Carl Sagan

KOZMOS

»Otokar Keršovani - Rijeka«

Izdavač: »Otokar Keršovani«, Opatija, 1983. Treće izdanje 1991.
Za izdavača: Đuro Sršen
Urednik: Ivan Škunca
Prijevod s engleskoga: Damir Mikuliĉić i Vladimir Ruţdjak
Likovna oprema: Robert Aulicino
Tisak: DELO - Tiskarna, Ljubljana

Naslov izvornika: Carl Sagan, »Cosmos«, Random House, Inc., New York
Copyright © 1980 by Carl Sagan Productions, Inc.
Copyright za hrvatsko izdanje © 1991. »Otokar Keršovani«, Opatija

Knjiga se temelji na Saganovoj televizijskoj seriji u trinaest epizoda

 Posvećeno Ann Druyan
U beskrajnosti prostora i vremena
radostan sam što dijelim
istu planetu i isto doba s Annie.
 UVOD

Nastupit će vrijeme kada će briţljiva istraţivanja voĊena kroz duga

razdoblja iznijeti na svjetlost dana ono što sada leţi skriveno. Jedan
jedini ţivotni vijek, ĉak i kad bi se posve posvetio nebu, ne bi bio
dovoljan da se prouĉi nešto tako prostrano... I tako će se to znanje
rascvjetati tek kroz dugi niz epoha. Doći će tada i vrijeme kada će
naši potomci biti zapanjeni da mi nismo znali stvari koje su njima
same po sebi jasne... Mnoga otkrića saĉuvana su za vremena koja tek
dolaze, kada sjećanje na nas već bude izblijedilo. Naš bi svijet bio
ubogo mjesto da svakoj epohi nema ponuditi nešto za istraţivanje...
Priroda ne otkriva svoje tajne odjednom i svima.
Seneca, Naturales quaestiones, VII knjiga, I. st.

U staro doba, svakodnevni razgovori i obiĉaji stavljali su u

meĊusobnu vezu najveća kozmiĉka zbivanja s banalnim, ovozemaljskim
dogaĊajima. Simpatiĉan primjer za to su ĉini protiv crva koji, po
vjerovanju Asiraca tisuću godina prije nove ere, izaziva zubobolju. Ĉini
poĉinju postankom svemira, a završavaju lijekom protiv zubobolje:

Nakon što je Anu stvorio nebesa,

A nebesa stvorila zemlju,
A zemlja stvorila rijeke,
A rijeke stvorile kanale,
A kanali stvorili moĉvare,
A moĉvare stvorile crva,
Crv izaĊe pred Šamaša, nariĉući,
Suze lijući pred Ea:
»Što ćeš mi dati ti za jelo,
Što ćeš mi dati ti za piće?«
»Dat ću ja tebi suhih smokava
I marelica.«
»Što će mi one? Suhe smokve
I marelice!
Podigni me, i to meĊu zube,
Daj da u zubnom mesu stanujem!...«
 Neka Ea smlavi tebe snagom
Ruke svoje!
Zato što si to izreknuo, o crve!
(Ĉini protiv zubobolje.)
Lijek: Loše pivo... i ulje ti pomiješaj zajedno. Ĉine ćeš tri puta
izgovoriti, a onda stavi lijek na zub.

Naši su preci gorjeli od ţelje da razumiju svijet, ali nisu nalazili baš
pravog naĉina da doĊu do toga. Zamišljali su da je univerzum prijatan i
ureĊen te da su sile što upravljaju njime bogovi poput Anua, Ea i Šamaša.
U tom svemiru ljudi su igrali vaţnu, ako ne i kljuĉnu ulogu. Bili smo u
prisnoj vezi s cjelokupnom prirodom. Lijeĉenje zubobolje lošim pivom
bilo je povezano s najdubljim kozmološkim misterijima.
Danas posjedujemo snaţno i elegantno sredstvo za razumijevanje
svemira, metodu koja se zove znanost; ona nam je otkrila jedan tako
drevan i tako ogroman kozmos da u usporedbi s njim sve ljudske
djelatnosti na prvi pogled izgledaju beznaĉajne. Udaljili smo se od
kozmosa. Ĉini nam se on dalekim i bez utjecaja na našu svakidašnjicu. No
znanost je ustanovila ne samo da je svemir zapanjujuće, ushiĉavajuće
veliĉanstven, ne samo da je dostupan ĉovjekovom poimanju, već i to da
smo mi, u jednom doista stvarnom i dubokom smislu, dio tog kozmosa,
poroĊeni iz njega, da je naša sudbina duboko s njim u vezi. Najosnovnija i
najbeznaĉajnija ljudska stremljenja seţu sve do svemira i njegovog
postanka. Ova knjiga posvećena je istraţivanju te kozmiĉke perspektive.
Ljeta i jeseni 1976. sudjelovao sam, kao ĉlan grupe koja je analizirala
snimke dobivene pomoću automatske letjelice »Viking«, s još stotinu
kolega znanstvenika u istraţivanju planeta Marsa. Prvi put u ljudskoj
povijesti dva svemirska broda spustila su se na površinu jednog drugog
planeta. Rezultati, o kojima će detaljnije biti govora u petom poglavlju, su
spektakularni, a povijesno znaĉenje misije bijaše oĉigledno. Pa ipak, široka
publika gotovo ništa nije nauĉila od ovog velikog dogaĊaja. Novine su mu
posvetile vrlo malo prostora; televizija je gotovo posve ignorirala cijelu
misiju. Kada je postalo oĉito da ne moţemo izaći s konaĉnim odgovorom
na pitanje ima li ţivota na Marsu, zanimanje je još više opalo. Za
nedoumice nije bilo razumijevanja. Kada smo ustanovili da je nebo Marsa,
zapravo, ruţiĉasto-ţuto, a ne plavo, kako je u prvi tren pogrešno
objavljeno, okupljeni reporteri popratili su ovaj ispravak zviţducima - oni
su ţeljeli da Mars barem u ovom detalju bude sliĉan Zemlji. Smatrali su da
će zanimanje javnosti za Mars poĉeti naglo opadati ako se ustanovi da je
on sve manje nalik Zemlji. A predjeli na Marsu su, meĊutim, ipak
zapanjujući, to su vidici od kojih staje dah. Bio sam, na osnovu osobnog
iskustva, uvjeren da postoji veliko opće zanimanje za istraţivanje planeta
kao i za mnoge srodne predmete znanstvenog istraţivanja - postanak
ţivota, Zemlje, kozmosa, traganje za izvanzemaljskom inteligencijom,
naša povezanost sa svemirom. Bio sam takoĊer uvjeren da se ovo
zanimanje moţe bitno probuditi korištenjem najmoćnijeg medija javnog
informiranja, televizije.
Isto je mišljenje sa mnom dijelio i B. Gentry Lee, direktor analize
podataka i planiranja misije »Viking«, ĉovjek izvanrednih organizatorskih
sposobnosti. Hrabro smo odluĉili da u tom smislu nešto sami poduzmemo.
Lee je predloţio da osnujemo proizvodnu kompaniju sa zadaćom da širi
znanost na zanimljiv i dostupan naĉin. Zatim smo mjesecima razmatrali
odreĊen broj projekata. Daleko najzanimljiviji prijedlog bila je ponuda
televizijske stanice KCET iz Los Angelesa koja je dio javne televizijske
mreţe. Postignut je na kraju dogovor o projektu televizijske serije od
trinaest epizoda koja bi bila poglavito astronomska, ali bi istodobno
zahvaćala stvari i s najšireg ljudskog aspekta. Cilj bi joj bio da animira
laiĉku publiku, da u vizuelnom i glazbenom smislu bude prvorazredna te
da u jednakoj mjeri budi um i osjećaje. Dogovorili smo se s financijerima,
angaţirali izvršnog producenta i našli se tako do guše utopljeni u
trogodišnji projekt pod nazivom Kozmos. U trenutku dok ovo pišem,
procjenjuje se da će seriju širom svijeta vidjeti sto ĉetrdeset milijuna ljudi,
odnosno tri posto stanovništva planeta Zemlje. Krenuli smo od
pretpostavke da je javnost znatno inteligentnija nego što se obiĉno smatra;
da najdublja znanstvena pitanja o prirodi i postanku svijeta golicaju
zanimanje i znatiţelju ogromnog broja ljudi. Sadašnja epoha veliko je
razkriţje naše civilizacije, a moţda i naše vrste. Kojim god putem da
krenemo, sudbina nam je nerazdvojivo povezana sa znanošću. Razumijeti
znanost za nas je od osnovne vaţnosti, jer od toga nam zavisi i sam
opstanak. Osim toga, znanost pruţa zadovoljstvo; evolucija se pobrinula za
to da uţivamo u razumijevanju - za one koji razumiju, veća je vjerojatnost
opstanka. Televizijska serija Kozmos i ova knjiga su pokus pun ţelje da se
doĉara dio zamisli, metoda i radosti znanosti.
Knjiga i televizijska serija raĊene su zajedno. U nekom smislu, svaka
od njih se temelji na onoj drugoj. Mnoge ilustracije u knjizi oslanjaju se na
izvanrednom vizuelnom materijalu pripremljenom za televizijsku seriju.
Knjiga i televizijska serija imaju, meĊutim, donekle razliĉitu publiku i
odlikuju se drukĉijim pristupom. Jedna od velikih prednosti knjige je ta što
ĉitaocu omogućuje da se ponovo vraća na nejasne ili teške pasaţe;
razvojem tehnike, video-traka i video-ploĉa, televizija takoĊer poĉinje
koristiti tu mogućnost. Pisac knjige ima znatno veću slobodu pri
odreĊivanju dometa i dubine razmatranja zadane teme u jednom poglavlju
nego li televizijski autor koji raspolaţe s prokrustovskih pedeset osam
minuta i trideset sekundi efektivnog nekomercijalnog programa. Ova
knjiga ulazi znatno dublje u mnoge teme nego li televizijska serija. Ima
tema o kojima se raspravlja u knjizi, ali ne i u televizijskoj seriji i obratno.
U ĉasu dok ovo pišem, ne zna se još, da li će niz crteţa Alice i njenih
prijatelja u uvjetima snaţne i slabe gravitacije, raĊen po Tennielu,
preţivjeti strogost televizijskog medija. Drago mi je što su te divne
ilustracije jednog umjetnika, Browna, našle mjesto ovdje, zajedno s
popratnim tekstom. S druge strane, ovdje nije detaljno prikazan Kozmiĉki
kalendar, priloţen televizijskoj seriji - djelomiĉno i zato što se o toj temi
već govori u mojoj knjizi Rajski zmajevi: ovdje takoĊer ne govorim
opširno o ţivotu Roberta Goddarda budući da je njemu posvećeno jedno
poglavlje u knjizi Brokin mozak. No svaka epizoda televizijske serije vrlo
vjerno slijedi odgovarajuće poglavlje iz ove knjige; bio bih sretan kada bi
zadovoljstvo u seriji, odnosno u knjizi, bilo pojaĉano kasnijim ĉitanjem,
odnosno gledanjem.
Zbog jasnoće, u izvjesnom sam broju sluĉajeva na neku ideju
navraćao više puta - ona se prvo spominje površno, da bi se kasnije dublje
razradila. Tako, na primjer, u prvom poglavlju je samo opći uvod u prirodu
kozmiĉkih tijela, a detaljnije se oni ispituju dalje u knjizi; isto vrijedi i za
sluĉaj mutacija, enzima i nukleinskih kiselina, prvi put spomenutih u
drugom poglavlju. U nekim sluĉajevima sadrţaj se ne drţi povijesne
kronologije. Na primjer, zamisli starih grĉkih uĉenjaka predstavljene su u
sedmom poglavlju, dok je o Johannu Kepleru rijeĉ već u trećem. Smatram
naime, da se sud o Grcima najbolje moţe donijeti tek nakon što se vidi
kakva su oni dostignuća za dlaku propustili.
Budući da je znanost nerazdvojivi dio sveukupnog ljudskog truda, o
njoj se ne moţe raspravljati, a da se ponekad površno, a ponekad bitno, ne
dovede u vezu s nekim formama društvenih, politiĉkih, religijskih i
filozofskih nazora. Ĉak su i prilikom snimanja jedne televizijske serije o
znanosti došle do izraţaja poteškoće zbog svjetski rasprostranjenih vojnih
aktivnosti. Prilikom simuliranja istraţivanja Marsa u pustinji Mohave, s
modulom za ateriranje letjelice »Viking« u prirodnoj veliĉini, ĉesto su nas
prekidali naleti aviona zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava
koji su vjeţbali bombardiranje na obliţnjem poligonu. U Aleksandriji, u
Egiptu, svakodnevno od devet do jedanaest ujutro naš hotel bio je
orijentirna meta na kojoj su pripadnici egipatskih zrakoplovnih snaga
vjeţbali napad mitraljiranjem u brišućem letu. Na Samosu, u Grĉkoj, smo
zbog manevara jedinica NATO pakta, te zbog gradnje mreţe podzemnih i
brdskih hangara za artiljeriju i tenkove, u posljednjem trenutku dobili
dozvolu za snimanje bilo gdje na otoku. U Ĉehoslovaĉkoj je korištenje
voki-tokija za organizacijske potrebe prilikom snimanja na nekoj seoskoj
cesti privuklo paţnju jednog lovaĉkog aviona ĉeških zrakoplovnih snaga
koji je kruţio iznad nas sve dok mu na ĉeškom nisu objasnili da nije
poĉinjeno nikakvo ugroţavanje nacionalne sigurnosti. U Grĉkoj, Egiptu i
Ĉehoslovaĉkoj, agenti drţavnih sluţbi sigurnosti na svakom su koraku
pratili našu filmsku ekipu. Našu ţelju da u Kalugi, u Sovjetskom Savezu,
snimimo materijal za predviĊeno izlaganje o ţivotu ruskog pionira
astronautike Konstantina Ciolkovskog, tamošnja vlast nije ispunila; kako
smo kasnije saznali, uzrok tome bila su suĊenja disidentima koja su se
trebala odrţati u tom mjestu. Naši su snimatelji nailazili na veliku
susretljivost u svakoj zemlji koju smo posjetili; no svugdje se takoĊer
osjećala i opća vojna prisutnost, strah u srcima nacija. Ovo je iskustvo
potvrdilo moju odluku da kad god je to potrebno razmatram i društvena
pitanja i u seriji i u knjizi.
Bit znanosti je u tome što ona ispravlja samu sebe. Rezultati novih
pokusa i nove zamisli nastavljaju rješavati stare tajne. Na primjer, u
devetom poglavlju raspravljamo ĉinjenicu da Sunce, ĉini se, proizvodi
premalo neobiĉnih ĉestica nazvanih neutrini. Naveli smo i neka predloţena
objašnjenja. U desetom poglavlju pitamo se radoznalo da li u svemiru ima
dovoljno materije da se zaustavi bijeg dalekih galaktika te da li je svemir
beskrajno star, odnosno da uopće nije ni stvoren. Moţda će na ova pitanja
pasti malo više svjetlosti iz pokusa Frederica Reinesa s Kalifornijskog
sveuĉilišta, koji vjeruje da je otkrio (a) da se neutrini javljaju u tri razliĉita
stanja, od kojih se samo jedno moţe detektirati neutrinskim teleskopima za
prouĉavanje Sunca; (b) za razliku od svjetlosti, neutrini imaju masu, tako
da gravitacija svih neutrina u svemirskom prostoru moţe pomoći
zatvaranju kozmosa, odnosno sprijeĉiti da se on zauvijek širi. Budući
eksperiment će pokazati da li su ove ideje ispravne. Ali one oslikavaju
neprekidno i paţljivo preispitivanje steĉenih znanja, što je u temeljima
znanstvenih pothvata.
Kod jednog projekta ove veliĉine, nemoguće je izraziti zahvalnost
svima koji su dali svoj prilog. Pa ipak, ţelio bih se zahvaliti barem
nekima. Tu su prije svega: B. Gentry Lee; zatim televizijska ekipa serije
Kozmos, glavni producenti Geoffrey Haines-Stiles i David Kennard i
izvršni producent Adrian Malone; umjetnici Jon Lomberg (koji je odigrao
kljuĉnu ulogu u prvobitnim projektima i organizaciji vizuelnog materijala
za Kozmos), John Allison, Adolf Schaller, Rick Sternbach, Don Davis,
Brown i Anne Norcia; konzultanti Donald Goldsmith, Owen Gingerich,
Paul Fox i Diane Ackerman; Cameron Beck; uprava KCET-a, a posebno
Greg Andorfer, koji nas je prvi upoznao s KCET-ovim prijedlogom,
Chuck Allen, William Lamb i James Loper; tu su i financijeri i
koproducenti televizijske serije Kozmos, meĊu kojima su »Atlantic
Richfield Company«, »Corporation for Public Broadcasting«, »Arthur
Vining Davis Foundations«, »Alfred P.Sloan Foundation«, »British
Broadcasting Corporation« i »Polytel International«. Ostali koji su
pomagali oko razjašnjavanja ĉinjeniĉkog materijala ili oko pristupa
navedeni su na kraju knjige. Dakako, krajnja odgovornost za sadrţaj
knjige ipak je moja. Dugujem posebnu zahvalnost osoblju izdavaĉke kuće
»Random House«, a osobito urednici Anne Freedgood i dizajneru Robertu
Aulicinou, za njihovu sposobnost i strpljenje u trenucima kada je izgledalo
da su se rokovi za televizijsku seriju i knjigu poĉeli sukobljavati. Naroĉito
sam zahvalan Shirley Arden, mom izvršnom asistentu, koja je prekucavala
rane verzije ove knjige, a zatim vodila nadzor nad svim etapama njenog
objavljivanja svojom uobiĉajenom vedrinom i struĉnošću. To je samo
jedan od mnogo naĉina na koji projekt Kozmos spada u njenu zaslugu.
Zahvalniji sam nego što sam to ovdje u stanju izreći upravi Cornell
sveuĉilišta, koja mi je odobrila dvogodišnje odsustvo da se bavim ovim
projektom, mojim tamošnjim kolegama i studentima, kao i mojim
kolegama iz NASA-e, JPL-a i Voyager Imaging Teama.
Najveću zahvalnost za pisanje Kozmosa dugujem Ann Druyan i
Stevenu Soteru, koji su, zajedno sa mnom, priredili tekst za televizijsku
seriju. Oni su dali temeljit i opseţan doprinos osnovnim zamislima i
onome što stoji u vezi s njima, a takoĊer i općoj umnoj gradi epizoda,
odnosno prikladnosti stila. Duboko sam im zahvalan na paţljivom i
kritiĉkom ĉitanju prvobitnih verzija ove knjige, na konstruktivnim i
stvaralaĉkim primjedbama koje su dovele do mnogih kasnijih revizija te na
ogromnoj pomoći u pripremanju televizijskih tekstova koji su na više
naĉina utjecali na sadrţaj ove knjige. Uţitak što sam ga našao u našim
ĉestim raspravama jedna je od meni najdraţih nagrada za rad na projektu
Kozmos.
Ithaca i Los Angeles, svibanj, 1980.
 1.
OBALE KOZMIČKOG OCEANA

Prvi ljudi stvoreni i oblikovani zvali su se Vraĉ Kobnog Smijeha,

Vraĉ Noći, Rašĉupanko i Crni Vraĉ... Bili su obdareni pameću i
uspjeli su shvatiti sve što postoji na svijetu. Kada bi pogledali, u
trenu hi vidjeli sve što okruţuje i naizmjenice bi razmišljali o
nebeskom luku i okruglom licu zemlje. . [A onda Stvoritelj reĉe]:
»Znaju sve... što da radimo sada s njima? Neka im pogled dopire
samo do onoga što je blizu; neka vide samo dio zemlji na lica!... Zar
po prirodi nisu tek obiĉna stvorenja od nas nastala? Moraju li i oni
takoĊer hiti bogovi!'
Popol Vuh, narod Maya Quiche

Jesi li shvatio prostranstvo Zemlje?

Gdje je put do boravišta svjetlosti.
A gdje je mjesto tame ...?
Knjiga o Jobu

Dostojanstvo moram traţiti ne u svemiru, već ovladavanjem vlastitih

misli. Neću imati ništa od toga ako posjedujem svjetove. U svemiru
me beskraj okruţuje i progutan sam poput atoma: u mislima,
meĊutim, shvaćam svijet.
Blaise Pascal, Pensees

Poznato je konaĉno, nepoznato je beskonaĉno: u intelektualnom

pogledu, nalazimo se na otoĉiću usred beskrajnog oceana
neobjašnjivosti. Duţnost svake generacije je da moru otme još po
koji komadić kopna.
T. H. Huxley, 1887.

Kozmos je sve što postoji, što je ikada postojalo i što će ikada

postojati. Ĉak i najbezazlenija pomisao na kozmos izaziva nemir u nama -
trnci nam proĊu niz kiĉmu, glas nam zadrhti, obuzme nas nelagodan
osjećaj, sliĉno kakvoj dalekoj uspomeni na padanje s velike visine.
Postajemo svjesni da pristupamo najvećoj meĊu svim tajnama.
Veliĉina i starost kozmosa nadilazi sposobnosti obiĉnog ljudskog
razumijevanja. Izgubljen negdje izmeĊu beskonaĉnosti i vjeĉnosti nalazi se
naš sićušni planetarni dom. Promatrano iz kozmiĉke perspektive, većina
ljudskih pothvata izgleda beznaĉajno, ĉak bezvrijedno. No, naša vrsta je
mlada, radoznala i hrabra, a uz to i mnogo obećava. U posljednjih nekoliko
tisućljeća došli smo do najnevjerojatnijih i najneoĉekivanijih otkrića o
kozmosu i o našem mjestu u njemu, poduzeli smo istraţivanja na koja
uzbuĊuje i sama pomisao. Ona nas podsjećaju da se ĉovjek razvio da bi se
ĉudio, da razumijevanje donosi radost, da je znanje preduvjet opstanka.
Uvjeren sam da naša budućnost zavisi od toga u kojoj ćemo mjeri upoznati
kozmos u kojem plovimo poput ĉestice prašine na jutarnjem nebu.
Ta su se istraţivanja osnivala na sumnjiĉavosti i mašti. Mašta će nas
ĉesto odvoditi do svjetova kojih nikada nije bilo. Ali bez nje nikamo ne
bismo stigli. Sumnja nam omogućuje da razluĉimo maštu od ĉinjenica, da
provjerimo naša razmišljanja. Kozmos je neizmjerno bogat - u pogledu
elegantnih ĉinjenica, sjajnih meĊuodnosa, njeţnog mehanizma vrijednog
strahopoštovanja.
Površina Zemlje je obala kozmiĉkog oceana. S nje smo nauĉili
većinu onog što danas znamo. Odnedavno smo koraknuli i u more, zapravo
samo smo namoĉili noţne prste, ili se, u najboljem sluĉaju, smoĉili do
gleţnja. Voda izgleda izazovno. Ocean nas mami. Jedan dio našeg bića
shvaća da je to poziv s mjesta odakle smo došli. U nama se javlja ĉeţnja da
se tamo vratimo. Ovakve teţnje nisu, smatram, bez poštovanja, premda bi
mogle uznemiriti moguće bogove.
Dimenzije kozmosa su tolike da bi za njihovo opisivanje bilo
besmisleno upotrebljavati poznate mjerne jedinice udaljenosti, kao što su
metri ili milje koje su posve prikladne u sluĉaju Zemlje. Umjesto toga,
svemirske udaljenosti mjerimo brzinom svjetlosti. Za jednu sekundu
svjetlosna zraka prede pribliţno tri stotine tisuća kilometara, što je
sedmostruki opseg Zemlje. Za osam minuta ona doputuje sa Sunca do
Zemlje. Moţemo reći da je Sunce od nas udaljeno osam svjetlosnih
minuta. Za godinu dana zraka svjetlosti prevali pribliţno deset bilijuna
kilometara svemirskog prostora. Ta jedinica duţine, udaljenost koju
svjetlost prede za jednu godinu, naziva se svjetlosna godina. Ona ne mjeri
vrijeme, već udaljenost - i to ogromnu udaljenost.
Zemlja je jedno mjesto. Ona meĊutim nikako nije jedino mjesto. Nije
ĉak ni obiĉno. Nijedan planet, zvijezda ili galaktika ne mogu biti Obiĉni,
budući da je kozmos uglavnom prazan. Jedino obiĉno' mjesto nalazi se u
ogromnom, hladnom, sveopćem vakuumu, u vjeĉitoj noći meĊugalaktiĉkog
prostora - mjesto tako obiĉno i samotno da se u usporedbi s njim planeti,
zvijezde i galaktike doimlju izrazito rijetke i predivne. Ako bismo nasumce
bili postavljeni u kozmos, vjerojatnost da se sluĉajno naĊemo u blizini
nekog planeta bila bi manja od jedan prema milijardu bilijuna bilijuna
(1033, odnosno to je jedinica iza koje je niz od trideset tri nule). U
svakodnevnom ţivotu, takva vjerojatnost jednaka je nemogućnosti.
Svjetovi su prave dragocjenosti i rijetkosti.
Iz neke meĊugalaktiĉke toĉke promatranja, vidjeli bismo, raspršene
poput morske pjene na valovima svemira, nebrojene, slabašne pramenove
svjetlosti. To su galaktike. Neke meĊu njima su samotne lutalice; većina,
meĊutim, ulazi u sastav jata, u kojima se, zbijene, neprekidno kreću kroz
veliku kozmiĉku tminu. Pred oĉima nam se stere kozmos u najvećim
mjerilima za koje znamo. Nalazimo se u carstvu maglica osam milijardi
svjetlosnih godina od Zemlje, na pola puta do ruba poznatog svemira.
Galaktike se sastoje od plina, prašine i zvijezda - milijardi i milijardi
zvijezda. Svaka zvijezda moţe biti nekome sunce. Galaktike su napuĉene
zvijezdama, svjetovima, a moţda i ţivim stvorenjima, inteligentnim bićima
i civilizacijama koje su u stanju da prevaljuju svemirske daljine. Ali,
promatrana iz daljine, jedna galaktika podsjeća me više na zbirku divnih
predmeta - morskih školjki, moţda, ili koralja, proizvoda rada prirode kroz
eone u kozmiĉkom oceanu.
Ima pribliţno sto milijardi (1011) galaktika, od kojih se svaka u
prosjeku sastoji od stotinu milijardi zvijezda. U svim galaktikama ima
moţda isto toliko planeta koliko i zvijezda: 1011 x 1011 = 1022, odnosno
deset milijardi bilijuna. Promatramo li ovaj uistinu golem broj, kolika je
vjerojatnost da samo oko jedne obiĉne zvijezde, Sunca, kruţi jedan
nastanjen planet? Zašto bismo baš mi, skriveni u nekom zabitom kutu
kozmosa, bili te sreće? Meni izgleda znatno vjerojatnije da svemir buja
ţivotom. No, mi, ljudi, to još ne znamo pouzdano. Tek smo zapoĉeli s
istraţivanjem. S udaljenosti od osam milijardi svjetlosnih godina jako nam
je teško da zamijetimo ĉak i galaktiĉko jato u kojem se nalazi Mlijeĉni Put,
a da ne spominjemo Sunce ili Zemlju. Jedini planet za kojeg pouzdano
znamo da je nastanjen tek je trunak od kamena i metala koji slabašno sjaji
reflektiranom Sunĉevom svjetlošću i koji je sa spomenute udaljenosti
apsolutno nevidljiv.
Ali, slijedeća etapa našeg putovanja vodi nas do strukture koju
astronomi na Zemlji obiĉno nazivaju, »lokalna grupa galaktika.« Promjera
nekoliko milijuna svjetlosnih godina, ona se sastoji od pribliţno dvadeset
galaktika. To je razrijeĊeno, tamno i neupadljivo jato. Jedna od galaktika u
njemu je i M31, koja se, promatrana sa Zemlje, nalazi u zvijeţĊu
Andromeda. Poput drugih spiralnih galaktika ona je takoĊer ogromni
vatreni kotaĉ zvijezda, plina i prašine. M31 ima dva mala satelita,
patuljaste eliptiĉne galaktike koje gravitacijom drţe uza se, odnosno istim
onim zakonom fizike koji mene drţi prikovanog za stolicu. Zakoni prirode
isti su širom kozmosa. Sada nas od matiĉnog svijeta dijeli dva milijuna
svjetlosnih godina.
Iza M31 nalazi se još jedna, vrlo sliĉna galaktika, naša vlastita, ĉiji se
spiralni kraci lagano vrte u krug, jednom u ĉetvrtini milijarde godina. Sada
smo od kuće udaljeni još ĉetrdeset tisuća svjetlosnih godina i jurimo prema
masivnom središtu matiĉne Galaktike. No ţelimo li pronaći Zemlju,
moramo promijeniti smjer putovanja i uputiti se prema dalekoj periferiji
Mlijeĉnog Puta, prema jednom tamnom mjestu blizu ruba udaljenog
spiralnog kraka.
Ĉak i usred spiralnih krakova najsnaţniji utisak stvaraju zvijezde
koje struje pokraj nas - neprekidni niz izuzetnu sjajnih zvijezda, od kojih
su neke krhke poput mjehura od sapunice i toliko velike da u njih moţe
stati deset tisuća Sunaca ili bilijun Zemalja: druge su pak sitne poput
omanjeg grada, ali zato stotine milijardi puta gušće od olova. Neke
zvijezde su samotne poput Sunca. Većina ih. meĊutim, ima pratioce.
Sistemi su uglavnom dvoĉlani - dvije zvijezde koje kruţe jedna oko druge.
No. postoji postupna gradacija. poĉevši od troĉlanih sistema, preko
otvorenih skupova graĊenih od nekoliko desetina zvijezda, do velikih
globularnih skupova, u kojima blista po milijun sunaca. Ĉlanovi pojedinih
dvostrukih sistema tako su blizu da se dodiruju, odnosno zvjezdana
materija neprekidno teĉe meĊu njima. No. većina ih je razmaknuta na
udaljenost koja odgovara onoj izmeĊu Jupitera i Sunca. Neke zvijezde,
takozvane supernove, sjajne su poput ĉitave galaktike kojima pripadaju;
druge, crne jame. nevidljive su s udaljenosti od svega nekoliko kilometara.
Neke sjaje postojanim sjajem; druge nesigurno trepere ili trepere
ravnomjernim ritmom. Neke se okreću sveĉano i elegantno; druge se pak
tako mahnito vrte da se izobliĉuju do spljoštenosti. Većina ih sjaji
uglavnom u vidljivoj i infracrvenoj svjetlosti; ima. meĊutim, i takvih koje
su blistavi izvori rentgenskih zraka i radio-valova. Plave zvijezde su toplije
i mlade; ţute zvijezde, konvencionalne i sredovjeĉne: crvene zvijezde,
ĉesto su postarije i na umoru; a male, bijele ili crne zvijezde već su u
samrtnom hropcu. Mlijeĉni Put sadrţi oko ĉetiri stotine milijardi zvijezda
svih vrsta, ĉije se kretanje odlikuje sloţenom i skladnom gracioznošću. Od
svih tih zvijezda stanovnici Zemlje za sada izbliza poznaju samo jednu.
Svaki zvjezdani sistem je otok u svemiru, karantenom prostora
ograĊen od susjeda. Mogu zamisliti stvorenja na nebrojenim svjetovima s
iskrama znanja, koja sva u prvi tren smatraju da su njihovi sitni planeti i,
moţda, nekoliko sunaca sve što postoji. Mi rastemo u izolaciji. Tek
postepeno i polako postajemo svjesni kozmosa.
Neke su zvijezde moţda okruţene milijunima beţivotnih, kamenih,
sićušnih svjetova; to su planetarni sustavi zamrznuti u nekom ranom
stadiju razvoja. Moţda većina zvijezda ima planetarne sustave priliĉno
sliĉne našem: na periferiji im se nalaze veliki plinoviti planeti s prstenima i
ledenim mjesecima, a bliţe središtu mali, topli, plavobijeli svjetovi
prekriveni oblacima. Na nekim od njih moţda se razvio inteligentni ţivot
koji je poduzeo globalni graditeljski pothvat preoblikovanja svog matiĉnog
planeta. To su naša braća i naše sestre u kozmosu. Da li se oni mnogo
razlikuju od nas? Kakav im je oblik, kakva im je biokemija,
neurobiologija, povijest, politika, znanost, tehnologija, umjetnost, glazba,
religija, filozofija? Moţda ćemo jednoga dana to saznati.
Sada smo stigli do našeg dvorišta, na jednu svjetlosnu godinu od
Zemlje. Sunce okruţuje loptasti roj divovskih pahuljica graĊenih od leda,
kamena i organskih molekula: kometne jezgre. S vremena na vrijeme,
neznatni gravitacioni utjecaj neke zvijezde u prolazu natjera poneku od
njih da krene prema unutrašnjosti Sunĉevog sustava. Tu je Sunce zagrijava,
led isparava i formira se draţesni kometni rep.
Pribliţavamo se planetima našeg sustava, ovećim svjetovima,
zarobljenicima Sunca, gravitaciono prisiljenim da se kreću po gotovo
kruţnim stazama, uglavnom grijani Sunĉevom energijom. Pluton,
prekriven metanskim ledom i u pratnji svog samotnog divovskog mjeseca
Harona, osvjetljen je dalekim Suncem koje s te udaljenosti izgleda samo
kao sjajna toĉka svjetlosti na posve crnom nebu. Divovski plinoviti
svjetovi, Neptun, Uran, Saturn - taj biser Sunĉevog sustava - i Jupiter, svi
imaju obitelji ledenih mjeseci. Iza podruĉja plinovitih planeta i oko njih
kruţećih ledenih bregova, topli su kameniti otoci unutrašnjeg Sunĉevog
sustava. Tu je, na primjer, crveni planet Mars, s visokim vulkanima,
velikim kanjonskim dolinama, divovskim pješĉanim olujama po cijelom
planetu, i moţda, nekim jednostavnim oblicima ţivota. Svi planeti kruţe
oko Sunca, najbliţe zvijezde, tog pakla vodikovog i helijevog plina, koji
sudjeluje u termonuklearnim reakcijama natapajući Sunĉev sustav
svjetlošću.
I napokon, na kraju našeg putovanja, vraćamo se našem sićušnom,
krhkom, plavobijelom svijetu, izgubljenom u kozmiĉkom oceanu ĉije
dimenzije daleko nadmašuju granice i najhrabrije imaginacije. To je svijet
meĊu doista nebrojenim mnoštvom drugih. On moţe biti znaĉajan samo za
nas. Zemlja je naš dom, naš roditelj. Naša vrsta ţivota niknula je i razvila
se ovdje. Tu je ljudska rasa postala punoljetna. Na ovom svijetu smo
razvili strast prema istraţivanju kozmosa i na njemu sami kujemo, uz nešto
patnje i bez ikakvih jamstava, vlastitu sudbinu.
Dobro došli na planet Zemlju, - svijet plavog, dušiĉnog neba, oceana
tekuće vode, svjeţih šuma i mekih pašnjaka, svijet koji svakako buja
ţivotom. Promatran iz kozmiĉke perspektive, on je, kao što sam rekao,
dirljivo predivan i rijedak; ali za sada je i jedini. Na cijelom našem
putovanju kroz prostor i vrijeme samo smo za njega ustanovili pouzdano
da je jedini svijet gdje je kozmiĉka materija postala ţiva i svjesna. Morali
bi postojati mnogi takvi svjetovi razasuti po svemiru, ali naše traganje za
njima poĉinje ovdje, na temeljima skupljene mudrosti muškaraca i ţena
naše vrste, pabirĉene uz veliku cijenu tijekom milijuna godina. Mi smo u
povlaštenom poloţaju što ţivimo meĊu sjajnim i strastveno znatiţeljnim
ljudima te u vrijeme kada se traganje za znanjem općenito cijeni. Ljudska
bića, koja u krajnjoj liniji potjeĉu sa zvijezda i samo privremeno i
kratkotrajno nastanjuju svijet nazvan Zemlja, zapoĉela su dugo povratno
putovanje.
Otkriće da je Zemlja mali svijet, rodilo se, kao i toliko drugih vaţnih
ĉovjekovih otkrića, na drevnom Bliskom istoku, u vrijeme koje neki ljudi
nazivaju treće stoljeće prije nove ere, u najvećoj metropoli tog doba,
egipatskom gradu Aleksandriji. Tu je ţivio ĉovjek po imenu Eratosten.
Jedan njegov suvremenik pun zavisti nazvao ga je »Beta«, po drugom
slovu grĉkog alfabeta, zato što je, prema njegovom mišljenju, Eratosten bio
drugi na svijetu u svemu ĉega bi se prihvatio. No, nama je danas jasno da
je Eratosten u svemu bio »Alfa«. Bio je astronom, povjesniĉar, geograf,
filozof, pjesnik, kazališni kritiĉar i matematiĉar. Naslovi knjiga koje je
napisao kreću se u rasponu od Astronomije do O slobodi od bola. TakoĊer
je bio ravnatelj velike Aleksandrijske biblioteke, gdje je jednoga dana
proĉitao u nekom papirusnom svitku da u juţnom pograniĉnom mjestu
Sijeni, blizu prvog katarakta na Nilu, u podne 21. lipnja štapovi okomito
zabodeni u zemlju ne bacaju nikakvu sjenku. Na ljetni solsticij, najduţi dan
u godini, dok satovi teku prema podnevu, sjenke stupova hrama postaju
sve kraće. U podne, posve nestaju. Slika Sunca tada se moţe vidjeti u vodi
na dnu dubokog bunara. Sunce se nalazi toĉno iznad glave.
Bilo je to zapaţanje koje bi netko drugi najvjerojatnije zanemario.
Štapovi, sjene, refleksija u bunarima, poloţaj Sunca - od kakvog bi znaĉaja
mogle biti te jednostavne, svakodnevne stvari? Ali Eratosten je bio
znanstvenik, a njegova razmišljanja o spomenutim stvarima promijenila su
svijet; na izvjestan naĉin, zapravo, ona su stvorila jedan svijet. Znatiţelja je
navela Eratostena da napravi jedan pokus - da provjeri, zapravo, da li u
Aleksandriji okomito zabodeni štapovi ne bacaju nikakvu sjenku 21.
lipnja. Ali, on je otkrio: Sjenke je bilo!
Eratosten se zapitao kako to da, u istom trenutku, štap zaboden
okomito u Sijeni ne baca nikakvu sjenku, dok isto takav štap u
Aleksandriji, daleko na sjeveru, ima zamjetljivu sjenu. Zamislite kartu
drevnog Egipta sa dva okomita štapa jednake duljine od kojih je jedan
zaboden u Aleksandriji, a drugi u Sijeni. Zamislite, zatim, da jednog
odreĊenog trenutka ni jedan od ova dva štapa ne baca sjenu. Ova pojava je
vrlo lako razumljiva - pod uvjetom da je Zemlja ravna. Sunce bi se tada
nalazilo toĉno iznad. Ukoliko bi oba štapa bacala sjene podjednake duţine,
to bi takoĊer imalo smisla na ravnoj Zemlji : Sunĉeve zrake bile bi u tom
sluĉaju nagnute za isti kut u odnosu na dva štapa. Ali, kako moţe biti da u
istom trenutku kad u Sijeni nema nikakve sjene, u Aleksandriji ona
postoji?
Jedini mogući odgovor, shvatio je on, jest da je površina Zemlje
zakrivljena. I ne samo to: što je ova zakrivljenost veća, veća je i razlika u
duţinama sjena. Sunce se nalazi toliko daleko da su sve njegove zrake
paralelne kada padaju na Zemlju. Štapovi zabodeni pod raznim kutovima u
odnosu na pravac Sunĉevih zraka bacaju sjene razliĉite duţine. S obzirom
na uoĉenu razliku u duţinama sjena, udaljenost izmeĊu Aleksandrije i
Sijene trebala bi iznositi oko sedam luĉnih stupnjeva duţ površine Zemlje;
drugim rijeĉima, ako zamislite da se štapovi pruţaju sve do središta
Zemlje, oni bi se tu presjecali pod kutom od sedam stupnjeva. Sedam
stupnjeva iznosi pribliţno pedeseti dio od tri stotine šezdeset stupnjeva, što
je puni opseg Zemlje. Eratosten je znao da udaljenost izmeĊu Aleksandrije
i Sijene iznosi pribliţno osam stotina kilometara, budući da je angaţirao
jednog ĉovjeka da to propješaĉi i izmjeri. Osam stotina kilometara puta
pedeset iznosi ĉetrdeset tisuća kilometara: toliki, dakle, mora da je opseg
Zemlje.
Rezultat je bio toĉan. Eratostenova jedina pomagala bila su štapovi,
oĉi, noge i mozak, kao i sklonost prema eksperimentiranju. Pomoću njih
on je izraĉunao opseg Zemlje s greškom od svega nekoliko posto, što
predstavlja izvrstan pothvat za ono vrijeme, prije dvije tisuće dvjesta
godina. On je bio prvi ĉovjek koji je toĉno izmjerio veliĉinu jednog
planeta.
Tadašnji svijet Sredozemlja bio je znamenit po pomorstvu.
Aleksandrija je bila najveća pomorska luka na cijelom planetu. Kad
jednom saznate da je Zemlja kugla skromnog promjera, zar ne biste pali u
napast da krenete na istraţivaĉka putovanja, da potraţite još neotkrivene
zemlje, pa ĉak moţda i da se hrabro uputite na jedrenje oko svijeta? Ĉetiri
stotine godina prije Eratostena, jedna feniĉka flota koja je bila u sluţbi
egipatskog faraona Nehoa, oplovila je Afriku. Oni su podigli jedra,
vjerojatno u krhkim otvorenim ĉamcima, i krenuli iz Crvenog mora,
spustili se uz istoĉnu obalu Afrike, prešli u Atlantik vrativši se kući preko
Sredozemnog mora. Ovo epsko putovanje trajalo je tri godine, pribliţno
isto koliko je potrebno modernom Voyageru da preleti udaljenost od
Zemlje do Saturna.
Poslije Eratostenovog otkrića, hrabri i pustolovni pomorci kretali su
na mnoga velika putovanja. No. njihovi brodovi bili su vrlo mali. Imali su
samo najprimitivnija navigaciona sredstva. Pribliţno su odreĊivali poloţaje
brodova i drţali se linije obale što su više mogli. U nepoznatom oceanu
mogli bi odrediti svoju geografsku širinu, ali ne i duţinu, promatrajući, iz
noći u noć, poloţaje zvijeţĊa u odnosu na obzorje. Poznata zvijeţĊa mora
da su djelovala umirujuće usred neistraţenog oceana. Zvijezde su prijatelji
istraţivaĉa, prvo onih koji su plovili morima Zemlje, a sada onih koji plove
oceanima svemira. Iako je nakon Eratostena nesumnjivo bilo pokušaja, tek
je u Magellanovo vrijeme ljudima uspjelo oploviti Zemlju. Kakve su se
samo priĉe o smionim pustolovinama mogle ĉuti od mornara i navigatora,
praktiĉnih ljudi svijeta, koji su stavljali na kocku svoje ţivote, pouzdajući
se u matematiku jednog uĉenjaka iz Aleksandrije?
U Eratostenovo vrijeme pravili su se globusi koji su prikazivali
izgled Zemlje, kao gledanu iz svemira; oni su bili u naĉelu toĉni u
podruĉju dobro istraţenog Sredozemlja, ali su postajali sve nepouzdaniji
što su se više udaljavali od njega. Naša sadašnja znanja o kozmosu
odgovaraju ovom nelagodnom, ali neumitnom stanju stvari. U prvom
stoljeću naše ere aleksandrijski geograf Strabon zapisao je slijedeće:
Oni koji su se vratili nakon pokušaja da oplove Zemlju, kaţu da ih u tome
nije sprijeĉio kontinent koji im se našao na putu, jer more je ostajalo stalno
 otvoreno pred njima, već znatno prije gubitak odluĉnosti i nestašica
namirnica i vode ... Eratosten kaţe da, ukoliko veliĉina Atlantskog oceana
ne bude prepreka, mogli bismo lako morem stići od Iberije do Indije ...
Posve je moguće da u umjerenom pojasu postoje jedna ili dvije nastanjive
zemlje ... Dapaĉe, ako je [taj drugi dio svijeta] nastanjen, on nije nastanjen
ljudima kakvi postoje u našim podruĉjima, tako da bismo taj dio morali
smatrati za jedan drugi nastanjeni svijet.
Ljudi su se osmjelili, u svakom znaĉenju tih rijeĉi, prema drugim
svjetovima.
Kasnije istraţivanje Zemlje predstavljalo je pothvat na globalnom
nivou, obuhvaćajući i putovanja sve do Kine i Polinezije. Vrhunac je,
dakako, bilo Kolumbovo otkriće Amerike kao i putovanja u slijedećih
nekoliko stoljeća koja su upotpunila geografsko istraţivanje Zemlje.
Kolumbovo prvo putovanje povezano je na najneposredniji naĉin s
Eratostenovim proraĉunima. Kolumbo je bio oĉaran onim što je nazivao
»pothvat Indija« - idejom da stigne do Japana, Kine i Indije ne tako da ide
uz obalu Afrike, a zatim plovi na istok, već tako da se smjelo otisne na
nepoznati zapadni ocean - ili kako je to Eratosten kazao u trenutku
blistavog naslućivanja, »stići morem od Iberije do Indije«. Kolumbo je bio
strastveni sakupljaĉ starih mapa i marljiv ĉitalac knjiga drevnih geografa,
kao što su Eratosten, Strabon i Ptolemej, odnosno djela o ovim ljudima. Ali
da bi se »pothvat Indija« mogao poduzeti, da bi brodovi i posada bili u
stanju obaviti to dugo putovanje, Zemlja bi morala biti manja nego što je to
Eratosten izraĉunao. Kolumbo je zato varao u proraĉunima, kao što su to
korektno primijetili struĉnjaci iz Salamance. On je upotrijebio najmanji
mogući opseg Zemlje i najveće prostiranje Azije na istok, kakvo je uspio
pronaći u knjigama koje su mu bile dostupne, pa je ĉak i tu pretjerao. Da
mu se Amerika nije preprijeĉila na putu, Kolumbove bi ekspedicije
potpuno propale.
Zemlja je sada potpuno istraţena. Ona više nema novih kontinenata
ili izgubljenih zemalja. Ali tehnologija koja nam je omogućila da istraţimo
i naselimo i najudaljenija podruĉja Zemlje sada nam dopušta i da krenemo
s matiĉnog planeta, da se uputimo u svemir i zapoĉnemo istraţivanja
drugih svjetova. Napustivši Zemlju, sad je moţemo vidjeti odozgo, vidjeti
kao ĉvrsto, loptasto obliĉje dimenzija koje odgovaraju Eratostenovim
proraĉunima i obrisa kontinenata koji potvrĊuju da su mnogi drevni
kartografi bili priliĉno u pravu. Kakvo bi samo zadovoljstvo takav prizor
pruţio Eratostenu i drugim aleksandrijskim geografima!
 Upravo u Aleksandriji, tokom šest stoljeća, oko 300. godine prije
nove ere, ljudska bića su u jednom vaţnom smislu zapoĉela intelektualnu
pustolovinu koja nas je dovela do obala svemira. Ali od izgleda i ugoĊaja
tog slavnog mramornog grada ništa nije ostalo. Ugnjetavanje i strah od
znanosti izbrisali su gotovo sve uspomene na staru Aleksandriju. Njeni
stanovnici bili su neobiĉno raznoliki. Makedonski, a kasnije rimski vojnici,
egipatski svećenici, grĉki aristokrati, feniĉki pomorci, ţidovski trgovci,
posjetioci iz Indije i podsaharske Afrike - svi su, osim mnogobrojne
robovske mase - ţivjeli skladno i u meĊusobnom poštovanju tokom
najvećeg dijela zlatnog doba Aleksandrije.
Ovaj grad osnovao je Aleksandar Veliki, a podigli su ga njegovi
bivši tjelohranitelji. Aleksandar je podsticao priznavanje stranih kultura i
neometano prikupljanje znanja. Prema predaji - a nije previše ni vaţno da
li se to doista dogodilo - on se spustio ispod površine Crvenog mora u
prvom ronilaĉkom zvonu na svijetu. NareĊivao je svojim generalima i
vojnicima da se ţene Perzijankama i Indijkama. Poštovao je bogove drugih
naroda. Sakupljao je egzotiĉne oblike ţivota, a svom uĉitelju, Aristotelu,
nabavio je slona. Njegov grad bijaše sagraĊen u raskošnim dimenzijama,
da bude trgovaĉki, kulturni i znanstveni centar svijeta. Bio je ukrašen
prostranim avenijama, širokim i do trideset metara, elegantnim
arhitektonskim i kiparskim djelima, Aleksandrovom monumentalnom
grobnicom, a ogroman svjetionik, Faros, jedno je od sedam ĉuda starog
svijeta.
Ali najveće ĉudo Aleksandrije bila je Biblioteka i s njom povezan
Muzej (doslovno, institucija posvećena radu pod zaštitom devet muza). Od
te legendarne Biblioteke danas je saĉuvan samo jedan vlaţan i zaboravljen
podrum takozvanog serapeuma, nekadašnjeg aneksa Biblioteke, koji je
prvo bio hram, a zatim promijenio namjenu i sluţio znanju. Moţda jedine
fiziĉke ostatke danas predstavlja nekoliko pljesnivih polica. Pa ipak, ovo
mjesto bilo je jednom ponos najvećeg grada na planetu, prvi pravi
istraţivaĉki institut u povijesti svijeta. Znanstvenici Biblioteke prouĉavali
su cijeli kozmos. Kozmos je grĉka rijeĉ koja znaĉi red u svemiru.
Ona je, na izvjestan naĉin, suprotna rijeĉi kaos. U njoj se
podrazumijeva duboka meĊupovezanost svih stvari. Ona izraţava i
strahopoštovanje prema sloţenom i njeţnom naĉinu na koji je svemir
graĊen. Ovdje je obitavala zajednica istraţivaĉa koji su prouĉavali fiziku,
knjiţevnost, medicinu, astronomiju, geografiju, filozofiju, matematiku,
biologiju i graditeljstvo. Znanost i uĉenost tu su postale punoljetne. Bio je
to pravi rasadnik genija. Aleksandrijska biblioteka bila je mjesto gdje smo
mi, ljudi, prvi put sakupili, ozbiljno i sistematiĉno, sveukupno znanje
svijeta.
Osim Eratostena, tu je djelovao i astronom Hiparh, koji je
kartografirao zvijeţĊa i procijenio sjajnosti zvijezda; zatim Euklid, koji je
blistavo sistematizirao geometriju i rekao svome kralju, koji se jednom
prilikom muĉio oko nekog teškog matematiĉkog problema: »Nema
kraljevskog puta do geometrije«; pa Dionizije Traĉanin, ĉovjek koji je
definirao dijelove govora, napravivši u prouĉavanju jezika ono što je
Euklid napravio u geometriji; zatim Herofil, fiziolog, koji je
neprikosnoveno ustanovio da je mozak, a ne srce, središte uma: Heron iz
Aleksandrije, izumitelj zupĉastog prenosnika i parnih strojeva te autor
Automata, prve knjige o robotima; Apolonije iz Perga, matematiĉar koji je
odredio presjeke stošca1 - elipsu, parabolu i hiperbolu - krivulje za koje
danas znamo da su staze po kojima se kreću planeti, kometi i zvijezde;
Arhimed. najveći matematiĉki genij do Leonarda da Vincija; i na kraju
astronom i geograf Ptolemej, koji je sloţio najveći dio onog što se danas
smatra pseudoznanost astrologija: njegov geocentriĉki svemir odrţao se
tisuću pet stotina godina, pokazujući da od velikih grešaka nije imuna ni
najblistavija inteligencija. A meĊu tim velikim muškarcima bila je i jedna
velika ţena, Hipatija. matematiĉar i astronom, posljednja bakljonoša
Biblioteke, ţena ĉija je muĉeniĉka smrt povezana s uništenjem Biblioteke
sedam stoljeća nakon njenog osnivanja, o ĉemu će kasnije biti više govora.
Grĉki kraljevi Egipta, koji su naslijedili Aleksandra, podrţavali su
uĉenost. Stoljećima su pruţali potporu istraţivanjima i odrţavali radnu
atmosferu u Biblioteci za najvrsnije umove toga doba. Ona se sastojala od
deset velikih istraţivaĉkih hala, a svaka je bila namijenjena drugoj
disciplini; tu su, zatim, bili vodoskoci i kolonade, botaniĉki vrtovi, jedan
zoološki vrt, sale za seciranje, opservatorij i velika blagovaona gdje su se,
u trenucima odmora, vodile kritiĉke diskusije o idejama.
Srce Biblioteke bila je njena zbirka knjiga. Njeni bibliotekari su
proĉešljavali sve kulture i jezike svijeta. Upućivali su poslanike u
inozemstvo da pokupuju cijele knjiţnice. Trgovaĉke brodove koji su
pristajali u aleksandrijsku luku pretraţivala je gradska straţa - ali ne zbog
šverca, nego zbog knjiga. Svici su posuĊivani, prepisivani, a onda vraćani
vlasnicima. Teško je procijeniti toĉan broj, ali bit će da je Biblioteka imala
pola milijuna papirusnih svitaka ispisanih rukom. Što se dogodilo sa svim
tim knjigama? Klasiĉna civilizacija, koja ih je stvorila, raspala se, a sama
Biblioteka bila je namjerno uništena. Saĉuvan je samo posve mali broj
djela iz nje, zajedno s nešto jadnih krnjih fragmenata. Ali koliko su samo
uzbudljivi ti dijelovi i odlomci! Znamo, na primjer, da je na nekoj polici
Biblioteke stajala knjiga astronoma Aristarha sa Samosa koji je tvrdio da je
Zemlja samo jedan od planeta, da s ostalima kruţi oko Sunca, te da su
zvijezde vrlo daleko. Svi ovi zakljuĉci potpuno su toĉni, ali trebalo je
ĉekati gotovo dvije tisuće godina da se ponovo doĊe do njih. Kad sto tisuća
puta uvećamo dimenzije gubitka zbog nestanka ovog Aristarhovog djela,
poĉet ćemo shvaćati svu veliĉanstvenost dostignuća klasiĉne civilizacije i
tragiĉnost njenog uništenja.
Naša znanost daleko nadvisuje onu za koju je znao stari svijet. No,
postoje nepopunjive praznine u našem poznavanju povijesti. Zamislite
samo koje bi sve tajne o našoj prošlosti mogle biti riješene kada bismo
imali pristup u Aleksandrijsku biblioteku. Znamo, na primjer, za povijest
svijeta u tri dijela (sada izgubljenu), poteklu iz pera jednog babilonskog
svećenika po imenu Beros. U prvom dijelu govorilo se o razdoblju od
postanka do potopa, za koje je pisac smatrao da je trajalo ĉetiri stotine
trideset dvije tisuće godina, odnosno oko stotinu puta duţe nego prema
kronologiji Starog zavjeta. Zanima me što li se sve tu moglo proĉitati!
Narodi starog vijeka znali su da je svijet vrlo star. Teţili su da
proniknu u daleku prošlost. Mi danas znamo da je kozmos znatno stariji
nego što su oni bili u stanju zamisliti. Ispitali smo svemirski prostor i
vidjeli da ţivimo na zrncu prašine koje kruţi oko jedne jednostavne
zvijezde u zabaĉenom kutu jedne obiĉne galaktike. Osim što smo mrvica u
beskrajnosti prostora, mi trajemo tek tren u neizmjernosti vremena. Danas
nam je poznato da je naš svemir - ili barem njegovo najnovije izdanje - star
već oko petnaest do dvadeset milijardi godina. Toliko je vremena prošlo od
jednog izuzetnog eksplozivnog dogaĊaja, koji se naziva veliki prasak. Na
poĉetku ovog svemira nije bilo galaktika, zvijezda i planeta, a još manje
ţivota i civilizacija, već je postojala samo jednolika, blistava, plamena
kugla koja je ispunjavala sveukupni prostor. Prijelaz od kaosa velikog
praska do kozmosa, koji mi poĉinjemo razumijevati, predstavlja najsilnije
preoblikovanje materije i energije, i mi smo doista povlašteni, jer smo u
mogućnosti razmišljati o njemu. I sve dok negdje drugdje ne susretnemo
druga inteligentna bića, moći ćemo sebe smatrati najspektakularnijim od
svih preobrazbi - dalekim potomcima velikog praska, kojima je sudbina
poklonila da spoznajemo i dalje preoblikujemo kozmos u kojem smo
roĊeni.
 2.
JEDAN GLAS U KOZMIČKOJ FUGI

Pozvan sam da se prepustim Gospodaru Svjetova. On je taj koji te

stvorio iz praha...
Kuran, 40. sura
Najstarija od svih filozofija, filozofija evolucije, bila je sputanih ruku
i nogu i baĉena u potpunu tamu kroz tisućljeće teološke skolastike.
Ali Darwin je ubrizgao novu krv u staro tijelo: okovi se raskidoše i
oţivljena misao stare Grĉke pokazala se kao prikladniji izraz
sveopćeg reda stvari nego bilo koja shema kakve su ljudi sedamdeset
kasnijih pokoljenja prihvaćali kroz vjeru i praznovjerje.
T. H. Huxley, 1887.
Vjerojatno sva organska bića koja su ikad ţivjela na ovoj Zemlji
vuku porijeklo od nekog prvobitnog oblika u kojeg je prvo bio
udahnut ţivot... Ima neĉeg veliĉanstvenog u takvom poimanju
ţivota... da su se. dok je ovaj planet putovao kruţeći u skladu s
neumoljivim zakonom gravitacije, iz jednog tako jednostavnog
poĉetka razvili i još se razvijaju bezbrojni najljepši i najĉudesniji
oblici.
Charles Darwin, Porijeklo vrsta, 1859.
Širom vidljivog svemira postoji, izgleda, jedinstvo materije, jer
zvijezde sadrţe mnoge elemente koji se nalaze u Zemlji i Suncu.
Zamjetljivo je da su u zvjezdanom mnoštvu najrasprostranjeniji neki
od onih elemenata koji su u najuţoj vezi sa ţivim organizmima na
našem planetu, meĊu njima vodik, natrij, magnezij i ţeljezo. Ne bi li
barem sjajnije zvijezde poput našeg Sunca mogle biti nosioci i
energetska središta sistema svjetova udešenih tako da budu boravišta
ţivih bića?
William Huggins, 1865.

Ĉitavog svog ţivota radoznalo sam se pitao kakve su mogućnosti da

ţivot postoji i negdje drugdje osim na Zemlji. Na što bi on sliĉio? Od ĉega
bi bio graĊen? Sva ţiva stvorenja na našem planetu graĊena su od
organskih molekula - sloţene mikroskopske graĊevine u kojima središnju
ulogu igra atom ugljika. Bilo je nekoć doba prije ţivota, doba kada je
Zemlja bila neplodna i potpuno pusta. Naš je planet sad preplavljen
ţivotom. Kako se to zbilo? Kako su, u odsutnosti ţivota, stvarane organske
molekule na bazi ugljika? Kako su nastali prvi ţivi stvorovi? Kako se ţivot
razvijao sve do bića tako dotjeranog i sloţenog kakvi smo mi ljudi, u stanju
da istraţujemo tajnu svog vlastitog porijekla?
A ima li ţivota, takoĊer, i na bezbroj drugih svjetova koji kruţe oko
svojih sunaca? Da li je izvanzemaljski ţivot, ako postoji, u osnovi graĊen
od istih organskih molekula kao ţivot na Zemlji? Da li su bića s drugih
svjetova vrlo sliĉna ţivim bićima Zemlje? Ili su zapanjujuće razliĉita -
druge prilagodbe na drukĉiju sredinu? Što je tu još moguće? Priroda ţivota
na Zemlji i potraga za izvanzemaljskim ţivotom dva su oblika istog
pitanja: tko smo mi?
U velikoj tami izmeĊu zvijezda nalaze se oblaci plina, prašine i
organske tvari. Radio-teleskopom pronaĊeno je tamo na desetine razliĉitih
vrsta organskih molekula. Obilje ovih molekula navodi nas na zakljuĉak da
graĊe za ţivot ima posvuda. Moţda su porijeklo i evolucija ţivota, kada
raspolaţu s dovoljno vremena, kozmiĉka neizbjeţnost. Na nekim od
milijardi planeta naše galaktike Mlijeĉnog Puta ţivot moţda nikada nije
niknuo. Na drugima, moţda se pojavio i izumro ili se nikada nije razvio
iznad najjednostavnijih oblika. A na jednom malom dijelu svjetova moţda
su se razvile inteligencije i civilizacije naprednije od ove naše.
Povremeno se tu i tamo ĉuju primjedbe o sretnom spletu okolnosti
koja je od Zemlje stvorila mjesto idealno prikladno za ţivot - umjerena
temperatura, tekuća voda, atmosferski kisik i tako dalje. Ali takvo
mišljenje je, barem djelomiĉno, brkanje uzroka i posljedica. Mi zemaljska
bića izvrsno smo se prilagodili zemaljskoj sredini budući da smo ovdje
odrasli. Oni raniji ţivotni oblici koji se nisu dobro prilagodili, izumrli su.
Mi smo potomci onih organizama koji se jesu prilagodili. Organizmi
razvijeni na nekom posve drukĉijem svijetu pjevali bi, bez sumnje, njemu
takoĊer hvalospjeve.
Sav ţivot na Zemlji prisno je povezan. Imamo svi zajedniĉku
organsku kemiju i zajedniĉko evoluciono nasljeĊe. Kao rezultat toga naši
su biolozi vrlo ograniĉeni. Oni prouĉavaju samo 'jednu vrstu biologije,
jednu samotnu temu u glazbi ţivota. Da li je taj slabašni i piskutav napjev
jedini glas na tisuće godina svjetlosti? Ili postoji nekovrsna kozmiĉka fuga,
puna tema i kontrapunktova, disonancija i harmonija, milijardu razliĉitih
glasova što izvode glazbu ţivota u Galaktici?
 Dopustite da vam ispriĉam priĉu o jednoj maloj frazi u glazbi ţivota
na Zemlji. Godine 1185. japanski car bio je jedan sedmogodišnji djeĉak
imenom Antoku. On je bio, barem nominalno, voda jednog samurajskog
klana zvanog Heike koji se nalazio u dugotrajnom i krvavom ratu sa
suparniĉkim samurajskim klanom zvanim Gendţi. Svaki od ta dva klana
polagao je iskljuĉivo pravo na carsko prijestolje. Odluĉna pomorska bitka
u prisustvu cara na jednom od brodova odigrala se u Japanskom moru kod
Dano-ure 24. travnja 1185. godine. Heike su bili brojĉano slabiji i
poraţeni. Mnogi bijahu pobijeni. Oni koji su preţivjeli bitku masovno su
se bacali sami u more i utapljali. Gospodarica Nii, careva baka, odluĉila je
da nju i Antoku ne zarobe neprijatelji. O tome što se zatim dogodilo
pripovijeda Priča o Heikama:
Car je bio tada star sedam godina pa se ĉinilo kao da zraĉi blistavom
svjetlošću, a njegova duga crna kosa raspušteno je visjela daleko niz leĊa. S
izrazom iznenaĊenja i zabrinutosti na licu upitao je on gospodaricu Nii:
»Kamo ćeš me odvesti?« Ona se okrenula prema mladom vladaru dok joj
se suze slijevahu niz obraze ... tješeći ga i skupljajući mu dugu kosu u
odjeću golubinje boje. Oĉiju punih suza, dijete vladar sklopio je svoje
divne male ruke. Okrenuo se prvo prema istoku da se oprosti od boga Isea,
a zatim prema zapadu da izrekne nembutsu [molitvu Amida-Budi].
Gospodarica Nii uzela ga je ĉvrsto u naruĉaj i uz rijeĉi »u dubinama oceana
je naš dvor«, potonula s njim ispod morskih valova.
U bici je bila uništena ĉitava ratna flota Heika. Preţivjele su samo
ĉetrdeset tri ţene. Ove dvorske dame bile su prisiljene da prodaju cvijeće i
ostale usluge ribarskom stanovništvu s mjesta poprišta borbe. Heike su
gotovo nestali iz povijesti. No jedna jadna grupa bivših dvorskih dama i
njihove djece iz veza s ribarima ustanovila je sveĉanu komemoraciju te
bitke. Ona se slavila svakog 24. travnja, neprekidno sve do današnjih dana.
Ribari koji su potomci Heika oblaĉe se u konoplju i s crnim pokrivalom na
glavi idu u povorci u hram Akama gdje se nalazi mauzolej utopljenog cara.
Tamo gledaju predstavu koja opisuje dogaĊaje nakon bitke kod Dano-ure.
Stoljećima nakon nje, ljudi su si zamišljali da mogu opaziti sablasnu
samurajsku vojsku kako se uzalud trudi da otjera more, da spere s njega
krv, poraz i poniţenje.
Ribari kaţu da Heike samuraji još uvijek hodaju dnom Japanskog
mora - u obliĉju rakova. U tom se kraju doista moţe naći rakova s
neobiĉnim šarama na leĊima, koje uznemirujuće nalikuju licu samuraja.
Ovi se rakovi, kada su ulovljeni, ne jedu već se vraćaju moru iz poštovanja
prema ţalosnim dogaĊajima kod Dano-ura.
 Ova legenda postavlja jedan zanimljiv problem. Kako se moglo
dogoditi da je lice ratnika urezano u oklop raka? Odgovor glasi da su ljudi
napravili to lice. Raspored šara na oklopu raka je nasljedan. MeĊu
rakovima, kao i meĊu ljudima ima mnogo razliĉitih nasljednih loza.
Pretpostavimo da se, sluĉajno, meĊu dalekim precima ovog raka pojavio
jedan ĉije su šare, pa makar i maglovito, podsjećale na ljudsko lice. Moţda
su se ribari ĉak i prije bitke kod Dano-ure kolebali da pojedu takvog raka.
Bacivši ga natrag u more, oni su stavili u pokret jedan evolucioni proces:
ako ste rak i vaš je oklop obiĉan, ljudi će vas pojesti. Vaša nasljedna loza
imat će manje potomaka. Ako vaš oklop i malo podsjeća na crte lica, ribar
će vas vratiti u more. Imat ćete više potomaka. Za rakove je šara na oklopu
postala, dakle, od bitne vaţnosti. Kako su prolazile generacije - i rakova i
ribara - najbolje izgleda za preţivljavanje imali su rakovi sa šarama na
oklopu najsliĉnijim samurajskom licu sve dok konaĉno nije prevladalo ne
obiĉno ljudsko lice, ne ĉak ni japansko lice, već lice bijesnog i mrkog
samuraja. Sve to nema veze s onim što su rakovi željeli. Selekcija je
djelovala izvana. Što više liĉite na samuraja to su vam veći izgledi za
opstanak. Na kraju, evo posljedice: većina rakova su bili rakovi-samuraji.
Ovaj se proces naziva umjetna selekcija. U sluĉaju Heike rakova
selekciju su ribari provodili manje više nesvjesno, a rakovi pak sigurno
nisu imali nikakvog udjela u tome. No, ljudi su tisućama godina namjerno
odabirali koje će biljke i ţivotinje ţivjeti, a koje će umrijeti. Mi smo od
djetinjstva okruţeni pripitomljenim okolišem, domaćim ţivotinjama,
voćkama, povrćem. Odakle sve to? Da li je sve to nekada slobodno ţivjelo
u divljini, a kasnije potaknuto da prihvati manje naporan ţivot na seoskom
gospodarstvu? Ne, istina je posve razliĉita. Većina ovih ţivotinja i biljaka
naše je djelo.
Prije deset tisuća godina nije bilo krava muzara, pasa jazavĉara ili
debelih klipova kukuruza. Kada smo pripitomili pretke ovih biljaka i
ţivotinja - bila su to stvorenja ponekad vrlo razliĉita od svojih sadašnjih
potomaka - kontrolirali smo njihovo daljnje razmnoţavanje. Trudili smo se
da se u prvom redu razmnoţavaju oni varijeteti sa svojstvima za koja smo
smatrali da su poţeljna. Ako smo trebali psa kao pomoćnika pri ĉuvanju
ovaca, izabrali smo pasmine koje su bile inteligentne, poslušne i s već
uroĊenim talentom za satjerivanje u stado, što je korisno kod ţivotinja koje
love u ĉoporima. Ogromna raširena vimena krava muzara su rezultat
ĉovjekovog zanimanja za mlijeko i sir. Naš je kukuruz uzgajan tokom
deset tisuća pokoljenja s ciljem da bude ukusniji i hranjiviji od svojih
krţljavih predaka; meĊutim, on se sad već toliko izmjenio da se više i ne
moţe reproducirati bez sudjelovanja ĉovjeka.
Bit umjetnog odabiranja - za Heike rakove, za psa, za kravu, ili klip
kukuruza - je ovaj: mnoga fiziĉka svojstva i crte ponašanja kod ţivotinja i
biljaka su nasljedna. Ona se vjerno prenose. Ljudi iz odreĊenih, svojih
razloga potiĉu razmnoţavanje nekih varijeteta, a spreĉavaju razmnoţavanje
drugih. Izabrani varijetet dobiva prednost pri reprodukciji i na kraju postaje
brojan; nepoţeljni varijetet postaje rijedak ili ĉak, moţda, iskorijenjen.
Ali ako ljudi mogu proizvoditi nove varijetete biljaka i ţivotinja, zar
ne bi i priroda morala ĉiniti isto? Ovaj srodan proces naziva se prirodno
odabiranje. Na osnovu fosilnih ostataka, te netom spomenute ĉinjenice o
promjenama koje ljudi provode na biljkama i ţivotinjama u kratkotrajno
vrijeme svoje vladavine, oĉito je da su se ţivotni oblici temeljito mijenjali
tokom proteklih eona. Fosilni tragovi govore nam nadvojbeno o
stvorenjima koja su nekoć postojala u silnom mnoštvu, a koja su sada
posve išĉeznula.2 Daleko je više vrsta izumrlo tokom prošlosti Zemlje nego
li ih ima danas; te su nestale vrste završeni pokusi evolucije.
Genetske promjene potaknute pripitomljavanjem dogaĊaju se vrlo
brzo. Zec nije pripitomljen do ranog srednjeg vijeka (uzgajan je prvo po
francuskim samostanima zbog vjerovanja da su tek izlegnuti zeĉići zapravo
ribe, pa tako ne potpadaju pod zabranu jedenja mesa na odreĊene dane
crkvenog kalendara); kava u petnaestom stoljeću; šećerna repa u
devetnaestom stoljeću; a lasica je tek u najranijoj fazi pripitomljavanja. Za
manje od deset tisuća godina zahvaljujući pripitomljavanju ovaca povećana
je teţina iskoristive ovĉje vune od jednog kilograma grube dlake po ovci
na deset ili dvadeset kilograma jednoliĉnog finog runa; ili, koliĉina mlijeka
dobivena u razdoblju laktacije povećala se od nekoliko stotina na milijun
kubiĉnih milimetara. Ako umjetno odabiranje moţe izazvati tako velike
promjene u tako kratko vrijeme, što je tek u stanju uĉiniti prirodno
odabiranje koje djeluje milijardama godina? U stvari, sva ova ljepota i
raznolikost biološkog svijeta odgovor je na to pitanje. Evolucija je
ĉinjenica, a ne teorija.
Veliko otkriće da je prirodno odabiranje pokretaĉki mehanizam
evolucije povezano je s imenima Charlesa Darwina i Alfreda Russela
Wallacea. Prije više od stotinu godina oni su isticali da je priroda plodna,
da se mnogo više ţivotinja i biljaka raĊa nego li što moţe preţivjeti te da
na taj naĉin sredina odabire one varijetete koji su, sluĉajno, bolje
prilagoĊeni za preţivljavanje. Mutacije - iznenadne promjene u nasljeĊu -
vjerno se dalje prenose. One daju sirovinu za evoluciju. Sredina odabire
one rijetke mutacije koje povećavaju šansu za preţivljavanje, iz ĉega
proizlazi serija sporih transformacija iz jednog ţivotnog oblika u drugi,
porijeklo nove vrste.3
Ovo su Darwinove rijeĉi u Porijeklu vrsta:
Ĉovjek, u stvari, ne proizvodi raznovrsnosti: on samo nenamjerno stavlja
ţiva bića u nove ţivotne uvjete, a tada priroda poĉinje s djelovanjem
uzrokujući raznovrsnosti. Ali ĉovjek moţe birati i bira varijacije što mu ih
je dala priroda te ih sakuplja na neki ţeljeni naĉin. On dakle, prilagoĊava
biljke i ţivotinje tako da mu pruţe korist i uţitak. On to moţe raditi
metodiĉki ili pak nesvjesno i nehotice ĉuvajući jedinke koje su mu tog ĉasa
najkorisnije, a da pritom uopće ni ne pomišlja na promjenu vrste... Nema
nekog oĉiglednog razloga zašto ne bi naĉela koja su tako djelotvorna kod
pripitomljavanja bila djelotvorna i kod prirode ... Više se individua raĊa
nego li što ih je u stanju preţivjeti... I najmanja prednost, bolja
prilagoĊenost uvjetima fiziĉke sredine u bilo kojem godišnjem dobu, bit će
ona neznatna prevaga na vagi koja će u konkurentskoj borbi jednoj
individui dati pobjedu nad drugom.
T. H. Huxley, najuspješniji branilac i popularizator evolucije tokom
devetnaestog stoljeća napisao je da Darwinova i Wallaceova djela bijahu
»blijesak svjetlosti što ĉovjeku izgubljenom u tamnoj noći iznenada otkriva
put koji, bez obzira vodi li ga ravno kući ili ne, sigurno ide u dobrom
smjeru ... Moja pomisao kada sam prvi puta ovladao glavnom idejom
»Porijekla vrsta« bila je: 'Kako sam bio izuzetno glup da mi to nije palo na
pamet!' Pretpostavljam da su i Kolumbovi drugovi rekli sliĉno tome...
Ĉinjenice o raznovrsnosti, o borbi za opstanak, o prilagoĊavanju na uvjete
okoline bijahu već opće poznate; ali nitko od nas nije naslutio da je put do
srţi problema vrsta poploĉen njima, sve dok Darwin i Wallace nisu
rastjerali tamu.«
Mnogi su ljudi bili zaprepašteni - a neki su još uvijek - idejama
evolucije i prirodnog odabiranja. Naši su preci promatrali otmjenost ţivota
na Zemlji i prilagoĊenost graĊe organizama njihovim funkcijama te su u
tome vidjeli dokaze postojanja velikog stvoritelja. Najjednostavniji
jednostaniĉni organizam je daleko sloţeniji mehanizam od najboljeg
dţepnog sata. Dţepni satovi se još ne slaţu spontano sami, niti se razvijaju
korak po korak od, kaţimo tako, svojih predaka-satova. Satove prave urari.
Ĉinilo se da nema naĉina da se atomi i molekule nekako spontano naĊu na
okupu stvorivši strahopoštovanja vrijednu sloţenost i njeţnost grade kakva
resi svaki kraj na Zemlji. Našim precima, s ograniĉenim povijesnim
nalazima i znanjem o ţivotu, ĉinilo se posve normalno shvaćanje da je
svako ţivo biće posebne grade i da se jedna vrsta ne moţe pretvoriti u
drugu vrstu. Ideja da je veliki stvoritelj krajnje pedantno napravio svaki
organizam odreĊivala je smisao' i red u prirodi, a ljudskim bićima vaţnost
za kojom i dandanas ţudimo. Stvoritelj je vrlo prirodno, privlaĉno i posve
ljudsko objašnjenje ţivog svijeta. No, kako su pokazali Darwin i Wallace,
ima još jedan naĉin, jednako privlaĉan i jednako ljudski, a mnogo
zanimljiviji kao objašnjenje stvarnosti: prirodno odabiranje koje je glazbu
ţivota ĉinilo sve ljepšom kako su prolazili eoni.
Fosilni nalazi mogli bi biti u skladu s idejom o velikom stvoritelju;
moţda su neke vrste uništene kada je stvoritelj postao nezadovoljan njima
pa se prihvatio novih pokušaja poboljšanja svoga djela. Ali ova je
pretpostavka ponešto na klimavim temeljima. Svaka biljka i ţivotinja
divno je graĊena; zar jedan vrhunski svemoguć stvoritelj nije bio u stanju
napraviti već u samom poĉetku ţeljenu raznolikost vrsta? Fosilni nalazi
ukazuju na pokušaje i pogreške, nesposobnost predviĊanja budućnosti, a to
su svojstva koja nisu primjerena jednom djelotvornom velikom stvoritelju
(premda su primjerena stvoritelju udaljenijeg i indirektnog djelovanja).
Poĉetkom pedesetih godina bio sam te sreće da kao student radim u
laboratoriju H. J. Mullera, velikog genetiĉara i ĉovjeka koji je otkrio da
zraĉenje izaziva mutacije. Muller je prvi uputio moju paţnju na Heike
rakove kao primjer umjetnog odabiranja. Uĉeći praktiĉnu stranu genetike
utrošio sam mnogo mjeseci radeći s voćnim mušicama Drosophila
melanogaster (što doslovno znaĉi crnotijelac ljubitelj rose) - sićušnim
dobroćudnim stvorenjcima s parom krilaca i velikim oĉima. Drţali smo ih
u bocama za mlijeko. Kriţali smo dva varijeteta da vidimo kakvi će novi
oblici nastati iz preraspodjele roditeljskih gena, te nakon djelovanja
prirodnih i izazvanih mutacija. Ţenke su polagale svoja jajašca u
nekovrsnu melasu koju su laboranti stavljali u boce; boce su se zaĉepile;
zatim smo ĉekali dva tjedna da iz oploĊenih jajašca postanu larve, iz larve
kukuljice, a iz kukuljica odrasle voćne mušice.
Jednog dana promatrao sam kroz binokularni mikroskop malog
povećanja novoizleglu koloniju Drosophila imobiliziranih pomoću malo
etera i bio sam zaposlen odvajanjem razliĉitih varijeteta pomoću ĉetkice od
devine dlake. Na moje iznenaĊenje našao sam meĊu njima nešto vrlo
razliĉito: nije to bila neka sitna varijacija kao na primjer crvene oĉi umjesto
bijelih, ili vrat s dlaĉicama odnosno bez dlaĉica. Ovo je bila posve drukĉija
vrsta stvorenja sa znatno izrazitijim krilima i dugaĉkim perjastim
antenama. Sudbina je htjela, zakljuĉio sam, da se sluĉaj krupne evolucione
promjene u samo jednoj generaciji dogodi upravo u laboratoriju Mullera
koji je rekao da se takvo nešto ne moţe nikada dogoditi. Stajao sam pred
neugodnim zadatkom da ga o tome obavijestim.
Teška srca pokucao sam na vrata njegova ureda. »Naprijed«, zaĉuo
se prigušen glas. UĊoh i naĊoh se u mraĉnoj sobi, osim jedne male
svjetiljke koja je obasjavala stolĉić mikroskopa za kojim je on radio. U
tami sobe poĉeh mu objašnjavati što se dogodilo. Pronašao sam jednu
posve razliĉitu vrstu mušice. Bio sam siguran da se izlegla iz neke liĉinke u
melasi. Nisam imao namjeru smetati Mullera u radu, ali... »Nalikuje li ona
više na lepidopteru nego na dipteru?« upitao me on, lica osvijetljena
odozdo. Nisam znao što znaĉe ti nazivi pa mi on poĉne objašnjavati: »Ima
li velika krila? Ima li perjaste antene?« Potišteno sam potvrdio kimanjem
glave.
Muller je upalio stropno svjetlo i dobroćudno se nasmiješio. Bila je
to stara priĉa. Postojala je jedna vrsta moljca koji se prilagodio
laboratorijskoj genetici Drosophila. On nije bio poput voćnih mušica i nije
ni ţelio imati s njima posla, Ono što je on jedino ţelio bila je melasa
voćnih mušica. U kratkom vremenu, koliko je laborantu trebalo da otvori i
zatvori bocu - na primjer zbog umetanja voćnih mušica - ţenka moljca bi
se poput bombardera obrušila unutra izruĉujući tovar svojih jajašca u
ukusnu melasu. Ja nisam, dakle, otkrio makromutaciju. Samo sam se
susreo s jednim draţesnim primjerom prilagodbe u prirodi koji je i sam
nastao kao rezultat mikromutacije i prirodnog odabiranja.
Tajne evolucije jesu smrt i vrijeme - smrti ogromnog broja ţivotnih
oblika koji se nisu savršeno prilagodili okolini; i vrijeme za dugi slijed
sitnih mutacija koje slučajno pogodovahu prilagodljivosti, vrijeme za
postepeno sakupljanje uzoraka povoljnih mutacija. Dio otpora prema
zamislima Darwina i Wallacea proizlazi iz naše poteškoće da shvatimo
tijek milenija, a pogotovo cijelih eona. Što znaĉi sedamdeset milijuna
godina za biće koje ţivi samo jednu milijuntinku tog razdoblja? Mi smo
poput leptira koji lepršaju jedan dan i misle da je to vjeĉno.
***
To što se dogodilo ovdje na Zemlji moţe biti više ili manje
svojstveno evoluciji ţivota na mnogim svjetovima; ali u takvim detaljima,
kao što je kemija proteina ili neurologija mozga, priĉa o ţivotu na Zemlji
moţe biti unikat u cijeloj galaktici Mlijeĉni Put. Zemlja se zgusnula iz
meĊuzvjezdanog plina i prašine prije nekih 4,6 milijardi godina. Na osnovu
fosilnih tragova znamo da se ţivot rodio ubrzo nakon toga, moţda otprilike
prije ĉetiri milijarde godina u jezerima i morima pradavne Zemlje. Prva
ţiva stvorenja nisu ni izdaleka bila tako sloţena kao jednostaniĉni
organizmi koji su već vrlo razvijen oblik ţivota. Prvi zameci bili su mnogo
skromniji. U tim ranim danima, munje i ultraljubiĉasta svjetlost sa Sunca
razlagali su jednostavne, vodikom bogate molekule praatmosfere, a ti su se
dijelovi zatim spontano rekombinirali u sve sloţenije i sloţenije molekule.
Proizvodi ove rane kemije otapali su se u oceanu stvarajući nekovrsnu
organsku juhu sve veće sloţenosti sve dok jednoga dana, posve sluĉajno,
nije nastala takva molekula koja je bila u stanju da pravi grube kopije same
sebe upotrebljavajući kao graĊevni materijal ostale molekule u juhi. (Na to
ćemo se vratiti još kasnije.)
To je bio najdavniji predak deoksiribonukleinske kiseline, DNA,
molekule-gospodarice ţivota na Zemlji. Ona je oblika ljestvice izvijene u
spiralu, a spojne preĉke imaju ĉetiri razliĉita molekularna oblika koja ĉine
ĉetiri slova genetskog koda. Ove preĉke zvane nukleotidi izraţavaju
nasljedne upute za proizvodnju danog organizma. Svaki oblik ţivota na
Zemlji ima drukĉiji slog ovih uputa, no sve su ispisane u naĉelu istim
jezikom. U razlici uputa njihovih nukleinskih kiselina leţi i razlog zašto
organizmi jesu razliĉiti. Mutacija je promjena u jednom nukleotidu koja se
zatim vjerno prenosi u slijedeće naraštaje. Budući da su mutacije
nasumiĉne promjene nukleotida, većinom su štetne ili ĉak pogubne, jer
kodiraju pojavu nefunkcionalnih enzima. Treba mnogo vremena prije nego
neka mutacija poboljša rad organizma. Pa ipak, takav je nevjerojatan
dogaĊaj, mala povoljna mutacija u nukleotidu promjera deset milijuntinki
centimetra, onaj pokretaĉ koji omogućuje hod evolucije.
Prije ĉetiri milijarde godina Zemlja je bila molekularni rajski vrt.
Tada još nije bilo grabljivaca. Neke su se molekule reproducirale
neefikasno, natjecale su se za graĊevni materijal iz okoline i ostavljale
vlastite grube kopije. Reprodukcijom, mutacijom i selektivnim
odstranjivanjem najmanje uspješnih varijeteta, evolucija je već stavljena u
pogon premda još tada samo na molekularnom nivou. Kako je vrijeme
prolazilo, molekule su se reproducirale sve uspješnije. Na kraju su se
molekule sa specijaliziranim funkcijama poĉele meĊusobno povezivati
stvarajući jednu vrstu molekularnog zajedništva - prvu stanicu. Biljne
stanice i danas imaju sićušne molekularne tvornice zvane kloroplasti koje
su u sluţbi fotosinteze - one iz vode, ugljiĉnog dioksida i sunĉeve svjetlosti
proizvode ugljikovodike i kisik. Stanice u kapi krvi imaju drukĉiju vrstu
molekularne tvornice, mitohondrij, koji spaja hranu s kisikom izvlaĉeći iz
toga energiju. Takve tvornice postoje u biljnim i ţivotinjskim stanicama
danas, ali nekoć su one mogle biti samostalne slobodne stanice.
Prije tri milijarde godina udruţio se jedan broj jednostaniĉnih biljaka,
moţda zato jer je neka mutacija sprijeĉila jednu stanicu da se nakon
dijeljenja na dvije odvoji i osamostali. Nastali su prvi višestaniĉni
organizmi. Svaka stanica vašeg tijela je jedna vrsta zajednice od nekoć
slobodnih dijelova koji su se povezali zajedno za zajedniĉko dobro. A vi
ste graĊeni od stotinu bilijuna stanica. Mi smo, svatko od nas, jedno
mnoštvo.
Seks je, ĉini se, izmišljen prije otprilike dvije milijarde godina. Prije
toga su se novi varijeteti organizama mogli pojaviti samo gomilanjem
sluĉajnih mutacija - odabiranjem promjena, slovo po slovo, u genetskim
uputama. Mora da je evolucija tada bila oĉajno spora. Nakon otkrića seksa
dva su organizma mogla razmjenjivati meĊusobno ĉitave ulomke, stranice i
knjige svojih DNA kodova proizvodeći tako nove varijetete spremne da
proĊu kroz sito selekcije. Poĉelo je odabiranje organizama na osnovu
udjela u seksu - oni koji nisu našli u tome ništa zanimljivog brzo su
išĉeznuli. A to ne vrijedi samo za mikrobe od prije dvije milijarde godina.
Mi ljudi takoĊer pokazujemo oĉitu strast prema razmjeni segmenata DNA.
Prije milijardu godina, biljke su, radeći u suradnji, izazvale izuzetnu
promjenu u prirodnoj sredini na Zemlji. Zelene biljke, naime, stvaraju
molekularni kisik. Budući da su oceani bili tada puni jednostavnih zelenih
biljki, kisik je postajao sve znaĉajniji sastojak Zemljine atmosfere,
nepovratno promijenivši pradavnu vodikovu atmosferu, ĉime je završeno
razdoblje Zemljine povijesti kada je tvar ţivota nastajala nebiološkim
postupcima. Ali kisik pokazuje teţnju da organske molekule razlaţe na
dijelove. Unatoĉ našoj sklonosti prema njemu on je u osnovi otrovan za
nezaštićenu organsku tvar. Prijelaz na oksidantnu atmosferu izazvao je
najveću krizu u povijesti ţivota pa je veliko mnoštvo organizama
nesposobnih da je prevladaju, izginuo. Nekoliko primitivnih oblika kao što
su bacili botulizma i tetanusa uspjelo je opstati ĉak do današnjih dana, ali
samo u sredini bez kisika. Dušik u Zemljinoj atmosferi kemijski je mnogo
inertniji i stoga daleko bezopasniji od kisika. No on je takoĊer proizveden
biološkim putem. Dakle, devedeset devet posto Zemljine atmosfere
organskog je porijekla. Nebo je napravljeno ţivotom.
Kroz gotovo ĉetiri milijarde godina od nastanka ţivota dominantni
organizmi bili su plavo-zelene alge koje su pokrivale i ispunjavale ocean.
Zatim je prije nekih šest stotina milijuna godina prekinuta monopolna
prevlast algi i došlo je do bujanja mnoštva novih oblika ţivota, dogaĊaj
zvan kambrijska eksplozija. Ţivot je nastao skoro odmah nakon nastanka
Zemlje, što upućuje na mogućnost da ţivot moţe biti neminovan kemijski
proces na planetima nalik Zemlji. Ali ţivot se nije odmaknuo mnogo dalje
od nivoa plavo-zelenih algi tokom tri milijarde godina što navodi na
pretpostavku da veliki oblici ţivota sa specijaliziranim organima teško
nastaju, teţe ĉak i od samog nastanka ţivota. Moţda ima danas mnogo
drugih planeta s obiljem mikroba, ali bez velikih ţivotinja i biljaka.
Uskoro nakon kambrijske eksplozije oceani se ispuniše mnogim
razliĉitim oblicima ţivota. Prije pet stotina milijuna godina postojala su
prostrana mnoštva trilobita, divno graĊenih ţivotinja ponešto sliĉnih
krupnim insektima; neki su u krdima lovili po oceanskom dnu. Imali su
nagomilane kristale u oĉima pomoću kojih su osjećali polariziranu
svjetlost. Ali danas više nema ţivih trilobita; ne postoje već dvije stotina
milijuna godina. Zemlja je nekoć bila napuĉena biljkama i ţivotinjama od
kojih danas nema ni traga ni glasa. A dakako, sve sadašnje vrste na Zemlji
nekada nisu postojale. Stare stijene ne govore o ţivotinjama kakve su sada.
Vrste se pojavljuju, traju duţe ili kraće vrijeme, a zatim se izgube s
pozornice zbivanja.
Prije kambrijske eksplozije vrste su se, kako izgleda, vrlo sporo
nastavljale jedna na drugu. Djelomiĉan uzrok tome utisku je i ĉinjenica da
koliĉina našeg znanja opada što se dublje vraćamo u prošlost; u ranoj
povijesti našeg planeta samo su rijetki organizmi imali ĉvrste dijelove
tijela, a meki organizmi ne ostavljaju fosilne tragove. Spori tempo
pojavljivanja novih ţivotnih oblika prije kambrijske eksplozije ipak je
dijelom stvaran; mukotrpan razvoj staniĉne graĊe i biokemije nije se
odmah odraţavao na vanjske oblike, jedine uoĉljive u fosilnim nalazima.
Nakon kambrijske eksplozije, nove izuzetne prilagodbe slijedile su jedna
za drugom relativno ludom brzinom. U brzom slijedu pojavile su se prve
ribe odnosno prvi kraljeţnjaci; biljke, ranije ograniĉene na ocean poĉeše
osvajati kopno; pojaviše se prvi kukci, a njihovi potomci krenuše ispred
svih ţivotinja u osvajanje kopna; krilati kukci pojaviše se zajedno s
vodozemcima, stvorenjima ponešto sliĉnim ribama-dvodihalicama kadrima
da ţive u vodi i na kopnu; zatim je nastalo prvo drveće i prvi reptili; razvili
su se dinosauri; pojavili se sisavci, a tada i prve ptice; javlja se prvo
cvijeće; dinosauri išĉezavaju; najraniji cetaceani, preci dupina i kitova,
pojaviše se u isto vrijeme kada i primati - preci majmuna, ĉovjekolikih
majmuna i ĉovjeka. Prije manje od deset milijuna godina pojaviše se prva
stvorenja koja su vrlo nalikovala na ĉovjeka, stvorenja koja već prati
spektakularno povećanje veliĉine mozga. I tada, prije samo nekoliko
milijuna godina, pojaviše se prva istinski ljudska stvorenja.
Ljudska su bića odrasla u šumama; prema njima još uvijek osjećamo
prirodnu sklonost. Kako je drago stablo uzdiţući se put neba. Njegova
krošnja skuplja Sunĉevu svjetlost za fotosintezu pa se stabla nadmeću
sjenom i ono veće ostavlja u sjeni manje susjede. Ako paţljivije promotrite
ĉesto ćete zamijetiti kako se dva stabla gotovo meĊusobno guraju na neki
nejak, ali ljupki naĉin. Stabla su veliki i prekrasni mehanizmi na pogon
Sunĉevom svjetlošću, vodu uzimaju iz tla, ugljiĉni dioksid iz zraka,
pretvarajući te tvari u hranu za sebe i za nas. Biljka ugljikohidrate koje
sama stvara upotrebljava kao izvor energije u svom biljnom ţivotu. A mi,
ţivotinje, koji smo na kraju krajeva samo paraziti biljaka, mi krademo od
biljke te ugljikohidrate i upotrebljavamo ih kao izvor energije za svoj
ţivotinjski ţivot. Jedući biljke, mi spajamo ugljikohidrate s kisikom
otopljenim u našoj krvi, budući da istodobno udišemo zrak, i tako crpimo
energiju potrebnu za ţivotni pogon. U tom procesu mi izdišemo ugljiĉni
dioksid kojeg biljka zatim opet reciklira stvarajući nove ugljikohidrate.
Kakav prekrasan suradniĉki dogovor: biljka i ţivotinja, svaka udišući ono
što drugi partner izdiše - svojevrsno globalno uzajamno umjetno disanje
usta na poru - cijeli elegantni ciklus kojeg drţi u kruţnom pogonu energija
s jedne zvijezde udaljene 150 milijuna kilometara.
Ima na desetine milijardi poznatih vrsta organskih molekula. Samo
je, meĊutim, pedesetak njih u upotrebi pri bitnim ţivotnim aktivnostima.
Isti sklopovi se primjenjuju stalno na novo, opet i opet, uporno
konzervativno, ali domišljato, za razne svrhe. A u samoj srţi ţivota na
Zemlji - u proteinima koji upravljaju staniĉnom kemijom i u nukleinskim
kiselinama koje nose nasljedne upute - nalazimo ove molekule u biti
identiĉne kod svih biljaka i svih ţivotinja. Jedan hrast i ja graĊeni smo od
iste tvari. Ako se vratimo dovoljno daleko unatrag, dolazimo do
zajedniĉkih predaka.
Ţiva stanica je svijet za sebe, jednako tako sloţen i prekrasan kao
svijet galaktika i zvijezda. RazraĊeni mehanizam stanice mukotrpno se
razvijao kroz ĉetiri milijarde godina. U stanici se preraĊuje hrana i
ugraĊuje u strukturu tijela. Današnja bijela krvna zrnca su juĉerašnji pire
od špinata. Kako to stanica radi? U njenoj unutrašnjosti je labirint i njeţna
graĊevina koja odrţava vlastiti sustav, pretvara molekule, uskladišćuje
energiju i priprema se za samoreplikaciju. Kad bismo mogli ući u jednu
stanicu, vidjeli bismo mnogo molekularnih toĉkica koje su molekule
proteina, neke u stanju uţurbane aktivnosti, neke samo u stanju oĉekivanja.
Najvaţniji proteini su enzimi, molekule koje kontroliraju staniĉne kemijske
reakcije. Enzimi su poput radnika na proizvodnoj traci, a svaki je
specijaliziran za jedan odreĊen, poseban molekularni zadatak: broj 4, na
primjer, zaduţen je za gradnju nukleotida gvanozinskog fosfata, broj 11
zaposlen je u razgradnji jedne molekule šećera oslobaĊajući tako energiju
potrebnu za normalno obavljanje drugih poslova u stanici. Ali enzimi nisu
reţiseri te predstave. Oni primaju upute - zapravo su i oni sami
konstruirani - prema nareĊenjima pravih gazda. Zapovjedniĉke molekule
su nukleinske kiseline. One ţive odvojeno u jednom zabranjenom gradu u
dubokoj unutrašnjosti - u samoj staniĉnoj jezgri.
Kad bismo ušli kroz neku rupicu u jezgru stanice našli bismo tamo
nešto što liĉi na eksploziju u tvornici špageta. Kaotiĉno mnoštvo zavojnica
i niti koje predstavljaju dvije vrste nukleinskih kiselina: DNA koje znaju
što ĉiniti i RNA koje prenose u ostale dijelove stanice uputstva dobivena
od DNA. Ovo je vrhunski proizvod evolucije od ĉetiri milijarde godina,
ovdje je pohranjeno znanje, potpuna informacija o tome kako odrţati u
pogonu stanicu, stablo, ĉovjeka. Koliĉina informacija u ljudskoj DNA, kad
bismo ih ispisali obiĉnim jezikom, ispunila bi stotine knjiga. I što je još
vaţnije, DNA molekula zna, uz vrlo rijetke iznimke, kako će proizvesti
posve identiĉne kopije sebe. Te molekule znaju izuzetno mnogo.
DNA ima oblik dvostruke spirale, dvije prepletene niti koje sliĉe na
zavojite stepenice. Redoslijed rasporeda nukleotida duţ ovih niti
predstavlja jezik ţivota. Za vrijeme reprodukcije spirale se pomoću
posebnog proteina razdvajaju, a zatim obje polustrane sintetiziraju
istovrsnu kopiju one druge iz nukleotidnog graĊevnog materijala koji pliva
uokolo u viskoznoj tekućini staniĉne jezgre. Kad je jednom razdvajanje
zapoĉelo, jedan osobit enzim zvan DNA polimeraza osigurava da kopiranje
teĉe gotovo savršeno. Ako i doĊe do neke greške, stupaju u akciju ovi
enzimi i zamjenjuju pogrešan nukleotid pravilnim. Ti su enzimi
molekularni strojevi zapanjujućih mogućnosti.
Osim što je u stanju praviti toĉne kopije same sebe - a to je ono što
zovemo naslijeĊe - DNA iz jezgre usmjerava i aktivnost stanice - a to je
ono što nazivamo metabolizam - na taj naĉin da sintetizira drugu
nukleinsku kiselinu zvanu RNA glasnik koji izlazi izvan jezgre na
periferiju gdje kontrolira izgradnju nekog enzima i to u pravo vrijeme i na
pravom mjestu. Kad je sve gotovo, napravljena je jedna enzimska
molekula koja zatim upravlja nekim odreĊenim detaljem staniĉnog
kemizma.
Ljudska DNA je ljestvica dugaĉka milijardu nukleotida. Najveći
broj kombinacija nukleotida je besmislen: one bi naime izazvale sintezu
proteina koji ne obavlja nikakvu korisnu funkciju. Samo jedan izuzetno
mali broj molekula nukleinske kiseline je od koristi za ovako sloţen oblik
ţivota kakav smo mi. Pa ipak je broj korisnih kombinacija nukleinskih
kiselina zapanjujuće velik - vjerojatno daleko veći od ukupnog broja
protona i elektrona u univerzumu. Prema tome, broj mogućih
individualnih, razliĉitih ljudskih bića neuporedivo je veći od broja ljudi
koji su do sada ţivjeli: još neiskorišteni potencijali ljudske vrste su
neizmjerni. Mora da postoje takve kombinacije nukleinskih kiselina koje
će funkcionirati daleko bolje - bez obzira što izabrali kao kriterij - nego
bilo koje ljudsko biće do sada roĊeno. Na sreću, mi i dalje ne znamo kako
se sastavljaju u cjelinu preinaĉeni nizovi nukleotida pa ne moţemo stvarati
izmijenjene vrste ljudskih bića. U budućnosti ćemo biti u stanju sastavljati
nukleotide u bilo koji ţeljeni niz, proizvoditi bilo kakvu odliku koju
smatramo poţeljnom - što je uznosita, ali i uznemirujuća perspektiva.
Evolucija djeluje kroz mutaciju i selekciju. Mutacije se mogu
dogoditi prilikom replikacije ako enzim DNA polimeraza pogriješi. Ali
njemu se to rijetko dogaĊa. Mutacije se takoĊer dogaĊaju zbog
radioaktivnosti ili ultraljubiĉastog zraĉenja sa Sunca, kozmiĉkih zraka ili
zbog kemikalija u okolini, sve to moţe izmijeniti nukleotide ili vezati
nukleinske kiseline u ĉvorove. Ako je stopa mutacija previsoka tada se
gubi nasljedstvo ĉetiri milijarde godina mukotrpne evolucije. Ako je
preniska, neće nastati novi varijeteti koji bi se prilagodili nekoj budućoj
promjeni ţivotne sredine. Evolucija ţivota zahtjeva više ili manje toĉnu
ravnoteţu izmeĊu mutacije i selekcije. Kada se postigne takva ravnoteţa,
dogaĊaju se izuzetne prilagodbe.
Promjena u jednom DNA nukleotidu izaziva promjenu u jednoj
amino-kiselini iz sastava proteina za koji DNA kodira. Crvena krvna zrnca
ljudi evropskog porijekla imaju pribliţno kuglast oblik. Crvena krvna zrnca
nekih ljudi afriĉkog porijekla izgledaju, meĊutim, poput srpića ili
polumjeseca. Srpaste stanice prenose manje kisika, što je uzrok pojave
jedne vrste anemije. Ali one osiguravaju i visoku otpornost protiv malarije.
Nema sumnje, bolje je biti i anemiĉan nego mrtav. Ovaj vaţan utjecaj na
funkciju krvi - tako upadljiv da se jasno vidi na fotografijama crvenih
krvnih zrnaca — je rezultat promjene jednog jedinog od deset milijardi
nukleotida u DNA tipiĉne ljudske stanice. Mi smo još uvijek neznalice
kakve su posljedice promjena većine drugih nukleotida.
Mi, ljudi, izgledamo priliĉno drukĉije nego stablo. Nema sumnje, mi
zamjećujemo svijet drukĉije nego stablo. No duboko u molekularnoj srţi
ţivota, stabla i mi smo u osnovi istovrsni. I jedni i drugi koristimo
nukleinske kiseline za pismo naslijeĊa: i jedni i drugi koristimo proteine
kao enzime za kontrolu kemije naših stanica. Najvaţnije je što koristimo
posve istu knjigu šifri za prevoĊenje informacija nukleinskih kiselina u
informacije proteina, kao što ĉine i doslovno sva ostala ţiva stvorenja na
našem planetu.4 Uobiĉajeno tumaĉenje ovog molekularnog jedinstva je da
svi mi - stabla i ljudi, riba-pecaĉ, muljna plijesan i papuĉica - potjeĉemo iz
jednog zajedniĉkog nivoa ţivota u ranoj povijesti našeg planeta. Kako su
se tada pojavile prvobitne, kritiĉne molekule?
U mom laboratoriju na sveuĉilištu Cornell radimo, izmeĊu ostalog,
na predbiološkoj organskoj kemiji, stvarajući neke note glazbe ţivota.
Miješamo pod elektriĉnim izbojima plinove nekadašnje Zemlje: vodik,
vodenu paru, amonijak, metan, sumporovodik - koji svi, usput reĉeno,
postoje danas na planetu Jupiter, kao i širom kozmosa. Izboji su analogni
atmosferskim praţnjenjima na drevnoj Zemlji, odnosno današnjem
Jupiteru. Reakciona posuda u poĉetku je prozirna: poĉetni plinovi posve su
nevidljivi. Ali nakon desetak minuta iskrenja vidimo neobiĉan smeĊi
pigment kako poĉinje polako šarati zidove posude. Unutrašnjost postepeno
postaje neprozirna, ispunjena gustim smeĊim katranom. Da smo
upotrijebili ultraljubiĉastu svjetlost - simulirajući rano Sunce - rezultat bi
bio više manje isti. Katran je izuzetno bogata zbirka sloţenih organskih
molekula, meĊu kojima se nalaze i sastavni dijelovi proteina i nukleinskih
kiselina. Sastojci ţivota, ustanovljujemo, mogu se lako napraviti.
Ovakve pokuse prvi je izvodio, poĉetkom pedesetih godina, Stanley
Miller, tada postdiplomac kod kemiĉara Harolda Ureya. Urey je bio
uvjeren da je rana atmosfera Zemlje bila bogata vodikom, kao što je to
sluĉaj i s kozmosom; da je vodik pobjegao u svemir sa Zemlje, ali ne i s
masivnog Jupitera, a ţivot je nastao prije nego je vodik ispario. Kada je
Urey izloţio zamisao da bi ove plinove trebalo podvrgnuti elektriĉnim
praţnjenjima, netko ga je zapitao što oĉekuje kao rezultat jednog takvog
pokusa. Urey je kratko odgovorio: »Beilsteina«. Beilstein je opseţan
njemaĉki priruĉnik u 28 knjiga, popis svih organskih molekula poznatih
kemiĉarima.
 Koristeći samo najzastupljenije plinove koji su bili prisutni na ranoj
Zemlji te gotovo svaki izvor energije koji prekida kemijske veze, u stanju
smo proizvesti osnovne graĊevne cigle ţivota. Ali u našoj reakcionoj
posudi nalaze se samo note glazbe ţivota - ne i sama glazba. Molekularne
graĊevne cigle moraju se sloţiti u pravilan niz. Ţivot je svakako nešto više
od amino-kiselina koje prave njegove proteine i nukleotida koji prave
njegove nukleinske kiseline. Ali u svrstavanju tih graĊevnih cigli u duge
lance molekula ostvaren je ipak veliki laboratorijski napredak. Amino-
kiseline su se sastavljale u uvjetima primitivne Zemlje u molekule sliĉne
proteinima. Neke od njih imaju izvjesnu kontrolu nad korisnim kemijskim
reakcijama, kao što to rade i enzimi. Nukleotidi su se sakupljali u niti
nukleinskih kiselina, dugaĉkim nekoliko desetina jedinica. Pod
odgovarajućim okolnostima u eksperimentalnoj epruveti, kratke nukleinske
kiseline su u stanju sintetizirati istovrsne kopije sebe samih. Nitko još nije
izmiješao zajedno plinove i vodu primitivne Zemlje, pa da na kraju pokusa
nešto izmili iz epruvete. Najmanji poznati ţivi stvorovi, viroidi, sastoje se
od nešto manje od deset tisuća atoma. Oni izazivaju više razliĉitih bolesti
kod kultiviranih biljaka i vjerojatno su se kasnije razvili od sloţenijih, a
nisu nastali od davnih jednostavnijih organizama. U stvari, teško je i
zamisliti neki jednostavniji organizam koji bi u ma kojem smislu bio ţiv.
Viroidi se iskljuĉivo sastoje od nukleinske kiseline, za razliku od virusa
koji imaju i proteinski plašt. Oni nisu ništa drugo već jedna nit RNA
linearne ili zatvoreno kruţne geometrije. Viroidi su tako sićušni, a ipak
uspijevaju bujno rasti zato jer su pravi paraziti. Sliĉno virusima, oni
naprosto zauzmu molekularni mehanizam neke znatno veće stanice koja
dobro funkcionira i pretvaraju je iz radionice za proizvodnju novih stanica
u radionicu za proizvodnju novih viroida.
Najmanji poznati samostalni organizmi jesu PPLO
(pleuropneumoliki organizmi) i sliĉna sićušna stvorenja. Oni se sastoje od
pedesetak milijuna atoma. Ovi organizmi su bitno sloţeniji od viroida i
virusa budući da se u znatno većoj mjeri moraju oslanjati na same sebe. Ali
ţivotni uvjeti na Zemlji danas nisu izuzetno pogodni za jednostavne oblike
ţivota. Treba marljivo raditi da bi se preţivjelo. Treba biti oprezan zbog
grabeţljivaca. U ranoj povijesti našeg planeta, meĊutim, kada je Sunĉeva
svjetlost stvarala ogromne koliĉine organskih molekula u atmosferi bogatoj
vodikom, vrlo jednostavni, neparazitski organizmi imali su dobre izglede
za opstanak. Prvi ţivi stvorovi vjerojatno su bili nešto poput svojevrsnih
samostalnih viroida, dugaĉki svega nekoliko stotina nukleotida. Krajem
ovog stoljeća moţda će već zapoĉeti eksperimenti na stvaranju ovakvih
stvorenja od najosnovnije graĊe koja ulazi u njihov sastav. Treba još
mnogo nauĉiti o nastanku ţivota, raĉunajući tu i nastanak genetskog koda.
No, pokuse ove vrste izvodimo tek tridesetak godina. Priroda je imala
ĉetiri milijarde godina prednosti. Sve u svemu, ono što smo do sada
postigli i nije tako loše.
Ništa u takvim pokusima nije specifiĉno zemaljsko. Poĉetni plinovi i
izvori energije prisutni su širom kozmosa. Kemijske reakcije koje danas
izazivamo u laboratorijima mogu biti odgovorne za nastanak organske
materije u meĊuzvjezdanom prostoru i amino-kiselina naĊenih u
meteoritima. Neka sliĉna kemija mora da se odigrala na milijardu drugih
svjetova u Mlijeĉnom Putu. Svemir je pun molekula ţivota.
Ali ĉak ako ţivot na drugim planetima i ima isti tip molekulske
kemije kao i ţivot na Zemlji, ipak nema razloga oĉekivati da će on
nalikovati poznatim nam organizmima. Uzmite u obzir samo ogromnu
raznolikost ţivih bića na Zemlji, a sva ona dijele isti planet i imaju
istovrsnu molekulsku biologiju. Te druge ţivotinje i biljke vjerojatno se
korijenito razlikuju od svih organizama koje poznajemo ovdje. Moguće je
da postoji izvjesna konvergentnost evolucije, zato što moţda ima samo
jedno najbolje rješenje odreĊenog problema što ga postavlja ţivotna
sredina - kao na primjer, dva oka za binokularno gledanje na optiĉkim
frekvencijama. Ali, općenito uzevši, sluĉajan karakter evolucionih procesa
trebao bi dovesti do stvaranja takvih izvanzemaljskih stvorenja koja bi se
vrlo razlikovala od svega što je nama poznato.
Ne mogu vam reći na što bi sliĉilo jedno izvanzemaljsko biće.
Strašno sam ograniĉen ĉinjenicom što poznajem samo jednu vrstu ţivota -
ovu sa Zemlje. Neki ljudi - pisci znanstvene fantastike ili slikari, na primjer
- razmišljali su o tome kako bi mogla izgledati izvanzemaljska bića. Ja sam
vrlo skeptiĉan u pogledu većine tih izvanzemaljskih vizija. Ĉini mi se,
naime, da se oni oslanjaju previše na oblike ţivota za koje već znamo. Bilo
koji promatrani organizam je takav kakav jest zbog dugog niza
pojedinaĉno nevjerojatnih pojava. Ne dijelim mišljenje onih koji smatraju
da bi ţivot drugdje bio sliĉan reptilima, insektima ili, recimo, ljudimaĉak i
uz neka manja kozmetiĉka podešavanja, kao što su zelena koţa, šiljaste uši
ili antene. Ali ako me baš tjerate mogao bih pokušati da zamislim nešto
prilĉno drukĉije:
Na jednom divovskom plinovitom planetu tipa Jupiter, atmosfere
bogate vodikom, helijem, metanom, vodenom parom i amonijakom, nema
dostupne ĉvrste površine već postoji samo gusta, oblaĉna atmosfera u kojoj
organske molekule moţda padaju s neba poput mane sa nebesa, sliĉno
proizvodima naših laboratorijskih pokusa. Pa ipak, ima jedna tipiĉna
prepreka za ţivot na takvom planetu: atmosfera je uzburkana, a u dubini je
i vrlo topla. Svaki organizam mora dobro paziti da ne bude odvuĉen dolje i
sprţen.
Da pokaţemo kako ţivot nije iskljuĉen ĉak ni na jednom toliko
razliĉitom planetu, moj kolega s Cornelia E. E. Salpeter i ja napravili smo
neke proraĉune. Dakako, mi ne moţemo toĉno znati kako bi izgledao ţivot
na jednom takvom svijetu, ali ţeljeli smo vidjeti da li bi, u skladu sa
zakonima fizike i kemije, svijet ove vrste mogao biti nastanjen.
Jedan od naĉina da preţivite pod ovakvim uvjetima jest da se
razmnoţavate prije nego li budete sprţeni, nadajući se da će konvektivno
strujanje odnijeti neke od vaših potomaka u više i hladnije slojeve
atmosfere. Takvih organizama moglo bi biti sasvim malo. Nazovimo ih
tonioci. Ali mogli biste biti i lebdjelac: ogromna mješina vodika koja
izbacuje iz sebe helij i teţe plinove ostavljajući samo najlakši plin vodik;
ili balon s toplim zrakom, koji bi lebdio zahvaljujući odrţavanju unutarnje
topline energijom koju biste dobivali iz hrane što je jedete. Sliĉno
poznatim balonima na Zemlji, što je neki lebdjelac dublje baĉen, to
snaţnija je uzgonska sila koja ga vraća u viša, hladnija, sigurnija podruĉja
atmosfere. Lebdjelac bi se mogao hraniti već postojećim organskim
molekulama, ili bi ih mogao praviti sam od Sunĉeve svjetlosti i zraka,
poput biljaka na Zemlji. Do odreĊene granice, što je jedan lebdjelac veći,
bit će to efikasniji. Salpeter i ja zamislili smo lebdioce promjera mnogo
kilometara, neuporedivo veće i od najkrupnijih kitova koji su ikada
postojali, bića veliĉine gradova.
Lebdioci se mogu kretati kroz planetnu atmosferu izbacujući plin
poput mlaţnjaka ili raketa. Zamišljamo ih u velikim, tromim krdima, koja
se pruţaju dokle pogled dopire, sa svojstvima koţe kakva je potrebna pri
kamuflaţi, što znaĉi da i oni imaju takoĊer problema. U toj sredini naime
postoji barem još jedna ekološka niša: lov. Lovci su brzi i pokretni. Oni
jedu lebdioce i zbog njihovih organskih molekula i zbog zaliha ĉistog
vodika. Šuplji tonioci mogli su se razviti u prve lebdioce, a lebdioci
sposobni da se sami kreću, u prve lovce. Lovaca ne bi moglo biti jako
mnogo, jer ako pojedu sve lebdioce i sami bi išĉezli.
Fizika i kemija dozvoljavaju ovakve ţivotne oblike. Slikar im
pridodaje izvjestan šarm. Priroda, meĊutim, nije obavezna da se drţi naših
maštarija. Ali ako postoje milijarde nastanjenih svjetova u Mlijeĉnom
Putu, moţda će neki biti napuĉeni toniocima, lebdiocima i lovcima koje je
izmislila naša mašta obuzdavana zakonima fizike i kemije.
Biologija je sliĉnija povijesti nego fizici. Morate znati prošlost, da
biste razumjeli sadašnjost. I to je morate znati vrlo potanko. Još ne postoji
prediktivna teorija biologije, kao što nema ni prediktivne teorije povijesti.
Razlog je isti u oba sluĉaja: i jedna i druga disciplina previše su sloţene za
nas. Ali, razumijevši druge sluĉajeve, moći ćemo bolje upoznati sebe.
Prouĉavanje samo jednog uzorka izvanzemaljskog ţivota, ma koliko on
skroman bio, deprovincijalizirat će biologiju. Biolozi će tada prvi put
doznati koje su druge vrste ţivota moguće. Kada kaţemo da je traganje za
izvanzemaljskim ţivotom vaţno, mi nemamo garanciju da će ovaj ţivot
biti lako pronaći - već jedino to da je on traganja i te kako vrijedan.
Ĉuli smo tek glas ţivota samo na jednom malom svijetu. Ali konaĉno
smo poĉeli prisluškivati uokolo sebe i druge glasove iz kozmiĉke fuge.
 3.
SKLAD SVJETOVA

Znaš li zapovijed što vlada nebesima?

Moţeš li postaviti njihova pravila na Zemlji?
Knjiga o Jobu

Sve dobro i zlo što dolazi ĉovjeku i drugim stvorenjima dolazi im

kroz Sedam i Dvanaest. Dvanaest znakova Zodijaka, kao što Vjera
kaţe, su dvanaest zapovjednika na strani svjetlosti; a za sedam
planeta je reĉeno da su sedam zapovjednika na strani tame. Sedam
planeta ugnjetava sve stvoreno, donoseći im smrt i svakojako zlo; jer
dvanaest znakova Zodijaka i sedam planeta upravljaju sudbinom
svijeta.
Kasnozaratustranska knjiga, Menok i Xrat

Reći nam da je svaka vrsta stvari obdarena nekim posebnim okultnim

svojstvom kojim djeluje i proizvodi vidljive uĉinke, isto je kao i ne
reći nam ništa; ali izvesti iz pojava dva ili tri opća principa kretanja,
a zatim nam objasniti kako svojstva i djelovanje svili tjelesnih stvari
slijede iz tih nedvojbenih principa, tek to bi bio doista velik korak
naprijed.
Isaac Newton, Optika

Ne pitamo se u kakve korisne svrhe pjevaju ptice, jer poj je pticama

zadovoljstvo budući da su one stvorene da pjevaju. Isto tako, ne bi se
trebalo pitati zašto se ljudski um muĉi da pronikne u tajne nebesa...
Raznovrsnost pojava u prirodi toliko je velika, a riznice skrivene na
nebesima toliko su bogate, da ljudski um nikada neće oskudjevati
svjeţom hranom.
Johann Kepler, Mysterium Cosmographicum

Da ţivimo na planetu na kojem se nikada ništa ne mijenja, bilo bi

malo toga da se uĉini. Ne bi bilo niĉeg za proraĉunavanje. Znanost ne bi
imala poticaje. A ako bismo ţivjeli u nekom svijetu nepredvidljivog,
svijetu gdje bi se stvari mijenjale na sluĉajan ili vrlo sloţen naĉin, tu ne
bismo bili u stanju da bilo što dokuĉimo. Ni u tom sluĉaju ne bi bilo ovog
što se zove znanost. Mi meĊutim ţivimo u svemiru koji se ponaša izmeĊu
ove dvije krajnosti: u kojem se stvari, doduše, mijenjaju, ali prema
obrascima, uzorcima, pravilima, ili, kako ih mi nazivamo, zakonima
prirode. Ako bacim drvce u zrak, ono će uvijek pasti na tlo. Sunce zalazi
na zapadu, i uvijek se slijedećeg jutra ponovo pojavljuje na istoku. I stoga,
postaje moguće proniknuti u prirodu stvari. Moţemo se baviti znanošću i
time poboljšati vlastite ţivote.
Ljudska bića su umiješna u shvaćanju svijeta. Uvijek smo takvi bili.
Mogli smo loviti divljaĉ i paliti vatre samo zato jer smo nešto shvatili. Bilo
je i doba prije pojave televizije, filma, radija, prije knjiga. Najveći dio svog
postojanja ĉovjeĉanstvo je provelo u tom vremenu. Dok je u logorskim
vatrama tinjala ţar, u dugim noćima bez mjeseĉine, promatrali smo
zvijezde.
Noćno nebo je zanimljivo. Na njemu su neki likovi. Ĉak i ako se ne
trudite, ipak moţete zamisliti slike. Na sjevernom nebu, na primjer, postoji
jedan lik, odnosno zvijeţĊe koje pomalo liĉi na medvjeda. Neke kulture ga
nazivaju Veliki Medvjed. Druge, meĊutim, vide posve razliĉite likove.
Dakako, sve te slike se stvarno ne nalaze na noćnom nebu; mi smo ih sami
stavili tamo. Bili smo lovaĉki narod, vidjeli smo lovce i pse, medvjede i
djevojke, sve ono što nas je zanimalo. Kada su evropski pomorci iz
sedamnaestog stoljeća prvi put ugledali juţno nebo, ispunili su ga
predmetima, u to doba njima zanimljivim: tukanima i paunima,
teleskopima i mikroskopima, kompasima i brodskim krmama. Da su
zvijeţĊa dobivala nazive u dvadesetom stoljeću, pretpostavljam da bismo
mi na nebu vidjeli bicikle i friţidere, »zvijezde« pop glazbe, a moţda i
gljive atomskih eksplozija; bila bi to nova zbirka ĉovjekovih nada i
strahovanja, smještena meĊu zvijezde.
Naši preci povremeno bi ugledali kako nebom na tren projuri po koja
vrlo blistava zvijezda s tragom iza sebe. Nazivali su ih zvijezde-padalice,
ali taj naziv nije dobar, budući da su zvijezde i dalje ostajale na svom
mjestu nakon što su padalice pale. U nekim godišnjim dobima opaţa se
mnogo zvijezda padalica, a u drugima one su vrlo rijetke. I ovdje se zapaţa
odreĊena pravilnost.
Poput Sunca i Mjeseca, zvijezde uvijek izlaze na istoku, a zalaze na
zapadu; potrebna im je cijela noć da prevale put preko neba, ako se kreću
preko zenita promatraĉa (toĉnije, po nebeskom ekvatoru - prim. prev.).
Svako godišnje doba ima svoje zvijezde. Neka zvijeţĊa, na primjer, izlaze
poĉetkom jeseni i samo tada. Nikad se ne dogaĊa da se neko novo zvijeţĊe
iznenada pojavi na istoku. Tu vlada red, predvidljivost, postojanost. Na
neki naĉin, zvijezde gotovo da tješe i smiruju.
Neke zvijezde izlaze neposredno prije, ili zalaze neposredno nakon
Sunca; vremena i poloţaji njihovog ishoda i zalaza mijenjaju se ovisno o
godišnjim dobima. Briţljivim promatranjem ovih zvijezda, biljeţeći im
tokom mnogo godina poloţaje i vremena, mogli biste predvidjeti godišnja
doba. TakoĊer biste bili u stanju odrediti doba godine, ako ustanovite gdje
Sunce izlazi na obzorju svakoga dana. Na nebu se nalazio veliki kalendar,
dostupan svakome tko je imao odvaţnosti, sposobnosti i sredstva da biljeţi
podatke.
Naši preci su gradili naprave za mjerenje ritma godišnjih doba. U
kanjonu Chaco, u Novom Meksiku, nalazi se velika, ceremonijalna kiva ili
hram, bez krova, koji potjeĉe iz jedanaestog stoljeća. Dvadeset prvog
lipnja, najduţeg dana u godini, snop Sunĉeve svjetlosti ulazi u zoru kroz
jedan prozor, a zatim se lagano kreće, sve dok ne padne na posebnu nišu.
Ali to se dogaĊa samo oko dvadeset prvog lipnja. Zamišljam ponosne
pripadnike naroda Anasazi, koji su sebe nazivali »Drevnima«, okupljene
svakog 21. lipnja, ukrašene perjem, praporcima i odjevene u tirkiz, na
proslavi moći Sunca. Oni su takoĊer pratili prividno kretanje Mjeseca;
dvadeset osam viših niša u kivi vjerojatno predstavljaju broj dana koji
moraju proći da bi se Mjesec vratio na isti poloţaj meĊu zvijeţĊima. Ovaj
narod poklanjao je veliku paţnju Suncu, Mjesecu, zvijezdama. Na sliĉnim
zamislima, baziraju se i naprave pronaĊene još u Angkor Vatu (Kampuĉija,
Stonehengeu (Engleska), Abu Simbelu (Egipat), Chichen Itzi (Meksiko) i
Velikim Ravnicama (Sjeverna Amerika).
Neke navodne kalendarske naprave, najvjerojatnije su plod sluĉaja -
na primjer, sluĉajni raspored prozora i niša koji se javlja 21. lipnja. No,
ima i naprava ĉudesno drukĉijih. Na jednom mjestu na ameriĉkom
jugozapadu nalaze se tri uspravne ploĉe, koje su ovamo premještene s
poloţaja gdje su prvobitno bile prije otprilike tisuću godina. U kamenu je
uklesana jedna spirala, ponešto sliĉna obliku galaktike. Dvadeset prvog
lipnja, prvog dana ljeta, uska zraka Sunĉeve svjetlosti koja prolazi kroz
otvor izmeĊu ploĉa, prepolovljuje spiralu; a 21. prosinca, prvog dana zime,
dvije uske zrake Sunĉeve svjetlosti boĉno dodiruju spiralu, pa je to
jedinstven primjer primjene podnevnog Sunca za oĉitovanje nebeskog
kalendara.
Zašto su si ljudi širom svijeta dali toliko truda u uĉenju astronomije?
Mi smo lovili gazele, antilope i bizone ĉije su migracije bile blaţe,
odnosno ţivlje, već prema godišnjem dobu. Voće i drugi plodovi
sazrijevali su u odreĊeno vrijeme i nikada ne u neko drugo. Kada smo
izumili poljoprivredu morali smo povesti raĉuna o sjetvi i ţetvi ţitarica u
prava vremena. Godišnji sastanci raštrkanih nomadskih plemena zakazivali
su se u toĉno odreĊeno vrijeme. Sposobnost da se oĉitava nebeski kalendar
doslovno je bilo pitanje ţivota ili smrti. Narodi širom svijeta zapaţali su
ponovnu pojavu polumjeseca nakon faze mlaĊaka, povratak Sunca nakon
potpune pomrĉine, jutarnji ishod Sunca nakon njegovog uznemirujućeg
odsustva tokom noći; ove su pojave govorile našim precima o mogućnosti
nadţivljavanja smrti. Gore na nebu bila je, takoĊer, metafora o besmrtnosti.
Vjetar huĉi kroz kanjone ameriĉkog jugozapada i nitko ga drugi ne
ĉuje osim nas; sjećanje na ĉetrdeset tisuća pokoljenja muškaraca i ţena,
sposobnih da razmišljaju, naši prethodnici o kojima ne znamo gotovo ništa,
a na kojima se osniva naša civilizacija.
Tokom vremena ljudi su uĉili od svojih predaka. Što ste bolje znali
poloţaje i kretanja Sunca, Mjeseca i zvijezda, to ste pouzdanije mogli
predvidjeti kada treba ići u lov, kada sijati i ţeti, kada okupljati plemena.
Budući da se toĉnost mjerenja poboljšavala, trebalo je poĉeti sa
biljeţenjem podataka, tako da je astronomija potakla promatranja te razvoj
matematike i pisma. Zatim, znatno kasnije, pojavila se jedna priliĉno
neobiĉna zamisao, prodor mistike i praznovjerja u podruĉje koje je
uglavnom pripadalo iskustvenom znanju. Sunce i zvijezde upravljali su
godišnjim dobima, hranom, toplinom. Mjesec je upravljao plimama i
osekama, ţivotnim ciklusima mnogih ţivotinja, a moţda i menstrualnim5
ciklusom kod ţena - što je od središnje vaţnosti za jednu strastvenu vrstu
ţeljnu da ima potomstvo. Bila je još jedna grupa nebeskih tijela, lutajuće i
nestalne zvijezde zvane planeti. Naši su nomadski preci sigurno osjećali
sklonost prema planetima. Ne raĉunajući Sunce i Mjesec, mogli ste vidjeti
samo pet planeta. Kretali su se u odnosu na pozadinu udaljenijih zvijezda.
Ako ste pratili njihovo prividno kretanje tokom mnogo mjeseci, uoĉili ste
kako izlaze iz jednog zvijeţĊa, ulaze u drugo, a povremeno prave ĉak i
svojevrsne spore petlje na nebu. Sve drugo na nebu ima neki stvarni utjecaj
na ljudski ţivot. Kakav li je dakle utjecaj tih planeta?
U suvremenom zapadnom društvu, vrlo je lako kupiti - na novinskom
kiosku, na primjer - neki astrološki ĉasopis; znatno je teţe, meĊutim,
pronaći neki astronomski. Doslovce sve novine u Americi imaju dnevnu
rubriku o astrologiji, dok je vrlo malo onih koje imaju barem tjedni stupac
o astronomiji. U Sjedinjenim Drţavama ima deset puta više astrologa nego
astronoma. Na zabavama, kad srećem ljude koji ne znaju da sam
znanstvenik ĉesto me pitaju »Jeste li Blizanac?« (vjerojatnost da to jesam
je jedan prema dvanaest), ili »Koji ste znak?«. Znatno mi se rjeĊe postavlja
pitanje: »Jeste li ĉuli da se prilikom eksplozija supernova stvara zlato?«, ili
»Što mislite, kada će Kongres odobriti sredstva za vozilo po Marsu?«.
Astrologija tvrdi da na vašu budućnost bitno djeluje to u kojem su se
zvijeţĊu nalazili planeti u trenutku kada ste roĊeni. Prije nekoliko tisuća
godina, pojavila se ideja da kretanja planeta odreĊuju sudbine kraljeva,
dinastija, carstava. Astrolozi su prouĉavali kretanja planeta i zapitali se što
se zbilo posljednji put kada se, recimo, Venera uspinjala kroz zvijeţĊe
Jarca; moţda će se nešto sliĉno dogoditi i ovoga puta. Bio je to delikatan i
opasan posao. Astrologe su zapošljavale jedino drţave. U mnogim
zemljama izlagao se smrtnoj opasnosti svatko tko bi, osim sluţbenog
astrologa, pokušao ĉitati znamenja na nebu: najbolji naĉin da se poljulja
neka vladavina bio je proreći njenu propast. Astrolozi kineskog dvora, koji
bi izrekli pogrešno proroĉanstvo, bijahu pogubljeni. Drugi su jednostavno
krivotvorili podatke promatranja i tako dobili kasnije potpuno poklapanje s
dogaĊajima. Astrologija se razvila u neobiĉnu mješavinu promatranja,
matematike i briţljivog arhiviranja, a sve je to bilo garnirano maglovitim
mislima i religijskim obmanama.
No, ako planeti mogu odrediti sudbine naroda, onda mogu utjecati i
na ono što će se dogoditi meni sutra? Ideja o personalnoj astrologiji razvila
se u Egiptu iz doba Aleksandrije, a potom se prije otprilike dvije tisuća
godina, proširila po grĉkim i rimskim krajevima. Drevnost astrologije
danas se moţe zamijetiti u rijeĉima kao disaster (engleski: nesreća - prim.
prev.) što na grĉkom znaĉi »loša zvijezda«, influenza (engleski: gripa -
prim. prev.), talijanski znaĉi (zvjezdani) »utjecaj«, mazeltov je hebrejska
rijeĉ babilonskog porijekla, a izvorno znaĉi »dobro zvijeţĊe«, ili
shlamazel, rijeĉ koja takoĊer ima korijen u babilonskom astronomskom
rjeĉniku, a na jidišu se upotrebljava za nekoga koga stalno prati zla sreća.
Prema Pliniju, bilo je Rimljana, koji su smatrani sideratio, »pogoĊeni
planetom«. Bilo je i široko rasprostranjeno mišljenje da su planeti
neposredni uzroĉnici smrti. Ili razmotrimo samu rijeĉ consider (engleski:
razmotriti - prim. prev.): doslovno, ona znaĉi »s planetima«, što je oĉito
bio preduvjet ozbiljnog razmatranja. Tabela na 51. strani donosi popis
uzroĉnika smrti stanovnika Londona 1632. godine. Tu se navode razna
smrtonosna oboljenja dojenĉadi i djece, te neke egzotiĉne bolesti kao
»uzdizanje svjetlosti« ili »kraljevo zlo«, a od 9.535 smrti, trinaest ljudi
podleglo je »planetu«, više nego li ih je umrlo od raka. Zanima me, kakvi
bijahu simptomi.
Osobna astrologija postoji još i dan danas: promotrimo sluĉaj dvije
razliĉite novinske astrološke rubrike, objavljene istog dana u istom gradu.
Neka to budu, na primjer, njujorški Post i njujorški Daily News od 21.
rujna 1979. godine. Pretpostavimo da ste Vaga - što znaĉi da ste roĊeni
izmeĊu 23. rujna i 22. listopada. Prema astrologu iz Posta, »kompromis će
pomoći da popusti napetost«: korisno, moţda, ali i priliĉno neodreĊeno.
Prema astrologu iz Daily Newsa, morate »zahtijevati više od sebe«,
upozorenje takoĊer neodreĊeno, ali takoĊer i razliĉito od prethodnog. Ova
»predviĊanja« nisu, predviĊanja; to su zapravo svojevrsni savjeti - oni
govore što ĉiniti, a ne što će se dogoditi. Namjerno su sroĉeni tako
uopćeno da se mogu primijeniti na bilo koga. MeĊusobno su ipak vrlo
nesuglasni. Zašto se onda objavljuju jednako tako ĉinjeniĉno kao i sportski
rezultati ili izvještaji s burze?
Astrologija se moţe provjeriti na ţivotima blizanaca. Mnogo je
sluĉajeva da jedan od blizanaca nastrada u djetinjstvu, prilikom jahanja,
recimo, ili od udara groma, dok drugi doţivi duboku starost. Oba su roĊena
na istom mjestu i u razmaku od svega nekoliko minuta. Isti se planet
pojavljivao prilikom njihovog dolaska na svijet. Ako je astrologija
ispravna, kako onda dva ovakva blizanca mogu imati tako posve razliĉite
sudbine? Poznato je takoĊer da se astrolozi ni meĊu sobom ne mogu sloţiti
oko toga što neki horoskop znaĉi. U briţljivo pripremljenim testovima
ustanovljeno je da oni nisu u mogućnosti predvidjeti karakter i budućnost
ljudi o kojima ne znaju ništa drugo osim vremena i mjesta roĊenja.6
Ima neĉeg neobiĉnog kod drţavnih zastava na planetu Zemlji. Na
zastavi Sjedinjenih Drţava nalazi se pedeset zvijezda; sovjetska i izraelska
imaju po jednu; burmanska ĉetrnaest: grenadska i venezuelska po sedam;
kineska pet; iraĉka tri; zastava Sao Tome i Principe dvije zvijezde; na
japanskoj, urugvajskoj, malavijskoj, bangladeškoj i tajvanskoj nalazi se
Sunce; na brazilskoj je nebeski svod; zastave Australije, Zapadnog Samoa,
Novog Zelanda i Papue Nove Gvineje prikazuju zvijeţĊe Juţni Kriţ; Butan
ima na zastavi zmajev biser, simbol Zemlje; na kampuĉijskoj je
astronomski opservatorij Angkor Vat; zastave Indije, Juţne Koreje i
Narodne Republike Mongolije sadrţe kozmološke simbole. Mnoge
socijalistiĉke zemlje imaju na zastavama zvijezde. Mnoge islamske zemlje
imaju polumjesec. Gotovo polovina naših drţavnih zastava pokazuje
astronomske simbole. Ova pojava je transkulturna, neograniĉena, svjetska.
Ona takoĊer nije ograniĉena samo na naše vrijeme: na sumerskim
cilindriĉnim peĉatima iz trećeg milenija prije nove ere i na taoistiĉkim
zastavama iz predrevolucionarne Kine nalaze se zvijeţĊa. Drţave, u to ne
sumnjam, ţele prigrliti nešto od moći i pouzdanosti neba. Traţimo vezu s
kozmosom. Ţelimo se uvrstiti u skalu najvećih razmjera. A ustanovljeno je
da ta veza doista postoji, ali ne ona osobna, sitna, nemaštovita na koju
igraju astrolozi, već veza nemjerljivo dublja, koja seţe do postanka
materije, do prikladnosti Zemlje za ţivot, do razvoja i sudbine ljudske vrste
- sve teme na koje ćemo se kasnije još vratiti.
***
Otac moderne popularne astrologije bio je Claudius Ptolemaeus,
kojeg mi zovemo Ptolemej, premda on nije bio u rodu s kraljevima istog
imena. Ptolemej je radio u Aleksandrijskoj biblioteci u drugom stoljeću.
Sve one tajanstvenosti vezane za planete koji se uzdiţu u ovoj ili onoj
Sunĉevoj i Mjeseĉevoj »kući«, odnosno za »Razdoblje Aquariusa«
(Vodenjaka), potjeĉu od Ptolemeja koji je kodificirao babilonsku
astrološku tradiciju. Evo jednog tipiĉnog horoskopa iz Ptolemejevog doba,
napisanog na grĉkom, na papirusu, za jednu djevojĉicu roĊenu 150.
godine: »RoĊenje Filoe. Deseta godina Antonija Cezara, vladara, prvi sat
noći izmeĊu petnaestog i šesnaestog famenota. Sunce u Ribama, Jupiter i
Merkur u Ovnu, Saturn u Raku, Mars u Lavu, Venera i Mjesec u
Vodenjaku, horoskop Jarac.« Naĉin nabrajanja mjeseci i godina mnogo se
više promijenio tokom kasnijih stoljeća, nego li astrološke pedanterije.
Jedan tipiĉan odlomak iz Ptolemejeve astrološke knjige Tetrabiblos, glasi:
»Saturn, ako je na istoku, uzrokuje da osoba pod njegovim utjecajem bude
tamnoputa, snaţna, kovrĉave crne kose, maljavih prsiju, oĉiju skromne
veliĉine, osrednjeg rasta, ljigavog i hladnog temperamenta.« Ptolemej je
vjerovao da planeti i zvijezde ne samo da utjeĉu na tipove ponašanja, nego
i na stas, ten, nacionalni karakter, pa su ĉak i uroĊene fiziĉke nepravilnosti
odreĊene zvijezdama. Moderni astrolozi su u tom pogledu, ĉini se, postali
oprezniji.
Ali moderni astrolozi su zaboravili na pomicanje ekvinocija za što je
Ptolemej znao. Oni zanemaruju atmosfersku refrakciju o kojoj je Ptolemej
pisao. Oni gotovo uopće ne obraćaju paţnju na sve one mjesece i planete,
asteroide i komete, kvazare i pulsare, eksplodirajuće galaktike, povezane
dvojne zvijezde, kataklizmiĉki promjenjive zvijezde, izvore rentgenskog
zraĉenja koji su otkriveni nakon Ptolemeja. Astronomija je znanost -
prouĉavanje svemira kakav on stvarno je. Astrologija je pseudoznanost -
izjava kojom se, u nedostatku dokaza, tvrdi da planeti djeluju na naš
svakodnevni ţivot. U Ptolemejevo vrijeme još nije bila posve jasna razlika
izmeĊu astronomije i astrologije. Danas jest.
Kao astronom, Ptolemej je dao nazive zvijezdama, ustanovio njihov
sjaj, postavio dobre razloge za vjerovanje da je Zemlja oblika kugle,
odredio pravila za predviĊanje pomrĉina i, moţda najvaţnije, pokušao je
razumijeti zašto planeti onako neobiĉno lutaju, gibajući se u odnosu na
pozadinu dalekih zvijeţĊa. Postavio je prikladan model za razumijevanje
planetnih gibanja i odgonetanje poruka na nebu. Prouĉavanje nebeskog
svoda dovodilo je Ptolemeja do pravih ekstaza. »Smrtan, kakav jesam«,
napisao je on, »ja znam da ću proţivjeti samo jedan tren. Ali kada pratim
uz silno zadovoljstvo zgusnuto mnoštvo zvijezda na njihovom kruţnom
toku, stopala kao da mi više ne dodiruju Zemlju...«
Ptolemej je vjerovao da je Zemlja središte univerzuma; da Sunce,
Mjesec, planeti i zvijezde kruţe oko Zemlje. To je najprirodnija pomisao
na svijetu. Zemlja izgleda postojana, ĉvrsta, nepomiĉna, a vidimo da
nebeska tijela izlaze i zalaze svakoga dana. Svaka je kultura nabasala na
geocentriĉku hipotezu. Tako Johann Kepler piše: »Nemoguće je da razum
bez prethodnog znanja, zamisli bilo što drugo osim Zemlju kao svojevrsnu
veliku kuću s nebeskim svodom na njenom vrhu; on je nepomiĉan, a po
njemu Sunce, onako maleno, prolazi s jednog podruĉja u drugo, poput
ptice što prelijeće zrakom.« Ali kako objasniti prividno gibanje planeta -
Marsa, na primjer, za koje se znalo tisućama godina prije Ptolemejevog
doba? (Jedan od epiteta kojeg su stari Egipćani dodavali Marsu bio je
sekdedef em khetkhet što znaĉi »onaj koji putuje unatrag«; oĉito jasni opis
za njegovo retrogradno, petljasto, prividno gibanje.)
Ptolemejev model planetnog gibanja moţe se predstaviti malom
napravom, poput one koja je, sluţeći istoj svrsi, postojala i u njegovo
vrijeme.7 Problem je bio prikazati »stvarno« kretanje planeta, viĊenih
odozgo, odnosno »izvana«, i to takvo kretanje koje objašnjava prividno
kretanje planeta, viĊenih odozdo, odnosno »iznutra«.
Zamišljalo se da planeti kruţe oko Zemlje priĉvršćeni za savršene
prozirne kugle. No, oni nisu bili direktno priĉvršćeni na kugle, već
posredno, pomoću svojevrsnog ekscentriĉnog kotaĉa. Kugla se okreće,
kotaĉić se vrti i Mars, gledano sa Zemlje, pravi svoje petlje. Ovaj model
dozvoljavao bi priliĉno pouzdano predviĊanje gibanja planeta, dovoljno
zadovoljavajuće za toĉnost mjerenja ostvarivu u Ptolemejevo doba, pa ĉak
i mnogo stoljeća kasnije.
Ptolemejeve nebeske sfere, u srednjem vijeku zamišljane da su
graĊene od kristala, zadrţale su se u jeziĉkoj upotrebi sve do naših dana, u
izrazima kao što su »glazba sfera« (odnosno, »kugli« - prim. prev.) ili
»sedmo nebo« (postajalo je, naime, po jedno »nebo«, ili sfera za Mjesec,
Merkur, Veneru, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn, i još jedna za zvijezde). U
takvoj slici, sa Zemljom u središtu svemira, sa stvaranjem koje se odnosi
samo na naš svijet, s nebesima koja su zamišljena kao nešto graĊeno na
posve nezemaljskim principima, bilo je malo pobuda za astronomska
promatranja. Ptolemejev model, potpomognut crkvom tokom mraĉnog
doba, sprijeĉio je razvoj astronomije ĉitavo jedno tisućljeće. Napokon je
1543. godine, jedan poljski katoliĉki svećenik imenom Nikola Kopernik
objavio posve drukĉiju hipotezu za objašnjenje prividnog gibanja planeta.
Njegov prijedlog bijaše da je u središtu univerzuma Sunce, a ne Zemlja.
Zemlja je time bila degradirana na samo jedan od planeta, treći od Sunca,
koji se giba po savršeno kruţnoj stazi. (Ptolemej je uzeo u obzir i ovakav
heliocentriĉni model, ali ga je odmah odbacio; prema Aristotelovoj fizici
bilo je silovito gibanje velike Zemlje u suprotnosti s podacima
promatranja.)
Taj je model bio u najmanju ruku jednako, kao i Ptolemejev dobar za
tumaĉenje prividnog kretanja planeta. No, on je ipak mnoge razljutio.
Godine 1616. katoliĉka crkva stavila je Kopernikovo djelo na spisak
zabranjenih knjiga, dok ga ne »isprave« crkveni cenzori, i na tom spisku je
ostalo sve do 1835. godine.8 Martin Luther opisao je Kopernika kao
»drskog astrologa... Ta luda ţeli preokrenuti sveukupnu astronomiju. Ali u
Svetom pismu stoji da je Jošua Suncu naredio da stane, a ne Zemlji«. Ĉak
su i neki Kopernikovi pristalice tvrdili da on, u stvari, ni sam nije vjerovao
u heliocentriĉni univerzum, već da ga je samo zamislio kao zgodno
pomoćno sredstvo za izraĉunavanje kretanja planeta.
Epohalni sukob dva pogleda na kozmos - geocentriĉni i
heliocentriĉni - dostigao je vrhunac u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću,
a njegov glavni zaĉetnik bio je ĉovjek koji se, poput Ptolemeja, bavio i
astrologijom i astronomijom. Ţivio je u doba kad je ljudski duh bio sputan,
a um okovan: kad su tisuću ili dvije tisuće godina stare crkvene izjave o
znanstvenim temama smatrane toĉnijim mjerilom od suvremenih otkrića
ostvarenih pomoću tehnika nepoznatih u staro doba, kada su se odstupanja,
ĉak i u pogledu neriješenih teoloških tajni, od vladajućih doktrinarnih
shvaćanja, katoliĉkih i protestantskih, kaţnjavala poniţenjima, novĉanim
kaznama, progonstvom, muĉenjem ili smrću. Na nebesima su stanovali
anĊeli, demoni i ruka gospodnja, koja je okretala kristalne kugle planeta. U
znanosti nije postojala misao da ispod pojave prirode moţda leţe zakoni
fizike. Ali hrabra i usamljena borba ovog ĉovjeka zapalila je vatru moderne
znanstvene revolucije.
Johann Kepler roĊen je u Njemaĉkoj 1571. godine. Kao djeĉak
poslan je u protestantsku seminarsku školu u provincijski grad Maulbronn
da se školuje za svećenika. Bio je to svojevrstan logor za obuku, u kojem
su mladi mozgovi uvjeţbavali korištenje teološkog oruţja protiv tvrĊave
rimskog katoliĉanstva. Tvrdoglav, inteligentan i vrlo nezavisan, Kepler je
proveo dvije godine u sumornom Maulbronnu, bez i jednog prijatelja; bio
je usamljen i povuĉen, zadubljen u razmišljanja o vlastitoj zamišljanoj
nedostojnosti u boţjim oĉima. Kajao se zbog tisuću grijeha koji ni po ĉemu
nisu bili posebni, i oĉajavao je oko toga da li će ikada postići spas duše.
Ali bog je za njega postao više od boţjeg gnjeva kojeg treba umiriti.
Keplerov bog bio je stvaralaĉka sila kozmosa. Djeĉaĉka radoznalost
pobjedila je strah. Ţelio je nauĉiti o eshatologiji svijeta, njegovom poĉetku
i kraju, usudio se razmišljati o boţjem umu. Ove opasne duhovne
pustolovine, u poĉetku neopipljive poput sjećanja, postale su opsesija
cijelog njegovog ţivota. Te ohole teţnje jednog malog sjemeništarca na
kraju će izvesti Evropu iz samostana srednjovjekovne misli.
Znanost klasiĉne starine zašutjela je prije više od tisuću godina, ali u
kasnom srednjem vijeku poĉele su odzvanjati u evropskim uĉilištima prve
slabašne jeke njenih glasova koje su saĉuvali arapski mislioci. U
Maulbronnu ta je jeka doprla i do Keplerovih ušiju, zahvaljujući tome što
je, osim teologije, uĉio još i grĉki i latinski, glazbu i matematiku. Pomislio
je da je u Euklidovoj geometriji na tren zamijetio prizor savršenstva i
kozmiĉke slave. Kasnije je zapisao: »Geometrija je postojala prije
Stvaranja. Ona je podjednako vjeĉita kao i Boţji um ... Geometrija je Bogu
posluţila kao uzor za Stvaranje ... Geometrija je sam Bog.«
Premda je bio zaokupljen matematikom, i ţivio povuĉenim ţivotom,
na uobliĉavanje Keplerovog karaktera sigurno je utjecalo i nesavršenstvo
vanjskog svijeta. Praznovjerje je bilo jedino što je stajalo na raspolaganju
ljudima koji nisu imali drugog sredstva protiv bijede što su je donosili
glad, pošasti i sukobi oko raznih vjerskih uĉenja. Zvijezde su za mnoge
bila jedino utoĉište pa je po dvorištima i krĉmama zaplašene Evrope
procvao drevni astrološki zanat. Kepler, ĉiji je odnos prema astrologiji do
kraja ostao dvosmislen, poĉeo se pitati ne stoji li moţda u pozadini
prividnog kaosa svakodnevnog ţivota ipak neki skriveni red. Ako je bog
stvorio svijet, zar ga onda ne bi trebalo paţljivo ispitati? Zar sve ono što je
stvoreno nije izraz sklada u boţjem umu? Knjiga prirode ĉekala je svog
ĉitaoca već više od tisuću godina.
Godine 1589. Kepler je napustio Maulbronn i obreo se na velikom
Sveuĉilištu u Tubingenu da ovdje nastavi školovanje za svećeniĉki poziv i
doţivi pravo osloboĊenje. Suoĉen s najţivljim intelektualnim tokovima tog
vremena, Keplerov genij je odmah privukao paţnju uĉitelja; jedan od njih
upoznao je mladića s opasnim tajnama Kopernikove hipoteze.
Heliocentriĉan svemir poklapao se s Keplerovim religijskim osjećajem i on
je sa ţarom prigrlio tu zamisao. Sunce je bilo metafora za boga oko koga
se okretalo sve ostalo. Uoĉi zareĊenja ponuĊeno mu je jedno privlaĉno
svjetovno zaposlenje, koje je on - moţda zbog toga što se nije smatrao
najprikladnijim za svećeniĉko zvanje - na kraju prihvatio. Bio je pozvan u
Graz, u Austriju, da predaje matematiku u srednjoj školi, a nešto kasnije
poĉeo je i pripremati astronomske i meteorološke almanahe, odnosno
sastavljati horoskope. »Bog je svaku ţivotinju opskrbio sredstvom za
uzdrţavanje.« Napisao je on. »Astronomima je u tu svrhu namijenio
astrologiju.«
Kepler je bio blistavi mislilac i sjajni pisac, ali drţanje predavanja
mu nije leţalo. Mrmljao je sebi u bradu. Udaljavao se od teme. Povremeno
bi postajao potpuno nerazumljiv. Prve godine u Grazu privukao je samo
nekoliko uĉenika, a slijedeće nijednog. Paţnju bi mu stalno odvlaĉila
unutrašnja plima primisli i ideja, pa je tako jednog prijatnog ljetnjeg
popodneva, tokom nekog beskrajnog predavanja, Kepleru najednom sinula
zamisao koja će korijenito promijeniti budućnost astronomije. Moţda je
zastao usred reĉenice. Njegovim nepaţljivim uĉenicima koji su jedva
ĉekali kraj lekcije, sigurno je promaknuo taj povijesni trenutak.
U Keplerovo vrijeme bilo je poznato samo šest planeta: Merkur,
Venera, Zemlja, Mars, Jupiter i Saturn. Kepler se zapitao zašto samo šest.
Zbog ĉega ne dvadeset ili stotinu? Zašto razmak izmeĊu njihovih staza
iznosi upravo toliko koliko je zakljuĉio Kopernik? Još nitko nije postavljao
takva pitanja. Grĉki matematiĉari znali su još od Pitagorinog vremena da
postoji pet pravilnih ili »platonskih« tijela, ĉije su sve strane pravilni
mnogokuti. Kepler je pomislio da su ova dva broja povezana, da je razlog
postojanja samo šest planeta taj što ima samo pet pravilnih tijela, pa će ova
tijela, ako su upisana ili smještena jedno u drugo, odrediti i udaljenosti
planeta od Sunca. On je povjerovao da je u ovim besprijekornim oblicima
prepoznao nevidljive potporne strukture za sfere šest planeta. Veza izmeĊu
Pitagorinih tijela i rasporeda planeta mogla je da ima samo jedno
objašnjenje: ruku boga, geometra.
Kepler je bio zapanjen da je upravo on - tako griješan, kako je
vjerovao - bio boţanski izabran da doĊe do ovog velikog otkrića. Uputio je
molbu virtemberškom vojvodi da financira izradu trodimenzionalnog
modela njegove zamisli o pravilnim tijelima smještenim jedno u drugo,
ĉija bi svrha bila da se i drugima omogući uţivati u ljepoti svete
geometrije. Model bi se, dodao je on, mogao napraviti od srebra i dragog
kamenja te da tako posluţi i kao vojvodski kaleţ. Molba je bila odbijena uz
ljubazni savjet da Kepler prvo konstruira jeftiniju verziju od papira, i on se
odmah bacio na posao. »Silno zadovoljstvo koje mi je donijelo ovo otkriće
nikada se ne moţe objasniti rijeĉima ... Nisam prezao ni od kakvih
proraĉuna, bez obzira koliko bili teški. Dane i noći sam provodio u
matematiĉkom radu da vidim da li je moja hipoteza suglasna s
Kopernikovim stazama ili je moţda radost bila isprazna«. No, koliko god
se on trudio, pravilna tijela i staze planeta nisu se dobro poklapali.
Elegantnost i vrsnoća teorije uvjeravali su ga, ipak, da se u promatraĉkim
podacima krije greška; do istog zakljuĉka dolazili su i mnogi drugi
teoretiĉari u povijesti znanosti, kada se teorija ne bi slagala s rezultatima
promatranja. U to je vrijeme na svijetu samo jedan ĉovjek raspolagao
toĉnijim rezultatima promatranja prividnih poloţaja planeta, danski plemić
koji je samoga sebe poslao u progonstvo, a nosio je titulu carskog
matematiĉara na dvoru Rudolfa II, cara svetog rimskog carstva; bio je to
Tycho Brahe koji je na Rudolfov prijedlog baš tada pozvao u Prag Keplera
ĉija je matematiĉka slava bila u usponu.
Provincijski uĉitelj skromnog porijekla, poznat jedino uskom krugu
matematiĉara, Kepler se u poĉetku kolebao da li da prihvati Tychoovu
ponudu. Ali odluka je pala i mimo njegove volje. Godine 1598. Kepler je
osjetio na svojoj koţi jedan od mnogih predznaka nadolazećeg
tridesetogodišnjeg rata. Mjesni katoliĉki nadvojvoda, fanatiĉan u
dogmatskom uvjerenju, zarekao se da će prije »opustošiti cijelu zemlju
nego da vlada hereticima«.9 Protestante je lišio ekonomske i politiĉke
moći, Keplerova škola bila je zatvorena, a molitve, knjige i pjevanja, za
koje se smatralo da su heretiĉke, bile su zabranjene. Na kraju, graĊani su
bili pozvani na pojedinaĉno dokazivanje svojih osobnih religijskih
uvjerenja; oni koji bi odbili da se izjasne za rimokatoliĉku crkvu, bili su
kaţnjeni oduzimanjem jedne desetine imovine, a zatim, pod prijetnjom
smrti, zauvijek prognani iz Graza. Kepler je izabrao progonstvo:
»Licemjerstvo mi je oduvijek bilo strano. U pitanjima vjere ja sam
ozbiljan. Ne igram se time.«
Napustivši Graz, Kepler, njegova ţena i pokćerka krenuli su na
naporno putovanje u Prag. Oni nisu bili u sretnom braku. Kroniĉno
bolesna, Keplerova supruga, koja je nedavno bila izgubila dvoje djece,
opisana je kao »glupa, mrzovoljna, sklona osami i melankoliji«. Nije uopće
shvaćala posao muţa, a budući da je odrasla u obitelji sitnih seoskih gazda,
prezirala je njegovo zanimanje koje nije donosilo visoke prihode. On ju je,
zauzvrat, naizmjeniĉno prekoravao i zanemarivao, »zbog mojih studija
ponekad sam nepromišljen, ali izvukao sam pouku, shvatio sam da treba
biti strpljiv s njom. Kada bih uvidio da je primila previše srcu moje rijeĉi,
radije bih sebi odgrizao prst, nego li da je nastavim vrijeĊati«. No,
Keplerova glavna briga i dalje je ostao njegov posao.
Zamišljao je Tychoovo znanje kao pribjeţište od zala vremena, kao
mjesto gdje će njegova kozmiĉka tajna biti potvrĊena. Teţio je da postane
sudrug velikog Tychoa-Brahea, koji se neposredno prije pronalaska
teleskopa, ĉitavih trideset pet godina posvetio paţljivom mjerenju
mehanizma univerzuma, besprijekorno pravilnog i toĉnog. No, Keplerova
oĉekivanja se nisu ispunila. Tycho je bio osoba sklona kićenju, a
najupadljiviji ukras mu je bio zlatni nos, zamjena za original izgubljen još
za studentskih dana u dvoboju oko toga tko je najbolji matematiĉar. Oko
njega je bila stalno buĉna gomila pomoćnika, ulizica, daljih roĊaka i
svakojakih ĉankolizaca. Njihove beskrajne pijanke, njihova ogovaranja i
spletke, gruba izrugivanja na raĉun njegove poboţnosti, uĉenosti i
seljaĉkog porijekla, tištile su i rastuţivale Keplera. »Tycho je neizmjerno
bogat, ali ne zna kako da to iskoristi. Vrijednost jednog jedinog
instrumenta veća je od svega onog što posjedujemo ja i moja obitelj
zajedno.«
Bio je nestrpljiv da vidi Tychoove astronomske podatke, no dobivao
je tek povremeno beznaĉajne ulomke. »Tycho mi ne pruţa priliku da se
upoznam s njegovim iskustvom. On bi mi samo spomenuo, za vrijeme jela
ili povodom drugih stvari, onako usput, danas vrijednost apogeja jednog
planeta, sutra presjecište nekog drugog... Tycho raspolaţe najboljim
podacima promatranja... Ima i suradnike. Jedino mu nedostaje graditelj
koji bi sve to znao iskoristiti.« Tycho je bio najveći promatraĉki genij toga
doba, a Kepler najveći teoretiĉar. I jedan i drugi su znali da pojedinaĉno ni
jedan od njih ne moţe ostvariti sintezu toĉnog i suvislog kozmiĉkog
sistema, ali osjećali su da je ta sinteza na vidiku. No, Tycho nije htio da
svoje ţivotno djelo pokloni jednom znatno mlaĊem potencijalnom
suparniku. Osim toga, iz nekog razloga nije dolazilo u obzir ni zajedniĉko
autorstvo nad rezultatima. RoĊenje moderne znanosti - djeteta teorije i
promatranja - kolebalo se nad provalijom uzajamnog nepovjerenja dvojice
ljudi. Tokom preostalih osamnaest mjeseci Tychoovog ţivota oni su se
neprestano svaĊali i mirili. Za vrijeme veĉere prireĊene u ĉast baruna von
Rosenberga, Tycho je, popivši dobrane koliĉine vina, »stavio pristojnost
iznad zdravlja« i potisnuo jednu tjelesnu potrebu ne ţeleći ĉak ni na kratko
napustiti barunovo društvo. Urinarna infekcija koja je zbog toga nastupila
još se i pogoršala kada je Tycho odluĉno odbio poslušati lijeĉnikov savjet
da bude umjereniji u jelu i piću. Na samrtnoj postelji Tycho je oporuĉno
ostavio podatke svojih promatranja Kepleru, a »posljednje noći njegovog
blagog delirijuma stalno je ponavljao i ponavljao iste rijeĉi, poput nekoga
tko sastavlja pjesmu: 'Ne dopustite da ispadne kao da sam ţivio uzalud...
Ne dopustite da ispadne kao da sam ţivio uzalud.'«
Nakon Tychoove smrti, Kepler, sada novi nosilac titule carskog
matematiĉara, uspio je nekako da od njegove tvrdoglave obitelji izvuĉe
podatke promatranja. Tychoovi rezultati meĊutim su, poput Kopernikovih,
govorili protiv Keplerove pretpostavke da pet platonskih tijela opisuju
staze planeta. Znatno kasnija otkrića Urana, Neptuna i Plutona konaĉno su
potpuno srušila njegovu »Kozmiĉku Tajnu«. Nema, naime, više platonskih
tijela10 koja bi odredila udaljenosti ovih planeta od Sunca. Ta pravilna
tijela smještena jedna u drugom takoĊer nisu uzimala u obzir mogućnost
postojanja Zemljinog Mjeseca, a s cijelom idejom se sukobilo i Galilejevo
otkriće ĉetiri velika Jupiterova mjeseca. Sve ovo, meĊutim, ne samo što
nije oneraspoloţilo Keplera, već ga je natjeralo da krene u traganje za
drugim satelitima, zapitavši se koliko bi svaki planet trebao imati satelita.
Pisao je Galileju: »Odmah sam poĉeo razmišljati o tome kako se u naĉelu
moţe povećati broj planeta, a da se time ne ugrozi moj Mysterium
Cosmographicum, prema kojem pet Euklidovih pravilnih tijela ne
dopuštaju više od šest planeta oko Sunca ... Toliko sam daleko od svake
pomisli da ne povjerujem u postojanje ĉetiri Jupiterova satelita, da ĉeznem
za teleskopom pomoću kojeg bih te, ako je moguće, preduhitrio u otkriću
dva mjeseca oko Marsa - kako to, ĉini se, zahtijevaju proporcije - odnosno
šest ili osam oko Saturna, a moţda i po jednog oko Merkura i Venere.«
Mars doista ima dva mala mjeseca, a jedna istaknuta geološka formacija na
većem od njih danas nosi naziv Keplerov hrbat, u znak sjećanja na njegovo
toĉno predviĊanje. No, u sluĉaju Saturna, Merkura i Venere on je potpuno
pogriješio, a i Jupiter ima znatno više mjeseca nego što ih je Galilej otkrio.
Mi i dalje ne znamo zašto, u stvari, postoji upravo devet planeta manje ili
više, kao ni zbog ĉega su oni smješteni na ovakvim relativnim
udaljenostima od Sunca. (Vidjeti 8. poglavlje.)
Tycho je biljeţio kretanja Marsa i ostalih planeta kroz zvijeţĊa,
tokom mnogo godina. Ovi podaci iz posljednih nekoliko desetljeća prije
izuma teleskopa bili su najtoĉniji koji su do tada postojali. Kepler se
strastveno prihvatio posla da se snaĊe u njima: kakvo bi stvarno kretanje
Zemlje i Marsa oko Sunca moglo objasniti, uzevši u obzir danu toĉnost
mjerenja, prividno kretanje Marsa nebom, raĉunajući tu i njegove
retrogradne petlje u odnosu na pozadinu zvijeţĊa? Tycho je Kepleru
preporuĉio upravo Mars zato što je njegovo prividno kretanje izgledalo
najnepravilnije u tom smislu da je najviše odstupalo od kruţne staze.
(Ĉitaocu kojem bi moţda mnoštvo njegovih proraĉuna izgledalo dosadno,
on je kasnije napisao: »Ako vas zamara ovaj jednoliĉni postupak, imajte
milosti prema meni koji sam kroz sve to prošao barem sedamdeset puta.«)
Pitagora u šestom stoljeću prije nove ere, Platon, Ptolomej i svi
kršćanski astronomi prije Keplera su smatrali da se planeti gibaju po
kruţnim stazama. Za kruţnicu se mislilo da predstavlja »savršen«
geometrijski oblik, pa se i za planete, smještene visoko na nebu, daleko od
zemaljske »pokvarenosti« takoĊer vjerovalo da su na neki mistiĉan naĉin
»savršeni«. Galileo, Tycho i Kopernik svi su takoĊer, bili uvjereni u
jednoliko, kruţno gibanje planeta, a Kopernik je ĉak tvrdio da »mozak
staje« pri pomisli na neku drugu mogućnost, budući da bi »bilo nedostojno
pretpostaviti takvo nešto u Stvaranju izvršenom na najbolji mogući naĉin«.
Ovo nasljeĊe natjeralo je Keplera da prvo pokuša objasniti podatke
promatranja, zamislivši da se Zemlja i Mars kreću po kruţnim stazama oko
Sunca.
Nakon trogodišnjeg raĉunanja, povjerovao je da je došao do toĉnih
vrijednosti za Marsovu kruţnu stazu, koje su se poklapale s deset Tychovih
promatranja, unutar toĉnosti od dvije luĉne minute. Jedan luĉni stupanj ima
šezdeset luĉnih minuta a od zenita do obzorja je pravi kut koji ima
devedeset stupnjeva. Prema tome, nekoliko luĉnih minuta je doista vrlo
mala mjerna vrijednost - naroĉito za promatranja obavljana bez teleskopa.
Dvije luĉne minute su petnaesti dio prividnog promjera punog Mjeseca
viĊenog sa Zemlje. Ali Keplerovo ushićenje ubrzo se ugasilo - budući da
su dvije slijedeće vrijednosti Tychovih promatranja odstupala od
Keplerove pretpostavljene staze za punih osam luĉnih minuta:
Boţja providnost podarila nam je u Tychou Braheu jednog tako marljivog
promatraĉa da su njegovi podaci osudili ovaj... proraĉun s greškom koja
iznosi ĉak osam minuta: samo je potrebno da sada zahvalna uma
prihvatimo ovaj Boţji poklon... Da sam povjerovao da se tih osam minuta
moţe zanemariti, onda bih u skladu s tim i prekrojio svoju hipotezu. No,
budući da ih je bilo nemoguće zanemariti, reĉenih osam minuta pokazalo je
put do posvemašnje reforme astronomije.
Razlika izmeĊu kruţne staze i stvarne staze moţe se uoĉiti samo
toĉnim mjerenjima i hrabrim prihvaćanjem ĉinjenica: »Univerzum je
ukrašen skladnim proporcijama, ali taj sklad mora biti u suglasnosti s
iskustvom.« Keplera je pogodilo to što je bio prisiljen da odustane od
zamisli o kruţnoj stazi, te tako dovede u pitanje svoju vjeru u boţanskog
geometra. Odstranivši iz astronomije krugove i spirale, preostala mu je,
prema vlastitim rijeĉima, »samo gomila otpada«, svojevrstan izduţeni
krug, nešto nalik ovalu.
Konaĉno, Kepler je ipak osjetio da je njegova oĉaranost krugom bila
samoobmana. Zemlja je planet, kao što je Kopernik kazao, a Kepleru je
postalo oĉito da je ona, opustošena ratovima, boleštinama, glaĊu i
nedaćama svih vrsta, nekako podalje od savršenstva. Kepler je bio jedan od
prvih ljudi nakon antiĉkog doba koji je predloţio da planeti predstavljaju
materijalna tijela sloţena od nesavršene graĊe, kao što je to sluĉaj sa
Zemljom. A ako su već planeti »nesavršeni«, zašto to onda ne bi bile i
njihove staze? On je uzeo u obzir veći broj ovalnih krivulja, pravio za njih
proraĉune i odbacio ih, pri ĉemu mu je promaklo i nekoliko aritmetiĉkih
grešaka (koje su bile uzrokom da u prvi tren odbaci i toĉan odgovor), a
zatim, mjesecima kasnije, kada ga je već poĉeo obuzimati oĉaj, primijenio
je formulu za jednu elipsu koja je izvorno bila navedena u Aleksandrijskoj
biblioteci pod imenom svog izumitelja, Apolonija iz Perga. (Apolonijeva
kruţnica, prim. prev.). Odmah je ustanovio da se ona predivno poklapa s
rezultatima Tychoovih promatranja: »Istina prirode, koju sam stalno
odbacivao i tjerao, tajno se provukla na mala vrata, prerušivši se da bi bila
prihvaćena... Ah, kakva sam samo glupa tikva bio!«
Kepler je našao da se Mars kreće oko Sunca ne po kruţnoj, nego po
eliptiĉnoj stazi. Drugi planeti imaju staze koje su znatno manje eliptiĉne od
Marsove tako da Kepler vjerojatno nikada ne bi otkrio pravu prirodu
planetnih gibanja, da ga je Tycho nagovorio da ispita, recimo, Venerino
gibanje. Kod ovakve staze Sunce se ne nalazi u središtu, već je po strani, u
jednom od ţarišta elipse. Kada se promatrani planet pribliţava Suncu,
brzina mu se povećava, a kada se udaljuje od njega, brzina mu se smanjuje.
Upravo ovakva vrsta gibanja je uzrokom da planeti stalno padaju prema
Suncu, ali i da nikada ne stiţu do njega. Keplerov prvi zakon planetnog
gibanja jednostavno glasi: planet se giba po elipsi oko Sunca koje se nalazi
u jednom od ţarišta.
Kod jednolikog kruţnog gibanja, u jednakim vremenima prelazi se
jednaki kut ili dio luka. Tako, na primjer, potrebno je dva puta više
vremena da se prevale dvije trećine puta po opsegu kruga, nego li jedna
trećina. Kepler je za eliptiĉne staze ustanovio da su ti odnosi drukĉiji: kako
se planet giba po svojoj stazi, on »zahvaća« male površine oblika klina ili
trokuta unutar elipse. Kada se nalazi blizu
Sunca, u promatranom vremenu on opisuje veliki luk na stazi, ali
površina odreĊena tim lukom nije stoga velika, jer je planet tada bliţe
Suncu, pa su i kraci klina kraći. Kada se, meĊutim, planet nalazi daleko od
Sunca, on opisuje manji luk u istom vremenu, ali taj luk sada omeĊuje
površinu s dva duţa kraka klina, upravo zbog toga što je Sunce udaljenije.
Kepler je ustanovio da su dvije spomenute površine, u stvari, uvijek na
dlaku jednake, bez obzira koliko je koja staza eliptiĉna: izduţena, tanka
površina, koja je karakteristiĉna kad je planet daleko od Sunca, savršeno je
jednak kratkoj, zdepastoj površini, svojstvenoj za vrijeme kada je planet
bliţe Sunca. To je bio Keplerov drugi zakon planetnog gibanja: planeti
opisuju iste površine u istim vremenima.
Keplerova prva dva zakona mogu izgledati pomalo daleka i
apstraktna: planeti se kreću po elipsama i opisuju iste površine u istim
vremenima. Dobro, pa što onda? Kruţno kretanje je lakše shvatiti. Lako
nam se moţe dogoditi da izgubimo iz vida ove zakone, da ih shvatimo kao
puko matematiĉko mudrovanje, kao nešto što je vrlo daleko od
svakodnevnog ţivota. Ali to su zakoni kojima se, osim našeg planeta,
pokoravamo i mi sami, prikovani gravitacijom za površinu Zemlje, dok
jurimo kroz meĊuplanetarni prostor. Mi se gibamo u skladu sa zakonima
prirode koje je Kepler prvi otkrio. Kad šaljemo svemirske letjelice prema
planetima, kod promatranja dvojne zvijezde, kad ispitujemo gibanje
dalekih galaktika - u svim tim sluĉajevima zamijećujemo da su širom
svemira na snazi Keplerovi zakoni.
Mnogo godina kasnije, Kepler je došao do svog trećeg i posljednjeg
zakona planetnog gibanja, zakona koji se odnosi na kretanja više planeta i
koji toĉno opisuje kako je ureĊen mehanizam Sunĉevog sustava. Ovaj
zakon je on opisao u knjizi pod naslovom Harmonije svijeta. Kepleru je
rijeĉ »harmonija« znaĉila više toga: skladnost i ljepotu planetnog gibanja,
postojanje matematiĉkih zakona koji objašnjavaju to gibanje - zamisao
koja seţe sve do Pitagore - pa ĉak i suglasje u glazbenom smislu,
»harmoniju sfera«. Za razliku od staza Merkura i Marsa, putanje ostalih
planeta toliko malo odstupaju od kruţnice da se njihov pravi oblik ne moţe
uoĉiti ĉak ni na izuzetno toĉnom dijagramu. Zemlja predstavlja našu
pokretnu platformu s koje promatramo kretanja ostalih planeta u odnosu na
pozadinu dalekih zvijeţĊa. Unutrašnji planeti kreću se brzo po svojim
stazama - iz tog je razloga Merkur upravo tako nazvan: Merkur je, naime
bio glasnik bogova. Venera, Zemlja i Mars gibaju se oko Sunca tim
redosljedom sve sporije. Vanjski planeti, kao što su Jupiter i Saturn, kreću
se sveĉano i još sporije, kako to i dolikuje kraljevima i bogovima.
Keplerov treći ili harmonijski zakon izriĉe da se kvadrati ophodnih
vremena planeta oko Sunca odnose kao treće potencije njihovih prosjeĉnih
udaljenosti od Sunca; što je, naime, planet udaljeniji to se i sporije kreće,
ali u skladu s toĉnim matematiĉkim zakonom: p2 = a3, gdje je »p« vrijeme
obilaţenja planeta oko Sunca, period mjeren u godinama, a »a« udaljenost
planeta od Sunca, mjereno u »astronomskim jedinicama«. Jedna
astronomska jedinica, to je udaljenost izmeĊu Zemlje i Sunca. Jupiter je, na
primjer, udaljen od Sunca okruglo pet astronomskih jedinica, što znaĉi da
a3 iznosi 5x5x5, odnosno 125. Koji je broj dignut na kvadrat najbliţi broju
125? To je okruglo jedanaest - a jedanaest godina je vrijeme jednog
obilaska Jupitera oko Sunca. Isti raĉun vrijedi i u sluĉaju bilo kojeg drugog
planeta, asteroida ili kometa.
Ne zadovoljivši se samo time da izmami od prirode zakone
planetnog kretanja, Kepler se upustio u pokušaj da odgonetne još temeljniji
uzroĉnik, kao pozadinu svega neki utjecaj Sunca na kinematiku svjetova.
Planeti ubrzavaju kako se pribliţavaju Suncu, a usporavaju kako se
udaljavaju od njega. Na odreĊen naĉin, dakle, daleki planeti osjećaju
Sunĉevo prisustvo. Magnetizam takoĊer djeluje na daljinu - i u trenutku
blistavog naslućivanja zamisli o sveopćoj gravitaciji Kepler je izrazio
pretpostavku da je traţeni uzroĉnik moţda magnetizam:
Moj cilj je da pokaţem da nebeski stroj nije u vezi ni sa kakvim boţanskim
organizmom, već prije sa satnim mehanizmom ... u smislu da se gotovo sva
mnogostruka kretanja izvode putem jedne krajnje jednostavne magnetske
 sile, baš kao što su kod sata sva gibanja [uzrokovana] zbog spuštanja utega.
Magnetizam, dakako, nije isto što i gravitacija, ali Keplerovo
osnovno otkriće nije ništa manje izuzetno: prema njegovoj zamisli,
kvantitativni zakoni fizike koji vrijede u sluĉaju Zemlje predstavljaju
osnovu kvantitativnih zakona fizike koji upravljaju nebom. Bilo je to prvo
nemistiĉko tumaĉenje nebeskih kretanja; Zemlja je na taj naĉin potisnuta u
kozmiĉku provinciju. »Astronomija je«, rekao je on, »dio fizike«. Kepler je
stajao na velikoj povijesnoj prekretnici; posljednji znanstveni astrolog
postao je prvi astrofiziĉar.
Budući da nije bio sklon laţnoj skromnosti, evo kako je sam Kepler
ocijenio svoja otkrića:
Ovom simfonijom glasova ĉovjek moţe za manje od jednog sata odsvirati
ono za što bi mu inaĉe bila potrebna cijela vjeĉnost, a u prilici je i da u
maloj mjeri iskusi ushit Boga, Vrhunskog Umjetnika... Slobodno se
prepuštam toj svetoj razdraganosti... kocka je pala i ja pišem knjigu - da je
ĉitaju bilo moji suvremenici, bilo potomstvo, svejedno. Ona će saĉekati i
cijelo stoljeće da dobije ĉitaoca, baš kao što je i Bog ĉekao šest tisuća
godina na svjedoka.
Iza izraza »simfonija glasova« stajalo je Keplerovo uvjerenje da
brzina svakog planeta odgovara odreĊenoj noti iz latinizirane glazbene
ljestvice popularne u to vrijeme - do, re, mi, fa, sol, la, ti, do. Smatrao je da
su u harmoniji sfera tonovi Zemlje fa i mi, da će Zemlja zauvijek brujati
ove note i da su one u izravnoj vezi s latinskom rijeĉi fames (koja znaĉi
glad, pohlepa - prim. prev.). Bio je mišljenja, svakako ne bez razloga, da
Zemlji najviše odgovara upravo ova rijeĉ, tako puna bola.
Toĉno osam dana nakon što je Kepler otkrio svoj treći zakon, u
Pragu je izbio incident kojim je zapoĉeo tridesetogodišnji rat. Ratni kaos
upropastio je ţivote milijuna ljudi, meĊu njima i Keplerov. Jedna zaraza
koju su širili vojnici, odnijela mu je ţenu i sina, kralj pod ĉijom se zaštitom
nalazio bio je svrgnut, a luteranska crkva ga je ekskomunicirala zbog
beskompromisnog individualizma u pitanjima vjerske doktrine. Kepler je
ponovo izbjeglica. Sukob koji su i katolici i protestanti proglasili za sveti
rat, bio je više iskorištavanje religijskog fanatizma da bi se neki ljudi
domogli zemlje i vlasti. U prošlosti su se borbe obiĉno završavale kada bi
zaraćeni velmoţe iscrpli zalihe. Ali sada, organizirana pljaĉka primjenjena
je kao sredstvo da se vojske zadrţe na bojnom polju. Primitivni ţitelji
Evrope bespomoćno su promatrali kako se plugovi, pritke i kose doslovce
prekivaju u maĉeve i koplja.11
 Mraĉne i paranoiĉne glasine širile su se u valovima zemljom,
ubirajući ţrtve naroĉito meĊu bespomoćnima. Najĉešće ţrtve bile su starice
koje su ţivjele same: njih su optuţivali da su vještice. Keplerova majka
bila je u košari odnijeta usred noći. U Keplerovom malom rodnom gradiću
Weil der Stadtu, svake godine, izmeĊu 1615. i 1629, u prosjeku su tri ţene
stavljane na muke i pogubljene kao vještice. A Katarina Kepler je bila
svadljiva i ĉangrizava starica. Bez dlake na jeziku prepirala se s lokalnim
plemstvom, a bavila se i prodajom sredstava za spavanje, pa ĉak moţda i
halucinogenih droga, kako to danas ĉine meksiĉke curanderas. Siroti
Kepler je povjerovao da je on dijelom krivac majĉinog hapšenja.
Povod tome bila je ĉinjenica da je Kepler napisao jedno od prvih
znanstveno-fantastiĉnih djela, ĉija je svrha bila da se objasni i popularizira
znanost. Naslov knjige glasio je Somnium, (San). U njoj je zamislio
putovanje na Mjesec: svemirski putnici su s Mjeseca promatrali kako se
predivni planet Zemlja lagano okreće na nebu iznad njih. Ako promijenimo
perspektivu, shvatit ćemo kako svjetovi doista funkcioniraju. U Keplerovo
vrijeme, jedna od najozbiljnijih primjedbi na raĉun hipoteze da se Zemlja
okreće bila je ĉinjenica da ljudi ne osjećaju to kretanje. U Somniumu pisac
je pokušao Zemljinu rotaciju uĉiniti jasnom, dramatiĉnom, shvatljivom:
»Sve dok mnoštvo ne pravi pogreške... ja ţelim da sam na njegovoj strani.
Zato se i silno trudim to objasniti što većem broju ljudi.« (Drugom
prilikom napisao je u jednom pismu: »Nemojte me potpuno osuditi na
jednoliĉne matematiĉke proraĉune - ostavite mi vremena za filozofska
razmišljanja, moju jedinu radost.«12)
Pronalaskom teleskopa postalo je moguće ono što je Kepler nazivao
»lunarna geografija«. U Somniumu se opisuje Mjesec ispunjen planinama i
dolinama, ali i »šupljikav, kao da je sav izbušen rupama i dugim spiljama«,
ĉime se misli na lunarne kratere koje je Galilej malo prije toga otkrio
prvim astronomskim teleskopom. Kepler je takoĊer zamislio da na
Mjesecu ima ţitelja koji su se dobro prilagodili surovim uvjetima tamošnje
okoline. Opisao je laganu rotaciju Zemlje, promatranu s lunarne površine,
a pretpostavio je i da obrisi kopna i oceana našeg planeta ĉine izvjesnu
asocijativnu sliku kao i nama lik ĉovjeka na Mjesecu. Dodir juţne
Španjolske i sjeverne Afrike kod Gibraltarskog tjesnaca oslikao je kao
mladu ţenu u lepršavoj haljini koja se sprema da poljubi svog dragog -
premda meni to prije sliĉi na trljanje noseva.
Zbog duţine lunarnog dana i noći Kepler je opisao vrlo surovu klimu
i krajnje naglo smjenjivanje izuzetne vrućine i hladnoće na Mjesecu, što je
posve toĉno. Dakako, nije imao u svemu pravo. Vjerovao je, na primjer, da
tamo postoji obilna atmosfera, da ima oceana i stanovnika. Najzanimljivije
je njegovo viĊenje nastanka lunarnih kratera, koji Mjesec, prema njegovim
rijeĉima, »ĉine sliĉnim licu djeĉaka, koji je prebolio velike boginje«.
Ispravno je tvrdio da su krateri prije udoline nego breţuljci. Prilikom
vlastitih promatranja zapazio je bedeme koji okruţuju mnoge kratere, te
postojanje središnjeg šiljka. Pomislio je da pravilan kruţni oblik kratera
ukazuje na takav stupanj reda koji se moţe objasniti jedino utjecajem
inteligentnog ţivota. Nije mu palo na pamet da bi pad velikih kamenih
gromada s neba napravio kruţna udubljenja savršeno simetriĉna u svim
pravcima kako su zapravo i nastali mnogi krateri na Mjesecu i drugim
terestriĉkim planetima. Umjesto toga, on je pretpostavio »postojanje neke
rase kadre da gradi udubljenja na Mjeseĉevoj površini. Ta rasa mora biti
mnogobrojna, pa dok jedna grupa njih koristi jedno udubljenje, već druga
radi drugo«. Protiv primjedbi da su tako veliki graditeljski pothvati
nevjerojatni, Kepler je suprotstavljao primjer egipatskih piramida i Velikog
kineskog zida, koji se danas doista mogu zamijetiti sa satelitske staze oko
Zemlje. Ideja da geometrijski red odaje prisustvo inteligencije, imala je
glavnu ulogu u Keplerovu ţivotu. Njegova pretpostavka o lunarnim
kraterima je jasni nagovještaj kasnijih nedoumica oko Marsovih kanala
(vidjeti peto poglavlje). Naprosto je nevjerojatno da je promatraĉka potraga
za vanzemaljskim ţivotom poĉela u istoj generaciji koja je doţivjela i
pronalazak teleskopa, te da je u to traganje krenuo najveći teoretiĉar svoje
epohe.
Dijelovi Somniuma oĉigledno su bili autobiografski. Glavni junak, na
primjer, posjećuje Tychoa Brahea. Njegovi roditelji bavili su se prodajom
ljekarija, a majka mu je odrţavala veze s duhovima i demonima, od kojih
mu je jedan konaĉno podario sredstvo za putovanje na Mjesec. Somnium
nam jasno stavlja do znanja, premda mnogi Keplerovi suvremenici za to
nisu imali razumijevanja, da se u »snu povremeno mora dopustiti sloboda
izmišljanja i takvih stvari koje nikada nisu postojale u svijetu ĉulnih
utisaka.« Znanstvena fantastika bila je nova ideja u vrijeme
tridesetogodišnjeg rata, pa su Keplerovu knjigu upotrijebili kao dokaz da
mu je majka vještica.
Iako usred drugih teških osobnih poteškoća, Kepler je pohitao u
Wiirttemberg, gdje je svoju sedamdeset ĉetverogodišnju majku našao
okovanu u protestantskoj svjetovnoj tamnici, gdje je, kao i Galilej u
katoliĉkom zatvoru, bila izloţena prijetnji stavljanja na muke. On se
smjesta bacio na posao da kao znanstvenik pronaĊe prirodna objašnjenja za
razne dogaĊaje i pojave na kojima se zasnivala optuţba da mu je majka
vještica, raĉunajući tu i neka laka fiziĉka oboljenja, ĉiju su pojavu graĊani
Wiirttemberga pripisali njenim ĉinima. Istraţivanje je bilo uspješno - bio je
to, kao i u mnogim drugim prilikama u njegovom ţivotu, trijumf razuma
nad praznovjerjem. Majka mu je na kraju bila prognana, uz prijetnju da će
biti pogubljena ako se ikada vrati u Württemberg; a Keplerova nadahnuta
obrana navela je, ĉini se, vojvodu da izda dekret kojim se ubuduće
zabranjuju sudski progoni zbog vještica u nedovoljno dokazanim
sluĉajevima.
Ratne nedaće iscrple su gotovo sve Keplerove novĉane izvore, tako
da je on posljednje godine ţivota proveo u priliĉno teškim uvjetima,
moljakajući za novac i pokrovitelje. Slagao je horoskope za vojvodu od
Wallesteina, kao i ranije za Rudolfa II, a posljednje godine proveo je u
jednom šleskom gradu, pod upravom Wallensteina. A grad se zvao Sagan.
Sam je sastavio epitaf za svoj grob: »Mjerih nebesa, sada sjene mjerim.
Um mi visinama teţaše, tijelo na zemlji prikovano osta.« Keplerov grob,
meĊutim, nestao je u pustošenjima tridesetogodišnjeg rata. Kada bi mu se
sad podigao spomenik, na njemu bi moglo pisati, u spomenu na Keplerovu
znanstvenu hrabrost: »Više je volio i najteţu istinu od najdraţe iluzije.«
Johann Kepler je vjerovao da će jednoga dana postojati »nebeski
brodovi sa jedrima prilagoĊenim svemirskim vjetrovima«, da će ploviti
nebom puno istraţivaĉa »koji se neće bojati ogromnosti prostora«. I doista,
ti istraţivaĉi, ljudi i roboti, koriste danas kao nepogrešive vodiĉe na
svojim putovanjima kroz ogromnost prostora tri zakona planetnog kretanja
koja je Kepler otkrio tokom ţivota ispunjenog osobnim nedaćama i
ushićenjem prema otkrićima.
***
Ţivotna ţelja Johanna Keplera, shvatiti kretanje planeta, razumijeti
harmoniju neba, ostvarila se trideset šest godina nakon njegove smrti u
djelu Isaaca Newtona. Newton se rodio na boţić 1642. godine. Majka mu
je ispriĉala mnogo godina kasnije, da je bio tako sitno novoroĊenĉe da je
mogao stati u kriglu od ĉetvrt galona. Boleţljiv, osjećajući se napušten od
roditelja, ĉangrizav, nedruštven, bez ikakvog seksualnog iskustva do kraja
ţivota, Isaac Newton bio je moţda najveći znanstveni genij koji je ikada
ţivio.
Još kao mladić Newton je razbijao glavu oko tako nebitnih pitanja
kao što su: da li je svjetlost »tvar ili neki usputni dogaĊaj«, ili kako sila
teţe moţe djelovati kroz vakuum. Rano je zakljuĉio da je konvencionalno
kršćansko vjerovanje u sveto trojstvo bilo rezultat pogrešnog ĉitanja
Svetog pisma. Prema njegovom biografu Johnu Maynardu Keynesu:
On je u stvari bio ţidovski monoteist Maimonidesove škole. Do ovog
zakljuĉka došao je ne na osnovu takozvanog racionalnog ili skeptiĉkog
mišljenja, već iskljuĉivo na osnovu interpretacije izvornog starozavjetnog
teksta. Bio je uvjeren da objavljeni dokumenti nikako ne podrţavaju uĉenje
o svetom trojstvu koje je proizašlo iz kasnijih falsifikata. Obznanjeni bog
bijaše samo jedan bog. Ali to je bila strašna tajna, koju je Newton krajnjom
mukom krio cijelog ţivota.
Sliĉno Kepleru ni on nije bio imun na praznovjerja svog vremena i
ĉesto se susretao s misticizmom. U stvari, najveći dio Newtonovog
intelektualnog razvoja protekao je u znaku natezanja izmeĊu racionalizma i
misticizma. Na sajmu u Stourbridgeu 1663. godine, kada mu je bilo
dvadeset godina, kupio je jednu knjigu o astrologiji, potaknut »pukom
radoznalošću da vidi što je to, što ima u tome«. Poĉeo je ĉitati sve dok nije
došao do jedne ilustracije, koju nije mogao razumijeti jer nije znao
trigonometriju. To ga je nagnalo da nabavi knjigu o trigonometriji, ali je
ubrzo ustanovio da nije u stanju pratiti geometrijske rasprave. Zbog toga je
našao jedan primjerak Euklidovog djela Osnove geometrije i poĉeo ĉitati.
Dvije godine kasnije izmislio je diferencijalni raĉun.
Kao student, Newton je bio oĉaran svjetlošću, doslovce opĉinjen
Suncem. Upustio se, naime, u opasan pokus dugotrajnog promatranja
Sunca u ogledalu:
Nakon nekoliko sati doveo sam oĉi u takvo stanje, da je bilo dovoljno da
samo bacim pogled na neki svijetli predmet pa da vidim Sunce pred sobom,
tako da se nisam usuĊivao ni pisati, ni ĉitati; da povratim sposobnost vida,
zatvarao sam se po tri dana u potpuno zamraĉenu sobu i na svaki naĉin
nastojao odvratiti ĉak i misli od Sunca. Kad god bi mi ono palo na um,
odmah bi mi pred oĉima zasjala njegova slika, premda sam bio u tami.«
Godine 1666. dvadeset trogodišnji Newton bio je student na
sveuĉilištu u Cambridgeu, kada ga je izbijanje neke zaraze prisililo da
provede cijelu godinu u dokolici, u izoliranom selu Woolsthorpe gdje se
rodio. Tu se pozabavio pronalaţenjem diferencijalnog i integralnog raĉuna,
došao je do kljuĉnih otkrića o prirodi svjetlosti i postavio temelj teoriji
opće gravitacije. Jedina godina sliĉna ovoj u povijesti fizike bila je
Einsteinova »ĉudesna godina«, 1905. Kada su ga upitali kako je uspio doći
do svih tih nevjerojatnih otkrića, Newton je jednostavno odgovorio:
»Razmišljajući o njima.« Njegovo djelo je tako znaĉajno da mu je profesor
na Cambridgeu, Isaac Barrow, ustupio katedru za matematiku pet godina
nakon povratka mladog studenta na sveuĉilište.
Evo kako je Newtona, kao ĉovjeka zašlog u peto desetljeće ţivota,
opisao njegov sluga:
Nikada nisam imao prilike da ga vidim kako se odmara ili neĉim zabavlja,
ili da izjaše pa ode malo na zrak, nikada nije krenuo u šetnju, nikada nije
otišao na kuglanje ili neku drugu vjeţbu; smatrao je izgubljenim sve one
rijetke sate kada nije bio zaposlen svojim studijama koje su mu bile toliko
vaţne da je sobu napuštao gotovo samo kada je imao termine [za
predavanja]... Na ţalost, na njegovim predavanjima bilo je malo slušalaca,
a još manji broj njih ga je razumio tako da mu se ĉesto dogaĊalo da, zbog
izostanka slušalaca, predaje zidovima.
I Keplerovi i Newtonovi studenti nikada nisu shvatili kakvu su
priliku propustili...
Newton je otkrio zakon inercije, teţnju tijela koje se kreće da nastavi
to kretanje pravocrtno, sve dok ga neka vanjska sila ne skrene s puta.
Mjesec bi, zakljuĉio je Newton, odletio po pravcu tangencionalnom na
njegovu stazu, da nema jedne druge sile koja mu stalno zakrivljuje stazu u
gotovo savršen kruţni oblik, privlaĉeći ga prema Zemlji. Tu silu Newton je
nazvao gravitacija i pretpostavio da ona djeluje na udaljenost. Nema niĉeg
opipljivog fiziĉkog što povezuje Zemlju i Mjesec; pa ipak, naš planet
stalno privlaĉi svoj prirodni satelit prema sebi. Primijenivši treći Keplerov
zakon Newton je matematiĉkim putem odgonetnuo prirodu gravitacione
sile.13 On je pokazao da ista sila koja privlaĉi jabuku prema tlu takoĊer drţi
Mjesec na njegovoj stazi, odnosno objašnjava kruţenja nedavno otkrivenih
Jupiterovih satelita po njihovim putanjama oko dalekog planeta.
Stvari su padale prema dolje od pamtivijeka. Tokom cijele ljudske
povijesti vjerovalo se da Mjesec kruţi oko Zemlje. Newton je bio prvi
ĉovjek koji je shvatio da je uzrok ovih dviju razliĉitih pojava jedna te ista
sila. Upravo zato i rijeĉ »opća« u Newtonovom je zakonu opće gravitacije.
Isti zakon gravitacije vrijedi bilo gdje u svemiru.
To je pravilo reciproĉnih kvadrata. Gravitaciona sila, naime, opada s
kvadratom udaljenosti. Ukoliko se udaljenost izmeĊu dva tijela dvostruko
poveća, gravitaciona sila koja ih privlaĉi past će tada na samo ĉetvrtinu
prijašnje vrijednosti. Ako se udaljenost izmeĊu njih udesetostruĉi, sila teţa
će tada biti manja u odnosu na prvobitnu za 102, odnosno stotinu puta.
Oĉito je da gravitaciona sila mora slabiti s udaljenošću. Ako bi bilo
obratno, odnosno ako bi rasla s povećanjem udaljenosti, onda bi najjaĉe
djelovala na najudaljenija tijela, što bi, smatram, imalo za posljedicu da
sveukupna svemirska materija zapoĉne hrliti prema jednoj središnjoj
kozmiĉkoj hrpi. Dakle, gravitacija slabi s povećanjem udaljenosti pa zbog
toga neki komet ili planet putuju sve sporije što su dalje od Sunca, odnosno
sve brţe što su mu bliţe; drugim rijeĉima, gravitacija se sve slabije osjeća
kako se povećava udaljenost od Sunca.
Sva tri Keplerova zakona o gibanju planeta mogu se izvesti iz
Newtonovih principa. Keplerovi zakoni bili su empirijski, temeljeni na
paţljivim i mukotrpnim promatranjima Tychoa Brahea. Newtonovi zakoni,
naprotiv, bili su teorijski, zapravo priliĉno jednostavne matematiĉke
apstrakcije iz kojih bi se u krajnjoj liniji mogli izvesti i rezultati svih
Tychoovih mjerenja. Polazeći od tih zakona, s neskrivenim ponosom
napisao je Newton u knjizi Principia: »Sada mogu pokazati okvir u kojem
djeluje Sistem Svijeta«.
Kasnije u ţivotu, Newton je postao predsjednik Kraljevskog društva,
udruţenja znanstvenika, i majstor Kovnice novca, uloţivši silan trud da
sprijeĉi sve rasprostranjeniju pojavu krivotvorenja novca. Istodobno, bivao
je sve povuĉeniji i hirovitiji; odluĉio je da napusti ona znanstvena
nastojanja koja su ga dovodila do prepirki s drugim znanstvenicima i to
uglavnom u pogledu prava prvenstva; s tim u vezi, mogle su se ĉuti glasine
da je Newton pretrpio nešto što bi se moglo nazvati varijantom »nervnog
sloma« sedamnaestog stoljeća. No, sve ga to nije sprijeĉilo da nastavi
neprekidne pokuse na granici izmeĊu alkemije i kemije, a neki noviji
nalazi upućuju na mogućnost da ono od ĉega je patio nije bila toliko neka
psihogena boljka, već vjerojatnije trovanje teškim metalima zbog stalnog
unošenja u organizam malih koliĉina arsena i ţive. MeĊu tadašnjim
kemiĉarima, naime, bio je rasprostranjen obiĉaj da se kao analitiĉko oruĊe
koristi ĉulo okusa.
No, unatoĉ svemu tome, njegove raskošne intelektualne snage
nimalo nisu slabile. Godine 1696. švicarski matematiĉar Johann Bernoulli
izazvao je svoje kolege da riješe jedan još neriješeni problem, nazvan
brahistokronski; rijeĉ je o odreĊivanju najkraće krivulje po kojoj bi se neko
tijelo, samo pod djelovanjem gravitacije, spustilo iz više u niţu toĉku u
najkraće vrijeme. Bernoulli je prvo odredio rok od šest mjeseci za rješenje
ovog problema, ali ga je kasnije povećao na godinu dana na zahtjev
Leibnitza, jednog od vodećih znanstvenika tog vremena i ĉovjeka koji je
nezavisno od Newtona takoĊer stvorio diferencijalni i integralni raĉun.
Izazov je bio uruĉen Newtonu u ĉetiri sata poslijepodne 29. sijeĉnja 1697.
godine. Prije odlaska na posao slijedećeg jutra, on je izmislio već ĉitavu
jednu novu granu matematike, takozvani varijacioni raĉun, kojeg je
primijenio na rješavanju brahistokronskog problema; rješenje je odmah
poslao i ono je bilo objavljeno, ali - na Newtonov izriĉit zahtjev -
nepotpisano. No, blistavost i originalnost rješenja nesumnjivo su
pokazivale na identitet autora. Kada je Bernoulli vidio rješenje, komentirao
ga je ovim rijeĉima: »Lava prepoznajemo po pandţama.« Newtonu je tada
bilo pedeset i pet godina.
Njegovo glavno intelektualno zanimanje tih posljednjih godina
ţivota bilo je usklaĊivanje i kalibriranje kronologija drevnih civilizacija,
uglavnom prema zapisima drevnih povjesniĉara Manetona, Strabona i
Eratostena. U njegovom posljednjem, posthumno objavljenom djelu,
Ispravljene kronologije drevnih kraljevstava, nailazimo na ĉesta
astronomska kalibriranja povijesnih dogaĊaja; tu se takoĊer spominje
arhitektonska rekonstrukcija Salamonovog hrama; tu je i izazovna tvrdnja
da su sva zvijeţĊa sjeverne hemisfere dobila nazive prema likovima,
artefaktima i zbivanjima iz starogrĉkog mita o Jazonu i argonautima; zatim
zanimljiva pretpostavka da su bogovi svih civilizacija, uz jedini izuzetak
Newtonove civilizacije, naprosto bili drevni kraljevi i junaci koje su
kasnija pokoljenja proglasila za boţanstva.
Kepler i Newton su bili nosioci jednog od odluĉnih preokreta u
ljudskoj povijesti: otkriće da cijelom prirodom upravljaju u naĉelu
jednostavni matematiĉki zakoni; da su ista pravila primijenjiva na Zemlji i
na nebu; da postoji svojevrsna suglasnost izmeĊu naĉina na koji mi
mislimo i naĉina na koji svijet funkcionira. Oni su visoko cijenili toĉnost
podataka promatranja, a izvanredna toĉnost njihovog predviĊanja kretanja
planeta uvjerljivo je dokazala da ĉovjek moţe neoĉekivano duboko
proniknuti u tajne kozmosa. Naša suvremena civilizacija, naš pogled na
svijet i naše sadašnje istraţivanje svemira proizlaze iz njihovih
genijalnosti.
Newton je ljubomorno ĉuvao svoja otkrića i ţestoko se prepirao sa
svojim kolegama znanstvenicima. Ništa mu nije smetalo da priĉeka
desetljeće ili dva nakon otkrića pravila reciproĉnih kvadrata pa da ga tek
onda objavi. Ali pred veliĉanstvenošću i sloţenošću prirode on je, poput
Ptolemeja i Keplera, bivao ushićen i ponizno skroman. Neposredno prije
smrti napisao je slijedeće: »Ne znam kakav se ĉinim svijetu; ali sebi
izgledam poput kakva djeĉaka koji se igra na obali mora, zabavljajući se da
tu i tamo naĊe neki glatki oblutak ili neku neobiĉno lijepu školjku dok se
preda mnom, još uopće neotkriven, stere veliki ocean istine.«
 4.
RAJ I PAKAO

Devet svjetova se sjećam.

Islandska Edda Snorri Sturlusona, 1200.

Postali smrt, uništavaĉ svjetova.

Bhagavad-gita

Vrata neba i pakla su susjedna i jednaka.

Nikos Kazanlzakis, Posljednje Kristovo iskušenje

Zemlja je divan i uglavnom miran svijet. Stvari se na njoj mijenjaju,

ali polako. Moţemo proţivjeti cijeli ţivot a da nikada osobno ne doţivimo
prirodnu nedaću sitniju od oluje. Zbog toga smo postali spokojno opušteni,
bezbriţni. No u povijesti prirode zapisi su jasno ĉitljivi. Svjetovi su, priĉaju
nam oni, bivati opustošeni. Ĉak smo i mi, ljudi, od nedavno stekli tehniĉku
sposobnost sumnjive vrijednosti da sami izazivamo svoje nesreće, i
namjerne i nehotiĉne. Na površinama drugih planeta, gdje su se saĉuvali
tragovi prošlosti, ima brojnih dokaza velikih katastrofa. Sve je to pitanje
vremenske skale. Neki dogaĊaj, koji hi bio nezamisliv u stotinu godina,
moţe biti neizbjeţan u sto milijuna godina. Ĉak i na Zemlji - ĉak i u našem
stoljeću - zbili su se neobiĉni prirodni dogaĊaji.
U ranim jutarnjim satima 30. lipnja 1908. godine, u srednjem Sibiru,
jedna je divovska plamena kugla viĊena kako brzo prelazi nebom. Tamo
gdje je dodirnuta obzor odigrala se ogromna eksplozija. Ona je sravnila sa
zemljom oko dvije tisuće kvadratnih kilometara Šume i spalila mnogu
tisuća stabala u plamenom blijesku blizu mjesta udara. Eksplozija je
proizvela i atmosferski udarni val koji je dva puta obišao Zemlju. Ĉitava
dva dana nakon toga bilo je toliko fine prašine u atmosferi da su se usred
noći mogle ĉitati novine pri difuznoj svjetlosti na ulicama Londona, deset
tisuća kilometara dalje.
Vlada carske Rusije nije pridavala mnogo vaţnosti ispitivanju
jednog tako beznaĉajnog dogaĊaja, koji se, uostalom, zbio tamo daleko
meĊu zaostalim tunguskim narodom Sibira. Tek je deset godina nakon
revolucije stigla napokon jedna ekspedicija, ispitala tlo i prikupila izjave
oĉevidaca. Evo nekih izvještaja koje je ekspedicija sa sobom donijela:
Rano ujutro, dok su svi još spavali u šatoru, on je najednom bio dignut u
zrak zajedno sa svima koji su bili u njemu. Kada su pali natrag na zemlju,
svi su zadobili masnice od udarca, a Akulina i Ivan su ĉak izgubili i svijest.
Kada su došli k sebi, zaĉuli su silnu buku, a šuma je oko njih gorjela i bila
većim dijelom opustošena.

Sjedio sam na trijemu kuće trgovaĉke stanice u Vanovari u vrijeme doruĉka

i gledao prema sjeveru. Upravo sam prihvatio sjekiru da nabijem obruĉe na
jednoj baĉvi, kad iznenada ... nebo se rascjepilo na dvoje, a visoko iznad
šume cijelo sjeverno podruĉje neba izgledalo je kao prekriveno
plamenom... U istom trenutku osjetio sam silnu vrelinu, kao da mi je
košulju zahvatio plamen ... Poţelio sam da je svuĉem sa sebe i odbacim, ali
u tom trenutku nebom se prolomio prasak i ĉuo silan štropot. Bio sam
odbaĉen na tlo oko tri saţenja [pribliţno šest metara - prim. prev.] od
trijema i za trenutak sam izgubio svijest. Moja ţena je istrĉala i uvukla me
u kolibu. Tresku je slijedila buka, kao kamenje kad pada s neba ili kao
pucnjava topova. Zemlja se tresla a kako sam leţao na tlu, pokrio sam
glavu, bojeći se da me ne pogodi neki kamen. U trenutku kada se nebo
otvorilo, topli je vjetar, kao da je iz topova, zapuhao sa sjevera mimo
koliba. Ostavljao je svoj trag na tlu ...

Kada sam sjeo u namjeri da doruĉkujem pokraj mog pluga, ĉuo sam
iznenada praskanje kao pri pucanju topova. Konj mi se sruši na koljena. Sa
sjeverne strane iznad šume šiknuo je plamen... Tada spazih da je vjetar
povalio jele i pomislih na uragan. Uhvatih obim rukama drške pluga, da ga
uragan ne odnese. Vjetar je bio tako snaţan da je podizao komade tla s
površine, a zatim je uragan poĉeo tjerati vodeni zid uz Angaru. Jasno sam
ga zamijetio budući da je moja zemlja bila na obronku brda.

Tutnjava je toliko prestrašila konje da su neki u panici poĉeli galopirati,

vukući plugove za sobom na sve strane, a neki su se jednostavno srušili.

Tesari su se nakon prvog i drugog praska poĉeli zaprepašteno kriţati, a

kada je odjeknuo i treći prasak popadali su s graĊevine na hrpu pilovine.
Neki su bili toliko ošamućeni i prestravljeni, da sam ih morao umirivati i
tetošiti. Svi smo napustili posao i otišli u selo. Tamo je na ulice izašla
gomila ljudi i svi su uţasnuti priĉali o neobiĉnoj pojavi.
 Bio sam u polju... upravo sam upregnuo jednog konja i poĉeh drugoga
vezati za drljaĉu, kada najednom, s desne strane, zaĉuh nešto poput oštrog
pucnja. Odmah sam se okrenuo i ugledao jedan izduţeni, plamteći predmet
koji je letio nebom. Prednji dio bio mu je znatno širi od repa, a njegova je
boja bila poput vatre viĊene danju. Bio je mnogo puta veći od Sunca, ali i
znatno tamniji, tako da sam ga mogao promatrati golim okom. Iza plamena
vuklo se nešto što je izgledalo poput prašine. Bilo je razbijeno u male
pramenove, a plave pruge su ostajale iza plamenih jezika. Ĉim je taj vatreni
predmet nestao, zaĉulo se praskanje buĉnije od grmljavine topova, osjećalo
se kako zemlja drhti, a prozori na kolibi su se tresli.

... Prala sam vunu na obali rijeke Kan. Iznenada se zaĉula buka sliĉna
snaţnom lepetu krila prestrašene ptice... a uz rijeku je nadošao nekovrsni
val. Nakon toga stigao je jedan gromki prasak, toliko snaţan da je jedan od
radnika ... pao u vodu.

Ova znaĉajna pojava nazvana je »tunguski dogaĊaj«. Neki

znanstvenici su predloţili da je uzrokovan komadom antimaterije koji je
došao iz svemira, anihilirao se u dodiru s obiĉnom materijom Zemlje,
nestajući u obliku blijeska gama-zraka. No odsustvo radioaktivnosti na
mjestu udara ne podrţava ovo objašnjenje. Ĉuli su se i prijedlozi da je to
jedna mini crna jama prošla kroz Zemlju, ušla u Sibiru, a izašla na
suprotnoj strani Zemlje. Ali dokumentacije o atmosferskim udarnim
valovima ne spominju da je neko tijelo uz silan prasak izletjelo iz
sjevernog Atlantika kasnije toga dana. Moţda je to bio svemirski brod neke
nepojmljivo razvijene izvanzemaljske civilizacije koji se srušio zbog
nepopravljivog tehniĉkog kvara u zabiti jednog stranog planeta. Ali na
mjestu sudara nema ni traga nekom svemirskom brodu. Sve ove
pretpostavke doista su nabaĉene, neke više ili manje ozbiljno. Ni jednu od
njih, meĊutim, ne podrţavaju ĉinjenice. Kljuĉni podatak o tunguskom
dogaĊaju je silna eksplozija, enormni udarni val i šumski poţar ogromnih
razmjera, a ipak nema udarnog kratera na licu mjesta. Ĉini se da postoji
samo jedno objašnjenje u skladu sa svim ovim ĉinjenicama: godine 1908.
komad nekog kometa udario je u Zemlju.
U ogromnim prostorima izmeĊu planeta nalaze se mnoga tijela, neka
su kamena, neka metalna, neka od leda, a neka dijelom graĊena od
organskih molekula. Veliĉine su od zrnaca prašine pa sve do blokova
nepravilnog oblika dimenzija drţave Nikaragve ili Butana. Ponekad,
sluĉajno, nalete na neki planet. Tunguski dogaĊaj vjerojatno je bio
uzrokovan komadom nekog ledenog kometa promjera oko sto metara - što
je veliĉina nogometnog igrališta - teţine milijun tona, koje se kretalo
brzinom od oko trideset kilometara u sekundi, odnosno preko sto tisuća
kilometara na sat.
Ako bi se ovakav sudar dogodio danas, on bi se, naroĉito u prvom
trenutku panike, mogao pogrešno protumaĉiti kao nuklearna eksplozija.
Udarac kometa i plamena kugla sliĉili bi detonaciji nuklearne bombe od
jednog megatona, ukljuĉivši i atomsku gljivu, uz dvije razlike: ne bi bilo
gamazraĉenja ni radioaktivnih ostataka. Da li bi, jedan rijedak, ali prirodni
dogaĊaj, udar povećeg kometnog tijela, mogao izazvati izbijanje
nuklearnog rata? Zamisao ĉudnog scenarija: mali komet pogaĊa Zemlju,
kao već milijuni prije njega, a reakcija naše civilizacije je trenutno
samouništenje. Već samo to moţe biti dovoljan razlog da malo detaljnije
upoznamo komete, sudare i katastrofe. Dvadeset drugog rujna 1979.
godine jedan ameriĉki satelit tipa »Vela« zabiljeţio je, na dodirnom
podruĉju juţnog Atlantika i zapadnog dijela Indijskog oceana, snaţan
dvostruki blijesak svjetlosti. Prve pretpostavke su glasile da je to bilo tajno
juţnoafriĉko ili izraelsko isprobavanje nuklearnog oruţja male snage (dva
kilotona, što je šestina energije bombe baĉene na Hirošimu). Politiĉke
posljedice ovakvog ĉina bile su širom svijeta ocijenjene vrlo ozbiljno. No
što ako je ove blijeskove ipak izazvao udar nekog malog asteroida ili
komada kometa? Budući da ispitivanje iz zraka u blizini blijeskova nije
otkrilo povećanje radioaktivnosti u atmosferi, ovo je doista vrlo vjerojatna
mogućnost, a taj dogaĊaj samo ilustrira kakvim se opasnostima izlaţemo, u
eri nuklearnog oruţja, zbog nedovoljnog praćenja prirodnog bombardiranja
iz svemira.
Komet se sastoji od leda: uglavnom vodenog (H20) leda, malo
metanskog (CH4) i nešto amonijaĉnog (NH3). Pri sudaru sa Zemljinom
atmosferom, komet skromne veliĉine će proizvesti veliku, blistavu,
plamenu kuglu koja će izazvati silni eksplozivni val sposoban da spali
drveće, opustoši šume i zaĉuje se oko cijelog svijeta. Ali on ne bi stvorio i
neki zamjetljiv krater na tlu. Led bi se sav rastopio za vrijeme prolaza kroz
atmosferu. Preostalo bi malo prepoznatljivih dijelova kometa - moţda
samo ponešto zrnaca iz neledenih dijelova kometne jezgre. Sovjetski
istraţivaĉ J. Sobotoviĉ nedavno je otkrio veći broj sićušnih dijamanata
raspršenih na mjestu tunguskog dogaĊaja. Ovakvi dijamanti već su
pronaĊeni u meteoritima koji se nisu posve raspali pri udaru; nije
iskljuĉeno da ti meteoriti u krajnjoj liniji potjeĉu od kometa.
 Za mnogih vedrih noći, ako strpljivo gledate nebo, primjetit ćete
kako neki usamljeni meteor za tren blijesne iznad glave. Ima noći kad
moţete vidjeti kišu meteora uvijek u odreĊene dane svake godine - prirodni
vatromet, zabavnu priredbu neba. Ovi meteori graĊeni su od zrnaca sitnijih
od sjemena slaĉice. To nisu nipošto zvijezde-padalice, već bismo ih prije
mogli nazvati svemirske pahuljice. Na trenutak blijesnu kad uĊu u
Zemljinu atmosferu, zagriju se zbog trenja i ispare na visini od oko sto
kilometara. Meteori su ostaci kometa.14 Stari kometi koji se ĉesto
zagrijavaju prilikom mnogobrojnih prolaza kraj Sunca, troše se, isparavaju
i raspadaju. Ostaci se raspršuju duţ cijele kometne staze. Tamo gdje ta
staza sijeĉe stazu Zemlje oĉekuje nas meteorski roj. Jedan dio roja uvijek
je na istom dijelu Zemljine staze, pa se tako meteorska kiša moţe
promatrati istoga dana svake godine. Trideseti lipnja 1908. godine bio je
dan meteorskog roja Beta Tauridi, koji su u vezi sa Enckeovim kometom.
Tunguski dogaĊaj je, ĉini se, izazvan komadom Enckeovog kometa -
komadom znatno većim od sitnih djelića koji su krivci za iskre i bezopasne
meteorske kiše.
Kometi su oduvijek izazivali strah, strahopoštovanje i praznovjerje.
Njihova povremena javljanja remetila su predodţbu o nepromjenljivom i
boţanski ureĊenom kozmosu. Ĉinilo se nevjerojatnim da spektakularna
traka mlijeĉnobijelog plamena, koja je izlazila i zalazila sa zvijezdama iz
noći u noć, nije tamo gore iz nekog razloga, da ne donosi neko kobno
predskazanje. Tako se pojavila pomisao da su kometi glasnici nesreća,
proroci boţjeg gnjeva - da najavljuju smrt prinĉeva, propast kraljevstava.
Babilonci su mislili da su kometi nebeske brade, a Grci da je to rasuta
kosa, Arapi da se radi o plamtećim maĉevima. U Ptolemejevo vrijeme
kometi su briţljivo klasificirani s nazivima »grede«, »trube«, »lonci« - već
prema svom obliku. Ptolemej je smatrao da kometi donose ratove, vrućine
i »opće neprilike«. Kometi s nekih srednjovjekovnih crteţa podsjećaju na
neindentificirana leteća raspela. Jedan luteranski »nadzornik«,
magdeburški biskup Andreas Celichius, objavio je 1578. godine »Teološku
opomenu novog kometa«, u kojoj nudi nadahnuto stanovište da je komet
zapravo, »gust dim ljudskih grijeha, koji se diţe svakog dana, svakog sata,
svakog trenutka, obilje poganosti i sagriješenja koje dolazi pred lice boţje i
postaje postepeno tako gusto da stvori komet kovrdţavih i vitastih
pramenova kojeg zatim upali vrelinom i plamenom srdţba Vrhovnog
Nebeskog Suca«. No, drugi su prigovorili da bi nebo neprekidno blistalo
kometima, kada bi oni doista bili dim od grijeha.
 Najstariji zapis o pojavi Halleyevog kometa odnosno nekog kometa
uopće, nalazimo u kineskoj Knjizi princa Huaija Nana, uĉesnika u pohodu
kralja Wua protiv Ţoua iz Yina, 1057. godine prije nove ere. Pribliţavanje
Halleyevog kometa Zemlji 66. godine je vjerojatno objašnjenje izvještaja
Josipa (Flavija - prim. prev.) o maĉu koji je visio nad Jeruzalemom ĉitave
godine. Normani su, 1066. godine, takoĊer bili oĉevici novog dolaska
Halleyeve repatice. Budući da je to nagovještaj, prema njihovom uvjerenju,
propasti nekog kraljevstva, ova ih je pojava repatice ohrabrila i na izvjestan
naĉin ubrzala invaziju Vilima Osvajaĉa na Englesku. Komet je, kako treba,
zabiljeţen i u novinama tog vremena, na goblenu iz Bayeuxa. Godine
1301, Giotto, jedan od osnivaĉa modernog realistiĉnog slikarstva, bio je
oĉevidac nove pojave Halleyeve repatice i unio ju je u sliku Kristovog
roĊenja. Velika repatica iz 1466. godine - još jedan povratak Halleyeve -
podigla je silnu paniku u kršćanskoj Evropi; kršćani su se, naime, pobojali
da bi bog, koji šalje komete, mogao biti na strani Turaka, koji su upravo
tada osvojili Carigrad.
Vodeći astronomi šesnaestog i sedamnaestog stoljeća bili su oĉarani
kometima, pa su ĉak i Newtona pomalo uzbudili. Prema Kepleru, kometi
jure kroz svemir »poput riba u moru«, ali ih Sunĉeva svjetlost raspršuje
budući da su im repovi uvijek okrenuti od Sunca. David Hume, u većini
sluĉajeva nepopustljiv racionalist, barem se zabavljao s pretpostavkom da
su kometi reproduktivne stanice - jajašca i spermatozoidi - planetnih
sustava, odnosno da su planeti proizvodi svojevrsnog meĊuzvjezdanog
seksa. Još kao student, prije svog izuma teleskopa s ogledalom, Newton je
proveo mnoge uzastopne besane noći, traţeći golim okom komete na nebu,
a u to je unio toliko ţara, da je pao u krevet od iscrpljenosti. Slijedeći
Tychoa i Keplera, Newton je takoĊer zakljuĉio da se kometi, viĊeni sa
Zemlje, ne kreću u našoj atmosferi, kao što su mislili Aristotel i još neki,
već da su udaljeniji od Mjeseca, premda i bliţi nego Saturn. Repatice sjaje
odraţavajući Sunĉevu svjetlost, isto kao i planeti ,»a jako se varaju oni koji
misle da su kometi daleko koliko i nepomiĉne zvijezde; da je to sluĉaj,
kometi ne bi mogli primati ništa više svjetlosti s našeg Sunca, nego što
Zemlja prima s nepomiĉnih zvijezda.« Newton je još kazao da se kometi,
sliĉno planetima, gibaju po elipsama: »Kometi su svojevrsni planeti koji
kruţe oko Sunca po vrlo ekscentriĉnim stazama.« Ova demistifikacija, ovo
predviĊanje pravilnih kometnih staza, potakli su Newtonovog prijatelja
Edmunda Halleya 1707. godine da izraĉuna kako su kometi iz 1531, 1607.
i 1682. godine bili, u stvari, pojave jednog te istog kometa koji se vraća u
76-godišnjim intervalima i ĉiji se naredni dolazak predviĊao 1758. godine.
I doista, repatica je poslušno stigla u predviĊeno vrijeme pa je posthumno
nazvana po Halleyu. Ovaj komet igrao je zanimljivu ulogu u ljudskoj
povijesti, a vjerojatno će biti i cilj prve svemirske sonde upućene prema
jednom kometu, prilikom povratka te repatice 1986. godine.
Suvremeni planetolozi ponekad tvrde da sudar kometa s planetom
moţe znaĉajno obogatiti planetnu atmosferu. Tako, na primjer, sva voda
koja danas postoji u atmosferi Marsa mogla bi se objasniti nedavnim
padom nekog malog kometa. Newton je smatrao da se materija iz repa
komete rasipa po meĊuplanetarnom prostoru, da je komete gube, a zatim
malo pomalo gravitacijski privlaĉe obliţnji planeti. Vjerovao je da Zemlja
postepeno gubi vodu, koja se »troši za vegetaciju, odnosno prilikom
truljenja, ili se pretvara u suhu zemlju ... Ukoliko se tekućina ne bi stalno
nadoknaĊivala izvana, njena koliĉina postojano bi opadala i na kraju bi je
sasvim nestalo.« Newton je izgleda vjerovao da su i Zemljini oceani
kometnog porijekla, odnosno da je ţivot moguć samo zato jer kometna
materija pada na naš planet. U trenucima mistiĉkog sanjarenja otišao je još
korak dalje: »Slutim dapaĉe, da uglavnom s kometa potjeĉe duh, taj
najsitniji, ali i najnjeţniji i najkorisniji dio našeg zraka, silno potreban da bi
ţivot svih stvari ostao s nama.«
Godine 1868. astronom William Huggins, ustanovio je identiĉnost
izmeĊu izvjesnih osobina spektra jednog kometa i spektra prirodnog ili
»olefinskog« plina. Huggins je pronašao organsku tvar u kometima; u
kasnijim je godinama identificiran u repovima kometa cijan, CN, koji se
sastoji iz jednog ugljikovog i jednog dušikovog atoma; posrijedi je radikal
koji stvara cijanide. Kada je Zemlja 1910. godine trebala proći kroz rep
Halleyeva kometa, mnoge je ljude obuzela panika. No oni su previdjeli
ĉinjenicu da je rep kometa izuzetno rijedak plin: stvarna opasnost od
otrova u kometnom repu znatno je manja od opasnosti kakvu predstavlja
ĉak i u 1910. godini, industrijsko zagaĊenje u velikim gradovima.
No, ova ĉinjenica nikoga nije umirila. Evo, na primjer, nekoliko
naslova iz dnevnog lista Chronicle iz San Francisca od 15. svibnja 1910.
godine: »Kamera za komet velika kao kuća«, »Dolazak repatice opametio
jednog muţa«, »Kometne zabave sada u modi u New Yorku«.
LosanĊeleski Examiner prihvatio je vedriji stil: »Da li vas je repatica već
cijanizirala? ... Besplatna plinska kupelj za cijelu ljudsku rasu«, »Bit će to
prava ludnica«, »Mnogi osjećaju zadah cijana«, »Ţrtva se penje na drveće,
pokušava telefonirati kometu«. Godine 1910. prireĊivale su se zabave da se
ljudi što više provesele prije smaka svijeta od otrovnog djelovanja cijana.
Poduzetni ljudi izvikivali su na ulicama prodaju antikometnih pilula i gas-
maski, ovo posljednje je bio sablasni nagovještaj bojnih polja prvog
svjetskog rata.
Neki nesporazumi oko kometa nastavljaju se sve do našeg vremena.
Godine 1957. kao diplomirani student radio sam na Yerkes opservatoriju
pri sveuĉilištu Chicago. Kasno u noć bio sam jednom sam u opservatoriju i
ĉujem kako telefon uporno zvoni. Javio sam se i zaĉuh glas ĉovjeka koji je
oĉito bio dobrano pijan: »Mogu l' govorit' s kak'im 'stronomom?« »Da, ja
sam, izvolite.« »Mi smo, vidiš, ovdje, u Wilmetteu, imamo vrtnu zabavu,
znaš, i nešto je na nebu. Smiješno je to, da ako gledaš pravo u to, nema ga.
Ali, ako ne gledaš u njega, tu je.« Najosjetljiviji dio mreţnjaĉe ne nalazi se,
naime, u središtu vidnog polja. Zvijezde slabog sjaja i magliĉaste objekte
moţete vidjeti ako malo skrenete pogled od njih. Znao sam da se, jedva
vidljiv u to vrijeme, na nebu nalazi novootkriven Arend-Roland komet i
rekao sam mu da je to što vidi vjerojatno taj komet. Nastupila je duga
stanka, a onda me glas upitao: »Što ti je pak sad, taj komet?« »Komet je«,
odgovorio sam, »gruda promjera jednu milju.« Ponovo je nastupila još
duţa stanka, a zatim pozivatelj reĉe: »Zovni ti meni nekog pravog
'stronoma.« Kada se Halleyeva repatica ponovo pojavi 1986. godine, pitam
se koji će se politiĉki voĊe prestrašiti i kakve ćemo sve nerazboritosti ĉiniti
tada.
Planeti se gibaju po eliptiĉnim stazama oko Sunca, no eliptiĉnost tih
staza nije izrazita. Na prvi pogled one se uopće ne razlikuju od kruţnice.
Kometi meĊutim - a naroĉito oni dugoperiodiĉni - imaju izrazito izduţene,
eliptiĉne staze. Planeti su starosjedioci u unutrašnjem Sunĉevom sustavu,
dok su kometi tu novopridošlice. Zašto su staze planeta gotovo kruţne i
meĊusobno jasno odijeljene? Kada bi planeti imali vrlo eliptiĉne staze koje
bi se meĊusobno presijecale bilo bi prije ili kasnije sudara. U ranoj
povijesti Sunĉevog sustava bilo je vjerojatno mnogo planeta u procesu
nastajanja. Oni s eliptiĉnim stazama koje su se sjekle bili su više
podvrgnuti sudaranju pri ĉemu su se uništavali. Za razliku od njih, planeti s
kruţnim stazama uspijevali su se do kraja formirati i ostajali su pošteĊeni.
Sadašnje planetne staze su staze onih koji su preţivjeli to sudarno prirodno
odabiranje i doţivjeli stabilnu sredovjeĉnost jednog sunĉevog sustava u
ĉijim je mladim danima bilo katastrofalnih sudara.
U krajnje vanjskim podruĉjima Sunĉevog sustava, u tami daleko iza
planeta, nalazi se ogroman loptasti oblak od bilijun kometnih jezgara koji
kruţi oko Sunca ne brţe od bolida na automobilskoj trci »Indianapolis
500«.15 Tipiĉan komet nalik je divovskoj snjeţnoj grudi što se lijeno
okreće, a promjer joj je jedan kilometar. Većina ih nikada ne prodre preko
granice koju oznaĉava Plutonova staza. Ali ponekad, neka zvijezda u
prolazu izazove gravitacionu uzbuĊenost i komešanje u kometnom oblaku
pri ĉemu se jedna grupa kometa naĊe na vrlo eliptiĉnim stazama koje ih
vode prema Suncu. Nakon što staza nekog od njih pretrpi dodatnu
promjenu izazvanu gravitacionim susretima s Jupiterom i Saturnom, on se
poĉinje, jednom u stotinjak godina, kretati prema unutrašnjem dijelu
Sunĉevog sustava. Kada se jedan takav komet naĊe izmeĊu staza Jupitera i
Marsa, poĉinje se isparavati. Materija koja šiklja iz Sunĉeve atmosfere,
takozvani solarni vjetar, otpuhuje pred sobom ĉestice prašine i leda i baca
ih iza kometa formirajući tako zametak repa. Ako bi Jupiter imao samo
jedan metar u promjeru, naš komet tada bi bio manji od zrnca prašine, ali
bi zato njegov rep, kada se potpuno razvije, bio veliki kao razmak izmeĊu
svjetova. Kad god bi ušao u vidokrug Zemlje, pri svakom od svojih
obilazaka Sunca, on bi izazvao prave plime praznovjerja meĊu
Zemljanima. No, oni bi konaĉno shvatili da se taj komet ne nalazi u
njihovoj atmosferi, već tamo meĊu planetima. Tada bi se prihvatili posla
da izraĉunaju njegovu stazu. A moţda bi jednoga dana uputili kakvo malo
svemirsko vozilo namijenjeno istraţivanju ovog posjetioca iz carstva
zvijezda.
Prije ili kasnije kometi će se sudariti s planetima. Zemlju i njenog
pratioca Mjesec, sigurno su obilno bombardirali kometi i mali asteroidi,
ostaci iz razdoblja nastajanja Sunĉevog sustava. S obzirom na to da ima
znatno više malih nego velikih tijela, trebalo bi biti i znatno više sudara s
malim nego s velikim tijelima. Udar neke male kometne mase o Zemlju,
kao što se to zbilo u sluĉaju tunguskog dogaĊaja, trebao bi uslijediti
jednom u tisuću godina. No, do sudara s nekim većim kometom, kakav je
Halleyev, trebalo bi doći jednom u milijardu godina.
Kad se jedan mali ledeni komad sudari s nekim planetom ili
mjesecom, ne ostaje izrazitiji oţiljak na njihovoj površini. No, ako je tijelo
krupnije ili ako se preteţno sastoji od stijenja, na mjestu udara nastaje
eksplozija koja iskopa poluloptasto udubljenje zvano udarni krater.
Ukoliko nikakav proces ne izravna ili ne ispuni takav krater, on se moţe
zadrţati milijardama godina. Na Mjesecu gotovo da se uopće ne javlja
erozija, tako da kad istraţujemo njegovu površinu nalazimo udarne kratere,
a znatno ih je više nego što bi se moglo objasniti na osnovu priliĉno
prorijeĊene populacije kometnih i asteroidnih gromada koje danas
ispunjavaju unutrašnji Sunĉev sustav. Mjeseĉeva površina rjeĉito je
svjedoĉanstvo o vremenu uništenja svjetova prije više milijardi godina.
Udarni krateri nisu samo svojstveni Mjesecu. Nalazimo ih širom
podruĉja unutrašnjeg Sunĉevog sustava - od Merkura, najbliţeg Suncu,
preko oblacima prekrivene Venere, pa do Marsa i njegovih sićušnih
mjeseci, Fobosa i Deimosa. Ovo su takozvani terestriĉki planeti, naša
obitelj svjetova manje ili više sliĉnih Zemlji. Oni imaju ĉvrstu površinu,
unutrašnjost im je graĊena od kamena i ţeljeza, a atmosfera im je, kako
kod kojeg, u rasponu od gotovo vakuuma pa do tlaka ĉak devedeset puta
višeg od Zemljine atmosfere. Skupljeni su oko Sunca, izvora svjetlosti i
topline, zbijeni poput kampista oko vatre. Svi ti planeti stari su oko 4,6
milijardi godina. Poput Mjeseca, svaki od njih nosi oţiljke iz doba udarnih
katastrofa u ranoj povijesti Sunĉevog sustava.
No, kad proĊemo Mars, ulazimo u sasvim drukĉije podruĉje - u
carstvo Jupitera i drugih divovskih ili jovijanskih planeta. To su veliki
svjetovi, graĊeni uglavnom od vodika i helija, uz manje koliĉine plinova
bogatih vodikom kao što su metan, amonijak i voda. Ne moţemo tamo
vidjeti ĉvrstu površinu, samo atmosferu i raznobojne oblake. To su pravi
planeti, a ne tek sitni i neugledni svjetovi poput Zemlje. Tisuću Zemalja
moglo bi se ugurati u Jupiter. Ako bi neki komet ili neki asteroid pao u
Jupiterovu atmosferu, ne bi se stvorio vidljivi krater, već bi stvorio samo
privremeni procjep u oblacima. No bez obzira na to ipak znamo da je i
vanjsko podruĉje Sunĉevog sustava bilo više milijardi godina svjedokom
sudara - budući da Jupiter ima veliki sustav od preko tucet mjeseci od kojih
je pet s male udaljenosti ispitala svemirska sonda tipa »Voyager«. I ovdje
opet nalazimo obilje tragova davnih katastrofa. Kada Sunĉev sustav
jednom potpuno istraţimo, vjerojatno ćemo pronaći tragove sudarnih
katastrofa na svih devet svjetova, od Merkura do Plutona, kao i na svim
manjim mjesecima, kometima i asteroidima.
Teleskopom se sa Zemlje vidi oko deset tisuća kratera na strani
Mjeseca okrenutoj Zemlji. Većina ih se nalazi na starom lunarnom visoĉju
i potjeĉe iz razdoblja završnog srašćivanja Mjeseca iz meĊuplanetarnih
krhotina. Imamo zatim i tisuću kratera promjera iznad jednog kilometra u
maria (na latinskom: »mora«), u nizinskim predjelima koji su, ubrzo nakon
nastanka Mjeseca, bili preplavljeni vjerojatno lavom koja je prekrila ranije
postojeće kratere. Prema tome, krateri bi na Mjesecu, grubo procjenjujući,
trebali danas nastajati po stopi od oko 109 godina za 104 kratera, odnosno
105 godina za jedan krater; drugim rijeĉima, sto tisuća godina izmeĊu dva
nastanka kratera. A kako je prije nekoliko milijardi godina moralo biti više
meĊuplanetnih krhotina nego što ih ima danas, moţda ćemo mi morati
ĉekati duţe od sto-tisuća godina da vidimo stvaranje jednog kratera na
Mjesecu. Budući da je površina Zemlje veća od površine Mjeseca, za
nastanak udarnog kratera promjera jednog kilometra na našem planetu
trebali bismo u prosjeku ĉekati deset tisuća godina. Budući da je
ustanovljeno da je meteorski krater iz Arizone udarni krater od oko
kilometar promjera star dvadeset do trideset tisuća godina, promatranja na
Zemlji se, dakle, slaţu s ovim grubim proraĉunima. Sadašnji sudar kakvog
malog kometa ili asteroida s Mjesecom mogao bi stvoriti trenutnu
eksploziju dovoljno sjajnu da se vidi sa Zemlje. Moţemo zamisliti kako
naši preci, promatraju nebo neke daleke noći prije sto tisuća godina, kada
se odjednom s neosvjetljenog dijela Mjeseca diţe neobiĉan oblak, obasjan
zrakama Sunca. No, ne bismo oĉekivali da se ovakav dogaĊaj zbio u
povijesno doba. Šanse za tako nešto su jedan prema sto. Unatoĉ tome,
meĊutim, postoji jedan povijesni izvještaj u kojem se moţda opisuje
stvarni pad nekog nebeskog tijela na Mjesec, viĊen sa Zemlje golim okom:
naveĉer 5. lipnja, 1178. godine, pet britanskih monaha izvjestili su o neĉem
izuzetnom što je kasnije zabiljeţeno u kronici Gervazija iz Canterburya
koji se smatra za vrlo pouzdanog izvjestitelja o politiĉkim i kulturnim
zbivanjima svog vremena. Ovaj je kroniĉar zapisao, nakon razgovora s
oĉevicima koji su se zakleli u istinitost svoje priĉe:
Bio je blistavi, mladi Mjesec i kao obiĉno u toj ĉetvrti rogovi mu bijahu
okrenuti prema istoku. Najednom, gornji rog se raskolio na dvoje; Iz
središta rascjepa suknula je plamteća buktinja, bljujući vatru, vreli ugljen i
iskre.
Astronomi Derral Mulholland i Odile Calame izraĉunali su da bi
sudar na površini Mjeseca izazvao oblak prašine izbaĉen na naĉin koji bi
odgovarao opisu kenterberijskih monaha.
Ako se takav sudar dogodio prije samo osam stotina godina, krater bi
trebao biti još vidljiv. Erozija je na Mjesecu posve slaba, zbog nedostatka
zraka i vode, tako da su ĉak i mali krateri, stari nekoliko milijardi godina,
još relativno dobro oĉuvani. Na osnovu podataka iz Gervazijevog opisa
moguće je odrediti podruĉje Mjeseca na kojeg se odnosi promatranje.
Udari stvaraju zrake, pravolinijske pruge fine prašine rasute prilikom
eksplozije. Ove zrake su u vezi s najmlaĊim kraterima na Mjesecu - onima,
na primjer, koji su dobili nazive prema Aristarhu, Koperniku i Kepleru.
Premda su krateri otporni prema slaboj Mjeseĉevoj eroziji, zrake to nisu
budući da su one vrlo fina rasijana prašina. Kako vrijeme prolazi, ĉak i pad
mikrometeorita - fine prašine iz svemira - raspršuje i pokriva zrake i one
postepeno nestaju. Zrake su, dakle, znamenje mlaĊih udara.
Struĉnjak za meteorite Jack Hartung ustanovio je da se jedan vrlo
nedavni mali krater, izrazito svjeţeg izgleda i s uoĉljivim sistemom zraka,
nalazi toĉno u onom podruĉju Mjeseca o kojem su izvjestili kenterberijski
monasi. Ovaj krater dobio je naziv Giordano Bruno, prema
rimokatoliĉkom uĉenjaku iz šesnaestog stoljeća koji je smatrao da ima
beskonaĉno mnogo svjetova i da su mnogi od njih nastanjeni. Zbog ovog i
tome sliĉnih zloĉina on je spaljen na lomaĉi 1600. godine.
Calame i Mulholland došli su do jednog dodatnog nalaza, koji je u
skladu s ovim tumaĉenjem. Kada neko tijelo udari u Mjesec velikom
brzinom, ovaj blago zatitra. Vibracije se na kraju priguše i nestaju, ali ne u
tako kratkom vremenu koliko je to osam stotina godina. Ovakva titranja
mogu se prouĉavati tehnikama laserskih refleksija. Astronauti iz misija
»Apollo« postavili su na nekoliko mjesta na Mjesecu posebna zrcala zvana
laserski retroreflektori. Kad laserski snop sa Zemlje pogodi zrcala i vrati se
natrag, moţe se izvanredno toĉno izmjeriti vrijeme ovog dvosmjernog
putovanja. Ako se sad taj interval pomnoţi brzinom svjetlosti, dobit će se,
takoĊer izvanredno toĉno, udaljenost Mjeseca u tom trenutku. Mjerenja
ove vrste, obavljana tokom više godina, ukazala su da Mjesec doista
oscilira, odnosno podrhtava - i to u periodu (oko tri godine) i amplitudom
(oko tri metra) koji su u skladu s pretpostavkom da je krater Giordano
Bruno bio izdubljen prije manje od tisuću godina.
Svi ovi zakljuĉci su indirektni i izvedeni zakljuĉivanjem. Mala je,
meĊutim, vjerojatnost, kao što rekoh, da se ovakav dogaĊaj zbio u
povijesno doba. No, nalazi su priliĉno sugestivni. Kao što nas podsjećaju
tunguski dogaĊaj i meteorski krater iz Arizone, nisu se sve udarne
katastrofe odigrale u ranoj povijesti Sunĉevog sustava. No, ĉinjenica da
samo mali broj lunarnih kratera ima izrazitije sisteme zraka takoĊer nas
podsjeća da ĉak i na Mjesecu postoji odreĊena erozija.16 Prouĉavajući
preklapanja kratera, kao i druge osobitosti lunarne stratigrafije, moći ćemo
rekonstruirati redoslijed udara i plavljenja, ĉiji je moţda najsvjeţiji primjer
nastanak kratera Giordano Bruno. Na 89. stranici uĉinjen je pokušaj da se
prikaţu zbivanja koja su formirala površinu Mjeseĉevog lika kakvog
vidimo sa Zemlje.
Zemlja je vrlo blizu Mjesecu. Ako je Mjesec tako snaţno izbrazdan
sudarima, kako je onda Zemlja tome izbjegla? Zašto su meteorski krateri
tako rijetki na Zemlji? Zar su moţda kometi i asteroidi smatrali da nije
lijepo padati na jedan nastanjen svijet? Takva pristojnost teško da je
vjerojatna. Jedino moguće objašnjenje je to da su udarni krateri nastajali u
vrlo sliĉnom broju i na Zemlji i na Mjesecu, ali su se na našem prirodnom
satelitu, bez atmosfere i vode, oĉuvali kroz milijarde godina, a ovdje na
našem planetu ih je erozija izbrisala ili ispunila. Tekuća voda, pijesak
nošen vjetrom i nabiranje planina uĉinili su svoje, premda su to spori
procesi. No, kroz milijune ili milijarde godina oni su ipak u stanju posve
izgladiti ĉak i vrlo velike udarne oţiljke.
Na površini bilo kojeg planeta ili mjeseca postoje vanjski procesi,
kao na primjer padanje tijela iz svemira, ali i unutrašnji, kao što su potresi;
ima takoĊer i brzih, katastrofalnih pojava, kao što su vulkanske eksplozije,
ali i procesa koji su nezamislivo spori, kao što je, na primjer, stvaranje
udubljenja u tlu pomoću zrnaca pijeska iz zraka. Nema općeg odgovora na
pitanje koji procesi prevladavaju, unutrašnji ili vanjski; rijetke, ali silovite
pojave, ili svakodnevni a neupadljivi dogaĊaji. Na Mjesecu su pobijedili
vanjski, katastrofalni dogaĊaji; na Zemlji pak, dominiraju unutrašnji, spori
procesi. A Mars je izmeĊu ove dvije krajnosti, srednji sluĉaj.
IzmeĊu staza Marsa i Jupitera nalazi se bezbroj asteroida, sićušnih
terestriĉkih planeta. Najveći meĊu njima su promijera nekoliko stotina
kilometara. Većina je duguljastog oblika i okreću se u prostoru. U nekim
sluĉajevima izgleda, dva ili više asteroida drţe se tijesno jedan kraj
drugoga kruţeći oko zajedniĉkog teţišta. Sudari izmeĊu asteroida se ĉesto
dogaĊaju pri ĉemu ponekad neki komad promjeni putanju, sluĉajno
presretne na putu Zemlju i pada na nju kao meteorit. Na izloţbenim
policama naših muzeja nalaze se komadići dalekih svjetova. Asteroidni
pojas je poput velikog ţrvnja u kojem se veliki komadi mrve sve do zrnaca
prašine. Veće asteroidne gromade, zajedno s kometima, glavni su uzroĉnici
novijeg stvaranja kratera na površinama planeta. Asteroidni pojas je moţda
podruĉje gdje se nekada nalazio planet koji se nije uspio formirati uslijed
razornih gravitacionih plima obliţnjeg, divovskog Jupitera; ili su to moţda,
krhotine jednog planeta koji je razorio samog sebe. Ovo, doduše, izgleda
malo vjerojatno, zato što nijedan znanstvenik na Zemlji ne zna kako bi
neki planet mogao uništiti samog sebe, što je vjerojatno i dobro da se ne
zna.
Saturnovi prsteni imaju sliĉnosti s asteroidnim pojasom: bilijuni
sićušnih ledenih satelita koji kruţe oko velikog planeta. Moţda je
Saturnova gravitacija onemogućila srašćivanje ovih komada u mjesec koji
bi se nalazio na maloj udaljenosti, ili su to, pak, ostaci jednog mjeseca koji
se previše pribliţio planetu pa ga je razorilo snaţno gravitaciono plimno
djelovanje. Moţda smo ovdje svjedoci svojevrsne stacionarne ravnoteţe
izmeĊu materijala odbaĉenog s nekog Saturnovog mjeseca, na primjer
Titana, i materijala koji pada u atmosferu planeta. Jupiter i Uran takoĊer
imaju sustave prstenova, otkrivene tek nedavno, koji su gotovo nevidljivi
sa Zemlje. Planetolozi su vrlo zainteresirani da ustanove ima li Neptun
prsten. Moţda su prsteni tipiĉan ukras jovijanskih planeta širom svemira.
Veliki nedavni sudari u prostoru od Saturna do Venere sadrţaj su
popularne knjige Svjetovi u sudaru, koju je 1950. godine objavio psihijatar
Immanuel Velikovsky. On je pretpostavio da se u Jupiterovom sustavu na
neki naĉin oblikovalo jedno tijelo planetne mase kojeg je on nazvao komet.
Prije otprilike tri i pol tisuće godina ono je, navodno, skrenulo prema
unutrašnjem Sunĉevom sustavu i više puta se blisko susrelo sa Zemljom i
Marsom, što je imalo kao usputnu posljedicu na našem planetu razdvajanje
Crvenog mora, tako da su Mojsije i Izraelićani uspjeli pobjeći faraonu, te
zaustavljanje Zemljine vrtnje na zapovijed Jošue. Isto tijelo uzrokovalo je,
pisao je Velikovsky, silne provale vulkana i potope.17 Nakon ovog
sloţenog meĊuplanetarnog bilijara, komet se najzad smirio na postojanoj,
gotovo kruţnoj stazi, postavši planet Venera - koja po njegovom mišljenju
prije toga uopće nije postojala.
Kako sam već u jednom drugom djelu detaljno obrazloţio, ove ideje
su gotovo sigurno pogrešne. Astronomi nemaju prigovora na mogućnost
velikih sudara, ali su suzdrţani kada se radi o velikim nedavnim sudarima.
U bilo kakvom modelu Sunĉevog sustava nemoguće je prikazati veliĉine
planeta u istim omjerima kao i njihove staze, zato što bi tada planeti bili
premaleni da se uopće i vide. Ako bismo ih ipak prikazali kao zrnca
prašine lako bismo uoĉili da su šanse za sudar nekog kometa sa Zemljom u
samo nekoliko tisuća godina izvanredno male. Osim toga, Venera je
stjenovit i metalni planet siromašan vodikom, dok se Jupiter - odakle je,
pretpostavlja Velikovsky, ona došla - gotovo iskljuĉivo sastoji od vodika.
Ne postoje ni izvori energije za komet ili planet da budu izbaĉeni iz
Jupiterovog sustava. Ako bi netko od njih i prošao pokraj Zemlje, ne bi
mogao »zaustaviti« njenu vrtnju, a ponajmanje je ponovno pokrenuti u
dvadeset ĉetiri satni ritam. Ni geološki nalazi ne podrţavaju pretpostavku o
neuobiĉajeno ţestokoj vulkanskoj aktivnosti i potopu prije tri i pol tisuće
godina. Neki mezopotamski zapisi koji se odnose na Veneru, potjeĉu iz
ranijeg razdoblja od onoga za koje je Velikovsky rekao da je Venera
postala iz kometa planet.18 Krajnje je nevjerojatno da se jedno tijelo iz tako
jake eliptiĉne staze moglo brzo usmjeriti u gotovo savršeno kruţnu stazu
kakva je Venerina danas. I tako dalje.
Mnoge hipoteze predloţene od strane znanstvenika, kao i od laika,
pokazale su se pogrešne. Ali znanost je samokorigirajuća djelatnost, ona
ispravlja samu sebe. Prije nego se prihvate, sve nove zamisli moraju proći
kroz filter stroge provjere. Najgora stvar u sluĉaju Velikovsky nije to što su
mu hipoteze pogrešne ili u suprotnosti s pouzdano ustanovljenim
ĉinjenicama, već to što su se neki koji sebe smatraju znanstvenicima,
trudili da obuzdaju ovog autora. Znanost je temeljena na slobodi
istraţivanja i njemu je posvećena: princip je da svaka hipoteza, ma koliko
izgledala neobiĉna, sama po sebi zasluţuje da bude uzeta u razmatranje.
Ušutkivanje nezgodnih ideja moţe biti uobiĉajeno u religiji i politici, ali to
nije put koji vodi prema znanju; njemu nema mjesta u znanstvenom radu.
Mi ne znamo unaprijed tko će otkriti bitno nova gledišta.
Venera ima gotovo istu masu,19 veliĉinu i gustoću kao Zemlja. Kao
nama najbliţi planet, ona se stoljećima smatra za Zemljinu sestru. Kako, u
stvari, izgleda naša planetna sestra? Da li je to moţda blagi, ljetnji svijet,
nešto topliji od Zemlje zato što je malo bliţi Suncu? Ima li udarne kratere,
ili su oni već svi erodirali? Ima li tamo vulkana? Planina? Oceana? Ţivota?
Prvi ĉovjek koji je vidio Veneru kroz teleskop bio je Galilej, 1609.
godine. Ugledao je disk bez ikakvih pojedinosti na njemu. Galilej je
zamijetio da i Venera, kao i Mjesec, prolazi kroz faze, od tankog srpa kao
mladi Mjesec, pa do pune ploĉice kao uštap i to iz istog razloga: ponekad,
naime, vidimo noćnu stranu planeta, a ponekad više dnevnu, otkriće koje je
takoĊer ojaĉalo stanovište da Zemlja kruţi oko Sunca, a ne obratno. Kako
su se optiĉki teleskopi povećavali, a njihova razluĉna moć (sposobnost da
se na slici razluĉe fini detalji) rasla, s njima se sistematski promatrala
Venera. No, ništa više nisu otkrili od Galileja. Bilo je oĉito da je Venera
prekrivena gustim omotaĉem neprozirnih oblaka. Kada gledamo planet na
jutarnjem ili veĉernjem nebu, vidimo svjetlost koja se reflektira s njenih
oblaka. MeĊutim, stoljećima koliko znamo za te oblake, njihov je sastav
ostao potpuno nepoznat.
Nepostojanje niĉega što bi se moglo uoĉiti na Veneri navelo je neke
znanstvenike na neobiĉan zakljuĉak da je površina ovog planeta moĉvara,
kao što je to bilo na Zemlji u doba karbona. Dokaz - ako ga uopće moţemo
udostojiti tog naziva - išao je otprilike ovako:
 »Ne mogu ništa vidjeti na Veneri.«
»Zašto?«
»Zato što je potpuno pokrivena oblacima.«
»Od ĉega se sastoje ti oblaci?«
»Od vode, dakako.«
»A zašto su onda Venerini oblaci gušći od Zemljinih?«
»Jer u njima ima više vode.«
»Ali ako ima više vode u oblacima, onda je mora biti više i na
tlu. Koje su vrste površina jako vlaţne?«
»Moĉvarne.«
A kad su tamo već moĉvare, zašto onda ne bi bilo na Veneri i
paprati, vilin-konjica, pa ĉak i dinosaura? Promatranje: Nema apsolutno
niĉeg što se vidi na Veneri. Zakljuĉak: ona je sigurno puna ţivota.
Jednoliĉni oblaci Venere reflektirali su tek naše vlastito priţeljkivanje. Mi
smo ţivi pa smo skloni pomisliti da ţivota ima i drugdje. Ali samo pomno
prikupljanje i provjera podataka mogu nam reći da li je neki svijet doista
nastanjen. Za Veneru se ustanovilo da nije uĉinila uslugu našoj naklonosti
prema ţivotu.
Na prvi valjani trag o prirodi Venere došlo se putem promatranja
pomoću prizmi naĉinjenih od stakla ili pomoću ravnih površina, zvanih
difrakcione rešetke, prekrivenih mreţom finih, paralelnih linija istog
razmaka. Kada snaţan snop obiĉne bijele svjetlosti proĊe kroz neku usku
pukotinu, a zatim kroz prizmu ili rešetku, on se rasipa u lepezu boja koja se
naziva spektar. Spektar se pruţa od visokih frekvencija20 vidljive svjetlosti
pa do niskih - od ljubiĉaste boje, preko plave, zelene, ţute i narandţaste, do
crvene. Budući da naše oko vidi ove boje, ovaj se spektar naziva »spektar
vidljive svjetlosti«. No, svjetlosti ima znatno više nego što je obuhvaćeno
ovim malim segmentom spektra kojeg moţemo vidjeti. Na višim
frekvencijama, iza ljubiĉaste boje, pruţa se dio spektra zvan ultraljubiĉast:
vrsta svjetlosti koja potpuno ubija mikrobe. Za nas je ona, doduše,
nevidljiva, ali je lako zamjećuju bumbari i fotoćelije. U svijetu ima mnogo
više toga nego li mi to moţemo vidjeti. Iza ultraljubiĉastog je podruĉje
rentgenskog spektra, a nakon njega su gama-zrake. Na niţim
frekvencijama iza crvene boje, stere se infracrveni dio spektra. On je prvo
otkriven tako da je postavljen osjetljivi termometar u podruĉje iza crvenog
koje je za naše oĉi tamno. Temperatura je rasla. Neka je svjetlost padala
dakle, na termometar, iako je za nas bila nevidljiva. Zveĉarke i dopirani
poluvodiĉi takoĊer savršeno dobro registriraju infracrveno zraĉenje. Iza
infracrvenog dijela stere se široko spektralno podruĉje radio-valova. Od
gama-zraka pa do radio-valova, sve su to ravnopravne vrste svjetlosti.
Svaka od njih korisna je u astronomiji. Ali zbog ograniĉenosti naših oĉiju,
gajimo predrasudu i pristranost prema sićušnom dijelu duge kojeg
nazivamo spektar vidljive svjetlosti. Godine 1844, filozof Auguste Comte,
izabrao je jedan primjer znanja koje će nam, po njegovu mišljenju,
zauvijek ostati skriveno. Izabrao je u tu svrhu kemijski sastav dalekih
zvijezda i planeta. Mi ih nikada nećemo fiziĉki osjetiti, razmišljao je on, a
bez uzorka njihove graĊe u rukama izgleda da nikada ne moţemo saznati
sastav tih tijela. No, samo tri godine iza Comteove smrti ustanovljeno je da
se spektar moţe koristiti za utvrĊivanje kemijskog sastava nebeskih tijela.
Razliĉite molekule i kemijski elementi apsorbiraju razliĉite frekvencije,
odnosno boje svjetlosti, ponekad na vidljivom dijelu spektra, a ponekad na
ostalim podruĉjima. U spektru atmosfere nekog planeta jedna tamna linija
predstavlja sliku pukotine u onoj frekvenciji gdje nedostaje svjetlost, to je
trag apsorpcije sunĉeve svjetlosti tokom njenog kratkog prolaska kroz
atmosferu drugog svijeta. Svaku takvu liniju stvara neka posebna vrsta
molekula ili atoma. Svaka tvar ima svoj osobiti spektralni potpis. Plinovi
na Veneri mogu se identificirati sa Zemlje, šezdeset milijuna kilometara
daleko. Moţemo saznati sastav Sunca (u kojem je helij, nazvan prema
grĉkom bogu Sunca, Heliosu, bio prvo i otkriven); magnetskih A zvijezda
bogatih europijem; dalekih galaktika kod kojih analiziramo ukupnu
svjetlost stotina milijardi sastavnih zvijezda. Astronomska spektroskopija
gotovo je magiĉna tehnika. Ona me stalno zadivljuje. Auguste Comte
izabrao je osobito nesretan primjer.
Da je Venera doista planet moĉvara, trebale bi biti uoĉljive linije
vodene pare u njenom spektru. Ali prva spektroskopska istraţivanja,
poduzeta oko 1920. godine na opservatoriju Mount Wilson, nisu našla ni
daška, ni traga vodene pare iznad oblaka Venere, što je upućivalo na suhu,
pustinjsku površinu, opkoljenu oblacima fine, silikatne prašine koju nose
vjetrovi. Kasnija prouĉavanja otkrila su postojanje ogromnih koliĉina
ugljiĉnog dioksida u atmosferi, što je nekim znanstvenicima znaĉilo da se
sva voda planeta vezala s ugljikovodicima stvarajući ugljiĉni dioksid, a u
tom sluĉaju bi površina Venere bila globalno naftonosno polje, more nafte
veliĉine cijelog planeta. Drugi su pak zakljuĉili da vodene pare iznad
oblaka nema zato što su oni vrlo hladni pa se sva voda kondenzira u
kapljice koje nemaju isti raspored spektralnih linija kao vodena para. Oni
su predloţili sliku Venere kao planeta potpuno prekrivenog vodom s
izuzetkom, moţda, ponekih otoka od vapnenca, sliĉnih hridinama kod
Dovera. No, zbog velikih koliĉina ugljiĉnog dioksida u atmosferi, mora
nisu mogla biti mora obiĉne vode; fiziĉka kemija zahtijevala je
karboniziranu vodu. Prema tom prijedlogu Venera je ocean soda-vode.
Prvo naslućivanje pravog stanja stvari nije stiglo iz spektroskopskih
analiza u vidljivom i susjednom infracrvenom dijelu spektra, već na
osnovu promatranja na radio-valovima. Jedan radio-teleskop radi u stvari
kao svjetlomjer, a ne kao foto-aparat. Usmjerite ga u neko priliĉno široko
podruĉje neba i on će biljeţiti koliko energije na nekoj odreĊenoj
frekvenciji stiţe na Zemlju. Mi smo se navikli da radio-signale emitiraju
inteligentna bića - naime, oni koji posjeduju televizijske i radio-stanice.
No, mnoštvo je razloga zašto i prirodni objekti emitiraju radio-valove.
Jedan od njih je taj što su topli. Kada je godine 1956. usmjeren prema
Veneri jedan od prvih radio-teleskopa, ustanovljeno je da ona zraĉi radio-
valove kao da je na njoj silno visoka temperatura. Ali neposredan dokaz da
je površina Venere doista nevjerojatno topla dobili smo pomoću sovjetskih
sondi tipa »Venera«, koje su se prve uspjele probiti kroz neprozirne oblake
i spustiti na tajanstvenu i nedostupnu površinu najbliţeg nam planeta. Na
Veneri je, ustanovljeno je, nesnosno vruće. Nema tamo moĉvara, nema
naftonosnih polja, nema oceana sode-vode. Bez dovoljno podataka lako se
pogriješi.
Kada pozdravljam neku prijateljicu, ja je vidim u reflektiranoj
vidljivoj svjetlosti koju stvara Sunce, ili recimo, elektriĉna ţarulja.
Svjetlosne zrake odbijaju se od nje i ulaze u moje oĉi. U staro doba se
smatralo, a tog je mišljenja bio ĉak i Euklid, da vidimo pomoću zraĉenja
kojeg na neki naĉin odašilju naše oĉi i koje ostvaruju aktivan, fiziĉki
kontakt s promatranim predmetom. To je posve prirodna pomisao i još se
moţe sresti, premda ona ne moţe objasniti nevidljivost predmeta u
zamraĉenoj sobi. Danas kombiniramo laser i fotoćeliju, ili radarski
odašiljaĉ i radio-teleskop, ostvarujući na taj naĉin aktivan svjetlosni
kontakt s dalekim objektima. U radarskoj astronomiji, radio-valovi se
emitiraju radio-teleskopom sa Zemlje, odbijaju se, recimo, od one strane
Venere koja je okrenuta prema nama i vraćaju natrag. Na mnogim valnim
duţinama su oblaci i atmosfera Venere potpuno prozirni za radio-valove.
Neka mjesta na površini će ih apsorbirati ili, ako su izrazito neravna,
raspršiti, tako da će ta podruĉja biti za radio-valove tamna. Prateći kretanje
površinskih kontura, kretanje zbog rotiranja Venere, po prvi put je postalo
moguće pouzdano odrediti duţinu njenog dana - vrijeme potrebno da
planet napravi puni krug oko svoje osi. Ustanovilo se da se, u odnosu na
zvijezde, Venera okrene jednom u dvjesto ĉetrdeset tri dana, i to unazad, u
smjeru suprotnom od svih ostalih planeta iz unutrašnjeg Sunĉevog sistema.
Rezultat toga je da Sunce izlazi na zapadu, a zalazi na istoku, pri ĉemu
izmeĊu dva izlaska proĊe sto osamnaest zemaljskih dana. Osim toga,
Venera pokazuje gotovo potpuno istu stranu Zemlji, kad god se nalazi na
najmanjoj udaljenosti od našeg planeta. Premda je Zemljina gravitacija
uspjela natjerati Veneru na ovakvu vrtnju, sinhroniziranu sa našim
planetom, to se nije moglo brzo dogoditi. Venera nikako ne moţe biti stara
svega nekoliko tisuća godina, već mora biti stara koliko i svi ostali objekti
u unutrašnjem Sunĉevom sustavu.
Radarski teleskopi sa Zemlje i letjelica »Pioneer Venus« sa staze oko
planeta snimili su radarske slike Venere. One nam pruţaju pouzdane
dokaze o postojanju udarnih kratera. Na Veneri, kao i na Mjeseĉevom
visoĉju, ima kratera koji nisu ni preveliki ni premali, toliko mnogo da nam
i to govori da je ona vrlo stara. Ali krateri na Veneri su, meĊutim,
zamjetljivo plitki, gotovo kao da su visoke površinske temperature stvorile
neku vrstu stijene koje se razlaţe tokom dugog vremena, poput karamele ili
kita, postepeno ublaţavajući reljef. Tu postoje i velike visoravni, dvostruko
više od tibetske, jedna ogromna uleknuta dolina, moţda divovski vulkani,
te jedna planina visoka poput Everesta. Vidimo sad jedan svijet, ranije
potpuno skriven oblacima - svijet ĉije su pejzaţe prvi istraţili radari i
svemirske letjelice.
Površinska temperatura Venere, kako smo je otkrili putem radio-
astronomije, a kasnije je potvrĊena neposrednim mjerenjima svemirskih
sondi, iznosi oko 480 °C, što znaĉi da je tamo toplije nego u najtoplijoj
kuhinjskoj pećnici. Odgovarajući površinski pritisak je devedeset
atmosfera, odnosno devedeset puta je veći od pritiska kakvog gotovo
normalno osjećamo u Zemljinoj atmosferi, što je ravno pritisku vode na
jedan kilometar ispod površine mora. Da bi jedno svemirsko vozilo dugo
opstalo na Veneri, ono se mora rashlaĊivati, ali i biti graĊeno poput
batiskafa predviĊenih za velike dubine.
Već je tucet svemirskih sondi Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih
Drţava ušlo u gustu Venerinu atmosferu i probilo se kroz oblake; nekoliko
ih je ĉak uspjelo opstati oko jedan sat na površini.21 Dvije sonde iz
sovjetske serije »Venera« snimile su fotografije dolje na tlu. Krenimo
tragom ovih pionirskih misija i posjetimo jedan drugi svijet.
U obiĉnoj vidljivoj svjetlosti mogu se raspoznati slabi, ţućkasti
oblaci Venere, ali oni, kako je još Galilej zapazio, ne pokazuju nikakve
pojedinosti. Ako, meĊutim, uzmemo kamere osjetljive na ultraljubiĉasto
svjetlo, vidjet ćemo graciozan, sloţeno uskovitlan klimatski sistem u
visokim dijelovima atmosfere, gdje vjetrovi pušu brzinom od oko sto
metara u sekundi, odnosno tri stotine šezdeset kilometara na sat. Ĉak
devedeset šest posto Venerine atmosfere ĉini ugljiĉni dioksid. Postoji u
tragovima i dušika, vodene pare, argona, ugljiĉnog monoksida i još nekih
plinova, a ugljikovodici ili ugljikohidrati predstavljaju manje od jednog
deset milijuntnog dijela. Venerini oblaci uglavnom su koncentrirana
otopina sumporne kiseline. Prisutne su takoĊer i manje koliĉine
klorovodiĉne i fluorovodiĉne kiseline. Ĉak i tamo u visokim, hladnim
oblacima Venera nije nimalo prijatan svijet.
Visoko iznad vidljive naoblake, na visini od oko sedamdeset
kilometara, nalazi se neprekidna izmaglica sitnih ĉestica. Na šezdeset
kilometara iznad tla uranjamo u oblake i evo nas okruţene kapljicama
koncentrirane sumporne kiseline. Što se dublje spuštamo, susrećemo sve
krupnije ĉestice oblaka. Reski plin sumporni dioksid, SO2, prisutan je u
malim koliĉinama u niţim dijelovima atmosfere. On cirkulira odavde gore
iznad oblaka gdje ga ultraljubiĉasta svjetlost Sunca razgraĊuje, a zatim se
spaja tamo s vodom stvarajući sumpornu kiselinu - koja se kondenzira u
kapljice i spušta na niţe visine gdje je toplina ponovo razlaţe na SO2 i
vodu i tako je ciklus zatvoren. Na cijeloj Veneri neprekidno kiši sumporna
kiselina ali ni kap nikada ne stigne do površine.
Magle sumporne boje pruţaju se prema dolje sve do visine od
ĉetrdeset pet kilometara iznad površine Venere, a na toj visini ulazimo u
gustu, ali kristalno prozirnu atmosferu. Atmosferski pritisak toliko je visok,
da ne moţemo vidjeti površinu. Molekule u atmosferi toliko raspršuju
svjetlost na sve strane da se slike površine potpuno gube. Tu nema prašine,
nema oblaka, samo atmosfera ĉija gustoća osjetno postaje sve veća. Sloj
oblaka iznad zraĉi obiljem Sunĉeve svjetlosti, otprilike toliko kao i na
Zemlji za oblaĉnog dana.
Pod ubitaĉnom ţegom, razornim pritiscima, štetnim plinovima,
sablasnim crvenkastim sjajem koji sve natapa, Venera manje sliĉi boginji
ljubavi, a više utjelovljenju pakla.
Koliko još moţemo razabrati, barem neka mjesta na površini su
rasuta polja, meteţ kamenih gromada nepravilnog oblika; negostoljubiv,
pust pejsaţ, samo tu i tamo oţivljen erodiranjem ostataka olupina
napuštenih svemirskih sondi došlih s jednog planeta koji se uopće ne moţe
vidjeti kroz gustu, oblaĉnu, otrovnu atmosferu.22
Venera je cijela svojevrsna planetna katastrofa. Ĉini se već oĉito da
je visoka površinska temperatura rezultat vrlo jakog efekta staklenika.
Sunĉeva svjetlost prolazi kroz atmosferu i oblake Venere koji su
poluprozirni za vidljivu svjetlost te stiţe do površine. Na taj naĉin
zagrijana, površina poĉinje zraĉiti natrag u svemir. No, budući da je
Venera znatno hladnija od Sunca, ona zraĉi uglavnom u infracrvenom, a ne
u vidljivom podruĉju spektra. MeĊutim, ugljiĉni dioksid i vodena para23 u
Venerinoj atmosferi gotovo su potpuno neprozirni za infracrveno zraĉenje,
tako da je toplina Sunca djelotvorno zarobljena, pa površinska temperatura
raste — sve dok male koliĉine infracrvenog zraĉenja koje uspijevaju
pobjeći iz te masivne atmosfere ne budu uravnoteţene sa Sunĉevom
svjetlošću apsorbiranom u niţoj atmosferi i na površini.
Naš susjedni svijet je dakle krajnje sumoran i neprijatan planet. No,
još ćemo se vratiti Veneri. Ona je oĉaravajuća na svoj naĉin. Mnogi junaci
iz grĉke i nordijske mitologije, uostalom, poduzimali su znamenite
pothvate da posjete pakao. Ima mnogo stvari koje moţemo nauĉiti o našem
planetu, tom pravom raju prema Veneri, tako što ćemo je usporediti s ovim
paklom.
Sfinga, stvorenje pola ĉovjek, a pola lav, sagraĊena je prije više od
pet i pol tisuća godina. Njeno lice nekoć je bilo svjeţe i besprijekorno
isklesano. Pustinjske pješĉane oluje i povremene kiše u Egiptu uspjele su
ga, meĊutim, omekšati i zamutiti tokom minulih tisuća godina. U New
Yorku se nalazi jedan obelisk nazvan Kleopatrina igla, koji je dopremljen
iz Egipta. Za samo stotinu godina, koliko stoji u Centralnom parku, zapisi
na njemu gotovo su se potpuno izbrisali zbog djelovanja smoga i
industrijskog zagaĊenja - kemijske erozije sliĉne onoj iz Venerine
atmosfere. Erozija na Zemlji polako briše informacije, ali kako su ti
procesi ovdje vrlo postepeni i blagi, udar kišne kapi, ugriz zrnca pijeska -
oni mogu ostati nezamijećeni. Velike strukture, kao što su gorski lanci,
opstaju desetke milijuna godina: manji udarni krateri moţda stotinu
tisuća,24 a ljudski artefakti velikih dimenzija svega nekoliko tisuća. Osim
ovih sporih i jednoliĉnih erozija, razaranje još izazivaju velike i male
katastrofe. Sfingi nedostaje nos. Netko ga je odvalio hicima, obuzet
porivom skrnavljenja u trenucima dosade - neki kaţu da su to uĉinili
mameluĉki Turci, a drugi, Napoleonovi vojnici.
Na Veneri, Zemlji i na drugim svjetovima u Sunĉevom sustavu
postoje tragovi katastrofalnih razaranja koje su sporiji, jednoliĉni procesi
ublaţili ili posve izbrisali: na Zemlji na primjer, kiše koje se slijevaju u
potoke, rjeĉice i rijeke tekuće vode, stvaraju ogromne naplavne doline, na
Marsu ostaci pradavnih rijeka koje su moţda izvirale ispod površine; na
Iou, jednom od Jupiterovih mjeseci, formacije koje liĉe na široke jaruge,
stvorene protjecanjem tekućeg sumpora. Silni klimatski sistemi djeluju na
Zemlji - i u višim slojevima Venerine, odnosno Jupiterove atmosfere.
Pješĉanih oluja ima na Zemlji i na Marsu; munje sijevaju na Jupiteru,
Veneri i Zemlji. Vulkani izbacuju materijal u atmosfere Zemlje i Ioa.
Unutrašnji geološki procesi lagano mijenjaju površinu Venere, Marsa,
Ganimeda, Europe, kao i Zemlje. Gleĉeri, poznati po svojoj sporosti,
naveliko prepravljaju zemaljske pejsaţe, a vjerojatno tako i one na Marsu.
Ovi procesi ne moraju biti stalni u vremenu. Veći dio Evrope nekoć je bio
prekriven ledom. Prije nekoliko milijuna godina, mjesto gdje se danas
nalazi grad Chicago bilo je prekriveno slojem leda debelim tri kilometra.
Na Marsu i na još nekim mjestima u Sunĉevom sustavu postoje formacije
koje nisu mogle nastati danas, predjeli skrojeni prije više stotina milijuna
ili nekoliko milijardi godina kada su se planetarne klime vrlo vjerojatno
jako razlikovale od sadašnjih.
Postoji još jedan dodatni faktor koji moţe prepravljati površinski
izgled i klimu Zemlje: inteligentni ţivot koji je u stanju da bitno izmijeni
ţivotnu sredinu. Kao i na Veneri, Zemlja takoĊer ima efekt staklenika zbog
ugljiĉnog dioksida i vodene pare u atmosferi. Globalna temperatura Zemlje
bila bi ispod toĉke ledišta vode da nema tog efekta staklenika. On odrţava
oceane u tekućem stanju, a time i postojanje ţivota. Blagi efekt staklenika
je dobra stvar. Sliĉno Veneri, i na Zemlji ima dovoljno ugljiĉnog dioksida
za pritisak od oko devedeset atmosfera; ali ovdje se on nalazi u planetnoj
kori, u obliku vapnenca i drugih karbonata, a ne u atmosferi. Kada bi se
Zemlja samo malo pribliţila Suncu, temperatura bi blago porasla. To bi
oslobodilo izvjesne koliĉine CO2 iz površinskih stijena, a posljedica toga
bilo bi pojaĉanje faktora staklenika što bi pak izazvalo daljnji porast
temperature na površini. Toplija površina izazvala bi nova isparavanja CO2
iz karbonata, tako da bi, po svoj prilici, faktor staklenika gurao Zemlju sve
do vrlo visokih temperatura. To je upravo ono što mislimo da se dogodilo u
ranoj povijesti Venere, zbog velike blizine ovog planeta Suncu. Prilike na
površini Venere su nama upozorenje: nešto katastrofalno moţe se lako
dogoditi jednom planetu vrlo sliĉnom našem.
Glavni izvori energije naše sadašnje industrijske civilizacije su
takozvana fosilna goriva. Sagorijevamo drvo i naftu, ugljen i zemni plin,
pri ĉemu u zrak dolaze ogromne koliĉine plinova, prvenstveno CO2.
Sadrţaj ugljiĉnog dioksida u Zemljinoj atmosferi dramatiĉno raste.
Mogućnost lanĉanog pojaĉanja faktora staklenika opominje nas da moramo
biti oprezni: ĉak i stupanj ili dva viša globalna temperatura moţe imati
katastrofalne posljedice. Pri sagorijevanju ugljena, nafte i benzina takoĊer
se u atmosferu oslobaĊa sumporna kiselina. Sliĉno kao na Veneri, u
Zemljinoj stratosferi već se sada nalazi osjetna izmaglica nastala od
sićušnih kapljica sumporne kiseline. Naši veliki gradovi zagaĊeni su
škodljivim molekulama. Ne shvaćamo dugoroĉne posljedice našeg
današnjeg ponašanja.
No, mi smo poremetili klimu i u suprotnom smislu. Stotinama tisuća
godina ljudska bića su palila i sjekla šume i dopuštala domaćim
ţivotinjama da pasu po travnatim površinama i da ih uništavaju. Danas se
šume bezobzirno sjeku, a poljoprivredno zemljište spaljuje, industrijskom
krĉenju šuma u tropima kao da nema kraja, a sliĉno je i s prekomjernom
ispašom. Ali šume su tamnije od pašnjaka, a pašnjaci su tamniji od
pustinja. Kao posljedica toga je opadanje koliĉine Sunĉeve svjetlosti koju
tlo apsorbira, odnosno, takvim naĉinom korištenja zemljišta mi izazivamo
sniţenje površinske temperature našeg planeta. Da li će to hlaĊanje dovesti
do proširenja polarnih ledenih kapa koje će tada, budući da su svijetle,
reflektirati još više Sunĉeve svjetlosti sa Zemlje i time voditi prema daljem
hlaĊenju planeta, što bi na kraju izazvalo lanĉano pojaĉanje albedo
efekta.25
Naš divni, plavi planet, Zemlja, jedini je dom za koji znamo. Venera
je pretopla. Mars je prehladan. Ali Zemlja je upravo kakva treba biti, pravi
raj za ljude. Uostalom, mi smo nikli ovdje. Ali sadašnja pogodna klima
moţda je nepostojana. Mi remetimo stanja na našem jadnom planetu na
ozbiljne i meĊusobno protuslovne naĉine. Postoji li opasnost da ţivotna
sredina Zemlje krene u smjeru planetnog pakla Venere ili potpunog
ledenog doba Marsa? Najjednostavniji odgovor jest da to nitko ne zna.
Prouĉavanje globalne klime i usporeĊivanje Zemlje s drugim svjetovima su
znanstvene discipline tek na najranijem stupnju razvoja. To su discipline u
koje se malo i nerado ulaţe. U našem neznanju, mi nastavljamo gurati i
vući po starom, zagaĊivati atmosferu i laštiti kopno, zaboravljajući pritom
ĉinjenicu da su dugoroĉne posljedice uglavnom potpuno nepoznate.
 Prije nekoliko milijuna godina, kada su se ljudska bića pojavila na
Zemlji, ona je već bila sredovjeĉan svijet, od ĉije je mladosti, pune
katastrofa i ţestine, proteklo 4,6 milijardi godina. Ali mi smo, ljudi, sada
novi, a moţda i odluĉujući ĉinioci. Naša inteligencija i naša tehnologija
dale su nam moć da utjeĉemo na klimu. Kako ćemo upotrijebiti tu moć?
Da li ćemo biti voljni da trpimo neznanje i samodopadljivost u stvarima
koje se tiĉu cijele ĉovjekove obitelji? Cijenimo li kratkoroĉne pogodnosti
više od dobrobiti Zemlje? Ili ćemo, moţda, poĉeti razmišljati i o onome što
dolazi sutra, voditi raĉuna i o našoj djeci i unucima, razumjeti i zaštititi
sloţene sustave za odrţanje ţivota na našem planetu? Zemlja je sićušan i
krhki svijet. Trebamo ga njegovati.
 5.
PLAVI PREMA CRVENOM PLANETU

U voćnjacima bogova on pazi na kanale ...

Enuma Elish, Sumer, oko 2500. prije n. e.

Ĉovjeku koji je Kopernikovog mišljenja, da je ova naša Zemlja samo

jedan planet, obasjavan Suncem oko kojeg se kreće poput svih
ostalih, ne moţe a da mu ponekad ne padne u um pomisao... da i
drugi planeti imaju svoju odjeću i opremu, štoviše i stanovnike, kao i
ova naša Zemlja... Ali mi smo oduvijek bili skloni zakljuĉku da je
uzalud upuštati se u istraţivanje onoga što se Prirodi tamo sviĊalo
stvoriti, smatrajući da nema mogućnosti doći do kraja takvog
istraţivanja... No, sad nedavno, ozbiljno se udubivši u razmišljanje o
tome (pri ĉemu sebe nipošto nisam smatrao umnijim od onih velikih
ljudi [prošlosti], već sam jedino imao sreću da ţivim poslije većine
njih), ustanovili da reĉeno istraţivanje ipak nije neizvedivo, niti da je
put zakrĉen nesavladivim preprekama, već da tu ima i te kako
prostora za osnovana naslućivanja.
Christiaan Huygens, Nove pretpostavke o planetarnim svjetovima,
njihovim stanovnicima i tvorevinama, oko 1690.

Doći će vrijeme kada će ljudi biti u stanju dosegnuti daleko svojim

oĉima... Tada će vidjeti planete poput naše Zemlje.
Christopher Wren, pristupna besjeda, Gresham koledţ, 1657.

Prije mnogo godina, kako se priĉa, jedan slavni novinski izdavaĉ

poslao je jednom poznatom astronomu slijedeći telegram: HITNO
TELEGRAFSKI POŠALJITE NA NAS RAĈUN PET STOTINA RIJEĈI
DA LI IMA ŢIVOTA NA MARSU. Astronom je odmah odgovorio:
POJMA NEMAM, POJMA NEMAM... dvije stotine pedeset puta. Premda
je ovakvo priznanje neznanja došlo od jednog struĉnjaka i bilo uporno
ponavljano, na to kao da nitko nije obratio paţnju pa od tada do danas ne
prestajemo slušati autoritativne tvrdnje onih koji misle da mora biti ţivota
na Marsu, ali i onih koji smatraju da ţivotu tamo nema mjesta. Neki ljudi
vrlo jako ţele da na Marsu bude ţivota, drugi opet podjednako jako ţele da
ga ne bude. U oba tabora dolazilo je do pretjerivanja. Snaţne strasti
donekle su prigušile popustljivost prema suprotnom stanovištu, a
tolerancija je od suštinskog znaĉaja za znanost. Izgleda da ima previše onih
koji po svaku cijenu ţele neki odgovor, bilo potvrdan ili nijeĉan, samo da
bi se oslobodili nelagodne obaveze da u glavi u isto vrijeme drţe dvije
meĊusobno iskljuĉive mogućnosti. Neki su znanstvenici vjerovali da je
Mars nastanjen i to na osnovu nalaza za koje se kasnije ustanovilo da su
vrlo nepouzdani. Drugi su došli do zakljuĉka da je planet beţivotan, budući
da su preliminarna traganja za nekom posebnom manifestacijom ţivota
bila bezuspješna, ili su rezultati bili dvosmisleni. Plava Zemlja zaigrala je
više nego jednom na kartu crvenog planeta.
Ali zašto Marsijanci? Zašto toliko nestrpljivih spekulacija i gorljivih
maštanja upravo o Marsijancima, a ne, recimo, o Saturijancima ili
Plutonijancima. Zato jer je Mars, na prvi pogled, vrlo sliĉan Zemlji. To je
najbliţi planet ĉiju površinu moţemo vidjeti. Postoje polarne ledene kape,
pokretni bijeli oblaci, silne pješĉane oluje, sezonske promjene šara na
crvenoj površini, a tu je ĉak i dvadeset ĉetirisatni dan. Zamamno je
razmišljati o Marsu kao o nastanjenom svijetu. On je postao svojevrsno
mitsko borilište na koje smo mi projicirali naše zemaljske nade i
strahovanja. No ne smiju nas zavesti naklonosti. Od znaĉaja su jedino
dokazi, a njih još nema. Stvarni Mars je svijet ĉuda. Njegove perspektive u
budućnosti znatno su uzbudljivije od naših bivših shvaćanja njega. Već
smo u naše vrijeme uspjeli prosijati pijesak Marsa, udarili smo tamo
temelje našeg prisustva, ispunili smo ĉitavo stoljeće ranijih snova!
Tko bi još mogao u posljednjim godinama devetnaestog stoljeća
povjerovati da ovaj svijet paţljivo, oštro i revno promatraju inteligencije
veće od ĉovjekove, ali podjednako smrtne kao i njegova; dok su ljudi bili
zaokupljeni svojim raznovrsnim poslovima, ispitivani su i prouĉavani,
moţda podjednako paţljivo kao što ĉovjek mikroskopom prouĉava
prozraĉna stvorenja koja se koprcaju i mnoţe u kapi vode. Ispunjeni
neizmjernom samodopadljivošću, ljudi su hodali amo tamo po cijelom
globusu, zadubljeni u svoje triĉarije i spokojni u uvjerenju gospodstva nad
materijom. Moguće je da se infuzorija pod mikroskopom isto tako osjeća.
Nikome na pamet nisu padali stariji svjetovi u svemiru kao izvori opasnosti
po ĉovjeka; a kada su i mislili o tome, ljudi su odbacivali ideju o ţivotu na
njima kao nemoguću ili nevjerojatnu. Zanimljivo je prisjetiti se nekih
uvjerenja iz tih prošlih dana. U najboljem sluĉaju, Zemljani su zamišljali da
na Marsu moţda ima ljudi, vjerojatno niţih od njih i spremnih da pruţe
 dobrodošlicu misionarskom pohodu. MeĊutim, s one strane svemirske
provalije, mozgovi koji su prema našima kao što su naši prema mozgovima
išĉezlih ţivotinja, ogromni, hladni, nenakloni nam intelekti, motrili su na
Zemlju oĉima punim zavisti, polako i sigurno kujući urotu protiv nas.
Ovi uvodni retci znanstvenofantastiĉnog klasiĉnog romana Rat
svjetova, objavljenog 1897. godine iz pera H. G. Wellsa, sve do danas ništa
nisu izgubili od svoje uznemirujuće snage.26 Cjelokupna naša povijest bila
je ispunjena strahovanjima ili nadama da ţivot moţda postoji i izvan
Zemlje. U posljednjih stotinu godina to se nagoviještanje usredotoĉilo u
jednu ţarkocrvenu toĉku svjetlosti na noćnom nebu. Tri godine prije
objavljivanja Rata svjetova jedan Bostonac imenom Percival Lowell
osnovao je velik opservatorij gdje su se razvile najrazraĊenije zamisli u
prilog pretpostavci o postojanju ţivota na Marsu. Lowell je u mladosti
pomalo petljao s astronomijom; upisao se na Harvard, obavljao je
polusluţbenu diplomatsku duţnost u Koreji, a bio je i inaĉe zaokupljen
uobiĉajenim aktivnostima bogatih ljudi svog vremena. Prije nego li je
umro 1916. godine, dao je velik prilog našem znanju o prirodi i razvoju
planeta te nastanku ideje o širećem svemiru, a na odluĉujući naĉin trasirao
je i put koji će kasnije dovesti do otkrića planeta Plutona, u izvjesnom
smislu nazvanog po njemu. Prva dva slova imena Pluton su inicijali
Percivala Lowella. Njegov simbol je , planetni monogram.
Ali Lowellova doţivotna ljubav bijaše planet Mars. Godine 1877.
silno se uzbudio kada je saznao za izvještaj talijanskog astronoma
Giovannija Schiaparellija o otkriću neĉeg na Marsu što je Talijan nazvao
canali. Schiaparelli je za vrijeme pribliţevanja Marsa Zemlji uoĉio
isprepletenu mreţu pojedinaĉnih i dvostrukih ravnih linija koja je
prekrivala svijetla podruĉja planeta. Rijeĉ canali na talijanskom znaĉi
kanali, ali i vododerine i rijeĉna korita, dakle prirodne, ali i umjetne
formacije, no na engleski je ta rijeĉ brzo prevedena kao canals, kojom se
porazumijevaju samo umjetne tvorevine - kanali. (Za odgovarajuće
prirodne formacije u engleskom jeziku koristi se rijeĉ channels - prim.
prev.) I tako se marsomanija raširila Evropom i Amerikom, a pod njenim
udarom našao se i Percival Lowell.
Godine 1892. Schiaparelli zbog slabljenja svog vida objavljuje da
prekida s promatranjem Marsa. No, Lowell odluĉuje nastaviti posao. Bio
mu je potreban prvorazredni promatraĉki poloţaj, s dobrom »vidljivošću« i
nezasmetan oblacima i gradskim svjetlima. Vidljivost je u astronomiji
naziv u vezi mirne jednoliĉne atmosfere koja omogućuje minimalno
treperenje astronomske slike u teleskopu. Slabu vidljivost izazivaju već i
neznatna komešanja atmosfere iznad teleskopa, zbog ĉega izgleda kao da
zvijezde trepere. Lowell je podigao opservatorij daleko od svog doma, na
Marsovom brdu u Flagstaffu, u Arizoni.27 Poĉeo je crtati detalje Marsove
površine, a naroĉito kanale koji su ga naprosto oĉarali. Promatranja ove
vrste nisu laka. Provodite duge sate uz teleskop, pri studeni ranog jutra.
Vidljivost je uglavnom slaba, tako da je slika Marsa najĉešće mutna i
izobliĉena. U tom sluĉaju ne smijete se obazirati na ono što vidite. Ali
povremeno se slika smiruje i detalji planeta na tren ĉudesno bijesnu pred
vama. U tim trenucima morate zapamtiti ono što vam se planet umilostivio
pokazati, to trebate vjerno prenijeti na papir. Tada morate zaboraviti na sve
unaprijed stvorene predodţbe i otvorenog uma zabiljeţiti ĉuda Marsa.
Biljeţnice Percivala Lowella pune su onoga što on mišljaše da je
vidio: svijetla i tamna podruĉja, pomaljanje polarne kape, kanali, planet
ovijenĉan kanalima. Lowell je vjerovao da je vidio mreţu velikih prokopa
za navodnjavanje koja opasuju globus, dovodeći dragocijenu tekućinu s
polarnih kapa za ţedne stanovnike ekvatorijalnih gradova. Vjerovao je da
je planet nastanjen jednom starijom i mudrijom rasom, moţda vrlo
razliĉitom od naše. Vjerovao je da do sezonskih promjena boje tamnih
podruĉja dolazi zbog bujanja i uvenuća vegetacije. Vjerovao je da je Mars
vrlo sliĉan Zemlji. Jednom rijeĉju, vjerovao je u previše toga.
Lowell je zamišljao Mars kao stari, bezvodni, uveli, pustinjski svijet.
Ipak, ta je pustinja bila nalik zemaljskoj. Lowellov Mars bio je po mnogo
ĉemu sliĉan ameriĉkom jugozapadu gdje se nalazio opservatorij ovog
astronoma. On je smatrao, doduše, da su temperature na Marsu nešto niţe,
ali ipak jednako ugodne kao na »jugu Engleske«. Zrak je, navodno, bio
rijedak, ali sadrţavao je dovoljno kisika za normalno disanje. Voda je bila
rijetkost, ali elegantna mreţa kanala napajala je ovom dragocijenom
tekućinom cijeli planet.
Ono što danas, gledano unazad, izgleda kao najozbiljnija zamjerka
koja je upućena Lowellu u ono vrijeme došla je iz jednog neoĉekivanog
izvora. Godine 1907. Alfred Russel Wallace, biolog koji je zajedno sa
Charlesom Darwinom otkrio da evolucija djeluje putem prirodnog
odabiranja, bio je zamoljen da napiše prikaz jedne Lowellove knjige.
Wallace je pokazao da je Lowell pogriješio pri izraĉunavanju prosjeĉne
temperature na Marsu; umjesto blagih temperatura poput onih na jugu
Engleske, vrlo su rijetka bila mjesta gdje se temperatura stalno nije nalazila
ispod toĉke ledišta vode. Tamo bi moralo biti vjeĉito zaleĊeno tlo,
permafrost. Isto tako, zrak je bio znatno rjeĊi nego što je Lowell izraĉunao.
Kratera je moralo biti podjednako mnogo kao i na Mjesecu. A evo
Wallaceove primjedbe o vodi u kanalima.
Svaki pokušaj da se taj oskudni višak [vode] dovede nabujalim kanalima
preko ekvatora na drugu hemisferu kroz uţasna pustinjska podruĉja, gdje
na nebu nema ni oblaĉka, kako to opisuje gospodin Lowell, prije bi bilo
djelo luĊaka, nego poduhvat inteligentnih biĉa. Moţe se sa sigurnošću
ustvrditi da bi doslovno svaka kap vode isparila ili bila upijena u tlo
najdalje na stotinu milja od izvorišta.
Ovu uništavajuću i općenito toĉnu fiziĉku analizu napisao je Wallace
u osamdeset ĉetvrtoj godini ţivota. On je došao do zakljuĉka da je ţivot na
Marsu - a pod tim je podrazumijevao civilno graditeljstvo s poznavanjem
hidraulike - nemoguć. Nije izloţio nikakvo mišljenje o mikroorganizmima.
Unatoĉ Wallaceovoj kritici, unatoĉ ĉinjenici da drugi astronomi, ĉiji
teleskopi i promatraĉki lokaliteti ništa nisu zaostajali za Lowellovim, nisu
uspjeli zapaziti ni traga od znamenitih kanala, Lowellovo viĊenje Marsa
ipak je steklo silnu popularnost. Ono je imalo neko mitsko svojstvo, staro
poput samog stvaranja. Dio njegove privlaĉnosti izvirao je i iz ĉinjenice da
je devetnaesti vijek bilo doba graditeljskih ĉuda meĊu koja su spadala i
prokopavanja ogromnih kanala: Sueskog, koji je završen 1869; Korintskog
1893; Panamskog 1914; ovdje, u samim Sjedinjenim Drţavama, podignute
su brane na Velikim jezerima, u gornjem dijelu savezne drţave New York
izgraĊeni su plovni kanali, a na jugozapadu zemlje napravljena je ĉitava
mreţa kanala za navodnjavanje. A ako su Evropljani i Amerikanci u stanju
poduzimati takve pothvate, zašto to ne bi bili u stanju i Marsijanci?
Dapaĉe, zar se od jedne starije i mudrije vrste nisu mogli oĉekivati još
sloţeniji pothvati pomoću kojih bi se hrabro sprijeĉilo sve izrazitije
isušenje crvenog planeta?
Mi smo danas uputili izviĊaĉke satelite na stazu oko Marsa.
Kartografiran je cijeli planet. Spustili smo dva automatizirana laboratorija
na njegovu površinu. U meĊuvremenu, od Lowellovih dana, tajne Marsa
samo su se produbljavale. MeĊutim, na slikama, koje su neuporedivo
detaljnije od svih prizora planeta gledano Lowellovim oĉima, nema ni
traga od slavne mreţe kanala, ni jedne ustave. Lowell, Schiaparelli i drugi
naprosto su bili zavedeni - djelomiĉno, moţda, i zbog sklonosti da vjeruju
u postojanje ţivota na Marsu, ali i zbog optiĉkih promatranja u uvjetima
loše vidljivosti.
Promatraĉke biljeţnice Percivala Lowella svjedoĉe o neprekidnom
radu uz teleskop tokom mnogo godina. One pokazuju da je Lowell i te
kako bio svjestan sumnjiĉavosti drugih astronoma o stvarnom postojanju
kanala. Biljeţnice nam otkrivaju jednog ĉovjeka uvjerenog da je došao do
vaţnog otkrića i ojaĊenog što drugi još nisu razumjeli njegov znaĉaj. Tako
se, na primjer, pod 21. sijeĉnja 1905. godine, u jednoj biljeţnici nalazi
zapisano: »Dvostruki kanali pojavljivali su se na tren, uvjeren u njihovu
stvarnost.« Ĉitajući Lowellove zapise, stekao sam jasan, ali nelagodan,
dojam da je on doista vidio nešto. Ali što?
Kada smo Paul Fox s Cornelia i ja usporedili Lowellove karte Marsa
sa snimcima iz satelitske staze oko Marsa koje je naĉinio »Mariner 9« - s
razluĉnom moći koja je povremeno bila i do tisuću puta bolja od one
Lowellovog refraktorskog teleskopa promjera dvadeset ĉetiri inĉa na
Zemlji, nismo pronašli meĊu njima doslovno nikakva poklapanja. Nije
stvar bila u tome što su Lowellove oĉi spojile nepovezane sitne pojedinosti
na Marsovoj površini u prividne prave linije. Na mjestima gdje se pruţala
većina njegovih navodnih kanala ne postoje tamne mrlje ili kraterski lanci.
Tu naprosto nema nikakvih pojedinosti. Kako je onda mogao crtati iste
kanale iz godine u godinu? Kako su onda drugi astronomi - od kojih su
neki tvrdili da su se detaljnije upoznali s Lowellovim kartama tek nakon
što su obavili svoja promatranja - takoĊer crtali iste kanale? Jedno od
najvaţnijih otkrića do kojih se došlo prilikom misije »Marinera 9« bilo je
postojanje nestalnih pruga i mrlja na površini Marsa - od kojih su mnoge u
vezi s bedemima udarnih kratera i mijenjaju se tokom godišnjih doba.
Rijeĉ je o nanosima pijeska ĉiji oblici se mijenjaju ovisno o sezonskim
vjetrovima. Ali pruge nemaju karakter kanala, one se ne nalaze na
njihovim navodnim mjestima i nijedna pojedinaĉno nije dovoljno velika da
bi se uopće mogla zamijetiti sa Zemlje. Nevjerojatno je da su u prvim
desetljećima ovog stoljeća na Marsu postojale neke stvarne formacije koje
su makar i malo podsjećale na Lowellove kanale, a koje su bez traga
nestale u trenutku kada je postalo moguće istraţivanje svemirskim
sondama.
Marsovi kanali, ĉini se, predstavljaju rezultat nekovrsnog kratkog
spoja, nastalog u uvjetima slabe vidljivosti, u ĉovjekovoj operativnoj
kombinaciji ruka-oko-mozak. (Barem kod nekih promatraĉa: mnogi
astronomi, naime, koji su podjednako dobrim instrumentima ispitivali
Mars u Lowellovo vrijeme i kasnije, tvrdili su da tamo nema nikakvih
kanala.) No, ni ovo objašnjenje ne ĉini mi se posve zadovoljavajuće: imam
neodoljiv utisak, naime, da je neki vaţni vid problema Marsovih kanala još
prekriven velom tajne. Lowell je stalno govorio da je pravilnost kanala
nepogrešiv znak njihovog inteligentnog porijekla. Ovo je svakako toĉno.
Jedino neriješeno pitanje bilo je s koje se strane teleskopa nalazila ta
inteligencija.
Lowellovi Marsijanci bijahu dobroćudni i vedre naravi, ĉak pomalo
bogoliki, u svakom sluĉaju nimalo sliĉni zlim i prijetećim stvorovima iz
Rata svjetova Wellsa i Wellesa. Obje zamisli ulazile su u maštu široke
publike preko nedjeljnih novinskih dodataka i znanstvene fantastike.
Sjećam se kako sam, kao djeĉak, oĉaran bez daha ĉitao romane o Marsu
Edgara Ricea Burroughsa. Putovao sam s Johnom Carterom, otmjenim
pustolovom iz Virginije, u »Barsoom«, kako su Mars nazivali njegovi
stanovnici. Pratio sam krda osmonogih tovarnih ţivotinja, toata. Zadobio
sam ruku prekrasne Dejah Thoris, princeze Helijuma. Sklopio sam
prijateljstvo s ĉetiri metra visokim zelenoputim borcem po imenu Tars
Tarkas, lutao sam barsumskim gradovima punim kula i tornjeva, boravio u
natkritim crpnim stanicama, šetao zelenim obalama kanala Nilosyrtis i
Nepenthes.
Da li je doista moguće - u stvarnosti, a ne u mašti - krenuti s Johnom
Carterom na putovanje u kraljevstvo Helijum na planetu Mars? Da li bi
bilo izvodljivo krenuti jedne ljetne veĉeri dok nam put osvijetljavaju dva
hitra barsumska mjeseca, u misiju koja bi predstavljala prvorazrednu
znanstvenu pustolovinu? Bez obzira što su se Lowellovi zakljuĉci o Marsu,
raĉunajući tu i one o postojanju znamenitih kanala, pokazali pogrešni,
njegovi opisi planeta imali su barem jednu vrlinu: nagnali su ĉitava
pokoljenja osmogodišnjaka, u koja sam i ja nekada spadao, da istraţivanje
planeta smatraju stvarnom mogućnošću, da se pitaju moţemo li se i mi
jednoga dana uputiti na Mars. John Carter stigao je tamo tako da je izašao
na jednu ĉistinu, raširio ruke i to silno poţelio. Sjećam se kako sam u
djeĉaštvu proveo mnoge sate, odluĉno raširenih ruku na kakvom pustom
polju, preklinjajući svijetlu toĉku na nebu, za koju sam smatrao da je Mars,
da me prebaci na svoju površinu. Ovaj sistem transporta nikad nije
funkcionirao. MeĊutim, morao je postojati neki drugi naĉin.
Poput organizama, strojevi takoĊer imaju svoju evoluciju. Rakete su
roĊene, kao i barut koji ih je u poĉetku pokretao, u Kini, gdje su se koristile
na sveĉanostima ili iz estetskih razloga. Prenijete u Evropu oko ĉetrnaestog
stoljeća, poĉele su se primjenjivati u ratovanjima, a u devetnaestom
stoljeću ruski uĉitelj Konstantin Ciolkovski zamislio ih je kao glavno
sredstvo za prijevoz do planeta; konaĉno, ameriĉki znanstvenik Robert
Goddard prvi ih je usavršio za letove do velikih visina. Njemaĉke vojne
rakete V-2 iz drugog svjetskog rata imale su doslovno sve Goddardove
inovacije, a vrhunac je bio lansiranje dvostepene kombinacije rakete V-2-
WAC Corporal do tada nedostiţne visine od 400 kilometara. Pedesetih
godina, tehnološki napredak, ĉiji je glavni vinovnik u Sovjetskom Savezu
bio Sergej Korolov, a u Sjedinjenim Drţavama Wernher von Braun (a u
pozadini ĉega je stajalo nastojanje da se izgrade transportni sistemi za"
sredstva masovnog uništenja za što su se lako osiguravala sredstva) otvorio
je put do prvih umjetnih satelita. Ritam napretka zatim je postajao sve brţi:
satelitski let s ljudskom posadom; astronauti kruţe oko Mjeseca, a zatim i
kroĉe na njegovu površinu: robotske svemirske sonde po cijelom
Sunĉevom sustavu. I mnoge druge nacije već su lansirale svoje svemirske
letjelice - na primjer, Britanija, Francuska, Kanada, Japan i Kina.
MeĊu prvim primjenama svemirske rakete — o ĉemu su Ciolkovski i
Goddard (koji je kao mladić ĉitao Wellsa, a zatim dobio podstrek
predavanjima Percivala Lowella) rado maštali - trebala je biti satelitska
znanstvena stanica, koja bi imala zadatak da s velike visine promatra
Zemlju, a zatim i sonda ĉiji bi bio zadatak traganje za ţivotom na Marsu.
Oba ova sna sada su ispunjena.
Zamislite sebe kao posjetioca s nekog drugog planeta kako se
pribliţavate Zemlji. Vaše viĊenje našeg svijeta postepeno se poboljšava
kako se pribliţavate i poĉinjete razaznavati sve sitnije pojedinosti. Da li je
planet nastanjen? U kojem trenutku se moţe to ustanoviti? Ako postoje
inteligentna bića, ona su moţda stvorila graditeljska djela koja su vrlo
uoĉljiva u veliĉini od nekoliko kilometara, djela koja bi se mogla otkriti
ako bismo promatrali Zemlju našim optiĉkim sistemima kilometarske
razluĉne moći. Na ovom nivou detalja, meĊutim, Zemlja izgleda potpuno
pusta. Nema nikakvog traga od ţivota, inteligencije ili bilo ĉega drugog na
mjestima koja mi zovemo Washington, New York, Boston, Moskva,
London, Pariz, Berlin, Tokio i Peking. Ako i ima inteligentnih stvorenja na
Zemlji, ona nisu u tolikoj mjeri preoblikovala površinu u pravilne
geometrijske formacije da bi se to moglo raspoznati pri kilometarskoj
razluĉnoj moći.
No, ukoliko desetostruko poboljšamo razluĉnu moć, tako da
poĉinjemo uoĉavati pojedinosti koje u promjeru imaju samo sto metara,
situacija se mijenja. Mnoga mjesta na Zemlji najednom kao da se
iskristaliziraju, otkrivajući sloţenu šaru naĉinjenu od kvadrata i
pravokutnika, ravnih linija i krugova. To su, zapravo, graditeljski artefakti
inteligentnih bića: ceste, autoputovi, kanali, obraĊene površine, gradske
ulice - oblici koji ukazuju na dvije velike ljudske strasti: prema Euklidovoj
geometriji i prema teritorijalnosti. Na ovoj se skali inteligentni ţivot moţe
razaznati u Bostonu, Washingtonu ili New Yorku. Pri razluĉnoj moći od
deset metara prvi put postaje oĉigledno u kojoj je mjeri, zapravo,
prekrojena površina planeta. Oĉito je da su ljudi bili vrlo zaposleni.
Fotografije koje se nalaze od 114. do 116. strane snimljene su po danu. Ali
u sumrak ili tokom noći vidljive su druge stvari: vatre na naftnim
bušotinama u Libiji i Perzijskom zaljevu: osvjetljavanje na debelom moru
gdje je japanska ribarska flota u lovu na lignje; jarka svjetla velegradova.
A ako po danu poboljšamo razluĉnu moć za još jedan red veliĉine, tako da
moţemo razaznati stvari koje imaju samo metar u promjeru, po prvi put
ćemo otkriti pojedinaĉne organizme - kitove, krave, flaminge, ljude.
Inteligentni ţivot na Zemlji otkriva se prvi put na osnovu
geometrijskoj pravilnosti svojih tvorevina. Kada bi Lowellova mreţa
kanala zaista postojala, bio bi na mjestu i zakljuĉak da inteligentna bića
takoĊer nastanjuju Mars. Da bi se ţivot uoĉio na fotografijama Marsa,
snimljenim ĉak sa staze oko ovog planeta, on je isto tako morao poduzeti
opseţna prekrajanja površine. Tehniĉke civilizacije koje grade kanale lako
bi se mogle otkriti. Postoje, meĊutim, i druge mnoge mogućnosti, u
rasponu od velikih biljaka i ţivotinja, preko mikroorganizama i izumrlih
oblika, pa sve do planeta koji je oduvijek bio bezţivotan, kao što je to i
sada. Temperature na Marsu znatno su niţe budući da je on udaljeniji od
Sunca nego Zemlja. Zrak je tamo rijedak i sastoji se uglavnom od
ugljiĉnog dioksida, uz nešto molekularnog dušika i argona, kao i vrlo malo
vodene pare, kisika i ozona. Otvorena tekuća voda danas je tamo
nemoguća budući da je atmosferski pritisak prenizak da sprijeĉi vrenje ĉak
i posve hladne tekućine. Neznatne koliĉine tekuće vode moţda postoje u
porama i kapilarama tla. Koliĉina kisika daleko je ispod one potrebne za
normalno disanje. Ozona je takoĊer vrlo malo, tako da ultraljubiĉasto
zraĉenje sa Sunca, pogubno po klice, bez prepreka stiţe do Marsove
površine. Da li bi bilo koji organizam mogao opstati u takvoj sredini?
Da provjerimo sva ta pitanja, moje kolege i ja napravili smo prije
više godina posebne komore u kojima su simulirani uvjeti Marsove
sredine, u skladu s tada poznatim ĉinjenicama, unutra su ubacivani
zemaljski mikroorganizmi, a zatim smo ĉekali da vidimo da li će neki od
njih preţivjeti. Ovakve komore nazvane su, dakako, Marsovi lonci.
Marsovi lonci odrţavali su tipiĉan temperaturni ciklus ovog planeta, dakle
u rasponu od nešto malo iznad toĉke ledišta vode u podne pa do oko -80° C
prije svitanja, u atmosferi bez kisika uglavnom sastavljenoj od CO2 i N2.
Ultraljubiĉaste svjetiljke bile su zamjena za ţestoko solarno zraĉenje. Nije
bilo tekuće vode, osim vrlo tankih opni koje su vlaţile pojedina zrnca
pijeska. Neki mikrobi smrznuli su se tokom prve noći i nisu se više uspjeli
oporaviti. Drugi su, opet, stradali zbog nedostatka kisika. Za treće je bila
pogubna suša, dok je ĉetvrte uništila ultraljubiĉasta svjetlost. No, uvijek je
postojao izvjestan broj varijeteta zemaljskih mikroba kojima nije bio
potreban kisik, koji su se privremeno zatvorili u sebe kada bi temperatura
prekomjerno pala; koji su se krili od ultraljubiĉastog zraĉenja pod
šljunkom ili pod tankim slojem pijeska. U drugim pokusima, kada su bile
prisutne male koliĉine tekuće vode, mikrobi su se ĉak i razmnoţavali. Ako
zemaljski mikrobi mogu opstati u Marsovoj sredini, onda to uspijevaju i
marsijanski mikrobi, ako ih ima.
U Sovjetskom Savezu provodi se aktivan program istraţivanja
planeta svemirskim letjelicama bez ljudske posade. Svakih godinu ili dvije
relativni poloţaji planeta te fizika Keplera i Newtona omogućavaju
lansiranje letjelice prema Marsu ili Veneri uz najmanji trošak energije. Od
poĉetka šezdesetih godina SSSR jedva da je propustio neku od tih prilika.
Ova sovjetska upornost i inţenjerijsko umijeće konaĉno su se obilato
isplatili. Pet sovjetskih svemirskih sondi tipa Venera - od »Venere 8« do
»Venere 12« - spustile su se na Veneru (za vrijeme tiskanja ove knjige još
dvije sovjetske sonde su se spustile: »Venera 13« i »Venera 14« - op.
prev.) s ĉije su površine odaslale obilje informacija, što nipošto nije
beznaĉajan pothvat s obzirom na vruću, gustu i korozivnu atmosferu.
Unatoĉ mnogim pokušajima, meĊutim, Sovjetski Savez još nije uspio
meko spuštanje sonde na Mars - svijet koji je, barem na prvi pogled,
gostoljubiviji, s niskim temperaturama, znatno rjeĊom atmosferom i blaţim
plinovima; s polarnim ledenim kapama, vedrim ruţiĉastim nebom, velikim
pješĉanim dinama, drevnim rijeĉnim koritima, jednom prostranom
uleknutom dolinom, najvećom, barem koliko nam je u ovom trenutku
poznato, vulkanskom formacijom u Sunĉevom sustavu i blagim
ekvatorskim ljetnim popodnevima. To je svijet daleko sliĉniji Zemlji nego
Venera.
Godine 1971. sovjetska svemirska letjelica »Mars 3« ušla je u stazu
oko crvenog planeta. Prema informacijama koje su automatski radio-putem
poslane na Zemlju, ona je tokom spuštanja uspješno aktivirala sisteme za
prizemljenje (»amarsiranje«), pravilno usmjerila prema dolje toplinski
štitnik, ispravno otvorila veliki padobran i pri kraju silazne staze ukljuĉila
retrorakete. No, nakon što je dotakla tlo, sve što je uspjela uĉiniti bilo je
dvadesetak sekundi emisije nejasne televizijske slike na Zemlju, a zatim je
zbog nekog tajanstvenog razloga otkazala. Godine 1973, gotovo istu
sudbinu doţivio je i lender »Mars 6«, s tom razlikom što je do neuspjeha
došlo samo sekundu nakon dodira površine. Što je pošlo naopako?
»Mars 3« sam prvi puta vidio na ilustraciji s jedne sovjetske
poštanske marke koja prikazuje svemirsku sondu kako se spušta kroz
svojevrsnu crvenkastu koprenu. Pretpostavljam da je umjetnik ţelio
doĉarati prašinu uskovitlanu snaţnim vjetrovima: »Mars 3« je, naime, ušao
u atmosferu crvenog planeta za vrijeme jedne globalne, silne, pješĉane
oluje. Na osnovu podataka dobivenih pomoću ameriĉke sonde »Mariner 9«
znamo da se pri takvim olujama podiţu vjetrovi koji blizu površine pušu
brzinom od preko sto ĉetrdeset metara u sekundi - više od polovine brzine
zvuka na Marsu. I naše sovjetske kolege i mi smatramo da su
najvjerojatnije ti snaţni vjetrovi zahvatili sondu »Mars 3« s otvorenim
padobranom, tako da se ona polako meko spustila u okomitom smjeru, ali
zato velikom brzinom u vodoravnom. Svemirska sonda koja se spušta
pomoću velikog padobrana naroĉito je osjetljiva na boĉne vodoravne
vjetrove. Nakon spuštanja »Mars 3« je odskoĉio nekoliko puta, udario o
kakvu gromadu ili neku izboĉinu Marsovog reljefa, prevrnuo se, izgubio
radio-vezu s orbiterom i tako zakazao.
Ali zašto se »Mars 3« spuštao usred velike pješĉane oluje? Ova
misija bila je do u detalje organizirana prije lansiranja. Svaki korak koji je
trebalo poduzeti bio je pohranjen u brodski kompjuter prije polaska sa
Zemlje. Nakon toga, nije više bilo moguće mijenjati kompjuterski
program, ĉak ni onda kada je postojala oĉigledna silina pješĉane oluje
1971. godine. Reĉeno ţargonom svemirskog istraţivanja, misija »Marsa 3«
bila je preprogramirana, odnosno neprilagodljiva. Zakazivanje »Marsa 6«,
meĊutim, znatno je tajanstvenije. Nije bilo globalnih oluja kada je ova
sonda ušla u Marsovu atmosferu. Moţda je došlo do nekog tehniĉkog
kvara u trenutku dodira tla. Ili moţda ima neĉeg posebno opasnog na
Marsovoj površini.
Kombinacija ĉinjenica da su Sovjeti izveli uspješna spuštanja na
Veneru, a da su zakazali u sluĉaju Marsa, nagnala nas je da sa zabrinutošću
oĉekujemo razvoj ameriĉke misije »Viking« u okviru koje se, prema
nesluţbenom programu, jedan od dva lendera trebao meko spustiti na
površinu Marsa 4. srpnja 1976. godine, na dan dvjestogodišnjice
Sjedinjenih Drţava. Kao i kod sovjetskih prethodnika, za spuštanje
»Vikinga« korišteni su toplinski štitnik, padobran i retrorakete. S obzirom
da gustoća Marsove atmosfere iznosi samo jedan posto Zemljine,
upotrijebljen je vrlo velik padobran, promjera osamnaest metara.
Atmosfera je, naime, toliko rijetka, da bi se »Viking« razmrskao o tlo da se
kojim sluĉajem spustio na kakvu visoravan: do te toĉke, naime, ne bi bio
dovoljno debeo sloj zraka da u potrebnoj mjeri uspori spuštanje. Bilo je,
dakle, neophodno izabrati mjesto za spuštanje u nekoj nizini. Na osnovu
podataka dobivenih s »Marinera 9«, kao i korištenjem radarskih
prouĉavanja sa Zemlje, znali smo za mnogo takvih podruĉja.
Da izbjegnemo vjerojatnu sudbinu »Marsa 3«, ţeljeli smo da se
»Viking« spusti na izabrano mjesto u vrijeme kada tamo ne pušu snaţni
vjetrovi. Vjetrovi koji bi prevrnuli lender bili bi vjerojatno dovoljno snaţni
i da podiţu oblake prašine i pijeska s tla. Ukoliko bismo, dakle, mogli
ustanoviti da odabrano mjesto spuštanja nije prekriveno pokretnim,
uskovitlanim oblacima prašine, imali bismo barem neko jamstvo da
vjetrovi nisu prekomjerno snaţni. Ovo je bio jedan od razloga zašto su oba
lendera misije »Viking« dovedena na stazu oko Marsa zajedno sa svojim
orbiterima, a spuštanje je odgaĊano sve dok orbiteri nisu ispitali mjesto za
spuštanje. Ustanovili smo pomoću »Marinera 9« da do karakteristiĉnih
promjena svijetlih i tamnih šara na Marsovoj površini dolazi u vrijeme kad
pušu snaţni vjetrovi. Mi sigurno ne bismo smatrali spuštanja »Vikinga«
sigurnim da su fotografije, snimljene sa satelitske staze, ukazale na takve
nestalne šare. No, s druge strane, naša jamstva nisu mogla biti ni sto posto
pouzdana. Na primjer, moţemo zamisliti takvo mjesto spuštanja na kojem
su vjetrovi već otpuhali svu prašinu koju su mogli podići s tla. U tom
sluĉaju, ostali bismo bez indikatora da tamo vladaju jaki vjetrovi.
Zbog komunikacijskih i temperaturnih ograniĉenja, »Viking« se nije
mogao spustiti na veće geografske širine Marsa. Bilo koja toĉka iznad 45.
ili 50. stupnja sjeverne ili juţne polulopte znaĉila bi ozbiljno skraćenje
vremena kada se moţe odrţavati veza sa Zemljom, odnosno kada bi sonda
bila pošteĊena opasno niskih temperatura.
TakoĊer nismo ţeljeli spuštanje na previše neravnom terenu. Lender
bi se tu mogao prevrnuti i razbiti, ili bi njegova mehaniĉka ruka, kojoj je
zadaća da zahvaća uzorke Marsovog tla, bila blokirana, odnosno
bespomoćno bi mahala, recimo, metar iznad tla. Iz sliĉnog razloga nastojali
smo izbjeći i spuštanje na mjesto koje bi bilo prekomjerno mekano. Ako bi
tri stojne noge sonde duboko utonule u rastresito tlo, nastupilo bi mnoštvo
neţeljenih posljedica. TakoĊer nije dolazilo u obzir prizemljenje na previše
ĉvrst teren: da se, na primjer, »Viking« spusti na nekom okamenjenom
polju lave bez prašnastog površinskog materijala, mehaniĉka ruka se ne bi
mogla dokopati uzoraka koji su bili od osnovnog znaĉaja za predviĊene
kemijske i biološke pokuse.
Na najboljim fotografijama Marsa kojima se tada raspolagalo -
snimljenim pomoću »Marinera 9« na stazi oko Marsa - najmanje
formacije koje su se vidjele bile su veliĉine devedeset metara. Snimci
»Vikingovih« orbitera samo su neznatno bili bolji u tom smislu. Gromade
velike jedan metar bile su potpuno nevidljive na tim slikama, a upravo su
one predstavljale glavnu opasnost za lender »Vikinga.« Isto tako, duboka
meka prašina uglavnom se ne bi mogla otkriti na fotografijama. No,
srećom, postojala je jedna tehnika koja nam je omogućila da odredimo
neravnine ili mekoću odabranog mjesta za spuštanje: radar. Izrazito
neravan teren raspršio bi boĉno radarski snop sa Zemlje, tako da bi njegova
radarska jeka bila slaba odnosno to bi podruĉje bilo radarski tamno. Vrlo
mekano mjesto takoĊer bi se odlikovalo slabom radarskom jekom zbog
obilja meĊuprostora koji razdvaja pojedina zrnca pijeska. Preliminarna
radarska istraţivanja pokazala su da je negdje izmeĊu jedne ĉetvrtine i
jedne trećine Marsove površine tamno, odnosno opasno za misiju
»Viking«.
Postojalo je, dakle, mnoštvo ograniĉenja - ĉak moţda previše, kako
smo se bojali. Mjesta za spuštanje nisu smjela biti na prevelikim visinama,
izloţena snaţnim vjetrovima, prekomjerno tvrda, previše meka, izrazito
neravna ili preblizu polu. Bilo bi neobiĉno da na Marsu uopće ima takvih
lokaliteta koja istodobno zadovoljavaju sve naše kriterije sigurnosti. No, s
druge strane, takoĊer nam je bilo jasno da nas je ovo traganje za sigurnim
lukama spuštanja ograniĉilo uglavnom na ona mjesta koja moraju biti
krajnje nezanimljiva.
Kada su se dva tandema orbiter-lender misije »Viking« našla na
satelitskoj stazi Marsa, neopozivo je bila odreĊena geografska širina na
kojoj mora doći do spuštanja. Ako je, na primjer, najniţa toĉka staze bila
na 21. stupnju sjeverne geografske širine, lender bi se spustio upravo na toj
paraleli, pri ĉemu je mogao odabrati bilo koju geografsku duţinu, ĉekajući
da se planet vrti pod njim. Prema tome, znanstvena ekipa koja je
pripremala misiju »Viking« izabrala je nekoliko geografskih širina na
kojima se nalazilo više pogodnih mjesta za spuštanje. »Vikingu 1« je za
cilj imao 21. stupanj sjeverne geografske širine. Najzanimljivije mjesto
bilo je podruĉje nazvano Chryse (prema grĉkom: »zemlja zlata«), blizu
spojnice ĉetiri vijugava kanala za koja se smatra da ih je u ranijim
razdobljima Marsove povijesti izlokala tekuća voda. Izgledalo je da
podruĉje Chryse zadovoljava sve kriterije sigurnosti. No, ranijim radarskim
promatranjima nije bio obuhvaćen samo lokalitet Chryse već podruĉje u
njegovoj blizini; ovaj kraj prvi put je radarski snimljen tek nekoliko
tjedana prije predviĊenog datuma spuštanja.
Kandidat za spuštanje »Vikinga 2« bila je paralela 44. stupnja
sjeverne širine, a najsigurnije mjesto prizemljenja zvano Cydonia, izabrano
je na osnovu nekih teorijskih radova prema kojima su postojali znaĉajne
šanse da tu ima malih koliĉina vode, barem u nekim razdobljima tokom
Marsove godine. Budući da su biološki pokusi misije »Viking«
prvenstveno bili usredotoĉeni na organizme kojima pogoduje tekuća voda,
neki znanstvenici su smatrali da će lenderi prvo pronaći ţivot upravo u
Cydoniji. S druge strane, moglo se ĉuti mišljenje da na jednom tako
vjetrovitom planetu kao što je Mars, ako uopće negdje postoje
mikroorganizmi, onda ih mora biti svugdje. Nijedno od ova dva stanovišta
nije bilo bez temelja, tako da je bilo teško opredijeliti se za jednog od njih.
U jednoj stvari, meĊutim, nije bilo nikakve sumnje: 44. stupanj sjeverne
širine bio je potpuno izvan dosega radarskih provjera; morali smo prihvatiti
znaĉajan rizik neuspjeha misije »Vikinga 2« ako bismo njegov lender
uputili u visoke sjeverne geografske širine. Bilo je, doduše, mišljenja da
ako se »Viking 1« sigurno spusti i uspješno zapoĉne s radom, onda bi se
mogao prihvatiti veći rizik s »Vikingom 2«. Ja sam, meĊutim, istupao sa
krajnje konzervativnim preporukama, pozivajući se na mogući potpuni
krah misije vrijedne milijardu dolara. Na kraju, da bi se poboljšale šanse za
uspjeh misije »Viking«, odabrano je još nekoliko eventualnih mjesta za
spuštanje, u geološkom pogledu vrlo razliĉitih od Chryse i Cydonije, blizu
4. stupnja juţne širine, u podruĉju provjerenom radarskim promatranjima.
No, konaĉna odluka o tome da li će se »Viking 2« spustiti na visokoj ili
niskoj geografskoj širini donijeta je doslovno u posljednjoj minuti kad je
izabrano mjesto optimistiĉnog naziva Utopija, na istoj geografskoj širini
kao i Cydonija.
Nakon što smo ispitali fotografije koje je snimio orbiter i prouĉili
podatke dobivene radarskim promatranjima sa Zemlje, došli smo do
zakljuĉka da je mjesto na koje se, prema prvoj varijanti, trebao spustiti
»Viking 1« povezano s neprihvatljivim rizicima. Na trenutak sam se
zabrinuo da će »Viking 1« biti osuĊen na sudbinu sliĉnu onoj legendarnog
Letećeg Holandeza: zauvijek će, naime, nastaviti da luta nebom Marsa, ne
uspjevši pronaći sigurnu luku. Na kraju našli smo ipak pogodno mjesto
koje se i dalje nalazilo u oblasti Chryse, ali podalje od spojnice ĉetiri
drevna kanala. Zbog ovih poteškoća nismo uspjeli izvesti spuštanje 4.
srpnja 1976. godine, ali svi su se sloţili da bi neuspjelo amarsiranje na taj
datum bio sasvim neprikladan poklon Sjedinjenim Drţavama za dvjestoti
roĊendan. Napustili smo stazu i zaronili u Marsovu atmosferu šesnaest
dana kasnije.
Nakon meĊuplanetarnog putovanja od godinu i pol, putovanja, dugog
sto milijuna kilometara, koliko iznosi zaobilazni put oko Sunca, dva
tandema orbiter - lender našla su se na odgovarajućim stazama oko Marsa;
orbiteri su poĉeli provjeravati predviĊena mjesta za spuštanje; dobivši
nareĊenje radio-putem lenderi su ušli u Marsovu atmosferu, pravilno
okrenuli toplinske štitnike, otvorili padobrane i ukljuĉili retrorakete. U
Chryse i Utopiji, po prvi put u povijesti ĉovjeka, dvije sonde su se meko i
sigurno spustile na površinu crvenog planeta. Trijumfalni uspjeh ovih
prizemljenja dobrim dijelom je zasluga velikog znanja koje je uloţeno u
projektiranje, izradu i provjeravanje letjelica, kao i sposobnosti kontrolora
misije. No, s obzirom da je posrijedi bio jedan tako opasan i tajanstven
planet kao što je Mars, u svemu tome neminovno je postojao barem
izvjestan trunak i sreće.
Odmah nakon spuštanja trebalo je da budu odaslani prvi snimci.
Znali smo da smo izabrali jednoliĉna i nezanimljiva mjesta. Ali ipak smo
se nadali. Na prvoj slici koju je snimio lender »Vikinga 1« vidjela se jedna
od njegovih stojnih noga - u sluĉaju, naime, da on potone u eventualni ţivi
pijesak na Marsu, ţeljeli smo to doznati prije nego što sonda nestane. Slika
se poĉela stvarati, crtu po crtu, sve dok, uz silno olakšanje, nismo ugledali
stojnu nogu..
Sjećam se kako sam, kao ukoĉen, promatrao pojavljivanje prve slike
na kojoj se vidjelo Marsovo obzorje. Na um mi je tog ĉasa palo da to uopće
nije strani svijet. Znao sam za takva mjesta u Coloradu, Arizoni i Nevadi:
stijene, pješĉani nanosi, jedna udaljena uzvisina — sve je bilo potpuno
prirodno i neiskrivljeno, baš kao i bilo gdje na Zemlji. Mars je bio jedan
svijet. Razumije se, bio bih iznenaĊen da sam vidio kako se iza neke dine
pojavljuje kakav sjedokosi kopaĉ zlata vodeći svoju mazgu, ali u isti mah
ta je slika izgledala posve prikladna. Ni na što sliĉno nisam pomislio
nijednog trenutka tokom mnogo sati koje sam proveo prouĉavajući snimke
površine Venere dobivene pomoću sondi »Venera 9« i »Venera 10«. U
svakom sluĉaju, znao sam da je ovo svijet na koji ćemo se rado vraćati.
Predio je ogoljen, crven i divan: gromade razbacane unaokolo
prilikom nastajanja nekog kratera negdje iza obzorja, male pješĉane dine,
kamenje koje je ĉesto bivalo prekriveno površinskom prašinom, da bi ga
ubrzo vjetar razgrtao, podiţući pramenove sitnozrnastog materijala. Odakle
je došlo ovo kamenje? Koliko pijeska nosi vjetar? Kakva je bila prethodna
povijest planeta koja je stvorila ovo raspucano kamenje, ukopane gromade,
pravilne usjeke u tlu? Od ĉega se sastoje stijene? Od istog materijala od
kojeg i pijesak? Da li je pijesak naprosto usitnjen kamen ili nešto drugo?
Zašto je nebo ruţiĉasto? Kakvog je sastava zrak? Kojom brzinom puše
vjetar? Kako se atmosferski pritisak i izgled sredine mijenjaju s godišnjim
dobima?
Na sva ova pitanja misija »Viking« dala je posve pouzdane ili barem
vjerojatne odgovore. Mars koji je otkriven ovim pothvatom pokazao se
vrlo zanimljivim - naroĉito ako imamo u vidu da su izabrana priliĉno
nezanimljiva mjesta za spuštanje. Kamere, meĊutim, nisu otkrile ni traga
od graditelja kanala, nije bilo ni rijeĉi o barsumskim zrakoplovima, o
princezama, borcima, o toataima; nije primjećen ĉak ni otisak stopala u tlu,
kaktus ili klokanski štakor. Koliko smo mogli vidjeti, nije bilo nikakvog
znaka ţivota.28
Moţda na Marsu postoje veliki oblici ţivota, ali ih nije bilo na dva
mjesta gdje smo se spustili. Nije iskljuĉeno da manji oblici nastanjuju
svaku stijenu ili zrnce pijeska. Tokom najvećeg dijela povijesti Zemlje, ona
podruĉja na njoj koja nisu bila prekrivena vodom priliĉno su nalikovala
današnjim marsovim predjelima - a tu je još bila atmosfera bogata
ugljiĉnim dioksidom i bez ozona, tako da je ţestoko ultraljubiĉasto
zraĉenje haralo površinom. Veliko bilje i ţivotinje naseljavale su kopno tek
tokom posljednje desetine povijesti našeg planeta. Pa ipak, mikroorganizmi
su postojali svugdje na Zemlji tri milijarde godina. Predmet traganja za
ţivotom na Marsu moraju, dakle, biti mikrobi.
Lenderi misije »Viking« proširili su ljudske mogućnosti do dalekih,
stranih predjela. Prema izvjesnim mjerilima, jedan lender pametan je poput
skakavca; prema drugim, pak, inteligencija mu je ravna onoj bakterije.
Nema niĉeg poniţavajućeg u ovim usporedbama. Prirodi su bile potrebne
stotine milijuna godina da razvije jednu bakteriju, a milijarde da napravi
skakavca. S krajnje skromnim iskustvom u ovoj vrsti posla, mi smo se
pokazali priliĉno uspješni. Lender ima dva oka, baš kao i mi, ali njima vidi
i u infracrvenom podruĉju, što mi nismo u stanju; tu je, zatim, naroĉita
ruka koja moţe gurati kamenje, kopati i uzimati uzorke tla; pa svojevrstan
prst koji se podiţe da bi se izmjerila brzina i smjer puhanja vjetra; zatim,
odgovarajuće verzije ĉula mirisa i ukusa, kojima je u stanju osjetiti, znatno
bolje nego mi, i najsićušnije koliĉine traţenih molekula; unutrašnje uho,
kojim je u stanju otkriti tutnjavu marsotresa i registrirati znatno blaţa
podrhtavanja vlastitog trupa, izazvanog vjetrom; konaĉno, tu su i sredstva
za otkrivanje mikroba. Sonda posjeduje vlastiti, samostalni, radioaktivni
izvor energije. Uz to, ona radio-vezom saopćava Zemlji sve podatke koje
pribavi. Na isti naĉin do nje stiţu uputstva sa Zemlje što ljudima
omogućuje da prate ostvarenja misije »Viking«, ali i da narede sondi da
poduzme neki novi korak.
Ali koji je najbolji naĉin, traganja za mikrobima na Marsu? Nismo u
stanju - barem za sada - poslati tamo mikrobiologe. Imao sam jednog
prijatelja, Wolfa Vishniaca, izuzetnog mikrobiologa sa sveuĉilišta
Rochester u New Yorku. Krajem pedesetih godina, kada smo tek poĉinjali
ozbiljno razmišljati o traganju za ţivotom na Marsu, on se našao na nekom
znanstvenom skupu na kojem je jedan astronom izrazio ĉuĊenje zbog toga
što biolozi ne raspolaţu nekim jednostavnim, pouzdanim, automatskim
ureĊajem, sposobnim da traga za mikroorganizmima. Vishniac je odluĉio
nešto uĉiniti u tom smislu.
I zaista, napravio je mali ureĊaj koji je trebalo poslati na planete.
Njegovi prijatelji nazvali su tu napravu Wolfova zamka. Na Mars bi
trebalo odnijeti boĉicu s hranjivom organskom materijom u koju bi tamo
bio unijet uzorak tla crvenog planeta, a zatim bi uslijedilo promatranje
promjena nivoa zamućenosti izazvanih eventualnim razvojem potencijalnih
klica s crvenog planeta. Ta Wolfova zamka bila je izabrana zajedno s još
tri naprave za mikrobiološke pokuse kao sastavni dio lendera iz misije
»Viking«. Dva od ova tri druga pokusa takoĊer su se zasnivala na slanju
hrane Marsijancima. Da bi Wolfova zamka mogla uspješno djelovati bilo
je potrebno da marsovim klicama pogoduje tekuća voda. Ĉula su se,
doduše, mišljenja da će Vishniac samo utopiti male stanovnike Marsa. Ali
prednost Wolfove zamke bila je u tome što se marsovim mikrobima nisu
postavljali nikakvi zahtjevi u pogledu toga što da rade s hranom. Trebali su
se samo mnoţiti. Svi ostali pokusi temeljili su se na posebnim
pretpostavkama o plinovima koje će mikrobi apsorbirati ili ispuštati -
pretpostavkama tek nešto malo pouzdanijim od pukog nagaĊanja.
Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir (NASA) koja upravlja
planetnim svemirskim programom u Sjedinjenim Drţavama, ţrtva je ĉestih
i nepredvidivih kresanja budţeta. Godine 1971. donijeta je odluka da se
iskljuĉi jedan od ĉetiri mikrobiološka pokusa i izbor je pao na Wolfovu
zamku. Za Vishniaca je to bilo teško razoĉaranje, budući da je on uloţio
dvanaest godina rada na usavršavanju svoje naprave.
Mnogi drugi bi na njegovom mjestu napustili biološku ekipu misije
»Viking«. Ali Vishniac je bio blag i predan ĉovjek. Umjesto da digne ruke
od svega, on je riješio da će najbolje pridonijeti traganju za ţivotom na
Marsu, ako se uputi u podruĉje Zemlje koje je najsliĉnije prirodnoj sredini
crvenog planeta - u suhe doline Antarktika. Neki prethodni istraţivaĉi
ispitali su antarktiĉno tlo i ustanovili da rijetki mikrobi koje su tamo uspjeli
pronaći nisu, zapravo, domoroci suhih dolina, već su tu donijeti vjetrom iz
umjerenijih i blaţih sredina. Prisjetivši se pokusa sa Marsovim loncima
Vishniac je s pravom pretpostavio da je ţivot priliĉno ţilav, odnosno da je
Antarktik savršeno pogodan u mikrobiološkom pogledu. Ako zemaljske
klice mogu ţivjeti na Marsu, pomislio je on, zašto onda ne bi mogle i na
Antarktiku - koji je znatno topliji, vlaţniji, ima više kisika i manje je
izloţen djelovanju ultraljubiĉastog zraĉenja. I obrnuto, pronaći ţivot u
suhim dolinama Antarktika, razmjerno bi poboljšalo, smatrao je on, šanse
da na Marsu takoĊer ima ţivota.
I tako, 8. studenog 1973. godine, Vishniac je, u pratnji jednog
geologa i opskrbljen novom mikrobiološkom opremom, helikopterom bio
prebaĉen iz stanice McMurdo u podruĉje blizu Mount Balder, u jednu suhu
dolinu lanca Asgard. Namjera mu je bila da postavi svoje male
mikrobiološke stanice u antarktiĉko tlo, a onda da se mjesec dana kasnije
vrati i pokupi ih. Desetog prosinca 1973. uputio se po uzorke na Mount
Balder: u trenutku polaska bio je fotografiran s udaljenosti od oko tri
kilometara. Bilo je to posljednji put da ga je netko vidio u ţivotu.
Osamnaest sati kasnije njegovo tijelo je pronaĊeno u podnoţju jednog
ledenog grebena. Kretao se jednim ranije neistraţenim podruĉjem i, ĉini se,
nesretno se okliznuo, otkotrljavši se niz strmi obronak dugaĉak oko sto
pedeset metara. Moţda mu je nešto privuklo pogled, kakav pogodni habitat
za mikrobe, recimo, ili mrlja zelenila na mjestu gdje nikako nije pristajala.
To nikada nećemo saznati. U maloj, smeĊoj biljeţnici koju je nosio sa
sobom toga dana, kao posljednje zabiljeţeno ostalo je slijedeće: »Pokupio
stanicu 202. 10. prosinca 1973. 22,30 h. Temperatura tla: -10 °.
Temperatura zraka: —16°« To je sasvim odgovaralo tipiĉnim ljetnim
prilikama na Marsu.
Mnoge Vishniacove mikrobiološke stanice još se nalaze na
Antarktiku. Ali njegove kolege i prijatelji ispitali su vraćene uzorke,
primijenivši njegovu metodu. U uzorcima iz doslovno svih lokaliteta koji
su uzeti u obzir pronaĊeno je veliko raznovrsje mikroba koji bi inaĉe bili
nedokuĉivi konvencionalnim tehnikama traganja. Vishniacova udovica,
Helen Simpson Vishniac, otkrila je u muţevljevom materijalu iz suhih
dolina jednu novu vrstu kvasca koja, kako izgleda, postoji iskljuĉivo na
Antarktiku. TakoĊer je ustanovljeno da komadi stijena doneseni s
Antarktika prilikom te Vishniacove ekspedicije, koje je podvrgao
ispitivanju Imre Friedmann, posjeduju raskošan mikrobiološki sadrţaj:
milimetar ili dva ispod površine kamena alge su kolonizirale jedan sićušan
svijet u kojem su bile zarobljene male koliĉine vode i pretvorene u tekuće
stanje. Na Marsu bi ovakav poloţaj bio još zanimljiviji, s obzirom na
okolnost da bi vidljiva svjetlost, neophodna za fotosintezu, doprla do te
dubine, dok bi ultraljubiĉasto zraĉenje, pogubno za klice, barem
djelomiĉno bilo zadrţano.
Budući da se projekti svemirskih misija zakljuĉuju mnogo godina
prije lansiranja, kao i uslijed Vishniacove smrti, rezultati njegovih
antarktiĉkih pokusa nisu doveli do promjene programa traganja za ţivotom
na Marsu u okviru misije »Viking«. Uopćeno govoreći, mikrobiološki
eksperimenti se nisu provodili na niskim temperaturama svojstvenim za
Marsovu sredinu, niti su vremena inkubacije bila potrebno duga. Nije,
meĊutim, bilo naĉina da se poduzme traganje za ţivotom i u stijenama.
Oba lendera misije »Viking« raspolagala su sa po jednom rukom za
uzimanje materijala s površine koji se zatim polako unosio u unutrašnjost
sonde; uzorci su se prevozili u malim košaricama, sliĉnim vagonĉićima
djeĉjeg elektriĉnog vlaka, na pet mjesta gdje su obavljeni pokusi: jedan je
bio usredotoĉen na neorgansku kemiju tla, u okviru drugoga tragalo se za
organskim molekulama u pijesku i prašini, dok su preostala tri nastojala
otkriti mikrobski ţivot. Kada se upuštamo u traganje za ţivotom na nekom
planetu, polazimo od izvjesnih pretpostavki. Pokušavamo, koliko smo to u
stanju, da ne pretpostavimo da će ţivot na drugim svjetovima biti potpuno
istovrstan ovdašnjem ţivotu. No, postoje odreĊena ograniĉenja u ovom
pogledu. Detaljno nam je poznat jedino ţivot na Zemlji. Biološki pokusi
misije »Viking« predstavljaju prve pionirske korake pa je oĉito da ih ne
treba shvatiti kao kraj traganja za ţivotom na Marsu.
Tri mikrobiološka eksperimenta postavila su razliĉita pitanja, ali su
se sva ona odnosila na metabolizam na Marsu. Ako ima mikroorganizma u
Marsovom tlu, onda oni moraju uzimati hranu i oslobaĊati otpadne
plinove; druga mogućnost je da moraju uzimati plinove iz atmosfere, a
onda ih, moţda uz pomoć Sunĉeve svjetlosti, pretvarati u koristan
materijal. Stoga smo na Mars poslali hranu, nadajući se da će ona biti
ukusna eventualnim Marsijancima. Tu je trebalo poduzeti promatranje s
ciljem da se ustanovi hoće li se iz tla pojaviti neki zanimljivi, novi plinovi.
S druge strane, dali smo plinove koje smo prethodno radioaktivno oznaĉili
izotopima, kako bismo mogli utvrditi da li će biti ugraĊeni u organsku
materiju, što bi ukazalo na djelovanje malih Marsijanaca.
Prema kriteriju utvrĊenom prije lansiranja, dva od tri mikrobiološka
eksperimenta misije »Viking« imala su pozitivne rezultate. U prvom
sluĉaju, kada je uzorak Marsovog tla bio pomiješan jalovom organskom
juhom sa Zemlje, nešto je iz tla kemijski razgradilo juhu - gotovo kao da su
neki mikrobi koji su u stanju disati podvrgli metabolizmu pošiljku hrane s
našeg planeta. U drugom sluĉaju, kada su plinovi sa Zemlje uvedeni u
uzorak Marsovog tla, došlo je do spajanja plinova i tla - gotovo kao da su u
akciju stupili mikrobi sposobni za fotosintezu, koji su iz atmosferskih
plinova sloţili organsku materiju. Pozitivni rezultati što se marsovske
mikrobiologije tiĉe, ostvareni su u pokusima sa sedam razliĉitih uzoraka,
pribavljenih na dva mjesta crvenog planeta, meĊusobno udaljenih pet
tisuća kilometara.
No situacija je sloţena, a kriterij eksperimentalnog uspjeha moţe biti
takav da nije odgovarajući. Ogromni napori su poduzeti da se prirede
mikrobiološki eksperimenti misije »Viking«, kao i da se isprobaju na
ĉitavom mnoštvu mikroba. No gotovo ništa nije uĉinjeno u pogledu
usklaĊivanja ovih pokusa s vjerojatnim neorganskim materijalima
Marsovog tla. Mars nije Zemlja. Kako nas to opominje zaostavština
Percivala Lowella, skloni smo previdima. Moţda u Marsovom tlu djeluje
neka egzotiĉna neorganska kemija koja je u stanju bez ikakvog utjecaja
tamošnjih mikroba, izvršiti oksidaciju hrane. TakoĊer je moguće da se u tlu
nalazi neki naroĉiti neorganski i neţivi katalizator koji bi bio u stanju
vezati atmosferske plinove i pretvarati ih u organske molekule.
Neki noviji pokusi pokazuju da je vjerojatno upravo to sluĉaj.
Prilikom velike pješĉane oluje na Marsu iz 1971. godine infracrveni
spektrometar na »Marineru 9« zabiljeţio je spektralne katakteristike
uskovitlane prašine. Provevši analizu tih spektara, O. B. Toon, J.B. Pollak i
ja ustanovili smo da neke apsorpcione linije najvjerojatnije potjeĉu od
montmorilonita i drugih vrsta gline. Kasnija promatranja, koja su izvršili
lenderi misije »Viking«, takoĊer su pokazala da na Marsu postoji glina
koju raznosi vjetar. Sada su A. Banin i J. Rishpon našli da mogu ostvariti
neke kljuĉne momente »uspješnih« mikrobioloških pokusa misije
»Viking« - navodnu fotosintezu i takoĊer navodno disanje - ako u
laboratorijskim pokusima umjesto Marsovog tla upotrijebe glinu. Glina se
odlikuje sloţenom i aktivnom površinom koja je u stanju apsorbirati i
oslobaĊati plinove, te katalizirati kemijske reakcije. Još je prerano kazati
da se svi mikrobiološki rezultati misije »Viking« mogu objasniti
djelovanjem neorganske kemije, ali više ne bi bilo iznenaĊujuće ako bi se
ustanovilo da je to sluĉaj. Hipoteza koja se temelji na glini nipošto ne
iskljuĉuje mogućnost postojanja ţivota na Marsu, ali nam sigurno dopušta
tvrdnju da nema uvjerljivih dokaza o prisutnosti mikrobiologije na
crvenom planetu.
No, ĉak i tako, rezultati Banina i Rishpona su od velike biološke
vaţnosti jer pokazuju da u uvjetima nepostojanja ţivota moţe postojati
svojevrsna kemija tla, koja se oĉituje na isti naĉin kao i ţivot. Na Zemlji
prije nastanka ţivota moţda su se takoĊer odvijali ciklusi kemijskih
procesa koji su nalikovali disanju i fotosintezi i koje je zatim ţivot
prihvatio kada se pojavio. Poznato je, osim toga, da su montmorilonitske
gline jaki katalizator koji dovodi do kombiniranja amino-kiselina u
dugaĉke lance molekula, sliĉne proteinima. Glina primitivne Zemlje moţda
je bila kovaĉnica ţivota, a kemija koja danas djeluje na Marsu lako moţe
pridonijeti boljem razumijevanju nastanka i rane povijesti ţivota na našem
planetu.
Površina Marsa prošarana je mnogim kraterima, koji su dobili nazive
prema znamenitim liĉnostima, uglavnom znanstvenicima. Krater Vishniac
nalazi se - posve prikladno - u antarktiĉkom podruĉju Marsa. Vishniac nije
tvrdio da na crvenom planetu mora biti ţivota, već samo da je on moguć,
kao i da je izuzetno znaĉajno ustanoviti da li zaista postoji. Ukoliko ţivota
ima na Marsu, ukazat će nam se jedinstvena prilika da provjerimo
općenitost zemaljskog tipa ţivota. A ako bi se ustanovilo da ţivota nema
na Marsu, planetu priliĉno sliĉnom Zemlji, onda ćemo morati ustanoviti
razlog tome - jer bismo u tom sluĉaju, kako je Vishniac istakao, bili
suoĉeni s klasiĉnom znanstvenom konfrontacijom eksperimentalnog
uzorka i kontrolnog uzorka.
Otkriće da se mikrobiološki rezultati misije »Viking« mogu objasniti
hipotezom o glini, da oni nuţno ne upućuju na ţivot, doprinijelo je da se
odgonetne jedna druga tajna: pokus usredotoĉen na organsku kemiju, u
okviru istog pohoda, nije zabiljeţio ni traga od organskih materija u
Marsovom tlu. Ako ima ţivota na Marsu, što je onda s njegovim ostacima?
Nisu pronaĊene nikakve organske molekule - nikakva graĊa proteina i
nukleinskih kiselina, nikakvi jednostavni ugljikohidrati, ništa što ulazi u
sastav ţivota na Zemlji. Okolnost da su mikrobiološki pokusi misije
»Viking« otkrili da u Marsovom tlu dolazi do sintetiziranja organske
materije nije, meĊutim, u proturjeĉnosti s ovim nalazima, budući da su
ureĊaji za mikrobiološke eksperimente bili tisuću puta osjetljiviji (po
jedinici ugljikovog atoma) od naprava za kemijske pokuse. No, time se
stvar bitno ne mijenja. Zemljino tlo krcato je organskim ostacima nekada
ţivih organizama; u Marsovom tlu nalazi se manje organske materije nego
u površinskom sloju Mjeseca. Ako nam je stalo do hipoteze o ţivotu,
moţemo pretpostaviti da je kemijski reaktivna oksidirajuća površina Marsa
uništila ostatke ţivih bića - kao što neka klica biva uništena u boci
vodikova peroksida; ili da ima ţivota, ali takve vrste kod koje organska
kemija ne igra u podjednakoj mjeri središnju ulogu kao u sluĉaju ţivota na
Zemlji.
No, ova druga mogućnost izgleda mi naroĉito nategnuta: nerado,
naime, priznajem da sam šovinistiĉkih pogleda što se tiĉe ugljika. Ugljik je
obilato zastupljen u svemiru. On tvori ĉudesno sloţene molekule, pogodne
za ţivot. TakoĊer sam šovinistiĉki sklon vodi. Voda je idealno otapalo za
djelovanje organske kemije i ostaje u tekućem stanju u širokom rasponu
temperatura. Ali ponekad me obuzmu sumnje. Ima li moja naklonost
prema ovim materijalima neke veze s ĉinjenicom da sam ja graĊen
uglavnom od njih? Da li se mi temeljimo na ugljiku i vodi moţda samo
zato jer su oni bili prisutni u velikim koliĉinama na Zemlji u vrijeme
nastajanja ţivota? Moţe li se ţivot na drugim svjetovima - na Marsu,
recimo - zasnivati na neĉem drugom?
Ja predstavljam zbroj vode, kalcija i organskih molekula pod
imenom Carl Sagan. Vi ste zbroj gotovo istovrsnih molekula koje imaju
neku drugu kolektivnu oznaku. Ali, da li je to sve? Zar tu nema niĉeg osim
molekula? Nekim ljudima je ova pomisao donekle poniţavajuća po
ĉovjekovo dostojanstvo. Za mene je, meĊutim, oĉaravajuće da je priroda
našeg svemira omogućila razvoj jednog tako sloţenog i njeţnog
molekularnog ustroja kakvi smo mi.
Ali bit ţivota nisu toliko sami atomi i jednostavne molekule iz kojih
smo sloţeni već naĉin na koji su oni sklopljeni u cjelinu. Ĉesto se moţe
proĉitati da kemikalije od kojih se sastoji ljudsko tijelo stoje, recimo,
devedeset sedam centi, deset dolara, ili već neku sliĉnu svotu; pomalo je
uznemirujuće ustanoviti da nam tijela tako malo vrijede. Navedene sume,
meĊutim, odnose se na ljudska bića svedena na najjednostavnije moguće
sastojke. Mi smo uglavnom graĊeni od vode, koja ne vrijedi gotovo ništa;
ugljik vrijedi koliko i ugljen; kalcij iz naših kostiju koliko i kreda; dušik iz
naših proteina koliko i zrak (takoĊer vrlo jeftino); ţeljezo u našoj krvi
koliko i zarĊali ĉavli. Ako ne bismo bili upućeni u stvari, mogli bismo doći
u iskušenje da uzmemo sve atome iz kojih smo graĊeni, da ih stavimo u
jednu veliku posudu i dobro izmiješamo. No, mogli bismo miješati koliko
nas volja, sve što bismo dobili na kraju bila bi bezobliĉna kaša atoma.
Harold Morowitz je izraĉunao koliko bi vrijedili pravi molekularni
sastojci koji grade jedno ljudsko biće, ako bi se kupili u molekularnom
obliku u nekoj kemijskoj tvornici. Svota do koje je došao iznosi oko deset
milijuna dolara, što bi trebalo da nam malo vrati ponos. Ali ĉak ni tada ne
bismo mogli izmiješati te kemikalije pa da na kraju iz pokusne retorte
izaĊe ljudsko biće. Ovako nešto daleko nadmašuje naše sposobnosti i tako
će vjerojatno ostati još dugo. Srećom, postoje i druge, jeftinije i još vrlo
pouzdane metode pravljenja ljudi.
Mislim da će se oblici ţivota na mnogim svjetovima uglavnom
sastojati od istih atoma od kojih smo graĊeni i mi ovdje, a moţda ĉak i od
mnogih istovrsnih osnovnih molekula, kao što su proteini i nukleinske
kiseline - ali će ovi sastojci biti sklopljeni u cjeline na drukĉije naĉine.
Moţda će nam organizmi koji plove u gustoj atmosferi planeta vrlo
nalikovati u pogledu atomskog sastava, s tom razlikom što vjerojatno neće
imati kosti, tako da im neće biti potrebno mnogo kalcija. Moţda će se na
nekom drugom svijetu koristiti neko drugo otapalo umjesto vode.
Fluorovodiĉna kiselina mogla bi dobro posluţiti u ovom smislu, premda u
svemiru nema mnogo fluora; fluorovodiĉna kiselina bila bi vrlo štetna po
molekule od kojih smo mi graĊeni, ali zato su neke druge organske
molekule, parafinski vosak, na primjer, savršeno postojani u njenom
prisustvu. Tekući amonijak predstavljao bi još bolje otapalo, zato što ga u
svemiru ima u velikim koliĉinama. Ali on se nalazi u tekućem stanju
jedino na svjetovima koji su znatno hladniji od Zemlje ili Marsa. Amonijak
je na Zemlji obiĉno plin, baš kao što je to voda na Veneri. Ili moţda ima
ţivih stvari koje uopće ne posjeduju otopinski sistem - ţivot u obliku
ĉvrstog tijela kod kojeg, umjesto plivanja molekula, putuju elektriĉni
signali.
No, ove ideje ne idu u prilog hipotezi da su pokusi koje su izvršili
lenderi misije »Viking« ušli u trag postojanja ţivota na Marsu. Na tom
priliĉno zemljolikom svijetu, koji obiluje ugljikom i vodom, ţivot bi se,
ako bi postojao, morao temeljiti na organskoj kemiji. Rezultat pokusa na
polju organske kemije, baš kao i rezultati promatranja, odnosno
mikrobiološki eksperimenti, poriĉu postojanje ţivota u finim ĉesticama iz
Chryse i Utopije, podvrgnutih ispitivanju krajem sedamdesetih godina.
Moţda je drukĉije nekoliko milimetara ispod površine stijena (kao u
sluĉaju antarktiĉkih suhih dolina), ili na nekom drugom mjestu na planetu,
odnosno moţda je bilo drugaĉije u nekom ranijem, umjerenijem razdoblju.
Ali ne sada i tamo gdje smo mi gledali.
Istraţivanje Marsa u okviru misije »Viking« od ogromne je povijesne
vaţnosti: to je prvo ozbiljno traganje za drugim vrstama ţivota, prvi
uspješan i operativan boravak jedne svemirske letjelice duţe od jednog sata
na nekom drugom planetu (»Viking 1« funkcionirao je godinu dana), izvor
bogate ţetve podataka iz geologije, seizmologije, mineralogije,
meteorologije i još pet šest disciplina jednog drugog svijeta. Što poduzeti
kao idući korak poslije ovog spektakularnog uspjeha? Neki znanstvenici
ţele poslati automatski ureĊaj koji bi se spustio, uzeo uzorke tla i vratio ih
na Zemlju, gdje bi ih se vrlo detaljno ispitalo u velikim izvrsno
opremljenim laboratorijima. Na taj naĉin, bila bi odgonetnuta većina
nedoumica vezanih za mikrobiološke pokuse misije »Viking«. Mogla bi se
odrediti kemija i mineralogija tla; prodrli bismo i ispod površina stijena u
potrazi za eventualnim ţivotom koji je tamo; moglo bi se izvesti na stotine
testova vezanih za organsku kemiju i ţivot, meĊu njima i neposredno
mikroskopsko istraţivanje u širokom rasponu uvjeta. Iako bi bila priliĉno
skupa, ovakva jedna misija je vjerojatno unutar naših tehniĉkih
mogućnosti.
Ipak, ona nosi u sebi jednu novu opasnost: povratnu kontaminaciju.
Ako ţelimo na Zemlji ispitati uzorke Marsovog tla u traganju za
mikrobima, ne smijemo ih, razumije se, prethodno sterilizirati. Bit
ekspedicije je u tome da ih se doĉepamo ţivih. Ali što onda? Mogu li
Marsovi mikroorganizmi, donijeti na Zemlju, predstavljati opasnost po
opće zdravlje? To je ozbiljno i teško pitanje. Mikromarsijanci moţda ne
postoje. A ako ih i ima, moţda ih moţemo pojesti ĉitav kilogram bez
ikakvih štetnih posljedica. Ali to je neizvjesno, a rizik je veliki. Ako
ţelimo donijeti nesterilizirane uzorke Marsovog tla na Zemlju, moramo
prvo osigurati izuzetno pouzdan zaštitni postupak protiv kontaminacije.
Postoje nacije koje usavršavaju i uskladišćuju bakteriološka oruţja. Kako
izgleda, povremeno dolazi do neprilika s njima, ali još nije, koliko je meni
poznato, izazvana neka globalna epidemija. Moţda se uzorci s Marsa mogu
bez opasnosti dopremiti na Zemlju. Ali volio bih biti posve siguran prije
nego što se poduzme jedna takva misija.
Postoji još jedan naĉin za istraţivanje Marsa; ovaj raznoliki planet
ĉuva za nas ĉitav niz prijatnih otkrića i iznenaĊenja. Osjećaj koji me nije
napuštao kroz cijelo vrijeme rada na slikama koje su slali lenderi misije
»Viking« bilo je nezadovoljstvo što su nepomiĉni. Kako smo samo ţudjeli
barem malo razgrnuti onu dinu rukom za uzimanje uzoraka, potraţiti ţivot
ispod onog kamena, vidjeti da li onaj udaljeni hrbat predstavlja bedem
nekog kratera. A ne tako daleko na jugoistoku, znao sam, nalaze se ĉetiri
vijugava korita Chryse. Unatoĉ svim uzbudljivim i izazovnim rezultatima
do kojih je došla misija »Viking«, poznavao sam stotinu drugih mjesta na
Marsu koja su znatno zanimljivija od onih na koja smo se spustili. Idealno
sredstvo bilo bi neko krstareće vozilo, sposobno da provodi sloţene
pokuse, naroĉito kemijske i biološke prirode, kao i da obilno snima oko
sebe. Na prototipovima ovakvih vozila već se radi u NASA-i. Ona mogu
svladati stijene, spuštati se niz jaruge, izvlaĉiti se iz skuĉenih prostora. U
okviru je naših mogućnosti da na Mars spustimo jedno krstareće vozilo,
koje bi promatralo svoju okolinu, uoĉilo najzanimljivije mjesto u vidnom
polju i sutra u isto vrijeme stiglo do njega. Svakoga dana neko novo
mjesto, sloţeno, krivudavo krstarenje šarolikom topografijom ovog
privlaĉnog planeta.
Ovakva misija bila bi od ogromne znanstvene koristi, ĉak i kada bi se
pouzdano ustanovilo da na Marsu nema ţivota. Mogli bismo se zaputiti po
drevnim rijeĉnim kotlinama, uz obronke neke velike vulkanske planine,
duţ neobiĉnih, terasastih padina u polarnom podruĉju, ili u susret
neobiĉnim Marsovim piramidama, koje nas neodoljivo mame.29 Zanimanje
javnosti za ovakvu misiju bilo bi veliko. Svakoga dana novi prizori stizali
bi na naše male ekrane. Mogli bismo pratiti krstarenje, razmišljati o
otkrićima, predlagati nova odredišta. Putovanje bi bilo dugo, a vozilo bi se
pokoravalo radio-zapovjedima sa Zemlje. Imali bismo obilje vremena da se
nove zamisli unesu u program misije. Milijardu ljudi moglo bi sudjelovati
u istraţivanju jednog drugog svijeta.
Površina Marsa velika je koliko i kopno na Zemlji. Oĉigledno je da
bi podrobno izviĊanje potrajalo stoljećima. Ali jednom bi došlo vrijeme
kada bi Mars bio potpuno istraţen; kada bi robotski zrakoplovi obavili
potpuno kartografiranje s velike visine, kada bi krstareća vozila prošla
cijelom površinom, kada bi uzorci bez straha bili donijeti na Zemlju i kada
bi, konaĉno, ljudska bića zakoraĉila pijeskom Marsa. A što onda? Što nam
je tada ĉiniti s Marsom?
Ima toliko primjera ljudske zloupotrebe Zemlje da me jeza hvata i pri
pomisli na ovo pitanje. Ako na Marsu ima ţivota, onda smatram da tamo
ne treba ništa poduzimati. U tom sluĉaju, Mars pripada Marsijancima, pa
bili oni i mikrobi. Postojanje samostalne biologije na nekom obliţnjem
planetu predstavlja neprocijenjivo blago i oĉuvanje tog ţivota mora biti
pretpostavljeno, smatram, svim drugim mogućim upotrebama Marsa. No,
pretpostavimo da je crveni planet beţivotan. On nije dostupan izvor
sirovina: prijevoz od Marsa do Zemlje, naime, bit će još mnogo stoljeća
preskup. Ali, da li bismo mi mogli ţivjeti na Marsu? Da li bismo u
izvjesnom smislu mogli napraviti od Marsa nastanjiv dom?
To je, nema sumnje, divan svijet, ali i skopĉan - iz našeg sebiĉnog
kuta promatranja - sa silnim poteškoćama, raĉunajući tu prije svega male
koliĉine kisika, nepostojanje tekuće vode i snaţno ultraljubiĉasto zraĉenje.
(Niska temperatura ne predstavlja nepremostivu prepreku, kako to
pokazuju znanstvene stanice na Antarktiku koje rade preko cijele godine.)
Sve ostale nepovoljne okolnosti mogle bi se otkloniti, ako bismo nekako
osigurali više zraka. Uz viši atmosferski pritisak postala bi moguća i tekuća
voda. Isto tako, uz više kisika mogli bismo disati atmosferu, a formirao bi
se i ozonski sloj koji bi štitio površinu od Sunĉevog ultraljubiĉastog
zraĉenja. Vijugava korita, sloţene polarne kape i drugi nalazi ukazuju da je
Mars nekada posjedovao jednu takvu, gušću atmosferu. Malo je vjerojatno
da su plinovi iz njenog sastava istekli s crvenog planeta. Oni su, dakle, još
negdje na Marsu. Neki su kemijski spojeni s površinskim stijenjem.
Neki su u podpovršinskom ledu. Ali većina je, moţda, u današnjim
polarnim ledenim kapama.
Da isparimo te kape, moramo ih zagrijati; moţda bismo ih mogli
prekriti nekim tamnim prahom pa da tako apsorbiraju više svjetlosti, što bi
im povećavalo temperaturu (to je obrnuto od onoga što ĉinimo na Zemlji,
kada uništavamo šume i travnate površine). Ali površina kapa je vrlo
velika. Za prevoz neophodnih koliĉina praha sa Zemlje na Mars moralo bi
se upotrebiti 1200 raketnih nosaĉa tipa »Saturn V«; no, ĉak i tada, vjetrovi
bi mogli odpuhati prah s polarnih kapa. Bolji naĉin bi bio izmisliti neki
tamni materijal, koji je u stanju da proizvodi kopije samoga sebe, mali,
tamni stroj, kojeg bismo odnijeli na Mars i koji bi se tada poĉeo širiti po
polarnim kapama, koristeći tamo raspoloţivi materijal za vlastito
umnoţavanje. Ima jedna vrsta takvih strojeva. To su biljke. Neke su vrlo
ţilave i prilagodljive. Poznato nam je da barem neki zemaljski mikrobi
mogu opstati na Marsu. Ono što je potrebno jest program umjetnog
odabiranja i genetskog inţenjeringa tamnih biljaka - moţda lišajeva - koje
bi se saţivjele s vrlo okrutnom marsovom ţivotnom sredinom. Ako bi se
takve biljke mogle odgajati, onda je zamislivo da ih jednoga dana
zasadimo na velikim prostranstvima ledenih kapa Marsa, nakon ĉega bi
one uhvatile korijen i rasprostrle se, potamnjujući tlo pod sobom,
apsorbirajući Sunĉevu svjetlost, zagrijavajući led i oslobaĊajući staru
Marsovu atmosferu iz dugotrajnog ropstva. Na pamet ĉak pada i
svojevrstan marsovski Johnny Appleseed, bilo u robotskom ili u ljudskom
obliĉju, kako tumara smrznutim polarnim prostranstvima, zadubljen u
jedan pothvat, od kojeg će koristi imati tek kasnija pokoljenja ljudi.
Ova opća zamisao naziva se teraformiranje: prekrajanje stranog
svijeta u sredinu pogodnu za ljudska bića. Tokom tisuća godina ĉovjek je
uspio da poremeti globalnu temperaturu Zemlje samo za jedan stupanj
putem promjena izazvanih efektom staklenika ili albeda, premda ćemo
novu promjenu u istom opsegu sada prouzrokovati za samo stoljeće ili dva
ako ovim tempom budemo nastavili sagorijevati fosilna goriva i uništavati
šume i travnate površine. Ova i neke druge okolnosti ukazuju da vrijeme s
kojim valja raĉunati za opseţnije teraformiranje Marsa vjerojatno iznosi
više stotina do više tisuća godina. No, kada ćemo u budućnosti imati na
raspolaganju razvijeniju tehnologiju, moţda ćemo poţeljeti ne samo da
povećamo ukupan atmosferski pritisak i tako omogućimo postojanje tekuće
vode, nego i da dovedemo tekuću vodu s polarnih kapa u toplija ekvatorska
podruĉja. Dakako, postoji naĉin da se to provede u djelo. Izgradili bismo
kanale.
Površinski i podpovršinski led što se otapa transportirao bi se, u
tekućem stanju, velikom mreţom kanala. Ali to je upravo ono što je
Percival Lowell, prije nepunih stotinu godina, pogrešno pretpostavio da se
uistinu dogodilo na Marsu. I Lowell i Wallace su shvatili da je uzrok
nenaseljivosti Marsa nedostatak vode. Kada bi samo postojala mreţa
kanala, ovaj nedostatak bi se otklonio i nastanjivanje Marsa postalo bi
ostvarivo. Lowell je promatrao Mars pod izuzetno slabim uvjetima
vidljivosti. Drugi, a meĊu njima i Schiaparelli, već su uoĉili nešto što je
nalikovalo na kanale; te formacije dobile su naziv canali prije nego li je
Lowell zapoĉeo svoju ţivotnu ljubavnu priĉu s Marsom. Ljudska bića
odlikuju se dokazanom nadarenošću za samoobmanjivanje kada im se
osjećaji uzbude, a malo je zamisli koje su tako uzbudljive kao pretpostavka
da jedan susjedni planet nastanjuju inteligentna bića.
Snaga Lowellove ideje moţda bi mogla prerasti u svojevrsno
nagoviještanje. Njegovu mreţu kanala izgradili su Marsijanci. Moţda će se
pokazati da je ĉak i u ovom pogledu bio u pravu: ako crveni planet ikada
bude teraformiran, onda će taj pothvat izvesti ljudska bića ĉije je stalno
boravište i matiĉni planet Mars. Marsijanci, to ćemo biti mi.
 6.
PRIČE PUTNIKA

Postoji li mnoštvo svjetova ili je samo jedan? To je jedno od

najplemenitijih i najuzbudljivijih pitanja u prouĉavanju Prirode.
Albert Magnus, trinaesto stoljeće

U davno doba svijeta, otoĉani su smatrali ili da su oni jedini

stanovnici Zemlje, ili, ako i ima drugih, nikako nije jasno kako bi se
s njima moglo trgovati, budući da ih od njih razdvaja duboko i široko
more; no, u kasnijim vremenima izumljeni su brodovi... Moţda će se,
u istom smislu, jednom pronaći i naĉin da se stigne do Mjeseca...
Sada još nema nekog Drakea ili Kolumba koji bi poduzeli takvo
putovanje, niti Dedala da smisli kako letjeti zrakom. No, ja uopće ne
sumnjam da će vrijeme, koje je još uvijek otac novih istina i koje
nam je obznanilo mnoge stvari neznane našim precima, isto tako
otkriti našem potomstvu ono što mi sada priţeljkujemo, ali ne
moţemo znati.
John Wilkins. Otkriće jednog svijeta na Mjesecu, 1638.

Moţemo se vinuti s ove uboge Zemlje i, promotrivši je odozgo,

ustanoviti da li je Priroda iscrpla sve svoje vrline i divote na tu mrlju
blata. Tako ćemo, poput putnika u daleke zemlje, moći bolje
prosuditi što se radi kod kuće, doznat ćemo kako da ispravno
procjenjujemo stvari, kako da im pridajemo prikladnu vrijednost.
Manje ćemo biti skloni diviti se onome što ovaj svijet proglašava
velikim i s visine ćemo prezreti triĉarije do kojih silno drţi ljudsko
mnoštvo, kada doznamo da postoji mnogo takvih nastanjenih
Zemalja koje ni u Ĉemu ne zaostaju za našom.
Christiaan Huygens, Otkriveni nebeski svjetovi, oko 1690.

Ovo je vrijeme kada su ljudi poĉeli ploviti morem svemira. Moderni

brodovi koji se kreću keplerovskim putanjama ka planetima nemaju
ljudsku posadu. To su predivno graĊeni, poluinteligentni roboti koji
istraţuju nepoznate svjetove. Putovanja u vanjski Sunĉev sustav
kontroliraju se iz jednog mjesta na planetu Zemlji: iz Laboratorija za
mlazni pogon (Jet Propulsion Laboratory - JPL), iz Pasadene, savezna
drţava Kalifornija, koji se nalazi u sastavu NASA-e.
Devetog srpnja 1979. godine svemirska sonda »Voyager 2« stigla je
do Jupiterovog sustava. Prethodno je gotovo dvije godine plovila
meĊuplanetarnim prostorom. Letjelica je napravljena od više milijuna
pojedinaĉnih dijelova koji su tako sloţeni u cjelinu da ako neki dio zakaţe,
drugi preuzimaju njegove funkcije. Sonda ima masu devet stotina
kilograma i ispunila bi oveću dnevnu sobu. Put na koji je krenula odvodi je
toliko daleko od Sunca da se više ne moţe napajati solarnom energijom
kao što je to sluĉaj s ostalim svemirskim sondama. »Voyager« zbog toga
posjeduje mali nuklearni generator koji dobiva na stotine vati iz
radioaktivnog raspadanja kuglice plutonija. Tri integrirana kompjutora, kao
i većina ureĊaja za funkcioniranje letjelice - na primjer, sistem kontrole
temperature - smješteni su u njenom središtu. Sonda prima nareĊenja sa
Zemlje i radio-vezom šalje svoje izvještaje natrag, putem velike antene
promjera 3,7 metara. Većina znanstvenih instrumenata nalazi se na
pokretnoj platformi koja automatski prati Jupiter ili neki od njegovih
mjeseci, dok sonda hita kraj njih. Tu je postavljeno mnogo znanstvenih
instrumenata - ultraljubiĉasti i infracrveni spektrometri, ureĊaji za mjerenje
naelektriziranih ĉestica, magnetskih polja i radio-emisija s Jupitera - ali
najzaposlenije su bile dvije televizijske kamere, programirane da naprave
na desetine tisuća snimaka planetnih otoka u vanjskom Sunĉevom sustavu.
Jupiter je okruţen omotaĉem nevidljivih, ali vrlo opasnih
naelektriziranih ĉestica visoke energije. Sonda mora proći kroz vanjski rub
ovog radijacionog pojasa da bi mogla izbliza ispitati Jupiter i njegove
mjesece, kao i da bi nastavila misiju do Saturna i dalje. Ali ĉestice s
elektriĉnim nabojem mogu oštetiti osjetljive ureĊaje i potpuno uništiti
elektroniku. Jupiter je takoĊer okruţen prstenom krutih gromada; ovaj
prsten, kojeg je »Voyager 2« morao presjeći, otkrio je ĉetiri mjeseca ranije
»Voyager 1«. Sudar s kakvim manjim kamenom potpuno bi izbacio sondu
s dotadašnje putanje i ona bi se poĉela nekontrolirano kretati; njena antena
više ne bi bila u mogućnosti usmjeriti se prema Zemlji, tako da bi svi
prikupljeni podaci bili zauvijek izgubljeni. Neposredno uoĉi ovog susreta,
u kontroli misije vladala je priliĉna nervoza. Uslijedilo je nekoliko uzbuna
i situacija je uopće bila napeta, ali zahvaljujući udruţenom djelovanju
inteligencije ljudi na Zemlji i robota u svemiru, izbjegnuto je najgore.
Lansirana dvadesetog kolovoza 1977. godine, sonda se uputila u luku
putanjom pokraj Marsove staze, pa kroz asteroidni pojas, da bi napokon
stigla do Jupiterovog sustava, otpoĉevši prolazak pokraj planeta i njegovih
ĉetrnaest ili koliko već prirodnih satelita. Prolazak pokraj Jupitera
»Voyager« je iskoristio da stekne ubrzanje, koje mu je omogućilo bliski
susret sa Saturnom. Na isti naĉin, Saturnova sila teţa bacit će ga prema
Uranu. Nakon Urana proći će pokraj Neptuna i na kraju izaći iz Sunĉevog
sustava, postavši meĊuzvjezdana svemirska sonda, kojoj je sudbina
dodijelila da zauvijek plovi velikim oceanom izmeĊu kozmiĉkih sunaca.
Ova putovanja u cilju istraţivanja i otkrića, posljednja su u dugom
nizu koji je predstavljao osobitost i odliku ljudske povijesti. U petnaestom i
šesnaestom stoljeću mogli ste od Španjolske do Azora stići za nekoliko
dana, baš koliko je danas potrebno da se premosti kanal što razdvaja
Zemlju od Mjeseca. Tada je bilo potrebno nekoliko mjeseci da se preplovi
Atlantski ocean i stigne do novog svijeta, Amerike. Za nekoliko mjeseci
danas se moţe preploviti ocean unutrašnjeg Sunĉevog sustava i prispjeti na
Mars ili Veneru, koji uistinu i doslovno predstavljaju nove svjetove što
ĉekaju na nas. U sedamnaestom i osamnaestom stoljeću od Nizozemske do
Kine putovalo se izmeĊu godinu i dvije, a to je vrijeme koje je »Voyager«
proveo na putovanju od Zemlje do Jupitera.30 Godišnja izdvajanja za
ovakve misije bila su tada razmjerno veća nego sada, ali u oba sluĉaja
iznosila su manje od jednog postotka odgovarajućeg bruto nacionalnog
proizvoda. Naši sadašnji svemirski brodovi, sa svojim robotskim
posadama, predstavljaju pionire, avangardu budućih ĉovjekovih
ekspedicija na planete. No, već smo putovali tim putem i ranije.
Razdoblje izmeĊu petnaestog i sedamnaestog stoljeća bilo je velika
prekretnica u našoj povijesti. Tada je postalo jasno da se moţemo zaputiti
u sve kutke našeg planeta. Hrabri pomorci na jedrenjacima iz više
evropskih zemalja otisnuli su se na sve oceane. Postojalo je mnoštvo
pobuda za poduzimanje ovih putovanja: ambicija, pohlepa, nacionalni
ponos, vjerski fanatizam, amnestija, znanstvena radoznalost, glad za
pustolovinama i nemogućnost pronalaţenja prikladnog zaposlenja u
Estremaduri. Ta putovanja donijela su kako mnogo zla, tako i mnogo
dobra. No krajnji rezultat bio je povezivanje cijele Zemlje, ukidanje
provincijalizma, objedinjenje ljudske vrste i silno povećanje znanja o
našem planetu i nama samima.
Simbol epohe velikih istraţivanja i otkrića, ostvarenih posredstvom
jedrenjaka, bila je revolucionarna Nizozemska republika iz sedamnaestog
stoljeća. Proglasivši nedavno nezavisnost od moćnog španjolskog carstva,
ona je, potpunije od bilo koje druge nacije iz tog vremena, prihvatila
evropsku prosvijećenost. Bilo je to racionalno, sreĊeno, stvaralaĉko
društvo. Ali budući da su Nizozemcima bili nedostupni španjolski brodovi
i luke, ekonomski opstanak male republike zavisio je od njene sposobnosti
da sagradi, opremi ljudstvom i uposli veliku flotu jedrenjaka.
Nizozemska istoĉnoindijska kompanija, mješovito vladino i privatno
poduzeće, poĉela je slati brodove u daleke krajeve svijeta, gdje su se
pribavljala rijetka dobra koja su se zatim, uz dobru zaradu, preprodavala u
Evropi. Ovakva putovanja bila su od ţivotne vaţnosti za republiku.
Navigacione karte i mape smatrale su se drţavnom tajnom. Brodovi su se
ĉesto otiskivali sa zapeĉaćenim uputama o odredištu. I tako, Nizozemci su
odjednom postali prisutni na cijelom planetu. Barentsovo more u
Arktiĉkom oceanu i Tasmanija u Australiji dobili su nazive po
nizozemskim pomorskim kapetanima. Ovi pohodi, meĊutim, nisu bili
usredotoĉeni samo na trgovinu, premda je ona bila najvaţnija. Nizozemce
je još poticala sklonost prema znanstvenim pustolovinama kao i ţelja za
otkrivanjem novih zemalja, novih biljaka i ţivotinja, novih ljudi; bila je to
potraga za znanjem radi znanja.
Amsterdamska vijećnica odraţava samopouzdanje i svjetovnost koji
su predstavljali odlike Nizozemske sedamnaestog stoljeća. Na njenu
izgradnju utrošeni su tovari i tovari mramora. Constantijn Huygens,
pjesnik i diplomat iz tog vremena, rekao je jednom prilikom da vijećnica
rastjeruje »gotsku razrokost i jadnost«. U vijećnici se još i danas nalazi
statua Atlasa koji drţi nebesa prošarana zvijeţĊima. Ispod je smještena
Pravda, koja drţi zlatni maĉ i vagu, a oko nje su Smrt i Kazna, dok su joj
ispod nogu Pohlepa i Zavist, bogovi trgovaca. Nizozemci, ĉija se
ekonomija temeljila na privatnom poduzetništvu, shvatili su da bezobzirna
trka za zaradom moţe ozbiljno ugroziti dušu nacije.
Manje alegoriĉan simbol moţe se naći ispod Atlasa i Pravde, na podu
vijećnice. To je velika, mozaiĉna karta, koja potjeĉe s kraja sedamnaestog
ili poĉetka osamnaestog stoljeća i koja zahvaća prostranstva od zapadne
Afrike do Tihog oceana. Cijeli svijet bio je nizozemska arena. Na istoj
karti došla je do izraţaja i izuzetna skromnost Nizozemaca: oni su, naime,
izostavili sebe, upisavši samo stari latinski naziv »Belgium« za svoj dio
Evrope.
Mnogo brodova se svake godine otiskivalo na put oko pola svijeta.
Prvo bi se spustili zapadnom obalom Afrike, kroz ono što su nazivali
Etiopsko more, zatim bi oplovili juţnu obalu Afrike, prošli kroz
Madagaskarski tjesnac, stigli do juţnog rta Indije, odakle su produţavali do
jednog od svojih glavnih odredišta, Zaĉinskih otoka, odnosno današnje
Indonezije. Neke ekspedicije upućivale su se i dalje, do zemlje nazvane
Nova Nizozemska, odnosno do današnje Australije. Pojedine su se
otiskivale kroz Malaĉki tjesnac pa pokraj Filipina, da bi na kraju stigle u
Kinu. U jednom dokumentu iz sredine sedamnaestog stoljeća spominje se
»poslanstvo Istoĉnoindijske kompanije iz Sjedinjenih pokrajina
Nizozemske kod velikog tatarskog kana, kineskog cara.« Nizozemski
purgeri, poslanici i pomorski kapetani bivali su iskreno zapanjeni prilikom
susreta s jednom drugom civilizacijom u carskom gradu Pekingu.31
Nikada prije ni poslije toga Nizozemska nije bila takva svjetska sila:
mala zemlja, prisiljena da se osloni iskljuĉivo na samu sebe, s izrazito
miroljubivom vanjskom politikom. Budući da je bila popustljiva prema
neortodoksnim mišljenjima, postala je pravi raj za intelektualce koji su
pobjegli pred cenzurom i kontrolom misli iz drugih krajeva Evrope - sliĉno
kao što su se tokom tridesetih godina ovog stoljeća Sjedinjene Drţave silno
okoristile eksodusom intelektualaca iz Evrope kojom se širio nacizam.
Tako je, na primjer. Nizozemska u sedamnaestom stoljeću pruţila utoĉište
Spinozi, velikom ţidovskom filozofu kome se Einstein divio; Descartesu,
središnjoj figuri u povijesti matematike i filozofije; i John Lockeu,
politiĉkom znanstveniku, koji je utjecao na grupu filozofski nastrojenih
revolucionara, kao što su Paine, Hamilton, Adams, Franklin i Jefferson.
Nikada prije ni poslije toga, Nizozemsku nije krasila takva jedna plejada
umjetnika i znanstvenika, filozofa i matematiĉara. Bilo je to vrijeme
vrhunskih slikara, Rembrandta, Vermeera i Fransa Halsa; Leeuwenhoeka,
izumitelja mikroskopa; Grotiusa, utemeljitelja meĊunarodnog prava;
Willebrorda Snelliusa, koji je otkrio zakon o refrakciji svjetlosti.
Suglasno nizozemskoj tradiciji ohrabrivanja slobode razmišljanja,
Leidensko sveuĉilište je ponudilo mjesto profesora jednom talijanskom
znanstveniku po imenu Galileo, kojeg je katoliĉka crkva prisilila pod
prijetnjom muĉenja da se odrekne svog heretiĉkog nazora da je Zemlja ta
koja se okreće oko Sunca, a ne obratno.32 Galilej je inaĉe odrţavao prisne
veze s Nizozemskom: njegov prvi astronomski teleskop predstavljao je
poboljšanu verziju jednog nizozemskog dogleda. Njime je on otkrio pjege
na Suncu, Venerine mijene, kratere na Mjesecu i ĉetiri velika Jupiterova
mjeseca koji se danas prema njemu nazivaju Galilejevi sateliti. U jednom
pismu, kojeg je 1615. godine napisao velikoj vojvotkinji Christini, Galilej
govori o nevoljama koje je imao s crkvom:
 Prije nekoliko godina, kao što vaša presvijetla visost zna, otkrio sam na
nebesima mnoge stvari koje nitko nije vidio prije našeg doba. Neobiĉnost
tih stvari, kao i neke posljedice koje su proizlazile iz njih, a koje su u
suprotnosti sa fiziĉkim nazorima što su na snazi meĊu akademskim
filozofima, podigli su protiv mene ne mali broj profesora [većinom
crkvenih] - kao da sam ja bio taj koji je te stvari smjestio na nebo vlastitim
rukama, s nakanom da poremetim Prirodu i uzurpiram znanosti. Izgleda da
oni zaboravljaju da povećanje broja poznatih istina potiĉe istraţivanje, opći
napredak te razvoj umjetnosti.33
Veza izmeĊu Nizozemske kao istraţivaĉke sile i Nizozemske kao
intelektualnog i kulturnog središta bila je vrlo jaka. Poboljšanja jedrenjaka
potakla su razvoj tehnologija svih vrsta. Ljudi su uţivali u radu vlastitim
rukama. Izumi su se cijenili i uvaţavali. Tehnološki napredak zahtjevao je
najslobodnije moguće traganje za znanjem - i tako je Nizozemska postala
vodeći izdavaĉ i knjiţar u Evropi: tu su se prevodila djela pisana na drugim
jezicima te i štampala ona koja su u drugim zemljama bila zabranjena.
Pustolovine u egzotiĉnim zemljama i susreti s neobiĉnim društvima
poljuljali su svako samozadovoljstvo, natjerali su mislioce da preispitaju
već prihvaćene mudrosti i pokazali su da znanja koja su bila na snazi
tisućama godina - na primjer u zemljopisu - poĉivaju na potpuno
pogrešnim osnovama. U vrijeme kada su kraljevi i carevi vladali najvećim
dijelom svijeta, Nizozemskom republikom upravljao je, više nego bilo
kojom drugom zemljom, narod. Otvorenost društva i poticanje ţivotnosti
uma, materijalno blagostanje i sklonost istraţivanju i korištenju novih
svjetova stvorili su klimu vedrog pouzdanja u ljudsko poduzetništvo.34
U Italiji je Galilej navijestio druge svjetove, a Giordano Bruno se
upuštao u razmišljanje o drugim oblicima ţivota. Obojici je ova odvaţnost
donijela mnogo patnje. Ali u Nizozemskoj, astronom Christiaan Huygens
koji je otvoreno zagovarao i Galilejeve i Brunove ideje, bio je obasipan
poĉastima. Njegov otac, Constantijn Huygens je bio vrhunski diplomat tog
vremena, knjiţevnik, pjesnik, kompozitor, glazbenik, bliski prijatelj i
prevodilac engleskog pjesnika John Donnea i glava arhetipski velike
porodice. Constantijn se divio slikaru Rubensu i »otkrio« je jednog mladog
umjetnika po imenu Rembrandt van Rijn, na ĉijih se nekoliko djela zatim
pojavljuje. Evo što je Descartes, nakon prvog susreta sa Constantijnom
Huygensom napisao o njemu: »Nisam mogao povjerovati da je jedan um
sposoban baviti se tolikim stvarima, snalazeći se pri tom tako valjano u
svakoj od njih.« Huygensov dom je bio pun dobara donijetih iz cijelog
svijeta. Uvaţeni mislioci iz drugih zemalja bili su tu ĉesti gosti. Rastući u
takvoj sredini, mladi Christiaan Huygens postao je istovremeno znalac
jezika, crtanja, prava, znanosti, graditeljstva, matematike i muzike.
Njegova zanimanja i predanosti sezali su vrlo široko. »Svijet je moja
zemlja,« kazao je on, »a znanost moja vjera.«
Svjetlost je bila motiv tog doba: simboliĉna prosvjećenost slobode
misli i religije, zemljopisnih otkrića; svjetlost je proţimala slikarstvo tog
vremena, što je naroĉito došlo do izraţaja u izuzetnim Vermeerovim
djelima; svjetlost je takoĊer predstavljala predmet znanstvenog izuĉavanja:
Snellius je ispitivao refrakciju, Leeuwenhoek je izumio mikroskop, a sam
Huygens je postavio valnu teoriju svjetlosti.35 Sva su ova otkrića bila
povezana, a oni koji su do njih došli slobodno su suraĊivali. Vermeerovi
enterijeri odlikuju se, na primjer, mnoštvom pomorskih artefakata i zidnih
karti. Mikroskopi su predstavljali salonsku atrakciju. Leeuwenhoek je bio
izvršilac Vermeerove ostavštine i ĉesti posjetilac Huygensovog doma u
Hafwijcku.
Leeuwenhoek je došao na ideju o mikroskopu gledajući
povećavajuća stakla koja su koristili suknari za ispitivanje kakvoće
tkanina. Pomoću ove naprave otkrio je ĉitav svemir u kapi vode: mikrobe
koje je opisao kao »animalkule« i smatrao ih je »ljupkim«. Huygens je
sudjelovao u izradi prvih mikroskopa, pa je i sam došao do mnogih otkrića
pomoću njih. Leeuwenhoek i Huygens su bili meĊu prvim ljudima koji su
vidjeli stanice ljudske sperme, što je bio preduvijet za razumijevanje
razmnoţavanja kod ljudi. Da bi objasnio kako se mikroorganizmi lako
razvijaju u vodi koja je prethodno sterilizirana prokuhavanjem, Huygens je
iznio pretpostavku da su oni tako sićušni da plove zrakom, a razmnoţavaju
se dolaskom u vodu. Bila je to drukĉija zamisao, drukĉija od one o
spontanom stvaranju - ideja da se ţivot moţe zaĉeti, u fermentiranom
groţĊanom soku ili trulom mesu, na primjer, potpuno nezavisno od
prethodno postojećeg ţivota. Tek u doba Louisa Pasteura, dva stoljeća
kasnije, Huygensova pretpostavka pokazala se toĉnom. Traganje za
ţivotom na Marsu u sklopu misije »Viking« u više pogleda vuĉe korijen iz
radova Leeuwenhoeka i Huygensa. Oni su prethodnici teorije da neke
bolesti izazivaju klice, što znaĉi da su i te kako zaduţili modernu medicinu.
No, njima dvojici nisu bili na pameti nikakvi praktiĉni motivi. Oni su se
samo zabavljali u jednom tehnološkom društvu.
Mikroskop i teleskop, napravljeni poĉetkom sedamnaestog stoljeća u
Nizozemskoj, predstavljaju produţetak ĉovjekovog vida u podruĉje vrlo
malog i podruĉje vrlo velikog. Temelji našeg kasnijeg promatranja atoma i
galaktika postavljeni su u to vrijeme i na tom mjestu. Christiaan Huygens
volio je brusiti i glaĉati leće za astronomske teleskope; jedan što ga je
napravio bio je dugaĉak pet metara. Već samo otkrića do kojih je došao
pomoću teleskopa bila bi dovoljna da mu osiguraju mjesto u povijesti
ljudskih dostignuća. Nastavljajući stopama Eratostena, on je prvi izmjerio
veliĉinu jednog drugog planeta. TakoĊer je prvi došao na pomisao da je
Venera potpuno prekrivena oblacima; prvi je nacrtao jednu površinsku
osobitost planeta Marsa (ogromnu, tamnu, vjetrom ogoljenu uzvisinu koja
je dobila naziv Syrtis Major); promatrajući pojavljivanje i nestajanje takvih
obrisa prilikom rotiranja planeta, prvi je izraĉunao da Marsov dan, sliĉan
Zemljinom, traje pribliţno dvadeset ĉetiri sata. Isto tako, prvi je ustanovio
da je Saturn okruţen sustavom prstenova koji nigdje ne dodiruju planet.36
TakoĊer je otkrio Titan, najveći Saturnov mjesec pa i, koliko nam je sada
poznato, najveći prirodni satelit u Sunĉevom sustavu - svijet koji je
izuzetno zanimljiv i obećavajuć. Do većine ovih otkrića on je došao u
dvadesetim godinama ţivota. TakoĊer je smatrao da je astrologija puka
besmislica.
Huygens je postigao još mnogo toga. Kljuĉni problem pomorske
navigacije iz tog vremena bilo je odreĊivanje geografske duţine. Širina se
lako mogla ustanoviti pomoću zvijezda - što ste dalje na jug, naime, to više
juţnih zvijeţĊa moţete vidjeti. Ali za duţinu je potrebno toĉno mjerenje
vremena. Precizan brodski sat pokazivao bi vrijeme u vašoj matiĉnoj luci;
izlazak i zalazak Sunca i zvijezda odredili bi lokalno brodsko vrijeme; a
razlika izmeĊu ova dva vremena bila bi pokazatelj vaše geografske duţine.
Huygens je izumio sat s klatnom (princip na kojem se on osniva, nešto
ranije je otkrio Galilej), koji je zatim korišten, premda ne posve uspješno,
za izraĉunavanje poloţaja nasred velikog oceana. Njegovi pionirski koraci
uveli su dotad neslućenu toĉnost u astronomska i druga znanstvena
promatranja i ubrzali su kasniji razvoj nautiĉkih satova. Pronašao je i
zavojitu balansnu oprugu, koja se i danas koristi kod nekih satova; dao je
temeljne doprinose na polju mehanike - na primjer, izraĉunavanje
centrifugalne sile - a prouĉavajući igru bacanja kockica takoĊer i u teoriji
vjerojatnosti. Poboljšao je zraĉnu crpku koja će kasnije dovesti do prave
revolucije u rudarskoj industriji kao i takozvanu »ĉarobnu lampu«,
prethodnika projektora za slajdove. TakoĊer je izumio nešto što je nazvao
»barutni motor«, koji će utjecati na razvoj jedne druge naprave, parnog
stroja.
Huygens je bio oduševljen što je Kopernikova ideja o Zemlji kao
planetu koji se giba oko Sunca široko prihvaćena ĉak i meĊu obiĉnim
svijetom u Nizozemskoj. Kopernika su, rekao je on, priznali svi astronomi
osim onih koji su bili »pomalo sporog duha ili pod utjecajem praznovjerja
nametnutog pukim ljudskim autoritetom«. U srednjem vijeku, kršćanski
filozofi rado su tvrdili da nebesa nikako ne mogu biti beskonaĉno udaljena
s obzirom na ĉinjenicu da naprave puni krug oko Zemlje jednom dnevno;
prema tome, nije moglo biti ni govora o beskrajnom, pa ĉak ni o velikom
broju svjetova. Otkriće da je Zemlja ta koja se okreće, a ne nebo, imalo je
vaţne posljedice u pogledu jedinstvenosti Zemlje i mogućnosti postojanja
ţivota izvan nje. Kopernik je smatrao da je ne samo Sunĉev sustav, nego i
cijeli svemir, heliocentriĉan, a Kepler je poricao da zvijezde imaju planetne
sustave. Kako izgleda, prvi ĉovjek koji je otvoreno izloţio zamisao o tome
da se na stazama oko drugih sunaca nalazi velik - u stvari, beskonaĉan -
broj drugih svjetova bio je Giordano Bruno. Ali ostali su pomislili da
mnoštvo svjetova neposredno slijedi iz zamisli Kopernika i Keplera i to ih
je zaprepastilo. Poĉetkom sedamnaestog stoljeća, Robert Merton je tvrdio
da heliocentriĉna hipoteza upućuje na postojanje mnoštva drugih planetnih
sistema, a da to predstavlja takozvani reductio ad absurdum (vidjeti prvi
dodatak), što znaĉi da je greška u polaznoj pretpostavci. Evo što je tim
povodom napisao u jednoj raspravi, ĉija je logika svojedobno vjerojatno
izgledala besprijekorna.
Ali ako je svod tako nepojmljivo ogroman, kako to smatraju ti
kopernikanski divovi... toliko velik i pun bezbrojnih zvijezda, da se
beskrajno prostire ... zašto onda ne bismo mogli pretpostaviti ... da te
bezbrojne zvijezde što se vide na svodu predstavljaju mnoga sunca, s
naroĉitim nepomiĉnim središtima; da takoĊer imaju svoje potĉinjene
planete, kao što i Sunce ima svoje koje igraju oko njega... I tako, prema
tome, postoje bezbrojni nastanjivi svijetovi; što se suprotstavlja tome?...
ove i sliĉne drske i bezobrazne zamisli, nesuvisli zakljuĉci puni paradoksa
nuţno moraju slijediti ako se prihvati ono što... Kepler... i neki drugi
shvaćaju pod Zemljinim kretanjem.
Ali Zemlja se uistinu kreće. Da je danas ţiv, Merton bi morao i sam
doći do zakljuĉka o »beskrajnim, nastanjivim svjetovima«. Huygens nije
bjeţao od tog zakljuĉka već ga je rado prihvatio; u moru svemira zvijezde
su druga sunca. Po analogiji s našim Sunĉevim sustavom, Huygens je
razmišljao da i te druge zvijezde trebaju imati vlastite planetne sustave, kao
i da je mnogo tih planeta moţda nastanjeno: »Dopustimo li pomisao da su
planeti tek ogromne pustinje... bez svih onih stvorova koji najjasnije
ukazuju na svog boţanskog stvoritelja, stavit ćemo ih ispod Zemlje u
pogledu ljepote i dostojanstva, a to je već nešto krajnje nerazborito.«37
Ove zamisli izloţene su u jednoj izuzetnoj knjizi trijumfirajućeg
naslova: Otkriveni nebeski svjetovi: pretpostavke o stanovnicima, biljkama
i proizvodima svjetova na planetima. Napisano neposredno prije
Huygensove smrti 1690. godine, ovo djelo oduševilo je mnoge, meĊu
kojima je bio i car Petar Veliki; prema njegovom nalogu, bilo je to prvo
djelo zapadne znanstvene misli objavljeno u Rusiji. Veliki dio knjige
posvećen je opisu prirode ili sredine na drugim planetima. MeĊu
ilustracijama u luksuzno opremljenom prvom izdanju nalazi se jedna na
kojoj su, u odgovarajućim omjerima, prikazani Sunce i divovski planeti
Jupiter i Saturn. Oni su, posve toĉno, priliĉno mali u odnosu na Sunce.
Postoji i jedna gravura koja prikazuje Saturn pokraj Zemlje: naš planet tu
je tek kruţić.
Huygens je uglavnom zamišljao da stanovnici i prilike na drugim
planetima priliĉno podsjećaju na one sa Zemlje iz sedamnaestog stoljeća.
On je doduše, dopuštao mogućnost da se »tijela planetarijanaca, kao i svaki
njihov dio, moţda vrlo razlikuju od naših ... jer krajnje je smiješna
pomisao... da je nemoguće da razumna duša postoji i u nekom drugom
obliku osim u našem.« Moţete biti mudri, govorio je on, ĉak i ako
neobiĉno izgledate. No, kasnije je slijedila tvrdnja da oni ipak ne izgledaju
previše neobiĉno - da moraju imati ruke i stopala i hodati uspravno, da
poznaju pismo i geometriju, kao i da Jupiter ima svoja ĉetiri Galilejeva
satelita zbog toga da bi oni pruţili navigacionu pomoć pomorcima u
Jovijanskim oceanima. Huygens je, razumije se, bio ĉovjek svog vremena.
Tko od nas to nije? Proglasio je znanost za svoju religiju, a onda zakljuĉio
da planeti moraju biti nastanjeni, jer bi inaĉe bog stvorio svjetove ni zbog
ĉega. S obzirom na okolnost da je ţivio prije Darwina, njegovim
razmišljanjima o izvanzemaljskom ţivotu nedostaju evolucione
perspektive. Ali pošlo mu je za rukom da, na osnovu promatranja, doĊe do
svojevrsne moderne kozmiĉke perspektive:
Kakvu ĉudesnu i zadivljujuću predstavu imamo ovdje o veliĉanstvenoj
ogromnosti svemira ... Toliko, Sunaca, toliko Zemalja ... a na svakoj od
njih obilje livada, drveća i ţivotinja, ukrašene mnoštvom mora i planina!...
A kako se naše ĉuĊenje i divljenje samo povećava kada pomislimo na
neizmjernu udaljenost i mnoštvo zvijezda.
Svemirske sonde »Voyager« neposredo proizlaze iz pomorskih
istraţivaĉkih pohoda i znanstvene i maštarske tradicije Christiaana
Huygensa. »Voyageri« su karavele što ţure prema zvijezdama, istraţujući
uz put one svjetove za koje je Huygens znao i koje je silno volio.
Jedno od glavnih dobara koja su dobivena tim putovanjima od prije
nekoliko stoljeća bile su priĉe putnika,38 pripovijesti o stranim zemljama i
egzotiĉnim stvorenjima koje su izazivale ĉuĊenje i ohrabrivale kasnija
istraţivanja. Bilo je izvještaja o planinama koje seţu sve do neba; o
zmajevima i morskim ĉudovištima: o svakodnevnom priboru za jelo
naĉinjenom od zlata; o ţivotinji koja je umjesto nosa imala ruku; o narodu
koji je smatrao da su vjerske rasprave izmeĊu protestanata, katolika,
Ţidova i muslimana potpuno bespredmetne i smiješne; o crnom kamenu
koji gori; o bezglavim ljudima s ustima na prsima; o ovcama koje rastu na
drveću. Neke od tih priĉa bile su vjerodostojne, dok su druge bile laţne.
Neke su sadrţale zrno istine, ali su ih ili istraţivaĉi preuveliĉali, ili su ih,
pak, oni što su ih slušali krivo razumjeli. U rukama Voltairea, recimo, ili
Jonathana Swifta, ti izvještaji postali su poticaj za nastanak jednog novog
kuta gledanja na evropsko društvo, što je dovelo do preispitivanja tog
uskogrudnog svijeta.
I moderni »Voyageri« (voyagers-putnici, prim. prev.) imaju svoje
priĉe - priĉe o svijetu razmrskanom poput kristalne kugle; o globusu ĉije je
tlo od pola do pola prekriveno neĉim što nalikuje na mreţu pauĉine; o
sićušnim mjesecima oblika krumpira; o svijetu s podzemnim oceanom; o
kopnu koje smrdi poput pokvarenih jaja i ima izgled pizze, s jezerima
rastopljenog sumpora i vulkanskim erupcijama pri kojima dim biva
izbaĉen ravno u svemir; o planetu zvanom Jupiter prema kojem je naš
pravi patuljak: ĉak tisuću Zemalja stalo bi u njega.
Svaki od Gallilejevih satelita Jupitera velik je gotovo poput planeta
Merkura. U stanju smo izmjeriti njihovu veliĉinu i masu i tako im
izraĉunati gustoću, što nam omogućuje da doznamo iz ĉega se sastoje.
Pokazalo se da unutrašnja dva, Io i Europa, imaju gustoću kakva je
uobiĉajena za stijene. Vanjska dva, Ganimed i Kalisto, imaju znatno manju
gustoću, srednjak izmeĊu stijene i leda. Ali mješavina leda i stijena u tim
vanjskim mjesecima morala bi sadrţavati, baš kao i u sluĉaju zemaljskih
stijena, primjese radioaktivnih minerala, koji zagrijavaju svoju okolinu. Ne
postoji djelotvoran naĉin da ova toplina, koja se sakuplja milijardama
godina stigne do površine i pobjegne u svemir, što znaĉi da radioaktivnost
u Ganimedu i Kalistu rastapa njihovu ledenu unutrašnjost. Ovo je pruţilo
povoda za pretpostavku o postojanju podzemnih oceana, bljuzgavice i vode
u tim mjesecima; bio je to nagovještaj prije nego što su uopće viĊene
izbliza površine Galilejevih mjeseci, da se oni meĊusobno vrlo razlikuju.
Kada smo najzad došli u priliku da ih promotrimo iz bliza, pomoću oĉiju
»Voyagera«, ova hipoteza je potvrĊena. Oni uopće ne sliĉe jedan na drugi.
U stvari, razlikuju se od svih svjetova koje smo ikada ranije vidjeli.
Svemirska sonda »Voyager 2« nikad se neće vratiti na Zemlju. Ali
njeni znanstveni nalazi, njena epska otkrića, njene »priĉe putnika« ipak se
vraćaju. Uzmimo na primjer, deveti srpanj 1979. godine. U osam sati i
ĉetiri minute po standardnom pacifiĉkom vremenu na Zemlju tog jutra su
stigli prvi snimci jednog novog svijeta, koji je svoj naziv, Europa, dobio po
jednom starom.
Kako stiţe do nas slika iz vanjskog Sunĉevog sustava? Dok se
Europa kreće po svojoj stazi oko Jupitera, s njene površine odbija se natrag
u svemir Sunĉeva svjetlost koja je obasjava; izvjestan dio ove odbijene
svjetlosti dolazi do fosfornih senzora u televizijskim kamerama sondi
»Voyager«, stvarajući ovdje sliku. Sliku zatim oĉitavaju kompjuteri,
pretvaraju je u radio-signale i u tom obliku emitiraju preko ponora od pola
milijarde kilometara do nekog od radio-teleskopa na površini Zemlje.
Jedan od njih nalazi se u Španjolskoj, drugi je u Mojave pustinji u juţnoj
Kaliforniji, treći je u Australiji. (Spomenutog srpanjskog jutra 1979.
godine prema Jupiteru i Europi bio je usmjeren onaj iz Australije.) Kada
primi signale on ih upućuje dalje preko komunikacionih satelita na stazi
oko Zemlje do juţne Kalifornije, gdje se signali zatim vode po mreţi
mikrovalnih relejnih stanica do jednog kompjutora u Laboratoriju za
mlazni pogon koji ih obraduje. Slika koja se dobiva u naĉelu je sliĉna
novinskom telefotu: sastoji se od moţda milijun zasebnih toĉkica koje se
sve odlikuju nekom posebnom nijansom sivog; toĉkice su toliko sitne i
zbijene da se iz daljine uopće ne mogu pojedinaĉno razaznati. Ono što
zapaţamo jest njihova ukupnost kao slika. Informacije sa svemirske sonde
odreĊuju koliko će svaka toĉkica biti svijetla odnosno tamna. Nakon što su
obraĊene, toĉkice se zatim pohranjuju na magnetski disk sliĉan
gramofonskoj ploĉi. Imamo oko osamnaest tisuća fotografija koje je u
Jupiterovom sustavu snimio »Voyager 1« i koje su zatim bile pohranjene
na diskove kompjuterske memorije, a imamo pribliţno isto toliko slika
koje je napravio »Voyager 2«. Na kraju, završni proizvod te izuzetne
mreţe veza i releja jest tanki komad sjajnog papira na kojem se u ovom
sluĉaju nalaze zabiljeţena ĉudesa Europe - snimljena, obraĊena i ispitana
po prvi put u ljudskoj povijesti devetog srpnja 1979. godine.
Ono što smo vidjeli na tim slikama bilo je doista fantastiĉno.
»Voyager 1« je poslao izvrsne fotografije tri Galilejeva mjeseca Jupitera,
ali ne i fotografije Europe. »Voyager 2« dobio je zadatak da nam pribavi
prve fotografije Europe s male udaljenosti - snimke na kojima se mogu
razaznati pojedinosti promjera svega nekoliko kilometara. Na prvi pogled,
ovaj svijet neodoljivo podsjeća na prizor mreţe kanala kakvu je Percival
Lowell zamišljao da postoji na Marsu dok mi danas znamo, na osnovu
istraţivanja pomoću svemirskih letjelica, da od nje nema ni traga. Na
Europi se moţe vidjeti zadivljujuće prepletena mreţa ravnih i zakrivljenih
linija koje se sijeku. Jesu li posrijedi grebeni - odnosno izboĉenja? Ili
moţda usjekline - odnosno udubljenja? Kako su ove formacije nastale?
Jesu li one dio globalnog tektonskog sustava, stvorene moţda lomljenjem
planeta koji se širi ili suţava? Ima li ta pojava neke veze s tektonikom
ploĉa na Zemlji? Što nam one govore o drugim satelitima Jupiterovog
sustava? U trenutku otkrića, diĉna tehnologija poklonila nam je nešto
zadivljujuće. Ali sada je red na jednom drugom ureĊaju, ljudskom mozgu,
da shvati o ĉemu se, u stvari, ovdje radi. Ustanovilo se da je Europa glatka
poput bilijarske kugle, bez obzira na mreţu linija koje je prekrivaju.
Nepostojanje kratera moţda se moţe objasniti zagrijavanjem i rastapanjem
površinskog leda nakon pada meteora. Linije su usjeci ili pukotine, o ĉijem
će se nastanku još dugo voditi rasprave.
Da je u misije »Voyager« bila ukljuĉena ljudska posada, kapetan bi
vodio dnevnik. Evo kako bi taj brodski dnevnik mogao izgledati u sluĉaju
objedinjenih pohoda »Voyagera 1« i »Voyagera 2«.

Dan 1: Nakon detaljne provjere stanja zaliha i ureĊaja kod kojih je

izgledalo da nešto nije u redu, uspješno smo uzletjeli s Cape
Canaverala na naše dugo putovanje prema planetima i zvijezdama.
Dan 2: Poteškoća s podizanjem nosaĉa pomiĉne znanstvene
platforme. Ako ne otklonimo kvar izgubit ćemo priliku za veći dio
snimanja i prikupljanje znanstvenih podataka.
Dan 13: Okrenuli smo se i snimili prve fotografije na kojima se
zajedno vide Zemlja i Mjesec kao svjetovi u svemiru. Skladan par.
Dan 150: Kratko paljenje motora zbog korekcije staze.
Dan 170: Uobiĉajeni poslovi oko odrţavanja. Nekoliko mjeseci bez
ikakvih posebnih dogaĊaja.
Dan 185: Uspješne kalibracione fotografije Jupitera.
Dan 207: Riješen problem s nosaĉem, ali sada kvar glavnog radio-
odašiljaĉa. Prebacili smo na rezervni. Ako i on zakaţe, nitko više
neće na Zemlji ĉuti ni glasa od nas.
Dan 215: Prešli smo Marsovu stazu. Sam planet sada je s druge
strane Sunca.
Dan 295: Ulazimo u asteroidni pojas. Oko nas je mnoštvo velikih
gromada koje se okreću, hridine i plićaci svemirskog oceana. Većina
ih nije unijeta u karte. Postavljene straţe. Nadamo se da ćemo izbjeći
sudar.
Dan 475: Uspješno smo izašli iz glavnog asteriodnog pojasa,
zadovoljni što smo preţivjeli.
Dan 570: Jupiter sve izrazitiji na nebu. Već uspijevamo na njemu
razabrati pojedinosti sitnije nego li je to moguće i najvećim
teleskopima na Zemlji.
Dan 615: Naprosto su nas hipnotizirali kolosalni meteorološki
sustavi i nestalni oblaci Jupitera koji se okreće dostojanstveno u
crnilu pred nama. Planet je ogroman. Dvostruko je masivniji nego svi
ostali planeti uzeti zajedno. Na njemu nema planina, dolina, vulkana,
rijeka; nema granica izmeĊu kopna i zraka; posrijedi je samo
ogroman ocean gustog plina i plutajućih oblaka - svijet bez površine.
Sve što vidimo na Jupiteru - plovi nebom.
Dan 630: Vremenske prilike na Jupiteru i dalje su spektakularne.
Ovaj svijet napravi puni krug oko svoje osi za manje od deset sati.
Gibanja u atmosferi izazvana su brzim rotiranjem, Sunĉevom
svjetlošću i toplinom koja vrije i izvire iz unutrašnjosti.
Dan 640: Obrisi oblaka sasvim su uoĉljivi i izgledaju raskošno.
Pomalo nas podsjećaju na Van Goghovu Zvjezdanu noć ili na djela
Williama Blakea i Edvarda Muncha. Ali samo pomalo. Nijedan
umjetnik nije još ovako slikao zato što se ni jednom nije pruţila
prilika da napusti matiĉni planet. Nema tog slikara okovanog za
Zemlju koji bi zamislio ovako neobiĉan i divan svijet Iz blizine
promatramo šarolike pojase i pruge na Jupiteru. Za bijele pruge se
smatra da predstavljaju visoke oblake koji su vjerojatno graĊeni od
kristala amonijaka: smeĊi pojasi su dublja i toplija mjesta gdje
atmosfera tone. Plava podruĉja su, ĉini se, duboke rupe u gornjim
oblacima kroz koje vidimo vedro nebo. Ne znamo što leţi iza
crvenkasto-smeĊih oblaka na Jupiteru. Moţda je rijeĉ o nekoj
kemijskoj reakciji fosfora i sumpora, a moţda su u pitanju sloţene
organske molekule ţarke boje koje nastaju tako da ultraljubiĉasta
 svjetlost sa Sunca razbija metan, amonijak i vodu u Jupiterovoj
atmosferi, a zatim se njihovi atomi prestrukturiraju u nove kemijske
oblike. Ako je to toĉno, tada nam boje Jupitera govore o kemijskim
zbivanjima koja su prije ĉetiri milijarde godina dovela na Zemlji do
nastanka ţivota.
Dan 647: Velika crvena pjega. Ogroman stup plina koji seţe visoko
iznad okolnih oblaka, toliko velik da bi u njega stalo pet-šest
Zemalja. Moţda je crven zbog toga jer iznosi na vidjelo sloţene
molekule koje ili nastaju na velikim dubinama ili su tu koncentrirane.
Moţda je rijeĉ o divovskom olujnom sustavu starom milijun godina.
Dan 650: Susret. Dan ĉuda. Uspješno smo prebrodili opasne
radijacijske pojase Jupitera, uz oštećenje samo jednog ureĊaja,
fotopolarimetra. Presjekli smo ravninu prstenova izbjegavši sudare s
ĉesticama i gromadama nedavno otkrivenog pojasa Jupitera. Predivni
snimci Amaltee, sićušnog, crvenog, duguljastog svijeta koji se nalazi
usred radijacijskih pojasa; tu su zatim šaroliki Io, pa Europa
izbrazdana linijama, pauĉinasti lik Ganimeda. Kalisto s velikim
bazenom okruţenim koncentriĉnim krugovima. Obišli smo Kalisto i
prošli stazu Jupitera 13, najudaljenijeg poznatog mjeseca velikog
planeta. Polako napuštamo Jupiterov svijet.
Dan 662: Detektori za ĉestice i polje pokazuju da smo ostavili za
sobom Jupiterove radijacijske pojase. Gravitacija planeta povećala
nam je brzinu. Konaĉno smo se oslobodili Jupitera i ponovo plovimo
morem svemira.
Dan 874: Gubitak brodskog orijentira - veze sa zvijezdom Canopus,
koja u svom zvijeţĊu predstavlja kormilo jedrenjaka. To je i naše
kormilo, bitno za orijentiranje broda u tmini svemira, bez kojeg ne
moţemo pronaći put kroz ovaj neistraţeni dio kozmiĉkog oceana.
Ponovo uspostavljena veza sa Canopusom. Izgleda da su optiĉki
senzori pobrkali Alfu i Betu Centaura s Canopusom. Slijedeća luka
javljanja: Saturnov sustav - za dvije godine.

Od svih priĉa putnika koje su nam ispriĉali »Voyageri« najmilija mi

je ona koja se tiĉe otkrića vezanih za najunutrašnjiji Galilejev satelit, Io. I
prije misija »Voyager« znalo se da postoji nešto neobiĉno u vezi sa Iom.
Mogli smo razabrati tek nekoliko pojedinosti na njegovoj površini, ali znali
smo da je crven - izuzetno crven, crveniji od Marsa, moţda najcrvenije
tijelo u Sunĉevom sustavu. Tokom perioda od više godina nešto kao da se
mijenjalo na njemu, u podruĉju infracrvene svjetlosti, a moţda i u
svojstvima njegove radarske jeke. TakoĊer je bilo poznato da je Jupiter
djelomiĉno okruţen, i to po stazi Toa, velikim cjevastim prstenom od
atoma sumpora, natrija i kalija, materijala koji oĉigledno na neki naĉin
potjeĉe sa Ioa.
Kada se »Voyager« pribliţio tom divovskom mjesecu, suoĉili smo
se s neobiĉnom šarolikom površinom, razliĉitom od svih ostalih iz
Sunĉevog sustava. Io se nalazi u blizini asteroidnog pojasa, tako da je
tokom cijele povijesti morao biti snaţno bombardiran gromadama iz
svemira koje bi za sobom ostavile udarne kratere. Od njih, meĊutim, nije
bilo ni traga. Ovo je znaĉilo da na Iou mora djelovati neki proces koji
izuzetno djelotvorno ili briše kratere ili ih ispunjava. Ovaj proces nije
mogao biti atmosferski budući da je lova atmosfera uglavnom pobjegla u
svemir zbog njegove slabe gravitacije. TakoĊer nije mogla biti posrijedi
voda, budući da je Iova površina previše hladna. Postojalo je nekoliko
mjesta koja su liĉila na vrhove vulkana. Ali stvar je bila neizvjesna.
Linda Morabito, ĉlan navigacione ekipe misije »Voyager« ĉiji je
zadatak bio da drţi sondu toĉno na potrebnoj putanji, rutinski je naredila
kompjutoru da pojaĉa kontrast na jednoj slici ruba Ioa, kako bi se u
pozadini pojavile zvijezde. Na svoje iznenaĊenje, ugledala je sjajni pramen
kako se ocrtava na pozadini tame, diţući se s površine satelita; bilo je
potrebno malo vremena pa da ustanovi da se pramen nalazi toĉno na
mjestu gdje je bio jedan od pretpostavljenih vulkana. »Voyager« je otkrio
prvi aktivni vulkan izvan Zemlje. Danas znamo za devet velikih vulkana
koji bljuju plin i kamenje kao i za stotine - a moţda i za tisuće - ugašenih
vulkana na Iou. Materijala koji se kotrlja i teĉe niz obronke vulkanskih
planina, lepezasto se šireći u mlazovima po polikromnoj površini, ima više
nego dovoljno da prekrije udarne kratere. Naišli smo na svjeţi planetni
pejzaţ, na novo i mlado tlo. Kako bi samo taj prizor ispunio ĉuĊenjem i
divljenjem Galileja i Huygensa.
Vulkane na Iou su još prije otkrića predvidjeli Stanton Peale i
njegovi suradnici koji su izraĉunali plime što bi se dizale u ĉvrstoj
unutrašnjosti ovog satelita pod djelovanjem udruţenog privlaĉenja
obliţnjeg mjeseca Europe i divovskog planeta Jupitera. Oni su ustanovili
da bi stijene u Iou trebale biti rastopljene, ali ne uslijed radioaktivnosti, već
zbog ovih plima; drugim rijeĉima, preteţan dio Iove unutrašnjosti morao je
biti u tekućem stanju. Sada izgleda vjerojatno da vulkani na Iou crpe
podzemni ocean tekućeg sumpora, rastopljenog i skupljenog blizu
površine. Kada se ĉvrsti sumpor ugrije do temperature od 115 °C, koja je
nešto malo viša od normalne toĉke vrelišta vode, on se topi i mijenja boju.
Ako se taj rastopljeni sumpor ohladi, on zadrţava steĉenu boju. Raspored
boja kakav imamo prilike vidjeti na Iou podsjeća vrlo na onaj koji bi se
mogao oĉekivati kada bi rijeke, bujice i mlazevi rastopljenog sumpora
sukljali iz vulkanskih grotla; crni sumpor, najtopliji, blizu vrha vulkana;
crveni i naranĉasti, raĉunajući tu i rijeke, u okolini: konaĉno, ţuti sumpor,
koji prekriva velike, udaljenije ravnice. Površina Ioa mijenja se tokom
vremena koje se mjeri mjesecima, tako da njegove karte treba ĉesto
prepravljati, baš kao što je to sluĉaj s meteorološkim kartama Zemlje.
Budući istraţivaĉi Ioa morat će biti snalaţljivi i prilagodljivi.
»Voyageri« su ustanovili da se vrlo rijetka i slabašna atmosfera Ioa
uglavnom sastoji od sumpornog dioksida. No, ĉak i tako rijetka atmosfera
moţe posluţiti korisnoj svrsi, zato što joj je gustoća moţda ipak dovoljna
da zaštiti površinu od ţestokih naelektriziranih ĉestica u Jupiterovom
radijacijskom pojasu koji oplakuje Ioa. Noću se temperatura toliko spušta
da bi se sumporni dioksid trebao kondenzirati u svojevrstan bijeli mraz;
elektriĉki nabijene ĉestice tada bi poĉele harati po površini, tako da bi, po
svemu sudeći, bilo mudro provesti noć malo ispod površine.
Veliki vulkanski stupovi dima sa Ioa seţu tako visoko da se tvar
gotovo ubrizgava ravno u prostor oko Jupitera. Vulkani su vjerojatni izvor
velikog, debelog prstena atoma što okruţuje Jupiter duţ Iove staze. Ti
atomi, koji se postepeno u spirali gibaju prema Jupiteru, trebalo bi da
oblaţu unutrašnji mjesec Amaltheu i vjerojatno su uzroĉnik njegove
crvenkaste boje. Ĉak je moguće da materijal koji u obliku plinova bjeţi sa
Ioa dolazi, nakon mnoštva sudara i kondezacija, do Jupiterovog sustava
prstenova.
Neko bitnije ĉovjekovo prisustvo na samom Jupiteru znatno je teţe
zamisliti - premda pretpostavljam da veliki balonski gradovi, koji bi stalno
plutali u njegovoj atmosferi, predstavljaju tehniĉku mogućnost daleke
budućnosti. ViĊen s unutrašnjih strana Ioa ili Europe, taj ogroman i
promjenjiv svijet, Jupiter, zauzima preteţan dio neba; lebdeći visoko, on
niti izlazi niti zalazi, zato što se gotovo svi sateliti u Sunĉevom sustavu
uvijek nalaze istom stranom okrenuti prema matiĉnom planetu - baš kao i
Mjesec prema Zemlji. Jupiter će biti izvor neprekidnih izazova i uzbuĊenja
za buduće istraţivaĉe njegovog sustava mjeseca.
Prilikom kondenziranja Sunĉevog sustava iz meĊuzvjezdanog plina i
prašine, Jupiter je uzeo većinu materije koja nije odbjegla prema
meĊuzvjezdanom prostoru, niti je ušla u sastav Sunca. Da je Jupiter
nekoliko desetaka puta masivniji, u njegovoj unutrašnjosti bi se razvile
termonuklearne reakcije i Jupiter bi poĉeo sjati vlastitom svjetlošću.
Najveći planet je, u stvari, neuspjela zvijezda. No, ĉak i tako, unutrašnja
temperatura dovoljno mu je visoka i on zraĉi dva puta više energije nego
što je prima od Sunca. Na infracrvenom podruĉju spektra ĉak bi, moţda,
bilo ispravno proglasiti Jupiter zvijezdom. Da je on postao zvijezda u
podruĉju vidljive svjetlosti, mi bismo danas ţivjeli u binarnom ili
dvostrukom zvjezdanom sustavu, s dva sunca na nebu; noći bi se tada rjeĊe
spuštale - što je, kako mi se ĉini, priliĉno ĉesta pojava u mnogobrojnim
drugim sunĉevim sustavima širom Mlijeĉnog Puta. U tom sluĉaju, sigurno
bismo postojeće okolnosti smatrali prirodnima i na mjestu.
Duboko pod oblacima Jupitera teţina gornjih slojeva atmosfere
stvara tlakove što daleko nadilaze sve koji postoje na Zemlji. Ti tlakovi su
toliki da su elektroni otrgnuti od vodikovih jezgri, ĉime nastaje jedna
izuzetna tvar, tekući metalni vodik - fiziĉko stanje koje nikada nije
ostvareno u zemaljskim laboratorijima, budući da nisu postignuti potrebni
tlakovi. (Postoji izvjesna nada da se metalni vodik na umjerenim
temperaturama ponaša kao supervodiĉ. Ako bi se on mogao proizvesti na
Zemlji, to bi izazvalo pravu revoluciju u elektronici). U unutrašnjosti
Jupitera, gdje su tlakovi oko tri milijuna puta veći nego na površini Zemlje,
nema gotovo niĉeg drugog osim velikog, tamnog, bljuzgavog oceana
metalnog vodika. Ali u samoj jezgri Jupitera moţda postoji kamena ili
ţeljezna gromada, zemljoliki svijet okovan tlakom, zauvijek skriven u
središtu najvećeg planeta.
Elektriĉne struje u tekućoj metalnoj unutrašnjosti Jupitera
predstavljaju izvor ogromnog magnetskog polja planeta, najjaĉeg u
Sunĉevom sustavu, kao i s njim povezanog pojasa zarobljenih elektrona i
protona. Ove nabijene ĉestice izbacuje Sunce u obliku solarnog vjetra, a
zatim ih zarobljava Jupiterovo magnetsko polje koje ih ubrzava. Ogroman
broj njih je zarobljen visoko iznad oblaka nakon ĉega se poĉinju kretati od
pola do pola, sve dok se sluĉajno ne sudare s nekim atmosferskim
molekulama na velikoj visini i tako skrenu iz radijacijskog pojasa. Io se
kreće stazom tako bliskom Jupiteru da brazdi kroz najsnaţnije zone
zraĉenja, tvoreći kaskade naelektriziranih ĉestica, koje, sa svoje strane,
proizvode snaţne provale radio-energije. (One takoĊer moţda utjeĉu na
eruptivne procese na površini Ioa.) Moguće je predviĊati radio-erupcije s
Jupitera pouzdanije i toĉnije nego meteorološke prilike na Zemlji, samo na
osnovu izraĉunavanja poloţaja Ioa.
Ĉinjenica da je Jupiter izvor radio-emisija otkrivena je sluĉajno
tokom pedesetih godina, u ranim danima radioastronomije. Dvojica mladih
Amerikanaca, Bernard Burke i Kenneth Franklin ispitivali su nebo jednim
novoizgraĊenim i za ono vrijeme vrlo osjetljivim radio-teleskopom.
Tragali su za kozmiĉkim pozadinskim radio-zraĉenjem, naime, za radio-
izvorima daleko izvan našeg Sunĉevog sustava. No, na svoje iznenaĊenje,
otkrili su snaţan i do tada nepoznat izvor koji se, kako je izgledalo, nije
poklapao ni s jednom istaknutijom zvijezdom, maglicom ili galaktikom.
Štoviše, on se postepeno pomicao u odnosu na daleke zvijezde - u stvari,
znatno brţe nego što bi to moglo ma koje daleko tijelo.39 Budući da nisu
uspjeli pronaći nikakvo uvjerljivo objašnjenje te pojave na osnovu karata
dalekih objekata, oni su jednoga dana izašli iz opservatorija i golim okom
pogledali nebo da vide da li se, moţda, na tom mjestu nalazi nešto
zanimljivo. I doista, silno su se iznenadili kada su upravo na mjestu radio-
zraĉenja ugledali jedno izuzetno sjajno tijelo kojeg su ubrzo identificirali
kao planet Jupiter. Usput budi reĉeno, ovo sluĉajno otkriće posve je tipiĉno
u povijesti znanosti.
Svake veĉeri, prije nego što je »Voyager« stigao do Jupitera, mogao
sam vidjeti kako divovski planet treperi na nebu; u tom prizoru naši preci
su uţivali i divili mu se tokom milijuna godina. A one veĉeri kada je došlo
do susreta, dok sam ţurio u Laboratorij za mlazni pogon da se prikljuĉim
ekipi za prouĉavanje podataka s »Voyagera«, na um mi je palo kako
Jupiter više nikada neće biti onaj stari, nikada više samo toĉka svjetlosti na
noćnom nebu, već zauvijek i u buduće jedan svijet kojeg valja istraţiti i
upoznati. Jupiter i njegovi mjeseci predstavljaju svojevrstan minijaturni
Sunĉev sustav koji se sastoji od raznolikih i izuzetnih svjetova s mnoštvom
korisnih pouka za nas.
Što se tiĉe sastava i mnogih drugih svojstava, Saturn je sliĉan
Jupiteru, premda je nešto manji. On pravi puni okret oko svoje osi jednom
u deset sati i takoĊer se odlikuje šarolikim ekvatorskim prugama koje,
meĊutim, nisu tako istaknute kao kod Jupitera. Magnetsko polje i
radijacijski pojas su mu slabiji od Jupiterovih, ali zato ga opasuju znatno
spektakularniji sustav prstena. Konaĉno, i on je okruţen obitelji od
dvanaestak ili više satelita.
Ĉini se da je najzanimljiviji Saturnov mjesec Titan, najveće tijelo te
vrste u Sunĉevom sustavu i jedino koje posjeduje znaĉajniju atmosferu.
Prije susreta »Voyagera 1« s Titanom studenog 1980, informacije kojima
smo raspolagali o njemu bile su oskudne i zbunjujuće. Jedini plin za koji se
pouzdano znalo da je tamo prisutan bio je metan, CH4, što ga je otkrio G.P.
Kuiper. Ultraljubiĉasta svjetlost sa Sunca pretvara metan u sloţenije
molekule ugljikovodika te vodik. Ugljikovodici bi trebali ostati na Titanu
prekrivajući površinu smeĊim, katranastim, organskim talogom, sliĉnom
onome koji se dobiva u pokusima u vezi nastanka ţivota na Zemlji. Laki
vodikov plin trebao bi, zbog Titanove slabe gravitacije brzo odbjeći u
svemir pod djelovanjem jednog silovitog procesa nazvanog »otpuhavanje«,
povukavši za sobom metan i druge atmosferske sastojke. Ali Titan ima
atmosferski tlak koji je u najmanju ruku veliki poput onoga na planetu
Marsu. Otpuhavanje se na Titanu ne dogaĊa. Moţda postoji neki znaĉajan
još neotkriven sastojak atmosfere - dušik, na primjer - koji odrţava na
visokom nivou prosjeĉnu molekularnu teţinu atmosfere i tako spreĉava
otpuhavanje. Ili se moţda otpuhavanje odigrava, ali plinovi koji bjeţe u
svemir stalno se nadoknaĊuju iz unutrašnjosti ovog satelita. Gustoća tijela
Titana tako je mala da on mora sadrţavati velike koliĉine raznih vrsta leda,
ukljuĉujući tu i vodeni, a vjerojatno i metanski, koji se u nepoznatim
koliĉinama oslobaĊaju na površinu pod djelovanjem unutrašnje topline.
Kad ispitujemo Titan kroz teleskop, sve što vidimo je jedan jedva
zamjetljiv crvenkasti disk. Neki promatraĉi izvjestili su o promjenljivim
bijelim oblacima iznad diska - najvjerojatnije graĊenim od kristala
metana. Ali što je uzroĉnik crvenkaste boje? Većina prouĉavalaca Titana
slaţe se da su najverojatnije objašnjenje sloţene organske molekule. O
površinskoj temperaturi i atmosferskom pritisku još su rasprave u toku.
Bilo je nekih nagovještaja o povišenoj površinskoj temperaturi zbog
postojanja efekta staklenika u atmosferi. S obiljem organskih molekula na
površini i u atmosferi, Titan je izuzetan i jedinstven stanovnik Sunĉevog
sustava. Povijest naših bivših istraţivaĉkih putovanja upućuje na
vjerojatnost da će misija »Voyager« i drugi izviĊaĉki pohodi svemirskih
sondi dovesti do prave revolucije naših znanja o ovom svijetu.
Kroz prozor vedrine u Titanovim oblacima moţe vam se ukazati
prizor Saturna i njegovih prstena ĉiju bi bijelo-ţutu boju raspršila
atmosfera. Budući da je Saturnov sustav deset puta udaljeniji od Sunca
nego Zemlja, sjaj naše središnje zvijezde na Titanu iznosi samo jedan posto
njenog sjaja na našem nebu što znaĉi da bi temperatura morala biti znatno
ispod toĉke ledišta vode, ĉak i u sluĉaju atmosfere s jakim efektom
staklenika. Ali uz obilje organske tvari, Sunĉevu svjetlost i, moţda, topla
vulkanska podruĉja, ne moţe se olako zanemariti mogućnost postojanja
ţivota na Titanu.40 Naprosto, on je moguć. Teško, meĊutim, da ćemo moći
doći do pouzdanog odgovora na ovo pitanje prije nego što na površinu
Titana spustimo svemirsku letjelicu opremljenu prikladnim instrumentima.
Da bismo ispitali pojedinaĉne ĉestice Saturnovih prstena moramo im
se potpuno pribliţiti budući da su one sasvim male - grude, ledene krhotine
i sićušni, nepravilni oblikovani gleĉeri promjera jednog metra. Znamo da
su graĊene od vodenog leda zato što se spektralna svojstva Sunĉeve
svjetlosti reflektirane s prstenova poklapaju sa spektralnim svojstvima leda
ustanovljenim u laboratoriju. Da bismo se u svemirskom vozilu pribliţili
prstenima, moramo usporiti tako da se krećemo zajedno s njima dok kruţe
oko Saturna brzinom od oko sedamdesetak tisuća kilometara na sat;
drugim rijeĉima, moramo se i sami naći na stazi oko Saturna krećući se
istom brzinom kao i ĉestice prstena. Tek ćemo ih tada moći razaznati u
pojedinaĉnom obliku, a ne kao mrlje ili pruge.
Zašto oko Saturna umjesto sustava prstena ne kruţi jedan veliki
satelit? Što je neki dio prstena bliţi Saturnu, to je veća njegova brzina
kruţenja (odnosno to brţe »pada« oko planeta - u skladu s trećim
Keplerovim zakonom); unutrašnje gromade jure pokraj vanjskih (i ovdje
vrijedi da je »obilazna traka« uvijek s lijeve strane). Premda se cijela ta
zbrka giba oko planeta brzinom od oko dvadeset kilometara u sekundi,
relativna brzina dvije susjedne gromade vrlo je mala, svega nekoliko
centimetara u minuti. Zbog ovakvog relativnog kretanja gromade se nikada
ne mogu okupiti u jedinstvenu cjelinu pod djelovanjem meĊusobne sile
teţe. Ĉim bi to pokušale, mala razlika u brzinama kruţenja odmah bi ih
rastjerala. Da prsteni nisu toliko blizu Saturnu ovo djelovanje ne bi bilo
tako izrazito i gromade bi mogle zapoĉeti proces srašĉivanja stvarajući
prvo male grude, a na kraju bi se formirao ĉitav satelit. S obzirom na ovu
okolnost, moţda nije sluĉajno što se iza Saturnovih prstenova pruţa sustav
satelita ĉije se dimenzije kreću u rasponu od nekoliko stotina kilometara u
promjeru pa do Titana, divovskog mjeseca ĉija je veliĉina gotovo jednaka
Marsovoj. Materija u svim satelitima, pa i samim planetima, moţda je
prvobitno bila u obliku prstena koji su se kondenzirali i srasli, nakon ĉega
su nastali sadašnji mjeseci i planeti.
Sliĉno Jupiterovom magnetskom polju, Saturnovo takoĊer hvata i
ubrzava naelektrizirane ĉestice Sunĉevog vjetra. Prilikom prijelaza jednog
magnetskog pola na drugi nabijena ĉestica presijeca ekvatorsku ravninu
Saturna. Ukoliko na putu naiĊe na neki komad iz prstena, proton ili
elektron se apsorbiraju u tu malu grudu. I tako, kod oba planeta, prsteni
poništavaju radijacijske pojaseve, koji postoje samo unutar i izvan sustava
prstena. Neki bliski mjesec Jupitera ili Saturna na isti naĉin bi uništavao
ĉestice radijacijskog pojasa: u stvari, ova okolnost omogućila je otkriće
jednog novog Saturnovog mjeseca - »Pioneer 11« registrirao je
neoĉekivanu pukotinu u radijacijskim pojasima, nastalu poništavanjem
naelektriziranih ĉestica, što je ukazivalo na trag nepoznatog satelita.
Sunĉev vjetar seţe daleko iza Saturnove staze. Kada »Voyager«
stigne do Urana i staza Neptuna i Plutona, ako ureĊaji na njemu budu
radili, on će gotovo sigurno osjetiti njegovo prisustvo - dašak vjetra što
puše meĊu svjetovima, daleka krošnja Sunĉeve atmosfere prema carstvu
zvijezda. Na udaljenosti od Sunca koja je dva ili tri puta veća od
Plutonove, tlak meĊuzvjezdanih protona i elektrona postaje veći od
sićušnog pritiska solarnog vjetra. Ovo podruĉje koje se naziva heliopauza,
predstavlja jednu od vanjskih granica Sunĉevog carstva. Ali sonde
»Voyager« nastavit će i dalje, ostavivši za sobom heliopauzu negdje
sredinom dvadeset prvog stoljeća; plovit će oceanom svemira i nikada ne
će ući u neki drugi sunĉev sustav, osuĊene na vjeĉno lutanje daleko od
zvjezdanih otoka. I tako, kroz nekoliko stotina milijuna godina, napravit će
prvi krug oko masivnog središta Mlijeĉnog Puta. Upustili smo se u pothvat
ravan epskim putovanjima.
 7.
KIČMA NOĆI

Stigli su do okrugle rupe u nebu... usijane poput vatre. To, reĉe

Gavran, je zvijezda.
Eskimski mit o stvaranju

Radije bih razumio jedan jedini uzrok, nego bio perzijski car.
Demokrit iz Abdere

No Aristarh sa Samosa izdao je knjigu, koja se sastoji od nekih

hipoteza ĉije pretpostavke dovode do zakljuĉka da je svemir mnogo
puta veći nego što se sada smatra. Njegove hipoteze tvrde da su
zvijezde stajaĉice i Sunce nepokretni, da se Zemlja giba oko Sunca
po kruţnici u ĉijem je središtu Sunce. Sfera zvijezda stajaćica, u
ĉijem se središtu nalazi Sunce, tako je velika da se opseg kruţnice
koju opisuje Zemlja odnosi prema udaljenosti zvijezda kao središte
kugle prema njenoj površini.
Arhimed, Račun s pješčanim zrncima

Ako bi se podnio vjeran prikaz o ĉovjekovim idejama o Bogu,

moralo bi se priznati da se najvećim dijelom rijeĉ »bogovi« koristila
da se izraze skriveni, nejasni, nepoznati uzroci uĉinaka kojima smo
bili oĉevici; da se pribjegava tom izrazu kada prirodni uzrok, izvor
poznatih uzroka prestije bili vidljiv ĉim izgubi nit tih uzroka ili ĉim
njegov razum ne moţe više slijediti lanac dogaĊaja. Ĉovjek rješava
poteškoću, obustavlja svoja istraţivanja pripisujući sve svojim
bogovima... No, kada pripisuje svojim bogovima stvaranje neke
pojave... da li on, u stvari, ĉini bilo što drugo osim zamjene tame u
svom razumu zvukom kojeg je naviknut slušati pun smjernog
strahopoštovanja?
Paul Heinrich Dietrich, Barun od Holbacha,
Systeme de la Nature, London 1770.
 Kada sam bio mali, ţivio sam u Bensonhurstu, ĉetvrti Brooklyna u
gradu New Yorku. Dobro sam poznavao svoje neposredno susjedstvo,
svaku stambenu zgradu, golubarnik, dvorište, stubište, prazan teren,
brijestovo stablo, ornamentalnu ogradu, otvor za ugljen i zid za igranje
kineskog rukometa, pri ĉemu je ciglena fasada kina Loew u aveniji
Stillwell bila nenadmašive kvalitete. Znao sam gdje stanuju mnogi moji
prijatelji: Bruno i Dino, Ronald i Harvey, Sandy, Bernie, Danny, Jackie i
Myra. No samo nekoliko blokova dalje, sjeverno od tutnjavog
automobilskog prometa i nadzemne ţeljeznice u 86. ulici, nalazio se
nepoznat strani teritorij izvan granica mojih skitnji. Što se mene tiĉe, to je
isto tako mogao biti i Mars.
Unatoĉ ranim odlascima na spavanje, zimi sam katkada mogao
vidjeti zvijezde. Gledao sam ih kako trepere vrlo udaljene i pitao se što
predstavljaju. Znao sam zapitkivati stariju djecu i odrasle koji bi samo
odgovarali, »To su svjetla na nebu, deĉko«. Mogao sam i sam vidjeti da su
zvijezde svjetla na nebu. Ali što su zvijezde? Zar samo male lebdeće
svjetiljke? Kakvu svrhu imaju? Na neki naĉin sam ih ţalio: svakidašnja
pojava, ĉija je neobiĉnost na neki naĉin ostala skrivena za moje
neradoznale drugove. Mora postojati dublji odgovor na moje pitanje.
Ĉim sam dovoljno odrastao, roditelji su mi poklonili prvu iskaznicu
za knjiţnicu. Mislim da se knjiţnica nalazila u 85. ulici, u za mene stranom
podruĉju. Smjesta sam od knjiţniĉarke zatraţio knjigu o zvijezdama.
Vratila se s ilustriranom knjigom u kojoj su se nalazile slike muškaraca i
ţena poput Clark Gablea i Jean Harlow. Ţalio sam se, a iz nekog meni tada
nepoznatog razloga, ona se nasmiješila i pronašla drugu knjigu - pravu
knjigu. Zaustavljena daha otvorio sam knjigu i ĉitao sve dok nisam
pronašao. U knjizi je stajalo nešto divno, vrlo duboka misao. Pisalo je da
su zvijezde sunca, vrlo udaljena sunca. Sunce je zvijezda, ali bliska
zvijezda.
Zamislite da uzmete Sunce i odmaknete ga tako daleko da postane
sićušna trepereća toĉkica svjetlosti. Koliko daleko bismo ga morali
pomaknuti? Tada nisam poznavao pojam prividnog promjera. Nisam znao
za zakon da intenzitet svjetlosti opada obrnuto razmjerno s kvadratom
udaljenosti izvora. Nisam imao ni najmanjeg izgleda da izraĉunam
udaljenost do zvijezda. No, mogao sam reći, da ukoliko su zvijezde sunca,
tada moraju biti vrlo daleko - udaljenije od 85. ulice, udaljenije od
Manhattana, vjerojatno udaljenije i od New Jerseya. Kozmos je bio mnogo
veći nego što sam i slutio.
 Kasnije sam proĉitao drugu, zaĉuĊujuću ĉinjenicu. Zemlja, koja
sadrţi i moj Brooklyn, je planet i kruţi oko Sunca. Postoje i drugi planeti. I
oni se kreću oko Sunca, neki su bliţi Suncu, a drugi udaljeniji od njega
nego Zemlja. Ali planeti ne isijavaju svoju vlastitu svjetlost kao što to ĉini
Sunce. Oni samo odbijaju Sunĉevu svjetlost. Ukoliko bi se nalazili na
velikoj udaljenosti, ne bi uopće vidjeli Zemlju i ostale planete; oni bi bili
samo toĉkice vrlo slabašnog sjaja, nezamjetljive u blještavom sjaju Sunca.
Mislio sam: u redu, znaĉi da i druge zvijezde moraju posjedovati planete,
samo što ih još nismo otkrili, a na nekim od tih planeta trebao bi postojati i
ţivot (zašto ne?), moţda neka vrste ţivota razliĉita od ţivota kakav
poznajemo, ţivota u Brooklynu. Tako sam odluĉio da ću postati astronom,
nauĉiti sve o zvijezdama i planetima i, ukoliko mi se pruţi mogućnost, da
ih i posjetim.
Imao sam nevjerojatnu sreću da su roditelji i neki uĉitelji ohrabrivali
moju neobiĉnu ambiciju, kao i sreću što ţivim u ovom dobu kada stvarno
posjećujemo druge svjetove i sudjelujemo u dubokom istraţivanju
kozmosa. Da sam se rodio mnogo ranije, ne bih mogao razumijeti što su to
zvijezde i planeti, bez obzira na moje silno zanimanje. Ne bih znao da
postoje druga sunca i drugi svjetovi. To je jedna od velikih tajni otrgnutih
prirodi, zahvaljujući strpljivim opaţanjima milijunima godina i smjelom
umovanju naših predaka.
Što su to zvijezde? Takva pitanja su isto tako prirodna kao i djeĉji
osmjeh. Uvijek smo ih postavljali. Jedina je razlika u tome da danas znamo
barem neke odgovore. Knjige i knjiţnice predstavljaju pogodna sredstva da
saznamo kakvi su to odgovori. U biologiji postoji moćan iako nesavršen
princip zvan rekapitulacija: u našem individualnom embrionalnom razvoju
ponavljamo evolucionu povijest vrste. Smatram da se neki oblik
rekapitulacije isto tako zbiva i u našem individualnom intelektualnom
razvoju. Nesvjesno slijedimo trag misli naših dalekih predaka. Zamislite
jedno vrijeme prije pojave znanosti, prije pojave knjiţnica. Zamislite doba
prije stotine tisuća godina. Bili smo tada isto tako pametni, jednako
radoznali, jednako zaokupljeni socijalnim problemima i seksom. No,
eksperimenti još nisu zapoĉeli, a izumi nisu smišljeni. To je bilo djetinjstvo
roda Homo. Zamislite doba kada je otkrivena vatra. Kako su tada ţivjeli
ljudi? Što su za naše pretke bile zvijezde? Ponekad u svojoj mašti
zamišljam da je postojao netko tko je razmišljao ovako:
Jedemo bobice i korijenje. Koštunjave plodove i lišće. I uginule
životinje. Neke životinje nalazimo. Neke ubijamo. Znamo koja hrana je
dobra, a koja je opasna. Ako kušamo neke hrane možemo i umrijeti za
kaznu što smo ih jeli. Nismo kanili učiniti nešto loše. Ali zelena pupavka i
kukuta mogu te ubiti. Volimo svoju djecu i naše prijatelje. Upozoravamo ih
da ne jedu takvu hranu.
U lovu na životinje i mi možemo poginuti. Možemo biti probijeni
rogovima ili kljovama. Ili biti pregaženi. Ili pojedeni. Ono što životinje
čine, za nas je pitanje života i smrti: kako se ponašaju, kakve tragove
ostavljaju, kada se pare i donose mladunčad na svijet, doba njihovih
selidbi. Pričamo to našoj djeci. Oni će to prenijeti svojoj djeci.
Ovisimo o životinjama. Slijedimo ih - naročito zimi, kada ima samo
malo biljaka za jelo. Mi smo narod lutajućih lovaca i sakupljača.
Nazivamo sebe lovačkim narodom.
Većina nas spava pod vedrim nebom ili ispod drveća ili pak u krošnji
drveća. Za odjeću koristimo životinjske kože:
da nas griju, da pokriju našu golotinju i katkada kao ležaj. Kada
nosimo životinjske kože osjećamo moći životinja. Skakućemo s gazelom.
Lovimo zajedno s medvjedom. Postoji veza izmeĎu nas i životinja. Lovimo i
jedemo životinje. One love i jedu nas. Dio smo jedni drugih.
IzraĎujemo alate i preživljavamo. Neki od nas su stručnjaci u
lomljenju, cijepanju, oštrenju i poliranju, kao i nalaženju pogodnog
kamenja. Neko kamenje vežemo životinjskim tetivama za drvenu dršku i
tako načinimo sjekiru. Sjekirom udaramo biljke i životinje. Drugo pak
kamenje vežemo za dugačke štapove. Ako smo tihi i na oprezu, katkada se
možemo približiti nekoj životinji i probosti je kopljem.
Meso se kvari. Katkada smo gladni i trudimo se da to ne
zamijećujemo. Katkada pomiješamo biljke s pokvarenim mesom da bi
prekrili loš okus. Zamatamo hranu koja se ne kvari u komade životinjske
kože. Ili u veliko lišće. Ili u ljusku velikog oraha. Mudro je ostaviti hranu
na stranu i nositi je sa sobom. Ako prerano pojedemo tu hranu, neki od nas
skapavat će kasnije od gladi. Stoga moramo jedan drugome pomoći. Zbog
toga, a i mnogih drugih razloga, imamo naše običaje i pravila. Svatko se
mora pokoravati našim pravilima. Oduvijek smo imali pravila. Pravila su
sveta i nepovrediva.
Jednog dana bila je oluja s mnogo munja, grmljavine i kiše. Mališani
se boje oluja. Katkada se i ja bojim. Tajna oluje je skrivena. Grmljavina je
mukla i glasna; munja je kratkotrajna i svijetla. Možda je neko vrlo moćno
biće strahovito ljuto. Mislim da to mora biti netko na nebu.
 Poslije oluje u obližnjoj šumi pojavilo se neko svjetlucanje i
pucketanje. Pošli smo da vidimo. Tamo je bila neka svijetla, vruća,
skakutava stvar, žuta i crvena. Nikada prije nismo tako nešto vidjeli. Sada
to zovemo »vatra«. Ima poseban miris. Na neki način ona je živa. Jede
hranu. Jede biljke i grane drveća, pa čak i cijela stabla, ukoliko joj to
dopustite. Snažna je. Ali nije jako pametna. Kada ponestane hrane, ona
umire: Neće prijeći niti kopljomet udaljenosti izmeĎu dva stabla ukoliko se
na putu ne nalazi njena hrana. Ne može hodati, a da ne jede. Ali tamo gdje
ima mnogo hrane, raste i stvara mnogo vatrenih potomaka, djece ognja.
Jedan je od nas došao na hrabru i strašnu zamisao: da zarobi vatru,
malo je hrani i učini našim prijateljem. Pronašli smo nekoliko dugih grana
tvrdog drveta. Vatra ih je izjedala ali polako. Mogli smo grane držati na
kraju gdje se nije nalazila vatra. Ako brzo trčiš s malim plamenom, vatra
umire. Djeca vatre su slabašna. Mi nismo trčali. Hodali smo uzvikujući
dobre želje »Nemoj umrijeti«, rekli smo vatri. Ostali lovci promatrali su
nas zapanjeno.
Nakon toga, uvijek smo nosili vatru sa sobom. Imamo majku vatre da
hrani polako vatru41 kako ne bi umrla od gladi. Vatra je čudesna i
korisna: sigurno poklon moćnih bića. Da li su to ona ista bića koja se ljute
u oluji?
Vatra nas grije u hladnim noćima. Daje nam svjetlost. Razbija rupe u
tami u noćima bez Mjeseca. Možemo prireĎivati koplja za sutrašnji lov.
Kad nismo umorni, čak i u mraku se meĎusobno vidimo i pričamo. TakoĎer
vrlo dobra stvar! - vatra tjera životinje. Mogu nas napasti noću. Katkada
su nas pojele čak i male životinje poput hijena i vukova. Sada je drukčije.
Sada vatra drži životinje na pristojnoj udaljenosti. Vidimo ih kako tiho
zavijaju u tami, vrebaju, a njihove oči bliješte u odsjaju vatre. Vatra se
brine za nas.
***
Nebo je važno. Pokriva nas. Govori nam. Prije nego što smo pronašli
vatru, ležali bismo u mraku i gledali u sve te nebeske točkice svjetlosti.
Neke točkice su skupljene tako da čine slike na nebu. Jedna meĎu nama je
mogla vidjeti bolje te slike od nas ostalih. Učila nas je o tim slikama i kako
da ih nazivamo. Sjedili bismo do kasno u noć i raspredali priče o slikama
na nebu: lavovima, psima, medvjedima, narodu lovaca. I o drugim, čudnim
stvarima. Da li bi to mogle biti slike moćnih bića na nebu, onih koji dižu
oluje kada se naljute?
 Nebo uglavnom ne mijenja izgled. Iste slike zvijezda pojavljuju se iz
godine u godinu. Mjesec izrasta iz ničega, od tankog ivera do okrugle
grude, a onda se ponovo pretvara u ništa, nestaje. Kada se Mjesec mijenja,
žene krvare. Neka plemena imaju običaje koji ne dopuštaju snošaj za
odreĎeno vrijeme rastućeg ili nestajućeg Mjeseca. Neka plemena urezuju
na jelenje rogove te dane mjeseca ili dane kada žene krvare. Tako mogu
unaprijed predviĎeti i poštovati svoje običaje. Običaji su sveti.
Zvijezde su vrlo daleko. Kada se popnemo na neko brdo ili drvo, nisu
nam ništa bliže. IzmeĎu nas i zvijezda pojavljuju se oblaci: zvijezde se
moraju nalaziti iza oblaka. Mjesec u svojem polaganom gibanju prolazi
ispred zvijezda. Kasnije možeš vidjeti da nije pričinio nikakvu štetu
zvijezdama. Mjesec ne jede zvijezde. Zvijezde se moraju nalaziti iza
Mjeseca. One titraju. Čudesna, hladna, bijela i udaljena svjetla. Mnoštvo
svjetala. Preko cijelog neba. Ali samo noću. Pitam se što su zapravo one.
Nakon što smo pronašli plamen, sjedio sam uz logorsku vatru i
razmišljao o zvijezdama. Polako mi je došla misao: zvijezde su vatre,
pomislio sam. Tada sam došao i na drugo zamisao: zvijezde su logorske
vatre koje noću pale druga plemena lovaca. Zvijezde daju manje svjetlosti
od logorske vatre. Stoga zvijezde moraju biti vrlo udaljene logorske vatre.
»Ali«, upitali su me. »kako mogu biti logorske vatre na nebu? Zašto te
logorske vatre i lovci koji se nalaze oko njih ne padnu dolje pred naše
noge? Zašto se nepoznata plemena ne strmoglave s neba?«
To su dobra pitanja. Muče me. Katkada pomislim da je nebo
polovica ljuske od velikog jajeta ili velikog oraha. Mislim da ljudi koji se
nalaze oko tih udaljenih logorskih vatri gledaju dolje na nas - samo im se
čini da zapravo gledaju prema gore - i kažu da smo mi na njihovom nebu i
pitaju se zašto mi ne padnemo dolje, na njih, nadam se da shvaćaš što
mislim. Ali ostali lovci kažu, »dolje je dolje, a gore je gore.« I to je dobar
odgovor, takoĎer.
Postoji i jedna druga zamisao do koje je došao jedan od nas. On
misli da je noć jedna velika životinjska koža prebačena preko neba. U koži
se nalaze rupe. Mi gledamo kroz te rupe. I vidimo vatru. On ne misli da je
vatra samo na onim mjestima gdje vidimo zvijezde. On misli da se vatra
nalazi svugdje. On misli da vatra prekriva cijelo nebo. Ali koža sakriva
vatru. Osim tamo gdje su rupe.
Neke zvijezde putuju. Kao životinje koje lovimo. Poput nas. Ukoliko
ih pratiš pažljivo nekoliko mjeseci, ustanovit ćeš da se gibaju. Ima ih samo
pet, poput prstiju ruke. One polako putuju meĎu zvijezdama. Ako je točna
zamisao o logorskim vatrama, te zvijezde moraju biti lutajuća plemena
lovačkog naroda koja nose velike vatre. Samo, ne shvaćam kako lutajuće
zvijezde mogu biti rupe u nekoj koži. Kada načiniš rupu, ona ostaje tamo
gdje si je načinio. Rupa je rupa. Rupe se ne miču. TakoĎer, ne sviĎa mi se
da me okružuje nebo u plamenu. Ako bi pala koža, noćno nebo bilo bi
blještavo - previše sjajno - kao da se svugdje vidi vatra. Mislim da bi nas
sve pojelo takvo plamteće nebo. Možda postoje dvije vrste moćnih bića na
nebu. Oni zli, koji žele da nas nebeski plamen poždere. I dobri, koji su
postavili kožu da drže vatru podalje od nas. Moramo pronaći neki način da
se zahvalimo onima dobrima.
Ne znam da li su zvijezde logorske vatre na nebu. Ili rupe na koži
kroz koje nas promatra moćna vatra. Katkada mislim jedno. Katkada
razmišljam na drugi način. Jednom sam mislio da to nisu niti logorske
vatre niti rupe u koži već nešto treće, za mene nedokučivo.
Legni i nasloni glavu na deblo. Glava ti ide prema dolje. Tada možeš
vidjeti samo nebo. Ne vidiš brda, stabla, lovački narod, logorske vatre.
Samo nebo. Ponekad osjećam da bih mogao pasti u nebo. Ako su zvijezde
logorske vatre, želio bih posjetiti druge narode lovaca - one koji lutaju.
Tada se osjećam dobro pri pomisli da upadnem u nebo. Ali ukoliko su
zvijezde samo rupe u koži, uplašim se. Ne želim pasti kroz neku rupu u
moćnu vatru.
Želio bih znati što je istina. Ne volim kad ne znam.
Ne zamišljam da su mnogi pripadnici neke lovaĉkosakupljaĉke grupe
imali sliĉne misli o zvijezdama. Moţda su tokom vjekova neki i imali, ali
nikad te misli nisu bile u jednoj te istoj osobi. Ipak, u takvim društvima se
javljaju i profinjene misli. Na primjer, !Kung42 Bušmani iz pustinje
Kalahari u Botsvani imaju objašnjenje za Mlijeĉni Put koji se na njihovoj
geografskoj širini ĉesto nalazi nad glavom. Nazivaju ga »Kiĉma Noći«,
kao da je nebo neka velika ţivotinja unutar koje ţivimo. Njihovo
objašnjenje ĉini Mlijeĉni Put korisnim i razumljivim. Ĉlanovi plemena
!Kung smatraju da Mlijeĉni Put drţi, zadrţava noć: da ukoliko ne bi bilo
Mlijeĉnog Puta dijelovi tame bi se stropoštali na nas. To je elegantna
misao.
Metafore kao one o nebeskim logorskim vatrama ili galaktiĉkim
kiĉmama su na kraju u većini ljudskih kultura zamijenjene drugom idejom:
moćna bića u nebesima unaprijeĊena su u bogove. Pridavana su im imena i
rodbinski odnosi, te posebne odgovornosti za odreĊene kozmiĉke sluţbe
koje su se od njih oĉekivale. Postojao je bog ili boginja za svaku ljudsku
djelatnost. Bogovi su upravljali prirodom. Ništa se nije moglo dogoditi bez
njihovog izravnog djelovanja. Ukoliko su bili sretni, bilo je obilje hrane, pa
su i ljudi bili sretni. Ali ukoliko je nešto oneraspoloţilo bogove - a katkada
je bila dovoljna samo sitnica da se to dogodi - posljedice su bile strašne:
suše, oluje, ratovi, potresi, erupcije vulkana, epidemije. Trebalo je steći
naklonost bogova i poĉelo je ţivo djelovanje raznovrsnih svećenika i
proroĉišta da bi se bogovi umilostivili. Ali kako su bogovi bili hiroviti,
nikada niste bili sigurni što će uĉiniti. Priroda je bila zagonetka. Bilo je
teško shvatiti svijet.
Malo je toga ostalo od Heraiona na egejskom otoku Samosu, jednog
od ĉuda starog vijeka, velikog hrama posvećenog Heri, koja je zapoĉela
svoju karijeru kao boginja neba. Ona je bila boţanstvo, zaštitnik Samosa i
imala je tamo istu ulogu kao boginja Atena u gradu Ateni. Mnogo kasnije,
udala se za Zeusa, poglavara olimpskih bogova. Stara predaja iznosi da su
svoj medeni mjesec proveli na otoku Samosu. Grĉka religija je
objašnjavala da je magliĉasta vrpca svjetlosti na noćnom nebu zapravo
mlijeko Here ištrcano preko neba iz njenih dojki, legenda koja je izvor
naziva i danas u upotrebi u zapadnoj civilizaciji - Mlijeĉni Put. Moţda je to
izvorno predstavljalo znaĉajnu slutnju da nebo othranjuje, doji Zemlju;
ukoliko je tome tako, izgleda da se znaĉenje toga zaboravilo prije mnogo
tisućljeća.
Mi smo skoro svi potomci ljudi koji su reagirali na ţivotne opasnosti
izmišljanjem priĉa o hirovitim i mrzovoljnim boţanstvima. Dugo vremena
ljudski instinkt razumijevanja bio je zamagljen lakovjernim religijskim
objašnjenjima, kao u Grĉkoj Homerovog doba, kada su postojali bogovi
neba i Zemlje, oluje, oceana i podzemnog svijeta, vatre, vremena, ljubavi i
rata; gdje je svako stablo i svaka livada imala svoju vilu i svoju
bakantkinju.
Tisućljećima ljudi su bili opĉinjeni - kao što su poneki još i danas -
predodţbom da je svemir marioneta ĉije konce povlaĉi neki bog ili
boţanstva, nevidljiva i nedokuĉiva. Zatim, prije dvije i pol tisuće godina
zbilo se veliĉanstveno buĊenje u Joniji: na Samosu i obliţnjim grĉkim
kolonijama koje su cvale na otocima i u zatonima ţivahnog istoĉnog
Egejskog mora.43 Najednom su se tamo pojavili ljudi koji su
smatrali da se sve sastoji od atoma; da su se ljudska bića i ţivotinje razvile
iz jednostavnijih oblika; da bolesti ne prouzrokuju demoni ili bogovi; da je
Zemlja samo jedan planet koji kruţi oko Sunca. I da su zvijezde vrlo
udaljene.
Ta revolucija stvorila je iz kaosa kozmos. Stari Grci su vjerovali da
je prvo biće bilo Kaos, koje odgovara izrazu u knjizi Geneze u istom
smislu, »bez oblika«. Kaos je prvo stvorio, a zatim se pario s boginjom
zvanom Noć, da bi konaĉno njihovi potomci stvorili sva boţanstva i ljude.
Svemir stvoren od kaosa bio je u savršenom skladu sa grĉkim shvaćanjem
da je priroda nepredvidiva i da njome upravljaju hirovita boţanstva. Ali u
šestom stoljeću prije naše ere u Joniji se razvila nova predodţba, jedna od
velikih ideja ljudskog roda. Stari Jonjani su zakljuĉili da je svemir
spoznatljiv, jer pokazuje unutrašnji red: postoje pravilnosti u prirodi koje
omogućavaju da se razotkriju njene tajne. Priroda nije potpuno
nepredvidiva; postoje pravila kojima se ĉak i ona mora podvrgavati. To
krasno svojstvo ureĊenosti svemira nazvano je kozmos.
Ali zašto Jonija, zašto u tim skromnim i pastoralnim krajolicima, tim
zabaĉenim otocima i zatonima istoĉnog Mediterana? Zašto ne u velikim
gradovima Indije ili Egipta, Babilona, Kine ili Srednje Amerike? Kina je
imala tisućljetnu astronomsku tradiciju; tamo je pronaĊen papir i tisak,
rakete, satovi, svila, porculan i oceansko pomorstvo. Neki povjesniĉari
tvrde da je bez obzira na to kinesko društvo bilo previše tradicionalno,
suviše nesklono da prihvati inovacije. Zašto ne Indija, izrazito bogata,
matematiĉki nadarena kultura? Zato, kako tvrde neki povjesniĉari, jer su
Indijci bili nepokolebljivo fascinirani idejom o beskonaĉno starom svemiru
osuĊenom na vjeĉni niz smrti i uskrsnuća duša, svemira u kojem se ne
moţe dogoditi ništa bitno novog. Zašto ne civilizacije Maya i Azteka koje
su bile viĉne astronomiji i opĉinjene, poput Indijaca, velikim brojevima?
Zato, kako izjavljuju neki povjesniĉari, jer im je manjkao smisao ili poticaj
za mehaniĉke izume. Maye i Azteki nisu ĉak - osim za djeĉje igraĉke -
izmislili kotaĉ.
Jonjani su imali nekoliko prednosti. Jonija je otoĉno podruĉje.
Izolacija, iako nepotpuna, raĊa raznovrsnost. S mnogo razliĉitih otoka bilo
je i mnoštvo politiĉkih jedinica. Ni jedna jedina koncentracija moći nije
mogla nametnuti društvenu i intelektualnu jednolikost na svim otocima.
Postala su moguća slobodna istraţivanja. Podupiranje praznovjerja se nije
smatralo politiĉkom nuţnošću. Za razliku od mnogih drugih kultura
Jonjani su se nalazili na raskriţju civilizacija, a ne u jednom od središta.
Feniĉka abeceda prilagoĊena je grĉkom jeziku prvo u Joniji i na taj naĉin
omogućila rasprostranjenu knjiţevnost. Pisana rijeĉ prestala je biti
monopol svećenika i pisara. Zamisli mnogih ljudi postale su dostupne u
razmatranjima i raspravama. Politiĉka moć je bila u rukama trgovaca koji
su aktivno unapreĊivali tehnologiju o kojoj je ovisilo i njihovo blagostanje.
U istoĉnom Mediteranu su se sastajale afriĉke, azijske i evropske
civilizacije, ukljuĉujući velike kulture Egipta i Mezopotamije i meĊusobno
se oplodile u silovitom i ţestokom sudaru predrasuda, jezika, ideja i
bogova. Što biste uĉinili da ste suoĉeni s nekoliko razliĉitih bogova od
kojih svaki svojata jedno te isto podruĉje? Smatralo se da su babilonski
Marduk i grĉki Zeus gospodari neba i kraljevi bogova. Mogli biste
zakljuĉiti da su zapravo Marduk i Zeus jedno te isto. Mogli ste meĊutim
isto tako zakljuĉiti, budući da ta dva boga imaju mnoge razliĉite osobine,
da su jednog od njih izmislili svećenici. Ali ukoliko su izmislili jednog,
zašto ne i obojicu?
I tako je niknula velika ideja o shvaćanju svijeta bez pretpostavke
postojanja bogova: da bi mogli postojati principi, sile, zakoni prirode,
pomoću kojih bi se svijet mogao shvatiti, a da se ne pripisuje pad svakog
vrapca izravnom djelovanju Zeusa.
Mislim da bi Kina i Indija i Mezopotamija takoĊer naišle na znanost,
samo da im se dalo malo više vremena. Kulture ne dozrijevaju jednakim
ritmom niti vojniĉkim strojevim korakom. One nastaju u razliĉitim
vremenima i napreduju razliĉitim brzinama. Znanstveni pogled na svijet je
tako uspješan, objašnjava toliko toga, usklaĊen je tako harmoniĉno sa
najnaprednijim dijelovima naših mozgova da smatram da bi kad tad
praktiĉki svaka kultura na Zemlji, prepuštena sama sebi, otkrila znanost.
Jedna kultura je morala biti prva. Ispalo je da je Jonija to mjesto roĊenja
znanosti.
Ta velika revolucija ljudske misli zapoĉela je izmeĊu 600. i 400.
godine prije naše ere. Kljuĉ revolucije bila je ljudska ruka. Neki od
briljantnih jonjanskih mislilaca bili su sinovi pomoraca, ratara i tkalaca.
Oni su, za razliku od svećenika i pisara drugih nacija koji su odrasli u
obilju i zazirali od prljanja svojih ruku, bili naviknuti na upotrebu svojih
ruku. Odbacili su praznovjerje i poĉeli ĉiniti ĉuda. U mnogim sluĉajevima
posjedujemo samo djelomiĉna ili svjedoĉanstva iz druge ruke o tome što se
dogaĊalo. Usporedbe koje su se tada upotrebljavale, danas nam mogu biti
nejasne. Nekoliko stoljeća kasnije, svjesno se nastojalo potisnuti te nove
spoznaje. Vodeće liĉnosti te revolucije bili su ljudi s grĉkim imenima koja
su nam danas ĉesto i nepoznata, no rijeĉ je o najistinskijim pionirima
razvoja naše civilizacije i ĉovjeĉanstva.
 Tales iz Mileta, grada u Maloj Aziji, s druge strane tjesnaca koji
dijeli otok Samos od kopna, bio je prvi jonjanski znanstvenik. Putovao je
po Egiptu i bio je upućen u tajne Babilonaca. Priĉa se da je uspio
predskazati i jednu pomrĉinu Sunca. Nauĉio je kako se moţe izmjeriti
visina piramide pomoću duţine sjene koju ona baca, te visine Sunca iznad
obzorja, naĉin koji se koristi i sada pri odreĊivanju visina brda na Mjesecu.
Prvi je dokazivao geometrijske teoreme istovrsne onima koje je Euklid
sistematizirao tri stoljeća kasnije - na primjer, pouĉak da su kutovi na
osnovici istokraĉnog trokuta jednaki. Postoji neprekidna veza
intelektualnog napora od Talesa preko Euklida pa sve do odlaska Isaaca
Newtona na staurbriĊki sajam gdje je on 1663. godine kupio knjigu
Elementi geometrije, dogaĊaj koji je ubrzao modernu znanost i tehnologiju.
Tales je nastojao shvatiti svijet bez prizivanja bogova. Kao i
Babilonci, vjerovao je da se svijet nekad sastojao od vode. Da bi objasnili
postojanje kopna, Babilonci su dodali boga Marduka, koji je poloţio
rogozinu na površinu voda i natrpao je blatom.44 Tales je imao sliĉan
svjetonazor, ali je, kao što je kazao Benjamin Farrington, izostavio
Marduka. Da, sve je nekada bilo vodeno prostranstvo, ali Zemlja se iz
oceana stvorila prirodnim procesom, sliĉno kako je Tales mislio, nanošenju
mulja koje je opaţao u delti Nila. Doista, on je smatrao da je voda opći
princip, temelj materije, isto što bismo danas mogli reći za elektrone,
protone i neutrone ili za kvarkove. Da li je Talesov zakljuĉak bio toĉan ili
ne, nije toliko bitno, vaţan je pristup: svijet nisu stvorili bogovi, već je on
posljedica igre materijalnih sila koje djeluju u prirodi. Tales je iz Babilona
i Egipta donio sa sobom sjeme novih znanosti astronomije i geometrije,
znanosti koje će proklijati i napredovati u plodnom tlu Jonije.
Vrlo je malo poznato o ţivotu Talesa, ali u Aristotelovoj Politici
zapisana je jedna anegdota koja mnogo toga otkriva:
[Talesa] su ogovarali zbog njegova siromaštva, ĉime se htjelo pokazati da
je filozofiranje beskorisno. Priĉa se da je on svojim iskustvom [steĉenim
prouĉavanjem prirode] mogao već u zimi predvidjeti da će iduće godine biti
vrlo bogata berba maslina. Imao je nešto novaca pa je zakupio sve preše u
Kiosu i Miletu po vrlo niskoj cijeni, jer se nitko nije s njim nadmetao na
draţbi. Kada je došlo vrijeme berbe, bile su potrebne mnoge preše
najednom i on ih je iznajmljivao po cijeni kakva mu se svidjela i zaradio
velike koliĉine novaca. Na taj je naĉin pokazao svijetu da se i filozofi mogu
vrlo lako obogatiti ukoliko to ţele, ali da su njihove stvarne teţnje sasvim
druge prirode.
Bio je poznat i kao razborit politiĉar, uspješno je nagovarao Milećane
da se odupru asimilaciji od strane Kreza, kralja Lidije, a bez uspjeha je
preporuĉao federaciju svih otoĉnih drţava Jonije da bi se lakše oduprli
Lidijcima.
Anaksimandar iz Mileta bio je prijatelj i sudrug Talesa, jedan od
prvih ljudi koji je znao zamisliti i izvesti neki eksperiment. Ispitujući
pomicanje sjene okomito postavljenog štapa odredio je toĉnu duţinu
godine i trajanje godišnjih doba. Stoljećima su ljudi koristili štapove da se
udaraju i meĊusobno probadaju. Anaksimandar je upotrijebio štap da bi
mjerio vrijeme. Bio je prva osoba u Grĉkoj koja je napravila Sunĉev sat,
zemljovid poznatog svijeta, te nebeski globus s prikazom zvijeţĊa.
Smatrao je da se Sunce, Mjesec i zvijezde sastoje od vatre koja se vidi kroz
pomiĉne otvore na nebeskom svodu, što je vjerojatno znatno starija
zamisao. Zastupao je znaĉajno gledište da Zemlja nije obješena ili
poduprta nebesima, već da stoji sama od sebe u središtu svemira: budući da
se nalazi na jednakoj udaljenosti od svih mjesta na »nebeskoj sferi«, ne
postoji sila koja bi je mogla pomaknuti.
On je govorio da smo iza roĊenja toliko bespomoćni da bi prva
stvorena ljudska djeca prepuštena sama sebi odmah umrla. Anaksimandar
je iz toga zakljuĉio da su ljudska bića nastala od drugih ţivotinja koja
imaju samostalniju novoroĊenĉadi predloţio je samonikli nastanak ţivota u
blatu, a prve ţivotinje koje su se pojavile bile su ribe pokrivene bodljama.
Konaĉno su neki potomci tih riba napustili vodu i preselili se na kopno,
gdje su se razvili u druge ţivotinje preobrazbom iz jednog oblika u drugi.
Vjerovao je u postojanje beskonaĉnog broja nastanjenih svjetova,
podloţnih ciklusima raspadanja i ponovnog oţivljavanja. Ţali se sveti
Augustin potišteno »da ni on, išta više od Talesa, nije pripisao uzrok sve te
neprestane aktivnosti boţanskom umu«.
Oko 540. godine prije nove ere, na otoku Samosu stupio je na vlast
tiran Polikrat. Izgleda da je zapoĉeo karijeru kao trgovac, a zatim je prešao
na meĊunarodno gusarstvo. Polikrat je bio velikodušni mecena umjetnosti,
znanosti i tehnike. Ali unatoĉ tome tlaĉio je svoje podanike, ratovao protiv
svojih susjeda i sasvim opravdano se plašio invazije. Stoga je opasao svoju
prijestolnicu glomaznim zidinama, dugim oko šest kilometara, ĉiji ostaci
stoje još i danas. Da bi doveo vodu iz udaljenog izvora kroz utvrĊenje,
naredio je da se iskopa veliki tunel. Duţine jednog kilometra, tunel probija
jedno brdo. Izbušena su dva prokopa sa svake strane, koja su se skoro
savršeno sastala u sredini tunela. Bilo je potrebno oko petnaest godina da
se završi taj pothvat, svjedoĉanstvo inţinjerstva tog doba i demonstracija
izvanrednih praktiĉkih sposobnosti Jonjana. Ali postoji i druga ruţna strana
tog pothvata: tunel su djelomiĉno izgradili i okovani robovi, od kojih je
većinu zarobilo gusarsko brodovlje Polikrata.
To je bilo doba Teodora, najboljeg inţinjera tog vremena kome Grci
pripisuju izum kljuĉa, ravnala, tesarskog kutnika, tokarilice, libele, izum
lijevanja bronce i centralnog grijanja. Zašto nisu postavljeni spomenici tom
ĉovjeku? Ljudi koji su sanjali i umovali o zakonima prirode, druţili su se s
tehnolozima i inţinjerima. Ĉesto su to bili i isti ljudi. Teorija i praksa je
bilo jedno.
Otprilike u isto vrijeme, na obliţnjem otoku Kosu, Hipokrat je
utemeljivao svoju slavnu medicinsku školu, koje se danas jedino sjećamo
zbog Hipokratove zakletve. To je bila praktiĉna i djelotvorna škola
medicine u kojoj je Hipokrat zahtijevao da se mora temeljiti na tadašnjim
ekvivalentima fizike i kemije.45 Škola je takoĊer obraĊivala i teoriju. U
svojoj knjizi O staroj medicini Hipokrat je pisao: »Ljudi smatraju da je
epilepsija boţanski biljeg i to samo zato jer je ne shvaćaju. Ali ukoliko bi
sve što ne shvaćaju nazivali boţanskim, pa tada ne bi bilo kraja boţanskim
stvarima.«
Vremenom su se jonjanski utjecaj i eksperimentalne metode proširile
na kopno Grĉke, u Italiju i na Siciliju. Nekada skoro nitko nije vjerovao u
postojanje zraka. Svima je, naravno, bilo poznato disanje, no prevladavalo
je mišljenje da je vjetar dah bogova. Ali ideja o zraku kao nepokretnoj,
materijalnoj, ali nevidljivoj tvari bila je nezamisliva. Prvi zabiljeţeni
eksperiment sa zrakom izveo je lijeĉnik46 Empedoklo koji je djelovao oko
450. godine prije n. e. Neki izvještaji tvrde da je sam sebe poistovjećivao s
bogom. No moţda je on bio samo toliko pametan pa su drugi smatrali da je
boţanstvo. Vjerovao je da se svjetlost širi vrlo brzo, ali ne i beskonaĉnom
brzinom. Uĉio je da je nekad postojalo mnogo veće mnoštvo ţivih bića na
Zemlji, ali da mnoge vrste »mora da su postale nesposobne da raĊaju i
nastave svoju vrstu. Jer, u sluĉaju svake vrste, koja danas ţivi, lukavstvo ili
hrabrost ili brzina ju je od poĉetka postojanja štitila i odrţala«. U tom
pokušaju da objasni skladnu prilagodljivost organizama svojim okolinama,
Empedoklo je kao i Anaksimandar i Demokrit (vidi dalje) jasno naslutio
neka stanovišta Darwinove velike ideje o evoluciji putem prirodnog
odabiranja.
Empedoklo je izveo svoj pokus s takozvanom klepsidrom ili
»vodokradicom« koja se koristila kao kuhinjski pribor. Bronĉana kugla s
grlom i malim rupicama na dnu napuni se tako da se uroni u vodu. Ako je
izvadite nezaĉepljena grla, voda istjeĉe kroz rupice. Ali, ako je izvadite
tako da palcem zatvorite grlo, voda se zadrţava unutar kugle sve dok ne
uklonite palac. Ukoliko pokušate napuniti klepsidru zaĉepljena grla, ništa
se neće dogoditi. Neka materijalna tvar u njoj se odupire prodoru vode. Ne
moţemo vidjeti takvu tvar. Što bi to moglo biti? Empedoklo zakljuĉuje da
to moţe biti samo zrak. Nešto nevidljivo vrši pritisak i moţe osujetiti moju
ţelju da napunim tu posudu s vodom ukoliko bih bio dovoljno glup da
drţim svoj palac na grliću. Empedoklo je otkrio nevidljivo. Mislio je da
zrak mora biti tvar tako fino rasitnjena da se ne moţe vidjeti.
Kaţe se da je Empedoklo poginuo u nastupu oduševljenja skoĉivši u
vruću lavu s vrha grotla velikog vulkana Etne. Ja katkada zamišljam da se
on naprosto pokliznuo za vrijeme hrabre i pionirske pustolovine u
opaţaĉkoj geofizici.
Taj trag, tu slutnju o postojanju atoma produbio je Demokrit koji je
potjecao iz jonske kolonije Abdere u sjevernoj Grĉkoj. Abdera je bila neka
vrsta grada za podsmjeh. Kad biste 430. godine prije n. e. pripovijedali
priĉu o nekom iz Abdere, jamaĉno biste izmamili smijeh slušaoca. Na neki
naĉin bio je to Brooklyn ondašnjeg doba. Po Demokritu, sve u ţivotu je
trebalo uţivati i razumijeti; shvaćanje i uţitak bili su istovjetni. Rekao je da
je »ţivot bez veselja poput duga puta bez gostionica«. Unatoĉ tome što je
bio porijeklom iz Abdere, Demokrit nije bio luda. Smatrao je da se velik
broj svjetova spontano oblikovao iz rasute tvari u prostoru, svjetovi koji su
se razvijali i raspadali. U vrijeme kada se ništa nije znalo o udarnim
kraterima, Demokrit je smatrao da se svjetovi povremeno sudaraju;
vjerovao je da neki svjetovi lutaju usamljeni kroz tamu prostora, dok su
drugi praćeni nekolicinom sunaca i mjeseci; da su neki svjetovi nastanjeni
dok drugi ne posjeduju ni biljke ni ţivotinje pa ĉak ni vodu; vjerovao je da
najjednostavniji oblici ţivota potjeĉu od neke vrste prvobitnog blata. Uĉio
je da je moć zapaţanja, na primjer razlog zašto mislim da drţim pero u
ruci, ĉisto fiziĉki i mehanistiĉki proces; da je proces mišljenja i osjećanja
svojstvo tvari sastavljene na dovoljno fin i sloţen naĉin, a ne posljedica
nekog duha kojim su bogovi nadahnuli materiju.
Demokrit je izmislio rijeĉ atom, grĉki izraz za »nedjeljiv«. Atomi su
osnovne ĉestice koje se protive našim pokušajima da ih razlomimo u manje
komade. Rekao je da je sve skup atoma spojenih na zamršen naĉin. Ĉak i
mi sami. »Ništa ne postoji«, reĉe, »osim atoma i praznine.«
Kada reţemo jabuku, noţ mora proći kroz prazne prostore meĊu
atomima, umovao je Demokrit. Ako ne bi postojale takve praznine, noţ bi
se susreo s neprobojnim atomima i jabuka se ne bi mogla razrezati. Reţući,
na primjer, stoţac, usporedimo dva presjeka jedan ispod drugoga. Da li su
ti presjeci jednaki? Ne, kaţe Demokrit. Zbog oblika stošca jedan komad
nuţno ima manji presjek od drugoga. Ukoliko bi te dvije površine bile
toĉno jednake radilo bi se o valjku, a ne o stošcu. Bez obzira na oštrinu
noţa, ta dva komada imaju razliĉite presjeke. Zašto? Zato što u vrlo malim
razmjerima materija pokazuje neku nesmanjivu zrnatost. Taj sićušni niz
zrnatosti, tu skokovitost, Demokrit je poistovjetio sa svijetom atoma.
Njegovi argumenti nisu bili isti oni koje upotrebljavamo danas, no bili su
oštroumni i elegantni, izvedeni iz svakodnevnog ţivota. A njegovi
zakljuĉci su u naĉelu bili ispravni.
U srodnoj zadaći s tim, Demokrit je zamislio proraĉun obujma stošca
ili piramide, pomoću vrlo velikog broja krajnje tankih ploĉica, koje se
smanjuju idući od baze prema vrhu. Izloţio je problem koji se u
matematici naziva teorija limesa. Pokucao je na vrata diferencijalnog i
integralnog raĉuna, tog osnovnog sredstva za shvaćanje svijeta koji nije,
koliko znamo iz pisanih svjedoĉanstava, u stvari bio otkriven sve do doba
Isaaca Newtona. Da Demokritovo djelo nije bilo skoro potpuno uništeno,
moţda bismo imali i diferencijalni raĉun za vrijeme Krista.47
Thomas Wright se 1750. godine divio ĉinjenici da je Demokrit
smatrao Mlijeĉni Put nakupinom nerazluĉenih zvijezda: »davno prije nego
što je astronomija poţnjela bilo kakve koristi od napretka optike; [on] je
vidio, moţemo reći, okom razuma isto tako daleko u beskonaĉnost kao što
su to mogli najsposobniji astronomi u kasnijim naprednijim vremenima.«
Iznad mlijeka Here, iznad Kiĉme Noći, vinuo se duh Demokrita.
Izgleda da je Demokrit kao ĉovjek bio pomalo neobiĉan. Ţene, djeca
i seks su mu smetali, djelomiĉno zato jer su oduzimali dragocijeno vrijeme
za razmišljanje. Ali cijenio je prijateljstvo, smatrao je da je veselje glavni
cilj ţivota i posvetio je jedno veće filozofsko istraţivanje porijeklu i prirodi
oduševljenja. Putovao je u Atenu da bi posjetio Sokrata, no bio je suviše
srameţljiv da se predstavi. Bio je bliski prijatelj Hipokrata. Osjećao je
strahopoštovanje prema ljepoti i eleganciji fizikalnog svijeta. Osjećao je da
treba više cijeniti ĉak i siromaštvo u demokraciji, nego li bogatstva u
tiraniji. Vjerovao je da su vladajuće religije njegovog doba zle i da ne
postoje ni besmrtne duše ni besmrtni bogovi. »Ne postoji ništa, osim atoma
i praznine«.
Nemamo zapisa da su Demokrita proganjali zbog njegovih stavova -
moţda i zato jer je došao iz Abdere. MeĊutim već u njegovo doba
kratkotrajna tradicija snošljivosti prema nekonvencionalnim nazorima
bivala je izjedana, a zatim uništena. Kaţnjavali su ljude koji su imali
neobiĉne ideje. Na današnjoj grĉkoj novĉanici od stotinu drahmi nalazi se
portret Demokrita. No, njegovi nazori su bili potisnuti, njegov utjecaj na
povijest je bio sprijeĉen. Mistici su poĉeli odnositi pobjedu.
Anaksagora je bio Jonjanin, eksperimentalac u naponu snage oko
450. godine prije n. e., a ţivio je u Ateni. Bio je bogat ĉovjek, ravnodušan
prema svom bogatstvu, ali strastveno oduševljen znanošću. Upitan što je
svrha ţivota odgovorio je »istraţivanje Sunca, Mjeseca i nebesa«, odgovor
istinskog astronoma. Napravio je duhovit pokus kojim je pokazao da jedna
kap bijele tekućine kao što je mlijeko ne mijenja zamjetljivo boju sadrţaja
velikog vrĉa ispunjenog tamnom tekućinom kao što je crno vino. Zakljuĉio
je da su u pokusu morale nastati neke promjene koje su meĊutim previše
neznatne, a da bi se izravno mogle zamijetiti našim ĉulima.
Anaksagora nije bio ni pribliţno tako radikalan kao Demokrit.
Obojica su bili beskompromisni materijalisti, ne u smislu da bi cijenili
materijalna dobra već u shvaćanju da samo materija ĉini osnovu svijeta.
Anaksagora je vjerovao u posebnu misaonu tvar, ali nije vjerovao u
postojanje atoma. Mislio je da su ljudska bića zbog svojih ruku
inteligentnija od ţivotinja; tipiĉna jonjanska pomisao.
Bio je prva osoba koja je jasno ustvrdila da Mjesec samo odraţava
svjetlost-Sunca i u skladu s tim je razvio teoriju o Mjeseĉevim mijenama.
Taj je nauk bio tako opasan da se dotiĉni rukopis morao rasparĉavati u
tajnosti, neka vrsta atenskog samizdata. Nije bilo u skladu s predrasudama
onog doba da se mijene ili pomrĉine Mjeseca objašnjavaju relativnom
geometrijom poloţaja Zemlje. Mjeseca i Sunca koje zraĉi. Dvije generacije
kasnije Aristotel se zadovoljio time da dokazuje da se te stvari dogaĊaju
zato jer je u samoj prirodi Mjeseca da ima faze i pomrĉine, pusto verbalno
poigravanje, objašnjenje koje ne objašnjava ništa.
Sveopće mišljenje je bilo da su Sunce i Mjesec boţanstva.
Anaksagora je meĊutim smatrao da su Sunce i zvijezde uţareno kamenje.
Ne osjećamo toplinu zvijezda jer su predaleko. TakoĊer je mislio da na
Mjesecu postoje planine (ispravno) i stanovnici (neispravno). Smatrao je
da je Sunce tako veliko da je vjerojatno veće od Peloponeza, juţne trećine
Grĉke. Njegovi kritiĉari smatrali su da je ta procjena pretjerano velika i
besmislena.
Anaksagoru je doveo u Atenu Periklo, voĊa Atene u vrijeme njenog
najvećeg procvata i slave, ali i ĉovjek ĉiji su postupci doveli do
peloponeskog rata u kojem je uništena atenska demokracija. Periklo je bio
ushićen filozofijom i znanošću, a Anaksagora je bio jedan od njegovih
glavnih pouzdanika. Neki misle da je u toj ulozi Anaksagora dao znatan
doprinos veliĉini Atene. Periklo je, meĊutim, imao politiĉkih problema.
Bio je previše moćan, a da bi ga se izravno napalo, tako su njegovi
neprijatelji napadali osobe bliske njemu. Anaksagoru su osudili i zatvorili
radi vjerskog zloĉina bezboţništva, jer je uĉio da se Mjesec sastoji od
obiĉne tvari, da je tijelo, a Sunce da je crveno-uţaren kamen na nebu.
Biskup John Wilkins je 1638. godine ovako komentirao postupak tih
Atenjana: »Ti gorljivi idolopoklonici [su smatrali] velikim bogohulstvom
da se njihovog boga proglasi za kamen, a pri tom su bili toliko bezumni u
svom oboţavanju idola da su od tog kamena stvorili svog Boga.« Ĉini se
da je Periklo isposlovao oslobaĊanje Anaksagore iz zatvora, no bilo je
prekasno. U samoj Grĉkoj se sreća poĉela okretati, premda je jonjanska
tradicija nastavljena u aleksandrijskom Egiptu dvije stotine godina kasnije.
Veliki znanstvenici od Talesa do Demokrita i Anaksagore se obiĉno
u povijesnim i filozofskim knjigama opisuju kao »preteĉe Sokrata«, kao da
se njihova glavna djelatnost sastojala u obrani filozofske tvrĊave sve do
pojave Sokrata, Platona i Aristotela te da su moţda malo utjecali na njih.
Umjesto toga, stari Jonjani predstavljaju razliĉitu i uglavnom suprotnu
školu koja se mnogo bolje slaţe s modernom znanošću. Ĉinjenica da se
njihov utjecaj snaţno osjećao samo dva do tri stoljeća, nenadoknadivi je
gubitak za sva ljudska bića koja su ţivjela izmeĊu jonjanskog buĊenja i
talijanske renesanse.
Pitagora48, suvremenik Polikrata u šestom stoljeću prije n. e. je
moţda najutjecajnija osoba ikad povezana s imenom otoka Samosa. Prema
mjesnoj predaji neko je vrijeme ţivio u pećini u samoskom brdu Kerkis i
bio je prvi ĉovjek u povijesti svijeta koji je zakljuĉio da je Zemlja kugla.
Moţda je to dokazivao pomoću analogija s Mjesecom i Suncem ili je
zapazio zakrivljenu sjenu Zemlje na Mjesecu za vrijeme pomrĉine
Mjeseca, ili je opazio da jarboli nestaju posljednji kada brodovi napuštaju
Samos i išĉezavaju iza obzorja.
On ili njegovi uĉenici otkrili su tako zvani Pitagorin pouĉak: kvadrat
nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednak je zbroju kvadrata nad
katetama. Pitagora se nije samo zadovoljio da nabraja primjere tog pouĉka;
svojim radom Pitagora je mnogo zaduţio modernu metodu matematiĉkog
dokaza bitnu za cjelokupnu znanost. On je prvi koristio rijeĉ kozmos, da
oznaĉi dobro ureĊen i harmoniĉan svemir, svijet dostupan ljudskom
shvaćanju.
Mnogi Jonjani su vjerovali da je skriveni sklad svemira dostupan
kroz opaţanja i pokuse, pristup koji vlada današnjom znanošću. MeĊutim,
Pitagora se sluţio vrlo razliĉitom metodom. On je uĉio da se zakoni
prirode mogu izvesti pukim razmišljanjem. On i njegovi sljedbenici u
osnovi nisu bili eksperimentalci49. Oni su bili matematiĉari. Bili su krajnji
mistici. Bertrand Russel u jednom moţda preoštrom odlomku kaţe, da je
Pitagora »osnovao religiju u kojoj je glavni nauk bila seoba duša i
griješnost jedenja graha. Njegova religija je stvorila neku vrstu vjerskog
reda koji je tu i tamo postizao prevlast u drţavi i uspostavio vladavinu
bezgrešnika. Ali grešnici su ţeljeli jesti grah i prije ili kasnije bi se
pobunili.«
Pitagorejci su uţivali u odreĊenosti matematiĉkih dokaza, osjećaju
jednog ĉistog neokaljanog svijeta pristupaĉnog ljudskom intelektu,
kozmosu u kojem se stranice pravokutnog trokuta savršeno pokoravaju
jednostavnim matematiĉkim pravilima. To je bilo u izrazitoj suprotnosti s
neurednom zbiljom svagdanjeg svijeta. Vjerovali su da su u svojoj
matematici letimice ugledali savršenu stvarnost, carstvo bogova, ĉiji je
samo nesavršeni odraz naš obiĉni svijet. U Platonovoj ĉuvenoj paraboli o
pećini, zamišlja se da su zatvorenici vezani tako da vide samo sjene
prolaznika i vjeruju da su sjene stvarne - ne nagaĊajući o sloţenoj
stvarnosti koja bi im bila dostupna da su samo okrenuli glave. Pitagorejci
će snaţno utjecati na Platona, a kasnije i na kršćanstvo.
Nisu se zalagali za slobodno suprostavljanje razliĉitih gledišta.
Umjesto toga, kao sve ortodoksne religije, primjenjivali su krutost koja ih
je spreĉavala da isprave svoje greške. Ciceron je pisao:
U diskusiji ne traţi se toliko teţina autoriteta koliko snaga argumenta.
Stvarno, autoritet uĉitelja ĉesto je nedvojbena zapreka onima koji ţele
stvarno nauĉiti; oni pristaju upotrebljavati vlastito mišljenje i uzimaju
zdravo za gotovo mišljenje svog odabranog uĉitelja kao rješenje problema.
U stvari, nisam sklon odobriti obiĉaj koji se pripisuje pitagorejcima, da
upitani o osnovama bilo koje tvrdnje što su je iznijeli u toku rasprave
obiĉno odgovaraju »Uĉitelj je tako rekao«, gdje je »Uĉitelj« Pitagora.
Ranije izneseno mišljenje bilo je toliko snaţno da je njegov autoritet
prevladao premda nije imao potporu razuma.
Pitagorejce su oĉaravala pravilna tijela, simetriĉni trodimenzionalni
predmeti ĉije su sve strane pravilni mnogokuti. Kocka je najjednostavniji
primjer, a ima šest kvadrata kao stranice. Postoji beskonaĉan broj pravilnih
mnogokuta, ali samo pet pravilnih tijela. (Dokaz te tvrdnje, slavan primjer
matematiĉkog naĉina mišljenja, dan je u dodatku 1.) Iz nekog razloga,
poznavanje tijela nazvanog dodekaedar, koje je omeĊeno s dvanaest
pravilnih peterokuta, ĉinilo im se opasno. Ono je mistiĉki bilo pridruţeno
kozmosu. Ostala ĉetiri pravilna tijela su na neki naĉin u vezi s ĉetiri
»elementa« od kojih se, kako su tada smatrali, sastojao svijet: zemlja,
vatra, zrak i voda. Peto pravilno tijelo mora tada, kako su mislili,
odgovarati nekom petom elementu koji bi mogao biti samo tvar nebeskih
tijela. (Ideja postojanja pete esencije je etimološki izvor rijeĉ, kvintesencija
- suština, jezgra, bit). Obiĉne ljude valjalo je drţati u neznanju o postojanju
dodekaedra.
Zaljubljeni u cijele brojeve pitagorejci su bili uvjereni da se sve moţe
izvesti iz njih, zasigurno barem svi brojevi. U njihovom uĉenju nastala je
kriza kada su otkrili da je drugi korijen iz dva (odnos dijagonale prema
stranici kvadrata) iracionalan broj, da se sqrt(2) ne moţe toĉno izraziti kao
omjer bilo koja dva cijela broja, bez obzira ma koliko veliki ti brojevi bili.
Ironiĉno je da se do tog otkrića (takoĊer navedeno u dodatku 1) došlo
upravo pomoću Pitagorinog pouĉka. »Iracionalan« izvorno znaĉi da se neki
broj ne moţe prikazati kao omjer dvaju brojeva. Ali za pitagorejce se to
otkriće pretvorilo u prijeteći nagovještaj da je moţda njihovo shvaćanje
svijeta nerazumno, a to danas i predstavlja ono drugo znaĉenje rijeĉi
iracionalan. Umjesto da podjele s drugima ova vaţna matematiĉka otkrića,
pitagorejci su potiskivali poznavanje sqrt(2) i dodekaedra. Vanjski svijet
nije trebalo uputiti u znanje50. Ĉak i danas postoje znanstvenici koji se
protive popularizaciji znanosti: svetu spoznaju treba ĉuvati unutar kulta,
neokaljanu razumijevanjem javnosti.
Pitagorejci su vjerovali da je kugla »savršena«, jer su sve toĉke njene
površine jednako udaljene od središta. Kruţnica je takoĊer bila savršena.
Pitagorejci su ustrajno tvrdili da se planeti konstantnim brzinama gibaju po
kruţnim stazama. Smatrali su da bi brţe ili sporije gibanje na razliĉitim
mjestima putanje bilo nedoliĉno; nekruţno gibanje bilo bi nešto izopaĉeno
kod planeta za koje se smatralo da su, budući neovisni od Zemlje, takoĊer
»savršeni«.
Dilema »za i protiv« pitagorejske škole jasno je vidljiva u ţivotnom
djelu Johanna Keplera (3. poglavlje). Ideju pitagorejaca o savršenom i
mistiĉnom svijetu, nedokuĉivom osjetilima prihvatili su spremno rani
kršćani i ona je bila sastavni dio Keplerovog osnovnog školovanja. S jedne
strane, Kepler je bio uvjeren da u prirodi postoje matematiĉke harmonije
(napisao je da je »svemir obiljeţen ukrasima skladnih proporcija«); da
jednostavni numeriĉki odnosi moraju odreĊivati gibanje planeta. S druge
strane, slijedeći ponovo pitagorejce, dugo je smatrao da je dopušteno samo
jednoliko kruţno gibanje. Više puta je zamijetio da se opaţana gibanja
planeta ne mogu objasniti na taj naĉin i više puta je ipak pokušavao iznova.
No za razliku od mnogih pitagorejaca, vjerovao je u opaţanja i pokuse u
realnom svijetu. Na kraju su ga toĉna opaţanja prividnih gibanja planeta
prisilila da odbaci zamisao o kruţnim stazama i da prihvati da se planeti
gibaju po eliptiĉkim stazama. Privlaĉnost pitagorejske škole potakla je
dakle Keplera na traganje za harmonijom planetnih gibanja, a istodobno je
odloţila njegova znaĉajna otkrića za više od jednog desetljeća.
Prezir prema svemu praktiĉnom oborio se na stari svijet. Platon je
poticao astronome da razmišljaju o nebesima, a ne da gube vrijeme s
opaţanjima neba. Aristotel je smatrao: »Po prirodi, robovi su niţa vrsta i
bolje je za njih kao i za sve podreĊene da budu pod upravom gospodara...
Rob sudjeluje u ţivotu svoga gospodara, zanatlija je već manje povezan s
njim, a sve je savršeniji što je više porobljen. Osrednja vrsta zanatlija
predstavlja posebnu i odvojenu vrst ropstva.« Plutarh je pisao: »Nije
nuţno, da ukoliko vas neko djelo ushiti svojom ljupkošću, da je onaj koji
ga je izradio vrijedan poštovanja.« Ksenofonovo mišljenje je bilo: »Ono
što nazivamo zanatskim vještinama je neka vrsta društvene sramote i s
pravom se prezire u našim gradovima.« Kao posljedica takvih stavova,
briljantna i obećavajuća jonjanska eksperimentalna metoda uglavnom je
napuštena kroz ĉitave dvije tisuće godina. Ne postoji naĉin da se bez
eksperimenta izabere izmeĊu dvije suprotne hipoteze, nema uvjeta za
napredak znanosti. Antiempiriĉka zaraza pitagorejaca preţivljava do naših
dana. Zašto? Otkuda potjeĉe taj prezir prema eksperimentu?
Jedno objašnjenje za propadanje znanosti starog vijeka iznio je
povjesniĉar znanosti Benjamin Farrington: Trgovaĉka tradicija koja je
dovela do razvoja jonjanske znanosti, takoĊer je dovela do robovlasniĉke
privrede. Posjedovanje robova bio je put prema bogatstvu i moći. Robovi
su izgradili Polikratove utvrde. Za vrijeme Perikla, Platona i Aristotela
Atena je bila napuĉena ogromnim brojem robova. Sve lijepe atenske priĉe
o demokraciji odnosile su se samo na šaĉicu povlaštenih. Znaĉajka
robovskog rada je manuelni rad. No i znanstveno eksperimentiranje je
manuelni rad od kojeg su robovlasnici povlašteno osloboĊeni, a samo
robovlasnici - u nekim društvima iz poštovanja zvani »gospoda« — imaju
slobodnog vremena da bi se bavili znanošću. U skladu s tim, gotovo nitko
se nije bavio znanošću. Jonjani su bili vrlo sposobni u izradi sprava
odreĊene sloţenosti. Mogućnost da se jeftino nabave robovi potkopala je
privredne pobude daljnjeg razvoja tehnologije. Premda je trgovaĉka
tradicija dovela do velikog jonjanskog buĊenja oko 600. prije n. e,
postojeći robovlasniĉki poredak mogao je biti uzrokom nazadovanja dva
stoljeća kasnije. Ima u tome puno ironije.
Sliĉni tokovi dogaĊaja mogu se uoĉiti po cijelom svijetu. Kineska
autohtona astronomija dosegla je vrhunac oko 1280. godine radom Kuo
Šu-ĉinga koji je koristio opaţaĉke podatke skupljane kroz tisuću i petsto
godina i unaprijedio astronomske instrumente i matematiĉko-raĉunsku
tehniku. Općenito se smatra da je nakon toga kineska astronomija naglo
poĉela propadati. Nathan Sivin smatra da uzrok barem djelomiĉno leţi »u
povećanoj krutosti stavova elite, tako da je obrazovane sve manje zanimala
tehnika, sve manje su bili voljni poštovati znanost kao zanimanje za jednog
gospodina.« Zvanje astronoma postala je nasljedna sluţba, obiĉaj koji nije
u skladu s napredovanjem jedne znanstvene grane. Štoviše »odgovornost
za razvoj astronomije bila je iskljuĉivo usredotoĉena u carskom dvoru i
najvećim dijelom prepuštena stranim tehniĉarima«, uglavnom jezuitima,
koji su zapanjene Kineze upoznali s Euklidovim i Kopernikovim djelima,
ali koji su se nakon cenzure Kopernikove knjige izrazito trudili da
prikrivaju i potiskuju heliocentriĉku kozmologiju. Moţda je znanost bila
mrtvoroĊenĉe u civilizacijama Indijaca, Maya i Azteka iz istog razloga
zbog kojeg je propadala u Joniji, zbog oslanjanja na robovlasniĉku
privredu. Velik problem današnjeg (politiĉkog) trećeg svijeta je da su
obrazovani slojevi uglavnom djeca bogatih s izraţenim interesom za
oĉuvanje statusa quo, te nisu navikli raditi vlastitim rukama niti staviti na
kušnju konvencionalne nazore. Znanost vrlo sporo pušta korijenje.
Platon i Aristotel su se osjećali posve prijatno u robovlasniĉkom
društvu. Pravdali su ugnjetavanje. Sluţili su tiranima. Zastupali su
odvojenost tijela od razuma (vrlo prirodan ideal u robovlasniĉkom
društvu); odijelili su materiju od misli; odvojili su Zemlju od nebesa -
podjele koje će vladati zapadnim mnijenjem više od dvadeset stoljeća.
Platon, koji je vjerovao da su »sve stvari ispunjene bogovima«, zaista je
koristio ropstvo kao usporedbu da bi povezao svoju politiku sa svojom
kozmologijom. Kaţe se da je naredio spaljivanje svih Demokritovih knjiga
(sliĉno je predloţio za knjige Homera), moţda zato jer Demokrit nije
priznavao besmrtne duše ili besmrtne bogove ili pitagorejski misticizam, ili
zato što je vjerovao u beskonaĉan broj svjetova. Niti jedna od 73 knjige
koje se pripisuju Demokritu nije preţivjela. Sve što o njima znamo je iz
odlomaka, uglavnom o etici, i izvještaja iz druge ruke. Isto vrijedi i za
gotovo sve druge starojonjanske znanstvenike. Priznajući da se kozmos
moţe spoznati, da postoji matematiĉka podloga prirode, Pitagora i Platon
uveliko su ipak unaprijedili znanstveni proces. Suzbijajući, meĊutim, za
njih uznemirujuće ĉinjenice, gnušajući se eksperimenta, prihvaćajući
misticizam, odobravajući robovlasniĉki poredak, i braneći mnijenje da
znanost treba saĉuvati samo za malobrojnu elitu, unazadili su taj veliki
ljudski pothvat, znanost. Nakon dugog mistiĉkog sna u kojem su sredstva
znanstvenog istraţivanja trunula, konaĉno je jonjanski pristup znanosti bio
ponovo otkriven, u nekim sluĉajevima zahvaljujući poznavaocima
Aleksandrijske biblioteke. Zapadni svijet se ponovo probudio. Eksperiment
i otvorena istraţivanja još jednom se poĉinju cijeniti. Ĉitaju se ponovo
zaboravljene knjige i odlomci. Leonardo i Kolumbo i Kopernik bili su
nadahnuti, ili su nezavisno ponovili i otkrili dijelove te stare grĉke
tradicije. U naše vrijeme ima mnogo jonjanske znanosti, priliĉne koliĉine
hrabrog i slobodnog istraţivanja, premda ne i u podruĉju politike i religije.
Isto tako postoje strašna praznovjerja i ubojite etiĉke dvosmislenosti.
Lomimo se pod starim suprotnostima.
Platonovci i njihovi kršćanski nasljednici imali su ĉudan nazor da je
Zemlja okaljana i pomalo odvratna, dok su ĉuda nebesa savršena i
boţanstvena. Osnovna ideja da je Zemlja planet, da smo mi graĊani
svemira, bila je odbaĉena i zaboravljena. Tu je ideju prvi iznio Aristarh,
roĊen na Samosu tri stoljeća iza Pitagore. Aristarh je bio jedan od
posljednjih jonjanskih znanstvenika. U to doba središte intelektualne
prosvjećenosti premjestilo se u veliku Aleksandrijsku biblioteku. Aristarh
je bio prva osoba koja je smatrala da je Sunce, a ne Zemlja, u središtu
planetarnog sistema, da se planeti gibaju oko Sunca, a ne oko Zemlje.
Njegovi rukopisi o tom problemu su, dakako, izgubljeni. Iz veliĉine
Zemljine sjene na Mjesecu za vrijeme pomrĉine Mjeseca, zakljuĉio je da
Sunce mora biti mnogo veće od Zemlje, kao i to da mora biti vrlo udaljeno.
Iz toga je zakljuĉio da je apsurdno da tako veliko tijelo kao što je Sunce,
kruţi oko tako malenog tijela poput Zemlje. Postavio je Sunce u središte,
tvrdio da se Zemlja okrene oko svoje osi u jednom danu, a obiĊe oko
Sunca za jednu godinu.
Istu tu ideju povezujemo s imenom Kopernika koji je po Galileju
»obnavljivaĉ i potvrĊivaĉ«, a ne tvorac heliocentriĉne hipoteze 51. Kroz
cijelo razdoblje od tisuću osamsto godina izmeĊu Aristarha i Kopernika,
nitko nije znao ispravan razmještaj planeta, iako je sve to bilo savršeno
jasno izloţeno oko 280. prije n. e. Ta zamisao je razbijesnila neke od
Aristarhovih suvremenika. Javili su se povici sliĉni onima protiv
Anaksagore, Bruna i Galileja, to jest da ih treba prokleti zbog
bezboţništva. Otpor prema Aristarhu i Koperniku, neka vrsta geocentrizma
u svakodnevnom ţivotu, prisutna je i u nama: mi još uvijek govorimo o
»ishodu« i »zalazu« Sunca. Ţivimo dvije tisuće dvjesto godina nakon
Aristarha, a naši jezici se još uvijek prave kao da se Zemlja ne vrti oko
svoje osi.
Udaljenosti meĊu planetima - ĉetrdeset milijuna kilometara od
Zemlje do Venere kada su najbliţe jedna drugoj, a šest milijardi kilometara
do Plutona, osupnule bi one Grke koji su bili izvan sebe zbog tvrdnje da bi
Sunce moglo biti veliko poput Peloponeza. Bilo je prirodno tada zamisliti
Sunĉev sustav kao nešto mnogo zbijenije i prisnije. Ako stavim prst pred
svoje oĉi, i gledam ga prvo lijevim, a zatim desnim okom, izgleda kao da
se pomiĉe u odnosu na pozadinu. Što je moj prst bliţe oĉima, to se
prividno više pomiĉe. Mogu ocijeniti udaljenost mog prsta iz iznosa tog
prividnog gibanja ili paralakse. Da su mi oĉi više razmaknute, moj prst bi
se znatno više prividno pomicao. Što je duţa osnovica s koje provodimo
naša dva opaţanja, to je veća paralaksa i to toĉnije moţemo mjeriti
udaljenost dalekih predmeta. Ali mi ţivimo na pokretnoj platformi, na
Zemlji, koja svakih šest mjeseci seli s jednog kraja svoje putanje na drugi,
to je udaljenost od tristo milijuna kilometara. Ako u razmaku od šest
mjeseci promatramo iste zvijezde, morali bismo dakle biti u stanju mjeriti
vrlo velike udaljenosti. Aristarh je pretpostavljao da su zvijezde vrlo
udaljene od Sunca. On je stavio Sunce meĊu zvijezde stajaćice. Odsustvo
uvjerljive zvjezdane paralakse zbog gibanja Zemlje ukazalo je da se
zvijezde nalaze na mnogo većim udaljenostima nego Sunce. Prije izuma
dalekozora, paralakse ĉak i najbliţih zvijezda bile su premalene da bi se
mogle zamijetiti. Paralaksa prve zvijezde izmjerena je tek u devetnaestom
stoljeću. Tada je izravnom primjenom grĉke geometrije postalo jasno da su
zvijezde udaljene godinama svjetlosti.
Ima i drugi naĉin da se izmjeri udaljenost do zvijezda, naĉin kojeg su
Jonjani bili potpuno kadri otkriti iako ga, koliko znamo, nisu nikad
upotrijebili. Svakome je poznato da što je neki predmet udaljeniji, izgleda
manji. Reciproĉni omjer izmeĊu prividne veliĉine i udaljenosti je osnova
perspektive u umjetnosti i fotografiji. Što smo udaljeniji od Sunca, to nam
se ĉini manjim i manje sjajnim. Koliko bismo se trebali udaljiti od Sunca
da bi nam se ono ukazalo tako malo i slabog sjaja kao neka zvijezda?
Odnosno, koliki komadićak Sunca bi bio jednako sjajan kao neka zvijezda?
Da odgovori na to pitanje, Christiaan Huygens je u duhu jonjanske
tradicije, prvi izveo jedno takvo mjerenje. Huygens je u mjedenoj ploĉi
izbušio male rupice, podigao ploĉu prema Suncu i pitao se koja od rupica
(razliĉitog promjera), mu se ĉini tako sjajnom kao što je po sjećanju
prethodne noći bila sjajna zvijezda Sirius. Površina rupice je stvarno
iznosila52 dvadeset osam tisućiti dio prividne veliĉine Sunca. Prema tome,
zakljuĉio je Huygens, Sirius mora biti dvadeset osam tisuća puta udaljeniji
od nas nego Sunce, a to iznosi oko pola godine svjetlosti. Teško je
zapamtiti baš toĉno koliko je sjajna bila neka zvijezda mnogo sati nakon
što ste je promatrali, no Huygens je pamtio vrlo dobro. Da je znao da je
Sirius zvijezda doista većeg sjaja od Sunca dobio bi gotovo toĉan odgovor:
Sirius je udaljen 8,8 svjetlosnih godina. Ĉinjenica da su Aristarh i Huygens
koristili netoĉne podatke i dobivali manjkave odgovore nije bitna. Oni su
objasnili svoje metode tako jasno, da se uz toĉnija opaţanja moglo doći do
toĉnih rezultata.
U vremenu izmeĊu Aristarha i Huygensa ljudi su odgovorili na
pitanje koje me je tako uzbuĊivalo dok sam kao djeĉak rastao u Brooklynu:
što su to zvijezde? Odgovor je da su zvijezde golema sunca, udaljene
godine svjetlosti u praznini meĊuzvjezdanog prostora.
Aristarhova velika baština je slijedeća: ni mi ni naš planet ne
uţivamo neki povlašten poloţaj u prirodi. Ovo gledište primjenjivalo se u
kasnijim vremenima u dva smjera: prema gore, ka zvijezdama, i u stranu,
prema mnogim ograncima ljudskog društva - s velikim uspjehom, ali i uz
nepromjenjiv otpor. Ono je zasluţno za krupni napredak na polju
astronomije, fizike, biologije, antropologije, ekonomije i politike. Pitam se
da li je njegova društvena ekstrapolacija glavni razlog za pokušaje
njegovog potiskivanja.
Aristarhova baština proširila se daleko izvan podruĉja zvijezda.
Koncem osamnaestog stoljeća, William Herschel, muziĉar i astronom
engleskog kralja Georga III, završio je projekt kartografiranja zvjezdanog
neba i ustanovio pribliţno jednak broj zvijezda u svim smjerovima u
ravnini ili vrpci Mlijeĉnog Puta; iz toga je razborito zakljuĉio da se mi
nalazimo u središtu Galaktike53. Nešto prije prvog svjetskog rata, Harlow
Shapley iz Missourija je pronašao tehniku mjerenja udaljenosti kuglastih
skupova, tih ljupkih kuglastih nakupina zvijezda koje naliĉe rojevima
pĉela. Shapley je pronašao jednu standardnu zvjezdanu svijeću, stelarni
ogledni uzorak uoĉljiv zbog njegove promjenljivosti, ali koji ima postojan
prosjeĉni sjaj. UsporeĊujući prividni slabi sjaj takvih promjenjivih zvijezda
u kuglastim skupovima s njihovim stvarnim sjajem [koji ne ovisi o
udaljenosti, prim. prev.] odreĊenim pomoću nama bliţih predstavnika te
iste vrste promjenjivih zvijezda, Shapley je mogao izraĉunati na kojoj se
udaljenosti nalaze - isto kao što u svakodnevnom ţivotu, moţemo ocijeniti
udaljenost svjetiljke poznatog sjaja na osnovu slabašnog sjaja koji dopire
do nas - u naĉelu to je Huygensova metoda. Shapley je otkrio da su
kuglasti skupovi pravilno sferno simetriĉki rasporeĊeni, ne u odnosu na
Sunce, već u odnosu na jedno udaljeno podruĉje Mlijeĉnog Puta, u smjeru
zvijeţĊa Sagittarius, Strijelca. Ĉinilo mu se vrlo vjerojatnim da promatrani
kuglasti skupovi, skoro stotinu njih, kruţe oko masivnog središta
Mlijeĉnog Puta kao da mu odaju poštovanje.
1915. godine Shapley je imao hrabrosti ustvrditi da se Sunĉev sustav
nalazi na periferiji, a ne blizu jezgre Galaktike. Herschela je zavarala
obilna koliĉina tamne meĊuzvjezdane prašine koja se nalazi u smjeru
zvijeţĊa Strijelca; nije bilo naĉina da opazi golemi broj zvijezda iza
prašine. Danas je vrlo jasno da se nalazimo otprilike trideset tisuća godina
svjetlosti udaljeni od jezgre Galaktike, na rubu jednog spiralnog kraka gdje
je lokalna gustoća zvijezda relativno mala. Moţda postoje bića koja ţive na
planetu koji kruţi oko jedne zvijezde u središtu jednog od kuglastih
skupova ili oko neke zvijezde smještene u jezgri Galaktike. Takva
stvorenja bi nas saţaljevala zbog šaĉice zvijezda koje moţemo mi vidjeti
prostim okom, jer njihova neba su jarko osvijetljena zvijezdama. Blizu
središta Mlijeĉnog Puta, milijuni sjajnih zvijezda bi se vidjeli prostim
okom, za razliku od naših bijednih nekoliko tisuća. Naše Sunce ili sunca
mogla bi i zaći, ali noć nikad ne bi došla.
U prvoj ĉetvrtini dvadesetog stoljeća astronomi su još uvijek smatrali
da postoji samo jedna galaktika u kozmosu, Mlijeĉni Put - iako su u
osamnaestom stoljeću Thomas Wright iz Durbana i Immanuel Kant iz
Konigsberga slutili da su njeţni spiralni oblici uoĉeni dalekozorom
zapravo druge galaktike. Kant je izriĉito navodio da je maglica M31 u
zvijeţĊu Andromede još jedan Mlijeĉni Put, sastavljen od ogromnog broja
zvijezda i predloţio da se takvi objekti nazivaju slikovito i duhovito
»otoĉni svemiri«. Neki znanstvenici igrali su se idejom da spiralne maglice
nisu otoĉni svemiri već bliski oblaci meĊuzvjezdanog plina koji se
zgušnjavaju moţda na putu stvaranja sunĉevih sustava. Da se ispita
udaljenost spiralnih maglica potrebna je bila vrsta promjenljivih zvijezda
mnogo većeg vlastitog sjaja, koja bi bila nov standardni uzorak. Takve
zvijezde identificirao je u M31 Edwin Hubble 1924. godine, a ustanovljeno
je da su neoĉekivano slabog sjaja pa je postalo oĉigledno da se M 31 nalazi
na ogromnoj udaljenosti koja se danas procjenjuje na nešto više od dva
milijuna svjetlosnih godina. No ukoliko je M31 tako udaljena, ne moţe biti
tek jedan oblak plina meĊuzvjezdanih dimenzija; mora biti znatno veća -
ogromna samostalna galaktika. A druge galaktike slabijeg sjaja moraju se
nalaziti na još većim udaljenostima, stotinu milijardi galaktika prosutih u
tami sve do granica poznatog kozmosa.
***
Otkad postoje ljudska bića, traţili smo naše mjesto u svemiru. U
djetinjstvu naše vrste (kada su naši preci pomalo dokono zurili u zvijezde),
meĊu jonjanskim znanstvenicima drevne Grĉke, pa i u naše doba, bili smo
opĉinjeni pitanjem: Gdje se nalazimo? Tko smo? Ustanovili smo da ţivimo
na jednom beznaĉajnom planetu najobiĉnije zvijezde zagubljene izmeĊu
dva spiralna kraka, a u periferiji jedne galaktike koja je ĉlan malog jata
galaktika, skrivenog u nekom zaboravljenom kutku jednog svemira u
kojem ima daleko više galaktika nego li ljudi na Zemlji. Ovakva slika
hrabar je nastavak naše praiskonske sklonosti stvaranja i ispitivanja
mentalnih modela nebesa; Sunce kao crveno-uţaren kamen, zvijezde kao
nebeske vatre, Galaktika kao kiĉma noći.
Od vremena Aristarha, svaki korak naših istraţivanja udaljio nas je
od središta pozornice kozmiĉke drame. Nije bilo mnogo vremena da se
prilagodimo tim novim saznanjima. Otkrića Shapleya i Hubbla ostvarena
su za vrijeme ţivota mnogih ljudi koji se nalaze i danas meĊu nama. Ima i
takvih koji potajno ne odobravaju ta velika otkrića, koji smatraju da je
svaki korak korak unazad, koji u dubini svoga srca još uvijek ĉeznu za
jednim svemirom ĉije središte, ţarište i uporište ĉini Zemlja. Ali ukoliko se
ţelimo suoĉiti s kozmosom, prvo ga moramo razumijeti, pa makar pri tom
išĉezavaju naše nade za nekim nezasluţenim povlaštenim poloţajem.
Spoznaja o tome gdje se nalazimo bitna je pretpostavka za oplemenjivanje
okoline. Poznavanje susjedstva takoĊer pomaţe. Ţelimo li da naš planet
bude znaĉajan, moţemo uĉiniti nešto u tom smislu. Uĉinimo naš svijet
znaĉajnim hrabrošću svojih pitanja i dubinom svojih odgovora.
Krenuli smo na naše kozmiĉko putovanje s pitanjem prvi puta
postavljenim u djeĉjim danima naše vrste i u svakom pokoljenju postavili
smo ga iznova s nesmanjenim ĉuĊenjem: što su zvijezde? Mi smo po
prirodi istraţivaĉi. Poĉeli smo kao lutalice i još uvijek lutamo. Dovoljno
dugo smo se zadrţavali na ţalima kozmiĉkog oceana. Konaĉno smo
spremni da podignemo jedra za plovidbu prema zvijezdama.
 8.
PUTOVANJA U PROSTORU I VREMENU

Nitko nije ţivio dulje od mrtvog djeteta, a Metuzalem54 je umro

mlad. Nebo i Zemlja stari su kao ja, a deset tisuća stvari je jedna.
Cuang Cu, oko 300. prije n. e., Kina.

Previše smo voljeli zvijezde da bismo se bojali noći.

Epitaf na nadgrobnom spomeniku
dva amatera astronoma

Zvijezde zapisuju u našim oĉima studene sage, blistava epska

pjevanja nepobjeĊenog svemira.
Hart Crane, Most

Stalno mlatanje valova o obalu djelomiĉno je izazvano smjenom

plime i oseke. Mjesec i Sunce su daleko od nas, ali njihov gravitacijski
utjecaj vrlo je stvaran i osjetan ovdje na Zemlji. Obale nas podsjećaju na
svemir. Fina zrnca pijeska, koja su sva manje ili više jednake veliĉine,
stvorena su od krupnijeg kamenja tijekom stoljeća udaranja i trljanja,
abrazije i erozije prouzrokovanih djelovanjem valova i vremenskih prilika,
iza kojih takoĊer stoje daleki Mjesec i Sunce. Obale nas podsjećaju i na
vrijeme. Svijet je znamo stariji od ljudske vrste.
Šaka pijeska sadrţi oko deset tisuća zrnaca, što je više od broja
zvijezda koje moţemo razaznati golim okom za vedrih noći. Ali broj
zvijezda koje smo u stanju vidjeti samo je sićušan dio ukupnog broja
zvijezda koje postoje. Ono što vidimo noću tek je pregršt najbliţih
zvijezda. Kozmos je, meĊutim, neizmjerno bogat: ukupan broj zvijezda u
svemiru veći je od ukupnog broja svih zrnaca pijeska na svim obalama
planeta Zemlje.
Usprkos nastojanjima drevnih astronoma i astrologa da na nebu uoĉe
slike, zvijeţĊa nisu ništa drugo već proizvoljna spajanja zvijezda u lik; ove
skupine sloţene su od slabašnih sunaca koja nam izgledaju sjajna zato jer
su sasvim blizu, te od znatno sjajnijih sunaca, koja su udaljenija. Sva
mjesta na Zemlji praktiĉno su podjednako udaljena od bilo koje zvijezde.
To je razlogom zašto se raspored zvijezda u pojedinom zvijeţĊu ne mjenja,
bez obzira na to da li ga promatramo iz sovjetske srednje Azije ili s
ameriĉkog jugozapada. U astronomskom pogledu, SSSR i Sjedinjene
Drţave predstavljaju isto mjesto. Zvijezde u bilo kojem zvijeţĊu toliko su
daleke da ih ne moţemo razaznati kao trodimenzijalne konfiguracije sve
dok smo vezani za Zemlju. Prosjeĉna udaljenost izmeĊu zvijezda je
nekoliko svjetlosnih godina, a sjećamo se da svjetlosna godina iznosi oko
deset bilijuna kilometara. Da bi se raspored zvijezda u okviru zvijeţĊa
promijenio, moramo prevaliti udaljenosti ravne onima što razdvajaju
zvijezde, odnosno moramo prevaliti više svjetlosnih godina. U tom sluĉaju,
izgledalo bi kao da je neka obliţna zvijezda izašla iz nekog zvijeţĊa, dok
bi druge ušle u nj, ĉime bi se to zvijeţĊe bitno izmjenilo.
Naša tehnologija u ovom trenutku uopće nije u stanju da nam
omogući ovako velika meĊuzvijezdana putovanja koja bi trajala barem
razmjerno kratko. Ali moţemo zato unijeti u program naših kompjutora
podatke o trodimenzionalnom poloţaju svih obliţnjih zvijezda, a zatim mu
narediti da nas povedu na malo putovanje - u obilazak skupine sedam
sjajnih zvijezda koje prikazuju, recimo Velikog Medvjeda - tokom kojeg
bismo promatrali kako se zvijeţĊa mijenjaju. Zvijezde slaţemo u tipiĉna
zvijeţĊa tako da ih zamišljam kao toĉke koje zatim spajamo linijama. Kako
nam se mijenja kut promatranja, primjećujemo da se prividan izgled
zvijeţĊa izrazitije izobliĉuje. Stanovnici planeta drugih zvijezda imaju pred
oĉima zvijeţĊa na noćnom nebu koja se razlikuju od naših.
Izgled zvijeţĊa mijenja se ne samo pri kretanju kroz prostor, nego i
pri kretanju kroz vrijeme; dakle ne samo ako promijenimo kut promatranja,
već ako naprosto dovoljno dugo ĉekamo. Ponekad se zvijezde kreću
zajedno u grupi ili jatu; drugom prilikom, neka pojedinaĉna zvijezda moţe
se kretati vrlo brzo u odnosu na ostale. Takva zvijezda na kraju izlazi iz
starog zvijeţĊa i ulazi u neko novo. Povremeno, naime, eksplodira jedan
ĉlan nekog dvostrukog ili višestrukog zvjezdanog sustava, što raskida
gravitacijske okove i neka zvijezda tada biva izbaĉena u svemir svojom
prvobitnom brzinom kruţenja, kao da je odapeta iz napete nebeske praćke.
Osim toga, zvijezde se raĊaju, razvijaju i umiru. Ako dovoljno dugo
ĉekamo, moţemo biti oĉevici pojavljivanja novih i nestajanja starih
zvijezda. Obrisi na nebu lagano se rastaĉu i mijenjaju.
Ĉak i tokom ţivotnog vijeka ljudske vrste, koji iznosi nekoliko
milijuna godina, zvijeţĊa su se mijenjala. Promotrimo sadašnji izgled
Velikog Medvjeda. Naš kompjutor moţe nam pomoći da se krećemo i kroz
vrijeme, a ne samo kroz prostor. Vrativši Velikog Medvjeda u prošlost, u
skladu s kretanjem zvijezda koje ulaze u njegov sastav, vidjet ćemo da je
imao sasvim drugaĉiji izgled prije milijun godina. Veliki Medvjed tada je
vrlo podsjećao na koplje. Ako bi vas vremeplov odveo do nekog
nepoznatog doba u dalekoj prošlosti, u naĉelu biste mogli odrediti epohu u
kojoj ste se našli na osnovu izgleda zvijeţĊa: ako bi, na primjer, Veliki
Medvjed ima oblik koplja, to bi onda znaĉilo da se nalazite usred
pleistocena.
TakoĊer moţemo kompjutor programirati da projicira neko zvijeţĊe
u budućnost. Uzmimo, na primjer, Lava. Zodijak predstavlja traku od
dvanaest zvijeţĊa koja opasuju nebo, nalazeći se na godišnjoj prividnoj
putanji Sunca. Korijen ove rijeĉi jest zoo zato što ĉak osam zvijeţĊa imaju
nazive ţivotinja, na primjer Lav. Kroz milijun godina Lav će još manje
liĉiti na lava nego danas. Moţda će ga naši daleki potomci nazvati zvijeţĊe
Radio-teleskop - premda slutim da će kroz milijun godina radio-teleskop
biti još zastarjeliji negoli je to kameno koplje sada.
Nezodijakalno zvijeţĊe Orion, lovac, obrubljeno je s ĉetiri sjajne
zvijezde, a dijagonalno presjeĉeno s linijom od tri zvijezde koje
predstavljaju lovĉev pojas. Tri slabe zvijezde koje vise s pojasa
predstavljaju, prema konvencionalnom astronomskom opisu, Orionov maĉ.
Srednja zvijezda maĉa nije, u stvari, zvijezda, već je posrijedi veliki oblak
plina nazvan Orionova maglica u kojoj se raĊaju zvijezde. Mnoge zvijezde
u Orionu su tople i mlade: one se brzo razvijaju i završavaju ţivote u
kolosalnim stelarnim eksplozijama, takozvanim supernovama. IzmeĊu
njihovog raĊanja i umiranja jedva da protekne nekoliko desetaka milijuna
godina. Ako bismo, pomoću kompjutora, projicirali Oriona brzo u
budućnost, bili bismo oĉevici izuzetnih pojava: raĊanja i spektakularnih
umiranja mnogih tamošnjih zvijezda, koje blijesnu i gasnu poput krijesnica
u mrkloj noći.
Sunĉevo susjedstvo, neposredna okolina naše zvijezde u svemiru,
obuhvaća i najbliţi zvjezdani sustav, obitelj Alfe Centauri. Posrijedi je, u
stvari, troĉlani sustav, u okviru kojeg dvije zvijezde kruţe jedna oko druge,
dok treća, Proxima Centauri, kruţi oko njih na diskretnoj udaljenosti. Na
odreĊenim toĉkama svoje putanje Proxima je Suncu najbliţa poznata
zvijezda - te od toga i njen naziv (Proxima: bliska - prim. prev.) Mnoge
zvijezde na nebu ulaze u sastav dvoĉlanih i višeĉlanih stelarnih sustava.
Naše samotno Sunce predstavlja ovdje svojevrsnu nepravilnost.
 Druga zvijezda po sjaju u zvijeţĊu Andromede, takozvana Beta
Andromede, udaljena je od nas sedamdeset pet svjetlosnih godina.
Svjetlost, u kojoj je sada vidim sedamdeset pet godina je provela putujući
tamom meĊuzvjezdanog prostora dok nije stigla do Zemlje. Da se dogodio
nevjerojatan sluĉaj i da je Beta Andromede eksplodirala prošlog utorka, mi
to ne bismo saznali još sedamdeset pet godina, budući da bi toj zanimljivoj
informaciji, koja putuje brzinom svjetlosti, bilo potrebno upravo toliko
vremena da prijeĊe ogromnu meĊuzvjezdanu udaljenost. Kada je svjetlost
u kojoj sada vidimo tu zvijezdu, krenula na svoje dugo putovanje, mladi
Albert Einstein, zaposlen kao ĉinovnik u Švicarskom patentnom uredu,
upravo je objavio ovdje na Zemlji svoju specijalnu teoriju relativnosti.
Prostor i vrijeme su isprepleteni. Nemoguće je baciti pogled u
prostor, a da se istodobno ne baci pogled i u vrijeme. Svjetlost putuje vrlo
brzo. Ali prostor je vrlo prazan, a zvijezde su meĊusobno vrlo udaljene.
Udaljenost od sedamdeset pet svjetlosnih godina ili manje vrlo je skromna
u usporedbi s drugim udaljenostima u astronomiji. Od Sunca do središta
Mlijeĉnog Puta ima trideset tisuća godina svjetlosti. Naša Galaktika
udaljena je od najbliţe spiralne galaktike, M31, koja se takoĊer nalazi u
zvijeţĊu Andromeda, dva milijuna svjetlosnih godina. Kada je svjetlost
koju danas vidimo kao M31, krenula prema Zemlji, na našem planetu još
nije bilo ljudi. Udaljenost izmeĊu Zemlje i najudaljenijih kvazara iznosi
izmeĊu osam i deset milijardi godina svjetlosti. Danas ih vidimo kakvi su
bili prije nego što se formirala Zemlja, prije nego što je uopće nastao
Sunĉev sustav.
Ova pojava nije ograniĉena samo na astronomske objekte, ali jedino
su oni toliko daleki da konaĉnost brzine svjetlosti doĊe do izraţaja. Ako
pogledate prijateljicu koja je od vas udaljena tri metra, na suprotnom kraju
sobe, vi je, u stvari, vidite ne kakva je »sada« već kakva je »bila« prije sto
milijuntog dijela sekunde [(3 m) / (3 x 108 m/s) = l/(108/s) = 10-8s ili stoti
dio mikrosekunde. U ovom raĉunu naprosto smo podijelili udaljenost s
brzinom i dobili vrijeme putovanja svjetlosti]. Ali razlika izmeĊu vaše
prijateljice »sada« i sada minus jedna stotinka mikrosekunde premala je da
bi se mogla primijetiti. No, kada promatramo kvazar udaljen osam
milijardi svjetlosnih godina, ĉinjenica da ga vidimo kakav je bio prije osam
milijardi godina moţe biti vrlo vaţna. (Na primjer, ima mišljenja da su
kvazari eksplozivne pojave koje se po svemu sudeći dogaĊaju, to jest
dogaĊale su se, samo u ranoj povijesti galaktika. U tom sluĉaju, što je
pojedina galaktika udaljenija, mi je vidimo dublje u prošlost, a i
vjerojatnije je da ćemo je ugledati u kvazarskom obliku. I zaista, broj
kvazara se povećava kako pogledom zalazimo sve dublje, do udaljenosti
većih od pet milijardi godina svjetlosti.)
Dvije meĊuzvjezdane sonde »Voyager«, najbrţe letjelice do sada
lansirane sa Zemlje, trenutno se kreću brzinom koja dostiţe jedan
desettisućiti dio svjetlosne. Da prevale udaljenost do najbliţe zvijezde bit
će im potrebno ĉetrdeset tisuća godina. Ima li bilo kakve nade da se
otisnemo sa Zemlje i premostimo ogromnu udaljenost, makar samo do
Proxime Centauri, u nekom prikladnom podnošljivom rasponu vremena?
Moţemo li se na neki naĉin pribliţiti brzini svjetlosti. U ĉemu je tajna
brzine svjetlosti? Da li ćemo je moći jednoga dana moţda nadmašiti?
Da ste imali prilike šetati kroz ţivopisne predjele Toscane u
posljednjem desetljeću prošlog stoljeća, moţda biste negdje na putu za
Paviju susreli jednog dugokosog momĉića nedavno izbaĉenog iz škole.
Njegovi uĉitelji u Njemaĉkoj objasnili su mu da neće nikada ništa postići u
ţivotu, da njegova pitanja narušavaju red u razredu te da će biti najbolje
ako napusti školu. On ih je poslušao i ubrzo se našao u sjevernoj Italiji koja
ga je oĉarala svojom ljepotom i gdje se mogao posvetiti stvarima beskrajno
dalekim od onih kojima je bio kljukan u svojoj ranijoj, vojniĉki
discipliniranoj, pruskoj školi. Njegovo ime bilo je Albert Einstein, a
njegova razmišljanja izmijenila su svijet.
Einstein je bio oduševljen Bernsteinovom Narodnom knjigom o
prirodnim znanostima: već na prvoj stranici ovog djela, posvećenog
popularizaciji znanosti, opisuje se fantastiĉna brzina elektriciteta kroz ţice
i svjetlosti kroz prostor. On se zapitao kako bi svijet izgledao kada biste
mogli putovati na valu svjetlosti. Putovati brzinom svjetlosti! Zaista
oĉaravajuća i magiĉna pomisao za djeĉaka na putu kroz ţivopisne predjele
koji se, ustreptali, kupaju u Sunĉevoj svjetlosti. Ukoliko biste se otisnuli na
put sjedeći na brijegu vala, na njemu biste i ostali, izgubivši svaki osjećaj
da sjedite na valu. Nešto neobiĉno se zbiva pri brzini svjetlost. Što je
Einstein više razmišljao o ovakvim pitanjima, ona su postajala sve
neugodnija. Izgledalo je da se paradoksi javljaju na sve strane. Izvjesne
stvari prihvaćene su kao ispravne, ali izgleda da se o njima nije dovoljno
promislilo. Einstein je pošao od jednostavnih pitanja koja su mogla biti
postavljena stoljećima ranije. Što, na primjer, mislimo kada kaţemo da su
dva dogaĊaja istodobna?
Zamislite da vozim bicikl prema vama. Pribliţavajući se jednom
kriţanju gotovo da sam se sudario, barem mi se tako uĉinilo, s jednom
konjskom zapregom koja mi dolazi sa strane. Skrećem i jedva uspijevam
zadrţati ravnoteţu. Razmislite sada ponovno o ovom dogaĊaju i zamislite
da se i bicikl i zaprega kreću gotovo brzinom svjetlosti. Ako se nalazite s
druge strane kriţanja, nasuprot bicikla, onda se zaprega kreće pod pravim
kutem u odnosu na vašu doglednicu. Mene vidite u odbijenoj Sunĉevoj
svjetlosti kako idem prema vama. Zar u tom sluĉaju moju brzinu ne bi
trebalo dodati brzini svjetlosti, što bi za posljedicu imalo da moja slika
stigne do vas znatno prije nego slika zaprege? Zar me u tom sluĉaju ne
biste vidjeli kako naglo krećem prije nego što spazite da je zaprega stigla
do kriţanja? Moţemo li zaprega i ja stići do kriţanja istodobno - iz moje
toĉke gledanja, ali ne i iz vaše? Mogu li za dlaku izbjeći sudar sa
zapregom, dok biste me vi vidjeli kako skrećem oko nepostojeće prepreke,
a zatim radosno nastavljam voziti bicikl prema gradiću Vinci? To su
neobiĉna i oštroumna pitanja. Ona prkose oĉiglednostima. Postoji razlog
što nitko na njih nije pomislio prije Einsteina. Iz ovako elementarnih
pitanja Einstein je izveo temeljito prekrajanje svijeta, doveo je do
revolucije u fizici.
Ako ţelimo razumjeti svijet, ako hoćemo izbjeći ovakve logiĉke
paradokse koji se javljaju pri kretanju velikim brzinama, moramo se
pokoravati odreĊenim pravilima, zapovijedima prirode. Einstein je
definirao ta pravila u specijalnoj teoriji relativnosti. Svjetlost, (reflektirana
ili emitirana) s nekog tijela kreće se istom brzinom bez obzira na to da li se
dotiĉno tijelo nalazi u stanju gibanja ili mirovanja: Nemoj dodati svoju
brzinu brzini svjetlosti. Isto tako, nijedno materijalno tijelo ne moţe se
kretati brţe od svjetlosti: Nemoj putovati brzinom svjetlosti, niti brže od
nje. Ništa se u fizici ne protivi tome da se koliko god ţelite pribliţite brzini
svjetlosti; savršeno je u redu da se krećete brzinom koja dostiţe 99,9 posto
svjetlosne. Ali ma koliko se trudili, nikada vam neće uspjeti da zaokruţite
ovu brojku na sto. Da bi svijet bio logiĉki suglasan, mora postojati
kozmiĉka brzinska granica. U protivnom mogli biste postići praktiĉno
neograniĉenu brzinu tako da zbrajate brzine na nekoj pokretnoj platformi.
Evropljani s kraja prošlog i poĉetka ovog stoljeća bili su općeg
uvjerenja da postoje povlašteni referencijalni sustavi; da je njemaĉka,
francuska ili britanska kulturna i politiĉka organizacija bolja od onih iz
drugih zemalja; da su Evropljnani superiorni prema drugim narodima koji
su se mogli smatrati dovoljno sretnim ako su bili kolonizirani. Društvena i
politiĉka primjena Aristarhovih i Kopernikovih zamisli bila je odbaĉena ili
nepriznata. Mladi Einstein ustao je protiv predodţbe o povlaštenim
referencijalnim sustavima u fizici, baš kao i u politici. U svemiru punom
zvijezda, koje se gibaju amo-tamo u svim pravcima, ne postoji mjesto »u
stanju mirovanja«, nema takvog sustava koji bi bio nadreĊen svim ostalim
sustavima. Upravo se ovo podrazumijeva pod rjeĉju relativnost. Zamisao
je vrlo jednostavna, usprkos aureoli tajanstvenosti koja ju je pratila: za
promatranje svemira sva mjesta su jednako dobra. Zakoni prirode moraju
biti istovjetni, bez obzira na to tko ih opisuje. Ako je ovo toĉno - a bilo bi
krajnje neobiĉno kada bi se naš beznaĉajan poloţaj u kozmosu odlikovao
neĉim posebnim - onda nuţno slijedi da se nitko ne moţe kretati brţe od
svjetlosti.
Ĉujemo pucanj biĉa zato što se njegov vrh kreće brţe od zvuka
stvarajući udarni val odnosno mali zvuĉni prasak nastao pri proboju zvuĉne
barijere. Grmljavina je sliĉnog porijekla. Svojedobno se mislilo da avioni
neće moći putovati brţe od zvuka. Danas je nadzvuĉni avion posve obiĉna
stvar. Ali svjetlosna barijera razlikuje se od zvuĉne. Ovdje nije samo rijeĉ
o pukom inţinjerskom problemu, kao što je to bio sluĉaj kod nadzvuĉnih
aviona. U pitanju je osnovni zakon prirode, podjednako bitan kao i
gravitacija. Osim toga, ne postoje pojave u okviru našeg iskustva, - sliĉne
pucnju ili prasku groma u sluĉaju zvuka - koje bi ukazale na mogućnost
putovanja brţe od svjetlosti u vakuumu. Baš naprotiv: raspolaţemo
izuzetno širokim rasponom iskustava - s nuklearnim akceleratorima i
atomskim satovima, na primjer - koja su u toĉnoj kvantitativnoj suglasnosti
sa specijalnom teorijom relativnosti.
Problemi istodobnosti ne javljaju se kod zvuka kao kod svjetlosti
zato što se zvuk širi kroz neki materijalni medij, obiĉno zrak. Zvuĉni
valovi koji stiţu do vas kad vam se obraća neki prijatelj predstavljaju
kretanje molekula u zraku. Svjetlost, meĊutim, putuje u vakuumu.
Ograniĉenja vezana za kretanje molekula u zraku ne vrijede kada je
posrijedi vakuum. Svjetlost sa Sunca stiţe do nas kroz prazan prostor što
nas razdvaja, ali ma koliko paţljivo osluškivali, nećemo ĉuti pucketanje
Sunĉevih pjega ili grmljavinu solarnih baklji. Prije teorije relativnosti
smatralo se da se svjetlost prostire kroz jedan naroĉiti medij koji proţima
cjelokupni svemir: posrijedi je bio takozvani »svjetlosni eter«. Ali
znameniti pokus Michelsona i Morleya je pokazao da takav eter ne postoji.
Specijalnu teoriju relativnosti, koju je Einstein u potpunosti razradio
sredinom dvadesetih godina svog ţivota, dokazivao je svaki pokus poduzet
u svrhu njene provjere. Moţda će sutra netko postaviti teoriju, u skladu sa
svim ostalim što znamo, koja bi prevladala paradokse poput onih o
istodobnosti, izbjegla povlaštene referencijalne sustave, a ipak dopustila
putovanja brzinama većim od svjetlosne. Ali ja u to ozbiljno sumnjam.
Einstenova zabrana putovanja nadsvjetlosnom brzinom kosi se s našim
zdravim razumom, ali zašto bismo u tim stvarima vjerovali zdravom
razumu? Zašto bi naša iskustva pri brzini od deset kilometara na sat bila
mjerodavna za zakone prirode koji vrijede pri brzini od tri stotine tisuća
kilometara u sekundi? Relativnost postavlja granice onome što ljudi u
krajnjoj liniji mogu ĉiniti. Ali svemir nije obavezan da bude u savršenom
skladu s našim htijenjima. Specijalna relativnost lišava nas jednog naĉina
da stignemo do zvijezda, onemogućujući postojanje broda koji bi se kretao
brţe od svjetlosti. No, ona u isti ĉas dopušta jednu drugu, posve
neoĉekivanu metodu.
Slijedeći jednu ideju Georga Gamova, zamislimo svijet u kojem
brzina svijetlosti ne bi imala svoju stvarnu vrijednost od tri stotine tisuća
kilometara u sekundi, već jednu znatno skromniju: ĉetrdeset kilometara na
sat, recimo - ali strogo odreĊeno. (Nema kazni za kršenja zakona prirode,
zato što kršenja uopće ne postoje: priroda sama sobom upravlja i sreĊuje
stvari tako da je njene zabrane nemoguće prekršiti.) Zamislite da se
pribliţavate brzini svjetlosti, vozeći se na jednom motociklu. (Relativnost
obiluje reĉenicama koje poĉinju sa: »Zamislite...« Einstein je ovakve
vjeţbe duha nazivao Gedankenexperiment, misaoni pokus.) Kako vam se
brzina povećava, poĉinjete vidjeti iza uglova objekata pokraj kojih
prolazite. Iako ste okrenuti naprijed i ne osvrćete se, u vidnom polju
poĉinju vam se pojavljivati stvari koje su iza vas. Pri brzini koja je posve
blizu svjetlosnoj, svijet izgleda, viĊen s vaše toĉke gledanja, vrlo neobiĉno
- sve se na kraju sabija u jedan majušni kruţni prozor koji se nalazi tik pred
vama. Sa stanovišta jednog promatraĉa u stanju mirovanja, svjetlost koja se
odbija od vas postaje crvenija kako se udaljavate, a plavija kako se
pribliţavate. Ako se krećete prema promatraĉu gotovo brzinom svjetlosti,
postat ćete omotani sablasnim kromatskim sjajem: vaše normalno
nevidljivo infracrveno zraĉenje bit će pomaknuto prema kraćim vidljivim
valnim duţinama. Postat ćete zbijeni u pravcu kretanja, povećat će vam se
masa, a vrijeme koje doţivljavate poĉet će sporije teći, što predstavlja
zapanjujuću posljedicu putovanja brzinom bliskoj svjetlosnoj, takozvanu
vremensku dilataciju. Ali sa stanovišta promatraĉa koji se kreće zajedno s
vama - moţda motocikl ima dva sjedišta - ne javlja se niti jedan od ovih
efekata.
Ova neobiĉna i u prvi tren zbunjujuća predviĊanja specijalne teorije
relativnosti vjerodostojna su u najdubljem smislu u kojem je nešto u
znanosti uopće istinito. Ona, doduše zavise od vašeg relativnog kretanja,
ali su stvarna, odnosno nisu tek optiĉke varke. Mogu se dokazati
jednostavnom matematikom, uglavnom elementarnom algebrom, tako da
su razumljiva svakoj obrazovanoj osobi. TakoĊer su u skladu s mnogim
izvedenim pokusima. Vrlo toĉni satovi smješteni u avione neznatno, ali
mjerljivo, usporavaju u odnosu na satove u stanju mirovanja. Nuklearni
akceleratori konstruirani su tako da uzimaju u obzir porast mase pri
povećanju brzine; da se ta ĉinjenica zanemarila, ubrzane ĉestice udarale bi
o zidove aparata i malo što bi se moglo napraviti u eksperimentalnoj fizici.
Brzina je prevaljen put podijeljen s vremenom. S obzirom na to da pri
brzinama bliskim svjetlosnoj više ne moţemo jednostavno zbrajati brzine,
kao što smo to navikli u svakodnevnom svijetu, moramo odustati od
uobiĉajenih predodţbi o apsolutnom prostoru i apsolutnom vremenu -
nezavisnim od našeg relativnog kretanja. To je razlog zašto se duţine
skraćuju. To je i uzrok vremenske dilatacije.
Putujući brzinama bliskim svjetlosnoj, jedva da biste uopće starih, ali
bi zato vaši prijatelji i roĊaci koje ste ostavili kod kuće starih uobiĉajenim
tempom. Kada biste se vratili s relativistiĉkog putovanja, kakva bi samo
razlika bila izmeĊu vaših prijatelja i vas; oni bi u meĊuvremenu ostarjeli za
desetljeća, dok vi praktiĉno uopće ne biste bili stariji! S obzirom na
okolnost da vrijeme poĉinje sporije teći pri brzini bliskoj brzini svjetlosti,
specijalna teorija relativnosti pruţa nam naĉin da se otisnemo prema
zvijezdama. No, da li je moguće, gledano sa stanovišta praktiĉnog
inţinjerstva, putovati brzinama bliskom svjetlosnoj? Da li je izvediv
meĊuzvjezdani brod?
Toscana nije bila samo kotao za vrenje nekih misli mladog Alberta
Einsteina; ona je bila dom još jednog velikog genija, Leonarda da Vincia;
ţiveći ovdje ĉetiri stotina godina ranije on je uţivao penjući se po
toskanskim brdima i promatrajući s velike visine, osjećajući se pritom kao
da leti poput ptice. Bio je prvi koji je iz ptiĉje perspektive crtao skice
predjela, gradova i utvrĊenja. MeĊu mnogim Leonardovim zanimanjima i
nadarenostima kao što su slikarstvo, kiparstvo, anatomija, geologija,
prirodoslovlje, vojno i civilno inţinjerstvo, postojala je još jedna velika
strast: projektirati i sagraditi stroj koji bi bio u stanju da leti. Crtao je
planove, izraĊivao modele, gradio prototipove u naravnoj veliĉini - ali ni
jedan od njih nije funkcionirao. Tada još naprosto nisu postojali dovoljno
snaţni i dovoljno lagani motori. Projekti su, meĊutim, bili izvanredno
domišljati i ohrabrivali su mnoge graditelje kasnijih vremena. No Leonarda
su neuspjesi duboko pogaĊali. Ali greška nije bila kod njega. On je
naprosto bio zarobljenik svog, petnaestog stoljeća.
Sliĉan sluĉaj dogodio se i 1939. godine kada je jedna grupa inţinjera
okupljenih u Britansko meĊuplanetarno društvo, projektirala brod koji je
trebao ljude odvesti do Mjeseca - brod koji se temeljio na tehnologiji iz
1939. godine. On uopće nije bio sliĉan projektu »Apollo« koji je tri
desetljeća kasnije omogućio prvi let ljudi na Mjesec, ali upozorio je da to
putovanje moţe jednoga dana postati praktiĉna inţinjerska mogućnost.
Danas raspolaţemo preliminarnim nacrtima brodova za putovanje
ljudi prema zvijezdama. Ne predviĊa se da ni jedan od ovih brodova kreće
na put s površine Zemlje. Umjesto toga, oni bi bili sagraĊeni na stazi oko
Zemlje odakle bi zatim krenuli dalje na svoja dugotrajna meĊuzvjezdana
putovanja. Jedan od njih nazvan je projekt »Orion« prema istoimenom
zvijeţĊu, što simbolizira da se krajnji cilj letjelice ovoga tipa nalazi meĊu
zvijezdama. Zamišljeno je da »Orion« koristi eksplozije hidrogenskih
bombi, nuklearnog oruţja, koje bi djelovale na inercionu ploĉu pri ĉemu bi
svaka eksplozija davala odreĊen potisak. Gledano s ĉisto tehniĉkog
stanovišta, projekt »Orion« je savršeno praktiĉan. Princip mu je, doduše,
takav da se prilikom njegovog rada razvijaju velike koliĉine
radioaktivnosti, no ovo zraĉenje ostaje iskljuĉivo u meĊuplanetarnom
odnosno meĊuzvjezdanom prostoru. Na »Orionu« se ozbiljno radilo u
Sjedinjenim Drţavama, ali je onda projekt morao biti obustavljen zbog
potpisivanja meĊudrţavnog sporazuma o zabrani korištenja nuklearnog
oruţja u svemirskom prostoru. Ĉini mi se da je to velika šteta. Zvjezdani
brod »Orion« predstavlja najbolji naĉin upotrebe nuklearnog oruţja koji
mogu zamisliti.
Projekt »Dedal« je novija zamisao nastala pri Britanskom
meĊuplanetarnom društvu. Njime se predviĊa upotreba nuklearnog
fuzionog reaktora - naprave koja je znatno sigurnija i djelotvornija od
postojećih fisionih elektrana. Mi još ne raspolaţemo fuzionim reaktorima,
ali na njih se ozbiljno raĉuna za desetljeće ili dva. Letjelice tipa »Orion« i
»Dedal« mogle bi postići deset posto brzine svetlosti. Putovanje takvim
brodom do Alfe Centauri udaljene 4.3 godine svjetlosti trajalo bi ĉetrdeset
tri godine, što je manje od jednog ljudskog vijeka. Ĉak i uz optimistiĉka
predviĊanja razvoja naše tehnike malo je vjerojatno da će projekti »Orion«,
»Dedal« ili neki sliĉan biti ostvareni prije sredine dvadeset prvog stoljeća,
premda bismo mogli, ako bismo to ţeljeli, odmah pristupiti gradnji
»Oriona«.
Kada je rijeĉ o putovanjima daljim od onih do najbliţih zvijezda,
moramo smisliti nešto drugo. Moţda bi se projekti »Orion« i »Dedal«
mogli primijeniti za multigeneracijske brodove, u kojem sluĉaju bi oni koji
stignu do nekog planeta druge zvijezde bili daleki potomci astronauta koji
su krenuli na put prije više stoljeća. Ili će moţda biti pronaĊen siguran
naĉin hibernacije ljudi, tako da će se svemirski putnici zamrznuti, a zatim
probuditi mnogo stoljeća kasnije. Kako izgleda, ove narelativistiĉke
brodove, koji će bez sumnje biti vrlo skupi, relativno je lako projektirati,
sagraditi i koristiti, u usporedbi s kozmiĉkim letjelicama koje se kreću
brzinama bliskim svjetlosnoj. Drugi zvijezdani sustavi dostupni su ljudskoj
vrsti, ali tek uz velike napore.
Brzi meĊuzvjezdani svemirski letovi - pri kojima se brzina brodova
pribliţava brzini svjetlosti - su cilj dostiţan ne za stotinu, već tek za tisuću,
ili ĉak deset tisuća godina. No, u naĉelu govoreći, oni su mogući. R.
Bussard je predloţio svojevrsni meĊuzvijezdani brod-usisaĉ, koji bi
lijevkom sakupljao raspršenu materiju - uglavnom vodikove atome - što se
nalazi u meĊuzvjezdanom prostoru; zatim bi se ta materija ubrzavala u
fuzionom motoru i izbacivala na mlaznice natrag u svemir. Vodik bi se
dakle ovdje koristio i kao gorivo i kao reaktivna masa. Ali u takozvanom
dubokom svemiru u svakom kubiĉnom centimetru, volumenu koji
odgovara veliĉini jednog zrna groţĊa, nalazi se samo po jedan atom. Da bi
usisaĉ uspješno djelovao potrebna je ĉelna sabirnica promjera više stotina
kilometara. Kada bi brod postigao relativistiĉke brzine, vodikovi atomi
kretali bi se gotovo brzinom svjetlosti u odnosu na svemirski brod. Ako se
ne bi poduzele odgovarajuće mjere sigurnosti, ovako inducirane kozmiĉke
zrake naprosto bi sprţile brod i putnike u njemu. Prema jednom
predloţenom rješenju ove poteškoće, laserima bi se s meĊuzvjezdanih
atoma skinuli elektroni ĉime bi jezgre postale elektriĉki nabijene još dok su
na izvjesnoj udaljenosti, a zatim bi ih vrlo snaţno magnetsko polje
usmjerilo prema usisnom lijevku i skrenulo od ostalih dijelova broda. Ovo
bi bio inţinjerski pothvat kakvom na Zemlji još nije bilo premca.
No, pokušajmo na tren ipak razmisliti o jednom takvom brodu.
Zemljina gravitacija privlaĉi nas nekom silom koju pri padanju osjećamo
kao ubrzanje. Ako bismo pali sa stabla - što se ĉesto moralo dogaĊati
našim predljudskim precima - padali bismo sve brţe i brţe, odnosno brzina
padanja povećava se za oko deset metara u sekundi, svake sekunde. Ovo
ubrzanje, koje izaziva sila teţe što nas drţi na površini Zemlje, obiljeţava
se s jedan g, gdje je g oznaka za Zemljinu gravitaciju. Mi se osjećamo
sasvim normalno pri ubrzanju od jedan g; odrasli smo pri jedan g. Ako
bismo ţivjeli u svemirskom brodu koji bi ubrzavao s jedan g, za nas bi to
bila savršeno prirodna sredina. U stvari, jednakost izmeĊu gravitacijskih
sila i sila koje bismo osjetili u ubrzavajućem svemirskom brodu jest jedna
od glavnih znaĉajki Einsteinove kasnije opće teorije relativnosti. Uz
neprekidno ubrzanje od 1 g, poslije godinu dana provedenih na putovanju
kroz svemir kretali bismo se brzinom koja je vrlo bliska svjetlosnoj: [(0,01
km/s2) x (3 x 107s) = 3 x 105 km/s].
Zamislimo sad jedan takav svemirski brod s ubrzanjem od jedan g
kako se sve više pribliţava granici brzine svjetlosti, napravi okret na pola
puta i poĉne usporavati takoĊer s jedan g sve dok ne stigne do odredišta.
Najvećim dijelom putovanja brzina bi bila gotovo svjetlosna, što bi za
posljedicu imalo ogromno usporenje protoka vremena. Jedno od mogućih
obliţnjih odredišta ekspedicije koja bi se uputila na ovaj naĉin, odnosno
jedno susjedno sunce koje moţda posjeduje planetni sustav, je takozvana
Barnardova zvijezda, udaljena od nas oko šest svjetlosnih godina. Do nje
bi se moglo stići za pribliţno osam godina, mjereno urom smještenom na
brodu; pod istim uvjetima, putovanje do središta Mlijeĉnog Puta trajalo bi
dvadeset jednu godinu; do M31, Andromedine galaktike, dvadeset osam
godina. Naravno, ljudima koji su ostali na Zemlji stvari bi izgledale bitno
drugaĉije. Umjesto samo dvadeset jednu godinu do središta Galaktike,
satovi na našem planetu izmjerili bi ĉak trideset tisuća godina. Naĉelno
uzevši, putovanje brzinama na samoj granici svjetlosne omogućilo bi nam
da obiĊemo poznati svemir za svega pedeset šest godina brodskog
vremena. No, kući bismo se vratili mnogo desetaka milijardi godina u
budućnost - i zatekli pougljenjene ostatke Zemlje i ugaslo Sunce.
Relativistiĉka putovanja ĉine svemir dostupnim, barem kada je rijeĉ o
istinski razvijenim civilizacijama, ali i to samo za one njihove pripadnike
koji kreću na putovanja. Nema nikakvog naĉina da se onima koji su ostali
na matiĉnim svjetovima pošalju neke informacije brzinom koja bi
nadmašila brzinu svjetlosti.
Projekti za »Oriona«, »Dedala« i Bussardove usisaĉe-sabirnice
vjerojatno su od pravih meĊuzvijezdanih svemirskih letjelica koje ćemo
jednoga dana graditi, mnogo dalje nego što su Leonardovi modeli od
današnjih nadzvuĉnih aviona. Ali ako ne uništimo sami sebe, uvjeren sam
da ćemo jednoga dana hrabro krenuti put zvijezda. Kada istraţimo cijeli
matiĉni Sunĉev sustav poĉet će nas mamiti planeti drugih zvijezda.
 Putovanje kroz prostor i putovanje kroz vrijeme blisko su povezani.
Moţemo putovati brzo kroz prostor jedino ako putujemo brzo u budućnost.
Ali što je s prošlošću? Moţemo li se vratiti u prošlost i mijenjati je?
Moţemo li preinaĉiti zbivanja o kojima govore udţbenici povijesti? Mi svo
vrijeme putujemo sporo u budućnost, brzinom od jednog dana dnevno.
Relativistiĉkim svemirskim letom mogli bismo putovati brzo u budućnost.
Ali mnogi fiziĉari smatraju da je povratak u prošlost nemoguć. Ĉak i kada
biste posjedovali napravu koja bi mogla putovati natrag u prošlost, misle
oni, ne biste ipak bili u mogućnosti da poduzmete ništa što bi izazvalo bilo
kakvu promjenu u budućnosti. Ako biste krenuli u prošlost i sprijeĉili
susret vaših roditelja, onda ne biste uopće ni bili roĊeni, što već predstavlja
oĉiglednu proturjeĉnost, budući da vi sigurno postojite. Sliĉno dokazu o
iracionalnosti kvadratnog korjena iz dva, sliĉno problemu istodobnosti u
specijalnoj teoriji relativnosti, i ovo je sluĉaj dovoĊenja u pitanje polazne
pretpostavke, budući da zakljuĉak izgleda apsurdan.
No, ima fiziĉara koji zastupaju gledište o dvije alternativne povijesti,
dvije podjednako valjane stvarnosti, koje bi paralelno postojale - jedna za
koju znate i druga u kojoj uopće niste roĊeni. Moţda se i samo vrijeme
odlikuje ĉitavim mnoštvom potencijalnih dimenzija, unatoĉ ĉinjenici što je
nama sudbina dodijelila da iskušavamo samo jednu od njih. Zamislite da se
moţete vratiti u prošlost i da je izmijenite - recimo, da uvjerite kraljicu
Izabelu da ne pruţi potporu Kristofu Kolumbu. Taj ĉin pokrenuo bi posve
drukĉiji lanac povijesnih dogaĊaja o kojima ništa ne bi doznali oni koje ste
ostavili u vašoj matiĉnoj vremenskoj liniji.
Povijest se prvenstveno sastoji od sloţenog klupka vrlo isprepletenih
niti, od društvenih, ekonomskih i kulturnih meĊudjelovanja koje nije lako
rasplesti. Nebrojena sitna, nepredvidiva i sluĉajna zbivanja koja se
neprestano odigravaju uglavnom ostaju bez dalekoseţnih posljedica. Ali
neka meĊu njima, ona koja se dogaĊaju na kritiĉnim prekretnicama ili
raskriţjima, mogu mijenjati sadrţaj povijesti. Postoje sluĉajevi u kojima
razmjerno beznaĉajne preinake mogu dovesti do dubokih promjena. Što je
jedan takav dogaĊaj dublje u prošlosti, njegov utjecaj mogao bi biti tim
izrazitiji - budući da time postaje duţi krak vremenske poluge.
Polio virus je jedan sićušan mikroorganizam. Svakoga dana srećemo
ih ĉitavo mnoštvo. Ali samo rijetko - srećom - jedan od njih inficira nekog
od nas i izaziva opaku bolest. Franklin D. Roosvelt, trideset drugi
predsjednik Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava imao je paralizu. Okolnost da
ga je bolest vezala za stolicu moţda je u Roosveltu potakla izrazitije
saţaljenje prema obespravljenima; ili ga je moţda nadahnula snaţnijom
ţeljom da uspije. Da je Roosveltova liĉnost bila drukĉija, ili da se u njemu
nikada nije pojavila ambicija da bude predsjednik Sjedinjenih Drţava, lako
se moglo dogoditi da velika ekonomska kriza iz tridesetih godina, drugi
svjetski rat i razvitak nuklearnog oruţja dobiju posve drukĉiji tok.
Budućnost svijeta mogla je biti promijenjena. Jedan virus, meĊutim,
predstavlja posve beznaĉajnu stvar, promjera svega jedan milijunti dio
centimetra. Teško da je uopće vrijedan spomena.
Sa druge strane, zamislimo da je naš vremenski putnik uspio uvjeriti
kraljicu Izabelu da je Kolumbov zemljopis pogrešan odnosno da, sudeći po
Eratostenovoj procjeni Zemljinog opsega, on nikada ne bi mogao stići do
Azije. No, ĉak i da se to dogodilo, gotovo je sigurno da bi neki drugi
Evropljanin, koje desetljeće kasnije, poduzeo putovanje na zapad, prema
Novome Svijetu. Napredak na polju navigacije, privlaĉnost trgovine
zaĉinima i nadmetanje meĊu konkurentnim evropskim silama odreĊivali su
da otkriće Amerike bude manje-više neizbjeţno oko 1500. godine.
Razumije se, u tom sluĉaju ne bi bilo drţave imena Kolumbija, oblasti
Columbia u saveznoj drţavi Ohio, niti Columbia sveuĉilišta u New Yorku.
Ali glavni tok povijesnih zbivanja bio bi po svoj prilici uglavnom isti. Da
bi dalekoseţno utjecao na budućnost, vremenski putnik vjerojatno bi
morao utjecati na ĉitav niz briţljivo odabranih dogaĊaja, jer se jedino tako
moţe izmijeniti tkanje povijesti.
Vrlo je ugodno maštati o istraţivanju tih svjetova koji nisu nikada
postojali. Ako bismo ih posjetili, došli bismo u priliku da istinski
razumijemo kako povijest funkcionira: povijest bi tada postala
eksperimentalna znanost. Da neka naizgled kljuĉna osoba uopće nije
ţivjela - Platon, na primjer, sveti Pavao, ili Petar Veliki - koliko bi svijet
bio sada razliĉit? Što bi bilo da se odrţala i dalje razvijala znanstvena
tradicija drevnih Jonjana? Što bi bilo da se ona luĉ koja je zablistala prije
dvije i pol tisuće godina u istoĉnom Sredozemlju nije ugasila? Što da su
znanost, eksperimentalna metoda i dostojanstvo obrta i rukotvorina uhvatili
ĉvrst korijen dvije tisuće godina prije industrijske revolucije? Što bi bilo da
je snaga novog naĉina razmišljanja bila uoĉena i priznata u većem opsegu?
Ponekad mi se ĉini da smo na taj naĉin mogli uštedjeti deset ili dvadeset
stoljeća. Moţda bi Leonardovi doprinosi općoj kulturi odnosno civilizaciji
bili ostvareni tisuću godina ranije, a Einsteinovi pet stotina godina. Na
takvoj jednoj alternativnoj Zemlji Leonardo i Einstein, dakako, nikada ne
bi bili roĊeni. Previše stvari bi bilo tada drukĉije. Milijarde drugih ljudskih
bića ţivjele bi na našem mjestu.
Da je duh Jonjana pobijedio, mislim da bismo se mi - odnosno,
alternativni »mi« - već otisnuli prema zvijezdama. Naši promatraĉki
brodovi upućeni do Alfe Centauri, Barnardove zvijezde. Siriusa i Tau Ceti,
odavno bi se vratili. Na satelitskim stazama oko Zemlje naveliko bi se
gradile flote meĊuzvjezdanih transportera - izviĊaĉkih letjelica bez ljudske
posade, putniĉkih brodova za emigrante, ogromnih trgovaĉkih brodova koji
bi sporo krstarili svemirskim morima. Na svim tim svemirskim brodovima
nalazili bi se simboli i natpisi. Ako bismo ih pobliţe pogledali, vidjeli
bismo da su na grĉkom jeziku. Moţda bi simbol na pramcu jednog od
prvih brodova bio dodekaedar, ispod kojeg bi stajalo: »Svemirski brod
Teodorus s planeta Zemlje«.
U vremenskoj liniji našega svijeta stvari su se razvijale donekle
sporije. Mi još nismo spremni za zvijezde. Ali moţda će za stoljeće ili dva,
kada Sunĉev sustav bude potpuno istraţen, prilike na našem planetu biti
takoĊer sreĊene. Tada ćemo imati volju, sredstva i tehniĉko znanje da se
uputimo prema zvijezdama. S velike udaljenosti istraţit ćemo raznoliĉje
drugih planetnih sustava od kojih će neki biti vrlo sliĉni našem, dok će se
drugi izrazito razlikovati. Znat ćemo koju zvijezdu treba posjetiti. Naši
strojevi i naši potomci prevaljivat će kao od šale svjetlosne godine, djeca
Talesa i Aristarha, Leonarda i Einsteina.
Još pouzdano ne znamo koliko ima planetnih sustava, ali po svemu
sudeći broj im je ogroman. U našoj neposrednoj okolini ne nalazi se samo
jedan, već ih u izvjesnom smislu, ima ĉak ĉetiri: Jupiter, Saturn i Uran
posjeduju sustave satelita koji, u pogledu razmjernih veliĉina i meĊusobnih
udaljenosti mjeseca, nalikuju na planetni sustav Sunca. Statistiĉka
istraţivanja dvostrukih zvijezda, ĉije se mase vrlo razlikuju, ukazuje na to
da bi gotovo sve pojedinaĉne zvijezde poput našeg Sunca trebale imati
planetne pratioce. Nismo još u stanju neposredno vidjeti planete drugih
zvijezda, sićušne toĉke svjetlosti potpuno zasjenjene sjajnošću njihovih
sunaca. Ali sve više smo u stanju detektirati gravitacijsko djelovanje
nevidljivih planeta na neku promatranu zvijezdu. Zamislimo takvu jednu
zvijezdu s izrazitim »vlastitim gibanjem« koja se desetljećima kreće u
odnosu na pozadinu udaljenijih zvijeţĊa; zamislimo takoĊer da ona ima
velik planet, recimo Jupiterove mase, ĉija se ravnina kruţenja igrom
sluĉaja nalazi pod pravim kutem u odnosu na našu doglednicu. Kada se,
promatrano iz naše perspektive, planet, koji se inaĉe ne vidi, naĊe desno od
zvijezde, ova će doći u poloţaj lijevo od zajedniĉkog centra gravitacije,
odnosno desno kada je planet lijevo. Prema tome putanja zvijezde će
umjesto pravocrtne biti valovita. Najbliţi stelarni objekt na koji se moţe
primjeniti ova metoda gravitacijskog poremećaja naš je prvi jednostruki
susjed, Barnardova zvijezda. Sloţena meĊudjelovanja u trostrukom sustavu
Alfe Centauri vrlo oteţavaju traganje za pratiocem male mase. Ĉak i u
sluĉaju Barnardove zvijezde problem je priliĉno delikatan, traţe se zapravo
mikroskopska odstupanja od središnjeg poloţaja na fotografskim ploĉama
snimanih pomoću teleskopa kroz razdoblje od ĉitavih desetljeća. Dva su
ovakva istraţivanja provedena u nastojanju da se uoĉi postojanje
hipotetiĉkih planeta oko Barnardove zvijezde - i oba su, prema izvjesnim
kriterijima, bila uspješna, što upućuje na postojanje dva ili više planeta
Jupiterove mase. Na ţalost, izgleda da se dva promatraĉka nalaza
meĊusobno ne slaţu. Moţda je planetni sustav oko Barnardove zvijezde
već otkriven, ali tek naknadna istraţivanja trebaju to nedvosmisleno
utvrditi.
Upravo se razvijaju i druge metode otkrivanja planeta oko zvijezda, a
meĊu njima je i metoda zaklanjanja zasljepljujuće svjetlosti izabrane
zvijezde, umjetna okultacija - na taj naĉin da se ispred svemirskog
teleskopa postavi disk ili tako da se u istu svrhu koristi tamni rub Mjeseca -
što omogućava da do izraţaja doĊe reflektirana svjetlost planeta. Tijekom
idućih nekoliko desetljeća trebali bismo doći do pouzdanih odgovora na
pitanje: koje od stotinu najbliţih zvijezda imaju velike planetne pratioce.
Promatranja provedena posljednjih godina na infracrvenom podruĉju
otkrila su izvjestan broj praplanetnih diskolikih oblaka plina i prašine oko
nekih obliţnjih zvijezda. U meĊuvremenu, objavljeno je nekoliko
izazovnih teorijskih radova, koji zagovaraju pretpostavku da su planetni
sustavi uobiĉajena stvar u galaktici. U nizu kompjuterskih istraţivanja
ispitan je razvitak plosnatog, kondenzirajućeg diska plina i prašine, za
kakav se smatra da vodi do stvaranja zvijezda i planeta. Male grude
materije - prve kondenzacije u disku - uvoĊene su u nepravilnim
vremenskim razmacima u oblak. Te grude su zatim, kako su se gibale,
srašćivale s ĉesticama prašine. Kada su im se dimenzije na taj naĉin
povećale, grude su poĉele gravitacijski privlaĉiti i plin, naroĉito vodik, u
oblak. Kada bi se dvije grude sudarile, program
kompjutera bi ih spojio. Proces se nastavljao, sve dok sav plin i
prašina nisu na ovaj naĉin bili iskorišteni. Rezultati ovise o poĉetnim
uvjetima, naroĉito od rasporeda gustoće plina i prašine kao funkciji i
udaljenosti od središta oblaka. Ali kod ĉitavog niza vjerojatnih poĉetnih
uvjeta dolazi do formiranja planetnih sustava sliĉnih našem - s oko deset
planeta, pri ĉemu su oni zemaljskog tipa bliţe zvijezdi, dok su planeti
jupiterskog tipa udaljeniji. U drugim uvjetima ne postoje planeti - već
samo asteroidi; takoĊer, javljaju se planeti jupiterskog tipa u blizini
zvijezde; isto tako, dogaĊa se da neki jupiterski planet sakupi previše plina
i prašine; on tada postaje zvijezda, odnosno nastaje binarni sustav. Rano je
još za posve pouzdane zakljuĉke, ali kako izgleda moţe se oĉekivati
raskošna raznolikost planetnih sustava širom Galaktike. Nije iskljuĉeno da
u Mlijeĉnom Putu ĉeka da bude istraţeno stotinu milijardi planetnih
sustava.
Ni jedan od tih svjetova neće biti poput Zemlje. Malo će ih biti
nastanjivih; mnogi će samo ostavljati dojam da su nastanjivi. Većina će
izgledati vrlo lijepo. Na nekim svjetovima za dana će na nebu biti mnogo
sunaca, a noću mjeseca - ili će se od obzorja do obzorja pruţati veliki
sustavi prstenova. Neki mjeseci će se nalaziti toliko blizu matiĉnog planeta
da će on, promatran s njih, izgledati vrlo velik, prekrivajući gotovo
polovinu nebeskog svoda. Na svim tim nebesima, bogatim nepoznatim i
egzotiĉnim šarama zvijeţĊa nalazit će se i jedna slabašna ţuta zvijezda -
moţda jedva vidljiva prostim okom, moţda zamjetljiva jedino kroz
teleskop - matiĉno Sunce flote meĊuzvjezdanih brodova koji istraţuju to
sićušno podruĉje ogromnog Mlijeĉnog Puta.
Kao što smo vidjeli, teme prostora i vremena su isprepletene. Sliĉno
ljudima, svjetovi i zvijezde se raĊaju, ţive i umiru. Ţivotni vijek jednog
ljudskog bića mjeri se desetljećima; vijek Sunca duţi je stotinu milijuna
puta. U usporedbi sa zvijezdama mi smo poput vodencvijeta, tog
kratkovjeĉnog stvorenja koji proţivi cijeli svoj vijek za samo jedan dan. S
gledišta vodencvijeta, ljudska bića su tupa, neosjetljiva, dosadna, gotovo
potpuno nepomiĉna stvorenja, koja jedva ostavljaju utisak da uopće nešto
rade. S gledišta jedne zvijezde, meĊutim, ĉovjek je samo sićušan blijesak,
jedan od mnogo milijardi kratkovjeĉnih ţivota koji zaiskriše na tren na
površini kakve neobiĉno hladne, udaljene kugle.
Na svim tim drugim svjetovima u svemiru zbivanja se neprekidno
odvijaju, dogaĊaji koji će odrediti njihove budućnosti. A na našem malom
planetu ovaj trenutak je povijesna prekretnica koja se po znaĉaju moţe
usporediti samo s onom kada se jonjanska znanost uhvatila u koštac s
magijom prije dvije i pol tisuće godina. Ono što u ovom trenutku uĉinimo s
našim svijetom širit će se kroz kasnija stoljeća i snaţno odrediti sudbinu
naših potomaka i njihov usud, ako ikakav, meĊu zvijezdama.
 9.
ŽIVOT ZVIJEZDA

Otvorivši oba oka, [Ra, bog Sunca] obasja Egipat, on je odvojio noć
od dana. Bogovi izlaziše iz njegovih ustiju, a ĉovjeĉanstvo iz
njegovih oĉiju. Sve stvari su roĊene iz njega, dijeteta koje sjaji u
cvijetu lotosa i ĉije zrake podaruju ţivot svim bićima.
Ĉarolijska izreka iz Ptolemejevog Egipta

Bog moţe stvoriti ĉestice materije razliĉitih veliĉina i oblika... i

moţda razliĉitih gustoća i sila, mijenjajući time zakone prirode i
stvarajući razliĉite svijetove u razliĉitim dijelovima svemira.
Uostalom, ja u tome ne vidim nikakvo proturjeĉje.
Isaac Newton, Optika

Nad nama je bio nebeski svod posut zvijezdama i mi smo obiĉavali

leţati na leĊima i uprvši poglede prema njima, raspravljali smo u
tome da li je zvijezde netko stvorio ili postoje same od sebe.
Mark Twain, Huckleberry Finn

Imam... strahovitu potrebu za... zar da izustim tu rijeĉ?... religijom.

Tada izlazim noću i slikam zvijezde.
Vincent van Gogh
Za peĉenje pite od jabuka, potrebno vam je brašno, jabuke, neke
sitnice i toplina pećnice. Sastojci su graĊeni od molekula - šećera, na
primjer, ili vode. Same molekule sastoje se od atoma ugljika, kisika,
vodika i još ponekih drugih atoma. Gdje je izvorište tih atoma? Osim
vodika, svi su stvoreni u njedrima zvijezda. Svaka zvijezda je neka vrsta
kozmiĉke kuhinje u ĉijoj unutrašnjosti se atomi vodika prekuhavaju u teţe
atome. Zvijezde nastaju kondenzacijom meĊuzvjezdanog plina i prašine
kojih je glavni sastojak upravo vodik. A vodik je nastao u vrijeme velikog
praska, eksplozije kojom je zapoĉeo ţivot kozmosa. Ukoliko ţelite, dakle,
napraviti pitu od jabuka poĉevši ni od ĉega, morate prvo izmisliti svemir.
Pretpostavimo da imate pitu od jabuka te da je raspolovite: uzmite
jednu polovinu i ponovo je raspolovite i u duhu Demokrita nastavite dalje
tim postupkom. Koliko puta ćete morati uzastopce rezati pitu dok ne
doĊete do jednog jedinog atoma'? Odgovor glasi: oko 90 puta. Naravno, ni
jedan noţ nema potrebnu oštrinu, pita se lako mrvi, a osim toga atom je
premalen da bi se mogao vidjeti prostim okom. No postoji naĉin da se doĊe
do pojedinog atoma.
Kroz ĉetiri desetljeća, poĉevši od 1910. prvi puta se poĉela
razumijevati priroda atoma na Sveuĉilištu u Cambridgeu, Engleska -
izmeĊu ostalog i promatranjem kako se brzi snopovi atoma odbijaju od
drugih atoma koji saĉinjavahu metu. Tipiĉan atom je okruţen nekom
vrstom elektronskog oblaka. Kao što i kaţe njihovo ime, elektroni nose
elektriĉni naboj, koji je proizvoljno nazvan negativan naboj. Elektroni
odreĊuju kemijska svojstva pojedinih atoma - sjaj zlata, hladan osjećaj kod
ţeljeza pri dodiru, kristalnu strukturu ugljikovog dijamanta. Duboko unutar
atoma, skrivena daleko ispod elektronskog oblaka, nalazi se jezgra koja se
općenito sastoji od pozitivno nabijenih protona i elektriĉki neutralnih
neutrona. Atomi su sićušni - sto milijuna atoma jedan do drugoga bili bi
dugaĉki poput jagodice vašeg malog prsta. Sama atomska jezgra je još sto
tisuća puta manja i zbog toga je tako kasno otkrivena.55 Unatoĉ tome,
glavnina mase atoma je koncentrirana u jezgri, a elektroni su poput
titrajućih oblaka pjene. Atomi su uglavnom prazan prostor, a materija se
sastoji zapravo ni od ĉega.
Ja se sastojim od atoma. Moj lakat koji se naslanja na stol ispred
mene sastoji se od atoma. Stol se sastoji od atoma. No ako su atomi tako
mali i šupljikavi, a sama atomska jezgra još manja, kako se uopće mogu
nasloniti na stol? Arthur Eddington je volio pitati zašto jezgre koje
saĉinjavaju moj lakat jednostavno ne kliznu kroz jezgre koje saĉinjavaju
stol? Zašto ne padnem na pod, ili zašto ne propadnem kroz ĉitavu Zemlju?
Odgovor je u postojanju elektronskog oblaka. Vanjski dio bilo kojeg
atoma mog lakta elektriĉki je negativno nabijen. Isto vrijedi i za svaki atom
koji saĉinjava stol. Kako se negativni naboji meĊusobno odbijaju, moj
lakat ne propada kroz stol, jer atomi posjeduju elektrone oko jezgre, a
elektriĉne sile su snaţne. Naš svakidašnji ţivot ovisi o strukturi atoma.
Ukoliko bismo iskljuĉili elektriĉne naboje, sve bi se raspalo u nevidljivu
finu prašinu. Bez elektriĉnih sila, u svemiru ne bi postojale stvari - već
samo difuzni oblaci elektrona, protona i neutrona, te gravitacijski vezane
sfere elementarnih ĉestica, bezliĉni ostaci svjetova.
Kada zamišljamo uzastopno dijeljenje pite od jabuka koje
nastavljamo do dimenzija manjih od dimenzija pojedinih atoma,
suoĉavamo se s beskonaĉnošću u smjeru vrlo malog. Kada usmjerimo
pogled u noćno nebo nailazimo na beskonaĉnost neĉeg vrlo velikog. Te
beskonaĉnosti predstavljaju niz bez kraja koji se ne proteţe samo vrlo
daleko, već zauvijek. Ukoliko se nalazite izmeĊu dva zrcala, npr. u
brijaĉnici, moţete vidjeti mnoštvo vaših likova u ogledalima od kojih je
svaki odraz drugog. MeĊutim, ne moţete vidjeti beskonaĉno mnogo likova,
jer površine zrcala nisu idealno ravne i paralelno postavljene, jer se
svjetlost ne prostire beskonaĉno velikom brzinom te, na kraju, i stoga jer se
vi sami nalazite izmeĊu zrcala. Kada govorimo o beskonaĉnosti, govorimo
o veliĉini većoj od bilo kojeg broja ma koliko velik on bio.
Ameriĉki matematiĉar Edward Kasner je jednom zamolio svog
devetogodišnjeg nećaka da izmisli naziv za jedan vrlo velik broj - deset na
potenciju sto (10100), jedinica iza koje slijedi stotinu nula. Djeĉak je nazvao
taj broj gugol. Evo ga:
10,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,
000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,
000. I vi moţete izmišljati vaše osobne vrlo velike brojeve i davati im
ĉudne nazive. Pokušajte! To ima odreĊenu draţ, posebno ukoliko ste stari
9 godina.
Ukoliko vam se ĉini da je gugol velik broj, razmislite o gugolpleksu.
To je deset na potenciju gugol - tj. jedinica iza koje stoji gugol nula.
Usporedbe radi, ukupan broj atoma koji saĉinjavaju vaše tijelo je oko 1028,
a ukupni broj elementarnih ĉestica - protona, neutrona i elektrona u dijelu
svemira koji je dostupan opaţanju je oko 1080. Ukoliko bismo u taj dio
svemira naslagali jedan do drugog,56 na primjer, neutrone i to tako da ne bi
nigdje ostalo niti malo praznog prostora, treba nam oko 10128 ĉestica, što je
nešto više od 1 gugola, ali trivijalno malo u usporedbi s jednim
gugolpleksom. Usprkos tome, ti brojevi, gugol i gugolpleks ne teţe, niti su
pribliţno blizu pojmu beskonaĉnosti. Gugolpleks je točno toliko udaljen od
beskonaĉnosti kao i broj 1. Mogli bismo pokušati da ispišemo jedan
gugolpleks, no to bi bila uzaludna ambicija. Komad papira, dovoljno velik
da na njemu napišemo sve nule jednog gugolpleksa ne bismo mogli ugurati
u nama poznati svemir. Na sreću postoji mnogo jednostavniji i vrlo
koncizan naĉin pisanja za jedan gugolpleks: 1010^100, a ĉak i za
beskonaĉno: ∞ (izgovara se »beskonaĉno«).
Zagoreni dio pite od jabuka sastoji se uglavnom od ugljika. Nakon
devedeset uzastopnih dioba pite pred vama se nalazi jedan atom ugljika od
šest protona i šest neutrona u jezgri i šest elektrona u vanjskom oblaku.
Ukoliko iz jezgre izdvojimo jedan dio - na primjer dva protona i dva
neutrona, izdvojili bismo jezgru helijevog atoma. Takvo razbijanje ili fisija
odvija se u nuklearnim bombama u današnjim nuklearnim elektranama,
premda se tamo ne razbijaju jezgre ugljika. Ukoliko izvršite devedeset
prvu diobu pite od jabuka, ukoliko razreţete jezgru ugljika, ne nastaje
manji komad ugljika već nešto drugo - atom s posve drukĉijim kemijskim
svojstvima. Rezanjem atoma transmutiraju se kemijski elementi.
Pretpostavimo da idemo još dalje u procesu dioba. Atomi se sastoje
od protona, neutrona i elektrona. Moţe li se razrezati proton? Ukoliko
bombardiramo protone snopom drugih elementarnih ĉestica npr. snopom
protona velike energije, poĉinjemo naslućivati osnovnije sastojke skrivene
unutar protona. Danas fiziĉari predlaţu model po kojemu se takozvane
elementarne ĉestice, kao što su protoni i neutroni, sastoje od još
elementarnijih ĉestica, takozvanih kvarkova. U ţelji da se malo više
osjećamo kao kod kuće u svijetu subnuklearnih ĉestica, oznaĉavamo
svojstva pojedine vrste kvarkova nazivima poput »boja« i »okus«. Da li su
kvarkovi krajnji sastavni dijelovi materije, ili se i oni sastoje od još manjih
i još elementarnijih ĉestica? Da li ćemo ikada doći do kraja u našem
razumijevanju prirode materije ili moţda postoji beskrajna regresija prema
sve osnovnijim ĉesticama? To pitanje je jedan od velikih neriješenih
problema današnje znanosti.
U srednjevjekovnim alkemijskim laboratorijama nastojala se postići
pretvorba elemenata. Mnogi alkemiĉari su vjerovali da se materija sastoji
od ĉetiri osnovna sastojka: vode, zraka, zemlje i vatre, što predstavlja staru
predodţbu Jonjana. Alkemiĉari su smatrali da bi mijenjanjem relativnih
odnosa koliĉina, na primjer, zemlje i vatre, bilo moguće pretvoriti bakar u
zlato. MeĊu njima je bilo mnogo šarmantniji prevaranata i varalica kao
Cagliostro i grof od Saint Germaina koji su tvrdili da mogu ne samo
pretvarati elemente već da posjeduju i tajnu besmrtnosti. Katkada se
grumen zlata stavljao u šuplji štapić za miješanje da bi se na ĉudesan naĉin
pojavio u lonĉiću za taljenje kovina na kraju neke impresivne
eksperimentalne demostracije. Tom mamcu, bogatstvu i besmrtnosti, nije
mogla odoljeti evropska aristokracija koja je velikim svotama podupirala
svećenike te sumnjive vještine. MeĊutim, moramo reći da su djelovali i
ozbiljniji alkemiĉari kao Paracelsus, pa ĉak i Isaac Newton. Novac uloţen
u njihova istraţivanja nije uloţen uludo - otkriveni su novi kemijski
elementi, npr. fosfor, antimon i ţiva. Zapravo, upravo u tim alkemijskim
eksperimentima moţemo pronaći izvore moderne kemije.
Postoje devedeset dvije kemijski razliĉite vrste prirodnih atoma.
Njih nazivamo kemijskim elementima, a do nedavno se iskljuĉivo sve na
našem planetu sastojalo od njih, uglavnom u obliku molekula. Voda je
molekula koja se sastoji od atoma vodika i kisika. Zrak se uglavnom sastoji
od atoma dušika (N), kisika (O), ugljika (C), vodika (H) i argona (Ar)
dakako uglavnom u molekularnom obliku N2, O2, CO2, H2O i atomarnog
Ar. Sama Zemlja je mješavina mnogih atoma, uglavnom silicija,57 kisika,
aluminija, magnezija i ţeljeza. Vatra se ne sastoji od kemijskih elemenata,
ona je plazma, izvor zraĉenja u kojem se zbog visoke temperature izbijaju
elektroni iz omotaĉa atoma. Po današnjem shvaćanju niti jedan od ĉetiri
starogrĉkih i alkemijskih elemenata nije uopće kemijski element: voda je
molekula, zemlja i zrak su mješavine molekula, a vatra je plazma.
Od vremena alkemiĉara otkrivali su se novi i novi elementi, a meĊu
posljednjima otkriveni su oni koje nalazimo u najmanjim koliĉinama na
Zemlji. Mnogi elementi su nam dobro poznati iz svakidašnjeg ţivota - to
su glavni sastojci Zemlje ili elementi bitni za naš ţivot. Neke elemente
nalazimo u krutom stanju, neke u plinovitom, a dva (brom i ţiva) su u
tekućem stanju na sobnoj temperaturi. Znanstvenici dogovorno svrstavaju
elemente po njihovoj sloţenosti. Najjednostavniji element, vodik, nosi
redni broj jedan, najsloţeniji, uranij, broj devedeset dva. Neki elementi su
nam manje poznati npr. hafnij, erbij i praseodimij koje ne susrećemo ĉesto
u našem svakidašnjem ţivotu. Općenito, što nam je neki element poznatiji,
to se u obilnijim koliĉinama nalazi na Zemlji. Zemlja sadrţi velik postotak
ţeljeza, a mali postotak itrija. Naravno, postoje izuzeci od ovog pravila,
kao što su zlato i uranij, elementi koji su na cijeni bilo zbog proizvoljnih
ekonomskih konvencija ili estetskih nazora, ili pak zato što imaju znaĉajne
praktiĉne primjene.
Saznanje da se atomi sastoje od tri vrste elementarnih ĉestica -
protona, neutrona i elektrona relativno je novo. Neutroni su otkriveni tek
1932. g. Moderna fizika i kemija pojednostavile su sloţenost zamjetljivog
svijeta na ĉudesnu jednostavnost: sastavljanjem tri osnovne jedinice na
razne naĉine, moţe se stvoriti praktiĉki sve.
Neutroni, kao što smo već rekli i kao što nam govori i sam naziv,
nisu elektriĉno nabijeni. Protoni su pozitivno nabijeni, a elektroni
negativno. Privlaĉna sila meĊu suprotnim nabojima drţi atom na okupu.
Budući da je svaki atom elektriĉno neutralan, broj protona u jezgri mora
biti jednak broju elektrona u elektronskom oblaku. Kemijska svojstva
pojedinog atoma ovise samo o broju elektrona, koji je opet jednak zbroju
protona u jezgri i naziva se atomski broj. Kemijska se svojstva mogu
jednostavno oznaĉiti brojevima, ideja koju bi stari Pitagora s
oduševljenjem prihvatio. Ukoliko ste atom s jednim protonom, vi ste
vodik, s dva - helij, s tri - litij, ĉetri - berilij, pet - bor, šest - ugljik, sedam -
dušik, osam - kisik itd., sve do devedeset dva protona, u tom sluĉaju vaše
ime je uranij.
Istoimeni naboji, naboji istog predznaka se snaţno odbijaju jedan od
drugoga. Pokušajmo si to predoĉiti kao zdušnu averziju prema
pripadnicima vlastite vrste, kao da je svijet gusto naseljen pustinjacima i
mizantropima. Elektroni odbijaju elektrone. Protoni odbijaju protone. Kako
moţe uopće postojati jezgra atoma? Zašto se trenutno ne raspadne? Zato
jer postoji još jedna prirodna sila: to nije gravitacijska niti elektriĉna sila,
već nuklearna sila kratkog dosega koju si moţemo predoĉiti kao sistem
kuka djelotvornih samo u sluĉaju kada se protoni i neutroni dovoljno
pribliţe i time savladaju odbojnu elektriĉnu silu izmeĊu protona. Neutroni
koji doprinose privlaĉnoj nuklearnoj sili, a ne posjeduju elektriĉnu silu,
predstavljaju neku vrstu ljepila koje pomaţe da se jezgra drţi na okupu.
Traţeći usamljenost, protoni su prikovani zajedno sa svojim mrzovoljnim
drugovima pustinjacima, a meĊu njima smješteni neutroni imaju zadaću da
ĉavrljaju ljubazno sa svima bez razlike.
Dva protona i dva neutrona ĉine jezgru atoma helija, koja je vrlo
stabilna. Potrebne su tri jezgre helija da bi se stvorila jezgra ugljika; ĉetiri
ĉine jezgru kisika: pet neona: šest magnezija; sedam silicija: osam sumpora
itd. Svaki puta kada dodajemo jedan ili više protona i dovoljno neutrona da
odrţimo jezgru na okupu, mi stvaramo novi kemijski element. Ukoliko
uklonimo jedan proton i tri neutrona iz jezgre ţive, stvaramo zlato - san
starih alkemiĉara. Iza rednog broja devedeset dva, uranija, postoje drugi,
teţi elementi koji se prirodno ne pojavljuju na Zemlji. Ti elementi se
sintetiziraju u laboratorijima i uglavnom se vrlo brzo raspadaju. Jedan od
tih elemenata, element devedeset ĉetiri, plutonij, je jedna od najotrovnijih
poznatih tvari. Na ţalost, plutonij se relativno sporo raspada.
Odakle potjeĉu prirodni elementi? Mogli bismo pomisliti da je svaki
element nastao posebno. No sav svemir, i to skoro svugdje, sastoji se
devedeset devet posto od vodika i helija,58 dva najjednostavnija elementa.
Helij je zapravo otkriven na Suncu prije negoli je pronaĊen na Zemlji -
odavde mu i naziv (prema Heliosu, jednom od grĉkih boţanstva Sunca).
Da li je moguće da su se ostali kemijski elementi na neki naĉin razvili iz
vodika i helija? Da se savlada odbojna elektriĉna sila, treba dovesti
nuklearne jezgre dovoljno blizu jednu drugoj da bi poĉela djelovati
nuklearna sila kratkog dosega. To se moţe postići samo na vrlo visokim
temperaturama pri kojima se ĉestice gibaju tako brzo da predu barijeru
odbojne sile, pri temperaturama od desetak milijuna stupnjeva. Tako
visoke temperature i dovoljno visoke tlakove u prirodi nalazimo samo u
njedrima zvijezda.
Mi smo istraţili naše Sunce, nama najbliţu zvijezdu, u raznim
valnim duţinama: od radio-valova preko obiĉne vidljive svjetlosti pa sve
do rentgenskih zraka. Sva ta zraĉenja dolaze iz vanjskih slojeva Sunca.
Sunce nije baš crveni uţareni kamen, kao što je mislio Anaksagora, već
ogromna lopta plina od vodika i helija koja zraĉi jer se nalazi na visokoj
temperaturi, isto kao što tinja ţaraĉ doveden do crvenog sjaja. Anaksagora
je barem djelomiĉno bio u pravu. Ţestoke Sunĉeve bure proizvode sjajne
bljeskove koji remete radio-komunikacije na Zemlji; ogromne izbaĉaje
vrućeg plina koji slijede silnice Sunĉevih magnetskih polja, prominencije
prema ĉijim dimenzijama je Zemlja patuljak. Sunĉeve pjege, katkada
vidljive i prostim okom za vrijeme zalaza Sunca, predstavljaju hladnija
podruĉja s jakim magnetskim poljima. Sva ta neprekidna silna, turbulentna
aktivnost odvija se na relativno hladnoj vidljivoj površini Sunca
temperature šest tisuća stupnjeva Celzija. Skrivena unutrašnjost, gdje se i
stvara svjetlost Sunca, ima temperaturu nešto manju od dvadeset milijuna
stupnjeva.
Zvijezde i planeti se zajedno raĊaju u gravitacijskom kolapsu oblaka
meĊuzvjezdanog plina i prašine. Sudari molekula plina u unutrašnjosti
oblaka povećavaju temperaturu sve do kritiĉne temperature kada zapoĉinje
fuzija vodika u helij: ĉetiri jezgre vodika spajaju se u jednu jezgru helija
pri ĉemu se oslobaĊa jedna visokoenergetska gama zraka - foton. Na svom
putu do površine oblaka taj foton biva mnogo puta apsorbiran i reemitiran,
gubeći pri svakom koraku energiju sve dok konaĉno nakon milijun godina
ne doĊe do površine kao foton vidljive svjetlosti i odlazi u svemir. Rodila
se zvijezda. Gravitacioni kolaps prazvjezdanog oblaka je zaustavljen.
Teţina vanjskih slojeva je sada uravnoteţena visokim temperaturama i
tlakom koje stvaraju nuklearne reakcije u unutrašnjosti. Naše se Sunce
nalazi u takvom stabilnom uravnoteţenom stanju posljednjih pet milijardi
godina. Termonuklearne reakcije, sliĉne onima pri eksploziji hidrogenske
bombe, daju energiju Suncu u ukroćenoj i stalnoj eksploziji, pretvorbi oko
ĉetristo milijuna tona (4 x 1014 grama) vodika svake sekunde u helij. Kada
uperimo pogled u nebo i gledamo zvijezde, sve vidljivo sja zbog udaljenih
procesa nuklearne fuzije.
U smjeru zvijezde Deneb u zvijeţĊu Labuda nalazi se ogroman
uţaren mjehur ekstremno vrućeg plina, koji je najvjerojatnije nastao
eksplozijom supernova, smrću masivnih zvijezda blizu središta mjehura.
Na periferiji se pod utjecajem udarnog vala eksplozije meĊuzvjezdana
materija sabija, pokrećući nove kolapse oblaka i stvaranje zvijezda. U tom
smislu zvijezde imaju roditelje i kao što se koji puta dogaĊa kod ljudi,
majka moţe umrijeti pri poroĊaju.
Zvijezde kao što je naše Sunce raĊaju se u grupama, u ogromnim
saţetim kompleksima meĊuzvjezdanih oblaka kao što je Orionova maglica.
Kada se gledaju izvana, takvi oblaci izgledaju tamni i tmurni. Ali iznutra
oni su blistavo osvjetljeni vrućim novoroĊenim zvijezdama. Kasnije
zvijezde napuštaju svoje rodilište u potrazi za svojom srećom u Mlijeĉnom
Putu, zvijezdani mladci još uvijek okruţeni pramenima uţarenog plina,
ostacima materije iz koje su nastali, i koja je još uvijek gravitaciono vezana
za njih. Plejade su jedan takav primjer u našoj blizini. Kao i kod ljudskih
obitelji, odrasle zvijezde putuju daleko od kuće i - roĊaci se razilaze.
Negdje u dubini galaktike postoje zvijezde - moţda deseci zvijezda - koje
su braća i sestre našeg Sunca, nastali u istom podruĉju meĊuzvjezdanog
oblaka prije nekih pet milijardi godina. Ali mi ne znamo koje su to
zvijezde. One se mogu nalaziti ĉak i na suprotnoj strani Mlijeĉnog Puta.
Pretvorba vodika u helij u njedru Sunca nije odgovorna samo za
sunĉev sjaj u vidljivom podruĉju već i za proizvodnju jednog misterioznog
i sablasnog toka: Sunce slabo tinja i neutrinima koji, kao i fotoni, ne
posjeduju masu mirovanja i gibaju se brzinom svjetlosti. No oni nisu neka
podvrsta svjetlosti. Neutrini kao i protoni, neutroni i elektroni posjeduju
vlastiti moment vrtnje, spin, dok fotoni ne posjeduju spin. Materija je
prozirna za neutrine, koji prodiru kroz Zemlju i Sunce praktiĉno bez
otpora. Samo sićušni dio toka neutrina biva uhvaćen materijom kroz koju
prolazi. Kada jednu sekundu pogledam u Sunce, kroz moje oko prolazi
milijarda neutrina. Naravno, oni se ne zaustavljaju u mojoj mreţnici kao
obiĉni fotoni, već nastavljaju nesmetano put i izlaze kroz moj potiljak.
Ĉudno je i to da ako noću pogledam u tlo u smjeru gdje se trenutno krije
Sunce (koje bi bilo vidljivo da se Zemlja ne nalazi izmeĊu njega i mene),
gotovo toĉno isti broj neutrina prolazi kroz moje oko nakon što su prije
toga prošli kroz Zemlju, isto tako prozirnu za neutrine kao što je ploha
ĉistog stakla za vidljivu svjetlost.
 Ukoliko su naša znanja o unutrašnjoj strukturi Sunca onoliko
temeljita koliko mislimo, te ako razumijemo prirodu neutrina, trebali bi biti
u stanju da dovoljno toĉno proraĉunamo koliko sunĉevih neutrina prolazi
kroz odreĊenu površinu — recimo moje oko u odreĊenom vremenu — npr.
jednoj sekundi. Eksperimentalna provjera takvog proraĉuna je vrlo teška.
Budući da neutrini nesmetano prolaze kroz Zemlju, ne moţemo uhvatiti
pojedini odreĊeni neutrino. MeĊutim postoji vjerojatnost da će od
ogromnog broja neutrina mali postotak meĊudjelovati s materijom te će
ostaviti traga u prikladnom pokusu. Neutrini ponekad pretvore atome klora
u atome argona, koji imaju jednak ukupan zbroj protona i neutrona. Da bi
se izmjerio proraĉunati tok sunĉevih neutrina, potrebne su ogromne
koliĉine klora pa su ameriĉki fiziĉari u rovove napuštenog rudnika olova u
Juţnoj Dakoti, dopremili velike koliĉine sredstva za kemijsko ĉišćenje
tkanina koje sadrţi klor. To sredstvo se zatim mikrokemijski ispituje, ne bi
li se otkrilo novostvorene atome argona. Što se naĊe više argona, to je veći
tok sunĉevih neutrina. Eksperimenti ukazuju na ĉinjenicu da je Sunce
»tamnije« u neutrinima nego što bi prema proraĉunima trebalo oĉekivati.
Ta ĉinjenica je stvarno još neriješena zagonetka. Slabi tok sunĉevih
neutrina vjerojatno nije posve u suprotnosti s našim predodţbama
nukleosinteze u zvijezdama, ali ipak ukazuje na odreĊenu vaţnu ĉinjenicu.
Znanstvenici su predloţili nekoliko rješenja te zagonetke, od pretpostavke
da se neutrini raspadaju za vrijeme puta izmeĊu Sunca i Zemlje pa do ideje
da je nuklearna peć u unutrašnjosti Sunca trenutno ugašena i da Sunce
djelomiĉno crpi energiju iz gravitacionog stezanja. Neutrinska astronomija
je vrlo mlada znanstvena disciplina. Trenutno, mi smo zbunjeni ĉinjenicom
da smo otkrili sredstvo kojim moţemo direktno proviriti u plameno srce
Sunca. Poboljšanjem osjetljivosti neutrinskih »teleskopa« moţda će biti
moguće ispitivanje nuklearne fuzije u njedrima bliskih zvijezda.
Bez obzira na sve, fuzija vodika ne moţe trajati beskonaĉno dugo:
Sunce ili bilo koja druga zvijezda posjeduje odreĊenu konaĉnu koliĉinu
vodikovog goriva u svojoj unutrašnjosti. Sudbina pojedine zvijezde, konac
njenog ţivotnog ciklusa bitno ovisi o njenoj poĉetnoj masi. Ukoliko
zvijezdi ostane dva do tri puta više mase od mase Sunca, bez obzira na to
koliko je mase bila izgubila u okolni prostor, ona će završiti svoj ţivotni
put na naĉin iznenaĊujuće drukĉiji od Sunca. No i sudbina Sunca je
dovoljno spektakularna. Za nekih pet do šest milijardi godina, kada se sav
vodik u središtu pretvori u helij, podruĉje fuzije vodika se polako seli
prema vanjskim slojevima poput niza ljuski, sve dok ne doĊe do podruĉja
ĉija je temperatura ispod deset milijuna stupnjeva. Tada se nuklearna peć
iskljuĉuje sama od sebe. U meĊuvremenu, doći će do stezanja zbog
djelovanja sile gravitacije, jezgra Sunca bogata helijem stezat će se i time
povećati svoju temperaturu i tlak, jezgre helija će biti tako gusto sabijene
da će se poĉeti lijepiti jedna na drugu, »kukice« njihovih nuklearnih sila
kratkog dosega poĉet će djelovati unatoĉ odbojnih elektriĉnih sila. Pepeo
sada postaje gorivo, te zapoĉinje druga faza fuzionih reakcija.
Tim procesom stvaraju se elementi ugljik i kisik, i tako se Sunce
opskrbljuje dodatnom energijom koja mu omogućuje da sjaji još neko
ograniĉeno vrijeme. Zvijezda nalikuje ptici feniks kojoj je suĊeno da ustaje
iz svog pepela.59 Pod zajedniĉkim utjecajem fuzije vodika u tankoj ljusci
daleko od središta te visokotemperaturne fuzije helija u samom središtu,
Sunce doţivljava znaĉajne promjene: vanjski slojevi se šire i hlade. Sunce
će postati zvijezda crveni div, ĉija će vidljiva površina biti toliko udaljena
od središta da će gravitacija na površini bitno oslabiti pa će se atmosfera
proširiti u prostor poput svojevrsnog isparavanja iz zvjezdanog kotla. Kada
crveno i naduto Sunce postane crveni div, ono će obujmiti i progutati
planete Merkur i Veneru, a vjerojatno, takoĊer, i Zemlju. Taj dio Sunĉevog
sustava nalazit će se tada unutar Sunca.
Za nekoliko milijardi godina doći će posljednji lijepi dan na Zemlji.
Nakon toga Sunce će polako postati crveno i naduto, vladajući nad
Zemljom gdje će se ĉak i na polovima skapavati od vrućine. Arktiĉka i
antarktiĉka polarna kapa će se rastopiti, a oceani preplaviti ţala svijeta.
Zbog visoke temperature oceana povećat će se isparavanje vodene pare što
će izazvati porast naoblake i tako zaštititi Zemlju od izravnog sunĉevog
zraĉenja, odgaĊajući za kratko konaĉan kraj. No, evolucija Sunca je
neumoljiva. Konaĉno, provrijet će i oceani, atmosfera će ispariti u
meĊuplanetarni prostor i nastupit će katastrofa nezamislivih razmjera na
našem planetu.60 U meĊuvremenu, ljudska vrsta će se najvjerojatnije
razviti u nešto posve razliĉito. Moţda će naši potomci moći upravljati ili
obuzdati evoluciju zvijezda. Ili će se pak pokupiti i napustiti Zemlju u
pravcu Marsa, Evrope i Titana ili će ĉak, kao što je to predskazao Robert
Goddard, potraţiti nenastanjeni planet u nekom mladom i privlaĉnom
planetarnom sustavu.
Zvijezdani pepeo u unutrašnjosti Sunca moţe se koristiti kao gorivo
samo do jedne odreĊene granice. Na koncu, doći će vrijeme kada će se
unutrašnjost Sunca iskljuĉivo sastojati od ugljika i kisika na takvim
temperaturama i tlakovima pri kojima nisu moguće daljnje nuklearne
reakcije. Nakon trošenja gotovo sveukupnog helija u središtu, unutrašnjost
Sunca poĉet će se ponovo stezati te će porast temperature dovesti do
posljednjeg ciklusa nuklearnih reakcija, a ujedno i do neznatnog proširenja
Sunĉeve atmosfere. U samrtnim grĉevima Sunce će polagano pulsirati,
šireći se i steţući jednom u nekoliko tisućljeća; konaĉno će Sunce u
meĊuzvjezdani prostor izbaciti svoju atmosferu u obliku jedne ili nekoliko
koncentriĉnih ljuski plina. Ogoljela vruća unutrašnjost Sunca preplavit će
ljuske ultravioletnim zraĉenjem izazivajući lijepu fluorescenciju u crvenoj i
plavoj boji ĉak iza staze Plutona. Moţda će Sunce na taj naĉin izgubiti
polovinu svoje mase. Sunĉev sustav će tada biti ispunjen sablasnim
zraĉenjem, dušom Sunca.
Pogledamo li oko sebe u našem malom kutku Mlijeĉnog Puta,
vidimo mnoge zvijezde okruţene sfernim ljuskama tinjajućeg plina,
planetarne maglice. (One nemaju ništa zajedniĉkog s planetima, ali neke od
njih, opaţane ranije dalekozorima male moći razluĉivanja, podsjećale su
izgledom na plavo-zelene ploĉe Urana i Neptuna.) One se doimlju poput
prstenova, ali samo stoga jer je kao i kod mjehurića sapunice, rubni sloj
prividno deblji pa ga vidimo izrazitije nego središte. Svaka planetarna
maglica je znamen neke zvijezde in extremis. Blizu središnje zvijezde se
moţda nalazi svita mrtvih svjetova, ostataka planeta nekad punih ţivota, a
sada bez atmosfera i oceana, obasjani sablasnom svjetlošću. Ostatak Sunca,
ogoljela jezgra, u poĉetku okruţena svojom planetarnom maglicom, bit će
mala vruća zvijezda koja gubi toplinu u prostor, sabijena do nezamislive
gustoće, preko jedne tone tvari u ĉajnoj ţliĉici. Milijarde godina kasnije
Sunce će postati degenerirani bijeli patuljak hladeći se, kao i sve druge
toĉkice svjetlosti koje opaţamo u središtima planetarnih maglica, od
visokih površinskih temperatura prema svom konaĉnom stanju, tamnom i
mrtvom crnom patuljku.
Razvoj dviju zvijezda jednake mase teći će manje-više usporedno.
Ali masivnija zvijezda trošit će brţe svoje nuklearno gorivo, prije će
postati crveni div, i prva će stupiti u konaĉnu fazu bijelog patuljka. Stoga
bi trebali postojati, kao što i postoje, mnogi dvojni sistemi zvijezda u
kojima je jedan ĉlan crveni div, a drugi bijeli patuljak. U nekim dvojnim
sistemima zvijezde su tako blizu jedna drugoj da se dodiruju, a usijana
atmosfera teĉe od crvenog giganta ka zbitom bijelom patuljku, padajući na
odreĊeno podruĉje njegove površine. Vodik se gomila, zgušnjuje na veće i
veće tlakove pod utjecajem snaţne gravitacijske sile bijelog patuljka, raste
mu temperatura sve dok se u atmosferi ukradenoj crvenom divu ne poĉnu
odigravati nuklearne reakcije i - bijeli patuljak kratko zabljesne. Takva
dvojna zvijezda naziva se nova i posve je drukĉije prirode od supernove.
Nove zvijezde se javljaju iskljuĉivo u dvojnim sistemima i energiju crpe iz
fuzije vodika dok supernove nisu obavezno ĉlanice dvojnih sistema, a
energiju dobivaju fuzijom silicija.
Atomi sintetizirani u unutrašnjosti zvijezda, ĉesto se vraćaju u
meĊuzvjezdani plin. Crveni divovi otpuhuju vanjske slojeve svojih
atmosfera u meĊuzvjezdani prostor; planetarne maglice predstavljaju
posljednji stadij zvijezda sliĉnih Suncu koje odbacuju svoje vanjske
slojeve. Supernove silovito odbacuju znatan dio svoje mase u
meĊuzvjezdanu sredinu. Atomi koji se na taj naĉin vraćaju
meĊuzvjezdanom prostoru upravo su oni koji se najlakše stvaraju putem
termonuklearnih reakcija u njedrima zvijezda: vodik se fuzijom pretvara u
helij, helij u ugljik, ugljik u kisik, a zatim se u zvijezdama velike mase
uzastopnim dodavanjem jezgara helija stvaraju jezgre neona, magnezija,
silicija, sumpora itd. - dakle, postepenim dodavanjem dva protona i dva
neutrona nastaju atomske jezgre sve do jezgre ţeljeza. Izravnom fuzijom
silicija moţe se takoĊer stvoriti ţeljezo, dva atoma silicija, svaki s dvadeset
osam protona i neutrona, spajaju se na temperaturi od milijardu stupnjeva
stvarajući jezgru ţeljeza od pedeset šest protona i neutrona.
To su sve nama dobro poznati kemijski elementi, poznati su nam
njihovi nazivi. U reakcijama u zvijezdama o kojima smo govorili ne
stvaraju se lako elementi kao što su erbij, hafnij, diprozij, praseodimij, ili
itrij, već elementi koji su nam poznati iz svakidašnjeg ţivota, elementi koji
se vraćaju meĊuzvjezdanom plinu, te sudjeluju u slijedećim kolapsima
oblaka i stvaranju zvijezda i planeta. Svi elementi koje nalazimo na Zemlji,
izuzev vodika i nešto helija, »skuhani« su svojevrsnom zvjezdanom
alkemijom prije nekoliko milijardi godina u zvijezdama od kojih su danas
neke nezamjetljivi bijeli patuljci na drugoj strani galaktike. Dušik u našim
molekulama DNA, kalcij naših zubiju, ţeljezo u našoj krvi, ugljik u našim
pitama od jabuka stvoreni su u unutrašnjosti kolapsirajućih zvijezda.
GraĊeni smo od zvijezdane tvari.
Neki od rjeĊih elemenata stvaraju se pri samoj eksploziji supernove.
Na Zemlji nalazimo relativno velike koliĉine zlata i uranija, samo zato što
je eksplodiralo mnogo supernova prije nego što je nastao Sunĉev sustav.
Drugi planetarni sustavi mogu posjedovati nešto drukĉije odnose koliĉina
naših rijetkih elemenata. Da li postoje planeti ĉiji se stanovnici ponosno
diĉe privjescima od niobija i narukvicama od protaktinija, a zlato je
laboratorijska rijetkost? Da li bi naš ţivot bio ljepši ukoliko bi zlato i uranij
bili jednako opskurni i beznaĉajni na Zemlji kao što je to praseodimij?
Porijeklo i evolucija ţivota na najintimniji su naĉin povezani s
porijeklom i evolucijom zvijezda. Prvo: same tvari od kojih se sastojimo,
atomi koji omogućuju ţivot, stvoreni su vrlo davno i vrlo daleko u
divovskim crvenim zvijezdama. Relativna zastupljenost kemijskih
elemenata kakvu nalazimo u svemiru poklapa se tako dobro s relativnim
koliĉinama jezgri raznih kemijskih elemenata koje se stvaraju u
zvijezdama da su crveni divovi i supernove nedvojbeno peći i tave u
kojima je iskovana materija. Sunce je zvijezda druge ili treće generacije.
Sva materija u Suncu, sva materija koju vidite oko sebe prošla je kroz
jedan ili dva prethodna ciklusa zvjezdane alkemije. Drugo: postojanje
odreĊenih posebnih vrsta teških atoma na Zemlji, ukazuje na ĉinjenicu da
je malo prije nego što je stvoren Sunĉev sustav u blizini eksplodirala
supernova. Nemoguće je da se radi o ĉistoj sluĉajnosti; najvjerojatnije je
udarni val eksplozije sabio meĊuzvjezdani plin i prašinu i na taj naĉin
izazvao kondenzaciju Sunĉevog sustava. Treće: kad je Sunce zasjalo,
njegovo ultravioletno zraĉenje prodiralo je u atmosferu Zemlje, sunĉeva
toplina prouzroĉila je munje, a ovi izvori energije stvorili su sloţene
organske molekule koje su postale izvor ţivota. Ĉetvrto: ţivot na Zemlji
gotovo iskljuĉivo pokreće sunĉeva svjetlost. Biljke prikupljaju fotone i
pretvaraju solarnu u kemijsku energiju. Ţivotinje ţive na raĉun biljaka.
Poljoprivreda je naprosto sustavna ţetva sunĉeve svjetlosti pri ĉemu se
koriste biljke kao loši posrednici. Mi smo skoro svi na sunĉev pogon. I na
kraju nasljedne promjene, koje se zovu mutacije, predstavljaju sirovinu za
evoluciju. Mutacije od kojih priroda odabire svoje nove izume ţivotnih
oblika, djelomiĉno su izazvane kozmiĉkim zrakama - visokoenergetskim
ĉesticama izbaĉenim gotovo brzinom svjetlosti prilikom eksplozija
supernovih zvijezda. Spektakularne smrti udaljenih, masivnih sunaca
djelomiĉno upravljaju evolucijom ţivota na Zemlji.
Zamislite da nosite geigerov brojaĉ i komadić uranijeve rudaĉe
duboko ispod površine Zemlje - npr. u rudnik zlata, ili kanal lave, pećinu
koju je isklesala kroz zemlju rijeka rastaljenog stijenja. Osjetljivi brojaĉ
pucketa kada je izloţen gama zrakama ili visokoenergetskim ĉesticama kao
što su protoni i jezgre helija. Ukoliko brojaĉ pribliţimo uranijevoj rudaĉi
koja emitira jezgre helija spontanim nuklearnim raspadom, odbrojavanje,
broj registracija u minuti dramatiĉno se povećava. Stavimo li uranijevu
rudaĉu u tešku olovnu kutiju odbrojavanje se znatno smanjuje; olovo je
apsorbiralo zraĉenje tiranija. Unatoĉ tome povremeno se ĉuje pucketanje.
Dio tih registracija izaziva prirodna radioaktivnost zidova pećine. No
ĉujemo više tih »klik-klik« nego što ih moţemo pripisati radioaktivnosti.
Neke od njih prouzrokuju visokoenergetske ĉestice koje prolaze kroz strop.
Slušamo zapravo kozmiĉke zrake, stvorene u nekom drugom dobu u
dubinama prostora. Za vrijeme cijele povijesti ţivota na Zemlji kozmiĉke
zrake, uglavnom elektroni i protoni, bombardirali su Zemlju. Neka
zvijezda udaljena od nas tisuće svjetlosnih godina razori samu sebe i
proizvodi kozmiĉke zrake koje se gibaju milijunima godina po spiralnim
putanjama kroz galaktiku sve dok posve sluĉajno, neke od njih ne udare u
Zemlju i u naše gene. Moţda su neki kljuĉni koraci evolucije genetiĉkog
koda, ili kambrijska eksplozija, ili dvonoţni stas naših predaka, pokrenuti
upravo kozmiĉkim zrakama.
Kineski astronomi zabiljeţili su 4. srpnja 1054. godine, pojavu
»zvijezde gosta« kako su oni to nazivali, u zvijeţĊu Bika. Zvijezda, koja
prethodno nije bila vidljiva, postala je sjajnija od bilo koje zvijezde na
nebeskom svodu. Na drugoj strani svijeta, na jugozapadu Sjeverne
Amerike, tada je cvala napredna civilizacija bogata astronomskom
tradicijom koja je posvjedoĉila pojavu te sjajne nove zvijezde.61 Analizom
ostataka ognjišta od drvenog ugljena pomoću metode datiranja ugljikom 14
doznali smo da su sredinom jedanaestog stoljeća u podnoţju jedne stijene
Novog Meksika boravili Anasazi, preci današnjih Hopi Indijanaca. Jedan
od njih je na izboĉini stijene, zaštićenoj od kiše i vjetra, nacrtao sliku te
nove zvijezde. Poloţaj te zvijezde prema Mjeseĉevom srpu mora da je bio
upravo onakav kao što je i nacrtan. Na stijeni se nalazi i otisak ruke, moţda
potpis umjetnika.
Ta znaĉajna zvijezda, udaljena pet tisuća svjetlosnih godina, danas se
naziva supernova Rakovica ili Crab maglica jer je, stoljeća kasnije, na
neobiĉan naĉin podsjetila svojim oblikom na rakovicu astronoma koji je
promatrao ostatke eksplozije teleskopom. Maglica Rakovica je ostatak
masivne zvijezde koja je eksplodirala. Eksplozija je bila vidljiva sa Zemlje
prostim okom tri mjeseca. Lako vidljiva usred dana, omogućavala je
ĉitanje po noći. Prosjeĉno se eksplozije supernovih u galaktikama dogaĊaju
jednom na stoljeće. Za vrijeme ţivota tipiĉne galaktike (oko deset milijardi
godina) eksplodira sto milijuna zvijezda - to je velik broj, ali ipak samo
jedna tisućinka od ukupnog broja. U našoj Galaktici nakon dogaĊaja iz
1054. opaţao je i opisao jednu supernovu Tyho Brahe 1572., a još jednu
ubrzo poslije toga 1604. promatrao je Johannes Kepler.62 Naţalost, nakon
otkrića teleskopa nije opaţena nijedna supernova u našoj Galaktici i
astronomi već nekoliko stoljeća s nestrpljenjem oĉekuju takvu priliku.
Danas se supernove rutinski opaţaju u drugim galaktikama. Smatram
da bi nekog astronoma poĉetkom našeg stoljeća posve zapanjila slijedeća
reĉenica iz rada Davida Helfanda i Knoxa Longa objavljenog u svesku od
6. prosinca, 1979. britanskog ĉasopisa Nature. »5. oţujka 1979. zabiljeţena
je vrlo snaţna provala tvrdih rentgenskih i gama zraka na devet
meĊuplanetarnih letjelica koje saĉinjavaju mreţu senzora, a poloţaj izvora
zraĉenja podudara se s ostatkom supernove N49 u Velikom Magelanovom
Oblaku.« (Veliki Magelanov Oblak dobio je ime po prvom stanovniku
sjeverne hemisfere koji ga je zamijetio, moreplovcu Magellanu, to je mala
satelitska galaktika Mlijeĉnog Puta udaljena 180.000 svjetlosnih godina.
Kao što ste i oĉekivali, postoji i Mali Magelanov Oblak.) MeĊutim, u tom
istom broju ĉasopisa Nature, E. P. Mazets i njegove kolege iz
lenjingradskog Instituta Ioffe, koji su opaţali taj izvor pomoću detektora
gama zraĉenja na letjelicama »Venera 11« i »Venera 12« upućenih prema
Veneri, tvrde da se zapravo radi o blještećem pulsaru udaljenom samo
nekoliko stotina svjetlosnih godina. No unatoĉ podudaranja u poloţajima
izvora gama zraka i ostataka supernove, Heland i Long ne inzistiraju na
ĉinjenici da je izvor provale gama zraka povezan s ostatkom supernove.
Oni spremno razmatraju mnoge alternative ukljuĉujući i iznenaĊujuću
mogućnost da se izvor nalazi unutar Sunĉevog sustav. Moţda je rijeĉ o
ispušnoj sapnici stranog zvjezdanog broda na njegovom dugom putu kući.
No buĊenje zvjezdanih vatri u N49 je mnogo jednostavnija hipoteza: mi
smo naime sigurni da postoje pojave kao što su supernove.
Sudbina unutarnjeg dijela Sunĉevog sustava u vrijeme kad Sunce
postane crveni div dovoljno je okrutna. No, planeti barem neće biti
rastaljeni i sprţeni sverazarajućom supernovom. Ta sudbina namijenjena je
planetima zvijezda većih masa od Sunca. Budući da su takve zvijezde viših
temperatura i tlakova pa brţe iscrpe svoje nuklearno gorivo, njihov ţivotni
vijek je mnogo kraći nego vijek Sunca. Zvijezda mase deset puta veće od
mase Sunca moţe stabilno pretvarati vodik u helij samo nekoliko milijuna
godina nakon ĉega zakratko koristi egzotiĉnije nuklearne reakcije. Zbog
toga posve sigurno nema dovoljno vremena da bi se razvili napredniji
oblici ţivota na bilo kojem od okolnih planeta, pa će vrlo rijetko negdje
neka bića moći saznati da je njihova zvijezda kandidat za supernovu;
ukoliko njihova vrsta pak opstane dovoljno dugo da bi spoznala prirodu
supernovih, nije vjerojatno da će njihova zvijezda postati supernova.
 Bitan preduvjet za eksploziju supernove je stvaranje masivne
zvjezdane jezgre od ţeljeza nastalog fuzijom silicija. Pod golemim tlakom,
slobodni elektroni u unutrašnjosti zvijezde se nasilno spajaju s protonima
jezgri ţeljeza, njihovi elektriĉni naboji jednakog iznosa, a suprotnog znaka
meĊusobno se poništavaju; unutrašnjost zvijezde pretvara se u jednu
divovsku atomsku jezgru koja zauzima sada mnogo manje prostora od
prethodnog volumena elektrona i jezgri ţeljeza. Središte ţestoko implodira,
a vanjski dijelovi se odbacuju i nastaje eksplozija supernove. Supernova
moţe toga ĉasa biti sjajnija od ukupnog zraĉenja svih drugih zvijezda u
galaktici u kojoj se nalazi. Sve zvijezde, masivni plavo-bijeli superdivovi u
Orionu koji su nedavno roĊeni, predodreĊeni su da u nekoliko idućih
milijuna godina postanu supernove tvoreći neprekidan kozmiĉki vatromet
u tom zvijeţĊu mitološkog lovca.
Zastrašujuća eksplozija supernove izbacuje u prostor veći dio
prethodne zvijezde - malo preostalog vodika i helija i znaĉajne koliĉine
drugih atoma: ugljika, silicija, ţeljeza i uranija. Preostaje zvjezdana jezgra
vrućih neutrona vezanih zajedno nuklearnom silom u jednu atomsku jezgru
atomske teţine oko 1056, sunce promjera tridesetak kilometara, sićušni,
skvrĉeni, gusti, uvenuti zvjezdani ostatak, neutronska zvijezda koja se brzo
okreće oko svoje osi. Pri stezanju jezgre masivnog crvenog diva i stvaranju
neutronske zvijezde brzina rotacije se povećava. Neutronska zvijezda u
središtu maglice Rakovica, je ogromna atomska jezgra, otprilike dimenzija
Manhattana, koja se okrene oko svoje osi trideset puta u sekundi. Snaţno
magnetsko polje, pojaĉano za vrijeme kolapsa, zahvaća nabijene ĉestice
daleko efikasnije od mnogo slabijeg magnetskog polja Jupitera. Elektroni u
rotirajućem magnetskom polju emitiraju usmjereno zraĉenje ne samo u
podruĉju radiovalova, već i u vidljivoj svjetlosti. Ukoliko se Zemlja nalazi
unutar snopa tog kozmiĉkog svjetionika, prigodom svakog okreta vidimo
jedan blijesak. Zato se i naziva pulsar. Trepereći i otkucavajući poput
kozmiĉkog metronoma, pulsari mnogo toĉnije mjere vrijeme od
najtoĉnijeg ruĉnog sata. Dugoroĉno mjerenje perioda radiopulseva nekih
pulsara, npr. pulsara PSR 0329 + 54 ukazuje da ti objekti moţda imaju
jednog ili više malih planetarnih pratilaca. Moţda je zamislivo da neki
planet moţe preţivjeti razvoj neke zvijezde u pulsar; ili planet moţe biti
zahvaćen gravitacijski kasnije. Pitam se kakav bi bio izgled nebeskog
svoda s površine takvog planeta.
Jedna ţliĉica materije s neutronske zvijezde teţila bi kao prosjeĉno
brdo - ako bismo drţali komadić te materije i ispustili ga (teško da bi nam
što drugo i preostalo), taj komadić prošao bi bez zapreke kroz Zemlju
poput kamena kroz zrak, izdubio bi kanal kroz ĉitavu Zemlju i izašao van
na drugoj strani svijeta - moţda baš u Kini. Ljudi tamo moţda šeću i
gledaju svoja posla, kada sićušna gruda neutronske zvijezde isklizne iz
Zemlje, zalebdi koji trenutak i vraća se ponovo ispod površine Zemlje,
razbijajući barem na taj naĉin svakidašnju koloteĉinu. Ako bi komadić
materije neutronske zvijezde pao iz svemirskog prostora na Zemlju (koja
rotira oko svoje osi), ubadao bi opetovano rotirajuću Zemlju bušeći stotine
i tisuće rupa sve dok trenje s unutrašnjosti našeg planeta ne bi zaustavilo
njegovo gibanje. Prije zaustavljanja, unutrašnjost našeg planeta bi moţda
nakratko izgledala kao sir trapist sve dok podzemni tokovi stijenja i metala
ne bi zacijelili rane. Dobro je da se veći grumeni materije neutronskih
zvijezda ne pojavljuju na Zemlji. Ali mali grumeni se nalaze svugdje,
sablasna sila neutronske zvijezde pritajena je u jezgri svakog atoma,
skrivena u svakoj šalici za ĉaj i u svakom mišu, u svakom udahu zraka, u
svakoj piti od jabuka. Neutronska zvijezda nas uĉi da poštujemo
svakidašnje predmete.
Vidjeli smo dakle da zvijezda poput Sunca završava svoje dane kao
crveni div, a zatim kao bijeli patuljak. Kolapsirajuća zvijezda dva puta
masivnija od Sunca postat će supernova, a zatim neutronska zvijezda.
Masivniju zvijezdu koja nakon svoje faze supernove ostaje s masom od
recimo pet masa Sunca, oĉekuje još neobiĉnija sudbina - njena vlastita sila
gravitacije pretvorit će je u crnu jamu. Pretpostavimo da posjedujemo
magiĉnu gravitacijsku mašinu - stroj pomoću kojeg moţemo upravljati
gravitacijom Zemlje moţda okretanjem brojĉanika. Prvotno je kazaljka na
poloţaju od jedan g (1 g)63 i sve se ponaša na naĉin kako smo navikli.
Ţivotinje i biljke na Zemlji kao i ustroj naših graĊevina izvedene su i
namijenjene za iznos gravitacije od jedan g. Ukoliko bi sila gravitacije bila
mnogo manja, mogli bi postojati visoki tanki oblici bez opasnosti da se
prevrnu ili zdrobe pod vlastitom teţinom. Ukoliko bi sila gravitacije bila
znatno veća, biljke, ţivotinje i arhitektura morale bi biti niske, zbijene i
ĉvrste da se ne slome. No ĉak i u osjetno jaĉem gravitacijskom polju,
svjetlost bi se gibala pravocrtno, kao što to i ĉini, naravno, u svakidašnjem
ţivotu.
Razmotrite jednu tipiĉnu grupu zemaljskih bića. Kako smanjujemo
silu gravitacije, stvari postaju lakše. Blizu vrijednosti g = 0 i najmanji
pokret dovodi do lebdjenja i prevrtanja naših prijatelja kroz zrak. Izliven
ĉaj - ili bilo koja druga tekućina - poprima oblik titrajućih kuglica u zraku:
površinska napetost tekućine nadvladava silu gravitacije. Loptice ĉaja
nalaze se svuda. Ukoliko sada ponovo namjestimo kazaljku na jedan g,
proizvest ćemo kišu od ĉaja. Kada malo povećamo silu gravitacije, recimo
na tri ili ĉetiri g, svi postaju nepokretni: ĉak i micanje malog prsta zahtjeva
ogroman napor. Ljubazno ćemo pomaknuti naše prijatelje izvan domašaja
gravitacijske mašine prije nego što postavimo kazaljku na još veće iznose
sile gravitacije. Snop svjetlosti svjetiljke giba se potpuno pravocrtno
(barem koliko moţemo gledanjem ustanoviti) pri nekoliko g, kao što to
ĉini i kod vrijednosti od nula g. Kod tisuću g, svjetlost se još uvijek širi
pravocrtno, ali drveće je zgnjeĉeno i spljošteno: kod sto tisuća g stijene se
mrve pod vlastitom teţinom. Konaĉno ništa se ne moţe odrţati, preţivjeti,
osim povlaštenog promatraĉa ĉeširske maĉke. Kada se sila gravitacije
pribliţava vrijednosti milijardu g, poĉinju se dogaĊati još ĉudnije stvari.
Snop svijetlosti koji je do sada bio uperen okomito u nebo, poĉinje se
savijati. Ekstremno jake gravitacijske akceleracije utjeĉu ĉak i na svijetlost.
Pri još daljnjem povećanju sile gravitacije, privući ćemo svjetlost na tlo
pokraj nas. Sada je nestala i naša kozmiĉka ĉeširska maĉka; ostao je samo
njezin gravitacijski smiješak.
Ukoliko je gravitacijska sila dovoljno jaka, ništa, pa ĉak ni svjetlost
ne moţe izaći napolje. Takvo mjesto se naziva crna jama. Zagonetno
indiferentna prema svojoj okolini ona predstavlja neku vrstu kozmiĉke
ĉeširske maĉke. Kada gustoća i sile gravitacije postanu dakle dovoljno
visoke, crna jama zatreperi i išĉezne iz našeg vidokruga. Zato se i naziva
»crna«, ĉak se ni svjetlost ne moţe osloboditi njenog stiska. Iznutra, budući
da je svjetlost tamo zarobljena, stvari mogu biti doista lijepo osvjetljene.
Premda je crna jama nevidljiva izvana, njena gravitacijska prisutnost moţe
biti opipljiva. Ako prilikom meĊuzvjezdanog putovanja ne pripazite, moţe
vam se dogoditi da vas nepovratno usiše crna jama pri ĉemu bi se vaše
tijelo neprijatno rasteglo u dugu tanku nit. Ljevkasti prostor oko crne jame
bio bi prizor vrijedan spomena, ukoliko biste, dakako, nekim nevjerojatnim
sluĉajem preţivjeli to putovanje.
Termonuklearne reakcije u unutrašnjosti Sunca podupiru vanjske
slojeve i odlaţu već milijardama godina katastrofalni gravitacioni kolaps.
Kod bijelih patuljaka, tlak elektrona otkinutih iz atoma drţi zvijezdu na
okupu spreĉavajući kolaps. Kod neutronskih zvijezda pritisak neutrona
suzbija silu gravitacije. No kod vremešne zvijezde koja je nakon eksplozija
supernove i drugih ţestokih procesa ostala s masom većom od nekoliko
masa Sunca, ne postoje poznate sile koje bi sprijeĉile kolaps. Zvijezda se
steţe do nevjerojatnih razmjera, rotira sve brţe, postaje sve crvenija i
postaje nevidljiva. Zvijezda mase dvadeset sunaca stezat će se sve dok ne
poprimi dimenzije Los Angelesa s okolicom. Sila gravitacije raste do 1010
g i zvijezda sklizne kroz pukotinu što ju je sama stvorila u kontinuumu
prostora-vremena i nestaje iz našeg svemira. Postala je crna jama.
Prvi koji je razmišljao o crnim jamama bio je engleski astronom John
Mitchell, 1783. godine. Ideja o postojanju crnih jama bila je toliko bizarna
da je sve donedavna potpuno ignorirana. Tada su, na sveopće iznenaĊenje,
iznenaĊenje i mnogih astronoma, naĊeni nagovještaji da crne jame stvarno
postoje u svemiru. Atmosfera Zemlje ne propušta rentgenske zrake. Da bi
se ustanovilo da li astronomski objekti emitiraju na tako kratkim valnim
duţinama, potrebno je da se izvan Zemljine atmosfere lansira teleskop za
rentgenske zrake. Prvi opservatorij za rentgensku astronomiju bio je plod
zadivljujućeg meĊunarodnog pothvata, lansiran pomoću ameriĉke rakete
ispaljene s talijanske platforme u Indijskom oceanu nedaleko kenijske
obale, nazvan Uhuru, što na svahili jeziku znaĉi »sloboda«. Satelit Uhuru
otkrio je 1971. godine neobiĉno sjajan izvor rentgenskih zraka u zvijeţĊu
Labuda (Cygnus), koji je treptao tisuće puta u sekundi. Iz toga slijedi da je
izvor nazvan Cygnus X-1 vrlo malen. Bez obzira što prouzrokuje opaţeno
titranje, informacija kada ukljuĉiti i iskljuĉiti cijeli izvor ne moţe prijeći s
jedne na drugu stranu Cyg X-1 brţe od svjetlosti tj. 300.000 km/s. Prema
tome Cyg X-1 ne moţe imati promjer veći od (300.000 km/s) x (1/1.000 s)
= 300 kilometara. Nešto veliko poput asteroida je sjajan treptajući izvor
rentgenskog zraĉenja, vidljiv preko meĊuzvjezdanih dubina. Što bi to
moglo biti? Cyg X-1 se nalazi toĉno na istom mjestu na nebeskom svodu
gdje je i jedan vrući plavi superdiv koji u vidljivoj svjetlosti pokazuje da
posjeduje bliskog masivnog, ali nevidljivog pratioca koji ga gravitacijski
prvo vuĉe u jednom zatim u drugom smjeru. Masa pratioca iznosi oko
deset masa Sunca. Nije vjerojatno da je superdiv izvor rentgenskih zraka,
stoga je privlaĉna pomisao identificirati izvor rentgenskih zraka s tim
nevidljivim pratiocem. No nevidljiv objekt s masom deset puta većom od
mase Sunca sabijen u volumen dimenzija asteroida moţe hiti samo crna
jama. Rentgenske zrake se najvjerojatnije stvaraju trenjem u plinu i prašini
usisnog lijevka oko Cyg X-1 koji siše svog susjeda superdiva. Druge
zvijezde V861 Scorpii. GX339-4, SS433 i Circinus X-2 su takoĊer moguće
crne jame. Izvor zraĉenja Cassiopeia A je ostatak supernove ĉija je
svjetlost trebala stići na Zemlju u sedamnaestom stoljeću kada je ţivjelo
dosta astronoma. No niti jedan nije izvjestio o eksploziji. Moţda se tamo,
kao što je predloţio I. S. Šklovski, skriva crna jama koja je progutala
eksplodirajuću jezgru zvijezde i prigušila oganj supernove. Teleskopi u
svemiru su sredstva za ispitivanje takvih krhotina i fragmentarnih podataka
koji bi mogli ući u trag legendarnoj crnoj jami.
Da bismo shvatili crne jame, moţemo si pomoći razmišljajući o
zakrivljenom prostoru. Zamislite ravnu, fleksibilnu dvodimenzionalnu
površinu pokrivenu mreţom linija, poput komada elastiĉnog milimetarskog
papira. Ukoliko bacimo na tu površinu malu masu, površina će se
deformirati ili nabrati. Špekula će se kotrljati oko uleknuća poput nekog
planeta oko Sunca. U toj interpretaciji s kojom nas je zaduţio Einstein,
gravitacija predstavlja poremećaj u gradi prostora. U našem primjeru
vidimo kako se dvodimenzionalni prostor zbog prisustva mase iskrivljuje u
neku treću fizikalnu dimenziju. Pomislite da ţivimo u trodimenzionalnom
svemiru, koji je lokalno deformiran prisustvom materije u neku ĉetvrtu
dimenziju, a što ne moţemo izravno zamijetiti. Što je veća lokalna masa, to
je jaĉa lokalna sila gravitacije i izrazitija deformacija, poremećaj,
zakrivljenost prostora. U toj analogiji crna jama je neka vrsta jame bez dna.
Što će se dogoditi ukoliko upadnete u nju? Gledano izvana trebalo bi vam
beskonaĉno mnogo vremena da upadnete, jer bi se ĉinilo da su se svi vaši
satovi - mehaniĉki i biološki - zaustavili. Ali s vašeg gledišta, svi vaši
satovi otkucavali bi normalno. Ukoliko bi na neki hipotetski naĉin mogli
preţivjeti gravitacione plime i silan tok zraĉenja, ako bi crna jama rotirala
(što je vrlo vjerojatno), postoji mogućnost da se pojavite u nekom drugom
dijelu vremensko-prostornog kontinuuma - negdje drugdje u prostoru,
negdje drugdje u vremenu. Takve crvotoĉine prostora, usporedbeno sliĉne
onima u crvljivim jabukama, najozbiljnije su predloţene iako još niĉim
nije dokazano njihovo postojanje. Da li ti gravitacijski tuneli omogućuju
sistem nekovrsne meĊuzvjezdane ili meĊugalaktiĉke podzemne ţeljeznice,
omogućuju nam da putujemo do nedostupnih mjesta mnogo brţe nego što
bismo to bili u stanju na uobiĉajen naĉin? Da li crne jame mogu posluţiti
kao vremenski strojevi, pomoću kojih moţemo putovati u daleku prošlost
ili budućnost? Ĉinjenica da se o tim mogućnostima raspravlja ĉak i
poluozbiljno pokazuje nam koliko nadrealistiĉan moţe biti svemir.
U najdubljem smislu mi smo djeca kozmosa. Sjetite se topline Sunca
koju osjećate na vašem licu za vedrog ljetnog dana; sjetite se kako je
opasno gledati izravno u Sunce. S udaljenosti od sto pedeset milijuna
kilometara uviĊamo njegovu snagu. Što bi osjetili na njegovoj uzavreloj
sjajnoj površini, ili uronjeni u srce njegove nuklearne vatre? Sunce nas
grije, hrani i omogućava nam da gledamo. Ono je oplodilo Zemlju. Ono
posjeduje snagu neprimjerenu ljudskom iskustvu. Ptice pozdravljaju Sunce
ĉujnom ekstazom. Ĉak i neki jednostaniĉni organizmi su u stanju plivati u
smjeru svjetlosti. Naši su preci oboţavali Sunce,64 i pri tom nisu bili
nimalo budalasti. A ipak, Sunce je samo obiĉna, ĉak osrednja zvijezda.
Ukoliko moramo oboţavati neku silu koja je veća od nas, zar je besmisleno
da štujemo Sunce i zvijezde? U svakom astronomskom istraţivanju je
sakrivena, katkada tako duboko da i sam istraţivaĉ nije svijestan njene
prisutnosti, jezgra strahopoštovanja.
Galaktika je neistraţeni kontinent koji vrvi egzotiĉnim stanovnicima
zvjezdanih dimenzija. Proveli smo uvodno istraţivanje i susreli smo se s
nekima od ţitelja. Drugi su pak bizarniji i od naših najneobuzdanijih
maštanja. Primjeri istraţivaĉkih putovanja u prošlost naše civilizacije,
podsjećaju, nas da su mnogi od najzanimljivijih stanovnika Galaktike
vjerojatno još nepoznati i nepredviĊeni. Nedaleko naše galaktike Mlijeĉni
Put postoje gotovo sigurno planeti koji putuju oko zvijezda Magelanovih
oblaka i planeta zvijezda kuglastih skupova koji okruţuju Mlijeĉni Put. S
takvih svijetova pucao bi nam vidik od kojeg bi nam zastao dah, ishod
galaktike na obzorju, ogromnog spiralnog oblika koji sadrţi ĉetristo
milijardi zvjezdanih stanovnika, kolapsirajućih oblaka plina, planetarnih
sustava u nastanku, sjajnih superdivova, stabilnih zvijezda srednjih godina,
crvenih divova, bijelih patuljaka, planetarnih maglica, novih, supernova,
neutronskih zvijezda i crnih jama. S takvog svijeta bilo bi jasno, kao što to
i poĉinje biti jasno s našeg planeta, na koji je naĉin naša materija, naš oblik
i dobar dio naših osobina, odreĊen dubokom vezom izmeĊu ţivota i
kozmosa.
 10.
RUB VJEČNOSTI

Ima jedna stvar, mutna obliĉja,

RoĊena prije Neba i Zemlje.
Tiha i prazna
Stoji osamljena i bez promjena,
Giba se i ne zamara se.
Sposobna je da bude majka svijeta.
Ne znam njeno ime
Stoga je nazivam »Put«,
Dajem mu privremeno ime »Velik«.
Bijući velik, opisan je zatim kao uzmićući.
Uzmiĉući, opisan je kao dalek
Dalek, opisan je kao vraćajući.
Lao-ce, Tao Te Čing(Kina,oko 600.g. prije n.e.)

Postoji jedan put u visinama, upadljiv na bistrom nebu, nazvan

Mlijeĉni Put, koji sjaji vlastitom svjetlošću. Po njemu bogovi idu u
prebivalište velikog Gromovnika, njegove kraljevske dvore... Ovdje
imaju svoje domove slavni i moćni stanovnici nebesa. To je podruĉje
neba koje se usuĊujem nazvati Palatin [Put] Velikog neba.
Ovidije, Metamorfoze (Rim, I. st.)

Neki nerazboriti ljudi izjavljuju da je neki Stvoritelj napravio svijet.

Uĉenje da je svijet stvoren je loše i treba ga odbaciti. Ukoliko je Bog
stvorio svijet, gdje se On nalazio prije stvaranja?... Na koji bi naĉin
Bog mogao stvoriti svijet bez sirovina? Ukoliko kaţete da je On prvo
stvorio sirovine, a zatim svijet, suoĉit ćete se s beskonaĉnim nizom
stvaranja... Znajte da svijet nije stvoren već je, kao i samo vrijeme,
bez poĉetka i kraja.
Mahapurana (Velika Legenda), Jinasena (Indija, IX. st.)

Prije deset ili dvadeset milijardi godina zbilo se nešto - veliki prasak,
dogaĊaj kojim je zapoĉeo naš svemir. Zašto se to dogodilo najveća je tajna
za koju znamo. Posve je jasno da se to dogodilo. Sva materija i energija
koju sada nalazimo u svemiru bila je saţeta u krajnje veliku gustoću - neku
vrstu kozmiĉkog jajeta koje nas podsjeća na mitove o stvaranju svijeta
mnogih kultura - moţda ĉak u bezdimenzionalnu matematiĉku toĉku. Ne
smijemo to shvatiti kao da je sva materija i energija bila zgusnuta u nekom
kutku današnjeg svemira, već je cijeli svemir, materija i energija, te prostor
kojeg ispunjavaju, zauzimao vrlo malen volumen. Nije bilo mnogo
prostora za odvijanje dogaĊaja.
U toj titanskoj eksploziji, svemir je poĉeo širenje koje dosad nije
prestalo. Pogrešno je opisivati ekspanziju svemira kao neku vrstu
mjehurića koji se gledano izvana širi. Po samoj prirodi stvari ništa o ĉemu
uopće moţemo skupiti saznanja, nije nikada bilo izvana. Bolje je
razmišljati o svemiru iznutra, zamišljenom s mreţom linija koja prianja uz
pokretnu gradu prostora koji se širi jednoliko u svim smjerovima. Kako se
prostor rastezao, materija i energija su takoĊer ekspandirale i naglo je došlo
do hlaĊenja. Zraĉenje te kozmiĉke vatrene lopte koje je tada, kao i danas,
ispunjavalo svemir, selilo se kroz spektar - od gama zraka do rentgenskih
zraka, do ultravioletnog svjetla: kroz dugin niz boja vidljivog spektra; u
infracrveno i radio podruĉje spektra. Ostaci zraĉenja te vatrene lopte,
pozadinsko kozmiĉko zraĉenje koje dolazi iz svih smjerova neba, i danas
se mogu ustanoviti uz pomoć radio-teleskopa. Svemir je u svojim ranim
fazama bio blještavo osvijetljen. Vremenom, graĊa prostora nastavila se
širiti, zraĉenje se hladilo i, gledano u obiĉnoj vidljivoj svjetlosti, po prvi
put je prostor postao taman kao što je i danas.
Prvobitni svemir je bio ispunjen zraĉenjem i mnoštvom materije,
prvo vodikom i helijem stvorenim iz elementarnih ĉestica u gustoj
prvobitnoj vatrenoj lopti. Da se kojim sluĉajem netko tko bi mogao gledati
nalazio na licu mjesta, ne bi baš mnogo vidio. Tada su poĉeli rasti mali
dţepići plina, male nejednolikosti. Stvorili su se izdanci golemih
pauĉinastih oblaka plina, zdepaste naseobine koje su se sporo vrtile, stalno
povećavale sjaj, svaka od njih neka vrsta zvjerke koja će na kraju
sadrţavati sto milijardi svijetlećih toĉaka. Stvorene su najveće zamjetljive
strukture u svemiru. Vidimo ih danas. Mi sami nastanjujemo neki zabaĉen
kutak jedne takve strukture. Nazivamo ih galaktikama.
Otprilike milijardu godina nakon velikog praska raspodjela materije
u svemiru postala je pomalo grudasta, moţda zato jer sam veliki prasak
nije bio savršeno jednolik. Materija je u tim grudama bila gušće zbijena
nego drugdje. Njihova gravitacija privukla je znaĉajne koliĉine okolnog
plina, to su rastući oblaci vodika i helija predodreĊeni da postanu jata
galaktika. Dovoljna je vrlo mala poĉetna nejednolikost da bi se kasnije
stvorile znatne kondenzacije materije.
Nastavkom gravitacijskog kolapsa, prvobitne galaktike su se zbog
saĉuvanja momenta vrtnje poĉele brţe okretati oko svoje osi. Neke su se
spljoštile, steţući se duţ osi rotacije, gdje gravitacijska sila nije
uravnoteţena centrifugalnom. Tako su nastale prve spiralne galaktike,
poput velikih vatrometnih kotaĉa materije u otvorenom prostoru. Druge
protogalaktike sa slabijom silom gravitacije ili sporijom poĉetnom brzinom
rotacije, spljoštile su se samo vrlo malo i postale eliptiĉne galaktike.
Galaktike su svugdje u kozmosu vrlo nalik jedna drugoj, kao da su izlivene
iz nekoliko istih kalupa, naprosto zato jer su jednostavni zakoni prirode -
gravitacija i zakon saĉuvanja momenta vrtnje - isti u cijelom svemiru. Isti
oni fizikalni zakoni koji vrijede za tijela u padu, i klizaĉicu koja izvodi
piruete ovdje u zemaljskom mikrokozmosu, u makrokozmosu svemira
stvaraju galaktike.
Unutar tek roĊenih galaktika mnogo manji oblaci su doţivljavali
takoĊer gravitacioni kolaps, unutarnje temperature postale su vrlo visoke,
zapoĉele su prve termonuklearne reakcije i upalile se prve zvijezde. Vruće,
masivne mlade zvijezde razvijale su se brzo, rasipnice koje su nemarno
trošile svoju glavnicu vodikovog goriva da bi uskoro skonĉale svoje ţivote
u sjajnim eksplozijama supernova, vraćajući termonuklearni pepeo - helij,
ugljik, kisik i teţe elemente - meĊuzvijezdanom plinu za slijedeće tvorbe
zvijezda. Eksplozije supernova, tih masivnih ranih zvijezda, stvarale su
uzastopne udarne valove koji su se sudarali u okolnom plinu i sabijali
meĊugalaktiĉku sredinu te ubrzavali stvaranje jata galaktika. Gravitacija je
oportunistiĉka, ona povećava ĉak i vrlo mala zgušnjenja materije. Udarni
valovi supernova su vjerojatno pridonijeli saţimanju materije svih
dimenzija. Zapoĉeo je ep razvoja svemira, jedna hijerarhija kondenzacije
materije iz plina velikog praska - jata galaktika, galaktike, zvijezde, planeti
i, konaĉno, ţivot i inteligencija sposobna da shvati ponešto od elegantnog
procesa odgovornog za njeno porijeklo.
Danas svemir ispunjavaju jata galaktika. Neka su beznaĉajne,
ništavne nakupine nekoliko desetaka galaktika. Naša njeţno nazvana
»lokalna grupa«, sadrţi samo dvije velike galaktike, obje spiralne: Mlijeĉni
Put i M31. Druga jata sadrţe goleme horde od tisuća galaktika u
meĊusobnom gravitacijskom zagrljaju.
Naslućuje se da jato Virgo (koje se nalazi u zvijeţĊu Virgo odnosno
Djevica) sadrţi desetke tisuća galaktika.
U najvećim razmjerima, nalazimo se u svemiru galaktika, moţda
stotinu milijardi gizdavih primjera kozmiĉkog graditeljstva i propasti s
jednako oĉevidnim redom i neredom: obiĉne spiralne galaktike okrenute
pod raznim kutevima prema našoj doglednici (s plošne strane vidimo
spiralne krakove, s boĉne vidimo središnje pruge plina i prašine u kojima
nastaju kraci); preĉkaste spiralne galaktike s rijekom plina, prašine i
zvijezda koja protiĉe kroz središte povezujući spiralne krakove na
suprotnim stranama; veliĉanstvene divovske eliptiĉne galaktike koje sadrţe
nekoliko trilijuna zvijezda, a narasle su do tolike veliĉine jer su progutale i
sjedinile se s drugim galaktikama: obilje patuljastih eliptiĉnih galaktika,
galaktiĉkih komaraca, od kojih svaka sadrţi po nekoliko bijednih milijuna
sunaca: ogromno mnoštvo tajanstvenih nepravilnih galaktika, znak da u
svijetu galaktika postoje podruĉja gdje je nešto kobno pošlo krivim putem;
i galaktike koje kruţe jedna oko druge tako blizu da gravitacijska sila
pratioca savija njihove rubove, i u nekim sluĉajevima oblikuju se strujnice
plina i zvijezda, mostovi meĊu galaktikama.
U nekim jatima galaktike su nedvojbeno sferno simetriĉki
rasporeĊene; takva jata se uglavnom sastoji od eliptiĉkih galaktika i u
njima ĉesto dominira divovska eliptiĉna galaktika, vjerojatno »galaktiĉki
kanibal«. Druga jata, daleko nepravilnije geometrije, sadrţe mnogo više
spiralnih i nepravilnih galaktika. Sudari galaktika narušuju oblik prvotnog
sfernog jata i mogu, takoĊer, i doprinijeti stvaranju spiralnih i nepravilnih
galaktika iz eliptiĉnih. Oblici i mnoštvo galaktika priĉaju nam priĉu o
dogaĊajima u davnini koji su se odvijali u prostornim dimenzijama
najvećih mogućih razmjera, priĉu koju tek zapoĉinjemo ĉitati.
Razvoj brzih kompjutora omogućuje numeriĉke eksperimente
zajedniĉkog gibanja tisuća ili desetina tisuća toĉaka od kojih svaka
predstavlja jednu zvijezdu, svaka pod gravitacijskim utjecajem svih ostalih
toĉaka. U nekim sluĉajevima u galaktici koja je već spljoštena u disk,
stvaraju se spiralni kraci sami od sebe. Sluĉajno se moţe i sudarom stvoriti
spiralni krak, bliskim gravitacijskim susretom dviju galaktika, od kojih je,
naravno, svaka sastavljena od milijardi zvijezda. Plin i prašina, koji su
difuzno rasporeĊeni u takvim galaktikama, sudarit će se i zagrijati. No,
kada se dvije galaktike sudaraju, zvijezde bez napora prolaze jedna mimo
druge, kao saĉma kroz roj pĉela, budući se galaktika sastoji uglavnom od
niĉega, odnosno udaljenost meĊu zvijezdama je golema. Unatoĉ tome
oblik galaktika se moţe ozbiljno poremetiti:" izravni nalet jedne galaktike
na drugu moţe prouzroĉiti da dio zvijezda iscuri u meĊugalaktiĉki prostor,
da opustoši galaktiku. Kada se mala galaktika frontalno sudari s većom,
nastaje jedna od najljupkijih, rijetkih, nepravilnih galaktika, prstenasta
galaktika, ĉiji je prsten debljine nekoliko tisuća svjetlosnih godina smješten
na baršunastu pozadinu meĊugalaktiĉkog prostora. To su krugovi u
galaktiĉkom ribnjaku, privremena konfiguracija rastepenih zvijezda,
galaktika kojoj je izbijen središnji dio.
Galaktiĉki mjehuri nepravilnih struktura, kraci spiralnih galaktika i
torusi prstenastih galaktika postoje samo u nekoliko kadrova kozmiĉkog
filma. Naše shvaćanje galaktika kao nepromjenjivih, ĉvrstih tijela je
pogrešno. One su zapravo fluidne strukture od sto milijardi zvjezdanih
sastojaka. Galaktiku moţemo usporediti s ĉovjekom, on je zbroj sto
bilijuna stanica koje su u stanju neprekidnog spajanja i raspadanja, i više je
od pukog zbroja svojih dijelova.
Broj samoubojstava meĊu galaktikama je velik. Neki bliski primjeri
udaljeni na desetke ili stotine milijuna godina svjetlosti, snaţni su izvori
rentgenskih zraka, infracrvenog zraĉenja i radio-valova, posjeduju
ekstremno sjajne jezgre i mijenjaju sjaj s periodom od nekoliko tjedana.
Neke galaktike pokazuju mlazeve zraĉenja iz perjanica dugih tisuće
svjetlosnih godina i diskove prašine u kaotiĉnom stanju. To su galaktike
koje razaraju same sebe. Sumnja se da se u jezgrama divovskih eliptiĉnih
galaktika kao što su NGC 6251 i M87 nalaze crne jame masa milijun do
milijardu puta većih od mase Sunca. Unutar M87 nalazi se nešto vrlo
masivno, vrlo gusto i vrlo maleno, što kuca i prede - u podruĉju manjem od
Sunĉeva sustava. Posrijedi je crna jama. Na udaljenosti od milijardu
svjetlosnih godina nalaze se još goropadniji predmeti, kvazari, koji moţda
predstavljaju kolosalne eksplozije mladih galaktika, najţešće dogaĊaje u
povijesti svemira osim velikog praska.
Rijeĉ kvazar potekla je od engleske kratice quasar za »kvazi-stelarni
izvor radio zraĉenja« (quasi stellar radio source). Nakon što je uoĉeno da
svi ti objekti nisu snaţni izvori radio-zraĉenja, nazvani su QSO, »quasi
stellar objects« (kvazi zvjezdani objekti). MeĊutim već se udomaćio izraz
»kvazar«. Budući da izgledaju zvjezdoliko, bila je prirodna pomisao da se
radi o zvijezdama naše galaktike. Ali spektroskopska opaţanja njihovog
crvenog pomaka (vidi dalje) ukazuju da se najvjerojatnije nalaze na
ogromnim udaljenostima. Izgleda da osjetno sudjeluju u širenju svemira,
neki se udaljuju od nas brzinama većim od devedeset posto brzine
svjetlosti. Ukoliko su vrlo udaljeni, moraju stvarno biti enormno sjajni da
bi uopće bili vidljivi na takvim udaljenostima; neki su tako sjajni kao da
istovremeno eksplodira tisuću supernova. Baš kao kod izvora rentgenskih
zraka Cyg X-1, brze promjene sjaja ukazuju da je izvor ograniĉen na vrlo
mali volumen, u ovom sluĉaju prostor manji od Sunĉeva sustava. Za
ogroman izljev energije iz kvazara mora biti odgovoran neki znaĉajan
proces. MeĊu predloţenim objašnjenjima su slijedeća: (1) kvazari su
monstruozne verzije pulsara s brzorotirajućom supermasivnom jezgrom s
jakim magnetskim poljem; (2) kvazari su posljedica višestrukih sudara
milijuna zvijezda gusto naslaganih u galaktiĉkoj jezgri, pri ĉemu se
otkidaju vanjski slojevi zvijezda te su našem izravnom pogledu izloţene
unutrašnjosti masivnih zvijezda temperatura od milijardu stupnjeva; (3)
srodna ideja po kojoj su kvazari galaktike s tako gusto nabijenim
zvijezdama da eksplozija jedne supernove raznosi vanjske slojeve obliţnje
druge zvijezde, koja tada sama postaje supernova, i na taj naĉin se širi
svojevrsna zvjezdana lanĉana reakcija; (4) kvazar crpi snagu iz ţestoke
anihilacije materije i antimaterije koja je na neki naĉin opstala do danas;
(5) kvazar je energija osloboĊena kada plin, prašina i zvijezde upadaju u
golemu crnu jamu koja se nalazi u jezgri takve galaktike, a ta crna jama je
moţda stvorena dugotrajnim procesom sudara i stapanja manjih crnih
jama; (6) kvazari su »bijele jame«, suprotna strana crnih jama, ponovno
izvorište materije koja ulazi u mnoštvo crnih jama u drugim dijelovima
svemira, ili ĉak u drugim svemirima.
Razmatrajući kvazare suoĉavamo se sa dubokim tajnama. Ma koji
bio uzrok pojave kvazara, jedna stvar je jasna: takav ţestok dogaĊaj mora
imati za posljedicu neizrecivo pustošenje. Kod svake eksplozije kvazara
posve se moţda razaraju milijuni svjetova, neki od njih sa ţivotom i
inteligencijom koja shvaća što se dogaĊa. Istraţivanje galaktika otkriva
univerzalan red i ljepotu. Isto tako nam pokazuje kaotiĉnu ţestinu
neslućenih razmjera. Znaĉajno je da ţivimo u svemiru koji omogućuje
pojavu ţivota. Isto tako znaĉajno je da ţivimo u svemiru koji razara
galaktike, zvijezde i svjetove. Izgleda da univerzum nije dobrostiv niti
neprijateljski, već samo ravnodušan prema namjerama takvih sićušnih
kreatura kao što smo mi.
Ĉak i galaktika koja se naizgled tako pristojno ponaša kao Mlijeĉni
Put, takoĊer je uskomešana. Radio-opaţanja pokazuju dva enormna oblaka
vodikovog plina dovoljno velika da se stvore milijuni sunaca koji izlijeću
iz galaktiĉke jezgre kao da u njoj svako malo nastaju blage eksplozije.
Astronomski opservatorij visokoenergetskog zraĉenja koji se nalazi u stazi
oko Zemlje ustanovio je da je jezgra galaktike snaţan izvor stanovite
spektralne linije u podruĉju gama zraka što je u skladu s hipotezom da je
tamo skrivena masivna crna jama. Galaktike kao što je Mlijeĉni Put
vjerojatno predstavljaju staloţeno srednje doba u neprekidnom razvojnom
nizu ĉije su etape kvazari i eksplodirajuće galaktike u njihovoj ţestokoj
mladosti: jer, kvazari su toliko udaljeni da ih sada vidimo u njihovoj
mladosti, onakve kakvi su bili prije milijarde godina.
Zvijezde Mlijeĉnog Puta gibaju se sustavnim skladom. Kuglasti
skupovi rone kroz galaktiĉki disk i izlaze napolje na drugoj strani gdje se
usporavaju, mijenjaju smjer gibanja i huje ponovo natrag. Kad bismo na
nekom ubrzanom filmu mogli slijediti gibanje pojedinaĉnih zvijezda koje
skakuću oko galaktiĉke ravnine, podsjetile bi nas na skakutanje kukuruznih
kokica pri peĉenju. Do sada nismo nikada opazili da bi neka galaktika
bitno promijenila svoj oblik, samo zato jer je to dugotrajan proces.
Mlijeĉni Put se okrene jednom oko svoje osi svakih ĉetvrt milijarde
godina. Ukoliko bismo mogli ubrzati rotaciju, vidjeli bismo da je galaktika
dinamiĉna, gotovo organska jedinka, na izvjestan naĉin usporediva s nekim
mnogostaniĉnim organizmom. Ma koja astronomska fotografija neke
galaktike koju naĉinimo, samo je sadašnji snimak jednog stadija njenog
tromog gibanja i razvoja.65 Unutarnje podruĉje galaktike rotira kao kruto
tijelo. Ali vanjski dijelovi, isto kao i planeti oko Sunca u skladu s
Keplerovim trećim zakonom, rotiraju to sporije što su udaljeniji od
središta. Krakovi teţe da se obaviju oko jezgre u sve gušćim i gušćim
spiralama, plin i prašina se skupljaju u spiralnim obrisima veće gustoće te
su poprište stvaranja mladih, vrućih, svijetlih zvijezda koje ocrtavaju same
spiralne krakove. Te zvijezde sjaje desetak milijuna godina, razdoblje koje
je samo pet posto vremena potrebnog za jednu galaktiĉku rotaciju.
MeĊutim, kada izgore zvijezde koje obiljeţavaju neki spiralni krak,
stvaraju se tik do njih nove zvijezde i pridruţene maglice, pa spiralni
uzorak ostaje. Zvijezde koje ocrtavaju spiralne krakove ne preţive niti
jednu jedinu galaktiĉku rotaciju, ostaje samo spiralni uzorak.
Brzina gibanja neke zvijezde oko središta galaktike općenito se ne
podudara s brzinom gibanja spiralnog obrisa. Sunce se ĉesto nalazilo
unutar i izvan spiralnih krakova za vrijeme svojih dosadašnjih dvadesetak
obilazaka oko središta Mlijeĉnog Puta, brzinom od dvjesto kilometara na
sekundu, (otprilike milijun kilometara na sat). U prosjeku se Sunce i
planeti zadrţavaju ĉetrdeset milijuna godina u nekom spiralnom kraku, a
osamdeset milijuna godina izvan krakova, zatim drugih ĉetrdeset milijuna
unutar i tako dalje. Spiralni kraci ocrtavaju podruĉje gdje se stvara
posljednji naraštaj novoizleglih zvijezda, ali ne i podruĉje gdje se nalaze
sredovjeĉne zvijezde poput Sunca. U ovom sadašnjem razdoblju mi ţivimo
izmeĊu spiralnih krakova.
Razumljivo je da su periodiĉni prolasci Sunĉevog sistema kroz
spiralne krakove mogli imati znaĉajne posljedice po nas. Prije deset
milijuna godina Sunce je izašlo iz odreĊenog podruĉja Orionovog
spiralnog kraka (zvanog Orionov pojas), koje se sada nalazi na udaljenosti
nešto manjoj od tisuću svjetlosnih godina. (Unutar Orionovog kraka nalazi
se Sagittariusov, Strijelĉev krak, izvan Orionovog kraka prema periferiji
galaktike nalazi se Perzejev krak). Kada Sunce prolazi kroz neki spiralni
krak, postoji veća vjerojatnost da uroni u plinovite maglice i oblake
meĊuzvijezdane prašine i susretne objekte mase manje od zvijezde.
Postavljena je hipoteza da bi vaţnija ledena doba, koja se ponavljaju
otprilike svakih sto milijuna godina, mogla biti posljedica prisustva
meĊuzvjezdane materije izmeĊu Sunca i Zemlje. W. Napier i S. Clube
predloţili su da je odreĊen broj planetnih satelita, asteroida, kometa i
prstena oko planeta Sunĉevog sustava nekad slobodno lutao
meĊuzvjezdanim prostorom sve dok nisu zahvaćeni prilikom prolaska
Sunca kroz Orionov spiralni krak. To je svakako zanimljiva zamisao, iako
nije vrlo vjerojatna. No, ona se moţe ispitati. Sve što je potrebno jest da
pribavimo uzorak recimo s Fobosa ili nekog kometa i ispitamo njegove
izotope magnezija. Relativan odnos koliĉina izotopa magnezija (koji svi
posjeduju isti broj protona, ali razliĉite brojeve neutrona) ovisi o toĉnom
slijedu dogaĊaja zvjezdanih nukleosinteza, ukljuĉujući datiranje bliskih
eksplozija supernova koje su proizvele odreĊeni uzorak magnezija. U
raznim zakutcima galaktike mora da su se odvijali razliĉiti nizovi dogaĊaja
i trebao bi sada biti prisutan drukĉiji odnos koliĉine raznih izotopa
magnezija.
Jedna obiĉna prirodna pojava nazvana Dopplerov efekt omogućila je
otkriće velikog praska i udaljavanja galaktika. Poznata nam je iz podruĉja
fizike zvuka. Neki vozaĉ automobila, koji brzo vozi pokraj nas, trubi. U
automobilu vozaĉ ĉuje jednoliko trubljenje odreĊene visine zvuka. Ali
izvan automobila, mi zamijećujemo karakteristiĉnu promjenu visine tona.
Za nas, zvuk trube se mijenja od viših frekvencija prema niţima. Trkaĉi
automobil koji vozi brzinom od dvjesto kilometara na sat juri skoro
jednom petinom brzine zvuka. Zvuk je slijed valova u zraku, on ima brijeg
i dol. Što su valovi bliţe jedan drugome, to je veća frekvencija ili veća
visina tona; što su valovi meĊusobno udaljeniji, to je manja visina tona.
Ukoliko automobil juri od nas, s našeg gledišta rasteţe zvuĉne valove k
niţim visinama tona i proizvodi karakteristiĉan zvuk svima dobro poznat.
Ukoliko automobil juri prema nama, zvuĉni valovi su stiješnjeni,
frekvencija se poveća i ĉujemo uzlazno zavijanje. Ako nam je poznata
visina tona trube kada automobil miruje, iz promjene visine zvuka mogli
bismo ĉak i zavezanih oĉiju odrediti brzinu automobila.
Svjetlost je takoĊer val. Za razliku od zvuka ona savršeno dobro
putuje kroz vakuum. Dopplerov efekt je ovdje isto tako djelotvoran.
Ukoliko bi umjesto zvuka automobil iz nekog razloga emitirao u smjeru
naprijed i nazad snop jednobojne, na primjer, ţute svjetlosti, prilikom
pribliţavanja automobila frekvencija svjetlosti bi se neznatno povećala, a
neznatno smanjila kada bi se automobil udaljavao. Kod obiĉnih brzina taj
efekt ne bi bio zamjetljiv. MeĊutim, ukoliko bi se automobil gibao brzinom
koja je osjetni dio brzine svjetlosti, opazili bismo da se boja svjetlosti
mijenja prema višim frekvencijama, to jest, prema plavoj kada nam se
automobil pribliţuje, a prema niţim frekvencijama, to jest prema crvenoj
boji kada se udaljuje. Kod objekta koji nam se pribliţava vrlo velikom
brzinom, zamjećujemo da su emitirane spektralne linije pomaknute prema
plavom. Objekt koji se od nas udaljuje vrlo velikom brzinom, pokazuje
crveni pomak svojih spektralnih linija.66 Upravo taj crveni pomak, opaţen
kod spektralnih linija udaljenih galaktika, protumaĉen je kao Dopplerov
efekt i predstavlja kljuĉ za kozmologiju.
Poĉetkom ovog stoljeća graĊen je na Mount Wilsonu pod tada još
nezagaĊenim nebom Los Angelesa najveći teleskop svijeta koji je pobrao
slavu otkrića crvenog pomaka udaljenih galaktika. Veliki dijelovi
teleskopa morali su se tegliti na vrh brda, posao koji su obavljale mazge.
Jedan mladi goniĉ mazgi, Milton Humason, pomagao je pri prevozu
mehaniĉke i optiĉke opreme astronoma, inţinjera i dostojanstvenika na vrh
brda. Humason bi predvodio karavanu mazgi jašući na konju, a njegov
bijeli terijer stajao je neposredno iza sedla i drţao se prednjim šapama za
njegova ramena. Bio je vjetropir, odliĉan kockar i igraĉ biljara i, kako se u
ono doba govorilo, osobito paţljiv prema ţenama. U obaveznom
školovanju završio je samo osam razreda. No, bio je pametan, znatiţeljan i
posebno se raspitivao o opremi koju je tegobno odvozio na vrh brda.
Humason se druţio s kćerkom jednog od opservatorijskih inţinjera kojemu
nije bilo osobito drago da se njegova kći vida s mladićem koji nema većih
ambicija osim da bude goniĉ mazgi. Stoga je Humason preuzimao razne
povremene poslove na opservatoriju - bio je asistent elektriĉara, vratar,
ribao podove u zgradi teleskopa u izgradnji kojeg je sudjelovao. Priĉa kaţe
da se jedne veĉeri noćni asistent teleskopa razbolio i Humasona su upitali
moţe li uskoĉiti. Pokazao je takvu vještinu i paţljivo rukovanje
instrumentima da je uskoro postavljen za stalnog operatera teleskopa i
opaţaĉkog pomoćnika.
Nakon prvog svjetskog rata na Mount Wilson je stigao ĉovjek koji će
uskoro postati slavan, Edwin Hubble - brilijantan, uglaĊen, vrlo društven i
izvan astronomske zajednice, s engleskim akcentom steĉenim za samo
jednu godinu boravka u Oxfordu. Hubble je donio konaĉni dokaz da su
spiralne maglice zapravo »svemirski otoci«, udaljene nakupine ogromnog
broja zvijezda, sliĉne našoj galaktici; odredio je zvjezdanu standardnu
svijeću potrebnu da se izmjeri udaljenost galaktika. Hubble i Humason su
se izvanredno slagali, pomalo ĉudan par, ali koji je skladno suraĊivao na
dalekozoru. Slijedeći primjer astronoma V. M. Sliphera s Lowell
opservatorija, zapoĉeli su mjerenja spektra udaljenih galaktika. Uskoro je
postalo jasno da je Humason u stanju snimiti visokokvalitetne spektre
udaljenih galaktika bolje od bilo kojeg profesionalnog astronoma na
svijetu. Postao je stalni namještenik Mount Wilson opservatorija i nauĉio
mnogo o znanstvenim temeljima svog rada, a umro je duboko poštovan od
astronomske zajednice.
Sjaj bilo koje galaktike je zbroj svjetlosti milijarde zvijezda koje je
saĉinjavaju. Zvjezdano zraĉenje odreĊene frekvencije, odnosno boje,
apsorbiraju atomi vanjskih slojeva samih zvijezda. Pomoću tih
apsorpcionih spektralnih linija ustanovljujemo da zvijezde udaljene
milijune svjetlosnih godina imaju isti kemijski sastav kao i naše Sunce i
bliske zvijezde. Humason i Hubble ustanovili su, na svoje zaprepaštenje,
da su spektri svih udaljenih galaktika pomaknuti prema crvenom i, još
ĉudnije, što je galaktika udaljenija, to je veći crveni pomak njenih
spektralnih linija.
Najoĉitije objašnjenje crvenog pomaka je Dopplerov efekt: galaktike
se udaljuju od nas, što je neka galaktika udaljenija, to je veća njena brzina
udaljavanja. Ali zašto bi galaktike trebale bjeţati od nas? Da li postoji
nešto posebno u našem poloţaju u svemiru, kao da je Mlijeĉni Put poĉinio
neki uvredljiv, nepaţljiv ĉin u društvenom ţivotu galaktika? Ĉinilo se
mnogo vjerojatnijim da se cijeli svemir širi, noseći sa sobom galaktike.
Postalo je postepeno jasno da su Humason i Hubble otkrili veliki prasak -
ako ne i sam poĉetak svemira, onda barem njegovo najnovije otjelovljenje.
 Gotovo cijela suvremena kozmologija - a posebno zamisao o svemiru
koji se širi te veliki prasak - temelji se na ideji da je crveni pomak
udaljenih galaktika u stvari Dopplerov efekt, da je posljedica udaljavanja.
MeĊutim, postoje i druge vrste crvenog pomaka u prirodi. Na primjer,
gravitacijski crveni pomak svjetlosti prilikom napuštanja izvora snaţnog
gravitacijskog polja, kad ona mora izvršiti toliki rad da gubi energiju, što
udaljeni opaţaĉ zamjećuje kao pomak emitirane svjetlosti prema duţim
valnim duţinama i crvenijim bojama. Pošto smatramo da u središtima
nekih galaktika postoje moţda masivne crne jame, i to bi bilo razumljivo
objašnjenje za crvene pomake tih galaktika. MeĊutim, odreĊene uoĉene
spektralne linije su karakteristiĉne za vrlo rijedak, difuzni plin, a ne za
silno visoke gustoće koje oĉekujemo u okolini crnih jama. Crveni pomak
bi mogao biti i Dopplerov efekt koji nije posljedica općeg širenja svemira,
već neke umjerenije i lokalnije galaktiĉke eksplozije. Ali tada bismo i
zapazili da se isti broj fragmenata eksplozije giba prema nama kao što se
giba i od nas, isti broj plavih pomaka kao i crvenih pomaka. Ono što
stvarno opaţamo, gotovo su iskljuĉivo crveni pomaci, bez obzira na kojoj
udaljenosti izvan Lokalne grupe se nalaze objekti u koje smo usmjerili
svoje teleskope.
MeĊu nekim astronomima ipak je prisutan crv sumnje da nije sve u
redu s dedukcijom od crvenih pomaka preko Dopplerovog efekta pa do
širećeg svemira. Astronom Halton Arp pronašao je zagonetne i zapanjujuće
primjere galaktike i kvazara, ili par galaktika koji, naizgled fiziĉki
povezani, imaju vrlo razliĉite crvene pomake. U nekim sluĉajevima ĉini se
da postoji most sastavljen od plina, prašine i zvijezda koji ih povezuje.
Ukoliko crveni pomak nastaje širenjem svemira, bitno razliĉiti crveni
pomaci upućuju na bitno razliĉite udaljenosti. No dvije galaktike koje su u
meĊusobnoj fiziĉkoj vezi, ne mogu biti vrlo udaljene jedna od druge - u
nekim sluĉajevima, sudeći po crvenom pomaku ĉak i milijarde svjetlosnih
godina. Drugi astronomi kaţu da je to pridruţivanje ipak ĉisto sluĉajne
prirode: da se, na primjer, neka bliska sjajna galaktika i mnogo udaljeniji
kvazar, sluĉajno nalaze jedan uz drugo i imaju vrlo razliĉite crvene pomake
i brzine udaljavanja, odnosno nisu stvarno povezani. Takvo statistiĉko
povezivanje se sluĉajno mora tu i tamo dogoditi. Vodi se rasprava o pitanju
da li je broj koincidencija veći nego što bi se oĉekivalo ako se radi o
sluĉajnosti. Arp ukazuje i na druge sluĉajeve gdje je galaktika s malim
crvenim pomakom okruţena s dva kvazara velikog i gotovo identiĉnog
crvenog pomaka. On smatra da se ti kvazari ne nalaze na kozmološkim
udaljenostima već se izbacuju na lijevo i na desno od »obliţnje« središnje
galaktike, te da su veliki crveni pomaci posljedica nekog do sada još
nerazjašnjenog mehanizma. Protivnici takvog mišljenja nas uvjeravaju u
sluĉajno povezivanje i zagovaraju konvencionalno Hubble-Humasonovo
tumaĉenje crvenih pomaka. Ukoliko bi Arp bio u pravu, mnogi egzotiĉni
mehanizmi, predloţeni da bi se objasnili izvori energije udaljenih kvazara -
lanĉane eksplozije supernova, supermasivne crne jame i sliĉno, bili bi
nepotrebni. MeĊutim, bit će potreban neki drugi egzotiĉni mehanizam da bi
se objasnilo crvene pomake. U svakom sluĉaju, nešto se vrlo ĉudnoga
zbiva u dubinama prostora.
Tumaĉenje crvenog pomaka galaktika Dopplerovim efektom nije
jedini dokaz velikog praska. Nezavisan i sasvim uvjerljiv dokaz pruţa i
kozmiĉko pozadinsko zraĉenje crnog tijela, slabo, postojano radio-zraĉenje
koje dolazi jednoliko iz svih smjerova u kozmosu, intenziteta kojeg upravo
oĉekujemo u naše vrijeme od već bitno oslabljenog zraĉenja velikog
praska. No, i ovdje se javlja nešto zagonetno. Opaţanja pomoću osjetljive
radio-antene provedene izvan najgušćih slojeva atmosfere, avionom tipa
U-2, pokazala su da je u prvoj aproksimaciji pozadinsko zraĉenje jednako
intenzivno u svim smjerovima, što bi znaĉilo da se vatrena lopta velikog
praska širila posve jednoliko, praizvor svemira vrlo je odreĊene simetrije.
Ali ukoliko se istraţi preciznije, pozadinsko zraĉenje otkriva da nije
savršeno simetriĉno. Postoji malo odstupanje od simetrije koje se moţe
objasniti ukoliko cijeli Mlijeĉni Put (a vjerojatno i drugi ĉlanovi Lokalne
grupe) jure prema jatu galaktika Virgo brzinom od šesto kilometara u
sekundi. Tom brzinom dostići ćemo to jato za kojih deset milijardi godina,
i tada će vangalaktiĉka astronomija biti mnogo jednostavnija. Jato Virgo je
naime najbogatija poznata zbirka galaktika, nabijena spiralnim, eliptiĉkim i
nepravilnim galaktikama, škrinja dragulja na nebu. Zašto bismo mi hitali
prema jatu Virgo? George Smoot i njegovi kolege, koji su provodili ta
visinska opaţanja, predlaţu kao objašnjenje, da središte velikog jata Virgo
gravitacijski privlaĉi Mlijeĉni Put; da to jato ima mnogo više galaktika
nego što je do sada otkriveno, dapaĉe da je to jato goleme veliĉine, da se
proteţe u prostoru jednu do dvije milijarde godina svjetlosti.
Vidljiv svemir proteţe se samo do nekoliko desetaka milijardi
svjetlosnih godina u promjeru i, ukoliko postoji golemo superjato u grupi
Virgo (Djevice), moţda postoje i druga takova superjata na mnogo većim
udaljenostima pa ih je odgovarajuće teţe pronaći. U ţivotnom vijeku
svemira oĉito nije bilo dovoljno vremena da bi se iz neke poĉetne
gravitacijske nejednolikosti prikupila tolika masa kakva se, izgleda, sada
nalazi u superjatu Virgo. Stoga Smoot dolazi u iskušenje da zakljuĉi kako
je veliki prasak bio mnogo manje jednolik, nego li što ukazuju njegova
druga opaţanja, to jest, da je prvobitna raspodjela materije u svemiru bila
vrlo grudasta. (OdreĊena, mala nehomogenost se i treba oĉekivati, a ĉak je
i potrebna da bi se shvatila kondenzacija galaktika; no nejednolikost
takvog razmjera je iznenaĊenje.). Moţda se taj paradoks moţe razriješiti
tako da zamislimo dva ili više gotovo istodobna velika praska.
Ukoliko je opća slika jednog širećeg svemira i velikog praska
ispravna, moramo se suoĉiti s još teţim pitanjima. Kakvi su bili uvjeti za
vrijeme velikog praska? Što se dogodilo prije toga? Da li je postojao,
sićušan svemir lišen sve materije, a onda se materija naglo stvorila iz
niĉega? Kako se to dogaĊa? U mnogim kulturama je uobiĉajen odgovor da
je bog stvorio univerzum iz niĉega. To je samo odlaganje odgovora.
Ţelimo li hrabro dalje istraţivati to pitanje, moramo se, dakako, kao
slijedeće zapitati: odakle dolazi bog? Zakljuĉimo li da se na to ne moţe
dati odgovor, zašto ne uštedimo jedan korak i odluĉimo da je porijeklo
svemira pitanje bez odgovora. Ali ako kaţemo da bog postoji oduvijek,
zašto ne preskoĉimo taj korak i zakljuĉimo da je svemir postojao oduvijek?
Svaka kultura ima svoj mit o svijetu prije ĉina stvaranja i mit o
stvaranju svijeta, ĉesto spajanjem bogova ili izlaskom iz kozmiĉkog jajeta.
Obiĉno se naivno zamišlja da svemir slijedi ljudski ili ţivotinjski uzor.
Uzmimo, na primjer, pet malih ulomaka iz takvih mitova razliĉitih
stupnjeva profinjenosti iz pacifiĉkog bazena:

U samom poĉetku sve je bilo uronjeno u trajnu tamu: noć je

pritiskala sve kao neprodorna guštara.
Mit o Velikom Ocu naroda
Aranda u središnjoj Australiji

Sve bijaše neizvjesnost, sve je spokojno, sve bijaše u tišini, sve

nepokretno i mirno, a prostranstvo neba bijaše prazno.
Popel Vuh, Quiche Maya Indijanaca

Na Arean sjedio je sam u prostoru poput oblaka koji lebdi u ništavilu.

Nije spavao, jer nije bilo sna; nije bio gladan, jer još nije bilo gladi.
 Ostao je tako dugo vremena, dok mu nije pala na um jedna zamisao.
Rekao je sam sebi: »Napravit ću jednu stvar.«
Mit iz Maianae, Gilbertovo otoĉje

Prvo je bilo veliko kozmiĉko jaje. Unutar jajeta bio je kaos, u kaosu
je plutao P'an Ku, Nerazvijeni, boţanski Embrio. Pan Ku se izlegao
iz jajeta, bio je ĉetiri puta veĉi od bilo kojeg ĉovjeka danas, u ruci je
drţao ĉekić i dlijeto pomoću kojih je oblikovao svijet.
Mitovi o P'an Kuu, Kina (oko III. st.)

Prije nego što su nebo i zemlja poprimili oblik, sve je bilo

neodreĊeno i bezobliĉno... Ono što je bilo prozirno i lagano strujalo
je prema gore da bi postalo nebo, dok se ono što je bilo teško i
blatnjavo skrutilo, da bi postalo zemlja. Ĉistoj i njeţnoj stvari je bilo
vrlo lako da se skupi, dok se gusta. blatnjava tvar vrlo teško skrutila.
Stoga je nebo dovršeno prvo, a zemlja tek kasnije poprimila svoj
oblik. Kada su se nebo i zemlja spojili u praznom prostoru, a sve je
bila sušta jednostavnost, tada su. a da nisu stvorene, stvari postale.
To je bilo Veliko Jedinstvo. Sve stvari su potjecale iz tog Jedinstva,
ali svaka postade razliĉita...
Huai-nan Cu, Kina. (oko I.st. prije n.e.)

Ti mitovi su priznanje ljudske smjelosti. Glavna razlika izmeĊu njih i

našeg današnjeg znanstvenog mita o velikom prasku jest ta, da znanost
sama sebe preispituje i da moţemo izvoditi pokuse i opaţanja u cilju
provjere naših ideja. Ali unatoĉ tome, te druge priĉe o stvaranju zasluţuju
naše najdublje poštovanje.
Svako ljudsko biće raduje se ĉinjenici da postoje ciklusi u prirodi.
Ali kako, mislili su stari, mogu postojati ciklusi ukoliko ih bogovi ne ţele?
A ako postoje ciklusi mjereni ljudskim mjerilom, godinama, ne bi li mogli
postojati ciklusi mjereni mjerilom bogova, eonima. Hindu religija je jedina
od velikih svjetskih vjera posvećena ideji da sam kozmos prolazi kroz
golem, zapravo beskonaĉan broj smrti i ponovnih roĊenja. To je jedina
religija u kojoj vremenska skala odgovara, dakako posve sluĉajno, skali
moderne znanstvene kozmologije. Njeni ciklusi kreću se od našeg dana i
noći pa sve do dana i noći Brahme koji iznosi 8,64 milijarde godina, što je
više od starosti Zemlje ili Sunca, a otprilike polovina vremena proteklog od
velikog praska. A postoje još i mnogo dulje vremenske skale.
Postoji duboka i privlaĉna predodţba po kojoj univerzum nije ništa
drugo već san boga koji se nakon stotinu Brahma godina raspline u san bez
snova. Univerzum se raspline zajedno s njim - sve dok nakon drugog
Brahma stoljeća, on ne ţivne, ponovo se sastavi i ponovo zapoĉinje sanjati
svoj veliki kozmiĉki san. U meĊuvremenu, drugdje postoji beskonaĉan
broj drugih univerzuma, svaki sa svojim bogom koji sanja svoj kozmiĉki
san. Te velike ideje su pomiješane s drugima, moţda još većima. Kaţe se
da ljudi, moţda, nisu snovi bogova, već da su bogovi snovi ljudi.
U Indiji poštuju mnoge bogove i svaki bog ima mnoga obliĉja.
Bronce Cola izlivene u jedanaestom stoljeću, prikazuju meĊu inim
nekoliko razliĉitih inkarnacija boga Šive. Najelegantnija i najuzvišenija od
njih je prikaz stvaranja svemira na poĉetku svakog kozmiĉkog ciklusa,
motiv poznat kao kozmiĉki ples Šive. Bog, koji se u ovom objavljivanju
naziva Nataraja, Kralj plesa, ima ĉetiri ruke. U gornjoj desnoj ruci drţi
bubanj ĉiji zvukovi predstavljaju zvuk stvaranja. Iz lijeve gornje ruke
izvire jeziĉac plamena, opomena da će svemir, upravo stvoren, za milijarde
godina biti posve razoren.
Volim zamišljati te dubokoumne i ljupke slike kao neku vrstu
predosjećanja modernih astronomskih ideja.67 Vrlo je vjerojatno da se
svemir širio od velikog praska do danas, ali to ne znaĉi da će zauvijek
nastaviti širenje. Širenje se postepeno moţe usporavati, stati i promijeniti
smjer. Ako se u svemiru nalazi manje od odreĊene kritiĉne koliĉine
materije, gravitacija udaljavajućih galaktika neće biti dovoljna da zaustavi
širenje i - svemir će se širiti zauvijek. Ali ukoliko postoji više materije
nego što je trenutno moţemo opaziti - recimo sakrivene u crnim jamama ili
u vrućem, ali nevidljivom plinu meĊu galaktikama - tada će svemir biti
gravitacijski vezan i sudjelovat će u slijedu ciklusa, posve u skladu s
indijskom mitologijom; širenje nakon kojeg slijedi stezanje, univerzum za
univerzumom, kozmos bez kraja. Ukoliko ţivimo u takvom kucajućem
svemiru, tada veliki prasak ne predstavlja stvaranje kozmosa, već samo
kraj prethodnog ciklusa, razaranje zadnje inkarnacije kozmosa.
Moţda nam se ne dopada ni jedan od tih današnjih kozmoloških
modela. U jednom, svemir je na neki naĉin stvoren prije deset ili dvadeset
milijardi godina, širi se zauvijek, galaktike se udaljavaju jedna od druge
sve dok i posljednja ne nestane iza našeg kozmiĉkog obzorja. Tada
galaktiĉki astronomi ostaju bez posla, zvijezde se hlade i umiru, sama
materija se raspada i svemir postaje rijetka hladna sumaglica od
elementarnih ĉestica. U drugom pak, oscilirajućem svemiru, kozmos nema
niti poĉetka niti kraja i mi se nalazimo usred jednog beskonaĉnog niza
kozmiĉkih smrti i ponovnih roĊenja, a da se ne probije i najmanja
informacija o tome kroz stjecište oscilacija. Ništa od galaktika, zvijezda,
planeta, ţivotnih oblika ili civilizacija razvijenih u prethodnoj inkarnaciji
svemira ne moţe izbiti kroz stjecište, provući se mimo velikog praska i
obreti se u sadašnjem svemiru. Sudbina svemira u obje kozmologije djeluje
pomalo otuţno, ali moţemo se utješiti silnom duţinom vremenskih perioda
o kojima je rijeĉ. Ti dogaĊaji ispunjavat će desetke ili više milijardi godina.
Ljudska bića i naši potomci, tkogod oni jednom bili, moći će postići
mnogo toga za desetke milijardi godina prije nego što ovaj svemir umre.
Ukoliko svemir stvarno titra, postavljaju se još ĉudnija pitanja. Neki
znanstvenici smatraju da će se, kada širenje bude zamijenjeno stezanjem,
kada spektralne linije svih udaljenih galaktika budu pokazivale plavi
pomak, kauzalnost obrnuti i da će posljedice prethoditi uzrocima.
Prvo se poĉinju širiti valići iz neke toĉke površine vode, a tek zatim
ja bacam kamen u ribnjak. Prvo zaplamsa baklja, a zatim je tek upalim. Ne
moţemo se pretvarati da razumijemo što znaĉi ovakav obrat kauzalnosti.
Da li će se ljudi u takvim vremenima raĊati u grobu, a umirati u utrobi? Da
li će vrijeme teći natraške? Da li sva ta pitanja uopće imaju smisla?
Znanstvenici se pitaju što se dogaĊa u takvom titrajućem svemiru, u
stjecištima kod prijelaza iz stezanja u širenje. Neki smatraju da se tada
prirodni zakoni nasumce izmiješaju, da vrsta fizike i kemije, koja ureduje
ovaj svemir, predstavlja samo jedan od beskonaĉnog niza mogućih
prirodnih zakona. Lako se uoĉava da je samo jedan vrlo ograniĉen niz
prirodnih zakona u skladu s postojanjem galaktika, zvijezda, planeta,
ţivota i inteligencije. Ukoliko se prirodni zakoni nepredvidivo
prerasporeĊuju u stjecištima, tada je samo zbog najnevjerojatnijih
sluĉajnosti kozmiĉki automat ovoga puta izbacio ovaj svemir koji je u
skladu s našim postojanjem.68
Da li ţivimo u svemiru koji se zauvijek širi, ili u svemiru koji
posjeduje beskonaĉan niz ciklusa? Postoji naĉin da se to ustanovi: treba
izvršiti toĉan popis ukupne koliĉine materije u svemiru, ili gledati sve do
ruba kozmosa.
Radio-teleskopi mogu otkriti vrlo slabe, vrlo udaljene objekte.
Gledajući u dubine prostora mi takoĊer gledamo u daleku prošlost. Najbliţi
kvazar se nalazi na udaljenosti od oko pola milijarde svjetlosnih godina.
Najudaljeniji se, moţda, nalazi na udaljenosti od deset, dvanaest ili više
milijardi svjetlosnih godina. Kad gledamo objekt udaljen dvanaest
milijardi svjetlosnih godina, vidimo ga onakvog kakav je bio prije dvanaest
milijardi godina. Gledajući daleko u prostor istodobno i gledamo daleko u
prošlost, prema obzorju svemira, unazad prema epohi velikog praska.
Vrlo veliki postav (Very Large Array, skraćeno VLA) je skup od
dvadeset sedam pojedinaĉnih radio-teleskopa u jednom zabaĉenom
podruĉju Novog Meksika. Radi se o faznom sistemu gdje su pojedinaĉni
teleskopi elektroniĉki povezani tako da djeluju kao jedan jedinstveni
teleskop dimenzija razmaka izmeĊu njegovih najudaljenijih dijelova, dakle
kao da se radi o radio-teleskopu promjera desetaka kilometara. VLA moţe
razluĉiti ili razlikovati sitne pojedinosti u radio-podruĉjima spektra,
usporedivo s razluĉnom moći najvećih teleskopa s tla u vidljivom podruĉju
spektra.
Koji puta se takvi radio-teleskopi povezuju s teleskopima na drugoj
strani Zemlje tvoreći baznu liniju usporedivu s promjerom Zemlje -
odnosno u izvjesnom smislu teleskop velik kao planet. U budućnosti ćemo
moţda imati teleskope na Zemljinoj putanji oko Sunca, s druge strane
Sunca, u stvari radio-teleskop širok kao unutarnji Sunĉev sustav. Takvi
teleskopi bi mogli otkriti unutarnju strukturu i prirodu kvazara. Moţda će
se ustanoviti standardna kvazarska svijeća, a udaljenosti kvazara će se
moći odreĊivati nezavisno od njihovih crvenih pomaka. Shvaćajući graĊu i
crvene pomake najudaljenijih kvazara, moţda će se moći ustanoviti da li je
širenje svemira prije milijardu godina teklo brţe, da li se širenje usporava i
da li će svemir jednoga dana zapoĉeti kolaps.
Današnji radio-teleskopi su vrlo osjetljivi; udaljeni kvazar je tako
slabog sjaja da njegovo izmjereno zraĉenje iznosi oko kvadrilijunti dio
jednog vata. Ukupna koliĉina energije koju su do sada primili svi naši
radio-teleskopi iz izvora izvan granica Sunĉevog sustava, manja je od
energije jedne pahuljice snijega pri padu na tlo. Hvatajući kozmiĉko
pozadinsko zraĉenje, brojeći kvazare, traţeći signale inteligentnih bića iz
prostora, radio-astronomi imaju posla s koliĉinama energije koje jedva da
uopće i postoje.
Neka materija, posebno materija zvijezda, zraĉi u vidljivoj svjetlosti
i lako se opaţa. Druga vrst materije, plin i prašina, u periferijama galaktika
se, na primjer, ne zapaţa tako lako. Ona ne zraĉi vidljivu svjetlost, premda,
kako se ĉini, zraĉi radio-valove. To je jedan od razloga, zašto za
odgonetavanje kozmiĉkih misterija moramo upotrebljavati egzotiĉne
instrumente i frekvencije, razliĉite od frekvencija vidljive svjetlosti na koje
su osjetljive naše oĉi. Opservatoriji u putanji oko Zemlje otkrili su izmeĊu
galaktika intenzivno tinjanje rentgenskih zraka. Prvo se pomislilo da se
radi o vruĉem meĊugalaktiĉkom vodiku, u ogromnim, do sada neslućenim
koliĉinama, moţda dovoljno velikim da se zatvori kozmos te time zajamĉi
da smo zarobljeni u titrajućem svemiru. MeĊutim novija opaţanja Ricarda
Giacconija su razluĉila tinjanje rentgenskih zraka u pojedinaĉne izvore, što
znaĉi da su moţda posrijedi golemi ĉopori udaljenih kvazara. I oni bi
dodali svemiru do sada nepoznatu masu. Kada završimo kozmiĉku
inventuru i kada zbrojimo mase svih galaktika, kvazara, crnih jama,
meĊugalaksiĉkog vodika, gravitacionih valova i još egzotiĉnijih ţitelja
prostora, znat ćemo kakvu vrstu svemira nastanjujemo.
Razmatrajući strukturu kozmosa kao cjeline, astronomi rado kaţu da
je prostor zakrivljen ili da ne postoji središte kozmosa ili da je svemir
konaĉan, ali bez granica. O ĉemu to oni govore? Zamislimo da
nastanjujemo ĉudesnu zemlju u kojoj je svatko savršeno plosnat. Slijedeći
Edwina Abbotta, poznavaoca Shakespearea, koji je ţivio u viktorijanskoj
Engleskoj, nazvati ćemo tu zemlju Plohadonija. Neki od nas su
ĉetverokuti; neki trokuti; neki su sloţeniji likovi. Tapkamo uokolo, unutra i
van naših plosnatih zgrada, zauzeti našim plosnatim poslovima i igrama.
Svatko u Plohadoniji ima duţinu i širinu, ali ne i visinu. Poznati su nam
pojmovi lijevo-desno i naprijed-natrag, ali nemamo pojma niti traga
shvaćanja o gore-dolje - pojma koji samo postoji za naše plosnate
matematiĉare. Oni kaţu: »Slušajte, to je stvarno vrlo jednostavno.
Zamislite lijevo-desno! Zamislite naprijed-natrag! Da li je do sada sve u
redu? A sada zamislite jednu drugu dimenziju, okomitu na ove dvije«. A
mi kaţemo, »O ĉemu to govorite? Postoje samo dvije dimenzije. Pokaţite
tu treću dimenziju! Gdje se ona nalazi?« Tada matematiĉari, obeshrabreni,
odu. Ta tko sluša matematiĉare!
Svaki ĉetverokutni stvor u Plohadoniji vidi drugi ĉetverokut samo
kao kratku duţinu, strane ĉetverokuta okrenute njemu. On moţe vidjeti
druge strane ĉetverokuta samo ako malo prošeta. MeĊutim, unutrašnjost
ĉetverokuta ostaje zauvijek misteriozna, sve dok neka strašna nesreća ili
autopsija ne razlomi stranice i izloţi pogledu nutarnje dijelove.
Jednog dana do Plohadonije stiţe jedan trodimenzionalni stvor -
recimo oblika jabuke - i lebdi iznad nje. Opazivši kako jedan posebno
privlaĉan i simpatiĉan ĉetverokut ulazi u svoju plosnatu kuću, jabuka se - u
duhu meĊudimenzionalnog prijateljstva - odluĉuje da ga pozdravi. »Kako
ste?«, pita posjetilac iz treće dimenzije. »Ja sam posjetilac iz treće
dimenzije.« Bijedni ĉetverokut se ogledava po svojoj zatvorenoj kući i ne
vidi nikoga. Još gore, njemu se ĉini da pozdrav, koji u stvari dolazi
odozgo, izlazi iz njegovog vlastitog plosnatog tijela, jedan glas, unutar
njega samog. Moţda se ĉetverokut spremno podsjetio da su mu neki preci
u obitelji bili malo poremećena uma.
Ogorĉena da o njoj sude kao o psihološkom poremećaju, jabuka se
spušta u Plohadoniju. Trodimenzionalno stvorenje moţe u Plohadoniji
postojati samo djelomiĉno: moţe se vidjeti samo kao presjek, samo
dodirne toĉke s ravnom površinom Plohadonije. Jabuka koja klizi kroz
Plohadoniju, najprije bi se pojavila kao toĉka, a zatim kao sve veće,
otprilike kruţne kriške. Ĉetverokut vidi kako se pojavljuje jedna toĉka u
zatvorenoj prostoriji njegovog dvodimenzionalnog svijeta, toĉka koja
polako prerasta u nešto poput kruţnice. Stvorenje ĉudna i promjenljiva
obliĉja iskrsnulo je niotkuda!
Poniţena i nesretna zbog tuposti plosnatih bića jabuka tresne
ĉetverokut i odbaci ga uvis, da lebdi i vrti se u toj tajanstvenoj trećoj
dimenziji. U poĉetku ĉetverokut uopće ne shvaća što se dogaĊa; sve je to
potpuno izvan njegovog iskustva. MeĊutim, konaĉno shvaća da promatra
Plohadoniju iz posebno povoljnog poloţaja: »odozgo«. Moţe gledati u
zatvorene prostorije. Moţe vidjeti i unutrašnjost svojih plosnatih drugova.
On promatra svoj svemir iz jedinstvene i veliĉanstvene perspektive.
Putovanje kroz drugu dimenziju pruţa kao usputni probitak i neku vrstu
rentgenske slike. Konaĉno, poput lista koji pada, naš se ĉetverokut polako
spušta na površinu. S gledišta njegovih drugova, stanovnika Plohadonije,
on je nestao na neobjašnjiv naĉin iz zatvorene prostorije, a zatim se, na
uznemirujući naĉin, materijalizirao niotkuda. »Za ime boţje«, kaţu oni.
»što se to zbilo s tobom?« »Mislim,« odgovara, »da sam bio gore.« Oni ga
na to glade po stranama i umiruju ga. Tlapnje su oduvijek uobiĉajene u
njegovoj obitelji.
Kod takvih meĊudimenzionalnih razmatranja ne moramo se
ograniĉiti na samo dvije dimenzije. Moţemo, slijedeći Abbotta, zamisliti
jednodimenzionalan svijet, gdje je svatko dio pravca, ili ĉak svijet
bezdimenzionalnih zvjerki, toĉaka. No, moţda je zanimljiviji problem
viših dimenzija. Da li je moguće postojanje ĉetvrte fizikalne dimenzije?69
Tvorbu kocke moţemo zamisliti na slijedeći naĉin: uzmite odreĊenu
duţinu i postavljajte je za jednaku duţinu uvijek u okomitom smjeru. Na
taj ste naĉin dobili kvadrat. Sada postavljajte kvadrat za istu duţinu stalno
okomito na njega i dobili ste kocku. Znamo da kocka baca sjenu, koju
obiĉno crtamo kao dva ĉetverokuta s povezanim vrhovima. Ukoliko
ispitamo sjenu kocke u dvije dimenzije, zamijećujemo da sve duţine nisu
jednake i da svi kutovi nisu pravi kutovi. Trodimenzionalni predmet nije
savršeno predstavljen u svojoj projekciji u dvije dimenzije. To je cijena
gubitka jedne dimenzije u geometrijskoj projekciji. Sada uzmimo našu
trodimenzionalnu kocku i pomiĉimo je pod pravim kutevima prema njoj
samoj kroz neku ĉetvrtu fizikalnu dimenziju: ne lijevo-desno, ne naprijed-
natrag, ne gore-dolje, već istodobno okomito na sve te smjerove. Ja vam ne
mogu pokazati koji je to smjer, ali mogu zamisliti da postoji. U tom sluĉaju
stvorili bismo ĉetverodimenzionalnu hiperkocku, koja se još i naziva
teserakt. Ne mogu vam pokazati neki teserakt jer smo zarobljeni u tri
dimenzije. Ali ono što vam mogu pokazati je sjena teserakta u tri
dimenzije. Sjena nalikuje na dvije kocke od kojih se jedna nalazi unutar
druge, a svi vrhovi su povezani linijama. Kod stvarnog teserakta u ĉetiri
dimenzije, sve linije bi bile jednake duţine i svi kutevi bili bi pravi kutevi.
Zamislite svemir poput Plohadonije, s tim da je bez znanja njegovih
ţitelja taj njihov dvodimenzionalni svemir zakrivljen u jednoj trećoj
fizikalnoj dimenziji. Kada se ţitelji Plohadonije upućuju na kraće izlete,
njihov svemir im izgleda dovoljno plosnat. MeĊutim, ukoliko jedan od njih
ode na dugu šetnju, kako se njemu ĉini, stalno u istom smjeru, otkrit će
veliku tajnu: iako nije susreo nikakvu zapreku i nije skretao s puta, na neki
naĉin se vratio ipak na svoje ishodište. Mora da je njegov
dvodimenzionalni svemir iskrivljen, zavijen ili zakrivljen u nekoj
misterioznoj trećoj dimenziji. On ne moţe sebi predoĉiti tu treću
dimenziju, ali moţe dokuĉiti njeno postojanje. Povećajte broj svih
dimenzija ove priĉe za jedan i dobili ste stanje koje se moţe primijeniti na
nas.
Gdje se nalazi središte kozmosa? Da li postoji rub svemira? Što leţi
iza toga? U dvodimenzionalnom svemiru koji je zakrivljen u trećoj
dimenziji ne postoji središte - barem ne na površini sfere. Središte takvog
svemira ne nalazi se u samom svemiru; ono leţi nedostupno u trećoj
dimenziji, unutar sfere. Iako je ploha površine sfere ograniĉena, taj svemir
ne posjeduje rubove - on je konaĉan ali neograniĉen. Pitanje što leţi
izvana, besmisleno je. Plosnata stvorenja ne mogu svojim snagama pobjeći
iz svojih dviju dimenzija.
Povećajte broj svih tih dimenzija za jedan i dobivate stanje koje
moţda odgovara našem: svemir kao ĉetverodimenzionalna hipersfera bez
središta i rubova i ništa izvan tog svemira. Zašto se ĉini da se sve galaktike
udaljuju od nas? Hipersfera se širi iz jedne toĉke, poput
ĉetverodimenzionalnog balona koji se napuhava, stvarajući svakog ĉasa
više prostora u svemiru. Neko vrijeme nakon poĉetka širenja, kondenziraju
se galaktike, koje su zatim nošene zajedno sa širenjem površine hipersfere.
Postoje astronomi u svakoj galaktici i svjetlost koju oni vide takoĊer je
zarobljena u zakrivljenoj površini hipersfere. Kako se sfera širi, neki
astronom, u bilo kojoj galaktiki, smatrat će da se sve druge galaktike
udaljuju od njega. Ne postoje povlašteni referentni sustavi.70 Što je neka
galaktika udaljenija, to se većom brzinom udaljuje. Galaktike su ugraĊene,
priĉvršćene za prostor, a graĊa prostora se širi. A sada k pitanju, gdje se u
sadašnjem svemiru dogodio veliki prasak? Odgovor je, jasno, svugdje!
Ukoliko nema dovoljno materije da sprijeĉi beskonaĉno širenje
svemira, svemir mora biti otvoren, zakrivljen poput sedlaste plohe, ĉija se
površina proteţe u beskonaĉnost u našoj trodimenzionalnoj analogiji.
Ukoliko ima dovoljno materije, onda je svemir zatvoren, zakrivljen kao
kugla u našoj trodimenzionalnoj analogiji. Ako je svemir zatvoren,
svjetlost je unutar njega zarobljena. Oko 1920. godine, u suprotnom smjeru
od M31 promatraĉi su našli udaljen par spiralnih galaktika. Pitali su se da li
je moguće da promatraju Mlijeĉni Put i galaktiku M31 iz drugog smjera -
kao da gledate svoj potiljak u svjetlosti koja je obišla cijeli svemir. Danas
znamo da je svemir mnogo veći nego što se to mislilo u dvadesetim
godinama ovog stoljeća. Bilo bi potrebno više vremena nego što je starost
svemira pa da ga svjetlost ĉitavog oplovi. I same galaktike su mlaĊe od
svemira. No, ako je kozmos zatvoren i svjetlost ga ne moţe napustiti, onda
je potpuno ispravan opis svemira kao crne jame. Ţelite li saznati kako
izgleda unutar crne jame, pogledajte oko sebe.
Ranije smo spomenuli mogućnost da se pomoću crvotoĉina doĊe s
jednog mjesta u svemiru na drugo, a da se i ne prelazi trodimenzionalna
udaljenost izmeĊu njih - kroz crnu jamu. Te crvotoĉine si moţemo
predoĉiti kao cijevi koje prolaze kroz neku ĉetvrtu fiziĉku dimenziju. Ne
znamo da li uopće postoje takve crvotoĉine. Ukoliko postoje, da li uvijek
moraju biti povezane s nekim drugim mjestom u našem svemiru? Ili je
moguće da nas crvotoĉine povezuju s drugim univerzumima, mjestima
koja bi nam inaĉe bila zauvijek nedostupna. Koliko znamo, mogu postojati
mnogi drugi svemiri. Moţda su se u nekom smislu ugnijezdili jedan u
drugoga.
 Pojavila se je jedna zamisao - ĉudesna, sablasna, prizivajuća - jedna
od najsnaţnijih pretpostavki znanosti ili religije. Potpuno je nedokazana, a
moţda i nikad neće biti dokazana. Ali ona uspaljuje.
Govori nam, da postoji beskonaĉna hijerarhija svemira, tako da bi se
elementarna ĉestica, kao na primjer elektron u našem svemiru, ukazala, ako
bismo prodrli u njega, kao jedan cijeli zatvoren svemir. Unutar njega,
ureĊenog u lokalni ekvivalent galaktika i manjih sastojaka, nalazi se golem
broj mnogo sićušnijih elementarnih ĉestica, koje same predstavljaju
univerzume na idućoj ljestvici i, tako dalje, zauvijek - beskonaĉan silazni
niz, univerzumi unutar univerzuma bez kraja. TakoĊer i uzlazno. Nama
poznati svemir sastavljen od galaktika i zvijezda, planeta i ljudi, bio bi
samo jedna elementarna ĉestica u idućem višem univerzumu, prvoj
ljestvici drugog beskonaĉnog niza.
To je jedina religiozna ideja koja mi je poznata, a koja nadmašuje
beskrajan broj beskonaĉno starih cikliĉkih univerzuma u hinduskoj
kozmologiji. Kako bi izgledali ti drugi univerzumi? Da li bi bili izgraĊeni
na osnovi razliĉitih fizikalnih zakona? Da li bi posjedovali zvijezde i
galaktike i svjetove, ili pak nešto posve razliĉito? Da li su spojivi s nekim
nezamislivo drukĉijim oblikom ţivota? Da uĊemo u njih, morali bismo na
neki naĉin prodrijeti kroz neku ĉetvrtu fizikalnu dimenziju - što zasigurno
nije lagan poduhvat, ali moţda bi nam mogla pomoći neka crna jama.
Moţda postoje male crne jame u okolini Sunca. Lebdeći na rubu vjeĉnosti,
odskoĉili bismo ...
 11.
POSTOJANOST PAMĆENJA

Sada kada su odreĊene sudbine Neba i Zemlje; Prokopi i kanali

zadobiše svoj pravilan smjer; UreĊeni su nasipi Tigrisa i Eufrata;
Što drugo da uradimo?
Što drugo da stvorimo?
O Anunaki, vi veliki bogovi neba, što drugo da uradimo?
Asirski izvještaj o stvaranju ĉovjeka. 800. prije n. e.

Kada je on, ma koji od bogova to bio, razvrstao u red i razmrsio tu

kaotiĉnu masu i sveo je tako ureĊenu na kozmiĉke dijelove, prvo je
oblikovao Zemlju u golemu loptu tako da moţe biti istog oblika sa
svih strana... I tako da niti jedno podruĉje ne ostane bez svojih
vlastitih ţivih bića, zvijezde i boţanski oblici zauzeli su podruĉje
neba, svjetlucavim ribama je kao dom pripalo more, Zemlja je dobila
zvjerinje, a pokretni zrak ptice ... Tada je roĊen ĉovjek:... iako su sve
druge ţivotinje sagnute prema tlu i usmjeruju svoj pogled prema
njemu, on je dao ĉovjeku uzdignuto lice i ponudio mu da stoji
uspravno i uputi svoj pogled prema nebu.
Ovidije, Metamorfoze, I st.

U velikom kozmiĉkom mraku nalazi se bezbroj zvijezda i planeta,

neki mladi od našeg Sunĉevog sustava. Premda još ne moţemo biti posve
sigurni, mora da su ipak isti oni procesi koji su na Zemlji upravljali
evolucijom ţivota i inteligencije djelotvorni i u cijelom kozmosu. Moguće
je da samo u našoj galaktici Mlijeĉnom Putu ima milijun svjetova sada
nastanjenih bićima vrlo razliĉitim od nas i daleko naprednijim od nas.
Znati mnogo nije isto što i biti pametan; inteligencija nije znanje samo po
sebi već, takoĊer, i sposobnost rasuĊivanja, naĉin na koji se znanje
usklaĊuje i upotrebljava. Ipak, koliĉina znanja, informacija koje su
dostupne, jedan je od pokazatelja naše inteligencije. Za mjernu veliĉinu,
jedinicu informacije, prihvaćen je naziv bit (od binary digit = binarna
znamenka, o. prev.). Ona je odgovor - da ili ne - na jasno pitanje. Za
odreĊivanje stanja ţarulje, da li je upaljena ili ugašena, dovoljan je jedan
bit informacije. MeĊutim, da oznaĉimo jedno od slova latinske abecede
potrebno nam je pet bita (25 = 2x2x2x2x2 = 32 što je više od 26). Jeziĉni
sadrţaj ove knjige je nešto manji od deset milijuna bita, 107. Ukupan broj
bita jednosatnog televizijskog programa je oko 1012 bita. Brojkom izraţena
vrijednost znanja, u rijeĉima i slikama, svih knjiga u svim knjiţnicama
svijeta je otprilike 1016 do 1017 bita.71 Dakako, mnogi od tih bita su posve
suvišni. Taj broj samo grubo izraţava stupanj ljudskog znanja. Negdje
drugdje, na drugim svjetovima gdje se ţivot zapoĉeo razvijati milijarde
godina ranije nego za Zemlji, moţda tamo vladaju s 1020 ili 1030 bita i to ne
samo s više već i bitno drukĉijim informacijama.
Od tih milijun svjetova napuĉenih inteligentnim bićima promotrimo
jedan neobiĉan planet, jedini u njegovom solarnom sustavu koji ima
površinske oceane tekuće vode. U toj bogatoj akvatiĉkoj sredini ţive
mnoga razmjerno inteligentna stvorenja - neka imaju osam krakova za
hvatanje; druga pak meĊusobno komuniciraju mijenjajući zamršen uzorak
svijetlih i tamnih šara na svojim tijelima; evo i mudrih malih stvorenja s
kopna koja na tren upadaju u oceanski element sa svojim laĊama od drva
ili metala. No mi traţimo ovdje vladajuću inteligenciju, najveća stvorenja
planeta, osjećajne i graciozne gospodare oceanskih prostranstava, velike
kitove.
Oni su najveći ţivi stvorovi72 ikad nastali na planetu Zemlji, daleko
veći i od dinosaura. Odrasli plavi kit moţe biti dug trideset metara i teţiti
sto pedeset tona. Mnogi od njih, posebno ušati kitovi, su krotka stvorenja
koja pasu po širokim ispašama oceana cijedeći ušima sićušne ţivotinjice
planktone, druga pak jedu ribe ili raĉiće krile. Kitovi su tek odnedavni
došljaci oceana. Prije svega sedamdeset milijuna godina migrirali su
njihovi preci, mesoţderski sisavci, malo pomalo s kopna u ocean. Kod
kitova, majka doji i njeţno brine za svoje mlade. Kitovo mladunĉe ima
dugo djetinjstvo za vrijeme kojeg ga odrasli poduĉavaju. Uĉe kroz zabavu,
igru. Sve su to odlike sisavaca, sve vaţne za razvoj inteligentnog bića.
More je mraĉno. Vid i njuh koji dobro sluţe sisavcima na kopnu nisu
od velike koristi u oceanu. Oni kitovi preci koji su se oslanjali na ta osjetila
da pronaĊu muţjaka, ţenku, mladunĉe ili uopće grabeţljivca, nisu
ostavljali za sobom brojno potomstvo. Drugi se, dakle, naĉin
komuniciranja poboljšavao tokom evolucije; on funkcionira izvanredno
dobro i kljuĉ je za bilo kakvo razumijevanje kitova: osjetilo zvuka. Neki
zvuci kitova nazvani su pjesme, no mi ipak još ne znamo njihovu pravu
prirodu i znaĉenje. Proteţu se preko širokog frekventnog pojasa, dobrano
ispod najdubljeg zvuka kojeg još moţe detektirati ljudsko uho. Tipiĉan poj
kita traje moţda petnaestak sekundi, najduţi oko jedan sat. Ĉesto se
ponavlja, istovjetan, po taktu, po ritmu, po tonu. Ponekad, grupa kitova će
usred neke pjesme napustiti svoje zimsko obitavalište da bi je šest mjeseci
kasnije, vrativši se, nastavila na toĉno ispravnom tonu kao da uopće nije
bilo prekida. Kitovi imaju vrlo dobro pamćenje. Ĉešće su prilikom
povratka i promijenili zvukovnu izvedbu. Nove se pjesme pojavljuju na
kitovskoj paradi hitova.
Ĉlanovi grupe pjevaju ĉesto istu pjesmu zajedno. Nekom uzajamnom
sloţnošću, suraĊujući u stvaranju svog djela, mijenjaju oni taj mjuzikl
tokom mjeseci i mjeseci, polako i proroĉki sigurno. Zvukovna izvedba je
vrlo sloţena. Ako bismo pjesme kitova grbavaca proglasili za neki tonalni
jezik, ukupan informacijski sadrţaj, dakle broj bita, iznosi u tim pjesmama
106, otprilike koliki je i informacijski sadrţaj Ilijade ili Odiseje. Mi ne
znamo o ĉemu to meĊusobno razgovaraju ili pjevaju kitovi odnosno
njihovi roĊaci dupini. Oni ne posjeduju udove za rad, oni se ne upuštaju u
graditeljske pothvate, ali oni su društvena bića. Oni traţe, plivaju, love,
vesele se, pare se, igraju se, bjeţe pred grabeţljivcima. O tome mogu
mnogo toga ispriĉati jedno drugom.
Najveća opasnost za kitove je jedan pridošlica, arogantna ţivotinja
tek odnedavno osposobljena, pomoću svoje tehnike, za djelovanje na
oceanu, stvor koji sebe naziva ljudskim. Tokom 99,99 posto kitove
povijesti nije bilo ljudi na i u dubokim oceanima. Kroz to dugo vrijeme
kitovi su razvili svoj izvanredan zvuĉni obavještajni sistem. Veliki sjeverni
kitovi, na primjer, emitiraju ekstremno niske frekvencije od dvadeset
herca, duboko ispod najniţe oktave na klavirskim tipkama. (Herc je
jedinica za frekvenciju, recimo zvuka, te predstavlja jedan zvuĉni val s
brijegom i dolom koji ulazi u vaše uši za jednu sekundu.) Zvuk tako niske
frekvencije jedva da se i gubi u oceanu. Ameriĉki biolog Roger Payne
izraĉunao je da bi dva kita, upotrebljavajući dubokooceanske zvuĉne
kanale frekvencije dvadeset herca mogli u stvari meĊusobno komunicirati
nalazeći se bilo gdje na svijetu. Jedan bi se, na primjer, mogao nalaziti
ispred Rossove ledene barijere na Antartiku te komunicirati s drugim u
vodama Aleutskog otoĉja kod Aljaske. Kitovi su tokom najvećeg dijela
svoje povijesti bili u stanju uspostaviti globalnu komunikacijsku mreţu.
Kada su moţda razdvojeni i petnaest tisuća kilometara, njihove su zvuĉne
izvedbe ljubavne pjesme ĉeznutljivo upućene u prostranstva dubina.
Desecima milijuna godina ova su se golema inteligentna stvorenja
razvijala bez ikakvog znaĉajnog prirodnog neprijatelja. Tada je pojavom
parobroda u XIX stoljeću stigao kobni izvor zagaĊenja mora bukom. Kako
su trgovaĉki i ratni brodovi postajali sve brojniji, bivala je i pozadinska
buka u oceanu, posebno na frekvenciji od dvadesetak herca, sve osjetnija.
Kitovi su zbog toga sigurno doţivljavali sve veće i veće poteškoće. Mora
da se stalno smanjivala i udaljenosti na kojoj su mogli odrţavati veze.
Dvije stotina godina ranije iznosila je tipiĉna udaljenost na kojoj su
komunicirali veliki sjeverni kitovi vjerojatno deset tisuća kilometara.
Danas ta brojka vjerojatno ne prelazi nekoliko stotina kilometara. Znaju li
se kitovi meĊusobno poimence? Mogu li se oni meĊusobno prepoznavati
samo posredstvom zvuka? Mi smo kitove razdvojili jedne od drugih.
Uspješno smo sada ušutkali stvorenja koja su meĊusobno razmjenjivala
poruke tokom desetina milijuna godina.73 Uradili smo još gore od toga
budući da se i dalje odvija trgovina s mrtvim tijelima kitova. Ljudi love i
ubijaju kitove te proizvode od njih ruţ za usne i maziva za strojeve. Mnoge
zemlje shvaćaju da je sistematsko ubijanje tih inteligentnih stvorenja
monstruozno, no trgovina se nastavlja predvoĊena Japanom, Sovjetskim
Savezom i Norveškom. Mi ljudi, kao vrsta, razmišljamo o uspostavljanju
kontakta s izvanzemaljskim civilizacijama. Zar ne bi bio dobar poĉetak za
to poboljšavanje komunikacija sa zemaljskom inteligencijom, s drugim
ljudskim bićima raznih kultura i jezika, s velikim majmunima, s dupinima,
a osobito s tim inteligentnim vladarima dubina, s velikim kitovima?
Ima mnogo toga što kit mora znati kako se radi da bi preţivio. To je
znanje pohranjeno u njegovim genima i u mozgu. Genetska informacija
sadrţi naĉin prerade planktona u kitovo salo ili umijeće zadrţavanja daha
za vrijeme ronjenja na kilometar dubine. Informacije u mozgu, nauĉene
informacije, sadrţe znanja kao, na primjer, tko ti je majka ili što znaĉi
pjesma koju upravo sada slušaš. Kit, poput svih drugih ţivotinja na Zemlji,
posjeduje genetsku knjiţnicu i mozgovnu knjiţnicu.
Genetska tvar kitova je poput genetske tvari ljudskih bića, graĊena
od nukleinskih kiselina, tih neobiĉnih molekula kadrih da iz kemijskih
sastojaka kojima su okruţene pripravljaju kopije samih sebe te da
nasljednu informaciju pretvore u djelovanje. Na primjer, heksokinaza,
jedan enzim u kita, istovjetan onom kakav se nalazi u svakoj stanici vašeg
tijela, prvi je od dvadeset enzimsko-posredniĉkih karika potrebnih za
pretvaranje molekula šećera iz planktonske hrane kita u dijelić energije -
moţda prilog za jedan jedini niskofrekventni ton u glazbenoj izvedbi kita.
Informacija pohranjena u dvostrukoj DNA spirali kita ili ĉovjeka ili
bilo koje druge ţivotinje ili biljke na Zemlji ispisana je jezikom od ĉetiri
slova - pomoću ĉetiri razliĉite vrste nukleotida, molekularnih sastojaka
koje saĉinjavaju DNA. Koliko bita informacija sadrţi nasljedni materijal
razliĉitih ţivotnih oblika? Koliko da/ne odgovora na razna biološka pitanja
je ispisano na jeziku ţivota? Jedan virus treba oko deset tisuća bita - što
otprilike odgovara iznosu informacije sadrţane na ovoj stranici. Ali
informacije potrebne virusu su jednostavne, krajnje saţete i izvanredno
djelotvorne. Treba ih vrlo paţljivo ĉitati. To su upute potrebne virusu da bi
zarazio neki drugi organizam i reproducirao sam sebe - jedine stvari koje
su virusi uopće kadri ĉiniti. Bakterija upotrebljava oko milijun bita
informacija - što iznosi oko stotinu tiskanih stranica. Bakterije moraju znati
mnogo toga više od virusa. Za razliku od virusa, one nisu potpuni paraziti.
Bakterije se moraju boriti za ţivot. Jednostaniĉna ameba je još mnogo
sloţenija; za oko ĉetiri stotina milijuna bita u njenim DNA, bilo bi
potrebno ispisati oko osamdeset knjiga od po petsto stranica za potpunu
informaciju o stvaranju druge amebe.
Kitu ili ljudskom biću potrebno je oko pet milijardi bita. 5 x 109 bita
informacija u našoj enciklopediji ţivota u jezgri svake naše stanice -
ispisano, recimo na engleskom, ispunila bi tisuću volumena. Svaka od
vaših stotinu bilijuna stanica sadrţi potpunu knjiţnicu instrukcija kako da
se napravi bilo koji vaš dio. Svaka stanica vašeg tijela nastaje uzastopnom
diobom stanica iz jedne jedine stanice, oploĊenog jajašca vaših roditelja.
Kod svake diobe stanice u mnogim embriološkim etapama kroz koje ste
stvarani, izvorni skup genetskih informacija je udvostruĉavan s velikom
vjernošću. Zato stanice vaše jetre posjeduju neiskorišteno znanje kako da
stvore stanice vaših kostiju i obratno. Genetska knjiţnica sadrţi sve što je
vaše tijelo kadro samo uĉiniti. Stara informacija je zapisana iscrpno,
paţljivo, s obiljem detalja - kako da se smijete, kako da kišete, kako da
hodate, kako da prepoznajete uzorke, kako da se reproducirate, kako da
probavite jabuku. Ukoliko bismo to izrazili kemijskim jezikom - upute za
prve korake pri varenju fruktoze iz jabuke izgledale bi kao sheme na
stranicama 274 i 275.
Jedenje jabuke je strahovito zamršen proces. Doista, ako bih sam
trebao sintetizirati svoje vlastite enzime, ako bih svijesno morao pamtiti i
upravljati svim kemijskim koracima potrebnim da se iz hrane izvuĉe
energija, vjerojatno bih umro od gladi. Ali ĉak bakterije prave anaerobnu
glikozu, to je ono zbog ĉega jabuke trunu: vrijeme ruĉka za mikrobe.
Bakterije i mi kao i sva stvorenja izmeĊu nas posjeduju mnogo sliĉnih
genetskih uputa. Naše zasebne knjiţnice gena posjeduju mnogo
zajedniĉkih stranica, još jedan podsjetnik našeg zajedniĉkog evolucionog
naslijeĊa. Naša tehnologija je u stanju kopirati samo sićušni dio zamršenih
biokemijskih procesa koje naša tijela provode bez poteškoća: tek smo
zapoĉeli prouĉavati te procese. Evolucija je dakako imala milijarde godina
prakse. DNA zna znanje.
Pretpostavite da morate uĉiniti nešto tako sloţeno da vam niti
nekoliko milijardi bita nije dostatno. Pretpostavite da se okolina mijenjala
tako brzo da šifrirana genetska enciklopedija koja je prije tako dobro
sluţila sada više ne odgovara u potpunosti. Tada ĉak ni genetska knjiţnica
od tisuću svezaka više ne bi bila dovoljna. Zato posjedujemo mozgove.
Kao i svi naši drugi organi, mozak se razvijao milijunima godina,
povećavajući sloţenost i sadrţaj informacija. Njegova grada odraţava sve
stupnjeve kroz koje je prolazila. Mozak se razvijao iznutra prema van.
Duboko u unutrašnjosti nalazi se najstariji dio, moţdano deblo koja
upravlja osnovnim biološkim funkcijama, ukljuĉujući ritam ţivota -
kucanje srca i disanje. Prema izazovnom mišljenju Paula MacLeana, više
funkcije mozga razvile su se u tri uzastopna koraka. Moţdano deblo
zaštićuje R-kompleks, sjedište agresivnosti, ritualne, teritorijalne i
društvene hierarhije koji se razvio prije stotine milijuna godina kod naših
reptilskih predaka. Duboko unutar lubanje svakoga od nas krije se nešto
poput mozga krokodila. Mozak sisavca (limbiĉki sistem) okruţuje R-
kompleks i razvio se prije desetak milijuna godina kod naših predaka koji
su bili sisavci, ali još nisu bili primati. To je glavno sjedište naših
raspoloţenja i emocija, naše brige i skrbi za mlade.
I na kraju, s vanjske strane, ţiveći u nesigurnom primirju sa
primitivnijim mozgovima niţe, nalazi se cerebralni korteks, moţdana kora,
koja se kod naših primitivnih predaka razvijala milijunima godina.
Moţdana kora gdje se materija pretvara u svjesnost je luka ukrcavanja za
sva naša kozmiĉka putovanja. Ĉineći više od dvije trećine mase mozga,
kora je sjedište intuicije i kritiĉne analize. Ovdje imamo ideje i inspiracije,
ovdje ĉitamo i pišemo, ovdje se bavimo matematikom i skladamo glazbu.
Korteks upravlja našim svijesnim ţivotom. On je odlika naše vrste, sjedište
našeg ĉovjeĉanstva. Civilizacija je proizvod cerebralnog korteksa.
Jezik mozga nije DNA jezik gena. Zapravo, naše znanje je šifrirano u
stanicama koje se nazivaju neuroni-mikroskopski elektrokemijski
prekidaĉi, prosjeĉno nekoliko stotina na milimetar. Svatko od nas
posjeduje oko stotinu milijardi neurona, što je usporedivo s brojem
zvijezda u galaktici Mlijeĉni Put. Mnogi neuroni povezani su tisućama
spojeva sa svojim susjedima. U ljudskom cerebralnom korteksu nalazi se
oko stotinu bilijuna, 1014, takvih spojeva.
Charles Sherrington zamišljao je aktivnosti u cerebralnom korteksu
nakon buĊenja:
[Korteks] postaje sada iskriĉavo podruĉje ritmiĉki blještećih toĉkica s
nizovima putujućih iskri koje jure amo tamo. Mozak se budi, a time vraća
se i svjesnost. To je kao da Mlijeĉni Put zapoĉinje neki kozmiĉki ples.
Ubrzo [korteks] postaje opĉaravajuća pojava gdje milijuni blještećih
ĉunaka tkaju rasplinjavajuću sliku, uvijek smisleni uzorak iako nikada
trajan; pomiĉna harmonija dijelova cjeline. Sada, kada se probuĊeno tijelo
uzdiţe, dijelovi te velike harmoniĉne aktivnosti šire se nadolje
neosvijetljenim stazama niţeg mozga. Vlakna blještećih pokretnih iskri
sudjeluju u povezivanju. To znaĉi da se tijelo podiglo i ide u susret
novozapoĉetom danu.
Ĉak i u snu mozak pulsira, kuca i blijeska zamršenim zadacima
ljudskog ţivota — sanjanjem, sjećanjem, smišljanjem. Naše misli, vizije i
maštanja posjeduju fizikalnu realnost. Jedna misao se sastoji od stotina
elektrokemijskih impulsa. Ako bi se smanjili na veliĉinu neurona mogli
bismo prisustvovati opširnim, zamršenim, isĉezavajućim uzorcima. Jedan
uzorak bi mogao biti iskra sjećanja na miris jorgovana uz seoski put za
vrijeme djetinjstva. Jedan drugi bi mogao biti dio uznemirene svakodnevne
pomisli: »Gdje sam stavio kljuĉeve?« U planinama uma postoje mnoge
udoline, nabori koji uveliko povećavaju površinu raspoloţivu cerebralnom
korteksu za pohranu informacija u lubanji ograniĉene veliĉine.
Neurokemizam mozga je zapanjujuće ţivahan, strujni krugovi ĉudesniji od
bilo koje izumljene naprave. A nema znakova da je njegov rad
prouzrokovan neĉim drugim osim 1014 neuronskih spojeva koji izgraĊuju
elegantnu arhitekturu svijesti. Svijet mišljenja je u grubom podijeljen na
dvije hemisfere. Desna hemisfera cerebralnog korteksa je uglavnom
odgovorna za raspoznavanje uzoraka, intuiciju, osjećajnost, stvaralaĉku
oštroumnost. Lijeva hemisfera upravlja racionalnim, analitiĉkim i kritiĉkim
mišljenjem. To su dualne sile, bitne suprotnosti koje obiljeţavaju proces
ljudskog mišljenja. Zdruţeno omogućuju stvaranje ideja te naĉin njihove
provjere. IzmeĊu dvije hemisfere odvija se stalni dijalog, provoĊen kroz
ogroman snop ţivaca, ţuljevito tijelo (corpus callosum), most izmeĊu
kreativnosti i analize, obje potrebne da bi se shvatio svijet.
Sadrţaj informacija ljudskog mozga izraţen u bitima je vjerojatno
usporediv s ukupnim brojem spojeva meĊu neuronima - oko stotinu
bilijuna, 1014, bita. Da je to ispisano recimo na engleskom, ta informacija
ispunila bi oko dvadeset milijuna svezaka, isto koliko se nalazi u nekoj od
najvećih svjetskih knjiţnica. Ekvivalent od dvadesetak milijuna knjiga
nalazi se u glavi svakoga od nas. Mozak je vrlo veliko mjesto u vrlo
malom prostoru. Najviše knjiga u mozgu nalazi se u cerebralnom korteksu.
Dolje, u temeljima, nalaze se znanja o kojima su ovisili uglavnom naši
udaljeni preci - agresija, odgajanje djece, strah, seks, spremnost da se
slijepo slijede voĊe. Neke više djelatnosti mozga - ĉitanje, pisanje,
govorenje - izgleda da su smještene u odreĊenim podruĉjima cerebralnog
korteksa. S druge strane, pamćenje je razbacano u mnogo podruĉja.
Ukoliko bi postojala telepatija, jedan od njenih vrhunaca bi bio taj da bi
svatko mogao ĉitati knjige iz cerebralnih korteksa naših najdraţih. Nema
uvjerljivog dokaza o postojanju telepatije i objavljivanje takvih mogućnosti
ostaje u domeni umjetnika i pisaca.
Mozak radi mnogo više toga od pukog prizivanja u sjećanje. On
usporeĊuje, sintetizira, analizira, stvara apstrakcije. Moramo dokuĉiti
mnogo više nego što mogu znati naši geni. Zato je i knjiţnica mozga
desetak tisuća puta veća od knjiţnice gena. Naša strast prema uĉenju,
oĉigledna u ponašanju svakog klinca, sredstvo je preţivljavanja. Emocije i
obiĉaji duboko su usaĊeni u nama. Dio su našeg ĉovjeĉanstva. Ali nisu
karakteristiĉni samo za ljudska bića. Mnoge druge ţivotinje posjeduju
osjećaje. Ono što razlikuje našu vrstu to je misao. Cerebralni korteks je
oslobaĊanje. Više ne moramo biti zarobljenici genetiĉkog naslijeĊa
ponašanja, guštera i babuna. Mi smo, svatko od nas, uglavnom odgovorni
za ono što ulazi u naše mozgove, što ćemo voljeti i ţeljeti znati kao odrasli.
Nismo više prepušteni na milost reptilskog mozga, mi moţemo mijenjati
sami sebe.
Većina velikih gradova na svijetu rasla je nasumce, malo pomalo,
već prema potrebama trenutka; vrlo rijetko se neki grad planira za daleku
budućnost. Razvoj nekog grada je sliĉan razvoju mozga: razvija se iz
malog središta i polako raste i mijenja se, ostavljajući mnoge stare dijelove
u pogonu. Ne postoji naĉin da bi evolucija mogla istrgnuti staru
unutrašnjost mozga zbog njene nesavršenosti i zamijeniti je modernijim
proizvodom. Mozak mora raditi i za vrijeme obnavljanja. Zato je i
moţdano deblo okruţeno R-kompleksom, zatim limbiĉkim sistemom i
konaĉno cerebralnim korteksom. Stari dijelovi zaduţeni su s previše
osnovnih funkcija, a da bi se uopće mogli zamijeniti. Tako i dalje sopću,
zastarjeli i katkada zaostali, ali nuţna posljedica naše evolucije.
Raspored mnogih glavnih ulica u gradu New Yorku potjeĉe iz
sedamnaestog stoljeća, burza iz osamnaestog stoljeća, vodovod iz
devetnaestog, elektrifikacija iz dvadesetog stoljeća. Raspored bi mogao biti
djelotvorniji da su svi gradski sistemi bili izgraĊeni istodobno te da se
periodiĉki obnavljaju (to je razlog zašto su katastrofalni poţari, na primjer,
veliki poţari Chicaga i Londona - katkada pomoć u gradskom planiranju).
Ali spori prirast novih sluţbi omogućuje gradu da manje više neprekidno
ţivi tijekom stoljeća. U sedamnaestom stoljeću se od Brooklyna do
Manhattana preko East Rivera putovalo pomoću skele. U devetnaestom
stoljeću tehnologija je omogućila izgradnju visećeg mosta iznad rijeke.
SagraĊen je toĉno na mjestu pristaništa skele, jer je to zemljište bilo
vlasništvo grada, a i zato jer su se glavne drţavne ceste stjecale prema
starom pristaništu. Kasnije, kada je postala moguća izgradnja tunela ispod
rijeke i tunel je sagraĊen na istom mjestu iz posve istih razloga, a i zbog
toga jer su već postojali mali napušteni tuneli, kesoni, postavljeni za
vrijeme izgradnje mosta. Takvo korištenje i rekonstrukcija prethodnih
sistema u nove svrhe jako je sliĉna uzorku biološke evolucije.
Kada naši geni nisu više mogli pohraniti sve informacije nuţne za
odrţavanje, polako smo izmislili mozgove. Ali, došlo je vrijeme, moţda
prije deset tisuća godina, kada smo morali znati više nego što se moglo
prikladno pohraniti u mozgovima. Tako smo nauĉili da skladištimo
ogromne koliĉine informacija izvan naših tijela. Koliko znamo, mi smo
jedina vrsta na planetu koja je izmislila opće pamćenje koje nije
pohranjeno niti u našim genima niti u našim mozgovima. Skladište tog
pamćenja se naziva knjiţnica.
Knjiga se radi od drveta. Ona je skup ravnih savitljivih dijelova (još
uvijek ih nazivamo »listovi«) s utisnutim tamnim pigmentiranim ĉrkama.
Bacite jedan letimiĉan pogled i ćuti ćete u sebi glas neke druge osobe -
moţda nekog tko je mrtav tisućama godina. Autor govori izravno vama,
preko milenija, jasno i tiho, unutar vaše glave. Pisanje je moţda najveći
ljudski izum koji povezuje ljude, graĊane razliĉitih epoha, koji nikada nisu
poznavali jedni druge. Knjige lome vremenske okove, dokaz da ljudi mogu
ĉiniti ĉuda.
Neki od najranijih autora pisali su na glini. Klinasto pismo, udaljeni
predak zapadnjaĉke abecede izumljeno je na Bliskom istoku prije otprilike
pet tisuća godina. Zadaća mu je bila da biljeţi: utrţak ţita, prodaju
zemljišta, pobjede kralja, kipove svećenika, poloţaje zvijezda, molitve
bogovima. Tisućljećima, pismo se urezivalo u glinu ili kamen, strugalo po
vosku, kori ili koţi: slikalo na bambusu ili papirusu ili svili - ali uvijek
samo po jedan primjerak odjednom i, osim natpisa na spomenicima, uvijek
namijenjeno malom broju ĉitaoca. Zatim je u Kini izmeĊu drugog stoljeća
prije naše ere i šestog stoljeća naše ere izumljen papir, tuš i tisak pomoću
izrezbarenih drvenih valjaka, što je omogućilo da se naprave i raspaĉavaju
mnoge kopije nekog djela. Trebalo je tisuću godina da udaljena i zaostala
Evropa shvati tu ideju. Tada su se najednom poĉele štampati knjige širom
svijeta. Samo nešto prije izuma pokretnog sloga oko 1450. u cijeloj Evropi
nije bilo više od nekoliko desetaka tisuća knjiga, sve pisane rukom:
otprilike isto toliko kao u Kini sto godina prije naše ere, a deseti dio broja
svezaka koji su se nalazili u velikoj Aleksandrijskoj biblioteci. Pedeset
godina kasnije, oko 1500. bilo je već deset milijuna štampanih knjiga.
Naobrazba je postala dostupna svakome tko je znao ĉitati. Ĉuda su dolazila
odasvuda.
U posljednje vrijeme, knjige, a posebno »dţepna izdanja« tiskaju se
u ogromnim i jeftinim nakladama. Za cijenu umjerenog ruĉka moţete se
udubiti u propadanje i pad Rimskog carstva, porijeklo vrsta, tumaĉenje
snova, prirodu stvari. Knjige su poput sjemena. One mogu neiskorištene
leţati stoljećima da bi zatim procvale i na tlu od kojeg se to najmanje
oĉekuje.
Velike svjetske knjiţnice sadrţe milijune svezaka, ekvivalent od oko
10 bita uniformacija u rijeĉima i moţda 1015 bita informacija u slikama.
14

To je deset tisuća puta više informacija nego što je pohranjeno u našim

genima, a nekoliko puta više nego što je pohranjeno u našim mozgovima.
Ako proĉitam jednu knjigu tjedno, proĉitat ću samo nekoliko tisuća knjiga
u svom ţivotu, dakle otprilike jedan promil sadrţaja velikih svjetskih
knjiţnica našeg doba. Kvaka je u tome da znamo koje knjige valja ĉitati.
Informacija u knjigama nije pretprogramirana pri našem roĊenju, već se
stalno mijenja, proširuje dogaĊajima i prilagoĊava svijetu. Do sada je
prošlo dvadeset i tri stoljeća od osnutka Aleksandrijske biblioteke. Da
nema knjiga ni zapisa, zamislite kakav bi golem vremenski jaz
predstavljala dvadeset i tri stoljeća. S ĉetiri generacije po stoljeću, kroz
dvadeset i tri stoljeća proţivjelo je gotovo stotinu generacija ljudskih bića.
Ako bi se informacija širila samo usmenom predajom, koliko malo bismo
znali o našoj prošlosti, kako bi spor bio naš napredak! Sve bi ovisilo o
kojim starim znanjima bi sluĉajno ĉuli i koliko bi toĉni bili ti izvještaji.
Premda bi se informacije iz prošlosti cijenilo, one bi uzastopnim
prepriĉavanjem bivale sve više i više pobrkane i konaĉno izgubljene.
Knjige nam omogućavaju putovanja kroz vrijeme, iskorištavanje mudrosti
naših predaka. Knjiţnica nas povezuje sa spoznajama i znanjima teškom
mukom istrgnutim od prirode, sa znanjima najvećih umova koji su ikada
postojali, s najboljim uĉiteljima sakupljenim s cijelog planeta i iz cijele
naše prošlosti koji nas uĉe, potiĉu na daljnji vlastiti doprinos zajedniĉkoj
riznici znanja ljudske vrste. Javne knjiţnice ovise o dobrovoljnim
prilozima. Mislim da se zdravost naše civilizacije, dubina naše svijesti o
temeljima naše kulture i naša briga za budućnost, sve to moţe staviti na
kušnju time u kojoj mjeri podupiremo naše knjiţnice.
***
Kad bi se iznova stvorila Zemlja sa svim fizikalno jednakim
obiljeţjima, izrazito je nevjerojatno da bi se ponovo pojavilo nešto što bi i
pribliţno podsjećalo na ljudsko biće. Evolucioni proces je podvrgnut
moćnoj osobini sluĉajnosti. Kozmiĉka zraka koja udara u neki drugi gen
izaziva neku drugu mutaciju, što u poĉetku moţe imati male posljedice ali
bitne kasnije. Sluĉaj moţe igrati bitnu ulogu u biologiji, kao što to ĉini i u
povijesti. Što se u dubljoj prošlosti odigrao kljuĉni dogaĊaj, to snaţnije
moţe utjecati na sadašnjost.
Na primjer, naše ruke. Imamo pet prstiju, ukljuĉivši i jedan
nasuprotni palac. One nas posve dobro sluţe. Ali mislim da bi nas isto tako
dobro sluţile da imamo šest prstiju, ukljuĉivši jedan palac, ili ĉetiri prsta
ukljuĉivši jedan palac, ili pak pet prstiju i dva palca. Nema niĉeg istinski
najboljeg u našem posebnom rasporedu prstiju kojeg obiĉno zamišljamo
tako prirodnim i neizbjeţnim. Imamo pet prstiju zato što potjeĉemo od
neke ribe iz devonskog perioda koja je imala pet kostiju u svojim
perajama. Da potjeĉemo od neke ribe s ĉetiri ili šest kostiju, imali bismo
ĉetiri ili šest prstiju na svakoj ruci i smatrali bismo to savršeno prirodnim.
Koristimo aritmetiku s bazom deset, samo zato jer posjedujemo deset
prstiju na našim rukama.74 Da je raspored bio drukĉiji koristili bismo
aritmetiku s bazom osam ili bazom dvanaest i protjerali bazu deset u višu
matematiku. Isto vjerujem, vrijedi i za mnogo znaĉajnija svojstva našeg
biĉa, za našu nasljednu graĊu, naš unutarnji biokemizam, naš oblik, stas,
sisteme organa, ljubavi i mrţnje, strasti i oĉajanja, njeţnost i agresivnost,
pa ĉak i za naše analitiĉke procese - sve je to, barem djelomiĉno, posljedica
prividno neznatnih sluĉajeva u našoj neizmjerno dugoj evolucionoj
povijesti.
Da se samo jedna libela manje utopila u moĉvarama karbona, moţda
bi inteligentni organizmi na našem planetu danas imali perje i pouĉavali
svoje mlade u gnijezdima. Uzorak evolucione kauzalnosti je mreţa
zaĉuĊujuće sloţenosti; ponizno stojimo svjesni nepotpunosti našeg
razumijevanja.
Još prije šezdeset i pet milijuna godina naši preci su bili
najneprivlaĉniji sisavci - stvorenja veliĉine i inteligencije poput krtice ili
dabra. Samo vrlo smion biolog bi naslutio da će te ţivotinje na koncu,
moţda, proizvesti vrstu koja danas dominira na Zemlji. Zemlja je tada bila
krcata strašnim gušterima - dinosaurima, izvanredno uspješnim
stvorenjima koja su ispunjavala gotovo svaku ekološku sredinu na Zemlji.
Postojali su plivajući reptili, leteći reptili i reptili - od kojih su neki bili
veliki poput šestorokatnice - koji su tutnjali po površini Zemlje. Neki od
njih imali su priliĉno velike mozgove, uspravan poloţaj tijela i dvije male
prednje noge, vrlo nalik na ruke, pomoću kojih su hvatali male brze sisavce
- vjerojatno ukljuĉujući i naše daleke pretke - za ruĉak. Da su takvi
dinosauri preţivjeli, moţda bi pripadnik vladajuće inteligentne vrste na
našem planetu danas bio ĉetiri metra visok, sa zelenom koţom i oštrim
zubima, a ljudski oblik bi se smatrao jezivim proizvodom fantazije
saurijske znanstvene fantastike. Ali dinosaurusi nisu preţivjeli. U jednom
katastrofalnom dogaĊaju oni su uništeni zajedno s mnogim, skoro svim
drugim vrstama na Zemlji.75 Ali ne dabrovi. Ne sisavci. Oni su preţivjeli.
Nitko ne zna što je istrijebilo dinosaure. Jedna od privlaĉnih hipoteza
je da se dogodila kozmiĉka katastrofa, eksplozija bliske zvijezde -
supernove poput one koja je stvorila maglicu Rakovica. Da se kojim
sluĉajem dogodila eksplozija supernove unutar udaljenosti od deset ili
dvadeset godina svjetlosti od Sunĉevog sistema prije otprilike šezdeset i
pet milijuna godina, izbacila bi snaţan tok kozmiĉkih zraka koje bi
prilikom prolaska kroz Zemljin zraĉni omotaĉ spalile dušik atmosfere.
Tako stvoreni oksidi dušika uništili bi zaštitni sloj ozona iz atmosfere.
Time bi se povećavao na površini tok ultraljubiĉastog zraĉenja Sunca što bi
prţilo i mutiralo mnoge organizme nedovoljno zaštićene od intenzivnog
ultraljubiĉastog zraĉenja. Neki od tih organizama mogli su biti glavni
predmeti dinosaurijske prehrane.
Ta nevolja, ma kakve prirode, koja je zbrisala dinosaure sa svjetske
pozornice, ukinula je i pritisak kojem su bili podvrgnuti sisavci. Naši preci
nisu više morali ţivjeti u sjeni proţdrljivih reptila. Unijeli smo obilnu
raznolikost vrsta i napredovali smo. Prije dvadeset milijuna godina, naši
neposredni preci su vjerojatno još uvijek ţivjeli na drveću da bi se kasnije
spustili s njega jer su se šume povlaĉile za vrijeme jednog velikog ledenog
doba i bile zamijenjivane travnatim savanama. Nije dobro biti savršeno
prilagoĊen ţivotu na drveću kada ima malo drveća. Mora da su mnogi
primati koji su ţivjeli na drveću nestali zajedno sa šumama. Malo njih je
mukom izborilo nesigurni opstanak na tlu i preţivjelo. Od jedne takve loze
smo se razvili mi. Nitko ne zna uzrok toj promijeni klime. To je mogla biti
mala promjena u vlastitom sjaju Sunca ili promjena u putanji Zemlje ili
velike erupcije vulkana popraćene izbacivanjem fine prašine u stratosferu
koja je reflektirala više svjetlosti Sunca natrag u prostor i hladila na taj
naĉin Zemlju. Moţda je ledeno doba prouzrokovala promjena opće
cirkulacije, oceana. Ili pak prolaz Sunca kroz galaktiĉki oblak prašine. Bez
obzira na uzrok, ponovo se uvjeravamo kako je naš opstanak usko povezan
sa sluĉajnim astronomskim i geološkim zbivanjima.
Nakon što smo se spustili s drveća, zauzeli smo uspravan stav; naše
ruke su bile slobodne; posjedovali smo odliĉan vid - stekli smo mnoge od
potrebnih preduvjeta za izradu alata. Sada je bila stvarna prednost
posjedovati veliki mozak i s drugima dijeliti sloţene misli. Ukoliko su sve
ostale stvari iste, bolje je biti pametan nego glup. Inteligentna bića bolje
mogu riješiti probleme, ţive duţe i ostavljaju brojniji podmladak; sve do
pronalaska nuklearnog oruţja, inteligencija je snaţno pomagala opstanak.
Dio naše povijesti bili su ĉopori dlakavih malih sisavaca koji su se skrivali
ispred dinosaura, kolonizirali krošnje drveća, a kasnije skoĉili na tlo da bi
ukrotili vatru, izmislili pisanje, sagradili opservatorije i lansirali svemirske
letjelice. Da su stvari tekle malo drukĉije, moglo je sve to postići neko
drugo stvorenje ĉija bi inteligencija i manipulativne sposobnosti dovele do
usporedivih dostignuća. Moţda spretan dvonoţni dinosaur, ili rakuni, ili
vidre, ili lignje. Bilo bi lijepo saznati koliko razliĉite mogu biti druge
inteligencije: zato i prouĉavamo kitove i velike majmune. Da bismo nauĉili
ponešto o tome kakve druge vrste civilizacije su moguće, trebamo
prouĉavati povijest i antropologiju kultura. Ali svi mi - mi kitovi, mi
majmuni, mi ljudi - suviše blisko smo povezani. Sve dok su naša
istraţivanja ograniĉena na jednu ili dvije evolucione grane jednog jedinog
planeta, ostat ćemo zauvijek neupućeni u mogući opseg i oštroumnost
drugih inteligencija i drugih civilizacija.
Na nekom drugom planetu s razliĉitim slijedom sluĉajnih dogaĊaja
koji stvaraju nasljednu raznolikost te s razliĉitom okolinom koja odabire
pojedine kombinacije gena, vjerujem da su šanse da se naĊu bića koja su
nam fiziĉki vrlo sliĉna gotovo jednake nuli. Vjerojatnost da se naĊe neka
druga vrsta inteligencije nije meĊutim jednaka nuli. Njihovi mozgovi su se
takoĊer mogli razvijati iznutra prema van. Oni mogu posjedovati
prekidajuće elemente analogne našim neuronima. Ali neuroni mogu biti
vrlo razliĉiti; moţda supervodiĉi koji rade na vrlo niskim temperaturama, a
ne organski ureĊaji koji rade na sobnoj temperaturi. U tom sluĉaju brzina
njihovog razmišljanja bila bi 107 puta veća od naše. Ili se moţda ekvivalent
neurona negdje drugdje ne bi nalazio u izravnom fiziĉkom kontaktu već u
radio-vezi, tako da bi jedno jedino inteligentno biće moglo biti razdijeljeno
na mnogo razliĉitih organizama, ili ĉak na mnogo razliĉitih planeta, svaki
samo s dijelom inteligencije cjeline, a svaki dio doprinosio bi putem radio-
veze jednoj mnogo višoj inteligenciji.76 Moţda postoje planeti na kojima
inteligentna bića imaju takoĊer oko 1014 neuronskih spojeva kao i mi. Ali
moţda postoje mjesta gdje je taj broj 1024 ili 1034. Pitam se kakvo bi bilo
njihovo znanje. Budući da nastanjujemo isti svemir, neke bitne informacije
moraju biti jednake i za njih i za nas. Ako bismo mogli stupiti u vezu, ima
mnogo toga u njihovim mozgovima što bi nas jako zanimalo. Ali vrijedi i
suprotno. Mislim da će izvanzemaljska inteligencija - ĉak i bića znatno
razvijenija od nas - pokazivati zanimanje za nas, naše znanje, za naĉin
razmišljanja, graĊu naših mozgova, za našu evoluciju, izglede za našu
budućnost.
Ako postoje inteligentna bića na planetima relativno bliskih zvijezda,
da li bi ona mogla znati za naše postojanje? Da li bi mogli naslutiti dugi
evolucioni niz od gena pa preko mozgova do knjiţnica koji se odvijao na
skromnom planetu zvanom Zemlja? Ako svemirci ne putuju do nas,
postoje barem dva naĉina na koja bi mogli ipak doznati nešto o nama.
Jedan bi naĉin bio da osluškuju velikim radio-teleskopima. Milijardama
godina ĉuli bi samo slab i povremeni radio-šum prouzrokovan munjama i
zarobljenim elektronima i protonima koji fijuĉu u Zemljinom magnetskom
polju. Zatim, prije manje od jednog stoljeća, radio-valovi koji napuštaju
Zemlju postali bi jaĉi, glasniji, sve manje sliĉni šumu, a sve sliĉniji
signalima. Stanovnici Zemlje su napokon naletjeli na radio-komunikaciju.
Danas postoji golema meĊunarodna radio, televizijska i radarska
komunikacijska mreţa. Na nekim radiofrekvencijama Zemlja je postala
daleko najsjajniji objekt, najsnaţniji radio-izvor u Sunĉevom sistemu -
sjajnija od Jupitera, sjajnija od Sunca. Izvanzemaljskoj civilizaciji koja
prati radio-emisiju sa Zemlje i prima takve signale ne bi promaklo da se
nedavno nešto zanimljivo ovdje dogodilo.
Kako Zemlja rotira, naši snaţniji radio-odašiljaĉi polako šaraju preko
neba. Radio-astronom na planetu neke druge zvijezde bio bi u stanju da
odredi duţinu dana na Zemlji iz vremena pojavljivanja i nestajanja naših
signala. Neki od naših najjaĉih izvora su radarski odašiljaĉi; nekolicina se
upotrebljava u radarskoj astronomiji, da radio-prstima ispipaju površine
bliskih planeta. Veliĉina radarskog snopa projiciranog na nebeski svod je
mnogo veća od veliĉine planeta pa velik dio signala proleti pokraj planeta,
izvan Sunĉevog sistema u dubine meĊuzvijezdanog prostora do nekih
osjetljivih prijemnika koji moţda slušaju. Najviše radarskih transmisija
obavlja se u vojne svrhe; one skaniraju nebo u stalnom strahu od masivnog
lansiranja neprijateljskih projektila s nuklearnim bojevim glavama, znamen
posljednjih petnaest minuta ljudske civilizacije. Informativni sadrţaj tih
pulseva je zanemariv: samo niz jednostavnih šifriranih monofrekventnih
signala.
MeĊutim, najprodorniji i najzamjetljiviji izvor radiovalova sa Zemlje
ipak su naši televizijski programi. Zbog vrtnje Zemlje neke televizijske
stanice će se pojaviti na istoĉnom horizontu, druge nestajati na zapadnom.
Biti će to zbrkana mješavina raznih programa. Napredna civilizacija s
planeta neke obliţnje zvijezde bila bi u stanju razmrsiti tu zbrku, izdvojiti i
sloţiti pojedinaĉne programe. Najĉešće ponavljane poruke će biti pozivni
signali stanica i pozivi da se kupuju deterdţenti, dezodoransi, tablete protiv
glavobolje i proizvodi automobilske industrije. Najzamjetljivije poruke bit
će one emitirane istodobno s mnogo odašiljaĉa u više vremenskih zona - na
primjer govori za vrijeme meĊunarodnih kriza Predsjednika Sjedinjenih
Ameriĉkih Drţava ili premijera Sovjetskog Saveza. Priglup sadrţaj
televizijskih reklama, detalji meĊunarodnih kriza i krvava ratovanja unutar
ljudske zajednice glavne su poruke o ţivotu na Zemlji koje smo odabrali za
emitiranje u kozmos. Što li oni moraju misliti o nama?
Ne postoji naĉin da povuĉemo te televizijske programe. Nema naĉina
da pošaljemo neku brţu poruku da ih prestigne i ispravi prethodnu
transmisiju. Ništa ne moţe putovati brţe od svjetlosti. Televizijske emisije
velikih razmjera zapoĉele su na planetu Zemlji u kasnim ĉetrdesetim
godinama ovog stoljeća. Prema tome postoji sferna valna fronta - u ĉijem
se središtu nalazi Zemlja - koja se širi brzinom svjetlosti i nosi Howdy
Doody, (tadašnja djeĉja emisija u SAD - prim. prev,) »ĉekersov« govor
tadašnjeg potpredsjednika Richarda M. Nixona (Checkers je ime Nixonova
psa koji je bio s njim u tv-kadru - prim. prev.) i televizijska preslušavanja
koja je vodio senator Joseph McCarthy. Budući da su emisije odaslane
prije nekoliko desetljeća, one su sada udaljene samo nekoliko desetaka
svjetlosnih godina od Zemlje. Ako se najbliţa civilizacija nalazi nešto
dalje, moţemo još neko vrijeme slobodno disati. U svakom sluĉaju,
moţemo se nadati da će za njih ti programi biti neshvatljivi.
Odredište dviju letjelica tipa »Voyager« su zvijezde. Na svakoj je
priĉvršćena pozlaćena bakrena gramofonska ploĉa s glavom i iglom, a na
aluminijskoj omotnici su upute za korištenje. Poslali smo nešto o našim
genima, nešto o našim mozgovima, nešto o našim knjiţnicama drugim
bićima koja bi mogla jedriti morima meĊuzvjezdanog prostora. Ali nismo
ţeljeli poslati prvenstveno znanstvene informacije. Svaka civilizacija koja
je u stanju presresti Voyager s davno ugašenim odašiljaĉima u dubinama
meĊuzvijezdanog prostora, zna mnogo više o znanosti od nas. Umjesto
toga, ţeljeli smo tim drugim bićima kazati nešto što nam se ĉini da je kod
nas jedinstveno. Znaĉaj cerebralnog korteksa i limbiĉkog sistema je
iscrpno predstavljen; R-kompleks već manje. Iako primaoci sigurno ne
poznaju niti jedan jezik sa Zemlje, uvrstili smo i pozdrave na šezdeset
ljudskih jezika, kao i pozdrave kitova grbavaca. Poslali smo fotografije
ljudi s cijelog svijeta kako brinu jedan za drugoga, uĉe, izraĊuju alate i
umjetniĉka djela i suoĉavaju se s izazovima. Na ploĉi je sat i pol odabrane
glazbe mnogih kultura, gdje neke melodije izraţavaju naš osjećaj kozmiĉke
usamljenosti, našu ţelju da okonĉamo našu izolaciju, našu ţudnju da
uspostavimo vezu s drugim bićima u kozmosu. Poslali smo i snimke
zvukova koji se ĉuju na našem planetu od najranijih dana prije nastanka
ţivota pa sve do evolucije ljudske vrste i naše mlade najnovije tehnologije
u razvoju. Uĉinili smo to poput usanih kitova kad u oceanske dubine šalju
svoj ljubavni zov. Mnoge, moţda i preteţni dio naših poruka neće se moći
dešifrirati. Ali poslali smo ih zato, jer je vaţno makar pokušati.
U tom duhu uvrstili smo u gramofonsku ploĉu letjelica Voyager
misli i osjećaje jedne osobe, elektriĉnu aktivnost njenog mozga, srca, oĉiju
i mišića, snimane jedan sat i pretvorene u vremenski saţet zvuk. Na neki
naĉin lansirali smo dakle u kozmos izravan prijepis misli i osjećaja jednog
ljudskog bića mjeseca lipnja godina 1977. na planetu Zemlji. Moţda
primaoci neće znati što da s tim zapoĉnu, ili će ĉak misliti da je to snimak
nekog pulsara na kojeg na neki površan naĉin i podsjeća. Ili će moţda neka
civilizacija nezamislivo naprednija od naše biti u stanju da dešifrira takve
snimljene misli i osjećaje i cijenit će naš trud da sebe podijelimo s njima.
Informacija u našim genima je vrlo stara - većim dijelom je stara
mnogo milijuna godina, a neki dijelovi ĉak milijarde godina. Suprotno
tome, informacije u našim knjigama stare su tisuću godina, a u našim
mozgovima samo nekoliko desetljeća. Dugovjeĉna informacija nije
karakteristiĉno ljudska informacija. Zbog erozije prisutne na Zemlji, zuba
vremena, naši spomenici i proizvodi neće preţivjeti i doĉekati daleku
budućnost bez pomne zaštite. Ali snimak na »Voyageru« se nalazi na putu
koji će ga odnijeti izvan Sunĉevog sistema. Erozija u meĊuzvjezdanom
prostoru - uglavnom kozmiĉke zrake i sudari sa zrncima prašine - tako je
spora da će informacija na ploĉi trajati milijardu godina. Geni, i mozgovi, i
knjige, kodiraju informaciju na razne naĉine, a opstaju u razliĉitim
vremenskim intervalima. Ali postojanost pamćenja ljudske vrste bit će
daleko duţa u utisnutim metalnim ţljebićima na »Voyagerovoj«
meĊuzvjezdanoj ploĉi.
»Voyagerova« poruka putuje muĉnom sporošću. Najbrţi predmet
ikad lansiran ljudskom rukom, trebat će ipak desetke tisuća godina da
prevali udaljenost do najbliţe zvijezde. Bilo koji televizijski program
proputovat će za nekoliko sati udaljenost za koju su »Voyageru« potrebne
godine. Neka televizijska emisija koja je upravo sada završila za nekoliko
sati će prestići »Voyagere« u podruĉju iza Saturna i juriti dalje prema
zvijezdama. Ukoliko je usmjerena prema Alfa Centauri signal će stići tamo
za nešto više od ĉetiri godine. Ako za nekoliko desetljeća ili stoljeća bilo
tko tamo u prostoru sluša naše televizijske emisije, nadam se, imati će
povoljno mišljenje o nama, proizvodu petnaest milijardi godina kozmiĉke
evolucije, ovdašnjem preobraţaju materije u svjesnost. Naša inteligencija
nas je nedavno opskrbila uţasnim moćima. Nije još jasno da li
posjedujemo mudrost da izbjegnemo vlastito samouništenje. Ali mnogi od
nas to vrlo uporno pokušavaju. Nadamo se da ćemo vrlo skoro, u
perspektivi kozmiĉkog mjerila vremena, ujediniti naš planet mirnim putem
u zajednicu koja poštuje ţivot svakog ţivog bića i koja će biti spremna da
poduzme slijedeći veliki korak, da postane dio galaktiĉke zajednice
povezanih civilizacija.
 12.
ENCYCLOPAEDIA GALACTICA

»Što si? Odakle si došao? Nisam nikada vidio nešto poput tebe.«
Gavran Stvoritelj pogleda Ĉovjeka i bio je... iznenaĊen da to ĉudno
novo biće toliko naliĉi njemu samome.
Eskimski mit stvaranja

Nebo je utemeljeno,
Zemlja je utemeljena,
Tko sada da bude ţiv, o bogovi?
Azteĉka kroniku. Povijest kraljevina

Znam da će netko reći da smo i suviše hrabri u tim tvrdnjama o

planetima i da smo se do toga uzdigli uz mnoge vjerojatnosti, a ako
je jedna od njih sluĉajno kriva i suprotna našoj pretpostavci, ona bi,
poput loših temelja, uništila cijelu zgradu i sravnila je s tlom. Ali...
uzmemo li da je Zemlja, kao što smo i uĉinili, samo jedan od planeta
jednakog dostojanstva i ĉasti kao i ostali, tko bi se usudio reći da se
ne moţe naći nigdje drugdje netko koji uţiva u uzvišenom prizoru
Djela Prirode? A ukoliko bi postojali ti drugi promatraĉi, zar da smo
mi jedini koji su duboko prodrli u tajne i saznanja o prirodi?
Christraan Huygensu Nove pretpostavke o planetarnim svjetovima,
njihovim stanovnicima i tvorevinama, oko 1690.

Stvoritelj Prirode... onemogućio nam je u naše sadašnje doba

nekakvu komunikaciju izmeĊu ove Zemlje i ostalih velikih tijela
univerzuma; i vrlo je vjerojatno da je na sliĉan naĉin prekinuo sve
komunikacije izmeĊu drugih planeta i izmeĊu razliĉitih sustavu ... Na
svima od njih zapaţamo dovoljno toga što pobuĊuje naša znatiţelju,
ali je ne zadovoljava... S obzirom na mudrost koja izbija iz cijele
prirode, neumjesno je pretpostaviti da smijemo vidjeti tako daleko i
toliko pobuditi našu znatiţelju... da bismo na kraju samo bili
razoĉarani... To nas stoga prirodno vodi na zakljuĉak da smatramo
naše sadašnje stanje tek kao osvit ili poĉetak naše egzistencije i kao
 jedno stanje pripreme ili iskušenja za daljnji napredak ...
Colin Maclaurin, 1748.

Ne moţe postojati jezik univerzalniji i jednostavniji, slobodniji od

pogrešaka i nejasnoća... vredniji za izraţavanje nepromjenljivih veza
izmeĊu prirodnih stvari [od matematike]. On objašnjava [sve
fenomene] istim jezikom, kao da potvrĊuje jedinstvo i jednostavnost
univerzuma i da još više istakne nepromjenljiv red koji vlada svim
prirodnim uzrocima.
Joseph Fourier, Analitička teorija topline, 1822.

Lansirali smo ĉetiri broda prema zvijezdama, Pioneere 11 i 12,

Voyagere 1 i 2. Oni su nesavršeni i primitivni brodovi koji se gibaju, u
odnosu na ogromne meĊuzvjezdane udaljenosti, sporošću trke u košmaru.
Ali u budućnosti ĉinit ćemo to bolje. Naši će brodovi putovati brţe.
Odredit ćemo meĊuzvjezdane ciljeve, a prije ili kasnije naši svemirski
brodovi imat će i ljudske posade. U galaktici Mlijeĉni Put mora da postoje
mnogi planeti stariji milijune godina od Zemlje i neki koji su stariji ĉak
milijarde godina. Zar nas već nisu trebali posjetiti? U svim tim milijardama
godina od nastanka našeg planeta zar ni jednom nije neka ĉudna laĊa
udaljene civilizacije istraţivala naš svijet odozgo i polako se spuštala
prema površini odakle su je promatrale šarene libele, ravnodušni reptili,
vrišteći primati ili zaĉuĊeni ljudi? Ta zamisao je doista prirodna. Ona je
pala na um svakome tko je ikada, ĉak samo površno razmišljao o pitanju
inteligentnog ţivota u svemiru. No da li se to stvarno i dogodilo? Sporna
toĉka je valjanost podnesenih dokaza, strogo i skeptiĉki ispitanih - dakle ne
ono što se naizgled ĉini uvjerljivim, a niti neosnovano svjedoĉenje jednog
ili dvojice samozvanih oĉevidaca. Uz takve kriterije ne postoje uvjerljivi
dokazi izvanzemaljskih posjeta, bez obzira na sve tvrdnje o pradavnim
astronautima i letećim tanjurima zbog kojih nam se katkad ĉini da naš
planet vrvi nepozvanim gostima. Ja bih i sam volio da je drukĉije. Ima
neĉeg neodoljivog u otkriću ĉak i sitnog znamena, moţda nekog
zamršenog zapisa ili daleko najbolje, ĉak i kljuĉa za razumijevanje neke
strane i egzotiĉne civilizacije. To je privlaĉan osjećaj kakav smo mi ljudi
iskusili već ranije.
Godine 1801. je fiziĉar Joseph Fourier77 bio prefekt jednog
departementa u Francuskoj zvanog Isere. Pri obilasku škola svoje
pokrajine, Fourier je zapazio jednog jedanaestogodišnjeg djeĉaka ĉiji je
izvanredni intelekt i pronicavost za orijentalne jezike već pribavio divljenje
i paţnju uĉitelja. Fourier ga je pozvao svojoj kući na ćaskanje. Djeĉak je
bio oĉaran Fourierovom zbirkom egipatskih predmeta, sakupljenih za
vrijeme Napoleonovog pohoda u kojem je Fourier bio odgovoran za
popisivanje astronomskih spomenika te stare civilizacije. Hijeroglifski
natpisi pobudili su djeĉakovu znatiţelju. »Što oni znaĉe?« upitao je. »To
nitko ne zna« dobio je odgovor. Djeĉak se zvao Jean Francois
Champollion. Djeĉak uspaljen tajnom jezika kojeg nitko nije mogao
proĉitati, postao je kasnije vrstan lingvist i strastveno je uronio u
staroegipatsko pismo. U to doba Francuska je bila preplavljena egipatskim
predmetima što ih je popljaĉkala Napoleonova vojska, a koji su kasnije bili
dostupni zapadnim istraţivaĉima. Mladi Champollion je gutao oĉima
objavljen opis egipatske ekspedicije. Kasnije kad je odrastao, Champollion
je uspio; ispunivši svoj mladenaĉki san, na brilijantan naĉin je dešifrirao
staroegipatske hijeroglife. Ali tek 1828. godine, dvadeset osam godina
nakon svog susreta sa Fourierom, Champollion je prvi puta kroĉio na tlo
Egipta, zemlju svojih snova. Jedrio je uzvodno od Kaira, slijedeći tok Nila,
odajući poĉast kulturi ĉije pismo je nakon mukotrpnog rada uspio
odgonetnuti. To je bio pohod u davna vremena, posjet jednoj stranoj
civilizaciji.
Uveĉer 16. konaĉno smo stigli u Denderu. Bila je veliĉanstvena mjeseĉina i
nalazili smo se samo na sat udaljenosti od hramova: Da li bismo mogli
odoljeti iskušenju? Pitam vas, najhladnokrvniji meĊu smrtnicima! Veĉerati
i odmah krenuti dalje bile su zapovijedi trenutka: sami i bez vodiĉa, ali
naoruţani do zubiju išli smo krajolikom ... konaĉno su se pojavili
hramovi... Oni se mogu izmjeriti, ali iskazati dojam o njima je nemoguće.
To je jedinstvo ljupkosti i veliĉanstvenosti najvećeg stupnja. Ostali smo
tamo u ekstazi dva sata, trĉeći kroz goleme prostorije... i pokušavali
proĉitati pri mjeseĉini vanjske natpise. Nismo se vratili u laĊu sve do tri
ujutro, a već smo bili ponovo kod hramova u sedam ... Ono što je bilo
veliĉanstveno na mjeseĉini, ostalo je veliĉanstveno i kada nam je svjetlost
sunca otkrila sve pojedinosti... Mi u Evropi smo samo patuljci i ni jedna
nacija, bilo stara ili sadašnja, nije zamislila umjetnost arhitekture tako
uzvišena, velika i impozantna stila kao stari Egipćani. Oni su gradili kao da
rade za ljude visoke sto stopa.
Na zidovima i stupovima Karnaka, u Denderi, svugdje u Egiptu,
Champollion je s uţitkom ustanovio da gotovo bez napora moţe ĉitati
natpise. Mnogi prije njega pokušali su i nisu uspijeli dešifrirati ljupke
hijeroglife, rijeĉ koja znaĉi »sveti urezi«. Neki uĉenjaci su smatrali da su
hijeroglifi neka vrsta pisma u slikama, bogato zbijenih metafora, uglavnom
s oĉnim jabuĉicama i valovitim linijama, skakavcima, bumbarima i
pticama - naroĉito pticama. Zavladala je posvemašnja zbrka. Bilo je onih
koji su zakljuĉili da su Egipćani bili kolonisti koji su došli iz stare Kine.
Drugi su pak tvrdili upravo suprotno. Objavljene su ogromne koliĉine spisa
s djelomiĉnim prijevodima. Jedan prevodilac letimice je pogledao kamen
iz Rosette ĉiji hijeroglifski natpis tada još nije bio dešifriran, i smjesta je
obznanio njegov sadrţaj. Rekao je da mu je metoda brzog dešifriranja
omogućila da »izbjegne sistematske greške koje se neizbjeţivo pojavljuju
kod duţeg razmišljanja«. On je smatrao da se bolji rezultati postiţu ako
previše ne razmišljate. Kao i kod potrage za izvanzemaljskim ţivotom
danas, neobuzdane spekulacije amatera uplašile su i potjerale mnoge
profesionalce.
Champollion se odupro ideji da su hijeroglifi slikovne metafore.
Nasuprot tome, pomoću brilijantne zamisli engleskog fiziĉara Thomasa
Younga postupio je otprilike ovako: Kamen iz Rosette je iskopao jedan
francuski vojnik kad je radio na utvrĊivanju grada Rašid u delti Nila, kojeg
su Evropljani uglavnom ne poznavajući arapski, zvali Rosetta. To je bila
ploĉa iz jednog starog hrama, na kojoj se oĉito nalazio isti natpis ispisan na
tri razliĉita pisma: hijeroglifima na vrhu, jednom vrstom kurzivnih
hijeroglifa koji su nazvani demotski, u sredini i, kao kljuĉ cijelog teksta,
grĉkim na dnu. Champollion, koji je teĉno govorio starogrĉki, proĉitao je
da je kamen ispisan u spomen krunidbe Ptolemeja V Epifana, u proljeće
196. godine prije naše ere. Tom je prilikom kralj oslobaĊao politiĉke
zatvorenike, umanjio poreze, darivao hramove, opraštao pobunjenicima,
povećavao vojnu gotovost, ukratko radio je one iste stvari koje ĉine
današnji vladari ako ţele ostati na poloţaju.
Grĉki tekst spominje Ptolemeja mnogo puta. Otprilike na istim
poloţajima u hijeroglifskom tekstu nalazi se skup ovalom uokvirenih
simbola. Champollion je zakljuĉio da to vrlo vjerojatno takoĊer znaĉi
Ptolemej. Ako je tako, onda to pismo ne moţe biti iskljuĉivo piktografsko
ili metaforiĉko; većina simbola mora stajati za slova ili slogove.
Champollion je takoĊer bio toliko prisutna duha da je izbrojio broj grĉkih
rijeĉi i broj pojedinih hijeroglifa u tim vjerojatno istim tekstovima. Bilo je
puno manje grĉkih rijeĉi, što je ponovo upućivalo na to da su hijeroglifi
uglavnom slova i slogovi. Ali koji hijeroglifi odgovaraju odreĊenim
slovima? Na sreću, Champollion je imao na raspolaganju jedan obelisk
iskopan u mjestu Philae, koji je sadrţavao hijeroglifski ekvivalent grĉkog
imena Kleopatra. Ta dva ovala uokvirenih znakova za Ptolemeja i
Kleopatru, preureĊena tako da se ĉitaju s lijeva na desno, prikazana su na
str. 296. Ptolemej zapoĉinje slovom P; prvi simbol u okviru je kvadrat.
Kleopatra ima P kao peto slovo i u okviru za Kleopatru na petom poloţaju
se nalazi takoĊer kvadrat. To je P. Ĉetvrto slovo u Ptolemej je L. Da li je
prikazano pomoću lava? Drugo slovo imena Kleopatra je L i u
hijeroglifima se pojavljuje na tom mjestu lav. Orao je A, koji se, kako i
treba, pojavljuje dva puta u rijeĉi Kleopatra. Pomalja se jasna slika.
Egipatski hijeroglifi su, barem znaĉajan dio, jednostavni nadomjesci za
slova. Ali nije svaki hijeroglif slovo ili slog. Neki jesu piktografi. Zadnji
znaci u ptolemejskom ovalu znaĉe »vjeĉno-ţiveći miljenik boga Ptaha«
Polukrug i jaje na kraju ovala Kleopatre su uobiĉajeni ideogrami za »kćer
Izide«. Ta mješavina slova i piktografa zadala je dosta glavobolja ranijim
prevodiocima.
Sada to izgleda jednostavno. Ali bilo je potrebno mnogo stoljeća da
se naĊe polazna toĉka, a zatim je ostalo još mnogo posla, posebno na
dešifriranju hijeroglifa mnogo ranijih razdoblja. Ovali su bili kljuĉ unutar
kljuĉa, ispalo je kao da su faraoni namjerno zaokruţivali svoja vlastita
imena da bi olakšali posao egiptolozima dvije tisuće godina u budućnosti.
Champollion je hodao Velikom hipostilskom dvoranom u Karnaku i usput
je ĉitao natpise, koji su bili zagonetka za sve druge, odgovarajući sebi na
pitanje koje je kao dijete postavio Fourieru. Kakva je to morala biti radost,
otvoriti ovaj jednosmjerni komunikacioni kanal s drugom civilizacijom,
omogućiti jednoj kulturi koja je tisućljećima bila nijema da govori o svojoj
povijesti, magici, medicini, religiji, politici i filozofiji.
Danas ponovno traţimo poruke stare i egzotiĉne civilizacije, ovaj
puta sakrivene ne samo u vremenu već i u prostoru. Ako bismo primili
radio-poruku od neke izvanzemaljske civilizacije, na koji bismo je naĉin
mogli razumijeti? Izvanzemaljska inteligencija bit će elegantna, sloţena, s
unutarnjim skladom i potpuno strana. Svemirci bi naravno ţeljeli da
poruka poslana nama bude što je više moguće razumljiva. Ali kako bi to
mogli uĉiniti? Da li na neki naĉin postoji nešto poput meĊuzvjezdanog
kamena iz Rosette? Mi vjerujemo da postoji. Mi vjerujemo da postoji
zajedniĉki jezik kojim moraju vladati sve tehniĉke civilizacije ma koliko
razliĉite bile. Taj zajedniĉki jezik je znanost i matematika. Prirodni zakoni
su svugdje jednaki. Karakteristike spektara udaljenih zvijezda i galaktika
su iste kao i u spektru Sunca i u prikladnim laboratorijskim
eksperimentima: ne samo da postoje isti kemijski elementi svugdje u
svemiru, već i isti zakoni kvantne mehanike koji upravljaju atomskom
apsorpcijom i emisijom zraĉenja, vrijede isto tako svugdje. Udaljene
galaktike koje kruţe jedna oko druge slijede iste zakone gravitacije koji
odreĊuju gibanje i jabuke pri padu na Zemlju ili »Voyagera« na njegovom
putu prema zvijezdama. Uzorci prirode svugdje su isti. MeĊuzvjezdana
poruka namijenjena civilizaciji koja se tek razvija bila bi lagana za
dešifriranje.
Ne oĉekujemo da postoji napredna tehniĉka civilizacija na bilo
kojem drugom planetu Sunĉevog sustava. Ako bi neka zaostajala samo
malo iza nas - recimo za deset tisuća godina, uopće ne bi vladala
naprednom tehnologijom. Ako bi bila samo malo ispred nas - nas koji već
istraţujemo Sunĉev sustav - tada bi njeni predstavnici već bili ovdje. Za
komunikaciju s drugim civilizacijama trebamo metodu koja nije samo
podesna za meĊuplanetarne udaljenosti, već i za meĊuzvjezdane
udaljenosti. U idealnom pogledu, metoda bi trebala biti jeftina tako da se
ogromna koliĉina informacija moţe poslati i primiti uz vrlo mali trošak;
brza, tako da omogući meĊuzvjezdani dijalog; i upadljiva tako da je bilo
koja tehniĉka civilizacija, bez obzira na svoj evolucioni put, što prije
otkrije. Na naše iznenaĊenje, postoji takav naĉin. Zove se radio-
astronomija.
Najveći polupomiĉni radio/radarski opservatorij na planetu Zemlji je
sklop Arecibo, kojim u ime Nacionalne znanstvene fondacije rukuje
Cornell sveuĉilište. Smješten je na udaljenom zaleĊu otoka Puerto Rico i
ima promjer tristo pet metara. Sferna reflektirajuća površina je poloţena u
postojeću dolinu oblika zdjele. Prima radio-valove iz dubina prostora
fokusirajući ih u antenu koja je elektroniĉki povezana s kontrolnom
prostorijom, gdje se signal analizira. Kada se teleskop upotrebljava kao
radarski odašiljaĉ, antena moţe odaslati signal u zdjelu, koja ga zatim
usmjereno reflektira u prostor. Opservatorij u Arecibu korišten je u potrazi
za inteligentnim signalima civilizacija u prostoru i samo jednom za slanje
poruke - prema M 13, udaljenom kuglastom skupu zvijezda, tako da barem
sami sebe uvjerimo da smo tehniĉki osposobljeni za oba oblika
meĊuzvjezdanog dijaloga, za slušanje i govorenje.
U vremenu od nekoliko tjedana, Opservatorij Arecibo, bi mogao
poslati nekom usporedivom opservatoriju na planetu obliţnje zvijezde sav
sadrţaj Encyclopaedia Britannica. Radio-valovi putuju brzinom svjetlosti,
10 000 puta brţe od neke poruke priĉvršćene na naš najbrţi svemirski
brod. Radio-teleskopi stvaraju u uskim podruĉjima frekvencija tako snaţne
signale koji se mogu detektirati i preko ogromnih meĊuzvjezdanih
udaljenosti. Opservatorij Arecibo bi mogao stupiti u vezu s identiĉnim
radio-teleskopom na planetu udaljenom 15.000 godina svjetlosti, na pola
puta do središta galaktike Mlijeĉni Put, samo kada bismo znali kamo ga
toĉno usmjeriti. A radio-astronomija je prikladna tehnologija. Gotovo
svaka planetarna atmosfera, bez obzira na svoj sastav, bi djelomiĉno
trebala biti propusna za radiovalove. Radio-poruke se ne apsorbiraju niti
znatno raspršuju pri prolazu kroz meĊuzvjezdani plin isto kao što se
radiostanica San Francisco moţe bez poteškoća slušati u Los Angelesu ĉak
i onda kada smog smanji vidljivost na optiĉkim valnim duţinama na
nekoliko kilometara. Postoje mnogi prirodni kozmiĉki radio-izvori koji
nisu povezani s inteligentnim ţivotom - pulsari i kvazari, pojasi zraĉenja
oko planeta, vanjske atmosfere zvijezda; s gotovo svakog planeta mogu se
već u ranoj fazi razvoja tamošnje radio-astronomije otkriti sjajni radio-
izvori na nebu. Štoviše, radio-podruĉje predstavlja velik dio
elektromagnetskog spektra, a tehnologija sposobna da uhvati zraĉenje bilo
koje valne duţine, vrlo brzo bi naišla i na radio-spektar.
Moţemo zamisliti druge djelotvorne naĉine komunikacije od znatne
vrijednosti: meĊuzvjezdane letjelice, optiĉke ili infracrvene lasere, pulseve
neutrina, modulirane gravitacijske valove, ili neke druge naĉine odašiljanja
koje nećemo otkriti idućih tisuću godina. Napredne civilizacije su se za
svoje meĊusobne komunikacije moţda vinule daleko iznad radija. Ali radio
je snaţan, jeftin, brz i jednostavan. Oni će znati da se nazadna civilizacija
poput naše, koja ţeli primati poruke s neba, prvo okreće radio-tehnologiji.
Moţda će ĉak morati izvući svoje radio-teleskope iz Muzeja Stare
Tehnologije. Ako primimo neku radio-poruku, znali bismo da postoji
barem jedna zajedniĉka tema o kojoj moţemo razgovarati: radio-
astronomija.
Ali, da li uopće postoji netko s kim bismo mogli priĉati? Da li je uz
toliko milijardi zvijezda samo u galaktici Mlijeĉni Put moguće da samo
naša zvijezda ima jedan nastanjeni planet? Ta koliko je vjerojatnije da su
tehniĉke civilizacije kozmiĉka svakodnevica, da galaktika kuca i zuji puna
naprednih civilizacija, i da se stoga najbliţa takva kultura ne nalazi na
velikoj udaljenosti - moţda odašilje signale s antena postavljenih na
jednom planetu zvijezde u našem susjedstvu koju moţemo vidjeti prostim
okom, kada noću gledamo zvjezdano nebo, moţda se pokraj jedne od tih
toĉkica malog sjaja nalazi svijet na kojem netko posve razliĉit od nas
dokono gleda jednu zvijezdu koju mi nazivamo Sunce i na tren je
zaokupljen neobuzdanim maštanjem o postojanju drugih bića u svemiru.
Vrlo je teško biti u tim stvarima siguran. Moţda postoje ozbiljne
zapreke za razvoj tehniĉke civilizacije. Planeti se moţda javljaju rjeĊe nego
što to mislimo. Moţda postanak ţivota nije tako lak kao što ukazuju naši
laboratorijski pokusi. Moţda je razvoj naprednih ţivotnih oblika malo
vjerojatan. Ili se moţda sloţeni ţivotni oblici lako razvijaju, ali
inteligencija i tehniĉke zajednice zahtijevaju jedan malo vjerojatan skup
koincidencija - isto kao što je evolucija ljudske vrste ovisila o nestanku
dinosaura te povlaĉenju šuma za vrijeme ledenog doba, šuma u ĉijim
granama su naši preci vrištali i mutno razmišljali. Ili pak civilizacije
nastaju, ponovljeno, neumoljivo, na neizbrojivo mnogo planeta u
Mlijeĉnom Putu, ali su općenito nestabilne; sve su, osim malog dijelića,
nesposobne da preţive uz vlastitu tehnologiju i podlegnu poţudi i
neznanju, zagaĊenju okoliša ili nuklearnom ratu.
Ovaj se problem moţe detaljnije ispitati te ocijeniti broj naprednih
tehniĉkih civilizacija, N u Galaktici. Definirat ćemo naprednu civilizaciju
kao onu koja je ovladala radioastronomijom. To je, dakako, uska, ali nuţna
definicija. Moţda postoji bezbroj svijetova ĉiji su stanovnici savršeni
lingvisti ili nenadmašni pjesnici, ali potpuno ravnodušni prema radio-
astronomiji. Od njih nećemo ništa ĉuti. N se moţe napisati kao produkt ili
umnoţak jednog broja faktora od kojih je svaki neka vrsta filtera, svaki od
njih mora biti priliĉan pa da dobijemo iz raĉuna i velik broj civilizacija:
N*, broj zvijezda u galaktici Mlijeĉni Put;
fp, dio zvijezda koje posjeduju planetarne sisteme;
ne, broj planeta u danom sistemu koji su ekološki pogodni za ţivot;
fl, dio od povoljnih planeta na kojima se stvarno pojavljuje ţivot;
fi, dio nastanjenih planeta na kojima se razvio inteligentni oblik
ţivota;
fc, dio planeta nastanjen inteligentnim bićima na kojima se razvila
civilizacija sposobna da zapoĉne komunikacije;
fL, dio vremena trajanja planeta tokom kojeg na njemu postoji
tehniĉka civilizacija.
Ispisana jednadţba glasi N = N*,fpnefl,fifcfL. Svi f-ovi imaju
vrijednosti izmeĊu nula i jedan; oni će potkresati veliĉinu broja N*.
***
 Da bismo dobili N, moramo ocijeniti svaku od ovih veliĉina. Dosta
dobro poznajemo prve faktore u našoj jednadţbi, broj zvijezda i
planetarnih sustava. Vrlo malo znamo o posljednjim faktorima koji se tiĉu
razvoja inteligencije ili trajanja tehniĉkih civilizacija. U tim sluĉajevima
naše ocjene će biti tek nešto bolje od pukog nagaĊanja. Pozivam vas,
ukoliko se ne slaţete s mojim ocjenama niţe, da uĉinite svoj vlastiti izbor i
pogledate kakve posljedice vaši alternativni prijedlozi imaju na broj
naprednih civilizacija u Galaktici. Jedna od velikih vrlina gornje
jednadţbe, koju je izvorno postavio Frank Drake sa Sveuĉilišta Cornell, je
da ukljuĉuje predmete u opsegu od zvjezdane i planetarne astronomije do
organske kemije, evolucione biologije, povijesti, politike i abnormalne
psihologije. Drake-ova jednadţba obuhvaća popriliĉan dio Kozmosa.
N*, broj zvijezda u galaktici Mlijeĉni Put, nam je iz paţljivog
prebrojavanja zvijezda u malim ali reprezentativnim podruĉjima neba
priliĉno dobro poznat. On iznosi nekoliko stotina milijardi; neke novije
procjene su 4 x 1011. Vrlo mali broj tih zvijezda su masivne zvijezde kratka
ţivota koje rasipaju svoje zalihe termonuklearnog goriva. Velika većina
ima pred sobom još milijardu i više godina kroz koje će ravnomjerno sjati,
i osiguravati pogodnu energiju za nastanak i razvoj ţivota na okolnim
planetima.
Postoje nagovještaji da su planeti ĉesta popratna pojava pri nastanku
zvijezda: u satelitskim sustavima Jupitera, Saturna i Urana, koji su nalik na
minijaturne sunĉeve sustave; u teorijama nastanka planeta; u istraţivanjima
dvojnih zvijezda; u opaţanjima diskova plina i prašine oko zvijezda; i u
nekim poĉetnim istraţivanjima gravitacionih smetnji bliskih zvijezda.
Mnoge, moţda ĉak i većina, zvijezde, posjeduju planete. Uzet ćemo da je
dio zvijezda koje imaju planete, dakle faktor fp, otprilike jednak 1/3. Tada
bi ukupan broj planetarnih sustava u Galaktici bio N*,fp~1,3 x 1011 (znak ~
znaĉi »otprilike jednako«). Ako bi svaki sustav imao oko deset planeta,
kao što ima naš, ukupan broj svjetova u Galaktici bi bio veći od jednog
bilijuna, ogromna arena za kozmiĉke drame.
U našem Sunĉevom sustavu postoji nekoliko tijela koja bi mogla biti
pogodna za neke oblike ţivota: posve sigurno Zemlja, a moţda i Mars,
Titan i Jupiter. Kada jednom nikne ţivot, on je vrlo prilagodljiv i ţilav.
Mora da postoji više razliĉitih sredina pogodnih za ţivot u promatranom
planetarnom sistemu. Ali iz opreza ćemo odabrati ne = 2. Tada je broj
planeta u Galaktici pogodnih za ţivot N fpne ~ 3 x 1011.
Pokusi pokazuju da se pod najuobiĉajenijim kozmiĉkim uvjetima
lako stvara molekularna osnova ţivota, jedinice graĊe molekula koje su
sposobne praviti vlastite kopije. Sada se nalazimo na manje sigurnom tlu;
na primjer, moţda postoje zapreke u evoluciji genetskog koda, iako
smatram da baš nisu vjerojatne uzmemo li u obzir razdoblje od milijardu
godina prastare kemije. Odabiremo fl ~ l/3, što znaĉi da je ukupan broj
planeta u Mlijeĉnom Putu na kojima je niknuo ţivot barem jednom N *fpnefl
~ 1 x 1011, dakle stotinu milijardi nastanjenih svjetova. Znaĉajan zakljuĉak.
Ali još nismo gotovi.
Izbori za vrijednosti od fi i fc su teţi. S jedne strane morali su se
dogoditi mnogi pojedinaĉno nevjerojatni koraci u biološkoj evoluciji i
ljudskoj povijesti da bi se razvila naša današnja inteligencija i tehnologija.
S druge strane, mogu postojati mnogi posve drugi putevi koji vode k
naprednoj civilizaciji odreĊenih sposobnosti. Uzimajući u obzir oĉite
poteškoće u evoluciji brojnih organizama u kambrijskom periodu,
odaberimo fi x fc = 1/100, što znaĉi da samo 1 posto planeta na kojima je
niknuo ţivot stvara tehniĉku civilizaciju. Ta ocjena predstavlja zlatnu
sredinu meĊu raznim znanstvenim mišljenjima. Neki smatraju da se sliĉan
korak kao onaj od pojave trilobita do ovladavanja vatrom odvija vrlo brzo
u svim planetnim sustavima; drugi pak smatraju da ĉak deset ili petnaest
milijardi godina nisu dovoljne za razvoj do tehniĉkih civilizacija. To nije
predmet s kojim moţemo mnogo eksperimentirati sve dok su naša
istraţivanja ograniĉena na jedan jedini planet. Pomnoţivši sve te faktore
nalazimo N*fpneflfifc ~ 1 x 109, dakle milijardu planeta na kojima su niknule
barem jednom tehniĉke civilizacije. Ali to je vrlo razliĉito od izreke da
sada ima milijardu planeta na kojima tehniĉke civilizacije trenutno postoje.
Zato moramo još ocijeniti fL.
Koji postotak trajanja planeta je obiljeţen tehniĉkom civilizacijom?
Zemlja je sijelo tehniĉke civilizacije karakterizirane radio-astronomijom
tek samo nekoliko desetljeća od ukupnog vremena postojanja Zemlje, od
nekoliko milijardi godina. Znaĉi da je za naš planet fL do sada manji od
l/108, to jest, milijuntina jednog postotka. A nije iskljuĉeno da ćemo sutra
sami sebe uništiti. Pretpostavimo li da je to tipiĉan sluĉaj, i da je razaranje
tako temeljito da nikakva druga tehniĉka civilizacija - ljudske ili bilo koje
druge vrste - nije u stanju niknuti u razdoblju od oko pet milijardi godina
koje preostaju prije nego što Sunce umre. Tada je N = N*fpncflfifcfL ~ 10,
znaĉi da bi u svako doba bilo samo nezamjetljivo malo, šaĉica, tehniĉkih
civilizacija u Galaktici; stalan broj bi se odrţavao zamjenom civilizacija
koje su se nedavno same ţrtvovale novonastalim zajednicama. Broj N
moţe biti ĉak i tako malen da postane 1. Ako civilizacije teţe da unište
same sebe ubrzo nakon što dosegnu neku tehnološku fazu, moţda ne
postoji nitko s kim bismo mogli razgovarati osim nas samih. A i to radimo
priliĉno slabo. Ako je tome tako, civilizacijama bi bilo potrebno milijarde
godina vijugave evolucije da niknu, a zatim da se same ugase u jednom
trenutku neoprostivog nehata.
Ali razmotrite i mogućnost da barem neke civilizacije nauĉe ţivjeti s
visokorazvijenom tehnologijom: da se suprotnosti nastale zbog hirovitosti
evolucije mozga u prošlosti svjesno rješavaju i da ne dovode do
samouništenja; ili ĉak ako i doĊe do znaĉajnih poremećaja, oni se
postepeno ublaţuju tokom slijedećih milijarda godina biološke evolucije.
Takve zajednice mogu doţivjeti sretnu i duboku starost koja se mjeri
geološkom ili zvjezdanom skalom vremena. Ako 1 posto civilizacija
preţivi tehniĉku mladost, krene pravilnim smjerom na tom kritiĉnom
povjesnom raskriţju i postigne zrelost, tada je fL ~ l/100, a N ~ 107,
odnosno broj sadašnjih civilizacija u Galaktici se kreće oko milijunskih
vrijednosti. Prema tome sva naša zabrinutost o mogućoj nepouzdanosti
naših procjena prvih faktora Drake-ove jednadţbe koji sadrţe astronomiju,
organsku kemiju i evolucionu biologiju, je zanemariva u odnosu na glavnu
nesigurnost u procjeni ekonomije i politike te onoga što na Zemlji
nazivamo ljudskom naravi. Ukoliko, dakle, samouništenje nije bitno
preteţna sudbina galaktiĉkih civilizacija, tada je jasno da nebo blago zuji
mnogim porukama sa zvijezda.
Te ocjene su uzbudljive. One ukazuju da je primanje neke poruke iz
prostora, ĉak i prije nego što je dešifriramo, znak temeljito pun nade. To
znaĉi da je netko nauĉio da ţivi zajedno s visokom tehnologijom; da je
moguće preţivjeti tehniĉku mladost. Već samo to, bez obzira na sadrţaj
poruke, predstavlja snaţno opravdanje traganja za drugim civilizacijama.
Ako su milijuni civilizacija rasporeĊeni manje više nasumce po
Galaktici, udaljenost do najbliţe iznosi oko dvjesto godina svjetlosti. Ĉak i
brzinom svjetlosti nekoj radioporuci je potrebno dva stoljeća da doĊe s te
udaljenosti do nas. Da smo mi zapoĉeli dijalog, to bi bilo kao da je pitanje
postavio Johann Kepler, a mi primili odgovor. Budući da smo mi ionako
poĉetnici u radio-astronomiji, ima više smisla osluškivati nebo nego slati
signale. U sluĉaju razvijenije civilizacije te uloge su, dakako, zamijenjene.
Nalazimo se u poĉetnoj fazi radio-potrage za drugim civilizacijama u
prostoru. Na optiĉkoj fotografiji gustog polja zvijezda vidi se stotine tisuća
zvijezda. Po našim optimistiĉkijim pretpostavkama jedna od njih je sjedište
neke napredne civilizacije. Ali koja? Prema kojim zvijezdama trebamo
uperiti naše radio-teleskope? Od milijuna zvijezda koje moţda oznaĉavaju
mjesta naprednih civilizacija mi smo do sada radio-astronomski ispitali
manje od tisuću. Uĉinili smo oko jedne desetine jednog postotka potrebnog
napora. Ali uskoro će zapoĉeti ozbiljna, temeljita i sistematska potraga.
Pripreme su u toku, u Sjedinjenim Drţavama i u Sovjetskom Savezu. To je
relativno jeftino: troškovi izgradnje jedne jedine plovne jedinice - na
primjer suvremenog razaraĉa - bi bili dostatni da se financira desetgodišnji
projekt potrage za izvanzemaljskim inteligencijama.
Miroljubivi susreti nisu bili pravilo u ljudskoj povijesti gdje su
susreti razliĉitih kultura bili izravni i fiziĉki, posve razliĉiti od primanja
nekog radio-signala, susreta njeţnog poput poljupca. Ipak, pouĉno je
istraţiti jedan ili dva sluĉaja iz naše prošlosti makar da samo odmjerimo
naša oĉekivanja: U vrijeme izmeĊu ameriĉke i francuske revolucije,
francuski kralj Louis XVI, opremio je ekspediciju u Pacifiĉki ocean,
putovanje sa znanstvenim, geografskim, ekonomskim i nacionalnim
ciljevima. Zapovijednik je bio grof La Perouse, poznati istraţivaĉ koji se
borio na strani Sjedinjenih Drţava u njenom ratu za nezavisnost. U srpnju
1786. godine, gotovo godinu dana nakon polaska, stigao je do obala
Aljaske, do mjesta koje se danas naziva Lituya Bay. Bio je oduševljen
lukom i zapisao je: »Ni jedna luka na svijetu ne bi mogla pruţiti više
pogodnosti.« U tom zemaljskom raju, La Perouse
je zamijetio neke divljake koji su davali znakove prijateljstva pokazujući i
mašući bijelim ogrtaĉima i razliĉitim koţama. Na nekoliko kanua ti
Indijanci su ribarili u zaljevu... Bili smo stalno okruţeni kanuima tih
divljaka, koji su nam nudili ribu, krzna vidri i drugih ţivotinja, i razne
druge male predmete njihove odjeće u zamjenu za naše ţeljezo. Na naše
veliko iznenaĊenje, ĉinilo se da su vrlo viĉni trgovini i cjenjkali su se s
nama isto tako vješto kao bilo koji trgovac iz Evrope.
UroĊenici su zahtijevali sve više i više u zamjenu za svoju robu. Na
muku La Perousea poĉeli su i krasti, uglavnom predmete od ţeljeza, ali
jednom ĉak i uniforme francuskih pomorskih oficira sakrivene ispod
njihovih jastuka za vrijeme dok su jedne noći spavali okruţeni naoruţanim
straţama - majstorija dostojna jednog Houdinija. Perouse se pridrţavao
kraljeve naredbe da se ponaša miroljubivo, ali se ţalio da su uroĊenici
»vjerovali da je naše strpljenje neiscrpno«. Prezirao je njihovu zajednicu.
Ali ni jedna kultura nije nanijela ozbiljniju štetu drugoj. Nakon što je svoja
dva broda snabdio zalihama, La Perouse je odjedrio iz tog zaljeva da se
više nikada ne vrati. Ekspediciji se izgubio trag u juţnom Pacifiku; La
Perouse i sva njegova posada, osim jednog ĉovjeka, je stradala.78
Toĉno jedno stoljeće kasnije je Cowee, poglavica plemena Tlingit,
prenio kanadskom antropologu G. T. Emmonsu priĉu o prvom susretu
svojih predaka s bijelim ĉovjekom, pripovijest prenesenu samo usmenom
predajom. Pleme Tlingit nije poznavalo pismo niti je Cowee ikada ĉuo za
ime La Perouse. Evo jedne slobodne verzije Coweejeve priĉe:
Kasno jednog proljeća velika druţina Tlingita odvaţila se prema sjeveru do
Yakutata da zamijeni svoju robu za bakar. Ţeljezo je bilo ĉak i
dragocijenije, ali se nije moglo nabaviti. Pri ulasku u zaljev Lituya, ĉetiri
kanua su progutali valovi. Kada su preţivjeli napravili logor i ţalili za
poginulim drugovima, dva ĉudesna predmeta uplovila su u zaljev. Nitko
nije znao što je to. Ĉinilo im se da su to dvije velike crne ptice s ogromnim
bijelim krilima. Tlingiti su vjerovali da je svijet stvorila jedna velika ptica
koja je ĉesto poprimala oblik gavrana, ptica koja je oslobodila Sunce,
Mjesec i zvijezde iz kutija u kojima su bili zarobljeni. Pogledati u gavrana
znaĉilo je biti pretvoren u kamen. Prestravljeni Tlingiti su pobjegli u šumu
gdje su se sakrili. Ali nakon nekog vremena, nakon što su ustanovili da im
se ništa nije dogodilo, nekoliko odvaţnijih duša ispuzalo je iz šume i
smotalo lišće tvorovog kupusa u cijevi za gledanje, vjerujući da će to
sprijeĉiti da budu pretvoreni u kamenje. Gledano kroz smotuljke kupusa
ĉinilo se da velike ptice sklapaju svoja krila i da se pojavljuju jata malih
crnih glasnika iz njihovih tijela i gmiţu po njihovom perju. Tada je jedan
gotovo slijepi stari ratnik okupio sve oko sebe i najavio da se njegov ţivot
ionako bliţi kraju; za zajedniĉko dobro on će ustanoviti da li će gavrani
pretvoriti svoju djecu u kamenje. Obukavši odjeću od krzna morske vidre,
stupio je u svoj kanu i odveslao prema Gavranu. Popeo se na njega i ĉuo
ĉudne glasove. Sa svojim lošim vidom jedva je razaznao mnoge crne oblike
koji su se gibali ispred njega. Moţda su to bile vrane. Kada se ţiv vratio
svojim suplemenicima, oni su se nagurali oko njega, iznenaĊeni što ga vide
ţiva. Opipavali su i njušili ga, da se uvjere da je to zaista on. Nakon mnogo
razmišljanja starac je uvjerio sam sebe da nije posjetio Gavrana - boga, već
golemi kanu izraĊen ljudskom rukom. Crne spodobe nisu bile vrane, već
ljudi neke druge vrste. Uvjerio je u to i ostale Tlingite, koji su zatim
posjetili brodove i mijenjali svoja krzna za mnoge ĉudne predmete,
uglavnom ţeljezo.
Tlingiti su usmenom predajom saĉuvali potpuno prepoznatljiv i toĉan
izvještaj o njihovom prvom, skoro potpuno miroljubivom susretu s jednom
stranom kulturom.79 Ako jednog dana mi uspostavimo kontakt s nekom
naprednijom izvanzemaljskom civilizacijom, da li će taj susret biti
uglavnom miroljubiv, ĉak ako i bude nedostajala neka prisnija veza kao što
je bio sluĉaj Francuza prema Tlingitima? Ili će to biti jedan straviĉniji
primjer kako malo naprednija zajednica temeljito razara zajednicu koja je
tehniĉki zaostalija. Poĉetkom šesnaestog stoljeća u središnjem Meksiku
cvala je visoka civilizacija. Azteci su imali monumentalnu arhitekturu,
razraĊeno voĊenje svjedoĉanstava, izvanrednu umjetnost i astronomski
kalendar daleko bolji od bilo kojeg u upotrebi u Evropi toga doba. Nakon
što je vidio asteĉke predmete dopremljene prvim brodovima s blagom iz
Meksika, umjetnik Albrecht Dürer je u kolovozu 1520. godine napisao:
»Nikada do sada nisam vidio nešto što bi tako razgalilo moje srce. Vidio
sam... jedno sunce potpuno od zlata, široko cijeli hvat [u stvari asteĉki
astronomski kalendar]; isto tako jedan mjesec potpuno naĉinjen od srebra,
jednake veliĉine ... isto tako dvije komore pune svih vrsta oruţja, ratne
opreme i druge vrste ĉudesnog naoruţanja, ljepše je gledati sve to nego
ĉuda.« Intelektualci su bili zabezeknuti asteĉkim knjigama koje, kako je
jedan od njih kazao, »su skoro nalik egipatskim«. Hernan Cortes je opisao
njihovu prijestolnicu Tenochtitlan kao »jedan od najljepših gradova na
svijetu... Djelatnost i ponašanje stanovnika je gotovo na istom stupnju kao i
u Španjolskoj i isto tako dobro organizirano i uredno. Uzimajući u obzir da
su ti ljudi barbari kojima nedostaje saznanje o bogu kao i veza s drugim
civiliziranim narodima, znaĉajno je vidjeti što su sve postigli.« Dvije
godine nakon toga, Cortes je sasvim razorio Tenochtitlan zajedno s
ostatkom asteĉke civilizacije. Evo jednog asteĉkog svjedoĉanstva:
Montezuma, asteĉki vladar bio je uţasnut, prestravljen onim što je ĉuo. Bio
je vrlo zbunjen njihovom hranom, ali ono što ga je gotovo onesvijestilo bio
je iskaz o velikom lombardijskom topu koji na zapovijed Španjolaca
izbacuje tane i grmi pri ispucavanju. Ta buka zaglušuje, omamljuje. Nešto
poput kamena izlazi iz cijevi, bljujući vatru i iskre. Dim je bio prljav, imao
je odvratan, smrdljiv miris. A tane, koje je pogodilo jedno brdo, razorilo ga
je u komadiće - rastvorilo ga je. Pretvorilo je jedno drvo u pilovinu - drvo
je nestalo kao da je otpuhnuto... Kada su sve to ispriĉali Montezumi, on je
bio prestravljen. Osjećao je da ga obuzima slabost. Napustila ga je srĉanost.
Izvještaji su stizali i dalje: »Nismo toliko jaki kao što su oni«,
govorili su Montezumi. »U usporedbi s njima mi smo ništa.« Španjolce su
poĉeli nazivati »Bogovi koji su se spustili s Nebesa«. Bez obzira na to,
Azteci nisu imali nikakve iluzije o Španjolcima koje su opisali i slijedećim
rijeĉima:
Bacili su se na zlato poput majmuna, uspaljena lica. Oĉito je njihova ţeĊ
za zlatom bila neutaţiva; patili su zbog njega; pomamili su se za njim;
 ţeljeli su se naţderati njega kao da su svinje. Tako su nastavili ĉeprkati
uzimajući zlatne vrpce, noseći ih amo tamo, prigrabivši ih za sebe,
blebeĉući, brbljajući nerazumljivo meĊu sobom.
Ali shvaćanje karaktera Španjolaca nije im pomoglo da se obrane.
1517. godine opaţen je u Meksiku veliki komet. Montezuma, obuzet
legendom o povratku asteĉkog boga Quetzalcoatla u obliku ĉovjeka bijele
puti koji dolazi preko istoĉnog mora, smjesta je dao pogubiti svoje
astrologe. Oni nisu predvidjeli pojavu kometa, niti su je objasnili. Uvjeren
u dolazeće nevolje, Montezuma je postao povuĉen i sumoran.
Potpomognuti praznovjerjem Azteka i svojom vlastitom premoćnom
tehnikom, naoruţana druţina od ĉetristo Evropljana i njihovih domaćih
saveznika je godine 1521. potpuno porazila i posve uništila visoko
razvijenu civilizaciju milijunskog naroda. Azteci nisu nikada vidjeli konje;
nije ih ni bilo u Novom Svijetu. Nisu primjenjivali ţeljeznu metalurgiju u
ratne svrhe. Nisu izumjeli vatreno oruţje. Pa ipak, tehniĉki jaz izmeĊu njih
i Španjolaca nije bio velik, moţda samo nekoliko stoljeća.
Mora da smo mi najzaostalija tehniĉka zajednica u Galaktici. Bilo
koja još zaostalija zajednica ne bi uopće posjedovala radio-teleskope. Ako
bi ţalosno iskustvo sudara kultura na Zemlji bio galaktiĉki standard, ĉini se
da bismo već bili uništeni, moţda uz usputno divljenje djelima
Shakespearea, Bacha i Vermeera. Ali to se nije dogodilo. Moţda su
namjere stranaca nepokolebljivo miroljubive, sliĉnije ponašanju La
Perousea nego Cortesa. Je li moguće, da unatoĉ svim tim tvrdnjama o
letećim tanjurima i drevnim astronautima našu civilizaciju još nisu otkrili?
S jedne strane mi smo tvrdili da ĉak ako i samo mali postotak
tehniĉkih civilizacija nauĉi ţivjeti zajedno s oruţjem masovnog uništenja,
tada bi se u Galaktici nalazio ogroman broj naprednih civilizacija. Mi smo
već ovladali sporim meĊuzvjezdanim letovima i mislimo da su brzi
meĊuzvjezdani letovi ostvariv cilj za ljudsku vrstu. S druge strane tvrdimo
da ne postoje uvjerljivi dokazi da je Zemlja posjećivana, niti sada niti
ranije. Zar to nije protuslovlje? Ako je najbliţa civilizacija udaljena,
recimo dvjesto svjetlosnih godina, potrebno je samo dvjesto godina da se
odande stigne do nas, putujući brzinom bliskom brzini svjetlosti. Ĉak i
brzinom od jedan posto ili jedan promil brzine svjetlosti, predstavnici
okolnih civilizacija su nas mogli posjetiti za vrijeme postojanja
ĉovjeĉanstva. Zašto nisu ovdje? Ima mnogo mogućih odgovora. Iako je to
u suprotnosti s ostavštinom Aristarha i Kopernika, moţda smo mi ipak
prvi.
 Neka tehniĉka civilizacija se mora prva pojaviti u povijesti
Galaktike. Moţda nismo u pravu kada vjerujemo da barem povremeno
civilizacije izbjegavaju samouništenje. Moţda postoji neki nepredviĊeni
problem kod meĊuzvjezdanih letova - premda je teško vidjeti kakva bi to
poteškoća mogla biti ukoliko je rijeĉ o brzinama mnogo manjim od brzine
svjetlosti. Ili, oni su moţda ovdje, ali se skrivaju, zbog nekog Lex
Galactica, neke etike nemiješanja u poslove civilizacija koje tek stasaju.
Moţemo si ih zamisliti znatiţeljne i nestrpljive, kako nas promatraju kao
što mi promatramo kulturu bakterija u hranjivoj ţelatini, da ustanove
hoćemo li i ove godine opet uspjeti izbjeći samouništenje.
Ali postoji i drugo objašnjenje koje je u skladu s ĉinjenicama. Ako je
prije mnogo godina, napredna civilizacija koja vlada meĊuzvjezdanim
letovima nastala negdje na udaljenosti od oko dvjesto svjetlosnih godina,
ne bi imala nikakvog razloga pomisliti da ima nešto posebnog u Sunĉevom
sustavu, osim ako već sluĉajno nisu bili ranije ovdje. Niti jedan proizvod
ljudske tehnologije, pa ĉak ni naše radio emisije, nisu imale vremena, iako
putuju brzinom svjetlosti, prevaliti udaljenost od dvjesto svjetlosnih
godina. S njihovog gledišta, svi obliţnji zvjezdani sistemi su manje više
jednako privlaĉni za istraţivanja ili kolonizaciju.80
Mlada tehniĉka civilizacija, nakon ispitivanja vlastitog planetnog
sustava i razvitka meĊuzvjezdanih letova, polako bi i oprezno poĉela
istraţivati obliţnje zvijezde. Neke zvijezde nemaju prikladne planete -
moţda su svi golemi plinoviti svjetovi ili sićušni asteroidi. Neke su pak sa
svitom pogodnih planeta od kojih su neki već nastanjeni, ili im je
atmosfera otrovna ili klima nepogodna. U mnogim sluĉajevima kolonisti bi
morali promijeniti - ili kako bismo mi to uskogrudno rekli teraformirati -
neki svijet da ga uĉine prikladnim za sebe. Takvo prekrajanje nekog
planeta potrajat će dugo. Sluĉajno će se pronaći i po koji potpuno pogodan
svijet koji će biti koloniziran. Iskorištavanje planetarnih bogatstava za
izgradnju novih meĊuzvjezdanih letjelica bit će spor proces. Zatim bi
krenuo drugi val istraţivaĉa i kolonizatora prema nepoznatim zvijezdanim
sustavima. Na taj naĉin bi se jedna civilizacija polako mogla granati meĊu
svjetovima poput izdanka vinove loze.
Moguće je da kasnije treća ili ina generacija kolonista koji razvijaju
nove svjetove, naiĊe na neku drugu, takoĊer ekspandirajuću nezavisnu
civilizaciju. Vrlo je vjerojatno da bi već ranije bio uspostavljen kontakt
radio-putem ili nekim drugim naĉinom. Nove pridošlice bi mogle biti
posve druga vrsta kolonijalne zajednice. Shvatljivo je da dvije
ekspandirajući civilizacije s razliĉitim planetnim potrebama ne bi smetale
jedna drugu, njihovi filigranski uzorci ekspanzije bi se ispreplitali, ali ne i
sukobljavali. Mogli bi suraĊivati u istraţivanju nekog podruĉja Galaktike.
Ĉak i bliske civilizacije mogle bi potrošiti milijune godina u takvim
pojedinaĉnim ili zajedniĉkim kolonizatorskim pothvatima, a da nikada ne
nalete na naš skromni nepoznati Sunĉev sustav.
Ni jedna civilizacija ne moţe vjerojatno preţivjeti do doba
meĊuzvjezdanih putovanja ako ne ograniĉi svoju populaciju. Bilo koja
zajednica sa znaĉajnom populacionom eksplozijom bit će prisiljena trošiti
svu svoju energiju i tehnološko umijeće za prehranu i zbrinjavanje brojnog
stanovništva vlastitog planeta. To je vrlo snaţan zakljuĉak i nipošto nije
osnovan na preosjetljivosti samo pojedine civilizacije. Na bilo kojem
planetu, bez obzira na njegovu biologiju ili društveni sistem,
eksponencijalni porast stanovništva progutat će sve izvore prirodnih
bogatstava. Nasuprot tome, bilo koja civilizacija koja se upustila u ozbiljna
meĊuzvjezdana istraţivanja i kolonizaciju, morala je imati nulti porast
populacija ili nešto vrlo blizu tome za vrijeme mnogih generacija. Ali
civilizaciji sa sporim prirastom stanovništva bit će potrebno mnogo
vremena za kolonizaciju mnoštva svjetova, ĉak i ako se stezanje
populacijskog remena olabavi nakon što se stigne do nekog bujnog
svemirskog Edena.
Moj kolega William Newman i ja proraĉunali smo da ako je jedna
civilizacija, koja je prije milijun godina ovladala meĊuzvjezdanim
letovima, krenula sa svog matiĉnog planeta udaljenog dvjesto godina
svjetlosti i širila se naseljavajući usputne pogodne svjetove, njihove
istraţivaĉke zvjezdane letjelice ulazile bi u Sunĉev sustav otprilike tek
sada. Milijun godina je vrlo dugo vrijeme. Ako je najbliţa civilizacija
mlaĊa od milijun godina, ne bi još mogla stići do nas. Kugla promjera od
dvjesto godina svjetlosti sadrţi dvjesto tisuća sunaca i moţda usporediv
broj svjetova pogodnih za naseljavanje. Tek nakon koloniziranja tih
dvjesto tisuća drugih svjetova u oĉekivanom proraĉunatom slijedu
dogaĊaja, naš bi Sunĉev sustav bio sluĉajno otkriven kao dotad nepoznato
gnijezdo jedne autohtone civilizacije.
Što za jednu civilizaciju znaĉi da je stara milijun godina? Mi imamo
radio-teleskope i svemirske letjelice svega nekoliko desetljeća: naša
tehniĉka civilizacija stara je nekoliko stoljeća, znanstvene ideje od prave
vrijednosti i dosega nekoliko tisućljeća, civilizacija općenito nekoliko
desetaka tisuća godina: ljudska bića razvila su se na ovom planetu prije
nekoliko milijuna godina. Napredujući tempom samo pribliţno sliĉnom
našem sadašnjem tempu tehniĉkog napretka, civilizacija stara milijun
godina je toliko ispred nas koliko smo mi ispred nekog maki polumajmuna.
Da li bismo uopće uoĉili njeno prisustvo? Da li bi društvo inteligentnih
bića milijun godina ispred nas u razvoju, uopće bilo zainteresirano za
kolonizaciju i meĊuzvjezdana putovanja? Ljudi imaju zbog nekog razloga
konaĉnu dob ţivota. Veliki napredak bioloških i medicinskih znanosti
mogao bi otkriti taj razlog i dovesti do pogodnih lijekova. Da li smo moţda
zato tako zainteresirani za svemirska putovanja, jer je to jedan od naĉina da
opstanemo dulje od našeg prirodnog doba ţivota? Da li bi neka zajednica
koja se sastoji od praktiĉno besmrtnih bića mogla smatrati meĊuzvjezdana
istraţivanja u naĉelu djetinjastim? Moţda nas do sada još nitko nije
posjetio, jer su zvijezde tako temeljito rasute u prostranstvu svemira, da
prije nego što stigne neka obliţnja civilizacija do nas, ona je promijenila
svoje istraţivaĉke pobude ili se razvila u oblike koje ne moţemo dokuĉiti.
Standardni motiv u literaturi znanstvene fantastike i NLO
pretpostavlja da su izvanzemaljci otprilike jednako sposobni kao i mi.
Moţda oni imaju neku drugu vrstu svemirskog broda ili lasersku pušku, ali
u borbi - a loša znanstvena fantastika voli opisivati bitke meĊu
civilizacijama - oni i mi smo jedni drugima ravni. MeĊutim, gotovo da ne
postoji nikakva vjerojatnost da će se susresti dvije galaktiĉke civilizacije
koje su na istom stupnju razvoja. U svakom eventualnom sukobu, uvijek će
jedna potpuno nadvladati drugu. Milijun godina je vrlo mnogo. Ako bi
neka napredna civilizacija stigla u naš Sunĉev sustav, ništa ne bismo mogli
uĉiniti. Njihova znanost i tehnologija bile bi daleko ispred naše. Nema
smisla zabrinjavati se o mogućim lošim namjerama napredne civilizacije s
kojom bismo stupili u dodir. Vjerojatnije sama ĉinjenica dugotrajnog
opstanka znaĉi da su oni nauĉili ţivjeti sami sa sobom i s drugima. Moţda
su naša strahovanja od dodira sa svemircima tek jedna projekcija naše
vlastite zaostalosti, izraz naše loše savjesti o vlastitoj prošlosti: pustošenja
kojima smo nagradili civilizacije samo malo zaostalije od nas. Sjećamo se
Kolumba i Arawaka, Cortesa i Azteka, ĉak i sudbine Tlingita u
generacijama nakon La Perousea. Sjećamo se i zabrinuti smo. No ukoliko
se na našem nebu pojavi meĊuzvjezdana armada, predskazujem da ćemo
biti vrlo susretljivi.
Drugi naĉin susreta je mnogo vjerojatniji - sluĉaj koji smo već
raspravljali, a to je primanje bogate, sloţene poruke, vjerojatno radio-
poruke, od neke druge civilizacije u prostoru bez fiziĉkog kontakta s njom.
U tom sluĉaju civilizacija koja je odaslala signale ne moţe saznati da li
smo mi primili poruku. Ako naĊemo da je sadrţaj napadaĉki i zastrašujući,
nismo obavezni da odgovorimo. Ali ukoliko poruka sadrţi vrijednu
informaciju, posljedice po našu civilizaciju bit će veliĉanstvene - uvid u
stranu znanost i tehnologiju, umjetnost, glazbu, politiku, etiku, filozofiju i
religiju, i što je najvaţnije, temeljita deprovincijalizacija ljudskog društva.
Znat ćemo što je još moguće.
Budući da ćemo dijeliti znanstveno i matematiĉko znanje s nekom
drugom civilizacijom, vjerujem da će razumijevanje meĊuzvjezdane
poruke biti najlakši dio problema. Uvjeriti Kongres SAD i Ministarsko
vijeće SSSR da financiraju potragu za izvanzemaljskom inteligencijom je
onaj teţak dio.81 U stvari, moţda se civilizacije mogu podijeliti u dvije
velike kategorije: jedna u kojoj znanstvenici nisu u stanju uvjeriti
neznanstvenike u potrebu potrage za izvanplanetarnom inteligencijom,
dakle civilizacije u kojima je sva energija usmjerena iskljuĉivo prema
unutra, u kojoj svakidašnja zapaţanja ostaju bez jeke, a zajednica se koleba
i uzmiĉe od zvijezda; i druga kategorija u kojoj je velika vizija o kontaktu s
drugim civilizacijama široko prihvaćena i poduzima se opseţna potraga.
Ovo je jedan od malobrojnih ljudskih pothvata gdje je ĉak i neuspjeh
uspjeh. Ako provedemo temeljitu potragu za izvanzemaljskim radio-
signalima, potragu koja bi obuhvaćala milijune zvijezda, i ništa ne bismo
ĉuli, zakljuĉujemo iz toga da su galaktiĉke civilizacije u najboljem sluĉaju
vrlo rijetke. To bi nam pomoglo da odredimo svoje mjesto u univerzumu.
To bi rjeĉito govorilo kako su rijetka ţiva bića poput ovih na našem
planetu i pojaĉalo bi, kao ništa drugo do sada u ljudskoj povijesti,
individualnu vrijednost svakog ljudskog bića. Ako pak uspijemo
uspostaviti kontakt, sudbina naše vrste i našeg planeta zauvijek bi bila
promijenjena.
Svemircima ne bi bilo teško sroĉiti meĊuzvjezdanu poruku,
nedvosmisleno proizvod razuma. Na primjer prvih deset prim brojeva -
brojevi djeljivi samo sa sobom i s jedan - su 1, 2, 3, 5, 7, 11, 13, 17, 19. 23.
itd. Potpuno je nevjerojatno da bi neki prirodni fiziĉki proces mogao
odašiljati radio-poruke koje sadrţe samo prim brojeve. Ako primimo takvu
poruku zakljuĉili bismo o postojanju jedne civilizacije tamo u prostoru,
koja u najmanju ruku voli prim brojeve. Ali najvjerojatnije će
meĊuzvjezdane komunikacije biti neka vrsta palimpsesta, kao palimpsesti
starih pisaca koji su zbog nestašice pergamenta svoje tekstove pisali na već
upotrebljenom ostruganom pergamentu. Moţda će se na susjednoj
frekvenciji ili brţim vremenskim slijedom, nalaziti druga poruka za koju će
se uspostaviti da je poĉetnica, uvod u jezik meĊuzvjezdanog razgovora.
Poĉetnica bi se ponavljala ponovo i ponovo jer civilizacija koja odašilje ne
bi znala kada smo se mi ukljuĉili u slušanje poruke. Radio-tehnika
omogućuje da poruka bude nezamislivo sadrţajna. Moţda bismo se našli, u
ĉasu ukljuĉenja na vezu, usred sveska 3.267. Encyclopaedia Galactica.
Otkrili bismo prirodu drugih civilizacija. Bilo bi ih mnogo, svaka
sastavljena od organizama zaĉuĊujuće razliĉitih od bilo ĉega na ovom
planetu. Oni bi gledali univerzum ponešto drukĉije nego li mi. Oni bi imali
razliĉite umjetnosti i društvene strukture. Zanimale bi ih stvari koje nama
nisu nikada ni pale na pamet. UsporeĊujući naše znanje s njihovim,
neizmjerivo bismo porasli. S našim novim informacijama razvrstanim u
kompjutorskoj memoriji, bili bismo u stanju vidjeti koja je civilizacija gdje
ţivjela u Galaktici. Zamislite ogroman galaktiĉki kompjutor, arhiv, manje
ili više aţuriran, s posljednjim dogaĊajima, informacije o prirodi i
djelovanjima svih civilizacija u galaktici Mlijeĉni Put, velika knjiţnica
ţivota u kozmosu. Moţda će u sadrţaju Encyclopaedia Galactica biti i
kratki saţeci o civilizacijama, zagonetna, podraţujuća, prizivajuća
informacija - ĉak i nakon što je uspijemo prevesti.
Konaĉno, uzevši si vremena koliko ţelimo, moţemo se odluĉiti za
odgovor. Odaslali bismo neke informacije o nama, prvo samo osnovne -
kao poĉetak dugog meĊuzvjezdanog dijaloga kojeg bismo mi zapoĉeli, ali
kojeg bi zbog ogromnih udaljenosti u meĊuzvjezdanom prostoru i konaĉne
brzine svjetlosti, nastavili naši daleki potomci. I jednog dana, na planetu
jedne udaljene zvijezde, jedno biće vrlo razliĉito od bilo koga od nas
zatraţilo bi izlaznu kompjutorsku listu, najnovije izdanje Encyclopaedia
Galactica u kojem bi bile prve šture informacije o najnovijoj vrsti koja se
pridruţila velikoj zajednici galaktiĉkih civilizacija.
 13.
TKO GOVORI U IME ZEMLJE?

Zašto bi trebao razbijati glavu s odgonetavanjem tajni zvijezda, kada

stalno pred svojim oĉima imam smrt i ropstvo.
Pitanje koje je, prema Montaigneu, Anaksimandar postavio
Pitagori (oko 600. prije n. e.)

Kako prostrani mora da su ti svjetovi, a kako neznatna ova Zemlja u

usporedbi s njima, pozornica na kojoj se odvijaju svi naši opseţni
planovi, sve naše plovidbe i svi naši ratovi. Vrlo prikladna tema za
razmatranje i predmet razmišljanja za one kraljeve i kneţeve koji
ţrtvuju ţivote tolikih ljudi samo zato da ugode svom ĉastohleplju kao
gospodari nekog jadnog kutka na ovom mjestancu.
Christiaan Huygens, Nove pretpostavke o planetarnim svjetovima,
njihovim stanovnicima i tvorevinama, oko 1690.

»Cijelom svijetu«, dodao je naš Otac Sunce, »dajem svoju svjetlost i

svoj sjaj; dajem ljudima toplinu kada im je hladno; dajem da su
njihova polja plodna, a stoka da se razmnoţava; svakoga dana koji
prolazi ja obilazim svijet da se bolje obavijestim o ljudskim
potrebama i da zadovoljim te potrebe. Slijedite moj primjer.«
Mit Inka zabiljeţen u »Kraljevskim komentarima«
Garcilasade la Vege, 1556.

Promatramo li unatrag kroz bezbroj milijuna godina, vidimo veliku

volju ţivota da si prokrĉi put iz priobalnog mulja probijajući se iz
oblika u oblik, iz sposobnosti u sposobnost, puzeći, a zatim
samosvjesno kroĉeći tlom, boreći se iz pokoljenja u pokoljenje da
ovlada zrakom, uvlaĉeći se u mraĉne dubine; vidimo kako se okreće
sam protiv sebe u bijesu i gladi i kako se iznova preoblikuje,
zamjećujemo kako dolazi sve bliţe sve srodniji nama, Šireći se,
dotjerujući se, slijedeći svoju neumoljivu neshvatljivu svrhu sve dok
na kraju ne stigne do nas, a njegov bitak kuca u našim mozgovima i
ţilama.
 ... Moguće je povjerovati da je sva prošlost samo poĉetak jednog
poĉetka i da je sve što jest i što je bilo tek polumrak svitanja. Moguće
je vjerovati da je sve što je ljudski mozak do sada postigao samo san
prije buĊenja... Iz naših... potomaka će izniknuti umovi koji će
dosegnuti unatrag sve do naših triĉavosti i upoznati nas bolje nego
što poznamo sami sebe. Doći će jedan dan, jedan dan u beskonaĉnom
slijedu dana, kada će bića, koja su sada pritajena u našim mislima i
skrivena u našim slabinama, stati na tu Zemlju kao kad se netko
popne na postolje i, s osmijehom na licu, pruţit će svoje ruke meĊu
zvijezde.
H. G. Wells, »Otkriće budućnosti«, Nature 65, 326 (1902)

Kozmos smo otkrili tek juĉer. Milijunima godina svakome je bilo

jasno da nema drugog mjesta osim Zemlje. Tada, u posljednjem promilu
ţivotnog vijeka naše vrste, u meĊuvremenu izmeĊu Aristarha i nas danas,
shvatismo da nismo središte i svrha svemira već da ţivimo u zabaĉenom
kutku izgubljeni u beskonaĉnosti i vjeĉnosti, plutajući u velikom
kozmiĉkom oceanu koji je tu i tamo protkan stotinama milijardi galaktika i
milijardama bilijuna zvijezda. Hrabro smo ispitali vode i ustanovili da nam
se ocean sviĊa, da je u skladu s našom prirodom. Nešto u nama spoznaje da
je kozmos naš dom. IzgraĊeni smo iz zvjezdanog pepela. Naše porijeklo i
evolucija povezani su s davnim kozmiĉkim dogaĊajima. Istraţivanje
kozmosa je putovanje na kojem sami sebe otkrivamo.
Kao što stari mitovi govore, mi smo jednako djeca neba i Zemlje.
Kroz vrijeme svog boravka na ovom planetu sakupili smo opasno
evoluciono breme, nasljedne sklonosti prema agresiji i ritualu,
potĉinjavanje voĊama, mrţnju prema strancima, što sve sada dovodi u
pitanje naše preţivljavanje. Ali stekli smo suosjećanje za druge, ljubav
prema djeci i djeci naše djece, ţelju da uĉimo iz povijesti i uzvišenu
strastvenu inteligenciju - oĉito oruţje našeg preţivljavanja i napretka. Koji
će oblici naše prirode prevladati nesigurno je, posebno ako su naši pogledi,
razumijevanje i vidici vezani iskljuĉivo za Zemlju — ili, još gore, za jedan
mali dio nje. Ali tamo gore u beskraju svemira oĉekuje nas neizbjeţna
budućnost. Za sada nema još nikakvih sigurnih signala izvanzemaljske
inteligencije i stoga se pitamo da li civilizacije poput naše uvijek srljaju
neumoljivo, nepromišljeno, prema samouništenju. Nacionalne granice su
nezamjetljive kada Zemlju gledamo iz prostora. Fanatiĉki etniĉki,
religijski, nacionalni šovinizmi teško se mogu odrţati kada promatramo
naš planet kao njeţan plavi polumjesec kako se gasi poput sve slabije toĉke
svjetlosti usred zvjezdanog tkanja. Putovanja proširuju vidike.
Postoje svjetovi na kojima nikada nije niknuo ţivot. Postoje svjetovi
koji su iskusili i bili uništeni kozmiĉkim katastrofama. Mi smo sretni: mi
ţivimo; mi smo snaţni; blagostanje naše civilizacije u našim je rukama.
Ako mi ne progovorimo za Zemlju, ta tko će? Ako nas nije briga za naše
preţivljavanje, a koga će?
Ljudska vrsta sada poduzima pothvate takve vaţnosti kao što je
nekoĉ bilo osvajanje kopna ili naš silazak s drveća. Mi se, oklijevajući,
pokušavamo osloboditi iz ljuske Zemlje - metaforiĉno, suoĉavajući se i
obuzdavajući praiskonske strahove u našem mozgu; fiziĉki, putujući do
planeta i osluškujući poruke sa zvijezda. Ta dva pothvata su nerazdvojno
povezana. Vjerujem da je svaki od njih nuţan preduvjet za drugog.
Hipnotizirani meĊusobnim nepovjerenjem, ne brineći gotovo uopće za ţive
vrste na našem planetu, nacije se pripremaju za smrt. A budući da je to što
ĉinimo tako zastrašujuće, ne ţelimo uopće razmišljati o tome. Ali ono o
ĉemu ne razmišljamo, sigurno se time ne rješava.
Svako misaono biće se boji nuklearnog rata, a svaka tehnološka
drţava ga planira. Svatko zna da je to ludost, ali svaka nacija ima svoj
izgovor. Postoji nesmiljeni lanac uzroĉnosti: Nijemci su radili na bombi od
poĉetka II svjetskog rata; prema tome Amerikanci su je morali prvi
napraviti. Ako su je imali Amerikanci, onda su je morali imati i Rusi, zatim
Englezi, Francuzi, Kinezi, Indijci, Pakistanci... Krajem dvadesetog stoljeća
mnoge nacije posjeduju nuklearno oruţje. Bilo je to lako izvesti. Fisioni
materijal mogao je biti uzet iz nuklearnog reaktora. Nuklearno oruţje
postalo je gotovo domaća manufaktura.
Klasiĉne bombe II svjetskog rata bile su silne razorne snage. Desetak
tona TNT moglo je razoriti cijeli stambeni blok. Sve bombe baĉene na
gradove u II svjetskom ratu sadrţavale su dva milijuna tona, dva megatona
TNT - Coventry, Rotterdam, Dresden, Tokio, sva ta smrt koja je padala s
neba izmeĊu 1939. i 1945.: sto tisuća moćnih bombi, ukupno dva
megatona. A u drugoj polovini dvadesetog stoljeća dva megatona je
eksplozivna snaga osloboĊena detonacijom jedne jedine uobiĉajene
termonuklearne bombe: jedna jedina, a s razornom snagom II svjetskog
rata. A na svijetu postoji na desetke tisuća takvih nuklearnih bojevih glava.
U devetom desetljeću dvadesetog stoljeća strateška oruţja Sovjetskog
Saveza i SAD, interkontinentalne rakete i bombarderi, usmjerena su prema
15.000 odabranih ciljeva. Ni jedno mjesto na planetu nije sigurno. Energija
sadrţana u tom oruţju, genij smrti koji strpljivo ĉeka pritisak na dugme,
veća je od 10.000 megatona - ali ne protegnuta na šest ratnih godina, već
zgusnuta na samo nekoliko sati. Velika bomba za svaku obitelj na planetu.
Drugi svjetski rat koncentriran na samo jedno poslijepodne.
Neposredni uzroci smrti od nuklearnog napada su udarni val koji
moţe sravniti s tlom ĉvrste graĊevine na mnogo kilometara udaljenosti,
toplinski val, gama zrake i neutroni koji djelotvorno prţe unutrašnjost
ĉovjeka. Uĉenica koja je preţivjela ameriĉki nuklearni napad na Hirošimu,
dogaĊaj koji je okonĉao drugi svjetski rat, ostavila nam je iz prve ruke
slijedeći izvještaj:
Kroz tamu nalik dnu pakla mogla sam ćuti glasove drugih Ċaka koji su zvali svoje
majke. Na poĉetku mosta, unutar velike raskomadane cisterne nalazila se jedna
majka koja je nariĉući drţala iznad svoje glave golo djetešce isprţeno po cijelom
tijelu. A druga majka je plakala i naricala pruţajući spaljenu dojku svome djetetu.
U cisterni, Ċaci su drţali svoje glave nad vodom i povremeno bi podizali ruke
prizivajući svoje roditelje. Ali svaka osoba koja je prolazila bila je ranjena i nitko
nije bio u stanju pomoći. Kosa ljudi je bila osmuĊena, bjelkasta i pokrivena
prašinom. Nisu izgledali kao ljudi, nisu izgledali kao stvorenja s ovog svijeta.
Hirošimska eksplozija, za razliku od one u Nagasakiju, detonirala je
visoko iznad tla tako da je koliĉina radioaktivne prašine bila neznatna. Ali
1. oţujka 1954. termonuklearni pokus na Bikiniju u Maršalskom otoĉju je
po zagaĊenosti bio ţešĉi nego što se oĉekivalo. Velik radioaktivni oblak se
proširio do malog atola Rongalap, udaljenog 150 kilometara, ĉiji su
mještani pomislili da je Sunce izašlo na zapadu. Nekoliko sati kasnije na
Rongalapu je poĉeo padati radioaktivni pepeo poput snijega. Prosjeĉna
doza bila je oko 175 rada, nešto manje od polovine doze koja je
smrtonosna za prosjeĉnog ĉovjeka. Zbog velike udaljenosti od mjesta
eksplozije, nije umrlo mnogo ljudi. Naravno, radioaktivni, stroncij, kojeg
su kasnije jeli, taloţio se u njihovim kostima isto kao što se radioaktivni
jod skupljao u njihovim tiroidnim ţlijezdama. Dvije trećine djece i jedna
trećina odraslih kasnije su patili od tiroidne abnormalnosti, usporenog rasta
i malignog tumora. Zauzvrat, otoĉani Maršalskog arhipelaga dobili su
kasnije vrhunsku lijeĉniĉku njegu.
Snaga hirošimske bombe bila je samo trinaest kilotona TNT što je
jednako trinaest tisuća tona eksploziva trinitrotoluola. Pokus na Bikiniju
bio je snage 15 megatona. U potpunom nuklearnom sukobu, na vrhuncu
termonuklearnog rata, bacilo bi se na cijeli svijet ekvivalent od milijun
hirošimskih bombi. Raĉunajući prema stopi smrtnosti od oko stotinu tisuća
ljudi na trinaest-kilotonsku bombu, to bi bilo dovoljno da ubije sto
milijardi ljudi. Ali na našem planetu krajem dvadesetog stoljeća ţivi manje
od pet milijardi ljudi. Naravno, u takvom jednom sukobu ne bi svatko
poginuo od udarnog vala i toplinskog vala, zraĉenja i radioaktivnog otpada
- iako taj otpad traje dosta dugo: devedeset posto stroncija 90 raspada se
tek za 96 godina; 90 posto cezija 137 za 100 godina, a 90 posto joda 131
za samo jedan mjesec.
Preţivjeli bi bili svjedoci delikatnijih posljedica tog rata. Totalni
nuklearni sukob spalio bi dušik u gornjoj atmosferi pretvarajući ga u
dušikove okside koji bi zatim uništili velik dio ozona nakon ĉega bi
ultraljubiĉasto zraĉenje moglo u intenzivnoj dozi prodrijeti kroz atmosferu
do tla.82 Pojaĉani tok ultraljubiĉastog zraĉenja trajao bi godinama.
Prvenstveno kod bjeloputih ljudi izazvao bi rak koţe. Što je još mnogo
vaţnije, to bi utjecalo na ekologiju našeg planeta na zasad posve nepoznat
naĉin. Ultraljubiĉasto svjetlo uništava raslinje. Stradali bi mnogi
mikroorganizmi; ne znamo za sada koji i koliko i koje bi sve mogle biti
posljedice. Uništeni organizmi bi se, koliko znamo, mogli nalaziti u bazi
ogromne ekološke piramide na ĉijem vrhu mi jedva odrţavamo ravnoteţu.
Prašina izbaĉena u atmosferu za vrijeme totalnog nuklearnog sukoba
reflektirala bi Sunĉevu svjetlost zbog ĉega bi na Zemlji postalo hladnije.
Ĉak i malo zahlaĊenje moţe katastrofalno djelovati na poljoprivredu. Ptice
su na zraĉenje osjetljivije od insekata. Najezde insekata, a time i kaos u
poljoprivredi, vjerojatne su posljedice nuklearnog rata. Trebamo se
zabrinuti nad još jednom vrstom pošasti: bacil kuge endemiĉno je prisutan
na cijeloj Zemlji. Krajem dvadesetog stoljeća ljudi ne umiru mnogo od
kuge ne zato što je ona iskorijenjena, već zato jer je otpornost organizma
visoka. MeĊutim, zraĉenje stvoreno u nuklearnom sukobu, uz ostalo, slabi
imunološki sistem tijela uzrokujući gubitak naše sposobnosti da se
odupremo zarazama. Dugoroĉno, javljaju se i mutacije, nove vrste mikroba
i insekata koje bi mogle prouzrokovati daljnje probleme za ljude koji su
preţivjeli nuklearni pakao; a moţda se nakon nekog vremena, kada se
brojne mutacije nagomilaju i pomiješaju, mogu pojaviti novi zastrašujući
varijeteti ljudi. Većina tih mutacija bila bi smrtonosna. Neke meĊutim ne.
Osim toga, ljudi bi preţivljavali teške agonije: gubitak dragih, legije
opeĉenih, slijepih i unakaţenih. Bolesti, kuga, dugotrajna kontaminacija
zraka i vode; prijetnja tumora i porast broja mrtvoroĊene i defektne djece;
nedostatak lijeĉniĉke njege; osjećaj beznaĊa jedne uludo uništene
civilizacije; saznanje da smo to mogli sprijeĉiti, a nismo.
L. F. Richardson bio je britanski meteorolog koji se zanimao za rat.
Ţelio je shvatiti uzroke ratova. Postoje neke misaone sliĉnosti izmeĊu rata i
klime. I jedno i drugo je sloţeno. I jedno i drugo ima nekih pravilnosti iz
ĉega se moţe naslutiti da nije rijeĉ o neumoljivim silama, već o prirodnim
sustavima koji se mogu razumjeti i kontrolirati. Da biste razumjeli
globalnu klimu morate prvo prikupiti velik broj meteoroloških podataka;
morate otkriti kako se vrijeme, u stvari, ponaša. Richardson je zakljuĉio da
se moramo sluţiti istim postupkom ukoliko ţelimo razumijeti ratove. Tako
je za razdoblje od 1820. do 1945. sakupio podatke o stotinama ratova koji
su se vodili na našem jadnom planetu.
Richardsonovi rezultati istraţivanja objavljeni su posmrtno u knjizi
The Statistics of Deadly Quarrels (Statistika smrtonosnih sukoba). Budući
da ga je zanimalo koliko treba proći vremena do rata koji odnosi odreĊen
broj ţrtava, definirao je jedan indeks, M, magnitudu rata, mjeru za broj
poginulih u sukobu. Rat magnitude M = 3 je tek ĉarkanje od kojeg stradava
samo 1.000 ljudi (103). M = 5 ili M = 6 oznaĉava ozbiljnije ratove u kojima
pogiba 100.000 ljudi (105), odnosno milijun ljudi (106). Prvi i drugi
svjetski rat imali su veće magnitude. Pronašao je da što više ljudi strada u
nekom ratu, to je manje vjerojatno da će on izbiti, odnosno duţe treba
ĉekati na takav jedan rat, jednako kao što se ţestoke oluje javljaju rjeĊe od
obiĉnih proloma oblaka. Iz njegovih podataka moţemo konstruirati graf,
koji pokazuje koliko dugo se u prosjeku moralo ĉekati kroz prošlo stoljeće
i pol pa da se bude svjedokom nekog rata magnitude M.
Richardson je predloţio da, ukoliko produţite krivulju na niţe sve do
vrijednosti M = 0, dobit ćete otprilike broj ubojstava u mirno doba; dakle
svakih pet minuta negdje u svijetu dogaĊa se po jedno ubojstvo.
Individualna ubojstva i ratovi najvećih razmjera nalaze se na dva kraja
jedne te iste neprekinute krivulje. Slijedi dakle da je rat poput masovne
smrtne presude i to ne samo u trivijalnom smislu već, kao što i vjerujem, u
vrlo dubokom psihološkom smislu. Kada je ugroţeno naše blagostanje,
kada su ugroţene naše iluzije o nama samima, tada teţimo - barem neki od
nas - da padnemo u ubilaĉki bijes. A kada se iste provokacije primijene na
nacionalne drţave, one su takoĊer sklone katkada padanju u ubilaĉki bijes,
huškane pritom ĉesto od strane onih koji ţude za osobnom vlašću i
probitkom. Ali kako se tehnologija smrti usavršava i posljedice rata
povećavaju, treba istodobno zaluditi velik broj ljudi da bi ih se skupilo
dovoljno za veliki rat. Budući da su sredstva masovne komunikacije ĉesto
u rukama drţave, to se obiĉno moţe udesiti. (Nuklearni rat je iznimka.
Njega moţe izazvati vrlo mali broj ljudi.)
 Ovdje vidimo sukob izmeĊu naših strasti i onoga što katkad
nazivamo boljom stranom naše prirode; izmeĊu duboko usaĊenog
reptilskog dijela mozga, R-kompleksa koji upravlja tim ubilaĉkim
strastima, te kasnije razvijenih dijelova mozga sisavaca i ĉovjeka,
limbiĉkog sistema i cerebralnog korteksa. Kad su ljudi ţivjeli u malim
grupama, kad su naša oruţja bila relativno triĉava, ĉak i razjareni ratnik
mogao je ubiti samo nekolicinu. Kako je naša tehnologija napredovala,
razvijala su se i sredstva za ratovanje. U tom istom kratkom vremenu i mi
smo uznapredovali. Ublaţili smo bijes, frustraciju i oĉaj uz pomoć razuma.
Smanjili smo nepravde planetnih razmjera koje su još donedavno bile opće
i endemiĉke. Ali sada, naša oruţja mogu ubiti milijarde. Da li smo se u
dovoljnoj mjeri oplemenili? Da li upošljavamo razum koliko bismo mogli?
Da li smo hrabro pogledali u oĉi uzrocima ratova?
Ono što se ĉesto naziva strategija nuklearnog zastrašivanja oĉito vuĉe
korijen iz ponašanja naših neljudskih predaka. Suvremeni politiĉar Henry
Kissinger napisao je: »Zastrašivanje ponajviše ovisi o psihološkim
mjerilima. Prilikom zastrašivanja, prazna prijetnja uzeta ozbiljno korisnija
je od stvarne prijetnje koju druga strana shvaća kao blef.« Istinsko
djelotvorno nuklearno blefiranje, meĊutim, podrazumijeva povremen
iracionalan stav, distanciranje od uţasa nuklearnog rata, zaborav. Tako se
potencijalnog neprijatelja tjera prilikom spornih sluĉajeva na potĉinjavanje
umjesto u globalnu konfrontaciju koju veo iracionalnosti ĉini mogućom.
Glavna opasnost usvajanja uvjerljivog iracionalnog stava leţi u tome da
naizgled uspijete biti vrlo dobri. Nakon nekog vremena naviknete se na to.
To prestaje biti gluma, blef.
Svi stanovnici Zemlje taoci su te globalne ravnoteţe straha koju
predvode SAD i SSSR. Svaka strana povlaĉi granice dopuštenog ponašanja
druge. Potencijalnog neprijatelja se uvjerava da će, ukoliko prijeĊe granicu,
slijediti nuklearni rat. Dakako, sama definicija granice se vremenom
mijenja. Svaka se strana mora pouzdati u to da druga strana shvaća nove
granice. Svaku stranu mami da poveća svoju vojnu prednost, ali ne na tako
zoran naĉin da bi ozbiljno uzbunila drugu. Svaka strana neprekidno ispituje
granice strpljenja druge kao na primjer, u sluĉaju letova nuklearnih
bombardera preko arktiĉke ledene pustoši; kubanske raketne krize;
ispitivanja protusatelitskih oruţja; vijetnamskog i afganistanskog rata -
samo nekoliko primjera dugog i bolnog spiska. Svjetska ravnoteţa straha je
vrlo labilna. Ona ovisi o tome da stvari ne krenu krivim putem, da se ne
uĉine pogreške te da se suviše ne raspale naše reptilske strasti.
 Richardsonov dijagram

Vratimo se ipak Richardsonu. Na dijagramu debela crta predstavlja

vrijeme ĉekanja do izbijanja nekog rata magnitude M - to jest srednje
vrijeme koje mora proteći da nastane rat u kojem će stradati 10M ljudi (M
predstavlja broj nula iza jedinice u našoj uobiĉajenoj eksponencijalnoj
aritmetici). Vertikalni stupac desno prikazuje sadašnju svjetsku populaciju
koja je 1835. godine probila granicu od jedne milijarde, a sada se kreće
oko vrijednosti od 4,5 milijarde ljudi (M = 9,7). Presjecište Richardsonove
krivulje s tim okomitim stupcem odreĊuje vrijeme ĉekanja sudnjeg dana:
broj godina do trenutka uništenja cijelog stanovništva Zemlje u velikom
ratu. S takvom Richardsonovom krivuljom i najjednostavnijom
ekstrapolacijom budućeg prirasta ljudske populacije, te dvije krivulje se
neće sijeći sve do oko XXX stoljeća i sudnji dan je odloţen.
Drugi svjetski rat je imao magnitudu 7,7; ubijeno je oko pedeset
milijuna vojnika i civilnog stanovništva. Tehnologija smrti je od tada
zloslutno napredovala. Prvi puta je upotrebljeno nuklearno oruţje. Ima
malo znakova da su se od tada smanjili poticaji i sklonost ratovanju, a i
konvencionalno i nuklearno oruţje postalo je daleko smrtonosnije. Stoga se
vrh Richardsonove krivulje pomiĉe prema dolje za nepoznat iznos. Ako je
novi poloţaj presjecišta negdje u osjenĉanom dijelu grafa, moţda nas dijeli
samo još nekoliko desetljeća do sudnjeg dana. Detaljnija usporedba uzroka
izbijanja ratova prije i poslije 1945. godine mogla bi nam pomoći da
razjasnimo to pitanje. To zasluţuje našu punu paţnju.
To je samo jedan drukĉiji naĉin da kaţemo ono što znamo već
desetljećima: razvoj nuklearnog naoruţanja i raketa-nosaĉa će prije ili
kasnije dovesti do sveopće nesreće. Mnogi od ameriĉkih i evropskih
znanstvenika emigranata koji su razvili prvo nuklearno oruţje duboko su
potreseni demonom kojeg su pustili u svijet. Zalagali su se za sveopće
odricanje od nuklearnog oruţja. Ali njihove molbe bijahu bez odaziva:
nada u nacionalne strateške prednosti potakla je i SSSR i SAD i tako je
zapoĉela trka u nuklearnom naoruţanju.
U isto vrijeme cvala je meĊunarodna trgovina razornog nenuklearnog
oruţja, ĉedno nazvanog »konvencionalno«. U posljednjih 25 godina
meĊunarodna trgovina oruţjem je porasla od 300 milijuna godišnje na
iznad 20 milijardi dolara, korigiranih za inflaciju. U godinama izmeĊu
1950. i 1968. za koje su na raspolaganju ĉini se, dobre statistike, bilo je u
prosjeku širom svijeta godišnje nekoliko nesreća u kojima je bilo ukljuĉeno
nuklearno oruţje, premda ne više od jedne do dvije nenamjerne nuklearne
eksplozije. Vojna industrija u SSSR, SAD i drugim drţavama velika je i
moćna. U Sjedinjenim Drţavama ona ukljuĉuje korporacije poznate i po
obiĉnim strojevima za domaćinstvo. Prema jednoj procjeni, profit na
proizvodnji naoruţanja je 30 do 50 posto veći od zarade tehniĉki
istovrijednih roba za slobodno civilno trţište. Prekoraĉenje troškova pri
izradi sistema naoruţanja dozvoljeno je u okvirima koji bi bili inaĉe
neprihvatljivi kod mirnodopskih proizvoda. U Sovjetskom Savezu su
sredstva, kvaliteta, paţnja i briga posvećene vojnoj industriji u upadljivom
kontrastu prema onom neznatnom što preostaje za robu široke potrošnje.
Prema nekim procjenama gotovo polovina znanstvenika i visokog
tehniĉkog kadra na svijetu su zaposleni punim ili djelomiĉnim radnim
vremenom na vojnim stvarima. Oni koji se bave razvojem i proizvodnjom
oruţja masovnog uništenja dobivaju plaće, privilegije i, gdje je moguće,
javna priznanja i ĉasti najvišeg ranga mogućeg u njihovim društvima.
Tajnost razvoja oruţja dosegla je u Sovjetskom Savezu takve fantastiĉne
razmjere da osobe koje su zaposlene na tim zadacima gotovo nikada ne
trebaju odgovarati za svoje ĉine. One su zaštićene i anonimne. Vojna tajna
ĉini vojsku sektorom kojeg biraĉi najteţe nadziru, a tako je to u svakom
društvu. Ako ne znamo što oni rade, vrlo teško ih moţemo zaustaviti. Tako
dobro nagraĊene i jedna drugoj toliko zahvalne, jer su u meĊusobnom
sablasnom zagrljaju simbioze, neprijateljske vojne mašinerije dovele su do
toga da svijet klizi prema konaĉnom slomu ljudskog pothvata.
Svaka velika sila ima široko razglašeno opravdanje za nabavljanje i
skladištenje oruţja masovnog uništenja, ukljuĉujući ĉesto i reptilsku
opomenu o pretpostavljenom karakteru nedostatka kulture mogućih
neprijatelja (za razliku od nas, dobrih momaka), ili o namjerama onih
drugih, ali dakako nikada ne nas, da osvoje svijet. Svaka nacija izgleda da
ima svoj skup zabranjenih pojmova koje graĊani ni pod koju cijenu ne
smiju ozbiljno razmatrati. U Sovjetskom Savezu to su kapitalizam, bog,
gubitak nacionalnog suvereniteta; u Sjedinjenim Drţavama to su
socijalizam, ateizam i gubitak nacionalnog suvereniteta. Tako je to
posvuda širom svijeta.
Kako bismo objasnili nekom nepristranom izvanzemaljskom
promatraĉu svjetsku trku u naoruţanju? Kako bismo opravdali najnoviji
opasan razvoj satelita-ubojica, protonske topove, lasere, neutronske
bombe, krstareće rakete i predloţenu pretvorbu podruĉja veliĉine nekih
manjih zemalja u skrovišta meĊukontinentalnih balistiĉkih projektila sa
stotinama laţnih silosa za svaki projektil? Da li bismo tvrdili da deset
tisuća nuklearnih bojevih glava sa zadanim odredištem povećava izglede
za naš opstanak? Što bismo izvijestili o našem upravljanju planetom
Zemljom? Ĉuli smo obrazloţenja koja nam supersile nude. Znamo tko
govori u ime drţava. Ali tko govori u ime ljudske vrste? Tko govori za
Zemlju?
Otprilike dvije trećine mase ljudskog mozga ĉini cerebralni korteks
kao sijelo intuicije i razuma. Ljudi su se razvili kao društvena bića.
Uţivamo u društvu jedan drugog; brinemo jedan o drugome. SuraĊujemo.
Altruizam je ugraĊen u nama. Briljantno smo odgonetnuli neke od vidova
prirode. Imamo dovoljno poticaja za zajedniĉki rad i sposobnosti kako da
ga ostvarimo. Ako smo voljni razmišljati o nuklearnom ratu i cjelokupnom
razaranju svjetske zajednice u nastajanju, zar ne bismo, takoĊer, bili voljni
zamisliti potpuni preobraţaj naših društava? S nekog izvanzemaljskog
stanovišta naša globalna svjetska civilizacija se oĉito nalazi na rubu
neuspjeha u najvaţnijem zadatku s kojim se suoĉava: oĉuvanju ţivota i
blagostanja stanovnika planeta. Zar ne bismo trebali biti spremni za
odluĉno istraţivanje, u svakoj naciji, mogućnosti krupnih promjena u
tradicionalnim postupcima, temeljit preobraţaj ekonomskih, politiĉkih,
socijalnih i religijskih institucija?
Suoĉeni s tako uznemirujućom alternativom uvijek smo u kušnji da
umanjujemo ozbiljnost problema, da tvrdimo kako su oni koji brinu o
sudnjim danima paniĉari; da smatramo temeljite promjene naših institucija
nerazumne ili suprotne »ljudskoj prirodi«, kao da bi nuklearni rat bio
razuman ili kao da postoji samo jedna ljudska priroda. Totalni nuklearni rat
se još nije zbio. Na neki naĉin iz toga se podrazumijeva kao da do njega
nikada ni neće doći. Ali mi ga moţemo iskusiti samo jednom. No, tada će
biti prekasno da preinaĉimo statistiku.
Sjedinjene Drţave su jedne od malog broja zemalja koje stvarno
financiraju jednu agenciju posvećenu obustavi trke u naoruţavanju. Ali,
ako usporedimo budţete Ministarstva obrane (153 milijarde dolara u
1980.) i Agencije za kontrolu oruţja i razoruţanje (0,018 milijardi dolara
godišnje) uoĉit ćemo vaţnosti koje poklanjamo tim dvjema djelatnostima.
Zar razumno društvo ne bi izdavalo više za razumijevanje i spreĉavanje
umjesto za pripremu slijedećeg rata? Uzroci ratova se mogu prouĉavati.
Trenutno je naše razumijevanje toga mršavo - vjerojatno i zato jer su
budţeti za razoruţanje od vremena Sargona Velikog iz Akada pa naovamo
bili negdje izmeĊu beznaĉajnosti i nepostojanja. Mikrobiolozi i lijeĉnici
istraţuju zarazne bolesti uglavnom zato da bi izlijeĉili ljude. Rijetko ţele
da klice uspiju. Prouĉavajmo rat kao da je rijeĉ, kao što je to Einstein
dovitljivo primijetio, o djeĉjoj bolesti. Dosegli smo toĉku kada širenje
nuklearnog naoruţanja i otpor protiv nuklearnog razoruţanja ugroţavaju
svaku osobu na planetu. Nema više posebnih interesa ili posebnih
sluĉajeva. Naš opstanak ovisi o tome koliko ćemo uposliti našu
inteligenciju i snage širokih razmjera na ovladavanje vlastite sudbine te
tako osigurati da se Richardsonova krivulja ne spusti u desno.
Mi, nuklearni taoci, - svi ljudi na Zemlji - moramo odgojiti sebe tako
da shvaćamo prirodu konvencionalnog i nuklearnog ratovanja. Tada
moramo odgojiti naše vlade. Moramo nauĉiti takvu znanost i tehniku koja
će nam pruţiti jedina razumljiva sredstva našeg opstanka. Moramo biti
spremni da hrabro bacimo rukavicu konvencionalnoj socijalnoj, politiĉkoj,
ekonomskoj i religijskoj mudrosti. Moramo poduzeti sav mogući napor
razumijevanja da su naši ljudski sudruzi u cijelom svijetu doista ljudi.
Naravno, takvi koraci su teški. Ali, kao što je i Einstein mnogo puta
odgovorio kada su njegovi prijedlozi odbijani kao nepraktiĉni ili
nesuglasni s »ljudskom prirodom«: A koja je alternativa?
***
Svojstveno sisavcima je da se ĉeškaju, glade, grle, miluju, maze,
njeguju i ljube, što je ponašanje posve nepoznato meĊu gmazovima. Ako je
stvarno istina da R-kompleks i limbiĉki sistem ţive u nesigurnom primirju
unutar naših lubanja i još uvijek sudjeluju u svojim starim sklonostima,
moramo oĉekivati da će srdaĉna roditeljska paţnja ohrabriti u nama
prirodu sisavaca, a pomanjkanje fiziĉke njeţnosti da će potaknuti
gmazovsko ponašanje. Ima nekih pokazatelja da je tome stvarno tako. U
laboratorijskim eksperimentima Harry i Margaret Harlow su ustanovili da
su majmuni koji su odrasli u kavezima i bili fiziĉki izolirani - premda su
mogli vidjeti, ĉuti, njušiti svoje majmunske drugove - razvili niz
karakternih crta poput mrzovoljnosti, povuĉenosti, samouništenja i drugih
anomalija. Kod ljudi se to isto opaţa, kod djece odrasle bez fiziĉke
njeţnosti - uglavnom u domovima - koja oĉito zbog toga jako pate.
Neuropsiholog James W. Prescott je proveo zapanjujuću
usporedbenu statistiĉku analizu kultura u ĉetiristo predindustrijskih
zajednica i ustanovio da kulture koje pruţaju obilje fiziĉke njeţnosti djeci
teţe da budu nesklone nasilju. Ĉak se i u zajednicama bez zamjetljivog
tetošenja djece razvijaju miroljubivi odrasli uz pretpostavku ako se ne
potiskuje seksualna aktivnost u adolescenciji. Prescott smatra da se kulture
sklone nasilju sastoje od pojedinaca kojima su bili uskraćeni - barem za
vrijeme jedne ili dvije kritiĉne faze u ţivotu, djetinjstva i adolescencije -
tjelesni uţici. Gdje se fiziĉka njeţnost poticala tamo su nezamjetljive
pojave kraĊe, isticanje osobnog bogatstva i organizirane religije; tamo gdje
se djeca fiziĉki kaţnjavaju uoĉava se tendencija prema ropstvu, ĉestim
ubojstvima, muĉenju i sakaćenju neprijatelja, gledanju na ţenu kao
inferiorno biće i vjerovanju u jedno ili više nadnaravnih bića koja se upliću
u svakodnevni ţivot.
Mi još ne razumijemo dovoljno dobro ljudsko ponašanje da bismo
bili sigurni koji mehanizmi leţe u osnovi tih odnosa, premda moţemo
nagaĊati. Ali ti meĊuodnosi su znaĉajni i oĉiti. Prescott piše: »Postotak
zajednica koje su postale fiziĉki nasilne, a njeţne su prema svojoj djeci i
dopuštaju predbraĉni spolni ţivot, iznosi dva posto. Vjerojatnost da se ta
korelacija dogodila sluĉajno iznosi jedan prema 125.000. Nije mi poznat ni
jedan sliĉan sluĉaj tako visokog poklapanja, predvidivosti ponašanja kao
funkcije nekog parametra.« Djeca su gladna fiziĉke njeţnosti; adolescenti
silno naginju prema seksualnim aktivnostima. Ako bismo mladima
dopustili da idu svojim putem, mogle bi se razviti zajednice u kojima
odrasli ne podnose baš mnogo agresiju, teritorijalne granice, ritualnu i
društvenu hijerarhiju (premda bi tokom rasta djeca mogla dobro iskusiti
sva ta reptilska ponašanja). Ukoliko je Prescott u pravu, u vrijeme
nuklearnog oruţja i djelotvorne kontracepcije, zlostavljanje djece i stroge
seksualne zabrane predstavljaju zloĉin protiv ĉovjeĉanstva. Ovu
provokativnu tezu treba, naravno, još detaljnije razraditi. U meĊuvremenu
svatko od nas moţe dati svoj osobni neprijeporni doprinos budućnosti
svijeta grleći njeţno svoju djecu.
Ako su sklonosti prema ropstvu i rasizmu, tlaĉenju ţena i nasilju
povezane kao što na to ukazuju karakteri pojedinaca i povijesti
ĉovjeĉanstva te studije raznih kultura - tada ima mjesta za odreĊeni
optimizam. Ţivimo usred velikih društvenih promjena. Posljednja dva
stoljeća svjedoci su uzbudljive revolucije planetarnih razmjera koja je
gotovo iskorijenila podlo ropstvo. Ţene, potĉinjavane tisućljećima,
tradicionalno bez stvarne politiĉke i ekonomske moći, postepeno postaju
ravnopravne s muškarcima ĉak i u najzaostalijim društvima. Prvi puta u
modernoj povijesti veliki agresivni ratovi su zaustavljeni djelomiĉno i zbog
otpora graĊana zemlje agresora. Staro prizivanje nacionalistiĉkog ţara i
šovinistiĉkog ponosa poĉinje gubiti na privlaĉnosti. Prema djeci se u
cijelom svijetu već ponašamo sve bolje, moţda i zbog općeg porasta
blagostanja. U samo nekoliko desetljeća zapoĉele su sveobuhvatne
promjene koje idu toĉno u smjeru potrebnom za ljudski opstanak. Razvija
se nova svijest koja spoznaje da smo mi svi jedna vrsta.
***
»Praznovjerje je kukaviĉluk u odnosu na boţansko«, pisao je
Teofrast koji je ţivio za vrijeme osnivanja Aleksandrijske biblioteke. Mi
nastanjujemo svemir gdje se atomi stvaraju u središtima zvijezda; u kojem
se svake sekunde raĊa tisuće sunaca; gdje pri iskrenju munja i svjetlosti
sunaca u atmosferama i vodama mladih planeta niĉe ţivot; gdje je sirovina
za biološki razvoj katkada stvorena eksplozijom zvijezde s druge strane
Mlijeĉnog Puta; gdje se stvar tako divna kao što je galaktika ponavlja
stotinu milijardi puta - taj kozmos kvazara i kvarkova, snjeţnih pahuljica i
krijesnica, gdje moţda postoje crne jame i drugi univerzumi i
izvanzemaljske civilizacije ĉije radio-poruke upravo ovog trena pristiţu na
Zemlju. Kako su u usporedbi s tim blijede teţnje praznovjerja i
pseudoznanosti; kako je vaţno i bitno za nas da slijedimo i razumijemo
znanost, taj svojstveno ljudski pothvat.
Svaki vid prirode otkriva duboku tajnu te izaziva u nama znatiţelju i
strahopoštovanje. Teofrast je bio u pravu. Oni koji se boje svemira kakav
stvarno jest, oni koji upotrebljavaju nepostojeće znanje i zamišljaju
kozmos s ljudskim bićima u središtu, oni više vole nepostojanu utjehu
praznovjerja. Oni izbjegavaju umjesto da se suoĉe s istinom o svijetu. Ali
oni koji su dovoljno odvaţni da istraţuju tkanje i gradu kozmosa ĉak i
tamo gdje se on osjetno razlikuje od njihovih ţelja i predrasuda, prodrijet
će u njegove najdublje tajne.
Na Zemlji ne postoji ni jedna druga vrsta koja se bavi znanošću. Za
sada, to je iskljuĉivo ljudski izum razvijen prirodnim odabiranjem u
cerebralnom korteksu iz prostog razloga: on djeluje. Nije savršen. Moţe se
zloupotrijebiti. On je samo sredstvo. Ali to je daleko najbolje sredstvo koje
posjedujemo, ispravlja samog sebe, ide stalno naprijed, primjenjivo je na
sve. Ima dva zakona. Prvo: Nema svetih istina; sve pretpostavke se moraju
kritiĉki ispitati; tvrdnje autoriteta su bezvrijedne. Drugo: Sve što nije u
skladu s ĉinjenicama mora se odbaciti ili ispraviti. Moramo razumjeti
kozmos onakav kakav stvarno je, a ne pomiješati naše ţelje sa stvarnim
stanjem. Oĉiglednost je ponekad pogrešna; neoĉekivano je katkada istinito.
Ljudi svugdje sudjeluju u istim stremljenjima, ako je sadrţaj dovoljno
velik. A prouĉavanje kozmosa pruţa najveći mogući sadrţaj. Sadašnja
globalna kultura je neka vrsta drske novopridošlice. Pojavila se na
planetarnoj pozornici nakon ĉetiri i pol milijarde godina drugih zbivanja i,
nakon što se kroz ovih nekoliko tisuća godina ogledala oko sebe, proglasila
je da posjeduje vjeĉite istine. Ali u svijetu koji se mijenja tako brzo poput
našega, to je recept za nesreću. Ni jedna nacija, ni jedna religija, ni jedan
ekonomski sistem, ni jedan skup mudraca vjerojatno nema sve odgovore
potrebne za naš opstanak. Moraju postojati mnogi društveni sistemi koji bi
djelovali mnogo bolje od bilo kojeg postojećeg. U skladu sa znanstvenom
tradicijom, naša je obaveza da ga naĊemo.
***
Samo jednom u našoj povijesti pojavila se obećavajuća briljantna
znanstvena civilizacija. Zahvaljujući jonjanskom buĊenju, imala je svoju
citadelu u Aleksandrijskoj biblioteci gdje su prije dvije tisuće godina
najbolji umovi starine utemeljili osnove sustavnog istraţivanja matematike,
fizike, biologije, astronomije, knjiţevnosti, geografije i medicine. Mi još
uvijek gradimo na tim temeljima. Biblioteku su sagradili i podupirali
Ptolemejevići, grĉki kraljevi koji su naslijedili egipatski dio carstva
Aleksandra Velikog. Od vremena svog osnutka u trećem stoljeću prije naše
ere pa sve do razaranja sedam stoljeća kasnije, Biblioteka je bila mozaik i
srce starog svijeta. Aleksandrija je bila izdavaĉki centar planeta. Naravno,
tada još nije bilo tiskarskih strojeva. Knjige su bile skupe; svaka je bila
prepisivana rukom. Knjiţnica je bila riznica najtoĉnijih prijepisa na svijetu.
Ovdje je stvoreno umijeće kritiĉkog izdavaštva. Stari zavjet je došao do
nas preko grĉkih prijevoda raĊenih u Aleksandrijskoj biblioteci.
Ptolemejevići su posvetili velik dio svog enormnog bogatstva za
nabavljanje svake grĉke knjige kao i djela iz Afrike, Perzije, Indije, Izraela
i drugih dijelova svijeta. Ptolemej III Euerget ţelio je posuditi iz Atene
originalne rukopise ili sluţbene drţavne kopije velikih starih tragedija
Sofokla, Eshila, i Euripida. Atenjanima su one predstavljale kulturnu
baštinu - nešto poput originalnih rukom pisanih primjeraka i naslovnih
stranica Shakespeareovih djela u današnjoj Engleskoj. Oni su, meĊutim,
odbijali da posude rukopise makar i na kratko vrijeme. Tek nakon što je
Ptolemej garantirao njihov povratak ogromnim depozitom novca, pristali
su da posude ta djela. Ali Ptolemeju su ti svici bili vredniji od zlata ili
srebra. On je laka srca ţrtvovao depozit i pohranio originale najbolje što je
mogao u Biblioteku. Ljutiti Atenjani morali su se zadovoljiti kopijama koje
im je Ptolemej bez ikakva stida poslao u Atenu. Rijetko kada je neka
drţava tako pohlepno sakupljala riznicu znanja.
Ptolemejevići nisu sakupljali samo postojeće znanje; poticali su i
financirali znanstvena istraţivanja i na taj naĉin stvarali nova znanja.
Rezultati su bili zadivljujući: Eratosten je toĉno proraĉunao veliĉinu
Zemlje, kartografirao ju je i utvrdio da se u Indiju moţe doći jedreći, na
primjer, iz Španjolske prema zapadu. Hiparh je naslutio da se zvijezde
raĊaju, polako gibaju tijekom stoljeća i na kraju nestaju; on je prvi
katalogizirao poloţaje i sjajeve zvijezda da bi ustanovio takve promjene.
Euklid je napisao udţbenik geometrije iz kojeg se uĉilo dvadeset i tri
stoljeća, djelo koje je pomoglo pobuditi zanimanje za znanost kod Keplera,
Newtona i Einsteina. Galen je napisao osnovna djela o lijeĉenju i anatomiji
koja su vladala medicinom sve do renesanse. A bilo je, kako smo već
napisali, i još mnogih drugih.
Aleksandrija je bio najveći grad kojeg je antikni zapadni svijet ikad
vidio. Ljudi svih narodnosti dolazili su tamo trgovati, uĉiti. Bilo kojeg
dana, njegove luke su vrvile trgovcima, Ċacima i turistima. Bio je to grad
gdje su Egipćani, Arapi, Grci, Sirijci, Ţidovi, Perzijanci, Nubijci, Feniĉani,
Italici, Gali i Iberi razmjenjivali robu i ideje. Vjerojatno je ovdje rijeĉ
kozmopolit poprimila svoje pravo znaĉenje - graĊanin ne samo jednog
naroda, već ĉitavog svijeta, kozmosa.83 Biti graĊanin kozmosa...
Ovdje stvarno bijaše sjeme današnjeg svijeta. Što ih je sprijeĉilo da
puste korijenje i procvatu. Zašto je umjesto toga zapad drijemao tisuću
godina u mraku sve dok Kolumbo i Kopernik i njihovi suvremenici nisu
ponovo otkrili djela već uĉinjena u Aleksandriji? Ne mogu vam dati
jednostavan odgovor. Ali znam slijedeće: Nema ni jednog zapisa u cijeloj
povijesti knjiţnice da je bilo koji od tih slavnih znanstvenika i uĉenjaka
ozbiljno izazvao politiĉke, ekonomske i religijske osnove svog društva.
Sumnjali su u trajnost i nepromjenjivost zvijezda, ali ne i u pravednost
robovlasništva. Znanost i uĉenje predstavljahu iskljuĉivo pravo povlaštene
manjine.
Ogromna većina stanovnika grada nije imala ni najmanjeg pojma o
velikim otkrićima do kojih se dolazilo unutar zidova Biblioteke. Novi
pronalasci se nisu objašnjavali niti izlazili u javnost. Istraţivanja su im
donosila malo koristi. Otkrića na podruĉju mehanike i tehnike pare bila su
primjenjivana uglavnom za usavršavanje oruţja, podhranjivanje
praznovjerja i zabavu kraljeva. Znanstvenici nisu nikada shvatili
potencijale strojeva za oslobaĊanje ĉovjeka.84 Velika intelektualna otkrića
imala su samo nekoliko praktiĉkih primjena. Znanost nikada nije zaokupila
maštu mnoštva. Nije bilo protuteţe mrtvilu, pesimizmu, jadnom srljanju u
ruke misticizma. Kada je, nakon svega, svjetina pošla zapaliti Biblioteku,
tamo se nije našao nitko tko bi ih zaustavio. Posljednji znanstvenik koji je
radio u Biblioteci bila je matematiĉar, astronom, fiziĉar, i voditelj
neoplatonske filozofske škole - izvanredan raspon nadarenosti za bilo
kojeg pojedinaca u bilo kojem dobu. Zvala se Hipatija. RoĊena je u
Aleksandriji godine 370. U doba kad su ţene bile gotovo bespravne i kada
su smatrane pukim vlasništvom, Hipatija se kretala slobodno i samosvjesno
kroz tradicionalno muška podruĉja. Prema svim izvještajima bila je velika
ljepotica. Imala je mnogo prosaca, ali je odbijala sve ţenidbene ponude.
Aleksandrija njenog doba - tada već dugo pod rimskom upravom -
proţivljavala je godine teških kušnji. Ropstvo je klasiĉnoj civilizaciji
isisalo svu ţivotnu snagu. Sve jaĉa kršćanska Crkva uĉvršćivala je svoju
moć i krenula u zatiranje poganskih utjecaja i kulture. Hipatija je stajala u
epicentru tih moćnih društvenih virova. Ćiril, aleksandrijski patrijarh,
prezirao ju je zbog njenog bliskog prijateljstva s rimskim namjesnikom i
zbog toga jer je bila simbol uĉenosti i znanosti, a to je rana Crkva
uglavnom poistovjećivala s poganstvom. Premda se nalazila u velikoj
opasnosti po ţivot, ona je nastavila poduĉavati i objavljivati sve dok je
415. godine nije na njenom putu na posao presrela fanatiĉna rulja Ćirilovih
vjernika. Odvukli su je s koĉije, strgli joj haljine i naoruţani školjkama
zvanim petrovo uho, odrali je do kostiju. Njeni ostaci su spaljeni, njena
djela zatrta, njeno ime zaboravljeno. Ćiril je postao svetac.
Danas se tek nejasno sjećamo nekadašnje slave Aleksandrijske
biblioteke. Njeni posljednji ostaci razoreni su uskoro nakon Hipatijine
smrti. Bilo je to kao da je cijela civilizacija podvrgla samu sebe kirurškom
zahvatu na mozgu i na taj naĉin nepovratno uništila većinu svog pamćenja,
otkrića, zamisli i teţnje. Gubitak je bio neprocjenjiv. U nekim sluĉajevima
poznati su nam samo uzbuĊujući nazivi uništenih djela. Najĉešće nam nije
poznat ni autor ni naziv djela. Znamo da je od 123 Sofoklovih kazališnih
komada pohranjenih u Biblioteci preţivjelo samo sedam. Jedan od tih
sedam je Kralj Edip. Sliĉno je i s djelima Eshila i Euripida. To je tako
malo kao kad bi jedina saĉuvana djela ĉovjeka zvanog William
Shakespeare bila Koriolan i Zimska priča, a ĉuli smo da je on napisao i
neke druge komade nama nepoznate, ali oĉito cijenjene u njegovo vrijeme,
djela s naslovima Hamlet, Machbet, Julije Cezar, Kralj Lear, Romeo i
Julija.
Od fiziĉkog sadrţaja te slavne Biblioteke nije nam ostao ni jedan
jedini svitak. U današnjoj Aleksandriji mali broj ljudi uopće ima neku
predodţbu, a još manje pobliţe znanje o Aleksandrijskoj biblioteci ili o
velikoj egipatskoj civilizaciji koja joj je prethodila tisuće godina. Noviji
povijesni dogaĊaji i drugi kulturni imperativi izbili su u prvi plan. Isto
vrijedi posvuda na svijetu. Imamo tek najlabaviji kontakt s našom
prošlošću. A na puškomet od ostataka Serapeuma nalaze se svjedoĉanstva
mnogih civilizacija: zagonetne sfinge faraonskog Egipta; velik stup
postavljen u slavu rimskog cara Dioklecijana u znak zahvalnosti lokalnog
upravitelja što car nije dopustio da stanovništvo Aleksandrije skapava od
gladi; jedna kršćanska crkva; mnogi minareti; peĉati moderne industrijske
civilizacije - stambene zgrade, automobili, tramvaji, sirotinjske ĉetvrti,
kratkovalni relejni toranj. Milijuni niti prošlosti isprepliću se da bi stvorili
uţad i ţice današnjice.
Naša dostignuća temelje se na ostvarenjima 40.000 generacija naših
ljudskih predaka od kojih su svi, osim najsićušnijeg dijela, bezimeni i
zaboravljeni. Svakog ĉasa otkrivamo neku veliku civilizaciju kao što je na
primjer stara kultura Ebla koja je cvala prije nekoliko tisuća godina i o
kojoj nismo ništa znali. Tako malo poznamo našu vlastitu prošlost. Natpisi,
papirusi, knjige povezuju ljudsku vrstu u vremenu i omogućuju nam da
ĉujemo tih nekoliko glasova i slabe krikove naše braće i sestara, naših
predaka. A kakva je radost prepoznavanja kada ustanovimo koliko su nam
oni bili sliĉni!
U ovoj smo knjizi posvetili paţnju nekima od naših predaka ĉija
imena nisu zaboravljena: Eratosten, Demokrit, Aristarh, Hipatija,
Leonardo, Kepler, Newton, Huygens, Champollion, Humason Goddard,
Einstein — svi iz zapadnjaĉke kulture, jer je znanstvena civilizacija koja
nastaje na našem planetu uglavnom zapadnog porijekla. Ali svaka kultura -
Kina, Indija, zapadna Afrika, srednja Amerika - dala je velik doprinos
našoj globalnoj civilizaciji i imala je svoje plodonosne mislioce.
Zahvaljujući tehniĉkom napretku u komunikacijama naš planet nalazi se u
završnim fazama vratolomne trke povezivanja u jedinstvenu globalnu
zajednicu. Ako nam uspije postići integraciju Zemlje, a da ne zatremo
kulturne razlike i ne uništimo sami sebe, uĉinit ćemo veliku stvar.
Blizu mjesta Aleksandrijske biblioteke danas se nalazi sfinga bez
glave isklesana u doba faraona Horemheba u XVIII dinastiji, tisuću godina
prije Aleksandra Velikog. U vidokrugu poloţaja tog lavljeg tijela nalazi se
moderni kratkovalni relejni toranj. IzmeĊu njih razapeta je neprekidna nit
kroz povijest ljudske vrste. Od sfinge do tornja protekao je trenutak
kozmiĉkog vremena - trenutak u petnaestak milijardi godina koliko je
prošlo od velikog praska do danas. Vjetrovi vremena raznijeli su gotovo
cjelokupna svjedoĉanstva metamorfoza kozmosa od tada do danas. Dokazi
kozmiĉke evolucije su temeljitije uništeni nego li svi papirusni svici
Aleksandrijske biblioteke. A ipak smo odvaţnošću i inteligencijom ukrali
nekoliko letimiĉnih pogleda na taj zavojiti put kojim su kroĉili naši preci i
mi.
Neznano dugo nakon eksplozivnog izlijevanja materije i energije u
velikom prasku, kozmos je bio bez obliĉja. Nije bilo galaktika, planeta,
ţivota. Duboka neprozirna tama bila je svugdje, atomi vodika u praznini.
Tu i tamo nezamjetno su poĉele rasti guste nakupine plina, oblaci materije
su se kondenzirali - kaplje vodika masivnije od sunaca. Unutar tih kugli
plina po prvi puta su se razbuktale nuklearne vatre koje su latentno spavale
u materiji. Prva generacija zvijezda bila je roĊena natapajući kozmos
svjetlošću. U tim vremenima još nije bilo planeta na koja bi padala ta
svjetlost niti ţivih bića koja bi se divila sjaju nebesa. Duboko u zvjezdanim
pećima, alkemija nuklearne fuzije stvarala je teške elemente, pepeo
izgaranja vodika, atomsku gradu budućih planeta i ţivotnih oblika.
Masivne zvijezde su uskoro iscrpile svoja skladišta nuklearnog goriva.
Potresane kolosalnim eksplozijama, vratile su najveći dio svoje tvari u
rijetki plin iz kojeg su jednom bile kondenzirane. U tim tamnim bujnim
oblacima meĊu zvijezdama stvarale su se nove kaplje sastavljene od
mnogih elemenata, raĊale su se slijedeće generacije zvijezda. U blizini,
rasle su manje kaplje, tijela daleko premala da bi se u njima zapalila
nuklearna vatra, kapljice u meĊuzvjezdanoj magli na svom putu da iz njih
nastanu planeti. MeĊu njima nalazio se i jedan mali svijet od kamena i
ţeljeza, rana Zemlja.
Zgrušavajući se i grijući, Zemlja je oslobaĊala metan, amonijak,
vodu i vodikove plinove koji su bili zarobljeni u njezinoj unutrašnjosti
stvarajući prvobitnu atmosferu i prve oceane. Svjetlost Sunca proţimala je
i grijala prvobitnu Zemlju, izazivala oluje, stvarala munje i grmljavine.
Vulkani su rigali lavu. Ovi procesi su raskinuli molekule prvobitne
atmosfere; dijelovi su se ponovno spajali u sve sloţenije oblike koji su se
otapali u pradavnim oceanima. Nakon nekog vremena mora su postala
poput tople razrijeĊene juhe. Molekule su se poĉele organizirati i zapoĉele
su sloţene kemijske reakcije na mulju. Jednoga dana nastala je sluĉajno
jedna molekula koja je bila sposobna da izraĊuje grube kopije same sebe iz
drugih molekula u kaši. Kako je teklo vrijeme javljale su se znatno
dotjeranije molekule koje su se toĉnije reproducirale. Sito prirodnog
odabiranja bilo je naklonjeno onim kombinacijama koje su bile najbolje
prilagoĊene daljnjem reproduciranju. One molekule koje su najbolje
kopirale proizvodile su i najviše kopija. I prvobitna oceanska kaša
razrijeĊivala se budući da se trošila i transformirala u sloţene nakupine
samoreplicirajućih organskih molekula. Postepeno, nezamjetljivo, zapoĉeo
je ţivot.
Razvile su se jednostaniĉne biljke i ţivot je poĉeo stvarati sebi
vlastitu hranu. Fotosinteza je preobrazila atmosferu. Izmišljen je seks.
Nekoć nezavisni ţivotni oblici vezali su se zajedno i stvorili sloţenu
stanicu specijaliziranih namjena. Razvili su se kemijski receptori i u
svemiru se sada moglo kušati i mirisati. Jednostaniĉni organizmi su se
razvili u mnogostaniĉne kolonije dotjerujući svoje pojedine dijelove u
specijalizirane organske sisteme. Razvile su se oĉi i uši, i sada se u
kozmosu moglo vidjeti i slušati. Biljke i ţivotinje su otkrile da ţivot moţe
opstati i na tlu. Organizmi su poĉeli zujati, puzati, trĉkarati, gegati se,
kliziti, lepršati, trzati, penjati se i uzlijetati. Goleme zvijeri zatutnjile su
kroz tople dţungle pune isparina. Pojavili su se mali stvorovi koji su se
raĊali ţivi, umjesto u omotaĉima od tvrde ljuske, i u ĉijim je ţilama kolala
tekućina sliĉna sastavu ranog oceana. Ona su preţivjela zahvaljujući svojoj
hitrosti i lukavosti. A tada, prije samo jedan tren, neke sitne ţivotinje
spustile su se sa stabla. Stale su u uspravan poloţaj i nauĉile upotrebljavati
oruĊa, pripitomljavati druge ţivotinje, biljke i vatru te smislile jezik. Iz
pepela zvjezdane alkemije izranjala je sada svjesnost. Sve brţim koracima,
ta su bića izmislila pismo, gradove, umjetnost i znanost te poslala
svemirske brodove prema planetima i zvijezdama. A to su tek neke stvari
koje su stanju uĉiniti vodikovi atomi ako im stoji na raspolaganju petnaest
milijardi godina kozmiĉke evolucije.
Sve to zvuĉi poput epskog mita i to s pravom. Ali to je samo
jednostavan opis kozmiĉke evolucije u svjetlu znanosti našeg doba. S nama
nije lako izaći na kraj, a predstavljamo opasnost i po sebe same. Ali bilo
koji prikaz kozmiĉke evolucije stavlja nam jasno do znanja da treba
poštovati sva bića, sve stvorove Zemlje, posljednje proizvode radinosti
galaktiĉkog vodika. Negdje drugdje mogu postojati jednako zaĉuĊujuće
pretvorbe materije te stoga ĉeznutljivo osluškujemo njihov znak javljanja s
neba.
Postajao je u nama svojstven nazor da je osoba ili društvo malo
razliĉiti od nas, bez obzira tko smo to mi, nešto ĉudno ili bizarno u što se
ne smije imati povjerenja ili pred ĉime se moramo gnušati. Sjetite se samo
negativnih konotacija znaĉenja rijeĉi kao što su stranac i tuĎinac. A ipak
su spomenici i kulture svake naše civilizacije naprosto samo razliĉiti naĉini
ljudskog bitka. Neki izvanzemaljski posjetilac koji bi gledao razlike meĊu
ljudskim bićima i zajednicama našao bi da su te razlike beznaĉajne u
usporedbi sa sliĉnostima. Svemir je moţda gusto naseljen inteligentnim
bićima. Ali Darwinova je lekcija jasna. Ljudska bića nećemo naći nigdje
drugdje, samo ovdje. Samo na ovom malom planetu. Mi smo rijetkost
poput neke ugroţene vrste. Svatko je od nas, s kozmiĉke perspektive
gledano dragocijen. Ako se neki ĉovjek ne slaţe s vama, pustite ga da ţivi.
U stotinama milijardi galaktika nećete naći sliĉnog.
Ljudska povijest moţe se promatrati kao sporo svitanje svijesti da
smo pripadnici jedne veće grupe. U poĉetku je naša odanost bila usmjerena
prema nama samima i našoj najbliţoj rodbini, zatim prema skupini lovaca-
sakupljaĉa, zatim prema plemenima, malim naseljima, gradovima,
drţavama, nacijama. Proširili smo krug onih koje volimo. Sada smo
organizirali nešto što se umjereno opisuje kao supersile koje ukljuĉuju
grupe ljudi razliĉitog etniĉkog i kulturnog porijekla u nekovrsnu suradnju -
što svakako predstavlja humaniziraj uĉe iskustvo i nadograĊenu odliku.
Ţelimo li opstati, naše se odanosti moraju još proširiti da ukljuĉimo cijelu
ljudsku zajednicu, cijeli planet Zemlju. Mnogima od onih koji upravljaju
drţavama ta se ideja neće dopasti. Bojat će se gubitka vlasti. Naslušat
ćemo se o izdajstvima i nelojalnosti. Bogate drţave će morati podijeliti
svoje bogatstvo sa siromašnima. Ali izbor je, kao što je to jednom rekao u
drugom kontekstu H. G. Wells, svemir ili ništa.
***
Prije nekoliko milijuna godina ljudska bića nisu postojala. Tko će biti
ovdje za nekoliko milijuna godina? Tijekom 4,6 milijardi godina povijesti
našeg planeta nije ga ništa većeg napustilo. Ali sada se kroz planetni sustav
gibaju blistavi i skladni sićušni svemirski brodovi bez ljudske posade,
upućeni sa Zemlje. Letimiĉno smo upoznali dvadeset svjetova, meĊu njima
sve planete vidljive golim okom, sva ta noćna svjetla-lutalice koja su naše
pretke poticali prema znanju i ushićenju. Ako preţivimo, naše će doba biti
slavno iz dva razloga: da smo u tom opasnom trenutku tehnološke mladosti
uspjeli izbjeći samouništenje; i jer je ovo epoha u kojoj smo zapoĉeli naše
putovanje prema zvijezdama.
Taj izbor je krajnji i ironiĉan. Iste rakete nosaĉi koji se
upotrebljavaju za lansiranje sondi prema planetima, namijenjene su za
upućivanje nuklearnih bojevih glava narodima. Radioaktivni izvori
energije letjelica »Viking« i »Voyager« proizvod su iste tehnologije kojom
se izraĊuje nuklearno oruţje. Radio i radarske tehnike upotrebljavane za
praćenje i navoĊenje balistiĉkih projektila i za obranu od napada takoĊer se
upotrebljavaju za nadgledanje i upravljanje letjelicama na planete i za
prisluškivanje civilizacija smještenih u blizini drugih zvijezda. No vrijedi i
obratno. Ako nastavimo s teţnjom prema planetima i zvijezdama, još više
će se uzdrmati naš šovinizam. Zadobit ćemo kozmiĉke perspektive. Shvatit
ćemo da se naša istraţivanja mogu izvršiti samo u ime cjelokupnog
ĉovjeĉanstva. Uloţit ćemo sve naše snage u pothvat posvećen ne smrti već
ţivotu: proširenje našeg saznanja o Zemlji i njenim stanovnicima i traganju
za ţivotom drugdje. Istraţivanje svemira - s ljudima ili automatima -
koristi mnoga ista tehnološka i organizaciona umijeća i zahtijeva isti
stupanj smionosti i odvaţnosti kao i ratni pothvat. Ako bi došlo doba
stvarnog razoruţanja prije nego što zapoĉne nuklearni rat, takva
istraţivanja bi omogućila vojno-industrijskom kompleksu velikih sila da se
konaĉno angaţiraju na planetnom pothvatu. Sredstva trošena na
pripremanje rata mogu se relativno lako prebaciti za istraţivanje svemira.
 Razuman - ĉak i ambiciozan — program istraţivanja planeta pomoću
automatskih interplanetarnih sonda nije skup. Budţet namijenjen
svemirskim istraţivanjima u Sjedinjenim Drţavama prikazan je na tabeli.

Izdaci u sliĉne svrhe su u Sovjetskom Savezu nekoliko puta veći.

Zbrojeni, ti izdaci su jednaki cijeni dvije ili tri nuklearne podmornice po
desetljeću ili prekoraĉenju troškova na jednom od mnogih sistema
naoruţanja u jednoj jedinoj godini. U posljednjem kvartalu 1979. troškovi
programa izgradnje ameriĉkog aviona F/A-18 povećani su za 5,1 milijardu
dolara, a aviona F-16 za 3,4 milijarde. U Sjedinjenim Drţavama i
Sovjetskom Savezu potrošena je od samog poĉetka na programe
istraţivanja planeta pomoću automatskih sondi manje nego što je bilo
sramotno potrošeno, na primjer, u ameriĉkom bombardiranju Kambodţe
izmeĊu 1970. i 1975. gdje je dokazivanje nacionalnog prestiţa odnijelo
sedam milijardi dolara. Ukupna cijena programa kao što je slanje
»Vikinga« na Mars ili »Voyagera« prema vanjskim podruĉjima Sunĉevog
sustava je manja od troškova sovjetske invazije na Afganistan 1979-80.
Novac utrošen na svemirska istraţivanja se, zbog stimuliranja napredne
tehnologije i tehniĉke primjene, višestruko vraća. Jedna studija izraţava
mišljenje da se za svaki dolar utrošen na planete nacionalnoj ekonomiji
vraća sedam dolara. Pa ipak ima mnogo vaţnih i posve izvedivih misija
koje se zbog nedostatka fondova nisu ni pokušale ostvariti - ukljuĉivši i
automatska vozila koja bi krstarila površinom Marsa, susret s kometom,
sonde upućene na površinu Titana te potraga velikih razmjera za radio-
signalima drugih civilizacija u svemiru.
 Cijena velikih pothvata u svemiru - stalne baze na Mjesecu ili
spuštanje ljudi na Mars - je tolika da se oni neće realizirati u skorijoj
budućnosti osim ukoliko uĉinimo bitan napredak u nuklearnom i
»klasiĉnom« razoruţanju. Ĉak i u tom sluĉaju imamo na Zemlji preĉih
potreba. Ali ja uopće ne sumnjam da ćemo, ukoliko izbjegnemo
samouništenje, prije ili kasnije poduzeti takve misije. Gotovo je nemoguće
odrţati statiĉko društvo. To je vrsta psiholoških kamata na kamate : ĉak i
mala sklonost prema smanjenju troškova, zanemarivanju svemira,
sumirano preko mnogih pokoljenja dovodi do znaĉajnog nazadovanja. A
suprotno tome, ĉak i blago stremljenje prema svemirskim putovanjima -
što bismo nakon Kolumba mogli zvati »zvjezdani pothvat« - narasta preko
mnogih pokoljenja do znaĉajnog prisustva ljudi na drugim svjetovima, a to
je radost sudjelovanja nas u ţivotu kozmosa.
Prije nekih 3,6 milijuna godina je u sadašnjoj sjevernoj Tanzaniji
proradio jedan vulkan, a vulkanski pepeo prekrio okolne savane.
Paleantropolog Mary Leakey je 1979. u tom pepelu pronašla otiske stopala
- stopala, kako ona vjeruje, nekog ranog hominida, moţda jednog pretka
svih ljudi na današnjoj Zemlji. A 380.000 kilometara daleko od Zemlje, u
jednoj suhoj Mjeseĉevoj nizini koju su ljudi u trenutku optimizma nazvali
More tišine, nalazi se jedan drugi otisak noge, trag prvog ljudskog bića
koje je hodalo jednim drugim svijetom. Daleko smo dogurali u tih 3,6
milijuna godina i u 4,6 milijardi i u petnaestak milijardi godina.
Mi smo ovdašnje utjelovljenje jednog kozmosa koji je izrastao do
samosvijesti. Poĉeli smo razmišljati o našem porijeklu: zvjezdana tvar koja
razmišlja o zvijezdama; organizirani skupovi od deset milijardi milijarda
atoma koji razmišljaju o evoluciji atoma slijedeći u mislima dugi put na
kraju kojeg je, barem ovdje, niknula svijest. Naša je odanost upućena
ljudskoj vrsti i planetu. Mi govorimo u ime Zemlje. Obavezu da preţivimo
ne dugujemo samo sebi samima već i tom kozmosu, prostranom i golemom
iz kojeg smo ponikli.
 ZAHVALE
Osim onima kojima sam se zahvalio u uvodu, duboko sam zahvalan
mnogima koji su širokogrudno odvojili svoje vrijeme i pridonijeli svojim
iskustvom sadrţaju ove knjige, a meĊu njima su Carol Lane, Myrna
Talman i Jenny Arden: David Oyster, Richard Wells. Tom Weidlinger.
Dennis Gutierrez, Ron McCain. Nancy Kinney, Janelle Balnicke, Judy
Flanncrv i Susan Racho. ĉlanovi televizijske ekipe koja je radila na seriji
Kozmos; Nancy Inglis. Peter Mollman, Marylea O'Reilly i Jannifer Pelcrs
iz izdavaĉke kuće »Random House«; Paul West, koji mi je ustupio naslov
za 5. poglavlje; George Abell, James Allen, Barbara Amago. Lawrence
Anderson. Jonathon Arons. Halton Arp, Asma El Bakri. James Blinn, Bart
Bok, Zeddie Bowen, John C Brandt, Kenneth Brecher, Frank Bristow.
John Callgndar, Donald B. Campbell. Judith Campbell. Elof Axel Carlson.
Michael Carra, John Cassani. Judith Castagno, Catherine Cesarsky, Martin
Cohen. Judy-Lynn del Rey, Nicholas Devereux, Michael Devirian, Stephen
Dole, Frank D. Drake, Frederick C. Durant III, Richard Epstein, Von R.
Eshleman, Ahmed Fahmy, Herbert Friedman, Robert Frosch, Jon Fukuda,
Richard Gammon, Ricardo Giacconi, Thomas Gold, Paul Goldenberg,
Peter Goldreich, Paul Goldsmith, J. Richard Gott III, Stephen Jay Gould,
Bruce Hayes, Raymond Heacock, Wulff Heintz, Arthur Hoag, Paul Hodge,
Dorrit Hoffleit, William Hoyt, Icko Iben. Mikhail Jaroszynski. Paul Jepsen,
Tom Karp, Bishun N. Khare, Charles Kohlhase, Edwin Krupp, Athur Lane,
Paul MacLean, Bruce Margon, Harold Masursky, Linda Morabito,
Edmond Momjian, Edward Moreno, Bruce Murray. William Murnane.
Thomas A. Mutck, Kenneth Norris, Tobias Owen, Linda Paul, Roger
Payne, Vahe James B. Pollack. George Preston, Nancy Priest, Boris
Ragent, Dianne Rennell, Michael Rowton, Allan Sandage, Fred Scarf,
Maarten Schmidt, Arnold Scheibel, Eugene Shoemaker, Frank Shu, Nathan
Sivin, Bradford Smith, Laurence A. Soderblom, Hyron Spinrad, Edward
Stone, Jeremy Stone, Ed Taylor, Kip S.Thorne, Norman Thrower, O. Brian
Toon, Barbara Tuchman, Roger Ulrich, Richard Underwod, Peter van de
Kamp, Jurrie J. Van der Woude, Arthur Vaughn, Joseph Veverka, Helen
Simpson Vishniac, Dorothy Vitaliano, Robert Wagoner, Pete Waller,
Josephine Walsh, Kent Weeks, Donald Yeomans, Stephen Yerazunis,
Louise Gray Young, Harold Zirin i NASA. Edwardu Castenadi i Billu
Rayu zahvaljujem na posebnoj fotografskoj pomoći.
 Dodatak 1.
Reductio ad absurdum i drugi korijen iz dva

Izvorni pitagorejski dokaz o iracionalnosti drugog korijena iz 2

ovisio je o jednom naĉinu dokazivanja zvanom reductio ad absurdum,
svoĊenje na apsurd: pretpostavimo, naime, da je neki iskaz istinit,
slijedimo njegove posljedice i dolazimo do protuslovlja ĉime ustanovimo i
pogrešnost polaznog iskaza. Razmotrimo kao moderan primjer aforizam
velikog fiziĉara Nielsa Bohra: »Suprotnost svake velike ideje je neka druga
velika ideja.« Ukoliko bi ta tvrdnja stajala, njene bi posljedice u najmanju
ruku bile pomalo opasne. Na primjer, razmotrite suprotnost od zlatnog
pravila (Ĉini ti drugome što ţeliš da tebi ĉini drugi - po Mateju, 7, 12.
Prim. prev.) ili zabrane laganja ili zapovijedi »ne ubij«. Pogledajmo, dakle,
da li jesam Bohrov aforizam jedna velika ideja.« Ukoliko bi ta tvrdnja
stajala, njene bi posljedice u najmanju ruku bile pomalo opasne. Na
primjer, razmotrite suprotnost od zlatnog pravila ili zabrane laganja ili
zapovijedi »ne ubij«. Pogledajmo, dakle, da li je sam Bohrov aforizam
jedna velika ideja. Ako je tome tako, onda suprotna tvrdnja, »suprotnost od
svake velike ideje nije velika ideja« mora takoĊer biti istinita. Time smo
postigli reductio ad absurdum. Ako je suprotna tvrdnja laţna, aforizam nas
ne treba dalje zadrţavati, jer po vlastitom priznanju izriĉe da nije velika
ideja.
Iznijet ćemo ovdje modernu verziju dokaza o iracionalnosti drugog
korijena iz 2 koristeĉi reductio ad absurdum i jednostavnu algebru umjesto
iskljuĉivo geometrijskog dokaza kojeg su otkrili pitagorejci. Stil dokaza,
naĉin mišljenja, barem je isto tako zanimljiv kao i zakljuĉak:

Razmotrimo jedan kvadrat kojem stranice imaju duţinu jednu

jedinicu (1 centimetar. 1 inĉ, 1 svjetlosna godina, svejedno). Dijagonalna
crta BC dijeli kvadrat u dva trokuta koji sadrţe po jedan pravi kut. U
pravokutnim trokutima vrijedi Pitagorin pouĉak: 12 + 12 = x. No 12 + 12 =
1 + 1 = 2, dakle x2 = 2 i pišemo x = sqrt(2), što ĉitamo drugi korijen iz dva.
Pretpostavimo da je sqrt(2) racionalan broj: sqrt(2) = p/q gdje su p i q cijeli
brojevi. Oni mogu biti po volji veliki i stajati za bilo koje cijele brojeve.
Moţemo, dakako, zahtijevati od njih da nemaju zajedniĉku mjeru. Ako
bismo, na primjer, tvrdili da je sqrt(2) = 14/10, naravno da bismo taj
razlomak pokratili za faktor 2 i pisali p = 7, q = 5, a ne p = 14, q = 10. Bilo
koji zajedniĉki faktor u brojniku i nazivniku pokratili bismo prije nego što
poĉnemo. Imamo beskonaĉan broj p-ova i q-ova na raspolaganju. Iz sqrt(2)
= p/q kvadriranjem obje strane jednadţbe dobivamo da je 2 = p2/q2 ili,
mnoţeći obje strane jednadţbe s q2, dobivamo

p2 = 2 q2 (jednadţba 1)

Znaĉi da je p2 neki broj pomnoţen s 2. Stoga je p2 paran broj. Ali

kvadrat bilo kojeg neparnog broja je neparan broj (12 = 1, 32 = 9, 52 = 25,
72 = 49 itd.) Zato sam p mora biti paran broj pa moţemo pisati p = 2s. gdje
je s neki drugi cijeli broj. Uvrstimo to u jednadţbu (1) i dobijemo

p2 = (2s)2 = 4s2 = 2q2

Podijelimo li obje strane posljednje jednakosti s 2, nalazimo

q2 = 2s2

Stoga je i q2 paran broj pa istim takvim zakljuĉivanjem kakvo smo

koristili kod p, slijedi da je i q paran broj. Ali ako su p i q parni, oba
djeljivi s 2, onda nisu svedeni na svoju najmanju zajedniĉku mjeru. Što je u
suprotnosti s jednom od naših pretpostavki. Reductio ad absurdum. Ali o
kojoj se pretpostavci radi? Dokaz nam ne moţe pokazivati da je zabranjeno
svoĊenje na najmanju zajedniĉku mjeru to jest da je 14/10 dopušteno, a 7/5
nije. Prema tome, naša poĉetna pretpostavka mora biti kriva; p i q ne mogu
biti cijeli brojevi; sqrt(2) je iracionalan. U stvari, sqrt(2)=1,414235...
Kakav iznenaĊujuĉi i neoĉekivan zakljuĉak. Kako je elegantan
dokaz! Ali pitagorejci su smatrali da ne smiju dati na javu to veliko otkriće.
 Dodatak 2.
Pet pitagorejskih tijela

Pravilni poligon (na grĉkom naziv za »mnogokutan«) je geometrijski

lik s nekim brojem, n, jednakih stranica. Tako jeza n = 3 to istostraniĉan
trokut, n = 4 je kvadrat, za n = 5 je peterokut (pentagon) i tako dalje.
Poliedar (na grĉkom za »mnogostraniĉan« ) je pravilno tijelo ĉije su sve
strane poligoni to jest mnogokuti: na primjer kocka ima 6 kvadrata kao
stranice. Osnovna nit vodilja u radu pitagorejaca i Johanna Keplera bila je
ĉinjenica da moţe postojati pet i samo pet pravilnih poliedara.
Najjednostavniji dokaz toga otkrili su mnogo kasnije Descartes i Leonhard
Euler preko jednadţbe koja povezuje broj strana F, broj bridova E. i broj
kutova V pravilnog tijela:

V- E + F = 2 (jednadţba 2)

Tako kocka ima 6 stranica (F = 6) i 8 kuteva (V = 8) i 8-E+6 = 2, 14-

E= 2, E= 12; Jednadţba izriĉe da kocka posjeduje 12 bridova, koliko ih i
ima. Jednostavni geometrijski dokaz jednadţbe (2) moţe se naći u knjizi
Couranta i Robbinsa, (vidi bibliografiju). Pomoću jednadţbe (2) moţemo
dokazati da postoji samo pet pravilnih tijela:
Dvije stranice susjednih mnogokuta zajedniĉki dijele svaki brid kod
pravilnog tijela. Zamislite ponovo kocku gdje je svaki brid granica izmeĊu
dva kvadrata. Ako pobrojimo sve stranice svih strana pravilnog poliedra, n
F, pobrojit ćemo sve bridove dvaput:
nF=2E (jednadţba 3)
Neka broj r predstavlja broj koji kazuje koliko se bridova sastaje u
svakom stjecištu. Za kocku, r = 3. Isto tako. svaki brid povezuje dva
stjecišta. Ukoliko pobrojimo sve uglove-stjecišta, r V, takoĊer ćemo i svaki
brid pobrojati dvaput. Dakle:
rV=2E (jednadţba 4)
Uvrstimo li za V i F u jednadţbi (2) izraze iz jednadţbi (3) i (4), dobit
ćemo
 2E 2E
E 2
r n
Podijelimo li obje strane te jednakosti s 2 E, dobivamo
1 1 1 1
   (jednadţba 5)
n r 2 E
Znamo da je n jednak ili veći od 3, jer je najjednostavniji mnogokut
trokut sa tri stranice. Isto tako znamo da je r jednak 3 ili veći, jer se
najmanje tri stranice sastaju u nekom uglu poliedra. Ako su i n i r
istodobno veći od 3, lijeva sirana jednadţbe bila bi manja od 2/3 i
jednadţba ne bi bila zadovoljena za bilo koju vrijednost od E. Dakle,
jednim drugim reductio ad absurdum je ili n = 3, a r je 3 ili veći, ili je r = 3,
a nje 3 ili veći.
Ako je n = 3, jednadţba (5) postaje (1/3) + (l/r) = (1/2) + (l/E),
odnosno
1 1 1
  (jednadţba 6)
r E 6
U tom sluĉaju r moţe biti jednak jedino 3, 4 ili 5. (Ako bi r bio
jednak 6 ili veći, ta bi jednakost bila narušena.) Sada n = 3, r = 3 oznaĉava
tijelo kod kojeg se tri trokuta sastaju u svakom vrhu. Prema jednadţbi (6)
ono ima 6 bridova; prema jednadţbi 3 ima 4 stranice; prema jednadţbi (4)
ima 4 ugla. To je piramida odnosno tetraedar; n = 3, r = 4 je tijelo s osam
stranica kod kojeg se u svakom uglu sastaju 4 trokuta, a to je oktaedar; a n
= 3, r = 5 predstavlja tijelo s dvadeset stranica gdje se 5 trokuta sastaje na
svakom vrhu, a to je ikozaedar. (Vidi slike na strani 58.) Ako je r = 3
jednadţba (5) postaje
1 1 1
 
n E 6
i zbog istovjetnih razloga n moţe biti samo 3, 4 ili 5. Za n = 3
ponovo dobivamo tetraedar; n = 4 je sluĉaj tijela ĉije su stranice kvadrati, a
to je kocka; n = 5 odgovara tijelu ĉije su stranice 12 pravilnih peterokuta, a
to je dodekaedar (vidi slike na strani 184.)
Druge cjelobrojne vrijednosti nisu moguće za n i r te stoga postoji
samo pet pravilnih tijela, zakljuĉak apstraktne i divne matematike koji je,
kao što smo vidjeli, imao najozbiljniji temeljit utjecaj na praktiĉne ljudske
poslove.
 Kazalo
A Aritmetika, baza pet ili deset
Abbott, Edwin, Arp, Halton
Abu Simbel, Asirski izvještaj o stvaranju ĉovjeka
Adams, R.E.W, otkriće sistema kanala Maja Asteroidi
Afrika feniĉansko oplovljavanje, putovanja Astrologija, Bracheovo zanimanje za a,
Nizozemaca oko Afrike, Newtonovo zanimanje za a.,
Albedo Astronom, amater, epitaf
Albertus Magnus Astronomija, drevna grĉka, kineska, simboli
Aleksandar Veliki na zastavama,
Aleksandrija, biblioteka Atmosfera Zemlje: ugljiĉni dioksid, efekt
opaţanja Eratostena, znanost staklenika, kisik i dušik, zagaĊivanje,
Alfa Centauri, gornja a,
Alge, plavo-zelene Atomi u meĊuzvjezdanom plinu markazita,
Alica u zemlji ĉudesa, primjer utjecaja povećani, jezgre a., priroda atoma, u
gravitacije na materiju i svjetlost zvijezdama
Alkemija Atomska teorija Demokrita,
Alkmej Atomsko oruţje, vidi Nuklearno oruţje
Amalthea, satelit Jupitera Augustin, sveti,
Aljaska, posjeti La Perousea, Australija, nizozemske ekspedicije
Aminokiseline, Azteci, oboţavanje Sunca, b Povijest
Amsterdamska vijećnica, kraljevina, kronika, španjolsko osvajanje
skulptura,
Anaksagora, B
Anaksimandar iz Mileta Babilon, astronomija i astrologija, mit o
Anasazi, narod: astronomska znanja, stvaranju svijeta,
graĊevine crteţ supernove na stijeni, Bach, Johann Sebastian,
Anatomija, Alkmejeva otkrića Bacili u sredini bez kisika,
Andromeda, zvijeţĊe velika galaktika, vidi Banin, A.,
M 31 Bamardova zvijezda
Angkor Vat Barrow, Isaac,
Antarktik, Vishniacova mikrobiološka Bayeau, tapiserija iz,
istraţivanja, Bernoulli, Johann,
Antoku, legenda Bernstein, Narodna knjiga o prirodnim
Apianus, Petrus, Astronomicum Caesarium, znanostima,
Apollo Beros,
Apolonije iz Perga, Beskonaĉnost, znak za,
Aquarius, zvijeţĊe, vidi Vodenjak Beta Andromede,
Aranda, narod, mit o Velikom Ocu Beta Tauridi, meteorski roj,
Arecibo, opservatorij, meĊuzvijezdana Bhagavad Gita,
poruka, Bijeli patuljci, zvijezde,
Argon, atomi, Bik, vidi Taurus
Arhimed Bikini, pokusna eksplozija termonuklearnog
Aristarh sa Samosa oruţja
Aristotel Biljke, stanice, stvaranje kisika,
Bitovi informacija (binarne znamenke), Crni patuljci, zvijezde,
koje koriste bakterije i amebe, koje Crvić, elektronski mikrograf,
koriste, kitovi, u knjiţnicama, u mozgu, Crveni divovi, zvijezde, Sunce će postati
Blizanci, provjera astrologije, c.d.,
Bohr, Niels, Crveni pomak,
Brahistokronski problem, Cydonia, podruĉje na Marsu,
Brane, Tycho, o astrologiji i alkemiji Kepler Cygnus, zvijeţĊe, vidi Labud
i opaţanje supernove, Cygnus X-1,
Britansko meĊuplanetarno društvo,
Bruno, Giordano, D
Brzina svjetlosti, 5, meĊuzvijezdana Darwin, Charles, Porijeklo vrsta, teorija
putovanja, u Specijalnoj teoriji evolucije,
relativnosti, Dedal, projekt,
Brzina zvuka, Deimos, satelit Marsa,
Buda, Demokrit iz Abdere, teorija o atomima,
Buffon, Georges Luis Leclerc, Comte de, portret na grĉkoj novĉanici,
Burke, Bernard, Dendera, hram, prikaz zvijezda,
Burroughs, Edgar Rice, priĉe o Marsu od, Deneb,
Bussard, R. W., meduzvjezdani brod-usisaĉ, Deva, arapsko zvijeţĊe,
Deoksiribonukleinska kiselina, vidi DNA
C Descartes, Rene,
Calame, Odile, Diferencijalni raĉun,
Casa Bonita, N. M., Dijamanti, u kometima i meteoritima,
Casa Rincanada, N, M, Dimenzija, ĉetvrta,
Cassiopeia A, Dinosauri,
Celichius, Andreas, Diogen,
Centaurus A, galaktika (NGC5128) Dionizije Traĉanin,
Carebralni korteks, DNA, dvostruka spirala, i seksualna
Chaco, Kanjon, N. M., aktivnost,
Champollion, Jean Francois, prouĉavanje DNA polimeraza (enzim),
egipatskih hijeroglifa, Dodekaedar,
Chryse, podruĉje na Marsu, Dogonski prikaz stvaranja svijeta,
Ciceron, Dolina kraljeva, Egipat: motivi Sunca i
Ciolkovski, Konstanti n Eduardoviĉ, zvijezda, stela,
Circinius X-2, Dominik, sveti,
Clube, S., Donne, John,
Comte, Auguste, Dopplerov efekt,
Cornell, Sveuĉilište, Laboratorij za Drake, Frank, jednadţba,
planetarna istraţivanja, sinteza organske Drosophila melanogaster,
tvari, Drugi svjetski rat, konvencionalne bombe,
Corpus callosum, nuklearno oruţje,
Cortes, Hernan, Drveće,
Cosa, Juan de la, zemljovid obih Amerika, Dürer, Albrecht,
Crane, Hart, Dupini, zvukovi (pjesme),
Crne jame, u galaktikama, u vezi s Dušik u atmosferi,
kvazarima,
E Fotoni,
Ebla, Fotosinteza,
Eddington, Sir Arthur Stanley, Fourier, Joseph,
Efekt staklenika, u atmosferi Zemlje, na Fox, Paul,
Veneri Franklin, Kenneth,
Egipat, drevna civilizacija, astrologija, Friedmann, Imbre,
hijeroglifi, ĉarolijska izreka Rau, prikaz
stvaranja svijeta, zemljovidi, G
Einstein, Albert, »ĉudesna godina 5«, opća Galaktike, Centaurus A (NGC 5128), crne
teorija relativnost, specijalna teorija jame u g., crveni pomak, eksplodirajuća
relativnosti, teorija o korpuskularnoj radiogalaktika sa simetriĉnim
prirodi svjetlosti, izbaĉajem, Dopplerov efekt, eliptiĉne,
Einsteinov visokoenergetski opservatorij, eliptiĉka, radio-slika, jata, jato u
istraţivanje nebeskih dubina, Herkulu, jato Virgo, kvazari u g.,
Elektroni, lokalna grupa, prstenaste, Seyfertov
Elementi, kemijski, rijetki, u zvijezdama, Sekstet, Sombrero, spiralne, spiralni
Elementi, antiĉki, kraci, Stephanov Kvintet, sudar,
Emmons, G.T., vrtloţna, Mlijeĉni put
Empedoklo, Galen,
Encyclopaedia Galactica, hipotetski izvadci Galileo, Galilei, Huensova slika, Katoliĉka
o izvanzemaljskim civilizacijama, crkva i G. opaţanje Venere, teleskop G.,
hipotetskih svjetovi, Gama zrake, provala g. z. ostatak
Endoplazmiĉki retikul, supernove,
Enuma Elish, Gamow, George,
Enzimi, Ganimed, satelit Jupitera,
Eratosten, Garcilaso de la Vega,
Eridanus, zvijeţĊe, istraţivanja nebeskih Genetska knjiţica,
dubina, Genetski kod,
Erozija, Geocentriĉka hipoteza,
Eshil, Geografska duţina, odreĊivanje,
Eskimski mit o stvaranju svijeta, Gervazije iz Canterburya, kronika,
Euklid, Giacconi, Ricardo,
Eudokso, Gilbertovo otoĉje, mit o stvaranju svijeta,
Europa, satelit Jupitera, Gingerich, Owen,
Euripid, Giotto, Poklonstvo Maga,
Evolucija Darwinova teorija, grĉke teorije o Goddard, Robert, Hutchings, rakete po
e. ljudskih bića, mutacije u e., Prirodno nacrtima G.,
odabiranje, umjetno odabiranje, Gravitacija, g. na Zemlji, poremećaj u graĊi
prostora, Newtonova teorija g. utjecaj na
F materiju i svjetlost, primjer iz Alice u
Farrington, Benjamin, Zemlji Ĉudesa,
Fidţijski mit o stvaranju svijeta, Grĉka civilizacija i znanost, zemljovid,
Fizika, novi zakoni, evolucija ţivotinja, teorija, matematika,
Fobos, satelit Marsa, anatomija, astronomija, mjerenje
Fosilna goriva, vremena, nazadovanje znanosti,
Fosili, robovlasniĉko društvo, teorija o
 atomima, Hume, David,
Grĉka knjiţevnost u Aleksandrijskoj Huxley, T. H., 3,
biblioteci, Huygens, Christiaan, astronomija,
Grotius, Hugo, istraţivanja mikroskopom, izumi,
Gugol, mjedena ploĉa za mjerenje udaljenosti
Gugolpleks, zvijezda, portret, o naseljivosti planeta,
GX -4, zvijezda, istraţivanja teleskopom, teorija o prirodi
svjetlosti,
H Huygens Constantijn,
Halley, Edmund, Hygnius, Caius, De Sideribus Tractates,
Halleyev komet, vidi komet Halley
Hals, Frans, I
Harlow, Harry i Margaret, Indija, drevna kultura,
Haron, satelit Plutona, Indijanci, ameriĉki astronomija, La Perouse
Hartung, Jack i I., predaja Tlingita, vidi takoĊer
Heike, samurajski klan, Anasazi, Azteci, Maya
Heike raĉići, Indoneţanski Palintangatan astrološki
Heksokinaza (enzim), kalendar,
Helfand, David, Inercija, zakon,
Helikaza (enzim), Infracrveno zraĉenje,
Helij, atomi, u Suncu, u zvijezdama, Inka, mit,
Helikopter, Leonardov nacrt, Integralni raĉun,
Heliocentriĉka hipoteza, Inteligencija: ljudskih bića, na drugim
Heliopauza, planetima, ţivotinja,
Hera, Io, satelit Jupitera, atmosfera, karta, model,
Herc, jedinica za frekvenciju, vulkani na I.,
Herin hram, na Samosu, Iracionalni brojevi,
Heron iz Aleksandrije, Islandska Edda Snorri Sturlusona,
Herofil iz Halkedona, Istodobnost, paradoks,
Herschel, William, Istraţivanje svemira, u budućnosti,
Hijeroglifi, Ivan Pavle II, papa,
Hinduizam: smrt i ponovo roĊenje Izvanzemaljski posjetioci, vidi takoĊer ţivot
kozmosa, Šivin ples stvaranja, na drugim svjetovima
Hiparh, Izvanzemaljci (u znanstvenoj fantastici),
Hipas,
Hipatija, J
Hirošima, nuklearni napad, Japanski mit o stvaranju svijeta,
Holbach, Paul Heinrich Dietrich, barun od, Jezuiti u Kini, .
Hooke, Robert, Job, knjiga o,
Huai-nan Cu, Jonija, kultura i znanost, vidi i grĉka
Hubble, Edwin, civilizacija i znanost
Huggins, William, Jonsko more,
Huiĉolski crteţ stvaranja svijeta, crteţ o Josip Flavije,
porijeklu Sunca, Jupiter, Galilejevi sateliti, magnetsko polje,
Humason, Milton, komet kojeg je otkrio H., model, prstenovi, putanja, radio-emisija,
Humboldt, Alexander von, sateliti, Velika crvena pjega, vodik u
 J.,Voyageri i J., Moguć ţivot, Jupiteru Komet iz 1566.,
sliĉni planeti, mogući oblici ţivota na, Komet iz 1577.,
Kometi: hipoteza Velikovskog, krhotine
K koje padaju na Zemlju, meteori i
Kalendari, drevni astronomski, meteoriti kao ostaci kometa, putanje,
Kalisto, satelit Jupitera, struktura, sudari s planetima kao
Kambrijska eksplozija, upozorenje i znaci nesreće,
Kant, Immanuel, Komet West,
Kanterberijski fratri, opaţanja pada tijela na Konfucije,
Mjesec, Kopernik, Nikola, astronomija,
Kaos, grĉka interpretacija, Kozmiĉko zraĉenje,
Karnak: ruševine, hram, Kozmos: evolucija, grĉko shvaćanje k.,
Kasner, Edward, Krateri: na Zemlji, na Jupiterovim
Katoliĉka crkva: i Galileo, i Kepler, i satelitima, na Marsu, na Mjesecu, na
Kopernik, planetima, na Veneri
Kazantzakis, Nikos, Krez, kralj Lidije,
Kenko, Ksenofont,
Kepler, Johann,astronomija, kozmiĉka Kuga, nakon nuklearnog rata,
misterija, teorija, o kometima, opaţanje Kuiper, Gerard, Peter,
supernove, Somnium, Sklad svijeta, Kulik, L. A.,
zakoni gibanja planeta, utjecaj na !Kung Bušmani, poimanje Mlijeĉnog Puta,
Newtona, ţivot i djelo treći zakon, i Kuo Šu-ĉing,
Tycho Brane, Kuran,
Keynes, John Maynard, o Newtonu, Kvarkovi,
Kina: astronomija, drevna kultura, velika Kvazari, u galaktikama,
putovanja, mit o stvaranju svijeta,
nizozemska putovanja u K. tisak i L
knjige, Laboratorij za mlazni pogon (JPL),
Kisik, u atmosferi, Labud, zvijeţĊe,
Kissinger, Henry, Labudov Kolut,
Kitovi, genetska grada, k. grbavci, Lao-ce,
komunikacije, pokolj kitova, k. usani, La Perouse, Comte de, ekspedicija na
zvukovi (pjesme) k., Aljasku,
Knjiţnica mozga: kitova, ljudi, Laserski retroreflektori na Mjesecu,
Knjiţnice, — vidi takoĊer Aleksandrijska Lav (Leo), zvijeţĊe,
biblioteka Leakey, Mary,
Klor, pretvaranje u atome argona, Ledenjaci,
Kloroplasti, Leeuwenhoek, Anton van, istraţivanja
Kocka, — hiperkocka (teserakt), mikroskopom,
dvodimenzionalen prikaz Leibniz, Gottfried Wilhelm von
Kolumbo, Kristofor, Leonardo da Vinci, nacrti za leteće strojeve,
Komet Arend-Roland, Lilienthal, Otto,
Komet Encke, Locke, John,
Komet Halley, London, uzroci smrtnosti u 1632.,
Komet Humason, Long, Knox,
Komet Ikeya-Seki, Louis XVI,
Lowell, Percival, istraţivanje Marsa Merton, Robert,
Lowell opservatorij, Flagstaff, Ariz., Meteori: kao ostaci kometa, rojevi,
Luther, Martin, Meteoriti,
Limfociti, Meteorski krater, Ariz.,
Ljudska bića: budućnost, evolucija, Mezopotmaska astronomija,
inteligencija, kemijskisastav, shvaćanje Michel, John,
kozmosa, utjecaj na okolinu, Michelson-Morely eksperiment,
Ljudsko ponašanje, Mikroskop,
Mikrotubule,
M Mitohondrij,
M 13 kuglasti skup, Mitovi o stvaranju i religijska tumaĉenja,
M 31 galaktika, Mlijeĉni Put, gibanje zvijezda u, gibanje
M 81 galaktika, prema jatu Virgo, jezgra, kuglasti
M 87 galaktika, skupovi, super nove u,
M 104 galaktika, vidi Sombrero Miller, Stanley,
Maclaurin, Colin, Mjesec: krateri, otisak stopala na, pomrĉina,
MacLean, Paul, nastanak,
Magellan, Ferdinand, Moctezuma,
Magelanov oblak: Veliki, Mali, Molekule, u stanicama, kod porijekla ţivota
Mahapurana Jinasena, Montaigne, Michel, Eyquem de,
Marduk, Morabito, Linda,
Mariner 9, opaţanje Marsa, Morowitz, Harold,
Mariner, dolina (Vallis Marineris), Mount Wilson opservatorij,
Mars, atmosfera, biološka istraţivanja, Mozak, cerebralni korteks, neuroni, R-
buduća istraţivanja, kanali, krateri, kompleks
Kasei Vallis, Lowellova ispitivanja, Mulholland, Derral,
Noctis Labyrinthus, Olympus Mons, Muller, H. J.,
model polarne kape, piramide mogući Mutacije, letalne, prouzrokovane
ţivot, sateliti, vidi takoĊer Deimos i nuklearnim oruţjem, m. od prirodnog
Fobos teraformiranje, Thersis plato, zraĉenja, u nukleotidima
Viking, ispitivanja, vjetrovi, vulkani,
Mars 3 i 6, sovjetske letjelice, N
Matematika: grĉka, drugi korijen iz dva, Nagasaki, nuklearni napad,
Mauna Kea, Havaji, Napier, W.,
Mazets, E. P., Napoleon, egipatska ekspedicija,
Maya, sistem kanala, NASA, budţet,
McDonald opservatorij, sveuĉilište Teksas, Navajo, crteţi u pijesku,
teleskop, Neho, faraon,
MeĊuzvjezdane komunikacije, radio, Nepoznati leteći objekti (NLO), vidi
MeĊuzvjezdani letovi, istraţivanja i takoĊer izvanzemaljski posjetioci
kolonizacija Neptun,
MeĊuzvjezdani plin, Neutrini, XV,
MeĊuzvjezdana prašina, Neutroni,
Memnonski kolosi, Neutronske zvijezde,
Menok i Xrat, Newman, William I.,
Merkur, krateri, Newton, Isaac, diferencijalni i integralni
 raĉun, kronologija drevnih civilizacija, galaktikama, Keplerovi zakoni putanje
opaţanja kometa, Principia teorija Planetni sustavi, hipotetski, kompjuterski
gravitacije, varijacioni raĉun, zakon program ACCRETE,
inercije, Platon,
NGC, klasifikacija galaktika, vidi galaktike Platonska tijela, vidi pravilna tijela
Nizozemska: istraţivanje i trgovina, kao Plavi pomak spektra,
intelektualno i umjetniĉko središte Plejade,
Nizozemska istoĉnoindijska kompanija, Plinije,
Nove, Plutarh,
Nuklearno naoruţanje, trka u, Pluton,
Nuklearni fuzioni reaktori, Plutonij,
Nuklearni rat, posljedice, spreĉavanje, Polikrat,
Nuklearno oruţje, eksplozije, u projektu Pollak, J.
Orion, u drugom svjetskom ratu, Pitagora,
Nukleinske kiseline, genetskoj graĊi, Pitagorejci,
Nukleotidske baze, Pitagorin pouĉak,
Nukleotidi, Popol Vuh, Kviĉe Maya,
Pravilna tijela, kod Keplera,
O Prescott, James W.,
Oblaci crne prašine, vidi i meĊuzvjezdana Prirodo odabiranje,
prašina Projekt Dedal,
Oceani, ţivot u, Projekt Orion,
Okoliš, ljudski utjecaj na, Prostor: zakrivljen, i vrijeme,
Opća teorija relativnosti, Proteini, i DNA,
Orion, zvijeţĊe, Protoni,
Orion, projekt, Proxima Centauri,
Orionova maglica, unutrašnjost, spiralni Ptolemej (Claudius Ptolemaeus),
krak, Trapez, astrologija, astronomija, o kometima,
Ovidije, Ptolemej III Euerget,
Ptolemej V Epifan,
P Ptolemejevići, kraljevi,
P'an Ku, mitovi o, Pulsari, u objašnjenju kvazara, u središtu
Paracelzus, Rakovice, u središtima ostataka
Pascal, Blaise, supernovih, vidi takoĊer neutronske
Pasteur, Luis, zvijezde
Payne, Roger, Putovanje kroz vrijeme,
Peale, Roger,
Peale, Stanton, R
Periklo, Radio-astronomija,
Petar Veliki, car, Radio-komunikacija: meĊuzvjezdana, s
Pioneer, letjelice, opaţanje Saturna, drugim svjetovima,
Pioneer Venus, fotografije sa, Radio-teleskopi,
Pismo, Rak, zvijeţĊe,
Planetarne maglice, Rakete,
Planeti, u astrologiji, Huygensova Rat, uzroci, Richardsonova istraţivanja,
istraţivanja, broj planeta u svim dijagram,
Reductio ad absurdum, istraţivanja, potraga za izvanzemaljskim
Relativnost, Opća teorija Specijalna teorija civilizacijama,
Rembrandt, Slipher, V. M.,
Rendgenske zrake (X-zrake), Smoot, George,
Ribonukleinske kiseline, vidi RNA Snellius, Willebrord,
Ribosomi, Sobotoviĉ, E.,
Richardson, L. F., dijagram, Sofoklo,
Rishpon, J. Sokrat,
R-kompleks, Sunĉevi sustavi, hipotetski, vidi planetni
RNA, sustavi
Roosevelt, Franklin D., Sombrero, galaktika, M (NGC 104),
Ropstvo u grĉkoj civilizaciji, Sovjetski Savez, izdaci za svemirska
Rosetta, kamen iz, , istraţivanja invazija Afganistana, sonde
Rozeta, maglica, na Marsu, programi istraţivanja planeta,
Rubens, Peter, Paul, potraga za izvanzemaljskim
Rudolf II, car, civilizacijama,
Ruka, znaĉaj, Spektar,
Russel, Bertrand, Spinoza, Benedict,
Rutherford, Ernest, Stanice, biljne, ţivotinjske jezgra, porijeklo
St. Helens, erupcija vulkana,
S SS zvijezda,
Sacro Bosco, Joannes de, Sphaera mundi, Stephanov Kvintet,
Sagittarius, vidi Strijelac Stonehenge,
Salpeter, E.E., Strabon,
Samos, Herin hram, Eupalionski tunel, Strijelac, zvijeţĊe, nakupina zvijezda u,
Satovi, nautiĉki, Sumerski mitovi o stvaranju svijeta,
Saturn, Huygensova istraţivanja, piktogram za boga,
magnetsko polje, model, opaţanja Sunce, evolucija, fotosfera, magnetsko
Pioneera prstenovi, putanja, sateliti, polje, nastanak, kao središte svemira,
Schiaparelli, Giovanni, koronalna šupljina, neutrini, petlje
Schiller, Jules, Coelum Stellatum ioniziranog plina, Sunĉevi bljeskovi,
Christianum Concauum, Sunĉeve bure, Sunĉeve prominencije,
Seks, u evoluciji, Sunĉev vjetar mjerenje udaljenosti do
Sekvoja, drveće, S., S. U Mlijeĉnom Putu, unutrašnjost
Seyfertov Sekstet, S.,
Sfere, nebeske, Sunĉeve pjege,
Sfinga, Svemirci, vidi izvanzemaljci
Shakespeare, William, Svemirski brod, akceleracija i brzina leta,
Shapley, Harlow, nacrti za meĊuzvjezdane brodove,
Sherrington, Charles, Svjetlosna godina,
Sikorsky, Igor, Svjetlost: Dopplerov efekt, Einsteinova
Silicij atomi, fuzija, teorija, Huygensova teorija, Newtonova
Sirius, mjerenje udaljenosti, teorija, brzina,
Sivin Nathan, Supernove, eksplozije s., s. i nastanak novih
Sjedinjene Drţave, bombardiranje planetnih sustava, ostaci s., s. U teoriji
Kampuĉije, budţet za svemirska kvazara,
Svemir: beskonaĉan niz s., Uranij,
Ĉetverodimenzionalni s., oscilirajući s. Urey, Harold,
razvoj i struktura, širenje s. veliki prasak Utopia, podruĉje na Marsu,
i nastanak s.,
Swift, Jonathan, V
V-2, raketa,
Š V Scorpii, zvijezda,
Širina, geografska, odreĊivanje, van Gogh, Vincent,
Šiva, ples stvaranja, Varijacioni raĉun,
Šklovski, I. S., Vela, satelit,
Šume, uništenje, Velikovsky, Immanuel,
Venera, atmosfera, efekt staklenika i
T temperatura, Galilejeva opaţanja, model
Tai, rukopis o astrologiji i astronomiji, površine, površina, radio i radarska
Tales iz Mileta, opaţanja, temperature na tlu,
Talmey, Max, Venera, letjelice, opaţanja Venere,
Tantriĉki budizam, svjetsko jaje, Vermeer, Jan,
Tanzanija, otisak ljudskog stopala, Vespucci, Amerigo,
Taurus (Bik), zvijeţĊe, supernova u T., Viking 1,
Teleskop: izum, Viking 2,
Televizija, emisija sa Zemlje, Viking, misije na Mars, biološka ispitivanja,
Teraformiranje, Marsa, mjesta spuštanja, orbiteri, uzorci tla,
Teserakt (hiperkocka), Vinci, Leonardo da, vidi Leonardo da Vinci
Teodor, izumi, Virgo, jato,
Teofrast, Viroidi,
Tisak, izum, Vishniac, Helen, Simpson,
Titan, satelit Saturn a, atmosfera mogućnost Vishniac, Wolf, na Antarktiku,
ţivota na T., Wolfova zamka, Višestaniĉni organizmi,
Tingit, Indijanci, Vodik, u atmosferi, u Mlijeĉnom Putu, u
Toon, O. Suncu, u zvijezdama,
Toscanelli, Paolo dal Pozzo, zemljovid, Voltaire, Francois Marie Arouet,
TridesetgodiŠnji rat, Vodenjak, zvijeţĊe,
Trifid maglica, Voyager l, opaţanja,
Trilobiti, Voyager 2, opaţanja,
Tunguski dogaĊaj, Voyager, letjelica, poruke za
Twain, Mark, izvanzemaljske civilizacije,
Vrijeme i prostor,
U Vrlo Veliki Postav (VLA), radioteleskop,
Ugljiĉni dioksid, u Zemljinoj atmosferi,
Ugljik: atom, jezgra, ţivot povezan sa, W
Ugljikohidrati, WAC Corporal raketa,
Uhuru, opaţanja rendgenskih zraka, Waldseemiiller, Martin,
Ultraljubiĉasto zraĉenje, Wallace, Alfred Russel, kritika Lowella,
Umjetno odabiranje, teorija evolucije,
Uran, prstenovi, sateliti, Voyager 2 prolazi Wallenstein,
pokraj U., Welles, Orson, Rat svjetova, dramatizacija
 na radiju,
Wells, H. G., "Otkriće budućnosti", Rat
svjetova, vremeplov,
Wesley, John,
Whright, Thomas,
Wilkins, John,
William Osvajaĉ,
Wren, Christopher,
Wurttemberg, knez od,
Y prividna gibanja planeta kroz z.,
Young, Thomas,
Z Ž
Zastave, astronomski simboli na,
ZagaĊivanje atmosfere,
Zemlja, 5, 7, kao središte svemira,
Eratostenovo mjerenje Z., krateri na Z.,
oplovljavanje Z., pogled s Mjeseca,
pogled iz svemira, razvoj Zemlje,
putanja oko Sunca, promjene površine,
smrt Zemlje, velika putovanja,
Zeus,
Znanstvena fantastika: svemirci u z.f.,
izvanzemaljske civilizacije u z. f.,
Keplerov Somnium, Mars u z. f., vidi
takoĊer Wells, H. G.
Zodiak, znaci Z.,
Zoroastro,
Zrak: sastav, Empedoklov eksperiment
Zrakoplov, Leonardovi nacrti,
Zvijezde, drevne zamisli o zvijezdama,
dvojne zvijezde, u astrologiji, mjerenje
udaljenosti, evolucija z., roĊenje z.,
temperature u središtima,
ZvijeţĊa, u astrologiji, kompjuterski prikazi
Zvuk, širenje, brzina,
Ţidovsko-kršćanski nazor o stvaranju
svijeta,
Ţivotinje, pripitomljavanje, inteligencija
Ţivot na Zemlji, na Antarktiku, novi oblici
nakon kambrijske eksplozije, porijeklo,
ţ. i svjetlost Sunca,
Ţivot na drugim svjetovima, inteligencija,
kemijski sastav, mogući oblici ţ. Na
Jupiteru sliĉnom planetu, pokušaji
komuniciranja, radio-komunikacije,
tehniĉke civilizacije znanost i
matematika kao zajedniĉki jezik,
 O autoru

Carl Sagan je upravitelj Laboratorija za planetarna istraţivanja i

profesor astronomije i svemirskih znanosti na katedri David Duncan na
Sveuĉilištu Cornell. Igrao je vodeću ulogu u misijama Marinera, Vikinga i
Voyagera za što je dobio NASA-inu medalju za izuzetna znanstvena
dostignuća te meĊunarodnu astronautiĉku nagradu Prix Galabert za
izuzetno sluţenje javnosti. Zauzimao je takoĊer poloţaj predsjedavajućeg
Odjela za planetarne znanosti Ameriĉkog astronomskog društva,
predsjedavajućeg Ameriĉke zajednice za napredak znanosti i bio je
predsjednik planetološke sekcije Ameriĉke geofiziĉke unije. Tijekom
dvanaest godina bio je glavni urednik Icarusa, vodećeg struĉnog ĉasopisa
za istraţivanje planeta. Osim objavljenih 400 znanstvenih radova i
popularnih ĉlanaka, dr. Sagan je autor ili koautor preko desetak knjiga
ukljuĉujući Razuman život u svemiru (Intelligent Life in the Universe),
Svemirska veza (The Cosmic Connection), Zmajevi raja (The Dragons of
Eden), Romoni Zemlje (The Murmurs of Earth) i Brokin mozak (Broca's
Brain). Godine 1975. dobio je nagradu Josepha Priestleya za »izuzetne
doprinose za dobrobit ĉovjeĉanstva«, a 1978. Pulitzerovu nagradu za
knjiţevnost.
1
Tako se nazivaju zato jer se dobivaju presijecanjem stošca pod raznim kutovima.
Osamnaest stoljeća kasnije Apolonijevi radovi o presjecima stošca pomoći će Johannu
Kepleru da po prvi put shvati kretanje planeta.
2
Premda je tradicionalna zapadna religijska misao uporno podrţavala suprotno pa je, na
primjer, 1770. godine John Wesley smatrao: »Smrti nikada nije dozvoljeno uništiti [ĉak
ni] najneznatniju vrstu.«
3
U svetoj knjizi Maya, Popol Vuh, razni oblici ţivota su opisani kao neuspjeli pokušaji
bogova koji eksperimentiraju s namjerom da stvore ljude. U ranim pokušajima nisu se
mnogo pribliţili tom cilju, budući da su napravili samo niţe ţivotinje; pretposljednji put
uspjeh je bio blizu: naĉinili su. majmune. U kineskom mitu ljudi su nastali od mnoštva
bijelih uši jednog boga imenom P'an Ku. U osamnaestom stoljeću, Buffon je predloţio da
je Zemlja znatno starija nego li to navodi Sveto pismo, da su se oblici ţivota na neki naĉin
sporo mijenjali tokom tisućljeća, ali i da su majmuni zapušteni potomci ljudi. Premda ove
ideje ne odraţavaju toĉno evolucioni proces kako su ga opisali Darwin i Wallace, one ga
ipak nagovještavaju - baš kao što je to sluĉaj i s pogledima Demokrita. Empedokla i
ostalih jonijskih mislilaca o kojima se govori u sedmom poglavlju.
4
Ustanovilo se da genetski kod nije posve istovrstan u svim dijelovima svih organizama
na Zemlji. Zna se barem za nekoliko sluĉajeva kada se za prevoĊenje DNA informacija u
informacije proteina u jednom mitohondriju upotrebljava drukĉija knjiga šifri od one
kojom se koriste geni u jezgri te iste stanice. Ovo ukazuje na dugotrajno evoluciono
razdvajanje genetskih kodova mitohondrija i jezgre, što je u skladu s pretpostavkom da su
mitohondriji nekada bili samostalni organizmi, koji su se zatim, prije nekoliko milijardi
godina, spojili sa stanicom u simbiotiĉku vezu. Kasniji razvoj i poboljšavanje ove
simbioze predstavlja, uz put reĉeno, jedan od odgovora na pitanje, ĉime je evolucija bila
zabavljena izmeĊu nastanka stanice i nastajanja višestaniĉnih organizama prilikom
kambrijske eksplozije.
5
Korijen ove rijeĉi znaĉi »Mjesec«.
6
Skeptiĉka mišljenja o astrologiji i srodnim uĉenjima nisu ni nova niti iskljuĉivo potjeĉu
sa zapada. Primjera radi, evo jednog odlomka iz knjige Tsurezuregusa (Pabirĉenje u
dokolici), japanskog pisca Hošija Kenkoa, napisane 1332. godine:
Uĉenja o jinu i jangu [u Japanu] nemaju što reći o Danima crvenog jezika. Nekad ljudi
nisu izbjegavali te dane, ali sada se - pitam se samo, od koga li je to poteklo - ĉesto moţe
ĉuti: »Posao zapoĉet u Dane crvenog jezika nikad neće imati kraja«, ili »Što god kaţeš ili
uradiš u Dane crvenog jezika, okrenut će se na loše: izgubit ćeš ono što si stekao, propast
će ono ĉega si se prihvatio«. Kakva besmislica! Kad bi netko izbrojio pothvate zapoĉete u
briţljivo odabranim »sretnim danima« koji su se izjalovili, bilo bi ih vjerojatno jednako
toliko koliko i neplodnih pothvata zapoĉetih u Dane crvenog jezika.
7
Ĉetiri stoljeća ranije, ovakvu napravu konstruirao je Arhimed, a ispitao i opisao Ciceron
u Rimu, kamo ju je donio rimski general Marcellus ĉiji je jedan vojnik, bezrazloţno i
protiv nareĊenja, ubio sedamdesetogodišnjeg mudraca za vrijeme pada Sirakuze.
8
Prilikom nedavne inventure gotovo svih primjeraka Kopernikovih knjiga koje su
objavljene u šesnaestom stoljeću. Owen Gingerich je ustanovio da cenzura nije bila
osobito uspješna: »ispravljeno« je, naime, samo šezdeset posto primjeraka u Italiji, a
nijedan na Iberijskom poluotoku.
9
Ovo i nije najekstremnija takva primjedba koja se mogla ĉuti u Evropi srednjeg vijeka i
za vrijeme reformacije. Zapitan kako će razlikovati vjernike od nevjernika, kada osvoji
jedan veliki albiţanski grad kojeg je opsjedao, Domingo de Guzman, kasnije poznat kao
sveti Dominik, navodno je odgovorio »Sve ću ih poubijati. Bog će zatim znati koji su
njegovi«.
10
Dokaz ove tvrdnje moţe se naći u dodatku 2.
11
Nekoliko primjeraka još se moţe vidjeti u oruţarnici u Grazu.
12
Brahe, kao i Kepler, nije imao neprijateljski stav prema astrologiji, premda je briţljivo
razlikovao svoju vlastitu tajnu verziju ove discipline od onih koje su sluţbeno bile na
snazi u to vrijeme, a za koje je on smatrao da su izraz praznovjerja. U svojoj knjizi
Astronomiae Instauratae Mechanics, objavljenoj 1598. godine, on navodi da je astrologija
»doista pouzdanija nego što bi netko mislio«, pod uvjetom da se ĉestito poboljšaju karte
poloţaja zvijezda. Od svoje dvadeset i treće godine, piše Brahe, »bavio sam se alkemijom
jednako tako koliko i prouĉavanjem neba.« Ali obje ove pseudoznanosti, smatrao je on,
nose u sebi tajne koje su previše opasne za obiĉan puk (premda su, bio je uvjeren, potpuno
bezopasne u rukama onih kneţeva i kraljeva od kojih je traţio potporu). Brahe je nastavak
one duge i doista opasne tradicije nekih istraţivaĉa koji su smatrali da samo oni te
svjetovni i crkveni moćnici mogu biti upućeni u tajna znanja: »Ne sluţi nikakvoj korisnoj
svrsi i nerazumno je obznaniti svima takve stvari.« Suprotno tome, Kepler je predavao
astronomiju u školama, mnogo je objavljivao i to ĉesto o svom trošku, a pisao je i
znanstvenu fantastiku koja sigurno nije prvenstveno bila upućena znanstvenom plemstvu
njegova ranga. On moţda nije bio popularizator znanosti u modernom smislu, ali je
promjena pogleda u samo jednoj generaciji, izmeĊu Tychoa i Keplera, dovoljno oĉita.
13
Na ţalost, Newton u svom remek-djelu Principia nije priznao svoj dug Kepleru. Ali
1686. godine, u jednom pismu Edmundu Halleyu, napisao je o svom zakonu gravitacije
slijedeće: »Priznajem da sam to izveo iz Keplerovog teorema prije dvadesetak godina.«
14
Da su meteori i meteoriti u vezi s kometima prvi je predloţio Aleksander von Humboldt
u djelu pod naslovom Kozmos; pet knjiga koje saĉinjavaju ovo djelo su popularizacijski
prikaz svih znanosti, a objavljene su u rasponu od 1845. do 1862. godine. Ĉitanje upravo
Humboldtovih ranijih knjiga potaklo je mladog Charlesa Danvina da udruţi geografska
istraţivanja i prouĉavanje povijesti prirode. Ubrzo nakon ove odluke on je prihvatio
poloţaj prirodoslovca na brodu H.M.S. Beagle, dogaĊaj koji je doveo do Porijekla vrsta.
15
Zemlja je udaljena od Sunca r = jedna astronomska jedinica = 150,000.000
kilometara. Opseg njene pribliţno kruţne staze je 2rp 9 10 9 kilometara. Naš planet
napravi puni krug po svojoj stazi jednom u godinu dana. Jedna godina = 3 x 10 7
sekundi. Prema tome, Zemljina brzina kruţenja iznosi 109 kilometara/3 x 10 7 s 6 30km/s.
Pogledajmo sada sfernu ljusku kometa za koju mnogi astronomi smatraju da okruţuje
Sunĉev sustav na udaljenosti od 6 100.000 astronomskih jedinica, gotovo na pola puta do
najbliţe zvijezde. Na osnovu trećeg Keplerovog zakona (63. stranica) neposredno
proizlazi da period kruţenja oko Sunca bilo kojeg od ovih tijela iznosi:
(105)3/2=107,5 6 3xl07, odnosno 30 milijuna godina. Napraviti krug oko Sunca traje
priliĉno dugo, ako ţivite u vanjskim dijelovima sistema naše zvijezde. Opseg kometne
sfere je 2pa = 2p x 105 x 1,5 x l08 km 6 1014 km, što znaĉi da brzina iznosi samo 10 14
km/1015s=0,l km/s = 360 kilometara na sat.
16
Na Marsu, gdje je erozija znatno djelotvornija, premda ima mnogo kratera ne postoji ni
jedan sa zrakama, kao što se i oĉekivalo.
17
Koliko je meni poznato, prvi u naĉelu nemistiĉki pokušaj tumaĉenja jednog povijesnog
dogaĊaja djelovanjem kometa bila je pretpostavka Edmunda Halleya da je biblijski potop
izazvan »sluĉajnim udarom jednog kometa«.
18
Na cilindriĉnom peĉatu iz Addae, koji potjeĉe iz polovine trećeg milenija prije nove ere,
jasno se vidi Inana, boginja Venere, zvijezde Danice, preteĉa babilonske boginje Ištar.
19
To je, usput reĉeno, tridesetak milijuna puta više od najmasivnijeg kometa za kojeg se
zna.
20
Svjetlost je valno gibanje; njena frekvencija je broj valnih vrhova, recimo, koji ulaze u
ureĊaj za detekciju, na primjer mreţnjaĉu u datoj jedinici vremena, odnosno u sekundi.
Što je veća frekvencija, to je zraĉenje energetskije.
21
Pioneer Venus bila je uspješna ameriĉka misija iz 1978-79, koja se sastojala od jednog
orbitera i ĉetiri sonde za ulazak u atmosferu; dvije od njih uspjele su kroz kratko vrijeme
opstati u paklu Venerine površine. Pri gradnji svemirskih sondi za istraţivanje planeta
dogodi se mnogo toga neoĉekivanog. Evo jedne zanimljive epizode iz misije Pioneer
Venus: meĊu ureĊajima na jednoj od sondi nalazio se i radiometar ukupnog toka, koji je
trebao cijelim putem kroz Venerinu atmosferu istodobno mjeriti koliĉinu infracrvene
energije koja teĉe naviše i naniţe. UreĊaj je zahtijevao ĉvrst prozorĉić koji bi bio proziran
za infracrveno zraĉenje. U tu svrhu bio je uvezen i upotrebljen jedan dijamant od 13,5
karata. Uvoznik je, meĊutim, bio obvezan da plati dvanaest tisuća dolara carinske
pristojbe. Na kraju, ameriĉka Uprava carina ipak je zakljuĉila da dijamant, nakon
lansiranja na Veneru, neće više moći biti predmet trgovanja na Zemlji pa je odobrila
povratak tog novca.
22
U ovoj pogubnoj sredini nevjerojatno je da moţe postojati nešto ţivo, ĉak ni stvorenja
vrlo razliĉita od nas. Organske i druge zamislive biološke molekule naprosto bi se tu
raspale. No, podajmo se iz uţitka malo maštanju i pretpostavimo da se na ovakvom
planetu jednom pojavio inteligentni ţivot. Da li bi on izumio znanost? Razvoj znanosti na
Zemlji bio je bitno potican promatranjima pravilnosti zvijezda i planeta. Venera je,
meĊutim, potpuno prekrivena oblacima. Noć je ugodno duga - oko pedeset devet
zemaljskih dana - ali nikakav astronomski svemir ne biste vidjeli ako biste podigli pogled
prema noćnom nebu Venere. Ĉak bi i Sunce bilo nevidljivo po danu; svjetlost bi mu bila
raspršena i razlivena po cijelom nebu - baš kao što ronioci vide pod morem samo
jednoliĉni sjajni krov nad glavom. No. ako bi na Veneri bio izgraĊen radio-teleskop, on bi
mogao otkriti Sunce, Zemlju i druga daleka tijela. A ako bi se razvila astrofizika, moglo bi
se na kraju izvesti iz naĉela fizike postojanje zvijezda, ali one bi bile samo teorijske
konstrukcije. Pitam se kako bi reagirala inteligentna bića s Venere kada bi jednoga dana
nauĉila letjeti, jedriti gustim zrakom, i probila tajanstveni veo oblaka ĉetrdeset pet
kilometara iznad tla, izronila iznad oblaka, i prvi put ugledala blistav univerzum Sunca,
planeta i zvijezda.
23
U ovom trenutku još ne znamo pouzdano koliko na Veneri stvarno ima vodene pare.
Plinski kromatograf na sondama misije Pioneer Venus ustanovio je da u niţim dijelovima
atmosfere koliĉina vode iznosi nekoliko desetinki jednog postotka. S druge strane,
infracrvena mjerenja pomoću sovjetskih letjelica koje su se spustile do površine, »Venera
11« i »Venera 12«, dala su koliĉinu od stotinke jednog postotka. Ako je prva vrijednost
toĉna, onda su ugljiĉni dioksid i vodena para sami dovoljni da blokiraju gotovo
cjelokupno toplinsko zraĉenje s površine i drţe temperaturu tla na oko 480° C. No, ako je
ispravna druga vrijednost - a meni se ĉini da je ta procjena pouzdanija - onda bi ugljiĉni
dioksid i vodena para bila u stanju drţati površinsku temperaturu na oko 380° C, što znaĉi
da je potreban još neki drugi sastojak atmosfere koji bi zatvorio preostale prozore
infracrvenih frekvencija u atmosferskom stakleniku. Za tu svrhu jednako su pogodni SO2,
CO i HCl, koji su u malim koliĉinama otkriveni u Venerinoj atmosferi. Novije ameriĉke i
sovjetske misije na Veneru su dakle, izgleda, pruţile potvrdu da je efekt staklenika doista
razlog visoke površinske temperature na tom planetu.
24
Toĉnije, udarni krater promjera deset kilometara nastaje na Zemlji jednom u pola
milijuna godina; oni bi odoljeli eroziji oko tristo milijuna godina na podruĉjima koja su
geološki postojana, kao što je to sluĉaj s Evropom i Sjevernom Amerikom. Manji krateri
nastaju ĉešće, ali i brţe se razaraju, naroĉito u geološki aktivnim podruĉjima.
25
»Albedo« je dio Sunĉeve svjetlosti koja se reflektira od površine planeta i vraća u
svemir. U sluĉaju Zemlje albedo iznosi izmeĊu trideset i trideset pet posto (albedo
idealnog zrcala je 100%). Ostatak Sunĉeve svjetlosti apsorbira se u tlu, i omogućava
odrţavanje prosjeĉne površinske temperature.
26
Godine 1938. Orson Welles je napravio radio-dramsku verziju ovog romana,
premjestivši poprište radnje iz Engleske u istoĉni dio Sjedinjenih Drţava. Milijuni
Amerikanaca, obuzetih predratnom psihozom, povjerovali su da je zaista poĉela invazija
Marsijanaca.
27
Isaac Newton je napisao: »Kada bi krajnje teorijske mogućnosti pravljenja teleskopa
bile potpuno ostvarene, ipak bi i dalje postojale odreĊene granice preko kojih teleskopi ne
bi mogli prijeći. Zrak kroz koji gledamo zvijezde nalazi se u stalnom podrhtavanju ... U
takvim prilikama, jedino nam valja potraţiti što bistriji i mirniji zrak, kakav moţda postoji
na vrhovima najviših planina, iznad debelog sloja oblaka.«
28
Nastupila je kratkotrajna smetenost kada nam se uĉinilo da na jednoj maloj gromadi u
Chryse vidimo veliko slovo »B« - primjer svojevrsnih marsovskih grafita. Ali kasnija
ispitivanja pokazala su da je posrijedi udruţeno djelovanje svjetlosti i sjene, odnosno
ĉovjekove nadarenosti da prepoznaje stvari. Krajnje je, naime, nevjerojatno da bi
eventualni Marsijanci samostalo izmislili latiniĉnu abecedu. Pa ipak, za trenutak mi se u
glavi oglasio daleki odjek jednog svijeta iz djetinjstva - Barsoom.
29
Promjer baze najvećih meĊu njima iznosi tri kilometra, a u visinu seţu kilometar - što
znatno nadmašuje sumerske, egipatske ili meksiĉke piramide sa Zemlje. Ove formacije
izgledaju erodirane i stare; posrijedi su, po svoj prilici, male planine, koje su već vrlo
dugo izloţene djelovanju vjetra. No, i pored toga, smatram da zavrijeĊuju detaljno
ispitivanje.
30
Postoji još jedna zgodna usporedba: oploĊenom jajašcu potrebno je isto toliko vremena
da iz jajovoda stigne do maternice i smjesti se u nju koliko je i »Apollu 11« bilo potrebno
da bi prevalio put do Mjeseca; a vrijeme za koje se jajašce potpuno razvije u novoroĊenĉe
odgovara vremenu koje je »Viking« proveo na putu do Marsa. Normalan ţivotni vijek
ĉovjeka duţi je od vremena koje će biti potrebno da »Voyager« ostavi iza sebe Plutonovu
stazu.
31
Ĉak znamo i to koje su darove donijeli dvoru. Carici je poklonjeno »šest malih kovĉega
razliĉitih slika«, dok je car dobio »dva snopića cimeta«.
32
Godine 1979. papa Ivan Pavle II obazrivo je predloţio da se ukine kazna koju je »sveta
inkvizicija« dosudila Galileju prije tri stotine ĉetrdeset šest godina.
33
Hrabrost Galileja (i Keplera) u širenju heliocentriĉke hipoteze nije šire prihvaćena kao
uzor, ĉak ni meĊu onima koji su ţivjeli u manje vjerski doktriniranim dijelovima Evrope.
Tako je na primjer, u jednom pismu travnja 1634. godine Rene Descartes, koji je tada bio
nastanjen u Nizozemskoj, napisao:
Nesumljivo znate da su inkvizitori vjere nedavno podvrgli cenzuri Galileja, kao i da su
njegovi nazori o kretanju Zemlje osuĊeni kao heretiĉki. Moram vam reći da su sve stvari
koje sam objašnjavao u mojoj raspravi, ukljuĉujući tu i kretanje Zemlje, bile toliko
meĊusobno ovisne, da je dovoljno otkriti kako je samo jedna meĊu njima pogrešna, pa
uvidjeti da su svi argumenti koje sam ja upotrijebio neosnovani. Iako, meĊutim, znam da
se one temelje na vrlo ĉvrstim i neoborivim dokazima, ipak nipošto na svijetu ne bih htio
da ih suprotstavim autoritetu crkve... Ţelim ţivjeti u miru drţeći se pravila: Da biste dobro
ţivjeli, morate ţivjeti nevidljivo.
34
Ova istraţivaĉka tradicija vjerojatno predstavlja objašnjenje ĉinjenice da je
Nizozemska, sve do naših dana, davala znatno više uglednih astronoma nego što bi
trebalo, ako se raĉuna po glavi stanovnika; meĊu njima bio je i Gerard Peter Kuiper, koji
je tokom ĉetrdesetih i pedesetih godina predstavljao jedinog profesionalnog planetnog
astrofiziĉara na svijetu. Većina astronoma smatrala je u to vrijeme da je ovo podruĉje
nekako bez dovoljno ugleda i još okaljano louelovskim ispadima. Zapala me velika ĉast
da budem Kuiperov student.
35
Isaac Newton divio se Christiaanu Huygensu, smatrao ga je za »najelegantnijeg
matematiĉara« epohe i istinskog sljedbenik matematiĉke tradicije starih Grka - što je
onda, baš kao i danas, bio veliki kompliment. Newton je vjerovao, djelomiĉno zato jer
sjene imaju oštre rubove, da se svjetlost ponaša poput struje sićušnih ĉestica. Mislio je da
se crvena svjetlost sastoji od najvećih ĉestica, a ljubiĉasta od najmanjih. Huygens je,
naprotiv, tvrdio da se svjetlost ponaša kao da predstavlja širenje valova u vakuumu, sliĉno
kretanju valova na vodi; zbog toga danas govorimo o valnoj duţini i frekvenciji svjetlosti.
Mnoga svojstva svjetlosti, raĉunajući tu i difrakciju, prirodno su objašnjena valnom
teorijom, tako da je u kasnijim godinama Huygensova teorija odnijela prevagu. Ali 1905.
godine Einstein je pokazao da korpuskularna teorija svjetlosti moţe pruţiti objašnjenje za
fotoelektriĉni efekt - pojavu odvajanja elektrona od metala prilikom njegovog izlaganja
snopu svjetlosti. Moderna kvantna mehanika objedinjuje ove dvije zamisli i danas se
obiĉno smatra da se svjetlost pod izvjesnim okolnostima ponaša kao snop ĉestica, a pod
drugim kao val. Ovo dvojstvo val - ĉestica sukobljava se s predodţbama našeg zdravog
razuma, ali je zato savršeno u skladu s onim što smo ustanovili pokusima o ponašanju
svjetlosti. Ima neĉeg tajanstvenog i uznemirujućeg u ovom spoju suprotnosti i nije ĉudo
što su upravo Newton i Huygens, obojica neţenje, bili roditelji našeg modernog shvaćanja
prirode svjetlosti.
36
Galilej je otkrio prstene, ali nije imao ideju što je to u stvari. ViĊeni kroz rane
astronomske teleskope, oni su izgledali kao dva izdanka simetriĉno prikvaĉena za Saturn,
sliĉna, kako je zbunjeno kazao Galilej, ušima.
37
Bilo je još nekoliko sliĉnih mišljenja. U knjizi Harmonice mundi Kepler je napisao:
»Što se tiĉe mnoštva kugli, Tycho Brahe bio je mišljenja da one ne postoje besplodne, već
da su pune stanovnika«.
38
Ovakve priĉe spadaju u drevnu ĉovjekovu tradiciju; mnoge od njih imale su, od poĉetka
istraţivanja, kozmiĉke motive. Na primjer, kada su Kinezi iz dinastije Ming krenuli u
petnaestom stoljeću u istraţivanja Indonezije, Šri Lanke, Indije, Arabije i Afrike, te
pohode opisao je Fei Nsin, jedan od sudionika, u slikovnici pod naslovom »trijumfalni
prikazi Zvjezdane Splavi«, pripremljenoj za cara. Na ţalost, slike su - premda ne i tekst —
izgubljene.
39
Zato što je brzina svjetlosti konaĉna (vidjeti 8. poglavlje).
40
Huygens, koji je 1655. otkrio Titan imao je o tome slijedeće mišljenje: »Moţe li netko
pogledati i usporediti ove sustave [Jupitera i Saturna], a da ne bude oĉaran ogromnošću i
otmjenom pratnjom ova dva planeta prema kojima naša Zemlja izgleda ubogo sitna? Ili,
moţe li netko dopustiti sebi pomisao da je mudri Stvoritelj ovdje potrošio sve svoje
ţivotinje i biljke, da je opremio i ukrasio jedino ovaj svijet dok je sve druge ostavio gole i
bez stanovnika koji bi ga oboţavali i klanjali mu se, da sva ona nebrojena tijela postoje
samo zato da bi treperila i da ih prouĉava nekolicina nas jadnih profesora?« Budući da
Saturn obiĊe oko Sunca jednom u trideset godina, duţina godišnjih doba na njemu i
njegovim mjesecima znatno je veća nego na Zemlji. Uzevši u obzir ovu okolnost, evo što
je Huygens zakljuĉio o pretpostavljenim stanovnicima Saturnovih mjeseca: »Naĉin ţivota
mora im se jako razlikovati od našeg budući da imaju vrlo oštre zime.«
41
Shvaćanje da je vatra nešto ţivo, da se mora zaštititi i ĉuvati, ne smijemo odbaciti kao
»primitivnu« predodţbu. Nalazimo ga u korijenu mnogih modernih civilizacija. Svaki
dom u staroj Grĉkoj i Rimu, kao i kod Bramana u staroj Indiji, posjedovao je ognjište i
propisana pravila za ĉuvanje vatre. Noću se ugljen prekrivao pepelom radi izolacije;
ujutro bi se dodavale granĉice da se oţivi vatra. Smrt plamena u ognjištu poistovjeĉivala
se sa smrću obitelji. U sve tri kulture, ritual ognjišta je bio povezan s kultom predaka. To
je izvor vjeĉnog plamena, simbola koji se još uvijek koristi u religijskim, memorijalnim,
politiĉkim i atletskim ceremonijama diljem svijeta.
42
Uskliĉnik oznaĉava zvuk proizveden stavljanjem jezika na sjekutiće s unutarnje strane i
istodobnim izgovaranjem glasa »k«.
43
Da ne bi došlo do zabune. Jonija se ne nalazi u Jonskom moru; naziv je dobila po
kolonistima koji su došli s obala Jonskog mora.
44
Postoje neki podaci da su prethodni rani sumerski mitovi stvaranja bili uglavnom
naturalistiĉka objašnjenja, kasnije sastavljeni oko 1000. prije n. e. u Enuma eliš (»Kada u
visinama«, prve rijeĉi pjesme); ali tada su već bogovi zamijenili prirodu, i mit nudi
teogoniju, a ne kozmogoniju. Enuma eliš podsjeća na mitove Japana i Ainu u kojima se
poĉetno blatnjav kozmos udarima krila jedne ptice rastavlja na kopno i vodu. Mit
stvaranja s otoĉja Fidţi kaţe: »Rokomautu je stvorio tlo. Zgrnuo ga je s dna oceana u
velikim pregrštima i nagomilao ga u hrpama tu i tamo. To su otoci Fidţi. Ovakvo
odvajanje kopna iz vode je posve prirodna ideja za otoĉki i pomorski narod.
45
I na astrologiju, koja je tada općenito bila priznata kao znanost. U tipiĉnom odlomku
Hipokrat piše: »Treba paziti i na ishod zvijezda, naroĉito Pasje zvijezde (Sirius) pa zatim
Arktura, a takoĊer i na zalaz Plejada.«
46
Taj eksperiment je izveden da dokaţe potpuno krivu teoriju cirkulacije krvi, ali već i
sama pomisao izvoĊenja bilo kakvog eksperimenta da bi se ispitala priroda, je znaĉajna
novost.
47
Do granica diferencijalnog raĉuna kasnije su takoĊer prodrli Eudokso i Arhimed.
48
Šesto stoljeće prije n. e. je bilo razdoblje znaĉajnog intelektualnog i duhovnog zrenja,
uzduţ i poprijeko cijelog planeta. To nije bilo samo doba Talesa, Anaksimandra, Pitagore
i drugih u Joniji, već i doba egipatskog faraona Nehoa koji je naredio da se oplovi Afrika,
doba Zoroastra u Perziji, Konfucija i Lao Cea u Kini, ţidovskih proroka u Izraelu, Egiptu i
Babilonu te Gautame Bude u Indiji. Malo je vjerojatno da su sva ta djelovanja bila
meĊusobno potpuno nepovezana.
49
Iako je bilo nekoliko ugodnih iznimaka. Oĉaranost pitagorejaca omjerima cijelih
brojeva u muziĉkim harmonijama, izgleda da je oĉito osnovana na opaţanjima ili ĉak
pokusima sa zvukom trzanjem ţica. Empedoklo je bio barem djelomiĉno pitagorejac.
Alkmej, jedan od Pilagorinih uĉenika, prvi je secirao ljudsko tijelo; razlikovao je arterije
od vena, prvi je otkrio oĉni ţivac i Eustahijeve cijevi, a mozak identificirao kao sjedište
intelekta (tvrdnja koju je kasnije opovrgavao Aristotel smještajući inteligenciju u srce, a
ponovo ju je oţivio Herofil iz Halkedona). TakoĊer je osnovao embriologiju. No,
Alkmejevu sklonost prema neĉistim stvarima nije kasnije slijedila većina njegovih
pitagorejskih drugova.
50
Jedan pitagorejac, Hipas, objavio je tajnu »sfere s dvanaest pentagona«, dodekaedra.
Kada je kasnije stradao u brodolomu, priĉa se da su se njegovi drugovi pitagorejci izjasnili
kako ga je stigla zasluţena kazna. Njegova knjiga nije se saĉuvala.
51
Kopernik je moţda došao na tu ideju ĉitajući o Aristarhu. Tada otkriveni klasiĉni
izvornici pobudili su veliko uzbuĊenje na talijanskim sveuĉilištima u vrijeme kada je
Kopernik tamo studirao medicinu. U rukopisu svoje knjige, Kopernik je spomenuo
Aristarhovo prvenstvo, ali je ispustio taj navod uoĉi štampanja knjige. Kopernik je u
jednom pismu pisao Papi Pavlu III: »Prema Ciceronu, Niketej je mislio da se Zemlja
giba... Prema Plutarhu [koji raspravlja o Aristarhu]... i neki drugi zastupali su isto
mišljenje. Kada sam iz toga shvatio da je to moguće i sam sam poĉeo razmišljati o
pokretnosti Zemlje.«
52
Huygens je ispunio rupice staklenim zrncima da bi smanjio koliĉinu svjetlosti koja
prolazi kroz njih.
53
Taj pretpostavljeni povlašteni poloţaj Zemlje u središtu onog što se tada smatralo
poznatim svemirom doveo je A. R. Wallacea prema gledištu suprotno Aristarhovom u
svojoj knjizi Ĉovjekovo mjesto u svemiru (1903.) Wallace piše da je Zemlja vjerojatno
jedini nastanjeni planet.
54
Zapravo P'eng Cu, kineski ekvivalent Metuzalema.
55
Ranije se smatralo da su protoni jednoliko rasporeĊeni unutar elektronskog oblaka, a ne
koncentrirani u pozitivno nabijenoj jezgri u središtu. Ernest Rutherford otkrio je u
Cambridgeu postojanje jezgre eksperimentom pri kojem su se neke ĉestice iz ubraznog
snopa odbile u smjeru iz kojeg su i došle. Rutherford je to komentirao na slijedeći naĉin:
»To je bio najnevjerojatniji dogaĊaj u cijelom mom ţivotu - to je jednako nevjerojatno
kao da ispalite granatu kalibra ĉetrdeset centimetara u komad papira od kojeg se granata
odbija i pogaĊa vas.«
56
Zamisao takvog raĉuna je vrlo stara. Uvodne reĉenice Arhimedovog djela Raĉun s
pješĉanim zrncima su: »Postoje ljudi, o kralju Gelone. koji misle da je broj zrnaca pijeska
beskonaĉno mnoštvo: ja pritom mislim ne samo na pijesak koji postoji u okolici Sirakuze i
ostalih dijelova Sicilije, već i na pijesak koji se nalazi u bilo kojem kraju, nastanjenom ili
nenastanjenom. A ima pak ljudi koji, ne priznajući taj broj beskonaĉnim, ipak misle da ne
postoji broj koji bi bio dovoljno velik da nadmaši to mnoštvo.« No, Arhimed se zatim
latio zadatka, ne samo da imenuje taj broj, već i da ga izraĉuna. Kasnije se zapitao koliko
bi zrnaca pijeska, poslaganih jedno uz drugog, stalo u svemir kakvog je on poznavao.
Njegova procjena: 1063 zrnaca, što ĉudesnom koincidencijom odgovara broju od otprilike
1083 atoma.
57
Silicij je atom. Silikat je molekula, jedna od milijarde razliĉitih vrsta molekula koje
sadrţe silicij. Silicij i silikati posjeduju razna svojstva i imaju razliĉite primjene.
58
Zemlja je jedan od izuzetaka, jer je naš prvobitni vodik koji je bio vezan relativno
slabom privlaĉnom gravitacijskom silom Zemlje, uglavnom odletio u meĊuplanetarni
prostor. Jupiter sa svojom znatno jaĉom gravitacijom, zadrţao je velik dio svoje prvobitne
koliĉine najlakšeg elementa.
59
Zvijezde koje posjeduju veću masu od Sunca postiţu veće središnje temperature i
tlakove u kasnijim fazama svog razvoja. To im omogućuje da se više puta podignu iz
vlastitog pepela koristeći ugljik i kisik kao gorivo za sintezu još teţih elemenata.
60
Azteci su predskazali vrijeme »kada se Zemlja zamorila... kada je izvor Zemlje
presahnuo«. Oni su vjerovali da će toga dana Sunce pasti s neba i da će zvijezde biti
otresene s nebeskog svoda.
61
Muslimanski opaţaĉi su je takoĊer opazili. MeĊutim u evropskim kronikama se pojava
te supernove nigdje ne spominje.
62
Kepler je 1606. godine objavio knjigu De Stella Nova »O Novoj zvijezdi«, u kojoj se
pita da li je supernova posljedica neke sluĉajne koncentracije atoma u nebesima. Time
zastupa, kao što kaţe »... ne svoje vlastito mišljenje, već mišljenje moje ţene: Juĉer sam
iscrpljen od pisanja bio pozvan na veĉeru i pred mene je postavljena salata koju sam
zaţelio. Ukoliko bi, rekoh, posude od kositra, lišće salate loćike, zrnca soli, kapljice vode,
octa. ulja i kriške jaja letjelo uokolo kroz zrak za vjeĉna vremena, moţda bi se kad-tad
sluĉajno pripravila salata. Da, odgovorila je moja draga, ali posve sigurno ne tako dobra
kao ova moja salata«.
63
Jedan g je akceleracija kojoj su podvrgnuli predmeti u slobodnom padu na Zemlji. Ona
iznosi otprilike deset metara u sekundi svake sekunde. Kamen koji pada postići će brzinu
padanja od deset metara u sekundi nakon prve sekunde padanja, dvadeset metara u
sekundi nakon druge sekunde padanja i tako dalje sve dok ne padne na tlo ili postigne
maksimalnu brzinu zbog trenja sa zrakom. Na svijetu s mnogo većom gravitacijskom
akcelaracijom, tijela u padu bi povećavala brzinu padanja u odgovarajuće većem iznosu.
Na svijetu s akceleracijom od deset g, kamen bi jurio 10 x 10 m/s ili skoro sto m/s nakon
prve sekunde padanja, dvjesto m/s nakon slijedeće sekunde i tako dalje. I malo spoticanje
u hodu moglo bi biti fatalno. Gravitacijsku akceleraciju uvijek treba oznaĉavati malim g,
da bi se razlikovala od Newtonove gravitacione konstante G koja je mjera jaĉine
gravitacijske sile bilo gdje u svemiru, a ne samo na nekom odreĊenom svijetu ili zvijezdi
koju trenutno razmatramo. (Newtonova relacija za te dvije veliĉine je F = mg = GMm/r 2;
g = GM/r2, gdje je F sila gravitacije, M je masa planeta ili zvijezde, m je masa predmeta u
padu, a r je udaljenost padajućeg predmeta od središta planeta ili zvijezde).
64
Starosumerski piktogram za boga je asterisk (zvijezdica), simbol zvijezda. Asteĉka
rijeĉ za bog je bila Teotl, a njegov lik je predstavljen Suncem. Nebesa su se zvala Teoatl,
Boţansko More, Kozmiĉki Ocean.
65
To nije posve ispravno. Bliţa sirana neke galaktike nam je za desetke tisuća svjetlosnih
godina bliţa od udaljenije strane; stoga vidimo bliţi dio onakav kakav je bio desetke
tisuće godina ranije nego udaljeniji. No tipiĉni dogaĊaji u dinamici galaktika traju desetke
milijuna godina, pa je pogreška kada zamišljamo sliku galaktike zamrznutu u jednom
trenutku vremena, zanemarivo mala.
66
Sam predmet moţe biti bilo koje boje, ĉak i plave. Crveni pomak znaĉi samo da se
svaka spektralna linija pojavljuje na duţim valnim duljinama nego kada objekt miruje;
iznos crvenog pomaka je razmjeran brzini udaljavanja i valnoj duţini spektralne linije
objekta u mirovanju.
67
Raĉunanje vremena na natpisima Maya Indijanaca zadire duboko u prošlost i po koji
put daleko u budućnost. Jedan natpis se odnosi na razdoblje prije više od milijun godina, a
drugi se odnosi moţda na dogaĊaje ĉak prije ĉetiristo milijuna godina, iako se o tome još
vodi rasprava meĊu poznavaocima kulture Maya. DogaĊaji koji se spominju mogu biti
mitološki, no vremenski razmaci su golemi. Tisuću godina prije nego što su Evropljani
bili voljni da se odreknu biblijske ideje o svijetu starom samo nekoliko tisuća godina,
Maya Indijanci su razmišljali u milijunima, a Indijci ĉak u milijardama godina.
68
Prirodni zakoni se ne mogu nasumce izmiješati na stjecištima. Ako je svemir već prošao
kroz nekoliko oscilacija, moglo se dogoditi da u nekim sluĉajevima sila gravitacije bude
tako slaba da se materija, jednom raspršena, više ne moţe okupiti natrag. Kada u jednoj
oscilaciji zavlada takav zakon gravitacije, svemir će se razletjeti i neće više imati prilike
da doţivi slijedeću, novu oscilaciju, s novim stjecištem koje sadrţi novi skup prirodnih
zakona. Stoga na osnovu ĉinjenice da svemir postoji moţemo zakljuĉiti da je on ili
konaĉnog trajanja ili da pak oscilira, uz znatna ograniĉenja u okviru kojih se kreću
prirodni zakoni dopušteni pri svakoj oscilaciji. Ako se prirodni zakoni ne miješaju
nasumce u stjecištima, tada mora postojati neka pravilnost, skup pravila koji odreĊuju koji
su zakoni dopušteni, a koji ne. Takav skup pravila tvorio bi jednu novu fiziku koja bi bila
općenitija od postojeće fizike. Naš jezik je siromašan; izgleda da ne postoji prikladan
naziv za takvu fiziku. Nazivi »parafizika« kao i »metafizika« već su iskorišteni za
oznaĉavanje drugih i vjerojatno posve sporednih aktivnosti. Moţda bi odgovarao naziv
»transfizika«.
69
Ukoliko bi postojalo ĉetverodimenzionalno biće. ono bi se moglo pojavljivali i nestajati
po svojoj volji, te znatno mijenjati svoj oblik u našem trodimenzionalnom svemiru,
izbaciti nas iz naših zatvorenih prostorija i uĉiniti da se pojavimo niotkuda. TakoĊer bi nas
moglo izokrenuti. To moţe postići na nekoliko naĉina: najneprijatniji bi imao za
posljedicu da nam se utroba i drugi unutarnji organi naĊu vani, a cijeli kozmos - tinjajući
meĊugalaktiĉki plin. galaktike, planeti, ukratko sve - unutar nas. Nisam siguran da mi se
ta pomisao dopada.
70
Ideju da svemir izgleda manje-više isto, bez obzira odakle ga promatrali, prvi je, koliko
znamo, predloţio Giordano Bruno.
71
Prema tome, sve knjige na svijetu ne sadrţe više informacija nego što se emitira na
televiziji godišnje u jednom jedinom većem ameriĉkom gradu. Svi bitovi, meĊutim,
nemaju jednaku vrijednost.
72
Neka stabla sekvoje su veća i masivnija od bilo kojeg kita.
73
Postoji ĉudan kontrapunkt za ovu priĉu. Najpovoljniji radio-kanal za meĊuzvjezdanu
komunikaciju s drugim tehniĉkim civilizacijama nalazi se blizu frekvencije od 1,42
milijarde herca, odnosno na spektralnoj liniji vodika u radio-podruĉju, najobilnije
zastupljenog elementa u svemiru. Upravo na toj frekvenciji poĉinjemo tragati za signalima
inteligentnog porijekla. Ali tu vrpcu frekvencija sve više prisvaja civilni i vojni radio-
promet na Zemlji, i to ne samo od strane velikih sila. Mi sami ometamo meĊuzvjezdani
kanal. Nekontrolirani rast zemaljske radiotehnologije moţe nas sprijeĉiti u izravnoj
komunikaciji s inteligentnim biĉima udaljenih svjetova. Njihove pjesme mogu proći bez
odgovora, jer nemamo volje da obuzdamo našu radio-poluciju i da slušamo.
74
Aritmetika temeljena na broju pet ili deset ĉini se toliko oĉevidnom da je starogrĉki
izraz za rijeĉ »brojati« doslovce znaĉio »petati«.
75
Novija istraţivanja ukazuju da je moţda devedeset šest posto svih vrsta koje su ţivjele u
oceanima izumrlo, iskorijenjeno baš u to doba. Uz takav ogroman postotak izumiranja,
današnji organizmi su se mogli razviti samo iz jednog malog i nereprezentativnog uzorka
organizama koji su ţivjeli u kasnoj mezozojskoj eri.
76
U nekom smislu, takvo radio-povezivanje zasebnih pojedinaca već se poĉinje dogaĊati
na planetu Zemlji.
77
Fourier je sada poznat po svojim prouĉavanjima širenja topline u krutim tijelima, danas
korisnim za shvaćanje svojstva površina planeta, te po svojim istraţivanjima valova i
drugih periodiĉkih gibanja - grana matematike poznata pod nazivom Fourierova analiza.
78
Kada je La Perouse u Francuskoj sakupljao posadu broda, javili su se mnogi bistri i
nestrpljivi mladi ljudi koji su, meĊutim, bili odbijeni. Jedan od njih je bio korzikanski
artiljerijski oficir imena Napoleon Bonaparte. Bilo je to jedno zanimljivo raskriţje u
povijesti svijeta. Da je La Perouse primio Bonapartea, kamen iz Rosette moţda nikada ne
bi bio pronaĊen, Champollion moţda nikad ne bi dešifrirao egipatske hijeroglife, a naša
novija povijest je mogla biti i u mnogo znaĉajnijim pogledima bitno drukĉija.
79
Izvještaj Cowee, poglavice Tlingita, pokazuje da se ĉak i u nepismenoj kulturi moţe
generacijama saĉuvati prepoznatljiv izvještaj o dodiru s naprednom civilizacijom. Da je
Zemlju posjetila napredna izvanzemaljska civilizacija prije stotine ili tisuće godina, pa ĉak
da je kultura s kojom su svemirci došli u dodir bila bez pisma, mogli bismo opravdano
oĉekivati da postoji saĉuvan opis tog susreta u prepoznatljivom obliku. Ali nema niti
jednog sluĉaja legende koja pouzdano potjeĉe iz pretehnoloških vremena, a koja se moţe
razumjeti iskljuĉivo kao opis dodira s nekom izvanzemaljskom civilizacijom.
80
Mogu postojati mnoge pobude za putovanje prema zvijezdama. Ako bi naše Sunce ili
neka obliţnja zvijezda mogle postati supernova, veliki program meĊuzvjezdanih letova bi
najednom bio vrlo privlaĉan. Ako bismo bili vrlo napredni, otkriće da će galaktiĉka jezgra
uskoro eksplodirati, moglo bi ĉak dovesti do ozbiljnog zanimanja za transgalaktiĉke ili
meĊugalaktićke svemirske letove. Takvo kozmiĉko nasilje dogaĊa se dovoljno ĉesto pa
moţda nisu sasvim rijetke nomadske. putujuće civilizacije. Unatoĉ tome, njihov dolazak
ovamo je nevjerojatan.
81
Ili druge nacionalne ustanove. Promislite o ovoj izjavi jednog funkcionera Britanskog
ministarstva obrane objavljenoj u londonskom dnevniku Observer od 26. veljaĉe, 1978
»Sve poruke odaslane iz vanjskog prostora nalaze se u nadleţnosti BBC-a i Poštanskog
ureda. Njihova je duţnost da hvataju ilegalne radioemisije.«
82
Taj proces je sliĉan, ali mnogo opasniji, onom kod fluorkarbona koji se upotrebljava u
aerosolnim sprejevima kao potisno sredstvo koje je, upravo zbog njegovog štetnog
djelovanja na ozonski sloj, zabranjeno u nizu zemalja; i onom procesu na kojeg smo se
pozvali pri objašnjenju istrebljenja dinosaura zbog eksplozije supernove udaljene nekoliko
desetaka godina svjetlosti.
83
Diogen, racionalni Filozof i kritiĉar Platona prvi je upotrijebio rijeĉ kozmopolit.
84
S jednim izuzetkom Arhimeda koji je za vrijeme svog boravka u Aleksandrijskoj
biblioteci izmislio vijak (Arhimedov vijak) koji se i dandanas koristi u Egiptu za
natapanje obraĊenih polja. Ali ĉak je i on smatrao da su takve mehaniĉke naprave daleko
ispod dostojanstva znanosti.