Professional Documents
Culture Documents
Sjeline
Sjeline
Geotehničke mjere koje se preduzimaju kako bi se izvršilo djelimično smirivanje ili potpuno
zaustavljanje procesa klizanja na padini, zasnivaju se na dva principa :
Princip smanjenja smičućih napona na klizavoj ravnini ili u zoni klizanja postiže se :
Kao što smo u uvodnom dijelu ovog poglavlja kazali, promjena geometrije klizišta odnosno
padine, predstavlja rasterećenje njihovog gornjeg dijela, opterećenje njihovog donje dijela ili
ipak istovremeno rasterećenje i opterećenje. U okviru ovih geotehničkih sanacionih radova,
osim jednostavnog izvođenja planiranja mase tla na padini, koriste se i ostale geotehničke
konstrukcije i metode koje poboljšavanju učinak ovom pristupu rješavanja problema na
padini. Svrha ovog koncepta sanacije klizišta je smanjenje veličine tangencijalnih sila (T)
odnosno povećanje normalne sile (N) , čime se utiče na povećanje koeficijenta sigurnosti
(Fs). Povećanje sile T postiže se rasterećenjem gornjeg dijela i/ili opterećenjem donjeg dijela
padine odnosno klizišta , dok se povećanje vrijednosti sile N postiže njihovim opterećenjem
donjeg dijela.
Veoma često promjena geometrije klizišta odnosno padine, sama kao jedina preduzeta
geotehnička mjera , nije dovoljna da bi se postigla željena stabilnost padine odnosno
sigurnost od klizišta. U slučajevima kada to nije dovoljno , a padinu karakteriše značajno
prisustvo podzemne vode , tada se primjenjuje dreniranje kliznog tijela odnosno padine,
kojim se utiče na smjer i veličnu strujnog pritiska odnosno strujnih sila( S) kao i na porni
pritisak (u). Dreniranje može da bude geotehnička mjera sanacije primijenjena samostalno ili
u kombinaciji sa ostalim geotehničkim sanacionim mjerama.
Duboke horizontalne drenaže su specifične po tome što uvode niske hidrostatske pritiske
duboko ispod padine i dalje od lica padine, što je povoljnija činjenica za stabilnost padine.
Kada imamo slučaj da se u nehomogenom tlu, od koga je izgrađena padina, nalaze i slojevi
značajne vodopropusnosti ,horizontalni drenovi se mogu postaviti tako da presjecaju ove
slojeve te na taj način i oni postaju dio sistema dreniranja, čime je efekat drenažnih mjera
veći.
7. Kada se započinje sa izradom sanacionih objekata tj. Radova kod pojave klizišta?
Preporučljivo je da se sanacioni radovi , kod pojave klizišta , započnu odmah nakon što se
uoče prvi znaci nestabilnosti, čime bi se preduprijedio razvoj tog procesa i time spriječile
posljedice njegovog dešavanja, kako u materijalnom tako i u smislu ugroženosti ljudskih
života.
10. Koji su još faktori koji utiču na racionalno projektovanje sanacije klizišta?
Pored ovih faktora, značajan uticaj na racionalizaciju projektovanja sanacije klizišta, odnosno
izbor sanacionih mjera imaju:
11. Kako glasi osnovna podjela sanacionih mjera, po osnovu načina izvođenja, efekata i
eksploatacionom vremenu?
Na osnovu načina izvođenja , efekata koje postižu svojom izradom i upotrebnim vijekom,
sanacione mjere na klizištima možemo , uslovno, podijeliti u tri grupe:
16. Kroz šta se, kvantitativno, može pokazati uticaj izrade nasipa na padini?
Uticaj izrade nasipa na padini kvantitativno se može pokazati kroz promjenu naponskog
stanja koje vlada na padini, odnosno promjenu Fs.
τz = c + tanφ · ( σz – u0 )
gdje je:
c+tanα· ( γ·z·cosα−uo )
Fs =
γ·z·sinα
17. Koje bi mogle da budu privremene tj. preventivne mjere za sprečavanje klizanja
usljed izgradnje nasipa?
Na osnovu ovih činjenica kao privremene odnosno preventivne mjere, na sprečavanju razvoja
kliznog procesa mogle bi biti:
18. Na koji način izrada usjeka i temeljne jame utiču na pojavu klizišta?
Zasjecanja i iskopavanja padinama, kao što su izrada usjeka i iskop građevinske jame,
također narušavaju primarno i izazivaju sekundarno naponsko stanje, koje za posljedicu
može da ima pojavu klizišta na padini. Ovi geotehnički radovi također značajno utiču i na
hidrološke uslove na padini. Osnovni efekat ovih promjena sastoji se u povećanju naprezanja
na smicanje i povećanju filtracionih sila. Oba ova fenomena dovode do nestabilnosti iskopa
odnosno do nestabilnosti padine. U funkciji od vremena, gledajući u toku određenog
vremenskog perioda, kada se naprezanja povećavaju a opada otpornost na smicanje , pojava
nestabilnosti je posebno izražena. Usljed ovih činjenica, može se kazati za padine odnosno
kosine, ako su izgrađene u glinovitom materijalu, da ih nema trajno stabilnih. Vrijeme
aktiviranja klizišta zapravo je u ovakvim slučajevima u zavisnosti od početnog faktora
stabilnost, ali se svakodnevno dešava prije ili kasnije.
19. Koji su koncepti preventivnih mjera za sprečavanje klizišta pri izdradi usjeka?
Pored prethodno pomenuta dva pristupa rješavanju problema izrade usjeka i temeljnih jama
na padinama, značajno je spomenuti da privremene i preventivne mjere, obuhvataju i sljedeće
radove i aktivnosti:
21. Koje preventivne mjere koristimo kod padina formiranih u stijenskom materijalu?
Poseban problem predstavljaju padine formirane u stijenskom materijalu. Kod takvih padina
u donjim dijelovima susrećemo osulinski materijal, a u gornjem dijelu jako izmijenjeni
(raspadnuti) materijal osnovne stijene. Zaštita ovih padina od razvoja kliznih procesa
uglavnom se sastoji od regulacije površinskih voda i kaptaže izvora, kao i biološke zaštite
ovih (pošumljavanja) ovih padina. Važno je napomenuti, da se ove preventivne mjere ne
smiju uzeti sa velikom sigurnošću i računati da su padine na kojima su izvedene ove mjere na
visokom nivou građevinske upotrebljivosti. Naročito se ovo odnosi na padine kod kojih su
velike debljine deponovanog dezintegrisanog materijala osnovne stijene. Koliko je god
moguće treba ovakve padine izbjegavati pri gradnji saobraćajnica i ne izvoditi usjeke u
njima, jer se klizišta mogu aktivirati ne samo u toku eksploatacije saobraćajnice, već i u toku
same njene izgradnje. Obično su za ovakve dijelove saobraćajnih dionica vezani veliki
troškovi održavanja i sanacionih radova, a u nekim slučajevima pojedini njeni dijelovi se
moraju napustiti i izvšiti rekonstrukcija putnog pravca, što uključuje naknadnu izgradnju
drugih građevinskih objekata, kojima se ovi problemi izbjegavaju.
Stalne sanacione mjere predstavljaju izgradnju sanacionih objekata različitih tipova, u i oko
klizišta, koji će obezbjediti optimalne rezultate sanacije, iskazane kroz stepen eliminacije
procesa klizanja odnosno povećanja stabilnosti padine.
23. Koji je učinak odnosno zadatak odvodnje površinske vode, kao stalne sanacione
mjere?
Na ovaj način, sprečavanjem prodora vode u tijelo klizišta, utiče se na smanjenje pornih
pritisaka odnosno isušuje se tlo, što direktno utiče na povećanje vrijednosti otpornih
parametara tla tj. stabilnosti klizne mase i padine uopšte. Osnovni zadaci ove geotehičke
mjere sanacije su:
Prihvatanje i odvodnja površinske vode sa padine oko klizišta, sprečavajući njen prodor u
tijelo klizišta,
Prikupljanje i odvodnja oborinske vode sa površine klizišta u stranu van granica klizišta
ili je provesti preko donjeg dijela kliznog tijela.
Da bi se ovi zadaci ispunili izvođenje ove sanacione mjere obuhvata sljedeće tehničko-
tehnološke operacije:
Zaštitni kanal, situiran je u nepokretnim dijelovima padine, pružajući se oko klizišta, obično
pravolinijski ili blago zakrivljen, prateći konturu površine klizišta. U svakom slučaju treba
izbjegavati oštre krivine i prelome, jer je time otežan pravilan protok vode kroz kanal, a
omogućeno taloženje nanosa. Nanos smanjuje profil kanala i njegovu propusnu moć
(protok), pa se dešava preljevanje vode izvan njega, što ugrožava pravilno funkcionisanje i
osnovni zadatak kanala.
Uzdužni profil kanala treba da ima isti pad na što većoj dužini kanala, ali isto tako i da
njegov pad ima dovoljan nagib kako bi se spriječilo taloženje nanosa i začepljanje kanala,
Kanal mora biti dimenzionisan tako da njegov profil odgovara dotoku vode, kako bi se
omogućilo potpuno prihvatanje i otjecanje prikupljene vode,
Osiguranje dna i nizvodnog boka kanala od razaranja, usljed pojave hidrodinamičkih sila
izazvanih proticanjem vode kroz kanal.
Odvodnja vode iz dolinskih dijelova klizišta, obavlja se sa ocjednim kanalom koji se nalazi
na tijelu klizišta ili neposredno pored njega. Poznato je da u toku klizišne aktivnosti na tijelu
klizišta odnosno na njegovoj površini dolazi do formiranja geomorfoloških oblika zaravni i
udubljenja. U tim dolinskim dijelovima formiraju se vodene akumulacije koje snadbijevaju
klizište vodom i doprinose progresivnijem razvoju klizišta. Ocjedni kanal, kojim se vrši
odvodnja i isušivanje ovih dolinskih dijelova klizišta, treba što kraćim putem izvesti iz tijela
klizišta ili ga priključiti u neki najbliži postojeći kanal koji se nalazi već na kliznom tijelu.
Sistem razgranatih kanala, lociran je na samom tijelu klizišta odnosno njegovoj površini, u
cilju prikupljanja oborinskih voda sa površine klizišta. Pozicioniranje ovog sistema na
klizištu mora biti tako da obezbjedi efikasno prikupljanje i brzu odvodnju vode, prije nego
ona dospije u tijelo klizišta odnosno do klizne ravnine. Teži se da sistem razgranatih kanala
bude ravnomjerno raspoređen po površini, a da je svaki ogranak tog sistema postavljen u
područja klizišta gdje nije ispresjecan pukotinama.
Izbor tipa kanala, odnosno njegovog oblika i načina osiguranja, vrši se poseno, za svaki
konkretan slučaj, i u funkciji je od:
31. Kako se odvodi podzemna voda iz tijela klizišta i koji su načini za to?
Odvodnja podzemne vode, koja se nalazi u samom tijelu klizišta, ostvaruje se drenažnim
mjerama. Dreniranje tijela klizišta može s izvršiti na više načina, od kojih su najčešći:
Kopani dren,
Bušeni cijevni dren,
Potkop.
Opšti principi izgradnje drenaže, koji u suštini čine radne operacije na njenoj izgradnji su:
Drenaže predstavljaju linijske objekte, ukopane dublje u tlu, koji prikupljaju podzemnu vodu
i kontrolisano je izvode van terena ( padine) koji se sanira. Kao veoma uspješan način
sanacije plitkih klizišta koristi se kopani dren. Ovaj način sanacije klizišta predstavlja
najčešće korištenu sanacionu mjeru, što je razumljivo s obzirom da znamo koliko je učešće
vode u pojavama klizišta na padinama. Od poćetka korištenja denaže pa do danas, drenaža je
doživjela svoj određeni razvoj, uporedo sa razvojem spoznaje o mehanizmima filtracije, kao i
razvoju i upotrebi savremenih materijala, koji se koriste kod uzgradnje drenažnih sistema. Sa
razvojem tehnologije izgranje drenova povećao se učinak i dugotrajnost drenaža, jer su se
istovremeo zadovoljavala i filterska pravila. Radi sprečavanja ulaska sitnih čestica u
drenažnu cijev, oko nje se postavlja krupni šljunak, krupni tucanik ili obluci, kod kojih
najsitnije zrno mora biti veće od perforacije na drenažnoj cijevi. Drenažna cijev se može
postavljati na pripremljenu betonsku podlogu. Drenažni rov se zatvara glinenim slojem, kako
bi se spriječio dotok oborinske ili povšinske vode u njega.
35. Na koje grupe se dijele drenažni sistemi sa aspekta potreba, racionalnosti i
efikasnosti dreniranja?
Prvi granulacijski odnos obezbjeđuje stabilnost filtera dok drugi granulacijski odnos
obezbjeđuje njegovu vodopropusnost. Ukoliko je razlika u granulaciji između baze i filtera
takva da jednom filterskom zonom nismo u stanju napraviti prelaz između baze i drenažnog
sloja, tada se po istom pravilu određuje više zona filtera, sve dok se ne dođe do najveće
krupnoće zrna drenažnog sloja.
39. Šta je uloga drenaže?
40. Koje još metode postoje za odvođenje podzemnih voda iz tijela klizišta?
41. Koje uslove trebaju ispuniti potporne konstrukcije da bi odgovorile svom osnovnom
zadatku u sanaciji klizišta?
Postoji više tipova potpornih konstrukcija i mi nećemo, s obzirom da postoji literatura koja
detaljno obrađuje svaku od ovih vrsta, ovdje govoriti o potpornim konstrukcijama sa aspekta
njihovog proračuna i detalja dimenzionisanja, već ćemo se zadržati na sagledavanju
mogućnosti njihove primjene u slučajevima sanacije klizišta.
Najčešće korištene potporne konstrukcije, kod nas, su potporni zidovi, različitih statičkih
sistema i različitih materijala izrade.
Nepovoljni ekonomski efekti gradnje visokog potpornog zida eliminišu se izgradnjom lakših
betonskih konstrukcija zida uz ugradnju zatege. Zatege nadoknađuju gubitak povoljnog
efekta težine masivnog zida na stabilnost zida i učestvuju u preuzimanju horizontalne
komponente aktivnog pritiska.
Gabion predstavlja koš od pocinčane šestougaone mreže, ispletene od žice ɸ 6-10 mm, s
dvostrukim upletanjem i ojačanjem na rubovima, ispunjen slaganim kamenom. Također,
imamo i gabion sa rešetkastom konstrukcijom koša, koji ima veoma lijep izgled i osobinu da
se u toku vremena ne deformišu, pa se koriste u svim prilikama gdje je i taj vizuelni izgled
značajan. U posljednje vrijeme imamo i gabion koji se umjesto od pocinčane mreže radi od
geomreže. Takav gabion može se puniti zrnastim materijalom. Geomreža pokazuje bolju
otpornost na spoljšnje uticaje nego pocinčana mreža, a posebno na koroziju, koja je
ograničavajući faktor u pogledu upotrebe gabiona. Gabionski zid omogućava sopstveno
ozelenjavanje, pomoću šiblja ili grmlja, koji se sade u izgrađene, na licu gabionskog zida,
džepove od geotekstila. Generalno, kao prednosti primjene gabionskih zidova, posebno u
naseljima i kod gradnje puteva, ističu se sljedeće osobine:
Armirano tlo pripada grupi potpornih konstrukcija odnosno sanacionih objekata, a sastoji se
od spoljnje obloge i armature koja se ugrađuje u tlo od koga je zid i formiran. Danas imamo
visok nivo razvoja tehnologija armiranog tla, tako da se susreću različiti tipovi kako po
sistemima spoljnje obloge zida, tako i po načinu armiranja tla iza, odnosno, u konstrukciji.
Tehničko rješenje se zasniva na principu udruživanja nevezanog tla sa linearnom armaturom
otpornom na zatezanje ( Henri Vidal, 1966. ).
48. Koje grupe duboko temeljnih potpornih konstrukcija imamo?
Kontinuirana duboko temeljena potporna konstrukcije po cijeloj svojoj dužini ima kontinuitet
i djeluje kao jedna cijelina. To cijelovito djelovanje ostvareno je i po dužini njenog
uklještenja i po slobodnoj visini konstrukcije. Poput dijafragme se postavlja upravno na
djelovanje pritisaka od kliznog tijela, čvrsto uklještena u stabilni dio terena. Može biti
dodatno ojačana geotehničkim sidrima kao zategama, koje se također sidre u stabilni dio
padine.
49. Koje vrste stanja naprezanja imamo u šipovima koji se koriste u sanaciji klizišta?
Pojava stanja smicanja i zatezanja, kada je šip u odnosu na kliznu ravninu instalisan pod
oštrim uglom
Pojava čistog smicanja, kada je šip upravan na kliznu ravninu
Pojava stanja pritiska i smicanja, kada je šip u odnosu na kliznu ravninu pod tupim uglom
dijelu. Obično sse u tu svrhu koristi kamen iz kamenoloma, koji može da bude postavljen na
stišljivo tlo ili stijenu, na armiranu betonsku podlogu debljine 20-30 cm ili se između
padinskog tla i kamenog nabačaja postavlja filterski sloj. Provjera efikasnosti kamenog
nabačaja kontroliše se kroz analizu stabilnosti klizišta za sve slučajeve kliznih ravnina, koje
se mogu formirati nakon izgradnje kamenog nabačaja. Te moguće klizne ravnine su:
53. Koje funkcije imaju kamena drenažna rebra kod sanacije klizišta?
Kao sanacioni objekti, kamena drenažna rebra imaju dvostruku funkciju: najprije kao
drenažni sistem na padini, a zatim i kao potporna konstrukcija. Njihovi oblici mogu da budu
različiti, biraju se u cilju postizanja što efikasnijih rezultata, kako po uslovu dreniranja tako i
po uslovu obezbjeđenja stabilnosti klizišta.
54. Nabrojati ostale mogućnosti i metode sanacije klizišta?
Među ostalim metodama koje se mogu koristiti u cilju zaustavljanja kliznog procesa na
padini odnosno sanaciju klizišta značajnije se izdvajaju: