1.Šta predstavlja skladište i navesti sve kategorizacije skladišta (npr.vrsti, kapacitetu)?

Skladište je prostor za uskladištenje robe u rasutom stanju ili u ambalaži s namjerom da poslije
određenog vremena roba bude uključena u daljni transport, proizvodnju, distribuciju ili potrošnju.

Kategorizacije skladišta:

Prema vrsti :

otvorena skladišta

• zatvorena skladišta

• natkrivena skladišta

nadzemna skladišta

• skladišta zasuta zemljom

• poluukopana skladišta

• podzemna skladišta

• podvodna skladišta

Prema konstrukciji:

• skladišta sa betonskom nosećom konstrukcijom

• skladišta sa čeličnom nosećom konstrukcijom

• skladišta sa čelično - betonskom nosećom konstrukcijom

•"vazdušne" hale

• hale sa lakom metalnom konstrukcijom

• skladišta sa samonosećom metalnom konstrukcijom

• zidani skladišni objekti

• skladišni objekti drvene konstrukcije

• spratni skladišni.

2.Bunkeri i silosi?

Bunkeri i silosi su metalne ili betonske građevine uspravnog cilindričnog oblika. Punjenje robom se
realizuje sa gornje strane, a pražnjenje sa donje strane i sprovodi se po pravilu slobodnim padom.
Konstrukcija bunkera i silosa treba da izdrži statički pritisak robe na bočne zidove i dinamičke pritiske
pri pražnjenju.

Problemi koji se javljaju pri skladištenju roba u silosima/bunkerima:

Problemi pri pražnjenju usljed fizičko – hemijskih promjena na robi tokom čuvanja robe,

Problemi pri pojavi trenja pa se unutrašnji zidovi često oblažu oblogama izrađenim od odgovarajućeg
materijala.
3.Šta karakteriše skladišta tečne robe?

Skladištenje tečne i gasovite robe može se posmatrati kao:

Ambalažirane tečnosti ili gasovite robe pretvorene u tečno stanje, koja se onda posmatra kao
komadna roba

Masovne robe, koja zahtjeva specifične skladišne objekte i pretovarna sredstva (sisteme cjevovoda,
ventile, pumpe).

Skladišta za tečnu i gasovitu robu karakteriše:

- Posjedovanje odgovarajućih mehaničkih i konstruktivnih osobina, koje obezbjeđuju sigurnost suda u

različitim režimima rada

- Obezbjeđenje adekvatnog zaptivanja, kako se nebi javio gubitak sadržaja (ekonomske i ekološke
posljedice)

-Postizanje željenih temperaturnih uslova.

Skladišta za masovnu tečnu i gasovitu robu imaju oblik rezevoara.

4.Šta predstavljaju rezervoari i od čega mogu biti izgrađeni?

REZERVOARI predstavljaju hermetiči zatvorena skladišta , u kojima se obavlja skladištenje tečnosti

(vode, hemikalija, ili ostalih opasnih materija u tečnom stanju) ili plinova. Postoji mnogo različitih
tipova rezervoara u zavisnosti od geometrijskih i konstruktivnih karakteristika, kapaciteta, materijala
od koga su napravljeni, karakteristika robe koja se skladišti, mjesta i načina ugradnje, načina
postavljanja, primjene i dr. Masa i dimenzije rezervoara su ograničene tehnološkim svojstvima tla
na/u kje se postavljaju.

5.Šta su to posebne i opšte osobine rasutih tereta?

POSEBNE osobine se odnose u sagledavanju mogućnosti da se rasuti teret prenosi zbijenim

vazduhom u slučaju kod žitarica, s tim da vazduh ne utiče na promjenu osobina robe; ili da se prenosi
pomješan sa vodom s tim da ni voda ne utiče na promjene na robi, što je slučaj kod pijeska.

U OPŠTE transportne osobine koje nepovoljno utiču na podobnost transporta rasutih tereta treba
uvrstiti: rasprašljivost, raskvašljivost, ljepljivost, krtost, otrovnost i sl.

Od opštih transportnih osobina rasutih tereta koje imaju poseban značaj spadaju:

1.) Granulometrijski sastav,

2.) Zapremina ili zapreminska masa,

3.) Unutrašnje trenje,

4.) Spoljašnje trenje.

6.Šta predstavlja ukrupnjavanje tereta i šta nastaje tim procesom ?

Različiti tereti se u transportu utovaruju, istovaruju, pretovaruju, prenose, dižu, slažu itd., a sve to
zahtijeva da operacije manipulisanja budu brze, kvalitetne, bezbjedne i ekonomične. Da bi se to
postiglo vrši se tzv. ukprupnjavanje tereta sa ciljem da se prilagodi boljem korišćenju unutrašnjeg i
spoljnjeg raspoloživog skladišnog prostora i samih sredstava manipulisanja i prevoženja.
UKRUPNJAVANJE tereta podrazumjeva stvaranje - formiranje različitih jedinica bilo slobodnog
složenog tereta, bilo složenog na palete ili smještenog u kontejnere.

Ukupnjavanjem nastaju:

1. jedinica rukovanja

2. jedinica tereta,

3. jedinica transporta, i

4. jedinica skladištenja

7.Šta je jedinica rukovanja i kakve mogu biti?

JEDINICA RUKOVANJA uključuje prirodne komadne jedinice, kao i one terete koji su pomoću ambalaže
postali komadi, ali i one bez ambalaže u rasutom stanju. Masa jedinice rukovanja se mijenja zavisno
od toga da li se transportuje potpuno ili djelimično ambalažirana roba, ili je bez ambalaže, pa
razlikujemo:

1.jedinicu rukovanja do 100 kg (boce, kutije i sl.)

2.jedinicu rukovanja od 100 kg do 250 kg (potpuna ambalaža - sanduci, vreće, bale, cilindrične
posude)

3.jedinicu rukovanja od 250 kg do 500 kg (djelimična ambalaža ili bez nje)

4.jedinicu rukovanja preko 500 kg (djelimična ambalaža obmotavanjem ili bez nje).

• Potpuna ambalaža može imati prizmatičan, cilindričan i kombinovani oblik.

8.Šta su opasne materije i koje su kategorije opasnih materija u zračnom saobraćaju?

Opasne materije su one materije koje pri proizvodnji, pakovanju i korišćenju mogu biti opasne i
štetne po zdravlje ljudi i mogu dovesti do materijalnih šteta na imovini ukoliko se njima nestručno
rukuje. U vazdušnom saobraćaju razlikujemo četiri grupe (kategorije) opasnih roba kod njihovog
prijema na prevoz, i to:

1. Opasne robe koje su prihvatljive za prevoz pod uslovima koje je propisala IATA,
2. Opasne robe koje su zabranjene za prevoz,
3. Opasne robe sa skrivenom opasnošću,
4. Opasne robe koje su izuzete po propisima
9.Koje opasne robe je zabranjeno prevoziti u vazdušnom saobraćaju?

Opasne materije u vazdušnom prevozu su pošiljke koje svojim hemijskim i/ili fizičkim karakteristikama
mogu ugroziti putnike, posadu, teret ili sam avion u toku transporta.

U vazdušnom saobraćaju postoje dvije glavne grupe opasnih roba koje su zabranjene za prevoz
vazduhoplovima :

1. opasne robe zabranjene za prevoz u vazduhoplovima pod bilo kojim uslovima;

2. . opasne robe zabranjene za prevoz u vazduhoplovima, osim ako su izuzete od ove zabrane
odlukama države.

10.Klasifikacija skladišnog objekta u odnosu na nivo tla?

Položaju skladišnog objekta u odnosu na nivo tla:

•nadzemna skladišta (tipično rješenje)

•skladišta zasuta zemljom (za čuvanje opasnih roba)

•poluukopana skladišta (obično za rasute robe, obuhvata i skladišta smještena u podrumske

prostorije spratnih građevina.)

•podzemna skladišta (za opasne robe)

•podvodna skladišta (za zapaljive tečne materije (tipično za čuvanje nafte uz morske platforme pri
eksploataciji podvodnih ležišta nafte)

11.Klasifikacija opasnih materija te klasifikacija pojedinih klasa?

Prema međunarodnim propisima vezanim za transport opasne robe (ADR, RID, IATA i dr.), opasna roba
se klasifikuje u devet klasa odnosno grupa, i to:

KLASA I

•Eksplozivne materije

•Predmeti punjeni eksplozivnim materijama

•Sredstva za paljenje, vatrometi i drugi predmeti

KLASA II

•Zbijeni gasovi, gasovi pretvoreni u tečnost i gasovi rastvoreni pod pritiskom

KLASA III

•Zapaljive tečnosti

KLASA IV

•Zapaljive čvrste materije

•Materije sklone samozapaljenju

•Materije koje u dodiru sa vodom razvijaju zapaljive gasove

KLASA V

•Oksidirajuće materije
•Organski peroksidi

KLASA VI

•Otrovi

•Infektivne (gadne i zarazne) materije

KLASA VII

•Radioaktivne materije

KLASA VIII

•Korozivne (nagrizajuće) materije

KLASA IX

•Ostale opasne materije

12.Način pakovanja opasne robe klase I ?

Pakovanja treba da budu izrađena od materijala koji su kompatibilni i neprobojni za eksloziv koji se
nalazi u pakovanju, tako da u slučaju njihove interakcije ili uslJed curenja, ne dolazi do opasnosti u
transportu i ne dolazi do promjene kompatibilne grupe.

U unutrašnjosti pakovanja, od udobnih i mekih materijala, se mora poštovati procedura stavljanja

eksplozivnih supstanci ili artikala, tako da u normalnim uslovima prevoza ili prenosa ne dođe do
prelaska eksplozivnih materija iz unutrašnjeg u spoljašnji dio pakovanja.

Ako se u blizini pakovanja nalazi uređaj koji sadrži tečni eksploziv, on se mora zaštititi dvostrukom
zaštitom protiv curenja.

13. Utovar i istovar opasnih materija klase I ?

Utovar, istovar i pretovar mogu da se vrše samo na posebno određenim lokacijama na kojima se ne
ugrožavaju život i zdravlje ljudi.. životna sredina i materijalna dobra.

Utovar i istovar opasne robe se po pravilu vrši danju jer ukoliko se vrši noću osvjetljenje na tim
mjestima mora da bude električno a električni uređaji izrađeni tako da ne izazovu požar ili eksploziju.

14. Zabranjene radnje na mjestu utovara opasnih materija?

Na mjestu na kome se vrši utovar ili istovar eksplozivnih materija, ZABRANJENO je:

1) držanje materije ili uređaja koji mogu da izazovu požar ili omoguće njegovo širenje

2) 2. držanje otvorenog plamena ili rad sa otvorenim plamenom (zavarivanje i dr.)

3. pušenje i upotreba sredstava za paljenje (šibice ili upaljači)

4. rad sa alatom ili uređajem koji varniči

5. postavljanje nadzemnih električnih vodova bez obzira na napon

6. rad motornih vozila.

15.Kategorije (7) opasnih materija klase II?

Prema međunarodnoj regulativi opasna roba klase II, je podijeljena u sedam kategorija

1.Sabijeni ili komprimovani gasovi poznati kao permanentni gasovi ili trajni koji se pod ekstremnim
uslovima prevode u tečnost.

2.Utečnjeni gasovi, odnosno gasovi prevedeni u tečno stanje

3.Gasovi prevedeni u tečno stanje jakim hlađenjem (prilikom prevoza su u djelimično tečnom stanju
zbog niske temperature i poznati su kao rashlađeni gasovi

4.Gasovi rastvoreni pod pritiskom (prilikom prevoza su rastvoreni u rastvaraču),

5.Uređaji za raspršivanje aerosola i male posude sa gasom (gasne patrone),

6.Ostale predmete koji sadrže gas pod pritiskom,

7.Nekomprimovani gasovi za koje važe posebni propisi (uzorci gasa)

16. Opšti zahtjevi pakovanja opasnih materija klase II?

Opšti zahtjevi za pakovanja:

1.Pakovanja moraju biti tako napravljena da održavaju nisku temperaturu tečnih gasova i ČVRSTA da
izdrže potrese i sve što se dešava pri normalnim uslovima prilikom transporta, kao i pri rukovanju i
transportu.

2.Pakovanje mora biti zaštićeno od otvaranja ventila ili naprave za ispuštanje u slučaju opasnosti, da
se spriječi stvaranje dodatnog pritiska unutar pakovanja. Ukoliko pakovanje sadrži posebne višestruke
dijelove za tečnost, otvori za ventile moraju biti zaštićeni pokrivačem za sprečavanje ulaska vode i sl.

3.Sigurnosne naprave moraju biti tako postavljene da se ne mogu pomijerati, zapušiti ili izvitoperiti u
toku transporta.

4.Pakovanja moraju biti tako napravljena ili zapakovana da pri rukovanju i utovaru ne dozvoljavaju
drugu poziciju osim “NA GORE”.

5.Pakovanja na sebi moraju nositi instrukcije koje treba slijediti u bilo kojoj opasnoj situaciji, kašnjenju
ili ako isporuka nije prijavljena na odredištu.

6.Specifične instrukcije duboko zamrznutih gasova se moraju poštovati.

7.Pozicija “NA GORE” za svaki paket, mora biti označena vidljivim strijelama ili naljepnicom: “PACKAGE
ORIENTATION”. Riječi “KEEP UPRIGHT” moraju se nalaziti na svakih 120˚ oko cijelog pakovanja i jasno
označeno sa: “DO NOT DROP - HANDLE WITH CARE”.

17.Kriteriji za skladištenje robe klase II?

Prostorija namijenjena skladištenju ove vrste roba treba da zadovolji sljedeće kriterijume:

1.da onemogući prodor sunčevih zraka do boca u kojima su upakovani gasovi,

2.da temperatura unutar skladišta ne bude visoka kako usljed povišene temperature ne bi došlo do
povišenja pritiska u samim bocama, što bi kao posljedicu moglo da ima popuštanje ventila, njegovo
oštećenje, pa čak i eksploziju same boce,

3.da posjeduje dobru ventilaciju, pri čemu treba voditi računa da gasovi, kao lakši od vazduha, mogu
da se nagomilavaju u gornjim slojevima magacinskih prostorija.

4.da prostorija u kojoj se skladišti opasna roba klase II posjeduje protivpožarni sistem.

18.Uslovi za skladištenje opasne robe klase IV?

Prostorija u kojoj se skladišti opasna roba klase IV mora da:

1.posjeduje sistem protiv požarne zaštite (automatski),

2.posjeduje efikasan sistem ventilacije,

3.onemogući prodor vode ili drugih tekućina do ambalaže u kojoj je upakovana opasna roba,

4.postoji adekvatan sistem kontrole temperature vazduha unutar samog skladišta,

5.onemogući prodor sunčevih zraka.

19.Šta predstavlja obezbjeđenje tereta?

Obezbjeđenje (osiguranje) tereta podrazumjeva proces fizičke i mehaničke zaštite transportne ili
manipulativne jedinice, kao i osnovnih jedinica koje čine sadržaj (palete, kontejneri, .., paletizovana
roba, roba utovarena u kontejner, roba smještena u tovarni sanduk vozila) kojim se sprečava
pomjeranje i oštećenje tereta.

20.Koji su to pristupi osiguranja tereta?

Učvršćivanje, vezivanje i uopšte obezbjeđenje tereta pri transportu i manipulaciji podrazumjeva:

1. Poznavanje fizičkih principa na kojima se bazira osiguranje tereta;

2.Poznavanje metoda i tehnologija osiguranja tereta;

3.Poznavanje tehničkih sredstava i opreme koja se može koristiti

21.Navesti sredstva za vezivanje tereta?

Sredstva za vezivanje tereta :

Mreže, čelična užad, konopci, žica, metalne trake, plastične trake, najlonske trake, lanci, elastične
trake ...

22.Šta je uzorkovanje robe?

Značajno za uzimanje uzoraka kod ispitivanja kvaliteta robe je da je procedura definisana

standardima, koji su definisani kod donošenja standarda pri projektovanju i proizvodnji robe. Pravilno
uzimanje uzoraka, kod robe koja se ispituje, za utvrđivanje kvaliteta robe je izuzetno važno jer
direktno utiču na izlazni rezultat kvaliteta robe.

23.Tipovi uređaja za uzimanje uzoraka?

Uređaji za uzimanje uzoraka iz rezervoara su podijeljeni prema tipu uzoraka koji treba da se uzme:

•uzorak sa određenog mjesta,

•uzorak sa dna,

•uzorak taloga ili ostatka u rezervoaru,

•uzorak iz svih slojeva u oba smijera, i

•uzorak iz svih slojeva.

• Za uređaje mora da bude pričvršćeno uže, kabal ili lanacod provodljivog materijala koji ne varniči,
radi spuštanja i podizanja uređaja u rezervoar.

24.Šta su đubriva i kako se mogu podijeliti?

Đubrivo je smjesa tvari koja se koristi u poljoprivredi ili vrtlarstvu za poboljšanje rasta biljki.

Obično se primjenjuje na poljoprivrednim zemljištima. Đubriva se grubo mogu podijeliti na

organska i anorganska (mineralna), gdje je osnovna razlika izvor iz kojeg je đubrivo nastalo, a

ne nužno sastav nutrijenata.

Organska đubriva i neka neorganska đubriva dobivena iz ruda, su se koristila vijekovima, dok

su hemijski sintetizirana neorganska đubriva počela da se razvijaju tokom industrijske revolucije.

25.Makroelementi i mikroelementi u biljkama?

Makroelementi (makronutrijenti) su elementi koji se troše u većim količinama i prisutni su u tkivu

biljaka u količini 0,2% do 4,0% (izraženo na suhu materiju). Mikroelementi (mikronutrijenti) se troše u
manjim količinama i prisutni su u biljnom tkivu u količinama koje su reda veličine 5-200 ppm (parts
per million, 1ppm=mg/l) ili manje od 0,02% suhe mase đubriva.

26.Listice opasnosti prema ADR-u 2001/2003 (objasniti značenje svakog simbola)?