ELEKTROTEHNIČKA ŠKOLA ZA ENERGETIKU

SARAJEVO

Učenik:_________________________________________ Razred:_________

Predmet:ELEKTIČNE MAŠINE

MATURSKI RAD
U JUNSKOM ISPITNOM ROKU
ŠK:2017/2018

Tema maturskog rada:

___________________________________________________________________________

Rad treba da sadrži:

1. Naslovnu stranu
2. Sadržaj
3. Uvod
4. Glavni dio
5. Zaključak

NAPOMENA: Maturski rad se izrađuje u tri primjerka od kojih jedan zadržava kandidat, a
dva se predaju predmetnom profesoru najkasnije do_______.godine.

Predmetni profesor: Predsjednik izbornog odbora:

__________________ mp ________________________

Faruk Avdić, dipl.el.ing Samira Karamehić, dipl.el.ing

 SADRŽAJ

UVOD ............................................................................................................................................................... 2

PARALELAN RAD TRANSFORMATORA .............................................................................................................. 3

UVIJETI PARALELNOG RADA TRANSFORMATORA ............................................................................................... 3

PARALELAN RAD TRANSFORMATORA PRI NEJEDNAKIM OMJERIMA TRANSFORMACIJE ................................... 3
PARALELAN RAD TRANSFORMATORA PRI NEJEDNAKIM NAPONIMA KRATKOG SPOJA ...................................... 6
UVJETI PRIPADNOSTI TRANSFORMATORA ISTOJ GRUPI SPOJA........................................................................... 8

PRIJELAZNE POJAVE U TRANSFORMATORIMA ................................................................................................. 9

KARAKTER PRIJELAZNIH POJAVA ......................................................................................................................... 9

STRUJA UKAPČANJA TRANSFORMATORA U PRAZNOM HODU S KONSTANTNOM PERMEABILNOŠĆU ............... 9
STRUJA UKAPČANJA ZASIĆENOG TRANSFORMATORA U PRAZNOM HODU ..................................................... 11
MAKSIMALNA STRUJA KRATKOG SPOJA ........................................................................................................... 12
PRENAPONI U TRANSFORMATORIMA .............................................................................................................. 12
PRIJELAZNI PROCES U TRANSFORMATORU S UZEMLJENOM NUL-TAČKOM ..................................................... 13
PRIJELAZNI PROCES U TRANSFORMATORU S IZOLIRANOM NUL-TAČKOM ....................................................... 15
MJERE ZAŠTITE TRANSFORMATORA OD PRENAPONA ...................................................................................... 15

SPECIJALNE VRSTE TRANSFORMATORA ......................................................................................................... 16

AUTOTRANSFORMATORI .................................................................................................................................. 16
TRANSFORMATORI ZA ŽIVINE ISPRAVLJAČE ..................................................................................................... 19
TRANSFORMATORI ZA SVARIVANJE .................................................................................................................. 20
MJERNI TRANSFORMATORI .............................................................................................................................. 21
DRUGE SPECIJALNE VRSTE TRANSFORMATORA ............................................................................................... 22

ZAKLJUČAK ..................................................................................................................................................... 24

LITERATURA ................................................................................................................................................... 25

1
 UVOD

Tema ovog maturskog rada je :

Paralelan rad transformatora;
Prijelazne pojave u transformatorima;
Specijalne vrste transformatora;

Opcenito o transformatorima,
Transformator je statički elektrotehnički uredjaj koji, pomoću elektromagnetneindukcije,
pretvara jedan sistem naizmjeničnih struja u jedan ili više sistemanaizmjeničnih struja iste
učestanosti i obično različitih vrijednosti struja i napona. Uloga transformatora u
elektroenergetskom sistemu je veoma značajna jer on omogućuje ekonomičnu, pouzdanu i
bezbijednu proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije pri najprikladnijim
naponskim nivoima. Dakle, njegovom primjenom se, uz veoma male gubitke energije,
riješavaju problemi raznih naponskih nivoa i međusobne izolovanostikola koje se nalaze na
različitim naponskim nivoima. Transformator treba da bude projektovan i izrađen tako da
izdrži moguća naprezanja kojima je izložen tokom svog životnog vijeka. Naprezanja u osnovi
možemo da svrstamo u tri glavne grupe: električna, mehanička i toplotna. Kod električnih
naprezanja prije svega treba obratiti pažnju na prenapone koji se javljaju kao posljedica
prekidanja u kolu, atmosferskih pražnjenja, lukova prema zemlji, kratkih spojeva, kao i
ispitnih napona. Pojave praćene velikim strujama u odnosu na naznačene
(nominalne,nazivne) (kratki spojevi u mreži, kao i uključenje transformatora u praznom
hodu),opasne su sa stanovišta mehaničkih i toplotnih naprezanja (ova naprezanja su
proporcionalna sa kvadratom struje). Do povećanih toplotnih naprezanja dolazi i kod
preopterećenja transformatora. Takođe treba obratiti pažnju i na buku transformatora

2
 PARALELAN RAD TRANSFORMATORA

UVIJETI PARALELNOG RADA TRANSFORMATORA

Paralelnim radom dvaju ( ili više) transformatora nazivamo njihov rad prema takvoj shemi
spoja u kojoj njihove primarne namote priključujemo na zajedničku primarnu
mrežu(primarne sabirnice), a sekundarne namote na zajedničku sekundarnu mrežu
(sekundarne sabirnice)

Da bi transformatori mogli raditi paralelno, moraju biti zadovoljeni ovi uvijeti:

1. Primarni i sekundarni napon svih transformatora mora biti jednak, tj . :

𝑈1𝐴 = 𝑈1𝐵 = . . . = 𝑈1𝑍

Praktički se to svodi na zahtjev o jednakosti omjera transformacije, tj. :

ƙ𝐴 = ƙ𝐵 =. . . =ƙ𝑍

2. Djelatni i induktivni padovi napona svih transformatora moraju biti jednaki, a zato im
moraju biti jednaki i naponi kratkog spoja, tj. :

𝑢𝑘𝐴 = 𝑢𝑘𝐵 = . . . = 𝑢𝑘𝑍

3. U paralelnom radu trofazni transformatori moraju biti iz iste grupe spoja.Ako su ovi uvijeti
zadovoljeni, onda se pri spajanju primarnih namora dvaju ili više transformatora na
zajedničke primarne sabirnice uvijek mogu naći one stezaljke sekundarnih namota tih
transformatora koje imaju jednake napone, pa ako ih spojimo zajedno, možemo ostvariti
paralelan rad transformatora.Na sl. 1 prikazana je shema paralelnog spoja dvaju jednofaznih
transforamtora. Strelicama su prikazani smjerovi napona i struja u namotima transformatora
u nekom trenutku. Vidimo da i primarni i sekundarni naponi jednog transformatora djeluju
suprotno u odnosu odgovarajuće napone drugog transformatora ali u odnosu na vanjski krug
oba sekundarna napona djeluju paralelno. Ranije smo vidjeli da isti takvi uvijeti postoje i pri
paralelnom radu istosmjernih strojeva.

PARALELAN RAD TRANSFORMATORA

PRI NEJEDNAKIM OMJERIMA TRANSFORMACIJE

Razmotrimo što bi se desilo ako bismo, pridržavajući se uvijeta 2 i 3,narušili uvijet 1. Radi
jednostavnosti pretpostavimo da su naši transformatori jednake snage i da rade u praznom
hodu. Neka je ƙ𝐴 < 𝑘𝐵 . Budući da su primarni namoti oba transformatora priključeni na
zajedničke sabirnice, to je 𝑈1𝐴 = 𝑈1𝐵 . Prema tome je 𝐸2𝐴 > 𝐸2𝐵 . Ako sekundarne napone
također spojimo na zajedniče sabirnice tada se u krugu ovih dvaju namota pojavljuje razlika
napona ΔE = 𝐸2𝐴 - 𝐸2𝐵 , pod čijim će djelovanjem poteći struja izjednačenja 𝐼𝑖 .
Budući da su primarni i sekundarni namot transformatora elektromagnetski vezani, pojava
struje izjednačenja u strujnom krugu sastavljenom od sekundarnih namota transformatora

3
uzrokuje poijavu odgovarajuće struje izjednačenja kruga sastavljenom od primarnih namota
transformatora (sl broj 2). No Struja izjednačenja teče serijski krugom koji se sastoji samo od
namota oba transformatora; prema sve se odvija onako kao da se oba transformatora u
pogledu napona ΔE nalaze u kratkom spoju. Zanemarjući djelatne otpore kratkog spoja,
imamo:
Δ𝐸
𝐼1 =
𝑋𝑘𝐴 + 𝑋𝑘𝐵

Gdje su , 𝑋𝑘𝐴 i 𝑋𝑘𝐵 induktivni otpori kratkog spoja, Na vektorskom dijagramu (sl. 3) je napon
𝐸2𝐴 = OA, a 𝐸2𝐵 = OB ; napon 𝐸2𝐴 transformatora A može biti veći od napona 𝐸2𝐵
transformatora B za veličinu + ΔE = OC; no možemo reći i tako, da je 𝐸2𝐵 transformatora B
manji od 𝐸2𝐴 transformatora A ua – ΔE = OD.

Slika br 1: Paralelan rad dvaju transformatora Slika br 2: Struje izjednačenja u transformatorima

Struja izjednačenja 𝐼𝑖𝐴 , koja teče transformatorom 𝐴, zaostaje za 90° iza + 𝛥𝐸, a struja
izjednačenja 𝐼𝑖𝐵 u transformatoru B zaostaje za 90° iza napona – 𝛥𝐸. To znači da imamo
dvije različite struje izjednačenja, već da jedna te ista struja izjednačenja igra različitu ulogu u
odnosu na transformatore A i B; u transformatoru A s većim naponom struja izjednačenja 𝐼𝑖𝐴
zaostaje iza 𝐸2𝐴 za 90° pa je, naravno, u odnosu na transformator A induktivna , a struja 𝐼𝑖𝐵
prethodi naponu 𝐸2𝐵 za 90° pa je u odnosu na transformator B kapacitivna. Struje 𝐼𝑖𝐴 i 𝐼𝑖𝐵
uzrokuju napone -j𝑰𝑖𝐴 𝑋𝑘𝐴 i -j𝑰𝑖𝐵 𝑋𝑘𝐵 , od kojih svaki zaostaje iza odgovarajuće struje za 90° .
Prema tome je -j𝑰𝑖𝐴 𝑋𝑘𝐴 usmjeren supotno većem naponu 𝐸2𝐴 , tj . nastoji ga smanjiti;
obrnuto je -j𝑰𝑖𝐵 𝑋𝑘𝐵 usmjeren u istom smjeru s manjim naponom 𝐸2𝐵 , tj nastoji ga povećati.
U tome i jeste uloga struje izjednačenja.

Budući da su snage i naponi kratkog spoja 𝑢𝑘 obaju transformatora uvjetno jednaki, tačka F
dijeli odsječak AB napola. Napon na sekundarnim sabirnicama jeste 𝑈2 = 𝑂𝐹.
Ako su transformatori različitih snaga, na primjer 𝑃𝑛𝐴 > 𝑃𝑛𝐵 onda je 𝑋𝑘𝐴 < 𝑋𝑘𝐵 i tačka F se
pomiče prema vrhu odsječka BA. U graničnom slučaju, pri beskonalno velikoj snazi
transformatora A, njegov je otpor 𝑋𝑘𝐴 ≈ 0 , pa se tačka F pomakne u tačku A.

4
 Slika br 3 . Paralelni rad transformatora pri 𝒌𝑨 ≠𝒌𝑩 ; u praznom hodu i pri opterećenju

Pod opterećenjem se 𝐸2𝐴 i 𝐸2𝐵 mijenjau praktički podjednako; prema tome razlika
𝛥𝐸 = 𝐸2𝐴 -𝐸2𝐵 i struja izjednačenja 𝐼𝑖 , ostaju gotovo isti kao i u praznom hodu. Neka je kao i
prije 𝑃𝑛𝐴 = 𝑃𝑛𝐵 . Budući da je struja izjednačenja izravnala sekundarne napone
transformatora, struja opterećenja raspodjeljuje se između oba transformatora podjednako,
tj 𝐼0𝐴 = 𝐼0𝐵 . Ako zbrajamo te struje sa strujama 𝐼𝑖𝐴 i 𝐼𝑖𝐵 geometrijski dobivamo rezultirajuce
struje 𝐼𝐴 i 𝐼𝐵 . Prva struja veća je od 𝐼0𝐴 , a druga manja od 𝐼0𝐵 . Prema tome, ako je
transformator A potpuno opterećen, transformator B bit će nedovoljno opterećen; obrnuto ,
pri punom opterećenju drugog transformatora prvi je preopterećen. Normalnim se smatra
prvi slučaj, jer je preopterećenje u pravilu nedopušteno. Na taj način pri nejednakosti omjera
transformacije struja izjednačenja ne dopušta da se potpuno opterete svi paralelno spojeni
transformatori. Pri znatnoj razlici u omjerima transformacije struja Ii može postati toliko
velika da normalan rad transfromatora nije moguć. Stoga standard GOST 401-41 zahtjeva da
razlika u omjerima transformacije ne prelazi 0,5%.

Brojčani primjer : Paralelno su spojena dva trofazna transformatora, A i B .

Podaci o transformatoru A: PnA = 100 kVA ; U1= 6000 V ; InA = 9,63 A ;
Podaci o transformatoru B: PnB = 320 kVA ; U1= 6000 V ; InB = 30,8 A;

Primarni namoti obaju transformatora spojeni su u zvijezdu.

Neka je 𝛥𝑘 = 1% = 0,01. Tada je :

𝛥𝐸= U1f 𝛥𝑘 = 6000 V * 0,01 /√3 = 34,7 V

Prema izrazu ( 16-5 ) imamo :

34,7 𝑉 𝐼𝑖 1,335
Ii = 19,8 Ω+6,2Ω = 1,335 A ; = = 0,138 = 13.8 % ,
𝐼𝑛𝐴 9,63
tj. Struja izjednačenja iznosi 13,8 % nominalne struje transformatora manje snage (sl. 4).Ova
5
ista struja izjednačenja iznosi 4,6% nominalne struje transformatora B .Neka su
transformatori opterećeni tako da je 𝐼0𝐴 = 𝐼𝑛𝐴 , pri cos φ2 = 0,8 .Tada je , kako vidimo na slici
4, IA = 1,12 𝐼𝑛𝐴 , tj . transformator A je strujno preopterećen za 12 %.

Slika br 4 . Dijagram struja pri kA ≠ kB

Znatno bolje bi bilo kad bi kB < kA . U tom bi slučaju bio preopterećen tranformator B, no kako
se možemo uvjerit analognim razmatranjima, ne više od 3% . Odavde vidimo da se kod
nejednakosti omjera transformacije moramo pobrinuti da tranformator manje snage ima
veći omjer transformacije, jer su pri induktivnom opterećenju uvjeti rada transformatora
povoljniji.

PARALELAN RAD TRANSFORMATORA PRI NEJEDNAKIM

NAPONIMA KRATKOG SPOJA

Razmotrimo sada kako na paralelni rad dvaju transformatora utječe nejednakost napona
kratkog spoja, tj . neispunjenje uvjeta 2, ako je udovoljeno uvjetima 1 i 3 ( slika 1) .
Pretpostavimo da je 𝑢𝑘𝐴 > 𝑢𝑘𝐵 . U takvom slučaju pri opterećenju svakog transformatora
nominalnom strujom nezavisno jedan od drugoga, u transformatoru A nastat će veći pad
napona (𝑢𝑘 = 𝐼𝑛𝑍𝑘 / 𝑈𝑛 ), a u transformatoru B manji (sl. 5).Ovisnost sekundarnog napona o
sekundarnoj struji, tj U2= ƒ(I2), nazivamo ( u analogiji sa strojevima) vanjskom
karakteristikom. Prema tome možemo reći da vanjska karakteristika transformatora A
prolazi niže od vanjske karakteristike transformatora B. U paralalnom spoju dvaju
transformatora na sekundarnim sabirnicama djeluje jedan te isti napon U2, ali pri tome se
transformatori opterećuju različito (sl. 5), tj A je nedovoljno opterećen, a B je preopterećen.

6
 Slika br. 5 . Raspodjela opterećenja pri 𝒖𝒌𝑨 ≠ 𝒖𝒌𝑩 Slika br. 6 . Dijagram struja 𝒖𝒌𝑨 ≠ 𝒖𝒌𝑩

Da bismo odredili vrijednost struja u transformatorima A i B , moramo misliti na to da su,

kakvi god bili otpori tih transformatora, padovi napona pri paralelnom spoju na zajedničke
sabirnice uvijek jednaki.Drugim riječima :

IAZkA = IBZkB ,
Odakle je : IA : IB = ZkB : ZkA ,

Tj struje opterećenja paralaleno spojenih transformatora obrnuto su proporcionalne

impedancijama kratkog spoja.Uzmimo, osim toga, da koponente napona kratkoh spoja nisu
jednake. To je slučaj transformatora različitih snaga. Tako, na primjer, u transformatora za
100 kVa, 6,3 kV imamo uk = 5,5 % , ukA = 2,4 % i uks = 4,95 %. Za transformator snage 1000
kVA je ik = 5,5 %, uka = 1,5 % i uks = 5,3 %. Kad konstruiramo trokut kratkog spoja na
pojednostavljenom vektorskom dijagramu (sl. 6 ), nalazimo da su djelatni padovi napoina
IARkA i IBRkB ovih trokuta i njima paralelni vektori struja IA i IB međusobno pomaknuti u fati za
kut φi . Struja I, koja odlazi u sekundarnu mrežu oba transformatora, geometrijski je zbroj
struja IA i IB. Uostalom kut φi, obično je malen, i to nam daje pravo da zamijenimo
geometrijski zbroj s algebarskim,tj. da smatramo da je I = IA + IB. U ovom slučaju raspodjela
opterećenja između dva transformatora u paralelnom radu se određuje pomoću izraza (sl.6).
Budući da su naponi na stezaljkama transformatora u paralelnom radu jednaki, struje IA i IB
proporcionalne su snagama PA i PB. Tada je :

𝐼𝐴 𝑃𝐴 𝑍 𝐼𝑛𝐵𝑍𝑘𝐵
= = 𝑍𝑘𝐵 = 𝐼 ,
𝐼𝐵 𝑃𝐵 𝑘𝐴 𝑛𝐴𝑍𝑘𝐴

Ili:
𝑃𝐴 𝑈 𝑃
= 𝑈𝑘𝐵 𝑃𝑛𝐴
𝑃𝐵 𝑘𝐴 𝑛𝐵

Ako je poznato ukupno opterećenje PA + PB, nije teško odredit opterećenja PA i PB svakog od
transformatora. Brojčani primjer : 𝑃𝑛𝐴 = 1000 kVA ; 𝑃𝑛𝐵 = 1000 kVA; ukA = 5,5 % , ukB = 6,5 %.
Neka je ukupno opterećenje jednako zbroju nominalnih snaga oba transformatora,

7
PA+PB=2000kVA.
Tad je prema izrazu (sl. 7)
𝑃𝐴 6,5∗1000
= 5,5∗1000 = 1,18 .
𝑃𝐵

Slijedi da je:

𝑃𝐴 + 𝑃𝐴 /1,18 = 2000kVA

Odakle je 𝑃𝐴 = 1080 kVA i 𝑃𝐵 = 920 kVA, tj . transformator A je preopterećen za 8 %,

a transformator B je za 8% premalo opterećen.Budući da se preopterećenje normalno ne
dopušta, moramo sniziti ukupno opterećenje za 8%. Tada je 𝑃𝐴 = 1000 kVA i 𝑃𝐵 = 850 kVA, tj.
transformator B je manje opterećen za 15%.Takvi uvijeti paralelnog rada transformatora nsu
pogodni. Stoga Pravila Zahtijevaju da naponi kratkog spoja transformatora, koji su
predviđeni za paralelan rad, ne odstupaju od artimetičke srednje vrijednosti više od +- 10%.

UVJETI PRIPADNOSTI TRANSFORMATORA ISTOJ GRUPI SPOJA

Pretpostavimo da su prva dva uvjeta paralelnog rada zadovoljeni, ali da trofazni

transformatori pripadaju različitim grupama, na primjer Yy12 i Yd11. U tom su slučaju, kako
slijedi iz vektorskih dijagrama, sekundarni linijski naponi obaju transformatora međusobno
pomaknuti za 30⁰ . Stoga se u krugu transformatora pojavljuje znatan napon Δ𝐸 = AB reda
veličine faznih namota ( sl. 7). Pod djelovanjem tog napona nastaje struja izjednačenja, koja
nekoliko puta premašuje nominalnu struju, jer su impedancije ZkA i ZkB u krugu struje
izjednačenja malene. Prema tome, spajanje u paralelan rad transformatora koji pripadaju
različitim grupama nije dopušteno.

Slika br. 7 . Dijagram napona transformatora koji pripadaju

različitim grupama

8
 PRIJELAZNE POJAVE U TRANSFORMATORIMA

KARAKTER PRIJELAZNIH POJAVA

Ako se napon ili struja transformatora zbog bilo kakvog uzroka mijenjaju onda nastaje
prijelaz od jednog stacionarnog stanja u drugo. Obično se taj prijelaz događa u vrlo kratkom
vremenu, ali unatoč tome može biti praćen znatnim i za transformator opasim efektima, na
primjer, nastajanjem vrlo velikih mehaničkih naprezanja između namota ili njihovih dijelova,
krajnje nejednolikom raspodjelom napona između pojedinih dijelova namota ili čak pojedinih
dijelova zavoja itd.

Prema karakteru prijelaznog procesa razlikujemo :

1) pojave velikih struja i
2) pojave prenapona

Velike struje nastaju : a) pri uključivanju transformatora na mrežu i b) pri kratkom spoju
Prenaponi nastaju pod djelovanjem atmosferskih pražnjenja, pri uključivanju transformatora
na mrežu i isključivanju itd.

STRUJA UKAPČANJA TRANSFORMATORA U PRAZNOM HODU

S KONSTANTNOM PERMEABILNOŠĆU

Transformator s otvorenim sekundarnim namotom reaktivan je namot sa djelatnim

stanovitim otporom R1 i induktivitetom L1. Smatrat ćemo da se transformator uključuje na
mrežu beskonačne snage, čiji je otpor beskonačno malen u odnosu na otpor transformatora.
Razmotrimo najprije pojave koje nastaju u transformatoru pri konstantnoj magnetskoj
permeabilnosti željeza µ= const, smatrajući da se napon mreže mijenja sinusoidno.
Pretpostavimo da se transformator uključuje na mrežu u trenutku koji određuje kut α0 (sl. 8 )
i od tog trenutka počinjemo računati vrijeme. Ako je u1 trenutna vrijednost napona u tom
trenutku, a U1m amplituda napona, onda je :

𝑢1 =𝑈1𝑚 sin (ꙍt + α0 )

Jednadžba napona primarnog namota može se napisati u obliku

𝑑𝑖0
𝑢1 =𝑈1𝑚 sin (ꙍt + α0 ) = 𝑖0𝑅1 L1 𝑑𝑡
Ovdje je 𝑖0 struja ukapčanja u praznom hodu transformatora, 𝑖0𝑅1 komponenta napona koja
uravnotežuje protunapon otpora, a L1 𝑑𝑖0/𝑑𝑡 druga komponenta napona koja uravnotežuje
napon samoindukcije stvoren glavnim magnetskim tokom i rasipanim magnetskim tokom.

9
 Slika br. 8 . Faza trenutka ukapčanja

Riješenje ove difrencijalne jednadžbe glasi :

𝑈1𝑚 𝑈1𝑚
𝑖0 =𝑖𝑠 + 𝑖𝑝 = sin (ꙍ𝑡+ α0 - φ0 ) + sin (φ0 - α0 ) e-t/T
√𝑅12 +(ꙍ𝑡+𝐿1)2 √𝑅12 +(ꙍ𝑡+𝐿1)2

Ovdje je tg φ0 = ꙍL1 / R1 i T = L1 / R1 ; veličina T naziva se vremenska konstanta prigušenja.

Kod transformatora X ›› R , pa je stoga φ0 ≈ 90⁰ i jednadžbu ( sl. 8 ) možemo napisati u ovom
pojednostavljenom obliku
−𝑈1𝑚 cos(ꙍ𝑡+α0) 𝑈1𝑚 cos a 0∗e−t/T
𝑖0 =𝑖𝑠 + 𝑖𝑝 = +
√𝑅12 +(ꙍ𝑡+𝐿1)2 √𝑅12 +(ꙍ𝑡+𝐿1)2

Vidimo: a) da se struja ukapčanja 𝑖0 sastoji od zbroja dviju struja, stacionarne 𝑖1 i prijelazne

𝑖𝑝 . Struja 𝑖𝑠 je sinusna funkcija vremena, koja ima frekvenciju mreže na koju se namot
ukapča, i amplitudu 𝑈1𝑚 : √𝑅12 + (ꙍ𝑡 + 𝐿1)2Struja 𝑖𝑝 ima u trenutku uključivanja istu
amplitudu kao i struja 𝑖𝑠 , ali predstavlja aperiodsku vremensku funkciju, koja slabi po zakonu
eksponencijalne funkcije, pri čemu je brzina gušenja određena veličinom T=L1/R1 .Pri R1 = 0
imali bismo T= ∞, tj , struja 𝑖𝑝 , odjednom stvorena, produžila bi svoje postojanje
neodređeno dugo i proces ne bi mogao preći u stacionarno stanje.
b) U trenutku ukapčanja ( t=0 ) struje 𝑖𝑠 i 𝑖𝑝 međusobno su jednake po vrijednosti, ali imaju
obrnute predznake, tj rezultirajuća struja jednaka je nuli. To odgovara početnim uvjetima
rada namota pri njegovom priključivanju na mrežu, jer u stacionarnom režimu svakoj
vrijednosti napona 𝑢1 odgovara odrežena vrijednost struje 𝑖1 , pa je u trenutku uključivanja
𝑖0 = 0 nezavisno od trenutka uključivanja, a isto tako i od napona 𝑢1 . Uloga struje 𝑖𝑝 se i
sastoji u tome da u trenutku uključivanja namota na mrežu osigura održanje tog uvjeta.
c) Pri inače jednakim uvjetima struja 𝑖𝑝 postiže najveću vrijednost pri α0 = 0 ,tj. kad se
uključuje u trenutku prolaza napona kroz nulu. Ako do uključivanja dođe u trenutku kada je
𝑢1 = 𝑈1𝑚 , tj. kod α0 = 90⁰, onda je prijelazn struja jednaka nuli. U skladu s izloženim na sl. 9
nacrtana je struja ukapčanja praznog hoda transformatora za slučaj ү = const, pri ukapčanju
transformatora na mrežu 𝑢1 = 0. Budući da uvjet ү = const odgovara nezasićenom
transformatoru, zanemarujući tok zaostalog magnetizma, možemo smatrati da su struja i tok

10
međusobno proporcionalni. Na sl. 9 imamo krivulje : 1 – napona dovedenog na
transformator ; 2 – struje 𝑖1 i pripadnog magnetskog toka φs ; 3 – struje 𝑖𝑝 i toka φp pri R1 = 0
5 – stvarnu krivulju struje 𝑖𝑝 i toka φp (R1≠ 0 ); 4 i 6 – rezultirajuće krivulje struje i toka u
graničnom i stvarnom slučaju. Vidimo da pri uključivanju nezasićenog transformatora na
mrežu u trenutku kada je 𝑢1 = 0, amplituda struje praznog hoda postiže u graničnom slučaju
dvustruk iznos amplitude stacionarne struje praznog hoda , a pojavljuje se pola periode
nakon uključivanja.

Slika br. 9 . Krivulje tokova i struje nezasićenog transformatora

pri ukapčanju u trenutku 𝒖𝟏 =0

STRUJA UKAPČANJA ZASIĆENOG TRANSFORMATORA

U PRAZNOM HODU

Ako je željezo transformatora zasićeno, onda se slika procesa ne mijenja u odnosu na

rezultirajući tok ( krivulje 4 ili 6 na sl. 9 ), jer je po zakonu ravnoteže napona vrijednost toga
određena u svakom trenutku dovedenim naponom 𝑢1 .

Slika br. 10 . Struja ukopčanja praznog hoda a) zavisnost 𝒊𝟎 = ∫(𝝋);

b) prijelazna struja praznog hoda; c) stacionarna struja praznog hoda

No struja ukapčanja praznog hoda bit će drugačija, jer kad je željezo zasićeno ona raste
znatno brže od toka prema krivulji magnetiziranja (sl. 10). Tačka A na toj krivulji odrežuje
normalnu indukciju u jezgri pri stacionarnom režimu, a tačka B dvostruku indukciju u

11
graničnom slučaju prijelaznog režima praznog hoda ( krivulja 4 na sl. 9 ) : Vidimo da
amplituda struje ukapčanja praznog hoda može mnogo puta premašiti amplitudu
stacionarne struje praznog hoda (sl. 10b, c ). Istraživanja su pokazala da u savremenih velikih
transformatora struja ukapčanja praznog hoda može premašiti stacionarnu struju praznog
hoda 100....120 puta, tj. nominalnu struju transformatora za 6...8 puta.Budući da se struja
ukapčanja praznog hoda relativno polagano prigušje, ona može odspojiti transformator od
mreže, ako njegova zaštita nema dovoljno vremensko zatezanje. Da bismo to izbjegli i ubrzali
proces prigušenja struje uključenja praznog hoda, možemo za vrijeme ukapčanja između
transformatora i mreže ukopčati mali djelatni otpor.

MAKSIMALNA STRUJA KRATKOG SPOJA

Transformator u kratkom spoju strujni je krug sa serijski spojenim djelatnim i induktivnim

otporima R1 + R'2 = Rk i X1 + X'2 = 2𝜋fLs1+ 2𝜋fLs'2 = 2𝜋fLk prolaze uglavnom izvan jezgre po
sredini s konstantnom magnetskom permeabilnošću. Drugim riječima, željezo jezgre ostaje
pri kratkom spoju nezasićeno. U tom slučaju prijelazni proces pri kratkom spoju ima savršeno
isti karakter kao i u praznom hodu nezasićenog transformatora (sl. 9), s tom razlikom što
stacionarna struja kratkog spoja Ik premšuje nominalnu 𝑖/𝑢𝑘 puta, tj . mnogo je veća od
nominalne (18..10 puta). Maksimalna struja kratkog spoja teoretski, pri Rk = 0 , premašuje Iks
2 puta. U stvarnosti taj odnos ne prelazi 1,4...1,8; drugim riječima, proces relativno brzo
slabi.To se objašnjava time što je u kratkom spoju vremenska konstanta prigušenja Tk = Lk / Rk
znatno manja negoli u praznom hodu, uglavnom zato jer je Lk << L1. U transformatora pri
punom dovedenom naponu uzrokuje: a) znatno povišenje temperature namota (do
200...250 ⁰C) i b) pojavu izvanredno velikih i prema tome opasnih mehaničkih naprezanja,
kako između pojedinih dijelova namota, tako i između namota. Da se izbjegnu razaranja,
mora biti razrađena odgovarajuća konstrukcija transformatora i osigurana njegova
neophodna zaštita.

PRENAPONI U TRANSFORMATORIMA

Prenaponi, tj povišenja napona mogući su : a) na stezaljkama transformatora i b) među

pojedinim dijelovima (svicima, slojevima) namota transformatora.Među prenapone na
stezaljkama transformatora treba uvrstiti povišenja napona iznad najvećih dopuštenih
pogonskih napona. Oni premašuju nominalni napon transformatora za 15%. Prenapone ove
vrti uzrokuju: a) atmosferske pojave, b) teški kratki spojevi kada se struje mijenjaju u
rasponima znatno većim od uobičajenih; c) komutacioni procesi vezani s ukapčanjem
transformatora na mrežu, s njegovim iskapčanjem itd. U svim tim slučajevima na mjestu
defekta nastaje elektromagnetski val, koji se prostire duž voda brznom bliskom brzini svjetla.
Kad stigne do transformatora val se djelomično od njega odrazi natrag u vod, a djelomično
ulazi u transformator i na neki se način raspodjeljuje duž njegovih namota. U tom slučaju, u

12
zavisnosti od svojstava transformatora, mogu nastati gradijenti napona opasno po izolaciji
namota. Najopasniji slučaj je kad val poprimi oblik sličan pravokutniku ( sl. 11). Djelovanje
takvog vala doživljava transformator kao djelovanje periodičkog vala beskonačno velike
frekvencije, jer se pri povećanju frekvencije strmina sinusne krivulje sve više uspravlja i u
graničnom se slučaju približuje vertikali. U tim uvjetima transformator se ponaša sasvim
drugačije nego u stacionarnom režimu. Zapravo, do sada smo, govoreći o radu
transformatora, imali u vidu samo njegov induktivni otpor XL = ꙍ𝐿. U stvarnosti postoje još
kapacitivne veze, kojih je pojednostavljena slika za jedan bilo kakav namot prikazana na
sl. 12 . Ovdje je Ck kapacitet između dva susjedna svitka, a Czo kapacitet svitka prema zemlji.
Kapaciteti Ck spojeni su serijski, a kapaciteti Czo paralelno. Ako je 𝑛 broj svitaka, onda je :

𝐶 = 𝐶𝑘/𝑛; 𝐶𝑧 = 𝑛 𝐶𝑧𝑜

Slika br. 11 . Pravokutn prenaponski val Slika br. 12 Kapacitivne veze

U1 – udarni val, Ur – reflektirani val, transformatora
Ut – napon na transformatoru

Ovdje je C kapacitet početnog zavoja u odnosu na krajnij, a Cz rezultirajući kapacitet

transformatora prema zemlji. Sve kapacitivne veze transformatora možemo zamjeniti s
jednim ekvivalentim kapacitetom Ct = √𝐶𝐶𝑧 koji predstavlja kapacitivni otpor Xc = 2πfL, da
struja teče praktički samo namotom, savladavajući otpor XL. No pri povećanju frekvencije
odnos između XL i XC se mijenja : XL se povećava, a XC se smanjuje. Pri f ≈ ∞ otpor XL ≈ ∞
XC ≈ 0, tj. u tim uvjetima struja teče kapacitivnim vezama obilazeći namot. Procesi koji
nastaju u transformatoru pri prijelazu iz takvog stanja u normalno zavise od toga, da li je
nul-tačka transformatora uzemljena ili je izolirana od zemlje.

PRIJELAZNI PROCES U TRANSFORMATORU

S UZEMLJENOM NUL-TAČKOM

13
Objasnimo najprije raspodjelu napona duž namota u početnom trenutku ( t = 0 )-Buduću da
struja teče samo kapacitivnim vezama, proces rasprostiranja valova u namotu svodi se na
nabijanje sistema kondenzatora prikazanih na sl. 12 . Istraživanja pokazuje da srednje
vrijeme nabijanja ne prelazi 5*10-8 sekunde, tj . praktički se nabijanje provodi trenutno.
Razlikujemo dva granična slučaja raspodjele napona u trenutku t = 0 : a ) kada postaje samo
kapaciteti između svitaka, a nema kapaciteta prema zemlji i b) kada postoje samo kapaciteti
prema zemlji, a nema kapaciteta između svitaka. U prvom slučaju svi kapaciteti između
svitaka čine krug serijski spojenih kondenzatora kojima teče struja jedne te iste veličine. Kako
smatramo da je CAB = CBC = CDC itd , dobivamo jednoliku raspodjelu napona po dužini
𝑙𝑛 namota od vrijednosti 𝑈𝑙 na onom njegovom kraju koji je priključen na liniju, do nule na
uzemljenom kraju namota (sl . 13a ). Ista takva raspodjela napona postoji u namotu i u
stacionarnom režimu, tj. ta raspodjela napona u početnom trenutku je najpogodnija.U
drugom slučaju čitava struja prolazi samo kroz prvi kondenzator AO ( sl. 12 ), kojemu će i biti
doveden pun napon linije 𝑈𝑙 ( krivulja 2 na sl. 13a). Fizikalno to znači da čitav napon 𝑈𝑙 pada
na prvi svitak i prema tome mnogostruko premašuje normalni. Takva raspodjela napona vrlo
je nepovoljna i može dovesti do probaja izolacije onog prvog svitka. Stvarna raspodjela
napona nalazi se između oba granična slučaja i prikazana je na slici 13a krivuljom 3. Ovdje na
prvi zavoj ne dolazi čitav napon 𝑈𝑙 , već samo njegov dio 𝑈, no još uvijek toliko znatan da
može probit izolaciju. Ova je opasnost osobito velika u transformatora povišenog i visokog
napona. Prema tome prvi svici transformatora za 35 kV i više, izvode se s pojačanom
izolacijom.

Slika br. 13 . Prenaponi u transformatoru: a) s uzemljenjem nul-tačkom;

b) s izoliranom nul-tačkom

Krivulja 3 prikazuje raspodjelu napona u namotu u početnom trenutku 𝑡= 0 . No raspodjela

napona u stacionarnom režimu određuje se krivuljom 𝑙 . Budući da transformator predstavlja
sistem međusobno različito spojenih induktiviteta i kapaciteta koji obrazuju rezonantne
petlje, prijelaz od početne raspodjele napona na stacionarnu nastaje kao rezultat titrajnog
procesa. Raspodjelu napona u trenutku koji slijedi iza početnog prikazuje krivulja 4 na sl. 13a.

14
Valja obratiti pažnju na to da ovdje najveći napon 𝑈 dolazi na posljednji, uzemljeni zavoj,
tj. opasnost probaja postoji ne samo za prve zavoje namota već i za posljednje. U nastavku
titranje će se odvijati u granicama omeđenim krivuljama 3 i 4, a postepeno će se prigušivati
pod djelovanjem djelatnog otpora. U cjelini proces podsijeća na vibraciju strune koja je
učvršćena na svojim krajevima. Stvarna slika raspodjele pri prenaponu znatno je složenija.
Podrobnija istraživanju pokazuju da opasnost od proboja izolacije postoji za svaki zavoj
namota.

PRIJELAZNI PROCES U TRANSFORMATORU

S IZOLIRANOM NUL-TAČKOM

Raspodjela napona u transformatoru s izoliranom nul-tačkom u početnom je trenutku

praktički ista kao i u transformatora s uzemljenom nul-tačkom ( krivulja 1 na sl 13b) . No u
stacionarnom režimu sve se tačke namota nalaze pod jednim te istim naponom 𝑈𝑙 (krivulja 2
na istoj slici) . Titranja napona odvijaju se u granicama određenim krivuljama 1 i 3. U odnosu
na prethodni slučaj ti su predjeli mnogo širi, što je bitan nedostatak sistema s izoliranom nul-
tačkom.

MJERE ZAŠTITE TRANSFORMATORA OD PRENAPONA

Naprijed smo naznačiči jednu od takvih mjera : pojačanje izolacije ulaznih svitaka. No ta
mjera nije dovoljna jer su prenaponi, i prema tome proboj izolacije namota, mogući u svakoj
njegovoj tački. Vidjeli smo da su osnovni uzroci prenapona rezonantni krugovi
transformatora. Prema tome takve transformatore nazivamo rezonantim. Da bi
transformator bio nerezonantan, moramo odstranit djelovanje kapaciteta prema zemlji C z, a
ostavit samo kapacitete među svicima Ck ( sl. 12). U Tom slučaju, kako smo pokazali,
raspodjela napona u transformatoru s uzemljenjom nul-tačkom u početnom trenutku i u
stacionarnom režimu podudaraju. To znači da prijelaz u stacionarni režim prolazi bez titranja
napona, odnosno svakako s ograničenim titranjem. Kapacitete prema zemlji nije moguće
odstraniti, ali ih možemo kompenzirati, da bi sve proizlazilo tako kao da ih uopće nema. U tu
svrhu možemo izradit specijalne ekrane ili štitove koji se nalaze pod naponom linije, a
izolirani su od namota. U SSSR-u se primjenjuje jednostavan sistem s djelomičnom
kapacitivnom zaštitom, koji je predložio A. A. Černišev 1931. Godine, a definitvno je razrađen
u Moskovskoj tvornici transformatora. Suština sistema sastoji se u tome što se uz pomoć
kapacitivnih ekrana , koji se nalaze pod naponom linije , zaštićuje samo dio svitaka u početku
namota ( sl. 14 ) i dio na njegovom kraju, oko 10...15% od sveukupnih svitaka. Istoj svrsi služe
transformatori s koncentričnim namotom sastavljenim od niza slojeva ; kapacitet između njih
znatno premašuje kapacitet prema zemlji. Transformatori zaštićeni od prenapona često se
nazivaju otpornima prema munji, jer munje su izvor najopasnijih prenapona. Veoma široku
primjenu postigla je kordinacija izolacije dalekovoda i transformatora. Sastoji se u tome, da u

15
transformatorskim stanicama ugrađujemo specijalna iskrišta, zvana koordinatorima ; iskrišta
su izabrana tako da ih valovi prenapona, čije amplitude prelaze neku zadanu veličinu ,
preskaču i dolaze do transformatora znatno oslabljeni,. To dopušta da se pojača izolacija
dalekovoda i prema tome poveća sigurnost postrojenja, bez bojazni da bi prenaponi
dalekovoda povrijedili izolaciju transformatora.

Slika br. 14 . Namot visokog napona s

kapacitivnim ekranima

SPECIJALNE VRSTE TRANSFORMATORA

AUTOTRANSFORMATORI

Autotransformatorom se naziva takav transformator koji ima samo jedan namot čiji jedan
dio istovremeno pripada primarnom i sekundarnom sistemu. Shema jednofaznog
autotransformatora prikazana je na sl. 15 . Ovdje je AB primatni namot sa N1 = NAB serijski
spojenih zavoja, dok kao sekundarni namot služi dio primarnog namota između stezaljki
A i C , s brojem zavoja N2 = NAC.

Slika br 15. Šema silaznog autotransformatora

16
Režim prazog hoda autotransformatora ( I2 = 0 ) ni po čemu se en razlikuje od režima
praznog hoda običnog transformatora. Budući da se na autotransformator dovedeni napon
𝑈𝑙 = 𝑈𝐴𝐵 jednoliko raspodjeljuje između zavoja primarnog namota, sekundarni će napon
biti :
𝑈 𝑈𝐴𝐵 𝑈𝐴𝐵
𝑈2 = 𝑈𝐴𝐶 = 𝑁𝐴𝐵 𝑁𝐴𝐶 = 𝑁 = ,
𝐴𝐵 𝐴𝐵 /𝑁𝐴𝐶 𝑘𝐴

Gdje je 𝑘𝐴 omjer transformacije autotransformatora. Pri kratkom spoju autotransformatora

iz primarne mreže teče struja I1, a u krugu koji zatvaraju stezaljke A i C , struja I2. Ako bi
namoti AB i AC bili električki odijeljeni jedan od drugoga, onda bismo, zanemarujuću struju
magnetiziranja prema izrazu imali:

I1NAB = I2NAC ,

Na jezgru se stavlja tri namota: višeg napona (VN) , srednjeg ( SN ) i nižeg (NN). Prvi ćemo
označivati sa brojem 1, drugi sa 2, a treci sa 3. Namoti tronamotnog transformatora mogu se
smještati ili prema shemi NN – SN – VN, računajući od jezgre (sl . 16a) ili prema shemi
SN – NN – VN (sl. 16b). Moguć je jos i treći smještaj namota, pri kojem namot višeg napona
zauzima sredinu između srednjeg i nižeg napona, no iz konstrukcionih razloga takav se
smještaj ne primjenjuje.

Slika br. 16 . Raspored namota tronamotnog transformatora

Suglasno sa standardom GOST 401-41, nominalnom snagom tronamotnog transformatora

naziva se snaga njegovog najsnažnijeg namota. Obično snage namota VN, SN I NN
tronamotnog transformatora u procentima njegove nominalne snage iznose :
1 ) 100, 100, 100; 2) 100, 100, 66,7; 3)100, 66,7, 100 i 4) 100, 66,7 i 66,7. Transformator sa
tri namota ima i tri različita omjera transformacije : 𝑘12 između namota VN i SN, 𝑘13
između namota VN i NN, te k 𝑘23 između namota SN i NN. Svaki od njih određuje se isto kao
i pri dvonamotnom transformatoru :
𝑁1 𝐸1
𝑘12 = 𝑁2= 𝐸2
𝑁1 𝐸1
𝑘13 = 𝑁3= 𝐸

17
 𝑁2 𝑁2/𝑁1 𝑘13
𝑘13 = 𝑁3= 𝑁3/𝑁1 = 𝑘12

Omjeri transformacije određuju se iz pokusa praznog hoda, tj. isto kao i pri dvonamotnom
transformatoru. Pokus kratkog spoja provodi se u tronamotnog transformatora tri puta :
1) između namota VN i SN, 2) između namota VN i NN, te 3) između namota SN i NN. Naponi
kratkog spoja koji se pri tome dobivaju zavise od smještaja namota. Najveći napon 𝑢𝑘 dobiva
se između namota SN i NN , jer najmanjim izolacionim razmacima između tih namota
odgovaraju manji rasipani magnetski tokovi nego za bilo koji drugi par namota. Suglasno sa
standardom GOST 401-41, pri smještaju namota prema šemi na sl. 16a jest :

𝑢𝑘 = 10,5%; 𝑢𝑘13 = 17%; 𝑢𝑘23 = 6%.

Uz smještaj namota prema šemi na slici 16b vrijedi 𝑢𝑘 = 17%; 𝑢𝑘13 = 10,5%; 𝑢𝑘23 = 6%.
Standardne šeme spoja namota trofaznih tronamotnih transformatora, te vektorski
dijagrami i oznake, nalaze se na sl. 17 . Tronamotni transformatori grade se obično za velike
snage, tj . trofazni tronamotni transformatori počev sa snagom 6 500...60 000 kVA, a
jednofazni tronamotni transformatori počev sa snagom od 5000...40 000 kVA. U posljednje
vrijeme tronamotni transformatori široko se primjenjuju.

Slika br. 17 . Šeme spoja, vektorski dijagrami

i oznake trofaznih tronamotnih transformatora

Rad tronamotnih transformatora osniva se na istim fizikalnim temeljima kao i rad

dvonamotnih transfrmatora. No u tronamotnog pojava raspanja između namota mnogo je
složenija, jer na svaki od namota induktivno djeluju dva namota. Uzimajući u obzir ovo
djelovanje, uvodimo pojam evivalentnih induktivnih otpora rasipanja namota X1, X2 , i X3 .
U izvedenom transformatoru ove otpore možemo odrediti pomoću prije spomenuta tri
pokusa kratkog spoja. Ako su, osim toga, ponati djelatni otpori namota R 1, R2' , R3', onda
možemo konstruisati vektorski dijagram tronamotnog transformatora. Pretpostavimo, na
primjer, da je namot 2 opterećen omsko-induktivnim opterećenjem, a namot 3 – omsko-
kapacitivno (sl. 16). U skladu sa strujama I2' i I3' u namotima 2 i 3 postoje komponente
primarne struje I12 = I2' i I13 = - I3' ( sl. 18 ). Zanemarujući struju praznog hoda I0 imamo
I1 = I12 + I3. Oba sekundarna namota 2 i 3 treba razmatrati kao da rade paralelno na izvor s
jednim te istim naponom.
18
 Slika br. 18. Vektorski dijagram tronamotnog transformatora

Neka je U2' = OH i U3 = OG ; ako konstruiramo na uobičajeni način vektore djelatnih i

induktivnih padova napona I12R2' , jI12X2' , I13R3' i jI13X3' namota 2 i 3, dobivamo zajedniču
tačku C. Povučemo li iz nje vektor napona U1 dovedenog na stezaljke primarnog namota.
Fazni odnosi između napona U1 , U2' i U3' , te njima odgovarajućih struja, određuju se
kutovima φ1, φ2 i φ3, gdje su kutovi φ2 i φ3 zadani mrežama na koje rade namoti 2 i 3.
U skladu sa većim naponima kratkog spoja, padovi napona tronamotnih transformatora veći
su nego oni dvonamotnih. Pri jedinicama iste snage i napona korisnost tronamotnog
transformatora praktički je ista kao i u dvonamotnog.

TRANSFORMATORI ZA ŽIVINE ISPRAVLJAČE

Karakteristična osobitost transformatora za živine isrpavljače jest nedvojbeno opterećenje

raznih faza u skladu s nejednovremenim radom anoda ispravljača. Da bi se izbjegle neke
nepoželjne pojave koje pri tome nastaju, primjenjuju se specijalne šeme spojeva
sekundarnih namota. Osnovne su ovdje dvije šeme : a) zvijezda –– dvostruki cik-cak i
b) zvijezda –– dvije okrenute zvijezde. Najrasprostranjenija je posljednja šema (sl. 19a).

Slika br. 19 . Spoj u zvijezdu –– dvije okrenute zvijezde: a ) šema; b) vanjska

karakteristika ispravljača

19
Ovdje je: ŽI –– šestanodni živin ispravljač; K –– katoda ispravljača ; IT –– ispravljački
transformator. Neutralne tačke O1 i O2 obiju sekundarnih zvijezda spojene su međusobno
preko prigušnice P . Jedna zvijezda napaja neparnu grupu anoda 1, 3, 5 ispravljača, a druga
parnu grupu 2, 4, 6. Ako spojimo srednju tačku M prigušnice s negativnim polom kruga
ispravljene struje, onda će obje zvijezde raditi paralelno, a pri tom će istovremeno provoditi
dvije anode, npr 1 i 2 (sl. 19a). Uloga prigušnice sastoji se u ovome : neka je u stanovitom
trenutku napon faze O1a1 veći od napona faze O2c2. U tom slučaju kroz P poteći struja
izjednačenja, koja će sniziti napon faze O1a1 u odnosu na tačku M i obrnuto, povisiti u odnosu
na tu tačku napon faze O2c2. Kao rezultat toga naponi obiju faza se izjednačuju, a anode 1 i 2
rade paralelno. Ako su otpori obiju sekundarnih zvijezda transformatora jednaki, onda se
struje opterećenja raspodjeljuje popola između obje zvijezde. U paralelnom radu obiju
sekundarnih zvijezda ispravljač radi kao trofazni na taj način da svaka anoda provodi tokom
1/3 periode. U paralelnom radu obiju sekundarnih zvijezda ispravljač radi kao trofazni na taj
način da svaka anoda provodi tokom 1/3 periode. Budući da primarni i sekundarni namot
ispravljačkog transformatora rade u različitim uvjetima , njihove su proračunske snage P1 i P2
nejednake. Stoga se uvodi pojam tipske snage ispravljačkog transformatora PT = (P1 + P2) / 2.
Ako je Pi snaga na strani ispravljene struje, onda je , kako pokazuje analiza djelovanja šeme
sa sl . 19a, snaga P1 = 1,047 Pi, P2 = 1,48 Pi i prema tome tipska snaga PT = 1,264 Pi.
Na sl. 19b prikazana je vanjska karakteristika U1 = f( Ii ) ispravljača, tj. zavisnost ispravljenog
napona Ui od vrijednosti ispravljene struje Ii . Vidimo da u početnom dijelu karakteristike
imamo brz skok napona od vrijednosti Ui = 1,35 U2 u praznom hodu do vrijednosti Ui = 1,17
U2 pri opterećenju koje iznosi npr 1% nominalnog, tj. za 15%. To se objašnjava time, što pri
vrlo malenim strujama opterećenja prigušnica ne dobiva struju magnetiziranja neophodnu za
svoj rad i tako kao da se isključuje iz šeme. U tim uvjetima ispravljač radi kao šestfazni, s
povišenim naponom. Da bismo skinuli taj vrh napona, na ispravljač spajamo opteretne
otpornike koji osiguravaju opterećenje od 1% ili koristimo specijalne transformatore koji
magnetiziraju prigušnice. Napon kratkog spoja transformatora za živin ispravljač prema šemi
na sl. 19 iznosi 5...8%. Korisnost transformatora za živine ispravljače su donekle manje , a
masa ponešto veća nego u običnih transformatora.

TRANSFORMATORI ZA SVARIVANJE

Transformatori za svarivanje imaju različite konstrukcione oblike, u zavisnosti od toga kakav

karakter ima operacija svarivanja. Ovdje ćemo imati u vidu samo transformatore za lučno
svarivanje. Transformator za svarivanje mora imati dovoljan napon praznog hoda reda
vrijednosti 60...70 V za paljenje luka i vanjsku karakteristiku koja kruto pada. U
jednostavnijem slučaju za tu bi se svrhu mogao iskorištavati autotransformator koji daje
dobre tehničke i ekonomske pokazatelje, ali nije prihvatljiv zbog varioca koji bi mogao doći
pod pun napon mreže. Prema tome transformator za svarivanje izvodi se praktički samo sa
odijeljenim sekundarnim i primarnim namotima. Da se dobiju potrebne vanjske
karakteristike, transformatori za svarivanje se izvode s relativno velikim rasipanjem ili u

20
samom transformatoru ili u posebnoj prigušnici. Regulacija struje svarivanja može se
provoditi a) stupnjevito, prekapčanjem sekcija jednog ili nekoliko namota ili b) kontinuirano,
promjenom magnetskog otpora samog transformatora ili prigušnice.

Slika br. 20. Principijelna šema transformatora

za svarivanje

Na sl. 20 prikazan je principijelna šema transformatora za svarivanje STE––34 u izvedbi

sovjetske tvornice „Elektrik“ . Prigušnica P je izvan transformatora, tj. ona je odijeljeni dio
uređaja i ima zračni raspor, čiju vrijednost možemo mijenjati u području od 6..7 mm, čime se
i ostvaraju regulacija struja svarivanja. Podaci o ovome transformatoru : snaga 30 kVA;
primarni napon 220 V ili 380 V ; sekundarni napon u praznom hodu 60 V; područje regulacije
struje svarivanja 150 do 700 A ; nominalni napon pri opterećenju 30 V ; gubici
u željezu 260 W ; gubici u bakru 540 W ; struja praznog hoda 3,4%. Osim transformatora
STE-34, transformatori za svarivanje izrađuju se i za 1000 i 2000 A s prigušnicama
smještenima u kućištu transformatora.

MJERNI TRANSFORMATORI

Pri naponima većim od 250 V i strujama koje premašuju nekoliko desetaka ampera, svi
mjerni instrumenti za izmjeničnu struju priključuju se preko mjernih transformatora.
Razlikujemo : strujne transformatore i naponske transformatore. A. Strujni transformatori,
primarni namot strujnog transformatora sastoji se od jednog ili nekoliko zavoja relativno
velikog presjeka, i uključuje se serijski u mjerni strujni krug (sl. 21). Suprotno tome,
sekundarni namot se sastoji od većeg broja zavoja relativno malog presjeka, i zatvara se s
instrumentima sa zanemarivim otporom. Na taj način radni režim strujnog transformatora
praktički režim kratkog spoja.

Slika br. 21 . Šema strujnog transformatora

21
Pri nominalnoj struji indukcija u jezgri strujnog transformatora iznosi 0,08 T do 0,1 T.
Postojanje struje magnetiziranja I0 povlači za sobom pogreške prema čijem se iznosu strujni
transformatori dijele u pet klasa tačnosti : 0,2 ; 0,5 ; 1 ; 3 i 10. Strujni transformatori se
izrađuju za nominalne primarne struje u području od 5...15 000 A, a imaju u pravilu
nominalnu ekundarnu struju I2 = 5 A. U ovisnosti od toga za što su predviđeni, strujni
transformatori veoma se različite konstrukcije. Radi sigurnosti sekundarni namot mora biti
pouzdano uzemljen. Treba naročito istaći da sekundarni namot nikada ne smijemo ostaviti
otvoren pri ukapčanju transformatora ili ga otvarati u toku rada. U tom slučaju transformator
dolazi u režim praznog hoda. Indukcija u željezu jezgre porasta mnogo puta u odnosu na
njenu nominalnu vrijednost ; u skladu s time rastu i gubici u željezu, pri dužem radu
neizbježno dolazi do zagrijavanja jezgre i kvara izolacije sekundarnog namota. No glavnu
opasnost predstavlja napon na stezaljkama otvorenog sekundarnog namota U2 vrlo šiljatog
oblika, što se objašnjava veoma jakim zasićenjem željeza, tbog čega magnetski tok
transformatora poprima oblik jako spljoštene krivulje. Vršci napona U2 velikih strujnih
transformatora dostižu nekoliko tisuća volti, i više, što naravno predstavljaju nesumnjivu
opasnost po službujuće osoblje. Iz rečenog je jasno koliko je važan uvjet o stalnom kratkom
spoju sekundarnog namota strujnog transformatora direktno ili preko instrumenta.
B. Naponski transformatori. Uvjeti rada naponskih transformatora odgovaraju radu
transformatora u režimu praznog hoda. Sekundarni napon transformatora jest U2 = 110 V .
Da bi dopuštena pogreška transformatora ostaal u određenim granicama ,struja
magnetiziranja mora biti ograničena. Zbog toga se jezgra transformatora izvodi od željeza
visoke kvalitete i relativno se slabo zasićuje ( B ≈ 0,60...0,80 T ). Prema veličini dopuštene
pogreške naponski transformatori se izvode u četiri klase tačnosti : 0,2; 0,5; 1 i 3, te izrađuju
kao jednofazni transformatori za nominalne snage do 1000 VA, i kao trofazni transformatori
za snage od nekoliko kilovoltampera. Tokom 1942. I 1943. Godine konstrukcija naponskih
transformatora, koje je poizvodila Moskovska tvornica transformatora, podvrgnuta je
korjenitoj preradi. U novoj konstrukciji primjenje su ogrnute magetske jezgre i koncentrični
slojno namoti. Kao rezultat uspjelo je sniziti masu i dimenzije ; tako na primjer puna masa
jednofaznog naponskog mjernog transformatora za 6 kV snižena je od 3,8 na 23 kg, tj za
40,5%, a za 35 kV od 385 na 230 kg, tj za 40%. Suhi naponski mjerni transformatori mogu se
uspješno primjenjivati za napone 3, 6, i 10 kV.

DRUGE SPECIJALNE VRSTE TRANSFORMATORA

Broj specijalnih vrsta transformatora veoma je velik. Od njih spomenimo ove tipove :
A. Transformatori za regulaciju napona. Sve veće značenje pridaje se transformatorima sa
stepenastom regulacijom napona u području do +- 15% pod opterećenjem. Granice snaga za
koje se takovi transformatori izvode znatno su snižene. Veće zračenje ima indukcioni
regulator, tj. asinhroni stroj sa zakočenim rotorom koji omogućuje kontinuiranu regulaciju

22
napona pod opterećenjem u relativno širokom području. Izvodi se katkad za snagu od
nekoliko tisuća kilovolt ampera i za napone od 6 do 11 kV. Osnovno područje primjene su
transformatorske stanice i laboratorijska postrojenja. Regulacioni transformatori male snage
s kontinuiranom regulacijom napona mogu se izvoditi kao autotransformatori kod kojih se
namot od neizoliranih vodiča smješta na jezgri u jednom sloju. Duž namota kližu četkice
specijalne konstrukcije ; pri tom širina četkice mora biti takva da se prijelaz od zavoja na
zavoj odvija bez prekidanja radnog strujnog kruga. Za ograničenje struje kratkog spoja, koja
nastaje u tom slučaju u onim zavojima koje prekriva četkica, četkica može biti izvedena od
niza kontakata, spojenih međusobno omskim otpornicima, ili može biti ugljena, ali takva da
njen poprečni otpor bude dovoljan da ograniči struje kratkog spoja, a da uzdužni otpor ne
utrokuje veći pad napona prilikom prolaza struje opterećenja. Broj zavoja namota odabire se
tako da na zavoj dolazi 0,5 ... 1 V i da se, naravno, regulacija napona odvija kontinuirano.
Regulacioni transformatori izvode se za snage do 100 kVA, sa 10...30 četkica, uz opterećenje
jedne četkice do 40 A. Regulacioni autotransformatori široko se primjenjuju u laboratorijama
i u regulaciji rasvjete. B. Transformatori za električke peći. S razvojem elektrometarurgije
počeli su se naveliko primjenjivati transformatori za električke peći. Oni se katkad izvode za
snage do nekoliko desetaka tisuća kilovoltampera i za relativno niske sekundarne napone, a
do vrijednosti 100 do 200 V, čemu odgovaraju sekundarne struje do 100 000 A i više.
C. Ispitni transformatori. Primjenjuju se pri ispitivanju transformatora visokog napona i
različitih vrsti materijala. Izvode se za sange do 1000 kVA i napone do 1000 kV ili u obliku
kaskada od dva ili tri transformatora za napone do 2000 kV. D. Transformatori s namotanom
jezgrom. Na sl. 22 prikazan je ogrnuti transformator s jezgrom namotanom od
hladnovaljanog željeznog lima. Transformatori s motanom jezgrom povećavaju iskorišćenje
željeza 15...20%, zahvaljujući tome što uopće nema ili su znatno smanjeni zračni raspori, te
smanjenju otpada željeza. Takvi transformatori izrađuju se za snage do 500 kVA praktički
samo u jednofaznoj izvedbi, jer konstrukcija trofazne izvedbe veoma je teška.

Slika br. 22. Transformator s motanom jezgrom

E. Transformatori sigurni od požara i eksplozije. Obično transformatorsko ulje ima

temperaturu isparavanja na oko 160 ⁰ C, i njegove pare zajedno sa zrakom mogu proizvesti
ekplozivne smjese. Stoga je već odavno u javnim zgradama, u tvornicama, rudnicima itd.
Nastala potreba za transformatorima sigurnim od požara i eksplozije. Problem ima nekoliko
riješenja. Jedno od njih je punjenje kotla nezapaljivim uljem, odnosim onim koje ne može

23
eksplodirati. Drugo moguće riješenje jest suhi transformator. To što nema ulja njegova je
prednost, ali uvjeti hlađenja i izolacije teži su nego kod uljnog. Veliki su uspjesi postignuti u
izradi ekonomičnih suhih transformatora uz primjenu hladnovaljanog željeza, staklene ili
azbestne izolacije i toplinsko otpornih izolacionih lakova koji dugo izdržavaju temperaturu od
160⁰ C. Tako je npr. Transformator snage 50 kVA 1938. godine imao 447 kg, 1942 . g. 263 kg,
1944. g. 205kg, tj za šest godina postignuto je smanjenje mase od približno 60%. Danas se
izrađuju suhi transformatori za snage do 4000 kVA i za radne napone do 15 kV.
F. Energetski transformatori za 400 kV. U vezi s prijenosom sve većih količina električne
energije na sve veće udaljenosti, pokazalo se da je neophodno povisiti napon prijenosnih
linija do 400 kV, s perspektivom povišenja na 600 kV. Prvi projekti transformatora za 350 kV,
snage 37 MVA po fazi, bili su izvedeni u SSSR-u jos 1932. godine. Zatim je 1937. I 1938.
godine izrađen niz projekata transformatora za 400 kV snage 50, 67 i 83 MVA po fazi. Danas
se u Moskovskoj tvornici transformatora i Zaporoškoj tvornici proizvode transformatori za
400 kV snage 123,5 MVA u jednofaznoj izvedbi, za dalekovod Kujbiše –– Moskva, udaljenosti
oko 1000 km. U Švedskoj su za prijenos energije sa sjevera na jug izvedeni i dati u
eksploataciju. Za povezivanje dalekovoda različitih napona, na primjer 400 kV i 220 kV,
razrađeni su projekti odgovarajućih autotransformatora.

ZAKLJUČAK

Tema ovog maturskog rada je bila ; Paralelan rad transformatora, Prijelazne pojave u
transformatorima i Specijalne vrste transformatora.Pokazali smo razlog zbog kojeg se
transformatori spajaju paralelno i koje sve vrste prijelaznih pojava imamo kod
transformatora. Isto tako smo i pokazali specijalne vrste transformatora koje se koriste u
odredjenim uslovima kao i njihove karakteristike. Vidjeli smo kako se mjerni transformatori
dijele na : strujne i naponske mjerne transformatore.Također smo vijdeli da se mjerni
transformatori koriste i za zaštitu. Današnja postrojenja se ne bi mogla zamisliti ovih
transformatora.

24
 LITERATURA

L. M Piotrovskij –– Električni strojevi

25