređivačke politike. Na Zapadu je glavni urednik vrlo
često i dioničar, pa tako može sudjelovati u donošenju poslovnih odluka. No, njegova pretežita zadaća je
uređivanje novina. On ima i svoje zakonske obveze. Glavni urednik organizira rad uredništva i ima
odlučujuću riječ glede 88 kadrovske politike. On imenuje urednike ključnih rubrika, svoga zamjenika i
pomoćnike u dogovoru s nakladnikom. Njegova riječ je odlučujuća u svezi objavljivanja članaka. Predstavlja
novinu u javnosti.
Zamjenik glavnog urednika obično je glavni operativac u uredništvu, koji vodi sve praktične poslove,
i u odsutnosti zamjenjuje glavnog urednika.

Glavni urednik određuje i nekoliko svojih pomoćnika, ovisno o veličini i potrebama lista. Jedan od-
pomoćnika bavi se proizvodnjom, jedan može biti određen za jutarnje ili kasno noćno izdanje ili pak za
pojedini segment list, kao što je to unutrašnja ili vanjska politika. U tom slučaju želi se tim urednicima dati
veći značaj.
No, uobičajeno je da urednici temeljnih rubrika odgovaraju za svoj dio posla. Temeljne rubrike su:
unutrašnjo-politička, vanjska, gradska, regionalna izdanja, kultura, sport i grafičko­tehnička rubrika.
Urednici provode dogovorenu uređivačku politiku, realiziraju svoje stranice, raspoređuju rad svojih
suradnika i predstavljaju rubriku u javnosti. Uredriici rubrika imaju pomoćnike ukoliko je rubrika tako
velika da je to neophodno za njenu realizaciju. S urednicima rubrika najuže surađuju redaktori-lektori koji
rade na obradi rukopisa.
Novina ima dežurne urednike, ovisno o tome koliko izdanja dnevno ima. Dežurni urednici vode brigu
o dovršenju lista, pregledavaju stranice pripravne za tisak i "puštaju" list na rotaciji.
Novinari su obično organizirani u rubrikama, a kadšto im se zbog plaća daju različiti nazivi, poput
mlađi suradnik, suradnik i stariji suradnik ili nešto slično, što ne utječe na njihov način rada. Novinari pisci
koji imaju svoju stalnu rubriku, kolumnu, imaju status komentatora i obično su to najistaknutiji i
najcijenjeniji novinari.
U svakom listu surađuie i veliki broi honorarnih suradnika, koji nisu stalno uposleni i nisu uvijek
profesionalni novinari, ali su ili na izvoru nekih podataka ili su pak dopisnici iz malih mjesta gdje nema
potrebe na upošljavanjem profesionalnog novinara.89

Dežurni urednici vode brigu o dovršenju lista, pregledavaj a stranice za tisak i "puštaju" list na rotaciji

Najistaknutiji novinari-pisci imaju svoju stalnu rubriku, kolumnu i status komentatora

Unutrašnjo-politička rubrika - Kraljica lista

Unutrašnjo politička rubrika je kraljica dnevnih novina. Po njoj se novine prepoznaju, cijene, vole i
kupuju. Zbog nje novine gube ugled, simpatije i čitatelje. Ona može utjecati na donošenje odluka bitnih za
cijelu zemlju, može srušiti predsjednika, ali i izazvati mržnju i ratove. Raditi u unutrašnjo-političkoj rubrici
čast je i donosi ugled; predstavlja izazov za svakog novinara; zahtijeva potpunog profesiona1ca, iskusna .i
vješta novinara, odlično obrazovanog sa specifičnim senzibilitetom za politiku, te odgovornu i stabilnu
osobu.
Ulogu i značaj novina u političkom životu jedne zemlje ne treba posebno naglašavati. U svim
društvenim sustavima, u svim modelima medijskog komuniciranja ističe se važnost tiska na ukupnost
političkih zbivanja, kao i na javnost zemlje. Ni u jednom drugom dijelu novine, čak ni u vanjskopolitičkoj
rubrici, nemaju tako koncetriranu moć utjecaja na bitne tijekove političkih zbivanja u zemlji u kojoj se
tiskaju, kao u ovom. Novine s jakom unutrašnjo-političkom rubrikom mogu kadšto utjecati i na vanjsko-
politička zbivanja, ako je njihov utjecaj na vladu njihove zemlje velik, a zemlja pak snažna svjetska sila.
Istodobno, ni na koji drugi dio lista ne pokušava se tako snažno utjecati kao na unutrašnjo-političku
rubriku i nigdje drugdje novinari nisu tako izravno izloženi pritisku moćnika kao u ovoj rubrici.
Zbog svega toga se u novinama posvećuje velika pažnja unutrašnjo-političkoj rubrici, kako
sadržajno, tako i organizacijski i kadrovski.

88
Isto, str. 112.
89
Isto, str. 113.
62
Vera V.
Unutrašnjo-politička rubrika obično ima prioritet u raspodjeli prostora. Njoj se određuju udarne,
početne stranice novina, a na prvoj, naslovnoj stranici' najveći dio najava objavljenih tekstova je upravo iz te
rubrike.
Sadržaj unutrašnjo-političke rubrike određen je već i samim njezinim nazivom: ukupnost političkih
zbivanja u zemlji je srž njezina interesa. Ponekad se uredništvo odlučuje na različite prezentacije svih tih
zbivanja, ali u najširem smislu sve to spada u unutrašnjo-političku rubriku.
Tri su bitne. sadržajne karakteristike unutrašnjo-političke rubrike:
1. - informativnost
2. - tematski članci
3. - mišljenja i stavovi

Sva tri segmenta su ravnopravna, imaju jednaki značaj i samo kao cjelina mogu predstaviti ukupnost
politike u nekoj zemlji.90
Od uređivačke politike ovisi koji će segment dobiti prednost. Kadikad na to utječe i novinarsko
znanje i interes. Redakcija s više jakih autora, jasno izraženih političkih stavova i krugom vanjskih suradnika
sastavljenim od istaknutih čimbenika političkog života, više će prostora posvetiti mišljenjima i stavovima i
biti u javnosti poznata po tome. No, bez obzira na specifičnosti, sva tri segmenta moraju biti zastupljenja u
unutrašnjo-političkoj rubrici.

Informativnost je značajna e kako bi list zadovoljio potrebe čitatelja za znanjem o političkim

Zbivanjima. Informativnost novina ugrožena je drugim, naročito elektronskim medijima. Vijesti su obično
već poznate, jer su ih radio i televizija već objavili, dok su se novine tiskale. Ali, to nije razlog da se one ne
objave, možda u modificiranom obliku, vrlo kratko, zbirno ili pak opširnije, s objašnjenjem nekih elemenata
koje TV i radio nisu mogli učiniti. Osnovno je da urednik u odabiru vijesti prikaže objektivno zbivanja
proteklog dana te da čitatelj može dobiti cjelovitu sliku jučerašnjih događaja iz novine, objektivno i istinito.
Ukoliko će iz drugih novina saznavati za neka bitna zbivanja, a ne više iz svojih, uobičajenih, tada će se
razočarati, promijeniti novinu i naprosto početi kupovati onu koja to čini. Urednik ne može objaviti sva
zbivanja, ali u selekciji mora zadovoljiti potrebe svojih čitatelja, O tome i o uređivačkoj . politici ovisi hoće
li vijestima posvetiti više ili manje prostora.
Neka politička zbivanja, trendovi, odluke i rješenja zahtijevaju cjelovitiju novinarsku obradu, a ne
samo izvještajnu. Tematski članci na većem prostoru, analitički, iz više aspekata i s više obrazloženja mogu
ih prikazati. Članci se rade temeljito, timski, često u suradnji s ekspertima, a javno se mišljenje ispituje
anketama. U pisanju članaka koji put sudjeluje više novinara koji istražuju samo poneke dijelove cjelovite
priče. Vrlo često su to dopisnici koji javljaju što se to događa glede teme na njihovom području.
Mišljenja i stavovi kruna su uređivačkog opredjeljenja pojedinog lista. Sve novine, dakako, nemaju
istu uređivačku politiku iako mogu poštivati ista, temeljna načela novinarske profesije. Najviše se razlikuju
upravo po mišljenjima i stavovima koje objavljuju i za koje se zalažu njihovi novinari i suradnici. Neke
novine objavljuju mišljenja i stavove uz vijesti, ali većina nastoji striktno odvojiti vijest od stava. To se čini
vrlo često, grafički jasno i prepoznatljivo, u posebnim rubrikama, okvirima ili čak na posebnim stranicama
koje su jasno označene. Mišljenja 1 stavovi izazivaju reakcije, pozitivne i negativne, pa novine redovito
zbog toga objavljuju i mišljenja s kojima se ne91slažu, ali koja se odnose na stavove objavljenje u novinama.
Nije potrebno posebno naglašavati koliko su stavovi i mišljenja uredništva značajni za ugled, profil i utjecaj
novina, te koliki je ugled, ali i odgovornost novinara koji su svojim tekstovima postali kreatori javnog
mišljenja u svojoj sredini

Po njoj se novine prepoznaju, cijene, vole i kupuju, a zbog nje mogu gubiti ugled, simpatije i čitatelje

Unutrašnjo­politička rubrika ima prioritet u raspodjeli prostora, obično prednjih stranica lista

Ukupnost političkih zbivanja u zemlji, srž je njezina interesa.

Tri su bitne sadržajne karakteristike unutrašnjo­političke rubrike: informativnost, tematski članci te mišljenja
i stavovi

90
Isto, str. 114.
91
Isto, str. 115.
63
Vera V.

Mišljenja i stavovi kruna su uređivačkog opredjeljenja pojedinog lista

Stavovi i mišljenja uredništva značajni su za ugled, profil i utjecaj novina, jednako kao i odgovornost
novinara kuji svojim tekstovima sudjeluju u oblikovanju javnog mišljenja u svojoj sredini

Redakcije unutrašnjo­političku rubriku organizacijski dijele u više cjelina, uglavnom prema sadržaju

Unutrašnjo-politička rubrika obično je među najbrojnijima po ljudstvu i najvećirna po obujmu posla

koji se mora obaviti u novinama, pa je stoga i njena organizaci ja složena i zahtijevna. Neke redakcije
unutrašnjo-političku rubriku organizacijski dijele u više cjelina, uglavnom prema sadržaju: za vijesti se brine
jedna organizacijska cjelina, druga za članke, a treća za mišljenja i stavove. No, tada se na razini uredniŠtva
određuje osoba u rangu zamjenikaili pomoćnika glavnog urednika koja koordinira i operativno usklađuje rad
tih cjelina, a novinari iz svake pojedine od tri cjeline vrlo često "gostuju" li drugoj. Čak i kada je unutrašnjo-
politička rubrika: jedna cjelina, u tekućoj organizaciji posla jedan se dio rubrike bavi dnevnim,
informativnim zadacima.
Selekcija dnevnih pristiglih vijesti iz mogućih izvora u uredništvu je veoma složen i velik posao.
Neprekidno pristižu vijesti iz agencijskih izvora, raznorazna priopćenja za javnost koja šalju informativne
službe pojedinih stranaka, vladinih tijela, ministarstva, javna poduzeća i marginalne društvene skupine. Uz
to redakcijski dopisnici šalju svoja izvješća te stižu vijesti koje prikupljaju novinari iz stalnog sastava
rubrike. Zbog toga postoji tim urednika i redaktera koji rade na selekciji pristiglih materijala i njihovoj
obradi. Brzina kojom se vijesti uvrštavaju u list također je važna, pa urednički tim radi u smjenama, kako bi
za svako izdanje mogli ubaciti novopristigle vijesti ili osvježiti već postojeće nekim novim elementom.
Novinari su podijeljeni uglavnom prema područjima koja prate i moraju biti vrsni specijalisti. Oni
vrlo mnogo vremena provode na radnim sastancima koji se odvijaju u važnim institucijama iz njihova
područja, ne samo zbog izvješćivanja već i zbog toga da bi i sami bili dobro informirani. U smjenama rade
prema potrebi rubrike, naizmjenično, kako bi pomogli lakšem odvijanju rada
Novinari, redaktori, lektori i urednici koji rade u unutrašnjo­političkoj rubrici redovito spadaju među
najbolje profesionalce u uredništvu. To je logično, ne samo zbog značaja rubrike već i zbog toga što
početnik ili slabiji novinar ne može odgovoriti zahtjevima poslova i zadataka u rubrici. U unutrašnjo-
političku rubriku dolazi se na osnovi selekcije novinara iz ostalih rubrika, ali uglavnom gradske, gdje su
početnici pokazali svoja znanja i92 sposobnosti, nešto iz drugih rubrika, a vrlo često i akvizicijama iz drugih
listova. Dobri komentatori su rijetki i imaju visoku cijenu, pa ih se može i privući da promijene list To
vrijedi i za urednike, koji su također na visokoj cijeni jer je njihovo znanje sublimacija brojnih novinarskih
vještina, prakse.i osobne sposobosti.

Novinar unutrašnjo-političke rubrike se obično specijalizira za neko područje bilo zbog svojih
sklonosti, bilo zbog stjecaja okolnosti. Nije rijetkost da se specijalizacija mijenja, pa stručnjak za ustavna
pitanja počne više pisati o ljudskim pravima, ali rijetko kada će se dogoditi da stručnjak za zdravstvo
preuzme područje energetike. Te sklonosti su individualne, ovisne o nekim predznanjima, ali llisu uvjet da
stručnjak za zdravstvo bude liječnik, a za energetiku inženjer elektrotehnike. Oni su prije svega novinari,
znanjem i obrazovanjem, a specijalizacija se stječe poznavanjem područja. Vrlo često su informiraniji od
većine stručnjakakoji profesionalno rade na tom području, bolje poznaju trendove i znaju kada, tko i zašto
donosi bitne odluke.
Loše je ako specijalizirani novinari svoje praćenje područja zadovoljavaju samo pisanjem izvješća.
Oni trebaju znati sva značajna kretanja, uočiti i istražiti nepravilnosti te saznati novosti prije ostalih. Zbog
toga održavaju bliske veze s istaknutim djelatnicima iz tog područja, ali vrlo diskretno i nikada ih ne
komprornitiraju. Ne smiju zbog takvih odnosa pasti pod utjecaj nekih grupa iii struja jer će to ugroziti
njihovu objektivnost i nezavisnost.
Novinari koji svojim znanjem i novinarskim sposobnostima postanu komentatori ili kolumnisti, u
samom su vrhu profesije. Njihov je ugled velik,utjecaj također, ali i odgovornost, jer mogu kreirati javno
mišljenje. Komentator koji se jasno opredijeli za neku političku opciju ili struju, u opasnosti je da proigra
povjerenje javnosti ako ta opcija nije ispravna, i tada odlaskom određene struje s političke scene mora otići i
on.

92
Isto, str. 116.
64
Vera V.
To je najveća opasnost u kojoj se nalaze novinari unutrašnjo-političke rubrike: utjecaj političkih
skupina, kako formalnih tako i neformalnih. Svi moćnici žele pridobiti medije za svoje ideje i stavove, ato se
najjednostavnije može učiniti ako pridobiju ugledne novinare unutrašnjo-političke rubrike.
Sve to odnosi se i na urednike, s tim da su oni ustvari kreatori jedne političke slike svijeta te
selekcijom vijesti i objavljivanjem političkih stavova mogu zaista srušiti predsjednika države ili raspiriti
među nacionalnu mržnju. Njihov je posao izuzetno odgovoran, a oni su zbog toga izloženi velikom pritisku
kojem kadšto ne mogu odoljeti ili ih može čak i slomiti.93

Novinar unutrašnjo­političke rubrike obično se specijalizira za određeno područje zbog osobnih sklonosti ili
pak stjecajem okolnosti

Komentator ili kolumnist u samom je vrhu profesije, s velikim ugledom, utjecajem, ali i odgovornosti

Novine ne mogu dobiti trku s vremenom kao što to uspijeva elektronskim medijima

Vanjsko­političke rubrike na najbolji su način iskoristile komparativne prednosti novina prema elektronskim
medijima

Vanjsko-politička rubrika - Svijet · globalno selo

Masovni su mediji doista svijet pretvorili u globalno selo. Ništa se ne može dogoditi, a da mi to ne
saznamo iz masovnih medija. Kojiput su to već zaista efemerne vijesti, ali tisuće i tisuće novinara kruži
svijetom i marljivo, neumorno i bez predaha prikupljaju vijesti. Suvremena sredstva veze omogućuju da se
gotovo istodobno pošalju vijesti u uredništva koja ih bez oklijevanja objavljuju.
Mi smo, sjedeći udobno zavaljeni u naslonjaču pred televizorom ili slušajući radio u automobilu dok
se vozimo na posao ili pak listajući novine u tramvaju, stalni i nezasitni potrošači vijesti iz svijeta. Vijesti
nikada nisu dovoljno brze, dovoljno opširne ili pak dov.oljno iscpme. Mi želimo znati kako se neka
vojskaiskrcala na tlo druge zemlje, što se dogodilo u generalštabu, kako je skršen otpor i kako se ubijaju
protivnici. Naravno, u izravnom prijenosu.
Novine ne mogu dobiti trku s vremenom kao što to uspijeva elektronskim medijima. Nema tako brze
tiskare ni tako brze redakcije koja može pobijediti radio i TV. Ali, tisak ima mnoge druge prednosti koje
treba znati iskoristiti. Novine se čitaju, gledaju, proučavaju, traže se detalji, objašnjenja i analize. I sve to
može se učiniti na miru, koncentrirano, i više puta ako treba. Vanjsko-političke rubrike u novinama na
najbolji mogući način su iskoristile upravo te komparativne prednosti. U neprekidnoj trci s elektronskim
medijima unaprijed se znao pobjednik. Ali, tu trku nije trebalo ni počinjati. Novine su izabrale drugi put,
drugi način prezentacije događaja koji ih je održao u konkurenciji s elektronikom i zbog čega nisu izgubile
čitatelje.

Dnevne novine ne mogu prikazati sve svjetske događaje. Previše je zbivanja dnevno i urednici, htjeli
to oni ili ne, moraju se u oštroj selekciji odlučiti 'što i kako će prikazati. Uređivačka politika je ono temeljno
na čemu se vide razlike između pojedinih listova. Prikazivanje svjetskih događaja je jedan od načina da se
lako uoči uređivačka orijentacija pojedinog glasila. Neki listovi imaju. veliki međunarodni ugled upravo
zbog prezentacije svjetskih zbivanja. Zbog toga su vrlo čitani među diplomatima, njihovi se stavovi citiraju i
prenose. Takvi su "Le Monde", "Frankfurter Algemaine Zeitung", "Neue Zilricher Zeitung", "The Time",
'·'The New York Times", "The Washington Post", "Newsweek"; "Time" i brojni drugi. To obično nisu
najtiražniji listovi u svojim zemljama. "USA Today" je najnakladniji američki dnevnik, ali nema takav
međunarodni ugled poput94 "The New York Times"-a. Neki se listovi kojiput i nezasluženo dobro drže među
uglednicima, iako više nisu ono što su nekoć bili, ali slava ponekad traje duže od stvamosti.

93
Isto, str. 117.
94
Isto, str. 118.
65
Vera V.
Vanjsko-političke rubrike ograničenog su prostora i one jednostavno ne mogu zabilježiti sve
događaje na isti način. Urednici imaju vrlo strogi kriterij prilikom odabira vijesti. Oni se odlučuju za šlager
ovisno o interesu njihovih čitatelja. Ispitavanja javnog mišljenja pokazuju da se interes za zbivanja razlikuje
u pojedinim zemljama. Dok će Europljanima biti važan referendum u Norveškoj na kojemu se odlučuje o
pristupanju Europskoj Uniji, to će biti marginalna vijest u Australiji. Vijest o referendumu u Norveškoj bit
će šlager listova u Skandinavskim zemljama, zapažena vijest u europskim vodećim dnevnicima, a jedva
vidljiva vijest u američkim listovima.
Čak i ratna zbivanja ne moraju imati jednaki tretman. Gorko je iskustvo koje imamo u Hrvatskoj.
Više od 900 dana stalne uzbune u Županji nije više vijest čak ni u svim hrvatskim medijima, a kamoli da bi
prodrla u svjetske listove.
Urednici vanjsko-političkih rubrika imaju cijeli svijet i sva zbivanja u njemu na dlanu. Desetak
uglednih, veoma efikasnih i vrhunski osposobljenih novinskih agencija pokriva sva zbivanja i neprekidno,
tijekom 24 sata dnevno, šalju vijesti. Samo maleni broj konačno i ugleda svijetlo danau novinama.

Prikaz zbivanjaje također jako važan. Urednici obično izabiru nekoliko svjetskih događaja koji čine
okosnicu rubrike tog dana. Tim se događajima posvećuje najveća pažnja i za njihovu prezentaciju urednici
određuju najveći prostor u listu. Ako je to summit šefova država i v.lada, tada list obično ima svoj . vlastiti
izvještaj, od posebnog izvjestitelja kojega je uredništvo poslalo na taj skup. Obvezatno se objavljuje i
fotografija s tog događaja, vrlo često također od vlastitog fotoreportera koji je bio prisutan. Novinari,
specijalni izvjestitelji; uvijek žele dati nešto drukčiju sliku od one koju šalje novinska agencija. Čitatelje "Le
Monda"će, prirodno, više zanimati stav i susreti koje je imao šef francuske države za razliku od čitatelja "As
ahi Shimbuna" koji će se izvijestiti o djelatnostima japanskih predstavnika. Možda će se urednik odlučiti i za
objavljivanje ekskluzivne izjave njima značajnog političara na temu koja je njima bliska. Riješava li se spor
oko tržišnih viškova proizvođača hrane u Europskoj Uniji to zasigurno neće suviše zanimati čitatelja u
Japanu, ali vrlo vjerojatno hoće proizvođače mesa u Argentini.
Ostala zbivanja urednici će dati u nizukratkih, sažetih vijesti koje će čitatelju omogućiti brzu
informaciju o događajima dana. Urednik vanjsko-političke rubrike nastojat će čitateljima ponuditi i neki
tekst od vlastitog novinara koji nitko95 drugi nema: reportažu o stradanjima izbjeglica u Turnju, opasnosti ad
nekontroliranog lova na kitove u Sjevernom moru ili pak špijunsku aferu u Foreign Officeu.
Na stranici gdje se objavljuju mišljenja, stavovi i komentari ugledni listovi će za suradnike angažirati
bivše istaknute diplo­mate, predsjednike vlada ili ministre vanjskih poslova koji će iz svog ugla komentirati
zbivanja.

Prikazivanje svjetskih događaja jedan je od načina prema kojemu se uočava uređivačka orijentacija
pojedinog glasila

Novinari vanjsko­političkih rubrika nalaze se u konkurenciji međunarodne novinarske elite i u tako oštroj
konkurenciji mogu se održati samo najbolji

Ugledni listovi će za suradnike angažirati bivše istaknute diplomate koji će komentirati zbivanja

Novinari vanjsko­političke rubrike svojevrsni su građani svijeta, pozorno prate sve što se događa i to prenose
svojim čitateljima

Vanjsko-politička rubrika obično je među najuglednijima u listu, pa se u njoj nalazi i veći broj
istaknutih novinara, negdašnjih glavnih urednika, dopisnika iz inozemstva, urednika.i sl. Na, novinari
vanjska-palitičke rubrike moraju biti tako organizirani da mogu obaviti veliki "crnački" posao. Treba
pažljiva propustiti stotine vijesti kaje se slijevaju iz agencijskih izvora, pratiti razvoj događaja i
abavitiselekciju. Zatim sve izabrane tekstove treba obraditi za tisak i to u smjenama, za sva izdanja lista, već
kako. sedagađaji razvijaju. Ako je Bihać u okruženju i borbe se razvijaju te se stanje na bojištu mijenja iz
sata u sat, tada treba u uredništva za svaka sljedeće izdanje dati novo stanje stvari.
Za ta vrijeme novinari, specijalisti za pojedine zemlje ili krajeve svijeta, prate pažljivo šta se tamo
događa. Možda o Čileu uredništva nije objaviloništa u protekla dva tjedna, ali novinar, specijalist za
Čile.prati sva zbivanja, čita lokalni tisak, kontaktira s ambasadorn, područnim odjelom u ministarstvu

95
Isto, str. 119.
66
Vera V.
vanjskih poslova e kako bi mogao reagirati čim se nešto dogodi ili čim redakcija pokaže zanimanje za neku
temu iz tog kutka zemaljske kugle.
Dakako, novinari vanjsko-političke rubrike moraju biti znalci ne samo svog područja već trebaju
vladati i s više svjetskih jezika, a po mogućnosti i nekim drugim jezikom, kako bi mogli pratiti pisanje
novina iz tih zemalja.
Dakle, uz praćenje tekućih svjetskih događaja odvija se i jedan paralelni rad ria praćenju
sveukupnosti zbivanja li svijetli kako bi uredništvo moglo biti stalno upoznato sa svim relevantnim
svjetskim.trendovima i zbivanjima. To se ne odnosi samo na diplomatski i politički život već i na zbivanja u
kulturi, show businessu, medijima, rječju - u cjelokupnoj javnosti.
Novinari vanjsko-političke rubrike stoga su svojevrsni građani svijeta, oni pripadaju krugu ljudi koji
pozorno prate sve što se događa i to prenose svojim čitateljima. Putovanja su zbog toga, posve razumljivo,
sastavni dio njihova posla. Vanjsko-politički novinar ne može relevantno izvješćivati ili pak pisati o nekim
svjetskim trendovima ukoliko nije osobno vidio o čemu se to radi. Zanimljivo je da postoji i izuzetak koji
potvrđuje to, pravila. Doajen hrvatskog vanjsko-političkog novinarstva,96 pokojni Ive Mihovilović-Spectator,
nije gotovo nigdje putovao poslije II. svjetskog rata. Svoje informacije crpio je iz brojnih svjetskih novina
koje je kupovao na zagrebačkom glavnog trgu, pozorno ih čitao, da bi noću pisao svoju redovnu rubriku u
novinama. No, i on sam je mlađim kolegama govorio kako to nije pravi način rada za vanjsko-političkog
novinara.
Uredništva novinare šalje na velike međunarodne skupove, sastanke pojedinih značajnih
međunarodnih organizacija, zatim u pratnji važnih delegacija i sl. Novinari ne samo što izvješćuju o samom
zbivanju, već stječu širok krug međunarodnih veza i poznanstava koja kasnije koriste u svom radu. Svako
takva putovanje zahtijeva velike pripreme, poznavanje materije, događaja i ljudi s kojima se novinar može
susresti. Oni se nalaze u svjetskoj konkurenciji međunarodne novinarske elite i u tako oštroj konkurenciji
mogu se održati samo najsposobniji. Potrebno je znati kakvi su običaji na međunarodnim skupovima, kako
rade press-centri, kako najbrže i najlakše poslati vijest, kako prodrijeti iza čvrsto zatvorenih vratiju i sl.
Kojiput i detalji odlučuju o. uspjehu, a kadšto mara biti i sreće. Nije jednostavno poslati teleks iz nekog
zabitog arapskog grada iIi pak prodrijeti ,kraj službe sigurnosti da bi se došlo do ekskluzivne fotografije.
Nisu novinari uvijek u središtu velikih svjetskih zbivanja koja se održavaju u luksuznim kongresnim
centrima, ljetovalištima iIi svjetskim metropolama, Izvještava se s ratišta, potresam razorenih zemalja,
poplavljenih gradova ili zemalja zahvaćenih epidemijama, Tu dolazi do izražaja sposobnost brzog
prikupljanja podataka, snalažljivost u slanju vijesti uredništvu, a dobra fizička spremnost je kadkad
presudna.
Osim na putovanja, uredništva šalju svoje novinare u svijet kao stalne dopisnike. Ugled uredništva i
snaga pojedinih medija često se mjere i brojem dopisnika iz inozemstva koje list ima. To su obično
eminentni novinari, vrlo sposobni, obrazovani i ugledni u svojoj sredini. Oni su svojevrsni arnbasadori
redakcije ti inozemstvu, koji svojim tekstovima mogu utjecati čak na razvoj međunarodnih događaja.
Dakako, njihov boravak u inozemstvu je ogroman trošak za redakciju, pa sama novine koje imaju velike
materijalne mogućnosti šalju svoje dopisnike u inozemstvo.
Dopisnik boravi u inozemstvu obično duže vrijeme, jedan mandat, utrajanju od četiri godine. Ima
slučajeva kada su neki novinari duže vrijeme dopisnici iz inozemstva. Tako je Mirko Galić bio pojam
dopisnika iz Pariza, a Desa Trevisan je od sredine 50-tih godina bila dopisnicom "The Timesa" iz bivše
Jugoslavije, da bi je devedesetih godina protjerali iz Beograda jer se njeno izvještavanje nije svidjelo
Miloševićevu režimu.97

Putovanja su sastavni dio posla novinara u vanjsko­političkoj rubrici

Ugled uredništva i snaga pojedinih medija često se mjere i brojem dopisnika iz inozemstva koje ima list

Dopisnici su eksperti za zbivanja u zemlji iz koje izvještavaju i njihovo se pisanje pažljivo prati i čita
kako u domicilnoj zemlji, tako i u zemlji iz koje izvještava. Njihov ugled ovisi o kakvoći njihova pisanja.
Dopisnik može postati tzv. persona non grata, ukoliko se njegovo pisanje nesviđa domaćinu ili pak zadire u
područja koja vlast ne tolerira. Što je neka sredina demokratskija, to je lakše izvješćivanje. Izvori
informiranja su otvoreni, lako se dolazi do sugovornika, lako se putuje i saznavaju novosti. No, u zatvorenim

96
Isto, str. 120.
97
Isto, str. 121.
67
Vera V.
dru'štvenim sustavima, autokratskim ili totalitarnim društvima novinari imaju teškoća prigodom
izvješćivanja. Ukoliko oštro osuđuju društvene anomalije lako se inogu izložiti gnjevu vlastodržaca koji će
ih pokušati spriječiti u takvom pisanju. S druge strane, predstavnici oporbe i protivnici sustava pokušat će
uspostaviti dobre odnose s takvim novinarom, što opet može ugroziti njegov položaj.
Novinar stoga mora biti itekako oprezan, poštivati sva pravila profesije, biti maksimalno objektivan i
ne upuštati se u ono što nije novinarski dio posla.

Dopisnik - Između čekića i nakovnja

Dopisnici su posebna vrsta novinara - najlakše ih možemo karakterizirati izrekom "između čekića i
nakovnja". Oni su predstavnici uredništva u svojoj sredini, koja vrlo često ima osobine malog, provincijskog
grada. Uredništvo od dopisnika zahtijeva da budu izvrsno obaviješteni o svim zbivanjima u toj sredini, i to
prije svih ostalih dopisnika.
Uredništvo uglavnom ne zanimaju dobre vijesti, pa traže od dopisnika da ih izvijesti o svim mogućim
skandalima, malverzacijama, negativnostima. Domicilna pak sredina želi se u novinama predstaviti u
najboljem mogućem svijetlu, kao napredna i moderna, u kojoj se odvija bogat i sadržajan život, upravo
idiličan i bez skandala. Postoje brojna sredstva kojima se takva poruka može jasno i nedvosmisleno dati na
znanje dopisniku. Ukoliko ne poštuje takve želje svoje sredine, izložen je ,opasnosti da bude nepoželjan, što
je izuzetno teško preživjeti.
Sada je jasno zbog čega je dopisnik između čekića i nakovnja. On živi i radi u svom gradu, tu mu je
obitelj, djeca idu u školu, i tu treba živjeti. Uredništvo je daleko, ali ga plaća za rad, vrlo često više negoli bi
mogao zaraditi u vlastitoj sredini i zahtijeva apsolutnu vjernost redakciji i provođenje njene uređivačke
politike. Dopisnik mora biti poput plesača na žici, stalno između98 dvije vatre, neprestano se potvrđivati u
obje sredine te neprekidno dokazivati svoja profesionalna i ljudska znanja i vrline.
Stoga su dobri dopisnici nešto poput zaštitnog znaka svojih novina kao i sredine u kojoj žive i rade.
Njihovo se mišljenje uvažava, njihove su vijesti vjerodostojne, a vrlo često su oni prvi kojima se javljaju
vijesti, prije negoli uopće ugledaju svijetlo dana službenim kanalima. Drugi novinari provjeravaju svoje
vijesti kod njih, a druge redakcije vrlo ih često pozivaju da gostuju i u drugim novinama ili medijima, e kako
bi povećali vjerodostojnost svoje teme i dobili na uvjerljivosti.
Dopisnici provode kadšto cijeli svoj radni i životni vijek u istoj sredini. Ako im se posreći, kraj
profesionalne karijere dožive s počastima i velikim ugledom. No, male sredine mogu biti vrlo okrutne i nije
rijetkost da dopisnik mora napustiti svoju sredinu. Uredništvo ga obično zaštiti tako da ga povuče u
redakciju, gdje dobija novi radni zadatak, ali najčešće to nije ono na što su dopisnici navikli i može se
dogoditi da od dobrog dopisnika postane loš urednik ili prosječan redakcijski suradnik.

Dopisnik mora izuzetno dobro poznavati sredinu u kojoj radi i živi. On se ne može oslanjati samo na
službene izvore priopćavanja, jer mu to nije dovoljno za brzu i ekskluzivnu informaciju. No, on ne smije biti
u lošim odnosima sa službenim izvorima priopćavanja, jer taj kanal mora biti stalno otvoren, kako bi mogao
provjeriti službenu informaciju i biti stalno prisutan na svim značajnim službenim zbivanjima.
Dobar lokalni dopisnik svakodnevno pročešlja sve službene izvore informiranja: počevši od lokalnih
vlasti, policije, bolnice, mjesnog hotela, popularnih okupljališta, lokalnih sportskih klubova i sl. Dopisnik
vodi brigu o svim zbivanjima, on nema kolege koje prate sport, zdravstvo, protokol ili pak gospodarstvo. On
je sve - mjesna novinska agencija, urednik gradske rubrike, komentator, izvjestitelj i sportski reporter. Sve
rubrike u uredništvu očekuju od njega vijest. Vrlo rijetko ga unaprijed izvijeste o mogućim zbivanjima, a
kad to i učine, on već zna za taj događaj. Uredništvo ne želi vijest koju su već druge, konkurentske novine
objavile. Može se tolerirati ako neki drugi, brži medij poput radija ili TV ili pak novinska agencija pošalje
vijest, ali nikako druga novina. Redakcija ne samo što ne želi Vijest poslije konkurencije, već želi brže i
opširnije od svih ostalih. Kojiput istodobno više rubrika u uredništvu ultimativno zahtijeva izvješća.
Primjerice, u nedjelju se igra nogometna utakmica, koju treba na vrijeme poslati, a upravo tada ministar za
poljoprivredu obilazi mjesnu stočarsku farmu i unutrašnjopolitička rubrika želi izvješće, fotografiju i izjavu
ministra koliko će se povećanje proizvodnje tovljenih junica odraziti na99 smanjene uvoza iz prekomorskih
zemalja. Te večeri je ujedno i koncert veoma popularne rock-grupe na kojoj se očekuju izgredi, a obzirom

98
Isto, str. 122.
99
Isto, str. 123.
68
Vera V.
daje to u vrijeme Martinja, a okolica je vinorodna, došlo je do povećanog broja prometnih nesreća. Dopisnik
mora biti stalno povezan s mjesnom policijom; hitnom pomoći i bolnicom kako bi na vrijeme saznao da li se
možda dogodila neka teška prometna nesreća.

Dopisnik je izmedu dvije vatre: neprestano se mora potvrdivati u sredini iz koje izvješćuje jednako kao i u
redakciji koja od njega očekuje atraktivne priloge

Dopisnik je sve - mjesna novinska agencija, urednik gradske rubrike, komentator, izvjestitelj i sportski
reporter

On je neumorna krtica koja po svojem terenu stalno obilazi, čeprka, saznaje, istražuje ...

Dopisnik se vrlo često mora detaljno dogovoriti s urednicima koji donose konačnu odluku

Brzina je jedan od osnovnih zakona dopisničkog rada

Sve to spada u uobičajene poslove lokalnih dopisnika. Kadšto on ima suradnike, honorarce, ljude koji
profesionalno rade nešto drugo, možda su profesori ili službenici ti poglavarstvu, a hobi im je novinarstvo,
pa mogu "pokriti" neka dnevna zbivanja, poslati izvješće s utakmice ili pak napisati vijesti o prometnim
nesrećama. Aii, čim je događaj važniji, uredništvo se ne zadovoljava tekstom honorarnog suradnika i traži od
svog dopisnika da pošalje tekst. Zbog toga ne čudi da često dopisnik pošalje i više od 150 naslova mjesečno
u redakciju. Dopisnik je prava "Katica Za sve", novinar koji prati sveukupna zbivanja u svojoj sredini.
Dakako, takav rad iziskuje veoma temeljito saznavanje svih organiziranih događaja, planiranje,
dogovaranje s uredništvom i konačnu procjenu koje događaje treba pokriti i na koji način. Dopisnik se vrlo
često mora detaljno dogovoriti s urednicima koji donose konačnu odluku. Ukoliko. uredništvo ne želi
opšimiji izvještaj o boravku ministra poljoprivrede, niti njegovu izjavu, već samo najobičniju vijest, tada
dopisnik zna.rasporediti vrijeme i možda ne treba biti prisutan za vrijeme cjelokupnog boravka ministra na
stočnoj farmi. On u međuvremenu može nazvati hitnu pomoć da provjeri vijest o žrtvama u prometnoj
nezgodi te mjesnu policijsku postaju kako bi saznao koje sigurnosne mjere pripremaju za večernji rock
koncert.
Brzina je jedan od osnovnih zakona dopisničkog rada. Vrijeme je nemilosrdno, a redakcijski rokovi
su kratki i redovno nepovoljni. Pokrajinska, regionalna izdanja uvijek se zaključuju ranije, pa dopisnik nema
mogućnosti da na miru prikupi sve elemente vijesti, mimo napiše tekst i pošalje ga bez žurbe. Gotovo
redovito se vijesti šalju telefonom, a vrlo često ih dopisnik diktira izravno iz svojih bilježaka. U nekim
uredništvima su tako organizirani da se dopisnički tekstovi redigiraju sukladno uređivačkim potrebama, ili
da se iz više dopisničkih tekstova u redakciji piše zbirni izvještaj. To je vrlo čest slučaj s izvješćima o
vremenskoj situaciji, snijegom zametenim cestama, poplavama ili pak društvenim ili političkim zbivanjima
koja su istodobno u više mjesta.
Dopisništva nisu na prioritetnoj listi za financiranje, pa zbog toga dopisnici vrlo često nisu opremljeni
najboljim tehničkim pomagalima, poput prijenosnih računala s faks-modemima, telefonom,100 satelitskim ili
mobilnim telefonom. Stoga se oni snalaze na različite načine. Najveći problemu nas je poslali pravodobno
fotografiju u uredništvo. Najčešće se zamole vozači autobusa da oni preuzmu film i predaju ga redakcijskcm
dostavljaču koji ih čeka na autobusnoj postaji u gradu u kojem se nalazi uredništvo. Taj primitivni i vrlo
nesigurni način transporta vrlo je čest, a još i danas, jedini mogući način da film dođe još istoga dana u
uredništvo.
Tekst je jednostavnije slati telefonom zbog toga što je telefonska mreža ipak znatno raširenija, ali to
otežava obradu rukopisa u uredništvu. Dopisnik piše tekst, zatim ga diktira stenografu, koji ga dešifrira i
diktira daktilografu. Tek tada tekst dolazi u obliku rukopisa na urednikov stol, koji ga daje na redakturu i
lekturu. Sve to znatno usporava brzinu obrade rukopisa, što se odražava na rok slanja teksta, pa konačni ceh
opet, na kraju, plaća dopisnik jer mora ranije poslati vijest.
Dopisnik je neumorna krtica koja po svojem terenu stalno obilazi, čeprka, saznaje, istražuje.
Kvalitetan dopisnik ne oslanja se samo na službene izvore informiranja, već razvija svoju vlastitu mrežu. Taj
rad traje godinama i zahtijeva dugotrajnu i iscrpljujuću djelatnost, te stjecanje povjerenja među ljudima koji
su potencijalni izvori informacija. Mreža dopisnikovih informatora je njegovo blago, nešto najdragocjenije

100
Isto, str. 124.
69
Vera V.
što može imati. No, to je ujedno i njegova tajna. Dopisnik nikada neće otkriti svog inforrriatora i zaštitit će
njegovu anonimnost. Međusobno povjerenje dopisnika i njegovih informatora vrlo često je na kušnji.
Službeni izvori informiranja ne vole kada dopisnici imaju svoje, vlastite, kvalitetne izvore informiranja i
redovito nastoje razoriti takvemreže, Dopisnik to ne smije dopustiti i štiti svoju mrežu uz pomoć autoriteta
redakcije. Što je veća mreža, to je dopisnik bolje ipravodobnije informiran. On će znati na vrijeme kako će
dočekati ministra poljoprivrede i što želi mjesno rukovodstvo "prodati" ministru. Dopisnik ne mora sve
koristiti u izvješću, već taj podatak može iskoristiti u komentaru u kojemu će govoriti kako se tov junadi
temelji na krivim činjenicama te da novi plan ministarstva poljoprivrede nije napravljen premastvarnim
mogućnostima u stočarstvu. Dopisnikovi informatori će mu došapnuti kako vlasnik mjesnog nogometnog
kluba želi promijeniti trenera ili kako lokalni političari podržavaju monopolilistički položaj mjesnog
trgovačkog poduzeća sprječavajući otvaranje konkurentskih trgovina.
Čim dopisnik počne razotkrivati mjesne negativnosti, suočava se s odmazdom, koja u maloj sredini
može biti okrutna i efikasna. Stoga je izuzetno važno međusobno povjerenje dopisnika i uredništva.
Uredništvo mora vjerovati.dopisniku, To povjerenje se razvija tijekom višegodišnje suradnje. Ukoliko je101
dopisnik bio uvijek korektan, provjeravao činjenice, nije slao neprovjerene informacije te nije jurio za
skandalom samo radi skandala, već je temeljito radio svoj posao, uredništvo tada ima maksimalno
povjerenje u svog dopisnika i podržat će ga bezrezervno. Čak i ako dopisnik pogriješi, uredništvo će ga
podržati. Griješiti je ljudski, a i moguće, pa se zbog nenamjerne pogreške ne može žrtvovati dopisnika.

Najveće blago dopisnika je njegova vlastita informativna mreža

Uredništvo mora vjerovati dopisniku, a dopisnik treba biti apsolutno odan redakciji

Dopisnička mreža stvara se godinama, a može se razjuriti začas

Uredništvo pak traži od dopisnika potpunu odanost. Dopisnik ne smije raditi za više listova
istodobno, jureći za honorarom, pa da zbog toga šalje jednu te istu vijest u kopiji na više redakcija.Tako se
može dobro zaraditi, ali samo kratkoročno. Nijedna redakcija ne želi imati vijest koju je objavio netko drugi,
osim ako to nije iz agencijskih izvora.
Međusobno povjerenje dopisnika i uredništva vrlo je značajno i bez njega se ne može razviti dobra
mreža dopisnika. Kadšto neki događaji mogu nadmašiti profesionalne sposobnosti dopisnika, pa uredništvo
odlučuje poslati na njegov teren stručnjaka iz redakcije. Dopisnik najuže surađuje s redakcijskim
stručnjakom, prikuplja veći dio informacija, a konačnu verziju događaja radi stručnjak. To je čest slučaj i ne
umanjuje dopisnikov rad i mogućnosti, već je to uobičajena praksa kojom uredništvo želi dobiti najbolji
mogući tekst.
Kojiput dopisnik sam zahtijeva da uredništvo pošalje novinara koji će obraditi određenu temu.
Razloga može biti više, ali najčešće bi takva tema mogla ugroziti budući rad dopisnika u njegovoj sredini.
Dopisnik se vidljivo drži po strani, novinar iz uredništva obrađuje cjelokupnu temu, kao da je za nju saznao
iz nekih svojih izvora, a dopisnik se kod mjesnih autoriteta distancira od teme. Tako je redakcija došla do
teksta kojega želi, a dopisnik je sačuvao svoj kredibilitet.
Uredništvo koje želi imati dobre nakladne rezultate i biti utjecajno glasilo, mora razviti dobru
dopisničku mrežu. Bez dopisnika ne može uredništvo znati što se događa u zemlji, a čim to ne zna, ne može
niti biti utjecajno glasilo. Dobra se dopisnička mreža stvara godinama a može se razjuriti u vrlo kratko
vrijeme. Urednici regionalnih izdanja i šef dopisničke mreže moraju imati maksimalno razumijevanje za
specifičnosti dopisničkog posla, a dopisnici pak moraju uvažavati redakcijske potrebe. Dobar spoj daje
začuđujuće rezultate, koji su najvidljiviji na stranicama lista.102

Gradska rubrika - Tu novinari počinju

Gradska rubrika je srce dnevnog informativno-političkog lista: tu počinje život, tu počinju, najčešće, i
novinari svoju karijeru. Svekoliko novinarsko znanje, iskustvo, mašta i polet koncentrirani su u gradskoj
rubrici. Mladost i iskustvo, znanje i početnička radoznalost novinarsko su gorivo gradske rubrike. A grad, s

101
Isto, str. 125.
102
Isto, str. 126.
70
Vera V.
druge strane, pruža obilje raznoraznih mogućnosti koje treba novinarski iskoristiti. Taj spoj, domicilnog
grada i novinarskog interesa rezultira obično vrlo čitanim stranicama, koje daju šarm i prepoznatljivost listu.
Gradska rubrika nije jednako vrjednovana u svim teorijama novinarstva, a ni u praksi. Pojedini
listovi, po svojoj orijentaciji, ne daju velik značaj gradskog rubrici. To se prije svega odnosi na ozbiljne,
jutarnje informativno-političke dnevnike, koji jednostavno nemaju ni volje, ni interesa baviti se gradskom
problematikom. Njihov primarni interes je visoka politika, kako unutrašnja tako i vanjska, pa za "sitne"
gradske probleme nemaju vremena. No, to su listovi koji se obraćaju posebnom, uskom čitateljskom sloju,
kojeg podrobno zanimaju iscrpne informacije i analize političkih zbivanja, a kad žele znati što se zbilo u
njihovom gradu, obraćaju se drugim novinama,
Novine koje žele biti nakladno uspješne, izuzetnu pažnju posvećuju gradskoj rubrici. Prije svega,
grad u kojem se list izdaje i tiska najlakše je nakladno "pokriti". Troškovi transporta i distribucije su
najmanji, najlakše se dođe do informacija, novine najbrže dolaze do čitatelja, mogu se lagano prodati čak i
dva do tri izdanja dnevno, a mjesni oglašivači ciljaju na sasvim određenu publiku, pa rado zakupljuju oglasni
prostor. Veliki dnevnici primjenjuju pak uspješnu racionalizaciju prostora nazvanu mutacije: u svakom
izdanju tiskaju regionalne rubrike koje samo to izdanje pokriva. Tako se na prostoru gradske rubrike
zagrebačkog dnevnika u izdanju koje se distribuira u Dalmaciji tiska regionalna, dalmatinska kronika.
Čitatelji u Dalmaciji ne čitaju kompletnu gradsku rubriku Zagreba, jer ih to previše ne zanima, a na tom
mjestu dobivaju lokalnu kroniku koja ih daleko više zanima. Takva regionalizacija lista obično daje vrlo
dobre nakladne rezultate. Ukoliko u zemlji postoji više istaknutih gradskih središta koja zavrijeđuju svoju
gradsku rubriku, tada list to može primijeniti.
No, gradska rubrika je, u pravilu, najbolja i najznačajnija u dnevniku koji je domicilan. Tako, teško
može konkurirati zagrebačka kronika Slobodne Dalmacije gradskoj rubrici Večernjeg lista, baš kao što
Večernji list teško može biti najtiražniji dnevni103

Mladost i iskustvo, znanje i početnička radoznalost novinarsko su gorivo gradske rubrike.

Novine koje žele biti nakladno uspješne, izuzetnu pažnju posvećuju gradskoj rubrici

Najvažnija odlika rubrike je informationost

Servisne informacije i specijalizirani mali oglasnik nezaobilazni su sadržaj gradske kronike i objavljuju se
redovito na istom mjestu

list u Splitu, pored Slobodne Dalmacije. Utjecaj domicilnog grada na dnevnik je razumljiv i stoga
mnogi listovi imaju jako obilježje grada u kojem izlaze. U nas je to slučaj s gotovo svim dnevnim listovima
izuzev Vjesnika, koji se uvijek razvijao kao "republičko'' glasilo. Svaki veliki grad ima obično i svoj
dnevnik, gdje je gradska rubrika dominantna. Kadšto, ako je riječ o velegradu, postoje dva ili čak i tri
dnevnika.

Već i sam naziv - gradska rubrika ili kronika - govori o ulozi te rubrike u novinama. Gradska rubrika
pokriva sva zbivanja u gradu i njegovoj okolici te o njima iscrpno izvješćuje čitatelje. Njena najvažnija
odlika je inforrnativnost. Čitatelj-želi znati cijeli niz informacija bez kojih je život u velikom gradu teško
zamisliv: od rođenih, vjenčanih i umrlih do radnog vremena trgovina, rasporeda programa u kinima i
kazalištima, koje su dežurne bolnice; kamo odvesti psa na cijepljenje, koje su zanimljive izložbe ili sportski
događaji. Te, takozvane servisne informacije, neminovni su sadržaj gradske kronike. U novinama se obično
određuju posebne stranice negdje na kraju lista, koje su namijenjene uglavnom takvim informacijama.
Njihov prostor određuje ukupnost zbivanja u gradu. Što veći grad, to više prostora treba posvetiti servisnim
informacijama. Takve stranice redovito prate i specijalizirani mali oglasi koji nude raznorazne sadržaje
čitateljima: od rasprodaja u trgovinama do salona za masažu i pratnju mladih djevojaka.
Novinarski gledano to su najjednostavnije vrste novinskog izražavanja, ali je vrlo značajno napraviti
ih jednostavno, razumljivo, čitko i izuzetno pregledno. Prezentacija takvih informacija izazov je za urednika
gradske rubrike i za grafičkog urednika, a na njihovoj realizaciji.rade obično mladi novinari, početnici uz
nekoliko iskusnih "starih vukova" vrlo često pred mirovinom. Sustav prikupljanja vijesti dobro je razrađen.

103
Isto, str. 127.
71
Vera V.
Obično su uspostavljeni čvrsti odnosi sbrojnirn gradskim službama, poduzećima i ustanovama koje redovito
obavještavaju uredništvo o svojoj djelatnosti. Kazališta, koncertne dvorane, kinematografi, izložbene
dvorane, pogrebnici, bolnice, služba hitne pomoći- svi oru uredno šalju uredništvu informacije. One se
trebaju preraditi i dovesti u oblik na koji ih gradska rubrika predočuje svojim čitateljima. U
dobroorganiziran.irll i uhodanim rubrikama ne treba previše pažnje posvećivati tim stranicama jer one
nastaju "same od sebe". Ali, ako organizacija oslabi, ili se ne posveti dovoljna pažnja, rubrika se vrlo brzo
može upropastiti. Dobar urednik nastoji dobrom organizacijom prikupiti sve relevantne informacije te ih
prezentirati na najbolji mogući način.
Stranice na kojima se objavljuju servisne inofrmacije treba104 objavljivati redovito na istom mjestu u
novinama, kako bi ih čitatelji pronašli bez posebne muke i velikog traženja, a svaka promjena u izgledu i
načinu prezentacije mora biti pažljivo razmotrena prije negoli se provede. Naklada se češće gubi na takvim
informacijama' nego na oštrom i prodomom komentaru.
Gradski život je bogat i raznovrstan, pa treba uložiti mnogo truda kako bi se pokrila sva Zbivanja.
Osim toga, brzinaje imperativna. Ne može se dogoditi nesreća, ubojstvo, požar ili poplava bez prisustva
novinara gradske rubrike. Vijest o požaru u susjedstvu brzo se proširi gradom. Ćitatelji drugog jutra, ili još
istu večer, kupuju novine kako bi saznali što se dogodilo i kako bi mogli s više detalja prepričavati događaj
svojim ukućanima, susjedima, na radnom mjestu ili u kafiću.
Svugdje gdje se okuplja veći broj ljudi treba biti i novinar, jer svi su oni potencijalni čitatelji. A ako
su se okupili u većem broju, očito je to zbog nečega zanimljivog, pa je zadaća novinara da njih, prisutne,
izvijesti o svim rnogućima detaljima i njima nepoznatim elementima tog zbivanja, a one koji nisu mogli doći
izvijesti ocjelini događaja. Važnost događaja se vrlo često potkrijepljuje argumentom: "O tome su i novine
iscrpno pisale."
U gradu se događa i čitav niz značajnih zbivanja kojima građani ne mogu prisustvovati, a izuzetno su
im važni: od sjednica gradske uprave i njenih odluka, skupštine grada, do raznih odluka važnih za građane
koje su donešene u komunainim i drugim poduzećima. Zadaća novinara je, ne samo izvijestiti građane o
odlukama, već ih obrazložiti, komentirati, pitati građane za mišljenje i sl.
U životu jednog grada koncetrirana su sveukupna društvena, politička javna, kulturna, sportska
i.druga zbivanja od kojh nisu sva dovoljno važna za specijalizirane rubrike poput unutrašnjo­političke,
kulturne ili sportske, a za sam grad su ipak važna, pa ih gradska rubrika mora zabilježiti.
U tom silnom vrtlogu događanja novinari love događaje nastojeći biti brži od konkurencije i saznati
ono što drugi ne znaju. Zbog toga je rad u gradskim rubrikama zanimljiv, nepredvidljiv, naporan te
predstavlja pravi novinarski izazov.
Gradska rubrika mora biti veoma dobro organizirana. Ako urednik prepušta operativu stihiji, ne
raspoređuje pravilno i pravodobnonovinare, ako nema dobro razgranatu i uhodanu mrežu informatora,
rezultat je - loš.
Život gradaodvija se 24 sata, pa tako i rad u gradskoj rubrici. Ne rade svi uvijek 24 sata, ali ni to nije
rijetkost. Obično se posao u dobro organiziranoj gradskoj rubrici odvija na slijedeći način: podjela na
dežurstva i područja.
U rubrici uvijek postoje dežurni novinari, koji pokrivaju razdoblje od rane zore do kasne noći.
Dežurstva ovise o rokovima105

Rad u gradskim rubrikama je zanimljiv, nepreduidljio, naporan - pravi novinarski izazov

Život grada odvija se 24. sata dnevno, pa tako i rad u gradskoj rubrici

Organizacija rada u rubrici: podjela na dežurstva i područja

"Dobri duhovi grada", brinu o njegovom imageu, zastupaju prava malog čoujeka i oštri su kritičari
vlastodržaca ako ne donose odluke u korist grada i građana

"prelamanja" stranica. Svako dežurstvo kulminira zaključivanjem stranica i kretanjem tog izdanja u
tisak. Svaka ekipa dežurnih novinara temeljito pročešljava tekuća gradska zbivanja. U stalnom su kontaktu
sa svim relevantnim izvorima informiranja: policijom, službom hitne pomoći, vatrogascima, poduzećima

104
Isto, str. 128.
105
Isto, str. 129.
72
Vera V.
gradskog i međugradskog javnog prijevoza (tramvaj, vlakovi, autobusi, avioni), svim ostalim mogućim
dežurnim službama uključivši i psihološku podršku pretučenim ženama. Nije rijetkost da pojedine redakcije
plaćaju informatore u takvim službama kako bi im pravodobno javili što se događa. Dežurna ekipa izlazi na
teren, pokriva događaj i o njegovom značaju urednik odlučuje hoće li mu se posvetiti dodatna pažnja ili će
sve završiti samo kao vijest. U dežurnim ekipama obično su mladi novinari, početnici.
Dežurne ekipe opremljene su najmodernijim sredstvima veze kako bi se mogli što brže javiti u
uredništvo s vijestima. Vozila su opremljena telefonima ili radio-stanicama, a kompjutorima se tekst može
izravno poslati u tiskaru.

No, nisu svi događaji takve vrste da ih treba iznenadno pokrivati. Rubrika je organizirana prema
područjima zbivanja i svaki novinar ima u svom rasporedu rada pokrivanje određenog područja: gradsko
poglavarstvo, skupština, javni prijevoz, zdravstvene ustanove, gradsko školstvo i sl. Ti su novinari
specijalisti za svoje područje, veoma su dobro upućeni u sva zbivanja, javna i zakulisna, imaju odlične
kontakte, znaju što se događa i što je još važnije, što se priprema u tajnosti, a svojim pisanjem vrlo često
usmjeravaju razvitak događaja na tom području. Oni urednika redovito izvješćuju o značajnim zbivanjima,
pa zajednički donose odluke kako će list pisati o njima.

Dobra gradska rubrikamora imati svoja dobra novinarska njuškala, ljude koji poznaju grad bolje od
svog džepa, koji znaju sve što se zbiva, kojima čitatelji 'vjeruju, (a gradski oci ili se boje), i koji uvijek nešto
kopaju, traže i pronalaze. Oni su dobri duhovi grada, brinu 'o njegovom imageu, zastupnici su prava malog
čovjeka, oštri kritičari vlastodržaca koji ne donose odluke u korist grada i građana. Njihov ugled je velik, a
život težak, jer djeluju uvijekjavno, pa i kada se žele odmoriti i opustiti. Takvi novinari su zaštitni znak lista
u kojemu rade i grada u kojemu žive. Vrlo često oni ne žele tzv. unapređenje i odlazak u druge, hijerarhijske
važnije rubrike i radna mjesta u uredništvo, već ostaju u gradskoj rubrici. Oni su ujedno i najbolji učitelji
mladih novinara koji stasaju u gradskoj rubrici i koji na najzorriiji način uče najbolje što novinarstvo može
pružiti.
Urednik gradske rubrike mali je gradski bog, veliki redakcijski106 šef i vlasnik života i smrti novinara
gradske rubrike. U životu grada on može odigrati ogromnu ulogu: od smjene lošeg i korumpiranog
gradonačelnika, zaštite prava građana, ukazivanja na skandale koji zagorčavaju život stanovnicima do
usmjeravanja budućeg razvoja grada. Ali, urednik gradske rubrike je i vrlo ranjiv, podložan utjecaju glavnog
urednika i nakladnika koji možda imaju neke druge interese, te bez dovoljno obrambenih sredstava protiv
napada gradskih mogula.
U uredništvu je utjecajan i važan jer pokriva velik dio lista: puno stranica, novinara i osoblja radi na
realizaciji rubrike kojom rukovodi. Ako dobro radi, rezultat je vidljiv na prodaji, a time i u platnim
vrećicama uposlenih u novinama.

U svojoj rubrici urednik je No 1. bez zadrške, inače propada. Mora imati sve konce u svojim rukama,
ali i razviti takvu suradnju da svi novinari mogu samostalno djelovati uz puno međusobno povjerenje. Mora
biti izvrstan organizator kako dnevnog rada i operative, tako i reagirati brzo, primjereno događajima.
Prosudba događaja je ono što čini urednika velikim: ako može na temelju šturih informacija pravilno
procijeniti događaj i pokrenuti operativu, tada je njegova rubrika pravi odraz zbivanja u gradu. Ne može se
dogoditi da ne zna za poplavu u podrumu neke zgrade ili da ne pošalje novinare na koncert koji će privući
5.000 tinejđera. Događaj je ono što upotpunosti kontrolira, ali i on mora imati ono šesto čulo, onaj nos kojim
prepoznaje boje, mirise i dušu grada u kojemu živi, senzibilitet koji grad čini gradom. Bez toga, rubrika je
samo jedna od uobičajenih stranica u listu, a tada to više nije gradska rubrika i list gubi.

Sportska rubrika - Više od sporta

Sportska rubrika u novinarna kadšto ima neopravdani prizvuk nečeg manje vrijednog, nedovoljno
kvalitetnog ili manje dostojnog novinarstvu u usporedbi s ostalim rubrikama, naročito unutrašnjom, vanjsko
političkom ili kulturnom.
Dakako, to nije točno, jer sportske rubrike ne samo što su nužne u svakom listu, već su jako
popularne, čitane i utjecajne. Sport je važan segment javnog života, njegova uloga je nezamjenljiva, pa se

106
Isto, str. 130.
73
Vera V.
teško može zamisliti list koji ne posvećuje dovoljno pažnje sportu. Dapače, mnogi listovi sportu daju veliki
prostor u novinama. Često su to posebni prilozi sekcije lista na 8, 10 ili 12 strana, koje veoma detaljno
izvješćuju čitatelje o sportskim zbivanjima. Uz takve, bogate sportske rubrike u novinama, 107 postoje i
specijalizirani sportski listovi: od dnevnih novina do bogatih, koloriranih sportskih magazina koji se bave
samo jednim sportom - golfom, tenisom ili nogo metom. Sportsko novinarstvo je zbog toga i posebno
organizirano u sklopu novinarskih društava, jer se sportski novinari suočavaju sa specifičnim problemima,

Sportska rubrika je sastavni dio svakoga lista: vrlo popularna i rado čitana

Sportski novinari moraju biti dobro obrazovani i sposobni novinari, dorasli svim situacijama i spremni vrlo
brzo raditi

U sportskim se rubrikama koriste svi oblici novinarskog izražavanja

Novinar mora poznavati sport u cjelini i detaljno proučiti sportsku disciplinu za koju se specijalizirao

Sportski novinari moraju biti dobro obrazovani i sposobni novinari, dorasli svim situacijama i
spremni vrlo brzo raditi. U sportskim se rubrikama koriste svi oblici novinarskog izražavanja, a vrijeme je
imperativ koji vrlo mnogo utječe na rad sportskih novinara. No, uz dobro poznavanje novinarskog zanata,
sportski se novinari moraju još dodatno specijalizirati za sportsko novinarstvo u cjelini, a zatim i za pojedine
sportove. Ljubitelji sporta su navijači, fanovci, ljudi koji pasionirano prate sva sportska zbivanja i vrlo dobro
znaju vrijednost rezultata trke na 400 metara prepone, pobjede nad Samprasom ili leta od 156,3 metra na
skakaonici u Obersdorfu.
Takvi ljubitelji sporta, a oni predstavljaju većinu među čitateljima sportskih rubrika ili sportskih
listova, neće novinaru oprostiti neznanje ili nepripremljenost. Novinar mora poznavati sport u cjelini,
detaljno proučiti sportsku disciplinu za koju se specijalizirao: (od teorijskog pristupa, povijesti, i rezultata) i
poznavati sve o sportašima, trenerima, klubovima, sustavu natjecanja i sl. On živi životomtog sporta, stalno
je s njima u vezi, odlazi na treninge, posjećuje sva natjecanja: od nižerazrednih do svjetskih prvenstava.
Koristi sve novinarske forme izražavanja, ali najčešće su vijesti i izvješća s natjecanja, komentari i osvrti, te
razgovori s istaknutim sportašima.

Novinar-izvjestitelj sa sportskih zbivanja mora biti vrstan poznavatelj ne samo tog sporta, već se
mora temeljito pripremiti za svako pojedino natjecanje. Vrlo je vjerojatno da će morati pisati cijelu seriju
tekstova: od prvih najava o samom događaju, zatim će "podgrijavati" atmosferu pišući o sudionicima
natjecanja, mogućim rezultatima, dvobojima asova, prognozama ishoda, mišljenjima eksperata,
očekivanjima navijača i ljubitelja. Dobar sportski novinarsvojim tekstovima dovodi javnost u stanje
nestrpljivog iščekivanja natjecanja. Kad natjecanje započne, novinar mora usredotočeno pratiti sva zbivanja
kako bi mogao temeljito izvijestiti o njima te koristiti događaje za buduće komentare. Izvješća se obično
šalju vrlo brzo u uredništvo; nerijetko čak i za vrijeme samog natjecanja. Čim natjecanje završi, novinar
mora razgovarati sa sportašima, trenerima, navijačima, ostalim osobama iz javnog života kako bi pribavio
njihova mišljenja, stavove, dojmove. Nakon natjecanja pišu se komentari, članci, objavljuju razgovori,
predstavljaju108 se javnosti novi prvaci, objašnjavaju porazi...
Elektronski mediji su u nedvojbenoj prednosti pred novinama, osobito televizija, jer ona izravno
prenosi natjecanje i omogućuje gledateljima da uživaju u sportskom natjecanju iz fotelje, pijući pivo i
grickajući kekse. Suvremene mogućnosti televizije su takve da se na TV ekranima mogu bolje vidjeti detalji
natjecanja. Ugao snimanja kamera najbolji je mogući. Događaj se obično prati s više kamera istodobno,
mogu se snimati sportaši u prvom planu tako da gledatelj izbliza uočava svu dramatičnost sportskog
dvoboja, naporekoje sportaš ulaže u natjecanje, radost pobjednika i tugu poraženog. Sve to, može se ponoviti
nekoliko puta, analizirati, usporiti, zaustaviti slika, pogledati je iz drugog ugla. Na suvremenim, dobro
opremljenim stadionirna postoje ogromni ekrani na kojima gledatelj može vidjeti TV prijenose kako ne bi
bio uskraćen za dojmove koje ima i gledatelj iz fotelje.
Radio je također aktivan u prenošenju sportskih zbivanja. Za razliku od TV, koja je skupa i zahtijeva
više opreme, radioreporteri mogu pokriti mnogo sportskih natjecanja odjednom. Nedjeljni prijenosi

107
Isto, str. 131.
108
Isto, str. 132.
74
Vera V.
nogometnih utakmica najbolji su primjer: slušatelji znaju sve što se događa u prvoligaškom nogometnom
natjecanju i ako slušaju radio na stadionu odlaze kući s potpunom slikom o odigranom kolu nogometnog
prvenstva.
Pa ipak, sportski tisak ne gubi trku s elektronskim medijima. On nije atraktivan kao TV ni brz i
sveobuhvatan kao radio, ali on pruža mogućnosti ljubiteljima sporta, koji su vrlo često fanatični navijači, da
na miru prouče izvješća, analiziraju rezultate, usporede tablicu, pročitaju izvješća, izjave i komentare te da ih
kompariraju s viđenim na TV ili onim što su čuli na radiju. Prednosti tiska su upravo u analitičnosti i
individualnosti. Dobri novinari to znaju i koriste u najvećoj mogućoj mjeri. Lijepo je vidjeti prijenos
svjetskog prvenstva, ali još je ljepše izrezati sliku Baggia i nalijepiti je iznad kreveta. Njegove se riječi sriču
i ponavljaju. Većina ljubitelja sporta nisu čitatelji filozofijske literature i njihovi dometi nisu veliki. To ne
znači da se čitatelji smiju podcjenjivati: oni vrlo dobro poznaju sport i tu im se ne može ništa podvaliti.
Dobar sportski novinar stoga njeguje jednostavan stil, bez mnogo nepotrebnih riječi, ali bogat
pridjevima. Navijači vole metafore, pridjeve, epitete: lavovski skok, brzinom munje, razorni bekend,
neustrašiva vožnja u zavojima i sl. Neki sportski novinari pretjeruju, pa se koriste i stihovima. To može biti
zabavno neko vrijeme, ali na duži rok je kontraproduktivno. Ni s pridjevima ne treba pretjerivati jer uskoro
može doći do faze da se više ne može spomenuti imenica bez dobro poznatog pridjeva: "neumorni Finac",
"izdržljivi Nurmi" i sl. Sportski novinari 109 vole nadjevati zvučna imena poput "Tomba-bomba" ili pak
preimenovati nazive koje često spominju: na igralištu podno Veleža, plivalište na Savi, zagrebački modri,
zeleni sag Maksimira i sl.

Dobar sportski novinar svojim tekstovima dovodi javnost u stanje nestrpljivog iščekivanja natjecanja

Sportski tisak ne gubi trku s elektronskim medijima jer koristi prednosti tiska: analitičnost i indiuidualnost

Sportski novinar njeguje jednoetcusan stil, bogat pridjevima i metaforama

Dosljedno poštivanje zanatskih pravila nužno je u sportskom novinarstvu

Pretjerano korištenje pridjeva i epiteta može ugroziti jasnoću poruke, posebice u izvješćima. Dok se
shvati što je lijevo krilo htjelo učiniti "munjevitim prodorom ekvilibrirajući poput zvrka među jasno
omeđenim linijama šesnaesterca" već je gol zabijen ili lopta izgubljena, a čitatelj zaboravio što je novinar
rekao na početku rečenice.
No, bogatstvo stila dobrošlo je u drugim novinarskim oblicima: reportažama, intervjuima,
bilješkarna, cakama ... Tu novinar ima široko polje koje u drugim vrstama novinarstva nije moguće.
Sportsko novinarstvo bavi se, između ostalog, i vrhunskim pojavama: vrhunski sportaši, vrhunski
rezultati, događaji koji plijene pažnju stotina milijuna ljudi. Taj fenomen vrhunskog privlači, pa nije
usamljen slučaj da i istaknuti književnici pišu o sportu. Hemingway je bio fanatičan ljubitelj sporta, Norman
Mailer je pisao antologijske tekstove o boksu, a u nas se fenomenom vrhunskog u sportu bavio i Veselko
Tenžera (izvješća s boksačkih mečeva Mate Parlova). Dakako, to nisu tipični tekstovi za sportsko
novinarstvo i sportski novinari ne bi trebali težiti pseudo-literarnom izražavanju, ali oni obogaćuju žanr i
sportska izdanja.
Strogo poštivanje zanatskih pravila više je negoli potrebno u sportskom novinarstvu. Sportska
natjecanja su jedan ogroman pogon od stotine natjecanja koja se održavaju zaista non-stop, od jutra do
mraka. Udaljenost ne predstavlja nikakvu prepreku. Ako je neki važan sportski događaj na Kamčatki,
Grenlandu ili u Sahari, sportski novinari iz cijelog svijeta će biti prisutni i izvještavati. Redakcije u cijelom
svijetu spremne su za prihvat izvješća, fotografija, izjava, komentara - ogroman aparat je u funkciji
pravodobnog i temeljitog izvješćivanja. Zbog toga su sportski novinari svojevrsnizamorčići: oni prvi
iskušavaju najnovija tehnička dostignuća u prijenosu podataka. Na velikim sportskim zbivanjima prvi put se
koriste najnoviji načini obrade podataka. Fascinirajuće djeluju press-centri Olimpijada ili svjetskih
prvenstava, gdje je novinar maksimalno poslužen svim vrstama informacija: od rezultata koje dobivaju na
najbrži mogući način do statističkih podataka, detalja iz biografija sportaša, i sl.
Uredništva su maksimalno pripremljena za prihvat, selekciju i obradu lavine sportskih vijesti. Nema
boljeg mjesta za učenje o efikasnosti novinarstva od sportskih rubrika i nema gore stvari od neorganizirane

109
Isto, str. 133.
75
Vera V.
sportske rubrike. Urednici sportskih 110 rubrika moraju biti vrhunski organizatori, svojevrsni načelnici
generalštaba koji moraju vrlo detaljno logistički razraditi kako će rubrika biti organizirana i kako će
pokrivati sportski pogon. Konkurencija je velika, ian imanje čitatelja još i veće, pa je svaka pogreška više
nego vidljiva. Stoga su sportske rubrike dobroekipirane, brojne po sastavu, a koriste se najsuvremenijim
pomagalima za slanje i primanje izvješća.

Grafičko-tehnička rubrika - Čudotvorci proizvodnje

U grafičko-tehničkoj rubrici radi više različitih struka i tu se miješa, poput ušća velike rijeke u more,
novinarstvo s grafičkom industrijom. Danas, u doba kompjutora, to je mjesto gdje su novinari do kraja
ovladali proizvodnjom novina i preuzeli je, u potpunosti, u svoje ruke.
U kompjutoriziranoj grafičko-tehničkoj rubrici, nakon što oni obaveposao, više nitko ne dira u
rukopis, niu izgled stranice, ni u bilo što: onako, kako je stranica napravljena u grafičkotehničkoj rubrici,
tako se osvijetljuje u posebnim strojevima i tu digitalizirananovinska stranica postaje film koji se koristi za
izradu tiskovne forme i kojega strojari novinske rotacije koriste za: tiskanje novina.
Više od 400 godina znanja tipografskog umijeća pretočeno je u kompjutoriziranu obradu teksta i
omogućilo novinarima da u cjelosti proizvode novine, sami, bez ičije pomoći. Stoga je važnost grafičko-
tehničke rubrike time postala još i veća, a odgovornost značajnija.
Grafičko-tehnička rubrika danas je u potpunosti kompjutorizirana, što olakšava proizvodnju. No, to
upravo povećava važnost, značaj i odgovornost grafičko-tehničke rubrike u proizvodnji novina. Laicima tu
nema mjesta.
Uposleni moraju dobro poznavati tehnologiju proizvodnje novina, mogućnosti opreme koju imaju, te
poštivati rokove. Ne moraju svi biti novinari po temeljnoj struci i obrazovanju, već je posve dovoljno da to
budu grafički urednici. Ostali: tehnički urednici, ilustratori i realizatori, moraju poznavati temelje tipografije
i biti kompjutorski obrazovani.
Broj uposlenih i veličina grafičko-tehničke rubrike ovisna je o veličini lista i koliko se stranica
dnevno proizvodi. Ako list irna u prosjeku 64 stranica dnevno u 12 različitih izdanja, od prvog koje leteće u
tiskaru u 18 sati, pa do zadnjeg koji se tiska sljedećeg jutra u 9 sati, tada je potrebno raditi u najmanje četiri
smjene kako bi se savladala cjelovita proizvodnja. I broj kompjutoriziranih radnih mjesta se određuje prema
potrebama111 proizvodnje. Ukoliko u "špici" posla treba prelamati odjednom četiri stranice, svaku po pola
sata, tada je potrebno najmanje četiri do pet radnih mjesta. U noćnoj smjeni koristit će se vjerojatno samo
jedno, ali kapaciteti moraju biti tako planirani da se može savladati proizvodnja na njenom vrhuncu, za
vrijeme najvećeg opterećenja.

U grafičko tehničkoj rubrici se miješa, poput ušća velike rijeke u more, novinarstvo s grafičkom industrijom

U kompjutoriziranoj grafičko­tehničkoj rubrici se obavi potpuno oblikovanje novina i više nitko ne dira
napravljene stranice

Rubrika u kojoj se vodi neprekidna borba s rokovima Cilj: ubrzati proizvodnju i poboljšavati izgled lista

Obzirom da iz grafičko-tehničke rubrike danas stranica ide izravno na osvjetljivanje, potrebno je

organizirati izadnju novinarsku korekturu već pripremljene stranice za tisak. Bez tog zadnjeg imprimatura
dežurnog urednika stranica se ne bi smjela pustiti na rotaciju.
U većini grafičkih rubrika posao je tako organiziran da grafički urednik skicira stranicu, bilo na
papiru, bilo na ekranu, posloži sve elemente, odredi veličine pisma, a realizatori i tehnički urednici ostvare
njegovu ideju do kraja. Oni tada točno razmjeste sve elemente na stranicu, izračunaju veličine, popune sve
retke; traže kraćenje teksta ako je to nužno, integriraju tekst i sliku, provjere kvalitetu obrade slike i drugih
ilustrativnih i kolor elemenata te nakon urednikova imprirnatura šalju stranicu na osvjetljivanje. Danas je
posve svejedno da li je tiskara u istoj zgradi, ili je udaljena dva ili 2.000 kilometara. Digitalni kod prenosi se
običnom telefonskom linijom i u tiskari se, u osvjetljivačkoj jedinici.ipretvarau film. Taj digitalni kod se

110
Isto, str. 134.
111
Isto, str. 135.
76
Vera V.
može istodobno poslati u nekoliko tiskara diljem svijeta i tako se novina može tiskati na više kontinenata
istodobno i svugdje doći na tržište pravodobno.
Dobro organizirana grafičko-tehnička rubrika uvijek ide ukorak s modernom tehnologijom, nastojeći
što je više moguće ubrzati proizvodnju novina i postići još bolji izgled lista.
Ukoliko se zaostane u razvitku, druge novine će preuzeti primat i oteti čitatelje, koje je jako teško
ponovno pridobiti. Stoga grafički urednici neprekidno prate sva zbivanja na području visoke tehnologije i
primjenjuju ona, koja mogu u svakodnevnoj proizvodnji novinar polučiti najbolje rezultate. I organizacija
grafičko-tehničke rubrike mora se uvijek nanovo prilagođavati tehnološkim promjenama.112

Ostale rubrike - Raznoliko i obilato

Svaki dnevni list ima čitav niz rubrika koje ne spadaju među one glavne, vodeće, ali bez kojih se
jednostavno ne može napraviti dobra novina. Broj i vrste rubrika nisu točno određene i ovisne su o
uređivačkoj koncepciji lista, njegovoj veličini, broju uposlenih novinara pa čak i o njihovim afinitetima.
Tako, na primjer, manji dnevni list s dva-tri uposlena fotoreportera nema potrebe za posebnom foto-
rubrikom kao organizacijskom jedinicom uredništva, ali ako ih ima pet-šest u redakciji, tri-četiri u
dopisništvima, te koriste usluge desetak honorarnih suradnika tada je potrebno osnovati i tu rubriku u kojoj
će se brinuti o cjelokupnom poslu, rasporedu rada, plaćama, opremi, kao i o ostalim nužnim, organizacijsko-
administrativnim stvarima.
Slično je i s nekim drugim rubrikama. Kompjutori su zanimljivi za čitatelje, ali ako nema u
uredništvu novinara koji bi posebno razvijali svoj novinarski interes prema kornpjutorima, teško će se
pokrenuti rubrika koja će pisati o kompjutorima. Obrnuto je kada u uredništvu ima novinara sklonih recimo,
gastronomiji, pa forsiraju takve sadržaje u listu i pokreću rubriku tog sadržaja. Dakako, odluka ne može
ovisiti o osobnim sklonostima novinara, već je plod uređivačke politike lista, ali može olakšati ili otežati
život pojedine rubrike.
Neke rubrike prerastaju u priloge dnevnom listu. Inače je trend u suvremenom novinarstvu
objavljivanje specijaliziranih priloga. Pojedina subotnja ili nedjeljna izdanja svjetskih dnevnika imaju po
pet-šest veoma bogatih priloga: turizam; zabava, sport, gospodarstvo, mediji, i druge koji su snažno
podržavani oglasnim prilozima. Neki od priloga počeli su kao rubrike, razvili se, dobili čitatelje, pa je
uredništvo uočilo njihovu vrijednost i dalo im jednom tjedno ne samo pola stranice ili stranicu, kako to
obično imaju rubrike, već čitav prilog. Hrvatski dnevnici imaju također takve priloge. Najčešći je RTV
program, koji je pravi nakladni adut, ali ima i priloga poput "Vrt"-a Večernjeg lista, koji se bave jednom
usko specijaliziranom tematikom.
Pojedine rubrike su nositelji ugleda lista, poput kulturne rubrike. Vrlo često kulturna rubrika ima
jednom tjedno prilog na više stranica, a ujedno je i nositelj posebnih akcija, kao što su natječaji za kratku
priču, zatim dodijeljuju nagrade za najbolji roman godine, najboljeg književnika, dramskog umjetnika,
najbolji film i sl. Dobra kulturna rubrika okuplja kao suradnike istaknuta imena iz kruga kulturnih radnika,
čiji tekstovi izazivaju posebnu pozornosti predstavljaju kvalitetan doprinos sadržaju novine.113

Broj i vrste rubrika nisu točno određene i ovisne su o uređivačkoj koncepciji lista, njegovoj veličini i broju
novinara

Neke rubrike prerastaju u priloge dnevnom listu, što je trend u suvremenom novinarstvu

Pojedine su rubrike nositelji digniteta lista, poput kulturne rubrike

Subotnja i nedjeljna izdanja novina su obično deblja po opsegu, tiskaju se na više stranica i pružaju
čitateljima ležernije štivo

Crna kronika izvještava o zbivanjima u svijetu kriminala

112
Isto, str. 136.
113
Isto, str. 137.
77
Vera V.
Subotnja i nedjeljna izdanja novina su obično deblja po opsegu, tiskaju se na više stranica i pružaju
čitateljima i nešto lakšeg, ležernijeg štiva koje se, zapravo, ne stigne objaviti tijekom tjedna. To su tzv.
revijalne stranice koje su također organizirane poput rubrike u listu. Tu se objavljuju reportaže, intervjui,
ekskluzivni članci, putopisi, fotoreportaže, komentari uglednih vanjskih suradnika ... U takvim rubrikarna
rade najčešće novinari koji su dobri pisci, rasni reporteri, iskusni intervjuisti. Njihov radni ritam nije dnevno
iscrpljujuće trčanje za vijestima, već pronalaženje ekskluzivnih tema. Urednici kojiput procijene neki
događaj ili vijest podobnima za obradu u revijalnom dijelu lista, pa uz autora vijesti angažiraju tog rasnog
reportera koji tada radi ekskluzivnu reportažu. Obzirom da čitatelji vikendom imaju više vremena za čitanje
novina i ne prelete tekstove kao u radne dane tek da bi saznali što ima novo, uredništvo nastoji vikend-
izdanja napraviti što je moguće novinarski zanimljivijima.
Neki listovi su razvili i takozvane crne.kronike ili rubrike u kojima se izvještava o zbivanjima u
svijetu kriminala. Naziv "Crna kronika" potječe od istoimene rubrike "Večernjeg lista" koja je u nas postala
rodonačelnikom tog žanra, ali je inače dugo poznata i prisutna u novinarstvu. Ubojstva, nesreće, suđenja i
druge crne strane života oduvijek su privlačile čitatelje. Novinari specijalizirani za sudske izvjestitelj ili
kriminalističke reportere ne samo što moraju biti dobri, iskusni novinari koji će moći istražiti događaj, već
moraju dobro poznavati zakone, sudsku praksu i postupke, pored temelja kriminalistike: Crne kronike veoma
su čitane, paje konkurencija u saznavanju i objavljivanju atraktivnih tema iz tog područja među novinama
velika. Zato uredništva posvećuju znatnu pozornost takvim rubrikama i novinari u njima praktično rade od 0
do 24, stalno bdijući kako. im ne bi promakao događaj, Dobro organizirane crne kronike imaju svoje stalne
izvore informacija koji im omogućuju da dođu na mjesto nesreće ili kriminalnog.čina gotovo istodobno s
policijom te da mogu izvještavati javnost paralelno sa službenom istragom, a po mogućnosti još i brže.
Fotoreporteri su već spomenuti kao primjer moguće organizacije rubrike. U pravilu, u svakom većem
dnevnom listu postoji rubrika fotoreportera, jer danas je nezamisliva novinska stranica bez fotografije. A ta
fotografija mora biti: aktualni događaj, svježi portret ili ilustracija teksta. To znači da i fotoreporteri moraju
biti organizirani tako da pokrivaju gotovo cijeli dan. Često se događa da dežurni fotoreporter tijekom jednog
dopodneva snima press-konferenciju neke političke stranke, otvaranje izložbe slika, sjednicu vlade i trening
nogometne reprezentacije. Dakako, to zahtijeva mnogo znanja, sposobnosti i iskustva kako114 bi se sa svih
događaja donijela dobra novinska fotografija. Uz rubriku fotoreportera često je organizacijski smještena i
fotodokumentacija, važan izvor ilustracija za list, posebno kada se radi o portretima poznatih javnih radnika.

Komunikacija s čitateljima je važna svakom listu. Što je list otvoreniji i demokratičniji, to je komunikacija s
čitateljima bolja

Postoje neke rubrike bez kojih su novine nezamislive, ali one nisu plod velikog novinarskog angažmana:
programi, servisne informacije, umrli, rođeni ...

Svaki list želi što je moguće bolje komunicirati s čitateljima. Rubrika u kojoj se objavljuju pisma
čitatelja i njihove reakcije na objavljene tekstove spada među najznačajnije u listu. Neke novine im
posvećuju izuzetnu pažnju i mnogo prostora. Što je list otvoreniji prema čitateljima, što je njegova
uređivačka politika demokratičnija, to je komunikacija s čitateljima bolja. Sadržaji pisama su relevantni, nisu
to samo plodovi skribomana već ljudi koji žele javnosti prezentirati svoja mišljenja o nekom problemu,
događaju ili pak reagirati na objavljen! članak u novinama. Te reakcije mogu biti pozitivne ili negativne, no
važno je da doprinose demokratskom dijalogu. Nije lagano pridobiti čitatelje na suradnju, naročito ne one
koji imaju što za napisati, ali jedini način je uporno objavljivati razna mišljenja, često i uperena protiv same
redakcije, kako bi se zadobilo njihovo povjerenje.
Ima rubrika bez kojih su dnevne novine nezamislive, premda nisu neposredni plod velikog
novinarskog angažmana. To su informacije o dnevnim događanjima u gradu: program kina, kazališta,
izložbe, rad muzeja, dežurne ljekarne, bolnice, dnevni pregled programa radio i televizijskih postaja, rođeni,
vjenčani, umrli ... Najveći dio tih informacija automatski stiže u uredništvo, a šalju ih službe informiranja
TV postaja, kazališta, koncertnih dvorana, uprave galerija i muzeja. One su vrlo važan izvor informiranja za
čitatelje i takve rubrike moraju biti vrlo dobro novinarski koncipirane i uređene. Dobar, pregledan, točan i
sveobuhvatan program zbivanja u gradu može privući dosta čitatelja i potući konkurentske novine.
Program radija, a osobito televizije, jedan je najvažnijih nakladnih elemanata u svakom .dnevnom
listu. Ne samo što se objavljuju detaljni programi, već ekipe novinara rade na pronalaženju zanimljivosti

114
Isto, str. 138.
78
Vera V.
koje su vezane uz tekući program. Dnevni listovi redovito objavljuju tjedne RTV programe, koji su kadšto
pravi list u listu. Iz prakse je poznato da je naklada najveća upravo u dane kada se objavljuje RTV program.
Novine ne mogu bez još jedne rubrike koju također ne rade novinari: vremenske prognoze. Svaki list
objavljuje prognozu, a neki su iz prognoze napravili i pravi kapitaL Tako je "USA Today" prvi počeo
objavljivati kompjutoriziranu, višebojnu sliku Amerike ili svijeta s različito obojenim temperaturama zraka i
to na čitavoj stranici velikog formata. Bio je to pravi šok, ali i radost za čitatelje. Svatko voli znati kakvo se
vrijeme115

Nema novina bez prognoze, križaljke, stripa, horoskopa ...

očekuje i kolike su bile temperature zraka i mora, visine snijega, vodostaj i kakva je sinoptička
situacija, a ne samo Englezi, kako se to obično misli. Dobra suradnja s meteorolozima može veoma obogatiti
sadržaj novina i zadovoljiti potrebe čitatelja.
Postoje i druge rubrike kojima novinari nisu baš najnužniji! U sadržaju dnevnog lista obvezno mora
biti križaljka. Ljubitelji enigmatike traže obično više, ali križaljka je minimum. Osim enigmatike treba biti
ihoroskop, bioritam, ili bilo koje drugo futurološko prognostičko štivo.
Rekli smo da novinari ne rade takve tekstove, ali oni moraju voditi brigu o izgledu, sadržaju,
zanimljivosti i uređivanju. Stoga obično neki urednik dobije u zadatak brigu o takozvanim "malim
rubrikarna". Uz križaljke i horoskope tu još spadaju rubrike za filateliste, numizmatičare, pčelare, ribolov ce,
jedriličare, lovce, kompjutoraše, foto-arnatere, video i još čitav niz rubrika. One ne moraju biti sve pod
paskom jednog urednika.
Vrlo često se neke rubrike razvijaju, jačaju i odumiru ovisno od interesa i zanimjivosti. Primjerice
automobilistička rubrika može biti tijekom ljeta zamijenjena jahtingom, jahting pak skijanjem, a skijanje
uzgajanjem cvijeća. Bitno je da čitatelj dobije one sadržaje koji ga zanimaju.
I na kraju, ali ne i najmanje važna, je humor, satira, strip i karikatura! Humor je potreban odušak i
svaki mudri urednik daje dužnu pažnju humoru i satiri. Strip je također sastavni dio imagea dnevnih novina,
premda u nas nije bio puštan na stranice uglavnom iz ideoloških razloga.
Dobar urednik mora veliku pažnju posvećivati karikaturi. Riječ je o novinskoj karikaturi kao
specifičnom novinarskom načinu izražavanja. Karikaturist u novinama nije samo čovjek koji nasmijava
čitatelja crtajući gegove, već je novinar koji se izražava karikaturom, kao što se njegov kolega izražava
komentarom ili fotografijom.
Novinar-karikaturist je oštri, beskompromisni analitičar društvcnih pojava, koji u jasnom,
nedvosmislenom crtežu izvrgava ruglu neku devijaciju, politički promašaj, nemoral ili kriminal. Novinar-
karikaturist je savjest društva, pero koje ubada u srž problema. Obično najbolje karikature nemaju riječi.
Crtež je često dovoljan sam po sebi.
Novinari-karikaturisti djeluju poput komentatora-kolumnnista, imaju, svoj stalni prostor u novinama,
nerijetko na najuglednijim mjestima: naslovnoj stranici ili na posljednjoj stranici. Neki su javljaju
svakodnevno, što je veoma, veoma naporno i teško. Dobar novinar-karikaturist je izuzetno popularan
novinar, njega se čita, pamti i prepričava, Možda su oni najbolji primjer da je u novinama najvažnije biti
novinar, a manje je važno na koji način sudjelovati u proizvodnji novina.116

Novinar­karikaturist je oštri, bekompromisni analitičar društvenih pojava, pero koje ubada u srž
problema

Literatura

1. Arnold C. E.: Functional Newspaper Design, Harpers Brothers Publishers, New York 1956.

2. - Arn~ld C. E.: Designing the Total Newspaper, Harperšdčow Publisher, New York 1981.

3. - Barwise P.& Ehrenberg A.: Television and its Audience, Sage Publications, London 1990.

115
Isto, str. 139.
116
Isto, str. 140.
79
Vera V.
4. - Bagdikian B.: The Media Monopoly, Beacon Press, Boston 1990.

5. - Bobić D.: Što s događajem, Informator, Zagreb, 1987. .

6. - Bradac J.: Message Effects in Communications Science.iSage PubIications, New York 1989.

7. - Curran 1. and Gurevitch M.: Mass Media and Society, Edward Arriold, London 1991.

8. - Croatian Political Science Review, Faculty of PoIitical Science, Zagreb 1992.

9. - Downing J., Mohammadi A., Srebreny-Moharnmadi A.: Questioning the Media, Sage Publications,
London 1990.

10. - Ferenčić A.: U potrazi za novim svjetskim poretkom, Izvori, Zagreb 1992.

11. - Ferguson M.:PubIic Communications, Sage Publications, London 1990.

12. - Fink e.e.: Strategic Newspaper Management, Random House, New York; 1988.

13. - Fiske 1.: Introduction to Communication Studies, Routledge, London 1990.

14. - Gans H. J.: Deciding What's News, Random House, New York 1980.

15. - Goldstein T.: Killing the Messenger, 100 Years of Media Criticism, Columbia University Press, New
York 1990.

16. - Goluža M.: Inovacije kao faktor podruštvljavanja novinsko-izdavačke djelatnosti, Institut za političke
znanost, Zagreb, 1986.

17. - Gray 1. Jr.: The Winning Image, Amacom, New York 1982 .

18. - Grbelja 1. i Sapunar M.: Novinarstvo (teorija i praksa), MGC, Zageb, 1993.

19. - Gurevitch M:, Bennet T., Curran K. and Woolacott J.: Culture, Society and the Media, Routledge,
London 1982.

20. - !FRA: materijali kongresa izdavača i tiskara novina, Darmstadt, 1987-1990.

21. - Lesly P.: The Handbook of Publie Relations and Communications, McGraw Hill, New York 1991.

22. - Mallette M. F:; Handbook for Journalists of Central and Eastern Europe, World Press Freedom
Commitee, Washington, 1990.

23. - Martin L. J. and Grover Chaudhary A. : Comparative Mass Media Systems, Longman Inc., White
Plaine 1983.

24: - May 1. and Wrightson W. S.: From Lead to Silicon, !FRA, Darmstadt 1986.

25. - McLuhan M.: Understanding Media:The Extensions of Man, McGraw Hill Publications, New York
1986.

26. - McLuhan M. and Fiore Q.: The Medium is the Massage, A Touchestone Book, New York,1989.

27. - Merriarn1. E. and Makower J.: Trend Watching, Amacom, New York 1988.

80
Vera V.
28. - Naisbitt1.: Megatrends, Warner Books.New York 1982.

29. - Novak B.: Suvremeno novinarstvo, Stvarnost, Zagreb 1964.

Stjepan Malović - NOVINE

143

30. - Novosel P.: Delegatsko informiranje, Centar za informiranje i publicitet; Zagreb 1977.

31. - Novosel P.: Demokratski poziv kornunikologije, Politička misao 1/1991., Fakultet političkih znanosti,
Zagreb 1991.

32. - Novosel P.: Wonders Still Happen: The Flowering of Communication in One-Party-System, Further
Directions in Joumalism Research, Stockholms Universitet, Stockholm 1990.

33. .; Novosel P.: The Iron Law of Communication or How to Bririg About One's Own Doomsday, An
Essay on Evanscence, Internationai Association for Mass Communication Research, XVllth Conference,
Bled 1990.

34. - Novinar, časopis Hrvatskog novinarskog društva, Zagreb 1992-95.

35. - Plenković M.: Teorija i praksa javnog komuniciranja, Izdavačko-instruktivni biro, Zagreb 1983.

36. - Sapunar M.: Osnove znanosti onovinarstvu,Epoha, Zagreb, 1994. .

37. - Schrarnm W. and Porter W. E. : Men, Women, Messages and Media, Harper and Row's, New York
1982.

38. - Sorlin P.: Mass Media, Key Ideas, RoutJedge, London, 1994.

39. - Sussman L. R.: Power, the Press & the Technology of Freedorn, Freedom House, BOStOIi 1989. .

40. - Tunstall J. and Palmer M.: Media Moguls, Routledge, London, 1991.

41. - Vreg F.: Društveno komuniciranje, Centar za informiranje i publicitet, Zagreb 1975.

42. - Vreg F.: Perspektive političkog pluralizma u Jugoslaviji ili "sjaj i bijeda" novih. demokracija, Politička
misao, Fakultet političkih znanosti, Zagreb 1991. .
43. - Wright C. R.: Mass Cornmunication: A Sociological Perspective, Randorn House, New York 1986.

44. - Zbornici: Trenutak hrvatske komunikacije, FPZ, Zagreb 1992. i 1993.

45. - Zbornik radova: Novinarstvo i Europa 92, A1inea, Zagreb 1991.

46. - Zbornik: Novinarstvo u funkciji razvoja, Novosti, Vinkovci 1990.

47. - Zbornik radova: Novinarstvo u pluralističkom društvu, A1inea, Zagreb 1991.

<.

144

. Bilješka o piscu

81
Vera V.

U~ r. Stjepan Malović rođen je 7. listopada 1946. u Osijeku.

Od 1950. godine' stalno živi u Zagrebu, gdje se školovao.
Studij novinarstva uz rad na Fakultetu političkih znanosti
diplomirao 1988. godine, a 1991. magistrirao je na Fakultetu
organizacije i informatike Varaždin s temom "Komunikološki
'aspekti kompjutorizacije dnevne redakcije kao temelj demo-
kratizacije odnosa, na primjeru "Večernjeg lista". Doktorirao
je 1994. godine na Fakultetu organizacije i informatike,

.. Varaždin, s temom "Image hrvatskih medija u svijetu". Od

1992. godine izvodi nastavu iz predmeta Medijski praktikum I
- fotografija na Studiju novinarstva Fakulteta političkih zna­
nosti, a od 1994. izvodi nastavu iz predmeta Tisak na istom
fakultetu.

Godine 1965. upisao je studij Jugoslavenski jezici i književnosti te komparativna

književnost, kojeg je apsolvirao. Godine 1967. upisao je Novinarsku školu "Vjesnika", a
od 1968. godine radi kao novinar u "Večernjem listu" gdje je obavljao mnogobrojne
novinarske poslove i radne zadatke - od mlađeg suradnika u gradskoj rubrici, izvještača,
urednika više temeljnih rubrika (gradska, regionalna izdanja, revijalni broj, unutrašnjo­
politička i sl.) do zamjenika glavnog urednika u razdoblju od sedam godina. Krajem
1992. postaje glavni urednik hrvatskog izdanja kompjutorskog magazina "BYTE" kojeg
uređuje do listopada 1994. godine. Zaposlenje od 1993. u Delegaciji Međunarodne fede­
racije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u Hrvatskoj na poslovima informi­
ranja.

=S~~·.-pa-n~M~alo-v~~~,N~O~V~IN~E~---------------------------------------------------145

Nagrađen je Godišnjom nagradom Hrvatskog novinarskog društva 1988. godine za

uređivanje trojezičnog službenog glasila Univerzijade 87. Nositelj Spomenice domovin-

skog rata 1990-92. . .

Redovito sudjeluje na domaćim znanstvenim skupovima koji obrađuju tematiku no-

. vinarstva, cl poseban-mu je znanstveni interes problematika masovnih medija. ~

Malović ispravno naglašava da novi model novinstva i novinarstva

. uopće treba da se ustroji kao profesija, a ne, kao do sada, ideologija, jer
novinstvo ne može biti znanosti sve dok je u poziciji anciJJae politicee (bez
obzira koje i kakve politike).

Rukopis je temeljen na dugogodišnjem autorom praktičnom radu u no- .

vinama, pretežno u redakciji "Večernjeg lista" te na bogatom iskustvu
kojeg je stekao tijekom svoje profesionalne novinarske karijere: Osim
toga, korištena su teorijska saznanja suvremene znanosti o novinarstvu.

koja potkrijepljuju autorova praktična opažanja. .

Autor naglašava važnost pristupe novinama, kao i ostalim masovnim

medijima, kao proizvodu i novinarstvu kao profesiji, koja ima svoje
zakonitosti kojih se treba pridržavati ksko bi se proizvodnja redovno odvi­
jala. Novinama nije najvažnije ostvariti dobit; već imaju svoju širu,
društvenu zadaću, ali se gospodarski aspekti nikako ne mogu zanemariti ..

82
Vera V.
Dr. Marko Goluže

na

"a

Ine
ča,

jo-
~m
jeg
de-
ni-

------ .:. -----~

: za
,in-

. Tema koju rukopis tretira izuzetno je važna za žurnalistiku, jer obrađuje

problem stvaranja suvremene novine na temelju i u ozračju elektroničke
komunikacije i višeg modela poliloške participacije građana u novinama ..

no-

Autorov tsdznsči novost u hrvatskom žumelizmu; jer prevladava dosa­

dašnji diseminstivni model kreiranja novine-te u tom smislu implementire
sva dostignuća najrazvijenijih zemalja i organiiacije njihova novinstva.

Dr. Marko Sapunar

-145

83