Professional Documents
Culture Documents
M H Ceman Urbane Intervencije Osmanske Vlasti Na Području Zapadne Bosne PDF
M H Ceman Urbane Intervencije Osmanske Vlasti Na Području Zapadne Bosne PDF
Sažetak
Autor u članku raspravlja o vremenu i načinu osnivanja naselja Bosanski Petro-
vac u zapadnoj Bosni u okviru zbivanja tokom 17. i 18. st., te teritorijalnih i naseobin-
skih gubitaka Osmanskog carstva u ratovima s Mletačkom republikom i Austrijskim
carstvom. U navedenom kontekstu autor promatra Bosanski Petrovac kao novo nase-
lje koje je, prema preovlađujućim mišljenjima, nastalo kao rezultat urgentnih urbanih
intervencija osmanske vlasti iza mira u Srijemskim Karlovcima 1699. god. Autor
analizira prostorni položaj Bosanskog Petrovca i prometne pravce koji su se protezali
Petrovačkim poljem i donosi određene zaključke. Prema nalazima autora, Bosanski
Petrovac razvijao se od (us)putne stanice, koja je mogla biti ustrojena i prije 1699.
god., preko fortifikacijskog objekta tipa palanka, manjeg civilnog naselja razvijenog
uz palanku do kasnijeg urbanog naselja tipa kasaba. Na njegovo osnivanje i razvoj
u znatnoj mjeri utjecali su poseban geografski položaj i tok zbivanja od početka 17.
do 19. st.
UVOD
Istraživanje procesa urbanizacije Bosanskog ejaleta tokom osmanske
vlasti od 15. do 19. st. predstavlja veoma zanimljiv odsječak osmanskodob-
ne povijesti naših krajeva. Ti procesi odvijali su se i u vremenima koja su
bila obilježena složenim političkim i ratnim zbivanjima, gubicima teritorija
Osmanskog carstva i uporednim pojavama ekonomske i društvene krize te
prognaničko-izbjegličkih (muhadžirskih) kriza. Procesi urbanizacije trebaju i
moraju biti promatrani i tumačeni u kontekstu navedenih zbivanja.1
1 Rad koji se nalazi pred čitateljima predstavlja izvadak iz djela kojeg sam posvetio izuča-
vanju nekih aspekata urbanizacije zapadne Bosne. Zbog ograničenog prostora za štampu
istog rada u obliku članka u nekom od stručnih časopisa autor je odlučio da taj obimni
rad objavi u obliku knjige posvećene navedenoj problematici zpadne Bosne, te je stoga
cijeli tekst preuređen za potrebe monografskog izdanja. Kako je u toj knjizi težište obrade
stavljeno na pitanja urbanizacije područja Ljutočke doline, tj. Kulen-Vakufa i njegove
bliže okoline, to je dodatni i ujedno uporedni materijal koji se tiče Bosanskog Petrovca
bilo nužno isključiti iz knjige koja je pripremljena za objavljivanje pod naslovom Kulen-
Vakuf. Materijal koji se tiče Bosanskog Petrovca objavljuje se ovdje pod ovim naslovom.
Za pomoć u prikupljanju potrebne dokumentacije zahvaljujem se Arhivu (Federacije)
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, JU Geodetski zavod Federacije Bosne i Hercegovine,
Sarajevo i Geodetskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
2 Pitanja osnivanja i razvoja nekih drugih naselja u sjevernoj i zapadnoj Bosni poput Pri-
jedora, Kozarca, Duvna, te Trebinja u Hercegovini zahtijevaju poseban metodologijski
pristup u njihovoj obradi.
3 Naselje Bosanski Petrovac javlja se pod različitim imenima: Novosel, palanka Petrovac,
Petrovac i Bosanski Petrovac, koja su primjerena različitim vremenskim razdobljima u
razvoju ovog naselja. Radi jasnoće izlaganja koristim naziv Bosanski Petrovac, a tamo
gdje je to izričito potrebno koristim i ostale nazive. Uporedo s tim koristim i toponim
Petrovo vrelo kada želim da naglasim važnost ovog izvora vode.
Ratovi
Dinamična zbivanja na smjeni 16. i 17. st. koja su nastavljena tokom ništa
manje dinamičnih Kandijskog (1645-1669), Morejskog (1684-1699) i Veli-
kog bečkog rata (1683-1699) kao posljedicu imala su da je Osmansko car-
stvo izgubilo značajne teritorijalne posjede u Mađarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj
i Dalmaciji. Navedeni gubici donijeli su i pomjeranje granične linije između
mletačke Dalmacije i Bosanskog ejaleta te između Austrijskog carstva i Bo-
sanskog ejaleta. Granica prema Veneciji pomjerena je u unutrašnjost kopna
prema planinskom masivu Dinare, a granica prema Austrijskom carstvu izbila
je na riječne tokove i planinski masiv sjeverne i zapadne Bosne. Ratovi su
u pravilu donosili velika naprezanja žitelja, iscrpljenost, glad, velike žrtve i
pojavu bolesti s obje strane granice.
jalnih gubitaka Osmanskog carstva mnogi vakufi ostali su bez svojih prihoda
što se negativno odrazilo na poslovanje dotičnih vakufa. Smanjen je i obim
ustroja novih vakufa, a postojeći su imali poteškoće oko održavanja objekata
i ustanova koji su im pripadali. Opća kriza zajedno s krizom vakufa negativno
je utjecala i na procese urbanizacije. Izostali su aktivizmi oko podizanja novih
urbanih naselja, neka već postojeća urbana naselja nisu uspijevala zaokružiti
svoju urbanu fizionomiju, a neka od njih su zapala u složeni, ali dosta brzi i
pogubni proces deurbanizacije koji ih je izbrisao iz karte urbanih naselja Bo-
sanskog ejaleta ili ih je sveo na razinu sela.
Muhadžiri
Našavši se pred mogućim novim austrijskim i mletačkim napadima na po-
dručje Bosanskog ejaleta nakon 1699. god., središnja i pokrajinska osmanska
vlast najveću pažnju posvetile su obnovi i podizanju novih utvrđenja i uprav-
noj i vojnoj reorganizaciji Bosanskog ejaleta.5 Međutim, uporedo s tim mora-
le su riješiti i određene probleme koji su se iznenada pojavili tokom navedenih
ratova. Bilo je to novo prognaničko-izbjegličko (muhadžirsko) pitanje koje
se može nazvati i krizom. I upravo na području zapadne Bosne, konkretno u
slučaju naselja Kulen-Vakuf6 i pripadajućih mu fortifikacijskih objekata, te
Bosanskog Petrovca i Bilaja isprepleli su se upravna i vojna reorganizacija
Bosanskog ejaleta, obnova i podizanje novih utvrđenja, ekonomska i društve-
na kriza, te nastojanja razrješenja prognaničko-izbjegličkog (muhadžirskog)
pitanja.7
5 Više detalja vidjeti kod Enes Pelidija, “O prilikama u Bosanskom ejaletu u prvih godina
18. stoljeća.” Prilozi Instituta za istoriju godina 15 broj 16(1979), 197-204. Sarajevo;
Enes Pelidija, “Prilike u Bosanskom ejaletu uoči tursko-mletačkog rata 1714-1718.” Pri-
lozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut. Sarajevo, 37(1987), 159-172, Sarajevo,
1988; Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira (1699-1718).
Sarajevo, 1989, passim; Enes Pelidija, „Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog
mira 1791. god.” U: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjet-
skog rata. Izd. Bosanski kulturni centar. Sarajevo, 1998, 133-172.
6 Potrebno je naglasiti važnost pitanja vremena osnivanja Kulen Vakufa. Prema starijim
mišljenjima to je učinjeno tek iza 1699. g., tj. za vrijeme sultana Ahmed III (1703-1730.).
Prema jednom starijem i dva novija mišljenja Kulen-Vakuf osnovan je u vrijeme sulta-
na Ahmed I (1603-1617.) kroz složene procese urbanizacije. Vidjeti detaljnije u Mirza
Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
7 Vidjeti detaljnije u Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
14 Autor ovog članka smatra da je Kulen-Vakuf utemeljen mnogo prije 1699. god.
15 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189; Hamdija Kreševljaković, Stari
bosanski gradovi, 36(40); Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac.” U: Enciklope-
dija Jugoslavije, 1 (A-B). Izd. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1955, 706-
707, s.v. Bosanski Petrovac; Vejsil, Ćurčić, „Starine iz okoline Bos. Petrovca.“ Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 14(1902), sv. 2, 229-255, posebno za Petrovac
str. 238. Hamdija Kreševljaković ne navodi broj naseljenika uz palanku u Petrovcu. Izraz
„nešto“ upotrijebljen u navedenom kontekstu ima značenje manjeg broja. Koliko? To je
teško reči. Nema sumnje da su središnja i pokrajinska osmanska vlast imale plan da oja-
čaju novoustrojenu palanku, pa nije isključeno da su muslimani iz Like (drugim riječima
muhadžiri) ovdje naseljeni planski. U ovom slučaju moglo se raditi o naseljavanju do
50-ak obitelji što bi moglo iznositi najviše oko 150 do 250 ljudi. Realnija procjena mogla
bi biti oko 100 osoba. Nije isključena mogućnost da su isti naseljenici bili uključeni u
sami čin fizičkog podizanja palanke, te da su ovdje, na lokaciji Bosanskog Petrovca, i
ostali uz novopodignutu palanku.
16 O tome vidjeti detaljnije kod Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV.
dijelu u poglavlju XI. Procesi i tok utemeljenja i izgradnje naselja urbanog tipa, Vol. I,
str. 396 i d. Ovdje je potrebno naglasiti i pitanje angažiranja institucije vakufa u saniranju
niza problema koji su se pojavili na području zapadne Bosne u vremenskom razdoblju od
1645. do 1791. g. Zbog ograničenog prostora u ovom članku to pitanje se ovdje isključuje
iz obrade. O istom pitanju vidjeti nešto više u Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf, passim,
pripremljeno za štampu.
17 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije...., 180, 187; Hamdija Kreševljaković, Stari
poslije 1730., a prije 1753. god.“22 Time bi se, uvjetno rečeno, samo uteme-
ljenje Petrovca moglo smjestiti i u godine neposredno nakon sultana Ahmeda
III, tj. iza 1730. god. Međutim, ne može se isključiti niti mogućnost da je
podizanje palanke Petrovac započeto već za vrijeme sultana Ahmeda III, a da
je sam čin osnivanja Petrovačke kapetanije pravno završen nešto kasnije, tj.
iza 1730. god. Smatram da podizanje palanke Bosanski Petrovac nije moralo
čekati da se formira Petrovačka kapetanija. Važnost ove komunikacijske tačke
bila je velika. Također, moguće je da je Petrovac kao fortifikacijski objekt
(palanka) bio i osnovan sa željom i nastojanjem da se na ovoj lokaciji, u po-
zadini pograničnog pojasa u zoni Ostrovice i Kulen-Vakufa, podizanjem forti-
fikacijskog objekta riješi, dijelom, i prognaničko-izbjegličko pitanje. Očito je
postojala intencija da se pri podizanju ovog fortifikacijskog objekta iskoriste
prognanici i izbjeglice koji su se na prostoru Zapadne Bosne pojavili u okviru
složenih političkih, vojnih i socijalnih zbivanja. „Nastanjivanje .... nešto ličkih
muslimana“ oko palanke Petrovac kao da to potvrđuje.
kacijskog objekta, odnosno određenih objekata kao što su jedna tabija i jedna
kula koje su bile osigurane palisadama i šancima. Tome u prilog išlo je, oči-
to, i postojanje vrelâ iz kojih su se stanovnici ove fortifikacijske tačke mo-
gli snabdijevati vodom. Jedno od tih vrela potvrđeno je toponimom Petrovo
vrelo.26 Kasnije podizanje džamije u naselju predstavljalo bi i u ovom slučaju
ispunjavanje jednog od uvjeta da bi naselje kasnije moglo steći pravni status
kasabe. Iako Mehmed Mujezinović navodi da su nišani uz Srednju džamiju
u Bosanskom Petrovcu novijeg datuma, što je ovaj autor, očito, utvrdio na
temelju situacije na terenu i oblika nišana, to ne isključuje mogućnost po-
stojanja i određenog broja starijih nišana (iz 18. st.) koji su tokom vremena
mogli propasti, biti pomjereni ili, u slučaju da su anepigrafski, upotrijebljeni
kao spolia.27
28 U vremenskom razdoblju od 1987. do 1988. g. u saradnji s pok. dr. sc. Veljkom Paš-
kvalinom, naučnim savjetnikom Zemaljskog muzeja Bosne i Hrcegovine u Sarajevu
proveo sam rekognosciranje i autopsiju terena na području zapadne i istočne Bosne. Dio
fotografskog materijala kojeg sam snimio tokom autopsije terena i rekogonosciranja
navedenih područja uključen je u izložbu Bosna i Hercegovina u antičko doba koja je
(kao obnovljena) svečano otvorena povodom 100-godišnjice osnivanja i rada Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine 1988. g. Vidj. Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine 1888 – 1988., poglavlje Naučna djelatnost Zemaljskog
muzeja 1888-1988: Arheologija, str. 73 i d. Također, obavio sam i analizu zračnih sate-
litskih snimaka šireg područja Bosanskog Petrovca i Kulen Vakufa prema podacima sni-
mljenim od 2005. g., koji su mi bili dostupni u vremenskom razdoblju od 2005. do 2011.
g. zahvaljujući tvrkama / ustanovama Europa Technologies Limited (Cobham, UK), Tele
Atlas, (‘s-Hertogenbosch, Nl), Centre National d’Études Spatiales /CNES/ - Spot Image
(Paris, Fr), DigitalGlobe (Longmont, Colorado, USA), GeoEye Inc. (Herndon, Virginia,
US) i Google Inc. (Mountain View, Santa Clara County, California, US) čijom poslovnom
aktivnošću i susretljivošću su ti podaci dostupni javnosti, te tvrtki Flash Earth /Neave.
com/ (UK). Nažalost, iz opravdanih razloga nisam mogao koristiti austro – mađarske
katastarske snimke (mape) ovog područja nastale tokom geodetskog snimanja terena od
1882. g. pa nadalje. Razlog tome je što Geodetska uprava Federacije Bosne i Hrcegovine
i JU Geodetski zavod Federacije Bosne i Hrcegovine u Sarajevu ne raspolažu dijelom
katastarskih snimaka (mapa) koje pokrivaju šire područje Bosanskog Petrovca. Iste su
dostupne u Državnom arhivu Austrije u Beču. Analizirao sam samo dokumentaciju koja
mi je bila dostupna u Geodetskoj upravi Federacije Bosne i Hrcegovine u Sarajevu, ali
ista ne pokriva, kao što je navedeno, područje o kojem je ovdje riječ. Austro-mađarska
katastarska dokumentacija je veoma važna. Navedena dokumentacija posebno je važna
za sagledavanje stanja u kojem se nalazio Bosanski Petrovac (ali i druga urbana naselja)
kada je došao pod austrougarsku vlast 1878. god., a u kontekstu činjenice da je austro-
mađarska vlast 1905. razrušila ovaj grad kao fortifikacijski objekt. Očito se ovdje radilo
o rušenju fortifikacijskih struktura /tj. grada - G(fort)/ unutar naselja koje je već imalo
punu civilnu fizionomiju. O katastarskim premjerima i ustroju gruntovnice u Bosni i
Hercegovini koje je izvršila austro-mađarska vlast vidjeti Ratimir Gašparović, «Bosna
i Hercegovina na geografskim kartama od prvih početaka do kraja XIX vijeka.» Djela
Akademije nauka i umjetnosti BiH knj. 37. Sarajevo, 1970., passim (u poglavlju o izradi
katastarskih karata od strane autro - mađarske vlasti). O plodnoj katastarskoj i kartograf-
bi se sami čin pravnog osnivanja palanke Petrovac iza 1699. god., tj. u vrijeme
sultana Ahmeda III, mogao smatrati samo pravnom potvrdom važnosti loka-
cije na Petrovačkom polju, koja je već od ranije imala određenu važnost, pa je
na istoj mogla biti podignuta (us)putna stanica i stvarno ustrojena palanka – u
funkciji osiguravanja komunikacije duž Petrovačkog polja kao i same (us)put-
ne stanice. Pri tome se ne može isključiti niti mogućnost da je „nastanjivanje
.... nešto ličkih muslimana“ na ovoj lokaciji započelo mnogo prije službenog
osnivanja palanke – i to u okviru i kao posljedica zbivanja nakon 1683. god.
30 Vidjeti Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba. Sarajevo, 1988, poglavlje
XVI Petrovačko polje u rimsko doba (Deuri?), str. 257-261. I. Bojanovski smatra da je
Petrovačko polje bilo sjedištem jedne od antičkih peregrinskih civitates (moguće Deura
?) kojoj se središte (čini se) nalazilo oko Kolunića i Revenika – južno od Bosanskog
Petrovca. Up. i Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji
(Dolabellae systema viarum in Provincia Romana Dalmatia). Djela ANUBiH knj.
XLVII, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 2, Sarajevo, 1974, za cestu „Ad Imum
montem Dicionum Ulcirum“ vidjeti str. 203 i d., za trasu navedene ceste vidj. 207 i d., za
Klaudijevu cestu preko Graba u unutrašnjost zemlje (Via Claudia) vidjeti str. 212 i d., za
lokalne priključne puteve (Viae vicinales) vidj. str. 221 i d., za Petrovačko polje vidj. str.
230. Drugim riječima, sve to svjedoči o naseobinskim i prometnim kontinuitetima od pra-
historije preko antike i srednjeg vijeka do (i tokom) osmanskog razdoblja. Za naseobinske
kontinuitete i diskontinuitete, saobraćaj, arheološke lokalitete i ostatke arhitektonskih
objekata na nešto širem području Bosanskog Petrovca u vrijeme prahistorije, razdoblju
rimske vlasti i srednjeg vijeka vidjeti: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Vol. 1:
s.v. Saobraćaj: A) Prahistorijsko doba, str. 151, B) Doba rimske vladavine, str. 151-160,
C) Rani srednji vijek, str. 160, D) Kasni srednji vijek, str. 160-161, te Arheološke mape u
okviru navedenog Arheološkog leksikona, Regija 10, vol. 2, str. 142-151, Regija XI, vol
2, str. 159-166. Ovom prilikom isključuje se detaljno navođenje lokaliteta. Zainteresirani
se upućuju da samostalno obave uvid u materiju relevantnu za ovaj članak.
31 Prostorne odlike šireg područja zapadne Bosne značajno su utjecale i na kasniju izgrad-
nju željeznice na ovom području. Tako je privatna industrijska željeznica uskoga traka
(0,76 m) austrijske tvrtke STEINBEIS slijedila (u najvećoj mogućoj meri) trasu antičkih
komunikacija. Jedino tamo gdje su usponi i padovi trase bili veoma strmi ova željeznica
(Steinbeisbahn) odstupala je od stare rimske trase. Ta željeznica izgrađena je za eksplo-
ataciju i izvoz drvne građe iz bosanskih šuma i željezne rude iz područja oko Sanskog
Mosta. Ista je povezivala Drvar i Prijedor, a nastavljala se na druge pruge kao što je Drvar
– Lička Kaldrma i dalje prema Kninu. Krak željeznice od Knina do Drvara protezao se
nešto drugačijim pravcem negoli onaj antički rimski. Da bi željeznica izbjegla prelazak
iz Strmice u područje Bosanskog Grahova preko strmog prijevoja Grab iskorišten je za
željeznicu pogodniji prijevoj iznad Ličke Kaldrme. Od Drvara željeznica se penjala uz
staru rimsku trasu puta i preko Oštrelja prelazila u područje istočno od Petrovačkog polja.
Da bi se izbjegao strmo spuštanje s Oštrelja i penjanje prema Laništu željeznica je usmje-
rena preko obronaka planinâ Klekovača i Srnetica u područje mjesta Srnetica odakle je
ponovo izlazila na trasu rimskog puta i preko Gornjeg i Donjeg Bravskog i prijevoja
Lanište vodila u šire područje Sanskog Mosta i, potom, do Prijedora. U Srnetici se ovaj
željeznički pravac vezao za drugi željeznički krak koji je iz spomenute stanice vodio do
Jajca. Ovaj tekstualni dodatak kojeg sam dao vremenski izlazi izvan okvira osmanskog
razdoblja, ali je isti potrebno navesti kako bi se razumjela komunikacijska (prometna)
izražaja nakon 1699. god. Glavne odlike tog sistema, koji će biti dopunjen i
nekim drugim pravcima, te prestrukturiran po pitanju hijerarhije u osmansko
doba, jesu: nastojanje da se promet odvija što je moguće kraćim putnim prav-
cem, nastojanje da se promet odvija na što je moguće nižoj nadmorskoj visini
kako bi se izbjegli učinci jesenjih i zimskih klimatskih prilika na prekidanje
prometa, nastojanje da se postigne najveća moguća prohodnost pravca tokom
zimskih klimatskih uvjeta, nastojanje da najviše kote na prometnoj trasi imaju
što nižu nadmorsku visinu (iz razloga koji su ovdje navedeni), te nastojanje
da se dionice u većem nagibu smanje po njihovoj dužini ili prekinu odmori-
štem na kritičnim tačkama. Ono što je bilo zajedničko u korištenju navedenih
komunikacija tokom antike i osmanskog razdoblja jeste da se na istom komu-
nikacijskom pravcu osigura trasa koja će se protezati kroz manje bezvodna
područja, tj. ista trasa puta vodila se u skladu s pojavom izvora u prostoru,
zatim, da se trasa vodi, ukoliko je to moguće, pravcem koji je naseljen, tj.
uz koji postoje naseobinske aglomeracije, te da se na određenim jasno uvje-
tovanim dionicama mogu ustrojiti (us)putne stanice – antičke mutatio(nes) i
osmanskodobne (us)putne stanice, menzil(hane) i hanovi. Ustroj (us)putnih
stanica bio je posebno važan za osiguranje značajnih prevoja. Stoga se (us)
putne stanice u pravilu javljaju i uz važne putne prevoje (npr. Oštrelj, Lanište
i dr.).
Zahtjevi, koje je postavilo antičko putno graditeljstvo, kao što su da
putni pravac mora imati što je moguće manji bočni nagib putne trase i što
je moguće manji radijus krivina (okuka) nisu bili istaknuti u prvi plan u
osmanskom razdoblju jer se promet tada, u najvećoj mjeri, odvijao tovarnim
grlima, prvenstveno konjima, za razliku antičkog razdoblja tokom kojeg se
i na ovoj trasi promet odvijao i kolima. Potrebno je naglasiti da se današnje
ceste velikim dijelom poklapaju sa starim cestama. U najvećem broju sluča-
jeva prometni pravci cesta se poklapaju 99 % a njihove trase znatno manje.
situacija na terenu. Naime, željeznica Drvar – Prijedor (Steinbeisbahn) izgrađena je, zbog
težine terena kojim se proteže, uz veoma velike napore i uz visoku cijenu. To upravo
svjedoči o težini ostvarivanja prometa oko područja Petrovačkog polja, posebno tokom
antike, srednjeg vijeka i osmanskog razdoblja. O Steinbeisbahn-u vidj. Keith Chester, The
Narrow Gauge Railway of Bosnia and Hercegovina. Stenwalls. Malmö, 2006, posebno
Chapter Nine: Industrial Railways in Bosnia – Hercegovina in the Austro – Hungarian
Era, str. 142 i d., posebno vidj. kartu protezanja Steinbeisbahn-a na str. 161; Ajdin Fevzi-
ja, Historija željeznica Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2005, 51-43, 150-164.
32 Menzil, izv. iz ar. manzil, s osnovnim značenjem stan, dom i konak (konačište), a čestim
značenjem poštanske stanice (menzilhana) na kojoj su se mijenjali poštanski konji. Oblik
menzila hana dao je kroz govorno sažimanje (kontrakciju) učestali oblik menzilhana
koji se sreće na našem području. U posebnim slučajevima termin menzil označavao je i
razdaljinu od jednog dana hoda (dnevni ciklus svjetla, odnosno vidljivosti) na kojoj su se
obično podizali menzili, odnosno menzilhane.
Köln, početak 17. st.. Crno – bijela verzija karata K-050 i K-51, str. 147, isječak lijevog
središnjeg dijela, s.v. Welay; K-050, J. Bussemacher, Sklavonija, Hrvatska, Bosna i šire
područje Dalmacije, Köln, početak 17. st.. Kolorirana inačica K-049, str. 148, s.v. Welay;
Detalj sa K-50, istovjetno s K-051, str. 149, sl. 71, s.v. Welay; K-051, J. Bussemacher,
Sklavonija, Hrvatska, Bosna i šire područje Dalmacije, Köln, početak 17. st.. Kolorirana
inačica K-049, str. 150, s.v. Welay, i segment sa K-051, str. 151, sl. 71, s.v. Welay; K-055.
N. Sanson d’Abbeville Stariji, Karta oblasti od Austrije do zapadne Bosne, Pariz, 1657,
str. 161, s.v. Welay; K-060. M. Stier, Karta Kraljevine Ugarske i njezino razgraničenje sa
susjednim zemljama, Nürnberg, 1664, str. 173, s.v. Velaij, str. 174, sl. 76., detalj sa K-060,
s.v. Velaij; K-061. I. Lučić, Današnji Ilirik, Amsterdam, 1668. Kolorirana inačica K-61,
str. 186, s.v. Bilay, veći isječak središnjeg lista. Karta predstavlja crno – bijelu inačicu od
K-062, str. 185, s.v. Bilay, str. 187, sl. 89, segment sa K-062, s.v. Bilay; K-063, G. Sanson
D’Abbeville, Italija i okolne regije. Pariz, 1672, isječak iz središnjeg dijela izvornika,
str. 190, s.v. Welay; K-064. G. Sanson D’Abbeville, Kraljevina Ugarska, Transilvanija,
Slavonija, Bosna, Hrvatska i Dalmacija. Rim, 1688., Donji središnji dio originala, str.
191, s.v. Velai; K-065. G. Sanson D’Abbeville, Kraljevina Ugarska. London, 1694,
donji središnji dio originala u boji, str. 192, s.v. Velay; K-068. G. Cantelli da Vignola,
Kraljevstvo Bosna i njezine provincije. Rim, 1689., lijevi godnji dio izvornika, karta je
crno – bijela verzija K-069, str. 205, s.v. Bilay; K-069. G. Cantelli da Vignola, Kraljev-
stvo Bosna i njezine provincije. Rim, 1689., karta je kolorirana verzija K-068, str. 206,
s.v. Bilay, str. 207, sl. 94, segment sa K-069, s.v. Bilay; K-070. G. Cantelli da Vignola,
Hrvatska i zadarsko područje. Rim, 1690., karta je crno – bijela inačica K-071, isječak
središnjeg dijela originala, str. 208, s.v. Velay; K-071. G. Cantelli da Vignola, Hrvatska
i zadarsko područje. Rim, 1690., karta je kolorirana inačica K-070, str. 209, isječak sa
K-071, str. 210, sl. 95,s.v. Velay; K-078. V. M. Coronelli, Karta Podunavlja. Venecija,
1696., lijevi gornji dio originala, str. 227, te na isječju K-078, str. 228, sl. 111, s.v. Balgey
(?); K-79- F. De Witt, Karta Ugarske i susjednih zemalja. Amsterdam, 1688., veći isječak
središnjeg dijela originala, str. 230, s.v. Welay; K-105. M. Seutter, Nova i tačna karta
kraljevstava i regija Dalmacije, Hrvatsek, Slavonije, Bosne, Srbije, Istre, Dubrovačke
Republike i susjednih pograničnih područja. Augsburg, 1709, original u boji, str. 358,
segment s K-105, str. 359, sl. 192, s.v. Velay; K-107. M. Seutter, Karta područja Kranjske
i Istre do Bosne. Augsburg, 1744., original je djelomično koloriran, str. 361, s.v. Belai;
K-108. M. Seutter, Nova i tačna karta Mađarske i susjednih oblasti. Augsburg, 1744.,
original je koloriran, str. 362, s.v. Velay; K-109. M. Seutter, Karta razgraničenja Austrij-
ske Carevine i Osmanskog Carstva prema mirovnom ugovoru u Požarevcu 21. jula 1718.
Augsburg, 1744., original je koloriran, str. 364, s.v. Belai, karta jasno donosi i spomen
Bjelajskog polja (Belaisko Polie), ali ne donosi spomen Petrovca. Petrovac na posljednjoj
navedenoj karti još nije označen - moguće da je već bio u toku podizanja. Autor karte
o tome nije morao imati podatke ili je iste mogao imati, ali nije bio siguran u prostorni
položaj Petrovca, pa je isti iz tog razloga mogao biti izostavljen; K-115. G. de L’Isle – V.
M. Coronelli - G. G. de Rossi – J. B. Nolin, Karta južnoslavenskih područja. Amsterdam,
1720., original je u boji, karta jasno donosi i spomen Bjelajskog polja (Belaisko Polie),
ali ne donosi spomen Petrovca, str. 396, veći isječak str. 397, sl. 228, uži isječak str. 398,
sl. 229; K-117. J. B. Homann i njegovi nasljednici, Karta Kraljevine Bosne, te dijelova
Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Ugarske i Srbije. Amsterdam, 1739., original je u boji,
str. 405, s.v. Ve?ay i sa spomenom Bjelajskog polja (Belaisko Polie); Karta Maximiliana
Schimeka, 1788., segment, str. 427, sl. 251, s.v. Vaillay, Belaisko Feld, Petrovaz i Vacup
(s nekim nejasnoćama oko dupliranja toponima Lapaz, Ostroviz, Vacup, i Belai, te pojedi-
nije morala imati pravni status i odlike jedne menzil(hane). Blizina Petrova
vrela, približno središnji položaj unutar istoimenog polja, kao i protezanje
okolnih komunikacija nudili su povoljnu lokaciju i mogućnost snabdijevanja
vodom na mjestu današnjeg Bosanskog Petrovca. Zato se samî čin osnivanja
palanke na ovoj lokaciji mora promatrati u kontekstu složenih raznorodnih
prilika ovog prostora u davnim vremenima.
41 Na području sela Velagići sačuvani su ostaci koji svjedoče o postojanju na ovoj lokaciji
rimskog naselja i kasnoantičke bazilike, te srednjovjekovnog groblja. Vidjeti Arheološki
leksikon, vol. 2, reg X, 10.191, s. v. Velagići 1, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg.
X, s. n. 191 (mapa Doba rimske vladavine); Ključ, Arheološki leksikon, vol. 2, reg. X,
10.192, s. v. Velagići 2, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg. X, s. n. 192 (mapa Srednji
vijek). U blizini Pudina hana, tj. Velagića, nalaze se toponimi Kajino vrelo i Jezera važ-
nost kojih je bila značajna za utemeljenje hana na ovoj lokaciji.
42 Na prostoru sela Kop(l)jenica pronađeni su ostaci rimskog naselja. Ovaj lokalitet poznat
je i pod imenom Han Glišo. Vidjeti Arheološki leksikon, vol. 2, reg X, 10.116, s. v. Kop(l)
jenica (Han Glišo) 2, Ključ, te Arheološku mapu, vol. 2, reg. X, s. n. 116. Nije jasno da li
se ovdje radi o istom hanu (tj. o Pudinom hanu) koji je mogao mijenjati vlasnike, pa se
time mijenjao i njegov naziv. Toponim Pudin han jasno je vezan za selo Velagići i nalazi
se sjeverno od zaselaka Tičevići i Hadžići. Bio je smješten tačno u blizini sjecišta današ-
njih komunikacija Ključ – Bosanski Petrovac i Ključ – Gornji i Donji Kamičak – Sanski
Most. Nasuprot tome Kop(l)jenica predstavlja skup zaselaka među kojima se danas naj-
više ističe zaselak Anići koji se razvio uz vrelo Grabovac na putu prema Sanici. Stari put
preko Laništa izbijao je kroz Kop(l)jenicu u područje Anića. Anići su udaljeni oko 1,2 do
1,5 km od zaseoka Donji Vojići koji predstavlja najzapadniji zaselak Velagića. U područ-
je današnjeg sela Anići moglo bi se, uz određenu suzdržanost i opreznost, locirati Han
Glišo. Udaljenost između Pudina hana i Anića iznosi oko 3,3 do 3,5 km. Kako s prijevoja
Lanište vodi stari put preko sela Kop(l)jenica i Velagića za Ključ to se može pretpostaviti
da su na udaljenosti od oko 3,5 km u prošlosti postojala dva hana koja su djelovala u
blizini raskrsnica puteva Ključ – Bosanski Petrovac i Ključ – Gornji i Donji Kamičak –
Sanski Most, odnosno Ključ – Sanica. Prema tome, toponimi Han Glišo i Pudin han bili
bi različiti toponimi smješteni u neposrednoj blizini od oko 2 km. Koncentracija hanova
na ovoj važnoj prometnoj raskrsnici upravo svjedoči o potrebi cijepanja putnih pravaca
na manje dijelove kako bi se isti lahko savladali. To je bilo važno posebno tokom kasnih
jesenjih, zimskih i ranih proljetnih dana. Prostorne odnose između hanova može se uočiti
detaljnom analizom podataka koje donosi Hamdija Kreševljaković, te autopsijom na tere-
nu. Vidj. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji...., passim, te priloženu kartu
(mapu) rasporeda hanova.
43 Hamdija Kreševljaković u svom radu o hanovima i karavansarajima u podnaslovu teksta
navodi i hanove na putnom pravcu Han Čađavica – Ključ – Bosanski Petrovac – Bihać
dužina kojeg je bila 115 km. Na tom putnom pravcu H. Kreševljaković, nakon Ključa,
navodi, između ostalih, i Dervin han kojega, prema priloženoj karti, smješta na područje
između Ključa i prijevoja Lanište, tačnije na područje dva ovdje već spomenuta toponi-
ma: Pudin han u Velagićima i Han Glišo u selu Kop(l)jenica. Međutim, H. Kreševlja-
ković ne obrađuje Dervin han u pregledu hanova, pa nije jasno na koju tačnu lokaciju
ubicira ovaj objekt. Da li se isti han nalazio na području na kojem je bio smješten Pudin
han ili Han Glišo u Kop(l)jenici? Kako H. Kreševljaković samo navodi ovaj han u popi-
su hanova na navedenom putnom pravcu, a istog u tekstu članka ne obrađuje, teško se
može nešto više reći o Dervinom hanu. Može se samo pretpostaviti da je taj han mogao
biti smješten na jednoj od navedenih loakcija u selima Velagići ili Kop(l)jenica, te da je
isti mogao postojati pored Pudinog hana ili Hana Glišo. Postoji i druga mogućnost, a ta
je da je Dervin han, u stvari, predstavljao jedan od dva spomenuta hana (Pudin han ili
Han Glišo), ali pod imenom drugog vlasnika. Ova druga mogućnost podrazumijevala bi
promjenu vlasništva nad jednim od navedenih hanova (tj. diskontinuitet u vlasništvu nad
hanom), te različita vremenska razdoblja u kojima su korištena dva naziva za isti han.
Međutim, o tim mogućnostima H. Kreševljaković ništa ne govori. U daljnjim istraživanja
ta pitanja vlasništva, kao i tačnu ubikaciju navedenog hana trebalo bi preciznije odrediti.
Vidjeti Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji ..., citirano prema djelu Hamdija
Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III, str. 306-309, 358-359, te priloženu kartu raspo-
reda hanova u Bosni i Hercegovini. U kontekstu razmatranja ovdje navedenih pitanja
potrebno je naglasiti dvije činjenice: da H. Kreševljaković selo Donje Bravsko naziva
Ključko Bravsko, te da ništa detaljnije ne govori o hanu Kokoroš, niti napominje da se isti
nalazio u selu Gornje Bravsko. Selo Donje Bravsko nekada se naziva i Klenovac, očito
prema drugom nazivu za vrelo poznato pod imenom Šaran, a koje se nalazilo u ovom
zaseoku. Donje Bravsko smješteno je u neposrednoj blizini prijevoja Lanište na putu za
Ključ. Želim naglasiti da sam analizu i komentare o hanovima na području od Vrtoča
do Bihaća izložio u knjizi o Kulen-Vakufu. Vidjeti Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf,
passim, pripremljeno za štampu.
44 Prijevoj Lanište ne predstavlja uobičajeni tip prijevoja kod kojeg prometni pravac spaja
dvije tačke na nižoj nadmorskoj visini preko tačke (prijevoja) smještene na visokoj nad-
morskoj visini. U ovom slučaju putni pravac proteže se od sela Donje Bravsko koje se
nalazi na nadmorskoj visini ▲747 m preko prijevoja Lanište na kojem se put postepeno
spušta do zaseoka Anići (Han Glišo ?) u Kop(l)jenici na visini ▲370 m i dalje do Pudina
hana na visini ▲353 m. Satelitsko mjerenje putnih trasâ (stare rimske ceste, željeznič-
ke pruge Steinbeisbah, te nove ceste) pokazalo je konstantni pad od Donjeg Bravskog
prema Pudinu hanu. Srednja izmjerena visina (u prijevoju) od ▲717 m zabilježena je
na raskrsnici novih puteva zvanoj Lanište (smještenoj ispod uzvisine ▲743 m prema
podacima na topografskoj karti, a ▲750 m prema satelitskom mjerenju). Nasuprot tome,
stara rimska cesta protezala se nešto drugačijom trasom preko Babine doline i na njoj su
zabilježene povoljne kote u padu sa ▲747 preko ▲729 i ▲704 na ▲700 m. Na kraju
Babine doline sa blage zaravni novijeg naziva Pilana na visini od 700 m (nalazi se ispod
kote ▲752 m) put se spuštao u Kop(l)jenicu. Stari rimski put korišten je i u osmansko
doba za kretanje ovim putnim pravcem i savaladavanje prijevoja Lanište. Isti se protezao
u relativnoj blizini (na udaljenostima ispod 800 m) izvora Radojkova lokva, Šimrakovac
i Pliješkovac smještenim na samom prijevoju, te zvorâ Točak i Petrova voda na padinama
prema Kop(l)jenici.
45 Sela Gornje i Donje Bravsko nalaze se na području Bravskog polja. Pod selom Gornje
Bravsko podrazumijevam naselje na padinama Grmeča, koje se razvilo u podnožju uzvi-
sine Jasenkin grad (▲1250 m) i kote ▲1097, a na mjestu na kojem će kasnija austro -
mađarska pruga Steinbeisbahn izbijati iz Srnetice u ovo selo. Njegova lokacija određena
je geografskim koordinatama naznačenim u ovom članku u tabeli 1. Stanovnici sela
Gornje Bravsko smatraju da se njihovo selo proteže na zapad sve do Pećanaca i Janjila
smještenih ispod kota Gradić (▲1116) i Vučiji vrh (▲1182), inače obronaka Crnog vrha
(▲1603) na Grmeču. Cijelo ovo područje od Pećinaca do Gornjeg Bravskog sela naziva
se i Jasenovac. Različito poimanje opsega sela Gornje Bravsko, kao i korištenje različitih
toponima stvara zbrku na terenu i u praćenju literature koja obrađuje ova područja. Pri
mjerenju pojavljuje se problem kako izabrati tačku mjerenja kod sela koja su uzdužno
raspršena.
46 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji ...., citirano prema djelu Hamdija
Kreševljaković, Izabrana djela, vol. III, str. 358-359. Oko prostornog smještaja Kokoroš
hana u Gornjem Bravskom postoji dosta nejasnoća. U ovom trenutku nije jasno da li je
isti han bio u samom središtu sela Gornje Bravsko ili se nalazio nešto izvan sela prema
Donjem Bravskom ili, nasuprot tome, prema Kapljuhu. Iz nekih podataka moglo bi se
zaključiti da se spomenuti han nalazio prema Donjem Bravskom, a iz drugih zapadno od
zaseoka Klenovac koji predstavlja najistočniji dio Donjeg Bravskog. Iz Klenovca se u
pravcu istoka izlazi iz Donjeg Bravskog i ulazi u prijevoj Lanište. Kako se, prema nekim
podacima, Kokoroš han nalazio na lokalitetu Uzelac koji je dosta zapadno od središta
Gornjeg Bravskog stoga nastaje zbrka u topografskom određenju Kokoroš hana. U cilju
pomirenja podataka isti sam smjestio u središte Gornjeg Bravskog sela, što smatram logič-
nim činom. Razlog tome je pojava toponima Uzelac dosta zapadno od Gornjeg Bravskog i
činjenica da u ovom trenutku ne raspolažem podacima o postojanju drugog toponima pod
imenom Uzelac ili podatkom o promjeni vlasništva nad određenim zemljištem što bi na
taj način dovelo onomastikon Uzelac dosta zapadnije od Gornjeg Bravskog i pretvorilo ga
u novi toponim. Želio bih naglasiti jednu mogućnost koja je kao posljedicu imala nave-
denu nejasnoću. Naime, pitanje je šta su dosadašnji istraživači smatrali pod selom Gornje
Bravsko. Da li samo usku lokaciju današnjeg sela ili nešto šire područje koje bi se prote-
zalo daleko prema Kapljuhu (tj. do sela Pećanci i Janjila)? U ovom posljednjem slučaju
lokalitet Uzelac bio bi sastavni dio sela Gornje Bravsko. Up. Ivo Bojanovski, Dolabelin
sistem ..., 215-217; Philipp Ballif, „Rimska cesta iz Prologa preko Donjeg Unca i Petrovca
u Dolinu Sane.“ Glasnik Zemaljskog muzeja BiH 3(1891), knj. 4, 395-404; Philipp Ballif,
Römische Strassen in Bosnien und der Herzegovina. I Teil., Wien, 1893, 12-16; Esad
Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1960, 10-12.
47 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj. vol. III, str. 358 Iz svega navedenog vidi se da su se uz
prijevoj Lanište na Ključkoj strani nalazili Han Glišo i Pudin han (uključujući i Dervin
han ma gdje se on mogao ubicirati), a na strani od Bosanskog Petrovca nalazili su se
Kokoroš han i Han Kapljuh, te hanovi u samom Bosanskom Petrovcu.
48 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., III, str. 359.
49 Hamdija Kreševljaković, Nav. dj., l. c.
kada se put proteže uz obronke planinskih masiva), ali su istovremeno sobom nosila i
nemogućnost pronalaska prikladnog zaklona.
55 Marko Vego, Nav. dj., 56, s. v. Ključ na Sani.
nica ili han, koja je igrala značajnu ulogu u sigurnosti putovanja ovim krajem.
Da li je ta (us)putna stanica bila podvedena pod okrilje novoustrojene palanke
ili ne u ovom trenutku ostaje za daljnja istraživanja i diskusiju. Međutim, ako
bi se isključilo bilo kakvo sudjelovanje neke hipotetičke (us)putne stanice u
osnivanju palanke Petrovo vrelo (Bosanski Petrovac), mora se naglasiti da je
uskoro po njenom osnivanju ista palanka postala stjecište putnika i prometa,
tj. dobila je i funkciju (us)putne stanice.
Po uobičajenom slijedu događaja uz ojačano uporište koje u sebi objedi-
njuje utvrđenje i (us)putnu stanicu obično se počinje razvijati i civilno naselje.
U takvim slučajevima palanka u svom razvoju i naseobinskoj strukturi, te
prostornoj topografiji obično sadrži i manju prostornu i sadržajnu cjelinu koju
naseljava i čini civilno stanovništvo koje se naselilo u neposrednoj blizini sa-
mog utvrđenja. Civilno naselje s vremenom počinje predstavljati značajan sa-
držajni, funkcionalni i mikro - topografijski dodatak ojačanom uporištu. Stoga
se može reći da su i neka druga manja naselja na području Bosanskog ejaleta
tokom nešto mlađe faze svog razvoja po svome karakteru mogla predstavljati
kombinaciju palanke58 i (us)putne stanice. Slično se, po svemu sudeći, odvija-
58 Palanka, tur. Osnovno značenje termina je manje vojno utvrđenje osigurano opkopom,
odnosno jarkom - šancem (šanac, izv. iz njem. Schanze, die, riječ ima značenje zida
izvedenog od zemljanog nasipa, s opkopom nastalim uobličenjem zemljanog nasipa, te
s drvenim konstrukcijama tipa palisade). Potpuni sistem utvrđenja kod palanke podra-
zumijeva i podizanje palisada kao sastavnih sadržajâ jednog utvrđenja pogodnih za
odbranu istog. Palanke su podizane u okviru sistema graničnih utvrđenja Osmanskog
carstva. Karakteristične su za područje središnjeg i sjeverozapadnog Balkana, ali se
termin pojavljuje i izvan ovog područja (npr. u Ukrajini). Palanka kao vojno utvrđenje
po svojoj osnovnoj zamisli odgovara prostornom podizanju i plasiranju u ravničarsko
predjelu. Međutim, podizane su i u područjima koja se ne odlikuju ravnicama, tj. na odre-
đenoj manjoj uzvisini. Izgradnja palanakâ podrazumijevala je osiguravanje „brisanog“
prostora oko pristupa šancevima (šarampovima) i palisadama. Potrebno je naglasiti da su
neke od palanaka svojim značajem privukle i određen broj civilnog stanovništva koje se
naselilo u neposrednoj blizini samog utvrđenja, bolje rečeno u njegovom predgradskom
(predpalanačkom), a u nekim slučajevima i u njegovom „suburbijalnom“ položaju (lat.
suburbium = podgrađe). Pri tome je potrebno naglasiti da u takvim slučajevima termini
predgradski (predpalanački) i „suburbijalni“ ne označavaju visinsku razliku između
palanke i uz nju razvijenog civilnog naselja već više prostornu dvojnost same palanke
kao fortifikacijskog objekta i civilnog naselja u njenoj neposrednoj blizini. Stoga se na
temelju navedenih odlika može govoriti o udvojenom naseobinskom karakteru palanake:
vojnom (fortifikacijskom) i civilnom (polu-urbano naselje). U određenim slučajevima i
civilno naselje nastalo uz palanku moglo je podići određene manje fortifikacijske gradnje
(šanceve i palisade) kako bi se zaštitilo od mogućeg napada neprijatelja. Tokom vreme-
na palanka je mogla prerasti u naselje polu-urbanog tipa. Kao takva obično se u nekim
izvorima naziva i mađarskim terminom varoš. U nekim primjerima koristi se termin varo-
šica kako bi se istaknuo polurbani karakter palanke. Tokom svog kasnijeg razvoja neke
od palanaka mogle su steći i pravni status kasabe. Vidj. Bratoljub Klaić, Veliki rječnik
stranih riječi. Zora, Zagreb, 1972, 965, s.v. palanka. Uporedi i Hamdija Kreševljaković,
Kapetanije ...., 21. Riječ palisade prisutna je i u engleskom (palisade) i njemačkom (Pali-
sade, die) jeziku. Riječ ima značenje drvene ili željezne ograde ili zida različite visine
upotrijebljenih u funkciji odbrambeih struktura. Za palanke, ali i druge tipove naselja
vidj. Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., Vol. II, poglavlje XIV Termi-
nologija, tipologija i klasifikacija gradova – procesi rasta i dijakronija gradova, str. 678,
podpoglavlje 1.3.2. Osmanska naseobinska terminologija i odgovarajuća tipologija, str.
693, podcjelina 1.3.2.B, Terminologija i tipologija utvrđenja i naselja nastalih unutar ili
uz utvrđenja, str. 696.
59 Kao primjer može se navesti Derventa. Vidj. Adem Handžić, „Postanak i razvitak
Dervente u XVI stoljeću.“ Prilozi Instituta za istoriju 10/2(1974),111-133. Sarajevo.
Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 213-233; Hamdija Kreševljaković,
ELU, Tom II, JLZ, Zagreb, 1962, 37, s.v. Derventa; Hamdija Kreševljaković – Hamdija
Kapidžić, “Podaci o tvrđavama u Derventi i Travniku iz početka XIX stoljeća.” Naše
starine 4(1957), 211-212; Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji,...., Vol.
I, 307, 406, Vol. II, 556, 597, 693, 695, 720, 721, 734-735, 741, 749-750, 887, Vol. III,
1086, te Vol. IV, ilustracija / shema A 17. Shema je rađena na temelju analize razvoja
kasabe Derventa.
kasniji tok zbivanja ipak je, pred kraj osmanske vlasti, ovom naselju donio
priznanje statusa kasabe.
Prema nalazima sa terena, podacima iz literature i na temelju metode rada
per analogiam može se dati približna rekonstrukcija razvoja Bosanskog Pe-
trovca kao fortifikacijskog objekta i civilnog naselja. Bosanski Petrovac razvio
se na zaravni Petrovačkog polja na stjecištu i sjecištu komunikacijskih pravaca
i puteva iz srednje Bosne u zapadnu i jugozapadnu Bosnu te Dalmaciju i Liku.
Komunikologijski aspekt Petrovačkog polja kao da je odredio karakter Bosan-
skog Petrovca kao fortifikacijskog objekta. Umjesto da je, npr., fortifikacijski
ojačala neku od prahistorijskih gradina kojima obiluje Petrovačko polje i na
taj način omogučila izdizanje tvrđave kao prostorne dominante i ustrojavanje
podgrađa (suburbium) koje bi na sebe preuzelo neke prometne i civilne sadr-
žaje i funkcije, pokrajinska osmanska vlast odlučila se na drugačije rješenje.
Čini se da bi fortifikacijsko ojačavanje neke od prahistorijskih gradina, koje
su inače smještene na rubnim dijelovima Petrovačkog polja, ostavilo takav
fortifikacijski objekt izvan novog komunikacijskog pravca koji se protezao
sredinom Petrovačkog polja. Stoga se pokrajinska osmanska vlast odlučila za
podizanje fortifikacijskog objekta na zaravni, tj. na brisanom prostoru. Tako je
odabrana lokacija zahtijevala i primjenu tehnikâ fortifikacijskog učvrščivanja
na ravnom (brisanom) terenu. U pravilu je to bila kombinacija palanke ojača-
ne palisadima i šančevima.
Prema iznesenim mišljenjima na ovoj lokaciji moglo se očekivati postoja-
nje (us)putne stanice ili podvođenje neke obližnje (us)putne stanice pod okri-
lje i funkcionalno djelovanje te topografijsko strukturiranje novoustrojene
palanke. Kako bilo da bilo na ovoj prometnoj lokaciji od početka 18. st. razvi-
la se složena (polivalentna) naseobina posebnih sadržaja, funkcija, strukture i
topografije. Ta naseobina je po svom osnovnom karakteru bila fortifikacijski
objekt tipa palanka, ali je ista izmijenila svoj osnovni karakter činom pod-
vođenja (us)putne stanice pod svoje okrilje i naseljavanjem određenog broja
civilnih stanovnika. Stoga se može reći da je palanka imala osnovnu funkciju
usporavanja kretanja potencijalnog napadača iz različitih pravaca, a u cilju
prikupljanja novih snaga u pozadini i njihovog pregrupiranja i prebacivanja u
zonu Petrovačkog polja sa zadatkom presijecanja i onemogućavanja daljnjeg
odvijanja napada u pravcu srednje Bosne. Palanka Bosanski Petrovac imala
je i jasno određene fortifikacijske sadržaje i objekte tipične za palanke koji
su imali funkciju osiguravanja otpornosti ove tačke od eventualnog napada
do trenutka stizanja pojačanjâ koja bi razbila njenu opsadu. Iz opisa koji je
dao Hamdija Kreševljaković može se vidjeti da je palanka Bosanski Petrovac
imala jednu tabiju i jednu kulu (najvišu na Krajini) te određen broj šaram-
pova (šančeva) i palisada. Takvi sadržaji daju joj i određeni oblik, odnosno
135-181, posebno 155, Sarajevo, 1955; Enes Pelidija, Banjalučki boj iz 1737. g. – uzroci
i posljedice. Sarajevo, 2003.
63 Ne smiju se isključiti mogućnosti da je u nekim poluurbanim naseljima džamija mogla
nastati (biti podignuta) i djelovanjem mjesnog džemata. O tome vidjeti Mirza Hasan
Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV. dijelu u poglavlju X. Društveni čimbenici
značajni za utemeljenje i razvoj grada, podpoglavlje Džamije nastale nakon 1699. g.
do kraja 18. st., koje su podizane u novosonovanim mjestima kao džamije za muhadžire
nakon teritorijalnih i naseobinskih gubitaka Osmanskog carstva u Mađarskoj, Slavoniji,
Hrvatskoj i Dalmaciji, s.v. Ahmedije, Vol. 1, str. 323 i d., posebno 349 i d., te Vol. IV,
sheme A 11 Nastajanje i razvoj džamije i mahale i A12 Nastajanje i razvoj džamije i
mahale na temelju djelovanja vakufa / vakifa.
66 Takvo groblje nalazi se uz Srednju džamiju. Vidj. Mehmed Mujezinović, IEBIH, vol. II,
59.
67 Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v. Bosanski Petrovac; Hamdija
Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189.
68 Podizanje džamije u Bosanskom Petrovcu „...Početkom 18. st. ....“ potrebno je promatrati
kritički i u kontekstu razmišljanja iznesenih u ovom članku.
70 Mehmed Mujezinović navodi postojanje tri džamije u Bosanskom Petrovcu, ali ne navodi
vrijeme njihovog nastanka. Vidj. Mehmed Mujezinović, Nav. dj., l. c.
Zaključak
Opća zbivanja na području zapadne Bosne od početka 17. do sredine
19. st. utjecala su na utemeljenje i daljnji razvoj Bosanskog Petrovca kao
naselja nastalog i razvijanog u složenim političkim, vojnim, ekonomskim i
društvenim prilikama.71 Bosanski Petrovac može se promatrati kao naselje
fortifikacijskog karaktera osnovano kao palanka a koje se tokom vremena
razvijalo do pravnog statusa urbanog naselja tipa kasaba - najverovatnije u
prvoj polovini 19. st. Međutim, geografski položaj Bosanskog Petrovca u
okvirima Petrovačkog polja i njegove okoline govori i o njegovom prostor-
nom značaju u prošlosti kao važnom za odvijanje saobraćaja između središnje
i zapadne Bosne, te između zapadne i sjeverne Bosne i Dalmacije i Like, prvo
u u okvirima Bosanskog ejaleta a potom između Bosanskog ejaleta i novo-
osvojenih područja Mletačke republike i Austrijskog carstva. Stoga se može
zaključiti da je osnivanje palanke na položaju današnjeg Bosanskog Petrovca
iza 1699. učinjeno na temelju postojanja (us)putne stanice, osnivanje koje je
bilo nužno i koje bi se moglo vremenski odrediti znatno prije 1699. Učinjeno
je to zbog potrebe nesmetanog odvijanja prometa ovim putnim pravcem, kako
zbog sigurnosnih, tako i vremenskih (klimatskih) razloga. Pri tome je potreb-
no naglasiti da se položaj (us)putne stanice mogao nalaziti na istoj prostornoj
tački kao i buduća palanka Bosanski Petrovac ili na određenoj prostornoj
udaljenosti od nje. Ista stanica mogla je biti pomjerena s položaja selâ Bara
ili Kolunić (gdje je izvorno mogla postojati od početka 17. st., posebno iza
1645.) na lokaciju Bosanskog Petrovca. Prometna važnost šireg položaja
Bosanskog Petrovca može se pratiti od prahistorije, te preko antičkog i sred-
njovjekovnog razdoblja do osmanskog doba.
17. st. kao (us)putna stanica na veoma važnom prijelazu preko rijeke Une u
podnožju i pod okriljem tvrđave Ostrovica. 72
Ovdje je posebno potrebno raspraviti mogućnost i obim sudjelovanja
posebnih društvenih činitelja u utemeljenju i razvoju Bosanskog Petrovca. To
je institucija vakufâ i nositelja im pojedinih vakifâ. Na temelju dosadašnjih
saznanja može se zaključiti da škrti povijesni izvori i epigrafički elementi
pronađeni na užem području Bosanskog Petrovca kao naselja ne daju ele-
mente za zaključivanje o angažiranju pojedinih vakifâ, odnosno institucija
vakufâ u osnivanju i razvoju ovog naselja. Međutim, može se, per analogiam,
zaključiti da je središnja osmanska vlast, zasigurno, rješenje niza pitanja
oko učvršćivanja i funkcioniranja granice Osmanskog carstva na području
zapadne Bosne stavila u zadatak i domen članova porodice Kulenovića (ali i
članova nekih drugih porodica, koji su obnašali dužnosti dizdara u brojnim
utvrđenjima).
Izostavljanje djelovanja institucije vakufâ u slučaju Bosanskog Petrovca
je već objašnjeno. Pri tome je potrebno još naglasiti da u bremenitim vre-
menima 18. st. niz pitanja (prvenstveno onih iz domena odbrane i popravka
postojećih i podizanja novih fortifikacijskih objekata) nije rješavan kroz insti-
tuciju vakufa, već izravnim angažiranjem pokrajinske vlasti prema uputama
one središnje i uz često prisilno angažiranje lokalnog stanovništva. Zahtjevi
za hitnim rješavanjem problema na granici i obnova starih i podizanje novih
fortifikacijskih objekata uz nju nisu dozvoljavali da se dugim administrira-
njem prestrukturira uvjetovani zemljišni posjed u onaj tipa mulk73 kako bi
isti mogao postati temelj vakufa i postvaren u različite objekte koji bi svojim
karakterom mogli biti u funkciji odbrane zapadne Bosne tokom ovih teških
desetljeća 18. st. Središnja osmanska vlast djelovala je preko pokrajinske
vlasti direktnim angažiranjem na podizanju niza objekata važnih za odbranu
72 Navođenje drugih razloga za osnivanje Kulen - Vakufa u ovom članku se isključuje. Vidj.
Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu. Ovdje želim posebno
naglasiti potrebu ustrojavanja dva pristupa u izučavanju naseobinskih kontinuiteta na
području Kulen - Vakufa. Jedan pristup predstavlja izučavanje razvoja predosmanskih
naseobinskih aglomeracija na području Ljutočke Doline i mogućeg predosmanskog
naselja na području današnjeg Kulen – Vakufa i Havale. Drugi pristup predstavlja
izučavanje razvoja osmanskodobnih naseobinskih aglomeracija na području Ljutočke
Doline i samog osmanskodobnog naselja na području današnjeg Kulen - Vakufa i dobro
utvrđenog begovskog odžaka na Havali.
73 Mulk, odnosno milkijet (mulkijet), (tur. mülk, ar. mulk), puno (čisto) osobno i neuvjetovano
vlasništvo nad nekretninama - privatni posjed, imanje, svojina, nekretnine kojima
vlasnik može neograničeno raspolagati. Isto značenje imaju i izrazi mulkijet, odnosno
milkijet (tur. mülkiyyet / milkiyyet). Čin preoblikovanja uvjetovanog zemljišnog posjeda
u neuvjetovani bio je ozakonjavan i obznanjivan izdavanjem posebnog dokumenta
mulkname. Iz mulkovnih sredstava ustrojavao se vakuf.
Summary
URGENT URBAN INTERVENTIONS BY OTTOMAN AUTHORITIES
IN WESTERN BOSNIA AND THE QUESTION OF THE FOUNDATION
OF THE SETTLEMENT OF BOSANSKI PETROVAC
The text deals with the time and the ways in which the settlement of
Bosanski Petrovac was founded in West Bosnia. The material is placed wit-
hin the wider framework of events in the 17th and 18th centuries and the
territorial and settlement losses experienced by the Ottoman Empire in its
wars against Venice and the Austrian Empire. Bosanski Petrovac is seen as
74 Tako su Kulenovići bili prisutni u odžaku Kulenovića u Starom selu kraj Varcar-Vakufa
(katastarska općina Bilajce pokraj Mrkonjić-grada) i u Jajcu kao dizdari jajačke tvrđave.
Vidj. Hamdija Kreševljaković, “Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini”. Naše starine
2(1954.),71-96. Sarajevo, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II,
488; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 1954¹, 158-160, 1980², 156-158.
LITERATURA
Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Vol. 1-2, Arheološke karte 1-4. Izd.
Zemaljski muzej BiH. Sarajevo, 1988.
Ballif, Philipp. „Rimska cesta iz Prologa preko Donjeg Unca i Petrovca u
Dolinu Sane.“ Glasnik Zemaljskog muzeja BiH 3(1891), knj. 4, 395-404.
Ballif, Philipp. Römische Strassen in Bosnien und der Herzegovina. I Teil,
Wien, 1893, 12-16.
Basler, Đuro. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Vol. III. Izd. JLZ, Zagreb,
1964, 261, s.v. Kulen Vakuf.
Bešlagić, Šefik. Stećci. Kataloško – topografski pregled. Sarajevo, 1971.
Bojanovski, Ivo. Bosna i Hercegovina u antičko doba. Sarajevo, 1988.
Bojanovski, Ivo. „Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji
(Dolabellae systema viarum in Provincia Romana Dalmatia).“ Djela
ANUBiH knj. XLVII, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 2, Saraje-
vo, 1974.
Chester, Keith. The Narrow Gauge Railway of Bosnia and Hercegovina.
Stenwalls. Malmö, 2006.
Ćeman, Mirza Hasan. „Urgentne urbane intervencije osmanske vlasti na
području Bosne i Hercegovine nakon 1860. godine.“ U: Centres and
peripheries in ottoman architecture – Rediscovering a Balkan Heritage
- Centri i periferije u osmanskoj arhitekturi: ponovno otkrivanje balkan-
skog naslijeđa. Edited by Maximilian Hartmuth. Published by Cultural
Heritage without Borders, Stockholm – Regional Office Sarajevo. Sara-
jevo, 2011, 136-151.
Ćeman, Mirza Hasan. Povijest, tipologija, sadržaji, funkcije, struktura i
topografija grada u Bosanskom ejaletu od 15. st. do 19. st. Disertacija.
Institutum Studiorum Humanitatis – (Graduate School of Humanities),
Ljubljana, Vol. 1-4, Ljubljana, 2005.