PROJEKTIRANJE I

UPRAVLJANJE RAČUNALNIM
MREŽAMA

Nastavnik: pred. mr. sc. Tatjana Listeš,

dipl. inž.
Tatjana Listeš

Email: tatjana.listes@oss.unist.hr

Materijali:

• Skripta:
http://www.fesb.hr/~julije/purm/index.html

• Alen Bažant i drugi: “Osnovne arhitekture

mreža”, 1.izdanje, Element, Zagreb, Hrvatska

• Tanenbaum, Andrew S. Computer Networks. New

Jersey: Pearson Education, 2003

• Predavanja
http://moodle.oss.unist.hr/
 1. UVOD
1.1 Povijest umrežavanja

1.2 Opća svojstva računalnih mreža

1.3 Elementi mreža

1.3.1 Kanali
1.3.2 Čvorišta u mreži

1.4 Hijerarhijski sustavi

1.4.1 Mehanizmi protokola
 UVOD

1. Uvod
U današnjem vremenu računala su postala neophodno
sredstvo potrebno za rad u skoro svim granama ljudskog
djelovanja. Računala nisu važna samo na radnom mjestu, u
slobodno vrijeme ljudi se zabavljaju na različite načine, a
mnogi načini zabave također ovise o nekoj vrsti računala ili
su povezani s nekim granama računarstva.
Mreža je skupina međusobno povezanih računala i drugih
uređaja sa svrhom omogućavanja međusobne komunikacije,
odnosno izmjene podataka te dijeljenje resursa.
Potreba za umrežavanjem posljedica je stalnog porasta
razmjene podataka (pisama, poruka, memoranduma,
poslovne statistike, izvještaja, baza podataka i sl.) među
zaposlenima.
 UVOD

Izračunato je da se oko 60 % radnog vremena koristi za

komunikaciju ili razmjenu podataka.
U današnje vrijeme gotovo da i ne postoje tvrtke koje u
svom poslovanju ne koriste računala. Najčešće se radi o
više računala spojenih međusobno tako da tvore računalnu
mrežu. U prvotnom obliku računalne mreže upotrebljavale
su se za razmjenu informacija između radnih stanica i
dijeljenje resursa kao što su pisači, modemi, skeneri itd.

Dijeljenje uređaja na
lokalnoj računalnoj mreži
 UVOD

U današnje vrijeme se sve više koriste distribuirane

aplikacije i baze podataka koje se fizički nalaze instalirane
na više poslužitelja koji se ne nalaze nužno na istoj lokaciji.
Računalne mreže omogućuju brz dohvat informacija, a time
i modernizaciju poslovanja te daljnji tehnološki napredak.
Mrežom se prenose podaci, govor, slika, video (često u
realnom vremenu) i sl.
Može se reći da su računalne mreže okosnica svakog
modernog poslovanja.
Bez posjedovanja računalne mreže teško je, skoro
nemoguće, efikasno iskoristiti prednosti korištenja
informacijske tehnologije.
 UVOD

Osnovni razlozi za umrežavanjem računala

 Komunikacija – uz pomoć računala ljudi danas
komuniciraju putem elektroničke pošte, instant poruka,
video konferencija i sl.
 Dijeljenje informacija i podataka – u mrežnom
okruženju moguće je pristupati informacijama koje se
nalaze na drugim računalima u lokalnoj mreži. Moguć je
prijenos podataka, najčešće u obliku preuzimanja različitih
vrsta datoteka. Prijenos informacija je moguće vršiti i u
okviru lokalnih mreža, obično u okviru jedne kompanije,
kao i u okviru globalne svjetske mreže Interneta (danas
glavni izvor informacija).
 UVOD

Osnovni razlozi za umrežavanjem računala

 Dijeljene programa - korisnici povezani u mrežu mogu
koristiti programe i usluge instalirane na različitim
poslužiteljima.
 Dijeljene sklopovskih resursa – u mrežnom okruženju
moguće je zajedničko korištenje uređaja od strane većeg
broja korisnika. Često se pokazuje da je kompaniji jeftinije
nabaviti jedan kvalitetniji uređaj, koji kroz računarsku
mrežu može koristiti veći broj korisnika, nego da se svaki
korisnik oprema zasebnim uređajima.
 UVOD Razvoj računalnih mreža

1.1 Povijest umrežavanja

 početkom 20. stoljeća napravljena je prva mreža za

prijenos podataka, javna telegrafska mreža - teleks
 razvoj tzv. terminalskih mreža
 projekt Aloha na sveučilištu u Hawaii-u,
 ARCNet (Attached Resource Computer Network)
standard pojavljuje se 1968.
 SNA (Systems Network Architecture) razvija IBM 1970
 Ethernet standard razvijen u centru korporacije Xerox
1975.
 UVOD Razvoj računalnih mreža

 DIX Ethernet formalna specifikacija Ethernet

standarda izdana 1980.
Ethernet_II revizija DIX Ethernet-a
 IEEE 802.3 revizija Ethernet standarda 1985.
 Token Ring protokol razvijen 1982 u IBM
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

1.2 Opća svojstva računalnih mreža

Osnovne funkcionalnosti koje računalne mreže mora
ispunjavati su:
 mogućnost prijenosa podataka bilo gdje u nekoj
organizaciji i to zahtijevanom sigurnošću,
performansama i dostupnošću,
 ispravna interpretacija podataka na način kako
odgovara odredišnoj opremi
 prikaz interpretiranih podataka
na način prihvatljiv korisnicima.
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Mreže možemo podijeliti prema

 elementima,
 topologiji,
 načinu korištenja usluge,
 načinu prospajanja, i
 obuhvatu područja.

Prema elementima, razlikujemo:

 mreže terminala i
 mreže računala.
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Topologija mreže je logička i fizička predodžba

rasporeda terminala, vodiča i ostale opreme koja tvori
mrežu.
 Logička topologija prikazuje na koji način podaci
putuju fizičkim medijem. Logičke topologije su najčešće
povezane sa načinom na koji se pristupa mediju za
slanje podataka. One se oslanjaju na primjenu unutar
komunikacijskih protokola, a ne na sami fizički tlocrt
mreže. Logička topologija podrazumijeva optimalna
podjela mreže i mrežnih resursa prema načinu korištenja
i prema potrebama korisnika.
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

 Fizička topologija prikazuje kako su uređaji fizički

spojeni. Fizička topologija podrazumijeva izbor određene
mrežne topologije, odabir i postavljanje infrastrukture i sl.

Primjeri fizičkih topologija lokalnih mreža

 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Osnovne mrežne topologije su:

 sabirnica (Bus),
 prsten (Ring),
 zvijezda (Star),
 proširena zvijezda (Extended Star)
 hijerarhijska (Hierarhical)
 isprepletena (Mesh).
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Sabirnička topologija (svi članovi mreže su spojeni

na jedinstveni, zajednički vod – sabirnicu)
 + zahtijeva manje prijenosnog medija od zvijezda
topo
logije
 + jednostavnost spajanja računala na mrežu
 - ako dođe do prekida na glavnoj liniji pada cijela
mre
ža i teško je otkriti mjesto problema
 - svi krajevi linija moraju biti terminirani zbog
sprj
ečavanja refleksija signala.

Računalna mreža tipa sabirnica

 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Prstenasta topologija (spaja se računalo sa

susjednim i zadnje sa prvim)
 + zahtijeva manje prijenosnog medija od zvijezda
topo
logije
 + rast sustava ima minimalni utjecaj na performanse
i svi
čvorovi imaju isti pristup (brzina i sl.).
 - jedan uređaj mreže može utjecati na cijelu mrežu

Računalna mreža tipa prsten

 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Zvjezdasta topologija (na središnji čvor (koncentrator)

su kabelima direktno spojeni ostali čvorovi na mreži)
 + lako je dodati nove uređaje u mrežu
 + nema smetnji kada se spajaju/odspajaju uređaji
 + lako je otkriti gdje je došlo do greške
 + ako dođe do prekida jednog kabela samo taj uređaj
neće
imati pristup mreži
 - zahtijeva više prijenosnog medija
 - ispad središnjeg uređaja uzrokuje nemogućnost
komuniciranja putem mreže računala spojenih na njega.
Računalna mreža tipa zvijezda
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Proširena zvijezda topologija (mrežu čini više

zvjezdastih mreža spojenih u centar zvjezdaste
mreže)mreže
 + povećava raspon računalne mreže
 - ispad središnjeg uređaja uzrokuje ispad velikog dijela
mreže
 - povećanje cijene radi većeg broja uređaja

Računalna mreža tipa proširena zvijezda

 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Hijerarhijska topologija (čvorovi su organizovani u obliku

stabla).
 + moguće je minimizirati troškove odabirom potrebnog
uređaja
za pojedini nivo
 + lako je otkivanje grešaka
 - komunikacija između između dva čvora nije direktna
ukoliko
se ne radi o čvoru i njegovom direktnom
nasljedni
ku
 - ukoliko jedan od čvorova otkaže tada između njegovih
Hijerarhijska računalnadirektnih
mreža
nasljednika nije moguća daljnja komunikacija.
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Isprepletena topologija (svaki čvor je povezan

direktnom linijom sa svim ostalim čvorovima u mreži)
 + omogućuje jako brzo prenošenje poruka koje se
obavlja
bez posrednika u prenosu
 + privatnost, sigurnost, pouzdanost
 - nepraktična za veliki broj korisnika
 - osnovna cijena ovakvog načina povezivanja je jako
visoka i proporcionalna je kvadratu broja čvorova u mreži
zbog čega se rijetko koristi u praksi.

Isprepletena računalna mreža

 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Prema načinu korištenja usluge, razlikujemo:

 mreže s korisničko-poslužiteljskim (client-server)
odnosom,
 mreže ravnopravnih sudionika (peer-to-peer).
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Client - server - sudionik može samo uzimati, a

poslužitelj davati resurse. Korisnik i server su odvojeni ili
neravnopravni. Najočitiji je primjer pregledanja Internet
stranica. Klijent je obično aktivan korisnik, koji šalje
zahtjeve i čeka dok se isti ne ispune, dok je server
pasivan, čeka na zahtjeve te ih ispunjava i šalje korisniku.
Poslužitelj brine o sigurnosti mreže, upravlja korisničkim
računima, nadzire rad uređaja na mreži itd..

Mreža s korisničko-poslužiteljskim
(client-server) odnosom,
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Peer-to-peer mreže, poznate i pod skraćenicom P2P, vrlo

su popularan način razmjene podataka i
informacija među korisnicima. Razmjena se temelji na
međusobnom povjerenju sudionika, što može
stvoriti probleme i štetu ukoliko su u pitanju zlonamjerni
sudionici. Sudionici mreže su ravnopravni, tj. svi
sudionici posjeduju jednaka prava uzimanja i davanja
resursa. Sadržaji koje je moguće preuzeti od drugih
korisnika uključuju multimedijske datoteke, podatke, druge
programe, itd. Međutim, preuzimanje ovakvih sadržaja nije
uvijek zakonito pa je potrebno i o tome voditi računa
prilikom preuzimanja sadržaja. Najpopularnija mreža za
dijeljenje podataka među korisnicima je BitTorrent P2P
mreža stoje. Poznate su i Gnutelle ili Freeneta.
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Mreža ravnopravnih sudionika

(peer-to-peer)
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Prema obuhvatu područja, mreže mogu biti:

 lokalne LAN (eng. Local Area Network),
 gradske MAN (eng. Metropolitan Area Network),
 globalne ili širokog dosega WAN (eng. Wide Area
Network).
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Lokalne računalne mreže

Osnovne značajke koje određuju lokalnu mrežu su njene
fizičke dimenzije, koje su najčešće ograničene na manje
lokacije, npr. prostorije unutar neke zgrade, ili nekoliko
zgrada na jednoj lokaciji, te relativno ograničeni broj
korisnika, od desetak pa do nekoliko tisuća.
Brzine prijenosa u lokalnim mrežama su uglavnom puno
veće od brzina koje se postižu u mrežama šireg opsega, a
vlasništvo nad mrežom najčešće posjeduje ista
organizacija koja je i vlasnik uređaja koji se spajaju na
mrežu.
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Gradske računalne mreže

To je mreža koja se rasprostire na području gradske
sredine. Interes za ovakve mreže pojavio se kada se
pokazalo da veze unutar globalne mreže nisu dovoljno
kvalitetne za rastuće potrebe velikih organizacija
koncentriranih u gradskim područjima. MAN mreže
osiguravaju velike brzine prijenosa informacija i
usporedive su sa brzinama u lokalnim mrežama
(do 10Gbita/s).
Namjena gradskih mreža je povezivanje lokalnih
računalnih mreža.
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Mreže širokog dosega

WAN obuhvaća nekoliko gradskih mreža, i samim
time se rasprostire na velikom području. Najčešće je
to područje jedne zatvorene političke cjeline, jedne
zemlje ili nekog saveza zemalja. Mediji za
povezivanje dotičnih mreža su uglavnom optičke
prirode, ili bežični načini prijenosa koji omogućuju
velike brzine prijenosa, kao npr. veze putem satelita.
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Prema načinu prospajanja, mreže mogu biti:

 s prospajanjem kanala,
 s prospajanjem poruka i paketa.

Prijenos podataka s
prospajanjem kanala
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Postoje dvije vrste mreža s prospajanjem paketa:

 s uspostavom logičkog kanala (connection oriented) ili
spojevne
 bez uspostave logičkog kanala (connectionless) ili
bezspojne.

Prijenos podataka s prospajanjem

paketa bez uspostave logičkog kanala
 UVOD Opća svojstva računalnih mreža

Prijenos podataka s prospajanjem

paketa s uspostavom logičkog kanala
 UVOD Elementi mreža

1.3 Elementi mreža

Računalne mreže gradimo od:
 kanala,
 čvorišta i
 terminala.
 UVOD Elementi mreža

1.3.1 Kanali
Kanale gradimo od prijenosnih medija.
MEDIJ

Bezični
Kabelski baziran prijenos
prijenos
Bakreni
vodiči Svjetlovodi
Radio
frekvencija Infracrveni

Upletene Koaksijalni
parice kabel Jedno modni Više modni Mikrovalovi Ultrazvuk

Podjela prijenosnih medija

 Elementi mreža Kanali

Kanali mogu biti osnovni i izvedeni.

Prema načinu sinkronizacije, kanali mogu biti
sinkroni i asinkroni.
Kapacitet kanala se najčešće izražava u bit/s, a za
brzinu signalizacije jedinica je baud.

Prema načinu prijenosa imamo:

obosmjerni istodobni prijenos (eng. duplex),
obosmjerni neistodobni prijenos (eng. half duplex), te
jednosmjerni prijenos (eng. simplex).
 UVOD Elementi mreža

1.3.2 Čvorišta u mreži

Čvorišta dijelimo prema razini hijerarhijske strukture na
kojoj rade, te prema broju priključaka.
 Obnavljač (repeater) je uređaj s dva, a zvjezdište
(hub) s više priključnica, koji samo pojačava signal i
obavlja prilagodbu impedancije.
 Premosnik (bridge) je uređaj s dva, a prospojnik
(switch) s više priključnica, koji prima okvir protokola
podatkovne razine i prosljeđuje ga prema odredištu.
 UVOD Elementi mreža

 Usmjernik (router) je uređaj koji prima pakete mrežne

razine, prosljeđuje ih i usmjerava prema odredištu.

 Poveznik (gateway) je uređaj koji povezuje dvije

raznorodne mreže.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

1.4 Hijerarhijski sustavi

Današnje mreže imaju slojevitu hijerarhijsku arhitekturu.

su elje N+1
protokol N+1
razina N+1 proces N+1 proces N+1
su elje N
protokol N
razina N proces N proces N
su elje N-1
protokol N-1
razina N-1 proces N-1 proces N-1

Slojevita hijerarhijska struktura

Proces N generira podatkovnu jedinicu protokola PDU (eng.

Protocol Data Unit) dodavanjem zaglavlja N podatkovnoj
jedinici usluge SDU (eng. Service Data Unit).
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Najčešće upotrebljavani model za opis strukture i funkcija

protokola je referentni model povezivanja otvorenih
sustava OSI (eng. Open Systems Interconnect Reference
Model) kojeg je razvio ISO (eng. International
Organization for Standardization) sedamdesetih godina.
Prema ovom modelu komunikacijske funkcije su
podijeljene u sedam slojeva.

7 Korisnički sloj Korisnički sloj

Protokoli
6 Predodžbeni sloj Predodžbeni sloj koji se
tiču
Slojevi ISO/OSI 5 Sjednički sloj Sjednički sloj korisnika

4 Prijenosni sloj Prijenosni sloj

modela Mrežni sloj Mrežni sloj Protokoli
3
koji se
Podatkovni sloj Podatkovni sloj tiču
2
mreže
Fizički sloj Fizički sloj
1
Fizička medij

Fizička komunikacija

Logička komunikacija
 UVOD Hijerarhijski sustavi

OSI model je apstraktni, slojeviti model koji služi kao

preporuka stručnjacima za razvoj računalnih mreža i
protokola. Svaki sloj opisuje skup povezanih funkcija koje
omogućuju jedan dio računalne komunikacije. Svih sedam
slojeva zajedno, prikazuju tok podataka od izvora prema
odredištu. OSI referentni model pruža važne smjernice u
razvoju mrežnih protokola i komunikacije. Mrežni
komunikacijski protokol predstavlja skup određenih pravila
(za prikaz podataka, signalizaciju, autorizaciju i otkrivanje
pogrešaka) koja su potrebna da bi se podaci mogli
prenijeti preko komunikacijskog kanala.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Podjelom na slojeve omogućeno je da se, pridržavanjem

smjernica, ubrza razvoj protokola za pojedini sloj, ne
oviseći u velikoj mjeri o brzini razvoja protokola na drugim
slojevima. Dodatno, cijeli zadatak je segmentiran, pa je
više timova (tvrtki, organizacija) moglo raditi na
rješavanju pojedinog problema.
Slojevi unutar jednog modela komuniciraju samo sa prvim
slojem poviše i prvim slojem ispod sebe. Gornji protokol
ovisi o funkcionalnosti koji pruža protokol ispod njega.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Sloj jednog modela povezuju se slojema istog nivoa

drugog modela. Npr., transportni sloj jednog modela šalje
podatke transportnom sloju drugog modela.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Pojedini slojevi u OSI modelu ne definiraju jedan protokol,

već definiraju funkciju prijenosa podataka koju može
izvršavati proizvoljan broj protokola. Protokoli ne moraju
strogo pratiti strukturu OSI modela (npr. TCP/IP
protokol), ali moraju izvršavati sve funkcije koje definira
OSI model. Odvajanjem funkcija smanjena je složenost u
razvoju komunikacijskih sustava.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Fizički sloj je zadužen za prijenos podataka, bit po bit,

preko fizičkog medija, te za fizičku uspostavu i raskid
veze. To znači da na ovom sloju ne postoje jedinice
podataka, niti zaglavlja. Kod bakrenih medija bitove se
prenosi kao nizove različitih naponskih razina signala ili
kao promjene naponskih razina, a kod optičkih medija
prenose se nizovi impulsa ima svjetla/nema svjetla.
Protokoli na ovome sloju ne detektiraju niti korigiraju
pogreške, nego je to ostavljeno protokolima viših slojeva.
Standardi definirani na fizičkom sloju određuju električne
i funkcionalne karakteristike signala, te mehanička
svojstva sučelja.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Za svaki fizički medij koristi se različita modulacija koja

osigurava što točniji prijenos podataka.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Podatkovni sloj osigurava pouzdan prijenos korisničkih

podataka od točke do točke, odnosno od jednog do
drugog čvora mreže. To se postiže kontrolom pogreški,
osiguranjem dolazaka paketa, i slanjem paketa fizičkom
mediju. U slučaju da odredište nije poslalo potvrdu o
primitku paketa taj sloj vrši ponovno slanje.
Funkcija podatkovnog sloja je pružanje usluga mrežnom
sloju. Proces na mrežnom sloju prepušta podatke
podatkovnom sloju, koji će prenijeti podatke ka
odredišnom podatkovnom sloju koji će ih predati
mrežnom sloju na toj strani.
Ovisno o prijenosnom mediju razlikujemo protokole na
serijskim linijama i lokalnim mrežama.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Mrežni sloj osigurava prijenos poruke sa kraja na kraj

mreže. Omogućava uspostavu veze, usmjeravanje
podataka od izvorišta do odredišta, održavanje i raskid
veze.
Mrežni sloj višim slojevima pruža neovisnost o
tehnologiji prijenosa i komutiranja podataka. Najvažnija
funkcija mrežnog sloja je usmjeravanje (engl. routing).
Algoritmi za usmjeravanje dio su programske podrške
mrežnog sloja i odgovorni su za donošenje odluke o
putu kojim će se paketi prenositi. Usmjeravanje
obavljaju uređaji koji se zovu usmjernici (engl. routers).
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Mrežni sloj mora voditi računa kako ne bi došlo do

zagušenja koje se javlja kad je dolazni promet veći od
kapaciteta izlaznih linija, pa se paketi počinju gubiti.
Sučelje (eng. interface) između prijenosnog i mrežnog
sloja predstavlja granicu podmreže, tj. to je sučelje
između korisnika i prijenosnika (eng. carrier) i mora biti
posebno dobro definirano.
Ciljevi pri kreiranju usluga mrežnog sloja su:
 usluge moraju biti neovisne o tehnologiji podmreže
 na prijenosni sloj ne smije utjecati broj, tip i topologija
mreža
 mrežne adrese za prijenosni sloj moraju imatijedinstveni
način
označavanja i kroz LAN i kroz WAN.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Prijenosni sloj je granica između korisnički orijentiranih

(viših) slojeva i komunikacijski orijentiranih (nižih) slojeva,
te osigurava vezu od korisnika do korisnika. Zadužen je da
podaci koji se prijenose stignu potpuni, točni i pravilno
poredani, bez duplikata. Ovaj sloj obavlja mnoge funkcije,
uključujući nekoliko razina prepoznavanja grešaka, ponovne
uspostave rada nakon ispadanja sustava (eng. recovery).
Oslobađa više slojeve od brige o učinkovitosti prijenosa
podataka. Na najvišoj razini prijenosni sloj može otkriti (pa
čak i ispraviti) greške, identificirati skupove podataka koji su
poslani u ispravnom redoslijedu, te skupove podataka, ako
su pristigli krivim redoslijedom, presložiti u ispravan
poredak.
Optimizira komunikacijske resurse osiguravajući zahtijevane
performanse uz najmanje troškove.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Sjednički sloj provjerava da li je poruka stigla onakva kakva

je poslana. Isporučuje poruku na pravo odredište unutar
računala. Sinkronizacijom se određuje početak i kraj
razgovora, prekid razgovora, te ponovno nastavljanje nakon
prekida.
Sjednički sloj može provjeriti lozinku korisnika prilikom
njezinog unosa, te može omogućiti korisniku prebacivanje iz
dvosmjernog načina prijenosa u istovremeni dvosmjerni način
rada. Osigurava usluge potrebne podršci i održavanju
sjednica između dva ili više korisničkih entiteta. Takve
sjednice mogu trajati vrlo dugo i uključivati izmjenu velikog
broja poruka ili vrlo kratko s malim brojem poruka.
Sjednički sloj može nadzirati korištenje sustava i kreirati
informaciju o troškovima koje su napravili pojedini korisnici
mreže.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Korisnički sloj poslužuje korisničke procese i mrežne usluge.

Odgovoran je za značenje (semantiku) i prijenos informacija
između aplikacijskih procesa.
Ovaj sloj pruža sve usluge koje se mogu izravno uključiti u
korisničke programe kao što su:
• prijenos poruka,
• prijenos i pristup datotekama,
• komuniciranje sa terminalima,
• upravljanje mrežom i pristup direktorijima.
Funkcije korisničkog sloja su obično identificiranje partnera u
komunikaciji, određivanje pouzdanosti partnera i sinkronizacija
komunikacije.
Ovom sloju pripadaju svi programi za upravljanje bazama
podataka, programi za elektronsku poštu, programi
poslužitelja datoteka i poslužitelja spisa, kao i naredbe
operativnih sustava.
 UVOD Hijerarhijski sustavi

Dvije razine različitih sustava logički komuniciraju

preko odgovarajućeg protokola horizontalno. U
stvarnosti se komunikacija obavlja preko svih nižih
slojeva pri čemu svaki sloj dodaje svoje zaglavlje
podacima primljenim od višeg sloja.

Korisnički AH PODACI
sloj AH - zaglavlje korisničkog sloja

Predodžbeni ELEMENT PH - zaglavlje predodžbenog sloja

PH PODATAKA
sloj
SH - zaglavlje sloja sjednice
Sjednički ELEMENT
sloj SH PODATAKA TH - zaglavlje sloja prijenosa
Prijenosni ELEMENT
TH NH - zaglavlje sloja mreže
sloj PODATAKA
ELEMENT
Mrežni sloj NH PODATAKA

Podatkovni F - polje zastavice

ELEMENT A - polja adrese
sloj F A C PODATAKA FCS
C - kontrolno polje
FCS - polje zaštitne sume
Fizički sloj BITOVI

Jedinice informacije i dodavanje zaglavlja

 UVOD Hijerarhijski sustavi

Postupak pakiranja podataka, od 7. sloja prema 1. sloju, u

oblik pogodan za prijenos komunikacijskim vezama se
naziva enkapsulacija. Odvija se na uređaju koji šalje
podatke (izvor). Obrnuti postupak, od 1. sloja prema 7.
sloju, kojim se iz bitova izgrađuje okvir, iz okvira uzima
paket, iz paketa segment,... se naziva deenkapsulacija i
odvija se na uređaju koji prima podatke (odredište).
 UVOD Hijerarhijski sustavi

1.4.1 Mehanizmi protokola

Osnovni mehanizmi protokola su:
 adresiranje,
 sinkronizacija,
 kontrola pogrješki i
 kontrola toka.
Mehanizam adresiranja jednoznačno identificira
korisnika. Ukupna adresa sastoji se od dijelova, koji se
koriste po razinama hijerarhijske strukture.
Mehanizam sinkronizacije odnosi se na izdvajanje
cjelovitih podatkovnih jedinica protokola PDU (eng. Protocol
Data Unit) iz beskonačnog niza bita, kao i na usklađeni rad
procesa iste razine.
 Hijerarhijski sustavi Mehanizmi protokola

Kontrolom pogrješki osiguravamo da podaci u

neizmijenjenom obliku stignu na odredište bez obzira
na zagušenja u mreži i smetnje. Kontrola pogrješki se
obavlja u koracima otkrivanja pogrješke (zaštitno
kodiranje) i oporavka od gubitka PDU (ponovno
slanje).
Kontrola toka nam služi za usklađivanje brzine
prijenosa podataka među sudionicima i u odnosu na
prijenosni kapacitet i opterećenje mreže.