Prednosti internacionalizacije i činionici koji potiču internacionalizaciju

Provođenje internacionalizacije poslovanja poduzeća je složen proces, te se ne

može ostvariti preko noći. Potrebno je mnogo znanja, sustavnog planiranja,
sredstava, hrabrosti, ali i sreće. Stoga s pravom možemo postaviti pitanje jesu li mala
i srednja poduzeća, s obzirom na učestali nedostatak kvalitetnih kadrova (znanja) i
financijskih sredstava, uopće u stanju uspješno djelovati na međunarodnom tržištu?
Odgovor na ovo pitanje treba potražiti analizirajući prednosti i nedostatke koji prate
izlazak na strano tržište.
Iz već nabrojanih karakteristika mogu se prikazati osnovne prednosti tog sektora
u odnosu na velika poduzeća, a to su:
nepostojanje „kočnica“ u obliku hijerarhije (važnije odluke nižeg menadžmenta
prolaze kontrolu nadređenih u velikim poduzećima, a važne odluke moraju biti
potvrđene od strane skupština dioničara, što usporava brzo djelovanje na
tržištu). Jack Welch25
često naglašava kako je hijerarhijska organizacija
pojava koja okreće lice direktoru, a stražnjicu prema kupcima.
veća fleksibilnost u donošenju odluka
kraće vrijeme reakcije na potrebe kupaca ili tržišta
lakše sklapanje partnerstva s kompanijama koje su pogodne za postizanje
sinergijskih učinaka u poslovanju.
Svakog menadžera malog i srednjeg poduzeća prvenstveno zanimaju izravne
prednosti koje njegovo poduzeće ima od internacionalizacije poslovanja.

Mnogobrojna istraživanja na tu temu potakla su

dodatna pitanja i postavila plodno tlo za daljnja izučavanja. Je li je profit jedini motiv
izvoza ili je razlog vjerovanje u jedinstvenost proizvoda? Posjeduje li menadžment
specifična znanja o stranom tržištu i kupcima, pa je to glavni motiv? Je li postoje
izvozne porezne olakšice koje se žele iskoristiti? Opada li prodaja na domaćem
tržištu, te je nužan izvoz? Možda je poduzeće motivirano vjerovanjem da može
postići bolje rezultate ekonomijom obujma? Ako poduzeće posjeduje najsuvremeniju
tehnologiju i to ih čini superiornijim u odnosu na konkurenciju, nije li to možda razlog
izlaska na strana tržišta? Ili je pak lokacijski čimbenik poduzeća presudan (blizina
luke, inozemnih kupaca...)?
Jedan od pristupa26 koji pokušava dati odgovor na pitanje zašto mala
poduzeća izvoze i što ih je motiviralo za takav čin, opisan je u studijama Simpsona i
Kujawa, te Brooksa i Rossona. Glavna razlika između poduzeća koja izvoze i onih
koja ne izvoze je, po njima, percepcija poduzeća (odnosno donosioca odluka u
poduzeću) o trošku, riziku i profitu povezanim s izvozom.
S druge strane, Bilkey27, provodi 43 studije o izvoznom ponašanju poduzeća,
te zaključuje da je izvoz bitan dio razvojnog puta koji se dijeli na dva procesa: faza
učenja i faza izvoznih aktivnosti. Prva je predstavljena modelom stjecanja znanja
kroz iskustva sa stranih tržišta, dok su za istraživanja o fazi izvoznih aktivnosti
analizirani odnosi između percepcija menadžera o izvozu i karakteristikama
poduzeća praćenih kroz šest izvoznih stadija. Raspon je bio od poduzeća koja ne
žele izvoziti (stadij 1) do istraživanja mogućnosti izvoza na druga tržišta (stadij 6).
Neki istraživači ističu da se motivacija za izvozom može kategorizirati u dvije grupe:
proaktivna i reaktivna. Proaktivna grupa motivacijskih čimbenika proizlazi iz
poduzeća (unutarnji čimbenici), dok je reaktivna grupa više bazirana na odnosu
poduzeća i okoline (vanjski čimbenici). U zaključnim razmatranjima navodi se da su
ipak izvoznici više motivirani unutrašnjim čimbenicima nego vanjskimNajnovija istraživanja
navode četiri osnovna motiva koja su mala poduzeća istakla
kao razlog za internacionalizaciju poslovanja28:
poduzeće ima jedinstven proizvod
poduzeće je u tehnološkoj prednosti nad konkurencijom
poduzeće želi postići ekonomiju obujma i
poduzeće ne želi propustit potencijalnu poslovnu priliku sa stranih
tržišta.
Jedinstveni proizvod i tehnološka superiornost osnovni su motivi koji poduzeću
pružaju „dozu sigurnosti“ prilikom internacionalizacije. Nove prilike na stranim tržištima i
potencijalno veći prodajni rezultati nesumnjivo su neke od osnovnih
prednosti koje donosi internacionalizacija.
Ujedno, potrebno je spomenuti još tri dodatna motiva koja poduzeća često
navode kao moguće razloge za internacionalizaciju:
domaće tržište je u padu te se poduzeće boji gubitka tržišnog udjela
domaće tržište je prezasićeno
vlasnik/manager poduzeća želi da se poduzeće prodajno afirmira izvan
nacionalnih granica.
Dodatni prihod sa stranih tržišta nesumnjivo omogućava normalan rast i razvoj
poduzeća. Širenjem poslovanja dobiva se pristup novim tehnologijama, stječe se
iskustvo u međunarodnom poslovanju i usvajaju nova znanja. Uspostavlja se
suradnja s drugim poduzećima, te je olakšan pristup novim izvorima financiranja. Sve
nabrojano su prednosti koja mala i srednja poduzeća ostvaruju internacionalizacijom
svoga poslovanja. . Prednosti od internacionalizacije malih poduzeća za državu

Važnost sektora malih i srednjih poduzeća za nacionalnu ekonomiju je velika.

„Europska povelja o malom i srednjem poduzetništvu“ u kojoj EU definira ovaj sektor
kao jednu od okosnica ekonomskog razvoja, kao i činjenica da su npr. u SAD-u tri od
četiri nova radna mjesta otvorena upravo u malom gospodarstvu29, dovoljno govori
o
statusu koji bi im trebao pripasti.
Stoga je jasno da država ne smije biti samo pasivni promatrač. Veliki značaj
tog sektora pri zapošljavanju radno sposobnog stanovništva treba biti itekakav motiv
izvršnoj vlasti za stvaranje povoljne „klime“, čime će se olakšati poduzećima proces
internacionalizacije.
Studija,30 koja promatra internacionalizaciju malih i srednjih poduzeća u Europi,
identificira tri ključna elementa za razvoj cjelovitih državnih mjera:
menadžeri malih i srednjih poduzeća imaju limitirano vrijeme i menadžerske
vještine. Stoga bi kreatori poticajnih mjera trebali voditi računa o pružanju
konkretnih vještina menadžerima, pogotovo u poduzećima s oskudnim
međunarodnim iskustvom.
taj sektor treba specifičnu i ciljanu potporu. Na primjer, pomoć bi mogla
obuhvaćati asistiranje u identifikaciji odgovarajućeg stranog poslovnog
partnera za joint venture ili suradnju.
Internacionalizaciju poslovanja treba shvatiti kao mnogo kompleksniji proces
od samog izvoza. Poticajne mjere trebaju obuhvaćati široki spektar
međunarodnih aktivnosti, upravo zbog složenosti internacionalizacije.
Analiza institucionalnih izvoznih infrastruktura u odabranim europskim zemljama
ukazuje na dvije važne činjenice31:
stimuliranje izvoza kroz jaku institucionalnu podršku postoji i u tzv. staroj
(EU) i u novoj (tranzicijskoj) Europi. Na Zapadu ona se potiče da bi razvijala
nacionalnu konkurenciju multinacionalnim kompanijama, dok na Istoku
kontinenta zbog preuzimanja ekonomske funkcije oslabljenih, strukturno i
sektorski neprilagođenih, bivših velikih socijalističkih poduzeća.
organizirana institucionalna potpora izvozu donosi rezultate kako u
razvijenim tako i tranzicijskim ekonomijama.
Potpora izvozu nužno podrazumijeva i razvoj instrumentarija za podršku rasta
domaćih investicija u inozemstvo. Zbog toga institucije koje podržavaju izvoz malih I
srednjih poduzeća gotovo uvijek postoje s garancijskom agencijom i agencijom za
promicanje stranih ulaganja.
Pro-izvozni državni intervencionizam, na strateškoj razini, mora voditi računa da
konkretne, izvozno orijentirane mjere, moraju biti načelno tržišno neutralne,
poticajne za poduzeća i za šire razvojne ciljeve društva.
Iz svega navedenog očito je da je aktivna uloga države poželjna i izuzetno bitna.
Navedeno zahtijeva sustavan rad stručnjaka i dugoročan partnerski odnos između
državnih institucija te sektora malih i srednjih poduzeća.
Kada se govori o odluci jednoga MIS poduzeća da svoje aktivnosti internacionalizira,
onda se može govoriti o slijedećim tipovima internacionalizcije:
- planskom internacionaliziranju,
- evolutivnom internacionaliziranju,
- spontanom/"slučajnom" internacionaliziranju i
- iznuđenom internacionaliziranju.
Smatramo da prva dva slučaja i nije potrebno objašnjavati, dok kada se govori o
spontanom internacionaliziranju, onda se prevashodno mislilo na poduzeća koja su se
angažirala u određenim internacionalnim projektima, ili su rođena kao globalna (Born
Globals; Madsen/Servais, 1997; Global Start-ups, International New Ventures; su sve
razni nazivi za takva poduzeća).
Četvrta situacija, dakle iznuđeno internacionaliziranje, nastaje najčešće kao odgovor
na impulse u okruženju, koje nikada kao do sada i nije bilo više internacionalizirano
(procesi globalizacije itd), te koje tendira daljoj internacional