Dr Vojislav [e{eq

HAJKA
NA JERETIKA

Srpska radikalna stranka

Beograd 2000.
 Dr Vojislav [e{eq
HAJKA NA JERETIKA
Recenzenti
Aleksandar Vu~i}
Bo`idar Vu~urovi}
Glavni i odgovorni urednik
Sa{a Radovanovi}
Tehni~ki urednik
Branka Bobi}
Redakcija
Ivana Borac, Nata{a Vuji}, Du{an Vesi}, Milica Vesi},
Sla|ana Vlajkovi}-Veli~kovi}, Milica Gogi}, Qubica Davidovi},
Ivana \uri}, Vesna Zobenica, Miroqub Igwatovi} Vesna Jawi},
Qiqana Mihajlovi}, Aleksandra Milinkovi}, Ana Obradovi},
Danijela Pumpalovi}, Radmila Peruni~i}, Qubomir Supi},
Sawa Savi}, Stanislava Svilenkovi}
Izdava~
Srpska radikalna stranka, Beograd, Trg pobede 3 HAJKA NA JERETIKA
Za izdava~a
Dr Vojislav [e{eq
[tampa
“Etiketa”, Bole~
Za {tampariju
Milenko Dramli}
Tira`
1000 primeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd

323 ( 497 . 1)
[E[EQ, Vojislav
Hajka na jeretika / Vojislav [e{eq. -
Beograd : Srpska radikalna stranka
2000 (Bole~ : Etiketa) . - 1071 str. ; 21 cm
Tira` 1000. - Str. 3: Predgovor / Miroqub Igwatovi}
Sadr`aj: Hajka na jeretika; Robija{ke meditacije; Demokratija i
dogma; Osvajawe slobode; Pledoaje za demokratski ustav; Horvatove
usta{ke fatazmagorije.
ISBN 86-7402-057-7
a) Jugoslavija - Politi~ke prilike I izdawe – “Kwi`evna radionica Rastka Zaki}a”, Beograd 1986.
II izdawe – SIV[ Beograd 1989.
ID=85386252 III izdawe – ABC “Glas”, Beograd 1991.
Recenzenti:
Akademik prof. dr Qubomir Tadi}
Dr Kosta ^avo{ki
Vuk Dra{kovi}
PREDGOVOR
Svoj obra~un sa onda{wom iskompromitovanom titoisti~kom zao-
stav{tinom, dr Vojislav [e{eq zapo~iwe neumornim pisawem teksto-
va razli~itih sadr`aja: filozofskih, politikolo{kih, esejisti~kih...
Nije se ustru~avao da u svim tim tekstovima sa svih mogu}ih aspekata ar-
gumentima napadne postoje}u titoisti~ku nesrpsku politiku.
Uredno i hronolo{ki slo`ene tekstove o svojim trnovitim po~eci-
ma u borbi protiv jednoumnog (~itaj: bezumnog) re`ima, autor objavquje
u kwizi “Hajka na jeretika” koja ujedno predstavqa wegov razvojni nau~-
noistra`iva~ki put tragawa za optimalnim oblicima reforme sveukup-
nog jugoslovenskog dru{tveno-politi~kog sistema. Ona je, mo`emo s pra-
vom re}i, antologija odabranih autorovih tekstova iz objavqenih, i
istovremeno sudski zabrawivanih kwiga (“Hajka na jeretika”, “Velei-
zdajni~ki proces”, “Robija{ke meditacije”, “Demokratija i dogma”,
“Osvajawe slobode”, “Pledoaje za demokratski ustav” i “Horvatove usta-
{ke fantazmagorije”).
Krajem sedamdesetih i po~etkom osamdesetih dr [e{eq definitiv-
no napu{ta ideju o mogu}oj popravci komunisti~kih projekata, postaju-
}i tako jedan od najve}ih disidenata onda{we Jugoslavije. Svoje disi-
dentske dane po~iwe napadima na bosanskohercegova~ku politi~ku vr-
hu{ku zbog kojih biva nestatutarno iskqu~en iz Saveza komunista, za-
tim uklowen sa nastave i raspore|en na “poslove i radne zadatke nau~-
nog saradnika Fakulteta”. Ovo mu daje povoda da se `e{}e suprotstavi
svojim protivnicima – po~iwe s pisawem polemika i kritikom aktivno-
sti najboqih Titovih klonova.
Nije dugo ~ekao taj “dan D”. Uhap{en 1984. godine, u montiranom sud-
skom procesu biva optu`en za krivi~no delo “kontrarevolucionarnog
ugro`avawa dru{tveno-politi~kog ure|ewa SFRJ” zbog stavova iznese-
nih u tekstu “Odgovor na anketu – intervju ’[ta da se radi?’”. U zatvoru
sagledava svu trulost komunisti~kog, diktatorskog re`ima koji se bru-
talno ostrvquje na politi~ke neistomi{qenike s ciqem da ih obeshra-
bri, slomi i promeni, pa makar i po cenu wihovih `ivota (podrobno opi-
sani nesre}ni primeri Pere Trifunovi}a i @arka Aleksi}a, tako|e po-
liti~kih zatvorenika). Znati`eqno javno mwewe kao i autorova nepoko-
lebqivost u borbi odr`ava ga u `ivotu, idejno ohrabruje, ja~a, a kaznu
smawuje na dvadeset dva meseca. Po izlasku iz zatvora odlu~an u svojoj
idejnoj borbi danono}no nastavqa svoj rad i pi{e tekstove o reformi
5
 ustava, otvorena pisma titoisti~koj gamadi. Svaki od ovih tekstova,
dr [e{eq je nudio novinskim redakcijama, ali nijedna nije pristala da
ih objavi.
Autor u celoj svojoj kwizi vapi za dr`avom demokratskog i stabil-
nog politi~kog sistema daju}i op{irna re{ewa najve}ih problema on-
da{we SFRJ, i kao vrsni poznavalac istorijskih ~iwenica razobli~uje
neistine o generalu Dra`i Mihajlovi}u, Drugom svetskom ratu i parti-
zanima nalaze}i im odgovaraju}e mesto u istoriji srpskoga naroda. Za-
tim daje podrobnu analizu kwige “Kosovski problem” Branka Horvata,
ina~e prousta{ke marionete titoisti~ke Jugoslavije koji kao nau~ni
radnik ekonomskih nauka daje sebi i svojoj nestru~nosti u oblasti naci-
onalne politike odu{ka da razmatra problem Kosova i Metohije. “Ana-
liziraju}i” problem u svojoj kwizi, Horvat se ~esto gubi u moru sopstve-
nih protivre~nosti.
Doktor [e{eq kwigu zavr{ava integralnim verzijama odr`anih
predavawa, intervjua srpskim novinskim i radijskim medijima. Re~i hva-
le na ukazanom gostoprimstvu i srda~nim susretima sa crkvenim veliko-
dostojnicima Srpske pravoslavne crkve, uglednim Srbima i srbofili-
ma u dijaspori zaokru`uju prekomorske besede i zakqu~uju ovu, po mnogo
~emu vrednu kwigu.
Beograd, 28. jula 2000. Miroqub Igwatovi}
6 7
PREDGOVOR PRVOM IZDAWU
Na odluku da sudu javnosti ponudim prikupqene i relativno siste-
matizovane tekstove, vezane za doga|aje {to su se u dru{tvu zbili po-
sqedwih godina (~iji sam jedan od aktera bio), motivisala me prije sve-
ga ~iwenica da ovdje ne mo`e nikako biti rije~i o usamqenom slu~aju,
presedanu, anomaliji itd. To je ve} ukorijewena dru{tvena praksa, u sa-
svim konkretnom vremenu i prostoru. Do`ivqaje sli~ne mojima iskusio
je i veliki broj drugih qudi, ali se mo`da ve}ina od wih ne mo`e pohva-
liti sre}nom okolno{}u da su uspjeli svoju borbu s izvjesnim otu|enim
birokratskim i nacionalisti~kim strukturama izvesti na javni teren i
tako birokratiji oduzeti weno najopasnije oru`je – tajnost kojom u do-
broj mjeri kontroli{e javno mnijewe i wime manipuli{e. Na{av{i se
u ulozi progowenog i anatemisanog i bore}i se maltene za goli opsta-
nak, bio sam prinu|en da, bar privremeno, zanemarim nau~ni i publici-
sti~ki rad i potpuno se posvetim okr{aju u kome sam raspolagao jednim
jedinim oru`jem: olovkom i papirom.
Ne stidim se priznati da sam se nespreman na{ao, u jednom trenut-
ku, na brisanom prostoru. Tek sam u~io pisati, a ve} morao pristupiti
izradi ozbiqnih tekstova koji su mogli presudno uticati na moju sudbi-
nu, braniti se i istovremeno napadati. Protivnici me nimalo nisu {te-
djeli, pa zato nisam ni ja wih, s tim {to sam se ipak, ~ini mi se, slu`io
po{tenijim metodama javnog obra~una. Suprotstavqawe svim tim biro-
kratskim i nacionalisti~kim nasrtajima iziskivalo je mnogo voqe, sna-
ge, `ivaca i strpqewa. Nije pra{talo ni zbog samo na trenutak pokaza-
ne slabosti ili rezignacije. Prolazio sam kroz mnoge krize, ~esto vrlo
emotivno reagovao i trudio se da ostanem uspravan, da se ne pokoravam,
da ne padam na koqena, {to se od mene tra`ilo da bi mi “grijesi bili
opro{teni”. Suo~avao sam se sa zabranama objavqivawa, i{ao od redak-
cije do redakcije, tra`io, molio, a i istovremeno sticao divne prijate-
qe koji su mi pomogli da ne klonem. Vrhunski jugoslovenski intelektu-
alci – kwi`evnici, filozofi, sociolozi, istori~ari, pravnici, publi-
cisti i novinari digli su svoj glas protesta protiv progawawa kojima
sam izlagan. Ovo je prilika da im izrazim svoju najdubqu zahvalnost.
Nemam nikakvih iluzija o stilskom ili literarnom kvalitetu svo-
jih tekstova. Neki od wih su o~igledno po~etni~ki, izra`avaju stanovi-
to autorovo neiskustvo u istupawu pred tako {irokim i kriti~ki ras-
polo`enim auditorijem kao {to je jugoslovenska javnost. Da ih sada pi-
{em, vjerovatno bi ti tekstovi bili ne{to boqi zahvaquju}i intenziv-
no akumuliranom iskustvu i procesu ubrzanog intelektualnog sazrijeva-
wa kroz koji sam, silom prilika, prolazio posqedwih godina (i zbog to-
ga sam zahvalan svojim progoniteqima – probudili su me iz dogmatskog
drijeme`a), na{av{i se na vjetrometini antagonizma dru{tvenih pro-
tivrje~nosti iz kojih se jo{ ne mo`e nazrijeti pravi izlaz. Mada se po-
treba redigovawa neminovno iskazuje, ipak sam odlu~io da sve tekstove
objavim integralno, u wihovoj prvobitnoj verziji, bez ikakve dorade, do-
tjerivawa, dodavawa ili oduzimawa, ~ime se vjerovatno mo`e, makar dje-
limi~no, do~arati i dru{tvena i politi~ka atmosfera u kojoj su stvara-
ni. Uvijek sam nastojao da oni prevashodno govore jezikom ~iwenica, a ne
fraza ili emocija. Koliko sam u tome uspio, ~itaoci }e da procijene.
Neupu}enima }e mo`da izgledati ~udno {to najve}i broj strana pred-
stavqa obja{wavawe i opisivawe konkretnih zbivawa koja su svojevrsni
anahronizam vremena u kome `ivimo. Me|utim, treba imati u vidu da su ona
u posqedwoj deceniji bila sinonim, simbol i indikativ pona{awa jedne
krajwe primitivne sredine; da su se wihovi protagonisti afirmisali kao
glasnogovornici reakcionarnih politikantskih grupacija i dubokog mra-
ka u kome one djeluju, “patentirani likvidatori”, kako je nedavno dr Pre-
drag Matvejevi} nazvao jednog od vode}ih aktera takve dru{tvene prakse.
U Sarajevu, 1. decembra 1982. Dr Vojislav [e{eq
PREDGOVOR DRUGOM IZDAWU
Prvo izdawe ove kwige objavqeno je u Beogradu juna 1986. godine.
Rasturawe kwiga je zabraweno pravosna`nom presudom Okru`nog suda u
Beogradu zbog navodnog izno{ewa neistina kojima bi se mogla uznemi-
riti javnost. Me|utim, daqi slijed dru{tveno-politi~kih zbivawa u Ju-
goslaviji uop{te i u Bosni i Hercegovini posebno, dao mi je za pravo.
Pokazalo se da je zaista dio najvi{eg politi~kog rukovodstva Bosne i
Hercegovine iz vremena nastanka tekstova, koji se u kwizi objavquju,
pru`ao podr{ku i za{titu muslimanskom nacionalizmu i panislami-
zmu. Glavni objekt sudske za{tite, Hamdija Pozderac i wegov najbli`i
saradnik i istomi{qenik Munir Mesihovi} ve} su okon~ali svoju poli-
ti~ku karijeru kao najve}i kriminalci u posleratnoj Jugoslaviji, a
sli~nu su sudbinu do`ivjeli i wihovi sqedbenici Muhamed Filipovi},
Arif Tanovi}, Hajrudin \ulbi}, Hasan Grab~anovi}, Safet [erifo-
vi} i drugi. Uz to se ustanovilo i da su Sarajevo posledwih godina zai-
sta potresale brojne korupciona{ke afere u koje su bili umije{ani ne-
ki najvi{i politi~ki funkcioneri. Prije dvije i po godine sud mi je za-
mjerio da za svoje tvrdwe nemam argumenata. Danas je takvih argumenata
vi{e nego dovoqno u svoj dnevnoj {tampi i periodici.
Ipak, s obzirom da je prvo izdawe ove kwige zabraweno, drugo je mo-
glo biti objavqeno samo uz izvjesne izmjene i dopune, kako ne bi automat-
ski palo pod udar zakonskih propisa. Te izmjene i dopune ni~im ne naru-
{avaju cjelovitost i koherentnost kwige, niti podrazumijevaju autoro-
vo odustajawe od ocjena i tvrdwi iznesenih u prvom izdawu.
U Beogradu, 1. decembra 1989. Dr Vojislav [e{eq
8 9
I. UNIVERZALNE TEORIJE
I WIHOVI SQEDBENICI
Na{e dru{tvene nauke uop{te, a politi~ka teorija posebno, boqe
re~eno nau~ni dometi i teorijska vrijednost dru{tvene misli koja se
razvija u Jugoslaviji, bez sumwe u`ivaju veliki ugled i sti~u priznawa
{irom svijeta. Na{i vrhunski teoreti~ari na ina~e ~estim me|unarod-
nim skupovima, savjetovawima, simpozijumima i seminarima svojim inte-
lektualnim i akademskim nivoom, uglavnom nisu u prilici da se na|u u
ulozi iskqu~ivih posmatra~a, podre|enih statista; ne zaostaju za svojim
kolegama iz zemaqa koje uveliko predwa~e u ekonomskom i kulturnom
razvoju, koje se smatraju vode}im centrima, riznicama kulture, postojbi-
nama umjetnosti, kolijevkama filozofije, koje pretenduju i na teorijski
i na ideolo{ki primat i vo|stvo. Moglo se o~ekivati, bar kad je rije~ o
{irem nau~nom auditoriju i javnom mnijewu, da }e nas i dvojica profe-
sora sarajevskog Fakulteta politi~kih nauka “Veqko Vlahovi}” dr
Atif Purivatra i dr Hasan Su{i} “dosledno i dostojno” reprezentova-
ti na “Me|unarodnom simpozijumu o idejama Moamera el Gadafija iz “Ze-
lene kwige”, odr`anom na Autonomnom univerzitetu u Madridu od 1. do
4. decembra 1979. godine, o ~ijem nam je u~e{}u kratku informaciju pre-
zentirao i list “Nin” u broju 1563. od 14. decembra 1980. na strani 25, po-
zivaju}i se na “Vjesnikovog” specijalnog izvje{ta~a iz Madrida. Iz te
informacije posebno su zanimqivi detaqi koji govore o tome da je na
Skupu “bilo ... prisutno vi{e od 200 delegata, me|u wima i nekoliko naj-
poznatijih svetskih sociologa iz 22 zemqe Evrope, Amerike i Afrike”,
te napomenama iz koje vidimo da je “slu`beni predstavnik Libijske
Yamahirije izjavio... Vjesnikovom dopisniku da }e se idu}i simpozijum o
toj temi najvjerovatnije odr`ati u na{oj zemqi”. Prvo pitawe koje povo-
dom toga postavqamo glasilo bi: ako je istina da je rije~ o u~esnicima
skupa kao delegatima iz 22 zemqe, ~iji su delegati bili dr Purivatra i
dr Su{i}? Nismo uspjeli da do|emo do bilo kakvih podataka (a svojski
smo se trudili) prema kojima bi bilo o~igledno da su pomenute nau~nike
delegirali neko nau~no udru`ewe, univerzitet ili sli~na jugoslovenska
institucija. A pomalo nam je i ~udno da su bila svega dva delegata, oba iz
istog grada, s istog fakulteta i da ne idemo daqe u tom pravcu. O~igled-
no je da je rije~ o qudima koji su samo osjetili emocionalnu potrebu da
se prikqu~e “nau~nicima” ~iji je glavni ciq da uz pomo} “petrodolara”
jedan povr{an politi~ki koncept, zasnovan na islamskoj vjerskoj iskqu-
~ivosti, uzdignu na nivo “univerzalne teorije”. Drugo pitawe koje nam se
ve} na startu name}e bez obzira na to {to mi uop{te ne sumwamo da su na-
{i “delegati” svojim istupom na Simpozijumu duboko impresionirali
wegove u~esnike, nai{li na srda~an i topao prijem, vjerovatno stavili
do znawa organizatorima da je to izraz i mjerilo shvatawa i raspolo`e-
wa na{e ukupne dru{tvene misli, pa time izazvali interesovawe da se
sqede}i skup odr`i u na{oj zemqi, izazvala je na{a nedoumica, s obzi-
rom na ~iwenice da poprili~no poznajemo praksu odr`avawa dosada-
{wih me|unarodnih skupova, da se organizatori ne odlu~uju za odr`ava-
we sesije u jednoj zemqi sve dok odgovaraju}e institucije iz te zemqe to
zvani~no ne ponude. Ono glasi: ko je i u ~ije ime ponudio odr`avawe sqe-
de}eg nau~nog skupa o toj temi u Jugoslaviji?
Vjerovatno na to ne bismo ni obra}ali posebnu pa`wu da se u sara-
jevskoj Reviji “Odjek” u broju 1/1981, na strani 17, nije pojavio tekst dr
Atifa Purivatre s naslovom “Libijska Zelena kwiga”. To su neka pita-
wa “tre}e univerzalne teorije”, za koja se u kra}oj napomeni ka`e da su
“iz izlagawa na internacionalnom kolokviju o Zelenoj kwizi”. Tekst je
na nas djelovao dvostruko iznena|uju}e i dvostruko zaprepa{}uju}e. Pr-
venstveno smo iznena|eni i ujedno razo~arani ~iwenicom da je nau~ni
radnik iz na{e zemqe na me|unarodnom nau~nom skupu istupio sa saop-
{tewem kojeg bi se vjerovatno stidio i boqi student kad bi ga predao
predmetnom nastavniku kao seminarski rad. Tekst obiluje diletantskim
konstatacijama, notornim ~iwenicama, banalnostima razli~ite vrste,
te nakaradnim i ~esto smije{nim stilskim konstrukcijama, uz nedvosmi-
slene dokaze elementarne nepismenosti wegovog autora. S druge strane,
u wemu nailazimo na teorijske i ideolo{ke sudove koje nikako ne mo`e-
mo okvalifikovati marksisti~kim. Svakako, mi ne pretendujemo, razu-
mije se da na tako ne{to nemamo ni pravo, da od dr Atifa Purivatre zah-
tijevamo da prihvati marksizam, da istupa s marksisti~kih pozicija itd.
[to se nas ti~e, dr Purivatra ne samo da ne mora biti marksista, nego
on mo`e biti i zakleti protivnik marksizma. Takvih je u svijetu mnogo,
pa jedan vi{e ili mawe ne mijewa bitno stvar. Ali polazimo od pretpo-
stavke da je ve}ina na{ih teoreti~ara iz oblasti dru{tvenih nauka
marksisti~kog usmjerewa, pa prema tome wihov delegat na internacio-
nalnom simpozijumu nije mogao biti neko kome je strana i sama su{tina
marksizma.
Do vremena u kome smo ovaj osvrt pisali, a ~ekali smo gotovo deset
mjeseci, u na{oj periodici niti dnevnoj {tampi, nije objavqen tekst sa-
op{tewa koje je podnio dr Hasan Su{i} (ili nama nije poznato da se taj
tekst ipak pojavio, uprkos na{im naporima da obezbijedimo da nam to ne
promakne). Vjerovatno wegov autor za tako ne{to ipak nije imao dovoq-
no hrabrosti. Mislimo da je, ako je taj tekst sli~an i u skladu s onim s
~im je istupio dr Purivatra (a mi, s obzirom na to da nam je poznato ~i-
me se dr Su{i} do sada bavio i o ~emu je pisao, pretpostavqamo da jeste,
pa makar nas i neko dobronamjeran optu`io da spekuli{emo i da smo ma-
liciozni) sasvim nepotrebno i deplasirano objavqivati ga i time u ne-
koj publikaciji skratiti, suziti prostor na kome bi mogao biti obja-
10
vqen neki daleko vrijedniji i neuporedivo boqi rad. Jasno nam je da te-
ze i pogledi dr Atifa Purivatre ne zaslu`uju posebnu pa`wu, niti vri-
jedi, s ~isto nau~nog aspekta, upu{tati se u wihovu podrobniju analizu
i razmatrawe. Mi smo ovom prilikom iskqu~ivo motivisani potrebom
da i konkretnim povodom izrazimo svoj protest i gnu{awe prema stano-
vitoj infantilnosti i primitivnosti na koju nailazimo s vremena na
vrijeme, ali sve ~e{}e u na{oj nau~noj periodici i publicistici. Ako
se upitamo za{to je to tako, onda nam ve} na samom po~etku mora biti ja-
sno da ispravan i potpun odgovor nije mogu}e dati bez jedne studioznije
i temeqite analize koja bi obuhvatila sve aspekte savremenog nau~nog
stvarala{tva. Ali ostavimo to za neku drugu priliku. Ovdje }emo se po-
zabaviti jednom konkretnom pojavom i poku{ati da sagledamo wene
uzroke i reperkusije, da izvu~emo odgovaraju}e konsekvence.
Na prave intelektualne i teorijske bisere nailazimo kad dr Puri-
vatra tvrdi: “Prema ideolo{ko-filozofskim pristupima i orijenta-
ciji prisutni su stavovi o socijalizmu zasnovanom na marksizmu (stvar-
ni, istinski, dogmatski ili “realni”), zatim onom ~ija je osnova islam
(islamski socijalizam), odnosno hri{}anstvo (hri{}anski socijali-
zam)”. Pa`qiviji ~italac je svakako primjetio da Purivatra stavqa pod
navodnike termin “realni” socijalizam, dakle, ogra|uje se, ali navodni-
ka nigdje nema kad je rije~ o “islamskom” ili “hri{}anskom” socijali-
zmu. Dakle, on na istoj ravni pristupa stavovima o socijalizmu zasnova-
nom na marksizmu i stavovima o “islamskom”, odnosno “hri{}anskom”
socijalizmu. ^ak navode}i stav o socijalizmu koji je zasnovan na mark-
sizmu u zagradama mu dodjequje epitete koji se nikako ne mogu na}i zajed-
no, bez obzira na to s ~ije strane poticali. Ako izostavimo termin “re-
alni”, koji i Purivatra stavqa pod navodnike, pitamo se da li mo`da on
sumwa u to da je socijalizam zasnovan na marksizmu stvarni i istinski i
da li je on zaista za wega dogmatski? Zar je on dogmatski zato {to s pra-
vom ne priznaje “islamskom” ili “hri{}anskom” socijalizmu istinsku
socijalisti~ku prirodu. Marksisti~ka teorija je odavno iza{la na ~i-
stac s ocjenom da koncepti “islamskog” i “hri{}anskog” socijalizma
predstavqaju samo oblik prilago|avawa religije, odnosno teologije, na-
prednim tendencijama u savremenom svijetu. To je vi{e wen poku{aj da
objektivne te`we za progresom iskoristi za ja~awe svojih pozicija, ne-
go spremnost da stvarno dâ iole zna~ajniji doprinos progresivnim pro-
mjenama na globalnom i regionalnom planu, koje, da bi bile istinski
progresivne, nu`no moraju biti revolucionarne.
Daqe Purivatra ka`e: “Prema zemqama u kojima se izgra|uje soci-
jalizam naziva se, na primjer, sovjetski, poqski, jugoslovenski, kineski,
vijetnamski, sjevernokorejski, kubanski, libijski, al`irski, itd.” Mi
smo sve do sada mislili da je socijalizam jedan i jedinstven, na marksi-
sti~ki na~in zasnovan koncept dru{tveno-ekonomske formacije na pre-
lazu iz klasnog u besklasno dru{tvo, te da se ne mo`e govoriti o sovjet-
skom, poqskom, jugoslovenskom itd. socijalizmu, nego o sovjetskom, poq-
skom, jugoslovenskom itd. socijalisti~kom dru{tvu, {to, izvjesno je, ni-
je isto, te da je mogu}e govoriti o sovjetskom, poqskom, jugoslovenskom
11
itd. na~inu, putu izgradwe socijalizma. Me|utim, Purivatra nam o~i-
gledno govori da smo u zabludi i moramo revidirati, mijewati svoje po-
glede. Odmah zatim ka`e: “Na osnovu u~e{}a organizovanih subjektiv-
nih snaga u politi~kom sistemu zemaqa u kojima se izgra|uje socijalizam
dijele se na jednopartijske, vi{epartijske i bespartijske socijalisti~-
ke sisteme.” Koji li je to samo i kako izgleda vi{epartijski socijali-
sti~ki politi~ki sistem? Nije li malo neukusno, ako je imao u vidu po-
liti~ki sistem socijalisti~kog samoupravqawa, taj sistem nazvati bes-
partijskim? Nije rije~ o bespartijskom sistemu, nego o sistemu u kome
proleterska partija, Savez komunista kao avangarda radni~ke klase, ne-
ma monopol politi~ke vlasti u svojim rukama, nego joj je zadatak da kao
wen najsvjesniji dio, vode}a idejno-politi~ka snaga, djeluje unutar rad-
ni~ke klase, a ne u ime we i umjesto we, i omogu}i joj da ona kao klasa po-
stane neposredni i istinski subjekt politi~ke vlasti i samoupravqawa.
Kao redovni profesor univerziteta, koji uostalom predaje predmet Po-
liti~ke partije i organizacije, dr Purivatra bi to morao znati.
Slijedi zatim wegov afirmativni prikaz nekih ideja iz “Zelene
kwige”, uz (opet!) neke nebulozne konstatacije. Ipak, mi smatramo da li-
bijska revolucija i put progresivnog dru{tvenog preobra`aja predsta-
vqaju zna~ajan faktor u borbi naprednih svetskih snaga protiv kapita-
lizma, imperijalizma i hegemonizma, bez obzira na neke primjedbe. Na-
{e su dvije bitne primjedbe, pa se i u tome razlikujemo od shvatawa dr
Atifa Purivatre: 1. pretendovawe na propisivawe recepata koje bi ko-
ristili i drugi narodi {to se upu}uju u pravcu izgradwe socijalizma u
vidu ni mawe ni vi{e nego “tre}e univerzalne teorije” mo`e samo nani-
jeti {tetu ugledu koji u me|unarodnom javnom mnijewu u`iva libijska
revolucija i weno vo|stvo; 2. insistirawe, s velikom dozom iskqu~ivo-
sti, na islamu kao polaznoj ta~ki i osnovi socijalisti~ke izgradwe u re-
alnom omjeru i iz takti~kih razloga bi predstavqalo i nu`nost u uslo-
vima zemqe u kojoj religija jo{ ima dominantan dru{tveni uticaj, ali
uzdizawe religijskih kanona na nivo vrhunskih socijalisti~kih princi-
pa nikako ne mo`e biti u slu`bi napretka, progresa, nego u interesu ne-
gativnog tradicionalizma i reakcije. Ina~e, s obzirom na to da je Puri-
vatra u “Odjeku” objavio ({to nam je izri~ito stavqeno do znawa) samo
dio svog izlagawa (pretpostavqamo onaj dio koji je zanimqiviji, po we-
govom mi{qewu, za jugoslovenske ~itaoce), nas je zaintrigiralo, prosto
nas kopka, {ta li to pi{e u onom dijelu saop{tewa koji nije kod nas ob-
javqen.
I na kraju pozabavi}emo se jo{ dvjema osobenim tezama koje nam ot-
krivaju i Purivatrina li~na ubje|ewa i preokupacije, intimne `eqe i
opredjeqewa, na ovom mjestu, izgleda, li{ene potrebe za prikrivawem i
maskirawem. Prema prvoj: “Upravo, imaju}i u vidu ogromno iskustvo u
teorijskoj razradi i prakti~noj realizaciji jugoslovenskog samouprav-
nog socijalizma, koji se uspje{no razvija i pored odre|enih te{ko}a i
slabosti, kao i specifi~nosti socijalisti~kog razvitka pojedinih ze-
maqa, dobro bi do{la op{irnija i temeqnija argumentacija, odnosno na-
u~na zasnovanost i razrada pojedinih instituta u Zelenoj kwizi, tim
12
prije {to se nagla{ava da je ona ’vjesnik’ dobrog puta svim narodima.”
Misli li mo`da Purivatra da bi to pomoglo razrje{avawu i otklawa-
wu “odre|enih te{ko}a i slabosti” s kojima se suo~ava jugoslovensko
dru{tvo, da je to taj dugo o~ekivani i pri`eqkivani recept. ^estitamo
mu na otkri}u spasonosnog lijeka: voqeli bismo da smo bili u mogu}no-
sti da ga predlo`imo za ovogodi{wu Nobelovu nagradu za dostignu}a u
oblasti medicine!
U drugoj tezi doslovno stoji: “Konstatacije da je svaki drugi sistem
vlasti osim sistema Narodnih konferencija nedemokrati~an, da je Tre-
}om univerzalnom teorijom problem demokratije najzad rije{en u cije-
lom svijetu, te da }e pomo}u we zauvijek rije{iti problem demokratije
u svijetu, dovode se u pitawe, pa bi stoga bila korisna wihova temeqiti-
ja teorijska elaboracija.” On ne ka`e ko te konstatacije dovodi u pita-
we, ali je iz teksta jasno da on nije taj. ^ak se pa`qivim tuma~ewem do-
lazi do zakqu~ka da bi “wihovom temeqitom teorijskom elaboracijom”
ta dovo|ewa u pitawe bila anulirana, zato, naprijed, anga`ujmo sve sna-
ge u tom pravcu! “Potpunije poznavawe rezultata primjene Zelene kwi-
ge u Libijskoj Yamahiriji bilo bi korisno iz razloga {to je poznato da
je na svjetskom planu do sada bio prisutan nesklad izme|u proklamova-
nog i stvarnog, izme|u ideje i prakse”. Gotovo da se pribojavamo da je Pu-
rivatra na dobrom putu da nas ubijedi da takvog nesklada u libijskom
slu~aju nema, te da nas nagovori da uzmemo “Zelenu kwigu” u ruke i da s
wom ma{emo kao {to su to svojevremeno ~inili kineski crvenogardi-
sti i evropski maoisti s “Crvenom kwi`icom” u kojoj su citati Mao Ce
Tunga. Moramo napomenuti da bismo ovom prilikom intimno voqeli da
nismo u pravu i `eqeli da nam neko razlo`no, argumentovano uka`e na
na{u gre{ku.
Ne mo`emo odoqeti ni utisku da izlagawe dr Atifa Purivatre
predstavqa samo nastavak i nadopunu saop{tewa s kojim se “proslavio”
dr Muhamed Filipovi} na me|unarodnom seminaru “Socijalizam u sve-
tu” u Cavtatu 1979. godine (saop{tewe je s naslovom “Karakter savreme-
nog socijalizma i pitawe subjektivnog faktora” objavqeno u ~asopisu
“Socijalizam u svetu” broj 20/1980), poku{avaju}i na wemu svojstven na-
~in da afirmi{e ili reafirmi{e (to jo{ nismo u stawu potpuno raz-
lu~iti) ulogu islama u revolucionarnim previrawima i izgradwi soci-
jalisti~kog dru{tva. O~igledno je da su i istup dr Muhameda Filipovi-
}a i istupi dr Atifa Purivatre i dr Hasana Su{i}a izrazi jedne ten-
dencije koja realno postoji u na{oj dru{tvenoj misli, ma koliko wen
uticaj bio ograni~en i marginalan, koja prikriveno i pod pla{tom
marksizma nastoji pribaviti oreol legalnosti i revolucionarnosti od-
re|enoj, ve} u osnovi, reakcionarnoj ideologiji, zasnovanoj na panisla-
mizmu, a u posqedwe vrijeme i veoma agresivnoj u pojedinim zemqama.
Nosioci te tendencije u na{im uslovima povremeno otkrivaju svoje li-
ce, ukazuju {iroj dru{tvenoj javnosti na svoje prisustvo i stavqaju joj do
znawa da mora i na wih ra~unati, a u periodima izme|u dva istupa s ta-
kvih pozicija gotovo da se takmi~e u verbalnom i deklarativnom opre-
djeqivawu za socijalisti~ko samoupravqawe, zakliwawu u vjernost pro-
13
gramskoj platformi i politici Saveza komunista Jugoslavije, u barata-
wu apologetskim tiradama i politikantskim frazama. Hasan Su{i} je
ovog puta bio dovoqno oprezan da na{oj javnosti ne prezentira vlasti-
to saop{tewe, ali mo`e se o~ekivati da }e posle jednog perioda mirova-
wa opet u nekoj sli~noj situaciji izbiti na vidjelo wegova prava ideolo-
{ka orijentacija. Mo`da }e to biti na sqede}em simpozijumu o “Zelenoj
kwizi”.
“Kwi`evna re~”, 25. oktobar 1981.
II.. PRAKTI^NE REPERKUSIJE JEDNE KRITIKE
Povodom teksta “Tu|e perje” autora Dragana Biskupovi}a, objavqe-
nog u “Dugi” br. 201, od 7. do 21. novembra 1981. godine, prisiqen sam da
se zbog wegovih prakti~nih reperkusija obratim na{oj samoupravnoj so-
cijalisti~koj javnosti i zatra`im za{titu. Dragan Biskupovi} je u na-
vedenom tekstu, pored nekoliko sli~nih slu~ajeva, izlo`io kritici
kwigu mr Brane Miqu{a “Nesvrstanost socijalisti~ke Jugoslavije”
zbog dokazanog plagijata. S obzirom da sam od 1. jula 1981. zvani~no do-
cent na predmetu “Me|unarodni odnosi” Fakulteta politi~kih nauka
“Veqko Vlahovi}” Univerziteta u Sarajevu, a da je Brano Miqu{ neka-
da bio asistent na tom predmetu (formalno je to i sada) prije nego {to
se otisnuo u profesionalnu politiku, te da je disciplini iz koje je ste-
kao magisterij nauka isti predmet mati~ni, smatrao sam svojom moral-
nom, akademskom i intelektualnom du`no{}u da u prvoj prilici koja mi
se ukazala pokrenem pitawe wegovog plagijata i posqedica koje iz toga
proizlaze. Tako sam se 15. oktobra 1981. po drugi put (prvi put je to bilo
usmeno na sjednici) obratio Dekanatu i Nau~no-nastavnom vije}u Fakul-
teta predstavkom slijede}e sadr`ine:
Na sjednici Nau~no-nastavnog vije}a Fakulteta politi~kih nauka
“Veqko Vlahovi}” od 14. oktobra 1981. godine zatra`io sam da se ta~ka
5. Dnevnog reda “Postupak doktorata nauka i magisterija” pro{iri s no-
vom podta~kom koja bi glasila “Pokretawe postupka za oduzimawe magi-
sterija politi~kih nauka mr Brani Miqu{u zbog utvr|enog plagijata”.
Vije}e je moj prijedlog odbilo zbog nepostojawa bilo kakvog pismenog
zahtjeva u tom smislu, te nepripremqenosti da se o tome na licu mjesta
raspravqa.
Zato ovog puta podnosim pismeni zahtjev i molim da se on umno`i i
dostavi svim ~lanovima Nau~no-nastavnog vije}a.
Magistar Brano Miqu{ je 4. januara 1981. godine na na{em fakulte-
tu odbranio magistarski rad s naslovom “Politika nesvrstavawa soci-
jalisti~ke Jugoslavije i savremeni svijet” pred komisijom u sastavu
prof. dr Vladimir \uro Degan, mentor i predsjednik, te prof. dr Atif
Purivatra i prof. dr Nedim [arac. Rad je objavqen u obliku kwige s na-
slovom “Nesvrstanost socijalisti~ke Jugoslavije” (“Oslobo|ewe”, Sa-
rajevo 1977). Nedvosmisleno sam se uvjerio da je autor, prikazav{i kao
svoje vlastito djelo, od rije~i do rije~i isprepisivao dijelove teksta iz
sqede}ih kwiga:
14
1. Edvard Kardeq: “Istorijski koreni nesvrstavawa”, “Komunist”,
Beograd 1975; uporediti strane 46, 47, 48, 53 Miqu{eve kwige sa stranom
5, 6, 9, 10, 17 i 18 Kardeqeve kwige.
2. Dr Radovan Vukadinovi}: “Me|unarodni politi~ki odnosi”, “Na-
rodno sveu~ili{te”, Zagreb 1974; uporediti stranu 11, 13, 284, 9, 10, 283
i 290 Vukadinovi}eve kwige sa stranom 11, 38, 105, 106 i 108 Miqu{eve.
3. Dr Ranko Petkovi}: “Teorijski pojmovi nesvrstanosti”, “Tad”, Be-
ograd 1974; uporediti stranu 72, 73, 74, 75, 76 i 78 kod Petkovi}a sa stra-
nom 41 i 42 kod Miqu{a.
4. Mr Nijaz Durakovi}: “Klasno prosu|ivawe fenomena nacional-
nih odnosa”, “Smisao komunisti~kog opredjeqewa”, Zbornik tekstova u
izdawu GK Saveza studenata i GK Saveza omladine, Sarajevo, 1974; upo-
rediti strane 163, 164, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173 i 174 Durakovi}evog
teksta sa stranom 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27 i 28 Miqu{eve kwige.
5. Mr Nijaz Durakovi}: “Politika nesvrstavawa i klasno-nacional-
na emancipacija”, “Marksisti~ke sveske” br. 1–4/1975; uporediti stranu
91, 92, 93, 94, 95 i 96 Durakovi}evog teksta sa stranom 113, 114, 115, 116 i
117 Miqu{eve kwige.
Ni na sqede}oj sjednici Vije}a od 21. oktobra 1981. ovo pitawe nije
uvr{teno u Dnevni red. Kad sam na to reagovao, predsjedavaju}i prode-
kan doc. dr Neyad Hayidedi} je odbio ~ak da pro~ita moju predstavku
(koja nije bila ni umno`ena) s obrazlo`ewem da je potrebno da Dekanat
jo{ obavi izvjesne konsultacije i sli~no. ^itav slu~aj je poku{ao zata-
{kati. Ina~e, ja nisam otkrio ni{ta novo. Plagijat je ustanovqen jo{
prije ~etiri godine, odmah nakon pojave Miqu{evog magistarskog rada
u kwi`arskim izlozima. Jedan od prepisivanih autora, mr Nijaz Dura-
kovi}, ~ak je nekoliko mjeseci nosio po Fakultetu i sarajevskim kafa-
nama kwigu Brane Miqu{a i javno poredio pojedine wene dijelove s
vlastitim tekstovima. Ovdje se logi~no name}e pitawe za{to nije i zva-
ni~no tra`io za{titu svojih autorskih prava. Razloge je tu te{ko pro-
cijeniti, ali sam ubije|en da su oni u vezi s ~iwenicom da je i Durako-
vi} politi~ki profesionalac ili poluprofesionalac. Tada je bio ~lan
Op{tinskog komiteta Saveza komunista Centar – Sarajevo, a sada glav-
ni urednik “Opredjeqewa”, ~asopisa Centralnog komiteta Saveza komu-
nista Bosne i Hercegovine. Brano Miqu{ je u vrijeme kad je objavio
svoju kwigu bio predsjednik Predsjedni{tva Republi~ke konferencije
Saveza socijalisti~ke omladine Bosne i Hercegovine i ~lan Predsjed-
ni{tva Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine.
Danas je sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Sarajeva, te opet
na hijerarhijskoj qestvici iznad Nijaza Durakovi}a. Dakle, Miqu{ je
obavqao i obavqa veoma istaknute i odgovorne politi~ke i partijske
funkcije. Zato su mi, vjerovatno, poslije nekoliko dana stizala upozo-
rewa povodom pokretawa postupka za oduzimawe magisterija da }e se sve
“o moju glavu razbiti”.
Kad se u “Dugi” pojavio tekst Dragana Biskupovi}a, najprije je na
Fakultetu ra{irena pri~a da sam pravi autor ja, a da se Biskupovi} sa-
mo potpisao da bi se “zavarao trag”. Tu verziju je, izme|u ostalih, razno-
15
sio i dr Omer Ibrahimagi}, a prihva}ena je na sjednici u Gradskom ko-
mitetu Saveza komunista Sarajeva, kojoj je predsjedavao predsjednik
Gradskog komiteta Saveza komunista dr Arif Tanovi}. Pozvano je bilo
petnaestak nastavnika s Fakulteta, ali ne i ja. Na sjednici sam, izme|u
ostalog, oklevetan za razbija~ki napad na Socijalisti~ku Republiku Bo-
snu i Hercegovinu, wene politi~ke institucije i istaknute rukovodio-
ce. Ovom prilikom moram izjaviti da su sve insinuacije prema kojima
sam navodno ja autor Biskupovi}evog teksta la`ne i krajwe perfidne.
Me|utim, od wegove sadr`ine se ne ogra|ujem jer je istinita. Uostalom,
i sâm sam prije ne{to vi{e od mjesec dana jednom ~asopisu uputio tekst
na dvadeset kucanih strana u kome isti problem i {ire i kriti~kije ob-
ra|ujem. S obzirom da je, bar po mom subjektivnom uvjerewu, napisan ko-
rektno i argumentovano, o~ekujem da uskoro taj osvrt bude i objavqen.
Povodom svega ovoga {to se trenutno zbiva, otvoreno se pitam ko su
te, objektivno postoje}e, dru{tvene snage koje nastoje suzbiti istinu,
onemogu}iti javnu i kriti~ku rije~, te pojedine politi~ke funkcione-
re proglasiti neprikosnovenim i nedodirqivim, obaviti ih velom ta-
janstvenosti i misterija? [ta je navelo dr Arifa Tanovi}a da na pome-
nutom sastanku iznese tvrdwu prema kojoj su “Nin”, “Duga” i “Kwi`evna
re~” listovi koji su se izmakli kontroli Partije? Nije li to svojevrsno
manipulisawe Partijom i zloupotreba wenog imena i autoriteta u li~-
ne svrhe i prqave ciqeve? Ova pitawa postavqam kao ~ovjek i univerzi-
tetski nastavnik koji je ve} vi{e od deset godina ~lan Saveza komunista,
a do sada nikad nije partijski ka`wavan niti osu|ivan. Mjere mog even-
tualnog iskqu~ivawa iz Saveza komunista i udaqavawa s Fakulteta zbog
navodnog “podriva~kog djelovawa”, ~ini mi se, ve} same po sebi dovoqno
svjedo~e o komunisti~koj svijesti, moralu i karakteru wihovog predla-
ga~a. S obzirom da je sastanak o kome je rije~ odr`an bez mog znawa i pri-
sustva a za ve}inu prisutnih se ne mo`e ponuditi objektivan kriterijum
za{to su ba{ oni pozvani a ne neki drugi, te da mi nije data {ansa da ne-
posredno reagujem i argumentovano se suprotstavim pravim izqevima
mr`we i ogor~ewa na moj ra~un, ~ije sve pojedinosti vi{e nema potrebe
ovdje apostrofirati, smatrao sam da je jedini na~in da im odgovorim pu-
tem {tampe i ujedno onemogu}im da sve to bude u okviru jednog uskog i za-
tvorenog kruga ili grupe.
Mo`e na prvi pogled izgledati i nerazumqiva i zaprepa{}uju}a ~i-
wenica da su tako zna~ajne politi~ke strukture na sebe preuzele rizik
staju}i u odbranu ~ovjeka koji je po~inio i krivi~no djelo prikazuju}i
dijelove tu|eg intelektualnog produkta svojim. Me|utim, kad se uzme u
ruke Miqu{eva kwiga i vidi da je jedan od recenzenata prof. Hamdija
Pozderac, ina~e ~lan Predsjedni{tva Centralnog komiteta Saveza ko-
munista Jugoslavije, mnoge stvari postaju jasnije. Tu iskqu~ujem svaku
mogu}nost da Pozderac jo{ 1977. godine nije saznao da je recenzirana
kwiga plagijat. Ali umjesto javne reakcije i bar post festum povla~ewa
potpisa, uslijedili su zata{kavawe i “zid }utawa”, kako ka`e Biskupo-
vi}. A u wegovom tekstu je i to istaknuto rije~ima da su plagirane “kwi-
ge pro{le kroz ruke poznatih i priznatih recenzenata, a opet su ugleda-
16
le svetlost dana. Gre{ke su zna~i obostrane”. Ti drugi tra`e na~ina da
se preduprijedi i postavqawe pitawa wihove odgovornosti. Zato ne bi
bilo suvi{e iznena|uju}e da neki i uspiju u svojoj namjeri da me i inte-
lektualno i politi~ki i egzistencijalno onemogu}e. Oni imaju i vlast,
i mo}, i uticaj, a ja ni jednog, ni drugog, ni tre}eg. Jedino ~ime raspola-
`em i u {ta se mogu pouzdati su moja savjest i spremnost da ni za pedaq
ne popustim bez obzira na mogu}e negativne posqedice.
“Duga” od 21. novembra 1981.
III.. OSVETNI^KI POHOD SQEDBENIKA
“UNIVERZALNE TEORIJE”
Kad se ~ovjek odlu~i na pisawe nekog izrazito kriti~kog teksta mo-
ra ra~unati s ~iwenicom da uvijek postoji mogu}nost da mo`da nije u
pravu, te o~ekivati eventualni odgovor, kriti~ki intoniran prema we-
mu, zapravo jo{ kriti~kiji nego {to je bio wegov raniji napis. Imao sam
sve to u vidu prilikom objavqivawa osvrta “Univerzalne teorije i wi-
hovi sqedbenici” u “Kwi`evnoj re~i” br. 175, stavqaju}i pod lupu u~e-
{}e dr Atifa Purivatre i dr Hasana Su{i}a na “Me|unarodnom simpo-
zijumu o idejama Moamera el Gadafija iz ’Zelene kwige” u Madridu. ^ak
sam i napomenuo da bih intimno volio da, pri izricawu zaista o{trih
primjedbi i ocjena, nisam u pravu i `elio da mi neko razlo`no, argumen-
tovano uka`e na eventualne gre{ke. O~ekivao sam, ako je neko imao iz-
vjesne prigovore ili protivargumente (to su mogli biti apostrofirani
“nau~nici”, ali ne bezuslovno samo oni), da ih objelodani putem {tam-
pe i otpo~ne polemiku kroz koju bi sama na{a dru{tvena javnost bila u
prilici da sagleda pravu istinu, objektivno i nepristrasno. Desilo se,
me|utim, ne{to sasvim suprotno i s obzirom na osnovne demokratske
principe kojima se rukovodi na{e dru{tvo, neo~ekivano; desilo se ne-
{to {to mi je dosad bilo poznato samo posredstvom memoarske, beletri-
sti~ke i teorijske literature koja obra|uje uzroke, su{tinu i posqedi-
ce pojedinih oblika najsurovijih tortura i psihi~ke presije iz perioda
staqinisti~kog kulta li~nosti i kr{ewa socijalisti~ke zakonitosti,
za koji sam ina~e smatrao da je odavno prevazi|en, te da su wegovi reci-
divi u jugoslovenskim dru{tvenim uslovima prosto nemogu}i. Aveti
pro{losti pojavili su se u novom izdawu.
Ispostavilo se da mojim napisom nisu bili pogo|eni samo dr Atif
Purivatra, dr Hasan Su{i} i dr Muhamed Filipovi}, nego i izvjesni
nosioci odgovornih politi~kih funkcija u gradu Sarajevu i
Socijalisti~koj Republici Bosni i Hercegovini, pod ~ijim su patrona-
tom ti prvi djelovali. Jedan od wih, dr Arif Tanovi}, predsjednik Grad-
ske konferencije Saveza komunista Sarajeva, stupaju}i u direktnu re-
presivnu akciju odmazde, zakazao je za 11. novembar u najmawu ruku, po
svome sastavu, ~udan sastanak koji se po sadr`aju ne mo`e podvesti ni
pod jedan od statutarnih oblika organizovawa i djelovawa Saveza komu-
nista. Pored wega, sastanku je prisustvovalo {est ~lanova Centralnog
komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine i Gradskog komiteta
17
Saveza komunista Sarajeva, te petnaestak nastavnika Fakulteta poli-
ti~kih nauka Univerziteta u Sarajevu. Me|u posqedwima su bili i glav-
ni pripadnici jednog tipi~nog birokratizovanog centra otu|ene poli-
ti~ke mo}i koji ve} godinama objektivno egzistira i dominira Fakulte-
tom. Od prisutnih ~ine ga dr Atif Purivatra, dr Omer Ibrahimagi}, dr
Stojan Tomi}, dr Hasan Su{i}, dr [efko Me|edovi}, dr Mate Ore~, mr
Nijaz Durakovi} i penzionisani general Ivica Mili~evi}. Rije~ je o
qudima koji prakti~no `are i pale ovom nau~nom ustanovom, koji su svo-
jim manipulacijama, intrigama, podmetawima i klevetama u~inili u woj
me|uqudske odnose nepodno{qivim, a istovremeno onemogu}ili norma-
lan nau~ni rad i intelektualno stvarala{tvo forsirawem vlastitog
politikantstva, karijerizma i primitivne supremacije. U protekle ~e-
tiri godine i sâm sam imao krajwe neugodna iskustva s upravo tim qudi-
ma koji su poku{avali da me, najprije sprije~e da kriti~ki istupam na
sjednicama samoupravnih i stru~nih organa, a kasnije politi~ki i aka-
demski onemogu}e, pa ~ak i otjeraju s Fakulteta. O svemu tome, uostalom,
uskoro zavr{avam pisawe teksta na oko stotinak kucanih strana, a nadam
se da }u imati priliku i da ga objavim, pa o tom potom.
Pomenuti sastanak je iznenada i diskretno zakazan pod izgovorom
raspravqawa o najaktuelnijim fakultetskim problemima, ali se ispo-
stavilo da smo maltene jedini pravi problemi u toj akademskoj sredini
dr Nenad Kecmanovi} i ja. Me|utim, mi na sastanak nismo ni pozvani, a
za predmet rasprave smo saznali naknadno. Protiv dr Kecmanovi}a se
ve} gotovo tri mjeseca vodi zakulisni politi~ki postupak radi diskre-
ditovawa i onemogu}avawa publicisti~ke djelatnosti, koji na mahove
izbija i u javnost, zbog serije wegovih napisa u listu “Nin”, okvalifi-
kovanih kao suprotnih idejnom opredjeqewu Saveza komunista i glavnim
principima samoupravnog socijalisti~kog dru{tva. Zakqu~eno je da se
ta teku}a akcija ubrza i Kecmanovi} strogo kazni. Meni je zamjereno
zbog zvani~nog pokretawa procedure za oduzimawe magisterija politi~-
kih nauka mr Brani Miqu{u, ina~e sekretaru Gradskog komiteta Saveza
komunista, zbog dokazanog plagijata. Pomenuti magistarski rad je prije
nekoliko godina odbrawen na na{em fakultetu i ubrzo zatim objavqen
u obliku kwige s naslovom “Nesvrstanost socijalisti~ke Jugoslavije”,
~iji je jedan od recenzenata bio Hamdija Pozderac. S obzirom na to da
sam zvani~no od 1. jula 1981. godine nastavnik u zvawu docenta na predme-
tu Me|unarodni odnosi, dakle mati~noj disciplini iz koje je Miqu{ev
rad odbrawen, smatrao sam svojom du`no{}u da objelodanim ono {to je
ve} godinama prepri~avano u kuloarima kao javna tajna, te tako bacalo
dodatnu qagu na sam Fakultet. U me|uvremenu se u “Dugi” pojavio tekst
Dragana Biskupovi}a s naslovom “Tu|e perje”, u kom je, izme|u ostalog,
kriti~ki razmatran Miqu{ev plagijat. Ovo je procjeweno da sam ja pra-
vi autor teksta koji je Biskupovi} samo potpisao, pa je ~itav moj “postu-
pak” okvalifikovan podriva~kim napadom na Socijalisti~ku Republiku
Bosnu i Hercegovinu i wene istaknute politi~ke kadrove. Istovremeno
sam uzet na tapet zbog teksta u “Kwi`evnoj re~i” i oklevetan kao naci-
onalista koji bezrazlo`no napada cijewene i priznate nau~nike iz ove
18
sredine. Sve je to poslu`ilo kao osnova za zakqu~ak da me je neophodno
{to prije iskqu~iti iz Saveza komunista i odstraniti s Fakulteta kao
moralno-politi~ki nepodobnog i nepodesnog za saradwu. Konkretan za-
datak oko pripreme samog postupka dobio je predsjednik Op{tinske
konferencije Saveza komunista Centar – Sarajevo. Uop{te ne sumwam
da je dr Nenad Kecmanovi} u stawu da se i sam odbrani od te divqe hajke,
pa }u se ovdje, uslijed prostorne ograni~enosti, zadr`ati samo na pita-
wima koja su izri~ito za mene vezana.
Predsjedavaju}em dr Arifu Tanovi}u je posebno smetalo Kecmano-
vi}evo i moje pisawe u beogradskoj {tampi, ba{ kao da je rije~ o nekim
podzemnim ili emigrantskim publikacijama, pa je za “Nin”, “Dugu” i
“Kwi`evnu re~” iznio tvrdwu da su listovi koji su se “izmakli kontro-
li Partije”. [ta mu zna~i ta tvrdwa, te{ko je razabrati. Zato poku{aj-
mo tragati za suprotnim primjerima, za listovima koji su “pod punom
kontrolom Partije”. Je li pod takvom kontrolom Partije “Oslobo|e-
we” koje se “proslavilo” staju}i nedavno u odbranu famoznog Ru{itija
koji je kasnije u Pri{tini pozvan na odgovornost zbog otvorenog naci-
onalizma, te besramnih napada na Nenada Kecmanovi}a s potpisom Pe-
tra Jovi}a? Je li pod takvom kontrolom “Svijet” u kome dr Fuad Muhi}
nastavqa svoje inkvizitorske pohode, klevetaju}i, psuju}i i lijepe}i
najnegativnije etikete s politi~kog repertoara svojim li~nim protiv-
nicima koje nastoji prikazati ne samo vlastitim, nego i neprijateqima
~itavog dru{tva. Dakle, prema Tanovi}u, tekstovi u tim listovima su
inspirisani od “strane Partije”. Takva wegova tvrdwa je iz vi{e razlo-
ga indikativna.
Na ~emu li je samo Tanovi} zasnovao svoju ocjenu da sam nacionali-
sta kad u tekstu “Univerzalne teorije i wihovi sqedbenici” nisam ni
pomenuo ni{ta {to bi se moglo makar djelimi~no podvesti pod nacio-
nalno. Moja kritika se odnosila na Purivatrino i Su{i}evo u~e{}e na
“nau~nom” skupu koji je imao religijsko, muhamedansko obiqe`je, a ni-
kako nacionalno. Ili je mo`da dr Arif Tanovi} prihvatio homeinijev-
sku tezu da svi pripadnici islamske vjeroispovjesti ~ine jednu jedin-
stvenu naciju, bez obzira na to kojim jezikom govorili i u kojoj zemqi
`ivjeli. Tako bi se svaki onaj koji kritikuje muhamedanske politi~ko-
religijske koncepte i panislamsku ideologiju, bez obzira na wihovu re-
alnu i bezuslovnu reakcionarnost, mogao mirne du{e smatrati napada-
~em na muslimansku naciju u Socijalisti~koj Federativnoj Republici
Jugoslaviji. Uostalom, kako je Tanovi}, ustaju}i u odbranu jednog Atifa
Purivatre, imao obraza da bilo kome drugome pripi{e nacionalizam.
Jo{ mi je u sje}awu februar 1971. godine (tada sam bio u~enik drugog raz-
reda gimnazije), kada je Purivatra do{ao da nama, |acima i nastavnici-
ma sarajevske Prve gimnazije, dr`i predavawe o nacionalnom aspektu
popisa stanovni{tva. Wegovo izlagawe, protkano nacionalisti~kim
insistirawem na dijeqewu i prebrojavawu (brojke je ~ak na tabli kre-
dom ispisivao), na licu mjesta smo jednodu{no osudili i burno reagova-
li. Kad smo krajem te iste godine vodili partijsku raspravu (~lan
Saveza komunista sam postao 1. septembra 1971) o materijalima s 21. sjed-
19
nice Predsjedni{tva Saveza komunista Jugoslavije, na{a osnovna orga-
nizacija je i zvani~no zatra`ila od Op{tinskog komiteta Centar da is-
pita svojevremeno djelovawe Atifa Purivatre s obzirom na ocjene da je
ono bilo nacionalisti~ko po svojoj prirodi. Iste zahtjeve su uputile
jo{ neke sarajevske partijske organizacije. Me|utim, ubrzo je Gradska
konferencija Saveza komunista Sarajeva javno stala iza stavova Atifa
Purivatre, smatraju}i ih svojim vlastitim. Tada je predsjednik Gradske
konferencije Saveza komunista bio Munir Mesihovi}, a weno saop{te-
we je objavqeno preko svih sredstava javnog informisawa.
Ipak, poslije nekoliko godina dr Atif Purivatra }e tiho oti}i sa
svih partijskih i drugih politi~kih funkcija. Presta}e da bude glavna
zvijezda na televiziji, radiju, dnevnoj i periodi~noj {tampi. Qudi koji-
ma je nekada iz raznoraznih razloga bio potreban, dizali su ruke od we-
ga. Na otvoreno ra{~i{}avawe vjerovatno nisu i{li iz bojazni da se
klupko ne bi po~elo odmotavati. Ipak }e se Purivatra sve rje|e poja-
vqivati na politi~kim, nau~nim i drugim skupovima. Tako, na primjer,
kad je 25. decembra 1980. proslavqana desetogodi{wica postojawa i ra-
da Studijskog centra Gradske konferencije Saveza komunista Sarajeva,
Purivatra ne}e biti ni pozvan iako je, od samog po~etka, vi{e godina
bio direktor te institucije, {to je, ina~e, bez obzira na to o kome je ri-
je~, samo po sebi skandalozno.
Odre|eni mo}ni krugovi su procijenili da je moj tekst u “Kwi`ev-
noj re~i” suvi{e opasan kao presedan, jer bi se mogli mo`da pojaviti i
drugi kriti~ki intonirani napisi, pa mi je trebalo {to prije “za~epi-
ti usta”. Izgleda da su smatrali da pri tom ne treba suvi{e birati me-
tode. O~igledno je da im se `urilo. Vjerovatno u pani~nom strahu za odr-
`awe vlastitih lokalisti~kih i etatisti~kih ambicija, te ideje o fe-
deralizaciji Saveza komunista na jugoslovenskom nivou, uz istovremeno
zadr`avawe organizacionih principa demokratskog centralizma, za-
kqu~no s nivoom republike, i to wihove krajwe birokratizovane verzi-
je. Ne zna~i to da }e oni svoje ideje do kraja dosqedno zastupati. ^im
osjete da gube tlo pod nogama, oni }e se prestrojiti a krivicu za ranije
pona{awe svaliti na le|a “`rtvenih jaraca”. Za ilustraciju bismo mo-
gli navesti vi{e ranijih primjera.
Razmotrimo sada u nekoliko re~enica evidentnu spregu koja postoji
izme|u djelovawa dr Atifa Purivatre, dr Hasana Su{i}a i dr Muhame-
da Filipovi}a s aktivno{}u izvjesnih klerikalisti~kih krugova. Godi-
nama je bilo o~igledno veliko interesovawe Islamske vjerske zajednice
za “intelektualni” razvoj i “nau~ni” rad Purivatre i Su{i}a, dok je Fi-
lipovi}, izme|u ostalog, kao istaknuti filozof i “komunista-marksi-
sta”, ~ak pisao i hvalospjevne predgovore za klerikalna izdawa pjesma-
rica s religioznim sadr`ajem, pa mu to ne smeta da istovremeno preko
sarajevske radio-{kole dr`i predavawa o odnosu marksizma i religije.
Kakva uop{te mogu biti ta predavawa, ostavqamo ~itaocima da zakqu~e.
Zato ni Purivatrino insistirawe na postojawu “islamskog” i “hri-
{}anskog” socijalizma nije slu~ajno, naro~ito ako se ima u vidu i wegov
afirmativan pristup Gadafijevoj “Zelenoj kwizi”. Jo{ 1972. godine u
20
broju 33. lista “Preporod”, “Islamskih informativnih novina” ~iji je
izdava~ Starje{instvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hr-
vatske i Slovenije, nailazimo na tekst koji ovako po~iwe: “Libijski Sa-
vjet komande revolucije izdao je Zakon o pitawu zekata ~iji tekst, s ob-
zirom na wegovu aktuelnost kod nas (podv. V.[.), donosimo u cjelosti s
napomenom, da je ra|en u malikijskoj pravnoj {koli:
Uvidom u Ustavnu deklaraciju broj 1, objavqenu 2. {evala 1389. po
hiyri ili 11. decembra 1969. godine, saglasno primjeni ~lana 6. Ustava
Federacije Arapskih Republika koji predvi|a da islamsko zakonodav-
stvo bude glavni zakonodavni izvor, a u ciqu o`ivqavawa obavezne usta-
nove zekata koju je {eriat propisao temeqnom obavezom, i odazivaju}i se
`eqi gra|ana arapskog muslimanskog naroda u Arapskoj Republici Li-
biji, te na osnovu predloga predsjednika Vlade i saglasnosti wenog Pred-
sjedni{tva, donosi se slijede}i zakon (slijedi gusto slo`eni tekst na go-
tovo cijele dvije strane “Preporodovog” formata – nap. V.[.). Jasno je
onda da “Zelena kwiga” kod nas ima jo{ i ve}u aktuelnost, na {ta Puri-
vatra i Su{i} ukazuju ve} samim svojim u~e{}em na navedenom skupu.
Ina~e, Purivatrino i Su{i}evo ime ~e{}e mo`emo na}i prisutno u tom
muhamedanskom religioznom listu. Tako, na primjer, u broju 14/1971, pod
naslovom “Nacionalna afirmacija Muslimana”, ~itamo slijede}e:
“Na molbu Udru`ewa ilmije docent Fakulteta politi~kih nauka i
predsjednik Komisije za me|unacionalne odnose i me|urepubli~ku sarad-
wu Predsjedni{tva Republi~ke konferencije SSRN BiH mr Atif Puri-
vatra, qubazno se odazvao i odr`ao predavawe o nacionalnom aspektu po-
pisa stanovni{tva u 1971. godini. Predavawe je odr`ano u okviru redov-
nih seminara koje organizuje Udru`ewe ilmije za svoje ~lanove.
Za na{e ~itaoce donosimo odlomke iz bro{ure “Nacionalni aspekt
popisa stanovni{tva u 1971. godini”, od Atifa Purivatre i Kasima Su-
qevi}a koja se pojavila ovih dana u izdawu Komisije (slijedi pun naziv
gore ve} pomenute Komisije, a zatim izvodi iz bro{ure na ~itavoj osmoj
strani – nap. V.[.). Ina~e, u pomenutoj kwi`ici autori se u dodatku po-
zivaju i na citate iz govora Savke Dab~evi}-Ku~ar i Mike Tripala.
Vjerovali ili ne, u broju 37/1972. “Preporoda”, pod naslovom “Atif
Purivatra odbranio doktorsku disertaciju”, stoji sqede}i tekst:
“Docent Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu i upravnik Studij-
skog centra Gradske konferencije Saveza komunista Atif Purivatra
odbranio je ovih dana, na Fakultetu politi~kih nauka u Beogradu dok-
torsku disertaciju: “Jugoslovenske muslimanske organizacije u poli-
ti~kom `ivotu Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca”. (Slijede imena
~lanova Komisije za odbranu, pa se tekst nastavqa – nap. V.[.) Diserta-
cija je ocijewena kao zna~ajan doprinos nauci, tim prije {to obra|uje
jednu nedovoqno poznatu i neistra`enu oblast.
Na{a redakcija upu}uje iskrene i tople ~estitke dr Atifu Puri-
vatri.”
Mawe od godinu dana poslije toga na strani 6 i 7 broja 7/1973. “Pre-
poroda”, u rubrici “Vijesti sa terena”, pored tekstova s naslovima: 1.
“Muslimani u Doboju sve~ano do~ekali novu 1393. h. godinu”, 2. “Prosla-
va islamske nove godine u Bratuncu”, 3. “Vjerski i kulturni `ivot u se-
21
lu Devetaku kod Pura~i}a”, 4. “Za vje~nu ku}u”, 5. “Sa do~eka Nove 1393.
h. godine u Priboju”, 6. pjesme “Muhamedu Aliji”; nailazimo i na jedan
posebno bombasti~an koji glasi “Ibni Haldun na Fakultetu politi~kih
nauka”, u podnaslovu “Doktorska disertacija Hasana Su{i}a”, te ispod
toga ~lanak Ahmeda Smajlovi}a, koji je danas {ef Islamskog teolo{kog
fakulteta u Sarajevu. ^lanak ovako izgleda:
“^udna koincidencija! Ta~no u isti dan kada mi se ukazala prilika
da pro~itam predavawe: “Uticaj arapske civilizacije na razvoj evropske
kulture” (vidi ~lanak na str. 8, 9 u ovom broju) koje je u Kairu odr`ao po-
znati francuski filozof marksista Ro`e Garodi, u kojem posebno mje-
sto daje Ibni Haldunu kao prete~i historijskog materijalizma, dr Hasan
Su{i}, profesor na Fakultetu politi~kih nauka u Sarajevu, branio je i
odbranio svoju doktorsku disertaciju o Ibni Haldunu.
Dok sam ~itao vrlo visoku ocjenu Garodija o nau~nom zna~aju Ibni
Halduna i wegovom veoma va`nom doprinosu u razvoju nau~ne misli uop-
}e, posebno sociologije, duboko sam u tome trenutku osje}ao te`inu pro-
pusta, da u na{oj javnosti gotovo jo{ ni{ta ozbiqno nije napisano o
ovom velikom histori~aru, filozofu, sociologu i politi~aru, koji je
prije {est i po vijekova udario temeqe modernoj sociologiji i novom,
savremenom na~inu izu~avawa historije. Wegovo glavno djelo “Mukadi-
ma” prevedeno je na francuski jezik jo{ 1860. godine. Jo{ uvijek me pri-
tiskivala misao i izazivala u meni osje}aj gri`we savjesti, da Ibni
Haldun nije jo{ ranije predstavqen na{oj nau~noj javnosti. Mislio sam,
i pri tome stidio se sam sebe, zar je Garodi pozvan da me upoznaje sa hi-
storijskim zna~ajem Ibni Halduna i wegovog djela?! Zar nismo bili
mnogo pozvaniji i mnogo bli`i Ibni Haldunu, da ga otkrijemo i uka`e-
mo i drugima na wegovu vrijednost.
I dok sam pod dojmom neposrednog pitawa Garodija do`ivqavao ova-
kve misli, i da bih ubla`io wihov pritisak, prenosio ih jednom prija-
tequ, ovaj mi re~e, da se upravo vra}a sa Filozofskog fakulteta, gdje je
dr Hasan Su{i} branio disertaciju o Ibni Haldunu. Bilo je to za mene
veliko olak{awe. Jedino sam za`alio {to nisam i ja prisustvovao tom
doga|aju, jer nisam bio ranije obavije{ten. Ali bez obzira na sve, ispu-
wen je jedan nau~ni amanet i historijska obaveza.
@ao mi je {to ne mogu op{irnije govoriti o disertaciji, jer na`a-
lost, kako rekoh, nisam prisustvovao odbrani, a niti sam na drugi na~in
imao kakav uvid u rad. Vjerovatno o tome drugom prilikom.
Sada bih `elio jo{ samo to, da izrazim svoje najiskrenije priznawe,
zahvalnost i ~estitawe na{em mladom u~ewaku dr Hasanu Su{i}u, `ele-
}i mu daqi uspjeh u wegovom nau~nom radu o otkrivawu i izno{ewu op-
}equdskih vrijednosti bez obzira gdje one bile skrivene, zaboravqene i
zatajene.”
Zajedno s tom “vije{}u s terena” i priznawem Su{i}u koji je bio
mnogo bli`i od Garodija i istorijski pozvan da pi{e o Ibni Haldunu,
te tako ispunio “jedan nau~ni amanet”, u istom broju se po~iwe s obja-
vqivawem Garodijevog predavawa o temi: “Doprinos islamske civiliza-
cije svjetskoj kulturi”, u ~ijem uvodu Ahmed Smajlovi} isti~e:
22
“Va`no je napomenuti da Garodi u svom filozofsko-islamolo{kom
istra`ivawu dolazi do revolucionarnog nau~nog otkri}a; musliman mo-
`e do}i do nau~nog socijalizma putem vlastite tradicije: dijalekti~kog
racionalizma Ibn Ru{da, istorijskog materijalizma Ibn Halduna i re-
volucionarnog utopizma Karolita. Ova tri originalna izvora islam-
ske filozofije mogu, po wegovom mi{qewu, da doprinesu daqem razvoju
nau~nog socijalizma i dadnu mu univerzalniji i humanisti~kiji smisao”.
U drugim brojevima nailazimo i na glomazne reporta`e o otvarawu
Libijskog islamskog univerziteta, kongresu islamske omladine u Tri-
poliju itd. Na te manifestacije iz Sarajeva su upu}ivane delegacije sa-
stavqene od sve{tenika. Ali kada je trebalo u Madridu voditi “nau~no-
teorijsku” raspravu o “Zelenoj kwizi”, onda su svakako najpogodniji
predstavnici bili Su{i} i Purivatra, koji su svoju “vrijednost” ve} ra-
nije dokazali.
Mo`da nije naodmet napomenuti da je svoje “intelektualno i nau~-
no” pero svojevremeno u islamskom “Preporodu” o{trio i mr Nijaz Du-
rakovi}, danas glavni i odgovorni urednik “Opredeqewa”, ~asopisa
Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. U broju
23/1971. “Islamskih informativnih novina” publikovan je i wegov pri-
li~no obiman tekst s naslovom “O muslimanskoj kulturnoj autohtono-
sti”. Wegovo pisawe u religioznim glasilima nije, dakle, nimalo pro-
blemati~no, ali kad dr Nenad Kecmanovi} i ja pi{emo u beogradskoj
{tampi, onda je sama ta ~iwenica dovoqna za na{u osudu. Ili mo`da dr
Arif Tanovi} smatra da je i “Preporod” jedan od listova koji su “pod
kontrolom Partije”. Mo`da je mr Nijazu Durakovi}u pisawe u “Prepo-
rodu” bio preduslov za napredovawe do odgovorne partijske funkcije
urednika ~asopisa Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i
Hercegovine. Najboqe je da o tome na{a samoupravna socijalisti~ka
javnost da svoj nepristrasan sud.
^ini mi se da je sad sasvim jasna prava ideolo{ka orijentacija pome-
nutih “nau~nika” i da je u velikoj mjeri otklowena eventualna slika ne-
dore~enosti i utisak o primjesi aluzija, ako ih je bilo u mom prethodnom
tekstu “Univerzalne teorije i wihovi sqedbenici”. Ina~e, posebno je za-
nimqiv pokroviteqski odnos dr Arifa Tanovi}a prema dr Muhamedu
Filipovi}u, ali }u o tome ne{to vi{e re}i drugom prilikom, razumije
se, ako u me|uvremenu ne zaglavim u zatvoru, ne zgazi me “nesre}nim slu-
~ajem” automobil ili me ne proguta mrak. Ovog puta moram voditi ra~u-
na i o prostornim mogu}nostima lista “Kwi`evna re~” ~ijoj sam redak-
ciji zahvalan {to mi je omogu}ila objavqivawe ovako obimnog teksta,
bez obzira na vlastite finansijske te{ko}e i smawen broj strana.
Poku{ajmo na kraju bar za trenutak apstrahovati sve ranije re~eno.
Razmotrimo samo pitawe nau~ne opravdanosti u~e{}a dvojice na{ih
“uva`enih intelektualaca” na “Simpozijumu” o “Zelenoj kwizi”. Preli-
stajmo zato sam predmet “nau~ne” rasprave i razrade, Gadafijevo “teo-
rijsko” djelo koje je objavqeno i na srpskohrvatskom jeziku u izdawu
Odjeqewa za informacije Narodnog biroa Socijalisti~ke Narodne Li-
bijske Yamahirije u Beogradu. Famozna “Zelena kwiga” je u stvari bro-
23
{urica formata 10 h 5 cm, sa 160 strana (bilo bi tu mo`da oko 80 kuca-
nih strana s normalnim proredom). Pro{li put sam za wu rekao da pred-
stavqa povr{an politi~ko-ideolo{ki koncept, zasnovan na islamskoj
vjerskoj iskqu~ivosti, pa pri tome i ostajem. Nagla{avam da intimno
nemam ni{ta protiv {to je ona ideolo{ka osnova unutra{wih libij-
skih politi~kih procesa. Prema woj ve} u startu imam rezerve kao nau~-
nik, rezerve kakve ~ovjek i mora imati prema svim drugim, i boqim i go-
rim, “univerzalnim” teorijama koje insistiraju na vlastitoj iskqu~ivo-
sti, sveobuhvatnosti i neprikosnovenosti. S obzirom na to da Puriva-
tra nije ni poku{avao kriti~ki pri}i analizi pojedinih wenih dijelo-
va, vjerovatno i u bojazni da ne povrijedi organizatore, wegov referat,
po vrednosti, nije mogao prevazi}i studentski seminarski rad. Trenut-
no zanemarujemo ~iwenicu da je on u istom referatu nakaradno predsta-
vio i neke osnovne principe jugoslovenskog dru{tveno-politi~kog si-
stema, upore|uju}i ga i nastoje}i usaglasiti s onim iz “Zelene kwige”.
Na samom po~etku ovog “Korpusa univerzalne teorije” pronalazimo
i tvrdwu da “ni jedna partija nema pravo da uni{ti drugu partiju, ni jed-
no pleme nema pravo da uni{ti drugo pleme, i ni jedna sekta nema pravo
da uni{ti drugu sektu radi sopstvenog interesa” (str. 23), te weno poja-
{wewe iz kog se vidi: “To zna~i da ako, na primer, radni~ka klasa likvi-
dira sve ostale klase, ona nu`no nasle|uje to dru{tvo i postaje wegova
materijalna i moralna baza, a po{to naslednik nosi osobine nasle|enog,
bez obzira {to se te osobine ne pojavquju otvoreno nego kroz dug proces
evolucije i razvoja, vremenom se osobine likvidiranih klasa pojavquju
iz same radni~ke klase” (str. 24, 25). A s obzirom na to da se pitawe dik-
tature i demokratije zasniva na “instrumentima vlasti”, “Zelena kwiga”
daje kona~no re{ewe instrumenata vlasti i ucrtava put svim narodima
da bi iz ere diktature pre{li u eru demokratije” (str. 30). U skladu s
tim, “problem slobode dana{weg sveta je u tome {to su ustavi postali
dru{tveni zakoni” (str. 39). Wih treba zamijeniti religijom koja “uva-
`ava norme koje su izraz prirodnog `ivota qudi. Prema tome, religija,
uva`avaju}i norme, predstavqa potvrdu prirodnih zakona” (str. 43). Ni
problem slobode {tampe “se ne mo`e re{iti bez prethodnog prevazila-
`ewa krize demokratije u ~itavom dru{tvu. Izlaz iz tog zamr{enog pro-
blema, tj. problema demokratije, mo`e se na}i jedino u Tre}oj univerzal-
noj teoriji” (str. 52, 53). Tome slijedi da “druga vizija demokratskog dru-
{tva osim ove apsolutno ne postoji” (str. 53).
Prava iznena|ewa predstoje tek u tre}em dijelu “Zelene kwige” pod
naslovom “Socijalne osnove tre}e univerzalne teorije”. Nacionalno
pitawe je tu prvi problem koji se nastoji apsolvirati, pa se u tom smi-
slu ka`e: “nacionalnost je osnova na kojoj su se formirale nacije”, a od-
mah zatim, “nacionalnost proizlazi iz nacije, tj. iz odnosa unutar naci-
onalne zajednice, i dru{tveni odnos je i nacionalni odnos, a nacional-
ni odnos je dru{tveni odnos” (str. 96). U tom smislu “nacija je pleme ko-
je se uve}alo kao rezultat razmno`avawa” (str. 106). Ne{to daqe dolazi-
mo do epohalnih nau~nih otkri}a prema kojima “qudsko dru{tvo posto-
ji zato {to postoji i `ena i mu{karac, a ne samo `ena niti samo mu{ka-
24
rac. Mora da postoji prirodna potreba za postojawem i `ene i mu{kar-
ca, a ne samo `ene ili samo mu{karca. Prema tome, jedan nije isto {to
i drugi. Analogno tome, postoji prirodna razlika izme|u `ene i mu-
{karca. Dokaz tome je sama ~iwenica da u prirodi postoji i mu{karac i
`ena” (str. 122). To se nastavqa konstatacijom: “@ena je `enskog pola, a
mu{karac je mu{kog pola. Prema ginekologu, `ena dobija menstruaciju,
odnosno pati od slabosti svakog meseca, dok mu{karac ne dobija men-
struaciju zato {to je mu{kog pola. Prema tome on ne pati od slabosti
svakog meseca, jer ne dobija menstruaciju. Ova ciklusna slabost, tj. me-
se~na slabost je u stvari gubqewe krvi. To zna~i da je `ena kao `enski
pol po prirodi podlo`na slabosti zbog gubqewa krvi svakog meseca.
Kada `ena ne dobije menstruaciju ona je trudna” (str. 123). Vjerovatno
zbog toga “mu{karac ne mo`e da zatrudni, pa je prirodno da se i ne pora-
|a” (str. 124). Upravo je u tom stilu i smislu ~itava kwi`ica napisana.
Nedostaje joj jo{ samo anatomsko pore|ewe `ene i mu{karca. ^itaju}i
je ~ovjek naprosto od muke, bez obzira na to kog pola bio, gotovo da do-
bije menstruaciju. Na koricama “prezentira qubiteqima salona gde mi-
sao postaje zagonetka kojom se zabavqaju praznoglavi qudi koji stoje na
granici `ivota”. On je “prvi deo Zelene kwige preto~io u stvarni po-
~etak ere Yamahirije (dr`ava narodnih masa), a drugi deo Zelene kwige
u svetsku ekonomsku revoluciju”. Wen tre}i deo “}e neposredno biti po-
~etak socijalne revolucije gde }e se na}i pravo obja{wewe istorije i
re{ewe problema mu{karca i `ene koji jo{ nije re{en”.
Ne zna ~ovjek da li da pla~e ili da se smije nad ~iwenicom da je ta-
kva “univerzalna teorija” pobudila “intelektualni interes” dvojice na-
{ih “eminentnih nau~nika”, pa su se oni uputili ~ak u [paniju da bi
pru`ili i vlastiti doprinos wenoj razradi. A koliko je istinskih na-
u~nih skupova i u na{oj zemqi i u svijetu pro{lo bez u~e{}a Puriva-
tre i Su{i}a. S druge strane, ~ovjek koji je o{tro kritikovao wihovo
u~e{}e, pojedine teze iz Purivatrinog referata, te sagledao prakti~ne
reperkusije svega toga, sad se odjednom, bez ikakvih vjerodostojnih argu-
menata optu`uje za nacionalisti~ko djelovawe. Je li to samo zato {to
nije pripadnik iste nacionalnosti kao qudi ~ije je postupke poku{ao
osporiti. Zna~i li to da u uslovima na{e ravnopravnosti i zajedni{tva
iskqu~ivo imamo pravo na eventualnu kritiku pripadnika vlastite na-
cionalnosti. Ako se drznemo da “zaka~imo” i nekoga ko to nije, onda se
takav postupak olako i jednostavno etiketira kao poku{aj izazivawa
me|unacionalnog razdora.
S obzirom na to da su ve} odgovorni drugovi ~vrsto odlu~ili da me
elimini{u iz dru{tvenog i politi~kog `ivota, te da mi ugroze i samu
egzistenciju, ostaje nam da vidimo kroz kakve }e forme tu svoju odluku
sprovesti. Jedino je jo{ to djelimi~no nejasno i nepoznato.
“Kwi`evna re~” od 25. novembra 1981.
25
 IV.. ZA[TO SAM ISKQU^EN
IZ SAVEZA KOMUNISTA?
(Izjava data na sjednici Op{tinskog komiteta Saveza komunista
Centar Sarajevo Povodom izvje{taja “Drugarskog vije}a” i prijedloga
za iskqu~ewe iz Saveza komunista, koji je 4. decembra 1981. godine jedno-
glasno usvojen)
Jedanaestog novembra 1981. godine, pod predsjedni{tvom dr Arifa
Tanovi}a u Gradskom komitetu Saveza komunista Sarajeva je odr`an
“konsultativni” sastanak s petnaestak nastavnika Fakulteta politi~-
kih nauka, na kome je osu|eno moje pokretawe postupka za oduzimawe ma-
gisterija mr Brani Miqu{u zbog dokazanog plagijata, pisawem u listu
“Kwi`evna re~”, i to svega dva dana nakon izlaska teksta Dragana Bisku-
povi}a “Tu|e perje” u “Dugi”, za koji je procijeweno da sam mu pravi
autor ja. Na sastanak su prvenstveno pozvani qudi koji ve} dugo pri`eq-
kuju priliku da mi se osvete zbog djelimi~nog onemogu}avawa wihovih
mahinacija i manipulacija kojima godinama pristupaju kao protagonisti
jedne, u najmawu ruku nekomunisti~ke i nesamoupravne prakse formira-
ju}i pri tom i tipi~ni birokratizovani centar otu|ene politi~ke mo-
}i. Pod izgovorom razmatrawa najaktuelnijih fakultetskih problema,
stavili su na tapet jako djelovawe dr Nenada Kecmanovi}a i moje. Dr Ma-
te Ore~ je pri tom izjavio da je ve} sama ~iwenica da Kecmanovi} i ja ob-
javqujemo svoje tekstove u {tampi druge republike, dovoqno simptoma-
ti~na, a dr Tanovi} je na to izrekao tvrdwu da su “Nin”, “Duga” i “Kwi-
`evna re~” listovi koji su se izmakli kontroli Partije. Penzionisani
general Ivica Mili}evi} i dr Hasan Su{i} su iznijeli kako su navod-
no dobili anonimnim telefonskim pozivom obavijest da se Kecmanovi}
i ja spremamo da ih otrujemo, pa su zbog toga bili duboko zabrinuti. Uz
to nas je Mili}evi} uporedio s trulom izraslinom na zdravom organizmu
koju treba {to prije odstraniti, a da je on u tu svrhu ve} pripremio skal-
pel. Istina, bilo je i nekoliko nastavnika koji su se zalagali za princi-
pijelnu i po{tenu raspravu. Me|utim, bili su u mawini. O~igledno je da
je izbor pozvanih qudi vrlo vje{to izveden. Sama ~iwenica da dr Nenad
Kecmanovi} i ja nismo pozvani, dovoqno govori o metodima kojima se
slu`i dr Tanovi} da bi ostvario unaprijed zami{qene ciqeve, koji ne
samo da nisu u skladu s osnovnim dru{tvenim i partijskim principima
i normativima, nego su im direktno suprotni. Kao predsjednik Gradske
konferencije Saveza komunista Arif Tanovi} se otvoreno stavio na
stranu grupe (pored pomenutih, weni pripadnici su i dr Atif Puriva-
tra, dr Stojan Tomi} i dr Omer Ibrahimagi}) koja je odavno u na{em ko-
lektivu izgubila svaki i nau~ni i moralni ugled i podr{ku, koja svoju
mo} danas zasniva gotovo iskqu~ivo na potpori vanfakultetskih fakto-
ra i na uticaju ste~enom u izvjesnim politikantskim i policijskim kru-
govima, dijele}i diplome, magisterije i doktorate “kapom i {akom” uz
totalno srozavawe svakog prihvatqivog kriterija. Ti su mu qudi pred-
stavqali najpogodniji oslonac za primjenu mjera represije i odmazde
prema Kecmanovi}u i meni, jer smo se, istina na razli~ite na~ine, dr-
26
znuli da poremetimo mir pojedinih istaknutih politi~kih funkcione-
ra, kritikuju}i, Kecmanovi} wihova neprihvatqiva shvatawa i stavove,
a ja konkretne postupke nespojive sa samoupravnim socijalisti~kim mo-
ralom.
Na ovom sastanku, za koji su sami wegovi organizatori tvrdili da je
konsultativan i nezvani~nog karaktera (~ak ni zapisnik nije vo|en) za-
kqu~eno je, izme|u ostalog, da me je potrebno {to prije iskqu~iti iz
Saveza komunista i odstraniti s Fakulteta, a Nenada Kecmanovi}a
strogo kazniti. Zadu`ena je i Suzana Sjani} kao predsjednik Op{tinske
konferencije Saveza komunista Centar da izna|e najpogodniji na~in da
se prva odluka sprovede, a u pogledu druge se ve} nekoliko mjeseci vodi
postupak. Dakle, rije~ je o qudima koji politi~ki djeluju krajwe neprin-
cipijelno, grupa{ki i intrigantski, te odluke donese na neformalnim
dogovorima, a partijski organi i institucije im samo post festum slu-
`e za pribavqawe pla{ta legalnosti i demokrati~nosti. Samo ne{to
mawe od pet sati prije po~etka sjednice Op{tinskog komiteta Saveza
komunista Centar, od 17. novembra, dobio sam poziv u kome se ka`e: “Raz-
matraju}i trenutnu situaciju na Fakultetu politi~kih nauka “Veqko
Vlahovi}”, Op{tinski komitet Saveza komunista je ocijenio da ima
razloga da se ispita Tvoje pona{awe i djelovawe na Fakultetu”. I daqe,
“pozivamo Te da prisustvuje{ sjednici Op{tinskog komiteta Saveza ko-
munista Centar, na kojoj }e se formirati Drugarsko vije}e za razmatra-
we Tvog djelovawa kao ~lana Saveza komunista”. Na sjednici mi je saop-
{teno da moje “djelovawe nailazi na primjedbe” mojih (neidentifikova-
nih) kolega s Fakulteta, te da je Komitet u sklopu ocjene o neophodno-
sti organizovanog pristupa rje{avawu problema na Fakultetu zakqu-
~io da je potrebno ocijeniti moje pona{awe i u tu svrhu odlu~io da pre-
uzme ulogu Osnovne organizacije Saveza komunista. Odluka je obrazlo-
`ena tezom da sam tek pre{ao u sada{wu Osnovnu organizaciju Saveza
komunista, pa da ona nije u stawu da ocijeni ukupnost mog djelovawa, jer
me weni ~lanovi dovoqno ne poznaju.
Drugovi iz Komiteta su izgubili iz vida da nastavnici, ~lanovi
Saveza komunista, na na{em fakultetu svake godine mijewaju osnovnu
organizaciju, s obzirom da su organizovani zajedno sa studentima kojima
izvode nastavu. Zna~i li to da i u svakom drugom slu~aju Osnovna orga-
nizacija Saveza komunista nije kompetentna da raspravqa o djelovawu
nastavnika ~lana Saveza komunista. U tom smislu mo`da ne bi bilo lo-
{e da se uop{te ne povezujemo s osnovnim organizacijama, nego direkt-
no za Op{tinski komitet. Istina, po Statutu Saveza komunista Bosne
i Hercegovine, “u izuzetnim slu~ajevima, kada se ocijeni da je to neop-
hodno”, odluku o izricawu mjera idejno-politi~ke odgovornosti “mo`e
donijeti op{tinska konferencija, op{tinski komitet, odnosno drugi
politi~ko-izvr{ni organ Saveza komunista”. Me|utim, nigdje ne posto-
ji ovla{}ewe tih organa da preuzmu ulogu osnovne organizacije u pogle-
du vo|ewa kompletnog postupka i formirawa drugarskog vije}a. Statut
podrazumijeva kori{}ewe ovla{}ewa izvr{nih organa tek ukoliko se
radi o razmatrawu djelatnosti pojedinih wihovih ~lanova ili se stvar-
27
no prakti~no poka`e da organizacija nije u stawu ispravno obaviti svo-
ju du`nost u pogledu izricawa odnosnih mjera, a ne nikako unaprijed we-
no omalova`avawe, zaobila`ewe i uskra}ivawe joj povjerewa. Uostalom,
na ovom Fakultetu sam ve} vi{e od pet godina i nije se radilo o mom pre-
lasku iz jedne sredine u drugu, nego iz jedne osnovne organizacije Saveza
komunista u drugu, a osnovnih organizacija imamo ni mawe ni vi{e nego
osamnaest. U svakom slu~aju, wihovi ~lanovi su boqe verzirani u pro-
bleme Fakulteta, nego Op{tinski komitet Saveza komunista Centar,
posebno ako se ima u vidu da je ovaj partijski forum dugo vremena jedno-
strano informisan i da mu je glavni izvor informacija o na{im ukup-
nim fakultetskim zbivawima penzionisani general Ivica Mili}evi},
koji je 1980. godine ilegalno i bez ikakvog konkursa zasnovao kod nas rad-
ni odnos do polovine radnog vremena i odmah potom izabran za predsjed-
nika Akcione konferencije Saveza komunista. Obavqaju}i krajwe nesa-
vjesno i nekomunisti~ki tu odgovornu funkciju ve} se u ~itavom kolek-
tivu toliko kompromitovao da bi se te{ko mogao na}i neko ko bi za we-
ga rekao lijepu rije~. U pogledu ocjene i procjene moga pona{awa komu-
nisti s Fakulteta nisu imali mogu}nost da ka`u svoju rije~. Wima se u
cjelini, dakle, ne vjeruje; uskra}eni su u svojim pravima i du`nostima.
Razumije se da je moje vi|ewe tamo{we situacije po prirodi stvari su-
bjektivno, ali je sigurno Mili}evi}eva procjena koja je uzeta za plat-
formu izgra|ivawa partijskih stavova, i subjektivnija, posebno kada se
ima u vidu da sam s wim dugo u lo{im odnosima. Vjeruje se iskqu~ivo gru-
pi qudi koju je Arif Tanovi} odabrao po svojim privatnim kriterijima.
A i ti izabrani su samo djelimi~no dali podr{ku wegovim stavovima.
O~igledno, odluku o mom potpunom eliminisawu trebalo je {to br-
`e i diskretnije sprovesti. Na samoj sjednici Komiteta unaprijed je bi-
la iskqu~ena svaka rasprava. Kada je predlo`en sastav peto~lanog “Dru-
garskog vije}a” (tri ~lana Komiteta i dva s Fakulteta) ispostavilo se
da drugovi nisu bili ispravno informisani ni kojoj Osnovnoj organi-
zaciji Saveza komunista pripadam. Na intervenciju da predlo`eni stu-
dent nije sekretar moje Osnovne organizacije (a to je bio motiv wegovog
predlagawa) izvr{ena je izmjena, ali se ona poku{ala anulirati na pr-
voj sjednici Vije}a. Tek kad sam kategori~ki odbio svaki razgovor dok se
ne udaqi lice koje nije izabrano za ~lana, to je u~iweno, mada nikada po-
slije nije pozvan i sekretar moje osnovne organizacije Saveza komu-
nista, pa je “Drugarsko vije}e” radilo u krwem sastavu. ^ak su se wegovi
~lanovi (koji su bili na prethodnoj sjednici Komiteta) izgovarali da se
ne sje}aju odluke o izmjeni prijedloga i sli~no, {to je samo dokaz wiho-
ve principijelnosti i iskrenosti. To je samo jedan elemenat koji pospje-
{uje sticawe utiska o unaprijed pripremqenoj i smi{qenoj re`iji koja
se kosi s osnovnim programskim i statutarnim principima Saveza komu-
nista Jugoslavije.
Nisu mi na sjednici Komiteta ni saop{tavani razlozi formirawa
“Drugarskog vije}a”. Kada sam pitao da li je to zbog pokretawa postupka
za oduzimawe magisterija mr Brani Miqu{u i pisawa o u~e{}u dr Ati-
fa Purivatre i dr Hasana Su{i}a na simpozijumu o “Zelenoj kwizi”, Su-
28
zana Sjani} je rekla da su i to razlozi, ali i moja ukupna aktivnost u ra-
du samoupravnih i stru~nih organa Fakulteta. Potom sam pitao za{to
Komitet nije formirao drugarsko vije}e koje }e ispitati kako je mr
Brano Miqu{ mogao biti izabran za sekretara Gradskog komiteta
Saveza komunista Sarajeva iako se znalo da je plagijator, reperkusije
Purivatrinog i Su{i}evog u~e{}a na navedenom skupu, te javna izjava
dr Stojana Tomi}a da je “Nin” velikosrpski list, ali je Suzana Sjani}
uzvratila da mi Komitet na ta pitawa nije du`an odgovoriti.
Na prvom sastanku “Drugarskog vije}a” zamjerke koje mi se upu}uju
podijeqene su u tri grupe. U prvoj grupi je iznesena procjena da su moji
odnosi prema kolegama i drugovima komunistima, navodno, dosta ~esto
nekorektni, nedrugarski, diskvalifikatorski, a ne konstruktivni, da je
u wima uvreda ~esto sredstvo itd. Moj zahtjev za po{tivawe zakonitosti
pri zapo{qavawu penzionisanih oficira i ukazivawe na niz problema
time izazvanih, nazvano je etiketirawem. Zamjereno mi je zbog ~itawa
kwiga na sjednici Nau~no-nastavnog vije}a i taj postupak ozna~en kao
omalova`avawe rada tog organa, te zbog izricawa negativne ocjene o na-
u~nom radu dr Stojana Tomi}a na jednom drugom sastanku. Uz to i neko-
liko po kuloarima napabir~enih izmi{qotina o navodnim problema-
ti~nim izjavama datim “u ~etiri oka”. Ni za jednu optu`bu nije bilo vje-
rodostojnih argumenata, {to je opet dokaz jedne svojevrsne konstrukci-
je. Zar ne bi bilo neuporedivo efikasnije i po{tenije da je zakazan zbor
svih nastavnika komunista Fakulteta na kome bi se moglo jedino meri-
torno raspraviti koja primjedba stoji, a koja ne stoji, te kakvi su stvar-
ni postupci qudi koje sam kritikovao, kako se tvrdi, aprioristi~ki i
poni`avaju}i. Da li je to mo`da tako bilo i u junu ove godine u slu~aju
kritikovawa Jove Mi{kovi}a, republi~kog sekretara za narodnu odbra-
nu, koji je pro{le godine uspje{no intervenisao za upis 20 studenata mi-
mo zakonske procedure i konkursnih uslova, {to je samo jedan od eks-
tremnih primjera zbivawa oko upisa koji se iz godine u godinu ponavqa-
ju. Kada sam to pitawe pokrenuo na Nau~no-nastavnom vije}u, izazvao sam
protiv sebe pravu bujicu napada nekolicine qudi koji su smatrali svo-
jom du`no{}u da “za{tite” druga sekretara.
Moje insistirawe na zakonitosti rada i poslovawa svih samouprav-
nih i stru~nih organa Fakulteta omalova`eno je, u najmawu ruku, sum-
wam da je tu rije~ o poku{ajima djelovawa izvan sistema, te, kad se radi
o partijskoj organizaciji, naru{avawu principa demokratskog centra-
lizma. Osu|eno je i moje zalagawe za demokratizaciju i podru{tvqava-
we kadrovske politike i poslova op{tenarodne odbrane i dru{tvene sa-
moza{tite. A u toku samog rada “Drugarskog vije}a” se ispostavilo da je
komisija za dru{tvenu samoza{titu iz 1979. godine jednu verziju svoje
procjene slala na diskusiju u osnovne organizacije Saveza komunista, a
drugu s imenima “nepodobnih” qudi dostavqala u Komitet. Takav postu-
pak i flagrantna zloupotreba kompetencija su svojevremeno najdubqe
zao{trili odnose na Fakultetu, u toj mjeri da se negativne posqedice
jo{ i danas i te kako osje}aju. ^ak mi je zamjereno {to sam prije nekoli-
ko mjeseci kritikovao tada{weg dekana dr Vladimira Degana, jer je sam,
29
preuzimaju}i ingerencije predsjednika Zbora, zakazao Zbor radnika Fa-
kulteta. A nije ni pomenuto da je na tu moju argumentovanu i razlo`nu
kritiku Ivica Mili}evi} sko~io, po~eo da vi~e i prijeti da }e mi sto-
licom razbiti glavu. Taj isti Mili}evi}, koji je Komitetu poslu`io kao
vjerodostojni izvor informacija, u Beogradu ima trosoban superkomfo-
ran vojni stan, a pro{le godine je dobio i dvosoban u Sarajevu, mimo svih
propisa. Pored toga {to je ilegalno zasnovao radni odnos (bez konkur-
sa) jedna grupa nastavnika je u junu poku{ala da ga, bez obzira {to uop-
{te ne ispuwava zakonske uslove, promovi{e za redovnog profesora.
^ak je takva odluka s jednim glasom ve}ine pro{la na Nau~no-nastavnom
vije}u, ali je oborena na organima Univerzitetskog savjeta. Na to je svoj
li~ni problem Ivica Mili}evi} pretvorio u op{tefakultetski tra-
gi~no shvataju}i sopstveni li~ni status koji mu ne zadovoqava megalo-
manske ambicije. ^udno je da taj ~ovjek nije vidio {ansu za rje{avawe
fakultetskih problema u sazivawu zbora radnika, komunista, mada je to
izra`eno kao op{ta potreba u nekoliko navrata. Pretvorio se u kurira
koji Komitetu dostavqa la`ne informacije. A upravo je wegovo pona-
{awe dobrim dijelom izvor krize u kojoj se Fakultet na{ao. Pokazao se
krajwe nezrelim i nesposobnim. Kako li je samo mogao tvrditi da fakul-
tetska situacija nikada nije bila gora kad je tu samo ne{to vi{e od go-
dinu dana. Pored takvog predsjednika Akcione konferencije snaga Par-
tije na Fakultetu nema {ansu da do|e do izra`aja. Kako da jedinstveno
djeluju nastavnici komunisti, podijeqeni u osamnaest osnovnih organi-
zacija Saveza komunista, me|u kojima su veze samo formalne i strogo
kontrolisane od jednog ~ovjeka. Misli li Mili}evi} da su u identi~noj
kriznoj situaciji i univerzitetski forumi koji su osporili wegov iz-
bor. Iako mo`da misli, uzdr`ao se da to i ka`e, po{to je u vrijeme we-
govog neslavnog kraha rektor bio upravo dr Arif Tanovi}. Misli li
Op{tinski komitet Saveza komunista da bi trebalo da pozove na odgo-
vornost i Mili}evi}a zbog wegovog pona{awa. Koliko dugo on odla`e
sazivawe Akcione konferencije, jer bi to zna~ilo i wegovo smjewivawe
(mandat predsjednika je od sjednice do sjednice). Organizovanu akciju
svjesno odla`e da bi zadr`ao kqu~nu ulogu u svim ovim zbivawima i do-
minantnu poziciju u u`im krugovima i grupama u kojima se pojavquje u
svojstvu nosioca ove odgovorne funkcije.
Nema nijednog vjerodostojnog dokaza da sam djelovao izvan siste-
ma, niti da sam odstupio od partijske politike principa samouprav-
nog socijalisti~kog dru{tva. ^ak sam se jo{ u junu 1979. godine obra-
tio Gradskom komitetu Saveza komunista Sarajeva (predstavkom na
petnaest kucanih strana), a u decembru 1980. godine Nikoli Stojano-
vi}u, predsjedniku Predsjedni{tva Centralnog komiteta Saveza
komunista Bosne i Hercegovine (predstavkom na osam kucanih stra-
na) izla`u}i sve probleme s kojima se Fakultet suo~ava, ukazuju}i na
bezbrojne manipulacije i {teto~insko djelovawe jedne grupe fakul-
tetskih mo}nika, te sve ono {to sam u ciqu otklawawa tih negativ-
nosti u~inio i na samom fakultetu i u kontaktima s odgovornim dru-
govima iz Op{tinskog komiteta Saveza komunista Centar, s obzi-
30
rom da sam 1979. godine bio sekretar jedne od osnovnih organizacija
Saveza komunista. Me|utim, na te predstavke mi nikada nije odgovo-
reno na bilo koji na~in. Sada se, upravo kada sam pokrenuo pitawe
plagijata mr Brane Miqu{a, o`ivqavaju sva pitawa i problemi jo{
od prije tri godine koje je svojevremeno tada{wi sekretar Op{tin-
skog komiteta Saveza komunista Hajrudin \ulbi} poku{ao zata{ka-
ti, trude}i se da na sve mogu}e na~ine obezbijedi jo{ jedan dekanski
mandat dr Atifu Purivatri, mada se tome energi~no suprotstavqa-
la velika ve}ina ~lanova kolektiva. Sve da su zamjerke koje mi se sa-
da upu}uju na mjestu, zar nije u najmawu ruku ~udno da se ~ekalo tri
godine da bih zbog wih bio pozvan na odgovornost. U ~lanu 20. Sta-
tuta Saveza komunista Bosne i Hercegini stoji: “Osnovne organiza-
cije i organi Saveza komunista du`ni su da ~lanovima blagovreme-
no ukazuju na nedostatke u politi~kom pona{awu i postupcima koji
nisu u skladu sa obavezama i du`nostima ~lana Saveza komunista”.
Mene nikada nijedan partijski organ niti organizacija nisu ranije
upozoravali na eventualne nedostatke u politi~kom pona{awu. Sa-
mo su mi pojedini qudi, u nedostatku bilo kakve validne kontraar-
gumentacije na moje principijelne i kriti~ke istupe, pri{ivali
najnegativnije politi~ke etikete i to i ne vode}i ra~una da se pri
tome neke od wih me|usobno iskqu~uju. Na jednoj od sjednica dekana-
ta, na kojoj sam i sâm prisustvovao, tada{wi dekan dr Vladimir De-
gan je potvrdio da me je Du{an Dozet okvalifikovao kao trockistu.
Sam Degan me je nazivao staqinistom i staqinisti~kim |ubretom.
Ivica Mili}evi} i grupa penzionisanih oficira su me na sastanku
iz decembra 1980. godine javno nazvali “mladim lavom koji poku{a-
va da gurne u stranu staru gardu”, ultraqevi~arom, anarholibera-
lom, novoqevi~arem, doveli me u vezu s djelovawem Savke Dab~evi}-
Ku~ar i Mike Tripala itd. Jedan od wih je na samoj sjednici prije-
tio da }e mi kur{umom prosvirati ~elo. U isto vrijeme na sastanku
fakultetskog Komiteta za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samo-
za{titu dr Omer Ibrahimagi} istupa s tvrdwom da mi je na Pravnom
fakultetu u Beogradu doktorat nauka “dat da bih mogao lak{e u Sa-
rajevu djelovati s velikosrpskih podriva~kih pozicija”. Iako sam o
svemu tome blagovremeno upoznavao i upozoravao najodgovornije or-
gane Saveza komunista, izostala je bilo kakva wihova intervencija.
U ovakvim uslovima je i razumqivo {to su moje reakcije ~esto bile
emocionalne, {to nekada nisam bio u stawu sa~uvati hladno}u, pa sam u
trenucima bio u situaciji da mo`da i povrijedim neke qude koji to ni-
su zaslu`ivali, kritikuju}i pona{awe onih koji su svojom zlobom, pako-
{}u, la`ima i podmetawima izgubili svaku mjeru. “Drugarsko vije}e”
mi, na izgled, nije ni prigovorilo zbog samog zahtjeva za pokretawe po-
stupka radi oduzimawa magisterija mr Brani Miqu{u, ali me je optu`i-
lo za nedozvoqeno “baratawe o informacijama neidentifikovanog po-
rijekla”, zbog pisma listu “Dugi” za koje se ka`e da sam wime `elio da
se javnosti predstavim kao `rtva poku{aja otvarawa pitawa moralno-
sti postupka jednog politi~ara i javnog radnika; da to predstavqa smi-
31
{qen atak na jedan broj politi~kih kadrova i da je time nanesena {teta
partijskoj organizaciji. Opovrgava se ~ak da je dr Tanovi} dao malopre-
|a{wu kvalifikaciju nekih jugoslovenskih listova. U isto vrijeme ~lan
Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine Ismet
Kreso na drugoj strani lista “Oslobo|ewe”, od 27. novembra pod bomba-
sti~nim naslovom “Podzemni stratezi” takav moj postupak (ime mi,
istina, ne navodi) stavqa u kontekst djelovawa neprijateqskih snaga i
dovodi ga u vezu s aktivno{}u politi~kog podzemqa. “Centri su mu i u
raznim vawskim servisima psiholo{kog ratovawa”. Kako bi ~ovjek samo
mogao okarakterisati sqede}i wegov stav: “I u pojedinim sredstvima
informisawa proturaju se konstrukcije, neistine i izmi{qotine. Na-
mjerno, navodno – kao i nekad ranije. Tu pi{e da je odre|eni funkcioner
grada, Republike itd. rekao i ono {to nije rekao, da je navodio i ono {to
nije navodio. Ako, pak, neko ne{to i nije rekao, onda se “zna” {ta je mi-
slio. Jer, znamo mi wega!” A otkuda Kreso zna da Tanovi} nije dao takvu
uvredqivu izjavu o nekim beogradskim listovima kad ni on nije bio na
problemati~nom sastanku. Sama ~iwenica da je Tanovi} zakazao sasta-
nak, s petnaest na{ih kolega, da bi raspravqao o Kecmanovi}u i meni
bez na{eg prisustva dovoqno govori o metodama kojima se taj ~ovjek slu-
`i. Ne samo da je tom prilikom dao uvredqivu izjavu o “Ninu”, “Dugi” i
“Kwi`evnoj re~i”, nego je za Nenada Kecmanovi}a tvrdio da se svojim
tekstovima u “Ninu” zala`e za reviziju titovskog puta, a za moj napis u
“Kwi`evnoj re~i” da predstavqa nacionalisti~ki ispad. Sad on to mo-
`e koliko ho}e poricati, a wegovu izjavu ~ak Fuad Muhi} ponavqa. Kre-
so u svom tekstu daqe ka`e: “Tako, eto, ’rezoniraju’ neke ’intelektuali-
sti~ke slobodoumne’ du{ice. One kr~me, po onoj poznatoj ’{iri daqe’,
pri~e o tobo`woj borbi za funkcije, o fiktivnim doktoratima, o pre-
pisanim radovima kojim povodom se ~ak i samo zbog toga organiziraju i
okrugli stolovi.”
Dakle, rije~ je samo o {irewu pri~e o prepisanom radu Brane Miqu-
{a, o “izmi{qotini”, “tra~u i kleveti” koje ja prenosim “kao infektni
pacovi {to se hitro kre}u gradskom kanalizacijom”. Najboqa ilustra-
cija pravih Kresinih namjera i pogleda kao da je najboqe sadr`ana u jed-
noj od zavr{nih teza prema kojoj “podzemni stratezi, i ne samo oni, `e-
le afera{tvo, zlobu, manipulirawe institucijama u sistemu. I jo{ {to-
{ta oni, kako znamo, `ele ali... Kao da ni{ta drugo i ne mogu da rade, pa
ispod Jorgan planine vade svoja zar|ala oru`ja za borbu protiv ove i
ovakve Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge sredine u jugoslovenskoj
zajednici ravnopravnih qudi.” Pa neka se sada neko usudi da kritikuje
izvjesne istaknute politi~ke rukovodioce, bez obzira s kakvim argumen-
tima raspolagao. Odmah }e mu usta biti za~epqena mno{tvom diskvali-
fikuju}ih etiketa s dobro poznatog fuadmuhi}evskog repertoara.
Za tekst u “Kwi`evnoj re~i” “Drugarsko vije}e” je izreklo ocjenu da
predstavqa grub i diskvalifikatorski obra~un s Purivatrom, Su{i}em
i Filipovi}em, zasnovan na konstrukcijama i insinuacijama. Tvrdi se,
{to je potpuno neta~no, da ih je na ovaj skup delegirao Fakultet, te da su
bili u svojevrsnoj diplomatskoj misiji po nalogu Centralnog komiteta
32
Saveza komunista Bosne i Hercegovine i Republi~ke konferencije
Saveza socijalisti~kog radnog naroda Bosne i Hercegovine. Smatram da
je argumentacija s kojom sam pristupio kritici Purivatrinog saop{te-
wa dovoqno ubjedqiva kao osnova za izlagawe zaista o{tre ocjene. Mo-
`da je povodom Su{i}a bilo izvjesnih nedore~enosti i aluzija, ali ako
se tome doda da se on nikada nije ogradio od teksta u islamskom “Prepo-
rodu” u kome se wegova odbrana doktorske disertacije o Ibn Haldunu ve-
li~a kao ispuwewe “nau~nog amaneta i istorijske obaveze”, s obzirom da
je Su{i} bio mnogo bli`i i istorijski pozvaniji od Garodija da pi{e o
ovom sredwovjekovnom arapskom misliocu, postoje}a praznina je ispu-
wena sqede}im napisom u “Kwi`evnoj re~i”.
Jo{ uvijek nije dat odgovor na pitawe ko je ponudio odr`avawe sle-
de}eg skupa o “Zelenoj kwizi” u Jugoslaviji? Kako to da su na{i pred-
stavnici bili oba iz Bosne i Hercegovine, iz Sarajeva, s istog fakulte-
ta i iste nacionalnosti, kad u drugim situacijama strogo o tome vodimo
ra~una? Kad se prof. Drago ^u~kovi} prijavio da ide re~eno je od stra-
ne libijskih diplomatskih predstavnika, uz izviwewe, da ne mo`e, jer je
zakasnio s prijavom, iako je to na vrijeme u~inio, {to ukazuje da je dogo-
vor libijskih vlasti s Purivatrom i Su{i}em postignut prije upu}iva-
wa zvani~ne ponude. To i pokazuje da je organizator bio zainteresovan
da ba{ oni do|u, a meni, pak, omogu}ava da ih dovedem u vezu s na{iroko
poznatim djelovawem Muhameda Filipovi}a. Uvjeren sam da to nije mo-
glo biti pod pokroviteqstvom Centralnog komiteta Saveza komunista
Bosne i Hercegovine i Republi~ke konferencije Saveza socijalisti~kog
radnog naroda Bosne i Hercegovine. Zapravo, ne vjerujem da je Central-
ni komitet mogao izraziti takav {i}aryijsko-trgovinski pragmatizam
koji prakti~no podriva zajedni{tvo u Bosni i Hercegovini. Kako bi iz-
gledalo da sam, recimo, ja pozvan na zasijedawe Vaseqenskog sabora u Ca-
rigrad, bez obzira {to je na{a dr`ava i te kako zainteresovana za {to
boqe odnose sa Pravoslavnom crkvom. Ne vjerujem da bi se pod sli~nim
uslovima mogao izbje}i utisak da su crkveni krugovi `eqeli da ba{ ja
do|em.
Ono {to bih mogao prihvatiti kao primjedbu je ~iwenica da je taj
tekst iskazivao i izvjesnu subjektivnu notu. Ali da se u wemu “krojilo,
prekrajalo i konstruisalo”, da su neki wegovi dijelovi “neeti~ki i pro-
vokatorski”, {to tvrde pojedini ~lanovi “Drugarskog vije}a”, smatram
nedokazivim. Pa ~ak i da jeste tako, pitam se postoji li osnova za otva-
rawe disciplinskog postupka protiv autora, a da se “pogo|eni” pojedin-
ci nisu pojavili u javnosti, nego su prepustili drugima da zastupaju wi-
hove “interese”. Sve da su u inkriminisanom tekstu izlo`ene samo in-
sinuacije i imputacije, to jo{ nije ni blizu insinuirawu, imputirawu,
klevetama i intrigama kojima je ~itavu ovu godinu “uveseqavao” ~itao-
ce sarajevskog “Svijeta” dr Fuad Muhi}, pa nikome nije padalo na pamet
da ga zbog toga pozove na partijsku odgovornost. ^ak mu redakcija pome-
nutog lista, ~iji je predsjednik Savjeta, ustupa gotovo neograni~eni
prostor. Ili slu~aj pisawa Petra Jovi}a u “Oslobo|ewu” i Nijaza Du-
rakovi}a u “Svijetu” kojima se Nenad Kecmanovi} poku{ao prikazati
33
kao otvoreni neprijateq osnovnih vrijednosti na{eg sistema i Partije.
Da ponovo ne napomiwemo slu~aj Stojana Tomi}a koji je za “Nin” rekao
da je velikosrpski list, ili Qubomira Cvijeti}a i aferu oko predgovo-
ra za kwigu Ismaila Kadarea, u izdawu Izdava~ke radne organizacije
“Veselin Masle{a”, ~iji je Cvijeti} glavni i odgovorni urednik. Tu je
jo{ i famozni Muhamed Filipovi} sa svojim saop{tewem iz Cavtata.
Niko od wih nije snosio nikakve opipqive konsekvence, {to nedvosmi-
sleno pokazuje da je ar{in za pojedine qude razli~it.
Do{ao sam u situaciju da se otvoreno zapitam jesam li ja u ovoj sredi-
ni gra|anin drugog reda? Je li nekome ciq da me iz we {to prije odstra-
ni, elimini{e, da od mene stvori svojevrsnog regionalnog disidenta ili
emigranta? Postoje li mo`da u na{oj partiji razli~ite kategorije, sta-
le`i ~lanova? Pripadam li ja onoj najni`oj kategoriji koju svako mo`e
neka`weno progoniti kako mu je voqa? Ovih zadwih nekoliko godina ve}
sam iskusio kako se osje}a “progowena zvijer”. Je li mo`da nekim qudima
ciq da me dovedu u situaciju da po ugledu na Vojislava Lubardu i wegovu
“Anatemu” napi{em i kwigu o svim neugodnostima i peripetijama kroz
koje sam bez svoje krivice prolazio. Materijala za to ima vi{e nego do-
voqno. Mo`da bi joj najpogodniji naziv bio “Hajka” s motom posu|enim od
Mihaila Lali}a: Najgore je “kad ~opor spopadne ~ovjeka”.
“Drugarsko vije}e” ne samo da nije uspjelo dokazati da sam svojim dje-
lovawem i shvatawima do{ao u sukob s idejno-politi~kom osnovom i sta-
tutarnim principima Saveza komunista ili da sam svojim pona{awem
odstupio od politi~kih stavova i statutarnih normi, nego ne raspola`e
ni adekvatnom argumentacijom za eventualnu procjenu da sam po~inio
bilo kakve ozbiqnije gre{ke i neprihvatqive idejno-politi~ke postup-
ke. Na osnovu krajwe uop{tenih, iskonstruisanih i nedokazanih optu-
`bi predla`e da mi se izrekne mjera iskqu~ewa iz Saveza komunista,
{to mo`e predstavqati iskqu~ivo blama`u za na{u partijsku organi-
zaciju. Svojim ukupnim dosada{wim radom i djelovawem vi{estruko sam
pokazao i dokazao vlastito marksisti~ko-lewinisti~ko teorijsko ubje-
|ewe i komunisti~ku ideolo{ku orijentaciju i u tom smislu me nijedna
nepravda prema meni do sada u~iwena, ili ona koja, eventualno, tek sli-
jedi, do sada nije pokolebala. Zato }u nastaviti da se svim legalnim ras-
polo`ivim sredstvima borim za ~isto}u principa i ciqeva kojima se
na{a partija rukovodila u svojoj cjelokupnoj istoriji, te za suzbijawe
svih negativnih i nekomunisti~kih pojava u woj samoj, pa ma ko bio wi-
hov nosilac i s kakvom trenutnom snagom raspolagao.
“Drugarsko vije}e” je sa mnom obavilo dva razgovora (jedan je trajao
pet, a drugi sedam sati). Iznio sam obiqe podataka i dokumenata, ukazao
na niz negativnih pojava, ali je o~igledno da ni{ta od toga nije uzeto u
obzir, niti se poku{alo provjeriti moje navode. Sam izvje{taj je dokaz
jednog tipi~nog hipokrizijskog morala. Danas mi se izri~e najstro`a
partijska kazna koja, u stvari, predstavqa represivnu mjeru i odmazdu
zbog moje dosqedne borbe za sprovo|ewe partijske politike, ostvariva-
we samoupravnih principa i po{tivawe zakonitosti; principijelne i
beskompromisne borbe protiv nepravilnosti i negativnosti koje su u su-
34
protnosti sa osnovama dru{tvenog sistema. Tu kaznu su uspjeli da ispo-
sluju qudi ~ije je djelovawe u su{tini antipartijsko, i oni to sve mawe
uspijevaju prikriti, bez obzira na mo} kojom raspola`u. Svjestan sam da
se ne}e na tome sve zavr{iti. Ovo je samo prva faza. Slijede, vjerovat-
no, ve} po ranije zami{qenom scenariju, mjere mog udaqavawa s radnog
mjesta i iz ove sredine. Spreman sam da to do kraja uspravno i dostojan-
stveno podnesem, odlu~an za daqu borbu za ideale i principe u ~ijem du-
hu me je Partija vaspitavala. Ostaje mi uvjerewe da }e Partija, kojoj }u
i daqe biti odan i spreman da svom svojom snagom i sposobnostima slu-
`im, u najskorije vrijeme izbrisati ovu qagu koju su joj nanijeli qudi s
takvim funkcijama da su trenutno u stawu da istupaju u weno ime, blate-
}i je i kompromituju}i na taj na~in.
“Kwi`evna re~”, 25. decembar 1981.
V.. ODGOVOR IZ “PODZEMQA”
Kao “mladi sarajevski intelektualac” koji, prema dr Fuadu Muhi}u
(“Politika” od 4. decembra 1981), pi{e tekstove “po naruybi politi~-
kog podzemqa”, te u ~ijim je napisima “izvr{en grub nacionalisti~ki
napad na kulturne prilike u Bosni i Hercegovini” prinu|en sam, kori-
ste}i se ustavnim i zakonskim pravima, javno odgovoriti na bar dio ni-
~im argumentovanih napada i etiketa koje mi se u posqedwe vrijeme in-
tenzivno pri{ivaju uz mno{tvo uvreda i psovki, zaista rijetko susreta-
nih u na{im intelektualnim krugovima. Taj isti Muhi} me na “savjeto-
vawu” o kome je i “Politika” izvje{tavala, naziva “intelektualnom gnu-
sobom” (“Oslobo|ewe” od 4. decembra), a listu “Kwi`evna re~” dodjequ-
je status jednog od krugova koji “u drugim sredinama intenzivno rade na
tome da situaciju u Bosni i Hercegovini podriju iznutra”. Nekoliko da-
na ranije, Ismet Kreso me poredi sa “infektivnim pacovima {to se hi-
tro kre}u gradskom kanalizacijom” i dovodi u vezu, stavqa u slu`bu svih
neprijateqskih snaga i tendencija koje su ikada ili jo{ istupaju protiv
samoupravnog socijalisti~kog dru{tva (“Oslobo|ewe” od 27. novembra).
U tom smislu sam odre|en i kao megafon koji slu`i “raznim vawskim
servisima psiholo{kog ratovawa” u svrhu razbijawa i podrivawa “na-
{eg samoupravnog razvoja i jedinstva”. Prosto ~ovjek da se zapita kako
to da sam jo{ na slobodi; za{to ve} nisam izveden pred narodni sud i
opravdano streqan kao veleizdajnik i neprijateq.
O ~emu je zapravo rije~? Prije dva mjeseca sam zvani~no zahtijevao
pokretawe postupka za oduzimawe magisterija politi~kih nauka mr Bra-
ni Miqu{u (koji je trenutno sekretar Gradskog komiteta Saveza komu-
nista Sarajeva) zbog dokazanog plagijata, a ne{to zatim u “Kwi`evnoj
re~i” kriti~ki analizirao u~e{}e dr Atifa Purivatre i dr Hasana Su-
{i}a na “simpozijumu” o Gadafijevoj “Zelenoj kwizi”, te ga, uz dopunsku
argumentaciju u jednom od narednih brojeva, doveo u vezu s poznatim pani-
slamisti~kim reakcionarnim tezama dr Muhameda Filipovi}a izlo`e-
nim 1979. godine u Cavtatu. Uz to sam ukazao i na evidentnu spregu koja
postoji izme|u ovih, kako bi rekao Fuad Muhi}, “anga`ovanih intelek-
35
tualaca” i izvjesnih klerikalisti~kih krugova koja je nespojiva s wiho-
vom deklarisanom komunisti~kom i marksisti~kom ideolo{kom orijen-
tacijom. To je protiv mene pokrenulo pravu lavinu politi~ki diskvali-
fikuju}ih retori~kih tirada na “neformalnim konsultativnim sastan-
cima” ili “raspravama o dru{tvenoj kritici”. Ni na jedan od tih skupo-
va nisam pozivan iako sam u vrijeme wihovog odr`avawa bio i univerzi-
tetski nastavnik i ~lan Saveza komunista Jugoslavije. S druge strane, iz-
ostao je svaki javni i argumentovani odgovor na moje napise. Vjerovatno
je jednostavnije bilo poslu`iti se starim oprobanim (sve dosad sam mi-
slio: kod nas definitivno prevazi|enim) metodima politi~ke likvida-
cije i ugro`avawa fizi~ke egzistencije. A uskra}ena mi je i svaka mogu}-
nost da se eventualno na licu mjesta poku{am suprotstaviti konstrukci-
jama i insinuacijama kojima su na posqedwem skupu pribjegli, posebno,
Muhamed Filipovi} i Fuad Muhi}, daju}i mu tako i osnovni ton. Preo-
stalo mi je jedino da iz druge ruke saznajem {ta se sve tamo zbivalo.
Muhi} tvrdi da sam optu`io “osam anga`ovanih intelektualaca
muslimana za razli~ite stvari, po~ev od panislamizma pa sve do optu`i-
vawa qudi ne za ono {to su rekli ili napisali, nego za ono {to navodno
misle”. S obzirom na to da je to posqedwe apsolutno neta~no, jer nikada
nikome nisam ni poku{avao uskratiti pravo na slobodno mi{qewe, bez
obzira kakvo ono bilo, pa sam to i izri~ito napisao u svom prvom tekstu
u “Kwi`evnoj re~i”, upita}u se samo {ta je to navelo Fuada Muhi}a da
izdvaja i broji intelektualce muslimanske nacionalnosti ~ije sam sta-
vove i pona{awe kritikovao. To mu je, izgleda, bio jedini argumenat da
me optu`i za nacionalizam. Sada ponavqam pitawe da li je moje djelova-
we nacionalisti~ko samo zato {to nisam pripadnik iste nacionalnosti
kao neki qudi (one koji to nisu me|u kritikovanima, Muhi} zapostavqa)
~ije sam postupke poku{ao osporiti? Zna~i li to da u uslovima na{e
ravnopravnosti i zajedni{tva iskqu~ivo imamo pravo na eventualnu
kritiku pripadnika vlastite nacionalnosti? Ako se drznemo da “zaka-
~imo” i nekoga ko to nije, onda se takav postupak olako i jednostrano
etiketira kao poku{aj izazivawa me|unacionalnog razdora. Identifi-
kuju}i kritiku nekoliko “anga`ovanih intelektualaca”, me|u kojima je
i on, napadom na muslimane, Muhi} fakti~ki nanosi uvredu samom mu-
slimanskom narodu koji, kao cjelina, sigurno ne stoji iza negativnih po-
stupaka pojedinaca s takvim, prvenstveno moralnim, karakteristikama
da bi ih se stidjela svaka nacija kojoj slu~ajno pripadaju, pa i musliman-
ska. Muhi} ne mo`e dokazati da sam bilo kada i na bilo kom mjestu istu-
pio sa stavom koji bi, makar samo u aluzijama, zna~io atak na muslimane.
^ak naprotiv. Dokaza za moje istinsko zalagawe i u~e{}e u razvoju i
produbqivawu bratstva, ravnopravnosti i zajedni{tva ima bezbroj.
Ina~e, ovo nije nikako prvi put da Muhi} i Filipovi} svaku kriti~ku
rije~, uperenu na wihovu “intelektualnu” djelatnost, okvalifikuju na-
padom na ~itavu muslimansku naciju ili na Socijalisti~ku Republiku
Bosnu i Hercegovinu. Presedan je u ovom slu~aju sadr`an u tome {to se
na{ao kriti~ar i iz “wihove sredine”. Zato su reakcije neuporedivo `e-
{}e i bezobzirnije.
36
Ina~e, kada bismo se slu`ili muhi}evskim metodom, pa u tom smi-
slu analizirali wegovo ovogodi{we pisawe u sarajevskom “Svijetu” i
klevetni~ke napade na petnaestak uglednih jugoslovenskih intelektua-
laca koji nisu iste nacionalnosti kao Muhi}, do{li bismo do krajwe
nepovoqnog zakqu~ka o samom Muhi}u. Rije~ je o krajwe perfidnom i
zlonamjernom vrije|awu i optu`ivawu, izme|u ostalih Predraga Matve-
jevi}a, Bo`idara Jak{i}a, Zorana Avramovi}a, Rajka \uri}a, Dragana
Jovanovi}a i drugih. Ali Muhi}evim metodima se ipak, ma {ta se desi-
lo, nikada ne}u slu`iti. Zato }u samo iskazati prezir prema wegovim
postupcima i upitati se zna~i li sve ovo da je taj ~ovjek ve} odavno iz-
gubio iz vida svaku razliku izme|u etike i etiketirawa, te izjedna~io
ta dva pojma? Ina~e, s Muhi}em se sla`em da se treba kriti~ki osvrnu-
ti “na pasivnost komunisti~ke inteligencije koja }uti na postupke te
vrste i samim tim ohrabruje agresivnost politi~kog podzemqa i grupa i
pojedinaca koji tom ambijentu pripadaju”. O~igledno je da je rije~ o Mu-
hi}evim postupcima i wegovoj agresivnosti!
S uvjerewem da }e se u ovoj zemqi ipak na}i list ~ija }e se redakci-
ja tradicionalno rukovoditi principom objektivnosti i istinitosti u
informisawu javnosti, na}i prostora i za ovaj moj tekst, tim prije {to
je to jedini na~in da se stekne svestraniji uvid u neke pojave koje se ko-
se s temeqnim na~elima socijalisti~kog samoupravqawa, {to obavezu-
je sve zdrave i napredne dru{tvene snage, predvo|ene Savezom komuni-
sta, na brzu, energi~nu i beskompromisnu akciju. Embargo koji je na moje
tekstove zaveden u redakcijama nekih sarajevskih listova i ~asopisima,
uvjeren sam, vrati}e se kao bumerang onima koji su ga inicirali, ras-
krinka}e ih pred javno{}u i otkriti wihove prave ciqeve i interese u
svrhu ~ijeg ostvarivawa ne biraju sredstva.
Pitam se ovdje koliko je stvarno mo}na ta grupa qudi na ~elu s Ham-
dijom Pozdercem i postoje li ikakve granice wihovoj privatizaciji po-
liti~kih institucija i mo}i. Koliko }e jo{ dugo pribjegavati politi~-
kom diskvalifikovawu, denuncirawu i progonu qudi koji ne misle kao
ti mo}nici? Da li su metodi kojima se slu`e Pozderac, Tanovi}, Muhi}
i Filipovi} primjerene demokratskim principima i na~elima samou-
pravnog socijalisti~kog dru{tva? ^itava rasprava o temi “Dru{tvena
kritika u socijalisti~kom samoupravqawu”, odr`ana u organizaciji
Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegine i GK Saveza
komunista Sarajeva 3. decembra 1981, protekla je u znaku iskaqivawa bi-
jesa i mr`we. Predsjedavao je Hamdija Pozderac, a uvodno izlagawe pod-
nio Arif Tanovi}. Prvi diskutant je bio Fuad Muhi} koji je, razumije
se, odmah na po~etku pohvalio uvodno izlagawe, odre|uju}i ga kao “vrlo
inspirativno”, a zatim istakao: “ ...u nastavku na{eg rada trebalo bi po-
bli`e razmotriti i neke od teza koje su bile prisutne i u dostavqenom
materijalu, ali i u uvodnom izlagawu u smislu wihove konkretizacije,
odnosno jednog posve konkretnog razgovora, pa ~ak uz spomiwawe i odre-
|enih li~nosti”. Pokaza}e se da }e naj~e{}e moje ime biti pomiwano u
negativnom kontekstu, {to mi, li~no, nimalo ne smeta. Muhi} za moje
tekstove objavqene u “Kwi`evnoj re~i” ka`e da na wih “ne mo`emo ap-
37
solutno ostati ravnodu{ni”, jer “se pojavquju upravo kao ilustracija
one najdestruktivnije i najcrwe kritike o kojoj je u uvodnoj rije~i druga
Tanovi}a bilo rije~i”. Za tekst objavqen u “Dugi” ka`e da je “pisan
upravo po naruybi ovoga najcrweg podzemqa koje je u na{im prilikama
uop{te mogu}e zamisliti. Kvalifikacije svakog od tih osam Muslimana
su jako ru`ne i one ne zavre|uju iz razloga pristojnosti ~ak ni da se ov-
dje navode”. Ono {to ga je najvi{e “razo~aralo” je ~iwenica “da se nala-
zi redakcija u Jugoslaviji koja }e objaviti ovakav tekst”, ~emu slijedi na-
znaka, upozorewe, pa i pridika i lekcija da je “stvar Saveza komunista”
Srbije i Saveza komunista Beograda, ako jednog dana do wih dopre ova ri-
je~, da se takvom rabotom pozabave”. U meni vidi “destruktivca – ~ovje-
ka koji o~igledno pi{e po naruybi najcrweg nacionalisti~kog podze-
mqa u sprezi s nekim drugim orijentacijama. Postavqa se”, nastavqa Mu-
hi}, “tako|e, pitawe da li je tome ~ovjeku mjesto ne samo u Partiji, nego
i na univerzitetu. Da li mi svi skupa koji smo ~lanovi Partije i ~lano-
vi univerzitetskog kolektiva mo`emo ostati ravnodu{ni pred ~iweni-
com da se takav ~ovjek naziva komunistom, odnosno da je uz to i univerzi-
tetski nastavnik.”
Muhi} se nije morao dugo brinuti. Ve} sutradan je Op{tinski komi-
tet Saveza komunista Centar – Sarajevo jednoglasno (pretpostavqam i
jednodu{no) donio odluku o mom iskqu~ewu iz Saveza komunista
Jugoslavije. A koga je zanimala, kome je smetala ~iwenica da takva odlu-
ka nije mogla biti zasnovana makar na jednom prihvatqivom argumentu.
Dvadeset prvog januara 1982. Zbor komunista – radnika Fakulteta poli-
ti~kih nauka u Sarajevu, pod neposrednim pritiskom, prismotrom, pri-
jetwama i ucjenama Slavojke Jankovi}, ~lana Predsjedni{tva Central-
nog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine zauzima stav o mo-
joj “idejno-politi~koj nepodobnosti” za izvo|ewe nastave i pokre}e ini-
cijativu kod nadle`nih samoupravnih i stru~nih organa da budem uklo-
wen s katedre. Zar je tim qudima uop{te va`no {to se takva odluka ni-
kako ne mo`e zasnovati na pozitivnim zakonskim propisima? Kad su u
pitawu interesi mo}nih grupa i pojedinaca, onda se smjelo i bezobzirno
gaze i partijska programska na~ela i statutarne odredbe, omalova`ava-
ju se i devalviraju i ustavni i zakonski propisi, te kr{e osnovni prin-
cipi politi~kog i pravnog poretka.
Zar je onda ~udno {to mi Fuad Muhi} preko sarajevskog “Svijeta”
upu}uje najru`nije psovke koje su se ikada mogle susresti u na{oj inte-
lektualnoj javnosti i publicistici? A da iza tih psovki, kleveta i la`i
stoje i neke uticajne politi~ke strukture, potvrdio je i Hrvoje I{tuk,
sekretar Predsjedni{tva Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne
i Hercegovine, u nedavnom intervjuu listu “Oko”. Po{to je prethodno
dotakao pitawe plagijata Brane Miqu{a i afere oko u~e{}a Hasana
Su{i}a i Atifa Purivatre na skupu o “Zelenoj kwizi”, te kako se ispo-
stavilo da je jedino Fuad Muhi} “replicirao i na temu”, na pitawe “Za-
{to je dr Muhi} sam?”, I{tuk odgovara: “Nije lo{e to {to neko pi{e,
ali pravo je pitawe gdje su ostali. Tako|er, moglo bi se postaviti pita-
we za{to nigdje drugdje ne postoji ni taj jedan. Maliciozno, zar ne?
38
Ipak, nad tom ~iwenicom trebalo bi se ozbiqnije zapitati.” Dakle, ne-
voqa je u tome {to nemamo vi{e intelektualaca kalibra i akademskih
manira Fuada Muhi}a. On bi u tom smislu mogao da predstavqa i proto-
tip, uzor, “komunisti~ki anga`ovanog intelektualca” na{eg vremena.
Pretpostavqam da je time dat kona~ni odgovor na u na{oj javnosti ~esto
postavqeno pitawe ko podr`ava Muhi}a i wegove postupke, postupke ne-
eti~ke u onoj mjeri u kojoj to jedan qudski ~in uop{te mo`e biti. Kad su
sa zvani~nih mjesta na taj na~in glava~ke okrenute neke osnovne dru-
{tvene vrijednosti, nije se onda potrebno ~uditi {to se u Sarajevu, s
vremena na vrijeme, u sve kra}im intervalima, vodi prava hajka protiv
pojedinih intelektualaca, “nepo}udnih” i nepodesnih za “kalupe a la
Muhi}”. Koliko ih je moralo napustiti bosanskohercegova~ku sredinu,
a koliko ih se povuklo iz javnog `ivota i odreklo, bar za izvjesno vri-
jeme, publicisti~ke djelatnosti?
Za drugog vode}eg intelektualca muhi}evskog kalibra Muhameda
Filipovi}a, jo{ nije uputno da se tako ~esto pojavquje u javnosti. Novi-
ne jo{ ne prenose i ne ogla{avaju na sva zvona wegove istupe na “nau~-
nim” skupovima, kako su to ranije ~inile. Ograni~avaju se samo da regi-
struju wegovo prisustvo, tek toliko da ne padne u zaborav, s obzirom na
to da su u javnosti jo{ svje`e uspomene na wegov neslavni istup na sku-
pu u Cavtatu, gdje je otvoreno i sa `arom propagirao izvjesne panisla-
misti~ke ideje. Jo{ odre|eno vrijeme Filipovi} }e se ograni~iti na
djelovawe iz pozadine, da bi sa~ekao svoju {ansu i ponovo se vinuo u “vi-
sine” bosanskohercegova~ke oficijelne filozofije i dru{tvene teo-
rije, zahvaquju}i svojim mecenama koje zna, pokazao je to vi{e puta, i
predano slu`iti. Glume}i beskompromisnog borca za ~isto}u marksi-
sti~ke misli, nastojao je dati na tom skupu vlastitu retrospektivu raz-
voja dru{tvene teorije u poslijeratnoj Jugoslaviji, klevetaju}i pri to-
me neke od poznatih i uglednih nau~nika, te ~asopise “Kulturni rad-
nik”, “Teorija”, “Kwi`evna re~” i “Kwi`evnost”. Zanimqivo je i indi-
kativno da se uop{te nije usudio javno odgovoriti na kriti~ke primjed-
be koje sam mu uputio, uostalom ba{ poput nereagovawa Purivatre i Su-
{i}a. Odabrao je zatvoreni krug qudi, nadaju}i se vjerovatno da nikada
ne}u ni saznati {ta je sve za mene rekao. Me|utim, prevario se, a i li-
{io me potrebe da mu uop{te repliciram. Dovoqno je samo da citiram
neke wegove rije~i, izjave, pa da one same dovoqno i na najboqi na~in
osvijetle profil tog panislamiste koji djeluje pod mo}nom i sveobu-
hvatnom za{titom Hamdije Pozderca.
Filipovi}, okomquju}i se s posebnom `estinom na “novu qevicu”,
izme|u ostalog, ka`e da se “evolucija ove qevice i weni poku{aji da se
ponovo uspostavi kao gospodar preko bezbrojnih filijacija, koje s pra-
vom Sutli} napomiwe (Vawa Sutli} je ne{to ranije u~estvovao u istoj
diskusiji – nap. V.[.), koji idu od toga da jedan od nosilaca takvih ideja
koji je dugo godina ure|ivao “Kulturni radnik” ili, ne znam, drugi koji
sjede u vrlo uticajnim forumima, koji su obezbijedili brojne ~asopise,
koji su obezbijedili izdava~ke ku}e u kojima niko ne mo`e objavqivati
do ~lanovi ove grupe, kao {to je “Kultura” zagreba~ka, kao {to su broj-
39
ne druge izdava~ke ku}e itd., da se danas radi o jednoj ofanzivi, jednoj bi-
ci koja je pre{la na najni`e grane i radi se o filijacijama i kod nas i
ovaj [e{eq nesretni o kojem Fuad s uzbu|ewem govori, a koji mene ni-
malo ne uzbu|uje, jer ja bih se volio ovdje suo~iti sa {apta~em [e{eqa,
sa onima koji su ga pumpali jer taj nesretnik ne vidi, naravno da se sam
razotkrio, jer mi ono pitawe koje mo`emo postaviti, ja se ne bih nikada
upu{tao u diskusiju sa [e{eqom, smatram to apsolutno deplasiranim,
ali bih postavio javno i otvoreno pitawe onoj sredini koja nema osje}a-
ja da prepozna [e{eqa, ne samo ovog [e{eqa, nego i onog iz Zagreba
[e{eqa, koji, kao {to ka`e, zna dva muslimana, a to smo ja i Fuad i ko-
je ~esto puta pomiwe u svojim spisima itd., koji je najobi~niji denunci-
jant kao {to je i [e{eq uostalom, a ti su denuncijanti uvijek pla}eni-
ci. Ja bih `elio da vidim onoga koji pla}a, a s druge strane ho}u da ka-
`em kakva je to sredina, jer mi smo komunisti, mi smo i marksisti (a uz
to i panislamisti – prim. V.[.), mi smo istomi{qenici, nas ve`e neka
etika, kako mi mo`emo i za{to se mi zajedni~ki borimo, ako jedan [e-
{eq mo`e nanizati osam nas, a da u toj sredini koja je jako osjetqiva, da
tako ka`em, ako neko povrijedi ne{to, te ne prepozna su{tinu stvari
koja je tako vidqiva. Nema uop{te nikakve su{tine, naprotiv, nikakve
su{tine, to je goli zlo~in. Ja se nadam da }e se neki branioci [e{eqa
i wegovi sufleri pojaviti brzo”. Na kraju Filipovi}eve diskusije pred-
sjedavaju}i Hamdija Pozderac je rekao: “Dobro, hvala”. Na`alost, nisam
bio prisutan pa da vidim da li je Filipovi} pocrvenio na tu izre~enu
pohvalu.
To je, eto, nivo intelektualnog rezonovawa ~ovjeka koji `ari i pali
na sarajevskoj kulturnoj pozornici, kome su otvorena vrata svih akadem-
skih i politi~kih institucija, a koji se ve} poodavno razotkrio i doka-
zao kao okorjeli nacionalista i klerikalac. Zato i ne mo`e izazvati
nikakvo ~u|ewe ova hajka koja se na me digla, progoni, {ikanirawa i ~i-
tav niz drugih metoda obra~una s qudima, preuzetih sa starog staqini-
sti~kog repertoara koji svoju vitalnost, izgleda, i kod nas povremeno
dokazuje.
Januar 1982.
VI.. KLUPKO SE DAQE ODMOTAVA
Smatraju}i da su pismom mr Brane Miqu{a, a posebno dr Jovana Jo-
ce Vl. Marjanovi}a u “Dugi” br. 204 otvorena neka nova pitawa na u naj-
mawu ruku jednostran i tendenciozan na~in, u ciqu skretawa pa`we u
drugom pravcu, osje}am potrebu da se na to ukratko osvrnem. S obzirom
na to da mr Miqu{ tvrdi da sam istupio sa “stru~no nedokazanim” optu-
`bama, sudovima i osudama, da se u mom prethodnom pismu “na neuobi~a-
jeni na~in, apriorno i bez ikakvog provedenog postupka iznose nedoka-
zane tvrdwe o navodnom plagijatu” wegovog magistarskog rada s iskaza-
nom namjerom dovo|ewa u pitawe Miqu{evog “moralnog integriteta i
politi~ke djelatnosti”, te da wegov rad “nije plagijat, {to }e se lako
bez sumwe dokazati”, ponovo potenciram ~iwenicu da sam jo{ 15. okto-
40
bra pismeno zatra`io od Nau~no-nastavnog vije}a Fakulteta politi~-
kih nauka u Sarajevu pokretawe postupka za oduzimawe magisterija, na-
vode}i taksativno izvore koje je Miqu{ koristio na nedozvoqen i po
odredbama Zakona o autorskim pravima ka`wiv na~in. Miqu{ je prepi-
sivao ne samo ~itave odlomke, nego i cijele stranice ranije pomenutih
autora, u {to se svako ko je zainteresovan mo`e lako i jednostavno uvje-
riti pore|ewem plagijata i izvornih tekstova (uostalom, to je Dragan
Barjaktarevi} u posqedwem broju “Duge” upe~atqivo dokumentovao). Ne
prihvataju}i ocjenu da je po~inio i krivi~no djelo prikazuju}i dijelo-
ve tu|eg intelektualnog produkta svojim, mr Brano Miqu{, vjerovatno
u namjeri da ispoqi i izvjesnu dozu samokritike, ka`e: “Svjestan sam i
sam da, kada bih danas – poslije {est godina (od objavqivawa wegove
kwige pro{lo je samo ne{to vi{e od ~etiri godine – nap. V.[.) pisao
rad na tu temu, u~inio bih neke korekcije, neke formulacije u~inio bo-
qim, a i neke mawkavosti oko upotrebe literature, iskqu~ivo tehni~ke
naravi (stru~ne aparature), ne bi se pojavile.” Jo{ samo da ka`e da se ne
bi desilo da tekstove nekih autora koji pi{u ekavski ijekavizira, {to
je u kwizi u~inio.
Pitawe Miqu{evog plagijata sam postavio na sjednici najkompe-
tentnijeg i najstru~nijeg tijela Fakulteta na kome radim i odmah na
startu se suo~io s raznoraznim pritiscima, prijetwama i poku{ajima
zata{kavawa. Javnosti sam se obratio pismom “Dugi” tek kad sam saznao
za zakqu~ak s “neformalnog” sastanka u Gradskom komitetu Saveza
komunista Sarajeva da me je potrebno {to prije iskqu~iti iz Saveza ko-
munista i odstraniti s Fakulteta. Sastanku je, pored ostalih, prisu-
stvovao i Brano Miqu{. Mislim da moje pismo ipak nije bilo “o~ajni~-
ki vapaj”, kako ka`e dr Jovan Joco Vl. Marjanovi}, koji pri tom kariki-
ra i ~iwenicu da sam zaista pozvan na partijsku odgovornost, po kratkom
postupku (vjerovatno bez presedana) odlukom Op{tinskog komiteta
Saveza komunista Centar iskqu~en iz Saveza komunista Jugoslavije, te
ve} suo~en s krajwe perfidno izre`iranim postupkom poni{tavawa ne-
davno ste~ene docenture i udaqavawa s Fakulteta. Jedini argumenti s
kojima se u tu svrhu barata su moje pismo “Dugi”, napisi u “Kwi`evnoj
re~i”, te u~e{}e u aktivnosti dru{tveno-politi~kih, samoupravnih i
stru~nih organizacija i organa Fakulteta u posqedwe tri godine. Dr Jo-
van Joco V. Marjanovi} ka`e da “nije problem u tome, koliko i u kojim
je dijelovima” Miqu{ev magistarski rad, odnosno kwiga “neoriginal-
na, i uz to jo{ i plagijat, budu}i da su te vrste pri~a stare koliko i sa-
ma kwiga”, vidjev{i problem u tome “{to se sad ponovo aktuelizira ta
stvar”. [to se mene ti~e, ve} sam naveo da sam zvani~no od 1. jula 1981.
docent i jedini nastavnik na predmetu Me|unarodni odnosi, te prema
tome, najpozvaniji za pokretawe tog pitawa. Za{to moji prethodnici to
nisu javno pokrenuli, drugi je problem. Uostalom, kad se sad suo~avam s
beskrupuloznim mjerama pritisaka, ucjena i odmazde uprkos ~iwenici
da sam relativno u stawu da se branim preko sredstava javnog informi-
sawa, pitam se {ta bi se desilo da sam taj problem pokrenuo prije ~eti-
ri godine, kad sam jo{ bio asistent – pripravnik bez magisterija i dok-
41
torata; kad sam bio na samim po~ecima ovladavawa vje{tinom kori{}e-
wa pisanom rije~ju i istupawa u javnosti. Imao sam nepune 23 godine, tek
zavr{io fakultet i po~eo raditi u nastavi. Na svako pitawe “Za{to
ba{ sada?” komotno bi se moglo odgovoriti: “A za{to ne ba{ sada?” Mo-
`da zbog “ne ba{ naro~ito spokojnog vremena”, kako ka`e ~italac “Du-
ge” Esad Sadikovi} (ostalo je nejasno da li je rije~ o jednom ili dvojici,
po{to je izgleda jedan Esad Sadikovi} ~lan Saveza komunista
Jugoslavije, a drugi nije) koji je moje pismo protuma~io kao napad na
Socijalisti~ku Republiku Bosnu i Hercegovinu, {to je izgleda u po-
sqedwe vrijeme manir mnogih u nedostatku ja~e kontraargumentacije.
Na ~emu li samo Sadikovi} zasniva ironi~nu opasku: “Jedino je, eto,
rawiv Vojislav [e{eq kojem u toj i takvoj Bosni “neki tako...” Nisu do-
zvolili ni da brani doktorsku disertaciju, pa je morao “otisnuti se...” na
dalek put (podv. V.[.) i u sredini koja ga boqe shva}a ste}i doktorsku ti-
tulu.” Pred takvom insinuacijom ostajem samo zapawen, zaprepa{}en. Ni-
kada nigdje nisam ni mislio niti rekao da me bilo ko u Bosni i
Hercegovini onemogu}ava da tu prijavim i branim doktorsku disertaci-
ju. Doktorat nauka sam stekao na Pravnom fakultetu u Beogradu 1979, gdje
sam ne{to ranije zavr{io poslediplomske studije i magistrirao. Koja je
to sredina koja me “boqe shva}a”? Je li to Beograd ili Socijalisti~ka
Republika Srbija? Na svu sre}u, ni Beograd ni Socijalisti~ka Republika
Srbija nisu tako daleko kako bi to neki ovdje u Sarajevu voqeli, i za ~im
~eznu, pri`eqkuju}i ovjekovje~ewe podjele na{e zemqe na “pa{aluke”
koji bi im garantovali neprikosnovenost, sprovo|ewe samovoqe i korup-
cije. Vjerovatno se na tu insinuaciju ne bih ni osvrtao da me nije podsje-
tila da je nisam doveo u vezu s diskusijom dr Omera Ibrahimagi}a na sjed-
nici fakultetskog Komiteta za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu
samoza{titu od 11. decembra 1980. godine kojoj su prisustvovali i sekre-
tari OO Saveza komunista Fakulteta. Ibrahimagi} je tada otvoreno, ali
i bez ikakvih vjerodostojnih dokaza, izrazio sumwu u ideolo{ku usmjere-
nost moje doktorske disertacije i iznio tvrdwu da mi je doktorat nauka u
Beogradu “dat da bih mogao lak{e u Sarajevu istupati s velikosrpskih
podriva~kih pozicija”. ^im sam za to saznao, podnio sam 22. decembra
1980. zvani~an zahtjev dekanu i Nastavno-nau~nom vije}u Fakulteta poli-
ti~kih nauka da se zatra`i od dekana Pravnog fakulteta u Beogradu da
nam dostavi ocjenu nau~ne vrijednosti i procjenu ideolo{kog usmjerewa
moje doktorske disertacije od kompetentnih organa Pravnog fakulteta i
komisije pred kojom je rad brawen. Tada{wi dekan dr Vladimir \uro De-
gan nikada Vije}e nije informisao o tom zahtjevu, niti je meni dozvoqa-
vao da ga pro~itam neposredno na sjednici. Istovremeno su mi intenziv-
no pri{ivane i druge etikete. Bez ikakvih dokaza sam optu`ivan kao
trockista, staqinista, ultraqevi~ar, anarholiberal, novoqevi~ar, uni-
tarista, a u posqedwe vrijeme i kao nacionalista, itd.
Doktor Jovan Joco Vl. Marjanovi} ka`e da me poznaje “budu}i da ra-
dimo na istom fakultetu”. Zaista se poznajemo ve} vi{e od pet godina i
zato se ~udim da mi ni ime jo{ nije zapamtio, a bar ga je mogao prepisa-
ti odnekle. Sada bar ima odakle. Niti se zovem Vojin, niti me je ikada
42
iko tako oslovqavao. (Pada mi na pamet da mo`da taj uva`eni profesor
i nekada{wi dekan Fakulteta u meni, makar nesvjesno, vidi izvjesnog
Vojina s kojim je nekad davno bio u sukobu, pa ovako poku{ava “stare ra-
~une izmiriti”.) Ta~no je da je Miqu{ “pisao” i branio magistarski rad
“jo{ dok nije bio na du`nosti predsjednika Republi~ke konferencije
Saveza socijalisti~ke omladine Bosne i Hercegovine”, ali je kwigu ob-
javio kao nosilac istaknute funkcije, {to je bilo vezano i za, jo{ nera-
svijetqen, na~in obezbje|ivawa finansijskih sredstava za {tampawe. S
druge strane, neodr`ivo je poistovje}ivawe pola`ewa od radova i preu-
zimawa ideja i stavova pojedinih autora s wihovim doslovnim prepisi-
vawem. I tre}e, ta~no je da su pojedinci na razli~ite na~ine ideolo{ki
etiketirali moj doktorat, ali mu ni pri tom niko nije poku{ao ospori-
ti originalnost, te je tako dovo|ewe u vezu s Miqu{evim plagijatom be-
smisleno. Pitawe eventualnog izbora mr Brane Miqu{a u zvawe docen-
ta na na{em fakultetu nikada nije zvani~no postavqano da bi uop{te
bilo potrebe to spre~avati “{irewem pri~e o neoriginalnosti wegove
kwige”.
Pokretawem postupka za oduzimawe magisterija politi~kih nauka
mr Brani Miqu{u uop{te nisam imao namjeru da blamiram dr Vladimi-
ra Degana i dr Atifa Purivatru ili pak kompromitujem mr Branu Mi-
qu{a, dr Atifa Tanovi}a i Hamdiju Pozderca. Oni su na “najboqi” na-
~in sami sebe izblamirali i kompromitovali. Na problemati~nom “ne-
formalnom i konsultativnom” sastanku u Gradskom komitetu Saveza
komunista Sarajeva, pod izgovorom raspravqawa aktuelnih problema
Fakulteta, na tapet je stavqeno javno djelovawe dr Nenada Kecmanovi-
}a i moje. Nikada nigdje nisam rekao da se samo o meni raspravqalo. Dr
Mate Ore~ je tom prilikom tvrdio da je sama ~iwenica da Kecmanovi}
i ja objavqujemo tekstove u {tampi druge republike dovoqno simptoma-
ti~na (apostrofiraju}i “Nin”, “Dugu” i “Kwi`evnu re~” – “Duga” je na-
padnuta pod sumwom da sam ja pravi autor Biskupovi}evog teksta), na
{ta je Arif Tanovi} izjavio da je rije~ o listovima koji su izmakli kon-
troli Partije. U nekoliko navrata pojedinci (~ak i oni koji nisu bili
na doti~nom sastanku) pojavquju se s tvrdwom da Tanovi} tako ne{to ni-
je izjavio. Me|utim, prili~no je simptomati~no da se on jo{ nije javno
oglasio u tom smislu, dok je dr Fuad Muhi} i putem {tampe ponovio we-
govu ocjenu, su`avaju}i je istina samo na “Kwi`evnu re~”. Vjerovatno su
“Nin” i “Duga” u ovom slu~aju izgledali kao prevelik zalogaj. Uostalom,
neposredan povod za odr`avawe famoznog “sastanka” bio je tekst Draga-
na Biskupovi}a “Tu|e perje”, objavqen dva dana ranije u “Dugi”.
Na {ta li samo podsje}a tvrdwa dr Jovana Joce Vl. Marjanovi}a da
uvla~im “u cijeli slu~aj oko teze i kwigu Hamdije Pozderca na jedan
krajwe ~udovi{an na~in, tvrde}i da je isti kao recenzent znao da je te-
za–kwiga plagijat”. Ponovi}u, da bi se svaka nejasno}a otklonila, ono
{to sam u prethodnom pismu rekao: “Ovdje iskqu~ujem svaku mogu}nost
da Pozderac jo{ 1977. godine nije saznao da je recenzirana kwiga plagi-
jat. Ali umjesto javne reakcije i bar post festum povla~ewa potpisa,
uslijedilo je zata{kavawe i ’zid }utawa’”. Dakle, govorim o kwizi a ne
43
o tezi. Kwiga se u kwi`arskim izlozima pojavila negdje u septembru
1977. Ubije|en sam da Pozderac nije svjesno plagiranu kwigu recenzirao,
{to zna~i da nije ni znao za prepisiva~ku rabotu wenog autora dok se ni-
je pojavila u slobodnoj prodaji. Ali poslije je to ubrzo postala javna taj-
na i glavni kuloarski {lager u intelektualnim i politi~kim krugovi-
ma. Iz toga proisti~e moje uvjerewe da su takve vijesti morale doprije-
ti i do Pozderca koji je, s obzirom da obavqa istaknute politi~ke funk-
cije, po prirodi stvari trebao biti verziran u ono o ~emu je grad brujao.
Tim prije {to je taj ~ovjek u nekim drugim slu~ajevima spreman da javno
operi{e i izmi{qotinama koje su mu na ko zna koji na~in servirane, sa-
mo ako to mo`e poslu`iti u svrhe realizacije wegovih li~nih interesa.
Zato sam i postavio pitawe nedostatka wegove javne reakcije i bar na-
knadnog povla~ewa potpisa, {to bi svaki ~astan i po{ten ~ovjek na we-
govom mjestu sigurno u~inio. Uvjeren sam, kad se sve to ima u vidu, da u
mojim “pisanijama” nema ni{ta ni ~udno ni ~udovi{no, i da su kvalifi-
kacije koje dobijaju od strane pojedinaca u najmawu ruku iznena|uju}e.
Ni{ta mawe iznena|uju}e nije ni istupawe Hamdije Pozderca na
Akcionoj konferenciji Saveza komunista Fakulteta politi~kih nauka
16. decembra 1981, kroz koje me je optu`io za pau{alno diskvalifikova-
we pojedinih politi~kih kadrova i izlagawe nau~no-nastavnih radnika
grubim napadima i razarala~koj kritici, te dokazivawe da je u Sarajevu
i Socijalisti~koj Republici Bosni i Hercegovini sve spremno za pro-
mjenu. Rekao mi je da imputiram, da se slu`im politi~kim insinuacija-
ma i idem na politi~ku diskvalifikaciju pojedinaca (zanimqivo je da se
na isti na~in i Miqu{ “brani”). Pet puta sam na toj konferenciji tra-
`io rije~, ali mi uop{te nije dozvoqavano da govorim (sjednica je ina-
~e trajala jedanaest sati). Hamdija Pozderac mi je s govornice rekao da
mi se ne dozvoqava da diskutujem zato {to navodno u svojim napisima ni-
sam “ni{ta ponudio {to bi bilo prihvatqivo za dijalog”. Ali {to je vr-
hunac te tragikomedije, istovremeno je izrazio spremnost, kako je rekao,
“da te ja primim i da s tobom razgovaram i da ti ~ak organizujem struk-
turu da ka`e{ {ta ima{”. E pa tako ne mo`emo razgovarati, bez obzira
na svu politi~ku mo} kojom taj ~ovjek raspola`e: Hamdija Pozderac da
me javno blati a ja {to imam da idem u wegov kabinet i tamo ka`em. Re-
kao je da je moje istupawe u sredstvima javnog informisawa “nenormal-
no”, uz uzvik: “To nije ni za ludnicu!” Odmah zatim me je darovao i “do-
bronamjernim savjetom”: “Ne bi ti trebao kao june da glaviwa{. Treba
sebe da preispita{, pa udari{ glavom u zid!” Wegove izjave sam biqe-
`io na licu mjesta a izre~ene su u drugoj diskusiji, pri kraju sjednice.
Nisu objavqene u {tampi, ali su snimqene na magnetofonsku traku. Vje-
rovatno nije ba{ sve u Bosni i Hercegovini spremno za promjenu, ali
o~igledno je da mnoge stvari jesu.
Nije objavqeno ni da je istom prilikom Hamdija Pozderac otvoreno
i izri~ito stao u odbranu mr Brane Miqu{a. Napao me je zato {to onda
kad sam se uvjerio u realnost wegovog plagijata, umjesto javnog istupa,
nisam oti{ao kod Miqu{a, rekao mu da pripremi “Ogradu”, naknadno u
tekst ubaci navodnike, fusnote itd. Dakle, Pozderac mi zamjera {to ni-
44
sam u~estvovao u zata{kavawu i prikrivawu po~iwenog krivi~nog dje-
la. A zna li on da za Miqu{ev postupak Zakon predvi|a i kaznu zatvora
u trajawu do jedne godine? Zna li da je i prikrivawe krivi~nog djela ta-
ko|e krivi~no djelo i da se akter mo`e kazniti ~ak i istom kaznom kao
po~inilac? Takvo rezonovawe jednog nosioca istaknute partijske funk-
cije vi{e nego zabriwava.
U predgovoru rubrike “Pisma” u broju 204 Redakcija “Duge” konsta-
tuje da je primila “ve}i broj, {to potpisanih, {to anonimnih pisama iz
Sarajeva. Praksa nam je da ne objavqujemo anonimna pisma, ali moramo s
`aqewem ista}i da ne mo`emo objaviti i jedan broj potpisanih pisama
zbog diskriminatorskog, uvredqivog i pogroma{kog jezika, kojim se wi-
hovi autori slu`e”. Volio bih da su ta pisma ipak objavqena. Na diskri-
minaciju, uvrede i pogrom sam ve} navikao, pa mi to ne bi suvi{e smeta-
lo, a mislim da bi na{a samoupravna socijalisti~ka javnost mogla tako
ste}i potpuniji uvid u atmosferu u kojoj trenutno `ivim i radim, i kroz
koju mi se i sama egzistencija dovodi u pitawe, {to me ipak ne mo`e po-
kolebati u namjeri da doprinesem daqem raskrinkavawu jedne grupe po-
liti~kih mo}nika ~ije su zloupotrebe i mahinacije prevr{ile svaku
mjeru. Prije nekoliko dana sam ustanovio da se u biblioteci Fakulteta
ne nalazi nijedan originalni primjerak Miqu{evog magistarskog rada,
{to se nikako nije smjelo desiti jer je rije~ o dokumentu koji se svakom
zainteresovanom u svako doba mora staviti na uvid. Zato mi je sada jasni-
je insistirawe pojedinaca na odvojenom tretirawu kwige i teksta magi-
sterija. Na sjednici Nastavni~kog kolektiva Fakulteta politi~kih
nauka od 29. decembra 1981. otvoreno sam izrazio sumwu da su rukopisi
rada povu~eni, te da je formirana svojevrsna “radna grupa” ~iji je zada-
tak da izradi novi tekst koji bi se prikazao kao originalan i ovdje bra-
weni, za {to postoje odgovaraju}e indicije. Time bi pitawe regularno-
sti Miqu{evog magisterija bilo skinuto s dnevnog reda, a sama kwiga
prikazana kao priru~nik marksisti~kog obrazovawa nevezan za tekst
magistarskog rada, koji je pravqen recipirawem dijelova teksta drugih
autora. Na tu moju izjavu niko od prisutnih nije reagovao.
Bezbrojni su zaista mehanizmi koje pojedine birokratsko-tehnokrat-
ske klike stavqaju u pogon radi za{tite uzdrmanih pozicija vlasti i mo-
}i. Sva su sredstva tu dozvoqena. Na bilo kako argumentovanu i umjesnu
kritiku odgovara se etiketirawem, represijom i progonom. Kada vi{e
nijednog kontraargumenta nema na raspolagawu, onda je najuputnije kri-
ti~aru prilijepiti etiketu “nacionaliste”. To jo{ i te kako pali, a ne
treba se mnogo mu~iti. Dovoqno se samo prebrojati koliko je kritikova-
nih druge nacionalnosti u odnosu na kriti~ara. Zavr{avam s konstata-
cijom da bi se Miqu{evo posqedwe pitawe s punim pravom moglo uputi-
ti nekim drugim dnevnim i periodi~nim listovima, s obzirom na to da ga
wegov autor ipak nije poslao na pravu adresu: “Na {to li~i i ~emu vodi
metod da se ~ovjek javno osudi – da mu se u novinama presudi – na osnovu
ne~ijeg subjektivnog mi{qewa, bez objektivnog stru~nog provjeravawa
navoda, bez davawa pravovremene mogu}nosti da se ~uje i druga strana?”
Februar 1982. (neobjavqeno)
45
 VII.. REPLIKA JEDNOM
“POLEMI^KOM FENOMENU”
Prije nego se odlu~i da odgovara na tekstove i izjave Fuada Muhi}a,
~ovjek ipak treba dobro da razmisli ima li to uop{te ikakve racional-
ne svrhe. O Muhi}u je ve} toliko toga re~eno, da je zaista te{ko prona-
}i ne{to novo, {to bi otkrilo dodatnu dimenziju ovog svojevrsnog i, na-
dajmo se, neponovqivog fenomena na{e kulturne istorije. Da ipak rea-
gujem na wegov intervju iz broja 4 revije “Danas” motivisala me je, zapra-
vo, neistinita informacija do koje je do{ao Jadranko Sinkovi} (a pret-
postavqam da mu je neko namjerno takvu servirao) iz koje proizlazi da
sam “suspendovan” kao docent Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu. To
je, u najmawu ruku, prejudicirawe ishoda trenutnih zbivawa, vezanih za
moj akademski i dru{tveni status, te materijalnu egzistenciju. S obzi-
rom na neta~nost informacije kojom mi se objektivno nanosi moralna
{teta, pozivaju}i se na odredbe odgovaraju}eg zakona, molim vas da ovu
moju repliku i demanti objavite u prvom narednom broju (za koji pristig-
ne) i bez ikakvog skra}ivawa.
Pravo stawe stvari ovako izgleda. Partijska organizacija Fakulte-
ta me je 22. januara 1982. oglasila “idejno-politi~ki nepodobnim” za izvo-
|ewe nastave i obavezala svoje ~lanove da “u nadle`nim samoupravnim i
stru~nim organima fakulteta pokrenu inicijativu i postupak za sprovo-
|ewe ovog stava”. U obrazlo`ewu se samo jednom re~enicom ka`e da sam,
navodno, nastavio da djelujem destruktivno i da se suprotstavqam progra-
mu i politici Saveza komunista Jugoslavije. Kao jedini argument za ova-
kvu ocjenu istaknuti su moji javni publicisti~ki istupi protiv izvjesnih
panislamskih ideja, tendencija i wihovih nosilaca u na{im uslovima,
pokretawe postupka za oduzimawe magisterija politi~kih nauka sekreta-
ru Gradskog komiteta Saveza komunista zbog dokazanog plagijata, te kri-
tikovawe pona{awa pojedinih odgovornih politi~kih funkcionera koji
su pru`ili bezrezervnu podr{ku i stavili se u za{titu ovih prethodnih.
To su jedini razlozi za moje anatemisawe i organizovano progawawe. 24.
februara Nau~no-nastavno vije}e je pokrenulo inicijativu za sprovo|e-
we ovakvog partijskog stava. Ve} na samom po~etku postupka pojedini sa-
moupravni organi su nekoliko puta svjesno prekr{ili pozitivnopravne
propise, uprkos mojim blagovremenim upozorewima, sve u `eqi i nasto-
jawu da se postupak {to prije okon~a i unaprijed obezbjedi prejudicira-
ni ishod. Me|utim, pokazalo se, s obzirom da mi se nije mogla uputiti ni-
ti jedna ozbiqnija primjedba na stru~nost, nastavno-pedago{ki i nau~ni
rad, da ne postoji adekvatan pravni osnov za moje udaqavawe iz nastave.
Na tu ~iwenicu je upozoren i dekan Fakulteta u Sekretarijatu za rad i
Komitetu obrazovawa Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine,
od kojih je na vlastitu inicijativu zatra`io pravni savjet. Kad su se uvje-
rili da ovim putem ni{ta legalno ne mogu posti}i, “nadle`ni” su se or-
ijentisali na inscenirawe pokretawa disciplinskog postupka protiv
mene zbog navodnog vrije|awa kolega, destruktivnog djelovawa u radu sa-
moupravnih organa, nedopu{tenog na~ina istupawa u javnosti i sli~nog.
46
Ne bih imao ni{ta protiv vo|ewa tog postupka da je ijedna od tih optu-
`bi argumentovana i dokumentovana, te da se ishod opet ne prejudicira.
Jo{ se ne zna jesam li zaista kriv (to tek Disciplinska komisija treba
da utvrdi), ali se zna da }u biti ka`wen premje{tawem na drugo radno
mjesto. Kako bi sad zgodno bilo upotrijebiti naslov pod kojim je obja-
vqen va{ intervju s Muhi}em: “Sve je to hipokrizija”. Ipak, uzdam se u
~vrstinu na{eg pravnog poretka i wegovo nepodlijegawe bilo kakvim
pritiscima, bez obzira na politi~ku mo} wihovih aktera, pa sam intim-
no ubije|en da }u i ubudu}e redovno i nesmetano obavqati svoje nastav-
ni~ke du`nosti, kao {to to, uostalom, jo{ uvijek ~inim.
Tvrde}i da sam “dosta svojih ambicija projicirao u sferu jedne bes-
po{tedne kritike svega postoje}eg”, te da sam “zbog iskrivqenosti i jed-
nostranosti pristupa bio izlo`en razlo`noj kritici iz Bosne i Her-
cegovine – jer je prvo sredina pozvana da reagira na one kritike koje
smatra destruktivnima”, Muhi} po ko zna koji put iznova pokazuje da je
u stawu baratati iskqu~ivo frazama i neistinama, politikantskim de-
nuncirawem. On i ovim intervjuom otvoreno iskazuje svoje pretenzije na
ulogu oficijelnog tuma~a zvani~nih stavova bosanskohercegova~kih po-
liti~kih struktura i institucija, pa mi i implicite sugeri{e da napustim
ovu sredinu. Taj ~ovjek mi je prije tri mjeseca pripisivao i nacionali-
sti~ke sklonosti, ali je, o~igledno, od toga odustao kad je vidio da rele-
vantni politi~ki faktori ipak izbjegavaju da mi i takvu etiketu prili-
jepe, jer bi to bilo previ{e, nikako se ne bi moglo vjerodostojno doka-
zati, a moglo bi imati ulogu ma~a s dvije o{trice. Sigurno je samo jed-
no: Muhi} je odavno dokazao svoju sposobnost prilago|avawa. Na`alost,
do sada u “svojoj sredini” nisam podvrgavan bilo kakvoj razlo`noj kri-
tici. Izlagan sam samo pritiscima, progonima, obasipan uvredama i
psovkama, a uskra}ivana mi je mogu}nost da na wih uop{te reagujem.
Nijedan od qudi ~ije sam stavove i postupke apostrofirao u svojim na-
pisima, nije ni poku{avao da mi javno odgovori.
“Danas”, br. 6/1982.
VIII.. KOMISIJI ZA STATUTARNA PITAWA
SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE BEOGRAD
Predmet: @alba na Odluku Op{tinskog komiteta Saveza komunista
Centar Sarajevo br. 01–1020–1/81. od 9. decembra 1981. o iskqu~ewu iz
Saveza komunista Jugoslavije, te na Odluku Komisije za statutarna pi-
tawa Saveza komunista BiH br. 05–385/3 od 14. maja 1982. kojom se odbija
moja `alba prvostepenoj instanci i potvr|uje Odluka o iskqu~ewu iz
Saveza komunista Jugoslavije.
Dana 4. decembra 1981. Op{tinski komitet Saveza komunista Cen-
tar – Sarajevo jednoglasno je donio odluku kojom mi se izri~e mjera idej-
no-politi~ke odgovornosti iskqu~ewa iz Saveza komunista Jugoslavije.
@albom, upu}enom 28. januara 1982, predlo`io sam Komisiji za statu-
tarna pitawa Saveza komunista Bosne i Hercegovine da tu odluku poni-
{ti:
47
 1. zato {to je apsolutno neargumentovana i zasnovana na potpuno is-
konstruisanim tvrdwama;
2. zato {to je postupak wenog dono{ewa u suprotnosti sa Statutom
Saveza komunista Jugoslavije i Saveza komunista BiH, te osnovnim par-
tijskim principima i na~elima.
Desetog juna 1982, posredstvom Komisije za statutarna pitawa Op-
{tinske konferencije Saveza komunista Centar – Sarajevo, dostavqena
mi je Odluka Komisije za statutarna pitawa Saveza komunista BiH br.
05–385/3 od 14. maja 1982. kojom se odbija moja `alba i potvr|uje Odluka
o iskqu~ewu. Predla`em Komisiji za statutarna pitawa Saveza komuni-
sta Jugoslavije da obje navedene odluke poni{ti iz razloga koje sam na-
veo u `albi prvostepenom organu i koje }u ovdje poku{ati {ire obra-
zlo`iti. Prethodno }u upozoriti na neke o~igledne i nesumwivo u zloj
namjeri napravqene propuste Komisije za statutarna pitawa Saveza
komunista BiH.
I ka komunista na kome je na ultimativno insistirawe Slavojke Jankovi},
S obzirom na to da je Komisija za statutarna pitawa Saveza komu-
nista BiH organ koji je u prvom stepenu rje{avao moju `albu, molio sam
da, shodno odredbi ~lana 20, stav. 15. Statuta Saveza komunista BiH, bu-
dem blagovremeno obavije{ten o terminu i mjestu odr`avawa sastanka
na kome }e to pitawe biti uvr{teno u dnevni red. Komisija je formira-
la tro~lano vije}e koje je, u prisustvu nekih funkcionera OK Saveza
komunista Centar, sa mnom obavilo razgovor 23. marta 1982. Me|utim, na
sjednicu Komisije, na kojoj je Vije}e podnijelo izvje{taj i na kojoj je do-
nesena odluka po tom izvje{taju, nisam ni pozivan, niti obavje{tavan o
terminu i mjestu odr`avawa, uprkos ~iwenici da u navedenom ~lanu Sta-
tuta stoji: “^lan Saveza komunista ima pravo prisustvovawa sastanku
osnovne organizacije i organa Saveza komunista kada se o wemu raspra-
vqa i donosi odluka, kao i sjednici organa koji u prvom stepenu rje{ava
wegovu `albu. Obaveza je osnovne organizacije i organa Saveza komuni-
sta da ga uredno i blagovremeno obavijesti o terminu odr`avawa sastan-
ka na kojem se raspravqa i donosi odluka o wegovoj odgovornosti.” O~i-
gledno je da je Komisija za statutarna pitawa Saveza komunista BiH po-
stupila suprotno odredbama Statuta, na~inila bitnu povredu propisa-
nog postupka, te je, prema tome, wena odluka neodr`iva ve} iz takozva-
nih formalnih razloga.
Iako je Odluka Komisije donesena 14. maja, meni je uru~ena tek 10. ju-
na, istog dana kad je i dostavqena Op{tinskoj konferenciji Saveza
komunista. Ubije|en sam da je s dostavqawem Odluke namjerno odugovla-
~eno (~ak je za trinaest dana prekora~en slu`beni rok od ~etiri mjese-
ca po `albi, propisan Statutom) kako bih bio onemogu}en da se `alim i
Kongresu Saveza komunista BiH i Dvanaestom kongresu Saveza komu-
nista Jugoslavije. Kao jednom u nizu svjedo~anstava o sistematskom {i-
kanirawu i uskra}ivawu ostvarivawa elementarnih prava stoji i poda-
tak da mi nakon iskqu~ewa iz Saveza komunista nije dozvoqavan uvid u
magnetogram sa sjednice Op{tinskog komiteta Saveza komunista od 4.
48
decembra i sastanaka “Drugarskog vije}a”, iako mi je to nekoliko puta
izri~ito garantovano na samoj sjednici. Pokazalo se da odgovorni par-
tijski funkcioneri s kojima sam u to vrijeme komunicirao nimalo ne
dr`e do date rije~i {to govori iskqu~ivo o wihovom moralnom liku i
komunisti~koj svijesti i savjesti. ^ak me je, kad sam posledwi put tra-
`io na uvid magnetograme, biv{a predsjednica OK SK, uz ru`ne izraze
i viku, odstranila iz svoje kancelarije. Tako|e mi nije omogu}eno pri-
sustvo na sastancima partijske organizacije Fakulteta politi~kih nau-
ka u Sarajevu, na kome sam donedavno radio u zvawu docenta, a sada nau~-
nog saradnika. Na tim sastancima razmatrani su goru}i fakultetski
problemi, za ~ije sam navodno izazivawe unaprijed, bez bilo kakvog do-
kaznog postupka, politi~ki optu`en i osu|en kao glavni krivac, a na
sjednici Komiteta, prilikom iskqu~ewa iz Saveza komunista re~eno mi
je da }u biti i pozvan na sve sastanke na kojima }e se razmatrati uzroci
i krivci za mnoge negativnosti kojima je godinama optere}ivan i ~ak do-
vo|en u pitawe rad ove visoko{kolske ustanove. Tako je Zbor nastavni-
~lana Predsjedni{tva Centralnog komiteta Saveza komunista BiH, te
direktne prijetwe prisutnim ~lanovima kolektiva od kojih se o~ekiva-
lo da bi mogli imati druga~ije mi{qewe, zauzet stav o mojoj “idejno-po-
liti~koj nepodobnosti” za izvo|ewe nastave, progla{en zatvorenim i s
wega sam bukvalno izba~en.
U preambuli Odluke o iskqu~ewu ka`e se da je Op{tinski komitet,
smatraju}i da je rije~ o izuzetnom slu~aju, iskoristio statutarnu mogu}-
nost da kao organ Saveza komunista formira “Drugarsko vije}e”, navod-
no, zbog toga {to sam u 1981. godini “promijenio tri osnovne organiza-
cije Saveza komunista, prelaze}i iz jedne u drugu po sopstvenom naho|e-
wu mimo prakse povezivawa i organizovawa nastavnika u osnovnu orga-
nizaciju Saveza komunista na Fakultetu i suprotno statutarnim odred-
bama”. A postupio sam upravo u skladu s praksom povezivawa i organizo-
vawa nastavnika u osnovnu organizaciju, odnosno s principom da se na-
stavnik povezuje u onu OO Saveza komunista ~ijim studentima izvodi
nastavu. Razumije se da nisam tako postupio, upotrebqen bi bio isti ar-
gument, ali s obratnom konstrukcijom, {to opet ne bi bitno umawilo
wegovu providnost. Dok sam 1980. godine bio na odslu`ewu redovnog voj-
nog roka na moje radno mjesto je sasvim protivzakonito izabran drugi
~ovjek, tako da sam po povratku iz JNA, krajem 1980, ostao bez poslova i
radnih zadataka, primaju}i prosje~an li~ni dohodak iz 1979. godine. U
takvom neregulisanom radnom statusu proveo sam skoro godinu dana, bez
svoje krivice. Po povratku na Fakultet, i ostav{i bez radnog mjesta, na-
sumice sam se povezao u OO Saveza komunista tre}e godine Odsjeka za
op{tenarodnu odbranu, ~iji sam sekretar ranije bio a wenim studenti-
ma izvodio nastavu prije odlaska u JNA. Prethodno sam se uredno prija-
vio Op{tinskom komitetu. U aprilu 1981. Nau~no-nastavno vije}e i Sa-
vjet Fakulteta su odlu~ili da se raspi{e konkurs za izbor nastavnika
na predmet Me|unarodni odnosi na Odsjeku politi~kih nauka, kako bi
mi se pru`ila {ansa za izbor u zvawe docenta, za koje sam ispuwavao sve
49
zakonske uslove. Potom sam sa studentima 4. godine `urnalistike, po
odobrewu nadle`nih fakultetskih organa, oti{ao na apsolventsku eks-
kurziju u Sovjetski Savez. Po povratku sa ekskurzije, s obzirom na to da
je odlu~eno da pre|em s Odsjeka za op{tenarodnu odbranu na Odsjek po-
liti~kih nauka, normalno je bilo da se i partijski pove`em s jednom od
organizacija s novog odsjeka. To sam i u~inio prenose}i svoju poveznicu
u OO Saveza komunista prve godine politikologije. Pri tom nisam sma-
trao za potrebno da tra`im saglasnost Op{tinskog komiteta, jer je na
Fakultetu praksa da nastavnici svake godine mijewaju OO Saveza komu-
nista bez ikakvih formalnosti, jednostavnim preno{ewem poveznice
bez posredstva Komiteta. Op{tinskom komitetu se samo prijavquje do-
lazak u jednu od fakultetskih organizacija i odlazak s Fakulteta. Tako
je ra|eno u posqedwih dvadeset godina bez ijednog izuzetka. Kako je po-
stupak mog izbora u zvawe docenta okon~an po~etkom novembra i kako
sam otpo~eo s izvo|ewem nastave na predmetu Me|unarodni odnosi stu-
dentima tre}e godine politikologije i ~etvrte godine `urnalistike,
shodno uobi~ajenoj praksi imao sam mogu}nost da se opredijelim za ~lan-
stvo u jednoj od wihovih osnovnih organizacija, te sam se opredijelio za
povezivawe s OO Saveza komunista ~etvrte godine `urnalistike. Nika-
ko nisam mogao znati da je istog dana, 16. novembra 1981, kako stoji u pre-
ambuli Odluke, Op{tinski komitet donio odluku da mi se formira dru-
garsko vije}e i pokrene postupak utvr|ivawa politi~ke odgovornosti.
Za takvu odluku sam saznao tek sutradan kada mi je, gotovo na prepad, pre-
ko komitetskog kurira, uru~en, mawe od pet sati prije po~etka sjednice,
poziv da prisustvujem sastanku Komiteta s jednom ta~kom dnevnog reda:
formirawe drugarskog vije}a. Na sjednici “Drugarskog vije}a” sam prvi
put saznao da mi je, u vrijeme dok sam se nalazio u Sovjetskom Savezu, bez
mog znawa i prisustva, na insistirawe penzionisanog generala i tada-
{weg predsjednika Akcione konferencije Saveza komunista Fakulteta,
Ivice Mili}evi}a, na sastanku OO Saveza komunista tre}e godine op-
{tenarodne odbrane formirano “Drugarsko vije}e”, da bi ispitalo moj
“odnos prema penzionisanim oficirima nastavnicima na Odsjeku ONO-
a”. Poslije sjednice neko se sjetio da se na taj na~in kr{e odredbe Sta-
tuta, pa je naprosto Odluka pala u zaborav, niti je ko poku{avao reali-
zovati niti sam o woj ikada zvani~no obavije{tavan.
Sve sam te okolnosti izlo`io i u razgovoru s “Drugarskim vije}em”
i na sastanku Komiteta, a prisutni nisu imali nikakvih argumenata da
moje navode pobiju, pa su }utke preko toga prelazili, da bi se kasnije, sva-
ki put iznova pozivali na svoje prethodne stavove, pre}utkuju}i moja ob-
ja{wewa. Nakon mog detaqnog obrazlagawa, Vije}e Komisije za statutar-
na pitawa Saveza komunista BiH je odustalo od argumentacije iz Odluke
OK Saveza komunista (da bi joj se kasnije vratilo rje{avaju}i o mojoj
`albi bez mog prisustva), a predsjedavaju}i Boro [u}ur mi je rekao da su
glavni razlozi zbog kojih je Komitet procijenio da je ovaj slu~aj “izuze-
tan” sadr`ani u ~iwenici da veliku ve}inu ~lanova moje OO Saveza
komunista ~ine studenti, te da se ne mo`e o~ekivati wihov objektivan
odnos prema nastavniku koji im izvodi nastavu. Me|utim, kada je pokre-
50
nuto pitawe odgovornosti docenta mr Muzafera Hayagi}a zbog neured-
nog obavqawa nastavni~kih du`nosti, bezo~nog napastvovawa i ucjewi-
vawa brojnih studentica, te manipulisawa studentima i wihovog hu{ka-
wa na nekorektne istupe protiv drugih nastavnika, te odgovornosti
prof. mr Muharema Krese zbog nekoliko otvorenih nacionalisti~kih i
{ovinisti~kih ispada, Op{tinski komitet, uz podr{ku nekih visokih
partijskih funkcionera, onemogu}avao je i ote`avao tu akciju, nastoje}i
na sve na~ine da umawi i razvodni krivicu qudi koji su zaista dokazali
da su nedostojni nastavni~kog poziva i ~lanstva u politi~koj organiza-
ciji revolucionarnog karaktera koja svoju djelatnost zasniva na marksi-
zmu-lewinizmu. Veliku ulogu u takvom nezvani~nom ali uticajnom opre-
deqivawu zvani~nih partijskih instanci odigrala je ~iwenica da je sa-
da{wi predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista BiH Hamdi-
ja Pozderac vjen~ani kum Muzaferu Hayagi}u, a da je, opet, Hayagi} jedan
od najistaknutijih predstavnika muslimanske nacionalisti~ke grupe ko-
ja godinama nesmetano djeluje na ovom Fakultetu, uz blagoslov funkcio-
nera poput Pozderca. Na vijest da je Muzafer Hayagi} ipak iskqu~en iz
Saveza komunista, te da je u pripremi otvarawe postupka udaqavawa iz
nastavnog procesa, Hamdija Pozderac se obratio dekanu Fakulteta doc.
dr Spasoju Pejovi}u rije~ima da je to sve wemu vrlo sumwivo, da je “rije~
o obra~unu fakultetskih grupa” itd., te da se odluka mora preispitati a
da se postupak ne pokre}e do 5. jula kada je zakazao dekanu razgovor, upr-
kos ~iwenici da postoji bezbroj dokaza koji te{ko terete Hayagi}a, te da
je i sam partijski postupak odugovla~en punih {est mjeseci i da su kroz
wegovo odvijawe na vidjelo iza{le brojne nacionalisti~ke sprege i me-
todi zakulisnog djelovawa po uzoru na sicilijansku mafiju.
Postavqa se pitawe za{to je stvarno Komitet uskratio povjerewe
studentima-komunistima da u~estvuju u raspravi mog “slu~aja”. Ako je
ve} bilo “nezgodno” da studenti o tome raspravqaju, za{to nije bila za-
kazana sjednica Zbora nastavnika komunista na kojoj bi najboqe mogli
biti rasvijetqeni pojedini momenti vezani za moj petogodi{wi anga-
`man na Fakultetu, koji su Komitetu predstavqali “osnovu” za vo|ewe
postupka i izricawe najstro`e kazne. Zar nije bilo neuporedivo boqe
da se i Komitet i “Drugarsko vije}e” neposredno, na izvoru, obavijeste o
pravom stawu stvari, a ne preko pojedina~nih posrednika ~ija je zlona-
mjernost nesumwiva i ne ostavqa ni tra~ka objektivnosti i nepristra-
snosti. Uz to, da tragikomedija bude ve}a, Ivica Mi{i}, predsjednik
“Drugarskog vije}a” i biv{i sekretar Komiteta, potvrdio je na sjedni-
ci Vije}a Komisije za statutarna pitawa da je Ivica Mili}evi} jedini
nastavnik s kojim je “Drugarsko vije}e” obavilo razgovor o mom djelova-
wu i pona{awu na Fakultetu. Dakle, wegovi ~lanovi se uop{te nisu ru-
kovodili motivom ~asnog i po{tenog utvr|ivawa prave istine i zakqu-
~ivawa na osnovu provjerenih ~iwenica. Na pitawe za{to je tako postu-
pqeno, samo je jedan odgovor mogu}: da ishod rasprave bude moje iskqu~e-
we iz Saveza komunista, koji je prejudiciran na “neformalnom” sastan-
ku u Gradskom komitetu pod predsjedni{tvom Arifa Tanovi}a. U slu~a-
ju vo|ewa korektnog i nepristrasnog postupka u prvi plan bi izbila
51
opasnost da se raskrinka ~itava pozadina ove perfidne hajke, da na vi-
djelo iza|u razli~ite manipulacije lokalnih, fakultetskih, musliman-
sko-klerikalisti~kih i panislamskih krugova koji ve} godinama nesme-
tano djeluju pod mo}nim patronatom Hamdije Pozderca, organizovano i
sinhronizovano se bore}i za zaposjedawe odlu~uju}ih pozicija i poluga
mo}i i uticaja, nastoje}i svoju ne~asnu i ~esto kriminalnu rabotu insti-
tucionalizovati i zaogrnuti pla{tom zvani~nosti. Do{ao bi u opa-
snost i wihov lokalni lider prof. dr Omer Ibrahimagi} ~ijim se mani-
pulacijama i {pekulacijama nije moglo dugo vremena stati ukraj. Rije~
je o ~ovjeku koji se naj~e{}e pojavquje u ulozi mentora raznih politi~-
kih i policijskih mo}nika koji na{ fakultet koriste kao poligon za
ubrzano i lagano sticawe nau~nih titula, pa pri tome ne biraju sredstva.
Kada je situacija na Fakultetu postala suvi{e rovita, on se za izvjesno
vrijeme povukao dobiv{i od svojih za{titnika jednogodi{wi mandat
predsjednika Skup{tine op{tine Novi Grad.
U Odluci Komiteta o mom iskqu~ewu ne navodi se ni jedan jedini ar-
gument. Re|aju se samo politikantske kvalifikacije, negativne etikete
i najru`niji epiteti. Ka`e se da sam remetio odnose, radnu i politi~ku
klimu na Fakultetu, ometao djelatnost samoupravnih i stru~nih organa,
te u polemi~kim napisima naj~e{}e pribjegavao insinuacijama, intri-
gama, konstrukcijama i falsifikatima. Spo~itavaju mi se upravo oni
postupci koji su svojstveni mojim progoniteqima. Zato sam prinu|en da
ovdje potanko izlo`im i neka zbivawa koja su svemu ovome prethodila i
wihove reperkusije.
Pokre}u}i pitawe utvr|ivawa moje politi~ke odgovornosti OK
Saveza komunista je konstatovao “da situacija na Fakultetu ve} du`i
vremenski period ukazuje na nagomilane probleme. Istaknuto je da su
uveliko poreme}eni me|uqudski odnosi koji ote`avaju rad kako samou-
pravnih, tako i dru{tveno-politi~kih organizacija. Rad partijskih or-
ganizacija uglavnom se svodi na aktivnosti koje se iniciraju iz Op{tin-
skog komiteta, a rijetko se pokre}u pitawa odnosa na Fakultetu, pona-
{awa ~lanova Saveza komunista itd. Prisutna je pasivnost ve}eg broja
nastavnika ~lanova Saveza komunista u radu osnovnih organizacija
Saveza komunista. Rijetko se sastajala i Akciona konferencija, a ni jed-
nom se na dnevni red nisu stavili problemi za koje je konstatovano da su
poprimili takve razmjere da mogu da parali{u rad Fakulteta”. To sve
stoji u preambuli Izvje{taja “Drugarskog vije}a”, pa se u nastavku ka`e:
“Razmatraju}i u tom kontekstu aktivnost i djelovawe dr Vojislava [e-
{eqa, docenta na Fakultetu politi~kih nauka, upozoravano je (podv.
V.[.) da ve} du`i vremenski period [e{eq svojim pona{awem izvan
ali i unutar samoupravnih, stru~nih i dru{tveno-politi~kih struktu-
ra, kao i u posqedwe vrijeme javnim djelovawem doprinosi grupa{ewu,
naru{avawu me|uqudskih, kolegijalnih i samoupravnih odnosa na Fa-
kultetu.” Ali se ne ka`e ko je na to “upozorio”, jer bi se tako mogla ot-
kriti ~itava pozadina i nemogu}nost grupa i pojedinaca da se sa mnom
obra~unaju na samom Fakultetu, te wihova prinu|enost da pokrenu mo}-
ne mehanizme politi~ke likvidacije, ~ije su upravqa~e uzurpirali.
52
Ka`e se da se pribjeglo preuzimawu kompetencija OO Saveza komu-
nista zato {to “Drugarsko vije}e” iz aprila 1981. nije svoj rad moglo pri-
vesti kraju, a ne ka`e se da taj rad nikada nije ni po~eo, te da je samo for-
mirawe bilo neregularno. Ka`e se da moja nova OO Saveza komunista na-
vodno “nije u mogu}nosti da kompletno i cjelovito ocijeni wegovo djelo-
vawe (djelovawe V.[.) koje ima du`e vremensko trajawe”. Kad sam na prvoj
sjednici “Drugarskog vije}a” ulo`io prigovor na ukqu~ivawe u rad Bran-
ka Vigwevi}a koji nije, poslije moje intervencije, izabran u wegov sastav,
prisutni su la`no predstavili odluku Komiteta i tvrdili da je upravo
Vigwevi} izabran za ~lana Vije}a, a ne sekretar OO Saveza komunista u
kojoj sam povezan. “Predsjedavaju}i je rekao da drugarsko vije}e nije ovla-
{}eno da mimo odluke Komiteta mijewa vlastiti sastav, ali da prepu{ta
Vigwevi}u da se opredijeli samo oko toga da li }e ostati ili napustiti
sjednicu vije}a. Vigwevi} je izjavio da ne bi htio da izaziva probleme svo-
jim u~e{}em u drugarskom vije}u i da ote`ava wegov rad, ali se energi~-
no ogradio od [e{eqeve primjedbe da je zavrbovan od Atifa Purivatre
ili bilo koga i potom je napustio rad drugarskog vije}a.” Ako je izbor
Branka Vigwevi}a u “Drugarsko vije}e” bio regularan, otkud je predsjeda-
vaju}em uop{te moglo pasti na pamet da ga dovodi u objektivno neprijat-
nu situaciju da se sam izja{wava da li }e ostati da u~estvuje u radu ili ne-
}e. Ako je zaista izabran za ~lana Vije}a, otkud mu pravo da svojevoqno na-
pu{ta wegov sastav i rad? Na ta pitawa se ne daje nikakav odgovor.
U izvje{taju “Vije}a” daqe slijede neke tako|e apsolutno neargu-
mentovane kvalifikacije i etikete kojima se na krajwe uop{tavaju}i
na~in i jednostrano poku{ava dovesti u pitawe moja dugogodi{wa par-
tijska aktivnost. Izme|u ostalog, “[e{equ je zatim predo~eno da dru-
garsko vije}e treba da razmotri i ispita wegovo djelovawe u okviru OO
Saveza komunista, Sindikatu, te u samoupravnim i stru~nim organima i
tijelima Fakulteta, jer je niz primjera ukazivalo na to da je [e{eq is-
poqavao nastojawa da u razli~itim prilikama dezavui{e odre|ene or-
gane i organizacije, ogla{ava ih nekompetentnim i nelegalnim, da dje-
luje izvan sistema, izvan samoupravnih demokratskih struktura i mimo
utvr|ene procedure, da se name}e pojedinim organima i tijelima”. Razu-
mije se, rije~ je o “agrumentima” koji bi se mogli s podjednakim uspjehom
primijeniti u bilo kojoj staqinisti~koj ~istki. Konkretan ~ovjek ne
vaqa zato {to ne vaqa, a kako je takvom apodikti~kom tvrdwom “nepo-
bitno dokazano” da ne vaqa bezuslovno ga treba likvidirati. Daqe sto-
ji: “Konkretno su pri tom navedeni slu~ajevi [e{eqevog zalagawa da se
ospori legalitet jedinstvene Komisije za dru{tvenu samoza{titu koja
je u to vrijeme (proqe}e 1979. godine, dakle dvije i po godine prije po-
kretawa utvr|ivawa moje “odgovornosti”) bila jedinstvena za ~itav Fa-
kultet, odbijawe u svojstvu sekretara OO Saveza komunista da se u OO
Saveza komunista raspravqa prijedlog procjene politi~ko-bezbjedno-
sne situacije prije nego {to se o tome raspravqa na Aktivu komunista
radnika zaposlenih na Fakultetu; zatim osporavawe prava Savjetu da
pokre}e inicijativu i Kadrovskoj komisiji Fakulteta da bude nosilac
konsultacija da formira predloge za izbor dekana, prodekana i pred-
sjednika Savjeta Fakulteta.”
53
 Dakle, opet niz krajwe apodikti~kih tvrdwi koje se nikako nisu mo-
gle dokazati i koje su vje{ta~ki iskonstruisane da bi se obezbijedila {i-
ra osnova i odgovaraju}i kontekst za glavne zamjerke: pokretawe postup-
ka za utvr|ivawe plagijata u magistarskom radu sekretara Gradskog komi-
teta Saveza komunista i kriti~ko pisawe o u~e{}u Atifa Purivatre i
Hasana Su{i}a na skupu o “Zelenoj kwizi”. U Izvje{taju se samo povr-
{no interpretiraju neke moje izjave sa sjednice “Drugarskog vije}a”, a
o~igledno je da se nijedan navod nije ni poku{ao provjeravati. Svi su a
priori odba~eni i omalova`eni. Uz to se ka`e: “[e{eq je zatim iznio
niz optu`bi na ra~un ve}eg broja qudi sa Fakulteta ali i izvan wega,
ukqu~uju}i tu i jedan broj li~nosti iz organa Saveza komunista Op{ti-
ne, Grada i Republike. Tvrde}i da na Fakultetu politi~kih nauka posto-
ji grupa koja predstavqa “centar otu|ene birokratske mo}i” koja “`ari i
pali” Fakultetom i mo`e po wegovim rije~ima da provede {ta ho}e, on u
tu grupu svrstava Atifa Purivatru, Hasana Su{i}a, Ismeta Grbu, Mila-
na Miqevi}a, Stojana Tomi}a, Omera Ibrahimagi}a, [efka Me|edovi-
}a, a prikqu~uje im i penzionisane generale, nastavnike na Fakultetu
Du{ana Dozeta i Ivicu Mili}evi}a, dok za jedan krug qudi smatra da su
eksponenti i poslu{nici ove grupe.” Uz svoje tvrdwe sam navodio brojne
dokaze i tra`io da se oni provjere na uprili~enom sastanku svih nastav-
nika komunista, {to je glatko odbijeno. Takav sastanak je odr`an, ali po-
slije mog iskqu~ewa, a od prisutnih je tra`eno da se, po principu demo-
kratskog centralizma, bezuslovno prihvati odluka Op{tinskog komite-
ta. I svako naredno jednoglasno izja{wavawe u ovoj sredini “poznatoj po
grupa{ewu” bi}e odraz, ne jednodu{nosti, nego pritisaka, prijetwi i
ucjena kojima se pribjegava kao primarnom metodu rada.
Ali vratimo se Izvje{taju. “Na pitawe {ta je po wegovom mi{qe-
wu grupa ’otu|ene birokratske mo}i’ konkretno uradila, [e{eq navodi
da su poku{ali da nametnu rje{ewe dekana u licu Hasana Su{i}a, da je
Omer Ibrahimagi} u ve}ini slu~ajeva mentor qudima iz ’politike i po-
licije’ (a pokazalo se da mu onda oni pru`aju mo}nu potporu za razli~i-
te manipulacije), da Me|edovi} ~ak ni kao mentor ni kao ~lan komisije
za disertacije ne ~ita radove kandidata. [e{eq tvrdi da je Hajrudin
\ulbi} kao sekretar OK Saveza komunista Centar uporno nastojao 1979.
godine i bio spreman da “neprincipijelno pre|e preko niza stvari da se
Purivatri obezbijedi jo{ jedan mandat dekana”. Moji navodi su se mogli
dokazati ili, pak, opovr}i samo u sredini u kojoj su se odnosna zbivawa
odvijala. Ali “Drugarsko vije}e” istina nije zanimala.
Ova pitawa se apsolviraju na sqede}i na~in: “Ovdje izneseni [e{e-
qevi navodi o svemo}i “grupe otu|ene birokratske mo}i na FPN-u”, ka-
ko je on naziva, toliko su naivni da u najmawu ruku ne dopu{taju [e{e-
qevu kvalifikaciju o grupi otu|ene birokratske mo}i, po mi{qewu
Drugarskog vije}a nisu zasnovani na ~vrstim dokazima, ve} su vi{e re-
zultat pretpostavki, naslu}ivawa i insinuacija. Jer kako neko mo`e zna-
ti i tvrditi da jedan nastavnik mentor ili ~lan komisije za disertaciju
i nau~na zvawa ne ~ita radove kandidata? Kako samo isticawe jednog
kandidata na {iru listu li~nosti koje dolaze u obzir za izbor dekana
54
(gubi se iz vida da Su{i} nikako nije odgovarao unaprijed utvr|enim
kriterijima, ali je uprkos tome grupa poku{avala sve ostale kandidate
eliminisati raznim smicalicama da bi se na kraju on “iskristalisao”
kao jedina mogu}nost – prim. V.[.) mo`e da se proglasi nametawem ako
se na toj listi u prvi mah na{lo ~ak {est imena, kako je bilo u ovom slu-
~aju o kome govori [e{eq? Kako i za{to neko mo`e da se optu`i kao
mentor qudima iz “politike i policije” kada je on isto tako i mentor
znatno ve}em broju qudi iz drugih struktura, osim ako se time ne `eli
osporiti pravo qudima iz “politike i policije” da se razvijaju na nau~-
nom planu (kako se oni “razvijaju” na nau~nom planu najboqe govori pri-
mjer Brane Miqu{a – prim. V.[.) Drugarsko vije}e je do{lo do saznawa
da je upravo suprotno [e{eqevim rije~ima opredjeqewe i principije-
lan stav Op{tinskog komiteta Saveza komunista Centar, u ~ijem je
utvr|ivawu i realizaciji \ulbi} neposredno u~estvovao, bilo protiv
prakse reizbora, odnosno da se niko ne mo`e dva puta zaredom birati na
funkciju dekana na nekom fakultetu, pa prema tome ni na FPN-u.”
Navode iz Izvje{taja mo`da }e najboqe demantovati dijelovi di-
skusije na Akcionoj konferenciji Saveza komunista Fakulteta iz de-
cembra 1981, iako je u wima kritika izre~ena na prili~no uvijen na~in.
Osnovne poente su dosta jasno izra`ene.
II
Na ovom partijskom skupu pomenut je samo dio problema koji godi-
nama optere}uju normalno odvijawe osnovne djelatnosti Fakulteta.
Uglavnom se ostajalo na pukim i suvi{e uop{tenim konstatacijama, {to
svjedo~i o jo{ prisutnom strahu ve}eg broja nastavnika da se otvoreno
suo~e s problemima i wihovim nosiocima koji imaju jako politi~ko za-
le|e. U uvodnom izlagawu koje je podnio Ivica Mili}evi}, re~eno je da
na Fakultetu “samoupravni razvoj dru{tvenih odnosa i samoupravno or-
ganizovawe i djelovawe nije saobra`eno nastalim uslovima i potreba-
ma. Slijede}i tu konstataciju dolazimo do zakqu~ka da samoupravqawe
nije razvijeno ne samo u skladu s potrebama, nego ni kao osnovni dru-
{tveni odnos koji ~ini sadr`inu i smisao samoupravne demokratije kao
na{eg trajnog opredjeqewa”. Razumije se, glavni i gotovo jedini uzrok
svemu tome najlak{e je u meni na}i, jer vi{e nisam u mogu}nosti da od-
govorim, da se branim ili suprotstavim la`nim optu`bama. Moje djelo-
vawe kako }e se pokazati u nekim diskusijama, bilo je glavni problem
bez koga bi ovdje “ru`e cvjetale”, a sve ostalo je samo posqedica mog
“asocijalnog i nesamoupravnog” pona{awa. “Ovo je uslovilo nastanak
slabosti, propusta i negativnosti koje su prerasle u ozbiqne probleme
i zaprijetile da ugroze, poremete, pa ~ak i da limitiraju daqi uspje{an
rad i razvoj Fakulteta kao institucije... Subjektivne snage ispustile su
stvari iz ruku, odvojile se od osnovnih pitawa, {to je moralo usloviti
i uslovilo je da su u prvi plan izbila mawe va`na pitawa, a na povr{i-
nu iskrsle razne devijantne pojave koje su koriste}i takvu situaciju, po
logici odvijawa toka, isplivale na povr{inu.” Ali koliko god ti poli-
tikantski mo}nici, uz potporu lokalnih novinara i dirigovanih sred-
55
stava javnog informisawa, poku{avali da mi pripi{u sve negativnosti
i slabosti, ~im se one konkretizuju pojavquju se likovi drugih qudi. Na
primjer, kad se u referatu ka`e: “Od pedeset istra`iva~kih projekata
izvr{enih preko Instituta za dru{tvena istra`ivawa, sa dvadeset pro-
jekata je rukovodio jedan ~ovjek (rije~ je o Stojanu Tomi}u – nap. V.[.), a
ostalih trideset vodili su drugih dvadeset nastavnika.” Treba li uop-
{te tra`iti boqi dokaz o postojawu privatizacije i monopolizma?
Pokazuje se daqe da je te{ko obezbijediti kvorum na zborovima radni-
ka i to zato {to radnici uop{te nisu zainteresovani da statiraju i ami-
nuju ve} ranije donesene odluke koje im se gotove serviraju na sastancima.
U vrijeme dok su se na dekanskoj funkciji nalazili prof. dr Atif Puri-
vatra i prof. dr Vladimir \uro Degan, dekanati su vrlo lo{e funkcioni-
sali, a aktivnost organa samoupravne radni~ke kontrole uop{te se nije
osje}ala. Ali umjesto samokriti~kog osvrta, mnoge stvari se i daqe nasto-
je zata{kati. Ne navodi se uop{te da je postupak izbora dekana u prethod-
na dva mandatna perioda bio manipulisan od strane grupa i centara otu|e-
ne politi~ke mo}i, uz obilatu potporu vanfakultetskih faktora, a da se,
sre}om neuspje{no, na isti na~in poku{alo i jesenas manipulisati. Za sa-
svim legalan poku{aj sindikalne organizacije da u tom postupku uzme ak-
tivno u~e{}e, ka`e se da je rije~ o privatnoj inicijativi, i to na ovaj na-
~in: “Po{to je procedura oko izbora dekana iz raznih razloga bila u zaka-
{wewu, na scenu su stupile privatne inicijative, ~ak je vo|ena organizo-
vana akcija mimo samoupravnih struktura i redovne procedure da bi se na-
metnuli oni kandidati koji su tim privatnim interesima odgovarali.”
Pravi intelektualni biser koji svjedo~i o akademskom nivou uni-
verzitetskog nastavnika i partijskog rukovodioca predstavqa sqede}a
re~enica: “Sukobqenosti su postale pojava, a manifestacije su ~ak anta-
gonisti~ke, pa ~ak dovode do mr`we i osvetoqubivosti. Ve} odavno u nas
kru`e pri~e da postoje grupe. To se osje}a, ali niko ne}e da ka`e koje su
to grupe, ko ih ~ini i ko su im lideri, jer ako postoje grupe, postoje i li-
deri grupa. Logi~no je zakqu~iti da postoje, jer ako postoje egoisti~ni
interesi i ako se vr{i pofrontovawe oko tih interesa, vjerovati je da
postoje i grupe, bez obzira da li su one formalno oformqene. Bitno je
da djeluju sa razli~itih pozicija. Smatramo da konferencija mora stvar
izvesti na~istac, do kraja je razjasniti, ocijeniti je, nazvati je pravim
imenom, utvrditi odgovornost, predlo`iti i preduzeti mjere.” I zaista,
Konferencija je tu “stvar izvela na~istac”. Dokraja je “razjasnila”. Na-
zvala je “pravim” imenom: Vojislav [e{eq. Ocijenila je: on je jedina
grupa i lider svih grupa, u isto vrijeme. Utvr|ena je wegova odgovornost
za podriva~ku djelatnost, predlo`ena mjera odstrawewa iz nastavnog
procesa, mjera koja je provedena muwevitom brzinom uz nemilosrdno kr-
{ewe brojnih ustavnih i zakonskih normi. U skladu s tim, a uz nemogu}-
nost da argumentovano odgovori na moje polemi~ke napise, predsjedava-
ju}i isti~e: “Duboko se moramo zamisliti nad tim da nismo reagovali na
pisawa u {tampi koja su imala duboku idejno-politi~ku pozadinu. Savez
komunista ne mo`e i ne smije ostati ravnodu{an pred ~iwenicom da ove
polemike objektivno poprimaju elemente nacionalizma.”
56
Ono {to dnevna {tampa nije zabiqe`ila, a {to je, siguran sam, vri-
jedno pa`we jeste podatak da je ve}ina u~esnika u diskusiji pomiwala u
negativnom kontekstu imena drugih qudi. Na primjer, prof. dr Desanka
Iki}, izme|u ostalog, isti~e: “Ja bih `eqela da ka`em, svjesna sam od-
govornosti jer sam upravo one prve dvije godine koje predstavqaju vrije-
me za koje donosimo ovdje kriti~ke ocjene, bila prodekan na Fakultetu
i ne stidim se toga {to sam na`alost morala ponekad da se ogradim od
stavova koji su i{li pod firmom dekanat.” (Dekan je tada bio Atif Pu-
rivatra.) Dekan, doc. dr Spasoje Pejovi}, kriti~ki je govorio o ukupnom
nau~nom radu nastavnika: “To {to zovemo naukom, tu prevladava funk-
cionalizam, ponekad i pragmatizam, do one vrste ekonomizma, a da ne go-
vorim komercijalizma itd.” Prof. dr Zlata Grebo napomiwe da se “tu
dolazi ponekad u situaciju da je te{ko govoriti. Lijepi se etiketa li~-
noga, onemogu}ava se objektivno da se iznesu ~iwenice, da se stupi u jed-
nu borbu, a s druge strane dovodi u jednu drugu opasnost, ne govoriti, ko-
ja je po meni jo{ opasnija i u kojoj le`i u osnovi oportunizam”. Du{an
Stani{i} na po~etku svog izlagawa izjavquje da na ovakvu priliku ~eka
“tri godine, kao na priliku da se na ovakvom jednom skupu obratim sa
onim {to sam imao da ka`em a {to sam ja, preko tri godine zaista, {to
sam u vi{e navrata u radu osnovnih organizacija govorio, samo izgleda
da ba{ nije imalo odjeka tamo u onim prostorima gdje se gradila na{a
politika i stavovi Saveza komunista na Fakultetu... Sama ova ~iweni-
ca da ve} tri godine mnogi od nas nisu imali prilike da se obrate ova-
kvom skupu vrlo je jasan pokazateq organizacionog i akcionog stawa Sa-
veza komunista na Fakultetu.” Stani{i} smatra da treba “da se postavi
pitawe odgovornosti za jedan izostali komunisti~ki anga`man svih nas
ovdje, i to svih struktura koje su tu bile odgovorne za taj politi~ki ko-
munisti~ki anga`man, ne u smislu nekih sankcija i toga, nego ba{ u smi-
slu da je to jedan momenat analize koji }e nam pomo}i da prevazi|emo sa-
da{wu situaciju... Ja bih postavio pitawe za{to se u ovom na{em mate-
rijalu ne postavqa na neki na~in odgovornost i Op{tinskog komiteta
koji je, kako se ka`e, koordinirao rad na{ih organizacija. Tu ima toli-
ko slabosti u na{em radu, da o~igledno da ne mo`e ni Komitet a da ne
izvu~e neke konsekvence... Ono... {to mi danas nastojimo da prevazi|emo
ove stvari, nalazimo danas neke nove forme koje do ju~e nisi mogao na-
}i, nije koincidencija {to je to povezano sa profesionalnim izmjenama
na ~elu Fakulteta i u Op{tinskom komitetu. To se sigurno mora pove-
zati... U ovom svom prethodnom sastavu Op{tinski komitet je neke
ozbiqne propuste napravio, {to nije reagovao na odre|ene simptome ko-
ji su se ovdje na na{em fakultetu javqali. Qudi su dolazili, diskutova-
li, ovaj drug \ulbi} je bio u vi{e navrata na Fakultetu ali nije zapa-
`ao ove simptome koji su sada eskalirali do ove mjere do koje su eskali-
rali. Nije se reagovalo na neke inicijative koje su sa na{e strane ovdje
na razne na~ine davane. Dakle, dozvoqavalo se reprodukovawe jednog
stawa punog protivrje~nosti koje je moralo na kraju da do|e do ovakvih
preloma do kojih je do{lo, pa ~ak su se obeshrabrivala neka tra`ewa”.
57
 Mo`da je posebno zanimqiv po~etak diskusije Bore Pi{tala: “Ovu
diskusiju shvatam kao neku vrstu kolektivne samokritike i duboko sam
uvjeren da se taj neki zaokret u raspolo`ewima dogodio ne{to prije
onih razgovora oko odre|enih tih tekstova... naro~ito oko onoga {to je
Vojo pisao. Jer qudi su odjedanput shvatili kuda mo`e sve to da dovede,
kakve to implikacije mo`e sve da ima. Ja se ne}u vra}ati na to {to se od-
nosi na Vojin tekst, mislim da su tu i kvalifikacije date, ali bih htio
da upozorim na ovo. Pamtim dobro 1968. godinu koja je ovdje bila jako bur-
na. Imali smo mi te nekakve junake i me|u nastavnicima i me|u studen-
tima. Mnogi su se otrijeznili, do{li su pameti, uglavnom su ostali u
kursu na{e Partije, {to je jako dobro. I mnogo {to{ta se sad doga|a, na
primjer u studentskoj {tampi, pa i studentskim glavama pomalo, naro~i-
to na dru{tvenim fakultetima, pomalo li~i na to... Prejaka je to rije~
nacionalizam. Mislim da je bli`e pameti ono {to je govorila Zlata o
odre|enim obiqe`jima koje objektivno vuku na taj teren”. U skladu s
onim o ~emu je prethodno govorio Stani{i}, Pi{talo je pomenuo: “Po-
stoje neki qudi, samozvani posrednici izme|u komiteta i partijskih in-
stanci i Partije. Prema tome daj da ukinemo mi te posrednike i da to bu-
de normalna komunikacija s jednim reprezentativnim partijskim tijeli-
ma na Fakultetu, koji }e provoditi politiku donesenu na partijskim or-
ganizacijama”. Pri kraju je rekao: “Pogledajte kad smo mi po~eli razgo-
varati, na primjer, o onim Kecmanovi}evim tekstovima. To bi bila
stvar koja bi se zavr{ila me|u nama. Onda je tu bilo nerazumijevawa, na-
pravila se od toga nekakva misterija, bilo je tu naravno i gre{aka u po-
stupku vo|ewa rasprave, onda je do{ao Vojo pa nas uvalio, nije to vi{e
samo problem ovoga, nego je to onda poprili~no prevazilazilo ove gra-
nice sarajevske, pa je probilo to odnos i drugih sredina i tako daqe... Mi
mo`emo govoriti da su te rasprave ubrzale razgovore i oko bitnih op-
{tih problema na na{em fakultetu”. (Izvode iz diskusija sam pravio na
osnovu magnetograma do kojeg sam do{ao privatnim kanalima, jer mi od-
govorni nisu omogu}ili zvani~an uvid.)
Diskusija Milana Gakovi}a je bila propra}ena burnim aplauzom. On
je na kraju rekao, ilustruju}i neka prisutna shvatawa: “Ako se meni neko
ne svi|a, ili ne{to nije po voqi, poku{avam da se doti~ni politi~ki dis-
kvalifikuje, a ne onim nekakvim normalnim. Do sada kod nas je jedno dese-
tak, petnaest, ako nije i vi{e bilo qudi partijski ka`wavanih i izbaci-
vanih iz Partije itd. Po~ev od studentskih nemira, pa pogledajmo te qude.
Vidje}emo da niko od tih qudi nije s onu stranu barikade. Niko od tih qu-
di, kako bih rekao, nije danas neprijateq. ^ak su na istaknutim dru{tve-
no-politi~kim funkcijama. Me|utim, prema svim tim qudima imali smo
i human odnos. Nikad i ni~iju egzistenciju nismo dovodili u pitawe. Me-
|utim, danas kod nas ima jednostavno da ~ovjek ka`e – ili ja ili on”.
Jasna Juri~i} je istakla da na Fakultetu “nisu bili isti kriteriju-
mi za sve qude”. Daqe je rekla: “Kadrovska komisija kod nas je... tijelo
Savjeta, dakle tijelo koje treba da pomogne Savjetu u odabirawu, odnosno
vo|ewu kadrovske politike. Me|utim, na`alost, to je javna tajna, da je
kadrovska komisija bila mjesto gdje su se donosile odluke, a ne razmatrao
58
materijal koji treba da ide na Savjet.” I wene posledwe rije~i su bile
propra}ene aplauzom: “Moju nacionalnost nisam birala ja, jer ja nisam
birala svoje roditeqe, ali to kakav }u biti ~ovjek, to ve} ne zavisi ni
od mojih roditeqa ni od sticaja okolnosti, to zavisi od mene, od moje
prirode i moga karaktera. Svi znate da svaki ~ovjek ima dvije mogu}no-
sti kako }e i}i kroz `ivot. Jedna je dignutih o~iju a druga oborenog po-
gleda. I jedno i drugo ima cijenu a svak od nas opredjequje se u skladu sa
svojom prirodom i svojim karakterom”. U diskusiji Joce Marjanovi}a,
izme|u ostalog se ka`e: “U referatu se isti~e da od 50 projekata koji su
na na{em institutu ra|eni, 20 projekata je vodio jedan ~ovjek (Stojan
Tomi} – nap. V.[., a meni se zamjera i zbog javnog izno{ewa negativnog
mi{qewa o wegovom nau~nom radu). A ostalih 30 – dvadeset qudi, na-
stavnika. Mi smo grdne pare dali za “Glosar” (tako|e Tomi}evo djelo –
prim. V [.). Eno ga stoji neupotrijebqen. Ne znam ko ga upotrebqava, da
li znaju studenti da stoji taj “Glosar”, tamo je u Institutu. To je ~isto
menayerstvo. Dovo|eni su qudi u ovoj reformi, kako se zove, stabiliza-
ciji, ide se na Savjetovawe u Rajsku dolinu, pro{le godine se ide na Sa-
vjetovawe u Stolac sa Poqacima (sve u organizaciji Fakulteta – prim.
V [.)...” Daqe, stav Stojana Tomi}a ovako glasi: “Komunisti Srbi tre-
ba prete`no da kritikuju komuniste Srbe, komunisti Hrvati treba pre-
te`no da kritikuju komuniste Hrvate, komunisti Muslimani treba pre-
te`no da kritikuju komuniste Muslimane itd.” To bi bila samo djeli-
mi~na ilustracija tvrdwe da moje mi{qewe o odre|enim pojavama na
Fakultetu dijele brojni ~lanovi kolektiva, a i da se me|usobno prili~-
no razlikuju u li~nom pristupu, te dokaz da je Op{tinski komitet kraj-
we jednostrano i tendenciozno pristupio ovoj problematici, smatraju-
}i da }e sve negativnosti biti otklowene mojom politi~kom i dru{tve-
nom likvidacijom i eliminacijom. Ono {to je posebno simptomati~no
je ~iwenica da je i ve}ina diskutanata koji su iznosili stavove sli~ne
mojim osje}ala potrebu da se bar s nekoliko re~enica solidari{e s od-
lukom Komiteta kako bi izbjegla prijetwi primjene sankcija koja je kao
Damoklov ma~ neprekidno visila nad glavom onih koji bi bilo {ta po-
zitivno o meni izrekli, posebno nakon izjave Vlade Sultanovi}a, tada-
{weg izvr{nog sekretara Centralnog komiteta Saveza komunista
Bosne i Hercegovine a sada{weg predsjednika Gradskog komiteta
Saveza komunista Sarajeva, u kojoj se s velikom dozom `u~i, netrpeqi-
vosti i mr`we ka`e: “Tvrdim slobodno ovdje s govornice ka`em, da na-
pisi Voje [e{eqa pripadaju po intonaciji najcrwoj opoziciji koju ovo
dru{tvo ima. To }u i dokazati ako bude potrebno.”
I pored svih kriti~kih ograda i obja{wewa, na licu mjesta je Nena-
du Kecmanovi}u zaprijetila opasnost od najte`e represije i najstro`e
kazne samo zato {to je wegova diskusija sadr`ala i sqede}e stavove: “Mi
smo danas ovdje govorili o Vojinoj odgovornosti. Nismo govorili o po-
stupcima ovog kolektiva prema Voji... Ovo ovdje tijelo mo`da to ne zna
dovoqno koliko bi trebalo da zna. Naime, da je Vojo [e{eq ~ovjek koji
je za dvije i po godine zavr{io Pravni fakultet, da... je vrlo mlad i ma-
gistrirao i doktorirao. Pazite, i {to je najva`nije, da je to ~ovjek ko-
59
ji je sa svim tim kvalifikacijama i tim godinama ~ekao da dobije radno
mjesto koje je objektivno zaslu`io... Mi nismo ni Oksford ni Kembriy
da bismo magistre i doktore nauka dr`ali u statusu asistenta –
pripravnika. Dobar dio odgovornosti sigurno pada i na Voju {to se to
nije brzo rje{avalo, {to je on kao i obi~no... mislio da je uvijek u pravu,
i{ao glavom kroza zid, pokazao mnogo netakti~nosti i netolerancije za
dogovore oko toga, ali je ~iwenica da je velika odgovornost i ovog kolek-
tiva {to wemu ~etiri godine ta stvar nije bila rije{ena. Nije mu bila
rije{ena za vrijeme jednog, za vrijeme drugog dekana, bilo je ovdje u ovoj
ku}i... qudi u nastavni~kim zvawima bez ijedne od tih kvalifikacija ko-
je on ima. Izme|u ostalog – pazite, prodekan za nauku u tom momentu bio
je ~ovjek koji nije imao ni magistarije ni doktorat nauka. Re}i }u vam
jo{ jednu stvar. Ja sam bio taj koji je Voji [e{equ u to vrijeme sugeri-
sao da se obrati i Gradskom komitetu i Centralnom komitetu, odnosno
drugu Nikoli Stojanovi}u. Ja sam bio taj – evo tu je Mi{o \onovi}, ko-
me sam se ja kao ~ovjeku u Centralnom komitetu zadu`enom... za univer-
zitet, obrazovawe itd. obra}ao da pomogne oko te ~itave stvari... Ja ne
`elim optu`ivati nikoga, samo je ~iwenica da se ni op{tinske, ni grad-
ske, pa ni te {ire strukture u tom momentu kad je Vojo [e{eq bio `r-
tva na{e nekorektnosti, da se te partijske strukture nisu tada umije{a-
le kao {to su sada intervenisale. Ja mislim da stvar treba i s te strane
pogledati, da bismo imali situaciju u cjelini pred o~ima a ne da bismo
nekako druga~ije postupili nego {to je postupqeno prema Voji. Ja }u vam
re}i jo{ jednu stvar, koja nije nimalo bezna~ajna, s punom odgovorno{}u
{to i govorim ovako... Ja sam joj svjedok bio, kao ~lan Komisije za wegov
izbor. Kad sam i{ao u Beograd imao sam ulogu u Komisiji koordinatora.
Pored mene u komisiji je bio kolega Mustafa Festi}. Ali ja sam dobio
ulogu kao najmla|i da vr{im koordinaciju pravqewa referata. Referat
je, izme|u ostalih, trebalo da potpi{e, odnosno da u pravqewu refera-
ta u~estvuje, prof. dr Smiqa Avramov iz Beograda, vrlo poznata, auto-
ritativan stru~wak za me|unarodno pravo i me|unarodne odnose itd.
Moram vam re}i da sam se tamo suo~io, kod te koleginice koju sam tad pr-
vi put u `ivotu vidio, znao sam je kao nau~nika, kao ime – suo~io se sa dva
dokumenta koja mi je ona pokazala. Jedan dokument gdje se na{ tada{wi
dekan (rije~ je o prof. dr Vladimiru \uri Deganu – prim. V.[.) u svoj-
stvu dekana obra}a – pazite, u svojstvu dekana obra}a woj sa molbom da se
ukqu~i u rad te Komisije i drugo pismo, privatno, sa istim potpisom,
gdje se taj isti ~ovjek woj obra}a sa privatnom li~nom molbom da ne pot-
pi{e taj referat sa tvrdwom da se radi o psihopati, informbirovcu,
klini~ki ludom ~ovjeku itd... Tu stvar Vojo [e{eq zna i sad svi malo
razmislite pod kakvim je on bio psihi~kim pritiskom sve to vrijeme i
sve te godine. Ja ni najmawe ne pravdam wegovu reakciju, najmawe je iko
mo`e opravdati u momentu kad je kona~no stvar wegova rije{ena. A ri-
je{ena je zahvaquju}i trudu ne samo mom i ne samo pojedinaca ovdje, nego
~itavog kolektiva. Jer za odluku o wegovom izboru nisam glasao samo ja,
nego je glasao i Omer Ibrahimagi} – ili nije bio na sjednici, izviwa-
vam se – ali u svakom slu~aju od prisutnih na sastanku, samo su bila dva
uzdr`ana glasa. Svi ostali bili su ’za’.”
60
Uzimaju}i u~e{}e u diskusiji, Hamdija Pozderac je prvo nadugo i na-
{iroko prepri~avao uvodni referat i teze za pripremu Konferencije,
uz obilato kori{}ewe standardne politikantske frazeologije, stavqa-
ju}i objektivnom posmatra~u do znawa koliki je raskorak izme|u op-
{tih principa za koje se verbalno zala`e i konkretnih ciqeva i inte-
resa koje poku{ava realizovati ne biraju}i sredstva. Osje}aju}i se po-
go|enim jer sam ga javno prozvao, preko sredstava javnog informisawa,
kao recenzenta Miqu{eve kwige za koju se ispostavilo da je najobi~ni-
ji plagijat, Pozderac se nije upu{tao u detaqe i konkretna pitawa. Jed-
nostavno me je svrstao u red neprijateqa socijalisti~kog dru{tva koji
djeluju sa razli~itih pozicija, implicite mi pripisuju}i nacionali-
sti~ke i {ovinisti~ke sklonosti. Dakle, svoju podsvijest nastoji pred-
staviti kao moju svijest, pa me tako diskvalifikovati. Evo kako izgle-
daju dijelovi wegovog ekspozea: “Objektivno neki napisi prema predvi-
|awima onih koji su takve tekstove pri`eqkivali trebalo je da budu jed-
na vrsta zapaqivog fitiqa koji }e upaliti eksploziju frontalnoj kri-
tici socijalisti~kog samoupravqawa, ustavne pozicije republika i po-
krajina i posebno BiH. Na `alost takvih planera, samo se [e{eq javio
da dâ svoj prilog legalizirawu takvih tendencija, dokazuju}i da je sve u
BiH zrelo za promjenu, i politika, i qudi, i linija Saveza komunista i
wena realizacija. Takav karakter [e{eqevog istupa nije raskrinkao
samo wega i wegovu politi~ku platformu, ve} i sve one koji se {peku-
lantski i neprincipijelno pona{aju i u pitawu [e{eqevog istupa i u
pitawu cijelog konteksta u kojem se ovakvi istupi ukqu~uju.” Tome sli-
jedi i optu`ivawe pojedinih univerzitetskih nastavnika za koje ka`e:
“Slu`e se metodom optu`ivawa za progone intelektualaca, onemogu}a-
vawe nau~ne misli i demokratskog dijaloga, i sam zahtjev za beskona~-
nim dijalogom oko svega i sva~ega naj~e{}e bez ikakvog argumenta (podv.
V.[.), pri ~emu je prisutan oblik pau{alnih ocjena, insinuacija, fal-
sifikata, predstavqa danas najjasniji vid liberalisti~ke varijante dje-
lovawa, tj. kritike i osporavawa na{e politike i sistema.” A upravo
Pozderac i u ovoj prilici pokazuje da mu je svojstveno istupawe bez ika-
kvog argumenta, uz davawe pau{alnih ocjena, slu`ewe insinuacijama i
falsifikatima. Ali on to sebi mo`e dozvoliti jer, umjesto snazi argu-
menata, pribjegava snazi mo}i i uticaja politi~kih funkcija koje oba-
vqa. Svako ko mu se pri tom suprotstavi, bilo s kojim razlogom ili mo-
tivom, neprijateq je socijalizma i okorjeli reakcionar. To je logika ra-
su|ivawa onih koji su humanisti~ki koncept socijalizma zamijenili na-
karadnom simbiozom staqinizma i orijentalnog despotizma, omotanom
u pla{t la`nog slobodarstva, te pozivawa na “pravu marksisti~ku kri-
tiku”. S tim u vezi, Pozderac dodaje: “A moram re}i da su neke struktu-
re i dijelovi tih struktura imuni i na takvu kritiku. Ja sam ~ak na ovom
Simpozijumu o dru{tvenoj kritici rekao da su i na takvu kritiku ogu-
glali ko magarac na batinu. Magare se mora tu}i da krene, ja imam osje-
}aj da mnoge treba tu}i da bi se bar preispitali {ta rade i {ta ~ine u
ovoj zemqi.” To je ogledalo intelektualnog nivoa sada{weg predsjedni-
ka Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. ^ak mu
61
se i sujeta probudila zato {to su oba wegova izlagawa ostala bez aplau-
za, a Konferencija je burno pozdravila diskusije Jasne Juri~i}, Milana
Gakovi}a i Nenada Kecmanovi}a. Reagovao je na sqede}i na~in: “Nama,
usput da vam ka`em, vi koji ste aplaudirali, a organizovani ste da apla-
udirate, nisu smetali 1968. ni fu}kawa kad smo izlazili na tribine, ni-
ti povici “silazi sa govornice – nema{ nam {ta kazati, ne}emo da te
slu{amo”, i tako daqe. Ipak, na{ao se neko ko }e i povla|ivati svakoj
Pozder~evoj rije~i, jer na tome i zasniva vlastite politi~ke pozicije.
Tako je Omer Ibrahimagi}, uprkos ~iwenici {to niko nije ni potvr|i-
vao Pozder~eve stavove, ako se ve} nije usu|ivao da im se suprotstavi,
svoje izlagawe zapo~eo sqede}im rije~ima: “Predlo`io bih da Konfe-
rencija prihvati ocjene druga Hamdije Pozderca jer mislim da je dao do-
bru ocjenu ideolo{kih implikacija i u vezi sa tekstovima i ideolo{ko-
politi~kih problema koji iz toga proizlaze za na{u organizaciju. Pa
bih predlo`io u tom smislu da Konferencija posebno taj dio diskusije
druga Hamdije Pozderca podr`i kao svoju vlastitu ocjenu.”
Ova Konferencija nije protekla onako kako je to Pozderac zami-
{qao. Zato je odlu~eno da se ona nastavi a da se u me|uvremenu odr`i
Zbor nastavnika komunista. Za taj zbor danima se temeqito pripremala
~itava delegacija iz Centralnog komiteta, GK i OK Saveza komunista,
a na ~elu joj je stajala Slavojka Jankovi}. Zbor je trajao trideset sati
(efektivno) i nije se razilazio sve dok prisutni nisu podlegli priti-
sku i ucjenama i “prihvatili” stav o mojoj idejno-politi~koj nepodobno-
sti za izvo|ewe nastave. Perfidnim obrtom staqinisti~ke logike smi-
{qeno je da neposredni izvr{ioci ovog stava, egzekutori, budu upravo
qudi koji su se naj~e{}e slagali s mojim pogledima i mi{qewima. Jedan
od wih, Du{an Stani{i}, koji je nedugo zatim izabran i za predsjednika
Akcione konferencije Saveza komunista, vide}i vjerovatno u tome {an-
su za obezbje|ewe politi~ke karijere kad mu je ve} propala nau~na (u zva-
wu asistenta je proveo ve} vi{e od dvadeset godina a jo{ nije ni dokto-
rirao ni magistrirao) koristio se svim sredstvima da partijski stav
{to prije sprovede, ne prezaju}i pri tom ni od najflagrantnijeg kr{e-
wa zakonskih propisa i ustavnih odredbi u pravima i slobodama ~ovjeka
i gra|anina. Nadao se Stani{i} da }e sli~nu podr{ku visokih partij-
skih instanci dobiti i pri rje{avawu slu~aja Muzafera Hayagi}a, ali
se grdno prevario. Politikantskim mo}nicima je iskqu~ivo bilo stalo
do za{tite obezbje|ewa vlastitih interesa i pozicija, a izgledalo je da
su im oni mojim napisima poprili~no uzdrmani pa se nisu mogli smirit
dok me ne onemogu}e. Kad je trebalo da se rasvjetle Hayagi}evi postup-
ci, u~estali su anonimni telefonski pozivi, ucjene i zata{kavawa, ta-
ko da se sada i sam Stani{i} na{ao u neobranom gro`|u, strepe}i od od-
mazde Hayagi}evih mo}nih za{titnika.
Iz nastave sam odstrawen u aprilu ove godine, ali se na razmatrawu
samog postupka odstrawivawa ovom prilikom ne}u zadr`avati, smatra-
ju}i da }e ubrzo uslijediti i sudski epilog, pa }e mnoge stvari, bar se na-
dam, postati jasnije i baciti dodatno svjetlo na djelatnost ove grupe bi-
rokratskih mo}nika i uzurpatora.
62
III
Razmotri}u sada pobli`e neke detaqe vezane za moju aktivnost kao
sekretara Osnovne organizacije Saveza komunista prve godine op{tena-
rodne odbrane iz 1978/79. {kolske godine, kojima “Drugarsko vije}e”, pri-
vidno, daje te`i{te u svom izvje{taju. U toku 1978. godine u fakultet-
skim osnovnim organizacijama Saveza komunista izvr{ena je organizaci-
ona transformacija u toku koje je, umjesto dotada{we ~etiri Omladinske
organizacije Saveza komunista, formirano {esnaest osnovnih organiza-
cija. Krajem oktobra i po~etkom novembra odr`ani su i konstituiraju}i
sastanci svih Omladinskih organizacija Saveza komunista na kojima su
izabrani novi sekretari i sekretarijati. U ponedeqak 20. novembra 1978.
predava~ Ilija Bradi}, dotada{wi predsjednik Akcione konferencije
Saveza komunista, u svojstvu ~lana Op{tinske konferencije Saveza
komunista Centar zakazao je sastanak svih sekretara i wihovih zamjeni-
ka na kome nas je informisao da vi{e ne postoji Akciona konferencija,
niti weno Predsjedni{tvo na nivou Fakulteta, te da se u skladu sa odred-
bama novog statuta Saveza komunista BiH osnovne organizacije moraju
{to vi{e osamostaliti i direktno povezati sa Op{tinskim komitetom.
Tada nam je Ilija Bradi} dao i neka uputstva za daqi rad i obavijestio
nas da je uputio Komitetu prijedlog da se u ciqu uspostavqawa novih ak-
cionih oblika povezivawa i saradwe svih osnovnih organizacija zakazu-
ju sastanci sekretara osnovnih organizacija koje bi sazivao i wima pred-
sjedavao predjsednik Komisije za dru{tvenu samoza{titu.
Dana 11. januara 1979. u Op{tinskom komitetu Saveza komunista Cen-
tar je odr`an sastanak sekretara osnovnih organizacija Saveza komu-
nista na{eg fakulteta i Vi{e {kole za socijalne radnike kojim su
predsjedavali dr Drago Bago, predsjednik Op{tinskom komitetu Saveza
komunista Centar, i mr Nijaz Durakovi}, izvr{ni sekretar u Komite-
tu. Izme|u ostalog, Durakovi} nas je tom prilikom informisao da je Op-
{tinski komitet odbacio prijedlog Ilije Bradi}a o koordinaciji rada
osnovnih organizacija Saveza komunista koju bi ostvarivao predsjednik
Komisije za dru{tvenu samoza{titu jer bi se time uveliko prekora~i-
la ovla{}ewa ovog tijela, a istovremeno da Bradi} ne mo`e i daqe osta-
ti predsjednik Odbora za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza-
{titu koji je organ Savjeta i na ~ijem ~elu treba da bude jedan od sekre-
tara OO Saveza komunista. Pored toga, u toku januara i februara odr-
`ano je nekoliko sastanaka svih sekretara OO Saveza komunista s pod-
ru~ja op{tine i gotovo na svakom sekretar Komiteta Hajrudin \ulbi}
nam je sugerisao da iznalazimo nove oblike akcionog povezivawa OO
Saveza komunista koji ne}e biti institucionalizovani i imati organi-
zacioni karakter. Sugestije su se uglavnom kretale u pravcu zakazivawa
tematskih konferencija koje ne}e imati bilo kakve stalne organe i ti-
jela i koje bi se zakazivale po potrebi. Poslije jednog zbora komunista
krajem februara na kome se ~itala neka informacija iz Centralnog
komiteta Saveza komunista Jugoslavije, sastali su se sekretari i zamje-
nici sekretara OO Saveza komunista na{eg fakulteta i tada smo se do-
63
govorili o oblicima i na~inima akcionog povezivawa i sporazumjeli se
da svaka ~etiri mjeseca po ~etvorica sekretara budu zadu`ena za saziva-
we konsultativnih sastanaka i wihovo pripremawe.
Ali u petak, 2. marta 1979. ujutro, na portirnici Fakulteta se poja-
vio oglas o odr`avawu “hitnog sastanka svih sekretara OO Saveza komu-
nista” u 12 sati, s potpisom “koordinator”. Petnaestak minuta prije dva-
naest sati sreo sam asistenta Milana Miqevi}a, jednog od sekretara OO
Saveza komunista, i pitao ga ko je zakazao sastanak sekretara i ko je taj
ko se naziva “koordinator”. Miqevi} mi je odgovorio da je wega Komisi-
ja za dru{tvenu samoza{titu odredila da bude “koordinator” i da }emo
o tome biti obavije{teni na sastanku sekretara. Sastanak sekretara je
otvorio prof. dr Omer Ibrahimagi} umjesto Ilije Bradi}a, za koga je
re~eno da je iznenada sprije~en. Ibrahimagi} nam je izlo`io da vi{e ne
postoji Akciona konferencija, niti weno Predsjedni{tvo, te da treba
izna}i nove oblike akcionog povezivawa. Rekao je da je to pitawe razma-
trala Komisija za dru{tvenu samoza{titu i da je zauzela stav da treba
formirati Koordinacioni odbor na nivou Fakulteta u koji bi u{li svi
sekretari OO Saveza komunista, a da se za predsjednika Odbora, odnosno
koordinatora, izabere Milan Miqevi}. Prvi sam se javio za rije~ i iz-
razio zaprepa{}enost nad poku{ajem Komisije za dru{tvenu samoza-
{titu da se bavi poslovima i pitawima za koja ona nije zadu`ena, te da
se name}e kao organ koji je iznad osnovnih organizacija Saveza komuni-
sta. Izjavio sam da je Komisija za dru{tvenu samoza{titu uzela sebi
previ{e za pravo, da je zakazala po pitawu obavqawa poslova koji su u
wenoj striktnoj nadle`nosti i izlo`io konkretne primjere za tu tvrd-
wu, a da istovremeno poku{ava da se postavi iznad OO Saveza komunista,
da u ime wih i umjesto wih poku{ava kreirati partijsku politiku, da ni-
kada do sada nije informisala osnovne organizacije o svome radu, te da
se jo{ nije ni transformisala u skladu sa organizacionim transforma-
cijama koje su izvr{ene formirawem {esnaest OO Saveza komunista.
Predlo`io sam da se ne prihvati sugestija Komisije o formirawu Koor-
dinacionog odbora ni izbor Milana Miqevi}a za koordinatora, te da se
odmah pokrene postupak za izbor nove Komisije za dru{tvenu samoza-
{titu koja bi stvarno bila zajedni~ki organ svih osnovnih organizaci-
ja, jer dosada{wa to o~igledno nije. Omer Ibrahimagi} mi je na to odu-
zeo rije~ i rekao da kvarim sastanak. Poslije toga za rije~ se javila asi-
stent Vlatka Krsmanovi} i podr`ala moju diskusiju, {to je s odobrava-
wem propratila ve}ina prisutnih. Ponovo sam dobio rije~ i zamjerio
Ibrahimagi}u {to poku{ava da nam nametne neke stavove i prijedloge
za koje je o~igledno da ih ne prihvatamo i protiv kojih je bila velika ve-
}ina prisutnih sekretara. Prije nego {to sam zavr{io, Omer Ibrahi-
magi} je rekao da `uri na neki drugi sastanak i jednostavno iza{ao. Mi
ostali smo se dogovorili da nastavimo razgovor i bez predsjedavaju}eg.
Izuzetak je bio doc. mr Muzafer Hayagi} koji je ustao i izjavio da ne}e
“da prisustvuje sastanku na kome se tako sa profesorima razgovara i im-
putira”, a aluzija je bila o~igledna. Na to sam odgovorio da se uop{te ne
64
mo`e govoriti o nekom imputirawu, te da se mi komunisti na partijskom
sastanku ne mo`emo dijeliti na profesore, asistente i studente.
Hayagi} je revoltirano napustio sastanak, ali se ubrzo vratio.
Tada smo se mi prisutni sekretari dogovorili da nastavimo sa sa-
radwom na onaj na~in na koji smo i po~eli, da zaka`emo tematsku konfe-
renciju i zadu`imo pojedine drugove za pisawe materijala, te da izradi-
mo tekst nacrta Odluke o formirawu nove Komisije za dru{tvenu samo-
za{titu koju bismo dostavili Komitetu i svim OO Saveza komunista.
Poslije toga smo, na osnovu dogovora svih sekretara, Vlatka Krsmano-
vi}, Ismet Grbo i ja obavili razgovore, prvo posebno s Nijazom Durako-
vi}em kao izvr{nim sekretarom u Op{tinskom komitetu Saveza komu-
nista, a poslije i s wim i s jo{ dvoje izvr{nih sekretara. U toku tih raz-
govora izvr{ni sekretari su na{ koncept akcionog povezivawa potvr-
dili kao ispravan, a i ponovo nam rekli da Ilija Bradi} vi{e ne mo`e
biti ni predsjednik Komisije za dru{tvenu samoza{titu ni predsjednik
Odbora za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu, a obje ove
funkcije je gr~evito dr`ao u nastojawu da {to vi{e prolongira nemi-
novnu smjenu. ^ak su nas, u pogledu formirawa nove Komisije za dru-
{tvenu samoza{titu i kritikovali {to smo predvidjeli da ta komisija
i daqe bude na nivou Fakulteta, {to samo po sebi predstavqa duplira-
we s Odborom za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu, nego
treba svaka OO Saveza komunista da formira svoju komisiju, s ~im smo
se slo`ili. U utorak 6. marta na sastanku sekretara smo utvrdili tekst
Nacrta odluke o zakazivawu tematske konferencije i tekst odluke o
formirawu nove komisije za dru{tvenu samoza{titu. Ali u srijedu 14.
marta Miqevi} nas je informisao da je razgovarao sa sekretarom Komi-
teta i da mu je sekretar \ulbi} rekao da na{a Akciona konferencija i
weno predsjedni{tvo jo{ postoje (iako je u wegovom sastavu ostao jo{
samo jedan ~lan – Ilija Bradi}), a Muzafer Hayagi} da je Nijaz Durako-
vi} na zahtjev sekretara Komiteta morao napisati izjavu da nije s nama
razgovarao i da nam nije rekao ono {to smo naveli. Svi mi ostali sekre-
tari smo na to zatra`ili da na na{ sqede}i sastanak do|e sekretar Ko-
miteta Hajrudin \ulbi} i da sva ta pitawa s wim raspravimo.
Slijede}i sastanak sekretara su zakazali za 19. mart 1979. Ilija
Bradi} i Fadila ^engi}, kao na{i delegati u Op{tinskoj konferenci-
ji Saveza komunista, i Muharem Kreso, ne znam u kom svojstvu. Sastanku
je prisustvovao Hajrudin \ulbi} i rekao da je on obavije{ten da ima
problema u na{im OO Saveza komunista, da su se pojavile te{ko}e u ra-
du Komisije za dru{tvenu samoza{titu, da ona s te{ko}ama obavqa svoj
posao, da su iskrsle te{ko}e i po pitawu transformacije oblika akci-
onog povezivawa itd. Milan Miqevi} i Ilija Bradi} su poku{ali da
nekorektno i neistinito interpretiraju sve ono {to se do tada zbivalo,
pre}utkuju}i ili pori~u}i svoje ranije stavove i istupe s o~iglednom
tendencijom da poku{aju prikazati da Vlatka Krsmanovi} i ja nastoji-
mo podriti rad partijske organizacije i da mi konstantno prouzrokuje-
mo sve te{ko}e, {to je energi~no demantovano od strane svih prisutnih
sekretara OO Saveza komunista. Poslije du`eg razgovora, uvidjev{i da
65
se ne mogu nametnuti verzije Ibrahimagi}evih pulena, Hajrudin \ulbi}
je predlo`io da usvojimo zakqu~ak da ni po jednom pitawu nije bilo pro-
blema, da su ispale neke nejasno}e o kojima se mi ranije nismo mogli spo-
razumjeti, da su one sad otklowene, i da napokon treba da pristupimo
pripremawu tematske konferencije.
U me|uvremenu je Ilija Bradi} tra`io od nekoliko sekretara OO
Saveza komunista da napi{u izjavu o svom u~e{}u na sastancima sekre-
tara koje smo imali, od Vlatke Krsmanovi} je ultimativno zahtijevao da
se ubudu}e ne mije{a u ove diskusije (na to je V. Krsmanovi} pristala pa
je zauzvrat po~ela da u`iva izvjesne beneficije kao protivuslugu – bila
je prvo upla{ena pa onda kupqena), jer }e “neki qudi sigurno biti izba-
~eni iz Partije i otjerani s Fakulteta”, s jasnom aluzijom na mene, a od
studenta Dragana Le~i}a da odstupi od svojih stavova jer }e u protivnom
biti iskqu~en iz Saveza komunista. Ina~e je Komisija za dru{tvenu sa-
moza{titu, koja ni do kraja aprila nije osnovne organizacije informi-
sala o svome radu, sa~inila i tajnu listu idejno-politi~ki nepodobnih
radnika na{eg kolektiva i dostavila je Komitetu u sklopu procjene po-
liti~ko-bezbjednosne situacije, upu}uju}i istu procjenu na raspravu u
OO Saveza komunista, ali u izmjewenoj verziji, bez pomiwawa bilo kog
imena. Ina~e, u Komisiji za dru{tvenu samoza{titu glavnu rije~ je vo-
dio Omer Ibrahimagi} a prete`ni broj wenih ~lanova su bili wegovi
poslu{nici, tako da je preko tog organa bio u stawu sprovesti gotovo sve
{to je zamislio.
Poslije svega toga, 23. marta 1979. prof. dr Hasan Su{i}, prof. Du-
{an Dozet i prof. Ivica Mili}evi} obavili su sa mnom jedan razgovor
kroz koji su me informisali da je odr`an sastanak na kome su u~estvova-
li najodgovorniji qudi Fakulteta: prof. dr Atif Purivatra, prof. Du-
{an Dozet, prof. dr Hasan Su{i}, prof. dr Omer Ibrahimagi}, prof.
Ivica Mili}evi} i predava~ Ilija Bradi}, te da su zakqu~ili, poslije
duge i iscrpne diskusije, da ja vi{e ne mogu ostati na Odsjeku za op{te-
narodnu odbranu ni na Fakultetu pod motivacijom da sam negativno uti-
cao na me|uqudske odnose i tako onemogu}io svaki konstruktivan rad i
na Odsjeku i na Fakultetu, ne navode}i nikakvu konkretnu argumentaci-
ju. Ponudili su mi da sam podnesem otkaz, a da }e se oni pobrinuti da za
mnom ne po|u nikakve negativne karakteristike i da }e mi na}i priklad-
no radno mjesto u nekom institutu ili negdje drugdje gdje bih se mogao ba-
viti pravom. Ako takvu odluku ne prihvatim, zaprijetili su mi da }u sno-
siti sve negativne posqedice. Razumije se da tu wihovu odluku nisam
prihvatio i to sam im odmah i rekao. U sklopu svega onoga {to se tih ne-
koliko mjeseci de{avalo na na{em Fakultetu mo`da bi se i mogla obja-
sniti li~na motivacija pomenutih qudi, ali mi je ostalo nejasno koje je
to tijelo koje je jo{ tada odlu~ilo da moram oti}i s Fakulteta: nije to
bio ni Savjet Fakulteta, ni Nau~no-nastavno vije}e, ni Aktiv radnika-
komunista, ni Disciplinska komisija ni Kadrovska komisija. Bilo je to
upravo jezgro grupe otu|ene politi~ke mo}i kojom su rukovodili preve-
jani muslimanski nacionalisti kao {to su Purivatra, Su{i} i Ibrahi-
magi}, kojima su se prikqu~ivali i pripadnici drugih nacionalnosti u
66
te`wi za obezbje|ewem li~ne koristi i ostvarewem karijeristi~kih
ciqeva kroz slu`ewe ovim panislamskim fanaticima kojima je potre-
ban paravan i formalan dokaz pridr`avawa principa ravnomjerne na-
cionalne zastupqenosti u svim organima i tijelima.
Devetog maja 1979. odr`an je sastanak OO Saveza komunista prve go-
dine Odsjeka za op{tenarodnu odbranu. Na dnevnom redu je bilo razma-
trawe procjene politi~ko-bezbjednosne situacije na Fakultetu koju je
dostavila Komisija za dru{tvenu samoza{titu, te izvje{taja o dotada-
{wem radu Komisije za dru{tvenu samoza{titu i Odbora za op{tena-
rodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu. Nakon diskusije u kojoj je u~e-
stvovao ve}i broj ~lanova Saveza komunista i u kojoj je, izme|u ostalog,
istaknuto da u Procjeni postoje neke neprihvatqive kvalifikacije i
tendenciozna, neta~na i zlonamjerna interpretirawa aktuelnih zbiva-
wa na Fakultetu, te, u toku koje su izre~ene ozbiqne kriti~ke primjed-
be na rad Komisije za dru{tvenu samoza{titu uop{te, a su{tinske za-
mjerke na pona{awe nekih wenih ~lanova posebno, OO Saveza komu-
nista prve godine Odsjeka za op{tenarodnu odbranu, a tako su u~inile i
neke druge OO Saveza komunista, je jednoglasno donijela odluku da se
zahtijeva od sekretara Aktiva radnika komunista doc. dr Milana Gako-
vi}a, koji je ina~e prisustvovao sastanku OO Saveza komunista i u~e-
stvovao u diskusiji, da hitno zaka`e sastanak Aktiva na kome bi, izme|u
ostalog, bila razmotrena i procjena politi~ko-bezbjednosne situacije i
izvje{taji o radu Komisije i Odbora, prije nego se ponovo dostave u Op-
{tinski komitet, s obzirom da su pitawa i problemi o kojima se govori
u Procjeni u najve}oj mjeri vezani za rad komunista nastavnika i radni-
ka. Me|utim, sjednica Aktiva, iz tako|e nerazumqivih razloga, nikada
nije odr`ana. Odr`avawe je sprije~io Hajrudin \ulbi} i ~ak je tra`io
odgovornost Milana Gakovi}a zbog odr`avawa prethodne sjednice Ak-
tiva, nekoliko mjeseci ranije, jer je, po wegovim rije~ima, to oblik po-
vezivawa koji je u suprotnosti s novim Statutom Saveza komunista BiH.
Tri godine se te sjednice ne}e odr`avati, da bi onda prva bila zakazana
u januaru ove godine radi zauzimawa stava o mojoj idejno-politi~koj po-
dobnosti, ali pod izmjewenim imenom: sada je to Zbor radnika komuni-
sta (ista forma rada, samo naziv druga~iji).
O svim ovim zbivawima sam jo{ 11. juna 1979. pismeno, predstavkom
na petnaest kucanih strana, informisao Gradski komitet Saveza komu-
nista Sarajeva. Na predstavku mi nikada nije odgovoreno, a sada me Op-
{tinski komitet progla{ava glavnim krivcem za sve tada{we negativ-
nosti i slabosti. Postavqa se, po logici stvari, pitawe za{to jo{ pri-
je tri i po godine nisam pozivan na odgovornost, ako sam bio kriv. Sva
ta zbivawa iz 1979. godine odvijala su se u vrijeme pokretawa inicijati-
ve i procedure za izbor novog dekana. Tradicionalno na ovom fakulte-
tu sve poslove okon~aju uska tijela i grupe, u prvom redu Kadrovska ko-
misija (u pro{irenom sastavu, ukqu~uju}i sve sekretare OO Saveza
komunista), pa se gotov prijedlog servira Nau~no-nastavnom vije}u, Zbo-
ru radnika i Savjetu fakulteta, a uz to se on obavezno potkrjepquje
stvarnom ili izmi{qenom podr{kom vanfakultetskih politi~kih
67
faktora, kako bi se unaprijed eliminisalo svako eventualno protivqe-
we “izborne baze”. Tako se mistifikuje rad tih u`ih organa, {to izazi-
va dodatnu nervozu u kolektivu i ostavqa mnogo prostora za manipulisa-
we. Ve}ina sekretara OO Saveza komunista i ogromna ve}ina ~lanova
kolektiva bila je protiv ponovnog izbora dr Atifa Purivatre na funk-
ciju dekana, {to je zagovarano od strane Kadrovske komisije i Komisije
za dru{tvenu samoza{titu. U utorak, 22. maja 1979. odr`an je sastanak se-
kretara na kome je Hajrudin \ulbi} rekao da treba samo da se dogovori-
mo o “na~inu postupka, {ta ko treba da radi, o kriterijima i principi-
ma kojih bi se trebali pridr`avati nadle`ni organi” prilikom izbora
novog dekana, pa je odjednom insistirao da nije rije~ o izboru nego o re-
izboru. Kako nas nije uspio privoqeti da podr`imo Purivatrin rei-
zbor, da mu ne bismo dokraja pokvarili planove, \ulbi} je kategori~ki
zahtijevao da “Kadrovska komisija bude prvi organ koji }e pomiwati
konkretna imena kandidata.” Wegove rije~i sam doslovno pribiqe`io.
Rekao je: “Aktiv s tim nema ni{ta. Kad se ti~e konkretnih kadrovskih
rje{ewa, Savez komunista i wegovi organi ne mogu o tome razgovarati.”
Insistirao je da se ide samo na one organe gdje se Purivatri mo`e obez-
bijediti podr{ka. Sam Atif Purivatra, koji je prisustvovao sjednici,
rekao je: “Shvatawe jednog malog broja qudi je da je Kadrovska komisija
preuzela vi{e kompetencija nego {to je mogla”, pa tome dodao, “vjero-
vatno Kadrovska komisija nije najboqe obavqala sve svoje funkcije jer
se pla{ila prigovora.” I “Drugarsko vije}e” mi je zamjerilo da sam
osporavao izvjesna prava Kadrovskoj komisiji.
Me|utim, jo{ 11. januara 1979. godine Aktiv komunista radnika
Fakulteta politi~kih nauka usvojio je, izme|u ostalih, i sqede}i zakqu-
~ak (broj 2, poglavqe 3): “Neophodno je da Aktiv razmotri kako i na ka-
kav na~in se kod nas u posledwe vrijeme ostvarivala kadrovska politi-
ka. Tu, prije svega, mislimo na proceduru kod izbora nastavnika i sarad-
nika. Smatramo da su prevelika ovla{tewa data Kadrovskoj komisiji.
Mislimo da kod izbora nastavnika i saradnika treba da u prvom redu od-
lu~uju vije}a odsjeka i Nastavno-nau~no vije}e. Isto je tako potrebno da
Aktiv razmotri i utvrdi ko treba da predla`e qude za upravne i samou-
pravne funkcije, kao i u rukovodstva Saveza komunista i druge dru{tve-
no-politi~ke organizacije na Fakultetu. Opet smatramo da to ne mo`e
biti Kadrovska komisija. Mislimo da je najzgodnije da to bude Aktiv po-
{to on obuhvata uglavnom ~itav kolektiv. Kadrovska politika treba da
se ostvaruje {to demokratskije i kolektivnije.” Zato {to sam se dosqed-
no zalagao za sprovo|ewe ovog partijskog stava, pozvan sam na odgovor-
nost, a to nije u~iweno s qudima koji su ga na sve mogu}e na~ine zaobila-
zili, kr{ili i la`no prikazivali kao stav male grupe qudi (mada je jed-
noglasno usvojen od strane svih radnika ~lanova Saveza komunista). ^ak
je Kadrovska komisija, da bi se {to boqe rasporedili pripadnici grupe
Purivatra–Ibrahimagi} i {to vi{e pozicija zaposjeli, izradila novi
plan raspodjele nastavnika po odsjecima, nikoga ne konsultuju}i. Prera-
spodjela nikada nije prihva}ena ni na jednom kompetentnom organu, ali
je ipak, perfidnim metodama, djelimi~no sprovedena kako bi se bar ne-
68
ki nastavnici eliminisali sa odsjeka na kom smetaju. Tako je doc. dr Mi-
lan Gakovi}, bez svog znawa i pristanka, jednostavno premje{ten na Od-
sjek za `urnalistiku.
Tim povodom prof. dr Joco Marjanovi} je na sjednici Nau~no-
nastvnog vije}a od 24. maja 1979. pro~itao izjavu koja je integralno une-
sena u zapisnik i iz koje }u citirati najinteresantnije dijelove. Marja-
novi}, pored ostalog, ka`e: “Na svim gotovo odsjecima ova odluka Ka-
drovske komisije nije prihva}ena. Ova inicijativa Kadrovske komisije
nosi naslov “Prijedlog sastava nastavnog osobqa odsjeka”. Ako je ne{to
prijedlog, onda se po wemu ne mo`e odlu~ivati. Me|utim, pojedini na-
stavnici su ve} dobili pozive, bili pozvani da po ovom prijedlogu u~e-
stvuju u radu odsjeka. No, pravi problem nije samo u tome. Rije~ je o iz-
vje{taju Komisije za samoza{titu, u kojem se mi{qewa i stavovi nastav-
nika po ovom prijedlogu unose kao pojave koje zabriwavaju. Tamo stoji ka-
ko u konstituisawu odsjeka i raspore|ivawu nastavnika ima pote{ko}a,
nerazumijevawa, te stalnog odlagawa, a kod pojedinih nastavnika ~ak i
otpora. Navodim kako sam biqe`io za vrijeme ~itawa izvje{taja o bez-
bjednosnoj situaciji ili procijeni situacije. U ~ije to ime i po kakvom
osnovu ima Komisija pravo da tako {ta zakqu~uje? Je li to ona brani mi-
{qewe Kadrovske komisije i wen prijedlog, koji nije dobio podr{ku ni
na jednom odsjeku? Kakva je to praksa? Zna~i li to da je mi{qewe ve}i-
ne kolektiva zabriwavaju}a pojava za bezbjednosnu situaciju?... Protiv
~ega i protiv koga otpor. Osim ako Komisija nema samo woj znana i po-
znata pona{awa, mi{qewa i izjave nastavnika. Me|utim, stavovi su ve-
oma jasni bili. Nisu li to bili stavovi gotovo cijelog kolektiva na ova-
kvu jednu neobrazlo`enu i u krajwoj liniji proizvoqnu odluku Kadrov-
ske komisije... Ali, za pravo razumijevawe motiva “raspodjele” nastavni-
ka po odsjecima, kao i “raspodjele” na spoqne i unutra{we, mo`e da po-
slu`i prvobitni prijedlog, koga je podnio drug Purivatra Komisiji. On
je za mene veoma, veoma indikativan.
U vezi sa izvje{tajem Komisije za samoza{titu du`an sam da uka`em
na sqede}e. U izvje{taju Komisije za samoza{titu se tvrdi kako antisa-
moupravnih i antisocijalisti~kih pojava nema osim {to pojedini komu-
nisti, te sekretari OO Saveza komunista {ire glasine o tome da su se
pravili spiskovi moralno-politi~ki nepodobnih ~lanova kolektiva,
te da to izaziva zabunu, pometwu i unosi nemir. Ali na jednom sastanku
Komisije Milan Miqevi} je izjavio da se imena ne}e ~itati. To mi je iz-
ri~ito rekao drug Milan Gakovi}, u prisustvu druga [efka Me|edovi-
}a. ^ini mi se da nije potreban nikakav komentar na ovakav rad i pona-
{awe Komisije. Meni ostaje da se upitam: pa s kim mi to ovdje `ivimo i
radimo. Tome mogu da dodam jo{ i sqede}e. U izvje{taju se ka`e kako ni-
je zapa`eno djelovawe neformalnih grupa i drugih antisocijalisti~kih
pojava. Ali, koliko me sje}awe nosi, odmah iza te re~enice se sa frazom
“me|utim, ima pojedinaca...” govori o raznim pojavama. Iz teksta re~e-
nica koje slijede, Komisija razne rasprave, a konkretno povodom raspo-
djele stanova, upravo kvalifikuje kao zabriwavaju}e za bezbjednosnu si-
tuaciju, dakle, kao antisamoupravne i tome sli~no.
69
 Li~no sam stekao uvjerewe, slu{aju}i ovaj izvje{taj, da se gotovo
svaka kritika, svaka rasprava u kolektivu, ukoliko ide ili dolazi u kon-
troverzu sa mi{qewima ~lanova Komisije, kvalifikuje kao negativna i
antisamoupravna i antisocijalisti~ka.
Mo`e mi se postaviti pitawe za{to o ovim problemima nisam govo-
rio na sastanku OO Saveza komunista. Na sastanku nisam o tome govo-
rio, budu}i da je zakqu~eno da se o izvje{taju Komisije povede rasprava
i na Aktivu Saveza komunista. Me|utim, neki dan mi je sekretar Akti-
va saop{tio stav sa sastanka sekretara OO Saveza komunista da o tome
nema {ta da raspravqa Aktiv Saveza komunista. Tako|e mi se mo`e re-
}i, pa {to sad pokre}em, i to na Vije}u, ova pitawa. Moram da izjavim da
sam na pro{lom sastanku Aktiva do{ao do nekih zakqu~aka. Ta~nije, ta-
da sam vidio kako i na koji na~in zagovornici integracije (rije~ je o po-
ku{aju integracije s vi{om socijalnom {kolom u kojoj je grupa Puriva-
tra–Ibrahimagi} vidjela neke svoje privatne interese – nap. V.[.) vr{e
manipulacije i slu`e se metodom pritisaka, prijetwi i uno{ewa pomet-
we u kolektiv. Eklatantan primjer je onaj famozni “Aneks...” (materijal
za koji se nije moglo utvrditi ko ga je pisao i distribuirao – prim. V.[.)
podijeqen na sjednici Aktiva. Me|utim, daleko drasti~niji je slu~aj sa
odlukom drugova Purivatre, Bradi}a i Ibrahimagi}a da sugeri{u dru-
govima sa Odsjeka op{tenarodne odbrane da Vojo [e{eq “dobrovoqno”
napusti Fakultet.
Svemu ovome moram dodati i sqede}e. Uvjerio sam se iz razgovora sa
sekretarom Op{tinskog komiteta da je Op{tinski komitet, najbla`e
re~eno, jednostrano obavje{tavan. To se najboqe vidi i po tome kako je i
na koji na~in sekretar Op{tinskog komiteta drug \ulbi} obavije{ten
o toku rasprave, wenom karakteru na pro{lom sastanku Aktiva Saveza
komunista.
Prema tome, u interesu `ivota i rada na{eg kolektiva, nas sviju, u
interesu komunisti~kih i me|uqudskih odnosa kod nas uop{te, predla-
`em da “~im prije” odr`imo sastanak Aktiva, te da se osvrnemo na ove
probleme.
Na kraju bih izjavio i sqede}e. Nemojmo iz formalisti~kih razlo-
ga da onemogu}imo razgovor o izvje{taju Komisije za samoza{titu, kao i
razgovor o drugim pitawima. Nemojte me dovoditi u situaciju da se obra-
}am nadle`nim samoupravnim dru{tvenim i dr`avnim organima, ili
organima Saveza komunista. Ja sam ~vrsto uvjeren da mo`emo o svemu
ovome mirno, drugarski i komunisti~ki otvoriti raspravu i dogovori-
ti se. Jer to je prije svega od vitalnog zna~aja za rad nas svih, na{eg Fa-
kulteta.” Diskusiju dr Joce Marjanovi}a izri~ito su podr`ali prof. dr
Zlata Grebo, prof. dr Desanka Iki}, prof. dr Mustafa Festi}, prof. dr
Nenad Kecmanovi} i student Mladen Kapisoda. U zapisniku se mo`e
pro~itati sqede}i zakqu~ak: “Nau~no-nastavno vije}e je jednoglasno za-
kqu~ilo da dekan prof. dr Atif Purivatra upozna sekretara Aktiva dr
Milana Gakovi}a da je stav Nau~no-nastavnog vije}a da se hitno zaka`e
Aktiv radnika-komunista Fakulteta politi~kih nauka i da se o tome
70
obavijesti Op{tinski komitet, i to najkasnije u toku sqede}e nedjeqe.”
A sjednice Aktiva nema, pa nema, nema je pune tri godine, sve do januara
1982. Bez obzira na to {to su i sami glasali da se zahtijeva sazivawe Ak-
tiva, Purivatra i Su{i} su se potrudili, odmah nakon sjednice, da do ta-
kvog sastanka uop{te ne do|e, jer bi wihova grupa na wemu bila u neza-
vidnoj poziciji, usamqena i na udaru razlo`ne kritike.
U zapisniku sa sastanka Osnovne organizacije Saveza komunista 1.
godine Odsjeka za op{tenarodnu odbranu, odr`anog 9. maja 1979. godine
pod prvom ta~kom dnevnog reda “Razmatrawe prijedloga Procjene poli-
ti~ko-bezbjednosne situacije” stoji sqede}e: “Drug Milan Gakovi} je
pro~itao prijedlog Procjene politi~ko-bezbjednosne situacije, koji je
izradila Komisija za dru{tvenu samoza{titu.
Drug Vojislav [e{eq postavio je pitawe povodom ocjene Komisije
da se na Fakultetu {ire glasine o nekakvim spiskovima nepodobnih rad-
nika Milanu Gakovi}u. O kakvim se listama radi, ko ih je pisao, a u pri-
jedlogu Procjene stoji da su u to umje{ani neki sekretari osnovnih or-
ganizacija Saveza komunista na Fakultetu politi~kih nauka.
Milan Gakovi}, odgovaraju}i na pitawe, rekao je da su u prvoj verzi-
ji procjene pomiwana imena pojedinih qudi, a da su kasnije na sugestiju
Komiteta ona izba~ena.
Vojo [e{eq je u svojoj diskusiji rekao da se ne navodi da su svi nor-
mativni akti doneseni pred sam kraj zakonskog roka, da nisu usagla{eni,
te da su neke wihove odredbe problemati~ne, kao “radnici ostvaruju svo-
ja prava”, stoji u Procjeni, zatim pi{e da nije zapa`eno djelovawe ne-
formalnih grupa, a o~igledno je da takvog djelovawa ima. Prvi put ras-
pravqamo o izvje{tajima Komisije za dru{tvenu samoza{titu. Podjela
stanova na fakultetu bila je neregularna. U procjeni stoji da nema for-
malizma u radu samoupravnih organa, me|utim, toga ima, i to mnogo.
Primjewuju se principi u kadrovskoj politici, stoji u Izvje{taju, a u
praksi je sasvim druk~ije. U procjeni stoji da ima pojedinaca koji naru-
{avaju jedinstvo Saveza komunista, da su pojedini sekretari podr`ali
takvu koncepciju, me|utim, ne navodi se koji su to sekretari i na koji na-
~in su podr`avali takvu koncepciju, niti kakva je to koncepcija. Pred-
la`e se da se prije usvajawa Procjene ova pitawa ra{~iste na Aktivu
radnika-komunista.
Verica Mila{inovi} je u svojoj diskusiji rekla da u cjelosti podr-
`ava diskusiju Vojislava [e{eqa i da Aktiv radnika komunista Fakul-
teta treba hitno da se sazove.
Milan Gakovi}: o procjeni politi~ke bezbjednosti treba u svakom
slu~aju da raspravqa Aktiv radnika komunista na Fakultetu.
Desanka Lalovi} je u svojoj diskusiji istakla da u cjelosti ovo mora
i}i obavezno na Aktiv.
Stevan Aranyi}: dobro je {to smo i mi studenti upoznati sa ova-
kvom i situacijom na fakultetu, jer bi to morao biti ujedno i na{ pro-
blem.
Mirko @ivadinovi} je istakao da kompletan materijal treba da ide
na Aktiv radnika. Treba vidjeti ko je kriv, a ko nije kriv.
71
 Nakon diskusije jednoglasno je odlu~eno da se zahtijeva hitan sasta-
nak Aktiva radnika komunista Fakulteta i da se postavi procjena poli-
ti~ko-bezbjednosne situacije na fakultetu na dnevni red prije nego {to
se ponovo dostavi Komitetu.”
O~igledno je da sam u to vrijeme imao mi{qewe identi~no mi{qewu
velike ve}ine ~lanova kolektiva i stavovima partijske organizacije, i
da sam, shodno tome, razvijao svoju cjelokupnu dru{tveno-politi~ku ak-
tivnost. Kad se zna sva ova pozadina, kako onda djeluju navodi iz Izvje-
{taja “Drugarskog vije}a”: “U razgovorima o kompleksu pitawa koja obu-
hvataju djelovawe i pona{awe Vojislava [e{eqa u okviru dru{tveno-
politi~kih, samoupravnih i stru~nih organa i organizacija na
Fakultetu politi~kih nauka, Drugarsko vije}e je po{lo, izme|u ostalog,
od ocjene wegovog djelovawa i pona{awa iznijetog u procjeni politi~ko-
bezbjednosne situacije na Fakultetu politi~kih nauka iz aprila 1979. go-
dine. (To je, dakle, ona verzija koja nikada nije verifikovana ni na jednoj
OO Saveza komunista – verzija s navedenim imenima, nap. V.[.). U pro-
cjeni se isti~e da je [e{eq napadao Predsjedni{tvo Akcione konfe-
rencije Saveza komunista, Komisiju za dru{tvenu samoza{titu i Odbor
za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu Fakulteta.” Daqe se
ka`e: “Na sastancima OO Saveza komunista prve godine narodne odbra-
ne, ~iji je sekretar bio, kao i na sastancima sekretara OO Saveza komu-
nista kao obliku koordinirawa aktivnosti partijskih organizacija na
Fakultetu, [e{eq je isticao da su ova tijela nelegalna i da wihovi ~la-
novi manipuli{u Savezom komunista na Fakultetu. Iako je kao sekretar
OO Saveza komunista znao da je odlukom Op{tinskog komiteta utvr|eno
da na fakultetima postoje jedinstvene komisije za dru{tvenu
samoza{titu on je uporno insistirao i djelovao na tome da svaka OO
Saveza komunista formira svoju komisiju za dru{tvenu samoza{titu.” A
upravo u to vrijeme je stigla instrukcija da se ide na formirawe komisi-
ja na svakoj OO Saveza komunista da se ne bi duplirale funkcije s fakul-
tetskim odborima za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu. U
izvje{taju se la`no predstavqa moja izjava povodom suo~ewa sa izvr{nim
sekretarima. ^ak se ka`e: “[e{eq je uzmaknuo”. Da bi mogli u {to la-
`nijem svjetlu predstaviti moj razgovor s “Drugarskim vije}em”, nadle-
`ni mi i nisu dozvoqavali uvid u magnetogram sa sjednica. Nekorektno
se interpretiraju i moje izjave povodom pisawa kriti~kih tekstova o Pu-
rivatrinom i Su{i}evom istupu na skupu o “Zelenoj kwizi”. Poku{ava
se moja motivacija objasnisti li~nim razlozima i mr`wom prema tim qu-
dima. Kod mene nikakva mr`wa ne postoji. Jednostavno, principijelnu
borbu koju sam godinama vodio protiv muslimanskih nacionalista i pa-
nislamisti~ke ideologije i wihovih eksponenata u svojoj radnoj sredini,
prenio sam na publicisti~ko-teorijski plan. A tu sam se suo~io s istim
onim metodama pritisaka i politi~ke manipulacije koje sam iskusio na
Fakultetu, samo {to se oni sad pojavquju u mnogo `e{}oj formi.
Prije prelaska na daqu analizu, ovdje }u dati preglede sastava i ve-
ze ove konkretne nacionalisti~ke grupe s kojom sam se prevashodno ide-
olo{ki sukobio. Na Fakultetu je ~ine prof. dr Omer Ibrahimagi},
72
prof. dr Atif Purivatra, prof. dr Hasan Su{i}, mr Ismet Grbo, doc.
Neyad Hayidedi}, doc. mr Muzafer Hayagi}, prof. mr Muharem Kreso.
Povremeno im se u wihovoj aktivnosti prikqu~uju doc. dr [efko Me|e-
dovi}, mr Mujo Slatina, mr Adila Kreso-Pa{ali} i Srebrenka Vi|en.
Radi ostvarewa li~nih karijeristi~kih ambicija i materijalne koristi
s grupom se naj~e{}e solidari{u prof. dr Stojan Tomi}, prof. Du{an
Dozet, prof. Ivica Mili}evi}, Milan Miqevi}, Vlatka Krsmanovi} i
prof. dr Qubomir Cvijeti}. Grupa na Fakultetu uglavnom nastoji pri-
kriti ideolo{ka stremqewa i nacionalisti~ku orijentaciju. Sve se
svodi na borbu za pozicije mo}i i uticaja, dovo|ewe svojih qudi, mani-
pulisawe studentima, prikrivawe i zata{kavawe skandala u koje pojedi-
ni weni pripadnici upadaju itd. Pri tom se ona lako raspoznaje po stal-
nom zakliwawu u Partiju, ideale revolucije, bratstvo i jedinstvo, soci-
jalisti~ko samoupravqawe i sli~no. Me|utim, prava usmjerenost i ci-
qevi najboqe se mogu sagledati ako se pobli`e analiziraju nau~no-teo-
rijski radovi najistaknutijih wihovih predstavnika, posebno prof. dr
Atifa Purivatre.
Grupa izra`ava ideolo{ko istomi{qeni{tvo i uvijek nalazi mo}-
nu politi~ku potporu kod funkcionera kao {to su Hajrudin \ulbi},
Arif Tanovi}, Hamdija Pozderac, Muhamed Filipovi} i drugi. U tom
krugu su se, u vrijeme dok su imali zna~ajniju ulogu u politi~kom `ivo-
tu, isticali i Hasan Grab~anovi}, Munir Mesihovi}, Safet [erifo-
vi} i drugi. Sad sam i motivisan da wihovu djelatnost do kraja raskrin-
kam, pa }u u narednom periodu sve svoje slobodno vrijeme posvetiti po-
drobnijoj analizi wihovog djelovawa u posqedwih petnaest godina, po-
sebno na planu publikovawa kwiga i pamfleta s nacionalisti~kom sa-
dr`inom. To se odnosi i na djelatnost Branka Mikuli}a koji je svu svo-
ju politi~ku karijeru i uticaj zasnovao na uzletu ostvarenom na krili-
ma muslimanskog nacionalizma.
IV
Smatram da je zanimqiv i na~in na koji su me grupe i pojedinci po-
ku{ali onemogu}iti i privoqeti da odustanem od kriti~kih istupa ko-
jima su reme}eni wihovi planovi. Na Fakultetu politi~kih nauka u Sa-
rajevu radim od 1976. godine. U toku prvih godinu i po dana gotovo da ni-
sam imao nikakvih problema. Istina, kao jedini asistent na Odsjeku za
op{tenarodnu odbranu imao sam mnogo radnih obaveza, ali sam te obave-
ze na vrijeme i uredno izvr{avao, a uz to sam s uspjehom studirao na post-
diplomskom studiju u Beogradu. Ali izborom Atifa Purivatre za deka-
na, mnoge se stvari mijewaju. Wegova grupa je poku{ala da {to prije po-
vrati ono malo pozicija koje su joj izmakle iz ruku u proteklom mandat-
nom periodu. Weni pripadnici se nisu nimalo ustru~avali i od kr{ewa
elementarnih zakonskih i samoupravnih propisa. [to se mene ti~e, pro-
blemi su se uglavnom pojavqivali u vidu wihove reakcije na odre|ene
moje istupe na sjednicama samoupravnih i stru~nih organa Fakulteta na
kojima sam argumentovano ukazivao na ozbiqne propuste i negativnosti
u radu, prvenstveno dekana, ali i nekih drugih organa i pojedinaca. Dr
73
Atif Purivatra na moje kritike i primjedbe uop{te nije na javnim sjed-
nicama odgovarao, ali bi uvijek kasnije nalazio na~ina da mi se osveti,
bilo tako {to bi kuloarskim kanalima {irio razli~ite glasine i iz-
mi{qotine uperene na moralni integritet moje li~nosti i nau~ni an-
ga`man, ili bi na u`im stru~nim i partijskim forumima i tijelima mo-
je pona{awe (obavezno u mom odsustvu) nastojao predstaviti kao antisa-
moupravno, te mi prilijepi ti razli~ite negativne politi~ke etikete.
Poku{avao me je {ikanirati i na taj na~in {to mi je povremeno onemo-
gu}avao kori{}ewe sredstava koja mi je Savjet Fakulteta odobravao ra-
di poha|awa nastave na postdiplomskom studiju i konsultacija s mento-
rom. Iliji Bradi}u (biv{em nastavniku fakulteta) i Milanu Miqevi-
}u je nalagao da prate moje pona{awe na nau~nom skupu na koji smo zajed-
no i{li, te da posebno obrate pa`wu s kojim qudima }u tamo komunici-
rati. Inicirao je objavqivawe la`ne informacije u fakultetskom bil-
tenu, kojim mi je htio nanijeti moralnu {tetu i kompromitovati me u
o~ima studenata. Odmah sam zahtijevao demantovawe, prijete}i i tu`bom
nadle`nom sudu, ali je dekan namjerno odugovla~io s objavqivawem de-
mantija, i tek kad sam upozorio i glavnog urednika “Nedeqnih informa-
cija” da predstoji moja tu`ba, on je, uprkos negativnom stavu dekana, dez-
informaciju i klevetu demantovao.
Na jednoj od sjednica Nau~no-nastavnog vije}a, u novembru 1978, is-
tupio sam protiv automatizma prilikom prevo|ewa nastavnika u vi{a
zvawa, koje je dekan nastojao provesti, bez obzira na to {to nas je na is-
toj sjednici sekretar Fakulteta informisao da je to protivno stavu Re-
publi~kog sekretarijata za obrazovawe, a prodekan prof. dr Yemo Soko-
lovi} da je stav Univerziteta da ne samo {to ne mo`e biti bilo kakvog
automatizma, nego da }e Univerzitet pozdraviti inicijativu da se za sva-
ko unapre|ewe raspisuje konkurs. Mi smo na vije}u i odlu~ili da mora-
mo po{tovati proceduru unapre|ewa i dogovorili se o izboru komisija.
Poslije sjednice dekan prof. dr Atif Purivatra je sve to promijenio,
Savjetu servirao vlastiti prijedlog i isposlovao wegovo usvajawe. Uza-
lud je poslije bilo dokazivati da Savjet Fakulteta ne mo`e odlu~ivati
o unapre|ewu nastavnika na osnovu prijedloga dekana ili Kadrovske ko-
misije, nego iskqu~ivo na osnovu prijedloga Nau~no-nastavnog vije}a
kome prethodi davawe odgovaraju}eg mi{qewa odsjeka. Tada smo dovede-
ni u situaciju da smo ~etiri predava~a (po{to je novi zakon o visokom
obrazovawu to zvawe ukinuo na Fakultetima) automatski preveli u zva-
we docenta, a samo za dva pokrenuli i proveli odgovaraju}i postupak
propisan Zakonom i na{im statutom, dok za jednog predava~a i jednog vi-
{eg predava~a postupak uop{te nije ni pokretan sve dok Purivatri ni-
je istekao dekanski mandat, iako su svi zakonski uslovi bili zadovoqe-
ni. Pri svemu ovome nisu ustanovqavani nikakvi iole objektivni krite-
riji i mjerila. Purivatra je tako postupio da bi, koriste}i druge kao
sredstva za kamufla`u, izdejstvovao izbor u zvawe docenta predava~a
Neyada Hayidedi}a koji nije imao ni doktorat ni magisterij nauka. Ne-
gdje u isto vrijeme sam na Zboru radnika razotkrio dekanov poku{aj ma-
nipulisawa s dono{ewem novog Pravilnika o sistematizaciji poslova
74
i radnih zadataka, kojim je sebi nastojao dati odrije{ene ruke za dovo-
|ewe novih nastavnika po vlastitom izboru i naho|ewu. To je rezultira-
lo anga`ovawem najve}eg broja penzionisanih oficira na Odsjeku za
op{tenarodnu odbranu, bez ikakve konkursne procedure, te izborom Pu-
rivatrinog li~nog prijateqa i ideolo{kog istomi{qenika mr Nijaza
Durakovi}a za asistenta.
Da bi mi uzvratio udarac, Purivatra nije dugo ~ekao na podesnu pri-
liku. Kad sam u oktobru 1978, odlukom Nau~no-nastavnog vije}a i Savje-
ta Fakulteta nagra|en za objavqene radove u 1977/78. {kolskoj godini, u
jednom sasvim privatnom razgovoru prodekan prof. dr Desanka Iki} me
je obavijestila da }u kao nagradu najvjerovatnije dobiti ilustrovanu
kwigu iz oblasti istorije umjetnosti, na {ta sam, gotovo u {ali, odgo-
vorio da me to ba{ ne}e posebno obradovati. Desanka Iki} je poslije to-
ga, meni ni{ta ne govore}i niti me pitaju}i {ta bih `elio da dobijem
u okviru predvi|enog nov~anog iznosa, izmijenila naruybu i poru~ila
monografiju o Titu. Kwigu sam primio sutradan, poslije sve~ane akade-
mije, jer sam u vrijeme odr`avawa sve~anosti povodom dodjele nagrada i
priznawa imao ~asove u okviru redovne nastave koja nije prekidana. Dan
kasnije me je dr Purivatra, ni{ta ne pitaju}i, o{tro napao uz tvrdwu da
ja demonstrativno nisam htio primiti kwigu o Titu, da je to sad poli-
ti~ki problem i da }e pokrenuti pitawe moje odgovornosti. Me|utim,
on to pitawe nikada nije javno pokretao jer ga je dr Iki} energi~no de-
mantovala, ali je u odre|enim nastavni~kim krugovima i me|u studenti-
ma nastavio da me ogovara. [ta mi se tek moglo desiti u jednoj takvoj
primitivnoj sredini da je Purivatra uspio sa svojom konstrukcijom?!
Ovo je samo najupe~atqivija u nizu neprijatnosti koje sam za te dvije go-
dine do`ivio na Fakultetu. Mislim da je u svemu tome bilo najgore {to
~ovjek nikako nije mogao kontrolisati, niti biti u toku svih zakulis-
nih intriga kojima pripadnici Purivatrine grupe pribjegavaju. Nasto-
jali su i neke druge qude diskvalifikovati izmi{qotinama i la`ima,
a s vremena na vrijeme, kad se uka`e prilika, izvjesna pitawa dramati-
zovati na sastancima i u kuloarima i onemogu}iti one koji se principi-
jelno suprotstavqaju nekim o~iglednim manipulacijama, pa im se ~ak
prijetilo a i sad prijeti odmazdama razli~ite vrste. [to se mene ti~e,
ve} sam tim nacionalisti~kim i panislamskim mo}nicima na razli~i-
tim sastancima otvoreno stavio do znawa da ne postoji na~in da me spri-
je~e da iznosim svoje mi{qewe i da se zala`em za stavove koje smatram
ispravnim.
Petnaestog decembra 1978, na sjednici Nau~no-nastavnog vije}a, dr
Atif Purivatra, kao dekan, u ime Kadrovske komisije predlo`io je mo-
je unapre|ewe iz zvawa asistenta – pripravnika u zvawe asistenta, iako,
kako je rekao, “ne postoje za to zakonski uslovi, te, iako je na jednom sa-
stanku studenata ~etvrte godine zatra`eno da se ispita wegova (moja)
podobnost za izvo|ewe nastave, jer je u stru~nom pogledu daleko odmakao
od ostalih asistenata”, ne pomiwu}i da ja, u stvari, s tom generacijom na
koju se pozvao nikada nisam izvodio nijedan oblik nastavnog rada. Ispo-
stavilo se da je sam Purivatra nagovorio jednog studenta da u tom smi-
75
slu istupi. Na to sam o{tro reagovao, Vije}e sam detaqno upoznao sa
svim neugodnostima kojima sam do tada bio izlo`en, te posebno ukazao
na dekanov stav da ne ispuwavam zakonske uslove za izbor u zvawe asi-
stenta, mada sam ve} u to vrijeme bio magistar nauka i imao dvadeset bi-
bliografskih jedinica objavqenih radova. Pitawe mog unapre|ewa je
tada (na moj zahtjev) skinuto s dnevnog reda i zatra`eno mi{qewe Odsje-
ka za op{tenarodnu odbranu. Odsjek je potom tri puta pokretao inicija-
tivu za moje unapre|ewe, ali je dr Purivatra uvijek, zahvaquju}i podr-
{ci nekolicine nastavnika, svojih istomi{qenika, spre~avao realiza-
ciju, stalno iznova izmi{qaju}i proceduralne prepreke, a nikada ne
ulaze}i u meritum stvari, tako da sam se i kao doktor nauka i s vi{e od
trideset bibliografskih jedinica objavqenih nau~nih, stru~nih i pu-
blicisti~kih radova sve do 1. jula 1981. nalazio u zvawu asistenta –
pripravnika. S druge strane, ni Nau~no-nastavno vije}e ni Aktiv radni-
ka komunista, niti bilo koji drugi partijski ili samoupravni organ (iz-
uzev u`ih grupa i iza mojih le|a) nikada nisu ni moj nau~ni, stru~ni i
pedago{ki rad, ni moje pona{awe, negativno okvalifikovali, niti po-
stavqali kao problem. To ne zna~i da sam bilo kada mislio da se meni ne
mogu uputiti nikakve zamjerke u povodu nau~no-nastavnog rada ili opho-
|ewa s qudima, niti da ma ~iji rad i pona{awe mogu biti idealni i svi-
ma dopadqivi. Ali ono {to sam pre`ivqavao zbog tu|ih {ikanirawa
prevazilazilo je svaku mjeru tolerancije. I o ovome sam upoznao Gradski
komitet Saveza komunista Sarajeva predstavkom od 11. juna 1979, a i
predsjednika Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercego-
vine Nikolu Stojanovi}a pismom od 24. decembra 1980. Ipak, nikakvog
odgovora nije bilo, ni usmenog ni pisanog.
Ali ni to nije sve. Gotovo dvije godine sam poku{avao, s obzirom na
to da sam radio na Odsjeku za op{tenarodnu odbranu, da na odslu`ewe
vojnog roka idem u neku od {kola za rezervne oficire. Iz jo{ nepozna-
tih, nerasvijetqenih razloga, to mi nije omogu}eno, ali je simptomati~-
no da su neki qudi od onih koje sam ve} imenovao, vi{e dana unaprijed ne-
go {to bih ja to zvani~no saznao pri~ali na Fakultetu da ne}u i}i u
[kolu rezervnih oficira. Zbog toga sam se obra}ao i saveznom sekreta-
ru za narodnu odbranu. U predstavci od 27. septembra 1979, izme|u osta-
log, sam naveo: “Uskoro treba da idem na odslu`ewe redovnog vojnog ro-
ka, a potrebe izvo|ewa nastave na ovom odsjeku nala`u mi da poha|am
{kolu rezervnih oficira. U martu pro{le godine podneo sam odgovara-
ju}u molbu i svu potrebnu dokumentaciju Sekretarijatu za narodnu od-
branu Skup{tine op{tine Novo Sarajevo. Po~etkom maja mi je saop{te-
no da ne mogu i}i u {kolu rezervnih oficira, te da je Komisija Koman-
de vojnog okruga takvu odluku obrazlo`ila s tri argumenta: 1. neodgova-
raju}e zdravstveno stawe (hroni~na upala krajnika), 2. godine starosti
(iako tada jo{ nisam bio navr{io ni 24 godine), i 3. neudovoqavawe na-
cionalnoj strukturi ( s obzirom na to da sam Srbin po nacionalnosti, a
proporcionalno prevelik broj Srba se na{ao me|u kandidatima za odla-
zak u [kolu rezervnih oficira).” Imaju}i u vidu da bi neodla`ewe u
{kolu rezervnih oficira predstavqalo smetwu za moj daqi rad na Od-
76
sjeku za op{tenarodnu odbranu, grupa nastavnika je poku{ala da uti~e
na iznala`ewe mogu}nosti da ipak odem u [kolu rezervnih oficira. U
pismu sam daqe naveo: “Kada su neki od tih nastavnika razgovarali s ko-
mandantom vojnog okruga i oficirom za bezbjednost potpukovnikom
Ibrom Selimi}em re~eno im je da u prvoj verziji nisu bili navedeni
pravi razlozi mog neupu}ivawa u [kolu i da su oni sadr`ani u ~iweni-
ci da mi je otac osu|ivan. Rije~ je o presudi Okru`nog suda u Sarajevu iz
1950. godine na 18 mjeseci popravnog rada koju je, nakon `albe mog oca,
poni{tio Vrhovni sud Bosne i Hercegovine. U to vrijeme moj otac je
bio ko~ni~ar na `eqeznici i tre}eoptu`eni zbog udesa iz 1950. godine
kojim je prouzrokovana materijalna {teta, prema navodima iz presude, u
iznosu od 305 hiqada dinara. Otac je umro 1978. godine. Uo~i odlaska u
prijevremenu penziju usqed invaliditeta ste~enog na poslu, 1976. godi-
ne je nagra|en Petnaestoaprilskom nagradom `eqezni~ara i prigodnom
plaketom za primjernu aktivnost u dru{tveno-politi~kim organizaci-
jama i samoupravnim organima i po`rtvovanog spre~avawa mogu}eg ude-
sa od prije nekoliko godina”.
Iz tih razloga sam i bio uvjeren da “Komanda vojnog okruga nije ima-
la adekvatnu argumentaciju da tako uporno onemogu}ava moj odlazak u
[RO, posebno kad se ima u vidu da je pojedinim nastavnicima koji su se
za to zalagali saop{tavano da idem u {kolu, a nakon izvjesnog vremena,
opet, da ne idem itd. Zato Vas molim da u skladu s Va{im mogu}nostima
razmotrite ovaj problem i zatra`ite obnovu kompletnog postupka dono-
{ewa odluke o mom eventualnom upu}ivawu ili neupu}ivawu u {kolu
rezervnih oficira. Postoje odre|ene indicije, istina ja ih trenutno
nisam u stawu dokazati objektiviziranim argumentima, da je u toku do-
no{ewa odluke u Komandi vojnog okruga prevagnuo subjektivni momenat.
Naime, po mom li~nom uvjerewu, pojedini nastavnici... su, s ne~asnim mo-
tivima i koriste}i svoj uticaj i veze kojima raspola`u, te nastoje}i da
na bilo koji na~in neutrali{u rezultate koje sam u svom radu postigao...
poku{ali da ugroze moj daqi opstanak na Odsjeku za op{tenarodnu
odbranu i Fakultetu... Mislim da je jedan od osnovnih razloga sujeta zbog
mojih radnih rezultata i uspjeha (u rekordnom vremenu sam magistrirao,
a sada sam u zavr{noj fazi pisawa doktorske disertacije), jer na Fakul-
tetu ima dosta nastavnika koji su tu ve} petnaestak godina, a nisu ni ma-
gistrirali ni doktorirali.”
[ta se `eqelo posti}i spre~avawem da odem u [kolu rezervnih
oficira? Trebalo je da me zbog toga na Fakultetu prati izvjesna sumwi-
~avost, da budem izlo`en odre|enoj podozrivosti, a i bilo je poku{aja
pojedinih nastavnika da me upravo zbog toga i moralno-politi~ki i ide-
olo{ki etiketiraju, diskvalifikuju i oglase nepodobnim, uglavnom iz
motiva koje sam ovdje ve} navodio. Po~ele su da kolaju razli~ite pri~e
i kuloarska pozivawa na “drugove” koji su “raspolagali” s vi{e podata-
ka o meni, pa zato nisu ni dozvolili da odem u [kolu rezervnih ofici-
ra. Tako sam postao “sumwivo lice” pod misterioznim okolnostima.
Trebalo me je dovesti u situaciju sli~nu onoj u kojoj se svojevremeno na-
{ao Ismet Grbo. Grbo je 1976. izabran za asistenta na Odsjeku za
77
op{tenarodnu odbranu, ali nije mogao i}i u {kolu rezervnih oficira,
kako nas je zvani~no na sjednici informisao tada{wi {ef Odsjeka
prof. dr Hasan Su{i}, zato {to mu je otac u toku rata bio usta{a. Su-
{i} je Grbu bez ikakve procedure odstranio s Odsjeka za op{tenarodnu
odbranu, ali su ga isto tako spremno Omer Ibrahimagi} i Atif Puri-
vatra bez verifikacije bilo kojeg samoupravnog i stru~nog organa pre-
bacili na Odsjek za sociologiju. Tako su vje{to izre`irali prvo ugro-
`avawe wegove egzistencije, a onda milosr|e i susretqivost, ~ine}i od
ovog ~ovjeka svog vje~itog du`nika, a mogu se pouzdati u wegovu sprem-
nost da bez razmi{qawa izvr{i svaki wihov nalog, bez obzira o kakvoj
prqav{tini da je rije~. To se vi{e puta do sada pokazalo. Kako meni ni-
su mogli prona}i nikakvu ozbiqnu zamjerku, niti u istoriji moje bli`e
ili daqe porodice bilo kakvu mrqu, preostalo je jedino da me poku{aju
isprepadati i privoqeti da s wima sara|ujem i da im slu`im, ili pak da
me otjeraju. Do sada im ni jedno ni drugo nije uspijevalo, ma koliko tru-
da i energije da su u to ulagali.
Devetog oktobra 1979. mi je odgovoreno iz Saveznog sekretarijata za
narodnu odbranu (odgovor je potpisao pukovnik Nikola Rajnovi}) da je
moja predstavka proslije|ena Komandi vojne po{te 3945 Sarajevo, koja je
nadle`na za rje{avawe ovih pitawa, te da }u o rje{ewu biti blagovre-
meno obavije{ten. Komanda VP 3945 se obratila Op{tinskom komitetu
Saveza komunista Centar – Sarajevo i zatra`ila moje karakteristike, a
Komitet je, nakon toga, sli~an zahtjev uputio Fakultetu na kome radim.
S Fakulteta su, od strane najkompetentnijih organa, u Komitet poslate
pozitivne karakteristike, ali one nikada nisu daqe prosqe|ivane nad-
le`noj komandi. Tada{wi sekretar Op{tinskog komiteta Saveza komu-
nista Hajrudin \ulbi} je u dosluhu s grupom Purivatra–Ibrahimagi}
karakteristike jednostavno stornirao. Sve se to de{avalo dva mjeseca
uo~i i mjesec dana nakon mog odlaska na odslu`ewe redovnog vojnog ro-
ka. Qudi koji su me spre~avali da idem u [kolu rezervnih oficira ima-
li su lagan zadatak – samo da dobiju u vremenu, pa su u tome i uspjeli.
V hoyi}a na predmet Teorija o ratu onemogu}eno bilo kakvo moje u~e{}e
Dobar dio Izvje{taja “Drugarskog vije}a” odnosi se na moje “postup-
ke” prema penzionisanim oficirima nastavnicima na Odsjeku za ONO,
a posebno na reperkusije diskusije sa sjednice Nau~no-nastavnog vije}a
od 21. novembra 1980. koju sam autorizovao i prilo`io za zapisnik. Tom
prilikom sam rekao sqede}e: “Bez obzira {to sam zainteresovan za is-
hod ovih pitawa, poku{a}u da govorim bez ikakve nervoze, podizawa tem-
perature i upu}ivawa bilo kakvih uvreda nekim qudima koji se ina~e ni-
su prema meni korektno postavili. Na uvrede koje su mi upu}ivane s wi-
hove strane trudio sam se da, koliko je to mogu}e, ne odgovaram, jedno-
stavno sam ih biqe`io po datumima i arhivirao, s obzirom da neki ov-
dje jedva ~ekaju da mi pripi{u razli~ite negativne karakterne osobine,
a zanemaruju pona{awe i manifestacije karaktera drugih. Zbog onih ko-
ji nisu dubqe verzirani u ~itav ovaj problem, nastoja}u da ukratko izlo-
`im wegov istorijat. Dvadeset {estog novembra 1979. godine sam odbra-
78
nio doktorsku disertaciju i desetak dana potom oti{ao na odslu`ewe
redovnog vojnog roka. Bio sam asistent – pripravnik na predmetu Teori-
ja o ratu, na kome nije bilo stalnog nastavnika, nego je nastavu izvodio
prof. Du{an Dozet, kao spoqni saradnik. S profesorom Dozetom sam
bio i u li~nom sukobu, ~iji su uzroci i posqedice poznati ve}ini ~la-
nova ovog kolektiva. Iz razloga li~ne osvete prof. Dozet je moje odsu-
stvo iskoristio za dovo|ewe drugog ~ovjeka na predmet Teorija o ratu.
Taj ~ovjek je nekoliko mjeseci bio anga`ovan u izvo|ewu odre|enih na-
stavnih oblika, fakti~ki, u svojstvu asistenta. Izabran je za docenta
nepun mjesec dana prije mog povratka s odslu`ewa vojnog roka. Ina~e,
izbor tog ~ovjeka, magistra Halida Kowhoyi}a, protiv koga ja ina~e ni-
{ta nemam, ~ak, naprotiv, poku{avam s wim izgraditi {to je mogu}e bo-
qe i korektnije odnose, nije proveden shodno odredbama Zakona o viso-
kom obrazovawu i Statuta Fakulteta. Profesor Dozet i wegovi istomi-
{qenici su iskoristili, odnosno zloupotrijebili mogu}nost koju otva-
ra Dru{tveni dogovor o konstituisawu studija op{tenarodne odbrane,
omogu}avaju}i formacijsko anga`ovawe dva aktivna vojna lica na neke
od predmeta studija za koje se ina~e, na drugi na~in, ne bi mogao obezbi-
jediti stalni nastavnik. Mislim da je o~igledna kontradikcija u koju su
upali profesor Dozet i ostali koji su u tome u~estvovali, s obzirom da
su na predmet na kome je ve} vi{e od tri godine radio asistent koji je
stekao i stepen doktora nauka, doveli ~ovjeka koji ima samo magisterij
i nema nastavni~kog iskustva, da bi jedno vrijeme radio asistentske po-
slove, dr`ao vje`be, rukovodio izradom seminarskih radova, prisustvo-
vao predavawima i ispitima itd., a onda bio izabran za docenta, a da se
tome niko od qudi sa ovoga fakulteta, nijedan od nadle`nih organa, ni-
je otvoreno suprotstavio. Ina~e, predmet Teorija o ratu ima mali fond
~asova, te to onemogu}ava anga`ovawe vi{e od jednog nastavnika, ili sa-
radnika, u stalnom radnom odnosu.
Kada sam se vratio s odslu`ewa vojne obaveze, prvo sam poku{ao da
problem, koji su drugi napravili u mom odsustvu, rije{im na miran i
konstruktivan na~in. S obzirom da je dolaskom magistra Halida Kow-
u izvo|ewu nastave iz tog predmeta, obratio sam se {efu Odsjeka profe-
soru Ivici Mili}evi}u i zatra`io da se izna|e obostrano prihvatqi-
vo rje{ewe. Profesor Mili}evi}, pokazuju}i susretqivost i sprem-
nost da se problem rije{i, dao mi je nastavni plan sa spiskom predmeta
koji se predaju na Odsjeku i pitao me na koji bih ja od tih predmeta `e-
lio da budem izabran za docenta, s obzirom da ispuwavam sve zakonske
uslove. Odgovorio sam da bi to mogli biti predmeti Dru{tveno-poli-
ti~ki sistem SFRJ ili Marksizam i socijalisti~ko samoupravqawe.
Poslije me je profesor Mili}evi} obavijestio da je razgovarao sa pro-
fesorom Marjanovi}em i da profesor Marjanovi} smatra da nisam kva-
lifikovan za izvo|ewe nastave iz predmeta Marksizam i socijalisti~-
ko samoupravqawe. Nakon toga je obavio razgovor s ~lanovima Dekana-
ta i profesorom Stojanom Tomi}em o mogu}nosti mog izbora na predme-
tu Dru{tveno-politi~ki sistem SFRJ na Odsjeku za op{tenarodnu od-
79
branu. Ina~e je nastavu iz tog predmeta prvo izvodio profesor Omer
Ibrahimagi}, pa je onda, pro{le godine, kategori~ki odbio da daqe pre-
daje taj predmet u vezi s poku{ajem da se na wega dovede Kasim Trnka. U
pro{loj {kolskoj godini nastavu je izvodio profesor dr Stojan Tomi},
kome je obe}ano da je to i za wega i za Odsjek trajno rje{ewe. Ali bez ob-
zira na to, kako je meni saop{teno, profesor Tomi} je odmah pristao da
se odrekne izvo|ewa nastave na tom predmetu, kako bi se otvorio pro-
stor za eventualni moj izbor. U me|uvremenu je na mene vr{en jak priti-
sak da prihvatim izbor na predmet Upravno pravo, koji je tek uveden na
Odsjeku za ONO, iz koga }e se nastava izvoditi tek po isteku tri godi-
ne, a bi}e opcioni, {to zna~i da }e ga slu{ati najvi{e jedna ~etvrtina
studenata op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite. Po{to sam
to odbio, tra`eno je od mene da prihvatim da budem asistent ~itavu ovu
{kolsku godinu, a da se kao docent u nastavu ukqu~im tek od naredne go-
dine. Po{to je i na ovoj sjednici bilo nekih ideja u tom smislu, smatram
za potrebno da istaknem da ne bih imao ni{ta protiv i da kao doktor na-
uka radim u zvawu asistenta da je situacija na na{em fakultetu bitno
druga~ija. Na primjer, na Oksfordu ili Kembriyu de{ava se da doktor
nauka i po pet godina ostane u zvawu asistenta, ali je tamo nau~ni nivo
nastavnika daleko vi{i. Ne mo`e me niko ubijediti da treba s doktora-
tom nauka da ostanem asistent na Fakultetu na kome jedan broj nastavni-
ka trajno izvodi nastavu iz dva ili vi{e predmeta, na nekim predmetima
su anga`ovani spoqni saradnici, a na nekima penzionisani oficiri u
dopunskom radnom odnosu, dok su na pojedinim predmetima u nastavni~ka
zvawa izabrani qudi bez ikakvih nau~nih kvalifikacija.
Time se direktno ugro`ava i moja li~na egzistencija jer me se dovo-
di u situaciju da `ivim od nekih 6.000 dinara, koliko mi iznosi asi-
stentska osnovica s doktoratom nauka, a doveden sam u situaciju da o mo-
joj egzistenciji, nau~noj i nastavni~koj budu}nosti odlu~uju penzioneri
s penzijom ve}om od 1,500.000 starih dinara, i primawima ovdje na fakul-
tetu od oko 800.000 starih dinara, a koji gr~evito dr`e svoje pozicije i
skloni su onemogu}avawu i potcjewivawu mla|ih. Na posqedwoj sjedni-
ci Odsjeka za ONO i dru{tvenu samoza{titu, na moj zahtjev, donesena je
odluka da se predlo`i Nau~no-nastavnom vije}u i Savjetu Fakulteta da
se pokrene procedura za raspisivawe konkursa i moj izbor za docenta na
predmetu Dru{tveno-politi~ki sistem SFRJ na Odsjeku za ONO i DSZ.
Dekanat je podr`ao taj prijedlog, o ~emu me je zvani~no informisao pro-
dekan Gakovi}, te zakqu~io da predlo`i da se prof. Drago ^u~kovi} od-
redi kao nominalni nosilac nastave, a da se u izvo|ewu razli~itih na-
stavnih oblika i ja anga`ujem. S tim smo se tada i profesor ^u~kovi} i
ja slo`ili. Me|utim, poslije toga dolazi do u najmawu ruku ~udnog sple-
ta doga|aja. Prvo, prof. Mili}evi} od mene tra`i, {to je ina~e jedna
pozitivna univerzitetska tradicija, i obi~aj, koji se praktikovao i na
na{em fakultetu, da predlo`im eventualni sastav komisije za izbor. To
sam i u~inio i o~ekivao da }e biti zakazana i sjednica Odsjeka da bi se
taj prijedlog verifikovao. Me|utim, sjednica nekoliko dana nije zaka-
zivana. Ali, na moje veliko iznena|ewe, u ~etvrtak 20. novembra 1980. go-
80
dine, odmah po dolasku na fakultet, sasvim slu~ajno saznajem da }e sjed-
nica biti odr`ana toga dana u 11 sati, da je {ef Odsjeka prof.
Mili}evi} usmeno zakazao sastanak Odsjeka u u`em sastavu (a ja do sada
nisam znao da postoji odsjek u u`em i odsjek u {irem sastavu), obavije-
stio o sastanku samo nekolicinu qudi (mene nije, iako sam ~lan toga od-
sjeka i “u u`em” i “u {irem” sastavu). Na sjednici je predlo`io da se
uop{te ne raspravqa o eventualnom sastavu Komisije, izjaviv{i da na{
odsjek nije kompetentan ni da odlu~uje o povjeravawu nastave iz predme-
ta Dru{tveno-politi~ki sistem SFRJ, niti da pokre}e inicijativu za
raspisivawe konkursa, nego da je za to nadle`an Odsjek za politi~ke na-
uke. Ipak, svi wegovi prijedlozi nisu prihva}eni, odnosno “Odsjek” se o
wima nije izja{wavao. “Odsjek”, zapravo qudi koji su bili prisutni tom
sastanku zakqu~ili su samo da se zatra`i od Odsjeka za politi~ke nauke
da se rije{i problem sada{weg neizvo|ewa nastave na predmetu Dru-
{tveno-politi~ki sistem SFRJ poslije ostavke profesora Tomi}a i
asistenta Miqevi}a. Sutradan je, zapravo jutros, odr`an sastanak Ka-
drovske komisije i, kao {to smo ~uli, zakqu~eno je da se sva ova pitawa
razmatraju na Odsjeku za politi~ke nauke.
O~igledno je da neki qudi nastoje da rje{avawe mog statusnog pita-
wa {to vi{e prolongiraju. Siguran sam da su to posqedice sukoba koji
sam s wima imao prije odlaska na odslu`ewe vojnog roka, a da se tome
priklawaju i neki nastavnici sa Odsjeka za op{tenarodnu odbranu i
dru{tvenu samoza{titu, koji poku{avaju da se iskqu~e iz procesa rje-
{avawa ovog pitawa, pribojavaju}i se uzdrmavawa wihovih li~nih pozi-
cija. Me|utim, mislim da su po{li pogre{nim putem i ovi qudi sa Od-
sjeka za politi~ke nauke i neki s drugih odsjeka, a i ovi sa Odsjeka za op-
{tenarodnu odbranu, jer ne postoji na~in na koji me mogu slomiti i
sprije~iti da se do kraja borim i izborim za ostvarivawe svojih zakon-
skih prava. Po povratku sa odslu`ewa vojnog roka poku{ao sam da pre-
vazi|em ranije sukobe s nekim qudima, da uspostavim korektne i drugar-
ske odnose, te zadovoqavaju}i stepen saradwe. Ali ako pojedini od wih
i daqe insistiraju na sukobqavawu, i daqe insistiraju na komplikova-
wu situacije na Fakultetu uop{te, a mog statusnog pitawa posebno, mo-
gu im samo poru~iti da se, kao i nikada ranije, ni sada ne bojim bilo ka-
kvih sukoba.
Na kraju, zahvaqujem vam {to ste imali strpqewa da me saslu{ate”.
Dakle, ponu|eno mi je bilo da eventualno, kroz odgovaraju}i postu-
pak, budem izabran za docenta na predmetu Dru{tveno-politi~ki sistem
SFRJ na Odsjeku za ONO na kome nema stalnog nastavnika, {to sam sa
zadovoqstvom prihvatio. Me|utim, odmah nakon ostavke dr Stojana To-
mi}a, koja je, kako }e se ispostaviti, bila vje{to smi{qen manevar,
prof. dr Omer Ibrahimagi} je pokazao interese i te`wu da sam preuzme
izvo|ewe nastave iz tog predmeta, a koriste}i svoj autoritet kod dijela
nastavnika i asistenata, svoj tada neprikosnoveni uticaj na Odsjeku za
politi~ke nauke, u tome je uspio. Na taj na~in je stekao uslove za dopun-
ski rad i zaradu, a mene onemogu}io da uop{te radim u procesu izvo|e-
wa nastave. Nastala je jedna u najmawu ruku ~udna situacija, u kojoj Od-
81
sjek za ONO svoju odgovornost za rje{avawe mog statusnog pitawa pre-
bacuje na Dekanat, Dekanat na Kadrovsku komisiju, Kadrovska komisija
na Odsjek za politi~ke nauke i tako unedogled. Na trenutak je izgledalo
da }e ~itav problem biti rije{en. Na dnevni red sjednice Nau~no-na-
stavnog vije}a od 21. novembra 1980. postavqen je prijedlog za raspisiva-
we konkursa za izbor nastavnika na predmet Dru{tveno-politi~ki si-
stem SFRJ na Odsjeku za ONO, ali je nekoliko sati uo~i sjednice Ka-
drovska komisija odlu~ila da se to pitawe vrati Odsjeku za politi~ke
nauke. To je u~iweno i uprkos insistirawu dekana prof. dr Vladimira
Degana i prodekana doc. dr Milana Gakovi}a da se moj status {to prije
razrije{i. Dr Vladimir Degan je tom prilikom istakao, imaju}i u vidu
da sam bez radnog mjesta ostao u toku slu`ewa vojnog roka, a ja imam pra-
vo da povedem i radni spor koji je unaprijed za Fakultet izgubqen, ali je
ipak bio mi{qewa “da bi se trebali slo`iti da se sa~eka stav Odsjeka
za politi~ke nauke, pa tek onda da se rje{ava o ovom pitawu”. To su podr-
`ali, u namjeri da se s rje{avawem odugovla~i, doc. dr [efko Me|edo-
vi} i doc. dr Fadila ^engi}. Na to su reagovali prof. dr Joco Marjano-
vi} i doc. dr Ina Musafija. U Zapisniku stoji: “Prof. dr Joco Marjano-
vi} je predlo`io da se jasno ka`e Odsjeku za politi~ke nauke da je stav
Odsjeka za ONO, Dekanata i Kadrovske komisije da se raspi{e konkurs
za predmet Dru{tveno-politi~ki sistem SFRJ i da je u pitawu izbor
Vojislava [e{eqa.” Daqe stoji: “Dr Ina Musafija je postavila pitawe
kakvo je tijelo Nau~no-nastavno vije}e. Smatra da Odsjek ne mo`e da da-
je i zauzima stavove, s obzirom da je Nau~no-nastavno vije}e tijelo koje
rje{ava nastavno-nau~na pitawa i predla`e direktno Savjetu. Ima osje-
}aj da ovdje u na{oj ku}i ve} godinama ima nekih podzemnih virova i red
bi bilo stati na kraj tome.” Zanimqiva je bila diskusija Ivice Mili}e-
vi}a koja je ovako zabiqe`ena u Zapisnik: “Prof. Ivica Mili}evi} ne
bi `elio da ovaj skup dobije utisak da Odsjek (rije~ je o Odsjeku za ONO
– prim. V.[.) ometa ili onemogu}ava izbor Vojislava [e{eqa. Odsjek je
dao Odluku i stoji iza we, ali je samo procedura izmijewena, jer je to
predmet Odsjeka za politi~ke nauke (predmet je politikolo{ki, ali ne
i Odsjeka za politi~ke nauke, po{to se iz wega nastava po konkretnom
nastavnom planu izvodi iskqu~ivo na Odsjeku za ONO – prim. V.[.). To
je rekao i na Kadrovskoj komisiji i glasao za to. Sve se ovo radi (kakvo
licemerje i podlost – prim. V.[.) da bi se na{lo mjesto za Vojislava [e-
{eqa”. Kao prigodna ilustracija svih tih zbivawa mo`e najboqe poslu-
`iti autorizovana izjava prodekana za nastavu doc. dr Milana Gakovi}a
koji je, povodom takvog stava Kadrovske komisije i nekih nastavnika re-
kao: “Ja se ne sla`em sa tim da se od Odsjeka za politi~ke nauke sada tra-
`i i ~eka mi{qewe i saglasnost za izvo|ewe nastave iz predmeta Dru-
{tveno-politi~ki sistem SFRJ na Odsjeku za ONO, kao i za raspisiva-
we konkursa. Naime, ranije se Dekanat slo`io i dogovorio da se odmah
raspi{e konkurs za izbor nastavnika za predmet Dru{tveno-politi~ki
sistem SFRJ na Odsjeku za ONO. Poslije toga su dekan i prof. Ivica
Mili}evi}, {ef Odsjeka za ONO, obavili razgovor sa prof. Stojanom
Tomi}em, koji izvodi nastavu iz Dru{tveno-politi~kog sistema na Od-
82
sjeku za ONO. Kad su ga upoznali o potrebi raspisivawa konkursa da bi
drug [e{eq mogao biti biran za docenta, on se odmah slo`io i izjavio
da se, po{to jo{ nije po~eo sa izvo|ewem nastave, odmah rije{i pitawe
ko }e izvoditi nastavu na Odsjeku za ONO iz Dru{tveno-politi~kog si-
stema, dok se ne obavi procedura oko izbora druga [e{eqa. Zatim je od-
lu~eno da se izvo|ewe nastave iz Dru{tveno-politi~kog sistema SFRJ
na Odsjeku za ONO povjeri prof. Dragi ^u~kovi}u dok [e{eq ne bude
izabran, sa ~ime se ^u~kovi} slo`io. I poslije svih ovih razgovora i
dogovora i sastanka Kadrovske komisije, u dnevni red za dana{wu sjedni-
cu Nau~no-nastavnog vije}a uneseno je i raspisivawe konkursa za nastav-
nika na predmetu Dru{tveno-politi~ki sistem SFRJ.
Me|utim, danas – neposredno pred ovu sjednicu, do{lo je do preokre-
ta. Jutros je odr`an ponovo sastanak Kadrovske komisije, na kojem je za-
kqu~eno da se ne raspravqa na Nau~no-nastavnom vije}u o raspisivawu
konkursa za druga [e{eqa, ve} da se to odlo`i dok se ne dobije mi{qe-
we i stav Odsjeka za politi~ke nauke. (Na Odsjeku za politi~ke nauke je
najve}a koncentracija qudi ~ije sam grupa{ko i nacionalisti~ko djelo-
vawe apostrofirao. Tamo su: Omer Ibrahimagi}, Atif Purivatra, ta-
da{wi {ef Odsjeka, Stojan Tomi}, Milan Miqevi}, Nijaz Durakovi},
Adila Pa{ali}-Kreso i Srebrenka Vi|en – prim. V.[.) Ja se s tim ne
mogu slo`iti ni kao ~ovjek, a ni kao prodekan za nastavu. U stvari, sa
tim se `eli oduqiti, iskomplikovati i na kraju onemogu}iti izbor dru-
ga [e{eqa za nastavnika, koji za to ima sve zakonske i druge uslove. Ap-
surdno je i nenormalno da se drug [e{eq koji je magistrirao i doktori-
rao jo{ uvijek nalazi u zvawu asistenta – pripravnika. Ja mislim da je
to jedinstven primjer u Jugoslaviji. @elim da izjavim da se ja od te igre
oko [e{eqa i zbog [e{eqa ogra|ujem i da u vezi sa wom ne `elim da
snosim nikakvu odgovornost.
Mnogo se govorilo o pona{awu druga [e{eqa i wegovom odnosu
prema starijim kolegama. I ja imam izvjesne primjedbe na wegovo pona-
{awe, ali smatram da ono ne mo`e biti smetwa za wegov izbor za nastav-
nika. Ja se pitam otkud takva i tolika animoznost prema [e{equ od iz-
vjesnog broja qudi. Veliko je pitawe kako bi se mnogi od nas pona{ali
da smo u [e{eqevom polo`aju.
I na kraju, predla`em da se konkurs za izbor druga [e{eqa za do-
centa na predmetu Dru{tveno-politi~ki sistem SFRJ na Odsjeku za
ONO odmah raspi{e i da otpo~ne procedura izbora ili neka se, ako ne-
ko misli da je [e{eq nepodoban za nastavnika iz bilo kojih razloga, to
odmah ka`e i neka se o tome po demokratskoj proceduri odlu~i.”
Ovakvo stawe, a naro~ito postupci pojedinih nastavnika, veoma su
me iritirali i doveli u situaciju da nekada i suvi{e o{tro reagujem, pa
~ak mo`da i uvrijedim neke qude koji to nisu zaslu`ivali, ali mislim
da se takvi postupci mogu pomalo i razumjeti ako se ima u vidu da je pro-
tiv mene vo|ena prava kampawa, da su mi `ivci zbog toga bili prena-
pregnuti, a da u to vrijeme jo{ nisam mogao sagledati pravi izlaz iz sve-
ga toga. Izlaz nisu mogli prona}i ni najkompetentniji organi i organi-
zacije fakulteta, jer bi svaka wihova akcija u tom smislu ubrzo bila
83
blokirana zakulisnim mahinacijama. Tako se i u materijalu partijske
organizacije Fakulteta “Aktuelna idejno-politi~ka pitawa i zadaci
Saveza komunista u provo|ewu reforme visokog obrazovawa na FPN
“Veqko Vlahovi}” Sarajevo” ka`e: “U posqedwe vrijeme javqaju se te-
{ko}e i problemi prilikom izbora asistenata u nastavni~ka zvawa. Na
primjer, slu~aj Vojislava [e{eqa, koji je magistrirao i doktorirao, a
jo{ se nalazi u zvawu asistenta – pripravnika, jer samoupravni i stru~-
ni organi jo{ nisu prona{li odgovaraju}e rje{ewe. Apsurdno je da ima-
mo nastavnika koji imaju po dva-tri predmeta, da se za nastavnike kojima
miruje radni odnos i honorarne nastavnike ~uvaju predmeti i po deset i
vi{e godina, da se rezervi{u predmeti za pojedine asistente koji nisu
uspjeli da magistriraju i doktoriraju za 10 i 15 godina, a da za asistenta
koji je magistrirao i doktorirao u rekordnom roku nema mjesta.” Mate-
rijal nosi datum 8. april 1981. godine.
Odsjek za politi~ke nauke je, sastaju}i se nekoliko dana poslije sjed-
nice Vije}a, odbio uop{te da raspravqa o mogu}nosti raspisivawa kon-
kursa i predmet povjerio dr Omeru Ibrahimagi}u.
O tome je govorio dr Nenad Kecmanovi} na sqede}oj sjednici Nau~-
no-nastavnog vije}a od 8. decembra 1980, pa kako wegovu verziju zbivawa
niko nije ni poku{avao da demantuje, ovdje je donosim integralno. Kec-
manovi} je rekao: “@elio bih malo da upoznam Vije}e kako je do{lo do
te odluke da Omer preuzme predmet. Svi znamo da je sve i po~elo od toga
{to je kolega [e{eq doktorirao i odslu`io vojsku, pa se postavilo pi-
tawe obezbe|ewa nastavni~kog mjesta za wega. U tom smislu Dekanat se
obratio prof. Stojanu Tomi}u koji na Odsjeku ONO predaje i nai{ao na
puno razumjevawe. Profesor Tomi} se povukao da bi oslobodio prostor
za mla|eg kolegu, te o tome i napismeno iznio svoj stav. Po{to [e{eq
do izbora u nastavni~ko zvawe nema pravo da vodi predmet, dogovoreno
je da se do tada nastava nekome formalno povjeri. Na pro{loj sjednici
Vije}a odlu~eno je da Odsjek za politi~ke nauke (po{to je predmet pri-
marno politikolo{ki) odredi kome }e nastava privremeno biti povje-
rena i da raspi{e konkurs za [e{eqa. Me|utim, prof. Purivatra je ve}
na po~etku sjednice Odsjeka, na osnovu nekih formalnih, proceduralnih
elemenata, odbio da se raspravqa o raspisivawu konkursa. Istakao je da
je prije sjednice ponudio prof. Ibrahimagi}u preuzimawe ovog predme-
ta i da je ovaj to uslovno prihvatio, tj. samo ukoliko nema drugog rje{e-
wa. Smatraju}i, prvo, da je Atif autenti~no prenio Omerov uslovni
pristanak, drugo, da nam je svima stalo da se rije{i problem kolege [e-
{eqa, tre}e, da je privremeno preuzimawe predmeta vrlo nezahvalna
stvar, ~etvrto, da su Omer i [e{eq u konfliktu, te da wihova saradwa
na predmetu mo`e biti izvor novih nesporazuma, itd. – ja sam se ponudio
da vodim taj predmet i to ta~no samo do onog dana kada bude okon~an iz-
bor kolege [e{eqa. Dakle, `elio sam samo da pomognem. Me|utim, onda
se odjednom ispostavilo da je Omer vrlo zainteresovan za tu nastavu i da
ra~una da je vodi trajno, tj. na neodre|eno vrijeme. Istakao je i neka svo-
ja “istorijska” prava na to, rekao je da on jednostavno nastavqa ono {to
je ve} ranije obavqao i samo privremeno prekinuo zbog nekog incidenta
84
itd., te da to uop{te ne treba dovoditi u vezu sa obezbje|ewem mjesta za
[e{eqa. Atif je u cjelini eksplicite ili implicite podr`ao takav
stav, u tom smislu je i vodio ~itav sastanak i vaqda je to i bio sadr`aj
tog wihovog prethodnog dogovora. Ne mogu da se ne upitam: {ta sve to
skupa zna~i? Prije svega, Stojan Tomi} je namagar~en – on se povukao u
interesu rje{avawa egzistencijalnih problema mla|eg kolege, a, eto, is-
palo je da je sve u~inio da bi Omeru obezbijedio stalni honorar. Je li to
bio stav kolektiva da se uzme honorar Stojanu i dâ Omeru? Osim toga,
ne mogu da se vrlo ozbiqno ne upitam o Atifovom odnosu prema [e{e-
qu. Kada je ranije dolazilo do onih sporova izme|u wih dvojice dok je
Atif jo{ bio dekan, vjerovao sam daje veliki dio toga posqedica Voji-
ne drskosti, grubosti, sklonosti konfliktima. Me|utim, poslije pome-
nute sjednice Odsjeka na kojoj sam jasno vidio da Atif sistematski dje-
luje protiv Vojinih egzistencijalnih interesa i to ~ak i nasuprot sta-
vovima ~itavog Vije}a, sve mi to dobija sasvim drugo zna~ewe. ^ovjek
mora da se upita i o wegovim motivima. Smatram da je ina~e sramota za
nas sve, za ~itav kolektiv, {to se ovo [e{eqevo pitawe ovako dugo rje-
{ava. Mi smo na ~itava dva odsjeka vrlo slabo kadrovski pokriveni, a
nemamo mjesta za kolegu koji je u ovoj ku}i stasao, koji je za kratko vri-
jeme magistrirao i doktorirao. [ta to treba da zna~i? Ovaj fakultet je
uvijek bio poznat upravo po izuzetnoj otvorenosti za mlade qude, za no-
ve kadrove, po tome {to je kao rijetko koji drugi svakome davao {ansu da
do|e do izra`aja. Dobija se utisak da je [e{eqevo nau~no stasavawe,
umjesto da nas sve obraduje, neke qude silno ra`alostilo i zabrinulo, pa
se sada trude da ga onemogu}e. To nikako nije dobro i mo`e nam svima za-
jedno samo nanijeti {tetu.” Na pitawe “za{to je do toga uop{te do{lo”,
dekan prof. dr Vladimir Degan je rekao: “Odsjek za ONO je uvukao kom-
pletan Dekanat u takvu situaciju.” U Zapisniku daqe stoji: “Prof. Ivi-
ca Mili}evi} se ogra|uje od stava dekana, sa kojim se tvrdi da ga je Od-
sjek za ONO uvukao u sve to. Zna se da je Odsjek za ONO imao najboqe na-
mjere i jo{ od juna mjeseca je tra`io solucije za rje{ewe tog pitawa.”
Jedanaestog decembra 1980, na zajedni~koj sjednici Komiteta za op-
{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu i sekretara OOSaveza
komunista Fakulteta, da bi jo{ vi{e iskomplikovao rje{avawe mog sta-
tusnog pitawa, Omer Ibrahimagi} je, pozivaju}i se na kuloarske pri~e,
izjavio da mi je doktorat nauka na Pravnom fakultetu u Beogradu dat da
bih mogao lak{e u Sarajevu djelovati s nacionalisti~kih velikosrpskih
i podriva~kih pozicija, a mene je poku{ao predstaviti kao nacionalistu,
razbija~a i glavnog uzroka svih problema s kojima se susre}e Fakultet,
gotovo na isti na~in na koji je to docnije ~inilo “Drugarsko vije}e”, {to
najrje~itije govori o povezanosti i sinhronizovanosti wihove akcije.
^im sam za to saznao, odmah sam uputio odgovaraju}u predstavku dekanu i
Nau~no-nastavnom vije}u, tra`e}i da se sve to preispita, i tada, umjesto
da se raspravi kako je do{lo do takve Ibrahimagi}eve izjave, kakvi su joj
uzroci, razlozi i povodi te da se tra`i i argumentacija za izre~enu tvrd-
wu, po~elo se s ispitivawem kako sam ja za wu uop{te saznao kad nisam
bio prisutan na sastanku. Problem je tu ipak druge vrste. Zar ne bi bilo
85
i ispravnije i po{tenije da sam pozvan ili na taj ili na neki drugi sasta-
nak, pa da mi Omer Ibrahimagi} ka`e u lice sve {to ima, a ne da nepre-
kidno pribjegava kori{}ewu starih i oprobanih policijskih i propagan-
disti~kih metoda. I Ivica Mili}evi} je u nekoliko navrata komentari-
sao kao krupan problem ~iwenicu da ja uvijek saznam za sve razgovore o
meni koji se u u`im grupama vode iza mojih le|a. Izgleda da ni ovaj pen-
zionisani general ne mo`e shvatiti da grupa kojoj je prvo objektivno, a
sad i subjektivno, pripadao, ipak nije svaki put tako monolitna i homo-
gena kako se to ~ini na prvi pogled. Osim {to kao cjelina imaju zajedni~-
ke ideolo{ke i politi~ke poglede i strate{ke ciqeve i rade o glavama
qudi koji joj ne pripadaju ili joj smetaju, posebno onih koji se wenom gru-
pa{kom djelovawu energi~no suprotstavqaju, neki weni pripadnici spo-
radi~no rovare i jedan protiv drugog, pa zato intrige i podmetawa koje
pripremaju uglavnom ne mogu dugo ostati u tajnosti.
Za 17. decembar 1980. Ivica Mili}evi} je, povodom moje diskusije na
Nau~no-nastavnom vije}u, ovdje integralno navedene, zakazao sjednicu
Odsjeka za ONO, na koju je pozvao samo qude po svom izboru, a ne sve ~la-
nove, s jednom jedinom ta~kom dnevnog reda, izrazito tendenciozno for-
mulisanom kao: “Problem naru{avawa odnosa u Odsjeku za ONO od stra-
ne druga Vojislava [e{eqa”. Dan ranije, u kabinetu Drage ^u~kovi}a,
Voje Vojinovi}a i Fetka Kotjelnikova na{li su se i Omer Ibrahimagi},
Ivica Mili}evi} i Sead Hayovi} i re`irali sastanak. Odre|ene su ulo-
ge i izvedena generalna proba diskusije koja }e uslijediti na sjednici.
Sve to je bilo propra}eno {irokim spektrom najvulgarnijih uvreda i
psovki na moj ra~un, dok to sve Ivica Mili}evi}, po{to mu je maltene iz-
bila pjena na ustima od histeri~nog urlawa i neprikrivenog bijesa, nije
ukratko rezimirao tvrdwom da sam naprosto jedan “negativus”, ponavqa-
ju}i tu rije~ vi{e puta i obuhvataju}i vaqda wome sve negativne qudske
karakteristike koje su mi pripisali, a {to bi vjerovatno bilo previ{e
i za jednog Franken{tajna ili dr Yekila. Me|utim, na tapetu ove ve~er-
we zavjereni~ke seanse nisam bio samo ja. Ivica Mili}evi} i Omer
Ibrahimagi} su tvrdili da moji istupi nisu nikako samostalni, da sam sa-
mo oru|e u rukama Joce Marjanovi}a i Nenada Kecmanovi}a kojim wih
dvojica poku{avaju ostvariti svoje li~ne ciqeve i naplatiti neke stare
ra~une. S tog aspekta su raspravqane i “politi~ke pozicije” Marjanovi-
}a i Kecmanovi}a, pa ~ak klevetana, bez ikakvih povoda i razloga, i Kec-
manovi}eva supruga, i to sve uz bujicu so~nih ko~ija{kih psovki. Psovka-
ma se najvi{e isticao penzionisani pukovnik Sead Hayovi}. Wegova je
bila i ideja, jednodu{no prihva}ena, da se meni na sutra{wem sastanku
dozvoli da samo jedanput govorim, pa da, bilo {ta da ja ka`em, oni urade
po svom i ostvare sve {to su zamislili. Hayovi} i Mili}evi} su insisti-
rali da se na tapet stave i Marjanovi} i Kecmanovi} i drugi koji po wi-
hovom mi{qewu stoje iza mojih istupa, pa da se stvari kona~no jednom
ra{~iste. U tom trenutku se mnogo trezvenijim pokazao Omer Ibrahima-
gi}, predlo`iv{i da se napad koncentri{e samo na mene i da wegov re-
zultat bude utvr|ivawe moje nepodobnosti za rad sa studentima, a da }e
potom sigurno na vidjelo iza}i i uloga Marjanovi}a i Kecmanovi}a.
86
Bez obzira {to je sve tako lijepo zami{qeno i izre`irano, Ibra-
himagi} je elegantno izbjegao da prisustvuje sutra{wem sastanku, izgo-
varaju}i se nekim drugim neodlo`nim obavezama, guraju}i tako u vatru
kompromitacije same ove, naprijed pobrojane qude s Odsjeka za ONO, ko-
ji su zapravo, a to je tako o~igledno, poslu`ili kao sredstvo organizo-
vanog obra~una, te ujedno i kao paravan za Ibrahimagi}a i wegovog isto-
mi{qenika Purivatru. Oni su opet izbjegli direktno eksponirawe. Sa-
znav{i odmah poslije tog wihovog dogovora sve detaqe pripremqene re-
`ije, sutradan sam na sjednici Odsjeka odbio da uop{te u~estvujem u ras-
pravi. Smatraju}i svaku diskusiju besmislenom, ograni~io sam se samo
na to da pomno pratim i pa`qivo biqe`im istupawa drugih. A imalo se
{ta i zabiqe`iti. Sastanak je po~eo Mili}evi}evim otvarawem paqbe
iz svih oru|a, ~iji je vrhunac sadr`an u zahtjevu da me Odsjek ideolo{ko-
politi~ki i moralno diskvalifikuje, pripisuju}i mi da sam “mladi
lav” koji nastoji da “staru gardu revolucionara” gurne u pozadinu. U tom
pravcu su usmjerena izlagawa penzionisanog potpukovnika mr Muharema
Krese, prof. dr Hasana Su{i}a, penzionisanog pukovnika Seada
Hayovi}a, predava~a Ilije Bradi}a, penzionisanog pukovnika Voje Vo-
jinovi}a, penzionisanog pukovnika Fetka Kotjelnikova, penzionisanog
pukovnika Drage ^u~kovi}a i potpukovnika mr Halida Kowhoyi}a. Je-
dino su diskusije prof. dr Mustafe Festi}a, prof. Emine Topi} i prof.
dr Joce Marjanovi}a odstupale od ovih unaprijed pripremqenih, re`i-
ranih, krvo`ednih i tendencioznih. Tu su me ovi penzioneri izri~ito
doveli u vezu s politi~kim djelovawem Savke Dab~evi}-Ku~ar, Mike
Tripala, Marka Nikezi}a, proglasili me za novoqevi~ara, ultraqevi-
~ara, anarholiberala itd., te nazvali uzro~nikom stvarawa lo{ih me|u-
qudskih odnosa koji “omogu}avaju snagama iz vana da se ukqu~e”. Pripi-
sivali su mi da ~inim smi{qenu diverziju iza koje stoje nekakve ino-
strane snage, tendencije i stremqewa, diverziju koju je neko spoqa naru-
~io. Fetko Kotjelnikov je prijetio da }e mi prosvirati metak kroz ~e-
lo. Govorili su da bi neke moje istupe vrlo rado prihvatila strana
{tampa i dobro ih honorisala itd. Za ono {to sam iznio u diskusiji na
Vije}u tvrdili su da nije istina, ali bez ijednog kontraargumenta. @e-
stina s kojom su nastupili kona~no me je uvjerila da sam ih pogodio u naj-
osjetqivije mjesto, u najbolniju ta~ku. Ina~e se wihova reakcija na dru-
gi na~in ne mo`e objasniti. S obzirom da je sjednicu trebalo okon~ati
do dvanaest sati (po~ela je u devet) zbog nekog drugog sastanka, zakqu~e-
no je da se diskusije autorizuju, a da Ivica Mili}evi} pripremi tekst
zakqu~aka koji }e podnijeti Odsjeku na usvajawe na sqede}oj sjednici.
Ivica Mili}evi} je taj tekst napisao, ali ga nikada nije podnio Odsje-
ku na usvajawe, nego ga je kao usvojenog direktno proslijedio Dekanatu i
Nau~no-nastavnom vije}u. Koji su ga razlozi na to naveli? Zar nije mo-
gao sa sigurno{}u ra~unati da }e u Odsjeku za sobom imati komotnu ve-
}inu kao i pro{li put, {to mu garantuje usvajawe bilo kakvog stava i za-
kqu~ka koje ponudi? To za mene ostaje neobja{wivo. Ovako se samo daqe
kompromitovao, ~ine}i postupke koji svjedo~e o autoritarnim shvata-
wima i nedemokratskim manirima pona{awa, po uzoru na one iz austro-
87
ugarskih kasarni. Ili se, mo`da, opet bez mog znawa, u nekom od kabine-
ta sastala elita otu|ene mo}i koja sebe smatra “Odsjekom u u`em sasta-
vu”, pa te zakqu~ke verifikovala.
U “Zakqu~ku” stoji da je moja diskusija na Nau~no-nastavnom vije}u
smi{qen, neopravdan i ni~im argumentovan napad na ~lanove Odsjeka.
Mislim da je svima iole upu}enima bilo jasno da sam svojom diskusijom
zahtijevao da mi se statusno pitawe rije{i i ujedno protestovao protiv
pona{awa Odsjeka za ONO koji se krajwe nekorektno postavio, izmi-
{qaju}i princip prema kome pitawe mog izbora treba da rje{ava Odsjek
za politi~ke nauke, mada tom odsjeku nikada ranije nisam pripadao. To je
bila prelomna odluka koja je najmawe izazvana mojim “pona{awem”, a
sli~no je i Vladimir Degan konstatovao izjavom koju sam ne{to ranije
citirao. Da tragikomedija bude ve}a, a i ovi penzionisani oficiri vi-
{e izmanipulisani, ~ak i Odsjek za politi~ke nauke na sjednici od 25.
decembra 1980. zauzima sqede}i stav: “Odsjek smatra da Dekanat i Ka-
drovska komisija zajedno sa ostalim nadle`nima, treba da ubrzaju rje{a-
vawe statusa dr Vojislava [e{eqa u skladu s va`e}im zakonom i samou-
pravnim aktima. U raspravi je istaknuto da je u poku{aju rje{avawa sta-
tusa dr Vojislava [e{eqa, od nadle`nih bilo neodgovornih postupaka
u smislu izbjegavawa obavqawa obaveza prebacivawem odgovornosti na
nenadle`ne. Odsjek smatra da je pri rje{avawu ovog konkretnog pitawa
nu`no raspraviti kadrovsku politiku na Fakultetu, posebno {to se ti-
~e nau~nog podmlatka i u vezi s tim utvrditi program cjelokupne aktiv-
nosti.” Uz jedan tako neo~ekivano, pa makar bilo i prividno, nepristra-
san i dobronamjeran zakqu~ak Odsjeka za politi~ke nauke dolazi jedan
krajwe pristrasan, osvjetoqubiv i nevi|eno zlonamjeran zakqu~ak Od-
sjeka za ONO, boqe re~eno penzionisanog generala Ivice Mili}evi}a:
“Odsjek je zakqu~io da je [e{eq stvorio takvu atmosferu na Odsjeku da
je bilo kakva saradwa s wim nemogu}a, posebno zbog toga {to [e{eq ni-
je pokazao nimalo dobre voqe za drugarsku i konstruktivnu saradwu, pa
se time sam iskqu~io iz rada na{eg odsjeka. Tako|e vas obavje{tavamo da
Odsjek ne `eli vi{e da raspravqa o ovom problemu, jer smo i do sada
utro{ili i suvi{e mnogo vremena oko toga, ali na`alost, uzalud i po-
red najdobronamjernijih pobuda.” Dobra voqa za ove qude zna~i kapitu-
lacija i posipawe pepelom. E, malo }e na to popri~ekati. Malo }e po-
pri~ekati dok od mene naprave gmizavca po uzoru na Ismeta Grbu.
Borbu koju sam vodio radi obezbje|ewa svoje gole `ivotne egzisten-
cije ti qudi, koji su takvih problema li{eni i ovdje zara|uju honorare,
nazivaju besmislenom i bespredmetnom borbom – borbom radi borbe. Zar
odnosi tolerancije i saradwe na koje me pozivaju da ih uspostavimo, tre-
ba da zna~e dopu{tawe da o mom statusu odlu~uju iza mojih le|a, uvijek na
nekim u`im, tajanstvenim forumima i tijelima ili u privatnim kontak-
tima. A u kojoj je akademskoj sredini mogu}e da se desi ono {to se desilo
kod nas, kad se u prezentiranom “Zakqu~ku” pojavila tako gnusna politi~-
ka diskvalifikacija, sad ja mogu da ka`em: ni~im argumentovana, ~iji je
osnovni ciq sje~a glave – giqotinirawe. Bio sam u to vrijeme duboko ubi-
je|en da su se pre{li i da je na{e dru{tvo odavno odbacilo i osudilo ta-
kve metode, vezane ve} svojim imenom za jedan mra~ni period istorije me-
88
|unarodnog radni~kog i komunisti~kog pokreta i socijalisti~kih zema-
qa, koga se danas stide i s jezom sje}aju i komunisti i svi ostali napred-
ni qudi (me|utim, Op{tinski komitet Saveza komunista Centar }e me
ubijediti da sam se prevario, da su recidivi staqinizma jo{ i te kako mo-
gu}i i u na{im dru{tvenim uslovima). Kako bi se ina~e, osim staqini-
sti~kom i berijevskom, na drugi na~in mogla tretirati sqede}a konsta-
tacija iz “Izvje{taja”: “Po{to je diskusija utvrdila da su [e{eqevi na-
padi neargumentovani, Odsjek je analizirao svrhu i namjeru wegovih
istupa, pa je Odsjek do{ao do uvjerewa da je [e{eqeva namjera bila da
poku{a podriti jedinstvo Odsjeka u kome vladaju drugarski i radni odno-
si, za {to snosi moralno-politi~ku odgovornost. Tako|e je na Odsjeku
utvr|eno da napad na penzionisane oficire nije li{en i izvjesnih na-
truha koje bi se mogle razmatrati i sa jednog idejnog aspekta, napada na
qude koji posao obavqaju savjesno i predano i koji su na Fakultet do{li
na molbu organa Fakulteta, a ne svojim nametawem. [e{eqev napad mno-
go li~i na kritiku svega postoje}eg, nama dobro znanu pojavu koja je osu-
|ena kao {tetna a da ne upotrebimo drugu kvalifikaciju.”
Malo }u se pobli`e osvrnuti na jednu od kqu~nih zamjerki koje su
mi upu}ene. Izgleda da je nastavnike s Odsjeka za op{tenarodnu odbranu
– penzionisane oficire, najvi{e pogodilo to {to sam rekao da oni gr-
~evito dr`e svoje pozicije i da su skloni onemogu}avawu i potcjewiva-
wu mla|ih. Zakliwali su se da to nije istina, da se oni svim silama bo-
re za podmla|ivawe kadra itd. Me|utim, ostaje ~iwenica, koja ih sama po
sebi `estoko optu`uje, da su u proteklih sedam godina na Odsjek pri-
mqena svega dva asistenta, i to jo{ 1976. godine: Ismet Grbo i ja. Grbo
je, kako sam ve} naveo u prethodnom poglavqu, ubrzo po kratkom postup-
ku, suprotnom i Zakonu i Statutu, eliminisan s Odsjeka s obrazlo`ewem
da nije mogao i}i u {kolu rezervnih oficira, a Hasan Su{i} je na jed-
noj od sjednica, povodom koje je Grbo i intervenisao na Aktivu nastavni-
ka komunista prije tri i po godine, upoznao prisutne da je to zato {to
mu je otac u toku rata pripadao neprijateqskim vojnim formacijama.
Ostao sam pune ~etiri godine samo ja, a kao da je bilo predodre|eno da
pro|em kroz iste muke kroz koje i Grbo, s tim {to sam, nasuprot wemu,
bio do kraja uporan, nisam dozvoqavao da me slome, da mi saviju ki~mu i
oblikuju je po svojoj voqi. I evo, ve} toliko godina u~estvujem u pravoj
bici ~iji krajwi ishod jo{ smatram neizvjesnim, bez obzira {to su moji
neprijateqi trenutno ubije|eni da su me definitivno likvidirali: i
dru{tveno, i politi~ki, i akademski.
Pitawe penzionera koji i daqe stupaju u dopunski radni odnos je ve-
liki problem s kojim se suo~ava ~itavo jugoslovensko dru{tvo, poku{a-
vaju}i da smawi, ako ne i otkloni, nezaposlenost, posebno mladih qudi.
U ovom slu~aju rije~ je o penzionisanim oficirima koji, ako ih indivi-
dualno posmatramo i razmatramo wihove radne, nau~ne i op{tequdske
kvalitete, nikako ne mogu pretendovati da predstavqaju neku dru{tvenu
elitu, renomirane stru~wake i ugledne pregaoce na nau~nom planu koji
bi mogli da se di~e postignutim radnim rezultatima. Oni su gotovo svi
ovdje dovo|eni privatnim kanalima, vezama i poznanstvima. Samo su dvo-
89
jica izabrani u nastavni~ko zvawe do polovine radnog vremena javnim
konkursom. A studij op{tenarodne odbrane je i osnovan da bi se mladi qu-
di osposobili za obavqawe razli~itih poslova u okviru ostvarivawa od-
brambene funkcije dru{tva i zaposlili na radnim mjestima na kojima su
do sada naj~e{}e anga`ovana penzionisana vojna lica, bilo da je rije~ o
{kolama, radnim organizcijama ili dr`avnim organima. Istina, ovi na-
{i nastavnici – penzionisani oficiri rade na predmetima za koje je na
drugi na~in veoma te{ko obezbijediti kvalifikovan kadar, ako se ve} an-
ga`ovawe aktivnih vojnih lica nastoji svesti na {to mawu mjeru. Ali,
umjesto da se po{teno zala`u za {to br`e obezbje|ivawe i podizawe na-
u~nog podmlatka, oni su kroz ovih sedam godina otjerali i dva jedina asi-
stenta koja su imali. Misle li takvo stawe zadr`ati unedogled? Sre}a da
postoje i neke biolo{ke granice, ina~e bi `ivot pored umi{qenih veli-
~ina, qudi koji prigrabe sve mogu}e pozicije, pa se onda smatraju nepri-
kosnovenim i nezamjewivim autoritetima, bio neizdr`iv. Pro{lo je
vrijeme Metuzalema. Nijedan od wih ne mo`e o~ekivati da }e `ivjeti se-
dam stotina godina. Istina, jo{ u dva navrata su raspisivani konkursi za
prijem asistenata, da bi se naprosto zavarali organi dru{tvene zajedni-
ce koji to neprekidno potenciraju. Na konkurse su se javqali brojni i
sposobni kandidati, ali nijedan nije priman. Konkursi su jednostavno po-
ni{tavani, ali poslije gotovo godinu dana ~ekawa. Razlozi zbog kojih su
kandidati odbijani su nevjerovatni. Jednom prilikom, na primjer, kada su
referate s prijedlogom za poni{tewe konkursa potpisivali Ivica
Mili}evi}, Vojo Vojinovi}, Fetko Kotjelnikov, Drago ^u~kovi} i Mu-
harem Kreso, za kandidate za koje je konstatovano da ispuwavaju sve kon-
kursne uslove, ka`e se da ipak ne mogu biti izabrani u zvawe asistenta
ili asistenta pripravnika zato: 1. slu~aj, iz konsultacija koje je Komisi-
ja obavila “sa trojicom studenata iz prve zavr{ene generacije smjera
ONO da bismo dobili {to potpuniju sliku o kandidatu... do{li smo do
uvjerewa da ne ispuwava uslove za izbor” – to je sve, ne ka`e se ni kako ni
za{to; 2. slu~aj, za jednog kandidata se ka`e, “mada ima najvi{e kvalifi-
kacija s obzirom na godine `ivota (42) bilo bi nekadrovski anga`ovati
ga kao po~etnika, jer je intencija odsjeka ONO da asistente pripremamo,
kroz daqe {kolovawe, kao kadrove koji bi trebalo da preuzmu na sebe sve
nau~ne i nastavne obaveze” – dakle, boqe je nemati nikakvog asistenta ne-
go imati ~etrdesetogodi{waka; 3. slu~aj, za kandidata koji konkuri{e u
zvawe asistenta – pripravnika, dakle tra`i se od wega diploma i odgova-
raju}a prosje~na ocjena iz svih predmeta, ka`e se da “u dosada{wem radu
nije pokazao interes (kako da ga poka`e – prim. V.[.) za nau~noistra`i-
va~ki rad – nije podnio nijedan rad niti je u molbi naveo da ih ima”. Bi-
lo bi zanimqivo razmotriti s koliko i kakvim radovima raspola`u ovi
qudi koji se nalaze u nastavni~kim zvawima.
Po ~lanu 17. Zakona o radnim odnosima Socijalisti~ke Republike
Bosne i Hercegovine “radni odnos sa u`ivaocem penzije mo`e se zasnova-
ti samo ako se na oglas, odnosno konkurs ne javi nezaposleni ili drugi
radnik i ako se raspore|ivawem radnika u osnovnoj organizaciji nije mo-
glo obezbijediti obavqawe poslova, odnosno radnih zadataka za koje je ob-
90
javqen oglas, odnosno konkurs”. U stavu 2. istog ~lana stoji: “U slu~aju za-
snivawa radnog odnosa sa u`ivaocem penzije, oglas, odnosno konkurs po-
navqa se u roku utvr|enom samoupravnim op{tim aktom, a najdu`e svakih
12 mjeseci do zasnivawa radnog odnosa sa nezaposlenim ili drugim radni-
kom.” Od kada su izborom ili jednostavnim povjeravawem nastave iz kom-
pletnih predmeta iako im je dodijeqeno zvawe naslovnih profesora, za-
snovali radni odnos, nijednom nije raspisivan konkurs za izbor nastav-
nika na mjesta koja su popunili ovi penzionisani oficiri. Zatim, po Za-
konu naslovni profesori ne mogu izvoditi kompletnu nastavu iz jednog
predmeta, niti obavqati ispite. Mogu se samo ukqu~iti u weno izvo|e-
we, {to kod nas nije slu~aj. Dakle, svjesno se kr{e zakonski propisi.
S druge strane, u ~lanu 21. Dogovora o zajedni~kim osnovama {kolo-
vawa i usavr{avawa kadra za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samo-
za{titu, stoji doslovno: “Izbor i anga`ovawe nastavnika i saradnika za
izvo|ewe nastave vr{i se prema uslovima utvr|enim republi~kim–po-
krajinskim propisima i statutima visoko{kolskih organizacija.” U
stavu 2. istog ~lana: “Socijalisti~ke republike i socijalisti~ke auto-
nomne pokrajine svojim propisima }e omogu}iti da nastavu iz ONO i
DSZ mogu izvoditi i lica koja nemaju doktorat nauka, ako ispuwavaju
druge zakonom propisane uslove i da se mogu birati u sva nastavna zva-
wa.” Dakle, nigdje ni rije~i o {koli rezervnih oficira. Ta {kola je po-
stavqena kao jedan od uslova u Dru{tvenom dogovoru anuliranom 26.
aprila 1979. godine, a i do tada se odnosila na one nastavnike koji nisu
zadovoqavali uobi~ajene zakonske uslove za izbor. Tretirana je, nesum-
wivo, kao prelazno rje{ewe. A mi smo na ovom fakultetu vi{e puta do-
vo|eni u situaciju, boqe re~eno u zabludu pojedinim interpretacijama
~iji je ciq bio da se stvari zamagle i mistifikuju. Ako bi se zaista po
pozitivnim propisima tra`ilo da nastavnici Odsjeka za ONO imaju od
vojnih {kola najmawe {kolu rezervnih oficira, kako smo onda Grbo i
ja mogli biti izabrani u zvawe asistenta a da prethodno nismo ni regu-
lisali vojnu obavezu? Ne posjeduju}i gotovo nikakve ili nikakve nau~-
ne i nastavne kvalifikacije, drugovi penzionisani oficiri apsoluti-
zuju i prenagla{avaju ulogu i zna~aj vojnih {kola, tretiraju}i izravno
na taj na~in op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu kao ~isto
armijsku koncepciju, zanemaruju}i ~iwenicu da bi trebalo da bude rije~
o podru{tvqavawu odbrambene funkcije samoupravnog socijalisti~kog
dru{tva i wegovog politi~kog sistema. Da stvari tako stoje, kako ih oni
poku{avaju predstaviti, onda ne bi formirawe odsjeka i fakulteta za
op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu imalo nikakve svrhe
kad ve} postoje vojne akademije. Jedan takav konzervativni, dogmatski i
kruti odnos kakav ispoqavaju u svom pristupu, nikako ne mo`e voditi
podru{tvqavawu nego upravo povojni~ewu i daqem otu|ewu odbrambe-
nih i za{titnih poslova i institucija.
[ta je to {to je motivisalo Ivicu Mili}evi}a i neke druge sa Od-
sjeka za ONO da se na takav na~in udru`e s Atifom Purivatrom i Ome-
rom Ibrahimagi}em i, izme|u ostalog, ukqu~e u hajku koja se vodi protiv
mene. Vjerovatno je to podudarawe nekih kqu~nih interesa. Naime, na
91
Fakultetu je op{tepoznato da Purivatra i Ibrahimagi} predstavqaju
predvodnike jedne grupe koju sa~iwava jo{ desetak ranije pobrojanih na-
stavnika, koja je svojevremeno mnogo zla napravila na ovoj visoko{kol-
skoj ustanovi, prqavih igri izvela i qudskih sudbina zagor~ala, i to sve
iz krajwe niskih pobuda. U posqedwe vrijeme ta je grupa prili~no ras-
krinkana, bez obzira {to gr~evito nastoji zadr`ati u svojim rukama po-
jedine samoupravne, politi~ke i stru~ne pozicije, uz obilatu pomo} Ham-
dije Pozderca i wegovih sqedbenika. Wihove manipulacije sve se te`e na
nivou Fakulteta mogu ostvariti, ukoliko izostane odgovaraju}a ofici-
jelna podr{ka vanfakultetskih faktora. S druge strane, kako se stvari
na Fakultetu postepeno dovode u red, dolaze u opasnost privilegije koje
u`ivaju ovi penzionisani oficiri. Zato je wihov zajedni~ki interes
prevashodno izra`en kroz te`wu za o~uvawem fakultetskog statusa kvo.
Ina~e, moji li~ni odnosi s Ivicom Mili}evi}em dosta dugo su bi-
li prili~no bliski. Ja sam ih ~ak smatrao prijateqskim. Istina, smeta-
li su mi neki wegovi maniri kojim je iskazivao te`wu da uvijek vodi
glavnu rije~, da dominira, a dozvoqavam da se ni wemu {to{ta kod mene
nije dopadalo, {to je, uostalom, i normalno. Vi{e puta se i prili~no ne-
korektno ponio. Znao je i pred drugim qudima da se tako obrecne kao da
sam mu neki pot~iweni kaplar. Izvjesne moje kolege koji su bili o~evi-
ci pojedinih Mili}evi}evih postupaka, a znaju}i za moju odre{itost,
~ak su me zadirkivale da ja na wegove neukusne ispade ne reagujem i osta-
jem miran zato {to mi od tog ~ovjeka u velikoj mjeri zavise daqi izbor
i napredovawe. Me|utim, to nije bila istina. Obziri koje sam imao i po-
kazivao prema Mili}evi}u bili su iskreni, prijateqski i puni po{to-
vawa, a intimno sam bio ubije|en da su wegove primjedbe, ma koliko bi-
le neukusne, ipak dobronamjerne. Ali sve se promijenilo onog momenta
kad sam osjetio i zakqu~io da me namjerava `rtvovati da bi napravio
ustupak Omeru Ibrahimagi}u i Atifu Purivatri, nalaze}i s wima za-
jedni~ke interese i ciqeve po nekim drugim pitawima, naro~ito po
svom preseqewu u Sarajevo (do juna 1980. je `ivio u Beogradu). ^iweni-
ca da ti odnosi ni do tada nisu po~ivali na istinskoj ravnopravnosti i
uzajamnom po{tovawu, samo je za nijansu poja~ala suprotnosti koje su se
pojavile. I on i neki drugi s Odsjeka, u vrijeme kad sam zaslugom Du{a-
na Dozeta ostao bez radnog mjesta i na to bu~no i uporno tra`io za{ti-
tu svojih prava, te tretman odgovaraju}i svom nau~nom zvawu i stru~nim
kvalifikacijama, “tje{ili” su me i ujedno ubje|ivali da sam vrlo mlad,
da mnogo `urim, da sam s nekim stvarima preuranio, da bi trebalo da ma-
lo vi{e po{tujem starije itd. Na to sam odgovarao da me najvi{e iriti-
ra neravnopravan tretman kome sam izlo`en kao, po godinama starosti,
daleko najmla|i na Odsjeku, da se mnogi tu prema meni odnose kao prema
posilnom. Negirao sam validnost podjele na starije i mla|e, te isticao
da i na Odsjeku i na Fakultetu svi imamo ista prava i obaveze, a da se mo-
`emo dijeliti iskqu~ivo na osnovu postignutih radnih rezultata. Tek s
ovim sam izazvao pravi odijum protiv sebe, a stvari }e kulminirati po-
ku{ajem mog mati~nog odsjeka da se otarasi obaveze rje{avawa mog sta-
tusnog pitawa koje je upravo tu i iskomplikovano.
92
S obzirom da su na{i odnosi bili dosta srda~ni, i razumqivo je {to
smo Ivica Mili}evi} i ja jedan drugome mnogo toga u povjerewu rekli,
u privatnim razgovorima komentarisali pona{awe i procjewivali ka-
raktere drugih qudi itd. Kad je na{e “prijateqstvo” prekinuto, Ivica
Mili}evi} odjednom po~iwe i u kuloarima i na sastancima, ali obi~no
u`ih foruma, na kojima ja ne prisustvujem, da iznosi ono {to je od mene
saznao u ranijim povjerqivim razgovorima. Ne bi mi bilo toliko krivo
da bar to istinito interpretira, da ne nadogra|uje i iskrivquje sadr`aj
i smisao mojih rije~i. Veliku sam gre{ku napravio {to sam tom ~ovjeku
svojevremeno poklonio puno povjerewe, ali to mi je i velika {kola ~i-
ja je osnovna pouka da ubudu}e moram biti neuporedivo obazriviji pri
izboru prijateqa. Pokazalo se da je i “Drugarsko vije}e” jedan dio svog
izvje{taja zasnovalo na razli~itim interpretacijama privatnih razgo-
vora. S druge strane, Ivica Mili}evi} mo`e biti potpuno siguran da ja
nikad ni pred kim ne}u iznijeti ono {to mi je on, u formi vlastitog mi-
{qewa ili kao povjerqivu, inter nos, informaciju, rekao o izvjesnim
qudima s kojima je sada jako blizak. Elementarno osje}awe ~asti i dosto-
janstva me na to obavezuje, pa }u i iznimno ovog puta odstupiti od svog
principa da svima i uvijek uzvra}am istom mjerom. ^ak me ni ~iwenica
da se u decembru 1980. Mili}evi} prikqu~io Su{i}u i Kowhoyi}u u
krajwe podlom i degutantnom poku{aju da se baci qaga na moj moralni
lik, razumije se, neuspjelom, ne}e pokolebati.
Du{an Dozet je jo{ u septembru 1979, tri mjeseca prije mog odlaska na
odslu`ewe vojnog roka, otpo~eo pregovore s Halidom Kowhoyi}em radi
wegovog dovo|ewa na moje radno mjesto, a istovremeno je, zajedno s Ivi-
com Mili}evi}em i Dragom ^u~kovi}em, potpisao izuzetno pozitivan
referat s prijedlogom da budem unaprije|en, postarav{i se unaprijed da
~itav postupak na tajanstven na~in zamre, bude obustavqen, bez ikakvog
obja{wewa. Misli li mo`da “Drugarsko vije}e” da se takav postupak mo-
`e i o{trije okvalifikovati a ne samo licemjernim. Referat nikad ni-
je proslije|en Nau~no-nastavnom vije}u ni Savjetu Fakulteta, ali sam
ipak, velikom uporno{}u i privatnim kanalima, uspio da do|em do jednog
primjerka s originalnim potpisima. Tekst Referata ovako izgleda:
“Na sjednici Odsjeka za op{tenarodnu odbranu od 11. septembra
1979. izabrana je Komisija sa zadatkom da se dostavi Nau~no-nastavnom
vije}u i Savjetu Fakulteta prijedlog za unapre|ewe mr Vojislava [e-
{eqa u zvawe asistenta na predmetu Teorija o ratu. U Komisiju za pod-
no{ewe izvje{taja odre|eni su: prof. Du{an Dozet, prof. Ivica Mili-
}evi} i prof. Dragoqub ^u~kovi}. U vezi s tim Komisija podnosi sli-
jede}i
IZVJE[TAJ
Mr Vojislav [e{eq je ro|en 11. oktobra 1954. godine u Sarajevu u
radni~koj porodici. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je u redovnim
rokovima u Sarajevu. U toku gimnazijskog {kolovawa bio je aktivan u
radu dru{tveno-politi~kih organizacija i samoupravnih organa i tije-
la. Jo{ u toku drugog razreda gimnazije postao je ~lan [kolskog komi-
93
teta Saveza omladine. U~estvovao je na Saveznoj omladinskoj radnoj ak-
ciji “Bawa Luka 71”, “Morava 72” i “Morava 73” i tamo obavqao du`nost
~lana Savjeta naseqa a na obje akcije “Morava” komandanta brigade. U
tre}em razredu, u okviru Komiteta SO, obavqao je du`nost predsjedni-
ka Komisije za idejno-politi~ki rad, a ubrzo zatim izabran je za pred-
sjednika Zajednice u~enika {kole. Kao u~enik ~etvrtog razreda bio je
predsjednik Predsjedni{tva {kolske konferencije SO, ~lan Op{tin-
ske konferencije SO, ~lan Savjeta Prve gimnazije, stalni predstavnik
u~enika u Nastavni~kom vije}u i na~elnik [taba Mar{a tragom 6. is-
to~nobosanske proleterske udarne brigade.
Na Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu upisao se u {kolskoj
1973/74. godini, a diplomirao 28. maja 1976, dakle za nepune dvije godine
i osam mjeseci, s prosje~nom ocjenom iz svih predmeta 8,2. U toku studi-
ja posebno interesovawe je pokazivao za predmet Ustavno pravo, te je od-
lukom Katedre i Nastavno-nau~nog vije}a izabran za demonstratora. Za
uspje{no polagawe ispita u rekordnom vremenu dva puta je nagra|ivan
besplatnim qetovawem. Zavr{io je 4. (konverzacioni) kurs engleskog je-
zika na Radni~kom univerzitetu “\uro \akovi}”, a uspje{no se slu`i i
ruskim jezikom.
U toku studija je nastavio dru{tveno-politi~ki rad i obavqao istak-
nute funkcije u Savezu komunista Jugoslavije, SSJ i SSOJ. Odmah po do-
lasku na Pravni fakultet izabran je za zamjenika sekretara OOSaveza
komunista, a ubrzo zatim za predsjednika Fakultetskog odbora Saveza
studenata i ~lana Sekretarijata Konferencije Saveza komunista Prav-
nog fakulteta, te ~lana Republi~ke konferencije Saveza studenata BiH
i Gradske konferencije Saveza studenata Sarajeva. Bio je delegat Osmog
kongresa SSO BiH i Devetog kongresa SSO Jugoslavije. Kao student dru-
ge godine izabran je za prvog studenta-prodekana od osnivawa Pravnog
fakulteta u Sarajevu. Godinu dana je bio ~lan Izvr{nog odbora Skup-
{tine SIZ za visoko obrazovawe, kao delegat SS BiH. Pored toga je oba-
vqao du`nost ~lana Predsjedni{tva Konferencije Saveza komunista
Pravnog fakulteta. Bio je ~lan Delegacije Fakulteta, Izdava~kog savje-
ta lista “Judeks” i ~lan Koordinacionog odbora Interfakultetske kon-
ferencije studenata prava Jugoslavije, te ~lan brojnih dru{tveno-poli-
ti~kih, samoupravnih i stru~nih komisija i tijela. Izvjesno vrijeme je
radio kao ~lan Aktiva predava~a Studijskog centra GK Saveza komunista
BiH Sarajeva. Pored toga, 1974. godine bio je komandant prvog partizan-
skog mar{a studenata prava BiH i mladih radnika “Tragom epopeje Sutje-
ske”. Za svoj rad vi{e puta je pohvaqivan i nagra|ivan. Izme|u ostalog,
dvostruki je udarnik omladinskih radnih akcija. Uspje{no je zavr{io vi-
{e omladinskih i partijskih kurseva, {kola i seminara.
U oktobru 1976. izabran je za asistenta – pripravnika na Katedri za
op{tenarodnu odbranu Fakulteta politi~kih nauka “Veqko Vlahovi}”.
Izvodi nastavne oblike rada iz predmeta Teorija o ratu i Koncepcija,
doktrina i sistem ONO. Objavio je dvadeset pet nau~nih, stru~nih i pu-
blicisti~ih radova. Odr`ao je vi{e od pedeset predavawa u okviru dje-
latnosti Centra za politi~ke studije FPN, Studijskog centra GK
94
Saveza komunista i marksisti~kih centara u organizacijama udru`enog
rada. U okviru redovne djelatnosti samoupravnih i stru~nih organa i
tijela u~estvovao je u radu vi{e stalnih i povremenih komisija. Oba-
vqao je du`nost sekretara Katedre, odnosno, Odsjeka za op{tenarodnu
odbranu, zamjenika sekretara OOSaveza komunista Odsjeka ONO i ~la-
na Ure|iva~kog savjeta lista “Politolog”. Sada je sekretar OOSaveza
komunista prve godine Odsjeka za ONO, delegat u Nau~no-nastavnom vi-
je}u i ~lan Sekretarijata Sekcije Republi~ke konferencije SSRN BiH
za op{tenarodnu odbranu.
U {kolskoj 1976/77. godini upisao se na Ustavno-pravno-politi~ki
smjer Poslediplomskih studija Pravnog fakulteta u Beogradu, a 19. juna
1978. odbranio magistarski rad na temu “Pojam naoru`anog naroda u dje-
lima klasika marksizma” i time stekao akademski stepen magistra dru-
{tveno-politi~kih nauka. Vije}e Poslediplomskih studija Pravnog
fakulteta u Beogradu na svojoj sjednici od 1. juna 1979. godine donijelo
je odluku kojom mu se odobrava rad na doktorskoj disertaciji na temu
“Politi~ka su{tina militarizma i fa{izma” i odredilo mentora.
Nikad nije osu|ivan, nikad protiv wega nije podizana optu`nica,
niti se nalazi pod istragom. (Slijedi spisak 25 do tada objavqenih ra-
dova, a zatim se tekst nastavqa – prim. V.[.)
Gorwe podatke nije potrebno posebno komentarisati. Radi se o jed-
nom mladom i vrijednom ~ovjeku koji pokazuje izrazitu sklonost za sve-
srdno i puno anga`ovawe na poslovima koje je obavqao kako u toku {ko-
lovawa, tako i po stupawu u radni odnos na ovom fakultetu. Kao asis-
tent – pripravnik izvodio je nastavne oblike na dva predmeta uspje{no.
Treba posebno ista}i wegovu upornost i nastojawa da {to boqe ovlada
materijom predmeta na kojima je asistirao, a naro~ito iz predmeta Teo-
rija o ratu na kojem je odslu{ao sva predavawa, prou~avao literaturu i
objavio nekoliko radova iz te problematike. Ovo posebno nagla{avamo
po{to se on ranije nije bavio ovom materijom.
Objavqeni radovi, zvawe magistra i ~iwenica da mu je odobren rad
na doktorskoj disertaciji, govore o izuzetnoj vredno}i i `eqi za usavr-
{avawem, {to ocijewujemo kao poseban kvalitet jer to ukazuje na sklo-
nost i uo~qivo opredjeqewe za bavqewe nau~nim radom.
Zakqu~ak: Na osnovu izlo`enog Komisija predla`e da se mr Voji-
slav [e{eq unaprijedi u zvawe asistenta na predmetu Teorija o ratu na
Odsjeku ONO Fakulteta politi~kih nauka “Veqko Vlahovi}” u Saraje-
vu”. (Slijede originalni potpisi svih ~lanova Komisije.)
U obra~unu sa mnom sva su sredstva i politikantski manevri bili do-
zvoqeni. Po{to smo u vi{e navrata bili u prilici da od pojedinih na-
stavnika (a i od Fuada Muhi}a u wegovom tekstu “O Ganimedu i ostalom
2.), koji ina~e istupaju sa `eqom i namjerom da me proglase nepodobnim
za saradwu, ideolo{ko-politi~ki i moralno diskvalifikuju, te u kraj-
wem ishodu definitivno udaqe s Fakulteta i iz ove sredine, ~ujemo i
tvrdwe kako sam jo{ u sredwoj {koli i na Pravnom fakultetu ulazio u
razli~ite sukobe i pravio probleme, stvarao konfliktne situacije i re-
metio me|uqudske odnose, {to je, prema wima, dokaz mojih li~nih nega-
95
tivnih osobina i karakternih nedostataka, a takve tvrdwe i argumentaci-
ja izneseni su i na sjednici Odsjeka za op{tenarodnu odbranu od 17. decem-
bra 1980. godine, smatrao sam se prinu|enim da na adekvatan na~in reagu-
jem. U ciqu preduzimawa odgovaraju}ih mjera za wihovo demantovawe, te
spre~avawe daqeg {irewa zlonamjernih i tendencioznih glasina, kon-
strukcija, insinuacija i kuloarskih manipulacija, a posebno poku{aja
(mahom neuspje{nih) da se nastavni~ka funkcija koristi za dezinformi-
sawe i agitovawe me|u studentima u toku ~asova redovne nastave (po ~emu
su, ina~e, neki nastavnici poslovi~no poznati) radi naru{avawa i sroza-
vawa moralnog integriteta moje li~nosti, 29. decembra 1980. obratio sam
se Dekanatu i Nau~no-nastavnom vije}u s predstavkom kojoj sam prilo`io
odgovaraju}u dokumentaciju uz zahtjev da se kompletan tekst umno`i i do-
stavi svim ~lanovima Vije}a i ostalim nastavnicima Fakulteta zajedno
s materijalima za slijede}u sjednicu. I pored mog stalnog insistirawa,
dekan prof. dr Vladimir Degan, strepe}i od mogu}e reakcije qudi koji bi
time direktno bili pogo|eni, odbio je da to u~ini, prvo s obrazlo`ewem
da predstavke mora prethodno razmatrati Kadrovska komisija, a onda s
primjedbom da upu}ujem previ{e predstavki, da vodim ra~una samo o svo-
jim vlastitim interesima, a zapostavqam interese Fakulteta itd. I ta-
da, kao i sada, sam smatrao da je rije~ o flagrantnom kr{ewu mojih zakon-
skih i samoupravnih prava od strane dekana, jer nijedna moja predstavka
nije, do sada, na taj na~in umno`avana i dostavqana odgovaraju}im orga-
nima, mada je to praksa u drugim sli~nim slu~ajevima. Namjera mi je bila,
da se to pokazalo mogu}im, da u okviru djelatnosti i ovla{}ewa odgova-
raju}ih organa Fakulteta obezbijedim primjenu uobi~ajenih akademskih
normi pona{awa i tretirawa rje{avawa mog statusnog pitawa, kako ne
bih bio prisiqavan da tra`im i zakonsko-sudsku za{titu.
Poku{ao sam da demantujem bar dio tih poluistina i izmi{qotina
kojima se operisalo, jer ta~no je da sam u toku gimnazijskog {kolovawa i
studija ulazio i u izvjesne sukobe (kao istaknuti aktivista organizaci-
je Saveza komunista, Saveza omladine, Saveza studenata i Saveza socija-
listi~ke omladine) s nosiocima razli~itih nesamoupravnih i nesocija-
listi~kih pojava i tendencija, a uvijek se na kraju ispostavqalo da sam u
tim sukobqavawima ~vrsto stajao na liniji Saveza komunista, za {to mi
je i javno odavano priznawe. S druge strane, nikada nisam partijski ka-
`wavan niti smjewivan s odgovornih funkcija koje sam obavqao. U ka-
rakteristikama OOSaveza komunista Prve gimnazije u Sarajevu, koje su
mi izdate po okon~awu {kolovawa, 13. oktobra 1973. godine i koje je pot-
pisala prof. Gordana Kusturica, sekretar OOSaveza komunista, izme|u
ostalog, stoji: “U toku svog vrlo zapa`enog i vrijednog rada u na{oj gim-
naziji drug Vojislav [e{eq je ispoqio ogromnu energiju i rijetko po-
{tewe i dosqednost. Svojim zalagawem je mnogo doprinio da samouprav-
na prava na{ih u~enika postanu potpunija i ve}a. Po mi{qewu omladi-
ne on je dobro kontaktirao sa svojim saradnicima i nikada nije donosio
odluke sam. U okviru rada OOSaveza komunista, Savjeta {kole i Nastav-
ni~kog vije}a, drug [e{eq je ponekad dolazio u sukob sa pojedincima,
prije svega zato {to nije priznavao autoritete koji su se zasnivali na
96
godinama i dru{tvenom polo`aju, ve} je iskqu~ivo cijenio ne~iji rad i
wegove li~ne kvalitete. Smatramo da ovako energi~na i dinami~na li~-
nost mo`e ispoqiti sve svoje kvalitete i svestrano se razviti u okvi-
rima va{e partijske organizacije”. U karakteristikama Sekretarijata
Konferencije Saveza komunista Pravnog fakulteta koje je 19. septem-
bra 1974. potpisao sekretar asistent Rodoqub Marjanovi} stoji i ovo:
“Drug [e{eq je svojim radom i djelovawem u organizaciji Saveza komu-
nista pokazao visoku svijest i predstavio se kao veoma perspektivan
student i dru{tveno-politi~ki radnik... Jedan je od najanga`ovanijih
studenata na dru{tvenom planu. U radu se drug [e{eq odlikuje nesva-
kida{wim voqno intelektualnim potencijalom i najvi{im stepenom
odgovornosti prema radnim obavezama. Takvi radni rezultati i odnos
prema obavezama donijeli su mu i u Gimnaziji i na Fakultetu op}e pri-
znawe i najvi{e ocjene, kako od strane pretpostavqenih, tako i wegovih
drugova. Iako mlad ~ovjek i komunista, drug [e{eq se odlikuje izuzet-
nom ~vrstinom karaktera i razvijenim osje}ajem drugarstva. Na idejno-
politi~kom planu drug [e{eq nesumwivo se predstavqa kao izgra|en i
cjelovit komunista, spreman da svakodnevnu aktivnost osmi{qava u svi-
jetlu teorijskih i idejnih stavova Saveza komunista Jugoslavije.”
U karakteristikama Predsjedni{tva Konferencije OOSSO Prav-
nog fakulteta od 27. februara 1978. godine koje je potpisao predsjednik
Petar Krek, poslije nabrajawa svih funkcija koje sam obavqao i aktiv-
nosti u kojima sam u~estvovao, stoji: “Vojislav [e{eq je veoma sposo-
ban, odgovoran, energi~an u obavqawu zadataka koji se nalaze pred wim,
otvoren i neposredan kako u izvr{avawu, tako i zastupawu iznesenih
stavova, dosqedan u sprovo|ewu donesenih odluka i beskompromisnim
pristupom u razrje{avawu postoje}ih problema.” I na kraju, karakteri-
stike OOSaveza komunista Odsjeka za ONO FPN od 19. aprila 1978, ko-
je je potpisala Hermina Halitovi}, sadr`e i sqede}e: “Svoju du`nost
obavqa u duhu idejno-politi~ke opredeqenosti i principa Statuta
Saveza komunista Jugoslavije. Wegova obrazovanost je do{la do punog
izra`aja u radu na{e OOSaveza komunista. Mo`da bi trebalo naglasi-
ti da je drug [e{eq malo vi{e samoinicijativan, ali mu to ne bi tre-
balo uzimati za zlo, jer je mlad i `eli da se poka`e u svom radu. Pored
wegovih mnogih pozitivnih osobina naro~ito se isti~e samokriti~no-
{}u u svim momentima wegovog rada. Pored rada u OOSaveza komunista
drug [e{eq je vrlo aktivan u radu ostalih dru{tveno-politi~kih or-
ganizacija na na{em fakultetu. Trebalo bi ista}i na kraju da druga [e-
{eq Vojislava krase sve osobine jednog komuniste i mislimo da je spo-
soban da se suo~i sa svim problemima koji stoje, na wegovom putu.” Sa-
znao sam da je i u Op{tinski sekretarijat za narodnu odbranu SO Novo
Sarajevo iz jedinice u kojoj sam slu`io vojnu obavezu stigla izrazito po-
zitivna ocjena o mom radu i pona{awu, koja se mo`e svesti na konstata-
ciju “vrijedan, marqiv, disciplinovan”.
Vidjeli smo kakav je referat Ivica Mili}evi} potpisao u septem-
bru 1979. Ali svega dva mjeseca kasnije pred kontinuiranim i sistemat-
skim pritiskom grupe Purivatra–Ibrahimagi}, on mijewa svoje mi{qe-
97
we, pa poku{ava na prili~no nevje{t na~in iskombinovati stavove Pu-
rivatre i Ibrahimagi}a sa vlastitim, da bi i wima udovoqio, a i u ko-
lektivu sa~uvao privid koliko-toliko korektnog odnosa prema meni, a
ubrzo }e podr`ati i prijedlog da se na moje radno mjesto dovede drugi ~o-
vjek. O meni Mili}evi} 26. decembra 1979. ovako pi{e:
“Radi se o veoma vrijednom ~ovjeku, {to govori niz podataka, a navo-
dimo samo neke:
– zavr{io je magistraturu i doktorat nauka;
– veoma je aktivan u dru{tveno-politi~kim organizacijama i poseb-
no u Savezu komunista Jugoslavije;
– objavio je oko tridesetak radova u raznim publikacijama;
– uredno je obavqao sve poslove asistenta na dva predmeta.
Prema tome, radni kvaliteti ga stavqaju u red iznadprosje~nih na
ovom fakultetu i kao takav zaslu`uje visoku ocjenu.
Odnos sa sredinom u kojoj radi wegova je slabost. Ne umije da se po-
stavi u svakom slu~aju. Sklon je da vrlo brzo do|e u sukob sa odre|enim
qudima, jer ne umije da razlikuje slu~aj od slu~aja. U diskusijama ne bi-
ra rije~i, {to bi morao ~initi, s obzirom na nivo obrazovawa. Zbog to-
ga ~esto je dolazio u sukob sa pojedincima na Fakultetu. Na sjednicama
Odsjeka ONO u vi{e navrata mu je ukazivano na wegovo pona{awe, me|u-
tim, nije svoj odnos promijenio u onoj mjeri u kojoj smo o~ekivali. Vjero-
vatno da ima ne{to u wegovom karakteru {to se ne mo`e brzo mijewati.
Nagla{avamo da nikada nije stavqan na dnevni red razmatrawa we-
govih istupa u organizaciji Saveza komunista.
Smatramo da se radi o jednom ~ovjeku koji zaslu`uje svaku pohvalu
kao radnik i politi~ki aktivista. S druge strane, nezgodan je za sarad-
wu, ali, tako|e, vjerujemo da se mnoge negativne stvari kod wega mogu bar
ubla`iti, jer je mlad, bez dovoqno `ivotnog iskustva, pa i bez iskustva
u radu u raznim sredinama, koje bi na wega uticale. Naime, on je i kao |ak
i kao student spadao u iznadprosje~ne. Kao asistent na ovom Fakultetu
jedini je koji je asistent – pripravnik, a doktor je nauka. Dakle, objek-
tivna pozicija pogodovala je da se pona{a prepotentno. Pitawe je da li
bi se u nekoj drugoj sredini tako pona{ao. Najzad, daju}i ocjenu o tako
mladom ~ovjeku moramo voditi ra~una da smo du`ni pomo}i mu, odnosno
boriti se za wega, a ne da ga odbacujemo, jer je jo{ rano da bi ga trebalo
odbaciti, a radi se o izuzetno po{tenom ~ovjeku.” U mom odsustvu Mili-
}evi} }e, kako se pokazalo, daqe evoluirati u stavovima i mi{qewu.
Uvjeren sam da ne}e biti suvi{no ni djelimi~no ukazivawe na inte-
lektualnu klimu i akademsku toleranciju na ovom fakultetu u zadwim
godinama. Moj je li~ni, te prema tome i subjektivni, utisak da je prevr-
{ena svaka mjera dogmatskog i apologetskog u nau~no-teorijskom pristu-
pu i analizi osnovnih dru{tvenih kategorija. Oficijelni krugovi tole-
ri{u iskqu~ivo pisawe koje }e biti strogo u skladu sa dnevnopoliti~-
kim stavovima partijskih i dr`avnih instanci, a uz to forsiraju one
“nau~nike” ~iji su tekstovi najsli~niji politi~ko-programskim aktima
i filovani standardnom frazeologijom. Nave{}u samo jedan od primje-
ra koji sam iskusio. Krajem 1978. godine ponudio sam Izdava~kom odboru
98
Fakulteta na {tampawe rukopis svog magistarskog rada “Pojam naoru-
`anog naroda u djelima klasika marksizma”. Odbor je za recenzente od-
redio Ivicu Mili}evi}a i Du{ana Dozeta. Obojica su napisali u osno-
vi pozitivne recenzije s izvjesnim primjedbama i sugestijama koje su na-
lagale djelimi~nu doradu teksta. Sve bi to bilo normalno i uobi~ajeno
da se u recenziji Ivice Mili}evi}a, povodom mog kra}eg zavr{nog osvr-
ta na jugoslovenska prakti~na iskustva u realizaciji marksisti~kog
koncepta naoru`anog naroda, nije na{la i sqede}a primjedba: “Na kra-
ju autor je obradio jugoslovenski doprinos (vrlo koncizno, u najkra}im
crtama – nap. V.[.) ostvarivawu stavova klasika marksizma o naoru`a-
nom narodu u praksi na{e revolucije. Smatram da je autor propustio ob-
raditi doprinos druga Tita u pogledu razumijevawa i prakti~ne primje-
ne teorijske marksisti~ke misli o vojnom organizovawu proletarijata u
borbi za osvajawe vlasti i odbrani socijalisti~kog dru{tva nakon po-
bjedonosne revolucije. Mada se autor u uvodu ogradio na marksiste do
Oktobarske revolucije, nema opravdawa izostavqawe li~nosti druga
Tita, jer je obradio jugoslovenska iskustva. Naime, drug Tito je dao, na-
kon Lewina, najve}i doprinos daqoj teorijskoj razradi i prakti~noj
primjeni marksisti~ke teorije o vojnom organizovawu proletarijata.
Objavqivawe rada bez obrade Titovog doprinosa znatno bi umawilo
vrednost teksta”. Pretpostavqam da Mili}evi} u to vrijeme nije imao
nikakvih zlih namjera, ali ova, kao jedna od kqu~nih wegovih primjedbi,
dobrodo{la je i bila kao naru~ena Purivatri i Ibrahimagi}u da liku-
ju i optu`uju me da sam “antititovski nastrojen” i to dugo vremena upo-
trebqavaju kao glavni argument protiv mene, nadovezuju}i ga na onu
prethodnu Purivatrinu konstrukciju s nagradom – kwigom o Titu. Ti qu-
di ~ija su li~na ideolo{ka shvatawa i politi~ka stremqena duboko an-
timarksisti~ka isti~u se svojim upornim zakliwawem u Tita i Partiju,
socijalizam i samoupravqawe, marksizam i lewinizam, a za protivnike
socijalizma i komunizma po kratkom postupku progla{avaju one koji s
istinskih marksisti~kih pozicija kriti~ki pristupaju analizi dru-
{tvenih zbivawa i teorijskih kategorija i nisu spremni, smatraju neu-
kusnim neprekidno verbalno zakliwawe i isticawe pravovjernosti. Na-
{av{i se u takvoj situaciji, {ta sam i mogao nego da u svojim po~etni~-
kim tekstovima forsiram apologetski odnos, strogo u saglasnosti s
oficijelnim. Danas se toga uop{te ne stidim jer {ta sam drugo mogao.
Iskreno se i predano anga`uju}i u borbi protiv konkretnih negativnih
dru{tvenih pojava u sredini u kojoj `ivim i radim, jo{ nisam bio u sta-
wu da obra|ujem i wihov teorijski aspekt. Da sam u to vrijeme tako ne-
{to poku{avao, brzo bih oti{ao pod led i ni{ta ne bih u~inio. Zato
sam smatrao da je najboqe da svojski prionem na u~ewe, steknem sve po-
trebne kvalifikacije, pa se tek onda ukqu~im i u idejno-teorijsku bor-
bu istupaju}i s marksisti~kih pozicija i sa socijalisti~kim i komuni-
sti~kim principima. Iz tog ugla lokalna fakultetska zbivawa vi{e i
nemaju za mene tolikog zna~aja jer smatram da ove qude treba poraziti
na nau~nom poqu, tamo gdje su najslabiji, najosjetqiviji i gdje je najo~i-
glednija wihova antimarksisti~ka i panislamisti~ka, muslimanska
99
kleronacionalisti~ka orijentacija. Omer Ibrahimagi} je na tom planu
suvi{e oprezan i strogo se dr`i pozitivisti~kog i empiristi~kog pri-
stupa analizi dru{tveno-politi~kih tema, dok vlastite nacionalisti~-
ke aspiracije manifestuje gotovo iskqu~ivo u svakodnevnoj prakti~noj
djelatnosti. Sasvim je drugi slu~aj s Atifom Purivatrom, Hamdijom Po-
zdercem, Muhamedom Filipovi}em i nekim drugim koji pru`aju obiqe
literature iz vlastitog pera, ~ijoj analizi se ubrzano spremam da pri-
stupim. Ne rukovodim se pri tom nikakvim osvetni~kim razlozima. Sma-
tram to svojom du`no{}u i prihvatam kao jedan od zadataka koji stoje
pred svakim marksisti~kim teoreti~arem.
VI
Ukratko }u se osvrnuti i na daqi tok zbivawa oko rje{avawa mog
statusnog pitawa. Upla{en stalnim pritiscima koji su poticali od gru-
pe Purivatra–Ibrahimagi}, dekan prof. dr Vladimir \uro Degan, na-
kon po~etnog anga`ovawa, poku{ava rje{avawe tog pitawa odlo`iti do
isteka svog dekanskog mandata u junu mjesecu i ~itav problem ostaviti u
nasle|e narednom dekanu. Me|utim, poslije nekoliko mojih uzastopnih
predstavki Savjet Fakulteta je a`urirao rad Kadrovske komisije koja je
poku{ala da izna|e rje{ewe koje }e najmawe privatisti~kih interesa,
privilegija i monopola poremetiti, pa je kompromisni prijedlog servi-
rala Nau~no-nastavnom vije}u. Kako stoji u Zapisniku sa sjednice odr-
`ane 14. januara 1981, “dekan, prof. dr Vladimir Degan je obavijestio
Nau~no-nastavno vije}e da je Kadrovska komisija jutros raspravqala o
rje{avawu statusa dr Vojislava [e{eqa. Kadrovska komisija je zakqu-
~ila, u dogovoru sa {efom Odsjeka za ONO i u ranijem dogovoru sa ne-
kim nastavnicima, da raspi{e konkurs za docenta, profesora ili van-
rednog profesora na predmetu Op{tenarodna odbrana i dru{tvena sa-
moza{tita, koji se izvodi na odjsecima za sociologiju, politi~ke nauke
i `urnalistiku”. Na to sam izjavio da nemam ni{ta protiv i da ne `e-
lim postavqati nikakve posebne uslove, ali da istovremeno i sumwam u
mogu}nost mog izbora prema prijedlogu Kadrovske komisije po{to Dru-
{tveni dogovor upravo za ovaj predmet od nastavnika tra`i da imaju za-
vr{enu {kolu rezervnih oficira (a ne za teorijske predmete na Odsje-
ku op{tenarodne odbrane). Na to mi je dekan odgovorio, a to je najboqi
dokaz daje zapravo `elio samo dobiti u vremenu, da }e se tra`iti tuma-
~ewe od Republi~kog komiteta za obrazovawe, nauku, kulturu i fizi~ku
kulturu, pa ukoliko ono bude pozitivno, pristupiti raspisivawu kon-
kursa. Pokazalo se da sam bio u pravu, a tek nakon tri mjeseca kada je sti-
gao odgovor iz Komiteta u kome je stajalo da je [RO elementarni uslov.
U Zapisniku sa sjednice Nau~no-nastavnog vije}a od 7. i 8. aprila
1981. mo`e se pro~itati sqede}e: “Dekan, prof. dr Vladimir Degan je iz-
vjestio Nau~no-nastavno vije}e da je, shodno zakqu~ku sa jedne od pro-
{lih sjednica Nau~no-nastavnog vije}a, da se raspi{e konkurs na pred-
metu Op{tenarodna odbrana i dru{tvena samoza{tita, zatra`eno mi-
{qewe od Republi~kog komiteta za obrazovawe, nauku, kulturu i fizi~-
ku kulturu, da li kandidat treba da ima {kolu rezervnih oficira ili ne.
100
Mi{qewe od Republi~kog komiteta je stiglo, pa je pro~itano. Iz mi-
{qewa se vidi da je kandidat koji konkuri{e na ovaj predmet obavezan
imati {kolu rezervnih oficira (dakle, ono {to se znalo i prije tri
mjeseca – nap. V.[.). Daqe je obrazlo`io da je Kadrovska komisija ras-
pravqala u vi{e navrata oko rje{ewa statusnog pitawa dr Vojislava
[e{eqa, kao i da je bilo vi{e razli~itih prijedloga. Spomiwali su se
predmeti Marksizam i socijalisti~ko samoupravqawe. Dru{tveno-po-
liti~ki sistem SFRJ i Me|unarodni odnosi. Kadrovska komisija, na
sjednici od 7. aprila 1981. godine slo`ila se i predla`e Nau~no-nastav-
nom vije}u da se raspi{e konkurs na predmetu marksizam i socijalisti~-
ko samoupravqawe na Odsjeku za ONO. Tako|e je predlo`ila i komisi-
ju...Daqe je u svojoj diskusiji naglasio da je ova stvar vrlo delikatna i da
je ne bi trebalo vi{e odugovla~iti, a zatim je otvorio diskusiju... Is-
taknuto je od strane prof. Marjanovi}a da ovo nije rje{ewe statusnog
pitawa dr [e{eqa nego novo odugovla~ewe, s obzirom na ~iwenicu da
je dr [e{eq zavr{io Pravni fakultet, kao i magistrirao i doktori-
rao iz oblasti pravnih nauka. Pro~itao je nastavni program iz predme-
ta Marksizam i socijalisti~ko samoupravqawe, iz koga se vidi da dr
[e{eq nije kvalifikovan da izvodi nastavu iz ovog predmeta. Izra`e-
na je bojazan da je ovo samo odugovla~ewe, s obzirom da ima i drugih pred-
meta na Odsjeku za politi~ke nauke, pogotovu {to je dekan u svojoj disku-
siji spomenuo jo{ neke predmete. Bilo bi dobro da se ~uje za{to se odu-
stalo od ovih drugih predmeta. Daqe je istaknuto da Kadrovska komisi-
ja nije vodila ra~una o tome gdje ima stvarnih potreba, nego prvenstve-
no se vodilo ra~una o tome gdje su mawi otpori. Ako bi se i{lo ovom li-
nijom, to su i predmeti:
Me|unarodni odnosi, Uporedni politi~ki sistemi i Nauka o upra-
vi (rije~ je o predmetima na kojima ni do danas nema stalnih nastavnika
pa se nastava povjerava na honorarno izvo|ewe prim V[.)...
...Dekan, prof. dr Vladimir Degan je dao nekoliko obja{wewa u ve-
zi sa predmetom Me|unarodni odnosi, Uporedni politi~ki sistemi i
Nauka o upravi. Istakao je da je predmet Me|unarodni odnosi mlada di-
sciplina. U Jugoslaviji se pojavila prije 15 godina, a osim toga, mi u Ju-
goslaviji imamo samo 2 stru~waka koji se bave tom disciplinom. Kole-
ga Svebor Dizdarevi} se usmjerava za taj predmet (asistent koji je na Fa-
kultet do{ao kad i ja, a jo{ nije ni magistrirao a kamoli doktorirao –
prim. V.[.). Za predmete Uporedni politi~ki sistemi imamo mr Nijaza
Durakovi}a, koji }e uskoro doktorirati, a za Nauku o upravi imamo dru-
ga Miqevi}a, koji }e magistrirati, (asistent Milan Miqevi} je na fa-
kultetu vi{e od osam godina, a jo{ nije predao magistarski rad – prim.
V.[.), a osim toga, ovaj predmet je sa veoma malim fondom ~asova. U da-
qoj diskusiji (doc. dr Gakovi}) je bilo rije~i da se danas ovjde govori o
qudima koji su van ku}e, a ne o onima koji se nalaze ovdje u ku}i. Slu~aj
dr [e{eqa, zakqu~eno je, dosta dugo je prolongiran. Ne mo`e se dozvo-
liti da dr [e{eq do danas nije u nastavi i ovo se mora pod hitno rije-
{iti, jer i studenti na partijskim sastancima pitaju {ta je sa ovim slu-
~ajem. Daqe je u diskusiji bilo mi{qewa da je predlog Kadrovske komi-
101
sije suprotan predlogu Odsjeka za ONO, kao i da }e biti jo{ problema
ako se isforsira na ovaj predmet. [to se ti~e stava Odsjeka za ONO, za-
kqu~eno je da i daqe Odsjek ima obavezu prema [e{equ, dok se ne rije-
{i wegovo statusno pitawe... Tako|e je re~eno da ovo {to se doga|a i {to
odsjeci }ute govori o na{im me|uqudskim odnosima. Dr Ina Musafija je
podr`ala predlog Kadrovske komisije i ponudila se, ako predlo`eni
~lanovi odustaju, da ona bude u Komisiji. Daqe je istaknuto da su Savjet
i samoupravni organi na Fakultetu o ovom slu~aju vi{e puta raspravqa-
li, kao i bilo je predloga da se raspi{e konkurs na predmetu Dru{tve-
no-politi~ki sistem SFRJ. Istaknuto je da je dr [e{eq po svojoj ori-
jentaciji bli`i politi~ko-pravnim predmetima, nego filozofskim...
Nakon ovih diskusija Nau~no-nastavno vije}e je utvrdilo tri predloga
za glasawe, i to: prijedlog Kadrovske komisije: Marksizam i socijali-
sti~ko samoupravqawe, Dru{tveno-politi~ki sistem SFRJ i Me|una-
rodni odnosi. Zatim se pristupilo glasawu... Kao rezultat glasawa Na-
u~no-nastavno vije}e predla`e Savjetu raspisivawe konkursa za nastav-
nika (docenta, vanrednog ili redovnog profesora) na predmetu Me|una-
rodni odnosi... Imenuje se Komisija koja }e pripremiti prijedlog.”
Do tada je dr Vladimir Degan kao nastavnik na predmetu Me|unarod-
no javno pravo honorarno izvodio nastavu Me|unarodnih odnosa. Kad je
Vije}e izglasalo odluku koja bi ga za kratko vrijeme mogla li{iti uno-
snog honorara, Degan je demonstrativno ustao s mjesta predsjedavaju}eg i
napustio sjednicu. Sjednica je ipak nastavqena a u nastavku su joj predsje-
davali prodekani. Zatim je poku{ao minirati rad Komisije tako {to je
ube|ivao wene ~lanove iz Beograda i Zagreba da ne potpi{u referat. Kad
je ipak stigao potpisani referat (samo se jedan ~lan peto~lane komisije
odazvao na Deganov zahtjev), Vladimir Degan je odbijao da ga uvrsti u dnev-
ni red sjednice Vije}a. Ipak, Nau~no-nastavno vije}e je na sjednici od 19.
juna, uprkos dekanovom protivqewu, odlu~ilo da se raspravqa o Izvje{ta-
ju stru~ne komisije. Pripadnici grupe Purivatra–Ibrahimagi} ili nisu
do{li na sjednicu ili su, ~ak, neki od wih glasali za referat. Iz Zapi-
snika navodim najzna~ajnije dijelove diskusije i sve diskutante:
1. Prof. dr Joco Marjanovi}: “Glasa}u za izbor druga Voje [e{eqa
u zvawu docenta. Ostajem pri onom stavu koji sam zastupao i na Kadrov-
skoj komisiji. Podsje}am drugove da su nekad gotovo svi kako sa Odsjeka
za ONO, tako i ostalih odsjeka, podr`avali druga [e{eqa. O tome naj-
boqe svjedo~i wegov rad u na{em ~asopisu “Marksisti~ke sveske” u ko-
jima se javqa sa svojim radom o drugu Josipu Brozu Titu. Tako|er, podsje-
}am na karakteristike od strane odgovornih drugova u vezi sa wegovim
odlaskom u vojsku. Ne zaboravite da se je Odsjek za ONO, kao i Fakultet,
zalagao da drug [e{eq bude primqen u {kolu rezervnih oficira. Pre-
ma tome, smatram da smo se – a za to snose, prije svega, odgovornost kako
moralnu, tako i politi~ku oni drugovi koji su doprinijeli da [e{eq
kao magistar i doktor nauka i dan danas bude u zvawu asistenta –
pripravnika prema [e{equ, u najmawu ruku, odnosili krajwe nekorekt-
no. On je ina~e i ~lan Saveza komunista. Bio je sekretar jedne partijske
organizacije. Pitam te drugove kako, za{to i po ~emu je mogao [e{eq da
102
bude biran i izabran na te partijske du`nosti. Uostalom, odslu`io je
vojsku. Iz vojske je doneo, koliko znamo, najboqe karakteristike. To {to
se Vojo u ove dvije godine pona{ao kvrkqivo i u mnogo ~emu ~udno, re-
zultat je na{eg odnosa prema wemu. A, uostalom, ko je to od nas bez svo-
jih nedostataka. Ube|en sam da }emo, rje{avaju}i status [e{eqev na na-
{em fakultetu, skinuti s dnevnog reda i wegovo pona{awe i wega kao
slu~aj. Kod nas ima drugova koji ni{ta drugo ne rade nego prave slu~aje-
ve i probleme od qudi... Prema tome, glasa}u za izbor Voje [e{eqa u
zvawe docenta na predmetu Me|unarodni odnosi. Ponavqam, jo{ jednom,
da }e izborom Voje [e{eqa otpasti sami po sebi svi ovi problemi ko-
je su nam nametnuli neki od drugova kojih, evo, nema ni na ovom sastanku,
kao i onih koji su isti maloprije pod raznim “opravdanim” razlozima
napustili. ^udno je to i ~udovi{no pona{awe. U kuloariji, da ne ka`em,
~ar{iji, spremni su na sve i sva. A kad treba da se izjasne ovdje i tu, on-
da ih nema”.
2. Prof. dr Nenad Kecmanovi}: “Nau~no-nastavno vije}e dobilo je
prigovor {to u Komisiju nije ukqu~ilo prof. dr Degana kao nastavni-
ka, kome je ve} vi{e godina bio povjeren taj predmet... Me|utim, kao {to
nam je svima poznato, na sjednici Nau~no-nastavnog vije}a kada se raspi-
sivao ovaj konkurs i imenovala Komisija, prof. Degan je jasno rekao da
ne `eli biti u komisiji”. (Kecmanovi} se du`e zadr`ao na obrazlagawu
neprihvatqivosti dekanovih primjedbi.)
3. Prof. dr Bo`idar Sekuli}: “Svesrdno podr`avam izbor druga
Voje [e{eqa u zvawe docenta na predmetu Me|unarodni odnosi. Glavni
razlog nalazim u ~iwenici da je va`an dio wegove nau~ne djelatnosti sa-
stavni dio sadr`aja predmeta Me|unarodni odnosi (posebno pitawe fa-
{izacije i militarizacije me|unarodnih odnosa... Mislim da je Vojo
[e{eq jasno na socijalisti~kim pozicijama. Ne smatram da postoje raz-
lozi za bilo kakvu sumwu u wegovu nastavno-pedago{ku podobnost. Me-
|utim, pozdravqam tendenciju kod druga Voje [e{eqa da ubla`i izvje-
snu nepotrebnu silinu pri komunicirawu s qudima”.
4. Prof. dr Mustafa Festi} je govorio... da ima poku{aja da se dis-
kredituju ~lanovi stru~ne komisije... Potpisnik je referata i glasa}e
za izbor druga [e{eqa.
5. Prof. Emina Topi}: “Ukazala je na dvije kontradiktornosti koje
je uo~ila u predstavci prof. Vladimira Degana Nau~no-nastavnom vije-
}u, i to, prvo: osporava kompetentnost ~lanu komisije dr Smiqi Avra-
mov, jer nije stru~wak za me|unarodne odnose, ve} za me|unarodno pravo,
pa predla`e sebe kao ~lana nove komisije, mada je i prof. Degan – kako
i sam navodi – profesor me|unarodnog prava. Drugo kolega [e{eq je na
jednoj od prethodnih sjednica predlagao prof. Degana za ~lana komisije,
{to je prof. Degan kategori~ki odbio, s motivacijom da ga je [e{eq
vrije|ao i da ne `eli da u~estvuje u radu komisije. Ovaj put, ipak, sebe
predla`e”.
6. Mr Hidajet Repovac: “Iskreno se radujem, i mislim da svoje zado-
voqstvo dijelim sa ve}inom prisutnih kolega, {to smo proceduru izbo-
ra dr Vojislava [e{eqa u zvawe docenta kona~no apsolvirali. Mogao
103
bih dosta re}i o nau~nom radu kolege [e{eqa, jer sam imao priliku da
pro~itam ve}inu wegovih radova. No, iskoristit }u priliku da ka`em
nekoliko rije~i o Vojinoj dru{tveno-politi~koj aktivnosti, koja je za-
ista bogata. Jo{ od gimnazijskih dana Vojo je aktivan u omladinskoj or-
ganizaciji, da bi u toku studija na Pravnom fakultetu u Sarajevu ispo-
qio izuzetan dru{tveno-politi~ki anga`man. Upoznat sam, tako|er, sa
~iwenicom da je kolega [e{eq dobio odli~ne karakteristike nakon od-
slu`ewa vojnog roka gdje je ispoqio, tako|er, veliku dru{tveno-poli-
ti~ku aktivnost. Slobodan sam re}i da je [e{eq na najboqi na~in za-
stupao Fakultet politi~kih nauka na nekoliko nau~nih simpozijuma i
prilikom studijskih boravaka u inostranstvu. Pridru`uju}i se prethod-
nim diskutantima, sa zadovoqstvom glasam za izbor kolege [e{eqa u
zvawe docenta na predmetu Me|unarodni odnosi”.
7. Doc. dr Milan Gakovi}: “Svesrdno podr`avam izbor asistenta dr
Vojislava [e{eqa u zvawe docenta na predmetu Me|unarodni odnosi.
[e{eq je u rekordnom vremenu i magistrirao i doktorirao i uz to obja-
vio 38 nau~nih radova. Dakle, radi se o mladom, veoma vrijednom i ambi-
cioznom nau~nom radniku. Uz sve ovo je bio aktivno anga`ovan u radu
stru~nih i samoupravnih tijela, kao i u radu dru{tveno-politi~kih or-
ganizacija na Fakultetu. Duboko sam ubije|en da }e kolega [e{eq
opravdati povjerewe koje mu se ovim izborom daje”.
8. Doc. mr Jasna Juri~i}: “Kada je rije~ o izboru druga Vojislava [e-
{eqa u zvawe docenta, `eqela bih podsjetiti na jednu diskusiju prof.
Tomi}a u jednoj sli~noj prilici. Prof. Tomi} je tada istakao da sa ~i-
wenicama postoji jedna nezgodna stvar, a to je da su tvrdoglave i stoje bez
obzira da li nam se svidjele ili ne. U slu~aju kolege [e{eqa to je da je
on u rekordnom roku ispunio sve obaveze za izbor u nastavni~ko zvawe,
tj. magistrirao i doktorirao sa 25 godina. Kao doktor dru{tveno-poli-
ti~kih nauka oti{ao je na odslu`ewe vojnog roka i kada se vratio – ostao
je bez radnog mjesta. Drug prodekan Gakovi} me je maloprije prozvao i to
je moje neprijatno iskustvo: premje{tawe sa predmeta na predmet. Dozvo-
lite da vam ka`em – to je moje iskustvo – da se tada ~ovjek osje}a vrlo ne-
prijatno. Sli~no je bilo i sa kolegom [e{eqom. Naime, nu|ene su mu
razli~ite solucije – ali pravog rje{ewa nije bilo. Otuda primjedbe ko-
je se mogu staviti na pona{awe kolege [e{eqa moraju se povezati sa ~i-
wenicom da je on vi{e od godinu dana u zaista nezavidnoj situaciji: dok-
tor je nauka, a jo{ je u zvawu asistenta – pripravnika. Mislim da je we-
gov izbor u zvawe docenta na predmetu Me|unarodni odnosi prilika da
se taj slu~aj okon~a i zavr{i onako kako je to pravedno”.
9. “Doc. Desanka Luka~ je u svojoj diskusiji istakla da se poslije sve-
ga ovoga pokazalo da mi imamo zdravih snaga, ~im se ovaj predmet kona~-
no privodi kraju. Sa zadovoqstvom }e glasati za izbor druga Voje [e{e-
qa u zvawe docenta na predmetu Me|unarodni odnosi”.
10. “Prof. mr Muharem Kreso je istakao da }e glasati protiv radi
svega onoga {to je prije bilo i {to je Odsjek za ONO pismenim putem iz-
vjestio Dekanat. Smatra da je dr [e{eq nepodoban za rad sa studentima,
a ne zavidi ni kolegama sa kojima }e raditi”.
104
11. “Asistent Du{an Stani{i} je istakao da je ovo prvi slu~aj da je
neko stekao odre|ene formalne pretpostavke, a ostao u zvawu asistenta.
[to se ti~e referata, smatra da sa punim povjerewem mo`e prihvatiti
mi{qewe ~lanova komisije koji su potpisali referat, glasa}e za izbor
druga [e{eqa u zvawe docenta na predmetu Me|unarodni odnosi”.
12. “Asistent Qupko Salom pozdravqa izbor dr Vojislava [e{eqa
u zvawe docenta. Smatra da svojim dosada{wim radom dr Vojislav [e-
{eq pru`a primjer uzornog mladog nau~nika, dobrog ~ovjeka i druga”.
13. Asistent Du{an [ehovac: “Rijetka je prilika govoriti o ~ovjeku
koji do{av{i na Univerzitet uspijeva u veoma kratkom roku da magistri-
ra i doktorira, a u isto vrijeme da pi{e vi{e radova. Sa pozicije asis-
tenta – pripravnika pre}i na poziciju nastavnika veliki je uspjeh, koji
treba zaslu`iti. Podr`avam prijedlog Komisije da se drug dr Vojislav
[e{eq izabere u zvawe docenta na predmetu Me|unarodni odnosi”.
14. “Prof. dr Vladimir Degan je istakao da on nije `elio da na bi-
lo koji na~in prejudicira ovaj postupak. On je bio taj koji je `elio da se
raspi{e konkurs, ali ne za ovaj predmet”.
“Nakon ovih diskusija, Nau~no-nastavno vije}e je ve}inom glasova
(uz 3 protiv i 4 uzdr`ana), zakqu~ilo da predlo`i Savjetu Fakulteta da
se dr Vojislav [e{eq izabere u zvawe docenta na predmetu Me|unarod-
ni odnosi”. Poslije tri neuspjela poku{aja da se odr`i sastanak u junu i
po~etkom septembra 1981. zbog nedostatka kvoruma, kona~no je Savjet
Fakulteta na sjednici od 22. septembra usvojio prijedlog Nau~no-na-
stavnog vije}a i odlu~io da se izbor u zvawe docenta ra~una od 1. jula
1981. Prethodno su prijedlog Nau~no-nastavnog vije}a jednoglasno podr-
`ali zborovi studenata odsjeka `urnalistike i politi~kih nauka, te
Vije}e grupacije dru{tvenih nauka Univerziteta u Sarajevu. Kad se ovo
ima u vidu, kako onda mogu izgledati informacije koje je donijelo sara-
jevsko “Oslobo|ewe”?
Ina~e, pored mene na konkurs su se prijavila jo{ tri kandidata. Pr-
vome se molba uop{te nije mogla uzeti u razmatrawe jer nije na vrijeme
podnesena, drugi je imao samo magisterij nauka, a tre}i nije objavio nije-
dan rad koji bi se odnosno na problematiku predmeta Me|unarodni od-
nosi. Referat s prijedlogom su potpisali dr Ivanka Srni}, redovni
profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, dr Smiqa Avramov, redovni
profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, dr Mustafa Festi}, vanredni
profesor FPN U Sarajevu i dr Nenad Kecmanovi}, vanredni profesor
FPN u Sarajevu. Dio Referata koji se na mene odnosi ovako izgleda:
“Kandidat dr Vojislav [e{eq je, odmah da naglasimo, jedini od pri-
javqenih za koga se Komisija opredijelila. Zbog toga }e i dio izvje{ta-
ja posve}en ovom kandidatu biti znatno op{irniji.
Dr Vojislav [e{eq je ro|en 11. oktobra 1954. godine u Sarajevu, gdje
je zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju. Na Pravni fakultet Univerzite-
ta u Sarajevu upisao se u {kolskoj 1973/74. godini, a diplomirao ve} 28.
maja 1976. godine, dakle u roku od nepune dvije godine i osam mjeseci, s
prosje~nom ocenom iz svih predmeta 8,2, a iz predmeta Katedre za dr`av-
no i me|unarodno javno pravno 9,1. U {kolskoj 1975/76. godini obavqao
105
je du`nost demonstratora na predmetu Ustavno pravo. U oktobru 1976.
izabran je za asistenta – pripravnika na Katedri za op{tenarodnu od-
branu Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu, gde je izvodio nastavne
oblike rada iz predmeta Teorija o ratu i Koncepcija, doktrina i sistem
ONO. Pored toga, odr`ao je vi{e od {ezdeset predavawa u okviru dje-
latnosti Centra za politi~ke studije FPN, Studijskog centra GK
Saveza komunista Sarajeva i marksisti~kih centara u organizacijama
udru`enog rada. Uspje{no se slu`i engleskim i ruskim jezikom. U tri
navrata je bio na studijskom boravku u inostranstvu, i to u Saveznoj Re-
publici Wema~koj 15 dana, Sjediwenim Ameri~kim Dr`avama 70 dana i
u Wema~koj Demokratskoj Republici 10 dana.
U toku studija i rada na Fakultetu politi~kih nauka “Veqko Vlaho-
vi}” drug [e{eq se isticao {irokim i zna~ajnim anga`ovawem u okvi-
ru djelatnosti dru{tveno-politi~kih organizacija, samoupravnih i
stru~nih organa i tijela. Izme|u ostalog, obavqao je du`nost predsjed-
nika Fakultetskog odbora Saveza studenata, studenta-prodekana, sekre-
tara OOSaveza komunista i mnoge druge. Rezervni je starje{ina JNA u
~inu desetara. ^lan je Saveza komunista Jugoslavije od 1. septembra 1971.
godine.
U {kolskoj 1976/77. godini Vojislav [e{eq se upisao na Ustavno-
pravno politi~ki smjer Poslediplomskih studija Pravnog fakulteta u
Beogradu, a 19. juna 1978. odbranio magistarski rad s naslovom “Pojam na-
oru`anog naroda u djelima klasika marksizma” i time stekao akademski
stepen magistra dru{tveno-politi~kih nauka. Godine 1978. je prijavio, a
26. novembra 1979. jednoglasnom odlukom komisije na Pravnom fakulte-
tu Univerziteta u Beogradu odbranio doktorsku disertaciju na temu
“Politi~ka su{tina militarizma i fa{izma”, te na taj na~in stekao
akademski stepen doktora dru{tveno-politi~kih nauka.
Dr [e{eq je do sada objavio 38 nau~nih, stru~nih i publicisti~kih
radova politikolo{kog, sociolo{kog i filozofskog sadr`aja, kojima je
iskazao {irinu ste~enog obrazovawa, te nesumwivu ozbiqnost i upor-
nost u poku{aju ovladavawa fundamentalnim nau~no-teorijskim princi-
pima i kategorijama radi wihovog svestranog kori{}ewa u studijama, ras-
pravama, esejima i osvrtima, koje je napisao. Dobar dio objavqenih tek-
stova dr [e{eqa je ili neposredno iz oblasti me|unarodnih odnosa (kao,
na primjer, rasprava “Ujediwene nacije i proces dekolonizacije u savre-
menom svijetu”, “Lice” br. 3/1976) ili je, pak, blisko vezan za tu problema-
tiku (kao, na primjer, tekstovi u kojima se obra|uju s razli~itih aspeka-
ta pitawa i problemi rata, vojne sile, odbrane itd). Tako u magistarskom
radu Vojislav [e{eq analizira dru{tveno-ekonomsku i politi~ku su-
{tinu vojne sile i pojam vojne organizacije, te daje pojmovno odre|ewe
vojnog faktora koji spada u red politi~kih faktora, a vojnu organizaci-
ju prikazuje kao poseban istorijski oblik politi~ke organizacije, da bi
te`i{te dao izu~avawu wenog klasnog karaktera, prate}i i razvoj misli
klasika marksizma i drugih marksista koji su se bavili pitawem vojnog
organizovawa proletarijata i procjewivawem uloge i zna~aja vojne sile
u proleterskoj revoluciji i odbrani diktature proletarijata.
106
Ipak, razumqivo je da wegova doktorska disertacija predstavqa naj-
zna~ajniji rad druga [e{eqa, a po svojoj tematici je najbli`a proble-
matici predmeta Me|unarodni odnosi. Obuhvata 327 strana teksta i op-
se`nu bibliografiju. Sastoji se iz pet dijelova, ukqu~uju}i uvodni dio
i zavr{na razmatrawa. U prvom dijelu autor postavqa problem i poku-
{ava da odredi {iru osnovu na kojoj se mo`e bazirati teorijska anali-
za bur`oaskih autokratskih politi~kih sistema, wihova identifika-
cija, kategorizacija i klasifikacija. Drugi dio ~ini teorijska analiza
su{tine politi~kog sistema uop{te, wegovog bur`oaskog tipa posebno,
te pojedina~nih gra|anskih politi~kih oblika, wihove dru{tveno-
istorijske uslovqenosti i posledice koje su izazivali ve} samim svojim
egzistirawem. Tre}i dio, posve}en u~ewu klasika marksizma o su{tini
autokratije, autor koristi da neke svoje ve} ranije iznesene pretpostav-
ke i tvrdwe potkrijepi stavovima klasika marksizma iz wihovih najre-
levantnijih radova. Veoma pregledna analiza dosada{wih istorijskih
iskustava i pojavnih oblika militarizma i fa{izma data je u ~etvrtom
dijelu, u kome se prakti~no dokazuju teorijske postavke iz prethodna tri
poglavqa. Autor prou~ava osnovne karakteristike japanskog militari-
zma, italijanskog fa{izma, wema~kog nacionalsocijalizma, {panskog
frankizma, kao i militaristi~ko-fa{isti~kih re`ima Latinske Ame-
rike i ju`noafri~kog rasizma. Kako svaki dio disertacije sadr`i i
autorove ocjene i kriti~ke sudove o razmatranim pitawima, u zavr{nim
razmatrawima se rezimiraju rezultati ukupnog prou~avawa politi~ke
su{tine militarizma i fa{izma i poku{avaju se sagledati politi~ke
reperkusije moderne krize kapitalizma, kao i militaristi~ke i fa{i-
sti~ke tendencije u savremenom svijetu.
Doktorska disertacija Vojislava [e{eqa, kako je to, uostalom, is-
taknuto i u referatu komisije pred kojom je brawena, predstavqa ozbi-
qan nau~ni rad, ra|en bri`qivo i sa punim razumijevawem problema ko-
ji se prou~ava. Autor je uspio da svojom disertacijom doprinese boqem
sagledavawu su{tine militarizma i fa{izma, kao sve prisutnijih feno-
mena u savremenom svijetu. Posebna vrijednost ove teze nije samo u izbo-
ru izuzetno aktuelne teme, ve} i u teorijsko-metodolo{kom pristupu
dru{tvenoj i politi~koj pojavi koja se prou~ava, te u rezultatima do ko-
jih se pri tom dolazi. Disertaciju druga [e{eqa odlikuje multidisci-
plinarni i komparativni pristup, koji se pokazao veoma uspje{nim, {to
uostalom potvr|uje wegove detaqne analize oblika i klasne su{tine po-
liti~kih sistema, dr`ave, demokratije, autokratije, me|unarodnih odno-
sa itd. Ovome doprinosi i primjena istorijskog metoda u optimalnim
razmjerama, {to je uslovilo da rad nema samo teorijski karakter, da nije
ostao u granicama gole apstrakcije, ve} su vrlo uspje{no kombinovane
teorijske zamisli i refleksije prakti~nog istra`ivawa, {to predsta-
vqa zavidnu sintezu ~iweni~nog i teorijskog izu~avawa i izlagawa.
Autor je izvr{io komparativnu analizu militarizma i fa{izma ne kao
nekih iznena|uju}ih i neo~ekivanih dru{tvenih fenomena, istorijskih
paradoksa ili negativnih pojava, nego kao realnih oblika bur`oaskog
politi~kog re`ima procjewuju}i, istovremeno, uzroke koji dovode do
107
wihovog uspostavqawa i posledice koje oni izazivaju. Drug [e{eq je
isto tako vrlo uspje{no ukazao na doprinos klasika marksizma nau~nom
obja{wewu dru{tvene prirode gra|anske autokratije, militarizma i fa-
{izma, te i drugih marksisti~kih teoreti~ara ~ije su koncepcije, zami-
sli i ocjene imale odre|enog upliva u docnijim teorijskim raspravama. S
druge strane, autor je zna~ajnu pa`wu posvetio i odnosu me|unarodnog
radni~kog i komunisti~kog pokreta prema militaristi~kim i fa{i-
sti~kim pojavama i tendencijama, ukazao na svojevremena lutawa, neshva-
tawa i zablude koje su pogodovale gra|anskim autokratskim snagama.
U svim svojim objavqenim radovima dr [e{eq je ispoqio izrazitu
decidnost i kriti~nost u stavovima. To ponegdje zna djelovati rigidno-
dogmatski, ili mladala~ki samouvjereno. S obzirom da je ovaj kandidat
zahvaquju}i izuzetnoj marqivosti i sposobnosti, natprosje~no brzo aka-
demski stasavao, to se mo`e objasniti izvjesnim neiskustvom u javnom
istupawu i to }e vrijeme vrlo brzo otkloniti. Me|utim, u mjeri u kojoj
su takva mjesta u wegovim rukopisima nau~no utemeqena, treba samo po-
`eqeti da dr [e{eq sa~uva tu intelektualnu hrabrost i otvorenost kao
rijedak kvalitet koji, {to zabriwava, sve ~e{}e nedostaje ~ak i na{im
mladim nau~nim radnicima.
Istini za voqu i ovom kandidatu se mogu uputiti izvjesne primjed-
be. U svom dosada{wem u~e{}u u univerzitetskoj nastavi dr [e{eq ni-
je neposredno radio na oblasti me|unarodnih odnosa. Zatim, ni wegove
poslijediplomske studije, ni magisterij, pa ni doktorat nisu, bar ne eks-
plicitno, bili koncentrisani na ovu nau~nu oblast. Daqe, i pored toga
{to imperijalizam, militarizam i fa{izam predstavqaju neosporan i
~ak, na `alost, i danas vrlo prisutan aspekt odnosa me|u narodima i dr-
`avama, dr [e{eq se nije iskazao u obradi onih, slobodnije re~eno, kon-
struktivnih formi uspostavqawa me|unarodnih odnosa. Da budemo sa-
svim precizni, on je, dodu{e, obra|ivao problematiku nesvrstavawa Or-
ganizacije Ujediwenih nacija i sli~no, ali mu svakako tek predstoji {i-
re i temeqitije bavqewe nekim od aspekata problematike za koju se
opredjelio. Ovo je, dodu{e, jedan maksimalisti~ki zahtjev, jer se malo
koji, pogotovu mla|i, univerzitetski nastavnik nau~no-istra`iva~ki i
autorski bavi cijelim podru~jem koje obuhvata predmet koji predaje.
Uvjereni smo, me|utim, da eminentno teorijski pristup koji je wegovao u
obradi svake od tema o kojima je pisao, predstavqa izuzetno plodnu pret-
postavku za udovoqewe ~ak i ovako visokim zahtjevima.
Zbog svega naprijed re~enog, Komisija sa zadovoqstvom preporu~uje
Nau~no-nastavnom vije}u, odnosno Savjetu Fakulteta politi~kih nauka
u Sarajevu da kandidata dr Vojislava [e{eqa izabere za docenta na
predmetu Me|unarodni odnosi”.
VII
U izvje{taju “Drugarskog vije}a” mi se zamjera i zbog davawa negativ-
ne ocjene ukupnog nau~nog rada dr Stojana Tomi}a, i to na sqede}i na~in:
“Ne pori~e da je na partijskom sastanku javno rekao da nau~ni radovi dr
Tomi}a “nemaju nikakvu nau~nu vrijednost”. U razgovoru s Drugarskim vi-
108
je}em [e{eq isti~e da ostaje pri takvoj ocjeni, dodaju}i da Tomi} svake
godine tro{i milione dinara dru{tvenog novca na nau~ne radove bez
zna~aja i da se oni rijetko gdje objavquju”. Sve ovo je ta~no, sli~ne pri-
mjedbe su na Fakultetu izricane i od strane drugih qudi, ali se ~udim ka-
ko se i to mo`e upotrijebiti kao osnova za moje iskqu~ivawe iz Saveza
komunista. Ina~e, takvu ocjenu o Tomi}evom nau~nom radu izrekao sam na
Zborovawu nastavnika-komunista Odsjeka politi~kih nauka FPN 2. ok-
tobra 1981, koji je misteriozno organizovan, u najve}oj tajnosti pripre-
man i sazvan s kamufliranim dnevnim redom, tako da se tek na samom sa-
stanku, na prepad, iza{lo sa zahtjevom da se analizira pro{logodi{we
pisawe dr Nenada Kecmanovi}a u listu “Nin”. Na zboru je glavnu optu-
`nicu podnio dr Stojan Tomi}, a o tome sam ve} napisao jedan ~lanak, pa
se ovdje ne}u zadr`avati na eksplicirawu Tomi}evih optu`bi koje su me,
otvoreno to ka`em, podsjetile na monstruozne staqinisti~ke procese iz
tridesetih godina. Pokazalo se da je proces Nenadu Kecmanovi}u organi-
zovan prije svega zato {to je u nekim svojim tekstovima kritikovao iz-
vjesne problemati~ne stavove Hamdije Pozderca i Hrvoja I{tuka koji su
se u to vrijeme otvoreno zalagali za federalizaciju Saveza komunista i
ovjekove~ewe republi~kih etatizama, od ~ega su, ina~e, kasnije, bar na ri-
je~ima, odustali. Pripadnici grupe Purivatra–Ibrahimagi} su povodom
toga likovali jer su do~ekali dugo pri`eqkivanu priliku da se Kecma-
novi}u osvete jer im je svojom samoupravnom i politi~kom aktivno{}u
pomrsio mnoge klanske interese i ra~une. Tomi} je odabran za ulogu Vi-
{inskog, kao pripadnik grupe srpske nacionalnosti, kako bi se javnosti
sugerisao zakqu~ak da nije rije~ o obra~unu koji ima i nacionalisti~ko-
osvetni~ku dimenziju. Na Nenada Kecmanovi}a se svom silinom obru{io
onaj isti Stojan Tomi} koji tri godine ranije, u svom referatu “Izazov
demokratiji i demokratski izazov”, podnesen na Tre}em kongresu politi-
kologa Jugoslavije, odr`anom u januaru 1978. u Beogradu, kritikuju}i po-
na{awe upravo sebi sli~nih politikanata i pokazuju}i vlastitu dvo-
struku li~nost, pi{e i sqede}e:
“...Socijalizam ne mo`e gu{iti demokratiju, a demokratija ne}e
ugroziti socijalizam, socijalizam ne treba da se boji demokratije, niti
demokratija treba da strahuje za svoju egzistenciju u socijalizmu... Ne-
razvijena i zakr`qala demokratija ugro`ava socijalizam, a razvijena ga
samo jo{ vi{e stimuli{e ka komunizmu... Sadr`ina svakog konstitutiv-
nog elementa stvarnog demokratizma pojedina~no i svih posmatranih u
cjelini izaziva i stimuli{e inicijativu i aktivnost svakog borca za
socijalizam i demokratiju, stavqa na probu i ~ovjeka i Dru{tvo u kome
on `ivi i bori se, hrabri ga i ohrabruje, poziva i proziva, nudi ne samo
definisane {anse i mogu}nosti (ne samo izbor odre|enih alternativa),
nego i omogu}ava qudima da sami defini{u nove {anse i alternative,
boqe, svje`ije, revolucionarnije od postoje}ih i prethodnih... Stvarna
demokratija, svakodnevno bavqewe demokratijom je akt velike hrabro-
sti, svojevrsni podvig koji treba da ~ine ili ~ine svi (a ne odabrani i
hrabri pojedinci) i to svakodnevno, a ne povremeno. Kao takva demokra-
tija je pravi izazov ne samo hrabrim i smjelim, nego i svim onim koji su
109
mawe hrabri ili koji nemaju jo{ smjelosti da ~ine takve podvige... Nema
u dru{tvu dovoqno hrabrih, naro~ito u po~etnom periodu, a i ono {to
postoji pada u isku{ewe – birokratski i nedemokratski socijalni si-
stemi obeshrabruju qude – pla{e demokrate i hrabre birokrate. Biro-
kratija hrabri nedemokrate, a obeshrabruje one koji su ili `ele da po-
stanu demokrati... Birokratski manir politi~kog pona{awa je izradio
cijeli sistem pla{ewa i zastra{ivawa nedovoqno hrabrih – jednom }e
im se re}i da govore o stvarima u koje se ne razumiju i da je to boqe osta-
viti pametnim i stru~nim qudima, a ne laicima (kao da je demokratija za
eksperte, a nedemokratija za laike), drugi put }e im se kazati da se ne dr-
`e utvr|enog dnevnog reda i da pokrenuto pitawe treba ostaviti za dru-
gi sastanak (demokratija po dnevnom redu ~esto se pretvara u nedemokra-
tiju), tre}i put }e se izvr{iti politi~ka ili ideolo{ka diskvalifika-
cija – da je takva diskusija ili predlog, antisamoupravna, nesocijali-
sti~ka, antireformska, da nije u skladu s op{tim intencijama na{eg
dru{tva i tako daqe. Pokazivawe na politi~ku i druge odgovornosti za
javno iskazanu rije~ na javnom sastanku ubraja se tako|e u birokratski
manir koji obeshrabruje nedovoqno hrabre. To je u stvari zastra{ivawe
i javna opomena drugima da se ne usu|uju da tako ne{to ~ine – da predla-
`u, kritikuju, da odbijaju da usvoje neki ili ne~iji predlog. Razra|en je i
sistem davawa otkaza, premje{tawa na nepovoqnije radno mjesto ili u
nepovoqniju smjenu, uskra}ivawe dobijawa stana, stipendije (za djecu)
ili nekih drugih davawa na koja je pojedinac stekao zakonsko i samou-
pravno pravo. Sve su to mjere zastra{ivawa sra~unate na efekte, ako ne
kod svih, a ono kod onih koji nisu dovoqno hrabri. U svakoj borbi, bez ob-
zira na odluke – u oru`anoj, u mirnodopskoj, postoje mjere zastra{ivawa
i odmazde sra~unate na odvra}awe qudi od borbe za svoja prava... U neko-
liko dokumenata Saveza komunista isticano je da niko u samoupravnom
dru{tvu ne treba i ne mo`e biti pozvan na odgovornost za javno iskaza-
nu rije~ na javnom sastanku – na zboru bira~a, odnosno radnih qudi, na sa-
stanku dru{tvene i politi~ke organizacije, na sjednici organa samou-
pravqawa, odnosno na bilo kom sastanku u okviru samoupravne i poli-
ti~ke strukture... Najvi{e {to treba i {to se mo`e u~initi prema oni-
ma koji kritikuju, iznose, osu|uju, vrednuju (pojedince i ustanove) je jav-
ni odgovor i javni prigovor na javnom sastanku na takva izlagawa, argu-
mentovana diskusija koja poma`e svima da se utvrdi istina, a odbaci ne-
istina. Onaj ko javno i hrabro govori, kritikuje, predla`e i predloge
drugih odbacuje i vrednuje, ko druge na bilo koji na~in napada treba da
bude spreman da ta ista prava i drugi koriste, to jest da mu odgovore, pri-
govore, upute kritiku i demanti, ukoliko je iznosio neta~ne i nepotpu-
ne podatke, davao neta~ne ocjene bilo iz neznawa, nedovoqne informi-
sanosti ili nekih drugih razloga. Iz sadr`ine i na~ina javno iskazane
rije~i na javnom sastanku treba sagledati prave motive diskutanata.
Istinska stvarna demokratija na ovaj na~in sama sebe brani od biro-
kratskih manira i snaga koje u ime reda i poretka ne dozvoqavaju svima
da govore o svim javnim stvarima (nego samo nekim o pojedinim pitawi-
ma) reduciraju}i na taj na~in kako broj qudi koji imaju pravo da se bave
110
demokratijom, tako i broj pitawa o kojima se mo`e govoriti. Istovre-
meno, pomenuta demokratija se brani od samovoqe i anarhije, od onih ko-
ji sebi prisvajaju pravo na demokratiju, ali nisu u stawu da saslu{aju
prigovore i sugestije drugih”.
Ina~e, kad bi neko ozbiqan smogao dovoqno snage i strpqewa da na-
pravi analizu rezultata koje su pojedini redovni profesori ovog fakul-
teta postigli u svojoj univerzitetskoj karijeri, na nau~nom planu, sigur-
no bi do{ao do krajwe poraznih i zaprepa{}uju}ih podataka pa bi moje
ocjene u pore|ewu s wima izgledale isuvi{e blage. A upravo oni koji su
na nau~nom poqu pravi diletanti imaju glavnu rije~ u kreirawu nau~-
noistra`iva~ke politike i monopol nad izdava~kom djelatno{}u. Poka-
zalo se da se Fakultet pojavio u ulozi neposrednog izdava~a samo onih
kwiga koje niko drugi nije prihvatio da {tampa. Ono {to me je u velikoj
mjeri motivisalo i u odre|enom smislu stimulisalo na ova razmi{qawa
i kriti~ka zapa`awa (inspiraciju mi je dao Izvje{taj “Drugarskog vije-
}a”), pa mo`da i orijentisalo na daqa istra`ivawa u ovom pravcu je kwi-
ga dr Omera Ibrahimagi}a “Informisawe u samoupravnom udru`enom
radu” ~iji je izdava~ Institut za dru{tvena istra`ivawa Fakulteta po-
liti~kih nauka “Veqko Vlahovi}” u Sarajevu. Iznena|ewe i zaprepa{}e-
we koje sam do`ivio za ono kratko vrijeme koje mi je trebalo da kwigu
pro~itam, te{ko bi se moglo rije~ima opisati, ali s obzirom da i sam ra-
dim na tom fakultetu koji se pojavio u ulozi izdava~a teksta koji mo`e
uticati na formirawe javnog mi{qewa po pitawu nau~nog anga`mana
wegovih nastaviika uop{te, ponukan sam da se ovim putem u najmawu ruku
ogradim od takvog izdava~kog ”poduhvata” i izrazim vlastiti protest, pa
makar me Op{tinski komitet Saveza komunista Centar ponovo zbog toga
osudio. Uz to }u poku{ati da ukratko izlo`im najkarakteristi~nije mo-
mente koji po mom mi{qewu rje~ito govore i o kwizi i o wenom autoru.
Jo{ u samoj autorovoj uvodnoj napomeni ~itaocu je pru`ena {ansa da
se obavijesti da studija “predstavqa ne{to izmijewen i dopuwen auto-
rov izvje{taj za istra`iva~ki projekat “Samoupravna organizacija in-
formisawa u slo`enim organizacijama udru`enog rada” koji je on na-
stojao da aktuelizuje “najnovijim teorijskim i prakti~nim dostignu}i-
ma” (str. 5). Tome, na istoj strani, slijedi pretenciozna i rijetko vi|e-
na tvrdwa u kojoj se, ni mawe ni vi{e, ka`e: “Po{to namjena studije ni-
je bila da se cjelovito eksplicira postoje}i sistem informisawa, u
prilogu smo dali po na{em mi{qewu nekoliko zna~ajnih dokumenata
ili izvoda iz wih koji se odnose na informisawe. Stoga ova studija mo-
`e da poslu`i i kao priru~na literatura kako za upoznavawe projekto-
vanog dru{tvenog sistema informisawa, tako i za rad na organizovawu
samoupravnog sistema informisawa u organizacijama udru`enog rada i
formirawu zajednica informisawa. Ova studija mo`e dobro da poslu`i
i kao {ira literatura na studiju sistema informisawa i dru{tveno-po-
liti~kog sistema SFRJ na fakultetima politi~kih nauka” (str. 5).
Uvidom u “studiju” do{ao sam do bitno druga~ijih saznawa. Na prvom
mjestu, bilo mi je jasno da wome ne samo {to nije ekspliciran cjelovit
sistem informisawa, nego nisu ni nazna~eni wegovi osnovni elementi,
111
a prilog u vidu va`e}ih dokumenata i pozitivnih propisa iz oblasti in-
formisawa kao i predgovor dr Zorana Vidakovi}a, koji ina~e predsta-
vqa jedini teorijski tekst u ovoj kwizi, kao da su ukqu~eni da bi kwiga
dobila na obimu i kao takva uop{te mogla biti {tampana. Kwiga, ina-
~e, sadr`i ukupno 124 strane, a od toga sama “studija” zauzima 64 strane,
dakle, jedva 50 odsto. U predgovoru se dodu{e ka`e da “studija sadr`i po-
zitivne doprinose i otvara probleme”, te da “afirmi{e nau~ni zadatak
prou~avawa informisawa”, “daje preporuke i podsticaje za dru{tvenu
praksu”, “sadr`i empirijske uvide” i, na kraju, da je “izvo|ewe ovog stu-
dijskog projekta pru`ilo zna~ajno istra`iva~ko iskustvo”. Moj je uti-
sak da se dr Vidakovi} na{ao u nezavidnoj situaciji da, po{to je bio na-
stavnik ovog fakulteta, pi{e predgovor za kwigu koja to ne zaslu`uje,
pa da je zato na{ao “yentlmenski” na~in da s nekoliko op{tih konstata-
cija opravda trud koji je u wu ulo`en, ali, {to se moglo i o~ekivati, bez
davawa ikakve pozitivne nau~ne ocjene wene teorijske vrijednosti. To
me je navelo na pomisao da se od we mogao napraviti mo`da neki pristo-
jan prilog za ~asopis, ali tvrdwa da mo`e “dobro da poslu`i i kao {ira
literatura” na fakultetima politi~kih nauka naprosto je smije{na.
Bio sam u prilici da saznam da je tu svoju studiju dr Omer Ibrahimagi}
propisivao kao obaveznu literaturu za spremawe ispita iz predmeta
Dru{tveno-politi~ki sistem SFRJ na FPN u Sarajevu, i to sve do mo-
menta dok se nije kao takva rasprodala. Dr Ibrahimagi} je odmah potom
promijenio spisak obavezne literature za izu~avawe nastavnog gradiva
predmeta koji predaje. Slobodan sam tvrditi da ta studija ni kao {ira ni
kao dopunska literatura nije kori{}ena za spremawe ispita ni na jed-
nom drugom fakultetu dru{tvenih nauka, kao ni na jednom predmetu
FPN u Sarajevu ~iji predmetni nastavnik nije dr Ibrahimagi} (bez ob-
zira na to {to na ovom fakultetu postoji i smjer `urnalistike). Makar
elementarna akademska skromnost i nau~na opreznost zahtjevaju od sva-
kog autora da prepusti javnom mwewu (u ovom slu~aju nau~nom) da ono
procjeni da li za ne{to i za {to wegovo djelo mo`e poslu`iti, te da li
ba{ mo`e dobro poslu`iti, relativno poslu`iti, samo djelimi~no ili
uop{te ni~emu ne mo`e poslu`iti.
Ina~e, rijetko da me je neki tekst toliko zamorio pri ~itawu kao
{to je to bilo u ovom slu~aju. Nigdje ni jedne teorijske misli, nigdje ni-
jednog nau~nog otkri}a, elaborirawa pojedinih stvarnih pitawa i pro-
blema. Provejavaju samo notorne ~iwenice, banalnosti najgore vrste, za-
kqu~ci koji najmawe govore o informisawu a najvi{e slu`e kao dokaz
neukosti i nau~ne neinformisanosti autora. Zar je trebalo organizova-
ti i finansirati ~itav nau~ni projekat da bi se kao wegov krajwi rezul-
tat, u obradi dr Omera Ibrahimagi}a, pojavile op{tepoznate konstata-
cije do kojih su davno prije do{li i sami radnici u udru`enom radu, a za
koje ne samo da se ne daju nikakva nova obja{wewa, nego naprosto autor
kao da se ruga problemima informisawa, rugaju}i se na taj na~in, u stva-
ri, samom sebi. Nave{}u nekoliko “bisera” kojima, ina~e, kwiga u toli-
koj mjeri obiluje da bi se wima mogla bogato ukrasiti kruna nekog hipo-
teti~kog kraqa gluposti. Ve} negdje na po~etku prezentira se epohalno
112
otkri}e prema kome “~ovjek nije samo privatno, dru{tveno bi}e, on je i
gra|anin politi~kog dru{tva, politi~ke zajednice, dr`ave u kojoj ima
ustavom zagarantovane odre|ene slobode isprva” (str. 18). Tome slijedi
misao prema kojoj: “Sigurno da bi se u svakom dru{tvu prona{le zna~aj-
ne razlike izme|u proklamovanih prava i sloboda i wihovog stvarnog
u`ivawa”, a zatim naivan i povr{an, na mahove apologetski, komentar
ustavnih odredbi o informisawu, stavova iz partijskih dokumenata i
principa kojima se rukovodi na{a dru{tvena praksa, {to se sve prosto
nastoji kompromitovati nenau~nim i politikantskim mudrolijama. Ka-
ko ina~e na neki drugi na~in objasniti tezu da “dru{tveni sistem in-
formisawa u socijalisti~kim samoupravnim produkcionim odnosima
predstavqa nervni sistem samih produkcionih odnosa” (str. 25). A o
stvarnim pitawima i problemima koja postavqaju rezultati empirij-
skih istra`ivawa ni rije~i, sem povr{nih konstatacija i komentara na
sredwo{kolskom nivou (nadam se da ovim ne}u uvrijediti sredwo{kol-
ce). Navodim onaj prema kome se mo`e “zakqu~iti da su ~lanovi organa
samoupravqawa boqe informisani od radnika koji to nisu o pitawima
o kojima odlu~uju u organima samoupravqawa” (str. 61).
Ako za trenutak i zapostavimo ~iwenicu da u prvom, “teorijskom”
dijelu studije dr Ibrahimagi} ne govori ni{ta novo, nego na krajwe po-
vr{an i pojednostavqen na~in deklamuje op{tepoznate teze o klasnosti
samog koncepta informisawa (informisawa koje nikako ne mo`e biti
klasno neutralno), o potrebi da ono polazi od radnika, kao i upravqa-
we, odlu~ivawe, planirawe itd., ne mogu sakriti iznena|ewe {to se za
temeq studije koja izlazi iz {tampe krajem 1978. godine uzimaju empi-
rijska istra`ivawa vr{ena u periodu od 1973. do 1975. godine (pa se ta-
ko zanemaruju kqu~ne dru{tvene, pravne i politi~ke promjene nastale
1976, 1977. i 1978. godine, posebno one u sferi organizovawa udru`enog
rada), te {to su istra`ivawa i metodolo{ki lo{e ura|ena (na primjer:
iz jednog velikog konglomerata kao {to je Rudarsko-metalur{ki kombi-
nat iz Zenice s vi{e hiqada zaposlenih anketirano je svega 50 radnika,
i to iz jednog jedinog OOUR-a; ukupno je anketom obuhva}eno 400 radni-
ka, a na osnovu toga se donose generalni zakqu~ci o ~ijem sam kvalitetu
ina~e ve} rekao svoje mi{qewe).
Na kraju izlagawa rezultata istra`ivawa dr Ibrahimagi} s neskri-
venim ponosom isti~e: “Uvid koji smo ostvarili u empirijsko stawe in-
formisawa u osam slo`enih organizacija udru`enog rada i teorijsko-
metodolo{ki pristup izlo`en u prvom dijelu ove studije dao nam je do-
voqno elemenata da poku{amo iznijeti vlastiti nacrt samoupravne or-
ganizacije informisawa” (str. 61), s obzirom, kako tvrdi, da “dosada{wa
istra`ivawa kao i rezultati na{eg istra`ivawa, pokazuju da jo{ nismo
uspjeli izgraditi integralnu samoupravnu organizaciju informisawa u
organizacijama udru`enog rada” (str. 63). Ali ono {to nam nudi dr
Ibrahimagi} mo`e na sve li~iti samo ne na ono {to je u skladu s op-
{tedru{tvenim tendencijama u pravcu podru{tvqavawa funkcije in-
formisawa. “Dokumentaciona analiti~ko-informativna djelatnost”
ostvarena na onaj na~in na koji Ibrahimagi} zami{qa iskqu~ivo bi vo-
113
dila u pravcu svestrane, temeqne i beznade`ne birokratizacije sistema
informisawa, wegovog monopolisawa i manipulisawa preko wega pro-
cesom ostvarivawa i razvoja samoupravnih socijalisti~kih dru{tvenih
odnosa. Hijerarhijska strukturiranost koja se nudi, te komplikovanost
zami{qenih institucija i informativnih mehanizama, definitivno bi
udaqili radnika od mogu}nosti neposrednog informisawa i svela ga na
status objekta kome se informacije serviraju, doziraju i oblikuju prema
potrebi i interesima nekoga izvan, a time i iznad, sfera neposredne
proizvodwe. Informacija onakva kakvu je zami{qa dr Omer Ibrahima-
gi}, kako zami{qa wenu su{tinu i na~in realizovawa, izgubila bi svo-
ju osnovnu svrhu, postala bi svrha samoj sebi.
Time bih i zaokru`io razmatrawe onog dijela Izvje{taja “Drugar-
skog vije}a” koji se odnosi na moje djelovawe na Fakultetu politi~kih na-
uka. Da bih pokazao i dokazao iskonstruisanost, izvje{ta~enost i neute-
meqenost tog dijela izvje{taja, morao sam biti ovako op{iran i i}i od
ta~ke do ta~ke. Mo`da jo{ ostaje nedovoqno jasno sagledano pitawe pro-
{logodi{weg izbora dekana, odnosno vo|ewe Kandidacionog postupka, s
obzirom na to da mi se zamjera da sam u tom smislu pravio smetwe nadle-
`nim organima. Mislim da sva tada{wa zbivawa mo`e ilustrovati i su-
vi{nu raspravu eliminisati navo|ewe diskusije prof. dr Nenada Kecma-
novi}a sa sjednice Nau~no-nastavnog vije}a od 16. juna 1981. Kecmanovi}
je tom prilikom rekao: “Predla`em da se Nau~no-nastavno vije}e kona~-
no zainteresuje za postupak izbora dekana na{eg fakulteta. Kao {to vam
je poznato, taj postupak te~e ve} par mjeseci a da niko od nas nije zvani~-
no obavije{ten ni{ta konkretnije o tome. ^itavu stvar, bar {to se ti~e
Fakulteta, vodi Kadrovska komisija koja kao i obi~no potpuno nipoda-
{tava sva samoupravna tijela na ovom fakultetu. Badava {to se zna i {to
je zapisano u Statutu da je Kadrovska komisija samo jedan stru~ni organ
Savjeta koji nema ba{ nikakve kompetencije da odlu~uje o bilo ~emu, a po-
gotovu da predstavqa Fakultet prema vani, ipak se upravo Kadrovska ko-
misija pojavila kao predlaga~ liste od tri kandidata koju je dostavila
Op{tinskom komitetu Saveza komunista. Dakle, Kadrovska komisija je
mimo svih samoupravnih tijela i dru{tveno-politi~kih organizacija
Fakulteta izabrala tri li~nosti od kojih }e se u daqim konsultacijama
izabrati dekan. Mislim da se tu dosta {pekuli{e sa postupkom konsulta-
cije i sa Dru{tvenim dogovorom o kadrovskoj politici, da se to sve sku-
pa mistifikuje i zloupotrebqava ~iwenica da dobar broj qudi ne zna ka-
ko taj postupak treba da ide ili su jednostavno nezainteresovani. Koliko
mi je poznato, u proces kandidovawa bi morale da budu ukqu~ene i Parti-
ja i posebno Sindikat. Me|utim, kod nas o tome niko, nigdje, nikada na bi-
lo kakvom zvani~nom sastanku nije raspravqao izvan Kadrovske komisi-
je. O tome ni{ta ne znaju ni Vije}e, ni Zbor radnih qudi, ni Partija, ni
Sindikat, pa ~ak ni Savjet ~iji je Kadrovska komisija stru~ni organ. I
ovoga puta Kadrovska komisija djeluje ne samo mimo samoupravqawa nego
direktno antisamoupravno. Ako Dru{tveni dogovor o kadrovskoj politi-
ci predvi|a da Op{tinski komitet bude nosilac konsultacija u gradu i
Republici, ni u jednom aktu nije predvi|eno da predlog od tih nekoliko
114
imena pravi jedna uska grupa qudi bez znawa kolektiva. Da stvar bude jo{
gora ili boqe re~eno komi~nija, po{to Kadrovska komisija nije mason-
ska lo`a, mi svi dobro iz kuloarskih prepri~avawa znamo ne samo koja su
to tri imena nego i kako se do wih do{lo. Zna se da je predloga na toj sjed-
nici bilo i mnogo vi{e i da su mnogi qudi, ~lanovi ovog kolektiva, bi-
li olako eliminisani iz daqe rasprave tako {to je predsjedavaju}i dije-
lio etikete: “Nedozreo i neozbiqan”, “nije pravi intelektualac”, “nado-
budan i arogantan” itd. Tako je to kada se stvari rje{avaju u nekom krugu,
jer evo, u diskusijama na Nau~no-nastavnom vije}u koliko god je bivalo
o{trih, pa i neodmjerenih li~nih ocjena, ipak se ne sje}am da su bilo ka-
da upu}ene ovakve kvalifikacije. Za{to nam to treba? Kome treba da od
svega toga pravimo lakrdiju pa se o trojici kandidata uveliko raspravqa
u kabinetima, po hodnicima, u Pozori{noj kafani i na ulici i to ne sa-
mo me|u qudima iz ove ku}e. Svi mi ve} danima uz kafu raspravqamo ho-
}e li glavni kandidat prihvatiti dekanstvo ili ne}e itd., a kada mi isti
sjednemo ovdje na sastanak, }utimo i kao o tome ni{ta ne znamo.
Osim toga, u na~elnim razgovorima o uslovima prema kojima treba
da se na|e li~nost novog dekana, pored ostalog, je pomiwan i tzv. nacio-
nalni kqu~. To je vrlo zna~ajan element koji smo uvijek po{tovali i ko-
ji treba i nadaqe striktno uva`avati. Ali ~ini mi se da se i pri tom ne-
{to previdjelo. Re~eno je da bi bilo po`eqno da to bude Srbin po naci-
onalnosti (a ipak je kandidovan i Hasan Su{i} – prim. V.[.) – jer smo
imali Srbe, pa muslimane, pa sada Hrvata, te bi sada trebalo ponovo Sr-
bin itd. Me|utim, to odgovara nacionalnoj strukturi u SR BiH ali ni-
je simetri~no fakultetskim proporcijama. Zato mi ne mo`emo “repu-
bli~ki kqu~” mehani~ki prenositi na na{u specifi~nu situaciju. Na-
ime, ako bi tako bukvalno postupili, onda ne bismo postigli ono {to je
ciq: ravnopravnost naroda i narodnosti u kadrovskoj politici. Mi, na-
ime, na Fakultetu imamo relativno veliki broj nastavnika crnogorske
i jevrejske nacionalnosti, ~ak vi{e nego {to imamo, recimo, Hrvata. U
dana{woj situaciji kada se dekani mijewaju svake dvije godine, mi }emo
mawe-vi{e svi do penzije, htjeli ne htjeli, do}i na red, ali ako se bude-
mo dr`ali trijade Srbin – Hrvat – musliman, onda }emo znatan dio qu-
di u kolektivu, zbog nacionalnosti, sistematski zaobilaziti. Ne `elim
re}i da smo mi u tom pogledu do sada grije{ili, na rukovode}im mjesti-
ma u ku}i su se nalazili i kolege crnogorske i jevrejske nacionalnosti,
ali je to bilo vi{e spontano nego sistematski, a osim toga dekansko mje-
sto je ipak najistaknutije. Eto, mislim da je u tom pogledu napravqen, da-
kako, nesvjestan previd kada se insistiralo da bi vrlo dobro bilo da de-
kan bude Srbin (u vrijeme dok je kao glavni kandidat figurirao Stojan
Tomi} – prim. V.[.). Da se o tome otvoreno i javno razgovaralo, skrenuo
bih na to pa`wu ranije. Da zakqu~im, ja smatram da bi Kadrovska komi-
sija, odnosno Sindikat ili Saveza komunista, koji su nadle`ni, trebalo
bar sada da onu listu izlo`e Nau~no-nastavnom vije}u, pri ~emu ne bi
smjeli zaboraviti ni Zbor, jer dekan nije rukovodilac samo nastavnom
osobqu. Ili neka se razmotri samo u Sindikatu, ali u okviru Kadrovske
komisije sigurno ne mo`e ostati”.
115
 Za iste principe sam se i ja energi~no zalagao i zbog toga od strane
Komiteta pozvan na odgovornost. Smije{no. O~igledno je da su sve tvrd-
we i ~iwenice kojima “Drugarsko vije}e” poku{ava osporiti dosqed-
nost i principijelnost, te partijnost, mog ukupnog djelovawa na Fakul-
tetu posledwih nekoliko godina, izmi{qene ili, pak, krajwe iskrivqe-
no i zlonamjerno interpretirane da bi se wima poja~ala, tako|e iskon-
struisana, argumentacija povodom mojih polemi~kih tekstova. Navode
“Drugarskog vije}a” po pitawu mog pokretawa postupka za oduzimawe ma-
gisterija Brani Miqu{u, pisawa pisma “Dugi”, te teksta ”Univerzalne
teorije i wihovi sqedbenici” u “Kwi`evnoj re~i” ve} sam pobijao u ne-
koliko drugih napisa, pa }u ih, radi u{tede na vremenu i prostoru, jed-
nostavno prilo`iti ovoj `albi. Zadr`a}u se samo na nekim pitawima
koja dosad nisam podrobnije eksplicirao, a to }e predstavqati dopunu
dosada{wih tekstova.
VIII
Uprkos ~iwenici da je ~ak i Brano Miqu{ na{ao dovoqno hrabro-
sti da, makar i s velikim zaka{wewem, reaguje na moje napise i da se po-
ku{a krajwe neukim argumentima odbraniti od optu`be za plagijat,
Atif Purivatra, Hasan Su{i} i Muhamed Filipovi} to nikada nisu ~i-
nili. Shvataju}i da je wihovo {urovawe s panislamizmom daleko ozbiq-
niji problem od jednog plagijata, pa makar i wegov akter bio zna~ajni po-
liti~ki funkcioner, ta trojica “nau~nika” opredijelila su se za “mudro
}utawe” i istovremeno anga`ovawe svih raspolo`ivih veza i vezica.
Preko tih veza su poku{ali da mi za~epe usta, ugro`avaju}i mi i mate-
rijalnu i dru{tvenu egzistenciju u isti mah. Pokazalo se da su wihove
mre`e uticaja vrlo razgranate i da u`ivaju mo}nu za{titu pojedinca i
grupa koje je te{ko do kraja identifikovati, mada se glavni lideri pri-
li~no lako uo~avaju i prepoznaju. Na sve mogu}e na~ine je Op{tinski ko-
mitet Saveza komunista, a kasnije su se u tom smislu otvoreno eksponi-
rali i Hamdija Pozderac i Slavojka Jankovi}, poku{ao dokazati kako su
Su{i} i Purivatra na skup o Gadafijevoj “Zelenoj kwizi” i{li kao u
svojevrsnu diplomatsku misiju. Barataju hrpom papira iz kojih se mo`e
vidjeti da su im odre|ene institucije dale saglasnost za odlazak u Ma-
drid, ali pri tom nastoje zaba{uriti momenat izbora ba{ te dvojice
univerzitetskih nastavnika, a ne nekih drugih, mada je jo{ bilo zainte-
resovanih. Poku{avaju prikriti da su libijske vlasti insistirale upra-
vo na dolasku Purivatre i Su{i}a, po{to je rije~ o qudima koji ve} ima-
ju izgra|en panislamisti~ki pedigre. Na Zborovawu komunista-radnika
FPN Purivatra je ~ak istupio s tvrdwom da je skup o Zelenoj kwizi fi-
nansirao Autonomni univerzitet u Madridu. Me|utim, lako, brzo i efi-
kasno ga je demantovala prodekan doc. mr Jasna Juri~i} tako {to je na pa-
uzi nazvala libijski konzulat i iz prve ruke dobila informaciju da je
skup finansirala Libijska Yamahirija.
Neki su istupili s tvrdwom da su Purivatra i Su{i} i{li u Ma-
drid kao predstavnici Fakulteta, ali je i to na licu mjesta, na Zboru, de-
mantovano. U zapisniku sa sjednice Nau~no-nastavnog vije}a od 21. no-
vembra 1980. zabiqe`eno je sqede}e: “Dekan, prof. dr Vladimir Degan
116
obavijestio je Nau~no-nastavno vije}e da je stigao dopis od libijskog
konzulata iz Sarajeva kojim se tra`i da se odobri u~e{}e dvojice na-
stavnika na{eg fakulteta na Me|unarodnom seminaru na temu “Tre}a
univerzalna teorija koja je obuhva}ena u tri dijela Zelene kwige” – od
vo|e libijske revolucije Moamer el Gadafija, koji se odr`ava u Madri-
du po~etkom decembra ove godine. Tako|e je obavijestio da putne tro-
{kove i sve ostalo snosi libijski konzulat, da su predlo`eni profeso-
ri dr Atif Purivatra i dr Hasan Su{i}, kao i da su obavqene potreb-
ne konsultacije s Rektoratom, kao i Komisijom za me|unarodne veze Fa-
kulteta. Nau~no-nastavno vije}e je jednoglasno prihvatilo gorwi prije-
dlog”. Dakle, Vije}u je servirana ve} gotova odluka i jednostavno se tra-
`ilo da se ona aminuje. Nekoliko dana ranije na Fakultetu je cirkuli-
sala obavijest o, izme|u ostalog, mogu}nosti da se na{i nastavnici pri-
jave za u~e{}e na tom madridskom skupu. Prof. Drago ^u~kovi} se tada
i prijavio, ali mu je re~eno da je zakasnio. ^ak je i slu`benik konzula-
ta do{ao da se zbog toga izviwava. Dakle, dogovor izme|u Purivatre, Su-
{i}a i libijskih vlasti, sa ili bez posrednika, bio je ranije utana~en,
a onda je trebalo samo prona}i najpogodniju formu kojoj bi se pribavio
izra`eniji privid legalnosti. U koliko smo smije{nu situaciju kao
univerzitetski kolektiv dovedeni govori i podatak da je ~etiri dana
prije sjednice Vije}a Savjet Fakulteta odlu~ivao po istom pitawu, ma-
da je redoslijed morao biti obrnut. Prvo je o tome trebalo da se izjasni
Nau~no-nastavno vije}e pa onda Savjet. U zapisniku sa sjednice Savjeta
stoji: “Savjet je prihvatio informaciju o u~e{}u prof. dr Hasana Su-
{i}a i prof. dr Atifa Purivatrena nau~noj konferenciji na temu ’3.
me|unarodna teorija koja je obuhva}ena u tre}em dijelu Zelene kwige’ od
vo|e libijske revolucije Moamer el Gadafija. Tro{kovi boravka ne pa-
daju na tro{kove Fakulteta”. Bilo kako bilo, u obje odluke tih fakul-
tetskih organa jasno je nazna~eno da je rije~ o odobravawu odsustva i sa-
glasnosti da se na skup ide po{to “su pribavqena sva potrebna mi{qe-
wa i obavqene konsultacije”. Jasno je da Purivatra i Su{i} nisu u Ma-
drid i{li kao predstavnici Fakulteta.
Moj tekst “Univerzalne teorije i wihovi sqedbenici” objavqen je u
“Kwi`evnoj re~i” 25. oktobra 1981. Odmah nakon toga Su{i} i Puriva-
tra upu}uju dopis Dekanatu Fakulteta koji antidatiraju s 26. oktobrom
1981, ali je zaveden u protokol tek 28. oktobra pod brojem 1–5–1547–1, {to
je prili~no indikativno, pa u najmawu ruku govori da “uva`eni profeso-
ri” nisu ba{ bili posebno a`urni, jer su ~ekali dva dana da svoj dopis
predaju ili je, mo`da, o ne~em drugom rije~. U dopisu doslovno stoji: “U
vezi na{eg zahtjeva od 9. decembra 1980. godine molimo da nam se, prema
uobi~ajenoj praksi, isplati jedna tre}ina dnevnica za period od 27. no-
vembra do 5. decembra 1980. godine za u~e{}e na Internacionalnom ko-
lokviju o “Zelenoj kwizi” Moamera el Gadafija u organizaciji Autonom-
nog univerziteta u Madridu, gde smo podnijeli pismena saop{tewa i uze-
li u~e{}a u diskusiji u skladu sa odlukama nadle`nih samoupravnih i
stru~nih organa Fakulteta”. Da li je zaista postojao neki wihov dopis od
9. decembra ne znam, ali znam da nikada nije prezentiran nijednom samo-
upravnom organu. Ni toga puta im nikakva sredstva nisu odobrena.
117
 Kada su otpale sve mogu}nosti da se prika`e kao da su Purivatra i
Su{i} na navedenom skupu u~estvovali kao predstavnici Fakulteta, po-
jedini politi~ki funkcioneri i partijske strukture poku{avaju doka-
zati kako su ta dvojica univerzitetskih nastavnika u stvari bila delega-
ti Centralnog komiteta Saveza komunista BiH. Postavqam sad pitawe
(po{to se uop{te ne}u upu{tati u diskusiju da li su ili nisu bili pred-
stavnici Centralnog komiteta, jer ako “Partija” ka`e da jesu, {to se tu
mo`e), kakvi su interesi i ciqevi rukovodili tu najvi{u bosanskoher-
cegova~ku partijsku instancu da {aqe svoje delegate na raspravu o “Ze-
lenoj kwizi”? Ne sumwam uop{te u potrebu na{e zemqe da razvija dobre
i prijateqske odnose sa svim zemqama svijeta, pa i sa Libijom, ali ne po
svaku cijenu, ne po cijenu prihvatawa tu|e ideologije, u ovom slu~aju ide-
ologije panislamizma za koju je jo{ i Lewin svojevremeno utvrdio da
predstavqa jednu od najreakcionarnijih ideologija i politi~kih pokre-
ta dvadesetog vijeka. A mo`da su Su{i} i Purivatra stvarno imali di-
plomatski zadatak, ali ne politi~kih i partijskih institucija, nego ne-
kih poluprivatnih krugova, da s libijskim zvani~nicima pregovaraju o
prodaji veleqepne palate koja je u samom centru Sarajeva bila izgra|e-
na kao rezidencija jednog istaknutog i “uglednog” funkcionera (za Bran-
ka Mikuli}a, a ko{tala je nekoliko milijardi starih dinara). Onda se
pokazala “nepodesnom” za svoju prvobitnu namjenu, pa ju je trebalo {to
prije nekome utrapiti. E, to nisam imao u vidu i priznajem da sam napra-
vio veliki propust.
Ni na jedno pitawe koje sam jasno i glasno u svom tekstu postavio ni-
je mi odgovoreno. Prava zavjera }utawa. Odgovarati, za te qude bi to zna-
~ilo omogu}iti da mnoge sli~ne i jo{ problemati~nije stvari izdaju na
svjetlost dana. Mnoge bi se politi~ke pozicije uzdrmale, mnoge zakuli-
sne rabote razotkrile. Trebalo me je zato {to prije politi~ki i akadem-
ski likvidirati da bi se dao upozoravaju}i primjer onima koji bi even-
tualno htjeli jo{ ne{to da ka`u, a mnoge stvari boqe od mene poznaju. U
svom prvom tekstu eksplicirao sam samo neka problemati~na mjesta iz
Purivatrinog saop{tewa. Ovdje }u poku{ati da ne{to podrobnije uka-
`em na stavove ovog “teoreti~ara” panislamisti~kih svjetonazora, koji
je trebalo da budu u funkciji maskirawa onih glavnih a u stvari pokazu-
ju samo neukost autora i wegovu nesposobnost ovladavawa fundamental-
nim nau~nim kategorijama, pa se onda postavqa pitawe kako nas je mogao
neko s takvim saop{tewem, ako se za trenutak i apstrahuju nemarksi-
sti~ki ideolo{ki pristupi, uspje{no reprezentovati na me|unarodnom
nau~nom skupu.
Purivatra svoje saop{tewe po~iwe re~enicom koja bi uslovno bila
primjerena nekom predavawu za osnovce. “Socijalizam kao u~ewe i prak-
sa, sve je vi{e prisutan u svijetu i u teoriji i kao dru{tveno-ekonomski
i politi~ki sistem. Brojne su zemqe sa socijalisti~kom orijentacijom,
ali su prisutni i socijalisti~ki elementi u nesocijalisti~kim siste-
mima. Zato se i govori o socijalizmu kao svjetskom procesu”. Ne}u ni po-
ku{avati da ispitujem kako je to socijalizam prisutan u svijetu i u teo-
riji, za tako ne{to se osje}am nemo}nim s obzirom da sam ubije|en (a mo-
118
`da je rije~ o mojoj krajwoj naivnosti) da se svijet i teorija ne mogu
odvojeno posmatrati kao izdiferencirani elementi jedinstvenog, da bi
se me|u wima mogle uspostavqati relacije kao izme|u teorije i prakse,
svijeta i duha. Zatim, bez obzira na to koliko bile brojne zemqe sa so-
cijalisti~kom orijentacijom, nije se mogla, nije se smjela izostaviti i
zapostaviti uloga samih socijalisti~kih zemaqa. Po mom mi{qewu, ni-
je isto biti socijalisti~ki i biti socijalisti~ki orijentisan. A soci-
jalizam kao svjetski proces je ipak neuporedivo kompletniji i komplek-
sniji istorijsko-dru{tveni fenomen nego {to misli dr Purivatra, a to
je mogao nau~iti iz svakog uybenika marksizma za sredwe {kole. Posli-
je tih fundamentalnih otkrovewa slijede u wegovom tekstu notorne kon-
statacije o neminovnosti razli~itih puteva izgradwe socijalizma i we-
govih “razli~itih teorijskih i prakti~nih pristupa i ideolo{ko-poli-
ti~kih interpretacija”, te navo|ewe teza o “socijalizmu na pojedinim
kontinentima” kao, na primjer, o “afri~kom”, “azijskom”, “ju`noameri~-
kom”, “evropskom” ili “arapskom” socijalizmu, a ne{to zatim dodaje se
da “sa stanovi{ta uloge dr`ave i svojine govori se o “dr`avnom”, “demo-
kratskom” i ”samoupravnom socijalizmu”. Da bih u{tedeo na prostoru i
vremenu povodom ovoga samo postavqam pitawe gdje se to i na koji na~in
govori o “ju`noameri~kom” ili “arapskom” socijalizmu, te kakav je to
“demokratski” socijalizam i {ta je, s tim u vezi, wegov nedemokratski
pandan? Nije li ve} u samom pojmu socijalizma obuhva}en i pojam demo-
kratije, svakako klasne, proleterske demokratije? (U marksizmu je op-
{tepoznato da su svi istorijski tipovi i koncepti demokratije imali
svoju duboko klasnu su{tinu, sadr`aj i smisao.)
Sqede}u re~enicu uop{te nisam mogao shvatiti, bar ne u potpuno-
sti, pa mi je zato potrebna i pomo} {ireg auditorijuma. Ona glasi: “No,
i pored svih specifi~nosti razvoja socijalizma, bez obzira na to {to je
do sada, uglavnom, nastajao revolucionarnim putem, op{ta karakteri-
stika u svim dr`avama i na svim kontinentima jeste wihova dru{tvena
progresivnost”. (Upozoravam da nije rije~ ni o kakvoj {tamparskoj gre-
{ci ili gre{ci pri citirawu: citate iz teksta dr Purivatre prenosim
doslovno.) Ako se i zanemari odmah uo~qiva konfuzija misli, ne mogu se
oteti utisku da Purivatra ide u red qudi koji uop{te ne poznaju proble-
matiku o kojoj pi{u. Zar bi, u protivnom, mogao ne{to tako nebulozno
napisati? Mislio sam da se samo po sebi razumije da socijalizam mora
biti progresivan, jer ako nije progresivan, prestaje biti socijalizam,
pa to nije ni potrebno posebno isticati, ali za{to bi za wegovu progre-
sivnost smetwa bio nastanak revolucionarnim putem, i to “uglavnom”
revolucionarnim. Zar je mogu} neki drugi put ostvarivawa socijalizma
osim revolucionarnog? O~igledno, Purivatra brka pojmove. Mje{a po-
jam “revolucionarnog” s pojmom “nasilnog”! Istorija nas u~i da se revo-
lucije izvode uz neposrednu primjenu fizi~kog nasiqa ili, pak, samo po-
srednu. Nekada je bila dovoqna i sama prijetwa upotrebom sile, pa da se
revolucionarni ciqevi ostvare, da se reakcionarna klasa povu~e bez
pru`awa oru`anog otpora.
119
 Odre|ene Gadafijeve teze su povod Purivatri za davawe osvrta na ju-
goslovensko iskustvo izgradwe socijalizma, koje on poku{ava porediti
sa zamislima iz “Zelene kwige”. Na taj na~in smo u prilici i da sazna-
mo da kod nas radni qudi i gra|ani “vr{e vlast u skup{tinama i drugim
mjestima odlu~ivawa”. A mislio sam da se vlast ostvaruje u dru{tvu, a sa-
mo putem, pomo}u skup{tine i skup{tinskog sistema i delegatskog si-
stema itd. Ipak, nikad nije kasno za ispravku gre{ke, za sticawe istini-
tog saznawa da se u skup{tinama vr{i vlast. To je “otkri}e”, nesumwivo,
od epohalnog zna~aja za politi~ku teoriju. Zatim, dolazi konstatacija za
koju sam, opet, slobodan tvrditi da predstavqa sr` Purivatrine zami-
sli, da se kroz wu mo`e otkriti i wegova polazna motivacija, kao i {i-
re ideolo{ko i politi~ko opredjeqewe. Ona glasi (nave{}u je cijelu,
bez obzira na op{irnost): “U jugoslovenskoj vi{enacionalnoj zajednici
dosqedna afirmacija osnovnih vrijednosti samoupravnog socijalizma
na nacionalnom planu izra`ava se kao samoupravni razvoj naroda i na-
rodnosti, kroz punu afirmaciju klasnonacionalnog interesa i nacio-
nalnih kultura, ravnopravnost naroda i narodnosti, u odnosu na dru-
{tvena sredstva za proizvodwu, na dohodak i wegovu raspodjelu i upotre-
bu, ispoqavaju}i na taj na~in dijalekti~ku uslovqenost i me|uzavisnost
posebnih i zajedni~kih interesa, odnosno pluralizma samoupravnih in-
teresa”. Dakle, osnovni nosioci posebnih interesa i pluralizma samou-
pravnih interesa su narodi i narodnosti! Ako i zanemarimo nakarad-
nost citirane re~enice, ne mo`emo pre}i preko wenih teorijskih im-
plikacija kojima se iskqu~uje ili, bla`e re~eno, zanemaruje uloga kqu~-
nih subjekata dru{tveno-politi~kog sistema socijalisti~kog samoupra-
vqawa koji su originerni i originalni nosioci samoupravnih interesa
(koji su kao samoupravni i kvalitativna negacija politi~kih interesa,
a ovako usko odre|ivawe interesa naroda i narodnosti – pa i wihovo su-
protstavqawe u pluralizmu, {to zna~i da su oni razli~iti, pa se mogu
me|usobno sukobqavati i iskqu~ivati – implicite insistira na wiho-
voj politi~koj prirodi). Poslije konstatacije o ~vr{}em povezivawu
tih interesa kroz socijalisti~ko samoupravno zajedni{tvo i teze da se
“i na ovim principima temeqi... jugoslovenska politika nesvrstanosti”,
dolazi novo iznena|ewe.
Bez nekog dodatnog obrazlo`ewa iz koga bi se vidjelo da nisu samo
narodi i narodnosti nosioci posebnih i zajedni~kih interesa, Puriva-
tra ka`e: “U jugoslovenskom samoupravnom socijalizmu dru{tveno-po-
liti~ke organizacije su specifi~an oblik interesnog organizovawa
radnih qudi i gra|ana, na podru~jima gdje se ti interesi javqaju u obli-
ku ideologije, politike, nauke i op{tih dru{tvenih interesa”. Zna~i li
to da su te dru{tveno-politi~ke organizacije po svojim osnovnim obi-
qe`jima nacionalne ili, u najboqem slu~aju, klasnonacionalne, kao spe-
cifi~an oblik interesnog organizovawa radnih qudi i gra|ana? Zar se
posebni i pojedina~ni interesi radnih qudi i gra|ana pojavquju u obli-
ku ideologije i politike; zna~i li to da je pluralizam samoupravnih in-
teresa u stvari pluralizam politi~kih ili ideolo{kih interesa? Do-
120
kle to vodi?! Razumije se, jugoslovenski ~italac }e odmah razumjeti o ~e-
mu je rije~, razumje}e da je rije~ o stanovitoj neukosti i primitivizmu,
o poku{aju da se, bez osnovnih nau~nih predznawa, interpretiraju misli
Edvarda Kardeqa iz kwige “Pravci razvoja politi~kog sistema socija-
listi~kog samoupravqawa” na tako lo{ i nakaradan na~in da ta inter-
pretacija u stvari predstavqa zalagawe za ono protiv ~ega je Kardeq is-
tupio. Nesumwivo je rije~ o probijawu Purivatrinih unutra{wih na-
zadnih ideja i osje}awa kroz tekst koji predstavqa nevje{t poku{aj da
se bude na liniji (mada je, o~igledno, Purivatra intimno na~isto da ni
na kakvoj marksisti~koj liniji nije), da se pi{e u skladu s osnovnim te-
orijskim i prakti~nim opredjeqewima na{e nauke, pa makar se to ~ini-
lo na krajwe apologetski i demago{ki na~in, ~ime se na{oj dru{tvenoj
teoriji i praksi iskqu~ivo mo`e nanijeti {teta, a nikako se ne mo`e
doprinijeti wihovoj afirmaciji. Simptomati~no je da su upravo oni po-
liti~ki forumi koji i u daleko bezazlenijim, ~ak izmi{qenim, slu~a-
jevima pokazuju pretjeranu revnost i spremnost na brzu osudu i druge
sankcije, u slu~aju tog i takvog referata dugo i uporno }utali.
IX
O plagijatorskoj raboti Brane Miqu{a u svojim javnim istupima
rekao sam gotovo sve {to se moglo re}i. Kritikuju}i u svojim napisima
razli~ite negativne pojave, te javne istupe pojedinih nau~nih radnika,
nikako nisam o~ekivao da }u do}i u situaciju da polemi{em i s Fakul-
tetom politi~kih nauka u Sarajevu, s institucijom kojoj jo{ pripadam,
svi|alo se to nekome ili ne (oni kojima se to ne svi|a ve} su u~inili i
odgovaraju}e korake da me iz te institucije uklone). Me|utim, pismo na-
stavni~kog kolektiva tog fakulteta, objavqeno u “Kwi`evnoj re~i” br.
180, sadr`i nekoliko {to neistinitih, {to kontradiktornih tvrdwi,
pa smatram da ne bi bilo lo{e da se bar u ovoj `albi, radi objektivni-
jeg informisawa Komisije za statutarna pitawa Saveza komunista
Jugoslavije, ukratko na wih osvrnem. Na sjednici “Nastavni~kog kolek-
tiva”, {to ina~e predstavqa novi, neinstitucionalizovani i nikad ni
ranije ni posle primjewivani na~in rada nastavnika ovog fakulteta, i
sâm sam prisustvovao i izrekao (na`alost, uzalud) primjedbe koje }u i
ovdje eksplicirati s ne{to ja~om i potpunijom argumentacijom. Ne mo-
gu pri tom skriti te`ak osje}aj gor~ine i ozloje|enosti {to je Fakul-
tet kao cjelina podlegao `estokom pritisku i pre}utno prihvatio da
bude sredstvo u rukama apostrofiranih politikantskih mo}nika koji se
nisu usudili da se samostalno pojave u javnosti, pa se argumentovano su-
protstave mojim kritikama. Ugled Fakulteta ne mo`e biti doveden u pi-
tawe gre{kama pojedinaca koji mu pripadaju, ali mo`e onog trenutka ka-
da kao cjelina ta nau~na i nastavna institucija prenebregne intelektu-
alne i akademske vrijednosti, principe i manire pona{awa, povinuju}i
se dirigentskoj palici pojedinca i grupa koji pretenduju da oli~avaju
SR BiH i Saveza komunista BiH; koji u provo|ewu li~nih obra~una ne
biraju sredstva. U ovom slu~aju, to je na vrijeme i glasno i jasno re~eno,
glavni me|u tim “pojedincima” je Hamdija Pozderac.
121
 U Pismu “Nastavni~kog kolektiva” od 29. decembra 1981. godine ka`e
se: “Postupak o ocjeni nau~ne i stru~ne korektnosti magistarske radwe
druga Brane Miqu{a na Fakultetu je u toku”. Tvrdwa je bila potpuno ne-
istinita. Postupak je otvoren tek na sjednici Nau~no-nastavnog vije}a od
13. januara 1982. Sjednica je trajala punih devet sati, a od toga je ~etiri
sata utro{eno za proceduru formirawa stru~ne komisije. ^iwenica da
su neki nastavnici, koji ina~e u`ivaju ugled i po{tovawe u kolektivu, na
sve mogu}e na~ine poku{avali da izbjegnu ~lanstvo u Komisiji prili~no
je simptomati~na. Prije toga nikakav postupak nije otvaran niti vo|en.
Postojao je samo moj zahtjev od 14, odnosno 15. oktobra 1981. za pokretawe
postupka za oduzimawe magisterija politi~kih nauka mr Brani Miqu{u
koji nije ni prezentiran ~lanovima Vije}a, te pismo dr Miqu{a o kome
smo obavije{teni posredstvom “Duge” br. 204, od 19. decembra 1981. Povo-
dom mog zahtjeva dr Joco Marjanovi}, silno se upla{iv{i da bi neko mo-
gao posumwati da je u dosluhu sa mnom, s obzirom na to da smo ranije vrlo
~esto imali sli~ne stavove u razmatrawima mnogih fakultetskih pro-
blema, te da bi se na vrijeme distancirao zbog prijete}e opasnosti i de-
klarisao se kao istomi{qenik politi~kih zvani~nika, na sjednici Vije-
}a od 21. oktobra pro~itao je vlastitu pisanu predstavku, poslije ~ega ni-
je dozvoqavana bilo kakva diskusija. Predstavka je autorizovana i inte-
gralno unesena u zapisnik. Smatram da su najindikativniji sqede}i weni
dijelovi: “Povodom izjave docenta dr Vojina (vaqda Vojislava – prim.
V.[.) [e{eqa na pro{loj sjednici Nau~no-nastavnog vije}a da je na na-
{em fakultetu odbrawena magistarska radwa koja ima elemente plagija-
ta, te da }e on podnijeti pismeno obrazlo`ewe, rekao sam svoje mi{qewe.
Tad sam naglasio kako je wegova izjava, blago re~eno, pucaw u prazno... Pod
punom svakovrsnom odgovorno{}u moram da podsjetim Nau~no-nastavno
vije}e, pa i samog druga [e{eqa, da su tu intrigu, u namjeri kako bi dis-
kreditovali druga Miqu{a... proturili na{oj javnosti drugi pojedinci,
dok je jo{ [e{eq mo`da bio u~enik gimnazije, i student Pravnog fakul-
teta... Mene ~udi da drug dr Vojin [e{eq nasijeda onim istim qudima i
wihovim metodama, koji su i wemu samome zagor~avali `ivot. Pa, zar ni-
su isti qudi proturili sli~ne, ako ne i gore, pri~e o wegovoj magistar-
skoj, a potom doktorskoj radwi (da, ali je bilo u tom slu~aju rije~i o po-
ku{aju ideolo{ke diskvalifikacije, ali originalnost i samostalnost
mi nikad niko nije dovodio u pitawe – nap. V.[.)... Dekanatu, odnosno Na-
u~no-nastavnom vije}u predla`em da s indignacijom odbije svako razma-
trawe vezano za magistarski rad druga Brane Miqu{a. Jer, ako tako po-
stupi, ja sam vi{e nego ubije|en da }e i drug [e{eq izvu}i odgovaraju}e
konsekvence. Uostalom, mi ne}emo dozvoliti otvarawe ovog problema”.
To je sve {to je tim povodom re~eno na stru~nim organima Fakulteta od
21. oktobra do 13. januara 1982. Pitam se je li mogu} sna`niji argument za
tvrdwu o poku{aju zata{kavawa ~itavog slu~aja i prijetwe sankcijama
prema meni? Kako to izgleda “pred sudom nau~ne istine i etike”?
Daqe, u Saop{tewu Fakulteta stoji: “Po{to Fakultet nije izdava~
objavqene kwige druga Miqu{a, ona se ne mo`e dovoditi u bilo kakvu
vezu s Fakultetom”. Mo`e se i mora dovesti jer je kwiga objavqena upra-
122
vo kao magistarski rad kod nas odbrawen. Me|utim, ne{to se drugo kri-
je iza tog insistirawa, a o tome sam govorio i na sjednici od 29. decem-
bra i onoj od 13. januara, na {ta, na moje veliko zaprepa{}ewe, niko ni-
je reagovao. Utvrdio sam jo{ u decembru da u biblioteci Fakulteta ne
postoji nijedan primjerak Miqu{evog magistarskog rada, a morao je po
svaku cijenu biti makar jedan, kao zvani~an dokument koji se nikako ne
mo`e iznositi, a obavezno je da se pru`i na uvid svakome zainteresova-
nom. To je podgrijalo u kuloarima ve} postoje}e sumwe da }e se umjesto
originalnog teksta “podmetnuti” nova verzija, a bilo je indicija da je u
wenoj pripremi anga`ovan ~itav “stru~ni tim”. Javnosti bi se onda sa-
op{tilo da magistarska radwa nije plagijat, te da nema nikakve veze s
kwigom. Kwiga bi bila predstavqena kao rad koji nema autorski karak-
ter, nego je kao “kombinacija najrelevantnijih tekstova najpoznatijih
pisaca iz ove oblasti, namijewena iskqu~ivo ideolo{ko-politi~kom
obrazovawu omladine”. Ja to javno rekoh u dva navrata, a niko na licu
mjesta ne reagova... A da je samo slu~ajan propust u pitawu, razumije se da
bi on brzo i efikasno bio otklowen deponovawem magistarskog rada u
biblioteci. Istina, nakon moje intervencije, dekan doc. dr Spasoje Pe-
jovi} je jedan primjerak na{ao kod sekretara postdiplomskog studija,
ovjerio ga i zadr`ao kod sebe na ~uvawe. Time su preduhitrene i sprije-
~ene sve mogu}e podmeta~ine. Poslije je sam Miqu{ nekoliko primjera-
ka originalnog rada donio na Fakultet, pa je problem identifikacije
skinut s dnevnog reda.
Na sjednici Nau~no-nastavnog vije}a od 25. juna 1982. podnesen je Iz-
vje{taj Komisije za preispitivawe stru~ne i nau~ne korektnosti magi-
starske radwe: “Politika nesvrstavawa socijalisti~ke Jugoslavije i sa-
vremeni svijet” mr Brane Miqu{a. Vije}e je poslije cjelodnevne disku-
sije s 31 glasom “za” i 17 glasova “protiv” zauzelo stav da magistarski
rad Brane Miqu{a nije samostalno delo. Da se na tom pitawu ne bih du-
`e zadr`avao, ovoj `albi prila`em i Izve{taj Komisije iz koga se mo-
gu vidjeti neki vrlo zanimqivi detaqi koji bacaju dodatno svjetlo na
~itav slu~aj.
Ina~e, posledwih godina Sarajevo su potresale brojne korupciona-
{ke afere u koje su bili umije{ani neki najvi{i politi~ki funkcio-
neri SR BiH. Totalna cenzura {tampe i sveobuhvatno dirigovawe sred-
stvima javnog informisawa od strane otu|enih i birokratizovanih cen-
tara politi~ke mo}i, usmjereni su bili na zata{kavawe normalnom ~o-
vjeku te{ko zamislivih mahinacija i manipulacija. Ipak, gra|anstvo je
o svemu tome obavje{tavano privatnim kanalima, pa se ne treba ~uditi
{to su, u nedostatku blagovremene i pouzdane informacije, te pri~e po-
nekad i dobijale u puno}i i {irini. Me|utim, umjesto da se principi-
jelno i po{teno pozabave raskrinkavawem nosilaca negativnih dru-
{tvenih pojava, bez obzira kakve funkcije oni obavqali i “ugled” u`i-
vali, odgovorni politi~ki faktori su se svom o{trinom obru{ili na
“~ar{ijsko javno mwewe”, na “~ar{ijske divanije”. Opravdani revolt i
negodovawe javnosti, radnih qudi i gra|ana, te{ko pritisnutih breme-
nom ekonomske krize, koji se nikako ne mogu pomiriti s rasipni{tvom,
123
samovoqom mo}nika, progla{avan je “intrigama” i “oblicima neprija-
teqskog djelovawa”. Kritika pojedinaca i wihovih postupaka glatko se
kvalifikuje kao napad na Savez komunista, politi~ki sistem i socijali-
sti~ko dru{tveno ure|ewe. Tipi~an primjer takvog staqinisti~kog
pritiska i “odbrane” neprikosnovenosti samozvanih lidera i navodno
zaslu`nih i uglednih rukovodilaca, predstavqa dio referata Alije La-
ti}a na sjedici Gradske konferencije Saveza komunista Sarajeva od 3.
marta 1981. koji je sutradan objavilo “Oslobo|ewe”. Lati}, izme|u osta-
log, ka`e: “U posqedwe vrijeme, prisutnije je kao metod neprijateqskog
djelovawa i {irewa intriga o pojedinim najistaknutijim kadrovima, s
ciqem da se umawi wihov ugled u narodu, koji su stekli dugogodi{wim
predanim radom istinskih revolucionara i pregalaca u izgradwi soci-
jalisti~kog samoupravqawa, bratstva i jedinstva, o~uvawu, daqem razvi-
jawu i oboga}ivawu tekovina revolucije, a u nekim slu~ajevima i s namje-
rom da se posije sjeme razdora. [ire se razli~ite neistine o, navodno,
velikim beneficijama koje oni i wihove porodice u`ivaju, {to vodi do-
tle da im se osporavaju i ona prava koja ostvaruju i svi drugi gra|ani. To
predstavqa ne samo napad na ove li~nosti, nego i smi{qen, rafiniran
napad na na{u ukupnu politiku”.
Ve} sam dosta pisao o plagiranom magistarskom radu Brane Miqu-
{a, biv{eg sekretara Gradske konferencije Saveza komunista Sarajeva
i ~lana Predsjedni{tva Centralnog komiteta Saveza komunista BiH.
Komisija koja je na Fakultetu politi~kih nauka formirana jo{ prije
{est mjeseci, ustanovila je da je Miqu{ na nedozvoqen na~in prepisao
od drugih autora trostruko ve}i broj strana nego {to sam to ja svojevre-
meno utvrdio. Me|utim, politi~ki ~inioci su kontinuirano vr{ili
pritisak na Komisiju, pojedine wene ~lanove ucjewivali, tra`e}i da se
prolongira podno{ewe Izvje{taja, te da se kona~na ocjena ubla`i i raz-
vodni. Sugerisalo se otvoreno sqede}e rje{ewe: “Ta~no je da ima jedan
broj strana prepisanih na nedozvoqen na~in (86), ali ipak onaj dio koji
nije prepisan predstavqa doprinos nauci”. Prije nekoliko mjeseci u li-
stu “Na{i dani” objavqen je ~lanak “Koliko je strana prepisao Brana”
potpisan inicijalima S. D. (kako sam saznao, rije~ je o Sr|anu Dizdare-
vi}u). Autor ~lanka i Redakcija lista su zbog toga pretrpjeli o{tru
kritiku, te im je zabraweno da o Miqu{u ubudu}e uop{te pi{u. Ugled-
nim politi~kim instancama nije ni nakraj pameti da rasvijetle okolno-
sti finansirawa {tampawa Miqu{eve kwige (u vrijeme wenog {tampa-
wa bio je predsjednik Republi~ke konferencije SSO BiH i samovoqno
je u to ulo`io nov~ana sredstva omladinske organizacije), anga`ovawa
omladinskih radnih brigada na izgradwi wegove vikendice i septi~ke
jame na Jahorini (vjerovatno je i to bilo u funkciji priprema za zimsku
olimpijadu) i niza drugih mawe ili vi{e poznatih “nesta{luka” ovog
ku}nog prijateqa i mezimca Hamdije Pozderca. Istina, Miqu{ je 17. ju-
na 1981. godine izabran za sekretara Gradskog komiteta Saveza komu-
nista Sarajeva sa, kako je tada nagla{eno, dvogodi{wim mandatom, ali
mu je mandat naprasno skra}en u martu ove godine. Tada nastaju prave gla-
voboqe, i politi~ke i kadrovske: gdje smjestiti biv{eg sekretara. Kan-
124
didovan je za predsjednika Op{tine Iliya, ~lana Poslovodnog odbora
Privredne banke, Poslovodnog odbora RO “Zrak”, direktora Univerzi-
tetsko-medicinskog centra i druge. Svugdje se nailazilo na `estok ot-
por radnih qudi i gra|ana, pa je kona~no rje{ewe na|eno u wegovom na-
imenovawu za pomo}nika predsjednika Republi~kog komiteta za veze s
inostranstvom. Vjerovatno su se nadle`ni prisjetili da je rije~ o “po-
znatom ekspertu” za me|unarodne odnose. Bez obzira {to je nepobitno
utvr|eno da je plagijator, pa tako i po~inilac krivi~nog djela, Miqu{
nije ni pozivan na partijsku odgovornost, a ~ovjek koji je javnosti obje-
lodanio wegov plagijat po kratkom postupku je iskqu~en iz Saveza ko-
munista i udaqen s radnog mjesta, s radnih zadataka na ~ije uredno i ko-
rektno obavqawe mu nikada nisu upu}ivane bilo kakve primjedbe.
Sli~na odmazda se primjewuje i prema drugim pojedincima koji se
“drznu” da poremete mir neprikosnovenih birokrata. Pilot koji je jav-
no protestovao zbog odlaska Arifa Tanovi}a slu`benim avionom u
[vajcarsku po kafu i deteryente, koji je podviknuo na nesta{nog Tano-
vi}evog sin~i}a zbog ugro`avawa bezbjednosti leta, otpu{ten je pro-
tivno svim zakonskim propisima. Sli~nu sudbinu je do`ivio i slu`be-
nik Privredne banke koji je prvi ukazao na nestanak vi{e od osamdeset
milijardi starih dinara, u {to su opet neki funkcioneri bili umije{a-
ni. Ina~e, zloupotrebe polo`aja te vrste su bezbrojne. Poznat je slu~aj
Slavojke Jankovi}, ~lana Predsjedni{tva Centralnog komiteta Saveza
komunista BiH ~ija se ~itava porodica koristi slu`benim mercedesi-
ma za privatne potrebe i radnim i neradnim danima. Prije ne{to vi{e
od godinu dana pod wenim nadzorom je otpo~ela politi~ka kampawa za
prijevremeno penzionisawe i na taj na~in uklawawe iz nastave dr Mi-
livoja Eri}a, profesora Pravnog fakulteta ~iji predmet Politi~ka
ekonomija tradicionalno va`i kao “bauk”. Kampawa se uspje{no odvija-
la sve dok je imala privid objektivnosti i principijelnosti, a tome je
pogodovala i ~iwenica da pojedini studenti ispitu iz ovog predmeta ne-
uspje{no pristupaju i vi{e od trideset puta. Me|utim, kada je Eri} na
jednom sastanku otkrio da su pravi motivi i razlozi sadr`ani u ~iwe-
nici da ispit iz tog predmeta nije u stawu polo`iti sin Slavojke Jan-
kovi}, a da se on kao predmetni nastavnik oglu{io o brojne intervenci-
je iz Centralnog komiteta, od kojih su posledwe poprimile prijete}i
ton, kampawa je preko no}i obustavqena. Sin Slavojke Jankovi} se pre-
bacio na drugi fakultet dru{tvenih nauka, tamo polo`io Politi~ku
ekonomiju, pa se vratio na Pravni.
Gra|ani Sarajeva su posledwih pet godina sredstvima samodoprino-
sa finansirali izgradwu brojnih korisnih objekata. Me|utim, neki od
planiranih objekata ipak nisu izgra|eni pod izgovorom {tedwe i eko-
nomske stabilizacije, ali nikada nije razlo`no saop{teno {ta je sa iz-
dvojenim sredstvima, gdje su ona preusmjerena i ko je odlu~io i da li je
na to imao pravo da se ona preusmjeravaju od prvobitne namjene.
Nepotizam politi~kih mo}nika je u Sarajevu postao uobi~ajena po-
java na koju se naviklo, pa joj se vi{e me|u obi~nim svijetom i ne posve-
}uje posebna pa`wa. Neki od tih funkcionera za sebe, svoju rodbinu i
125
potomke s lako}om obezbje|uju unosne politi~ke funkcije, radna mjesta
i dru{tvene privilegije. Bilo bi posebno zanimqivo ponekad analizi-
rati wihovo porodi~no stablo i nazna~iti kakve pozicije imaju pojedi-
ni pripadnici i kojom dinamikom se one razvijaju. U predizbornoj aktiv-
nosti uo~i posqedweg republi~kog partijskog kongresa na listama kan-
didata za ~lanstvo u gradskom, odnosno op{tinskom komitetu Saveza
komunista pojavila su se imena supruge i k}erke Branka Mikuli}a, te su-
pruge Hrvoja I{tuka. To je izazvalo i opravdani revolt komunista u ne-
kim radnim sredinama, ali imena kandidata nisu mijewana. O najsvje`i-
joj sladuwavo-pornografskoj aferi povodom romanse izme|u Vlade Sul-
tanovi}a i Slavojke Jankovi} bilo bi suvi{no govoriti.
Ipak, ako se za trenutak zanemari ~itavo funkcionersko naseqe vi-
la u Neumu, najve}i skandal je izbio povodom podizawa velike porodi~-
ne palate u centru grada (vrijednosti od nekoliko milijardi starih di-
nara) dru{tvenim sredstvima za Branka Mikuli}a. Vi{e starih poro-
di~nih zgrada je sru{eno da bi se obezbijedio slobodan prostor, a rado-
vi su izvo|eni pod budnim okom milicije. Kad je po gradu pukla bruka,
osnovnim organizacijama Saveza komunista je iz Centralnog komiteta
poslato cirkularno pismo kojim se poku{avalo ubijediti partijsko
~lanstvo kako tobo`e Mikuli} nije blagovremeno informisan o pravoj
vrijednosti “ku}e”, kako je mislio da je ona ko{tala svega 500–600 starih
miliona itd., pa kad je saznao pravu vrijednost, odbio je da se useli. To su
pri~e za malu djecu.
Svim ovim sam nastojao dokazati da je odluka o mom iskqu~ewu iz Sa-
veza komunista i neopravdana i nepravedna, te da su u Savezua komunista
Jugoslavije ostali mnogi qudi kojima, u stvari, nikako nije mjesto u ovoj
revolucionarnoj organizaciji i avangardi radni~ke klase.
@albu Statutarnoj komisiji Saveza komunista Jugoslavije uputio
sam 1. jula 1982. godine. Tek u oktobru 1984. dobio sam odgovor na jednoj
stranici u kojoj se tvrdilo da je odluka o mom iskqu~ewu iz Saveza ko-
munista opravdana.
IX.. PRILOG ISTORIJI SAMOVOQE I TIRANIJE
Spremaju}i se za ovu sjednicu Nau~no-nastavnog vije}a, te sutra{wu
Savjeta Fakulteta, odlu~io sam da svoj ekspoze o vlastitom vi|ewu pro-
blema o kome }e danas biti rije~i i naslovim i to kao “Prilog istoriji
samovoqe i tiranije”. Na to me je ponukala ~iwenica da tu ne}e biti go-
vora o pitawu koje se ti~e iskqu~ivo jednog pojedinca ili fakulteta, ne-
go ne~emu {to daleko prevazilazi individualni status univerzitetskog
nastavnika i lokalne probleme sredine u kojoj `ivimo i radimo. Kad se
pojavi ne{to sli~no onome {to se pojavilo u predlogu dnevnog reda za
dana{wu sjednicu Nau~no-nastavnog vije}a Fakulteta politi~kih nauka
u Sarajevu, ~ovjek bezuslovno mora da se zapita {ta se to doga|a u na{em
dru{tvu i kojim putem ono ide. Zar su u wemu jo{ mogu}a ispoqavawa
autokratskih i totalitaristi~kih tendencija, progoni pojedinaca zbog
wihovog mi{qewa, i to sve kroz poku{aj da se tim antidemokratskim
126
postupcima nakalemi demokratski, socijalisti~ki, samoupravni i huma-
ni pla{t. U revolucionarnu formu nastoji se umotati krajwe reakcio-
narni sadr`aj. Ovdje se ne tretiraju samo pitawa koja se ti~u moje li~-
ne egzistencije i dru{tvenog statusa; ovdje se u najmawu ruku krajwe neo-
dgovorno zadire u same temeqe politi~kog sistema, kr{e ustavna na~e-
la i zakonski propisi, flagrantno naru{avaju me|unarodne obaveze na-
{e zemqe, i to sve samo zato da bi se za{titili i o~uvali otu|eni inte-
resi grupe mo}nika koji se nastoje postaviti iznad dru{tva, iznad siste-
ma i wegovih relevantnih institucija. U tom naj{irem kontekstu bi
trebalo voditi cjelokupnu raspravu, ne dozvoliti da se stvari prelome
preko koqena, jer }e bar za kajawe, u protivnom, kasnije biti dovoqno
vremena, s tim {to }e se glavni krivci i tada, kao i uvijek dosad, uspje-
{no izvu}i.
Bez ikakvog propratnog materijala, kao grom iz vedra neba, u ta~ki
2. Kadrovska pitawa, podta~ka 3. dnevnog reda te sjednice glasi: “Prije-
dlog za raspore|ivawe dr Vojislava [e{eqa na poslove i zadatke u In-
stitutu za dru{tvena istra`ivawa”. Nema nikakvog obrazlo`ewa. Smi-
{qeno je da se ono ukratko da na samoj sjednici i stvar sprovede sa {to
mawe buke. Oni koji su to sve tako fino zamislili i izre`irali, ipak
su se grdno prevarili. Wihove mahinacije bi}e raskrinkane do tan~ina.
O kakvom je raspore|ivawu rije~? Ako se dati prijedlog prihvati, pred-
met Me|unarodni odnosi osta}e bez stalnog nastavnika. Da li je mo`da
neko utvrdio da sam nesposoban za izvo|ewe nastave, da su mi predavawa
lo{eg kvaliteta, da sam neobjektivan pri ocjewivawu znawa studenata i
sli~no? Ne. Takve stvari se na ovom fakultetu nikada ne postavqaju kao
problem, bar se u tom smislu ne konkretizuju. Problemi se otvaraju tek
onda kad neko poku{ava da uskome{a malogra|anski talog i samozado-
voqni mir, odska~e od prosjeka i ne prihvata umi{qene i nametnute
autoritete, ne klawa im se, niti im slu`i. Ova sredina ne trpi javne is-
tupe bez unaprijed obezbije|enog zale|a, bez priklawawa dirigentskoj
palici razli~itih politikantskih struktura.
Kako me je uop{te mogu}e rasporediti na Institut kad tamo i ne po-
stoje nikakva radna mjesta. O~igledno je da je to samo na~in postepenog
uklawawa s Fakulteta uop{te. Ve} u startu, u tu svrhu, kr{e se norme
svih fakultetskih samoupravnih akata. Mora se improvizovati. Tra`e
se rje{ewa koja su po pravnoj formi i su{tini nelegalna i bez preseda-
na. Ve} za sutra je zakazana sjednica Savjeta, a u pozivu u podta~ki d) ta~-
ke 3. dnevnog reda nalazi se formulacija: “raspore|ivawe dr Vojislava
[e{eqa na poslove i zadatke u Institutu za dru{tvena istra`ivawa
Fakulteta”.
Tu je ispu{teno i ono “prijedlog”. Ishod se o~igledno prejudicira, a
stvar poku{ava obaviti po kratkom postupku. Pri tom se uporno izbjega-
va pomiwawe “razloga” za “raspore|ivawe”, da bi mo`da neupu}eni po-
smatra~ stekao utisak da se to radi po potrebi posla. Nastoji se izbje}i
da se u tom dokumentu ka`e da me je Partija iz samo woj znanih razloga
oglasila idejno-politi~ki nepodobnim za izvo|ewe nastave, te me tako
markirala kao svog ideolo{kog i politi~kog neprijateqa. Pa, uostalom,
127
i neka je, ali, da li joj to daje za pravo da inicira i svoje ~lanove obave-
`e na kr{ewe Ustava i zakona u ~ijem je pisawu u~estvovala, zapravo ima-
la glavnu rije~? Da li joj to daje za pravo da naru{ava osnovna na~ela po-
liti~kog i pravnog poretka? Na koncu, imam li ja kao vanpartijac pravo
na ustavnu i zakonsku za{titu? Jesu li moja prava u ovoj zemqi, u ovom
dru{tvu, u ovom sistemu, mawa od prava ~lanova Saveza komunista?
U posqedwa dva mjeseca organizacija Saveza komunista Fakulteta,
po nalogu vi{ih partijskih instanci, razmatrala je vi{e aktuelnih pro-
blema koji godinama optere}uju rad ove visoko{kolske institucije, ali
je pri tom pokazala da nije spremna otkrivati prave uzroke i otklawati
posqedice. Prethodno je trebalo prona}i “`rtvenog jarca” na kog bi bi-
la svaqena sva krivica, sva odgovornost, za zaista bezizlaznu situaciju
u kojoj se Fakultet u jednom trenutku na{ao, i to sve zato da bi se za{ti-
tila grupa mo}nika, pravih krivaca, koji imaju izuzetno jake politi~ke
veze, blagonaklonost i potporu. Rije~ je, prije svih, o Omeru Ibrahima-
gi}u, Atifu Purivatri, Stojanu Tomi}u i Hasanu Su{i}u koji jo{ `are
i pale ovom nau~nom i nastavnom institucijom, manipuli{u i spekuli-
{u, u`ivaju}i pri tom otvorenu podr{ku, u prvom redu Hamdije Pozder-
ca. Progla{en sam za glavnog krivca, zapravo izvikan po sistemu
“Dr`’te lopova!”, jer sam jo{ prije nekoliko godina po~eo da ukazujem na
razne negativnosti i slabosti, otvarao probleme i zalagao se za wihovo
principijelno i beskompromisno rje{avawe i ra{~i{}avawe, afirmi-
{u}i na taj na~in programsku platformu Saveza komunista Jugoslavije.
Veliko je bilo moje razo~arawe kad sam se uvjerio koliki je raskorak iz-
me|u proklamovanog i stvarnog, programskih na~ela i konkretne akcije
Partije kojoj sam pripadao, kojoj sam u ranoj mladosti pristupio iskre-
no i pun ideala i komunisti~kog zanosa. Me|utim, da bih bio efikasno
sprije~en da u~estvujem u partijskim raspravama na Fakultetu, u vrijeme
kad se one vi{e nikako nisu mogle odga|ati i onemogu}avati, {to je ra-
nije ~inio op{tinski komitet otvoreno se stavqaju}i na stranu qudi
koji su svojom ukupnom djelatno{}u samo kaqali moralni lik i ugled ko-
muniste, ovaj partijski forum, brutalno pri tom kr{e}i statutarne
norme, prethodno me je iskqu~io iz Saveza komunista. Tako me je posli-
je bilo relativno lako okvalifikovati kao glavni “izvor sveg zla”,
glavni problem, bez obzira {to sam na ovom fakultetu svega pet godina,
{to sam daleko najmla|i nastavnik, pa je ~ak i samo jedan asistent mla-
|i od mene, a svi ostali stariji. Proiza{lo je da sam jedini lider i je-
dina grupa u sredini u kojoj je tako izra`eno liderstvo i grupa{ewe.
Ako sam zaista u stawu da budem lider qudima neuporedivo, ~ak vi{e ne-
go dvostruko, starijima od sebe, onda se time ponosim: to je sposobnost
vrijedna pa`we i zavisti.
Moja fakultetska, intelektualna i publicisti~ka djelatnost je je-
dina negativnost, jedina antisamoupravna pojava. Uzrok sam poreme}e-
nih me|uqudskih odnosa i odsustva samokriti~nosti, te nerazvijenog sa-
moupravqawa i poreme}enog nastavnog procesa. Akter sam brojnih pro-
pusta i slabosti, onemogu}avawa normalnog rada partijskih organizaci-
ja i poreme}aja wihove organizacione strukture, i u isto vrijeme nosi-
128
lac pojava oportunizma, konformizma, parcijalnih, pojedina~nih i
grupnih interesa. Da ovdje ponovo ne navodim sve one negativne i ru`ne
kvalifikacije i epitete koji su mi nemilice qepqeni, bez ikakvog osje-
}aja za mjeru i akademski ukus, a o kojima je javnost ve} u nekoliko navra-
ta informisana. Navodno sam onemogu}avao da do|u do izraza zdrave
snage i da se kona~no uspostavi neophodno jedinstvo. A gre{ka je tih qu-
di {to mi mnogo ranije sve ovo nisu spo~itali, pa da i ja sam ne{to kon-
kretno u~inim da bih im pomogao u wihovoj zaista humanoj, korisnoj i
divqewa vrijednoj akciji: recimo da se polijem benzinom i spalim – to
bi bio najjednostavniji i najbezbolniji na~in otklawawa svih problema
i `ivot bi vam onda bio tako lijep. Ali, {alu na stranu, sve ovo je i su-
vi{e ozbiqno. Izvjesno je da je ovdje rije~ o o~iglednoj, kolektivno pro-
uzrokovanoj, tragediji qudskog duha i svojevrsnom razarawu humanoid-
nog uma koji su, na`alost, svemogu}i na na{im prostorima i u ovim po-
sqedwim decenijama dvadesetog vijeka. Jedino takav utisak mo`e ste}i
objektivni i nezavisni spoqa{wi posmatra~ odvijawa sjednica Akcio-
ne konferencije Saveza komunista i Zbora radnika komunista Fakulte-
ta politi~kih nauka, o kojima je, ina~e, djelimi~no izvje{tavala i dnev-
na {tampa, razumije se ne samo neobjektivno nego i vrlo tendenciozno.
Jedini konkretan zakqu~ak do koga se tom prilikom do{lo (sve ostalo
su gole fraze), sa`eto je interpretiran u “Oslobo|ewu” i “Borbi” koja
va`i za na{ najzvani~niji dnevni list, u broju od 23. januara 1982, on ova-
ko glasi: “U raspravi o idejno-politi~kom djelovawu i pona{awu dokto-
ra Vojislava [e{eqa svi u~esnici zborovawa komunista radnika Fa-
kulteta politi~kih nauka podr`ali su odluku OKSaveza komunista
Centar o wegovom iskqu~ewu iz Saveza komunista. Ocijeweno je da je
docent [e{eq i nakon iskqu~ewa iz Saveza komunista nastavio da dje-
luje destruktivno i da se suprotstavqa programu i politici Saveza
komunista Jugoslavije. Komunisti u~esnici zborovawa utvrdili su da je
zbog takvog djelovawa Vojislav [e{eq i idejno-politi~ki nepodoban
za izvo|ewe nastave. Polaze}i od toga komunisti su se jedinstveno opre-
dijelili da u nadle`nim samoupravnim stru~nim organima na fakulte-
tu pokrenu inicijativu i postupak za sprovo|ewe tog stava.”
Dakle, to {to sam jednostrano progla{en za idejno-politi~ki nepo-
dobnog je razlog za moje uklawawe s katedre. Taj partijski stav se zatim
tako bezobzirno name}e stru~nim i samoupravnim organima da se ne do-
zvoqava ni eventualno formirawe stru~ne i nepristrasne komisije, po-
put one za izbor, koja bi napisala referat i poku{ala argumentovati
takav prijedlog. Ovdje se brutalno i bukvalno istupa s tezom: “Partija
je zauzela takav stav, a mi ga moramo odmah i bespogovorno izvr{iti”.
Ne samo da mi nije dozvoqavano da govorim na sjednici na kojoj je utvr-
|ivan takav zakqu~ak, nego sam s we, pod ultimativnim zahtjevom i in-
tervencijom gospo|e Slavojke Jankovi} (sama je tada rekla da me ne mo-
`e oslovqavati sa dru`e jer sam iskqu~en iz Saveza komunista, pa mo-
ram onda i ja na isti na~in postupati), ~lana Predsjedni{tva Central-
nog komiteta Saveza komunista BiH, izba~en. Gospo|a Jankovi} se pobo-
jala mojih biqe{ki sa sjednice i otvoreno izrazila bojazan i strepwu da
129
bi one mogle negdje biti objavqene, pa tako i raskrinkane sve te podle i
prqave rabote. Takav wen postupak je jo{ jedno svjedo~anstvo o metodu
rada koji i sada, ma koliko predstavqao svojevrsni anahronizam, primje-
wuju u Savezu komunista izvjesni mo}ni pojedinci i krugovi, o ~emu sam,
ina~e, ve} prili~no op{irno pisao, pa se ne `elim ponavqati. Na moje
napise nikada niko nije ni poku{ao da odgovori. Stizala je samo, zaku-
lisnim putem, odmazda i represija. U posqedwe vrijeme mi je blokirana
i mogu}nost objavqivawa tekstova i javne odbrane, a na udaru su se na{le
i redakcije listova u kojima sam to ranije ~inio. Moje kolege, ~lanovi
Saveza komunista, pod pritiskom, prijetwama i ucjenama obavezani su da
se zalo`e za sprovo|ewe zakqu~ka o mom udaqavawu iz nastave. Zakqu-
~ak je u koliziji s Ustavom i zakonom i nikakva ih partijska disciplina
na tako ne{to ne mo`e obavezati. Savjest im ne mo`e ostati ~ista ako
glasaju za takvu odluku. Dvojni moral je neodr`iv u socijalisti~kom,
slobodnom i demokratskom dru{tvu. Ako je neko zaista komunista, on ni-
kada ne}e postupati protivno svojoj savjesti i ubje|ewu, pa ma kakve
eventualne negativne posqedice to moglo izazvati po wega li~no.
U objavqenoj informaciji se ka`e da djelujem destruktivno i da se
suprotstavqam programu i politici Saveza komunista. Djelujem de-
struktivno jer ukazujem na probleme, slabosti i negativnosti, te se zala-
`em za wihovo otklawawe i razrje{avawe, a protiv slavopojki, laki-
rovki i uvijawa u oblande savr{enosti, bezgre{nosti i hvalisavosti.
Djelujem destruktivno jer odbijam da se pospem pepelom i priznam nepo-
stoje}u krivicu, prihvatim mi{qewe da je ono {to je o~igledno crno za-
pravo bijelo, i obratno. Djelujem destruktivno jer ne prihvatam bezre-
zervno supremaciju i autoritet mediokriteta koji su se do~epali polu-
ga mo}i i uticaja. Djelujem destruktivno jer ne}u da sagnem glavu i povi-
jem ki~mu pred qudima kojima je strana svaka etika, osje}aj ~asti i po-
{tewa. Djelujem destruktivno jer pokazujem da ih se nimalo ne bojim i da
sam spreman za ideale i principe sve `rtvovati, pa ~ak i sam `ivot. Dje-
lujem destruktivno jer uredno i savjesno obavqam svoje nau~ne i nastav-
ne obaveze, {to se nikako ne bi moglo re}i za dobar broj ovdje prisutnih.
Djelujem destruktivno jer protagonistima ove hajke nisam dao nijedan
opipqiv argument koji bi se mogao upotrijebiti i iskoristiti protiv
mene. Djelujem destruktivno jer se pokazalo da obi~ni qudi, gra|ani s
pa`wom prate sva ova zbivawa i da su im simpatije mahom na mojoj stra-
ni. Jasno im je da sam u potpunosti u pravu, da sam pokrenuo kqu~na pita-
wa i ne vjeruju oficijelnim informacijama i saop{tewima kojima me
elita mo}i poku{ava oklevetati i diskvalifikovati.
Programu Saveza komunista Jugoslavije ne samo da se nikada dosad
nisam suprotstavqao, nego sam svoju kompletnu dru{tvenu djelatnost na
wemu zasnivao, pa bi mi se eventualno, u nekoj mirnijoj i prirodnijoj at-
mosferi, li{enoj pogroma{kog raspolo`ewa, mogla ista}i primjedba
da sam ponekad u tome i pretjerivao, da sam u `aru borbe za wegovo pot-
puno ostvarivawe bio katkad i neelasti~an i nestrpqiv. Ali protiv
Programa istupaju upravo oni koji dr`e mnoge politi~ke pozicije i ko-
riste ih da bi me onemogu}ili i svetili mi se. Svoje sitnosopstveni~ke
130
interese nastoje predstaviti kao interese ~itavog dru{tva, radni~ke
klase i Partije, te pri wihovom ostvarivawu na{iroko zloupotrebqa-
vaju javne funkcije koje obavqaju. Oni Savez komunista nastoje predsta-
viti kao partiju vlasti, vladaju}u partiju, partiju koja ima komandnu
ulogu u dru{tvu. Oni prakti~no negiraju i programsko na~elo prema ko-
me: “Odnos komunista prema qudima... ne mo`e biti ni odnos vladaju}e
partije prema onima kojima se vlada, niti odnos u~iteqa prema u~eniku,
ve} se taj odnos mora sve vi{e javqati kao odnos izme|u ravnopravnih.”
A meni je Partija sudila i presudila (boqe re~eno: qudi koji istupaju u
ime Partije, ~ija bi deviza mogla biti “Partija – to sam ja”), i to bez
mog prisustva, pa uz to i obavezala moje kolege da presudu bespogovorno
i hitro sprovedu, tako da je ova diskusija s prakti~ne strane gotovo su-
vi{na. Procijeweno je da sam nepodoban za rad sa studentima, dakle iz-
ra`ena sumwa u moje nau~ne i vaspita~ke sposobnosti te ideolo{ku
usmjerenost i anga`ovanost predavawa koja dr`im. Pojavquju}i se u ulo-
zi nastavnika za katedrom dovodim omladinu u opasnost od mogu}e in-
doktrinacije antimarksisti~kom ideologijom. Mogao bih da uti~em na
wu i usmjeravam je u pogre{nom pravcu. Koji je to pravac – za{to niko
ne ka`e? Mo`da taj na kome sam svojom javnom publicisti~kom djelatno-
{}u pokazao da ne smatram Hamdiju Pozderca, kao uostalom ni Branka
Mikuli}a, Hrvoja I{tuka, gospo|u Slavojku Jankovi} ili bilo kog dru-
gog, neprikosnovenim autoritetima i osnovnim vrijednostima na{eg
dru{tva. Ne samo da ih ne smatram nikakvim temeqnim i op{tedru-
{tvenim vrijednostima, nego sam i ubudu}e spreman, koliko to uop{te
budem u mogu}nosti, da ukazujem na svaki wihov negativni postupak,
o{tro ga kritikujem i izvrgnem sudu javnosti. Nikada dosad nisam zlou-
potrijebio profesorsku katedru da bih s we pro{irivao auditorij slu-
{alaca i istomi{qenika po pitawima koja sam preko sredstava javnog
informisawa postavqao. Izbjegavao sam svaki razgovor, ~ak i onda kad
bi ga studenti samoinicijativno otpo~iwali. Na`alost, neke na{e ko-
lege su sasvim suprotno postupale. Koristile su i redovne ~asove preda-
vawa da bi studente ubje|ivali u osnovanost negativnih sudova o meni,
ali, razumije se, po{to su i studenti u velikoj ve}ini sposobni da zrelo
i samostalno razmi{qaju, s vrlo malim efektima.
U Ustavu Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije se ka-
`e: “Vaspitawe i obrazovawe se zasnivaju na tekovinama savremene nau-
ke i posebno marksizma, kao osnovama nau~nog socijalizma, slu`e ospo-
sobqavawu radnih qudi za rad i za samoupravqawe i wihovom vaspitawu
u duhu tekovina socijalisi~ke revolucije, socijalisti~ke etike, samou-
pravnog demokratizma, socijalisti~kog patriotizma, bratstva i jedin-
stva, ravnopravnosti naroda i narodnosti i socijalisti~kog internaci-
onalizma.” U svom nastavnom radu u potpunosti sam sprovodio to ustav-
no na~elo. Ako pak neko u to sumwa, onda mora ponuditi adekvatne doka-
ze, a ne bi se smjelo zaobi}i ni mi{qewe studenata koji su u ovom slu~a-
ju najpozvaniji za davawe jednog nepristrasnog suda. Me|utim, mo}nici-
ma kojima sam stao na `uq, to nije u interesu. Postoji i bojazan da bi se
kroz to mogli rasvijetliti negativni postupci nekih drugih nastavni-
131
ka. Vidjelo bi se da ni slu~aj Muharema Krese, za ~ije se nacionalisti~-
ke ispade zna, nikako nije usamqen. Ne zanimaju te mo}nike nikakvi
principi, otklawawe negativnih pojava niti dru{tvene vrijednosti.
Oni su iskqu~ivo orijentisani na daqe karijeristi~ko napredovawe i
zadr`avawe poluga vlasti u svojim rukama. Posebno su osjetqivi sad u
vrijeme izbora, pa i beskrupulozniji i spremniji da svaki otpor wihovoj
samovoqi u korjenu sasjeku i ugu{e. Predali su se zata{kavawu vlasti-
tih gre{aka, proma{aja i slabosti od kojih neke predstavqaju i skandal
jugoslovenskih razmjera. Kako sam se to konkretno suprotstavqao Pro-
gramu Saveza komunista Jugoslavije? Time {to sam poslije iskqu~ewa
iz Saveza komunista objavio svoju izjavu sa sjednice Op{tinskog komi-
teta u “Kwi`evnoj re~i” i dao intervju za “Omladinske novine”. U oba
teksta sam istupio argumentovano i ne dovode}i u pitawe nijednu osnov-
nu dru{tvenu vrijednost, niti revolucionarnu tekovinu. Ne samo da ih
nisam dovodio u pitawe, nego sam ih i daqe afirmisao. A najboqi dokaz
za to je ~iwenica da nije bilo nikakvih javnih odgovora ili reagovawa.
Daqe se u informaciji ka`e da se suprotstavqam politici Saveza
komunista. Kako sam se to suprotstavqao politici Saveza komunista?
Tako {to sam istupio protiv nesumwivih i neskrivenih panislamisti~-
kih ideja i tendencija, te protiv kriminalnih i ne~asnih postupaka po-
jedinih politi~kih funkcionera. Je li politika Saveza komunista
usmjerena u pravcu podsticawa panislamizma i zata{kavawa korupcio-
na{kih afera? Mo`da i jeste sude}i po tome da je vi takvom nastojite
predstaviti, ali ja u to vi{e ne}u ulaziti, jer vi{e nisam ~lan te dru-
{tveno-politi~ke organizacije. A ako je stvarno i to wena politika, na-
stavi}u da joj se suprotstavqam, ali mi se ipak ~ini da je to u`a politi-
ka izvjesnih krugova koji djeluju pod pla{tom Partije. Uostalom, nema
tog zakona ili propisa koji bi me primoravao da bezuslovno slijedim
svakodnevnu teku}u politiku Saveza komunista. A ni ta teku}a dnevna
politika nije Ustavom za{ti}ena osnovna dru{tvena vrijednost. Ona je
podlo`na svakodnevnom kriti~kom preispitivawu, pa ~ak i od nas van-
partijaca koji vas mo`da prihvatamo kao “svoju avangardu” – “najsvjesni-
ji dio i vode}u snagu”. I kako uop{te ~ovjek da po`eli da se vrati u re-
dove Partije kad vidi da u woj jo{ nesmetano obavqaju vlastitu antipar-
tijsku i nekomunisti~ku djelatnost pojedinci i grupe koji su spremni da
ciqeve i ideale pokreta podrede vlastoqubqu i nezaja`qivim li~nim
ambicijama. Trebalo bi da se svi koji ste svjesno, voqno ili silom pri-
lika do{li u situaciju da mi ugro`avate dru{tvenu egzistenciju i pro-
gonite me iz ove sredine zamislite malo nad ovim. Kad ka`em vi, ne mi-
slim samo na ovdje prisutne nastavnike i asistente, nego posebno na one
pojedince koji samo preko telefona nestrpqivo o~ekuju da ih nazovu wi-
hovi dou{nici i jave im o ishodu ove ta~ke dnevnog reda. Ina~e, `ao mi
je {to sam se na ovaj na~in na{ao u situaciji da se maltene konfronti-
ram ~itavom kolektivu u kome ima zaista po{tenih i dobronamjernih
qudi, u kome sam za ovih nekoliko godina stekao dosta iskrenih prijate-
qa. Ubije|en sam da }u to prijateqstvo sa~uvati i onda kad budem protje-
ran i s ovog Fakulteta i iz ovog grada.
132
Dozvoqavam mogu}nost da su neki partijski forumi i pojedinci po
vlastitim subjektivnim kriterijumima i mjerilima mogli procijeniti
da sam ideolo{ki i politi~ki protivnik Saveza komunista sa svojim
intimnim pogledima, ali to im jo{ nije dovoqan argument da pokrenu
akciju za moje uklawawe s katedre kao nepodobnog za vaspitavawe mla-
dih generacija. Moraju dokazati da sam poku{ao da ugrozim makar jednu
od osnovnih dru{tvenih vrijednosti, a to bih mogao u~initi samo izvr-
{ewem nekog zlo~ina protiv naroda i dr`ave koji je kao takav sankcio-
nisan Krivi~nim zakonom. Ne bi me mnogo iznenadilo i da mi neki od
tih mo}nika, kad uvide da me nikako druga~ije ne mogu s bar prividom le-
galnosti eliminisati, i insceniraju krivi~ni postupak. To bi i bilo u
skladu i u logi~nom slijedu sa svim ovim dosada{wim insinuacijama,
konstrukcijama i imputirawima ~ija sam `rtva bio. Vrlo je simptoma-
ti~no {to su mi, svojevremeno, Hamdija Pozderac i Fuad Muhi} na po-
sredan i krajwe perfidan na~in poku{ali pripisati nacionalisti~ke
sklonosti. Ali izgleda da su od toga odustali onog momenta kad su shva-
tili ne samo da nemaju nijednog vaqanog dokaza, nego i da bi im se ta eti-
keta mogla vratiti kao bumerang, s obzirom da oni sami nikako nisu li-
{eni upravo takvih predrasuda.
Progla{avawem za idejno-politi~ki nepodobnog za izvo|ewe nasta-
ve, te ovim poku{ajem da budem uklowen s katedre, grubo se kr{e odrede
Ustava SFRJ, u ~ijem ~lanu 166. se doslovno ka`e: “Zajam~ena je sloboda
misli i opredeqewa”, a u ~lanu 167: “Zajam~ena je sloboda {tampe i dru-
gih vidova informisawa i javnog izra`avawa, sloboda udru`ivawa, slo-
boda govora i javnog istupawa, sloboda zbora i drugog javnog okupqawa.”
I daqe: “Gra|ani imaju pravo da putem sredstava informisawa izra`a-
vaju i objavquju svoja mi{qewa.” Ja sam svoje stavove i mi{qewa obja-
vio u legalnim listovima i pru`io na uvid javnosti. Nijedna od tih pu-
blikacija nije zabrawena, a ni protiv mene nije pokrenut krivi~ni po-
stupak, {to je najboqi dokaz da nisam zadro ni u jednu temeqnu dru{tve-
nu vrijednost koja bi bila, {to je i razumqivo, zakonima za{ti}ena. Je-
dan na{ poznati interpretator Ustava* ka`e: “Sloboda misli je jedna
od osnovnih qudskih sloboda koju ~ovek neumitno tra`i i delimi~no
posti`e u dugoj i te{koj borbi za uspostavqawe svog li~nog dostojan-
stva, svoje qudske li~nosti, za razvijawe svesti o sebi, prirodi i dru-
{tvu. Ali ne samo za sebe, ve} i za druge, za dru{tvo u kome `ivi i u ko-
me misli... Za slobodu misli borili su se i dali `ivote milioni qudi,
a me|u wima i najve}i umovi ~ove~anstva. Pomenimo samo velike misli-
oce pro{losti: Sokrata, Galileja i \ordana Bruna. Su{tina slobode
misli u teorijskom i u prakti~nom, i u ustavnom smislu, nalazi se u ~u-
venoj re~enici koju je izgovorio Galileo Galilej inkvizitorima koji su
od wega tra`ili da prizna “istinitost” verske dogme da se Zemqa ne
okre}e. “Ipak se okre}e”, odgovorio je Galilej. Visokoeti~ke primjere
pokazuju brojni velikani prihvataju}i “smrt i afirmi{u}i ono {to je
ja~e od we: slobodu misli, tj. slobodu ~oveka da tra`i i ka`e istinu...
Sloboda misli u ustavnom smislu defini{e se najpre negativno. Ona
zna~i osloba|awe ~oveka od dogmi, propisanih, “ve~itih” i nametnutih
133
“istina” i od prinude da zauzima stavove i izra`ava svoju li~nost prema
utvr|enim, propisanim ili nametnutim receptima, a posebno onima ko-
ji se “telediriguju” “s pozicija sile”. Sloboda misli zna~i negirawe or-
ganizovanog i nametnutog idejnog, intelektualnog i moralnog inkvizi-
torstva, tutorstva i komandovawa u odnosu na misao i li~nost ~oveka...
Pozitivno govore}i, sloboda misli je prvi uslov priznawa va`nosti i
uloge misli ~oveka i, prema tome, uslov za potvrdu qudske individualno-
sti, qudskog dostojanstva i osnovne qudske jednakosti i ravnopravno-
sti... Sloboda misli je ne samo osnovna qudska sloboda i osnovni uslov
egzistencije ~oveka kao svesnog qudskog bi}a, ve} je pretpostavka i
uslov za niz drugih sloboda. To se naro~ito odnosi na politi~ke slobo-
de, tj. na slobode na osnovu kojih ~ovek postaje nosilac dru{tveno-poli-
ti~ke aktivnosti, ukqu~uju}i tu i pravo samoupravqawa... Ustav zajam~u-
je slobodu misli bez ikakvih rezervi. Ona je zajam~ena samim Ustavom, i
po Ustavu nema osnova da se sloboda misli ma u kom pogledu daqe ure|u-
je, ma i zakonom. To je pravo, po svojoj sadr`ini i po obliku izra`avawa,
apsolutno, a svako wegovo ure|ewe zna~i ograni~ewe... Niko za izra`e-
nu misao ne mo`e biti pozvan na odgovornost, niti misao kao takva mo-
`e da bude osnov za ma kakvu inkriminaciju i ka`wavawe... Sloboda mi-
sli odbacuje svako nametawe tu|e misli, ali i svako sumwi~ewe tu|e mi-
sli i direktno me{awe u weno stvarawe.” Sa slobodom misli nerazdvoj-
no je povezana sloboda opredjeqewa, koja, kako ka`e isti interpretator,
ina~e uva`eni nau~nik i akademik, “zna~i najpre pravo i mogu}nost ~o-
veka da bude ono {to jeste, upravo da izrazi svoja ose}awa, misli, stavo-
ve i poglede prema svetu i wegovim odnosima i pojavama po sebi i od se-
be i time van svakog nametawa i uticaja sa strane. Ona zna~i potvrdu
slobodnog unutra{weg moralnog, misaonog i intelektualnog integrite-
ta i pravo na doslednost u spoqwem ispoqavawu ~oveka. Ona zna~i pra-
vo na jedinstvo misli i dela, re~i i postupka; pravo na moralno jedin-
stvo i integritet qudske li~nosti... Sloboda opredeqewa zna~i i slobo-
du ~oveka da usvoji, prihvata ili zastupa filozofske, idejne, moralne i
druge poglede i stavove u skladu sa svojim unutra{wim nastrojewem i
svojom determinirano{}u, tj. bez ikakvog spoqnog i mehani~kog nameta-
wa tu|ih i stranih mi{qewa, bez obzira da li su ona ina~e “opravdana”
ili prihvatqiva s gledi{ta opredeqewa drugih, pa i sa stanovi{ta
“istine”, “zdravog razuma” i “javnog mwewa”.
^lanom 160. Ustava SFRJ “zajam~uje se sloboda rada”, te ka`e da
“svako slobodno bira svoje zanimawe i zaposlewe”, a uz to isti~e: “Sva-
kom gra|anninu su, pod jednakim uslovima dostupni svako radno mesto i
funkcija u dru{tvu.” Ustav ne poznaje kategoriju idejno-politi~ke nepo-
dobnosti. Ona je strana samom wegovom duhu i osnovnim na~elima. Kate-
gorija idejno-politi~ke nepodobnosti ne postoji ni u Zakonu o udru`e-
nom radu SFRJ, ni u Zakonu o radnim odnosima, ni u Zakonu o visokom
obrazovawu Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine. Rije~ je o
protivustavnoj kategoriji ~ije je zagovarawe i poku{aje sankcionisawa
vi{e puta i Savez komunista osudio kao sredstvo za sprovo|ewe biro-
kratske samovoqe i manipulisawa. Sada se ona izuzetno na na{em fa-
134
kultetu poku{ava reafirmisati, o`ivjeti, jer se pokazalo da je to jedi-
ni na~in da me se elimini{e, da budem uklowen jer predstavqam smetwu
izvjesnim politikantskim mo}nicima. Objektivno u mom pona{awu ni-
je bilo mogu}e prona}i elemente krivi~nog djela, kako bih bio osu|en
na kaznu iznad {est mjeseci zatvora, ~ime bi mi automatski prestao rad-
ni odnos. Tako|e nije bilo jednostavno da mi se pripi{e neki disci-
plinski prestup ili te`a povreda radne du`nosti, radne obaveze u na-
stavi, zbog kojih bih mogao biti, za kaznu, premje{ten na drugo radno mje-
sto i to najdu`e do godinu dana. U takvoj situaciji preostalo je jo{ sa-
mo u tolikoj mjeri nakaradno tuma~ewe ~lana 110. Zakona o visokom
obrazovawu kakvog bi se u`asavao svaki moderni pravni poredak. Pome-
nuti ~lan doslovno glasi:
“Savjet vi{e {kole du`an da najmawe jedanput u dvije godine, a sa-
vjet fakulteta i umjetni~ke akademije u ~etiri godine utvrdi da li na-
stavnik, odnosno saradnik izvr{ava svoje du`nosti u skladu sa ovim za-
konom, drugim propisima, dru{tvenim dogovorima, samoupravnim spo-
razumima i statutom visoko{kolske organizacije.
Ako savjet visoko{kolske organizacije utvrdi da nastavnik, odno-
sno saradnik ne izvr{ava svoje du`nosti, donije}e odluku o prestanku
prava nastavnika, odnosno saradnika da u~estvuje u izvo|ewu nau~no-na-
stavnog procesa.
Bli`e odredbe o postupku za utvr|ivawe izvr{avawa du`nosti na-
stavnika, odnosno saradnika sadr`i statut visoko{kolske organizacije.
Savjet visoko{kolske organizacije mo`e utvr|ivati da li nastav-
nik, odnosno saradnik izvr{ava svoje du`nosti i prije roka iz stava 1.
ovog ~lana na predlog nau~no-nastavnog vije}a, dru{tveno-politi~kih
organizacija i dru{tveno-politi~ke zajednice.” Nisu pro{la ~ak ni pu-
na ~etiri mjeseca od pravosna`nosti mog izbora u zvawe docenta na
predmetu Me|unarodni odnosi, a ve} se otvara postupak za utvr|ivawe
da li izvr{avam svoje du`nosti. Du`nosti nastavnika su odre|ene ~la-
nom 90. Zakona: “Nastavnici visoko{kolske organizacije imaju pravo i
du`nost da organizuju i obavqaju nau~no-nastavni, nau~noistra`iva~-
ki, odnosno umjetni~ki rad, da se staraju o podizawu nastavnog, nau~nog,
umjetni~kog i saradni~kog podmlatka, da podsti~u i poma`u aktivnost
studenata u svim oblicima izvo|ewa nau~no-nastavnog procesa, da izra-
de ili pripreme uybenik, odnosno priru~nik za nastavni predmet za ko-
ji su izabrani i izvr{avaju druge zadatke u ostvarivawu nau~no-nastav-
ne djelatnosti utvr|ene ovim zakonom i statutom visoko{kolske orga-
nizacije”. S obzirom na to da je rije~ o mom nastavnom anga`manu u samo
jednom semestru, prakti~no se jedino mo`e ustanovqavati da li sam
uredno i savjesno dr`ao ~asove predavawa, vje`bi i konsultacija, te oba-
vqao ispite. Nigdje u Zakonu ne stoji da je du`nost nastavnika da bude
“idejno-politi~ki podoban” niti ko je pozvan da ga ogla{ava “podob-
nim” ili “nepodobnim”. Kako je onda uop{te mogu}e kategoriju idejno-
politi~ke podobnosti podvesti pod ~lan 110. Zakona o visokom obrazo-
vawu. I u ovom slu~aju se pokazalo da ti politikantski mo}nici ne pre-
`u ni od protivustavne i protivzakonske rabote samo da bi ostvarili
135
svoje pokvarewa~ke i mra~wa~ke ciqeve. U tom smislu, oni i s vama po-
ku{avaju manipulisati, uva`ene kolege. Perfidno igraju na kartu va-
{eg straha od odmazde, va{e nesigurnosti u pogledu budu}nosti ove ku}e.
Ako me je grupa mo}nika koja je sebi prisvojila prava da nastupa i
istupa u ime Saveza komunista, proglasila ideolo{kim i politi~kim
protivnikom Partije, smatram beskorisnim, bezna~ajnim i besmislenim
da bilo {ta ~inim s iskqu~ivom namjerom da tu optu`bu demantujem. Vr-
{i}u svoju intelektualnu djelatnost i nastojati da se na tom planu ne-
prekidno usavr{avam, samokriti~ki preispitujem, prevazilazim i
usmjeravam u onom pravcu u kome me orijenti{u moja savjest i socijali-
sti~ko teorijsko opredjeqewe, kao {to sam to, uostalom, i do sada nepre-
kidno ~inio. Stvar je same Partije da, ako uop{te smatra potrebnim,
preispita djelatnost pojedinih svojih ~lanova i istaknutih funkcione-
ra i iz toga izvu~e odgovaraju}e konsekvence. Pitam se na {ta li samo
li~i poruka koju je uputio Arif Tanovi}, predsjednik Gradske konfe-
rencije Saveza komunista Sarajeva, preko Stojana Tomi}a, a ovaj je saop-
{tio na zborovawu radnika komunista, da se samo {est mjeseci “umirim”
i prestanem napadati funkcionere, pa da }u odmah biti vra}en i u Par-
tiju i u nastavu. To je najboqa ilustracija principijelnosti ovih qudi i
wihovih pravih ciqeva i interesa. Razumije se da na takve {pekulantske
mahinacije mogu samo prezrivo odmahnuti glavom. Ali ako se mjere re-
presije nastave, mogu vam samo re}i da ste na dobrom putu i da imate sve
{anse da od mene stvorite ogor~enog neprijateqa, neprijateqa koji }e
vam prouzrokovati mnogo glavoboqe. Mislim da vam je svima jasno, a,
uostalom, to ste i sami isticali, da nemate nikakvih primjedbi ni na moj
nau~ni rad niti, konkretno, na samo obavqawe nastavni~kog poziva. U
tom smislu mi ni za ovih pet godina, koliko radim na Fakultetu, niko
nikada nije uputio bilo kakvu zamjerku. Ocjene su bile samo pozitivne,
pa se ~ak nekada izra`avale i u neumjerenim superlativima. Imajte u vi-
du da eventualnim mojim progla{avawem za idejno-politi~ki nepodob-
nog i uklawawem iz nastave kr{ite i me|unarodnopravne dokumente ~i-
ji je Jugoslavija potpisnik. Prije svega, kr{e se odredbe Op{te dekla-
racije o pravima ~oveka koju je 10. decembra 1948. proglasila Generalna
skup{tina Ujediwenih nacija “po{to je nepo{tovawe i prezirawe pra-
va ~oveka vodilo varvarskim postupcima, koji su vre|ali savest ~ove-
~anstva, i po{to je stvarawe sveta u kojem }e qudska bi}a u`ivati slo-
bodu govora i verovawa i biti slobodni od straha i nesta{ice progla-
{eno kao najvi{a te`wa svakog ~oveka... po{to je bitno da prava ~oveka
budu za{ti}ena pravnim sistemom kako ~ovek ne bi bio primoran da kao
krajwem izlazu pribegne pobuni protiv tiranije i ugwetavawa... po{to
su narodi Ujediwenih nacija u Poveqi ponovo proglasili svoju veru u
osnovna prava ~oveka, u dostojanstvo i vrednost ~ovekove li~nosti... po-
{to su se dr`ave ~lanice obavezale da u saradwi s Ujediwenim nacijama
obezbede op{te po{tovawe i primenu ~ovekovih prava i osnovnih slo-
boda”. U Deklaraciji se, izme|u ostalog, u ~lanu 2. ka`e: “Svakom pripa-
daju sva prava i slobode progla{ene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih raz-
lika u pogledu rase, boje, pola, jezika, religije, politi~kog ili svakog
136
drugog mi{qewa, nacionalnog ili dru{tvenog porekla, imovine, ro|e-
wa ili drugih okolnosti.” Daqe, u ~lanu 18. stoji: “Svako ima pravo na
slobodu misli, savesti i vere; ovo pravo ukqu~uje slobodu promene vere
ili ube|ewa i slobodu da ~ovek bilo sam ili u zajednici s drugima, jav-
no ili privatno, manifestuje svoju veru ili ube|ewe putem nastave
(podv. V.[.), vr{ewa kulta ili obavqawa obreda”; te u ~lanu 19: “Svako
ima pravo na slobodu mi{qewa i izra`avawa, {to obuhvata i pravo da
ne bude uznemiravan zbog svog mi{qewa, kao i pravo da tra`i, prima i
{iri obave{tewa i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na grani-
ce.” U ovom slu~aju moja prava i slobode vi ugro`avate zbog najbezazle-
nijeg oblika politi~kog mi{qewa, zbog mog mi{qewa o politi~koj dje-
latnosti drugih. Ne samo da sam uznemiravan, nego sam, to je o~igledno,
i progowen zbog svog mi{qewa i wegovog izra`avawa.
Pored toga, u 111. Konvenciji Me|unarodne organizacije rada koja se
odnosi na diskriminaciju u pogledu zapo{qavawa i zanimawa, a koju je
Uredbom od 27. decembra 1960. ratifikovalo Savezno izvr{no vije}e
FNRJ, ka`e se da ta “diskriminacija predstavqa povredu prava navede-
nih u Op{toj deklaraciji o pravima ~oveka”. Ina~e, “za primenu ove
konvencije, izraz diskriminacija podrazumeva... svako pravqewe razli-
ke, iskqu~ewe ili davawe prvenstva zasnovanog na rasi, boji, polu, veri,
politi~kom mi{qewu (podv. V.[.), nacionalnom ili socijalnom pore-
klu, koji idu za tim da uni{te ili naru{e jednakost mogu}nosti ili po-
stupawa u pogledu zapo{qavawa ili zanimawa”. Po{to sam iskqu~en iz
Saveza komunista, prema meni se, zbog mog politi~kog mi{qewa i wego-
vog legalnog izra`avawa, izra`avawa u skladu s ustavnim i zakonskim
odredbama, vr{i diskriminacija u pogledu mogu}nosti da daqe obavqam
svoje `ivotno zanimawe, vezano za nastavu i rad sa studentima, te osta-
nem na radnom mjestu na koje sam do{ao u skladu sa svim relevantnim po-
zitivnopravnim propisima.
Budite sigurni da }u, ako zaista budete insistirali na sprovo|ewu
politi~kog stava o mom raspore|ivawu na drugo radno mjesto, zatra`i-
ti i me|unarodnopravnu za{titu. Sva napredna, civilizovana, kulturna
i demokratska svjetska javnost, sazna}e za ovaj slu~aj grubog naru{avawa
elementarnih qudskih prava. Vi tako olako, zbog iskqu~ivo privati-
sti~kih i individualisti~kih interesa, stavqate na kocku ugled koji je
Jugoslavija godinama mukotrpno sticala u me|unarodnoj zajednici. Godi-
ne 1966. Ujediwene nacije su usvojile i paktove o pravima ~ovjeka. Jedan
se ti~e gra|anskih i politi~kih, a drugi ekonomskih, kulturnih i soci-
jalnih prava. “Paktovima se predvi|a nadzor Ujediwenih nacija nad wi-
hovim sprovo|ewem u delo, {to zna~i da oblast za{tite prava ~oveka
kona~no prestaje da bude stvar u koju se me|unarodna zajednica ne mo`e
zakonito me{ati.” Postoji i poseban Komitet za prva ~oveka koji je
obrazovan radi za{tite gra|anskih i politi~kih prava, a potpisivawem
jednog dopunskog protokola dr`ave ~lanice su pristale da “Komitet is-
pituje i `albe wihovih sopstvenih dr`avqana”. O zakqu~cima Konfe-
rencije o evropskoj bezbjednosti i saradwi nadam se da nije potrebno po-
sebno govoriti, a najmawe o takozvanoj “tre}oj korpi” Helsinkija.
137
 Bez obzira na sve neugodnosti koje mi prire|ujete (razumije se, obra-
}am se prvenstveno onima koji ovdje nisu prisutni, a ovo je jedini preo-
stali na~in moje komunikacije s wima) istupaju}i kao ~lanovi i funk-
cioneri “Partije – avangarde radni~ke klase i vode}e idejne i politi~-
ke snage”, moram priznati da sam vam s druge strane zahvalan jer ste, svo-
jim nequdskim progonima i sigurno u zloj namjeri, ipak ubrzali proces
mog intelektualnog sazrijevawa. Ako pogledate moje ranije objavqene
tekstove, mo`ete se uvjeriti koliko mi je misao bila dogmatski i ~ak
apologetski usmjerena. Postepeno sam po~eo tih shema i kalupa da se
osloba|am i ovladavam procesom kriti~kog mi{qewa. U dobroj mjeri
zahvaquju}i i va{im neracionalnim i nepromi{qenim postupcima, po-
stepeno se budim iz dogmatskog drijeme`a. Budite uvjereni da }u se u tom
pravcu i daqe razvijati, da se ve} osloba|am svih iluzija i zabluda i da
sam napokon prona{ao sebe. Moja misao }e se sve vi{e radikalizovati u
svojoj kriti~nosti prema dru{tvenoj teoriji i praksi, ali }u, razumije
se, zadr`ati svoju polaznu socijalisti~ku usmjerenost koju sam svjesno i
slobodno prihvatio u najranijoj mladosti. Vi ste mi svojim postupcima
stavili do znawa da smatrate na{ ideolo{ki i politi~ki razlaz defi-
nitivnim. Vi me mo`ete koliko ho}ete nazivati i va{im neprijateqem
i ~itav propagandni aparat anga`ovati u obra~unu sa mnom. Niti }u se
zbog toga qutiti, `estiti, niti }u se na to obazirati. Vi nemate nika-
kve ideolo{ke ni politi~ke koncepcije koju biste predano zastupali i
ostvarivali. Vi imate samo li~ne, egoisti~ke i grupne interese, a u ci-
qu wihovog o`ivotvorewa spremni ste istupati s bujicom apologetskih
fraza i demago{kih parola, kompromituju}i pri tom velike ideje soci-
jalizma i komunizma. Moji osnovni idejni moralni orijentiri su dobro-
bit zemqe u kojoj `ivim i naroda kome pripadam. Kad ovo “naroda” ka-
`em u jednini, mislim na Jugoslovene, jer, kako su to neki moji kriti~a-
ri dobro primijetili, ja sam pristalica i sqedbenik ideje integralnog
jugoslovenstva, uprkos vama koji vlastitu politi~ku karijeru zasnivate
na vje{ta~ki podgrijavanim me|unacionalnim podjelama i su~eqavawi-
ma, a mo`ete mi opet kakvu god ho}ete etiketu prilijepiti. Tako ne{to
jedino vam i dolikuje. Samo imajte u vidu da }e vam se narod smijati ako
me budete nazivali wegovim neprijateqem. Nijedan moj individualni
postupak nije bio uperen protiv wegovih interesa, a bojim se da ve}ina
vas za sebe ne mo`e tako ne{to re}i.
Ne postoji ni jedan jedini na~in da me sprije~ite da slobodno mi-
slim i izra`avam svoje mi{qewe, da me upla{ite. Vi }ete mo`da uspje-
ti da me odstranite s katedre. To je gotovo izvjesno. Ali imajte na umu da
}e to nai}i ne samo na jugoslovenski, nego i na svjetski publicitet. Ni-
kad nikome ne}ete mo}i dokazati da sam naru{io op{te dru{tvene in-
terese, niti da negativno uti~em na omladinu. Zar sam mogao te intere-
se ugroziti deklari{u}i se kao protivnik gadafijevske i homeinijevske
ideologije panislamizma, panislamizma za koji je jo{ Lewin konstato-
vao da predstavqa jednu od najreakcionarnijih ideologija i politi~kih
pokreta dvadesetog vijeka? Jesam li op{te dru{tvene interese ugrozio
istupaju}i protiv zloupotreba i koristoqubqa istaknutih politi~kih
138
funkcionera? Ovdje vi{e nije u pitawu samo plagijat Brane Miqu{a
ili anga`ovawe radnih omladinskih brigada na izgradwi wegove viken-
dice na Jahorini. U logi~nom slijedu se ovdje postavqa problem qudi
koji su slu`bene avione koristili za nabavku kafe i deteryenta u [vaj-
carskoj, gradili veleqepne i basnoslovno skupe palate – li~ne reziden-
cije u centru Sarajeva itd. Postoji opravdana bojazan da bih mogao s pro-
fesorske katedre uticati na studente da odbacuju panislamsku ideolo-
giju i da se suprotstavqaju korupciji pa ma ko da je wen protagonista. Ri-
je~i koje je izgovorila grupa uglednih jugoslovenskih nau~nika prije ne-
koliko godina, kad se na{la u sli~noj situaciji, komotno bi mogle biti
i vama upu}ene: “Odluka o na{em izbacivawu na ulicu prirodan je kraj
one serije nasiqa koja je po~ela... optu`bom da kvarimo omladinu. Pri-
likom na{eg udaqavawa s... fakulteta... izjavili smo da ideje ne mogu bi-
ti pobe|ene time {to }e se spre~iti da one budu izno{ene s profesor-
ske katedre. Danas tome mo`emo dodati da se one ne mogu pobediti ni
ugro`avawem materijalne egzistencije wihovih tvoraca. Ideje se mogu
dovesti u pitawe samo umnijim idejama.”
Uop{te ne sumwam u va{u spremnost da u obra~unu sa mnom ne bira-
te sredstva. U to ste me ve} vrlo efikasno uvjerili. Ipak, imajte u vidu,
i va{a mo} je ograni~ena. Streqati me ne mo`ete jer bi to puno buke
izazvalo, a ako mi organizujete smrt “nesre}nim slu~ajem” niko vam ne-
}e vjerovati da va{i prsti nisu u to umije{ani. Uvjerili ste me da ne
smijem biti daleko od pomisli da me mo`ete strpati u zatvor jer nije ni-
malo te{ko na}i qude poput Ismeta Grbe, Milana Miqevi}a ili Muje
Slatine koji su spremni da posvjedo~e sve ono {to se od wih tra`i. Ako
se poka`e da je to jedini na~in da me elimini{ete s Fakulteta, ne}e bi-
ti ni te{ko da mi se pri{ije ~itav niz izmi{qenih optu`bi. Ali ja sam
i na to spreman, i zatvor }u podnijeti, a i dok budem le`ao u }eliji, vi
ne}ete imati mira jer }ete znati da me tamo ne}ete mo}i vje~ito dr`a-
ti, da }u se ipak jednog dana na}i na slobodi. Onda }u se s punim `arom
baciti na posao da dokraja raskrinkam va{u djelatnost, da prika`em jav-
nosti va{e li~nosti u pravom svjetlu, pa makar to bilo i posthumno. Za
ideale i principe koje slijedim spreman sam `rtvovati i nastavni~ku
katedru i radno mjesto na univerzitetu i zaposlewu uop{te. Spreman
sam kopati kanale i gladovati, ubje|en da }e istina i pravda ipak na kra-
ju pobjediti. Znam da neki od vas nestrpqivo pri`eqkuju da mi navuku
luda~ku ko{uqu. Jedan ovda{wi uva`eni profesor** i javno me je pro-
gla{avao nenormalnim, zalagao se da budem upu}en na psihijatrijsko po-
smatrawe, ali jadnik, nije ni svjestan da je kroz to samo razotkrio vla-
stite komplekse i karakterne nedostatke. Zato se na wegove rije~i, iz-
govorene iza mojih le|a, na va{em partijskom zborovawu, ne}u ni osvr-
tati. Bilo bi mi to ispod dostojanstva. Za wega mogu samo re}i slijede-
}e: on je nekada bio ~ovjek. Sada je samo qudska olupina, duhovni vakuum
u ~ovje~ijem tijelu. A nije mi nimalo jednostavno kad ovo ka`em jer mi
je sve donedavno bio prijateq, takvim sam ga smatrao i tako se prema we-
mu ophodio. A mo`da je kroz to dru`ewe sa mnom do{ao do saznawa i za-
kqu~ka da sam lud, pa se zato prikqu~io hajci koja se protiv mene vodi.
139
 Odluka o mom iskqu~ewu iz nastavno-obrazovnog procesa omogu}i}e
trijumf najreakcionarnijim snagama ne samo na ovom fakultetu, nego i
u Gradu i Republici. Nemojte se zavaravati iluzijama i praznim obe}a-
wima da }e se nastaviti proces razrje{avawa fakultetskih problema i
otkrivawa pravih krivaca. Sve }e opet krenuti po starom. ^ak }e se i
tekovine na{e vi{egodi{we samoupravqa~ke borbe za demokratizaciju
odnosa i osloba|awe qudi u svakodnevnoj fakultetskoj aktivnosti dove-
sti u pitawe. Vra}a se period pune supremacije Omera Ibrahimagi}a, s
obzirom na to da je wegov patron Hamdija Pozderac, izgleda, i u sqede-
}em mandatu obezbijedio zna~ajnu politi~ku funkciju. Pri tome }e vje-
rovatno biti i `rtvovane, tiho uklowene, penzionisane, u svemu ovome
sporednije li~nosti koje su se previ{e kompromitovale, kao na primjer
Atif Purivatra. Ali Omer Ibrahimagi} je u stawu da i u asistentskom
podmlatku obezbijedi svoje sqedbenike i pla}enike, pomo}u kojih }e
opet dr`ati sve poluge mo}i i uticaja, te ih uprezati u najprqavije po-
slove, da bi za sebe sa~uvao privid ~isto}e i eventualno obezbijedio ~ak
ulogu arbitra u mogu}im problemati~nim situacijama. Ibrahimagi}
nam ovdje najboqe demonstrira primjere upotrebe ~ovjeka i wegovog od-
bacivawa kao iscije|enog limuna ~im postane neupotrebqiv.
Vi }ete vjerovatno uspjeti da me otjerate i s ovog fakulteta i iz ove
sredine, ali time ni{ta ne}ete posti}i, ni{ta ne}ete razrije{iti. Sa-
mo }ete nove probleme sebi na vrat natovariti. Niste u stawu shvatiti
da su pravi uzroci ve}ine te{ko}a i slabosti u va{oj neprincipijelnoj
i nekomunisti~koj djelatnosti. Nastojite silom svoju voqu sprovesti, a
to narod nikada nije sa simpatijama propra}ao, nikada prihvatao. Izgu-
bili ste svaki osje}aj za dru{tvenu realnost, pokazujete odsustvo mjere
u va{im megalomanskim li~nim ciqevima. Ako ste ~vrsto prigrabili
sredstva javnog informisawa, mislite da mo`ete uspje{no kontrolisa-
ti javno mnijewe i wime dirigovati. Varate se. Vremena u kojima ste to
mogli davno su pro{la. Narod se vi{e ne zadovoqava demago{kim obe-
}awima i sladuwavim rije~ima. On tra`i va{u revolucionarnu, dosqed-
nu, principijelnu i po{tenu akciju, a ona je do sada mahom izostajala. Vi
kre}ete u odlu~nu akciju samo onda kada se treba nemilosrdno obra~una-
ti s pojedincima koji kritikuju pojedine va{e politikantske poteze.
Upravo tako samo kompromitujete najsvjetlije slobodarske ideje socija-
lizma i komunizma. Taj osje}aj da vam niko ni{ta ne mo`e mnogo vas za-
varava i podsti~e da daqe srqate u protivustavnu i protivzakonsku dje-
latnost. Zaboravqate da je slobodnu qudsku misao nemogu}e okovati ili
ugu{iti, te poruku najve}eg uma koji se rodio i `ivio na ovim na{im
balkanskim, samoupravnim i nesvrstanim prostorima, najve}eg uma koga
smo ikad imali:
“Al’ tirjanstvu stati nogom za vrat,
Dovesti ga k poznaniju prava,
To je qudska du`nost najsvetija.”
Izjava na sjednici Nau~no-nnastavnog vije}a FPN
od 24. februara 1982.
140
X.. NAD JEDNOM NEZAKONITOM ODLUKOM
Koliko mo`e biti mo}na represivna reakcija birokratskih krugo-
va, pogo|enih javno iznesenom kriti~kom rije~ju, ~ovjek se, izgleda, mo-
`e uvjeriti samo ako wene negativne posqedice na svojoj ko`i iskusi.
Na{av{i se u situaciji da budem po hitnom postupku udaqen s nastav-
ni~kog radnog mjesta zbog kritikovawa izvjesnih birokratskih mahina-
cija i otvoreno ispoqenih panislamisti~kih politi~kih tendencija,
mogao sam sagledati neke od najnehumanijih i najbeskrupuloznijih meto-
da obra~una s “nepo}udnim” pojedincima, kojima pribjegavaju otu|eni
centri mo}i kad god osjete da bi wihove neprikosnovene pozicije mogle
biti uzdrmane. Smatraju}i da ovaj konkretni primjer mo`e imati {ire
reperkusije i da je samo jedan u nizu istih ili sli~nih, poku{a}u da ne-
ke detaqe slikovito predstavim javnosti. U me|uvremenu }u sa~ekati
sudski epilog ovog spora koji }e, izme|u ostalog, pokazati da li su nosi-
oci politi~ke mo}i i uticaja u stawu kontrolisati i pravosudne insti-
tucije, te ih sprije~iti da djeluju u skladu sa zakonom.
Devetog aprila 1982. Savjet Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu,
na prijedlog Nau~no-nastavnog vije}a, donio je odluku kojom mi presta-
ju nastavni~ka prava da u~estvujem u nau~no-nastavnom procesu. Odluka
je o~igledno nezakonita, zato:
1. [to utvr|eno ~iweni~ko stawe u toku postupka ne mo`e predsta-
vqati vaqan pravni osnov za dono{ewe nazna~ene odluke;
2. [to su u toku samog postupka napravqeni propusti koji dovode u
pitawe wegovu regularnost;
3. [to je ishod postupka unaprijed prejudiciran, bez obzira na utvr-
|eno ~iweni~ko stawe;
4. [to je ocjena o idejno-politi~koj nepodobnosti nastavnika za iz-
vo|ewe nastave kojom je inicirano pokretawe postupka neustavna i pro-
tivzakonita kategorija;
5. [to sam zlonamjerno dezinformisan o mogu}nostima kori{}ewa
pravnog lijeka, te tako i onemogu}en u ostvarivawu zakonskog prava na
drugostepeno preispitivawe odluke;
6. [to sam o~igledno {ikaniran i obespravqivan u toku trajawa
postupka.
Nastoja}u da svaku od tih teza ovdje potanko obrazlo`im.
1. Savjet Fakulteta je na sjednici od 25. februara 1982. godine donio
“Odluku br. 1–2–288–182. o prijevremenom pokretawu postupka za utvr-
|ivawe da li nastavnik docent dr Vojislav [e{eq izvr{ava svoje du-
`nosti u skladu sa Zakonom o visokom obrazovawu, drugim propisima,
dru{tvenim dogovorima, samoupravnim sporazumima i Statutom Fakul-
teta”. U tu svrhu je formirana Komisija u sastavu: prof. dr Joco Marja-
novi}, prof. Sead Hayovi} i doc. mr Jasna Juri~i}, prodekan Fakulte-
ta, sa zadatkom da utvrdi ~iweni~ko stawe, podnese izvje{taj i predlo-
`i odluku. Komisija odmah na po~etku isti~e da svoj izvje{taj temeqi,
{to je i o~igledno, na odluci Op{tinskog komiteta Saveza komunista
Centar – Sarajevo o mom iskqu~ewu iz Saveza komunista Jugoslavije, te
141
na stavu partijske organizacije Fakulteta o idejno-politi~koj nepodob-
nosti, te ka`e da je razmatraju}i moju aktivnost i postupke kao nastav-
nika Fakulteta ocijenila da sam svojim cjelokupnim pona{awem: istu-
pawem u javnosti, kao i pona{awem na sastancima stru~nih i samouprav-
nih organa kako prije, tako i poslije iskqu~ewa iz Saveza komunista Ju-
goslavije, doveo u pitawe svoju podobnost da ostanem na poslovima i rad-
nim zadacima nastavnika FPN, te predlo`ila da se udaqim iz nastave i
rasporedim na druge poslove i radne zadatke, odnosno na rad u Institut
Fakulteta. Obrazlo`ewe takvog zakqu~ka je pravno neodr`ivo. Kakve
god bile politi~ke ocjene pojedinih napisa u javnim glasilima, ostaje
~iwenica da su oni legalno publikovani, da su podlo`ni objektivizira-
noj javnoj kritici (koja je, na`alost, izostala), te da ne predstavqaju
krivi~no djelo, a nisu ni goweni po slu`benoj du`nosti ili, eventual-
no, po privatnom prijedlogu. Ako se moje pona{awe na sastancima stru~-
nih i samoupravnih organa smatra nepristojnim, onda je jedini na~in da
se ono sankcioni{e pokretawem disciplinskog postupka. Me|utim, to je
u ovom slu~aju izostalo.
Kad Komisija tvrdi da sam svojim napisima u javnim glasilima “u is-
krivqenom svjetlu {irokoj javnosti Jugoslavije prikazivao stawe na
Fakultetu, optu`ivao svoje kolege i wihova nau~na istupawa, pojedine
istaknute funkcionere u Republici i Federaciji, forume Saveza komu-
nista Grada i Republike”, pa mi se jo{ neosnovano pri{iva da sam tvr-
dio da su se ti forumi birokratizovali i da gu{e demokratske odnose
({to nikada nisam nigdje javno rekao), onda ona zapostavqa nepobitnu
~iwenicu da sam u svojim napisima iskqu~ivo apostrofirao postupke i
stavove pojedinaca, bez obzira na to kakav dru{tveni polo`aj imali i
politi~ku funkciju obavqali, a uvijek je izostajala wihova javna i argu-
mentovana reakcija. Nedopustivo je da se svaka kriti~ka rije~ upu}ena
nosiocima javnih funkcija kvalifikuje kao napad na politi~ke insti-
tucije i forume ~iji su ti pojedinci ~lanovi. [ta tek treba da zna~i
tvrdwa da sam svojim napisima “postao jedan od u~esnika u tim glasili-
ma (rije~ je o “Dugi”, “Kwi`evnoj re~i” i drugim) za tendenciozno pri-
kazivawe prilika i odnosa u BiH, {to je bilo predmet ozbiqnih raspra-
va na posqedwim plenumima Centralnog komiteta Srbije i Centralnog
komiteta BiH”? Uop{tene politi~ke ocjene se nastoje upotrijebiti kao
pravni osnov za ugro`avawe mog radnog statusa. Komisija je smatrala da
je “okrivqeni” trebalo da “prvo u svojoj sredini” (na Fakultetu), kako se
ka`e, “izlo`i svoja gledawa, omogu}avaju}i to i drugima, naro~ito oni-
ma koje optu`uje, da se na bazi argumenata i borbe mi{qewa zauzmu od-
govaraju}i stavovi”. Obavezivawe na taj metod javnog istupawa je u su-
protnosti s Ustavom utvr|enim slobodama i pravima ~ovjeka i gra|a-
nina. S druge strane, nikada nikoga nisam onemogu}avao da izlo`i svoja
gledawa, a uvijek sam se zalagao i zala`em za argumentovanu borbu mi-
{qewa i to bez staqinisti~kog insistirawa da se po svaku cijenu “zau-
zimaju odgovaraju}i stavovi”. [tetu ugledu Fakulteta, {to mi se pripi-
suje, nisam mogao nanijeti kritikuju}i postupke pojedinih wegovih na-
stavnika, a sami ~lanovi kolektiva su nanosili {tetu vlastitom ugledu
142
tako {to nisu na uobi~ajen na~in reagovali na moje napise. Kako se u jed-
nom ozbiqnom i stru~nom izje{taju s dalekose`nim pravnim, moralnim
i dru{tvenim posqedicama mogla na}i i tvrdwa da je sastancima stru~-
nih i samoupravnih organa Fakulteta V. [e{eq koristi “kao mjestom
za obra~un s kolegama s kojima je na neki na~in u sukobu, previ|aju}i pri
tom ~iwenicu da su razlozi sazivawa tih sastanaka sasvim drugi. Pri
tome je doc. dr V. [e{eq ~esto nastojao da nametne svoje mi{qewe i
uti~e na sam dnevni red sastanka, pozivaju}i se na svoja prava kao nastav-
nika, odnosno samoupravqa~a”.
Svoju nastavni~ku i nau~nu djelatnost sam uvijek zasnivao na mark-
sisti~koj teorijskoj osnovi, a Komisija nije mogla dokazati (niti je,
uostalom, to poku{avala) da mlade generacije nisam vaspitavao u duhu
socijalisti~kih samoupravnih odnosa, ravnopravnosti i zajedni{tva,
bratstva i jedinstva naroda i narodnosti SFRJ. Prema tome nije se mo-
glo ustanoviti da sam bilo kada u nastavno-nau~nom procesu prekr{io
~lan 91. ZOVO, niti utvrditi da ne izvr{avam svoje nastavni~ke du`no-
sti u skladu sa Zakonom, drugim propisima, dru{tvenim dogovorima, sa-
moupravnim sporazumima i Statutom Fakulteta. [tavi{e, nikada niko,
od mog izbora u nastavni~ko zvawe, nije nigdje javno iznio bilo kakvu
primjedbu na moj nau~ni, nastavni ili pedago{ki rad. Naprotiv, i na
partijskim sastancima na kojima je zauziman stav o idejno-politi~koj
nepodobnosti, o mom nau~no-nastavnom anga`manu je govoreno samo u su-
perlativima. U ovoj prilici odredbe Zakona se zloupotrebqavaju da bih
iskusio odmazdu zbog javnog i argumentovanog izno{ewa vlastitog mi-
{qewa i aktivnog anga`ovawa u ostvarivawu publicisti~ke kritike s
pozicija osnovnih dru{tvenih opredjeqewa. A kad bi kojim nesre}nim
slu~ajem ovakvi postupci, kakvi su prema meni primijeweni da bih neo-
pravdano bio li{en mogu}nosti obavqawa izabranog `ivotnog poziva,
postali uobi~ajena dru{tvena praksa, ugro`ena bi bila stabilnost
pravnog poretka.
Kontradiktornost i neodr`ivost Izvje{taja, te na wemu donesene
odluke, dosti`e vrhunac sqede}im stavom: “Komisija nije ulazila u
ocjenu stru~nih kvalifikacija i sposobnosti doc. dr Vojislava [e{e-
qa za izvo|ewe nastave, budu}i da to nije ni dovo|eno u pitawe. Naime,
na rad doc. dr V. [e{eqa, kako u izvo|ewu nastave, tako i u ispuwavawu
ostalih obaveza vezanih za nastavno-nau~ni proces (seminari, ispiti i
ostalo) nije bilo nikakvih primjedbi”. O~igledno je da mi se stavqa na
teret i odluka se donosi na osnovu ne~ega {to nije pitawe dobrog, savje-
snog i u skladu s propisima obavqawa nastavni~kih du`nosti. Neospor-
no, ustavna i zakonska prava na u~e{}e u javnom `ivotu i u`ivawe demo-
kratskih prava i sloboda ~ovjeka i gra|anina se naru{avaju jednim ova-
kvim protivustavnim i nezakonitim postupkom.
2. Komisija je bila nestru~na i nekompetentna za izvr{avawe povje-
renog joj zadatka. Za izbor kandidata u nastavni~ko zvawe ZOVO pred-
vi|a da najmawe dva ~lana komisije za pripremawe prijedloga moraju bi-
ti iz nau~ne, odnosno stru~ne oblasti za koju se kandidat bira, a ostali
iz srodne oblasti (~lan 106), pa analogno tome nu`no je da isti uslov is-
143
puwava i komisija koja ispituje da li nastavnik obavqa svoje du`nosti u
skladu s propisima. S obzirom na to da se moj nau~ni i nastavni anga-
`man ostvaruje na podru~ju politi~kih nauka, nijedan ~lan odnosne ko-
misije nije bio iz odgovaraju}e nau~ne oblasti (predmet Me|unarodni
odnosi je u oblasti politi~kih nauka), a dva ~lana imaju ni`i stepen
stru~ne spreme, odnosno, nau~ni stepen, nego {to je stepen onog ~iji rad
ispituju. Prof. dr Joco Marjanovi} se bavi filozofijom, kad je svoje-
vremeno predlagan za sastav komisije za moj izbor u nastavni~ko zvawe,
svoje odbijawe je argumentovao upravo tim momentom nebavqewa poli-
ti~kim naukama. Prof. Sead Hayovi} je nastavnik u zvawu naslovnog
profesora predmeta Ratna vje{tina i dru{tvena samoza{tita na Odsje-
ku ONO. Ina~e je penzionisani oficir, nije stru~wak iz oblasti poli-
ti~kih nauka, a kao naslovni profesor nema pravo ni samostalnog izvo-
|ewa nastave na predmetu niti verifikacija znawa studenata, pa se ne
mo`e smatrati da je u vi{em ili istom zvawu u odnosu na ono u kome sam
se ja nalazio. Doc. mr Jasna Juri~i} je magistar pravnih nauka. Pored to-
ga, pri izradi svog izvje{taja Komisija nije uop{te uzimala u obzir ni-
ti razmatrala izvje{taj o nau~noistra`iva~kom radu, nastavno-pedago-
{koj i dru{tveno-politi~koj aktivnosti koji sam joj blagovremeno do-
stavio.
Ni sama Odluka Savjeta o pokretawu postupka nije bila pravno va-
qana. Statutom Fakulteta je predvi|eno da Savjet ima 33 ~lana. Me|u-
tim, do sada je izabrano samo 30. Na sjednici od 25. februara prisustvo-
valo je 19 ~lanova. Za Odluku o pokretawu postupka glasalo je 14 ~lano-
va, jedan je bio protiv a ~etiri uzdr`ana. U ~lanu 496. Zakona o udru`e-
nom radu stoji da “radni~ki savjet osnovne organizacije donosi odluke o
pitawima iz svog djelokruga ve}inom glasova svih delegata, ako za dono-
{ewe odluke o odre|enom pitawu statutom osnovne organizacije ili za-
konom nije predvi|ena druga kvalifikovana ve}ina”. Dakle, Odluka Sa-
vjeta o prijevremenom pokretawu postupka za utvr|ivawe da li obavqam
svoje du`nosti u skladu sa Zakonom i drugim propisima je nepostoje}a.
Da bi zaista bila pravno vaqana, potrebno je da se za wu izjasni najmawe
16 ~lanova Savjeta. Kada sam na licu mjesta, na samoj sjednici, na to upo-
zorio, predsjednik Savjeta prof. Dragoqub ^u~kovi} je tvrdio da je do-
voqna prosta ve}ina, dakle, ve}ina prisutnih. Time je svjesno obmanuo
prisutne ~lanove Savjeta koji su ukazali povjerewe wegovim neistini-
tim i zlonamjernim tvrdwama, te po~inio te`u povredu radnih obaveza
iz ~lana 48. Pravilnika o radnim odnosima FPN, ta~ka 1. “neizvr{ava-
we, odnosno nesavjesno, neblagovremeno i nemarno izvr{avawe radnih i
drugih obaveza”; ta~ka 3. “davawe neta~nih podataka koji su od bitnog
uticaja na dono{ewe odluka na Fakultetu”; ta~ka 4. “davawe neta~nih
podataka od strane odgovornih organa Fakulteta kojima se radnik obma-
wuje u pogledu ostvarivawa prava koja ostvaruje u udru`enom radu”, ta~-
ka 6. “zloupotreba polo`aja ili prekora~ewe datog ovla{}ewa” i ta~ka
17. “ometawe ili onemogu}avawe nastavnika i ostalih radnika na ostva-
rivawu prava iz radnog odnosa”. Wegova odgovornost je potencirana i
~iwenicom da je rije~ o “uglednom” pravniku koji je ~ak vi{e godina oba-
144
vqao du`nost predsjednika vojnog suda. Nakon sjednice Savjeta, upozo-
rio sam ^u~kovi}a, u prisustvu ~lana Savjeta Voje Vojinovi}a, na povre-
du zakonskih propisa, na {ta je on odgovorio da }e, ako treba, zakazati
novu sjednicu da bi se dobila kvalifikovana ve}ina. Obojica su potvr-
dila da je rezultat glasawa bio upravo onakav kakav sam gore naveo. I
Desanka Lalovi}, koja vodi zapisnike Savjeta, konstatovala je da je 14
~lanova Savjeta glasalo za Odluku, me|utim da je samo troje bilo uzdr-
`ano, {to mi je i pokazala u svojim biqe{kama. Na to sam podnio pisme-
nu predstavku Odboru samoupravne radni~ke kontrole i Osnovnoj orga-
nizaciji Saveza sindikata. U predstavki sam, izme|u ostalog, ukazivao
na nezakonitost odluke koja se ve} po~ela sprovoditi po hitnom postup-
ku. Odbor je petnaestak dana vodio jalove rasprave o tome {ta jeste a
{ta nije kvalifikovana ve}ina, pokazuju}i svoju neupu}enost i nespo-
sobnost bilo koje slu`be ili organa, zapravo odbijawe da mu se pru`i
pravna pomo}, mada je na tome u nekoliko navrata pismeno insistirao i
zahtijevao. Predsjednik Osnovne organizacije Saveza sindikata Sre-
brenka Vi|en je sprije~ila izno{ewe moje predstavke na sjednici te
osnovne organizacije, tako da sindikalna organizacija ni do danas, na-
kon tri mjeseca, nije upoznata s wenim sadr`ajem a kamoli imala mogu}-
nost da zauzme svoj stav. U me|uvremenu je falsifikovan sadr`aj Zapi-
snika, te uneseno da je navodno 16 ~lanova Savjeta glasalo za odluku, tri
bila uzdr`ana a nijedan protiv.
Prof. Draguqub ^u~kovi} se “razbolio” uo~i sjednice Savjeta, pa je
9. aprila predsjedavao zamjenik predsjednika prof. dr Omer Ibrahima-
gi}. U diskusiji povodom usvajawa zapisnika prethodne sjednice izlo-
`io sam zbivawa oko konstatovawa rezultata glasawa. Moju verziju je
odmah doslovno potvrdio prof. Vojo Vojinovi}. Posredno je potvrdio i
dekan Fakulteta doc. dr Spasoje Pejovi} koji je izjavio da mu je Dragu-
qub ^u~kovi} uo~i odlaska na bolovawe rekao da prilikom konstatova-
wa broja glasova “za” nije sebe brojao niti glas Omera Ibrahimagi}a, pa
da je zbog toga u zapisnik u{lo 14 glasova za odluku. Prema tome, rije~
je o nesporazumu do kog je do{lo zbog banalne gre{ke u glasawu. Ali sve
da je u pitawu takva gre{ka, da li se ona mogla samoinicijativno i na
svoju ruku ispravqati poslije sjednice. Prof. dr Emil Vlajki je pred-
lo`io da se o svemu tome izjasni Desanka Lalovi} koja je vodila zapi-
snik. Desanka Lalovi} je nekoliko trenutaka oklijevala ni{ta ne govo-
re}i, nastala je mu~na situacija koju je prekinuo ~lan Savjeta Du{an
Stani{i} izjavom da je “neprimjerno prozivati qude iz stru~ne slu`be
bez prisustva predsjednika”. Ibrahimagi} je na to izjavio da sam ja u
stvari zamijenio rezultate glasawa oko mog prethodnog zahtjeva za za-
{titu prava i glasawa o odluci o pokretawu postupka. Na to su jedan
~lan Savjeta i jedan administrativni radnik izrazili spremnost da se,
maltene, zakunu svim i sva~im da brojke iz prijedloga zapisnika odgova-
raju stvarnom stawu konstatovanom na prethodnoj sjednici. Pristupilo
se glasawu o prihvatawu prijedloga zapisnika. Prijedlog je jednoglasno
prihva}en i tako legalizovan u~iweni falsifikat. Za prijedlog je gla-
sao ~ak i Vojo Vojinovi} koji je prethodno tvrdio da je moja primjedba
145
na mjestu, {to samo slikovito ilustruje situaciju i odnose u kojima dje-
luje taj samoupravni organ, te dokazuje postojawe nesamoupravnih priti-
saka i djelotvornih mehanizama politi~ke prinude.
3. Odluka Savjeta Fakulteta o prijevremenom pokretawu postupka u
skladu sa ~lanom 110, stav 4. ZOVO i ~lanom 49, stav 2. Statuta Fakulte-
ta je donesena jer je to nadle`nima izgledalo kao najlak{i na~in za
sprovo|ewe zakqu~ka Zbora komunista nastavnika i drugih radnika, te
Akcione konferencije Saveza komunista Fakulteta o mojoj idejno-poli-
ti~koj nepodobnosti za izvo|ewe nastave i premje{tawu na drugo radno
mjesto. Ishod postupka je unaprijed prejudiciran, bez obzira na utvr|e-
no ~iweni~ko stawe, {to mi je otvoreno i javno stavqano do znawa u ne-
koliko navrata na sjednicama samoupravnih i stru~nih organa. Unapri-
jed se znalo da }u biti odstrawen iz nastavnog procesa, a diskusija se vo-
dila samo o modalitetima tog odstrawivawa.
Dvadeset ~etvrtog februara 1982. Nau~no-nastavno vije}e Fakulte-
ta odlu~ilo je ve}inom glasova da inicira pokretawe postupka za utvr-
|ivawe da li obavqam nastavni~ke du`nosti shodno Zakonu o visokom
obrazovawu i drugim relevantnim propisima. U toku sjednice je saop-
{teno da je Organizacija Saveza komunista zauzela stav prema kome sam
idejno-politi~ki nepodoban za izvo|ewe nastave, te obavezala sve na-
stavnike ~lanove Saveza komunista da taj stav sprovedu tako {to }e me
premjestiti na drugo radno mjesto. Time su prejudicirani zakqu~ci
stru~ne komisije jer su weni ~lanovi unaprijed obavezani da daju nega-
tivno mi{qewe o mome radu, bez obzira na relevantne ~iwenice koje je
tek trebalo utvrditi. S druge strane, nije dat nijedan argumenat koji se
ti~e na~ina na koji sam ostvarivao nastavni~ke du`nosti, a koji bi mo-
gao biti povod i razlog za prijevremeno pokretawe tog postupka. Toli-
ko se u prejudicirawu ishoda i{lo daleko da je ~ak i u prijedlogu Dnev-
nog reda sjednice Nau~no-nastavnog vije}a od 24. februara 1982. stajalo
doslovno: “Raspore|ivawe dr Vojislava [e{eqa na poslove i radne za-
datke u Institutu Fakulteta”. Tako je formulisana i odgovaraju}a ta~-
ka dnevnog reda za sjednicu Savjeta Fakulteta od 25. februara 1982, do-
stavqena ~lanovima kao sastavni dio poziva nekoliko dana ranije. Pre-
judiciran je, dakle, i ishod odnosne ta~ke dnevnog reda sjednice Vije}a.
U me|uvremenu je dekan Fakulteta, na vlastitu inicijativu, sa mnom oba-
vio razgovor, prvi put me zvani~no obavijestiv{i o stavu fakultetske
partijske organizacije, ponudio mi je da dobrovoqno pre|em na rad u In-
stitut, s obzirom na to da ne postoje nikakve {anse da se partijski stav
ne sprovede, a “dobrovoqnim pristankom bi i sebi i kolektivu olak{ao
situaciju”. Kada sam to energi~no odbio, neko se prisjetio da bi ipak
trebalo preformulisati dnevni red i koliko-toliko ga saobraziti, bar
formalno, zakonskim propisima. Preformulisana na licu mjesta, ta
ta~ka je glasila: “Utvr|ivawe prijedloga Savjetu Fakulteta o pokreta-
wu postupka da li nastavnik doc. dr Vojislav [e{eq izvr{ava svoje du-
`nosti u skladu sa ZOVO i drugim propisima”. Povodom toga je na sjed-
nici vo|ena zanimqiva diskusija ~ije }u dijelove citirati ubije|en da
su zna~ajni kao dokazni materijal za moju tezu o prejudicirawu ishoda
146
postupka. U zapisniku, izme|u ostalog, stoji: “Prof. dr Bo`idar Seku-
li} je uputio primjedbu Dekanatu, s obzirom na dostavqenu formulaci-
ju dnevnog reda i smatra da bi se ovakve stvari ubudu}e morale formuli-
sati u dnevnom redu na mnogo ozbiqniji, {iri i demokrati~niji na~in,
a ne na samoj sjednici i time se stvarati zabuna... Po{to je i sam bio is-
kqu~en iz Saveza komunista (prije nekoliko godina – prim. V.[.), a
ostao je i daqe u nastavnom procesu, ne bi se mogao slo`iti da se s ta-
kvim jednostranim, administrativnim i mehani~kim formulacijama vr-
{i raspore|ivawe nastavnika na nenastavna radna mjesta”. Treba imati
u vidu da su diskusije u zapisniku sa`eto interpretirane, pa je izosta-
vqeno vi{e drugih zanimqivih detaqa. Daqe stoji: “Prof. dr Emil
Vlajki je istakao da smo se na zborovawu komunista svi slo`ili da dr
Vojislav [e{eq nije podoban za izvo|ewe nastave. Mi{qewa je da se za
izvjestan broj prijedloga, a pogotovo kada se radi o ovako delikatnoj
stvari, nije dobro pripremila sjednica. To je govorio i na pro{lom NN
vije}u. Zatim je postavio pitawe, kako to da se neka pitawa ve} unapri-
jed stavqaju u dnevni red Savjeta a NN vije}e nije jo{ donijelo nikakvu
odluku. Kako se mogu unaprijed stvari prejudicirati na Savjetu. To nema
nikakvog smisla. Ubudu}e bi molio da se prvo odluke donose na NN vi-
je}u, pa onda da se zakazuje Savjet”. @eqka Mudrov~i} je i autorizovala
svoju diskusiju, a u woj, izme|u ostalog, ka`e: “...Imaju}i u vidu stav ko-
ji smo zauzeli na zborovawu, predla`em da idemo daqe. Tamo smo rekli
da drug Vojislav [e{eq nije podoban za nastavu. Za mene to zna~i da mo-
ramo sada prona}i mogu}nosti za wegovo udaqavawe iz nastave. Predla-
`em da ovo vije}e raspravi pod kojim okolnostima, kako i gdje }e drug
[e{eq raditi, te da potom predlo`i Savjetu Fakulteta da se izjasni o
na{em prijedlogu”.
Zauzimawem stava o mojoj idejno-politi~koj nepodobnosti za izvo-
|ewe nastave partijska organizacija je obavezala sve svoje ~lanove da taj
stav sprovedu kroz samoupravne i stru~ne organe. Kasnije se on u pojed-
ina~nim izjavama poku{ao preformulisati u prijedlog da se pokrene
postupak na osnovu ~lana 110. ZOVO, {to mogu inicirati i dru{tveno-
politi~ke organizacije, ali je preformulacija neuspje{na jer se u toj
drugoj varijanti ne mo`e unaprijed re}i kakav }e biti ishod postupka.
Da je rije~ o jednoj tipi~noj kvazidemokratskoj i nezakonitoj farsi go-
vori i autorizovana diskusija dr Emila Vlajkija sa sjednice Savjeta od
25. februara 1982. On ka`e: “Situacija je dosta kompleksna. Kolega [e-
{eq je postavio jedno pitawe koji mi moramo uzeti i uzimamo u obzir.
Da li je inicijativa Nau~no-nastavnog vije}a o wegovoj podobnosti za
nastavu pravno osnovana ili ne. [e{eq smatra da nije jer Savjet nema
dovoqno elemenata i pri tom nisu uzeta u obzir sva mi{qewa. S for-
malno-pravnog stanovi{ta on je mo`da u pravu. Mo`da bi bilo dobro da
je ova sjednica pripremqena tako da je ovo do{lo na osnovnu organiza-
ciju Saveza sindikata, da Sindikat da svoje mi{qewe. On se poziva na
izmjene Zakona o visokom obrazovawu u kojima je brisana “moralno-po-
liti~ka podobnost”. Mi smo politi~ko dru{tvo, imamo na{u ideologi-
ju. Ideologija drugim rije~ima zna~i nove dru{tvene odnose koji nisu
147
ni kapitalisti~ki ni dr`avno-socijalisti~ki. Zbog tih novih odnosa
sprovedena je i sprovodi se revolucija u kojoj je Partija (Savez komuni-
sta) odigrala i igra odlu~uju}u ulogu. Zbog toga je za mene neprihvatqiv
stav da je Savez komunista i wegove odluke jedno, a funkcionisawe ustav-
no-pravnih institucija i samoupravqawa u cjelini drugo. To {to je re-
~eno dakle na zborovawu komunista da V. [e{eq nije podoban za nasta-
vu to obavezuje i mene i sve ~lanove Saveza komunista. Ukoliko se usvo-
ji prijedlog Nau~no-nastavnog vije}a (o pokretawu postupka – prim.
V.[.) tra`im da se precizno utvrdi koji }e biti zadatak Komisije. Stav
je ~lanova – nastavnika Saveza komunista i na akcionoj konferenciji
komunista potvr|en, da je V. [e{eq nepodoban za izvo|ewe nastave. Ja
ne vidim kakav bi bio druga~iji stav Komisije. Ali pored re~enog, stav
Komisije mo`e sadr`avati modalitete te nepodobnosti, ispitati odnos
V. [e{eqa prema nastavi, nau~nom radu, dakle cjelovito sagledati we-
govu li~nost i ulogu i na osnovu toga wegovo ukqu~ivawe u neki drugi
proces unutar na{eg Fakulteta”.
Odmah nakon formirawa Komisija je sa mnom obavila tri razgovora
i sva tri puta je od mene ultimativno zahtjevala da prihvatim tri uslo-
va koji bi pomogli da se ~ak sam moj opstanak na Fakultetu ne dovodi u
pitawe, te da bi se izbjeglo hap{ewe, jer, kako re~e dr Joco Marjanovi},
nije nemogu}e da do wega do|e. Uslovi su bili sqede}i: 1. da dobrovoqno
prihvatim da budem premje{ten u Institut i udaqen iz nastave, pa to i
pismeno potvrdim; 2. da se odreknem od izjave pro~itane na prethodnoj
sjednici Nau~no-nastavnog vije}a; 3. da se javno i na odgovaraju}i na~in
ogradim od protestnih pisama koja je grupa poznatih jugoslovenskih in-
telektualaca uputila na adrese stotiwak institucija i pojedinaca povo-
dom progawawa kome sam izlo`en. Razumije se, kategori~ki sam odbio
sva tri zahtjeva. Ina~e, komisija mi nije nijedno pitawe postavila, niti
jednu primjedbu uputila povodom mog neposrednog obavqawa nau~no-na-
stavne i pedago{ke djelatnosti. Na moj direktni upit re~eno mi je da to
wih ne zanima, jer imaju striktno preciziran zadatak koji su kao ~lano-
vi Saveza komunista obavezni izvr{iti.
Prilikom dono{ewa odluke Nastavno-nau~nog vije}a o pokretawu
inicijative za otvarawe postupka na osnovu ~lana 110. ZOVO 15 nastav-
nika se uzdr`alo od glasawa. Wima je potom otvoreno zaprije}eno poli-
ti~kim sankcijama, te im je spo~itavana mogu}nost da podijele moju i
partijsku i nastavni~ku sudbinu. ^ak su javno na sastancima nazivani
“{e{eqevcima”, te je tra`eno i wihovo pojedina~no izja{wavawe. Zato
je i razumqivo {to su sve naredne odluke i Vije}a i Savjeta u ovom slu-
~aju dono{ene jednoglasno, a pokazalo se da se prijetwama i ucjenama po-
stigao puni efekat. Samo se pitam: po koju cijenu za na{ ustavnopravni
poredak i osje}aj zakonske sigurnosti radnih qudi i gra|ana. Ovdje vi{e
nije rije~ o povredi pojedina~nih pravnih normi, nego o naru{avawu
Osnovnih na~ela Ustava SFRJ i Ustava SR BiH.
4. Kategorija idejno-politi~ke nepodobnosti, koja je poslu`ila kao
jedini osnov za moje udaqavawe iz nastavnog procesa, protivustavna je i
nezakonita. Meni pravnosna`nom sudskom presudom nije zabraweno oba-
148
vqawe nastavni~kog poziva, niti sam u toku wegovog obavqawa zate~en
u vr{ewu krivi~nog djela ili te`e povrede radne du`nosti, {to bi mo-
glo poslu`iti kao povod za otvarawe krivi~nog ili disciplinskog po-
stupka. Nije se moglo ustanoviti da svoje nastavni~ke du`nosti nisam
obavqao uredno, savjesno i u skladu s propisima. U Izvje{taju Komisi-
je se kao osnovni i polazni argumenat za moje diskvalifikovawe kao na-
stavnika uzima ~iwenica da sam krajem pro{le godine iskqu~en iz Sa-
veza komunista, te ocjena o idejno-politi~koj nepodobnosti, {to je
pravno neodr`ivo. Iskqu~ewe iz neke dru{tveno-politi~ke organiza-
cije, odnosno nepripadawe wenom ~lanstvu, u ovom slu~aju rije~ je o Sa-
vezu komunista, ne mo`e imati bilo kakve reperkusije na radnopravni
status gra|ana SRFJ. S druge strane, ~lanstvo u Savezu komunista ne po-
vla~i za sobom nikakav povla{teni polo`aj niti privilegije.
Kategorija idejno-politi~ke nepodobnosti je u koliziji i s me|una-
rodnopravnim aktima koje je potpisala SFRJ. Rije~ je o Deklaraciji
Ujediwenih nacija o pravima ~ovjeka, aktima o pravima ~ovjeka, zakqu~-
cima Evropske konferencije o bezbjednosti i saradwi, te konkretno,
~lanu 1. Konvencije Me|unarodne organizacije rada br. 111. koja se odno-
si na diskriminaciju u pogledu zapo{qavawa i zanimawa i koju je ured-
bom od 27. decembra 1960. godine ratifikovalo Savezno izvr{no vije}e
SFRJ. Savezni i republi~ki zakoni i drugi propisi, pa tako i ZOVO SR
BiH, koji su i daqe sadr`avali klauzulu idejno-politi~ke, odnosno mo-
ralno-politi~ke podobnosti pretrpjeli su odgovaraju}e izmjene, korek-
cije.
5. U pouci o pravnom lijeku koja je sastavni dio Odluke stoji da
imam “pravo `albe putem Savjeta Fakulteta ili neposredno Republi~-
kom komitetu za obrazovawe, nauku, kulturu i fizi~ku kulturu u roku od
30 dana od dana prijema ove Odluke”. Mada mi je bilo poznato da Komi-
tet nije nadle`an drugostepeni organ koji rje{ava `albe iz domena od-
nosa u udru`enom radu, nego organ koji sprovodi nadzor nad zakonito-
{}u rada i poslovawa, bio sam obavezan da se pridr`avam pouke o prav-
nom lijeku, te sam mu se obratio s `albenim zahtjevom, pretpostavqaju-
}i da }e ga kao nenadle`an organ proslijediti nadle`nom i tako omogu-
}iti wegovo blagovremeno rje{avawe. Od Komiteta sam dobio sqede}i
odgovor: “U vezi Va{eg zahtjeva od 12. 5. 1982. godine obavje{tavamo Vas
sqede}e: Ovaj Komitet nije nadle`an da rje{ava Va{u `albu nego Vam
preporu~ujemo da se nakon iscrpqenih pravnih sredstava na Fakultetu
politi~kih nauka u Sarajevu obratite Osnovnom sudu udru`enog rada
Sarajevo”.
Kada je predsjedavaju}i, zamjenik predsjednika dr Omer Ibrahima-
gi}, nakon glasawa Savjeta o prijedlogu odluke, rekao da mi odmah po do-
no{ewu odluke prestaje pravo na izvo|ewe nastave, da `albeni zahtjev
ne odla`e izvr{ewe, te da je drugostepeni organ nadle`an da odlu~uje o
mojoj eventualnoj `albi Republi~ki komitet za obrazovawe..., interve-
nisao sam i pozvao se na zvani~no tuma~ewe ~lana 110. ZOVO u kome sto-
ji da se u slu~aju utvr|ivawa da nastavnik ne obavqa svoje du`nosti u
skladu s propisima na wega primjewuju op{ti propisi o radnim odnosi-
149
ma. Prema Zakonu o radnim odnosima SR BiH trebalo je da mi se ostavi
mogu}nost da u roku od trideset dana podnesem zahtjev za za{titu prava
kojom bih zahtijevao preispitivawe donijete odluke, a {to bi zadr`alo
weno izvr{ewe. Ibrahimagi} je odgovorio da ovdje nije rije~ o radno-
pravnom nego o upravno-pravnom predmetu, pa se shodno tome primjewuju
odredbe Zakona o upravnom postupku koji, prema wegovom mi{qewu,
omogu}uju da se odluka odmah izvr{i, bez obzira na `albene rokove. S
wegovim obja{wewem se nije slo`ila ni prodekan doc. mr Jasna Juri~i},
te je predlo`ila Savjetu da se neposredno i prethodno zatra`i kompe-
tentno tuma~ewe Komiteta za obrazovawe, nauku, kulturu i fizi~ku kul-
turu. Prof. dr Omer Ibrahimagi}, zloupotrebqavaju}i status predsje-
davaju}eg, nije dozvolio da se Savjet izjasni o prijedlogu doc. mr Jasne Ju-
ri~i}. Rekao je, obra}ajaju}i se meni: “Mi }emo ovako postupiti, a ti se
onda `ali”.
^etrnaestog aprila 1982. mi je uru~ena Odluka, a ve} 15. aprila ni-
sam bio u mogu}nosti da odr`im ~asove redovne nastave, jer su studenti
ranije obavije{teni da im vi{e ne}u predavati predmet Me|unarodni
odnosi, te da se ~asovi do daqweg iz tog predmeta ne}e dr`ati, pa nisu
ni do{li. Skrenuo sam pa`wu dekanu Fakulteta doc. dr Spasoju Pejovi-
}u da je takva odluka nezakonita, te da je Dekanat kao kolegijalni poslo-
vodni organ odgovoran dru{tvenoj zajednici za zakonitost rada (~lan
518. Zakona o udru`enom radu) zatra`io da shodno ovla{}ewima iz ~la-
na 519. ZUR obustavi izvr{ewe Odluke Savjeta o prestanku mojih prava
da u~estvujem u nau~no-nastavnom procesu i o tome obavijesti nadle`ni
organ dru{tveno-politi~ke zajednice. Dekan doc. dr Spasoje Pejovi} mi
je odgovorio da smatra da je Odluka u potpunosti uskla|ena sa Zakonom,
a da se prof. dr Omer Ibrahimagi} prethodno konsultovao u Komitetu
za obrazovawe... i da mu je tamo sugerisano da se postupi upravo tako ka-
ko je postupqeno. Me|utim, pokazalo se da dr Omer Ibrahimagi} takvu
sugestiju nije dobio od Komiteta, te da je svjesno i zlonamjerno obmanuo
i dekana Fakulteta samo zato da bi mene doveo u {to te`u i neprijatni-
ju situaciju, te me sprije~io u ostvarivawu mojih zakonskih prava. Time
je dr Omer Ibrahimagi} po~inio krivi~na djela sankcionisana ~lanom
66. (povreda prava na samoupravqawe), ~lanom 67. (zloupotreba samou-
pravqawa), Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Republike Bosne i Herce-
govine. Ibrahimagi} me je svjesnim kr{ewem propisa i zloupotrebom
polo`aja sprije~io u ostvarivawu mojih zakonom i drugim propisima ga-
rantovanih samoupravnih prava. Pored toga, dr Omer Ibrahimagi} je
zloupotrebom svog polo`aja, kao zamjenik predsjednika Savjeta Fakul-
teta, uticao da Savjet kao organ samoupravqawa donese odluku kojom se
kr{i Ustav, zakon i drugi propisi i samoupravni op{ti akti, pa je usqed
toga takva odluka i donesena.
Zlonamjernim dezinformisawem o mogu}nostima kori{}ewa prav-
nog lijeka onemogu}en sam u ostvarivawu zakonskog prava na drugostepe-
no preispitivawe odluke, pa mi je jedino preostalo da se direktno obra-
tim sudu udru`enog rada i sudskim putem poku{am ostvariti svoja prava
iz radnog odnosa.
150
6. Dvadeset ~etvrtog februara 1982. obratio sam se Savjetu Fakul-
teta sa Zahtjevom za za{titu prava radnika na osnovu ~lana 220, 221, 222.
i 223. Zakona o udru`enom radu, smatraju}i da su moja prava povrije|ena
ve} samom Odlukom Nau~no-nastavnog vije}a o inicirawu pokretawa
postupka na osnovu ~lana 110. Zakona o visokom obrazovawu, s obzirom
na to da je ishod postupka unaprijed prejudiciran, te da nije dat nijedan
argument koji bi ukazivao na konkretne razloge i povode za prijevreme-
no pokretawe tog postupka, i to svega tri mjeseca nakon pravosna`nosti
odluke o mom izboru u zvawe docenta. Uz to sam naveo da se ocjenom o
idejno-politi~koj nepodobnosti za obavqawe nastave flagrantno kr{e
moja ustavna i zakonska prava, isti~u}i da je sama ta kategorija suprot-
na na{em pravno-politi~kom poretku. Savjet je, po Zakonu, bio du`an da
otvori postupak utvr|ivawa da li su prava radnika zaista povrije|ena,
a da u tom smislu prethodno konsultuje Sindikat. Me|utim, Savjet na
sjednici od 25. februara ne samo da je odbio da zatra`i mi{qewe Sin-
dikata, nego je odbacio i samu mogu}nost utvr|ivawa da li su zaista mo-
ja zakonska prava povrije|ena ili nisu. Na licu mjesta je konstatovano
da nisu, jer kako je re~eno, da i daqe nastavqam da izvodim nastavu. Tim
je izvr{ena nova povreda mojih zakonskih prava.
U ~lanu 222. ZUR ka`e se da “radnik ima pravo prisustvovati ras-
pravi o svome zahtjevu i izjasniti se o ~iwenicama zna~ajnim za dono{e-
we odluke”. Na doti~noj sjednici predsjednik Savjeta prof. Drago ^u~-
kovi} nije mi davao rije~ iako sam vi{e puta na tome insistirao. Tek na-
kon intervencije nekoliko ~lanova Savjeta rije~ sam dobio. Me|utim,
nije mi omogu}avano da nesmetano govorim: ^u~kovi} se nervirao, podi-
zao glas, poku{avao da se sa mnom prepire, dok mi je jedan ~lan Savjeta,
Du{an Stani{i}, prijete}im tonom nekoliko puta upadao u rije~, te
~ak prijetio onim ~lanovima Savjeta koji su se zalagali za za{titu mo-
jih prava. To su o~igledna {ikanirawa koja su kod mene u~vrstila uvje-
rewe da sam zaista u toj sredini gra|anin drugog reda na koga se ne odno-
se ustavne slobode i zakonska prava. ^ak su se na sjednicama Vije}a od 24.
februara i 29. marta vodile du`e diskusije oko toga da li }e mi se uop-
{te dozvoliti da govorim. S obzirom na to da sam u izjavi od 24. febru-
ara kritikovao i neke konkretne negativne postupke izvjesnih visokih
politi~kih funkcionera, prof. Drago ^u~kovi}, smatraju}i se pogo|e-
nim, naglo je sko~io sa stolice, uzviknuo da sam po~inio krivi~no djelo
neprijateqske propagande za koje je predvi|ena kazna od dvanaest godi-
na zatvora, i demonstrativno napustio sjednicu. Oba puta je Vije}e gla-
sawem, ve}inom glasova, donosilo odluku da mi se omogu}i u~e{}e u di-
skusiji, bez obzira na to {to sam jo{ bio wegov punopravni ~lan. Revol-
tiran takvim postupkom, na sjednici od 29. marta sam rekao da smatram
da nije obezbje|ena ni elementarna demokratska atmosfera u kojoj bih
mogao govoriti, pa da }u sve {to imam re}i na odgovaraju}im mjestima.
U obavjesti koju mi je poslao dekan Fakulteta povodom odluke Sa-
vjeta o pokretawu postupka u skladu s ~lanom 110. ZOVO, stoji: “U skla-
du s ~lanom 51, stav 2. i ~lanom 52. Statuta Fakulteta du`ni ste odmah
(podv. V.[.) dostaviti navedenoj Komisiji izvje{taj koji treba da sadr-
151
`i sqede}e podatke: nau~noistra`iva~ki rad, nastavno-pedago{ku ak-
tivnost, dru{tveno-politi~ku aktivnost.” Dekan je, dakle, tra`io da iz-
vje{taj odmah podnesem. Me|utim, u ~lanu 51. Statuta se ka`e: “Odluka
Savjeta treba da sadr`i: vrijeme do kada radnik treba da podnese izvje-
{taj i rok do kojeg se treba obaviti ocjewivawe rada”. Odluka Savjeta,
koja mi je uz obavijest dostavqena pod brojem 1–2–288–1/82. ne sadr`i ni
“vrijeme” ni “rok”. I iz tog podatka je o~igledno da se unaprijed zauzeti
stav o mom eliminisawu iz nastave uspje{no poku{avao realizovati po
kratkom postupku, pa i po cijenu bilo kakvog kr{ewa pozitivno-pravnih
propisa, te se to i tako brzopleto ~inilo da se nije bilo u stawu sa~uva-
ti ni privid legalne forme.
Na nekoliko nedostataka, gre{aka i propusta u dotada{wem vo|e-
wu postupka pa`wu Savjetu je skrenuo i Odbor samoupravne radni~ke
kontrole, razmatraju}i moju predstavku. Odbor je svoje mi{qewe dosta-
vio u pisanoj formi, ali ono nije umno`eno i podijeqeno ~lanovima
Savjeta. Podnesak je na sjednici ~itao predsjedavaju}i dr Omer Ibrahi-
magi}, komentari{u}i usput svaku re~enicu, da bi umawio efekat. Na-
kon ~itawa, niti se vodila diskusija, niti se Savjet izja{wavao o pri-
mjedbama Odbora.
U dva navrata sam se obra}ao Osnovnoj organizaciji Saveza sindika-
ta tra`e}i za{titu 24. februara i 5. marta 1982. ali je predsjednik or-
ganizacije Srebrenka Vi|en sprije~ila da OOSS bilo kada bude upozna-
ta sa sadr`ajem predstavki. I to uprkos ~iwenici da sam se Izvr{nom
odboru obratio 8. marta s molbom da se moje predstavke umno`e i blago-
vremeno dostave svim ~lanovima Organizacije, zajedno s materijalima za
narednu sjednicu.
Moja diskusija na sjednici Nau~no-nastavnog vije}a od 24. februara
bila je prili~no obimna, iznosila je 27 kucanih strana. 25. februara
1982. od dekana Fakulteta sam dobio zahtjev sqede}e sadr`ine: “Sa sjed-
nice Nau~no-nastavnog vije}a, odr`ane 24. februara 1982. godine sa~i-
wavamo zapisnik. Stoga nam je potrebna Tvoja diskusija koju si pro~itao
na sjednici ovog Vije}a. Po{to Tvoja diskusija – napisana, mora, mora
biti sastavni dio zapisnika, to je potrebno da je odmah preda{ zapisni-
~aru da bi se mogao kompletirati zapisnik”. Nema nikakvog propisa ko-
ji bi me mogao obavezati da pro~itanu diskusiju predam zapisni~aru. On
je du`an da vodi bele{ke, bilo da je rije~ o pisanim ili usmenim disku-
sijama. Uostalom, ve}ina diskusija s te sjednice uop{te nije autorizova-
na. Pro~itana diskusija ostaje sastavni dio moje vlastite dokumentaci-
je, a zadr`avam pravo da je predam, odnosno ne predam, ve} prema svom
li~nom naho|ewu. U prvo vrijeme sam i bio spreman da diskusiju prilo-
`im, ali kad sam vidio koliko je dekanu stalo da je {to prije ima u ruka-
ma, posumwao sam u wegove dobre namjere i od prilagawa odustao. [to se
ti~e primjedbi pojedinih ~lanova Vije}a da sam svojom diskusijom vrije-
|ao i klevatao, te ~ak po izjavi jednog od wih po~inio krivi~no djelo za
koje, navodno, zakon predvi|a 12 godina zatvora, smatram da je rije~ o ne-
dovoqno kontrolisanim i emotivnim reakcijama, pa su, u skladu s tim,
prosto bili smije{ni wihovi, razumije se, nerealizovani zahtjevi za mo-
152
ju momentalnu suspenziju. U ~lanu 553, stav 3. ZUR stoji: “Radnik koji na
zboru radnika, na sjednici radni~kog savjeta ili u okviru drugih obli-
ka odlu~ivawa, odnosno u obavqawu samoupravne radni~ke kontrole u
organizaciji udru`enog rada dade primjedbu ili prijedlog i iznese mi-
{qewe (podv. V.[.), te zahtijeva dopunske podatke i dopunski izvje{taj
o radu i poslovawu organizacije udru`enog rada i o me|usobnim odnosi-
ma u radu ne mo`e zbog toga biti pozvan na odgovornost niti biti sta-
vqen u nepovoqan polo`aj”. O~igledno je da ve} i sama ~iwenica da je
Vije}e dovedeno, u jednom trenutku, u nedoumicu da li da preduzme ili ne
preduzme odre|ene sankcije prema meni, dokaz je wegove pravne nein-
formisanosti, te pokazuje da su odgovaraju}e slu`be Fakulteta zatajile
u obavqawu svojih du`nosti. Ako su se, pak, neki pojedinci osje}ali
uvrije|enim ili oklevetanim, preostajala im je mogu}nost podno{ewa
privatne tu`be nadle`nom sudu.
Shodno ustavnim i zakonskim obavezama Odbora samoupravne rad-
ni~ke kontrole, zahtijevao sam da taj organ preduzme odgovaraju}e mjere
kako bi se otklonila i sprije~ila takva gruba kr{ewa pozitivnoprav-
nih propisa i mojih prava iz udru`enog rada, te, u skladu sa Zakonom o
udru`enom radu, zatra`i i intervenciju Skup{tine op{tine Centar i
dru{tvenog pravobranioca samoupravqawa. Na`alost, o mom zahtjevu se
odbor nije ni izja{wavao.
Posqedwi od slu~ajeva {ikanirawa i obespravqivawa kojima sam
bio podvrgavan u toku trajawa postupka je neumno`avawe i blagovreme-
no nedostavqawe izvje{taja Komisije ~lanovima Nau~no-nastavnog vi-
je}a. Kad sam na to reagovao i uputio primjedbu predsjedniku Komisije
prof. dr Joci Marjanovi}u, on je odgovorio da se s dekanom sporazumio
da se Izvje{taj ne umno`ava jer, kako je rekao, “ako ga umno`imo, to }e
hodati i desno i lijevo”. Dekan je izvje{taj pro~itao, Vije}e ga jednogla-
sno usvojilo, a na intervenciju nekih ~lanova da bi ipak boqe bilo da je
umno`en, izvje{taj je vrlo brzo fotokopiran i dostavqen svim prisut-
nim, ali nakon wegovog usvajawa.
XI.. O SARAJEVSKOJ KULTURNOJ RAZGLEDNICI
Pro{lo je ve} vi{e od osam mjeseci od onog pisma kojim sam ukazao
na neke prakti~ne reperkusije kritike plagijatorskih postupaka Brane
Miqu{a, objavqenog u “Dugi” novembra 1981, ali su mnogi od tada apo-
strofiranih problema i danas i te kako aktuelni. Da se ponovo sli~nim
povodom oglasim motivisala me je ~iwenica da je u pro{lom broju u tek-
stu Senada Avdi}a pomenuto i moje ime u negativnom kontekstu, a da je i
kona~no, nakon dugotrajnog rada, Komisija FPN ustanovila da je Mi-
qu{ u svojoj magistarskoj radwi prepisao i prisvojio gotovo tri puta
vi{e strana tu|eg teksta nego {to se prvobitno i pretpostavqalo, pa
mu je oduzet magisterij nauka. Nije bezna~ajno navesti da je prethodno na
Komisiju u cjelini i neke wene ~lanove pojedina~no od strane izvjesnih
mo}nika uporno vr{en pritisak da se podnese izvje{taj kojim bi se pri-
krile prave razmjere Miqu{evog plagirawa i sa~uvala mu se akademska
153
titula. Sve je to pro`imano raznovrsnim prijetwama i ucjenama. U sklo-
pu organizovane kampawe prvo su se po~ele ispredati pri~e u ciqu dis-
kvalifikovawa nekih drugih nastavnika Fakulteta po istom osnovu, a
onda se krenulo u javnost. Sarajevski “Svijet” se nikada nije odva`io da
pi{e o Miqu{evom slu~aju, ali je spremno ustupio prostor zlonamjer-
nim konstrukcijama i izmi{qotinama uperenim na intelektualno do-
stojanstvo dr Ine Musafije. Prvobitna namjera je bila da se ubla`i Mi-
qu{eva krivica pod izgovorom da su “i drugi prepisivali”, a kasnije i
da se razvodni postupak utvr|ivawa odgovornosti doc. mr Muzafera
Hayagi}a za postupke o kojim je “Duga” ve} pisala. Neposrednim uvidom
u Musafijinu tezu sam se uvjerio kakvim se ne~asnim metodima slu`io
“Svijetov” ~lankopisac (posebno u konstrukciji oko citirawa Vawe Su-
tli}a) tako da svaki dijalog s wim smatram deplasiranim.
Produbquju}i u pismu “Dugi” svoju podmeta~ku rabotu, Ramo Kolar
zamjera Musafiji i zbog navodnog nepravilnog parafrazirawa (prene-
bregavaju}i da disertacija o Sartru i mo`e jedino biti zasnovana na in-
terpretirawu, izlagawu, komentarisawu i valorizaciji Sartrove mi-
sli), a Joci Marjanovi}u zbog citirawa pau{alno procjewuju}i da ono
obuhvata oko 40% teze. Kad bi bar ove primjedbe bile osnovane i li{e-
ne osvetni~ke mr`we, onda bi se moglo pre}i na teren stru~ne rasprave
i otvoriti diskusija bez uvredqivih tonova i apriorno nipoda{tavaju-
}ih stavova. Tada bi bilo uputno tra`iti dodatno mi{qewe ~lanova
obje komisije pred kojima su disertacije brawene: za Marjanovi}a od dr
Muhameda Filipovi}a, dr Arifa Tanovi}a i dr Besima Ibrahimpa{i-
}a, a za Musafiju od dr Abdulaha Sar~evi}a, dr Vawe Sutli}a i dr Iva-
na Fohta. Ka`em, da Kolareve zamjerke ove posledwe, nisu izre~ene na
krajwe diletantski, primitivan i javne rije~i nedostojan na~in, s pra-
vom bismo od ovih uglednih nau~nika o~ekivali odgovor. Ovako bi svaka
wihova reakcija bila suvi{na. I, dosta o tome.
Senad Avdi} zamjera Mi{ku Kalezi}u zbog “redawa ekscesa, intri-
ga, podmetawa i klevetawa koji su se u posledwih nekoliko mjeseci zbi-
li u glavnom gradu Bosne i Hercegovine” kao da je, maltene, Kalezi}
kriv {to su se oni uop{te “zbili”. Mogao se Avdi} malo upustiti i u
analizu uzroka tih negativnih pojava, a posebno na na~in wihovog inter-
pretirawa u sarajevskom “Svijetu”. Iskqu~ivo, objektivnosti radi. Mo-
gao se upitati za{to, recimo, Oskar Davi~o u svom novopokrenutom ~a-
sopisu “Daqe”, umjesto mahalskog podmetawa, tra~awa i vrije|awa naj-
zna~ajnijih imena na{e kwi`evnosti, malo vi{e pa`we ne posveti
upravo kulturnim zbivawima. Ili, za{to se ne upita pod kakvim je okol-
nostima Davi~o do{ao u Sarajevo, preuzeo dizgine lokalne kulturne po-
litike i ovdje se odmah u`ivio u ulogu velikog inkvizitora koji sumwi-
~i i optu`uje sve koji ne misle poput wega niti su spremni da ga postup-
cima opona{aju. Bez sumwe, ono {to Oskar Davi~o predstavqa u sfera-
ma kwi`evnosti, to je Fuad Muhi} na podru~ju dru{tvene teorije. Ova
dva “vode}a anga`ovana intelektualca” me|usobno se skladno dopuwuju u
svom `danovisti~kom i orijentalnodespotskom atakovawu na sve ono
{to je slobodarsko, humanisti~ko i socijalisti~ko. Zar ikoga jo{ bri-
154
ne {to su mnogi ugledni intelektualci, suo~eni s bespo{tednim priti-
scima i {ikanirawima, morali napustiti Sarajevo s etiketom lokalnih
disidenata i emigranata. Ho}e li se kona~no izvu}i neka pouka iz uzro-
ka koji su iz ovog grada otjerali Me{u Selimovi}a, Vojislava Lubardu,
dr Esada ]imi}a, dr Bo`idara Jak{i}a, Rajka Petrova Noga i mnoge
druge? Ho}e li se neko nad tim zamisliti?
Povremeno se pokazuje da ni Muhi}evim i Davi~ovim nalogodavci-
ma i patronima nije lako, jer ovoj dvojici egzekutora vi{e niko ne vje-
ruje, niko ih ne smatra ozbiqnim. Zato su poku{ali izgraditi novu gar-
nituru “patentiranih likvidatora”: Petra Jovi}a, Nijaza Durakovi}a i
Miroslava Jan~i}a. Poku{aj je neslavno propao jer se pokazalo da goto-
vo u istoj mjeri u kojoj “veteranima” nedostaje osje}awe ~asti, dostojan-
stva i elementarnog po{tewa, “podmladak” nema talenta, znawa ni spo-
sobnosti. “Nek im je vje~ni mrak”, i jednim i drugim.
Pita se Senad Avdi} za{to Kalezi} pi{e o “odre|enom profesoru”
koji je napastvovao studentice, studente poku{ao podvojiti na naciona-
listi~koj osnovi itd. A ne pita se za{to o tome jo{ nije pisao nijedan
sarajevski list, za{to se to poku{ava sakriti od javnosti, mada je rije~
o zaista flagrantnom primjeru kr{ewa osnovnih pedago{kih i op{te-
qudskih normi. Mogao je Avdi} saznati, da se potrudio, kakvim je `esto-
kim i poluoficijalnim pritiscima bila izlo`ena partijska organiza-
cija FPN da postupak protiv doti~nog nastavnika i “komuniste” obu-
stavi. Ispostavilo se da je Muzaferu Hayagi}u vjen~ani kum upravo onaj
odgovorni funkcioner koji je svojevremeno dirigovao protiv mene vo-
|enom hajkom, i da to kumstvo mo`e biti zna~ajnije od ~iwenica i isti-
ne. Koliko uop{te “Kum” dr`i do istine pokazalo se krajem pro{le i
po~etkom ove godine. Koliko, zapravo, se`e wegova mo} treba u najsko-
rije vrijeme da vidimo prema tome da li }e Hayagi} snositi odgovaraju-
}e konsekvence ili ne}e.
Avdi} me podvodi pod isti imeniteq s Miqu{em i Davi~om (na
isti na~in postupa i s Rajkom Petrovim Nogom), vjerovatno zato {to mu
nisu poznati svi detaqi hajke koja jo{ traje, a rezultirala je mojim ukla-
wawem iz nastavnog procesa samo zato {to sam javno ukazao na Miqu{ev
plagijat i postupke pojedinih nosilaca panislamisti~kih tendencija u
BiH. Mo`da Avdi} ne zna da je sastanak Aktiva nastavnika-komunista
FPN, koji je odlu~io o mojoj politi~koj nepodobnosti za rad sa studen-
tima, trajao punih trideset sati (efektivno) i da je zavr{en tek kad su
prisutni oko ~etiri sata izjutra tre}eg dana sastan~ewa poklekli pred
bezuslovnim i kategori~kim zahtjevom “gostiju”, propra}enim otvore-
nim ucjenama i direktnim prijetwama, da pod hitno budem uklowen. Mo-
ji argumenti nikog nisu interesovali. Sa sastanka sam na samom po~et-
ku brutalno izba~en. U kasnijoj, ~isto formalnoj, proceduri udaqavawa
s nastavni~kog radnog mjesta nemilice su kr{eni zakonski propisi i
nikome to nije smetalo.
Svim nastavnicima koji se u po~etku nisu sagla{avali s primjenom
krajwih represivnih mjera prema meni zaprije}eno je da }e i oni biti
stavqeni na tapet. Nazvani su “{e{eqevcima”. Na licu mjesta je isko-
155
vana nova negativna politi~ka etiketa. Moje kolege su bile suo~ene i s
prijetwom obustave upisa novih studenata (ukidawa fakulteta), od ~ega
se odustalo tek kad je zahtjevima hajka~a udovoqeno. Treba li uop{te bo-
qi dokaz o nejednakom tretmanu pojedinih qudi. Za istinu kazna – za po-
dlost nagrada.
Svi|alo se to Avdi}u ili ne svi|alo, sve ovo predstavqa sastavni
dio dana{we sarajevske kulturne razglednice. Sla`em se da izgled “raz-
glednice” treba promijeniti, ali da bismo to u~inili nije dovoqno za-
`muriti i zabiti glavu u pijesak. Kona~no stvari treba odgovorno, sa-
vjesno i principijelno sagledati i probleme na komunisti~ki na~in
razrije{iti.
“Duga”, avgust 1982.
XII.. “U CARA TRAJANA KOZJE U[I”
U broju 24. Tjednika “Danas” objavqen je tekst dr Fuada Muhi}a
“Osumwi~eni za ajatola{tvo” u kome sam ponovo od strane ovog autora
podvrgnut neargumentovanim napadima i klevetama. Bez obzira {to mi
ime nije eksplicite pomenuto jasno je na koga se odnosi izraz “mladi sa-
rajevski intelektualac” u datom kontekstu, s obzirom da me je Muhi} i
svojim ranijim tekstovima tako oslovqavao. Pozivaju}i se na odredbe
odgovaraju}eg zakona o {tampi, molim vas da se ovo moje reagovawe pu-
blikuje u prvom narednom broju za koji pristigne, bez ikakvih skra}iva-
wa, kao demanti neistinitih informacija kojim operi{e pomenuti
autor. Da bi obavezali redakciju na objavqivawe odgovora, propisi ne
tra`e da u inkriminisanom tekstu ime o{te}enog i oklevetanog bude na-
vedeno – dovoqno je da je objektivnom i upu}enom posmatra~u prepozna-
tqivo o kome je rije~. Strogo sam vodio ra~una da odgovor obimom ne
prevazilazi prethodni napis. Zato }u samo direktno, ~iwenicama, pobi-
jati neke kqu~ne Muhi}eve teze, ostavqaju}i {iru eksplikaciju za prvu
narednu priliku.
Panislamisti~ke tendencije u na{oj zemqi (za razliku od primjera
Libije i Irana kojima nam Muhi} poku{ava baciti pra{inu u o~i) se
primarno izra`avaju kroz insistirawe muslimanskog nacionalizma na
srodnosti ili identi~nosti izvornog ”bosanskog duha” i arabqan-
sko–tursko–persijske kulture, pretvarawu ove kulture u uzor i podlogu
revalorizacije sveukupnog kulturnog naslije|a na bosanskim prostori-
ma, uz svjesno prenebregavawe ili ~ak falsifikovawe istorijskih ~iwe-
nica. Tipi~an primjer za potvrdu ove teze je nedavno zalagawe jednog od
“vode}ih pera” sarajevskog “Svijeta” Envera Dizdara za podizawe spome-
nika Evliji ^elebiji, o ~emu je onako inspirativno pisao Vuk Dra{ko-
vi}, a {to Muhi} pre}utkuje. Glavni ciq muslimanskog nacionalizma je
postizawe dominantne uloge u Bosni i Hercegovini koja bi, po wima, tre-
balo da bude primarno muslimanska dr`avna zajednica ({to bi olak{alo
pribli`avawe danas vode}im svjetskim panislamisti~kim centrima), jer
su u woj muslimani “izvorno stanovni{tvo”, “starinci”, “Bo{waci”, a
Srbi i Hrvati samo suvi{ni do{qaci ~iji su pisci ve}u {tetu Bosni na-
156
nosili nego sve osvaja~ke vojske u zadwih nekoliko vijekova. Ovo su tvrd-
we Muhameda Filipovi}a iz ~lanka “Bosanski duh u kwi`evnosti – {ta
je to?” (“@ivot” br. 3/1967.). Uz ovo, kao desert navodim ponovo ~iweni-
cu da je dr Nijaz Durakovi}, sada{wi glavni i odgovorni urednik vode-
}eg bosanskohercegova~kog partijskog teorijskog ~asopisa “Opredeqe-
wa” svojevremeno bio agilni saradnik islamskog vjerskog lista “Prepo-
rod”, {to nije nimalo uobi~ajeno u na{oj dru{tvenoj praksi, ali mo`e
biti veoma indikativno. Uostalom, da malo boqe prou~i i javnosti pred-
stavi izdava~ku produkciju u SR BiH zadwih petnaestak godina, Muhi}
ne bi mogao onako smjelo tvrditi da su se u ovoj republici susretali sa-
mo “sporadi~ni poku{aji da se idejama panislamizma pribavi makar pri-
kriveni legitimitet”, te da talas panislamizma “nije mogao a da peri-
ferno ne zapqusne i na{e dru{tvo i da na|e odziva kod pojedinaca ili
grupica istomi{qenika u okviru vjerskih organizacija”.
Jo{ nisam ~uo ni pro~itao da je neko rekao za Savez komunista BiH
da je panislamski, {to Muhi} imputira svojim oponentima. Me|utim,
neosporno je da pojedini ~lanovi Saveza komunista (i grupice) {uruju s
panislamizmom, podr`avaju wegove te`we vi{e ili mawe prikriveno, a
pri tome u`ivaju mo}nu podr{ku izvjesnih visokih funkcionera. Optu-
`ivawe pojedinih rukovodilaca zbog pru`awa za{tite panislamistima
ne mo`e se objektivno tuma~iti kao optu`ivawe Partije u cjelini. Sva-
ku, ma koliko opravdanu kritiku, wima upu}enu, Muhi} i istomi{qeni-
ci glatko kvalifikuju kao podriva~ki napad na SR BiH, wihove organe
i institucije, po principu “Republika i Partija – to smo mi!” Najboqi
dokaz za ovo i ujedno ilustracija stvarne mo}i zastupnika i za{titnika
nosilaca panislamizma je podatak da sam iskqu~ivo zbog kritikovawa
konkretnih postupaka dr Atifa Purivatre, dr Hasana Su{i}a i dr Mu-
hameda Filipovi}a (nijedan od wih mi nikada nije javno odgovorio na
kritiku, a Muhi} se ne pita za{to je izostao wihov odgovor), te Brane
Miqu{a, po hitnom postupku iskqu~en iz Saveza komunista Jugoslavije
i udaqen s nastavni~kog radnog mjesta kao idejno-politi~ki nepodoban.
S druge strane, kad se ve} ne mo`e potpuno pore}i postojawe panislami-
sti~kih tendencija, onda ih je najboqe locirati u okvire vjerskih orga-
nizacija jer se zna da je vjersku organizaciju najlak{e kritikovati sa
svje{}u da kritika po wu ne mo`e imati nikakve negativne posqedice.
Me|utim, kritici postupaka qudi van Islamske vjerske zajednice, nosi-
laca odgovornih dru{tvenih funkcija, ne treba poimeni~no pribjegava-
ti ili je uputno, kad se ve} mora u wu upu{tati, {to bla`e dozirati ka-
ko ne bi dovodila do ostavki i drugih politi~kih reperkusija.
Takvom sporadi~nom kritikom se priprema i eventualna odstupnica
“zlu ne trebalo”. U tom smislu Muhi} tvrdi: “Na pojave muslimanskog na-
cionalizma i prodor ideja panislamizma u SR BiH spontano su u toku
1979. reagirali upravo intelektualci Muslimani”, pa zatim navodi neko-
liko imena ne izostavqaju}i, razumije se, ni svoje. A upravo je rije~ o naj-
izrazitijim za{titnicima nacionalista i panislamista (jedini ~asni
izuzetak od pobrojenih predstavqa Dervi{ Su{i} s kwigom “Parergon”).
Razmotrimo detaqnije kako te stvari uistinu stoje. Povodom `estokih
157
nacionalisti~ko-klerikalisti~kih napada na feqtonisti~ki objavqene
izvode iz “Parergona” Muhi} je pisao pogovor (prvobitno zami{qen kao
predgovor) na ovu kwigu D. Su{i}a, koji je, tako|e, prvo u nastavcima ob-
javqen u “Oslobo|ewu” krajem 1979. godine. Muhi}, upravo da bi predupri-
jedio eventualnu ne~iju drugu kriti~ku reakciju u periodu krajwe revol-
tiranosti javnog mnijewa, o{tro kritikuje pona{awe i stavove foruma
Islamske vjerske zajednice, wenog lista “Preporod”, te poznatog “istori-
~ara” zagri`eno islamskog opredjeqewa dr Muhameda Hayijahi}a. U toj
“beskompromisnoj” kritici na ta~no dvadeset mjesta se izri~ito pomiwu
Islamska zajednica i “Preporod”. Me|utim, kad je poslije pola godine
iza{la D. Su{i}eva kwiga a polemi~ke strasti se sti{ale, Fuad Muhi}
je iz svog pogovora pa`qivo odstranio sve ono {to se neposredno odnosi-
lo na Islamsku vjersku zajednicu i weno glasilo, a ime im sada vi{e ni-
gdje ne navodi tako da je kriti~ki ton preba~en sasvim na nivo apstrakt-
nog. Dakle, u vrijeme kad se nije moglo bez reagovawa na javno izlo`ena re-
akcionarna shvatawa Ilmije, Muhi} ih kritikuje (boqe on koji “zna” do-
zirati nego neko drugi), da bi samo ne{to kasnije od iste kritike glatko
odustao. Navodim kao svojevrsni paradoks da su Muhi}eve ocjene panisla-
misti~kih tendencija iz 1979. neuporedivo o{trije od mojih u ~lanku ko-
ji je objavila “Kwi`evna re~”. Razlika je u tome {to Muhi} koliko god
mo`e izbjegava da pomene imena “anga`ovanih intelektualaca”, posebno
Muhameda Filipovi}a, a ja to ~inim. Zato wegova kritika, bez obzira na
prividnu o{trinu, predstavqa publicisti~ki esej po uobi~ajenom poli-
tikantskom {ablonu, na koji se mo`e ali i ne mora obratiti pa`wa. Tek
kad se otvoreno iznesu imena i konkretni argumenti, dolaze do izra`aja
sve veze i sprege izme|u panislamista i wihovih oficijelnih za{titni-
ka. Da bi iskonstruisao bilo kakav argumenat za napad protiv mene, Mu-
hi} je jednostavno prebrojao imena qudi muslimanske nacionalnosti koja
sam naveo u svojim tekstovima, utvrdio da ih ima osam i “iz ~ista mira”
me optu`io za “grub nacionalisti~ki ispad protiv osam anga`ovanih in-
telektualaca Muslimana”. To je bio samo po~etak prave lavine sli~nih i,
da nije rigoroznih posqedica, upravo smije{nih optu`bi i podmetawa.
Vidje}emo kakve }e razmjere oni tek poprimiti.
Vjerovali ili ne, Muhi} 1. novembra 1979. o islamizmu pi{e i sli-
jede}e (navodim samo neke dijelove teksta koje je Muhi} kasnije izbacio):
“Te{ko}e s nekim wegovim ideolo{kim zagovornicima kod nas, me|u-
tim, po~iwu tamo gdje se wihova ekstaza “revolucionarnim islamstvom”
nastoji prenijeti i u historijski kontekst socijalisti~kog samoupra-
vqawa u kome onda poprima karikaturalni ideolo{ki oblik i izaziva
opravdan kriti~ki odnos. Ovakvih “ideolo{kih uvoznika” bilo je, da-
kle, u posqedwe vrijeme poprili~no (mada ni izbliza u onom broju koji
bi mogao da dovede u pitawe opstanak socijalisti~kog samoupravqawa)
pa ne vidimo poseban razlog za{to bi ideolozi “revolucionarnog
islamstva” imali privilegirani tretman ili (u pretpostavqenom uvo-
zni{tvu ideja), klauzulu najvi{eg povla{tewa ili preferencijalnih
ideolo{kih carina”. On tada isti~e i da se “ne mo`emo oteti ~u|ewu
{to su ovakve (u su{tini) homeinijevske ideje, pod ajatolahskim yube-
158
tom ponekog doma}eg panislamiste ili pod obli~jem lai~ko-k katedar-
skog misionarstva (podv. V.[.), nastupile sa izan|alom frazeologijom
i patetikom o “ugro`enom muslimanstvu” u Bosni i Hercegovini kada ih
je do~ekala obrazlo`ena marksisti~ka kritika”. Ipak, da bi za svaki
slu~aj ve} u to vrijeme ostavio otvorena vrata za reterirawe, Muhi} ka-
`e da se ne mo`e “pore}i da danas uporedo nastupaju ideje marksisti~-
kog, islamskog i nekih varijanti kr{}anskog socijalizma”, ~emu kao
krunski dokaz slu`i slijede}a teza: “uostalom, islamski socijalizam je
i ustavno normiran kao stvarnost pojedinih dr`ava {to bi bio jo{ je-
dan dokaz vi{e za nesuvislost wegovog poricawa”. Sve je ovo i jo{ mno-
go drugog Fuad Muhi} nakon samo pola godine odstranio iz svoga teksta,
pokazuju}i na taj na~in vlastiti “pehlivanski mentalitet”, {to ina~e
tako ~esto drugima pripisuje. Pokazuje Muhi} da je spreman da podjedna-
ko zdu{no zastupa bilo koje ideje i stavove, samo ako mu to wegovi {e-
fovi nalo`e ili se u jednom trenutku poka`e oportunim i unosnim. Ni-
malo se ne sekira {to su ti stavovi ~esto i dijametralno suprotni. I
svaki drugi od najzagri`enijih nosilaca panislamskih tendencija u na-
{im uslovima danas je spreman da verbalno najo{trije napada i osu|uje
panislamizam, ali bez pomiwawa konkretnih imena i postupaka. Kad te
ideolo{ke i politi~ke tendencije do|u u krizu, kad dru{tvena javnost
poka`e da ih vi{e ne}e tolerisati, wihovi se akteri pritaje i ~ekaju
pogodniju priliku za nastavak djelovawa.
Da li se zaista 1979. godine dr Arif Tanovi} obra~unavao s panisla-
mizmom, kako tvrdi Muhi}? Nakon brojnih kriti~kih reakcija na pani-
slamisti~ki intonirano saop{tewe Muhameda Filipovi}a na Me|una-
rodnom seminaru u Cavtatu, Tanovi} za “Odjek” (br. 21/979.) pi{e tekst
“Neslagawe ili razila`ewe” u kome, istina, tako|e kriti~ki analizira
sadr`aj Filipovi}evog saop{tewa, ali istovremeno i nastoji ubla`iti
o{tricu ve} ispoqenih javnih reagovawa mnogih nau~nika, publicista i
novinara {irom Jugoslavije, poku{avaju}i sve predstaviti kao slu~ajni
incident koji “odudara od svega {to je Muhamed Filipovi} napisao po-
sqedwih desetak godina”. Iz tih razloga je, navodno, Tanovi} “Osjetio
potrebu” da ka`e “javno svoje rije~i neslagawa, u `eqi da to ne bude i na-
{e idejno i teorijsko razila`ewe”. U datom trenutku ovo je bio, u stva-
ri, najprikladniji na~in da se Filipovi} za{titi i po{tedi od daqe
kritike, da se ~itav slu~aj za {to kra}e vrijeme gurne pod veo zaborava.
Bez obzira {to se dr Muhamed Filipovi} u zadwih petnaestak godina,
kao “teorijski” utemeqiva~ “bosanskog duha”, proslavio s vi{e naciona-
listi~kih i panislamisti~kih ekscesa, i daqe je redovni profesor Uni-
verziteta, akademik, nosilac odgovornih javnih funkcija, urednik “En-
ciklopedije Jugoslavije” (redakcije za BiH), u~esnik gotovo svih nau~-
nih i politi~kih skupova u SR BiH itd. ^ak je i autor panegiri~kog po-
govora za kwigu jednog vrlo visokog politi~kog funkcionera, {to mu ni-
je nimalo smetalo da pi{e predgovore za pjesmarice s religioznom sadr-
`inom u izdawu Islamske vjerske zajednice. A mene su anatemisali i po-
liti~ki likvidirali, podvrgli me organizovanom progawawu zato {to
sam kritikovao i Filipovi}eve panislamisti~ke aspiracije.
159
 Slika bi se jo{ mogla upotpuniti primjerima nekriti~kog veli~a-
wa pojedinih minornih muslimanskih pisaca koji su nedostatak vlasti-
tog talenta obilno “nadokna|ivali” potpirivawem {ovinisti~kih
strasti, {to moderni interpretatori (i istomi{qenici) smiono nazi-
vaju “patriotskim osje}awima”. ^ak se slavi i kwi`evno djelo najve}ih
ratnih zlo~inaca kao {to su, na primjer, Fehim Spaho, Ademaga Me{i},
Mehmed Hanyi}, Hakija Hayi}, (u prvobitnoj verziji su bila navedena i
imena Mustafe Grab~anovi}a i Hamida Dizdara, {to je posle bilo pred-
met sudskog procesa po privatnoj tu`bi. Sud je odbacio tu`bu M. Grab-
~anovi}a staju}i na stanovi{te da sam imao opravdanih razloga da ga na-
zovem ratnim zlo~incem, imaju}i u vidu wegovu pjesmu “Drina”), a to ~i-
ni (kamo sre}e da je izuzetak) “ugledni” profesor sarajevskog Filozof-
skog fakulteta dr Muhsin Rizvi}. I sam Rizvi} je u toku rata intenziv-
no sara|ivao u usta{kim listovima i ~asopisima, pripadao “mladomu-
slimanima”, da bi mu kwiga u izdawu “Svjetlosti”, u kojoj upravo falsi-
fikuje istorijske ~iwenice, pro{le godine bila nagra|ena. O ovome ne
samo da se u Sarajevu ne mo`e otvoreno raspravqati, nego ~ak svakom
onom ko se drzne da ijednu kriti~ku rije~ progovori prijeti momental-
na i nemilosrdna sankcija, ugro`avawe li~ne egzistencije.
“Danas”, avgust 1982.
XIII.. O JEDNOJ MODERNOJ VERZIJI
“ZLO^INA” I KAZNE
Dana 8. oktobra 1982. na Op{tinskom sudu 2. u Sarajevu odr`ano mi je
su|ewe po privatnoj tu`bi Murisa, Adile, Malika i Azre Dizdar, koje je
zastupao Avdo Tataragi}, advokat iz Sarajeva. Tu`ioci su se u svom za-
htjevu pozivali na ~lan 80. stav 2. i ~lan 81. stav 2. Krivi~nog zakona SR
BiH i tra`ili izricawe najstro`e kazne koja je Zakonom za odnosna dje-
la predvi|ena. Moj branilac Zdravko Radovi}, advokat iz Sarajeva, i ja
predlo`ili smo Sudu da me oslobodi optu`be koju su podnijeli privatni
tu`ioci zbog navodne klevete i uvrede wihovog supruga i oca Hamida Di-
zdara, jer se za djelo za koje sam optu`en, usqed sticaja zakonom predvi|e-
nih okolnosti, shodno ~lanu 84 KZ ne izri~e nikakva kazna. Sud me je
ipak proglasio krivim i izrekao nov~anu kaznu u iznosu 5.000 dinara.
Ubije|en sam da za takvu presudu nije bilo nikakvog pravnog osnova, pa mi
preostaje da podnesem `albu drugostepenoj instanci. S obzirom da presu-
da jo{ nije pravosna`na, ovdje se ne}u upu{tati u weno neposredno ana-
lizirawe niti komentarisawe kompletnog sudskog postupka. Nadam se da
}u za to u sredstvima javnog informisawa imati prilike po pravosna-
`nosti i kona~nom ishodu. Ovdje mi je iskqu~iva namjera da detaqnijim
izlagawem argumenata koje sam i na Sudu obradio u svom ekspozeu, odgovo-
rim na neke javne otpu`be, klevete, uvrede i manipulacije kojima sam iz-
lo`en u glasilima “Oslobo|ewe”, “Svijet”, “As” i “Danas”, te kroz neko-
liko emisija Radija i Televizije Sarajevo, smatraju}i da su motivi wiho-
vih autora krajwe ne~asni i rezultat te`we da se kona~no zaobi|e i za-
mjeni predmet polemike koju vodim u proteklih godinu dana.
160
Neosporno je da sam u svom tekstu “U cara Trajana kozje u{i”, obja-
vqenom u nedeqniku “Danas” br. 26 od 17. avgusta 1982, me|u ratne zlo-
~ince ~ije kwi`evno djelo nekriti~ki veli~a dr Muhsin Rizvi} uvr-
stio i ime Hamida Dizdara. Me|utim, to sam u~inio u ozbiqnoj javnoj i
pisanoj kritici obavqaju}i vlastiti nau~no-publicisti~ki poziv i an-
ga`ovanu dru{tvenu djelatnost u legalnom glasilu, a pri tom sam kroz
polemiku branio li~na prava i {titio opravdane sopstvene i op{te-
dru{tvene interese, za koje sam smatrao da su ugro`eni tekstom autora
s kojim sam polemisao. O{trica kritike je bila uperena na postupak dr
Muhsina Rizvi}a, prema wegovoj kwizi, izdava~u i ~iwenici da je jedno
djelo sumwive vrijednosti nagra|eno visokim dru{tvenim priznawem.
Ime Hamida Dizdara je upotrebqeno u funkciji jednog od dokaza za
prethodnu kriti~ku tvrdwu, pa se pokazalo da je wegovim ukqu~ivawem
naru{ena validnost i uvjerqivost cjelokupne argumentacije izlo`ene
u tekstu, {to je i meni kao autoru nanijelo znatnu {tetu i izazvalo kraj-
we neprijatne javne posqedice. Iz na~ina izlagawa i drugih okolnosti
o~igledno proizlazi da ime Hamida Dizdara nisam pomenuo u namjeri
wegovog omalova`avawa. Dakle, mala fides ne postoji. Niti sam poznavao
Hamida Dizdara niti bilo kog ~lana wegove porodice, pa je iskqu~ena
svaka mogu}nost da sam s umi{qajem namjeravao da im nanesem moralnu
{tetu. Do{av{i do brojnih i izvornih podataka o wegovoj intenzivnoj
saradwi s usta{kim fa{isti~kim re`imom imao sam osnovanog razlo-
ga da povjerujem da je zaista rije~ o ratnom zlo~incu, a po ~lanu 84. stav
2. Krivi~nog zakona “ne}e se kazniti ko za drugog iznosi ili pronosi da
je u~inio krivi~no djelo za koje se goni po slu`benoj du`nosti iako ne
postoji pravosna`na presuda ako doka`e da je imao osnovanog razloga da
povjeruje u istinitost onog {to je iznosio ili pronosio”.
Mada su sve tvrdwe i iskazi o eventualnom Dizdarevom patriotskom
djelovawu i pona{awu u toku rata jo{ dosta magloviti i obavijeni ve-
lom misterija, ~im se pojavio i tra~ak sumwe u istinitost ovog mog kon-
kretnog navoda (sasvim slu~ajno mi je na to 25. avgusta na ulici skrenuo
pa`wu jedan prijateq, ina~e ugledni nau~nik), odmah sam, prije bilo ka-
kve javne reakcije, uputio ispravku s izviwewem listovima “Politika”,
“Danas” i “Nin”. Prije svega, bio sam potresen tragi~nom sudbinom Di-
zdareve majke i sestre uo~i samog oslobo|ewa Sarajeva u aprilu 1945. i
smatrao da je ~asnije i po{tenije da se {to prije izvinim zbog neugodne
gre{ke, prenebregavaju}i i potrebu da se pouzdanije uvjerim u li~nu sa-
radwu Hamida Dizdara s ilegalnim pokretom. Naknadno sam ustanovio
da je nemogu}e do}i do izvornih dokaza te saradwe, pa ~itaocu ne preo-
staje ni{ta drugo nego da vjeruje pojedinim biografima, onima koji jed-
nom re~enicom tako ne{to tvrde, a da zanemari simptomati~ne iskaze
autora koji izbjegavaju da ijednom rije~ju pomenu Dizdarevu aktivnost u
toku rata. ^ak i u ediciji “Sarajevo u revoluciji” samo se na jednom mje-
stu, u ~etvrtom tomu kojim se detaqno obra|uje posqedwa ratna godina,
u indirektnom kontekstu pojavquje Dizdarevo ime, i to u prilogu Ibra-
hima Filipovi}a “Prikupqawe oru`ja i narodne pomo}i kao i pomaga-
161
we porodica boraca i `rtava fa{izma”, gdje se ka`e da je jedno od skla-
di{ta bilo “i u Ulici Konstantina Jevti}a, u stanu Hamida Dizdara”.
To je sve. Ni naknadno nisam uspio, mada sam se svojski trudio, prona}i
dokaze koji bi svjedo~ili o istinitosti tvrdwe iz Leksikona pisaca gde
stoji: “Zbog ilegalnog rada uhap{en od usta{kog prekog suda; posle we-
govog bekstva iz Sarajeva usta{e mu odvele majku i sestru u Jasenovac i
ubili ih”. Kako su autori leksikonskih odrednica o Dizdaru do{li do
tih podataka kad su u toku rata kilometrima bili udaqeni od wegovog
prebivali{ta? Advokat tu`ilaca je tvrdio a Sud prihvatio da sam kao
nau~nik u toku pisawa inkriminisanog teksta bio du`an da konsultujem
upravo ove dvije kwige u kojima stoji da je Dizdar bio saradnik NOP-a i
da takvo nekonsultovawe dokazuje moj umi{qaj. Zar su ti leksikoni iz-
vorni istorijski dokumenti? Gdje su dokazi na koje bi se oni mogli po-
zvati? Ako zaista takvi dokazi i dokumentacija postoje, za{to se ne pu-
blikuju? Kako sam uop{te mogao znati za postojawe izjave Safeta Yino-
vi}a iz 1953. godine, date Savezu boraca o radu Hamida Dizdara u toku ra-
ta, na koju se tu`ioci pozivaju, a ~iju sam sadr`inu tek na sudu upoznao.
Izjava nije ni datirana, niti je nazna~eno u koje je svrhe data. Kao publi-
cistu prevashodno me interesuju javni, objavqeni, svima dostupni spisi,
a u wima nigdje ne stoji da je Dizdar, kako se to u tu`bi tvrdi, ispoqio
“svoje totalno opredeqewe za NOP i do kraja nesebi~no radio”. Yino-
vi} svjedo~i da je Dizdar od 1943. godine sara|ivao sa NOP-om, a pri tom
napomiwe da je od nekih (neidentifikovanih) drugova “~uo” da je Dizdar
i ranije sara|ivao s Pokretom, da je u decembru 1942. godine bio uhap{en
i poslije nekoliko mjeseci oslobo|en od strane usta{kog prijekog suda
usqed nedostataka dokaza. Za ovu tvrdwu ni Yinovi} nema argumenata,
niti sam je ja na bilo koji na~in mogao provjeriti. Ako su svi podaci iz
Yinovi}eve izjave ta~ni, onda je veoma ~udno da je prikaz Dizdareve ulo-
ge u Pokretu onako zanemaren u kwigama “Sarajevo u revoluciji”. U
istom leksikonu pisaca, na koji se tu`ioci pozivaju, na slijede}oj stra-
ni, tamo gdje se govori o Maku Dizdaru, ka`e se i slijede}e: “Za vreme ra-
ta prvo je po{tanski slu`benik, potom na ilegalnom radu”. Ovaj podatak
je i sasvim nedavno u na{oj kwi`evnoj periodici i {tampi opovrgavan
kao apsolutno neistinit jer je poznato da je do kraja rata, kako autori
kriti~kih tekstova navode, Mak Dizdar sara|ivao s usta{ama i da nika-
kve veze s Pokretom nije imao, {to, razumije se, ne umawuje zna~aj wego-
vog kwi`evnog djela. Time se samo mogla poja~ati sumwa da je na sli~an
na~in postupqeno i u Hamidovom slu~aju. Sumwa je ipak samo sumwa i
ona me nije sprije~ila da ispravim navod u ~iju istinitost nisam bio
potpuno siguran. Da sam samo znao za podatak o tragi~noj sudbini pri-
padnika wegove porodice, Dizdarevo ime nikako u svom tekstu ne bih po-
miwao, a ionako sam dovoqan broj imena ve} bio naveo kao dokaz tvrdwi
da dr Rizvi} poku{ava posredno rehabilitovati i neke ratne zlo~ince
veli~aju}i wihovo kwi`evno djelo a pre}utkuju}i ratnu djelatnost.
Ina~e sam se u svim svojim dosada{wim tekstovima pozivao na apsolut-
no dokazane i provjerene argumente, pa je mojim oponentima iskqu~ivo
preostajalo da mi odgovaraju izrazima nemo}nog bijesa, uvredama i psov-
162
kama. Ovdje zaista nisam imao nikakve potrebe da svojoj argumentaciji
dodajem i jedan neta~an podatak. Dakle, Dizdarevo ime sam naveo iz eks-
kulpiraju}eg nehata.
^im se prva uslovna gre{ka pojavila u jednom od mojih tekstova i ja
je javno priznao, pojedini ~lankopisci je naknadno poku{avaju zloupo-
trijebiti i wome dezavuisati i sve ostale argumente s kojim sam u svim
do sada vo|enim polemikama istupao. Wihovi postupci svjedo~e o nedo-
statku elementarnog gra|anskog ukusa i ne~asnim metodama kojim se slu-
`e. U neobuzdanoj stihiji pojavquju se bez ijednog dokaza i tvrdwe da je
Hamid Dizdar ilegalno sara|ivao s Narodnooslobodila~kim pokretom
jo{ od 1941. godine, a Adem Suqagi} ga u “Svijetu” br. 1267 od 13. septem-
bra 1982. naziva i “revolucionarom”. To je svojevrsno svjedo~anstvo jed-
nog mentaliteta i spremnosti da se doga|aji iz bli`e i daqe pro{losti
oblikuju i prilago|avaju dnevnopoliti~kim potrebama raznih intere-
snih grupa. Kad se ve} nije moglo odgovoriti na kritiku Rizvi}eve kwi-
ge, Izdava~ka ku}a “Svjetlost”, u formi vlastitog reagovawa, rekao bih
i inata, nastoji po ubrzanom postupku, mimo ranije usvojenog plana, ob-
javiti zbirku pjesama Hamida Dizdara. Dizdarevo ime se zloupotrebqa-
va da bi se rehabilitovali i qudi koji nikakvu rehabilitaciju ne zaslu-
`uju. Prvo Branko Tomi} i Ivica Mi{i} kroz napise objavqene u
“Oslobo|ewu” poku{avaju Mustafu Grab~anovi}a prikazati simpatize-
rom, pa saradnikom NOP-a od 1943, a dr Muhamed Filipovi} potom istu-
pa i s tvrdwom da Mehmed Hanyi}, predsjednik Skup{tine panislamske
“El Hidaje”, nije bio ratni zlo~inac. Nije mu uop{te va`no {ta je taj
~ovjek radio u toku rata, nije mu va`no {to je “El Hidaja” inicirala
formirawe SS-Hanyar divizije, va`no je da Hanyi} formalno od nad-
le`nog organa nije progla{avan zlo~incem.
Sama kvalifikacija “najve}i ratni zlo~inac” formalno-juristi~-
ki gledano nije na odgovaraju}i na~in u mom tekstu upotrebqena, ali je
u wenom striktno pravnom zna~ewu nisam ni koristio. U mom tekstu taj
izraz ima metafori~ko zna~ewe jer ratnim zlo~incima u {irem smislu
smatram sve izdajnike na{ih naroda koji su se priklonili neprijatequ
i dobrovoqno stupili u wegovu slu`bu, a imam u vidu da Krivi~ni zakon
SFRJ, mada tretira samo pojedine specifi~ne oblike ratnih zlo~ina
(prevashodno genocid), ~lanom 120. zabrawuje i politi~ku i ekonomsku
saradwu s neprijateqem za vrijeme rata, a za djelo predaje neprijatequ
vojnim licima predvi|a ~ak i smrtnu kaznu. I materijalnopravno gleda-
ju}i, saradwa s neprijateqem je zlo~in, onaj ko sara|uje je zlo~inac, a
ako sara|uje u toku rata onda je ratni zlo~inac. Zna~ewe u kom sam upo-
trijebio termin “najve}i ratni zlo~inac” blisko je shvatawima na{e
sudske prakse u toku i neposredno poslije rata. Primjera radi, pozivam
se na Saop{tewe vojnog suda Prvog korpusa NOVJ o su|ewu ratnim zlo-
~incima u Beogradu, objavqeno u “Politici” br. 11828 od 27. novembra
1944. godine, u kome se ka`e: “U toku bitke za Beograd i posle oslobo|e-
wa Beograda u ruke Narodnooslobodila~ke vojske pali su mnogi izdajni-
ci i neprijateqi naroda, koji su pod okupacijom radili za fa{isti~ke
osvaja~e i izvr{ili za wihov ra~un veliki broj zlo~ina... Presudom
163
Vojnog suda Prvog korpusa osu|ena su na smrt lica ~ija se imena navode.
Smrtna presuda izre~ena im je kao narodnim neprijateqima i ratnim
zlo~incima u smislu ~l. 13, 14 i 10 Uredbe Vrhovnog {taba o vojnim su-
dovima”. Me|u op{tim razlozima presude navode se i slijede}i: “[to su
zborovima, {tampom, radiom, predstavama, karikaturama i drugim sred-
stvima podupirali okupatorsko-fa{isti~ku tiraniju i izrugivali voj-
ni~ke i moralne napore slobodoqubivih naroda”. Od ukupno sto pet osu-
|enih i streqanih lica, petnaestak je progla{eno neprijateqskim agen-
tima i ka`weno zbog iskqu~ive kolaboracije na kulturno-informativ-
nom planu. Za jednog se u obrazlo`ewu ka`e da je “saradnik ’Novog vre-
mena’, u svojim ~lancima zastupao okupatora i izdajnika Nedi}a i {irio
la`i i klevete protiv Narodnooslobodila~kog pokreta”. Drugi je bio
“spiker beogradske radio stanice kojom su upravqali Nemci”, a tre}i
“tehni~ki direktor ’Novog vremena”. ^etvrti je streqan kao agent Ge-
stapoa jer se “istakao u {irewu la`i i kleveta protiv Narodnooslobo-
dila~kog pokreta”. Peti je bio “novinar, izdava~ i urednik ’Balkana’,
nema~ki i Nedi}ev pla}enik. U svojim ~lancima pod okupacijom o{tro
i bestidno je napadao Englesku, Sovjetski Savez, Ameriku i Narodnoo-
slobodila~ki pokret. Naro~ito se istakao izno{ewem la`nih kleveta
o Narodnooslobodila~kom pokretu”. [esti je tako|e bio “novinar iz
Beograda. Kao saradnik ’Novog vremena’ ure|ivao spoqnopoliti~ku ru-
briku. Po uputstvima Nemaca pisao slavopojke nema~koj vojsci i fa{i-
zmu, isticao nema~ke uspehe, obmawivao javnost la`ima o slabosti i ne-
slozi saveznika, odr`avao bliske veze s Gestapoom”. Sedmi je bio “direk-
tor “Novog vremena”, saradnik “Obnove” i drugih fa{isti~kih listova.
Odr`avao vrlo tesne veze s Nemcima, jedan od rukovodilaca Nedi}eve i
okupatorske propagande”. I osmi je bio “novinar iz Beograda, saradnik
“Novog vremena”, odr`avao tesne veze s Gestapoom. Bio je neumoran u pi-
sawu ~lanaka o spoqnopoliti~koj situaciji, u veli~awu Nemaca i ne-
ma~ke vojne sile i u `u~nim i bestidnim napadima na saveznike i save-
zni~ke vojske”. Deveti, “kao glumac u raznim Nedi}evim pozori{tima i
preko radija istakao se ismevawem i omalova`awem Engleske, Sovjet-
skog Saveza, Amerike i na{eg Narodnooslobodila~kog pokreta. Odr`a-
vao je bliske veze sa Nemcima”. I tako redom.
Smatrao sam a i sada smatram da je u svim dijelovima na{e zemqe ko-
laborantima i izdajnicima trebalo na isti na~in suditi, istom ih tret-
manu podvrgnuti, identi~na djela na isti na~in kvalifikovati i jedin-
stvene kazne izricati. Ipak, ispostavqa se da tako nije postupano, {to
pred na{u {iru dru{tvenu zajednicu otvara i postavqa niz novih pita-
wa i ukazuje na reperkusije koje takav neravnopravan tretman ima na sa-
vremene dru{tvene pojave. Bez obzira {to se kvalifikacija “najve}i
ratni zlo~inac” ~isto pravno ne mo`e nekome pripisati bez odgovaraju-
}e sudske presude, bio sam ubije|en da je takva presuda izre~ena svima ko-
ji su to zaslu`ili ukoliko na vrijeme nisu umakli pred na{im pravosud-
nim organima. Uostalom, rije~ je o krivi~nim djelima koja ne zastarjeva-
ju, pa nikad nije kasno da se krivi~ni postupak pokrene protiv svih onih
koji su s perom u ruci ili na neki drugi na~in u~estvovali u izgradwi i
164
{irewu zlo~ina~ke ideologije i propagande. Wihovi zlo~ini su neupo-
redivo ozbiqniji i opasniji od zlo~ina neposrednih izvr{ilaca poko-
qa. Pokoqe su ~esto vr{ili i psihi~ki poreme}eni qudi, manijaci i
ludaci, oni ~ija psiha nekad nije mogla ni sagledati postupke. Neupore-
divo te`i zlo~inci su oni koji su im dali kame u ruke i nahu{kali ih na
klawe, oni koji su “teorijski” i ideolo{ki takve pokoqe poku{avali
opravdati “vi{im idejama i ciqevima”. Po mom mi{qewu, “ratni zlo-
~inac” i “kvisling” su sinonimni pojmovi i u wihovu gradaciju se ne na-
mjeravam upu{tati jer s gledi{ta publicisti~kog rada kojim se bavim
to ne bi imalo nikakve svrhe. Tim najte`im kvalifikacijama se jedino
i mogu `igosati nedjela izdajnika koji su svesrdno s perom ili s mikro-
fonom u ruci potpomagali propagandno-ideolo{ke napore fa{isti~-
kih okupatora i wihovih doma}ih kvislin{kih tvorevina u vrijeme dok
su jugoslovenski narodi krvarili na fa{isti~kim gubili{tima, dok je
trajao Jasenovac, Kadiwa~a, Kozara, Neretva, Sutjeska.
Advokat Tataragi} tvrdi da ~ak i u slu~aju da su qudi ~ija imena na-
vodim stvarno osu|ivani kao ratni zlo~inci i kaznu odle`ali, pomiwa
we wihovih zlo~ina predstavqa vrije|awe jer se nikome ne mo`e preba-
civati za krivi~no djelo. Da. Tako bi bilo u slu~aju da su osu|ivani za
neka druga djela, a ne za narodnu izdaju i slu`ewe okupatoru. Wihovi
zlo~ini se nikada ne smiju zaboraviti i neprekidno se moraju isticati
i `igosati kako se u nekom drugom, hipoteti~ki ratnom, vremenu ne bi
ponovili. To je i jedan od osnovnih zadataka na{e publicistike i dru-
{tvene djelatnosti uop{te. A kad ve} nije imao nikakvih konkretnih
argumenata kojim bi opovrgao moje navode, advokat Tataragi} je emotiv-
no istupio s tvrdwom da sam problemati~na li~nost (pozivaju}i se na
polemi~ke tekstove ~iji me autori napadaju), da su moji javni napisi
“vrije|awe bez ikakve nau~ne vrijednosti”, “izraz nekontrolisanog po-
na{awa i mr`we” itd.
Intenzivna saradwa Hamida Dizdara u usta{kim publikacijama je
neoboriva ~iwenica koju sam utvrdio neposrednim uvidom u ratne kom-
plete “Hrvatske misli”, “Novog behara”, “Osvita”, “Narodne uzdanice”
“Sarajevske hrvatske pozornice”, “Gospodarstva” itd. Objavio je u okupi-
ranom Sarajevu preko pedeset bibliografskih jedinica kwiga, ~lanaka i
pjesama. Gotovo nijedna okupatorska ili kvislin{ka, dakle fa{isti~ka,
kulturno-propagandna manifestacija nije protekla bez wegovog aktiv-
nog u~e{}a. Dizdar je bio ~lan usta{kog “Hrvatskog dr`avnog kazali-
{ta”, jedan od urednika usta{kog radija, “Dr`avne krugovalne postaje
Sarajevo”, a i u vi{e svojih tekstova objektivno je pokazao da je zdu{no
prihvatio neprijateqske ideolo{ke nazore. Ni ideje koje izla`e ni ko-
ri{}ena terminologija ne razlikuju ga od ostalih vode}ih usta{kih spi-
sateqa i javnih “pregalaca”. ^ak i u tako prividno neutralisti~kim tek-
stovima kao {to je “Sevdalinke na krugovalu” (“Hrvatski krugoval” br.
28/1943.) pokazuje da strogo vodi ra~una o zastupawu ideologije re`ima
kome slu`i. O tome svjedo~e ove rije~i: “U na{oj narodnoj `enskoj poe-
ziji, pjesma hrvatskih muslimana zauzima, mjere}i je umjetni~kim mjeri-
lima, po bogatstvu forme i jezi~nog izraza, prvo mjesto... Ba{ ta pjesma
165
je pod kraj predpro{log stoqe}a pribavila hrvatskom narodu vidno mje-
sto u skupu kulturnih naroda europske zajednice”. ^ak i pred sam kraj ra-
ta Dizdar veli~a ulogu i zna~aj usta{kog pozori{ta. U tekstu “Poviest
kazali{ne umjetnosti u Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena do
danas” ka`e i slijede}e: “7. lipwa 1941. za intendanta Hrvatskog dr`av-
nog kazali{ta u Sarajevu imenovan je kwi`evnik i profesor g. Ahmed
Muradbegovi} (ozlogla{eni sluga okupatora i okorjeli izdajnik – prim.
V.[.) pod ~ijom upravom na{e kazali{te zapo~iwe svoj veliki rad, obi-
qe`en nizom zna~ajnih umjetni~kih uspjeha u Sarajevu, Zagrebu, Dubrov-
niku, Mostaru, Travniku, Tuzli, Slavonskom i Bosanskom Brodu, kao i u
cielom nizu mawih pokrajinskih mjesta, gdje je `iva rie~ sarajevskih
umjetnika doprla na ~estim gostovawima, djeluju}i blagotvorno i vr{e-
}i tako jednu svetu narodnu kulturno-p prosvjetnu misiju (podv. V.[.) od
priestolnice do najmawih bosanskih mjesta i kasaba”.
Kakva je bila prava priroda te “kulturno-prosvjetne misije” mo`e
se obavijestiti svako ko pogleda ratni repertoar ovog pozori{ta, te po-
sebno tekstove pojedinih dramskih djela i recitala. Prave wegove ciqe-
ve i sadr`aj rada najrje~itije je izrazio sam Muradbegovi} upravo u raz-
govoru sa Hamidom Dizdarom, ~ije poente Dizdar interpretira i obja-
vquje pod svojim imenom u ~asopisu “Sarajevska hrvatska pozornica” br.
1/1942. na 1. strani, izvje{tavaju}i o “Rasporedu rada Hrvatskog dr`av-
nog kazali{ta u Sarajevu u Godi{tu 1942/43.” U tom sklopu Dizdar je oba-
vijestio javnost i o ovome: “Stvoriv{i sebi brojno i odu{evqeno slu-
{ateqstvo u pro{lom godi{tu, u~vrstiv{i se iznutra i izvana po`r-
tvovanim radom i golemim umjetni~kim poletom cjelokupnoga ~lanstva,
ovo je kazali{te danas u stawu da po|e korak daqe u vr{ewu svoga mu~-
nog, ali slavnog umjetni~kog rada. Ne obe}avaju}i mnogo, da bi moglo iz-
vr{iti sve {to je mogu}e, ono }e zapo~eti ovo godi{te s jednim od najve-
}ih imena u hrvatskoj kwi`evnosti sviju vremena, s imenom Doglavnika
Dr Mile Budaka, iznose}i pred svoje gledaoce wegovo velebno “Ogwi-
{te” u dramatizaciji Vojmila Rabadana”.
Ta temeqno totalitarizovana kvazidr`avna tvorevina, kakva je bi-
la Nezavisna Dr`ava Hrvatska pristupila je kompletnoj ideologizaci-
ji svih oblika i sfera dru{tvene djelatnosti i kulturnog stvarala{tva,
pa i onog narodnog. U toj funkciji je i “Dr`avna krugovalna postaja Sa-
rajevo” u drugoj polovini 1944. godine izdala obimnu kwigu Hamida Di-
zdara “Sevdalinke”. U Predgovoru Dizdar obja{wava vlastite motive
prikupqawa i obrade bosanskohercegova~ke narodne lirike, ukazuju}i
na “nezadovoqavaju}e” stawe u toj oblasti: “Kako je kod ravnateqstva
Hrvatskog krugovala postojala vru}a `eqa (podv. V.[.), da se jednom
pristupi raz~i{}avawu ovakvog stawa i da se u pitawu ~isto}e bosanske
sevdalinke, tog naj~i{}eg i najlirskijeg dijela hrvatskog narodnog bla-
ga, unese malo vi{e svjetlosti i stru~nog znawa, odlu~io sam se na te`ak
posao sakupqawa bosanske muslimanske narodne pjesme”. (str. 5). Uz to
dodaje: “Vrieme, nemar i Cigani-ssvira~i (podv. V.[.) uni{tili su i na-
grdili toliko qepote i istinske lirike, daje to pravo zlo~instvo pre-
ma ob}oj hrvatskoj narodnoj kulturi” (str. 5). I ina~e, pod ~izmom “no-
166
vog poretka” i vladavinom “vi{e, arijevske rase”, progla{avawem Ciga-
na-svira~a za “zlo~ince” najlak{e je bilo opravdati masovni genocid
kome je bio podvrgnut i ovaj narod. A rukopis Dizdar predaje u {tampu
ni prije ni kasnije, nego u maju 1944. godine, dakle u vrijeme kad se ve}
nazirao kraj rata i mogao predvidjeti wegov ishod. Takvim “stru~nim”
prou~avawem on tvrdi da }e se “mo}i razotkriti i ustanoviti pravi zna-
~aj, glasbena vriednost i ~isto}a sevdalinke, kao najqep{e i glasbeno i
umjetni~ki najzna~ajnije narodne pjesme na ~itavom podru~ju na{e ze-
mqe, na kojem obitava hrvatski narod i hrvatska narodna kultura (podv.
V.[.)” (str. 32).
“Kulturne” napore okupatorskih sluga podsticali su i potpomagali
najvi{i usta{ki glavari. Primjera radi navodim da se u broju 1/1944.
“Hrvatske misli” na strani 16 nalaze i tri Dizdareve pjesme (“Ti{ina”,
“Bjegunac” i “O~i”), a u istom broju na prvoj strani objavqen je faksi-
mil rukopisa pisma usta{kog poglavnika dr Ante Paveli}a u kome se,
izme|u ostalog, ka`e: “Nema danas plemenitijeg rada nego {to je rad na
rodoqubivom ujediwavawu bo{wa~kih Hrvata, rad na izgradwi me|usob-
ne qubavi, me|usobne suradwe i uzajamnosti. U tom le`i sada{wost i
budu}nost, upravo obstojnost katolika i muslimana u Bosni. “Hrvatska
misao” udarila je tim pravim putem. Imena wezinih urednika i saradni-
ka (podv. V.[.) upu}uju na to, da je posao poveden s qubavqu i po`rtvova-
no{}u, a wihova pro{lost i krv proku{anih hrvatskih rodoquba i kao
umnih radnika zajam~uje uspjeh, koga im od srca `elim na korist jedno-
krvne hrvatske bra}e u Bosni, na ~ast i sre}u cielog hrvatskog naroda,
Herceg-Bosne i ciele Hrvatske”. Kako se druga~ije mogu nazvati qudi
kojima ovakve pohvale i podr{ku izri~e jedan od najve}ih zlikovaca iz
Drugog svjetskog rata nego zlo~incima, bez obzira {to neki od wih ni-
kada nisu su|eni? Zar je zlo~in stvarne zlo~ince nazivati zlo~incima?
Mo`e li tu uop{te biti mjesta pravnom formalizmu? Nije rije~ o ide-
olo{kim osudama nego o `igosawu genocida i wegovih potpiriva~a i
pomaga~a. Kako sam mogao i sawati da je taj isti Hamid Dizdar u odre|e-
noj fazi rata po~eo sara|ivati i s Narodnooslobodila~kim pokretom.
Kako mi se mogla ukazati uop{te potreba da istra`ivawa pro{irim i
na taj plan kad za tako ne{to u dokumentaciji nije bilo nikakvih indi-
cija, a posebno kad se ima u vidu, kako sam ve} istakao, da je u nekim bio-
grafijama koje su mi qetos stajale na raspolagawu pre}utana (iz nerazu-
mqivih razloga) wegova djelatnost u toku rata, pa nisam mogao znati da
li je i od kada sara|ivao s NOP-om. Dakle, bio sam u izviwavaju}oj za-
bludi {to sam i wegovo ime naveo me|u imenima ratnih zlo~inaca, ali
moram ista}i da su neopravdana i da se ne mogu tolerisati ni neka pre-
uveli~avawa wegove uloge kao saradnika NOP-a, kojima se i u tu`bi
pristupa.
Me|utim, bez obzira na sve naprijed navedeno, po{to se na sli~an
na~in, slu`ewem okupatoru i wegovim pomaga~ima, kompromitovao i
odre|en broj drugih sarajevskih intelektualaca, Dizdarevo ime vjero-
vatno uop{te ne bih ni pomiwao, u mom tekstu bi bilo ~ak i suvi{no po-
red vi{e imena okorjelih usta{a, da u jednom od aprilskih brojeva sara-
167
jevskog “Novog lista” iz 1943. godine na tre}oj strani, u velikom ~lanku
pod nadnaslovom ’Crna legija’ tuguje za svojim velikim zapovjednikom...”
i naslovom “Komemorativna sve~anost Usta{ke vojnice u Kasindolu”
nisam nai{ao na podatak da je i Hamid Dizdar izrazito zapa`eno u~e-
stvovao u veli~awu usta{kog koqa~a, jednog od najve}ih yelata koji se
kroz noviju istoriju na{ih naroda pojavqivao, Jure Franceti}a. U tek-
stu, koji prezentiram uz izvjesna skra}ewa, ka`e se:
“Sarajevo, 3. travwa. Smrt juna~kog usta{kog pukovnika Jure Fran-
ceti}a iskreno je o`alostila cielu zemqu, ali je nesumwivo najte`e ko-
snula wegove hrabre suborce iz pobjedonosnih pohoda po Isto~noj Bo-
sni... Ni{ta ne}e mo}i da iska`e svu onu bol koju nad ovim ogromnim gu-
bitkom osje}aju borci “Crne legije” i uob}e borci Usta{ke vojnice. Ju-
~er u dva sata poslije podne priredilo je Izvjestiteqstvo odgojnog odje-
la Ministarstva oru`anih snaga u Sarajevu, povodom smrti Jure France-
ti}a u Kasindolu `alobnu komemoraciju... Ovoj su sve~anosti prisustvo-
vali brojni Franceti}evi legionari i veliki broj usta{kih ~astnika,
prijateqa, znanaca i po{tivateqa Jure Franceti}a... Iskrena tuga vi-
djela se na wihovim licima i sve~ana {utwa vlada me|u wima od onog ~a-
sa kada su saznali za smrt Franceti}evu... Ali to nije samo izraz boli i
tuge... nego i izraz ~vrste odlu~nosti da sliede stopama svoga dragog vo-
|e, velikog prvoborca i zapovjednika, da svojim vite`kim vojni~kim dje-
lima osvete wegovu smrt onako, kako je on osve}ivao one tisu}e hrvat-
skih boraca koji su pali za svetu stvar Hrvatske.
“Tu`noj sve~anosti u Kasindolu prisustvovala je i vojno-usta{ka
glasba, koja je pod ravnawem kapelnika Hamina odsvirala himne i pri-
godne glasbene odlomke. Nakon {to je kwi`evnik Hamid Dizdar krasno-
slovio pjesmu “Na{ Stari” od Kova~i}a, usred {irokog kruga France-
ti}evih suboraca i rawenika, u velikom krugu pokojnikovih po{tivate-
qa i prijateqa, odr`ao je govor Bo`idar Bralo, (podv. V.[.) koji je iz-
me|u ostalog rekao:
’Tu`no je ovih dana prodefiliralo tisu}e usta{a ispred wegovog
lika. Dr`ava, {tampa i saveznici su u~inili svoje, hrvatski narod ~ini
u ove dane i ~init }e, nose}i ga na krilima bezsmrtne ustmene narodne
predaje od generacije do generacije... Bosna ga je upamtila, upoznala i za-
volila onim danom, kad je u svoj vojni~ki dnevnik upisao povjestni na-
dnevak osnutka Crne legije. Nema sumwe da usta{tvo predstavqa najin-
timniju jezgru hrvatske dr`avnosti i da je ono tako uzko i nedjeqivo iz-
prepleteno s povie{}u prvih revolucionarnih dana, da je postalo wezi-
nim bitnim elementom. Stoga i nije ~udo {to su se protivnici mlade dr-
`ave oborili svom `estinom na usta{tvo i wegova nosioca u Bosni “Cr-
nu legiju”. Ali se uviek kroz dvie godine dana nad neprijateqem mjesto
nadgrobnoga spomenika na{ao spremnim lik li~koga lava, vite`ka poja-
va Franceti}eva... Hrvatsko je novinstvo iznielo u brojnim ~lancima
poviestnu borbu “Crne legije” na ~elu s Jurom, ja to danas ne moram po-
navqati, jer ste vi svi prisutni i oni na polo`ajima s vama i wime mr-
tvim `ivi dnevnik, koji treba samo otvoriti i ~itati neupam}enom qu-
168
bavqu za Poglavnika i za Hrvatsku... Dragi Jura!... Tvome vite`kome li-
ku tu u na{oj sredini, na zidu di`emo usta{ku desnicu i kunemo se isto
onako kao prvi dan Tebi `ivu...”
“Ovi mladi qudi, koje je vojni~ki `ivot o~vrsnuo i krvave borbe ta-
ko prekalile, qudi koji bi prije pristali i na najgrozniju smrt, nego da
poka`u slabost i suze, zaplakali su, wihove o~i orosile su se svetim su-
zama, suzama boli i gweva. I sam govornik Bralo morao je vi{e puta na-
~initi stanku u govoru da ne zagrca. Ovu komemorativnu sve~anost dopu-
nili su svojim sudjelovawem ~lanovi Hrvatskog dr`avnog kazali{ta
Nada Bo{ki}eva, Dizdar i Miyar (podv. V.[.) i domobran razvodnik
Ivica Ranogajac.”
Dakle, naistaknutiju ulogu na ovoj komemoraciji su imali Bo`idar
Bralo i Hamid Dizdar. Bo`idar Bralo je bio glavni usta{ki velikodo-
stojnik u Sarajevu i BiH, a zajedno s Hakijom Hayi}em i Ademagom Me{i-
}em je 1941. godine formirao osnovne institucije i uspostavio usta{ku
vlast u Bosni. Da li uop{te neko mo`e tvrditi da se ne mo`e nazvati rat-
nim zlo~incem onaj ko je slavio i veli~ao Franceti}a, zlikovca koji je u
crno zavio hiqade i hiqade porodica, prete`no isto~nobosanskih, “vite-
za” koji je predano ostvarivao usta{ku `equ da na dva dana hoda zapadno
od Drine (nabije|ene granice NDH) ne bude nijedne `ive srpske glave.
[ta bi na takvu bole}ivost rekle `rtve Franceti}eve “Crne legije”?
[ta mogu re}i wihovi pre`ivjeli srodnici i potomci? [ta mogu pomi-
sliti svi oni koji su neposredno ili posredno osjetili, iskusili straho-
te fa{isti~kog terora? A proizlazi da je Dizdar maltene direktno iz
usta{kog istra`nog zatvora, ispred usta{kog prijekog suda, oti{ao da
“krasnoslovi” Franceti}u. A usta{e nisu raspolagale ni le{inom svog
miqenika. Franceti}ev avion je oboren negdje iznad Romanije, a usta{kog
pukovnika su `ivog uhvatili partizani i zaslu`no kaznili. Uz ~lanak u
“Novom listu”objavqena je i velika fotografija sa “sve~anih zadu{ni-
ca” na kojoj se vidi da su usta{e improvizovale odar svog vo|e i “ukrasi-
li” ga usta{kim zastavama i drugim znamewima. Na jednoj strani partiza-
ni Franceti}a ubijaju, a na drugoj Dizdar oplakuje wegovu smrt. I to na
kakav na~in: recitovawem stihova koje je Kova~i} svojevremeno posvetio
Anti Stra~evi}u. O kakvoj je perfidnoj zloupotrebi rije~ najboqe se mo-
`e pokazati citirawem karakteristi~nih dijelova ove pjesme, pjesma ko-
ja ima ~udovi{no zna~ewe kad se zloupotrijebi u temeqno izmijewenom,
druga~ijem dru{tveno-istorijskom kontekstu od onog u kome je nastala.
Kako djeluju slijede}i stihovi, kad se upu}uju zlikovcu Franceti}u:
“Divni soko vrletne Like!
Ti nam spasi narodno ime,
Po tebi smo danas Hrvati!
Ti si orla, krvni~ku neman,
Pravedni~kom zgodio strijelom,...
Ti zagrmi izrodom na{im,
Ti im prokle ime i pleme:
Iz tvog srca kleli Hrvati,
169
 Divni sokoli vrletne Like! slimani i kr{}ani pod turskom vla{}u u Bosni i Hercegovini” (emo-
Divni soko vrletne Like! tivni pamflet kakav se rijetko susre}e) u izdawu Kwi`are H. Ahmeda
Strah i trepet posta tiranom, Kujunyi}a nikakvog opravdawa ne mo`e imati. Usta{ka vlast za weno
[iba bo`ja svim {arewakom, objavqivawe nije mogla biti zainteresovana (bila je indiferentna),
Grom nebeski svim odmetnikom! ali je mogla korisno poslu`iti (tu funkciju je i imala) panislamisti~-
Pograbi{e oru`je quto kim te`wama dijela muslimanske klerikalne inteligencije, takozva-
Zlobe, pakla i crne tmine. nim autonoma{ima koji su poku{avali za Bosnu i Hercegovinu isposlo-
Bezbroj wih se obori na Te, vati svojevrsni autonomni status pod direktnim protektoratom Tre}eg
Bezbroj, a na jednog junaka! rajha, pa su u tu svrhu pristupili formirawu i zloglasne SS-Hanyar di-
Kovali su okove te{ke, vizije, a i spremali se za “ukqu~ivawe” u neku imaginarnu univerzalnu
Dubli ve} su tamnice mra~ne, islamsku dr`avu koja je trebalo, po zamislima svojih inspiratora, da
Da okuju krepost, po{tewe, obuhvati pod svoje okriqe sve muslimane, bez obzira koje nacije bili i
Da okuju veliku du{u! kojim jezikom govorili. Dizdareva kwiga predstavqa u na{im uslovima
Vje~no svjetlo da utamni~e, gotovo nezapam}enu odu i hvalospjev turskim zavojeva~ima i okupatori-
Pravde bo`je, svete slobode: ma koji su vjekovima porobqavali na{e narode i ~iji zlo~ini nisu bili
Sve nadvlada Tvoje juna{tvo, ni{ta bla`i od fa{isti~kih. O~igledno je da se Dizdar identifikuje
Divni soko vrletne Like!... i poistovje}uje s Turcima i turskom vla{}u, pa bi bilo interesantno ra-
A jo{ mrtva Hrvatska nije! svijetliti kako se to pisawe moglo uskladiti s ilegalnom revolucio-
Weno tijelo stvori sa kamom... narnom djelatno{}u, kad se pi{e emotivni pamflet, prepun reakcio-
Danas zgodan ~as je Hrvatom, narnog zanosa i pristrasnosti.
Da se sjete Tebe junaka, Pogledajmo ukratko kako Dizdar pi{e o Turcima: “Silaze}i kao pa-
Otaybini klisure jake! stiri, kowanici i kamilari s turkestanskih visoravni u predjele Ira-
Zaman u wu otrovom sik}u na i Male Azije, a poslije toga, preko bosporskih vrata i Zlatnog roga,
Odmetnika bezbrojne strijele; na Balkan i u Europu, Turci su se organizovali kao vjersko-ratni~ka or-
O wu bijesni valovi sudbe, ganizacija. Pravi~ni, bez suprotnosti stale`kih klasa, bez nasqedne
Zaman lome bokove svoje; vlasti i titula, dakle bez privilegiranih i porobqenih, oni su seqa-
O wu vrazi naroda ovog {tvu Balkana donosili zadovoqstvo i miran `ivot” (str. 6). “Tajna
Zaman kr{e gvozdene zube! uspjeha turskih osvajawa le`i, kako se vidi, i u tome, {to su zavojeva~i
Da, Ti star si, ko muke na{e, s Istoka bili nosioci jednog pravednijeg i po{tenijeg dru{tvenog ure-
Star ko s nami nepravda tu|a, |ewa. U vrieme wihova osvajawa Bosne, kod wih je po{tewe bilo na to-
Star ko na{a s du{mani borba – likoj visini, da vojnici nisu smjeli odkinuti, na putu kojim su prolazi-
Divni soko vrletne Like! li, ni jednu tu|u jabuku” (str. 7). Tvrdi Dizdar da su “bogumili jedva ~e-
Al’ i star – ko pravo Hrvata, kali okupaciju Bosne od strane Turaka. Sve to zajedno, a i ~iwenica, da
Veli~anstvo pro{losti slavne, su Turci donosili bosanskom i balkanskom seqa{tvu boqi dru{tveni
Hram taj ~asni svete slobode, poredak, pridonijela je, da su oni lako pobie|ivali svoje neprijateqe.
Koga danas vragovi skrnave! Zato su i uspjeli, da stvore onu impozantnu imperiju na tri diela svie-
Takva starost Ti si Hrvatom – ta, od Indije do Nila, do Drave i Be~a” (str. 8.) Kako samo samouvjereno
Divni soko vrletne Like! i gordo zvu~e slijede}e rije~i: “Pa ipak, kraj svega toga, na najliberal-
I dok bude istine, prava, niju dr`avnu upravu u svietu 15, 16 i 17 stoqe}a, kakva je bila turska
Dok }e tiwat iskra slobode, uprava u teoriji i praksi, palo je, za~udo, najvi{e te{kih i sramnih kle-
I dok bude jednog Hrvata; veta. Te klevete je sistematski podr`avala i stalno pronosila dobro
Ime Tvoje vje~no }e `ivit, organizirana sustavna promi~ba raznih vjerskih i politi~kih kabine-
Ime na{eg ponosa, dike – ta, dok ih nije potpuno razoru`ala i suzbila moderna politi~ka i povi-
Di~ni soko vrletne Like!” jestna znanost. Ta tajna promi~ba je stalno pronosila glasove i falzi-
Ako se neki vidovi Dizdareve ratne djelatnosti mogu i opravdati ficirala povjestne ~iwenice, tvrde}i da je turska uprava bila reakci-
`eqom za odr`awem fizi~ke i materijalne egzistencije u uslovima oku- onarna i fanati~na, te da je htjela potur~iti sve narode Evrope, nad ko-
piranog grada, te maskirawem ilegalne aktivnosti, wegova kwiga “Mu- jima je vladala” (str. 8). Kqu~ za razumijevawe ovih stavova i wihovih
170 171
motiva, osnove na kojoj su izgra|eni, vjerovatno je u narednoj re~enici:
“Narodu, naro~ito jednom krugu vi{ih, vlastelinskih slojeva, koji se
umio sna}i i u novoj konstelaciji, promneniv{i vjeru a sa~uvav{i go-
spodare}i socijalni polo`aj, Islam nije ni{ta uni{tio ni oduzeo, pa
~ak ni tradiciju dr`avne samostalnosti, jer je Bosna ubrzo postala “dr-
`ava u dr`avi”. Ti redovi su sa~uvali i svoj narodni jezik, ukusnije odi-
jevawe, i gospodsko dr`awe, i razko{niji `ivot, i staro pismo (bosan-
~icu), i jednu divnu narodnu poeziju, koja se, oboga}ena orijentalnim ko-
loritom i frazeologijom, jo{ vi{e produbila i proqep{ala”. Barata-
ju}i sumwivim istorijskim izvorima, prilago|avaju}i wihove iskaze
jednostrano i krajwe tendenciozno, Dizdar poku{ava iskonstruisati do-
kaze kojim bi rehabilitovao onaj mrak u kom su se na{li na{i narodi,
padaju}i u tursko ropstvo, mrak koji je na{u istoriju i kulturu vjekovi-
ma unazadio. Neupu}eni bi mo`da i mogli ukazati povjerewe, recimo,
ovoj tvrdwi: “Ima jo{ vrlo mnogo na{ih pisaca, nau~ewaka, povjestni-
~ara i kwi`evnika, koji su, pi{u}i o turskoj upravi u na{im krajevima,
izrekli najqep{e rie~i, najve}a priznawa i pohvale, koje jednom narodu
i jednom poredku mogu samo slu`iti na ~ast” (str. 27). [ta re}i uop{te
na jednu ovakvu prozirnu i nevje{tu politikantsku improvizaciju i odu
vjekovnom porobqiva~u na{ih naroda?
Mo`da je ova kwiga upravo kqu~ obja{wewa `estoke javne reakcije
koja se iz odre|enih poluoficijelnih krugova digla povodom mog kon-
kretnog postupka, reakcija koja uglavnom izostaje u drugim sli~nim slu-
~ajevima, na primjer, izostala je povodom kleveta i uvreda kojima je ne-
davno Oskar Davi~o obasuo tako velikog pisca kakav je Ivo Andri}.
Ali, ostavimo to za drugu raspravu. Neosporno je da je Dizdar prvo bio
priqe`ni usta{ki saradnik, pa tek onda navodno saradnik NOP-a, te da
se sara|uju}i s usta{ama iskazao krupnim doprinosom fa{isti~kim
propagandnim naporima, koji, po mom skromnom ubje|ewu, nije adekvatan
kasnijem doprinosu djelovawu Narodnooslobodila~kog pokreta. Razumi-
je se, pri tome nikako ne namjeravam nipoda{tavati Dizdarev doprinos.
U koje god vrijeme da je dat, ako je uop{te dat, bio je dobrodo{ao, a iznad
svega cijenim i po{tujem veliku li~nu `rtvu koju je podnio tragi~nom
smr}u majke i sestre. @ao mi je {to sam wegovu porodicu povrijedio, a
razumijem i wenu reakciju, pogotovu ako za neke od ovih ~iwenica rani-
je nije znala. Posebno mi je `ao {to sam uznemirio Dizdarove potomke,
ali me je iskrena te`wa da do|em do istine u okolnostima u koje sam gur-
nut nezavisno od svoje voqe, na to nagnala. Priznajem da se nikad ne bih
bavio istra`ivawima ove vrste da na to nisam bio prinu|en na jedan
krajwe grub na~in. S obzirom da je na to uslijedio i sudski proces, te
presuda za koju sam uvjeren da se nije mogla zasnovati na utvr|enom ~iwe-
ni~kom stawu, primoran sam da se i daqe anga`ujem na ovom pitawu i jo{
temeqitije istra`ujem sve vidove i oblike Dizdarove saradwe s usta-
{kom vla{}u, ne znaju}i unaprijed do kakvih }e to rezultata dovesti.
Neobjavqivano
172
XIV.. “BAL VAMPIRA”
U SAVREMENOJ VARIJANTI
S vode}im sarajevskim “anga`ovanim intelektualcem” koji gotovo u
svakoj prilici isti~e vlastitu nacionalnu pripadnost kao, maltene,
certifikat o vakcinaciji ili ste~enom imunitetu na javnu kritiku, dr
Fuadom Muhi}em, bilo bi veoma jednostavno, pa ~ak i nepotrebno, pole-
misati, ako se ima u vidu zaista krajwe nizak intelektualni i moralni
nivo wegovih ogovara~kih i napada~kih napisa, da nije ~itave one bulu-
mente Muhi}evih mo}nih istomi{qenika i za{titnika koji svim sila-
ma i sredstvima nastoje ve} u startu onemogu}iti oponente svog miqeni-
ka. Dr Muhi} je izuzetno vje{t borac, sna`an i neustra{iv, kad mu je
protivnik vezan. Kao takav, a uz to i krajwe poslu{an i servilan, postao
je simbol i ideolo{ka perjanica jedne specifi~ne i, nadajmo se, isto-
rijski neponovqive politikantske grupacije, paradoksalnog relikta
mra~nog perioda ne tako davne pro{losti, koja i danas samouvjereno
pretenduje na naslije|e revolucionarne ortodoksnosti i kontinuiteta,
idejne “~isto}e” i nepogre{ivosti, a u stvari je po svojoj dru{tvenoj
prirodi bastion konzervativizma i reakcije, sinonim dogmatizma i sta-
qinizma u wihovoj djelimi~no izmijewenoj verziji. Dakako, rije~ je o
fenomenu ~ija se su{tina ne mo`e u potpunosti sagledati kroz publi-
cisti~ke rasprave. Ukazuje se i neodlo`na potreba za pristupawem we-
govoj teorijskoj elaboraciji, u {to se, ipak, ni ovom prilikom ne}u upu-
{tati, imaju}i u vidu potrebu relativno blagovremenog reagovawa na
neke konkretne aktuelne reperkusije.
Poslije svakog novog istupa dr Fuada Muhi}a u na{oj dru{tvenoj
javnosti se postavqaju pitawa: “Ko je sad na redu?” i “^ija se politi~ka
likvidacija sprema?” Naviklo se da napisi ovog istaknutog pripadnika
nabije|enog “sarajevskog filozofskog kruga” predstavqaju naru~eno
“teorijsko” utemeqewe i opravdawe za hajku na nepo}udne koja je ve} po-
~ela ili neposredno predstoji. Nikakav izuzetak ne predstavqa ni tekst
“Osumwi~eni za ajatola{tvo”, objavqen u broju 24. tjednika “Danas”, ko-
jim Muhi} poku{ava opovrgnuti postojawe realnih panislamisti~kih
tendencija u gradu na Miqacki. Zapravo, nastoji umawiti wihov zna~aj
i potcijeniti stepen opasnosti od ove marksizmu zagri`eno suprotsta-
vqene ideologije i politi~kog pokreta koji se vlastitom agresivno{}u
i netrpeqivo{}u name}e na {irokim svjetskim prostranstvima. Za Mu-
hi}a je to najobi~nija “fama” koju je zlonamjerno ra{irila grupa inte-
lektualaca, saradnika “Kwi`evne re~i”. U mojim pro{logodi{wim na-
pisima u ovom listu i reagovawu redakcije “Kwi`evne re~i” na organi-
zovana politi~ka progawawa kojima sam nakon toga bio izlo`en vidi
po~etak lansirawa “senzacije o islamitskoj uroti”. Istina, ime mi ni-
gdje eksplicitno ne pomiwe, ali je svakom iole upu}enom jasno o kome se
radi. Kako su redom apostrofirani Simon Simonovi}, Vuk Dra{kovi},
Zoran Sekuli}, Vojislav Lubarda i dr Milan Kangrga kao kreatori “op-
tu`be najcrwe vrste na ra~un jedne sredine”, opravdano se mo`e posta-
viti pitawe za{to je ovom prilikom izostalo poimeni~no bla}ewe ime-
173
na “glavnog krivca”. Odgovor se sam po sebi nametao u vidu dvije pretpo-
stavke. Dr Muhi} me je ve} toliko u svom “Svijetu” napadao, izvrije|ao,
klevetao, prilijepio mi bezbroj najnegativnijih etiketa i uputio najru-
`nije ko~ija{ke psovke, {to upravo pristoji “intelektualcu” wegovog
kalibra (a sve to su obilato nadopunili wegovi istomi{qenici od ko-
jih se posebno pjesni~kim talentom istakao Ismet Kreso u “Oslobo|e-
wu” nazivaju}i me “infektivnim pacovom koji se hitro kre}e gradskom
kanalizacijom”), da je vjerovatno u jednom trenutku i sam povjerovao u
istinitost onoga {to je pisao ({to bi bilo za veliko ~u|ewe), pa mu se
takva, kako jednom re~e, “intelektualna gnusoba” toliko zgadila da joj
vi{e ni ime preko pera ne mo`e prevaliti. Odmah se pokazalo da je ova
prva pretpostavka malo vjerovatna. Ko je god poznavao dr Fuada Muhi}a
bio je siguran da se ne{to ozbiqnije iza toga krije. A i te{ko bi se mo-
glo bilo koga uvjeriti da Muhi}, makar i u trenucima najve}e slabosti,
mo`e vjerovati sam sebi, svojim ma{tovitim i ujedno krajwe izvje{ta-
~enim konstrukcijama.
Druga, vjerovatnija, pretpostavka mogla se zasnovati na ~iwenici da
je Muhi}ev ~lanak sazdan na veoma labavim i slabim argumentima, a da je
autor predosje}ao ili pretpostavqao da mu glavna opasnost od raskrin-
kavawa prijeti mogu}no{}u mog eventualnog javqawa, s obzirom da se na-
lazim na samom izvoru informacija, pa mnoge po Muhi}a i wegovu kliku
kompromitantne pojave mogu ne samo otkriti nego i iskusiti. Ime mi
nije eksplicitno pomenuo kako bi me ostavio bez neposrednog povoda za
reagovawe i oslobodio redakciju “Danasa” obaveze da moj mogu}i odgovor
objavi. Ispostavilo se da se Muhi} prevario, mo`da pukom slu~ajno{}u.
Redakcija tjednika “Danas” se sve do tada (bar prividno) rukovodila
principima objektivnosti i nepristrasnosti, pa je i moje reagovawe ko-
rektno publikovala. To je izazvalo veoma burnu reakciju u Sarajevu. Je-
dan vrlo visoki bosanskohercegova~ki funkcioner je telefonski in-
tervenisao preko izvjesnog zagreba~kog rukovodioca i izdejstvovao da se
uredni{tvu “Danasa” nalo`i da ubudu}e ne objavquje moje tekstove, uz
o{tar ukor {to su to i do tada u dva navrata u~inili. To je vjerovatno i
nagnalo redakciju ovog mladog nedjeqnika da se na sve na~ine, krajwe ne-
ukusno i nekorektno, ogra|uje od mog ~lanka, te ustupi u narednih neko-
liko brojeva prostor iskqu~ivo autorima koji su me napadali, ne osta-
vqaju}i mi bilo kakvu mogu}nost odbrane i uskra}uju}i mi zakonsko pra-
vo na odgovor. “Danas” se potpuno i predano prikqu~io nezapam}enoj haj-
ci koju su ve} vodili “Oslobo|ewe”, “Svijet”, “As” i “Na{i dani”. Plat-
formu za bezbolno prikqu~ivawe uredni{tvu “Danasa” velikodu{no je
ponudio dr Muhamed Filipovi} “analiziraju}i” razloge objavqivawa
teksta “U Cara Trajana kozje u{i” “unato~ ~iwenici da ste”, kako im je
poru~io, “i iz ranijih izjava i reakcija (nije bitno ~ijih) znali da su to
sve la`i, tada ste morali imati neki drugi razlog. Svakako taj razlog
mogao je biti i te`wa da se javnosti poka`e sva dubina {ovinisti~ke
provalije u koju je pao [e{eq i da se time omogu}i, pod uvjetima po{te-
nog tretmana i ravnopravnosti, qudima koje je [e{eq napadao da se od-
brane raskrinkaju objediteqa”. I zaista, “napadnuti qudi” iz broja u
174
broj “Danasa” istupaju s “odbranom” verbalno negiraju}i svu moju argu-
mentaciju i, ~ak, upu{taju}i se u besprimjerno lagawe, za {to im je sam
Filipovi} dao signal. “Uvjeti po{tenog tretmana i ravnopravnosti”
podrazumjevali su da mi se onemogu}i reagovawe. Kako je to Zoran Seku-
li} istakao u napisu “La`ov Bili” (“Duga” br. 224): “Filipovi} tra`i
od jedne sredine, “Danasove”, da ispita povodom [e{eqevog pisma, za-
{to druga sredina (beogradska {tampa, to je bar o~igledno – “Duga”,
“Nin”, “Politika”, “Zum-reporter” itd. itd.) “godinama i sistematski
negiraju jedan narod, blati sve wegove zna~ajnije nau~ne, kulturne i po-
liti~ke predstavnike, ispoqavaju fobiju prema tom narodu...” (!?!) ...
Slu~aj bez presedana: tvorac ideje o postojawu “paralelnih istorija” na-
{ih naroda i narodnosti u pismu objavqenom u listu “Danas”, tra`i od
jedne sredine da ispita za{to druga sredina godinama ve} “blati” wego-
vu tre}u sredinu! ^ini to tvrde}i da nije napisao ono {to je napisao!”
I {to je posebno zaprepa{}uju}e, redakcija “Danasa” mu ukazuje podr-
{ku. A Sekuli} o Filipovi}u ka`e i ovo: “Poznat kao tvorac opasne
ideje o paralelnim istorijama” na{ih naroda i narodnosti, tvrde}i da
“istorija i nije nikakva egzaktna i objektivna nauka nego je izraz odre-
|enih istorijskih i drugih interesa” (ovaj stav je izneo na sednici Cen-
tralne redakcije Enciklopedije Jugoslavije, vidi stenogram u Ninu, br.
1644 od 4. jula ove godine), dakle, da svako mo`e na{u istoriju da pi{e
kako se wemu }efne, Filipovi} ovim u ~asopisu “Danas” prakti~no re-
alizuje tu svoju, ponavqam, opasnu ideju”.
Ubije|en sam da Muhamed Filipovi} nikada do sada i nikome nije
pru`io boqu priliku da raskrinka sve wegove la`i i podmetawa, te ra-
svijetli mentalitet ~itave jedne sredine i metode kojima se slu`e pro-
tagonisti wenih politikantskih i nacionalisti~kih aspiracija. Obra-
}aju}i se uredni{tvu “Danasa” Filipovi} tvrdi da je “savr{eno jasno
da je cijela [e{eqeva konstrukcija postavqena na la`ima i zloupotre-
bi neinformiranosti javnog medija. Vi ste kao odgovorna redakcija, la-
ko mogli kontrolisati neke od wegovih glavnih tvrdwi. Imali ste i
sredstava i qudi i uslova da ustanovite npr. da ja nikada nisam napisao
da u BiH postoje “starinci” “Bo{waci” i sl. ili da su “srpska i hrvat-
ska kwi`evnost nanijele BiH vi{e {tete nego sve vojske koje su kroz wu
prolazile”, da nisam nikada pisao predgovor nekom religioznom djelu
itd., da Hasan Su{i} i Atif Purivatra nikada nisu sara|ivali u Pre-
porodu, da to nije intenzivno radio ni Nijaz Durakovi}, da Muhsin Ri-
zvi} nije nikad veli~ao ratne zlo~ince, a da to i nisu qudi kao Mehmed
Hanyi}, Hamid Dizdar ili Mustafa Grab~anovi}, da nisam pisao nika-
kve panegirike i sl. “Po{to redakcija “Danasa” uop{te nije provjerava-
la niti komentarisala ove tvrdwe, pretpostavqam da je Filipovi}u ve-
likodu{no vjerovala na rije~. Po|imo redom i razmotrimo kako stvari
zaista stoje. U ~lanku “Bosanski duh u literaturi – {ta je to?”, objavqe-
nom u ~asopisu “@ivot” br. 3/1967, Filipovi} za djela srpskih i hrvat-
skih pisaca iz Bosne ka`e i slijede}e, da ne navodim sve detaqe: “Takva
je literatura nastajala u Bosni za posqedwih 100 godina i ona je Bosnu
vi{e dijelila negoli mnoge vojske koje su preko we mar{irale i u woj
175
krv proqevale. Ona je dijelila i wen duh, ono osnovno na~elo jednog za-
jedni~kog i `ivotnog odnosa {to ga je Bosna mu~no kroz 1000 godina svo-
je te{ke povijesti stvorila. Ta literatura po~iwe sedamdesetih godina
19. stoqe}a, da bi po~etkom 20. stoqe}a dobila naro~iti zamah u probu-
|enim nacionalnim pokretima, kod wihovih duhovnih inspiratora Ko-
~i}a, ]orovi}a, itd. a kulminirala je kod Andri}a, koji je wen najboqi
i najizrazitiji predstavnik”. Izgleda da je Filipovi} zaboravio da je
napisao predgovor (prvobitno recenziju) za religioznu pjesmaricu auto-
ra E{refa Filipovi}a, objavqenu prije nepune dvije godine kao poseb-
no izdawe “Preporoda”. Treba li objaviti wenu fotografiju i citira-
ti sadr`aj da bi se to ovom zaboravnom ~ovjeku dokazalo. Tvrdi da Puri-
vatra i Su{i} nikada nisu sara|ivali u “Preporodu”. Ni ja nisam tvr-
dio suprotno od toga (ukazivao sam na ne{to drugo). Me|utim, s takvom
tvrdwom se prvi put u javnosti pojavio wihov ideolo{ki istomi{qenik
dr Fuad Muhi} koji u “Svijetu” od 21. decembra 1981. ka`e za Purivatru,
Su{i}a i Durakovi}a da wihova saradwa u “Preporodu” nije “nikakva
nepoznanica: trojica pomenutih autora doista su pisala u “Preporodu”,
glasilu islamske zajednice, i zbog toga je svaki od wih do`ivio odgova-
raju}u kritiku”. Dakle, ta Filipovi}eva primjedba nije upu}ena na pra-
vu adresu. Za Nijaza Durakovi}a nisam tvrdio da je sara|ivao u Preporo-
du “intenzivno” ({to bi zna~ilo: vrlo ~esto), nego “agilno”, {to }e re-
}i da se svojski trudio da ta saradwa bude na {to vi{em “nivou”, dok broj
objavqenih tekstova i nije toliko bitan. Nijaz Durakovi} ide i korak
daqe i tvrdi da je tvrdwa o wegovoj saradwi “la`” koju sam ja “lansirao”
(“Ideje” br. 3–4/1982) U vezi s tim ka`e: “Prije jedanaest godina list
“Preporod” je prenio dvije kartice teksta prikaza izlo`be “Umjetnost
na tlu Jugoslavije od praistorije do danas” (Skenderija 1971. godine) ko-
ju sam jo{ kao student prikazivao za list omladine grada Sarajeva. Pre-
dano se zanimaju}i za moju biografiju, [e{equ i wegovim saradnicima
su te dvije kartice prenesenog teksta (koji se iskqu~ivo odnosi na pri-
kaz izlo`be) bilo dovoqno da me poku{aju uvrstiti u imaginarni krug
“ajatolaha, panislamista, homeinijevaca” i ~ega ne sve jo{, beskrajno la-
viraju}i i ponavqaju}i la`i da sam saradwom u islamskim glasilima
obezbijedio svoju politi~ku karijeru. No, sva ta “[e{eqijada” je do-
brim dijelom razobli~ena, pa me ona u ovom momentu ne interesuje”. Du-
rakovi} je izgleda “zaboravio” da je u “Preporodu” u broju 23/1971. obja-
vio i tekst “O muslimanskoj kulturnoj autohtonosti” (obima oko sedam
kartica). Izgleda da ga je napao isti onaj “virus zaboravnosti” kao i Fi-
lipovi}a. Toliko je zaboravan da ovaj tekst vi{e ne navodi ni u svojim
bibliografijama, on nije niotkud prenesen, a dobro je do{ao klerikal-
nim krugovima koji insistiraju na identifikaciji nacionalnog i reli-
gioznog. Da su stvari i pribli`no ~iste, za o~ekivati je bilo da Dura-
kovi} poku{a objasniti da je tekst objavio u religioznom glasilu da bi
na taj na~in prevazilazio jo{ ponegdje prisutne sekta{ke stavove prema
vjernicima, afirmisao i u religioznim glasilima politiku Saveza
komunista o nacionalnom pitawu, pribli`avao te listove na{im ukup-
nim dru{tvenim tokovima i sli~no. Me|utim, wegova savjest nije ~ista:
176
da li je to zbog sadr`aja objavqenog teksta? On, kao i Filipovi}, upada
u sve dubqe la`i i tako daqe problematizuje svoju ideolo{ku i poli-
ti~ku poziciju, a i javnosti prikazuje uobi~ajene manire jedne politi-
kantske strukture za koju su sva sredstva dozvoqena samo ako se mogu ko-
risno upotrijebiti u svrhu o~uvawa privilegovanih pozicija i realiza-
cije otu|enih interesa. [to se ti~e kwige dr Muhsina Rizvi}a i wego-
vog veli~awa “umjetni~kih” dometa ratnih zlo~inaca, ~itaoce upu}ujem
na ~lanak Pere [imunovi}a “Stare zablude i novi zanosi” (“Kwi`ev-
nost” br. 9/1982).
Interesantno je da dr Fuad Muhi} ne poku{ava apsolutno negirati
postojawe panislamisti~kih tendencija u na{oj zemqi, ali ih iskqu~i-
vo vezuje za klerikalne krugove. Apstrahuje svaku mogu}nost wihovog
podsticawa od strane pojedinaca i grupa integrisanih i u visoke poli-
ti~ke strukture. Kako samo naivno takvu tezu poku{ava uvjerqivo doka-
zati analizom panislamisti~kih aspiracija iranske mulokratije i po-
kazivawem da se one, tako vi|ene, ne zapa`aju u na{im dru{tvenim uslo-
vima. Tako ne{to ne bi ni bilo mogu}e. Forme i varijante nadirawa pa-
nislamizma su vrlo razli~ite, pa ~ak i u zemqama u kojima on predsta-
vqa dr`avnu i jedino dozvoqenu ideologiju (recimo u Iranu i Libiji).
Kako je, na svu sre}u, kod nas ta ideologija beznade`no daleko od dosti-
zawa prevage i dominacije, wenim sqedbenicima jedino i preostaje da
taktiziraju, da se kamufliraju i infiltriraju u oficijalne instance,
sti~u {to boqe pozicije i spremno do~ekaju budu}a vremena, pogodnija
i perspektivnija od dana{wih. Ali to im nimalo ne smeta da se s vreme-
na na vrijeme nemilosrdno obra~unaju sa svakim kriti~arem wihovih
ideolo{kih usmjerewa i konkretnih destruktivnih dru{tvenih djelova-
wa. Tek, suo~eni s o~iglednim postupcima represije i odmazde zbog jav-
ne kriti~ke rije~i, stali su u moju “odbranu”, kako ka`e Muhi}, “Kwi-
`evna re~” i brojni ugledni jugoslovenski intelektualci. Dr Muhi} ne-
gira da je Vojislav Lubarda iz SR BiH “pobjegao pred progonom veliko-
muslimanskog nacionalizma, ali nije spreman ulaziti u analizu Lubar-
dinih dokaza, a “Anatema” je puna argumenata i dokumenata na koje jo{
niko nije poku{ao odgovoriti, pobiti ih. Samo uvrede i psovke u sara-
jevskoj {tampi.
Muhi} ~ak poku{ava proni}i u psihu kriti~ara panislamizma, te
odgonetnuti, na wemu svojstven na~in, motive kritike. Imputira nam
negativne politi~ke ambicije, ~ini upravo ono {to je donedavno meni
spo~itavao. Osu|uje qude ne zbog onog {to pi{u ili govore, nego za ono
{to eventualno misle ili pretpostavqa da bi mogli misliti. Nije li
Muhi} pribjegao metodama inkvizicije torkemadovskog tipa. On iskri-
vqeno interpretira i napis Radivoja Cveti~anina u “Politici” povo-
dom novog skupa o “Zelenoj kwizi”, odr`anog ove godine u Beogradu. Na
isti skup pro{le godine u Madrid i{la su dva “nau~nika” iz Sarajeva.
Na ovogodi{wem u Beogradu nije bilo nijednog. Za{to? Ho}e li nam
Muhi} otkriti tu malu tajnu, obradovati nas suvi{e radoznale? I kad je
reagovao na moj odgovor, nije ni poku{ao pobiti izlo`ene argumente.
Opet je pribjegao omiqenim trikovima zaobila`ewa predmeta polemi-
177
ke i nipoda{tavawa oponentove li~nosti. Po{to mi se veoma rijetko
ukazuje prilika da odgovorim na javne napade upravo u onim listovima
gdje su ti napadi objavqeni, u situaciji sam da obijam pragove drugih re-
dakcija tragaju}i za mogu}no{}u da svoje odgovore publikujem na bilo
koji na~in, naj~e{}e nailaze}i na nerazumijevawe, svjestan sam da se ta-
ko gubi onaj efekat koji ima reagovawe pred istim auditorijem ~itala-
ca. Neupu}enim mnoge stvari ostaju nejasne, a uz to, trudim se da {to je
mogu}e rje|e ponavqam ranije re~eno, pa zainteresovane upu}ujem na
“Danas” br. 24, 26, 27, 28, 29, 31 i 32, kako bi mogli pohvatati glavne kon-
ce najnovije epizode jednog slu~aja koji traje ve} vi{e od godinu dana, a
kraj mu se jo{ ne mo`e sagledati.
U svom pismu “Zlobna tuma~ewa dra [e{eqa” dr Muhi} se poziva na
op{irne izvode iz vlastitih ranijih tekstova u kojima se navodno obra-
~unavao s muslimanskim nacionalizmom i panislamizmom. Me|utim,
o~igledno je da nigdje nijedno ime wihovih konkretnih nosilaca nije na-
vodio. Zna~i li to da su mu oni nepoznati? Mo`da je to iz potrebe “uz-
dizawa” “iz afere dnevnog dijaloga na nivo akademske rasprave”. Takvo
bi obja{wewe bilo prihvatqivo da je na isti na~in postupio s imenima
pripadnika srpske i hrvatske nacionalnosti koja je ~itave protekle go-
dine blatio na stranicama “Svijeta” i u svojoj kwizi “Misao i ~in revo-
lucije” (“Veselin Masle{a”, Sarajevo 1981. godine). Kakve samo ru`ne
izraze u tim prilikama upotrebqava. Da i ne navodim koliko iznena|u-
je naivnost wegovog obja{wewa naknadnog izbacivawa pojedinih dijelo-
va pogovora “Parergonu”. Sla`em se s Muhi}em da je svaki nacionalizam
podjednako opasan i da se wegovi nosioci moraju temeqito raskrinkava-
ti. U istoj mjeri mi je, me|utim, neprihvatqivo da bilo ko mo`e imati
prednost ili iskqu~ivo pravo da pristupa kritici pojedinih naciona-
listi~kih tendencija. Upravo je teza da su na kritiku odre|enog nacio-
nalizma primarno pozvani pripadnici naroda u kome se on javqa u osno-
vi nacionalisti~ka, jer za premisu ima striktnu me|unacionalnu podi-
jeqenost, pa se svaka kritika koja poti~e od pripadnika drugih nacija
kvalifikuje kao nedozvoqeno mije{awe u unutra{we poslove. Ovakva
te`wa se poku{ava o`ivotvoriti i na planu me|urepubli~kih odnosa,
kako bi se pojedinim etatisti~ko-birokratskim vrhu{kama ostavile
odrije{ene ruke da po vlastitoj voqi i receptima neometano “sre|uju”
odnosno i “rje{avaju” vitalna i egzistencijalna dru{tvena pitawa u
svom zabranu. Ta~no je, {to mi Muhi} prigovara, da do sada nisam pisao
o srpskom ili, pak, hrvatskom nacionalizmu, ali nisam raspolagao ni s
bilo kakvim podacima da srpski ili hrvatski nacionalisti u`ivaju
oficijelnu podr{ku mo}nih politi~kih grupa i pojedinaca u SR BiH
{to, pokazalo se, nikako nije slu~aj i s muslimanskim.
E, ta sprega politi~kih krugova i nacionalizma upravo je problem
koji tretiram u svojim tekstovima, posve}enim analizi aktuelne dru-
{tveno-politi~ke situacije u SR BiH. Smatram da je iz tog razloga su-
protstavqawe panislamisti~koj i muslimanskonacionalisti~koj eks-
panziji urgentno, jer su u wu umije{ani i inostrani prsti. Milione do-
lara su investirale pojedine arapske zemqe, upravo one koje predwa~e s
178
panislamisti~kim aspiracijama, u izgradwu yamija i drugih sakralnih
objekata {irom Jugoslavije, ali najvi{e u SR BiH. Me|u wima je naji-
zda{nija Saudijska Arabija s kojom na{a dr`ava nema uspostavqene ni
diplomatske odnose. Dr Muhi}u mogu obe}ati da }u se anga`ovati u bor-
bi i protiv srpskog, i protiv hrvatskog, i protiv svakog drugog naciona-
lizma, pogotovu kad se poka`e da oni u`ivaju bilo ~iju oficijelnu po-
dr{ku, ali }u se prethodno obra~unati s muslimanskim koji je u Bosni i
Hercegovini dominantan. Materijal za moje tekstove ne pripremaju ~i-
tavi timovi “aparat~ika”, pa iz objektivnih razloga nisam u stawu u
isto vrijeme temeqito prou~avati i studiozno pisati o svemu o ~emu bi
se moglo i o ~emu bi trebalo. Na ovakav stav me motivi{u i neki najno-
viji statisti~ki pokazateqi. U broju 1650 i 1951 “Nina”, u tekstovima
Svetislava Spasojevi}a, prezentirani su podaci o migracionim kreta-
wima u Jugoslaviji u posqedwe dvije decenije, do kojih je do{ao poznati
demograf mr Miroslav Lalovi}, a koji pokazuju koliko je intenzivno
iseqavawe Srba i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanov-
ni{tva iz 1971. godine 104.768 Hrvata i 198.517 Srba vi{e je iz SR BiH
iselilo nego {to se u ovu republiku uselilo za prethodnih deset godi-
na. U istom periodu se 1.516 muslimana vi{e uselilo nego {to se odse-
lilo. Samo u razmaku od 1968–71. godine iselilo se vi{e nego doselilo
16.443 Hrvata, 29.711 Srba, a svega 2.237 muslimana, iako su muslimani u
SR BiH najbrojnija etni~ka populacija. Razumije se da motivi selidbe
mogu biti veoma razli~iti, ali su veoma simptomati~ni upravo podaci
koji se odnose na SR Bosnu i Hercegovinu i SAP Kosovo jer govore da je
posebno intenzivno iseqavawe pripadnika pojedinih naroda. Jedno je
bez sumwe: ne mo`e ovdje biti rije~i o uobi~ajenoj migraciji. Uz to, La-
lovi} isti~e: “Sa izvesnim predznawem i podacima o prethodna dva po-
pisa mo`e se lako do}i do nekih ocena i o sada{wim kretawima koja se,
kada je re~ o osnovnim pravcima, gotovo ne razlikuju od ranijih”. Nisam
demograf, pa se ne mogu upu{tati u dubqu i detaqniju analizu ovih po-
dataka {to mi, nadam se, ne smeta da postavim neka pitawa i na wih o~e-
kujem kompetentan odgovor. Kakva je dru{tvena klima pogodovala ovim
iseqavawima? Kakvi su ih pritisci uslovili? Javqa li se osje}aj dru-
{tvene i politi~ke nesigurnosti koji tjera pripadnike srpske i hrvat-
ske nacionalnosti da ugase svoja ogwi{ta i napuste SR BiH? Kakva je u
svemu tome uloga i uticaj politi~kih ~inilaca? Da li se iko meritoran
ve} pozabavio ovim problemom? Treba li ~ekati da se pojavi novo “Ko-
sovo” pa da se nadle`ni osvijeste i preduzmu odgovaraju}e mjere?
Filipovi}evu tvrdwu da nije pisao nikakve panegirike nije nimalo
te{ko opovr}i. Dovoqno je samo prelistati kwigu Hamdije Pozderca
“Nacionalni odnosi i socijalisti~ko zajedni{tvo” i vidjeti kakav je
panegiri~ki pogovor za wu napisao Muhamed Filipovi} (kwiga obja-
vqena u izdawu “Svjetlosti”, Sarajevo 1978). Ono {to je ovdje posebno
problemati~no je ~iwenica da jednom visokom i uticajnom politi~kom
rukovodiocu pogovor za kwigu pi{u poznati i vi{e puta dokazani mu-
slimanski nacionalisti. Mo`da u woj i le`i odgovor na pitawe kako
Filipovi} poslije svakog javnog raskrinkavawa wegove nacionalisti~-
179
ke rabote za kratko vrijeme ponovo vaskrsava po politi~kom uticaju i
dominantnoj ulozi u univerzitetskim, nau~nim i kulturnim krugovima,
vedri i obla~i na sarajevskoj intelektualnoj pozornici.
Ono o ~emu sam se sve donedavno slagao s Hamdijom Pozdercom i dr
Fuadom Muhi}em je procjena da panislamisti~ke tendencije realno po-
stoje u SR Bosni i Hercegovini. Razilazili smo se samo po pitawu iden-
tifikacije wihovih nosilaca i tretmana kojim ih treba podvr}i (mi-
slim iskqu~ivo na dru{tvenu kritiku a ne i na bilo kakve mjere repre-
sije). Uostalom, u interesantnoj kwizi Dervi{a Su{i}a “Parergon”
(“Biqe{ke uz roman o Talu”, “Oslobo|ewe”, Sarajevo 1980), nazna~ena su
neka od osnovnih obiqe`ja panislamizma u svjetskim i na{im uslovima,
razumije se, savremenim. Su{i}, izme|u ostalog, ka`e: “Panislamizam,
jedinstven kao ideja i ambicija, veoma je razli~it i duboko protivrje~an
u sebi zbog su{tinskih razlika snaga koje pretenduju na wegovo ~elo i
glavnu rije~ u wemu. Sve wegove struje su u ofanzivi. Svaka od tih stru-
ja ra~una na religioznu egzaltaciju kao politi~ko zbijawe manipulaci-
ji podlo`nih prista{a. Me|u tim strujama najja~a je ona ~iji {tab ras-
pola`e basnoslovnim petro-dolarskim bogatstvom, koja svoju unutra-
{wopoliti~ku despotiju pravda vje{tim adaptacijama {erijata, a zbog
vatre velikih revolucionarnih gibawa i potresa oko sebe ra~una na br-
zu vojnu pomo} neke od blokovskih sila, ako prigusti.” (str. 231) Varijan-
te ispoqavawa panislamisti~kih tendencija u Bosni i Hercegovini ve-
oma su brojne. Su{i} izdvaja samo dvije i za wih isti~e: “Prva je poku-
{aj rehabilitacije onih koji su na platformi rimsko–berlinsko–tokij-
ske osovinske koncepcije panislamizma zajedno s izdajni~kim vrhovima
iz redova drugih na{ih naroda i narodnosti, u toku Drugog svjetskog ra-
ta, u crno zavili ovu zemqu. Izvla~ewe wihovih teolo{kih ili vjersko
organizacionih zasluga u prvi plan, da bi se pod wim sakrile krupne gre-
{ke i neoprostivi grijesi prema svim na{im narodima, a naj~e{}e pre-
ma muslimanskom, nije izraz mehrameta, nego stil jedne na{em svijetu
dobro znane politike. Druga je – samovoqno grubo probijawe Ustavom so-
cijalisti~ke samoupravne nesvrstane Jugoslavije odre|enih kompeten-
cija, a s namjerom da se “u ime” islamskih vjernika u na{oj zemqi grade i
u~vr{}uju veze s reakcionarnim vrhovima u nekim zemqama s prete`nim
stanovni{tvom islamske vjeroispovijesti, bez obzira na to jesu li ti vr-
hovi, odnosno snage na vlasti ili u opoziciji. U krajwem ishodi{tu, to
je otvarawe kanala za mije{awe stranih ekspanzionisti~kih sila tim
putem u unutra{we stvari na{e suverene socijalisti~ke samoupravne
zajednice.” (str. 224–225)
Svojevremeno je Su{i}eva kwiga objavqena uz oficijelnu podr{ku
vode}ih politi~kih foruma, {to je zna~ilo da je i u wima tada sazrije-
vala svijest o rastu}oj opasnosti od panislamizma. Me|utim, od prije
mjesec dana politi~ki pristup ovoj problematici se radikalno mijewa
i prelazi se na vi{e ili mawe otvorenu podr{ku autorima koji negira-
ju postojawe bilo kakvih panislamskih tendencija u na{im uslovima, pa
i {ire. Po~elo je to s tekstom izvjesnog A. Kop~i}a “Dovikivawe glu-
hih” (“Danas” br. 31) koji prividno s iste distance kritikuje i dr Muhi-
180
}a i mene s obzirom da po Kop~i}evom mi{qewu kritikovani navodno
“pokazuju da ne poznaju ni bit, ni razvoj fenomena panislamizma i u
svjetskim i u na{im razmjerama, pa ~ak i da ne poznaju ili bar ne shva-
taju nove pojave i stremqewa u savremenom svijetu islama te ih stoga pa-
u{alno i nekriti~ki trpaju u svoju panislamisti~ku vre}u.” O~igledna
je namjera autora da, pozivaju}i se na karakteristi~na obiqe`ja pani-
slamskih pokreta iz pro{log vijeka, doka`e da panislamizma danas ne-
ma po{to se istovjetni, dakle, oni tradicionalni wegovi oblici nigdje
u savremenoj svjetskoj politi~koj praksi ne mogu identifikovati. Ili
ne zna ili svjesno prikriva da se svaka ideologija i politi~ki pokret
istorijski transformi{u i prilago|avaju konkretnim dru{tvenim
prilikama, takti~ki manevri{u da bi {to lak{e i potpunije ostvari-
li strategijske ciqeve. Panislamizam 20. vijeka ne samo {to se po for-
mi razlikuje od onog iz 19, nego se i wegove specifi~ne tendencije di-
ferenciraju od zemqe do zemqe. S obzirom da je do{lo do temeqitog za-
okreta u taktici na{ih doma}ih panislamista koji sad apsolutno negi-
raju svoje prisustvo, jedan od najagilnijih sprovodilaca wihovih pret-
hodnih takti~kih manevara i sistema kamuflirawa, dr Fuad Muhi},
prakti~no je za izvjesno vrijeme postao neupotrebqiv, pa je gurnut u
stranu i privremeno povu~en iz prvih borbenih redova kako ih ne bi iz-
blamirao skakaju}i u tako kratkom vremenskom razmaku sam sebi u usta.
Ustupio je mjesto qudima koji se nisu eksponirali u sprovo|ewu ranije
politi~ke taktike djelimi~nog i povr{nog priznavawa postojawa pani-
slamisti~kih tendencija, wihovog locirawa u okvire religiozne zajed-
nice i pre}utkivawa imena konkretnih nosilaca.
Tom takti~kom preokretu je slijedio intervju prof. dr Ahmeta
efendije Smajlovi}a, predsjednika Starje{instva Islamske zajednice
za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, koji je pod naslovom “U
svijetu smo najsamostalniji” objavqen u “Danasu” br. 32 od 28. septembra
1982, ~ija je poenta tako|e sadr`ana u tvrdwi da panislamizma danas ne-
ma ne samo kod nas, nego ni u svijetu. I posledwi istup sli~nog usmjere-
wa koji sam registrovao do po~etka pisawa ovog osvrta je napis dr Mu-
stafe Imamovi}a, profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu “Panisla-
mizam i panislamizam” (“Odjek” br. 20/1982), koji daje jednu istorijski
krajwe su`enu i pozitivisti~ku definiciju panislamizma, pa iz ~iwe-
nice da se wegovi moderni izdanci nikako ne mogu uklopiti u takvu ne-
adekvatnu pojmovnu definiciju, izvla~i po svim pravilima skolasti~ke
logike zakqu~ak da panislamizma danas i nema. S tim u vezi, Imamovi}
ka`e: “Tvrdwe o pojavi “panislamizma” kod nas nastale su u jednom vrlo
uskom krugu jugoslovenske inteligencije koja iz vlastitih nacionali-
sti~kih optere}ewa ne mo`e da se pomiri sa politikom Saveza komu-
nista Jugoslavije u nacionalnom pitawu op}enito, a posebno u odnosu na
Muslimane... Ne znaju}i {ta je u stvari panislamizam, oni su islamsko-
revolucionarnu retoriku pojedinih arapskih i islamskih lidera pro-
glasili za “panislamizam”, iako ono {to se danas zbiva u Iranu i nekim
drugim muslimanskim zemqama predstavqa wihove unutra{we nacio-
nalne stvari iz kojih normalno proisti~u odgovaraju}e spoqnopoliti~-
181
ke tendencije, ali sve to skupa nije panislamizam... Tako se kod nas poja-
vio “panislamizam” i “postoji” u dva vida: (1) kao fikcija onih koji su ga
izmislili i odr`avaju ga radi sebe samih; i (2) kao ideolo{ka naqepni-
ca koja se u ciqu politi~ke diskvalifikacije po potrebi lijepi poje-
dincima, ustanovama i organizacijama, a ponekad i Muslimanima i SR
Bosni i Hercegovini.”
Imamovi}eve namjere su sasvim jasne i zato nema potrebe upu{tati
se u podrobniju analizu wegovog teksta. On ka`e da panislamizma kod nas
nema, mada je dr Muhi} jo{ prije svega dva mjeseca tvrdio da ga ipak ima.
Podsjetimo se Muhi}evog teksta “Osumwi~eni za ajatola{tvo” u kome
stoji da bi “bilo nesuvislo poricati da su se i u SR BiH susretali spo-
radi~ni poku{aji da se idejama panislamizma pribavi makar prikriveni
legitimitet (uvijen ponekad pozivawem na tradicionalne prijateqske
veze SFRJ s brojnim arapskim zemqama, {to je bio o~igledan poku{aj
ideolo{ke zloupotrebe)... Na pojave muslimanskog nacionalizma i pro-
dor ideja panislamizma u SR BiH spontano su u toku 1979. reagirali upra-
vo intelektualci Muslimani... Najprije je to u~inio Dervi{ Su{i} svo-
jom kwigom “Parergon”, zatim Hamdija Pozderac na simpozijumu o naci-
onalnom pitawu i doprinosu E. Kardeqa (Bawa Luka, 5–6. novembra 1979),
Arif Tanovi} u “Odjeku” i autor ovih redova u “Oslobo|ewu” (u novem-
bru 1979. odmah preuzeo “Socijalizam”) u intervjuu reviji “Start” (no-
vembar 1979)... (Kako su to navedeni intelektualci “u~inili” pokazao sam
u svom tekstu “U cara Trajana kozje u{i” – prim. V.[.) “Dodajmo tome”, na-
stavqa Muhi}, “da je i 8. kongres Saveza komunista BiH me|u pojavama,
usmjerenim protiv socijalisti~kog samoupravqawa, o{troj kritici iz-
lo`io i tendencije panislamizma i borbu protiv wih situirao u okvire
borbe protiv svih nacionalizama i “panideologija” skupa...” Da bi sve to
bilo upe~atqivije ne{to }u op{irnije citirati fusnote Muhi}evog
teksta “Glavni junak tu`ne pri~e” (“Svijet” br. 1252) u kojima se autor
poziva na neke ranije objavqene napise i s tim u vezi ka`e:
“Muslimanski nacionalizam htio je da svoj doma{aj protegne i na
me|unarodnu politi~ku pozornicu. Izraelsko–arapski sukob iskori-
{ten je za poziv na novu vrstu “svetog rata” protiv Jevreja, koji bi odveo
kona~noj pobjedi “Islamske ideje” u ovom dijelu svijeta. “Ideja” o kojoj
je rije~ postupno je evoluirala u misao o svjetskoj islamskoj konfedera-
ciji sa kojom bi jugoslovenski muslimani uspostavili personalnu uniju
i na taj na~in dobili sigurnije etni~ko upori{te u okvirima jedne in-
ternacionalne konfederalne politi~ko-konfesionalne dr`avne zajed-
nice. Bilo je va`no u na~inu mi{qewa svojih sqedbenika razviti svi-
jest da “nisu sami” i da se garancije opstanka i nacionalne autenti~no-
sti mogu na}i i van granice Jugoslavije, u teritorijalnom smislu, i van
historijske misije Saveza komunista Jugoslavije, u politi~kom smislu.
(Fuad Muhi}: “SKJ i opozicija”, Subotica 1977, str. 62–65)... Evo {ta je,
na primjer, Hamdija Pozderac govorio o panislamisti~kim tendencija-
ma u SR BiH, na jugoslovenskom simpozijumu o nacionalnom pitawu u Ba-
woj Luci (56. novembar 1979): “Rije~ je, prije svega, o poku{ajima da se pu-
tem vjerskog, wegovim identifikovawem sa nacionalnim, preuzme “pa-
182
tronat” i “briga” za nacionalnu samobitnost Muslimana, i to na prin-
cipima “bratstva po vjeri”. Time se u ime univerzalnog, panislamisti~-
kog povezivawa po vjeri, bri{u sve nacionalne razlike koje su u konsti-
tuisawu nacije rezultat klasnog momenta, {to je najdirektnije upereno
protiv istinske nacionalne emancipacije muslimana... I u slu~aju mu-
slimanskog nacionalizma javqa se panislamizam kao ona platforma sa
koje ovaj poku{ava da djeluje u {irim razmjerama i da u tome smislu zlo-
rabi ne samo demokratske slobode unutar zemqe ve} i na{u otvorenost
prema svjetskim zbivawima. Graditi superiornost islama, ili bilo ko-
je druge religije nad drugim religijama, u na{im uslovima nije ni{ta
drugo nego atakovawe na bratstvo i jedinstvo i socijalisti~ko zajedni-
{tvo na{ih naroda i narodnosti. I u nekim ishitrenim teorijskim ras-
pravama javqaju se teze o revolucionarnoj ulozi islama u svjetskim omje-
rima i o islamu kao ishodi{tu revolucionarne akcije na {irim prosto-
rima, pri ~emu se zaobilazi i prenebregava ~itav kompleks klasnih dru-
{tveno istorijskih uslovqenosti, sukoba, promjena i socijalnih zao-
kreta u znatnom broju zemaqa savremenog svijeta” (zbornik “Nacional-
no pitawe u jugoslovenskoj teoriji i praksi – doprinos Edvarda Karde-
qa”, Bawa Luka, 1979, str. 540–542).”
Nije li mo`da rije~ o svojevrsnom politikantskom lavirawu: kad su
op{te dru{tvene prilike nepovoqne za ekspanziju panislamizma, wego-
vi glavni akteri se pritaje, a wihovi mo}ni za{titnici ospu verbalnu
paqbu po panislamisti~kim tendencijama sa svije{}u da time, bez pred-
uzimawa ikakvih konkretnih mjera, nikome ne}e, od svojih pulena, na-
{koditi. [to bi na{ narod rekao, “pla{e me~ku re{etom”. ^im se
pretpostavi da su dru{tveni uslovi izmijeweni, postali pogodniji za
nastavak ranije zapo~ete akcije, weni nosioci postaju daleko agresivni-
ji i prepotentniji, smjelo negiraju i svaku mogu}nost ne samo procjene
da je wihovo djelovawe panislamisti~ko po smislu i sadr`ini, nego tvr-
de da takvih tendencija kod nas uop{te nema, te da panislamizam nikako
i ne postoji u dana{wem svijetu. Naivni i dobro}udni posmatra~ bi mo-
gao pretpostaviti da povremeno dolazi do kratkog spoja me|u vode}im
protagonistima panislamisti~kih tendencija u SR Bosni i Hercegovi-
ni, pa da bi zbog toga yentlmenski s polemikom trebalo pri~ekati dok
se oni ne dogovore i usvoje jedinstven stav o budu}oj taktici: da li da dje-
limi~no priznaju realnost pojave panislamizma pa tako i maskiraju vla-
stito djelovawe ili da potpuno odbace i svako javno potvr|ivawe pri-
sutnosti ove krajwe reakcionarne ideologije i na woj zasnovanog poli-
ti~kog pokreta.
Kakav god ishod bio wihovog dogovora i kona~no usvojena taktika,
zagovornici panislamizma i muslimanskog nacionalizma mogu biti si-
gurni da }e zadr`ati kontrolu nad oficijalnim ideolo{ko-propagand-
nim aparatom, posebno nad sredstvima javnog informisawa, te da }e im
ostati odrije{ene ruke pri izboru najbezbolnijih oblika indoktrina-
cije {irokih narodnih masa kojima su i ina~e godinama manipulisali.
Tu su i radio i televizija, “Oslobo|ewe” i “Svijet”. Pod dvogodi{wim
uredni~kim vo|stvom Zlatka Dizdarevi}a sarajevski “Svijet” sve vi{e
183
podsje}a na neko od bulevarskih glasila tzv. `ute {tampe. Kako izgleda
sprovo|ewe proklamovane politike proporcionalne nacionalne zastu-
pqenosti pripadnika svih naroda u sarajevskim dnevnim i periodi~nim
listovima. S izuzetkom “Sarajevskih novina”, malo ~itanog i gotovo ne-
poznatog lista, te nekih omladinsko-dje~jih izdawa, svi glavni i odgo-
vorni urednici su muslimanske nacionalnosti:
1. “Oslobo|ewe” – Izudin Filipovi}
2. “Svijet” – Zlatko Dizdarevi}
3. “Ven” – Senad Pra{o
4. “As” – Yavid Ta{i}
5. “Odjek” – Sadudin Musabegovi}.
Sli~na je situacija i u teorijskim ~asopisima s podru~ja dru{tve-
nih nauka:
1. “Opredjeqewa” – dr Nijaz Durakovi}
2. “Pregled” – dr Fuad Muhi}
3. “Dijalog” – dr Kasim Prohi}.
U principu sam protiv bilo kakvog prebrojavawa i za {to potpuni-
je prevazila`ewe me|unacionalnih razlika koje su i onako istorijski
anahronizam. Me|utim, moji kriti~ari neprekidno pribjegavaju brojawu
imena muslimanske nacionalnosti koja pomiwem u svojim tekstovima i
to koriste kao osnovni argument za konstruisawe zakqu~ka prema kom
sam “nacionalista”. Ipak, ovakva kadrovska rje{ewa na mjestima glav-
nih i odgovornih urednika informativno-politi~kih i dru{tveno-teo-
rijskih izdawa su prili~no indikativna, pa je vrlo interesantno kako }e
ona biti obja{wena, ukoliko se uop{te neko upusti u obja{wavawe.
Oktobar 1982. (neobjavqivano)
XV.. MO@E LI CAR TRAJAN
SAKRITI KOZJE U[I?
U brojevima 27 i 28 tjednika “Danas” publikovani su napisi dr Fua-
da Muhi}a “Zlobna tuma~ewa dra [e{eqa” i “@al za unitarizmom” u
kojima me taj autor ponovo `estoko napada i neargumentovano optu`uje
slu`e}i se krajwe primitivnim politikantskim konstrukcijama. Vjero-
vatno smatra da sam hendikepiran prvom gre{kom koja se potkrala u mo-
jim tekstovima (javno sam to priznao i izvinio se), burnim reagovawem
“Oslobo|ewa” i TV Sarajevo, te da ne}u imati prilike da mu odgovorim.
Iznenadio me je i postupak uredni{tva “Danas” koje je, izgleda, revolti-
rano mojom neugodnom gre{kom, Muhi}u ustupilo prostor za nove napa-
de koji nemaju nikakve veze sa zapo~etom polemikom. To mi, ina~e, uop-
{te ne smeta, pod uslovom da mi po ugledu na sarajevski “Svijet” ne bude
uskra}eno pravo na odgovor. Vodio sam ra~una da moj odgovor po obimu
ne bude du`i od oba Muhi}eva teksta i pisama va{ih ~italaca, na koje
integralno odgovaram, pa, pozivaju}i se na odredbe Zakona o informira-
wu, molim da se on objavi u prvom narednom broju Lista. Zadr`avam pra-
vo da na pismo dr Muhameda Filipovi}a posebno odgovorim, a pojedine
184
teze nekih ~italaca tjednika “Danas” proanalizira}u kroz “otvoreno
pismo” koje spremam za redakciju “Oslobo|ewa” povodom tekstova Bran-
ka Tomi}a i Ivice Mi{i}a.
Napisom “Zlobna tuma~ewa dra [e{eqa” dr Fuad Muhi} nije ni po-
ku{ao opovr}i makar jedan argument koji sam izlo`io u svom tekstu “U
cara Trajana kozje u{i”, ali mu to ne smeta pri tvrdwi da je on u cjeli-
ni “pro`et sitnim intrigantskim duhom”. Te i takve manire, svojstvene
politikantskoj grupaciji kojoj pripada dr Muhi}, briqantno su ras-
krinkali svojevremeno dr Predrag Matvejevi} i sasvim nedavno Zoran
Sekuli} (“Svijet” br. 1255 od 21. juna 1982), pa nema potrebe za ponavqa-
wem nekih ocjena. Na kakve je falsifikate spreman Fuad Muhi} najbo-
qe pokazuje wegova tvrdwa da sam naslov svog napisa “kompletno prepi-
sao od Predraga Matvejevi}a (“Kwi`evnost” br. 8/80)”. Ako okrenemo
1396. stranu pomenutog ~asopisa vidje}emo da naslov Matvejevi}evog
teksta glasi “U{i cara Trojana”. Muhi} pribjegava tako naivnom i ne-
vje{tom falsifikovawu samo zato da bi me mogao proglasiti “plagija-
torom”, kad ve} nema boqeg argumenta koji bi iskoristio u ciqu mog mo-
ralnog dezavuisawa. I osnovcima je jasno da je naslov posu|en iz istoi-
mene narodne pri~e zato {to wegovo simboli~no zna~ewe odgovara sa-
dr`aju teksta, a pozivam se na Uredni{tvo tjednika “Danas” kao na svje-
doka da sam naslov u rukopisu, mada to nije uobi~ajeno, ozna~io navodni-
cima, pa otpada svaka sumwa da sam htio prisvojiti tih pet rije~i. Bez
sumwe, glavni Muhi}ev ciq je da {to vi{e zaobi|e predmet polemike i
udaqi se od tog, po wega, nesigurnog terena kakav je diskusija o panisla-
misti~kim tendencijama u na{oj zemqi.
Kad ve} nije u stawu vjerodostojno pobiti ~iwenice koje sam iznio,
dr Muhi} me poku{ava diskvalifikovati tako {to nakaradno interpre-
tira i tuma~i moje u~e{}e u raspravi o federalizmu iz juna 1982. Izne-
na|uje {to pri tome taj univerzitetski profesor koji mi je ne tako dav-
no, kao studentu, predavao Teoriju dr`ave i prava, pokazuje da ne pozna-
je ili svjesno pre}utkuje neke osnovne pravne kategorije, kako bi mi lak-
{e {to vi{e negativnih politi~kih etiketa prilijepio. Na nedavni
javni signal jednog od svojih {efova ve} u prvom tekstu najavquje da }e
raspravu “ostaviti za drugi put” (pokazalo se: za naredni broj lista).
Kako je za svaku raspravu potrebno dvoje u~esnika, nadam se da ni Ured-
ni{tvo ni Muhi} nemaju ni{ta protiv publikovawa mog odgovora, tek
radi toga da wegov napis ne bi ostao samo monolog i da svoje polemi~ar-
ske uspjehe ne bi postizao “dijalogom gluvih telefona”.
Dr Muhi} nije imao dovoqno strpqewa da sa~eka publikovawe tek-
sta mog saop{tewa (u ~asopisu “Marksisti~ka misao”) pa da onda otpo~-
ne polemiku. Na osnovu nekoliko novinarskih navoda (razumije se, ko-
rektnih), nemaju}i uvida u cjelinu, optu`uje me za unitarizam i tvrdi da
bi moje teze “potpisao i dobar dio emigracije”. Drugi mu je kqu~ni “ar-
gument” da mi je doktorat “na brzinu sastavqen i jo{ br`e odbrawen u
Beogradu (za godinu dana)”. Doktorat nauka sam stekao 1979. na Pravnom
fakultetu u Beogradu, upravo tamo gdje i dr Muhi}. To {to je wemu tre-
balo mnogo vi{e vremena da stekne ovaj nau~ni stepen i akademsku titu-
185
lu wegov je problem. Na`alost, i kod mene je to trajalo ne{to du`e od
godinu dana (dakle, i taj Muhi}ev podatak je neta~an). Teorijsku raspra-
vu po pitawu naslije|a pravnog legaliteta i posjedovawa izvornog suve-
reniteta nije u stawu voditi bez pribjegavawa imputirawu. Tim li~nim
imputirawima (kao, na primjer, u broju 88 lista “As” u tekstu “[e{eq
je svetac” Muhi} govori iskqu~ivo o vlastitom karakteru. Ali vratimo
se predmetu rasprave i istorijskim ~iwenicama.
Armija kraqevske Jugoslavije je pora`ena za svega nekoliko dana u
aprilskom ratu 1941, a 17. aprila je potpisan akt o bezuslovnoj kapitula-
ciji wene oru`ane sile, {to je Wema~ka dugo vremena koristila kao ar-
gument za nepriznavawe pripadnicima Narodnooslobodila~ke vojske i
partizanskih odreda svojstva zara}ene strane. Me|utim, sa stanovi{ta
osnovnih principa me|unarodnog prava akt o kapitulaciji jugosloven-
ske vojske je apsolutno neva`e}i jer je Vrhovna komanda prethodno pala
u ropstvo, pa onda ovlastila punomo}nike na potpisivawe predaje. Tako
je kasnije organizovani oru`ani otpor okupatoru bio legalan. S obzi-
rom da je kapitulacija prevashodno politi~ki akt koji ozna~ava posti-
zawe primirja pod odre|enim (krajwe nepovoqnim) uslovima, za wegovo
potpisivawe i nije ovla{}ena Vrhovna komanda oru`ane sile, nego
ustavnim i zakonskim aktima odre|eni politi~ki organi dr`ave ({ef
dr`ave, vlada ili parlament).
S druge strane, okupacija jedne zemqe nije pravno nego fakti~no
stawe. Okupator nema pravo da mijewa zate~eni politi~ki, pravni i
uop{te dru{tveni poredak na osvojenoj teritoriji, {to zna~i da wenim
fakti~nim zaposjedawem ne sti~e suverenitet nad wom. Komadawe Jugo-
slavije kojem su pristupile sile Osovine (na to se Muhi} poziva), u su-
protnosti je s me|unarodnim pravom i nije moglo naru{iti wen me|una-
rodni subjektivitet. Dr`ave ~lanice antihitlerovske koalicije su iz-
ri~ito nagla{avale da priznaju i podr`avaju dr`avni kontinuitet Jugo-
slavije. Zato je s gledi{ta me|unarodnog prava izbjegli~ka kraqevska
vlada bila zakoniti predstavnik jugoslovenske dr`ave. Uz to, ni Komu-
nisti~ka partija nikada nije priznala ni prihvatila komadawe Jugosla-
vije i bore}i se za weno oslobo|ewe od fa{isti~kog porobqiva~a i we-
govih saradnika, borila se ujedno za wen jedinstveni suverenitet i inte-
gritet. Istovremeno, sprovode}i svoju revolucionarnu strategiju Par-
tija je izgra|ivala lokalne organe nove, narodne vlasti na oslobo|enim
teritorijama, ~emu je pogodovala ~iwenica da su se predratne institu-
cije politi~ke vlasti ili kompromitovale stupaju}i u slu`bu okupato-
ra ili od wega bile raspu{tane. I formirawe Narodnooslobodila~kih
odbora je bilo samo fakti~no stawe dok im Drugim zasjedawem Avnoja
nije obezbje|en i pravni legalitet. Zajedno s izbjegli~kom vladom nije
funkcionisalo nikakvo predratno zakonodavno tijelo {to je, pravno
gledano, omogu}ilo Avnoju da se na svom drugom zasjedawu konstitui{e u
svojevrsni privremeni parlament jo{ uvijek unitarne i samo djelimi~-
no oslobo|ene dr`ave. Tako wegova prva odluka glasi “da se Antifa{i-
sti~ko vije}e narodnog oslobo|ewa Jugoslavije konstitui{e u vrhovno
zakonodavno i izvr{no predstavni~ko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni
186
predstavnik suvereniteta. naroda i dr`ave Jugoslavije kao celine” (vi-
di Slu`beni list DFJ br. 1/1945, podv. V.[.). Tek kada se konstituisao
kao novi parlament Avnoj je mogao odlu~iti “da se izdajni~koj jugoslo-
venskoj izbjegli~koj “vladi” oduzmu sva prava zakonite vlade Jugoslavi-
je”, a tek tada je donesena i odluka “da se Jugoslavija izgradi na demo-
kratskom federativnom principu kao dr`avna zajednica ravnopravnih
naroda”. Dakle, prvo se Avnoj konstituisao kao vrhovno zakonodavno ti-
jelo Jugoslavije kao cijeline, preuzeo ulogu nosioca wenog jedinstvenog
dr`avnog suvereniteta, formirao organ izvr{ne vlasti (novu vladu) u
vidu Avnoja, donio odluku da se Jugoslavija izgra|uje na demokratskom i
federativnom principu, pa se tek onda pristupilo konstituisawu fede-
ralnih jedinica i wihovih predstavni~kih tijela.
Osnovni elementi jedne dr`ave su stanovni{tvo, teritorija i orga-
nizovana politi~ka vlast. Teritorija jugoslovenske dr`ave je ostala
ista (~ak ne{to uve}ana poslije rata). Isto je ostalo i stanovni{tvo
(mada desetkovano fa{isti~kim terorom i divqawem doma}ih izdajni-
ka). Promijewen je tre}i elemenat, karakter politi~ke vlasti, wena
klasna su{tina, {to nema uticaja na me|unarodnopravni kontinuitet i
legalitet jugoslovenske dr`ave, pa se ne mo`e re}i da je DFJ postala i
novi subjekt me|unarodnog prava. “Avnoj, i wegovi organi, nije, dakle,
Jugoslaviju smatrao novom dr`avom u me|unarodnim odnosima, ve} samo
dr`avom sa novom vla{}u. Izraz nova dr`ava upotrebqava se u smislu
ozna~ewa revolucionarnih dru{tvenih promena, posebno sa stanovi{ta
unutra{weg dr`avnopravnog poretka, sa gledi{ta karaktera nosioca
suverene vlasti u dr`avi, odnosno promene dr`avnih organa.” (Gavranov
Stojkovi}: Me|unarodni odnosi i spoqna politika Jugoslavije, “Savre-
mena administracija”, Beograd 1972, str. 160)
Su{tinske revolucionarne promjene koje su se u Jugoslaviji odvija-
le paralelno s vo|ewem Narodnooslobodila~kog rata vaqalo je pravno
uobli~iti i sankcionisati na taj na~in da se obezbijedi {to br`e i lak-
{e priznawe od strane me|unarodne zajednice, prvenstveno dr`ava ~la-
nica antihitlerovske koalicije. Zato su organi nove narodne vlasti pri-
znali i prihvatili postojawe fakti~kog stawa dvovla{}a (u kome je za
savezni~ke zemqe Nacionalni komitet predstavqao jugoslovensku vladu
de fakto, a to svojstvo je izbjegli~koj vladi priznavano de jure). Dru-
{tvena priroda dr`ave je izmijewena. Umjesto predratne bur`oaske iz-
rasta nova socijalisti~ka, koja nastoji s promijewenom klasnom su{ti-
nom mijewati i dr`avnu formu. Da bih {to slikovitije predstavio taj
proces upotrijebi}u upravo onu klasifikaciju dr`avnih oblika koju je
ustanovio akademik dr Radomir Luki}, ina~e mentor i predsjednik komi-
sije pred kojom je svojevremeno Fuad Muhi} stekao doktorat nauka. Po ob-
liku vladavine predratna Jugoslavija je bila monarhija. Avnoj tu ni{ta
ne mijewa (tim {to privremeno zabrawuje povratak kraqu u zemqu), osta-
vqaju}i da se pitawe oblika vladavine rje{ava nakon oslobo|ewa, slo-
bodno izra`enom narodnom voqom. Republiku je proglasila Ustavotvor-
na skup{tina 29. novembra 1945. Po obliku politi~kog re`ima stara Ju-
goslavija je u pojedinim periodima bila i autokratska i demokratska (ra-
187
zumije se, bur`oaskodemokratska) dr`ava. Avnoj proklamuje da }e ona po-
slije oslobo|ewa biti demokratska, ne upu{taju}i se u klasno odre|ewe
pojma demokratije, mada se ono po prirodi stvari podrazumijeva. Po pi-
tawu oblika organizacije dr`avne vlasti, u staroj Jugoslaviji je ostvari-
van princip podjele vlasti na zakonodavnu, izvr{nu i sudsku. Avnoj se u
to pitawe ne upu{ta, mada je ve} na~in wegovog konstituisawa i rada uka-
zivao na uvo|ewe principa jedinstva vlasti. Princip jedinstva vlasti }e
proklamovati Ustav od 1946. Po obliku dr`avnog ure|ewa stara Jugosla-
vija je bila unitarna dr`ava. Avnoj proklamuje ure|ewe dr`ave na fede-
rativnom principu, {to je onda tek trebalo ostvariti.
Bez obzira {to su revolucionarne snage, predvo|ene Komunisti~kom
partijom Jugoslavije, obezbijedile sve unutra{we uslove za radikalnu
promjenu dru{tvenog sistema u cjelini, nova vlast je svoj legalitet i
pravo predstavqawa dr`avnog subjektiviteta u me|unarodnim odnosima
mogla potvrditi samo kroz ustanovu priznawa od strane drugih dr`ava,
posebno onih najuticajnijih. Zato je bilo nu`no pristupiti iznala`ewu
kompromisa s izbjegli~kom vladom kojim }e se obezbijediti {to mirni-
ji i formalno legalniji prenos vlasti, s obzirom da se ishod politi~ke
borbe mogao lako predvidjeti. Izbjegli~ka vlada se najvi{e kompromi-
tovala dugotrajnom i upornom podr{kom ~etnicima, a wihova izdaja je
ve} bila uveliko objelodawena i dokazana, tako da je u narodu i me|una-
rodnom javnom mnijewu izgubila svaku podr{ku. Odlukama Drugog zasje-
dawa Avnoja materijalno se vr{e i ustavnopravne promjene, mada monar-
hija jo{ nije ukidana. Tada Jugoslavija dobija novi grb ~ijih pet bukti-
wa simbolizuju slobodu, ravnopravnost i zbratimqenost pet naroda. No-
vi naziv dr`ava }e dobiti tek s obrazovawem privremene vlade 7. marta
1945. i zva}e se Demokratska Federativna Jugoslavija, dakle, onda kad je
kompromis postignut. “U Jajcu nisu dokraja izvedeni oblici pojedinih
federalnih jedinica vezani za wihove granice, trajni polo`aj pojedi-
nih oblasti i strukturu pojedinih ~lanica saveza kao unitarnih ili slo-
`enih. Do definitivnih re{ewa i u pojedinostima odlu~uju}ih za kraj-
wi izgled federalnih jedinica do{lo je tek izme|u Drugog i Tre}eg za-
sedawa Avnoja konstituisawem ~lanica saveza kao dr`avnih individua-
liteta na principima progla{enim u Jajcu.” (Branko Petranovi}: Isto-
rija Jugoslavije 1918–1978, “Nolit”, Beograd 1980, str. 331) I daqe, kod
istog autora, stoji: “Pitawe organizacionog dovr{avawa jugoslovenske
federacije re{eno je u periodu izme|u Drugog zasedawa Avnoja i kraja
1944. pretvarawem dotada{wih zemaqskih antifa{isti~kih ve}a u vr-
hovna zakonodavna, odnosno predstavni~ka tela federalnih jedinica,
wihove najvi{e organe vlasti. U tom razdobqu konstituisala se speci-
fi~na vi{edr`avnost u okvirima savezne dr`ave.”
Forma postepenog prenosa legaliteta stare na novu Jugoslaviju ostva-
rivana je i kroz sporazum o pro{irivawu Avnoja poslanicima Narodne
skup{tine Kraqevine Jugoslavije koji su izabrani 1938, a nisu se kompro-
mitovali u toku rata. U drugom sporazumu Tito–[uba{i} od 1. novembra
1944. se, izme|u ostalog, ka`e: “Stoje}i na principu dr`avnog kontinui-
teta Jugoslavija sa me|unarodnopravnog gledi{ta i na jasno izra`enoj vo-
188
qi svih naroda Jugoslavije u wihovoj ~etvorogodi{woj borbi za jednu no-
vu, na principima demokratije izgra|enu, nezavisnu i federativnu dr`av-
nu zajednicu, `elimo i nastojimo da narodna voqa bude po{tovana, koli-
ko u pogledu unutra{we dr`avne organizacije, toliko u pogledu oblika
vladavine, i stoga stojimo na stanovi{tu pridr`avati se temeqnih i op-
{tih na~ela one ustavnosti koja je svojstvena svim istinski demokrat-
skim dr`avama... Do toga ~asa, da bi se izbjeglo svako mogu}e zao{trava-
we odnosa u zemqi, sporazumjeli smo se da kraq Petar Drugi ne ulazi u ze-
mqu dok narodi o tome ne donesu svoju odluku, a u wegovoj odsutnosti kra-
qevsku vlast da vr{i Kraqevsko namjesni{tvo. Kraqevsko namjesni{tvo
postavqa se ustavnim aktom Kraqa na predlog Kraqevske vlade...”
Ne{to zatim, prihvataju}i sporazum, kraq objavquje svoj ustavni
akt u kome stoji: “Mi, Petar Drugi, Po milosti Bo`joj i voqi narodnoj
Kraq Jugoslavije, Rije{ili smo i rje{avamo da donesemo slijede}u Od-
luku: @ele}i dati izra`aja Na{oj odluci da narodi Jugoslavije slobod-
no i preko demokratski izabrane Ustavotvorne skup{tine izraze svoju
suverenu voqu o kona~nom ure|ewu dr`ave, odlu~ili smo da na{u Kra-
qevsku vlast, do odluke Ustavotvorne skup{tine, prenesemo na Kraqev-
sko namjesni{tvo.”
Kraqevsko namjesni{tvo je postavilo privremenu vladu Ukazom ko-
ji ovako po~iwe: “Mi, Kraqevski namjesnici dr Sr|an Budisavqevi}, dr
Ante Mandi} i in`. Du{an Sernec, Na prijedlog Predsjedni{tva
Avnoja postavqamo za predsjednika Ministarskog savjeta i ministra na-
rodne odbrane Mar{ala Jugoslavije Josipa Broza Tita, za potpredsjed-
nika Ministarskog savjeta Milana Grola, za potpredsjednika Ministar-
skog savjeta i ministra za Konstituantu Edvarda Kardeqa...” itd. Sva do-
kumenta, ~ije dijelove ovdje citiram, objavqena su u “Slu`benom listu
Demokratske Federativne Jugoslavije” br. 11/1945. Trebaju li boqi i
uvjerqiviji dokazi za tvrdwu da je nova Jugoslavija naslijedila pravni
legalitet stare?
Razumije se, svi ovi sporazumi su predstavqali politi~ki kompro-
mis, a realni odnos snaga garantovao je o~uvawe, u~vr{}ewe i pravno
sankcionisawe revolucionarnih tekovina. O~uvawem me|unarodno-
pravnog kontinuiteta i sticawem formalnog legaliteta politi~ke vla-
sti bitno je u~vr{}en novi dru{tveni poredak i obezbje|eno wegovo
priznawe od strane drugih dr`ava. S ~isto unutra{weg aspekta posma-
trano, dr`ava je mnogo ranije izmijenila svoj klasni karakter, formi-
rala organizovan sistem vlasti i posjedovala jaku vojnu organizaciju
(oru`anu silu) {to borbu za legalitet i me|unarodnopravni kontinui-
tet ~ini ~isto formalnom (pojam formalnog ne koristim u wegovom pe-
`orativnom zna~ewu) i iskqu~ivo zasnovanom na potrebi po{tovawa
principa kojima se u datom istorijskom trenutku rukovodila me|una-
rodna zajednica. Jedini ispravan zakqu~ak koji se iz svega ovoga mo`e
izvesti zadr`an je u ~iwenici “da je kontinuitet jugoslovenske dr`ave
na me|unarodnom planu o~uvan i potvr|en, {to zna~i da ona kao subjekt
me|unarodnog prava i odnosa nije prestajala postojati. U tome je jedna
od zna~ajnih specifi~nosti jugoslovenske revolucije, za razliku od ok-
189
tobarske ili kineske socijalisti~ke revolucije, jer prekid unutra{weg
kontinuiteta dr`ave (promjena vladaju}e klase – prim. V.[.) nije doveo
do prekida wenog me|unarodnog subjektiviteta. Ova ~iwenica je bila i
prva potvrda op{teg pravila me|unarodnog prava o tome da revolucio-
narne, socijalisti~ke promene u jednoj zemqi predstavqaju wenu unutra-
{wu stvar i da ne diraju u wen me|unarodnopravni subjektivitet. Po{to
je i Kraqevina SHS imala me|unarodnopravni kontinuitet sa Kraqevi-
nom Srbijom kontinuitet jugoslovenske dr`ave u pravima i obavezama
po~iwe jo{ u pro{lom veku.” (Gavranov – Stojkovi}: op. cit., str. 174)
Ustavnopravni i politi~ki kontinuitet je prekinut, ali je obezbje-
|eno naslije|e pravnog legaliteta upravo kroz ovaj proces sporazumije-
vawa i iznala`ewa privremenih kompromisa s predstavnicima stare vla-
sti u ciqu odr`awa me|unarodnopravnog kontinuiteta. Muhi}eva teza
prema kojoj “Kraqevina Jugoslavija do`ivjela je raspad kao formalna dr-
`avna zajednica devet banova” ide u pravcu pravnog i politi~kog prizna-
wa fakti~kih akata fa{isti~kog okupatora i do sada nije susretana u ju-
goslovenskoj pravnopoliti~koj literaturi. Dr Fuad Muhi} u najmawu ru-
ku pokazuje potpuno nepoznavawe i nerazumijevawe pojma “legaliteta”, te
razlika izme|u ustavnopravno-politi~kog i me|unarodnopravnog konti-
nuiteta. Na {ta li samo li~i wegova zamjena legaliteta dr`ave i legi-
timiteta politi~kog sistema. Kad tretira istorijska fakta, Muhi} pi-
{e onako kako bi on htio ili `elio da je bilo, a ne kako je stvarno bilo.
Iznena|uje i dr Muhi}evo nepoznavawe razlika u pravnoj prirodi
federacije i konfederacije. Na tom neznawu i temeqi tvrdwu da Ustav
iz 1974. predstavqa akt revalorizacije Avnojskih odluka. Gubi iz vida da
je kompletan jugoslovenski ustavni razvitak do 1971. bio federalisti~-
ki, a da onda slijedi zaokret ka konfederaciji. Muhi}evo razmi{qawe
je dosta sli~no stavovima klasi~nog ameri~kog teoreti~ara Yona Kel-
huna koji govori o federalnom ustavu kao ugovoru izme|u suverenih dr-
`ava koje pristupawem federaciji nastoje ostvariti samo izvjesne zajed-
ni~ke interese. Kelhun ima u vidu pretpostavku da su oslobo|ene ame-
ri~ke kolonije kao samostalne dr`ave prihvatile Deklaraciju o nezavi-
snosti i pristupile konfederaciji. Ovakvom konfederalisti~kom tu-
ma~ewu teorijski }e se naj~vr{}e suprotstaviti Hamilton, da bi ono
istorijski poraz do`ivjelo u ameri~kom gra|anskom ratu.
Ustav FNRJ od 1946. govori o suverenitetu narodnih republika, ali
ga i ograni~ava ~lanom 9. u kome stoji: “Suverenitet narodnih republi-
ka u sastavu FNRJ ograni~en je samo pravima koja su ovim ustavom data
FNRJ.” Dakle, republi~ki suverenitet je ograni~en saveznim, a ne
obratno, kako to proisti~e iz Ustava od 1974. Pored toga, treba imati u
vidu da se izraz suverenost u Ustavu od 1946. ne koristi u wegovom origi-
nalnom zna~ewu. Wime se u tom ustavnom aktu prije svega nastoji ozna~i-
ti najvi{i mogu}i stepen samostalnosti ~lanice federacije. Rije~ je o
politi~koj a ne pravnoj upotrebi pojma suverenost, da bi se odredio ste-
pen samostalnosti federalnih jedinica, samostalnosti koja je ograni~e-
na saveznim ustavom i kompetencijama institucija federalne vlasti.
Uostalom, da je suverenost federalnih jedinica izvorna, one bi i danas
190
imale pravo na otcjepqewe. Jasno je da koncepcija o izvornom suvereni-
tetu republika nije rezultat objektivnih istorijskih okolnosti ili lo-
gi~nog ustavnopravnog razvoja, nego iskqu~ivo jedne politi~ke preori-
jentacije. Otuda tolika frapantna razlika izme|u Ustava iz 1963. i
Ustavnih amandmana iz 1971, odnosno Ustava iz 1974. U stavu 2. Odjeqka
1. Osnovnih na~ela Ustava iz 1963. se ka`e: “Radni qudi i narodi Jugo-
slavije ostvaruju svoja suverena prava u federaciji kad je to u zajedni~-
kom interesu ovim ustavom utvr|eno, a u svim drugim odnosima – u soci-
jalisti~kim republikama.” Nasuprot tome, u stavu 2. odjeqka 1. Osnov-
nih na~ela Ustava iz 1974. stoji: “Radni qudi i narodi i narodnosti
ostvaruju svoja suverena prava u socijalisti~kim republikama i u soci-
jalisti~kim autonomnim pokrajinama u skladu sa wihovim ustavnim pra-
vima, a u Socijalisti~koj Federativnoj Republici Jugoslaviji kad je to,
u zajedni~kom interesu, ovim ustavom utvr|eno.” Muhi} je “vje{t” pole-
mi~ar kad sistematizuje politikantske fraze i marifetluke, kad psuje
i etiketira. Me|utim, kad poku{a u}i u nau~ne, stru~no-teorijske ras-
prave, na vidjelo izlazi sve wegovo neznawe i nesposobnost.
Mada ga nije ni pro~itao jer jo{ nije objavqen, dr Muhi} tvrdi da je
moj tekst “duboka i iskrena `al za jednim vremenom... kada je otu|eni sa-
vezni vrh sve do Brionskog plenuma mogao hara~iti po dr`avi kao po
privatnom lovi{tu, dovoditi u pitawe identitet pojedinih nacija i na-
cionalnosti, i da pojedincima iz tog vrha omogu}uje nacionalisti~ka i
druga i`ivqavawa, koje je sam plenum usporedio s duhom najcrweg unita-
rizma i birokratizma.” Moram priznati da sam veoma iznena|en ova-
kvim izra`enim mi{qewem dr Fuada Muhi}a o kompletnom saveznom
vrhu koji je “otu|en i hara~i po dr`avi kao po privatnom lovi{tu.” To
je ve} ne{to novo i neo~ekivano iz pera ovog nepokolebqivog tuma~a
izvjesnih oficijalnih stavova. Prelistavaju}i stare komplete dnevnih
listova nai{ao sam i na govor Josipa Broza Tita na Sedmom kongresu
Narodne omladine Jugoslavije u kome je, pored ostalog, rekao da je “mi-
{qewe da je integracija u suprotnosti sa interesima pojedinih repu-
blika, odnosno nacionalnosti, isto tako nepravilno kao {to je nepra-
vilno i shvatawe onih koji smatraju da integracija treba da likvidira
nacionalnosti i da ima za ciq stvarawe jedne nove, jedinstvene nacije.
Ti qudi zapravo brkaju naciju sa dr`avom, {to je besmislica. Besmisle-
na su tako|e i shvatawa onih koji smatraju da svaka nacija, svaka repu-
blika u socijalisti~koj zajednici mora imati sve atribute jedne dr`a-
ve. Razumije se da takvo egocentri~no shvatawe mo`e imati veoma {tet-
ne posledice za razvitak socijalisti~ke zajednice. Ima ~ak i nekih na-
cionalisti~kih elemenata koji govore da bi trebalo da nacionalna re-
publika ima i svoju vojsku, svoj novac, pa ~ak i spoqnu politiku. Razumi-
je se da takvi qudi nemaju ni~eg zajedni~kog sa socijalisti~kim shvata-
wem nacionalnog pitawa, a samim tim oni su i protivnici socijali-
sti~ke zajednice kao cjeline”.
“Oslobo|ewe” br. 5259 od 24. januara 1963.
Odbijeno od strane redakcije lista “Danas”
191
 XVI.. POLITIKANTSKIM FRAZAMA
PROTIV NAU^NIH ARGUMENATA
Kontrarevolucionarni nasrtaji na teritorijalni integritet, suve-
renitet i politi~ki poredak u na{oj zemqi, koji posebno poprimaju u
{irini i intenzitetu od pro{le godine na Kosovu, u na{oj javnosti kao
da su inicirali diskusiju o mnogim zna~ajnim politi~kim temama na
onaj na~in koji je do sada, s razlogom ili bez razloga, predstavqao svoje-
vrstan tabu i za mnoge eminentne nau~nike. Jedna od wih je sadr`ana u
pitawu ustavnog konstituisawa Federacije, te me|usobnog odnosa fede-
ralnih jedinica, posebno odnosa Socijalisti~ke Republike Srbije pre-
ma autonomnim pokrajinama kao wenim sastavnim dijelovima. Gotovo da
smo navikli da se u takvim i sli~nim raspravama operi{e uobi~ajenom
i svakodnevnom politi~kom, nerijetko i politikantskom, frazeologi-
jom. Po svojevrsnoj inerciji rasprava se vodi radi rasprave, umjesto u ci-
qu kriti~kih sagledavawa dosada{wih iskustava i iznala`ewa novih,
boqih rje{ewa. Toj frazeologiji su, s vremena na vrijeme, pribjegavali
i neki najvi{i politi~ki funkcioneri (daju}i primjer koji onda treba
slijediti), nastoje}i nam dokazati, pa i pokazati u izvjesnom smislu, da
je kod nas pitawe prava i du`nosti Federacije i wenih konstitutivnih
faktora maltene idealno rije{eno ustavnopravnim i politi~kim akti-
ma i dokumentima, pa nam onda, navodno, preostaje samo wihova dosqed-
na primjena u praksi. Pri{lo se svojevrsnoj apologetizaciji i mistifi-
kaciji Ustava i ustavnih rje{ewa, kao da je rije~ o ne~em svetom i nepro-
mjewivom, te kao da nije upravo na{a dru{tvena praksa pokazala da ne
mogu i ne smiju u politi~koj i pravnoj sferi postojati nikakvi feti{i
i da su sva rje{ewa, bez obzira koliko u nekom trenutku izgledala ili
mo`da stvarno bila optimalna, podlo`na provjeravawu, dopuwavawu,
mijewawu ili ~ak negirawu. Uostalom, u prosjeku svake ~etvrte godine
smo vr{ili izmjene najvi{eg i osnovnog zakona, bilo da je rije~ samo o
ustavnim amandmanima ili promjeni ustava u cjelini, pa se postavqa pi-
tawe za{to se ne bi smjelo i}i na wegovo preispitivawe u situaciji kad
se pojavio mnogostruki splet te{kih i izvanredno slo`enih problema
koji su dugo vremena tiwali i kona~no otvoreno izbili u javnost povo-
dom opravdane i beskompromisne dru{tvene reakcije na pomenute kon-
trarevolucionarne doga|aje koji su nas uhvatili na spavawu.
Ti problemi i wihove prate}e pojave su ve} svima znani, a najkarak-
teristi~niji po svojoj negativnosti me|u wima su razbijawe jedinstva ju-
goslovenskog tr`i{ta, ogromna inostrana prezadu`enost zemqe, vi{e-
struko i nepotrebno duplirawe industrijskih kapaciteta, me|usobna ne-
lojalna konkurencija doma}ih faktora na vawskim tr`i{tima, oko{ta-
vawe republi~kih i pokrajinskih etatizama, insistirawe na produbqi-
vawu kulturnih i ideolo{kih razlika tamo gdje bi ih po prirodi stvari
trebalo prevazilaziti ako ve} postoje, ili na wihovom izmi{qawu ta-
mo gdje ih objektivno nema, razbijawe i atomizacija zajedni~kog kultur-
nog naslije|a itd. Najsvje`iji primjer za posledwu pojavu je prepucava-
we oko navodne pripadnosti pojedinih na{ih pisaca “republi~kim” i
192
“pokrajinskim” kwi`evnostima, te konstruisawe i sankcionisawe “po-
trebe” za posebnim izu~avawem svake od wih, {to je apsurdno ako se ima
u vidu da kwi`evnost, ili bilo koji drugi oblik kulturnog stvarala-
{tva, ne mo`e biti ni dr`avna, ni republi~ka, ni pokrajinska, ve} samo
narodna, a jedine razlike me|u pojedinim kwi`evnostima postoje usqed
razli~itih jezika na kojima su nastale. Tome treba dodati i gotovo ~vr-
sto ukorjewena shvatawa o razli~itim politi~kim i kulturnim sredi-
nama, zlobna likovawa u jednim na slabosti i probleme u drugim ({to je
iskqu~ivo stvar surevwivosti me|u rukovodstvima), fakti~ko egzisti-
rawe razli~itih i sve razli~itijih sistema ideolo{kih vrijednosti,
nejednak tretman politi~kih zahtjeva i potreba, razlike u procjeni go-
tovo istovjetnih oblika asocijalnih i antisocijalisti~kih djelovawa i
sli~no.
U svje`em su nam sje}awu ostali odbrana{ki nastupi sredstava jav-
nog informisawa iz pojedinih republi~kih centara u odnosu na izvjesne
nosioce albanskog nacionalizma i separatizma. Primjer famoznog Ru-
{itija je najupe~atqiviji, a slijedili su mu brojni za{titni~ki istupi
i `alopojke zbog opravdanih beskompromisnih dru{tvenih reagovawa
na nacionalisti~ka divqawa i otvorene progone pripadnika pojedinih
naroda. Neminovno se mora postaviti pitawe (uz poimeni~no apostro-
firawe i prozivawe najodgovornijih rukovodilaca i rukovodstava) ko-
liko je jedna dugogodi{wa pogre{na politika i prakti~no i na planu
normativnog regulisawa osnovnih dru{tvenih odnosa i{la u prilog
stvarnim neprijateqima i kontrarevolucionarima. Pored objektivnih
okolnosti, na Kosovu je kontrarevolucionarnim snagama, oli~enim i
otjelotvorenim u albanskom nacionalizmu i iredentizmu, pru`ena do-
datna {ansa nesumwivim subjektivnim slabostima zbog kojih je malo ko
pozivan na odgovornost i snosio odgovaraju}e konsekvence. Neprijatequ
je omogu}avano da ustavne promjene iz 1974. godine shvati kao samo novi
korak u pravcu potpunog politi~kog osamostaqivawa Kosova, wegovog
pretvarawa u republiku kao preduslovu otcjepqewa od Jugoslavije. Zato
smatram opravdanim, cjelishodnim i neophodnim preispitivawe odgova-
raju}ih ustavnih formulacija, te pristupawe izvjesnim promjenama ovog
osnovnog i najvi{eg zakona zemqe u skladu s op{tejugoslovenskim inte-
resima o~uvawa vlasti radni~ke klase, nacionalnog suvereniteta, teri-
torijalnog integriteta i socijalisti~kog dru{tvenog poretka.
Za eventualno pristupawe izmjenama Ustava ima vi{e razloga. Na
primjer, kad je rije~ o samim ustavnim promjenama u wegovom tekstu na-
ilazimo na, u odre|enoj mjeri, kontradiktorne odredbe. U ~lanu 283. se
ka`e da Skup{tina SFRJ odlu~uje o promjeni Ustava SFRJ, a u ~lanu
402. se to de fakto pobija kad se ka`e: “Promena Ustava SFRJ je usvoje-
na kad se sa tekstom koji je usvojilo Savezno ve}e Skup{tine SFRJ sa-
glase skup{tine svih republika i autonomnih pokrajina, odnosno skup-
{tine svih republika.” Proizlazi iz ove odredbe, ukoliko je izostala
saglasnost makar i jedne republike ili pokrajine, odnosno wihove skup-
{tine, da se Ustav ne mo`e mijewati. ^ak je i za samo pristupawe pro-
ceduri izmjene Ustava potrebna saglasnost skup{tina svih republika i
193
pokrajina. Ustavotvorac je, dakle, mogu}nost eventualnih izmjena i dopu-
na Ustava rigorozno umawio, ~ak eliminisao po svim pitawima gde je re-
alno o~ekivati da ne}e biti konsenzusa. S obzirom da su do sada sve po-
sqeratne ustavne promjene u Jugoslaviji vr{ene na inicijativu predsjed-
nika Tita, te da je bilo prakti~no nezamislivo, ako se ima u vidu wegov
ogromni politi~ki autoritet, da se po pitawu na taj na~in inicirane i
predlo`ene izmjene, dopune ili kompletne promjene ustavnog teksta ne-
}e posti}i op{ta saglasnost. Me|utim, poslije Titove smrti, stvari se
bitno mijewaju. Nijedan dr`avni ili partijski organ, a kamoli pojedi-
nac ne mo`e pretendovati na takav autoritet koji je u`ivao dugogodi-
{wi neosporni lider. Jedino Centralni komitet Saveza komunista Ju-
goslavije, ukoliko uspije da suzbije ve} uveliko zapo~eti proces federa-
lizacije Partije, mo`e ra~unati na obezbje|ewe saglasnosti svih repu-
bli~kih i pokrajinskih najvi{ih organa vlasti i organa samoupravqa-
wa. Tim prije se ne smije izgubiti iz vida da postoji latentna opasnost
da bi svaka eventualna izmjena ustava kojoj bi se odlu~nije suprotstavi-
la bilo koja hipoteti~ka republi~ka ili pokrajinska etatisti~ka vrhu-
{ka, brane}i svoje otu|ene i parcijalne interese, ve} u startu bila one-
mogu}ena.
S obzirom da je i moje istupawe na nedavno odr`anoj raspravi o fe-
deralizmu u organizaciji Marksisti~kog centra Centralnog komiteta
Saveza komunista Srbije nai{lo na izvjestan odjek u {iroj dru{tvenoj
javnosti, te da su listovi “Borba”, “Danas”, “Nin” i “Ve~erwe novosti”
interpretirali i prezentirali pojedine akcente iz diskusije (uz to je
moje izlagawe integralno emitovano 21. juna 1982. preko Prvog progra-
ma Radio Beograda), osjetio sam potrebu da neka pokrenuta pitawa de-
taqnije ekspliciram i tako poku{am suziti prostor za mogu}a protivr-
je~na ili pak zlonamjerna tuma~ewa kakvih je zadwih dana bilo nekoli-
ko. Na odnosnom skupu kriti~ki sam analizirao pojedina pravno-poli-
ti~ka rje{ewa iz Ustava SFRJ od 1974. godine pokazuju}i da ona primar-
no sadr`e i izra`avaju tendenciju razvoja ka konfederalizmu, te da su u
praksi uslovila i prouzrokovala niz konkretnih slabosti u organizaci-
ji i djelovawu institucija savezne dr`ave. Dakle, poenta bi bila u tezi
da nisu sve negativnosti u domenu ostvarivawa prava i du`nosti Fede-
racije, te odnosa izme|u wenih konstitutivnih elemenata, proiza{le iz
neostvarivawa ili nedosqednog provo|ewa odre|enih ustavnih odredbi,
nego i iz samih tih odredbi kojima je otvorena mogu}nost ekspanzije re-
publi~ko-pokrajinskih etatizama i autarhi~nosti. Vje{ta~kim prida-
vawem izvornog suvereniteta federalnim jedinicama mogao je biti su-
zbijen savezni etatizam, ali ne i etatizam uop{te. Naprotiv, on se sada
pojavquje u mnogo ozbiqnijoj i opasnijoj formi koja jugoslovenskom so-
cijalisti~kom dru{tvu kao cjelini ugro`ava i ote`ava izlazak iz eko-
nomske i politi~ke krize u kojoj se na{lo.
S obzirom da }e moje autorizovano izlagawe, zajedno s kra}im esejom
koji sam na sli~nu temu napisao, uskoro biti publikovano u ~asopisu
“Marksisti~ka misao” (ukoliko se u me|uvremenu ne desi ne{to nepred-
vi|eno), tada izlo`ene teze ovdje ne mislim ponavqati. Iskqu~iva mi
194
je namjera da poku{am odgovoriti na nekoliko javnih reagovawa u koji-
ma je umjesto razlo`nih kontraargumenata ispoqena neshvatqiva netr-
peqivost i netolerantnost, neprimjerena osnovnim principima razvi-
jawa principijelne i marksisti~ke dru{tvene kritike. Prvo takvo re-
agovawe pojavilo se u br. 20 tjednika “Danas” od 6. juna u kome je objavqe-
no pismo izvjesnog Stipe Vukovi}a koji je za dr Slobodana Ini}a, jed-
nog od u~esnika u diskusiji, i mene iznio tvrdwu da “pomo}u znanosti
`elimo ru{ewe na{eg ustavnog federativnog ure|ewa”. U skladu s
prethodnom tvrdwom, Vukovi} pi{e: “Treba li Vojislavu [e{equ doka-
zivati da predratna kraqevska Jugoslavija nije imala federalnih jedi-
nica koje bi bile u wenom sastavu, nego je ta Jugoslavija bila jedinstve-
na tamnica za ve}inu jugoslovenskih naroda. Tu tamnicu su na{i narodi
sru{ili u NOB-u i na tim ru{evinama stvorili FNRJ u koju su oni svo-
jom slobodnom voqom odlu~ili pristupiti kao suvereni narodi po “le-
winisti~kom konceptu federacije”, koji nije samo “put zbli`avawa i
sjediwewa nacija”, nego svakom narodu priznawe i pravo na otcjepqewe,
ukoliko federacija ne bi omogu}avala punu slobodu i neometan svestra-
ni razvitak svakome narodu.”
Odgovaraju}i na pismo Stipe Vukovi}a “Znanstveno ru{ewe ustav-
nog poretka” nemam namjeru koristiti se i wegovim metodama polemisa-
wa, niti a priori poku{avati diskvalifikovati sagovornika, odnosno
oponenta, bez obzira koliko on poku{avao politikantskim frazama po-
bijati nau~ne argumente i istorijske ~iwenice. Svakako, ne}u se ni raz-
metati upu}ivawem neumjerenih i neukusnih komplimenata onome kome
repliciram. Li~nost sagovornika me primarno ne interesuje i iz tog
razloga se zadr`avam samo na predmetu rasprave, pretpostavqaju}i da
nam je zajedni~ki interes izra`en kroz te`wu da ukr{tawem razli~i-
tih argumenata do|emo do relevantnih zakqu~aka. Zato se i ne mogu upu-
{tati u {pekulacije {ta ko “`eli” ili “ne `eli”, pa ni u ono {to “`e-
li” Vukovi}. To je wegova li~na stvar, ali jedno su `eqe i htijewa, a dru-
go prakti~ni poku{aji da se oni realizuju. Mogu se samo ~uditi kako Vu-
kovi} smiono i s lako prepoznatqivim emotivnim nabojem izvla~i za-
kqu~ak, i to bez ikakvih dokaza, da dr Slobodan Ini} i ja `elimo “ru-
{ewe na{eg ustavnog federativnog ure|ewa”. ^ak i u slu~aju (hipote-
ti~kom) da mi to zaista “`elimo”, Vukovi} nema, na temequ na{ih saop-
{tewa na odnosnoj nau~noj raspravi o federalizmu (a posebno ne na te-
mequ onih izvoda koje su prenijela sredstva javnog informisawa), vaqa-
nog osnova da nam pripisuje takvu “`equ”, da je kod nas “otkriva” i zbog
toga nas “optu`uje” i “razobli~ava”, dokazuje na{u “reakcionarnost”.
A i iz wegovog pisma je o~igledno da nisam izra`avao `equ za ru{e-
wem “ustavnog federativnog ure|ewa” (takvu `equ ni dr Ini} nije ispo-
qavao), nego “tra`io” (ipak bi vi{e odgovarao izraz – predlagao) “revi-
ziju Ustava iz 1974.” i to ukazuju}i da neke wegove odredbe na{u dr`avnu
zajednicu odvode u konfederalizam. Zar je odr`iva teza da predlagawe
revizije Ustava predstavqa akt ru{ewa ustavno-pravnog poretka. Nesum-
wivo, onome ko “`eli” sru{iti ustavno ure|ewe i ne pada na pamet da se
zala`e za reviziju pojedinih ustavno-pravnih normi, jer je tako ne{to s
195
ovog aspekta ~ist gubitak vremena. A ako se predla`e izmjena ustava, on-
da se ima u vidu da su wegova pojedina rje{ewa neminovno bremenita zna-
~ajnim slabostima, pa ih je iz tog razloga potrebno neprekidno kriti~ki
preispitivati, mijewati, poboq{avati, usavr{avati.
Jasno je da mi ne treba dokazivati da kraqevska Jugoslavija nije ima-
la federalnih jedinica, ali mi je i neshvatqiva teza da je ona bila “je-
dinstvena tamnica za ve}inu jugoslovenskih naroda”. Iz toga bi proiz-
lazilo da nije bila tamnica za sve narode, da su neki od wih bili privi-
legovani, da su `ivjeli “pod slobodnim suncem”, pa bi bilo interesant-
no navesti koji su to narodi u`ivali u kapitalisti~kom sistemu, a koji
nisu. Jugoslovensku dr`avu je sru{io fa{isti~ki okupator a ne weni
narodi, pa se nijedan okupatorski pravni akt ne mo`e priznati niti
prihvatiti. Radni~ka klasa, napredno seqa{tvo i demokratska inteli-
gencija svih na{ih naroda, predvo|eni Komunisti~kom partijom Jugo-
slavije, nisu ru{ili jugoslovensku dr`avu (wen me|unarodnopravni su-
bjektivitet), nego bur`oaski ekonomski i politi~ki sistem i na wego-
vim ru{evinama izgra|ivali socijalisti~ki. Zato su organi nove vlasti
i vodili mukotrpnu borbu za priznawe naslije|a starojugoslovenskog
pravnog i politi~kog legaliteta od strane zapadnih saveznika. Nakon
{to je nova narodna vlast uspostavqena pristupilo se federalnom ure-
|ewu dr`ave, a ne ranije. Ta~no je da lewinisti~ki koncept federacije
svakom narodu, uz pravo samoopredeqewa, priznaje i pravo na otcjepqe-
we od vi{enacionalne dr`ave, ali to pravo su svi na{i narodi realizo-
vali izra`avawem voqe da ostanu u okviru jedinstvene jugoslovenske dr-
`ave, pa se ono iznova ne bi moglo aktuelizovati. Pravo na otcjepqewe,
po va`e}em jugoslovenskom ustavu, vi{e nema nijedan narod niti repu-
blika. Od ustava svih socijalisti~kih zemaqa jedino je sovjetski zadr-
`ao odredbu o mogu}nosti otcjepqewa, ali samo formalno. Istovreme-
no s proklamovawem ovih principa Lewin je imao u vidu i vi{e puta is-
ticao da jedino proleterska partija – avangarda radni~ke klase mo`e
igrati ulogu subjekta koji }e meritorno odlu~ivati o potrebi eventual-
nog otcjepqewa jednog naroda. Po{to je Savez komunista Jugoslavije je-
dinstvena revolucionarna partija, logi~no je da on mo`e biti zaintere-
sovan samo za o~uvawe jedinstva jugoslovenske dr`ave kao cjeline, {to
je, uostalom, primarni interes radni~ke klase. Mi, sre}om, nemamo, ma-
da se takva tendencija povremeno pojavqivala, posebne nacionalne i re-
publi~ke partije koje bi onda mogle da odlu~uju i o mogu}nosti otcjepqe-
wa pojedinih naroda. Uostalom, i Dvanaesti kongres Saveza komunista
Jugoslavije je nedvosmisleno potvrdio i manifestovao jedinstvo i Par-
tije i Jugoslavije, te odlu~nost na o~uvawe osnovnih revolucionarnih
tekovina u jedinstvenoj, suverenoj i nezavisnoj dr`avi koja nikada ne}e
prihvatiti, tolerisati niti se pomiriti s ugro`avawem ili naru{ava-
wem wenog teritorijalnog integriteta.
Vukovi}evi napadi su ~ak naivni i bezazleni prema pravoj lavini
insinuacija i imputacija kojoj su pribjegli pojedini “istaknuti” poli-
ti~ki funkcioneri (oni {to vole da sami sebe nazivaju “revolucionari-
ma”) nakon objavqivawa mojih tekstova “U cara Trajana kozje u{i” u “Da-
196
nasu” i “O sarajevskoj kulturnoj razglednici” u “Dugi”. Pokazalo se da,
ma koliko intenzivno eksploatisali jednu jedinu gre{ku koja mi je u do-
sada{wim napisima promakla, nisu u stawu da opovrgnu nijedan iznese-
ni argument, pa su opet pribjegli temeqnoj zamjeni teze. Dosjetili su se
da bi me mogli `e{}e napasti povodom istupa na skupu o federalizmu i
prilijepiti mi najnegativnije politi~ke etikete u namjeri da me pret-
hodno “kompromituju” kao sagovornika. Zato su me i glatko progla{ava-
li za nacionalistu, unitaristu, anarholiberala itd., poku{avaju}i {i-
ru javnost ubijediti da navodno sijem antimuslimanski {ovinizam i mr-
`wu. Takva optu`ba se svaki put iznova iskqu~ivo zasniva na prebroja-
vawu koliko se muslimanskih imena na{lo u mojim tekstovima. Ina~e,
imena funkcionera koji su me napadali ovdje ne}u navoditi iz jedno-
stavnog razloga {to ni oni moje ime nisu izri~ito pomiwali, pa im pre-
ostaje da se u ovom tekstu prepoznaju na isti na~in kao i ja u wihovim.
Zajedni~ko je tim qudima {to su, ni trenutka ne oklijevaju}i, iskori-
stili, boqe re~eno, zloupotrijebili svoju dru{tvenu ulogu, uticaj i po-
lo`aj na javnim skupovima kojima su prisustvovali, da bi me {to vi{e
ocrnili, blatili i pogrdnije etiketirali.
Prvi je, na primjer, govore}i o tendencijama “dovo|ewa u pitawe te-
meqnih principa za koje su se narodi i narodnosti opredijelili jo{ u
toku NOB-a”, rekao: “U posqedwe vrijeme ispoqavaju se razli~ita mi-
{qewa o na{em federativnom ure|ewu, odnosno ulozi republika i po-
krajina. Iznesen je i prijedlog da se mijewa Ustav iz 1974. godine, jer, po
autoru tog prijedloga, taj ustav “federativnim jedinicama pridaje iz-
vorni suverenitet”! On osporava da su federativne “jedinice” odlu~ile
da “pristupe federaciji” i to obrazla`e konstatacijom da su i prije ra-
ta bile u sastavu Jugoslavije! Sve je to do te mjere apsurdno da ne bi vri-
jedelo polemisati za takvim mi{qewem da ono, u najotvorenijem obli-
ku, ne izra`ava reakcionarne te`we da se ospori suverenitet naroda i
dr`avnosti wihovih republika u SFRJ, {to je temeqni princip usvojen
jo{ na Drugom zasjedawu Avnoja.” Na jednu izre~enu insinuaciju odmah
se montira nova, {ira, i tako u beskrajnom nizu. Ukqu~uju}i se u taj mon-
terski proces, drugi govornik (a ubije|en sam da nije ~estito ni infor-
misan o sadr`aju mog izlagawa) ka`e: “Kada pojedinci svojim nedoli~-
nim javnim djelovawem, insinuacijama i la`ima poku{avaju da izaziva-
ju razdor u na{im odnosima, da blate istaknute revolucionare i uporne
borce za daqi socijalisti~ki samoupravni razvoj i planiraju teze na
primjer, o tome da je kontinuitet socijalisti~ke Jugoslavije u staroj
versajskoj Jugoslaviji, da Bosna i Hercegovina tobo` nije izrasla kao
republika iz prirodnih te`wi i klasne i oslobodila~ke borbe wenih
naroda da `ive u slozi i zajedni{tvu i sli~no, oni time atakuju na sve
narode i na sve radne qude i gra|ane Bosne i Hercegovine i Jugoslavi-
je, na Avnojske odluke, na politiku Komunisti~ke partije Jugoslavije i
na djelo druga Tita.” Tre}i se odmah nadovezuje rije~ima: “U posqedwe
vrijeme u nekim sredstvima informisawa, posebno iz drugih na{ih sre-
dina, naro~ito u revijalnoj {tampi, pa ~ak i na nekim tribinama Save-
za komunista daje se prostora forsirawu upravo onih stanovi{ta koja
197
zar|alom idejnom municijom versajske Jugoslavije “pucaju” na Avnojske
odluke a, u okviru toga, i na Bosnu i Hercegovinu. Na toj liniji prisut-
ni su poku{aji zlonamjernog, neistinitog, afera{kog i senzacionali-
sti~kog tretmana pojedinih pitawa iz `ivota i rada u na{oj republici.”
Ulagawa ne{to ve}eg intelektualnog napora da se ovi apodikti~ki sudo-
vi bar djelimi~no razjasne i obrazlo`e, za wih je suvi{no. Na tako ne-
{to godinama se nisu navikavali. O~igledno, rije~ je o qudima koji ne
samo da su u stawu da sla`u a da pri tome i ne trepnu, nego i sami povje-
ruju u vlastitu la`, te na woj kao na istinitom faktu odmah konstrui{u
novu. Pored takvih uzurpatora dru{tvenih funkcija, demokratskih slo-
boda i prava, nije ni ~udo {to nam se dru{tvo na{lo u dubokoj ekonom-
skoj, politi~koj i moralnoj krizi. Kona~no je vrijeme da se otvoreno ka-
`e da nas qudi koji su najodgovorniji {to smo u takvu krizu do{li, iz
krize ne mogu izvu}i. Oni pod hitno moraju demisionirati, oti}i. Izgu-
bqeni autoritet i po{tovawe nikako im ne mo`e povratiti bulumenta
poslu{nika, optere}enih podani~kim mentalitetom i sluganstvom koju,
primjera radi, ~ine i dr Fuad Muhi}, dr Qubomir Cvijeti} i dr Joco
Marjanovi}. U ovom konkretnom slu~aju, wihove primitivne politi-
kantske fraze i disfamije detaqno je konkretizovao provjereni “paten-
tirani likvidator” Fuad Muhi} koji u tekstu “@al za unitarizmom”
(“Danas” br. 28 od 31. avgusta) tvrdi da bi moje teze “potpisao i dobar dio
emigracije”, da mi je “odiozno Drugo zasjedawe Avnoja”, da tra`im zavo-
|ewe “~vrste ruke”, da mi je ciq “obnova duhovne drinske banovine” itd.
Treba li uop{te boqi prikaz duhovnog mraka u kome su nikle i razvile
se ovakve konstrukcije?
Iskqu~ivo i kratkovido vode}i ra~una o vlastitim lokalisti~kim
i privatisti~kim interesima izvjesni visoki politi~ki funkcioneri
iz pojedinih republika (ukoliko bude potrebno mogu i wihova imena na-
vesti) sve donedavno su se zalagali za uvo|ewe principa samoupravnog
sporazumijevawa i dru{tvenog dogovarawa u Savezu komunista
Jugoslavije na saveznom nivou, dok bi se principi demokratskog centra-
lizma zadr`ali samo do formi organizovawa na nivou republika ili po-
krajina. Ciq je o~igledno bio realizacija te`we za federalizacijom
partijske organizacije i stvarawem 6+2 partije koje bi sasvim samostal-
no djelovale u “vlastitim” republi~ko-pokrajinskim sredinama, me|u-
sobno se “sporazumijevale i dogovarale”, a zajedni~ke i jedinstvene in-
terese i stavove utvr|ivale iskqu~ivo konsenzusom. Na tome je i iskon-
struisana ideolo{ka teza prerastala u politi~ki zahtjev da nagomilane
urgentne probleme “rje{ava svako u svojoj sredini i svi zajedno”, {to je
trebalo da elimini{e “mije{awe” jedne sredine u poslove druge (tim
povodom su se posebno sredstva javnog informisawa na{la na udaru ne-
argumentovane kritike). Hipoteti~ka realizacija ovakvih prohtjeva do
krajnosti bi formalizovala pitawa politi~ke odgovornosti i omogu}i-
la lokalnim garniturama da po vlastitom receptu reguli{u dru{tvene
odnose, a uz to, svjesno ili nesvjesno, nekontrolisanim partikularisti~-
kim tendencijama ugroze i osnove politi~kog i ekonomskog sistema.
198
Smatram da ~itav niz problema u kojima se mawe ili vi{e organizo-
vano i uspje{no suo~avamo otvara i objektivizira potrebu preispitiva-
wa pojedinih ustavnih odredbi, wihovog nau~nog i kriti~kog analizira-
wa, li{enog demagogije i apologije koja jo{ uvijek, moramo to priznati,
dominira na{im politikolo{kim raspravama. U tom smislu, kriti~ko
preispitivawe i mijewawe normativnih rje{ewa bilo bi ostvarivano u
svrhu wihovog poboq{avawa i usavr{avawa, a ne, kako su to neki odmah
spremni da diskvalifikuju i etiketiraju, u svrhu “znanstvenog ru{ewa
ustavnog poretka”. Pojedinim politikantskim strukturama najvi{e bi
odgovaralo zadr`avawe sada{weg stawa, latentno `ivotarewe i spora-
di~no otklawawe ili ubla`avawe samo nekih produkata krizne situaci-
je. Nisu ni spremne, ni sposobne, ni navikle da se hvataju u ko{tac s we-
nim uzrocima i otuda bojazan od radikalnijih mjera ~ija primjena ne bi
garantovala o~uvawe udobnih foteqa i prisvojenih privilegija.
Pravo da predla`e ustavne promjene ima svaki gra|anin SFRJ. To,
rekao bih, originalno i originerno pravo proisti~e iz samog “duha”
Ustava, sadr`aja i smisla politi~kog sistema i socijalisti~kog tipa de-
mokratije. Da sam tekst Ustava, kako je ve} istaknuto, nije nikakva sve-
tiwa ni tabu pokazalo je i ukupno osam ustavno-pravnih revizija koje su
od rata naovamo izvedene u jugoslovenskom dru{tvu. Za{to bi Ustav od
1974. bio u tom smislu izuzetak po svojoj neprikosnovenosti i dugovje~-
nosti? Mi{qewa sam da ustavnom poretku opasnost ne prijeti od javnih,
legalnih, vi{e ili mawe argumentovanih, prijedloga za revidirawe po-
jedinih pravnih rje{ewa ~iju je neodr`ivost konkretna dru{tvena
praksa pokazala i dokazala, nego od protivustavnog politi~kog djelova-
wa kojim se ~esto atakuje na temeqe ekonomskog i politi~kog ure|ewa
uz demago{ko povezivawe i zakliwawe na Ustav. S druge strane, jo{ su i
te kako prisutna i ra{irena shvatawa da pravo pokretawa inicijative
za legalnu izmjenu Ustava imaju samo odabrani, politi~ka vrhu{ka, na-
vikla da wene poteze primamo s “odu{evqewem”, da im “jednodu{no”
aplaudiramo i “jednoglasno” ih, aklamacijom, prihvatamo. To opet otva-
ra pitawe koliko je svaka jednodu{nost i jednoglasnost plod otvorene i
demokratske rasprave, a koliko rezultat direktnih ili indirektnih
pritisaka ili ~ak neosnovane (?!) bojazni da bi svako neslagawe bilo
okvalifikovano kao neprijateqski ~in, te tako i podlo`no represiv-
nim mjerama.
Mislim da i na~in na koji izvjesni qudi, posebno oni koji se zakla-
waju autoritetom funkcije, vlasti i uticaja, reaguju na izra`ene kri-
ti~ke primjedbe, prijedloge i sugestije (ono {to je na Kongresu do`iveo
Rade Kon~ar nikako nije izuzetak) pokazuje da jo{ nismo ni nau~ili ni
navikli da slobodno mislimo i svoju misao bez ustezawa objelodawuje-
mo, dokazuju}i na taj na~in otvorenost i prozra~nost javnog politi~kog
`ivota. U stvari, uo~ava se da nismo ni dovoqno tolerantni ni spremni
da respektujemo tu|e mi{qewe ukoliko se ono razlikuje od na{eg. Ak-
tuelne javne polemike i sve ono {to se kroz wih ka`e djeluju ~ak i beza-
zleno u odnosu na reakcije iz “moje republi~ke sredine”, potekle od po-
jedinih “odgovornih” funkcionera koji su skrivenijim kanalima, uglav-
199
nom telefonskim pozivima, o{tro protestovali {to sam uop{te i po-
zivan na nau~ni skup koji je povod ovom pisawu, {to sam na wemu uzeo ak-
tivno u~e{}e uprkos ~iwenici da su me oni nekoliko mjeseci ranije
proglasili “lokalnim disidentom”, politi~ki anatemisali i odlu~ili
da me potpuno elimini{u iz akademskog i dru{tvenog `ivota, ugro`a-
vaju}i mi i samu egzistenciju. Sve dok takve staqinisti~ke grupe i poje-
dinci imaju politi~ku mo} i uticaj, pa makar oni bili samo sporadi~ni
i svedeni na lokalne okvire, ne mo`emo ra~unati na potpuno o`ivotvo-
rewe fundamentalnih ustavnih principa, posebno onih koji se ti~u slo-
boda i prava ~ovjeka i gra|anina. Na`alost, qudi o kojima je rije~ rijet-
ko se pozivaju na makar politi~ku odgovornost zbog svog nesumwivo pro-
tivustavnog djelovawa.
Ono {to sam posebno potencirao u vlastitom izlagawu na navedenoj
raspravi o federalizmu je ~iwenica da nas ekonomski i politi~ki par-
tikularizam, zasnovan na ekspanziji republi~ko-pokrajinskog etatizma,
vodi i u ideolo{ki partikularizam, da to otvara prostor do sada neza-
mislivom prodoru ideologija suprotstavqenih marksizmu. Jedna od ta-
kvih ideologija, ideologija panislamizma garnirana velikomusliman-
skim nacionalizmom, kod nas je ve} stekla poprili~an broj sqedbenika
i propagatora koji imaju zna~ajne politi~ke pozicije, a djeluju krajwe
perfidno, nastoje}i svoje ciqeve realizovati uz stalno verbalno i is-
prazno zakliwawe na vjernost marksizmu, socijalizmu, komunizmu, brat-
stvu i jedinstvu itd. Weni predvodnici su u na{em politi~kom `ivotu
ve} postali poslovi~no poznati po sposobnosti prilago|avawa i takti-
zirawa. Kada wihova rabota nai|e na o{trije negodovawe javnosti,
spremno se preobra}aju u zaklete “protivnike” panislamizma i biraju
`rtvu kojom }e privremeno umiriti javno mnijewe, stvaraju dimnu zavje-
su. Obi~no je to Islamska vjerska zajednica koju je mogu}e o{tro kriti-
kovati a da se unaprijed bude sigurno da joj takva kritika ne}e nauditi.
Time se prikriva i {titi nacionalisti~ka i panislamska djelatnost
pojedinaca i grupa ukqu~enih u zna~ajne politi~ke strukture. U najsvje-
`ijem primjeru takve prividne kritike “kriti~ar” ka`e: “Djelatnost
muslimanskih nacionalista sve je agresivnija i sa idejnog stanovi{ta
organizovanija. Intenzivno rade na stvarawu “preduslova” za islamiza-
ciju BiH kojoj treba da prethodi stvarawe obrazovanih i uticajnih mla-
dih imama koji bi mogli povesti yemat. U tom ciqu pojedinci izri~ito
tra`e od imama da se `rtvuje za stvar islama, da obezbijede da yamija bu-
de “otvorena” svih 24 sata dnevno, da bude mjesto gdje }e se razmatrati ne
samo vjerska pitawa ve} i kulturna, ekonomska, politi~ka i nacionalna.
Sve vi{e se nagla{ava da islam nije samo religija, ve} filozofija po
kojoj je mogu}e urediti sve dru{tvene odnose. Interesantna je teza da
treba biti sve prisutniji na selu koje je etni~ki ~istije i gdje je mogu}e
ostvariti ja~i uticaj nego u urbanim sredinama.” E, ovo je zaista pri~a
za malu djecu.
^ak u pojedinim momentima izgleda da }e s pravim nosiocima pani-
slamizma (koji nisu ni imami niti djeluju na selu, nego su “ugledni” jav-
ni radnici i ~esto ~lanovi Saveza komunista Jugoslavije) biti ozbiqno
200
i radikalno ra{~i{}eno, ali se, po pravilu, ubrzo poka`e da pokrenu-
toj akciji ponestane daha, da nailazi na mno{tvo vidqivih i nevidqi-
vih prepreka, te da lokalni politi~ki radnici, koji ispo~etka pokazu-
ju, bar na rije~ima, spremnost za principijelan obra~un, ubrzo tra`e
kompromise vode}i prevashodno ra~una o li~nim politikantskim inte-
resima. Dotle akteri panislamisti~kih ideja i tendencija izra`avaju
odlu~nost na pribjegavawe svim mogu}im sredstvima radi ostvarewa
svojih dugoro~nih ciqeva i stremqewa, a uz to i uo~avaju da im najve}a
opasnost prijeti od otvarawa i demokratizacije dru{tvene kritike s
izvornih marksisti~kih pozicija. Idealne uslove za wihovo nesmetano
i maksimalno uspje{no djelovawe pru`aju samo oni dru{tveni odnosi
koji se izgra|uju po uzoru na orijentalni despotizam. Takve dru{tvene
uslove im ne smijemo priu{titi.
Neobjavqivano
SEKRETARIJATU ZA UNUTRA[WE POSLOVE
SKUP[TINE GRADA SARAJEVA
Sarajevo
Predmet: Zahtjev za za{titu li~ne bezbjednosti i fizi~kog inte-
griteta.
Ve} du`e vremena razli~itim protivpravnim sredstvima nepoznata
lica ugro`avaju moju li~nu bezbjednost. Ugro`avawe se ispoqava kroz
povremene anonimne telefonske pozive i pisma s prijetwama, prislu-
{kivawe privatnih telefonskih razgovora i vrije|awe na ulici, te in-
tenzivno pra}ewe kretawa i uznemiravawe. Zbog toga sam prisiqen da
vam se obratim i zatra`im za{titu u skladu s va{im zakonskim obave-
zama i ovla{}ewima.
U toku septembra i oktobra nepoznati `enski glas s vje{ta~ki is-
kvarenim narje~jem, koje obiluje turcizmima, u popodnevnim ~asovima
me je uznemirivao telefonskim pozivima i pitawima s prijete}im to-
nom: “[to nas ba mrzi{?”, “[ta smo ti mi u~inili?”, “Vidje}e{ ti!”,
“^uvaj se!”, “Ni mi tebe nimalo mawe ne mrzimo!” itd. Tajanstvena `ena
se svaki put predstavqala drugim karakteristi~nim muslimanskim ime-
nom. U istom periodu nepoznata lica su na ulici (u Dobrovoqa~koj i Ul.
Vase Miskina), vi~u}i na sav glas kad sam ve} odmakao dvadesetak meta-
ra, za mnom dobacivala uvrede, psovke i prijetwe. Nedavno sam dobio i
anonimno pismo s potpisom “prijateq” u kome se tvrdi da se neke li~no-
sti, pogo|ene mojom javnom publicisti~kom djelatno{}u, spremaju i na
fizi~ki obra~un.
Prije izvjesnog vremena sam primjetio da me prate nepoznati gra|a-
ni, slu`e}i se pri tome naj~e{}e kolima marke “golf” s registarskim
brojevima SA 220–048 (crvena) i SA 218–863 (bijela) te da su u kasnim
ve~erwim ~asovima dok se nalazim u svom kabinetu, pred Fakultetom
politi~kih nauka ~esto parkirani bijeli “golf” SA 220–159 ili bijela
“yeta” SA 222–671, s uga{enim svjetlima i dvije osobe na predwim sjedi-
{tima, koji se satima ne pomjeraju. Vozila se udaqavaju tek kad ja napu-
201
stim zgradu Fakulteta. Da bih vam najplasti~nije predo~io kakvim sam
{ikanirawima izlo`en, detaqno }u opisati samo jedan slu~aj pra}ewa.
U subotu 23. oktobra 1982. radio sam na Fakultetu negdje do iza 20 ~a-
sova. Kad sam iza{ao na ulicu (Skenderija 70) primijetio sam na udaqe-
nosti od desetak metara bijeli “golf” SA 218–863 s uga{enim svjetlima
i dva mladi}a na predwim sjedi{tima. Po{ao sam prema polaznoj auto-
buskoj stanici i primijetio da je “golf” krenuo za mnom. Umjesto da u|em
u parkirani autobus, produ`io sam preko pje{a~kog mosta “Drvenija”.
“Golf” je stao iza autobusa (na mjestu koje je rezervisano iskqu~ivo za
vozila GRAS-a) i iz wega je iza{ao mladi} starosti do 25 godina, u sme-
|im ko`nim pantalonama i jakni. Omaweg je rasta, sme|e, pomalo ko-
vryave kose i pjegavim licem. Po{to je rije~ o nepoznatom licu koje me
naj~e{}e prati, navodi}u ga skra}eno u daqem tekstu kao NL–1. NL–1 je
po{ao za mnom ispred Prve gimnazije, zastajkivao pred izlozima kwi-
`ara pred kojim i ja i pravio se da me ne primje}uje pomno motre}i na
svaki moj pokret. U Ulici mar{ala Tita, preko puta Narodne banke,
prikqu~io mu se i drugi mladi} (voza~ “golfa”, u daqem tekstu NL–2).
Pre{ao sam preko ulice i primijetio da je kola parkirao ispred zgrade
Republi~kog sekretarijata unutra{wih poslova, blizu ulaza u Qubqan-
sku banku. Nepoznati su se opet razdvojili. NL–1 me je pratio na ne{to
ve}oj udaqenosti sve do hotela “Zagreb”, a NL–2 ga slijedio kolima. Kod
hotela “Zagreb” sam naglo skrenuo desno, pa se onda sklonio iza trafi-
ke. NL–1 je potr~ao za mnom, ne znaju}i kuda smjeram, a kad mi se nepo-
sredno pribli`io iza{ao sam mu u susret i po{ao u suprotnom smjeru od
malopre|a{weg. NL–1 nije ~ak bio u stawu da sakrije izraz iznena|ewa
na svom licu. Vratio sam se u centar grada ubrzanim hodom i skrenuo de-
sno tek kod kwi`are “Veselin Masle{a”, pa stao. Ubrzo se pojavio
NL–1, pogledao me pa produ`io Ulicom M. Tita. Krenuo sam za wim. Na
po~etku Ulice Vase Miskina susreo se s NL–2, ne{to mu rekao i produ-
`io ubrzanim korakom u pravcu Ekonomskog fakulteta (NL–2 je mladi},
star do trideset godina, sredweg rasta, crne kose, a bio je u plavoj jakni
s crvenom prugom na rukavima). Iskoristio sam trenutak nepa`we NL–2
koji je okrenut mi le|ima, usporio i vjerovatno ~ekao da ga preteknem,
skrenuo sam lijevo, iza zgrade SDK i brzo umakao prema tramvajskoj sta-
nici. Tramvajem sam oti{ao do Novog Sarajeva. Svome stanu u Ulici Ra-
ve Jankovi} 17/III primakao sam se iz pravca iz koga rijetko dolazim i ne-
daleko od ulaza vidio parkiran “golf” SA 218–863 s pre|a{wim nepo-
znatim licima na predwim sjedi{tima. U{ao sam u stan i s prozora vi-
dio da se “golf” poslije petnaestak minuta spustio u podzemqe “{oping-
centra”, gdje se nalaze gara`e, te da su mu svjetla dole uga{ena. Tu je
NL–2 probdio cijelu no}.
U nedjequ 24. oktobra, ujutro u 6 sati iza{ao sam iz stana i po{ao
prema `eqezni~koj stanici. Saobra}aja na ulici gotovo da uop{te nije
bilo, a ni taksija koji sam i{~ekivao `ure}i da stignem na voz “Olim-
pik-ekspres” koji u 6.26 kre}e za Beograd. ^im sam odmakao dvadesetak
metara od zgrade u kojoj stanujem, ponovo se pojavio “golf” SA 218–863 i
pratio me do Pofali}a. U kolima je bio samo NL–2 i to, dobro se vidje-
202
lo, neispavan i neumiven. U Pofali}ima sam kona~no na{ao taksi i
uspio na vrijeme sti}i na stanicu. Sa suprotne strane stani~nog parki-
rali{ta pojavio se navedeni “golf” i jo{ neka kola ~iji broj nisam
uspio uo~iti. U stani~noj zgradi, dok sam pred trafikom kupovao novi-
ne, NL–2 je stajao nekoliko koraka daqe, ne ispu{taju}i me iz vida. ^im
sam u{ao u voz, otvorio sam prozor i nedaleko na peronu ugledao ~etiri
lica sumwivog pona{awa (ukqu~uju}i i ova dva naprijed nazna~ena). Je-
dan od wih mi je poznat iz vi|ewa: plav, sredweg rasta, {irokog lica,
kratko pod{i{an. Studirao je na Pravnom fakultetu, generacija prije
moje (dakle, upisan 1972. godine). Imena mu se ne sje}am ali bih ga s la-
ko}om prepoznao na fotografiji do koje, ina~e, na Fakultetu ne bi bi-
lo te{ko do}i. Nekada smo se pri slu~ajnim susretima i qubazno pozdra-
vqali, mada se nikada nismo dru`ili. Koliko mi je poznato, odmah na-
kon diplomirawa zaposlio se u Slu`bi dr`avne bezbjednosti. Gdje sad
radi, ne znam. Po wegovom dr`awu na peronu zakqu~io sam da je koordi-
nirao pra}ewe. Jasno sam ~uo da se uz psovku obrecnuo na jednog od pri-
sutnih zato {to taj nije kupio karte!? NL–1, sada u drugoj, platnenoj,
odje}i u{ao je u vagon i pogledao na kom sjedi{tu sam se smjestio.
Odmah po dolasku u Beograd primjetio sam da me prate nova nepozna-
ta lica, vjerovatno istim vozom pristigla iz Sarajeva: visok i krupan
mladi}, starosti do 30 godina, obu~en u komplet od plavog “yinsa” i dru-
gi, omawi, u crnoj ko`noj jakni ispod koje se vidjela upadqiva qubi~a-
sta ko{uqa. Pratili su me do Zemuna i nazad po Beogradu, koriste}i pri
tom kao i ja, autobuse gradskog saobra}aja. Da bih ih zavarao, u{ao sam u
15.05, kad je predstava ve} po~ela, u bioskop “Beograd”. Mawi mladi} me
je ~ekao pred izlazom gotovo dva sata. Pokazalo se da Beograd boqe od
wih poznajem pa sam ih na sve strane vodao. Boje}i se da me ne izgube pra-
tili su me i na udaqenosti od svega nekoliko koraka. Sa~ekivao sam ih
iza uglova, iznenada im izlazio u susret, kretao u suprotnom pravcu i sl.
U pasa`u koji vodi od zgrade Tanjuga prema Knez Mihailovoj ulici sa~e-
kao sam maweg pratioca i dobacio za wim da paze da se ne umore slijede-
}i me. Tada je nakon punih pet sati pra}ewe prekinuto.
Nastavqeno je opet u Sarajevu. Primjetio sam da je posebno inten-
zivno i upadqivo kad se prethodno telefonom dogovorim s nekim prija-
teqem ili poznanikom da se na|emo. Od ku}e pa do mjesta susreta primje-
}ujem da me slijede nazna~enim kolima, iz ~ega izvla~im zakqu~ak da ne-
poznata lica prislu{kuju i moje privatne telefonske razgovore. Tako
sam u petak 5. novembra dogovorio za 8.30 susret s jednom koleginicom.
Iz ku}e sam iza{ao u 8.00 i na obli`woj stanici ~ekao autobus. Crveni
“golf” SA 220–048 s dva lica se ubrzo pojavio i stao kod trafike na uglu
ulica Rave Jankovi} i Marjane Baruna. Pratio je autobus sve do Skende-
rije. Na Skenderiji je iz wega iza{ao NL–1 i pratio me do Velikog par-
ka. Poslije na wega nisam ni obra}ao pa`wu. U subotu 6. novembra nave-
~e i u nedjequ 7. novembra prijepodne tako|e me je pratio NL–1. To su sa-
mo neki u nizu slu~ajeva. Broj qudi i vozila, te ~iwenica da se i tele-
fonski razgovori prislu{kuju, naveli su me na pretpostavku da je rije~
o agentima Slu`be dr`avne bezbjednosti. Me|utim, s obzirom da su se
203
nepoznata lica pokazala prili~no nevje{tim i neiskusnim na poslu ko-
ji obavqaju, te da ne vidim nikakvog razloga da budem pod prismotrom or-
gana SUP-a, mislim da je rije~ o nekoj ilegalnoj organizaciji kriminal-
nog karaktera koja atakuje na moj fizi~ki integritet, a ima na raspola-
gawu velika materijalna i druga sredstva.
U ponedjeqak 8. novembra 1982. u 9 sati kod autobuske stanice na po-
~etku Zagreba~ke ulice, preko puta ambulante na Grbavici, pri{ao mi
je nepoznati ~ovjek, maweg rasta, starosti oko 35 godina, i prijetio da }e
me ubiti ako me samo jo{ jednom sretne. Prijetwe je propratio najru-
`nijim psovkama. Nisam se dao isprovocirati pa sam mu se samo nasmi-
jao u lice. Na to se udaqio, vratio na autobusku stanicu, i daqe psuju}i,
tako da je na sebe skrenuo pa`wu i prisutnih gra|ana.
Sve ovo pokazuje da je moja li~na bezbjednost i fizi~ka egzistenci-
ja ugro`ena, pa o~ekujem da }ete u skladu s va{im zakonskim obavezama
preduzeti odgovaraju}e mjere u ciqu za{tite mojih osnovnih ustavnih i
gra|anskih prava, sprije~iti daqa uznemiravawa i prijetwe kojima sam
izlo`en, te preduprijediti i eventualne fizi~ke napade koje sad o~eku-
jem, a koji bi bili u logi~nom redosqedu sa svim ovim {to se do danas de-
silo. Kako sam vas ipak na vrijeme sa najzna~ajnijim detaqima i raspo-
lo`ivim podacima upoznao, nadam se da nemate ni{ta protiv da ubudu}e
VELEIZDAJNI^KI PROCES
i snosite odgovornost za moju sigurnost. Kopiju ovog zahtjeva deponovao
sam kod svog advokata. Najqubaznije vas molim da me {to prije obavjesti-
te da li ste i {ta preduzeli u ciqu otklawawa protivpravnih {ikani-
rawa kojima sam u posqedwe vrijeme izlo`en.
S po{tovawem,
Sarajevo, 8. novembra 1982. Dr Vojislav [e{eq

Napomena:
* Jovan \or|evi}: Ustavno pravo, “Savremena administracija”, Beograd, 1975.
** Rije~ je o penzionisanom pukovniku Dragoqubu ^u~kovi}u.

EPILOG
Hajka se nastavila tokom ~itave 1983. i prve polovine 1984. godine.
Petnaestog maja 1984. godine sam uhap{en, a 9. jula osu|en na osam godi-
na zatvora zbog kontrarevolucionarnog ugro`avawa osnova dru{tvenog
ure|ewa, po ~lanu 114. Krivi~nog zakona SFRJ. Sve to je tematika kwi-
ge “Disidentski spomenar” koja je ve} spremna za {tampu.

I izdawe – SIV[ Beograd 1986.

II izdawe – SIV[ Beograd 1988.
III izdawe – ABC “Glas”, Beograd 1991.

204 205
 Recenzenti:
Vojislav Lubarda
Dr Ivan Jankovi}
PREDGOVOR PRVOM IZDAWU
Pri dono{ewu odluke da na relativno pregledan i sveobuhvatan na-
~in publikujem sva dokumenta pravne prirode, neposredno vezana za po-
znati veleizdajni~ki proces u Sarajevu 1984. godine ~ija sam glavna `r-
tva trebao da budem po zamisli wegovih mo}nih inspiratora i organiza-
tora da bi se ekstremnim primjerom nemilosrdne represije zastra{ili
svi stvarni ili potencijalni oponenti i otvoreni kriti~ari ukorjewe-
ne totalitarne politi~ke prakse i decenijama nepostoje}eg pravnog po-
retka, prvenstveno sam se rukovodio `eqom da se iscrpnim prikaziva-
wem jedne kvazijuristi~ke farse pomogne spre~avawu ili pak ote`avawu
re`ije budu}ih sli~nih su|ewa pod na{im surovim i sumornim balkan-
skim podnebqem. Istovremeno ova kwiga predstavqa nastavak moje pret-
hodne zbirke tekstova autobiografskog i polemi~kog karaktera “Hajka
na jeretika” i kao takva ima zadatak da jugoslovensku i svjetsku intelek-
tualnu i kulturnu, uop{te slobodarsku i demokratsku javnost alarmira
skre}u}i joj pa`wu na mra~na zbivawa u Bosni i Hercegovini, u prvom
redu progon srpskog naroda i wegovih intelektualaca koji se sve vi{e
odvija po uzoru na onaj kosovskometohijski pod albanskom zastavom.
Autor ovih redova je ve} odavno na~isto s tim kakva ga sve odricawa, `r-
tve i najte`e `ivotne neda}e ~ekaju, te sam egzistencijalni rizik koji se
nadvio nad wim i wegovom porodicom, zbog odlu~nosti da do kraja istra-
je u demaskirawu staqinisti~kog mraka, orijentalnodespotskog bezna|a
i panislamisti~kih orgija koji su zahvatili ovaj centralni i vitalni
dio Jugoslavije. Imam pri tome u vidu da }utati sve vi{e zna~i i u~estvo-
vati u zlo~ina~kim divqawima. Slaba je utjeha ako postoji samo teorij-
ska mogu}nost da oni koji danas }ute i prave se nevje{ti jednog dana i
progovore, ako tada bude suvi{e kasno, ako se u potpunosti promijeni de-
mografska karta Bosne i Hercegovine, ako srpski etnos bude iz we defi-
nitivno protjeran. Ako ve} mostarski proces Risti Radovi}u i drugima,
tuzlanski Obrenu Jovi}u i drugima, sarajevski Radomiru Kova~evi}u,
oni raniji @arku Aleksi}u, @ivojinu Luki}u i Ne|i Jawi}u, su|ewa i
{ikanirawa sve{tenika Srpske pravoslavne crkve, progon bawalu~kih
univerzitetskih profesora nisu dovoqno rje~iti i alarmantni, ako do-
kumenta koja se ovdje prezentuju nisu dovoqno ubjedqiva, onda je to dokaz
da na{ narod realno i ne zaslu`uje boqu sudbinu od ove koja ga je zadesi-
la. Onda i daqe treba da trpi i slu`i, da ~eka da ga neke misti~ne i ma-
gijske, iracionalne sile oslobode od zla jer sam nije dovoqno sposoban
206 207
da se uspravi i strese sa sebe trule, ali lepqive i qigave, mre`e komin-
ternovsko-vatikanske zavjere. Onda }e se on i daqe kroz pjesme zakliwa-
ti da ne}e skrenuti s puta jednog od glavnih ovovjekovnih krivaca za sve
wegove neda}e i nesre}e. Samo ponovno bu|ewe svijesti i savjesti, pono-
sa i dostojanstva, slobodarskih i demokratskih tradicija na{eg naroda
mo`e pomo}i wegovoj emancipaciji iz okova jedne ve} uveliko prevazi|e-
ne i humanisti~kim na~elima neprimjerene ideologije kojom smo se
usqed uro|ene naivnosti i iskrenosti predavali svim srcem ne vide}i da
ona na{im neprijateqima slu`i samo kao bogomdana zamka, klopka, sred-
stvo dugotrajnog i temeqitog obmawivawa i odnaro|avawa, sijawa neslo-
ge i unutarnarodnih razmirica, bratoubila~kih pokoqa. Uvijek nam je ne-
dostajalo narodne sloge i jedinstva, a slaba je utjeha {to smo to poku{a-
vali nadoknaditi individualnom i grupnom hrabro{}u i po`rtvovawem.
PREDGOVOR DRUGOM IZDAWU
Prvo izdawe ove kwige je zabraweno u decembru 1986. godine pravo-
sna`nom odlukom Okru`nog suda u Beogradu. Drugo izdawe objavqujem
poslije izvijesne vremenske distance, nakon {to se nedvosmisleno poka-
zalo da u ovoj kwizi ne postoji nijedna neistinita tvrdwa kojom bi se
eventualno mogla uznemiriti javnost. Javnost je ve} vi{estruko uznemi-
rena najsvje`ijim informacijama o pogubnom dru{tvenom djelovawu po-
liti~kih funkcionera u ~iju je za{titu svojevremeno ustajalo jugoslo-
vensko pravosu|e.
208
VELEIZDAJNI^KI PROCES
U ~etvrtak 9. februara 1984. godine krenuo sam iz Sarajeva na slu-
`beni put u Beograd jutarwim Bosna-ekspresom. Trebalo je da u beograd-
skim institutima i fakultetima dru{tvenih nauka, te bibliotekama,
potra`im podatke i materijale o eventualnim empirijskim i teorij-
skim istra`ivawima o dru{tvenoj ulozi i statusu sociolo{ke i poli-
tikolo{ke profesije, te prikupim adekvatnu dokumentaciju neophodnu
za daqi rad na Nau~noistra`iva~kom projektu “Dru{tvene potrebe za
visokoobrazovanim kadrom sociolo{ke i politikolo{ke struke u Bo-
sni i Hercegovini” ~ija mi je izrada nametnuta od strane rukovode}ih
organa Fakulteta politi~kih nauka nakon {to sam vi{e od godinu dana
posle administrativnog protjerivawa s nastavni~ke katedre usqed
ogla{avawa za idejno-politi~ki nepodobnog za rad sa studentima i pre-
mje{tawa u fiktivni fakultetski Institut za dru{tvena istra`iva-
wa, bio bez ikakvih radnih obaveza. Uprkos prozai~noj tematici projek-
ta prema kojoj nisam pokazivao neki poseban interes, svojski sam prio-
nuo na paralelno teorijsko fundirawe i empirijsko istra`ivawe, te
ve} u dosije Projekta prilo`io skoro ~etrdeset autorskih tabaka tek-
sta Pristupne studije i istra`iva~ke aparature. Nasuprot o~ekivawi-
ma fakultetskih i {irih politi~kih vlasti, umjesto da me nametnuti
radni zadatak do kraja iscrpi i okupira, pokazalo se da se projekat do-
sta uspje{no razvija uprkos ~iwenici da ga realizuje samo jedan ~ovjek,
te da se prili~no dobro snalazim u onoj vrsti nau~nog rada kojom se go-
tovo nikad do tada nisam ozbiqnije bavio.
Nekoliko dana ranije telefonom sam ugovorio susret s arhitektom
Slobodanom Ma{i}em, nezavisnim izdava~em iz Beograda, s kojim sam
ranije razmatrao mogu}nost privatnog izdavawa jedne zbirke mojih tek-
stova. U aktenta{ni sam zato nosio veliki broj neobjavqenih tekstova
u namjeri da zajedni~ki napravimo adekvatan izbor. Samo petnaestak
minuta nakon {to je voz krenuo sa sarajevske `eqezni~ke stanice, ~ini
mi se da jo{ ni do Podlugova nije stigao, u kupe su upala dva agenta Slu-
`be dr`avne bezbjednosti pra}ena dvojicom uniformisanih milicio-
nera, predstavili se, zatra`ili moju li~nu kartu i otpo~eli, kako su re-
kli, “rutinski pretres prtqaga”. Odmah su se zadubili u prelistavawe i
ovla{no i{~itavawe rukopisa, zatim legitimisali moju jedinu slu~aj-
nu saputnicu, pa kad se ispostavilo da je Beogra|anka, udaqili je iz ku-
pea a za svjedoke doveli druge osobe, koje su vjerovatno ve} ranije pri-
209
premili. Od mene su tra`ili da se potpi{em na svojim rukopisima, da
parafiram svaku stranicu. Trajalo je to du`e od dva sata, a onda su me u
Doboju skinuli s voza, proveli kroz stanicu milicije na `eqezni~kom
peronu, kolima marke “golf” odvezli u zgradu Sekretarijata unutra-
{wih poslova u centru grada i u jednoj sobi ostavili na ~uvawe milici-
onerima dok su oni obavqali telefonske konsultacije sa svojim cen-
trom u Sarajevu. Oko deset ~asova su do{li po mene i luksuznim “merce-
desom” me povezli za Sarajevo. Pred ulazom u Sarajevo sa~ekala ih je dru-
ga grupa i pozvala na konsultovawe, pa smo nastavili put: naprijed voza~
i agent UDB-e, pozadi kola ja me|u dvojicom milicionera. U Sarajevo
smo u{li muwevitom brzinom, poznatom jedino iz akcionih filmova.
Dovezli su me u dvori{te zgrade Republi~kog sekretarijata unutra{wih
poslova, parkirali pred samim ulazom u podrum, naredili da prtqag
ostavim u kolima uz obja{wewe da }e ga oni za mnom donijeti, pa me kroz
podrumske prostorije krajwe neugodnog izgleda i potpuno ispra`weno
stubi{te doveli na tre}i sprat. Uveli su me u jednu do tada praznu kan-
celariju, smjestili u udobnu fotequ i uz mla|eg agenta-potr~kala u svoj-
stvu ~uvara ostavili da ~ekam du`e od sat vremena. Po{to su na stolu
ostavili i zaplijewene tekstove, pretpostavqam da je to ~ekawe bilo u
iskqu~ivoj funkciji mog zastra{ivawa, produbqivawa osje}aja nespo-
kojstva i neizvjesnosti. Me|utim, meni je to ostavilo vremena da razlo-
`no razmislim o situaciji u kojoj sam se relativno iznenada na{ao, jer,
ma koliko to bilo u logi~nom slijedu s prethodnim partijsko-policij-
skim {ikanirawima, iscrpno opisanim u zabrawenoj kwizi “Hajka na je-
retika”, nisam o~ekivao da }e me hapsiti dok se ne zavr{e prethodno ve-
~e zapo~ete zimske olimpijske igre koje su u grad na Miqacki dovele i
veliki broj stranih novinara, najve}e smetwe i gotovo jedine prepreke
nesmetanom totalitarnom atakovawu na gra|anske slobode i prava. Ali
policija je o~igledno i ra~unala na faktor potpunog iznena|ewa, te na
prili~no nesre|ene porodi~ne prilike u kojima sam se nalazio usqed
komplikacija s trudno}om moje supruge Vesne i hirur{ke intervencije
kojoj je uskoro trebalo da bude podvrgnuta.
Iz razmi{qawa kako da najracionalnije postupam prenula me je po-
java Milana Krwaji}a na vratima, koji mi je sa srda~nim osmijehom na
licu pri{ao, pozdravio se s obje ruke, razdragano, kao da vidi nekog naj-
ro|enijeg. Rije~ je o funkcioneru Slu`be dr`avne bezbjednosti koji
prili~no visoko kotira na hijerarhijskoj qestvici, koga sam ina~e po-
znavao vi{e od jedne decenije, a u studentskim danima smo ~ak bili u bli-
skim prijateqskim odnosima, mada je on oko pet godina stariji od mene.
Studirao je na Pravnom fakultetu gotovo dvostruko du`e vrijeme nego
{to je normalno, bio predsjednik Univerzitetskog ferijalnog saveza,
zajedno smo 1974. godine qetovali u omladinskom odmarali{tu u Trpwu,
~esto se u Sarajevu vi|ali, povremeno zajedno izlazili s djevojkama, a u
wegovoj sobi u studentskom domu na Bjelavama s ve}im dru{tvom gledali
pornografske filmove. Razumije se, na{e prijateqstvo je datiralo iz
vremena moje pune politi~ke podobnosti, dok sam obavqao istaknute po-
liti~ke funkcije u organizacijama Saveza studenata, Saveza socijali-
210
sti~ke omladine i Saveza komunista. Nakon mog definitivnog razlaza s
politikom Saveza komunista 1981. godine nismo se uop{te dru`ili, ma-
da su i daqe na{i slu~ajni susreti bili prividno srda~ni.
Uz nekoliko dobro odglumqenih uzvika iznena|ewa {to me vidi u
ulozi uhap{enika, s lo{e namje{tenom naivno{}u po~eo je da me zapit-
kuje za{to sam priveden, kakvi su to tekstovi, jesam li ih sam pisao, {ta
sam namjeravao s wima uraditi itd. Svaki moj odgovor je bio krajwe iro-
ni~an, naj~e{}e cini~an: “[ta! Zar ti se ne svi|aju ti tekstovi?” “Ni-
kada neki boqi nisi ni pro~itao”, i sli~no. Nakon tog polu~asovnog pre-
pucavawa uz osmijehe, koje je neupu}enom posmatra~u moglo izgledati kao
prijateqsko }askawe, naglo se uozbiqio i pitao gdje su originali tih ru-
kopisa. Izaziva~ki sam odgovorio da su na sigurnom mjestu i da samo po-
ku{a da ih prona|e. Na to je Krwaji} uzeo moj yepni telefonski imenik
i zaprijetio da }e ih za~as prona}i u stanovima mojih prijateqa iz Sara-
jeva, te da }e pretres zapo~eti kod dr Olge Kozomare, dr Radmila Jovano-
vi}a i Kosane Gli{i}, mojih ku}nih prijateqa s kojima sam se posledwih
godina najintenzivnije dru`io. Nastoje}i ve} u startu koliko je to god
mogu}e za{tititi i po{tedjeti neprijatnosti sve qude koji bi se eventu-
alno mogli na}i na udaru policijskog pogroma, a imaju}i u vidu da sam ko-
pije skoro svih tekstova (kasnije objavqenih u kwigama “Hajka na jereti-
ka”, “Vrijeme preispitivawa” i “Sumrak iluzija”) na vrijeme sklonio
kod nekih beogradskih prijateqa, odgovorio sam da nema potrebe da se
oni kod bilo koga tra`e jer su svi originali u mom stanu. Jo{ petnaestak
minuta smo se prepirali oko moje tada{we ideolo{ke orijentacije, in-
telektualne i politi~ke aktivnosti, a zatim sam opet ostavqen vi{e od
dva sata da razmi{qam u ti{ini samo povremeno naru{avanoj prevrta-
wem listova novina na stolu mog }utqivog ~uvara.
Oko pet ~asova u{ao je Krwaji} u pratwi agenata koji su me uhapsi-
li u vozu i jo{ trojice i rekao mi da krenem s wima radi pretresa moga
stana. Dovezli su me prvo u Stanicu milicije Op{tine Novo Sarajevo,
a tamo im se prikqu~io jo{ jedan agent i milicioner koji je za vrijeme
pretresa stajao pred vratima stana. Ukupno pet agenata je sa mnom u{lo,
a za svjedoke su doveli predsjednika ku}nog savjeta i wegovog zamjenika.
Donijeli su supermodernu japansku be{umnu kameru na visokom postoqu,
pogodnu za snimawe i slike i tona, te je neprekidno dr`ali u mene upe-
renu. Nekoliko sati su stan pretresali, prikupqali moje rukopise, tek-
stove drugih autora, nau~nu dokumentaciju i privatnu prepisku. Tra`i-
li su od mene da skoro svaki list parafiram, te se sa svakim materija-
lom i pojedina~no fotografi{em, a i okrenem prema kameri izgovara-
ju}i wegov naziv. U potpunosti sam uspio da sa~uvam `ivce. I daqe sam
se ironi~no {alio, a pred kamerom dr`ao gotovo teatralno. Oko dvade-
set ~asova smo oti{li i na Fakultet politi~kih nauka da izvr{e pre-
tres mog radnog kabineta. Insistirao sam da kao svjedoka pozovu dekana
prof. dr Jocu Marjanovi}a, vidjev{i po parkiranom automobilu da je
jo{ u zgradi Fakulteta. Agenti su to odbili i za svjedoke doveli ~ista-
~icu i podvornika Pedago{ke akademije, upozoriv{i ih kao i svjedoke
pretresa stana da o tome nikome ni{ta ne smiju govoriti. Nakon {to su
211
pokupili gotovo sve moje spise, na isti na~in ih registrovali i snimi-
li, vratili su me u Centar Slu`be dr`avne bezbjednosti. Tamo su me
opet oko sat vremena ostavili da u ti{ini razmi{qam. Ne{to prije po-
no}i u{ao je Krwaji}, a dvadesetak minuta kasnije i glavni isqednik,
predstavio se kao Musi} (kasnije sam saznao da je podsekretar u Repu-
bli~kom sekretarijatu za unutra{we poslove Bosne i Hercegovine), ru-
kovao sa mnom i vrlo qubazno otpo~eo razgovor.
I Musi} i Krwaji} su nastupili krajwe demago{ki i, rekao bih,
perfidno. Otvoreno su mi stavili do znawa da me zbog zaplijewenih tek-
stova ~eka dugogodi{wa robija; da zbog toga mnogo `ale znaju}i me iz
vremena kad sam bio iskreni, ubije|eni i odani komunista. Po wihovom
mi{qewu, iskqu~ivo usqed spleta nesre}nih okolnosti ja sam u jednom
trenutku izgubio kompas i protiv svoje voqe na{ao se na drugoj strani
barikade. Wima je od po~etka bilo jasno da sam ja u aferama i oko Miqu-
{a i oko panislamista bio potpuno u pravu, ali da jednostavno usqed vla-
stite nestrpqivosti nisam wihovoj slu`bi ostavio dovoqno vremena da
na mjerodavnim mjestima interveni{e i sprije~i moju akademsku i poli-
ti~ku likvidaciju. Oni bi bili najsre}niji da sve te moje neprijateqski
intonirane tekstove zajedni~ki uni{timo i okrenemo novi list. Treba-
lo bi da se otarasim svojih “la`nih prijateqa” u Beogradu i Zagrebu ko-
ji sa mnom manipuli{u, posebno beogradski, i spremni su da me nemilo-
srdno `rtvuju i odbace ~im im vi{e ne budem koristan i potreban kao
glavni operativac sarajevske i bosanskohercegova~ke velikosrpske na-
cionalisti~ke i anarholiberalisti~ke filijale. Ukoliko tako postu-
pim, wihova slu`ba je spremna da preko svih dosada{wih zbivawa pre|e
kao da se ni{ta nije desilo, da izdejstvuje da odmah budem vra}en na na-
stavni~ku katedru, a za par mjeseci i u ~lanstvo Saveza komunista, te da
mi budu pru`ene sve mogu}nosti za punu akademsku, intelektualnu i po-
liti~ku afirmaciju.
Iz svega ovoga sam zakqu~io da jo{ nisu spremni da pristupe defi-
nitivnom obra~unu, da se kolebaju oko eventualnog zatvarawa, te nisam
daqe zao{travao odnos. Uglavnom sam se `alio na maltretirawa i {i-
kanirawa kojima sam ranijih godina bio podvrgavan, {to je nailazilo na
wihovo prividno razumijevawe. Oko dva ~asa poslije pono}i sam rekao
da sam gladan, a Musi} je odmah poslao jednog potr~kala na Ba{~ar{iju
(u vrijeme olimpijade sve ugostiteqske radwe su cijelu no} bile otvore-
ne) da mi donese veliku lepiwu s kobasicama. Po{to sam na~elno pri-
hvatio da razgovaramo, otpo~eli su saslu{awe. Ispred Musi}a su se na-
lazile dvije velike fascikle i jedan mawi spis kojima se cijelo vrijeme
slu`io. Ubrzo sam shvatio da su u jednoj fascikli magnetogrami prislu-
{kivanih razgovora u privatnim stanovima preko telefona, u drugoj iz-
jave qudi koji su prijavqivali policiji svoje kontakte i razgovore sa
mnom, a u omawem spisu doslovan tekst razgovora koji sam u decembru
1983. godine vodio s Milovanom \ilasom u wegovom stanu u Beogradu
prilikom na{eg prvog susreta. Bez obzira {to je policija imala na ras-
polagawu masu podataka, dobro sam znao da su im snimci dobijeni prislu-
{kivawem telefonskih i drugih razmjena mi{qewa potpuno neupotre-
212
bqivi ukoliko ja ili moji sagovornici wihov sadr`aj ne potvrdimo svo-
jim potpisom na zapisniku kod istra`nog sudije, pa sam se i daqe pravio
nevje{t, tvrdio da se detaqa ne sje}am, te dozvoqavao da u zapisnik koji
je diktirao Musi} u|u samo nebitne stvari, ono za {to sam bio ubije|en
da nikome od mojih prijateqa i poznanika ne mo`e {koditi jer predsta-
vqa banalne stvari iz na{ih me|usobnih kontakata. Tako smo se ~itavu
no} igrali ma~ke i mi{a. Musi} i Krwaji} su se ~as topili od qubazno-
sti i upu}ivawa neumjerenih komplimenata, a ~as prijetili i ucjewiva-
li. Posebno su kao na predmetu ucijene insistirali na trudno}i moje su-
pruge i komplikacijama koje su s tim u vezi iskrsle.
Oko devet sati ujutro je zavr{eno diktirawe zapisnika. Musi} ga je
uzeo i odnio “{efu”. Krwaji} je ostao sa mnom u qubaznom razgovoru.
Posle izvjesnog vremena izvadio je pi{toq, ostavio ga na svom stolu i
iza{ao napoqe. Nekoliko minuta sa mnom je bila samo daktilografki-
wa. Ustao sam, napravio nekoliko koraka po prostoriji, pogledao pi-
{toq na stolu, nasmijao se i vratio na svoju fotequ. Krwaji} je u{ao i
kao da se ni{ta nije desilo vratio pi{toq u futrolu. Do{ao je i Mu-
si}, dao mi da potpi{em zapisnik, rekao mi da wihov {ef nije nimalo
zadovoqan rezultatima saslu{awa, ali da je uspio da ga ubijedi da me
treba pustiti na slobodu jer sam “dobar ~ovjek, jo{ uvijek potreban Sa-
vezu komunista i samoupravnom socijalisti~kom dru{tvu”, te da mi tre-
ba pru`iti {ansu da se vratim na pravi put. Treba da odem ku}i, da se
odmorim, naspavam, malo du`e razmi{qam o ~itavoj situaciji i izvu~em
odgovaraju}e konsekvence, a to }e mi omogu}iti pod uslovom da im dam
~asnu rije~ da dok traje olimpijada ne}u napu{tati Sarajevo niti dava-
ti bilo kakve izjave stranim novinarima. Samo trenutak sam se dvoumio,
dao im ~asnu rije~ i odr`ao je. Me|utim, dok smo se kao stari prijateqi
opra{tali, Musi} mi je preporu~io da za desetak dana sam napi{em no-
vu izjavu u kojoj }u detaqno izlo`iti sve {to su od mene tra`ili o raz-
govorima s mojim prijateqima na koje su me podsje}ali uz pomo} magne-
tograma. Uz to mi je Krwaji} zakazao novi susret za subotu 11. februara
u restoranu Hotela “Beograd” u 11 ~asova.
U subotu sam se na vrijeme pojavio na nazna~enom mjestu. Do{ao je
Krwaji} i odmah mi rekao da bi bilo boqe da odemo u moj kabinet na Fa-
kultetu kako bismo izbjegli znati`equ qudi koji nas eventualno pozna-
ju, te da ja krenem prvi a on }e nekoliko minuta kasnije za mnom. Usput
sam se dosjetio da je to manevar koji bi im omogu}io da i taj razgovor
snime po{to se moj kabinet ve} godinama prislu{kuje pa im vjerovatno
tamo{wa tehnika besprijekorno funkcioni{e, a razgovor koji se ne mo-
`e snimati pru`ao bi mi ve}i manevarski prostor. Zato sam Krwaji}a
sa~ekao ispred Fakulteta, izmislio da do kabineta ne mo`emo do}i jer
je zakqu~an pristupni hodnik, te mu predlo`io da odemo u obli`wu ma-
lu kafanu koja je obi~no u to doba dana gotovo prazna. Krwaji} se slo-
`io, mada upadqivo nevoqno i s izvjesnim oklijevawem. U toku razgovo-
ra me je ubje|ivao da sam fascinirao Musi}a koji se sad svojski za mene
zala`e, da jednostavno nemam nikakvog razloga da sumwam da }u ve} u
martu mjesecu, odmah nakon po~etka drugog semestra, krenuti u nastavu,
213
da }u najvjerovatnije u toku qeta biti po posebnom postupku vra}en u Sa-
vez komunista, a da ja za uzvrat samo treba da obustavim dotada{wu ak-
tivnost, da niko od mene ~ak ni ne tra`i da se posipam pepelom, a izjavu
koju treba do 21. februara da napi{em Slu`ba dr`avne bezbjednosti }e
koristiti samo za povjerqive informativne svrhe, a prvenstveno }e slu-
`iti kao garancija o iskrenosti mojih eventualnih namjera da se okanem
opozicione djelatnosti. @ele}i dobiti u vremenu izbjegao sam da se iz-
ri~ito o bilo ~emu izjasnim; odgovarao sam da }u razmisliti, a zadr`a-
vao istovremeno krajwe prisan odnos u opho|ewu, posebno u evocirawu
uspomena na studentske dane i mladala~ke provode. Na rastanku mi je Kr-
waji} rekao da do|em ponovo u utorak da mi vrate pisa}u ma{inu.
Kad sam se u utorak pojavio na prijavnici Centra Slu`be dr`avne
bezbjednosti, de`urni milicioner me je uputio u neku krajwe luksuzno
opremqenu kancelariju u kojoj su me ~ekali Musi} i Krwaji}. Obojica su
se opet prosto topili od qubaznosti. Krwaji} mi je vratio paso{ i re-
kao da }e mi jedan wihov operativac dovesti pisa}u ma{inu pred Fakul-
tet kako ne bih skretao pa`wu prolaznika nose}i je ulicom. Razgovara-
li smo o svemu i sva~emu, ali najmawe o stvarima zbog kojih sam hap{en.
Na kraju, srda~no se pozdravqaju}i sa mnom, Musi} mi je kao uzgred skre-
nuo pa`wu da o~ekuju vrlo op{irnu i detaqnu izjavu, da ne trebam `ali-
ti papira a darom za pisawe sam se ve} dokazao. Na to sam se samo osmjeh-
nuo ostavqaju}i mu da moj osmjeh tuma~i kako mu najvi{e konvenira. U
me|uvremenu sam koliko-toliko sredio porodi~ne prilike, smirio su-
prugu, na razli~ite na~ine kontaktirao s ve}inom prijateqa iz Beogra-
da, sklonio neke rukopise do kojih policija prilikom pretresa nije do-
{la, upozorio najbli`e sarajevske prijateqe da Slu`ba dr`avne bez-
bjednosti raspola`e snimcima na{ih privatnih razgovora, te im rekao
da nisam ni{ta izjavio {to bi bilo koga moglo kompromitovati.
21. februara u 18 ~asova ponovo sam se pojavio kod Musi}a i Krwaji-
}a. Odmah su me pitali za izjavu. Nisam je napisao. Musi} je eksplodirao.
Vikao na mene, prijetio i rekao da sam sad uhap{en i da idem u zatvor.
Na to sam odbio svaki daqi razgovor. Nakon izvjesnog vremena kao da se
malo odobrovoqio. Poku{ao me je navesti na detaqe iz prislu{kivanih
telefonskih razgovora sa nekim mojim prijateqima iz Beograda koji su
mi, postupaju}i po mojim uputstvima, mnogo pomogli da pokvarim glavne
policijske planove. Zato vi{e nisam imao nikakvih razloga za manevri-
sawe i ponovo sam po~eo da im se krajwe cini~no rugam i da ih ismija-
vam. Po{to je ve} zavr{ena olimpijada znali su da ve} sutradan namjera-
vam putovati u Beograd. Putovawe su mi zabranili i nalo`ili da tog da-
na ponovo u osamnaest ~asova do|em u wihov centar. Ukupno su me zadr-
`ali ~etiri i po sata, da bi se na kraju rastali bez pozdrava.
Suprugu nisam zatekao kod ku}e. Vidjev{i da sam dugo zadr`an pret-
postavila je da sam opet uhap{en, a kako je sutradan trebalo da ide u bol-
nicu, odlu~ila je da prespava kod roditeqa, te da je sestra sutradan pra-
ti. Nazvao sam je telefonom i rekao da mi policija ne dâ da sutra putu-
jem u Beograd, pa }u je zato ja voditi u bolnicu. Posle telefonskog raz-
govora oti{ao sam kod we i na komadu papira joj napisao da }u ipak uju-
214
tro poku{ati da otputujem. Ustao sam oko ~etiri sata, u potpunoj ti{i-
ni se spremio i oti{ao na voz. Niko me nije poku{ao sprije~iti, a u Be-
ogradu su me do~ekali prijateqi. Ostalo mi je nejasno da li sam uspio
nadmudriti policiju la`nim obave{tavawem supruge da ne putujem ili
je neki drugi faktor uticao na o~iglednu policijsku smu{enost i dile-
tantske gre{ke koje }e se kasnije u ~itavom nizu ponavqati. Bilo kako
bilo, tek narednog dana u Beograd sti`u Musi} i Krwaji} i tra`e pri-
vo|ewe na saslu{awe Du{ana Bogavca povodom mog u~e{}a u wegovom
projektu “[ta da se radi?”. Mre`a koja je rezultirala kasnijim velei-
zdajni~kim procesom bila je uveliko razapeta. Ali ni{ta se nije odvi-
jalo onako kako je bilo predvi|eno u policijskoj re`iji pa se ~itava
konstrukcija nevje{to montiranog procesa pod reflektorima doma}e i
me|unarodne javnosti pretvorila u kvazijuristi~ku farsu.
Nakon mog dolaska u Beograd iz prestonice su po~ele da putuju pe-
ticije s potpisima na{ih vode}ih intelektualaca, pa zatim protest Fi-
lozofskog dru{tva Srbije kome su se pridru`ili Hrvatsko filozof-
sko dru{tvo i Filozofsko dru{tvo Slovenije. Strana {tampa, radio i
televizijske stanice su izvje{tavale o policijskom {ikanirawu kom
sam bio podvrgnut, te reagovawima jugoslovenske demokratske i napred-
ne javnosti kroz protestna pisma. Posle petnaestak dana vratio sam se u
Sarajevo. Policija me je privremeno ostavila na miru, ali sam saznao da
je u me|uvremenu saslu{avala vi{e od stotinu mojih prijateqa, kolega
i poznanika. Od wih je veoma mali broj bio spreman da potpi{e izjave
koje im je Slu`ba dr`avne bezbjednosti servirala po svom ukusu i po-
trebama. ^ak i oni koji su popustili nakon vi{e~asovnih iscrpquju}ih
saslu{avawa, prijetwi i ucjena, kasnije su pred istra`nim sudijom opo-
vrgli te iznu|ene i nametnute iskaze.
Ilustracije tada{we atmosfere radi, ovdje pored izjave koju su u
moje ime izdiktirali i koju sam potpisao nakon {to sam se gr~evito iz-
borio da ona ne sadr`i bilo {ta {to bi drugim qudima moglo pri~ini-
ti neprijatnosti, prezentujem i sve druge izjave prekluzivnih svjedoka
koje su me na bilo koji na~in teretile, ukqu~uju}i i izjave la`nih, pod-
metnutih svjedoka Dragoquba ^u~kovi}a, Neboj{e To{i}a i Slobodana
^vore. Ni{ta od onoga {to su ova zadwa trojica potpisala nikada pred
wima nisam izgovorio. Me|utim, to je, uz odre|ene varijacije i izvjesne
druga~ije nijanse i intonaciju bio predmet mojih razgovora s qudima ko-
ji to nisu ni pod kakvim pritiskom pristali potvrditi pred policijom
mada je Slu`ba dr`avne bezbjednosti raspolagala potpunim snimcima i
to im predo~avala. [to se izjava koje su ostali prekluzivni svjedoci
potpisali, one su samo djelimi~no ta~ne jer ih je policija krojila i pre-
krajala po svom naho|ewu, a ja trenutno ne smatram potrebnim da se upu-
{tam u taksativno navo|ewe koji su konkretni iskazi istiniti a koji
nisu. Izra`avaju}i duboko po{tovawe prema qudima koji su i pored po-
~etnih slabosti i podlijegawa policijskom pritisku kasnije smogli
snage i hrabrosti da dostojanstveno sprije~e manipulisawe wihovim
imenima i li~no{}u u re`iranom staqinisti~kom sudskom procesu u
kome se sudilo iskqu~ivo za u privatnom razgovoru izra`enu ili uop-
215
{te neizra`enu misao, uz izjave koje predstavqaju veoma indikativne i
ubjedqive dokumente o policijskoj strahovladi ne}u navoditi imena
svojih prijateqa, kolega i poznanika, stavqaju}i im i na taj na~in na zna-
we da u potpunosti razumijem situaciju u kojoj su se prije dvije godine bez
svoje krivice na{li, svu mu~nost dileme pred koju su na silu postavqe-
ni, te da prije svega cijenim visok stepen egzistencijalnog rizika koji
su prihvatili odupiru}i se arogantnim i nequdskim partijsko-policij-
skim pritiscima. Zato objavqivawe ovih policijskih dokumenata mo`e
biti samo u funkciji raskrinkavawa jedne autokratske i totalitarne
politi~ke prakse, svjedo~anstvo vremena u kome `ivimo.
Zapisnik o mojoj izjavi bio je slede}e sadr`ine:
Gra|anin [e{eq Vojislav, sin Nikole i Danice, djev. Misita, ro-
|en 11. oktobra 1954. godine u Sarajevu, po nacionalnosti Srbin, dr`a-
vqanin SFRJ, doktor dru{tveno-politi~kih nauka, zaposlen na Fakul-
tetu politi~kih nauka – “Institut za dru{tvena istra`ivawa”, stalno
nastawen u Sarajevu, Obala 27. jula broj 91, je dana, 10. februara 1984. go-
dine, u prostorijama Centra SDB Sarajevo, ovla{}enim slu`benim li-
cima u smislu ~lana 151. stav. 3 ZKP-a, dao sqede}u izjavu:
Dana, 9. februara 1984. god., krenuo sam od svoje ku}e iz Sarajeva u
6,27 minuta vozom Sarajevo – Beograd i sobom ponio jedan broj tekstova
koje sam namjeravao ponuditi Ma{i} Slobodanu, nezavisnom izdava~u iz
Beograda. Naime, ja sam prije izvjesnog vremena s wim razgovarao o tome,
da mi on objavi jednu zbirku tekstova odprilike od oko 160 stranica ru-
kopisa, kojima sam ja dao naziv “Sumrak iluzija”. Za ovu priliku ja sam
ponio 14 tekstova koji su kod mene prona|eni u vozu na putu prema Beo-
gradu, a popis ovih tekstova dao sam na papiru, kojem sam dao naziv “Na-
pomena”. Ja sam se sa Ma{i}em 8. 2. 1984. g., dogovorio da se ju~e tj. 9.2. na-
|emo, odnosno da se 10.2.1984. g., na|emo u Beogradu. Ja sam se sa Ma{i}em
prvi put sastao u decembru 1983. godine, kada nas je upoznao u Beogradu
Du{an Bogavac, urednik Saveznog izdawa “Komunista”. Tekstove iz “Na-
pomene”, koji su kod mene prona|eni, ~ine sqede}i rukopisi:
1. “Kriza marksizma kao {ansa za novi preporod socijalizma”. Ovo je
u stvari du`a verzija, koju sam pod naslovom “Protivrje~nosti savreme-
nog socijalizma – determinanta ili posqedica krize marksizma poneo
kao referat na Osmom nau~nom skupu “Marksizam i socijalizam – proti-
vrje~ja i perspektive” Tribine “Marks i savremenost”, Instituta za me-
|unarodni radni~ki pokret u Beogradu, u Novom Sadu – 8.9. i 10 12.1983 g.
2. “Od marksizma ka novom kriti~kom mi{qewu”. Kod mene su na|e-
na dva primjerka ovog teksta, jer sam drugi primjerak imao namjeru odni-
jeti u redakciju ~asopisa “Teorija”, kome sam ranije dostavio jedan pri-
mjerak, ali ga oni navodno nisu primili.
3. “Ideolo{ka i politi~ka dimenzija kriti~kog sagledavawa rasko-
raka teorijskih na~ela i empirijskih pokazateqa u praksi savremenih
socijalisti~kih dru{tava”. Ovaj tekst sam slao “Reviji za sociologiju”
u Zagreb, ali jo{ uvijek nije objavqen, s obzirom na to, da su tra`ili da
ga skratim na 20 stranica.
216
4. “Ideolo{ki i politi~ki monopolizam kao duhovni teror u na-
{em vremenu i prostoru”. Ovaj tekst sam podnio kao referat na filo-
zofskim susretima – “Duhovna situacija na{eg vremena” u Institutu za
filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu – 7. i 8. decembra 1983.
godine.
5. “Aktuelni smisao Marksove filozofije slobode”. Ovaj tekst sa-
dr`i 27 strana, od kojih sam prvih 14 pro~itao kao referat na nau~nom
skupu “Marks i na{e vreme” u Filozofskom dru{tvu – Srbije u Beogra-
du – 29. i 30. januara 1983. godine. Ostali dio teksta nisam pro~itao, ka-
ko zbog ograni~enog vremena, tako i zbog toga {to su me upozorili Bo-
`idar Jak{i} i Qubo Tadi} da to ne ~itam, zbog toga {to sam pretjerao
u ovom dijelu teksta u izno{ewu nekih svojih ocjena o li~nosti druga
Tita.
6. “Esej o socijalizmu i intelektualcima”. Ovaj tekst sam slao re-
dakciji ~asopisa “Kulturni radnici” iz Zagreba, gdje nije objavqen, a
kasnije sam ga dostavio i ~asopisu “Savremenik” u Beogradu.
7. “Savremene refleksije Marksovih teza o slobodi {tampe”. Ovaj
tekst sam pro~itao kao referat na nau~nom skupu “Marksova misao i na-
{e vreme” u Hrvatskom filozofskom dru{tvu, u skra}enoj verziji, u Za-
grebu od 2. do 4. juna 1983. godine.
8. “Ideolo{ki orijentiri i politi~ki interesi birokratije kao
stimulatori dezintegracionih procesa u jugoslovenskom dru{tvu”. Ovaj
tekst sam podnio kao referat na sociolo{kim susretima 83, u skra}enoj
verziji, na temu “Integracioni i dezintegracioni procesi u jugosloven-
skom dru{tvu”. Susreti su odr`ani u Portoro`u od 9. do 12. novembra
1983. god.
9. “Kriza vaspitno-obrazovnog sistema i wene reperkusije na dru-
{tveni polo`aj omladine”. Ovaj tekst sam poslao ~asopisu “Vidici”
kao vrednosno pismo, ali navodno redakcija to nije primila, pa sam po
dogovoru sa Majom Kora} poslao drugi primjerak na wenu ku}nu adresu.
Maja je ina~e, ~lan redakcije “Vidika”.
10. “Odgovor na anketu – intervju “[ta da se radi?”, Du{ana Bogav-
ca i Slobodana Kqaki}a. Ovaj tekst sam pisao u Sarajevu u septembru
1983. g., gdje sam ga na svojoj pisa}oj ma{ini marke “Biser”, otkucao u 5
primjeraka, od kojih sam jedan, uz propratno pismo, dana 3. 10. 1983. g., po-
slao na adresu Du{ana Bogavca u Beograd. Kopija ovog propratnog pi-
sma, koja glasi: “Dragi Du{ko, dostavqam ti svoje odgovore na postavqe-
na pitawa iz projekta “[ta da se radi?”. Javit }u ti se ovih dana tele-
fonom da provjerim da li si pismo primio i da mi ka`e{ {ta misli{
o tekstu. Srda~an pozdrav.” Ovaj materijal Bogavac navodno nije pri-
mio, i ja sam imao namjeru da ga, nakon predo~avawa Ma{i} Slobodanu,
ponovo poka`em Bogavcu, odnosno da mu ga uru~im, kako bi ga ovaj uvr-
stio u jedan od tomova wegovog projekta. Napomiwem da je kopija pro-
pratnog pisma prona|ena dana, 9. 2. 1984. g. u pretresu moje radne prosto-
rije na fakultetu. Isto tako, napomiwem da su jo{ dva primjerka ovog
teksta prona|ena, tako|e, 9. 2. 1984. g. u pretresu mojih stambenih prosto-
rija. Meni nije jasno, gdje mi je peti primjerak, koji sam otkucao, jer sam
217
ubije|en da sam to radio u 5 primjeraka. Rukopis ovog materijala ja sam
uni{tio, kao {to to ina~e ~inim sa rukopisima svih prekucanih mate-
rijala. Ovaj tekst u Sarajevu nisam pokazivao nikome, mada sam dozvoqa-
vam mogu}nost da sam s nekim licima razgovarao o pojedinim tezama iz
teksta, ali nisam u stawu precizno rekonstruisati kada i s kim.
11. “Intelektuani anga`man u konkretnom vremenu i prostoru”. Ovaj
tekst je u stvari osvrt na kwigu Dobrice ]osi}a – “Stvarno i mogu}e”, a
ponudio sam ga prvo “Delu”, a zatim “Novoj reviji” iz Qubqane. “Delo”
je odbilo objavqivawe teksta, s obrazlo`ewem da je preop{irno, a za
“Novu reviju” ne znam da li }e biti objavqen.
12. “Roman kao oblik dru{tvene kritike”. Ovaj tekst je u stvari
osvrt na kwigu Vuka Dra{kovi}a “Sudija”, a objavqen je u “Delu” br. 6/82,
u skra}enoj verziji.
13. “Pozadina jedne “teorijske” studije”. Ovaj tekst je osvrt na kwi-
gu Fuada Muhi}a – “Misao i ~in revolucije”. Tekst je objavqen u “Gledi-
{tima” br. 9–10/81.
14. “Istorijska nauka, izgleda, sve trpi”. Tekst je objavqen u “Kwi-
`evnoj re~i” od 25. januara 1982. godine.
Pored ovih, kod mene su u vozu, prona|eni jo{ i sqede}i tekstovi:
1. “Bal vampira u savremenoj varijanti”. Ovaj tekst nije objavqen.
2. “U Cara Trajana kozije u{i”. Ovaj tekst je objavqen u reviji “Da-
nas”.
3. “O jednoj modernoj verziji zlo~ina i kazne”, Ovaj tekst nije nigdje
objavqen.
4. “Sekretarijatu za unutra{we poslove Skup{tine Grada Saraje-
va”. Ovaj tekst nije nigdje objavqen.
5. “O sarajevskoj kulturnoj razglednici”. Tekst objavqen u listu “Du-
ga”.
Ovih pet tekstova imao sam namjeru predati Radisavu Filipovi}u,
penzionisanom pukovniku iz Beograda.
Radisava Filipovi}a sam upoznao u proqe}e 1982. godine, a kada mi
je dao tekst u kome je pomenuo i moj slu~aj iskqu~ewa iz Partije i nas-
tave, te vi{e od godinu dana, nakon toga, s wim nisam imao nikakvog kon-
takta. Ponovo mi se javio negdje na jesen 1983. godine, i od tada mi
redovno {aqe svoje tekstove, te fotokopije tekstova Svete Stojanovi}a,
Mijalka Todorovi}a, Veqe Stojni}a i drugih autora. Najve}i broj tih
tekstova je na|en prilikom pretresa mog stana i radnog kabineta. Nezna-
tan broj sam ranije bacio. S Filipovi}em zajedno smo se upoznali Vuk
Dra{kovi} i ja u wegovom stanu.
Krajem septembra ili po~etkom oktobra 1983. godine, u Sarajevo je
dolazio urednik “Mladosti” – Zoran Sekuli}, ina~e, moj dobar prija-
teq, kojeg poznajem od 1980. godine. Zorana Sekuli}a sam do~ekao na `e-
qezni~koj stanici, a na stanici se zadesio i Emil Vlajki. Ne{to zatim,
smo se rastali i Sekuli} je oti{ao sa Vlajkijem. Sutradan sam sa Seku-
li}em ru~ao u gradu, a zatim smo oti{li u stan Alekse Milojevi}a, s ko-
jim je on imao dogovor oko izdavawa Milojevi}eve kwige. Kod Milojevi-
}a smo ostali oko sat vremena, te smo poslije oti{li u moj stan. Do{av-
218
{i u stan, primjetio sam da nemam aktenta{ne, koju svaki dan nosim na
posao. Nisam se mogao sjetiti gdje sam je ostavio. Nazvao sam Milojevi-
}a i ustanovio da je kod wega. Milojevi} se ponudio da mi odmah istu do-
veze kolima i kroz nekoliko minuta je do{ao. U mom stanu je popio ka-
fu i oti{ao. Na{alio sam se na ra~un Milojevi}eve brzine, rekav{i da
se sigurno prepao sadr`aja ta{ne i nastojao da je se {to prije otarasi.
Pokazao sam Aleksi Milojevi}u tekst Dedijerovog poziva Branku Mi-
kuli}u da odgovara pred Raselovim sudom, zbog kr{ewa gra|anskih pra-
va i sloboda u Bosni. Raspravqali smo o nizu politi~kih pitawa, ali se
detaqa ne mogu sjetiti. Znam samo da je bilo govora o situaciji na Koso-
vu, pismima pukovnika Filipovi}a i tada aktuelnim prepri~avawima
kadrovske kombinatorike u SR Srbiji. Obe}ao sam mu da }u mu dati ne-
koliko pisama pukovnika Filipovi}a, ali mu nikada ista nisam dao. Ne
mogu se ta~no sjetiti ko je kakve stavove zastupao, ali znam za sebe da
sam, kao po obi~aju, bio vrlo radikalan. Vjerovatno sam iznosio neke
svoje stavove, koji su nalik na stavove re~ene u tekstu “[ta da se radi?”,
po pitawu ustavnog polo`aja pokrajina i nacionalnih mawina. Rekao
sam da je jedno od glavnih `ari{ta albanskog nacionalizma pri{tinski
Univerzitet i da bi ga trebalo ukinuti, jer je to ina~e presedan u svije-
tu da se univerzitetska nastava izvodi prevashodno na jeziku nacional-
ne mawine. Po mom mi{qewu, nacionalnim mawinama se mora garanto-
vati upotreba materweg jezika, slobodna upotreba materweg jezika, ali
im omogu}iti osnovno i sredwe {kolovawe na tom jeziku, kako bi se ade-
kvatno osposobili za radni proces, a sticawe univerzitetskih diploma
bi trebalo da bude u korelaciji sa sposobno{}u pra}ewa univerzitet-
ske nastave i verifikacije znawa na jeziku ve}inskog naroda, odnosno je-
ziku ve}ine stanovni{tva jedne dr`ave ili federalne republike. Izra-
zio sam svoj revolt zbog prisutne apatije saveznog, dr`avnog i partij-
skog rukovodstva, te organa i institucija SR Srbije po potrebi urgent-
nog i sveobuhvatnog rje{avawa kosovske krize, koja ugro`ava ne samo
stabilnost i integritet, nego i sam opstanak Jugoslavije. Vjerovatno,
sam dozvolio i mogu}nost afirmacije izvjesnih elemenata klasi~nog
pravno politi~kog dr`avnog razloga.
Vuka Dra{kovi}a, poznajem od januara 1982. godine i sa wim sam bli-
zak prijateq. Vi|amo se svaki put kada odlazim u Beograd. Upoznali smo
se povodom jednog ~lanka u “Kwi`evnoj re~i” u kome je stao u za{titu
mog li~nog integriteta i akademskog statusa, ugro`enih iznenadnim po-
liti~kim reperkusijama nekih mojih polemi~kih napisa. Na sam dan
upoznavawa Vuku Dra{kovi}u sam dao intervju, koji je objavio u “Omla-
dinskim novinama”. U januaru 1983. g., mi je poslao pismo i nekoliko tek-
stova upu}enih Subnoru Gacka. Tekstove pisma sam pokazao nekolicini
prijateqa i kolega, izme|u ostalih, dekanu fakulteta – Spasoju Pejovi-
}u, koji mi je to tra`io, jer je saznao od Du{ana Stani{i}a, a koji je
opet tekst pro~itao posredstvom Momira Zekovi}a (sve nastavnici
FPN-a u Sarajevu), a Zekovi} ga je od mene dobio. Vuk mi je kasnije po-
slao i tekst svog odgovora @arku Papi}u, koji redakcija “Borbe” nika-
da nije htjela objaviti. Tekst je zaplijewen sa ostalim mojim pismima,
219
na|enim u stanu. Sa Vukom sam ~esto vodio razgovore na razli~ite poli-
ti~ke teme, neposredno ili preko telefona. Sa Vukom Dra{kovi}em me
ve`e visok stepen prijateqstva i zato nisam spreman ulaziti u kvalifi-
kacije, bilo kakve kvalifikacije, koje bi mogle i}i na wegovu {tetu.
Sa Vladimirom Dedijerom, sam se upoznao 30. ili 31. maja 1983. godi-
ne, u Beogradskom Pres-centru, a upoznao nas je na{ zajedni~ki prijateq
Vuk Dra{kovi}. Dedijer je izrazio `equ da se sa mnom upozna, a prili-
kom na{eg prvog susreta, bio sam fasciniran wegovom srda~no{}u. De-
dijer mi je ponudio da radim na projektu o genocidu nad srpskim narodom,
koji pod wegovim rukovodstvom realizuje Srpska akademija nauka i
umjetnosti. O mom u~e{}u, trebalo je da se detaqno dogovorimo na jesen,
ali usqed Dedijerove bolesti, do novog kontakta nije do{lo. Prilikom
prvog susreta, dobio sam dva primjerka, fotokopije wegovog poziva
Branku Mikuli}u da odgovara pred Raselovim sudom i donio ih u Sara-
jevo. Oba primjerka su zaplijewena prilikom pretresa mog stana. U toku
samog razgovora sa Dedijerom, nisam uspio saznati podrobnije detaqe o
ukupnom materijalu i argumentaciji, na kojoj se tu`ba zasniva, mada sam
se u tome svojski trudio. Sa sadr`ajem teksta – poziva upoznao sam neko-
liko svojih prijateqa i kolega u Sarajevu. Izme|u ostalih – Mustafu
Festi}a, pokazivao sam to svim prijateqima i poznanicima koji su dola-
zili u moj stan. Po{to sam nekima ustupao tekstove na dan-dva postoji
mogu}nost da su ih oni daqe umno`avali, ali ja za to nemam dokaza.
Sa Milovanom \ilasom, sam se upoznao 12. ili 13. decembra 1983. g.,
u wegovom stanu u Beogradu. Upoznao nas je na{ zajedni~ki prijateq Mi-
}a Mili}, u stvari Mi}a Mili} je na{ zajedni~ki poznanik. U \ilaso-
vom stanu sam se zadr`ao skoro dva sata, odnosno tri sata u razgovoru, ko-
ji je obuhvatio niz istorijskih i aktuelnih politi~kih tema. Posebno
sam mu na dugo i na {iroko pri~ao o svojim li~nim peripetijama uzro-
kovanim reperkusijama mog javnog publicisti~ko-polemi~kog anga`ma-
na. ]ilas je bio iznena|en samom ~iwenicom da sam jo{ uvijek na slobo-
di, prognoziraju}i mi vrlo crnu perspektivu, imaju}i u vidu sredinu u
kojoj `ivim, tj. Bosnu i Hercegovinu. Daqe se razgovor odnosio na wego-
va `ivotna iskustva i razo~arewa, usqed nerealizovanih velikih dru-
{tvenih ciqeva i ambicija povodom sukoba sa Informbiroom, i jugo-
slovenske emancipacije od staqinisti~kog lagera. Daqe smo raspravqa-
li o perspektivi jugoslovenskog dru{tva. Na{ razgovor je bio pro`et
sporadi~nim neslagawima o mogu}nostima i putevima izlaska iz posto-
je}e krize. \ilas je imao u vidu kao najrealniju perspektivu mogu}nost
regeneracije sistema ~vrste ruke, dok sam ja jedinu mogu}nost nalazio u
procesu daqe ubrzane demokratizacije i humanizacije osnovnih dru-
{tvenih odnosa. Sa velikim interesovawem sam slu{ao wegovo kaziva-
we o kwi`evnom radu, kojim se trenutno bavi, romanu i pripovjetkama,
koje pi{e, izra`avaju}i i interes da neke pro~itam. Na`alost, \ilas
nije bio u mogu}nosti da mi to pru`i na uvid. Imao je ne{to na francu-
skom i wema~kom jeziku, koje ja ne razumijem, a nisam smatrao uputnim da
pri ~itawu tra`im ispomo} kompetentnih prevodilaca. Rastali smo se
veoma, odnosno prili~no srda~no u nadi da }emo se ponovo sastati. U raz-
220
govoru smo tretirali i eventualnu mogu}nost da vojska bude jedan od vo-
de}ih faktora stabilizacije dru{tvenog stawa, usqed inertnosti nekih
drugih politi~kih ~inilaca.
Dobricu ]osi}a smatram svojim najve}im prijateqem i svaki put
kada do|em u Beograd, obavezno sam i wegov gost. Upoznali smo se po~et-
kom 82. godine, posredstvom Mihajla Markovi}a. Ina~e, sa grupom fi-
lozofa iz Instituta za dru{tvena istra`ivawa me je upoznao Bo`o Jak-
{i}, tako|e moj blizak prijateq, koga sam prvi put sreo mjesec dana ra-
nije. Vi{e puta sam na razli~ite na~ine eksplicite izra`avao sagla-
snost sa najve}im dijelom idejnih i politi~kih stavova Dobrice ]osi-
}a, a posebno onim koji su izlo`eni u wegovoj kwizi – “Stvarno i mogu-
}e”. Uostalom, to pokazuje i moj tekst “Intelektualni anga`man u kon-
kretnom vremenu i prostoru”, pisan kao osvrt na wegovu posledwu kwi-
gu, koji je zaplijewen prilikom pretresa mog prtqaga i privatnog stana.
Posebno sam vi{e puta izra`avao saglasnost sa wegovom tezom o Ko-
minternovskom na~elu – “Slaba Srbija, Jaka Jugoslavija”, kao osnovnom
uzroku, kao jednom od osnovnih uzroka duboke politi~ke krize u kojoj se
na{la na{a zemqa. Posebno mi imponuje ]osi}eva intelektualna po-
stojanost i moralna stabilnost koja se iskazivala i kroz odre|ene pri-
mjedbe na moj na~in javnog intelektualnog anga`ovawa i to sam vi{e pu-
ta pokazivao, a ~esto mu se, u razgovorima, sa mojim prijateqima i pozna-
nicima, i divio, ({to ina~e vrlo rijetko ~inim) smatrao ga vode}im sa-
vremenim jugoslovenskim intelektualcem, jednim od najve}ih imena na-
{e ukupne kulturne istorije, {to sam uostalom i u svom osvrtu, na wego-
vu kwigu, na vi{e na~ina izrazio. Vi{e puta sam u razgovoru, sa svojim
prijateqima i poznanicima nagla{avao da ]osi}a smatram vode}im
autoritetom, koji bi bio u stawu okupiti jugoslovensku humanisti~ku
inteligenciju, a kod wega samog se interesovao za mogu}nost ponovnog
pokretawa inicijative za ~asopis “Javnost”. U razgovoru s wim saznao
sam da se na prvi raspis wegov i Qube Tadi}a, prijavilo nekoliko sto-
tina intelektualaca. Izra`avaju}i spremnost da uzmem u~e{}e u nared-
noj inicijativi, eventualno ove godine, o ~emu sam vjerovatno informi-
sao i neke poznanike u Sarajevu, kao {to su neki moji ku}ni prijateqi,
od kojih su – Olga Kozomara, Radmilo Jovanovi}, te vi{e mojih kolega
sa fakulteta, ali ih nisam u stawu taksativno nabrojati. Sa velikim in-
teresovawem sam pratio ]osi}eva izlagawa o politi~kim {ikanirawi-
ma kojima je bio izlo`en od strane nekih tada{wih organa, politi~kih
organa, kao prvi ~ovjek, koji je ukazao na probleme me|unacionalnih
konflikata na Kosovu i izra`enu dominaciju albanskog nacionalizma,
te sve prisutnije tendencije iredentizma. Slo`io sam se sa mi{qewem
da je jedan od glavnih pravaca eventualnog sanirawa dru{tvene krize –
personalna promjena najve}eg dijela vode}ih politi~kih kadrova. ]o-
si} mi je, prilikom jednog, od posledwih susreta, dao kopiju wegovog pi-
sma Ribi~i~ Mitji, koje je, tako|e, zaplijeweno prilikom pretresa mog
stana. Svaki razgovor sa ]osi}em, bio je toliko interesantniji {to je
rije~ o ~ovjeku koji je u~estvovao u pisawu Programa Saveza komunista
Jugoslavije, posebno one wegove teze po kojoj ni{ta nije toliko sveto, da
221
ne bi moglo biti zamijeweno boqim i naprednijim. Slo`io sam se s kon-
statacijom da je glavna boqka na{eg dru{tva u ~iwenici dubokog odstu-
pawa realne dru{tvene prakse od programskih na~ela – pedesetih godi-
na. Neostvareni ideali i nade morale su pokolebati vjeru u prvobitne
rukovode}e principe i ciqeve. Na wegov pokazani interes, ]osi}u sam
posebno izra`avao svoje vi|ewe polo`aja intelektualnih stvaralaca u
Bosni i Hercegovini, uzroka iseqavawa dowih, vode}ih intelektualaca.
Jedini put kada sam bio prisutan javnom zahtjevu za formirawem or-
ganizacionih oblika “Za{tite intelektualnih prava”, bio je na skupu
“Nauka i politi~ka justicija”, jedan mladi} ~ije ime ne znam, ali sam ga
dva-tri puta ve} susretao na sli~nim skupovima, zalagao se za formira-
we komiteta za za{titu intelektualnih sloboda – me|utim, na wegov za-
htjev niko od prisutnih nije reagovao.
Predavawima na tzv. “otvorenom univerzitetu”, koji ve} godinama
postoji u Beogradu i odr`ava se po privatnim stanovima, te na kojima
predavawa dr`e pojedini filozofi, sociolozi, nikada nisam prisustvo-
vao, niti sam podrobnije upoznat sa wegovim na~inom djelovawa.
U toku proteklih godinu dana, nekoliko puta sam se susretao sa engle-
skim novinarom – Petrom Hayiristi}em, na{eg porijekla, a u dva – tri
navrata smo ostvarili komunikaciju preko telefona. Svaki put, Hayiri-
sti} je tra`io da me intervjui{e za “Observer” ili neki drugi list, koji
izlazi na engleskom jeziku. Intervju je trebalo da se odnosi na doga|aje ve-
zane za moj univerzitetski status, te za su|ewe grupi gra|ana optu`enih za
panislamizam i osu|enih. Svaki put sam odbijao da me intervjui{e, govo-
re}i da nemam namjeru da se obra}am inostranoj javnosti sve dok ne iscr-
pim legalne mogu}nosti za{tite svojih prava u okviru pozitivnog jugoslo-
venskog pravnog poretka. S obzirom da mi je nedavno dostavqena i presu-
da Republi~kog suda udru`enog rada, kojom se odbija moja `alba, zbog uda-
qavawa sa nastavni~kog radnog mjesta, zadwi put, negdje krajem januara
Hayiristi}u sam rekao da postoje vrlo slabe normativne mogu}nosti za
daqe vo|ewe spora, s obzirom da sam u okviru iste univerzitetske organi-
zacije premje{ten na radno mjesto istog ranga, ~iji je rang istovjetan sta-
tusu docenta, da mi li~ni dohodak nije mawi, nego ranije, te da mi ostala
samoupravna prava iz radnog odnosa nisu uskra}ena. O su|ewu grupi pani-
slamista, nisam uop{te htio podrobnije razgovarati, s obzirom da u svo-
jim tekstovima nikada o wima nisam ni pisao. Dio polemi~nih tekstova se
odnosio na moju kritiku idejne i politi~ke nedosqednosti pojedinih sa-
rajevskih intelektualaca za koje ina~e nikad nisam ni iznosio tvrdwe ni-
ti za wih eventualno imao argumenata da su organizovano i neprijateqski
djelovali na na~in koji bi ih mogao dovesti pod udar krivi~nog zakona.
O pojedinim kriti~ki-ekstremnijim tezama iz svojih tekstova, po-
vremeno sam raspravqao sa pojedinim svojim prijateqima i poznanici-
ma, ali bi mi bilo veoma te{ko pouzdano se prisjetiti s kim sve, kada i
o ~emu, sam razgovarao.
Svakom ko je pratio moju javnu publicisti~ku djelatnost ne mo`e, a
da u najmawu ruku ne izgleda ~udan nagli obrat od gotovo romanti~arski
zanesenog marksiste i ~iji su radovi nekada znali biti ~ak apologetski
222
intonirani. Elementarna, akademska objektivnost zahtijeva od mene da
se slo`im sa stavovima da su moji tekstovi ~esto sadr`ali neumjerene i
pretjerano o{tre ideolo{ke i politi~ke ocjene i kvalifikacije, {to
govori o wihovom politizovawu, ~ija doza prevazilazi uobi~ajena nau~-
na mjerila. Te{ko je u nekoliko rije~i sagledati uzroke tog relativno
naglog obrata, ali me|u wima sigurno zna~ajnu ulogu igra i psihoza osje-
}aja ugro`enosti li~ne egzistencije, potpirivana vi{e puta javno-izra-
`enim zahtjevima za preduzimawem razli~itih vrsta sankcija protiv
mene, bilo da je rije~ o zahtjevima za definitivno udaqavawe iz radne
organizacije, oduzimawe stana, odnosno oduzimawe stanarskog prava i
sli~no. Tu psihozu je daqe nadogra|ivao inat i revolt zbog ve} po~iwe-
nih nepravdi, a isto tako, shvatawe da bi obra~un sa mnom mogao, vrlo
brzo, iznenadno uslijediti, pa sam osje}ao potrebu da, ako ve} ni{ta dru-
go, obezbjedim da on ima {to ve}eg odjeka u javnosti.
Vi{e nemam {ta da izjavim, slu{ao sam glasno diktirawe i sâm sam
u~estvovao u istom, nemam primjedbi na une{ene konstatacije, te izjavu
prihvatam i potpisujem kao svoju.
Prvi presumptivni svjedok 9. februara 1984. potpisao je slede}u iz-
javu:
Vojislava [e{eqa, poznajem otprilike od prije pola godine. Osno-
va na{eg poznanstva, bila je izrada projekta “Socijalisti~ki grad”, ~i-
ji sam ja nosilac, a u okviru kojeg je i [e{eq prijavio jedan separat, ko-
ji je prihva}en od Nastavno-nau~nog vije}a Fakulteta politi~kih nauka
u Sarajevu.
Od vremena na{eg poznanstva, do sada, s Vojom sam se susretao svega.
nekoliko puta, i to dva puta na sjednicama NNV-a i dva puta u jednom da-
nu, van fakulteta.
Naime, mislim da je to bilo u oktobru mjesecu 1983. godine, telefo-
nom me nazvao Zoran Sekuli}, glavni urednik “Mladosti” iz Beograda,
i rekao mi da se nalazi u Sarajevu i da bi navratio kod mene zbog dogo-
vora oko {tampawa moje teze “Zna~ewe suvremenih evropskih migraci-
ja radnika za egzistenciju razvijenog kapitalizma” u izdawu “Mladosti”.
Predve~e u moj stan, do{ao je Sekuli} skupa sa Vojom [e{eqom.
Kratko smo se zadr`ali u razgovoru, jer su se wih dvojica negdje `urila.
Otprilike 15 minuta, nakon {to su oti{li, nazvao me Vojo telefonom
i rekao da je kod mene zaboravio crnu ta{nu i zamolio me da mu je done-
sem. Ja sam to prihvatio, a on mi je objasnio da stanuje u Hrasnom u soli-
teru blizu SUP-a i yamije. Kada sam ja do{ao kod wega u stan, zatekao
sam jo{ wegovu suprugu i Zorana Sekuli}a. Upravo su preslu{avali ne-
ku kasetu, i rekli su mi da je to snimak kritike Voje [e{eqa i skupa so-
ciologa na Komi`i, koju je na dnevniku TV Sarajevo, dao Frawo Ko`ul.
Kada sam Voji vratio ta{nu, on mi je rekao da nisam ni svestan ka-
kve sam materijale donio u ta{ni i da sam sretan da me nije zaustavila
i pretresla milicija. Tom prilikom, pitao me – da li sam pred zgradom
vido milicionera, a na moj potvrdan odgovor, rekao je – “Vidi{ kako me
~uvaju”.
223
 Kod [e{eqa sam ostao mo`da ne{to vi{e od pola sata i uz kafu
pri~ali smo o raznim temama, kao npr. o Dedijeru, situaciji oko “Zapi-
sa” iz Beograda, pisawu pukovnika Filipovi}a i nekim drugim nebitnim
stvarima. U tom kontekstu, poveo se razgovor oko situacije na Kosovu.
Vojo je tom prilikom isticao da je na Kosovu te`ak polo`aj Srba i Cr-
nogoraca, te da se on sve vi{e zala`e za makijavelizam i primjenu sile
prema Albancima, kojima, po wegovim rije~ima, ne treba dati da se {ko-
luju vi{e od osnovne {kole, niti da imaju fakultet. Kritikovao je po-
liti~ko rukovodstvo SR Srbije, na ~elu sa Qubi~i}em, govore}i da se
potpuno pasivno dr`e i ne preduzimaju nikakve mjere prema Albancima,
za razliku od Makedonaca, koji su ih, kako Vojo ka`e, po~eli sje}i u ko-
rijenu. ^ini mi se da je u tom kontekstu pomenuo Nikezi}a i Latinku Pe-
rovi}, tvrde}i da bi oni sigurno, za razliku od sada{weg rukovodstva u
Srbiji, povukli neke radikalnije poteze na Kosovu. Tvrdio je da je upra-
vo sada vrijeme da rukovodstvo Srbije poduzme neke mjere, jer nema vi{e
Tita. Pored toga, govorio je da problem Kosova nije podjednako prisutan
kod svih republika i da je uglavnom ostavqen kao problem Srbiji, da ga
sama rije{ava.
U kontekstu razgovora oko Kosova, pomenuo je i penzionisanog pu-
kovnika Filipovi}a iz Beograda, za kojeg je rekao da se “stari izvje{tio
u pisawu”, da ima ge{tetner i da rastura ta stoja pismena. Rekao je da je
Filipovi} u pravu {to zastupa tezu da silom treba rije{avati pitawe
Srba i Crnogoraca na Kosovu, jer se Srbija 40 godina nalazi pod prinud-
nom upravom, po principu – “Slaba Srbija – Jaka Jugoslavija”. Tvrdio je
da }e Albanci uskoro na Kosovu uni{titi sve srpske grobove i da su jad-
ni Srbi kada su dozvolili da na Kosovu ostanu samo kalu|erice da ih
{tite.
Sje}am se da je na kraju na{eg razgovora, oko Kosova, rekao da je do-
bro {to se u Beogradu masovno prodaju privjesci sa Kara|or|evim likom
i srpskim grbom, i {to omladina nosi {ajka~e. Napomiwem da je razgo-
vor ina~e bio dosta isprekidan sa “skokovima” na razli~ite teme, da ja
nisam prihvatio Vojine komentare ni ocjene, a tom razgovoru nisam ni
pridavao osobit zna~aj, s obzirom da se vodio u wegovoj ku}i i da je vrlo
kratko trajao.
Drugi presumptivni svjedok 21. februara 1984. potpisao je slede}u
izjavu:
Voju [e{eqa, poznajem du`e vremena, jer je bio moj student na Prav-
nom fakultetu u Sarajevu. Povremeno smo se vi|ali, me|utim, od prije
dvije godine, na{i susreti i dru`ewa postali su ne{to ~e{}i. U zadwe
vrijeme, uglavnom, vi|ali smo se kod mene u stanu, ponekad, ali vrlo ri-
jetko u mom kabinetu, a nekoliko susreta bilo je kod wega u stanu, kao i
dva susreta u stanu Jovanovi} dr. Radmila. Razgovorima, koje smo tom pri-
likom vodili, prisustvovali su i na{i bra~ni drugovi, koji su naj~e{}e
tra`ili da vodimo razgovore o obi~nim stvarima, da gledamo TV, ali bi-
lo je i razgovora koji su se odnosili i na neke politi~ke teme. Ja ne mo-
gu detaqno razgrani~iti kada smo, na kojem mjestu i u prisustvu koga ta~-
224
no razgovarali o kojoj temi, jer je o nekim razgovorima, odnosno o nekim
temama razgovarano u vi{e navrata i na razli~itim mjestima. Kao {to
sam rekla, prije otprilike dvije godine, kod mene u kabinet navratio je
Vojo pomalo usplahiren i zapla{en, govore}i da }e mu formirati Dru-
garsko vije}e, zbog nekog teksta koji je objavio u “Kwi`evnoj re~i”, a od-
nosi se na u~e{}e profesora Purivatre i Su{i}a na simpozijumu o Ga-
dafijevoj “Zelenoj kwizi” u Madridu.
Ja sam taj tekst pro~itala i ocijeniv{i da u wemu ni{ta nema bit-
no, poku{ala sam ga umiriti. Shvatila sam da mu je u tim trenucima, a
posebno nakon iskqu~ewa iz Saveza komunista, bila potrebna neka po-
dr{ka i savjet, pa se meni, kao biv{em profesoru, zato i obra}ao. U tom
periodu, nastojala sam ga obuzdati i u wegovim nekim namjerama i stavo-
vima i u~initi ga realnijim i objektivnijim, naro~ito u pogledu wego-
vog goropadnog pona{awa prema qudima ili u rezuvjeravawu u stavovi-
ma, koje je po~eo zastupati, a koji su mu ranije bili strani.
U tom periodu, u nekim od na{ih razgovora, govorio mi je da on u ve-
zi svojih stavova nailazi i na podr{ku pojedinaca iz reda intelektual-
ne opozicije u dru{tvu, s kojima se on povremeno susretao, uglavnom, u
Beogradu. U tom smislu, on je, po mojoj slobodnoj ocjeni, bio opijen Do-
bricom ]osi}em, kojeg je ~esto pomiwao kao uzor intelektualca i sma-
trao ga prvom intelektualnom veli~inom u zemqi.
Situacija na Kosovu, bila je vrlo ~esto predmet na{ih razgovara i
izno{ewa nekih Vojinih stavova sa kojima se ja nisam slagala. Neki sta-
vovi kod wega su i vremenom znali evoluirati. Tako na primjer, znam da
je odmah poslije kosovskih doga|aja govorio da je radni~ka klasa na Ko-
sovu svojim buntom o~itala lekciju ostalim dijelovima radni~ke klase
u Jugoslaviji, da bi to kasnije evoluiralo do wegove teze koju je, u po-
sledwe vrijeme, zastupao, a to je – da se situacija na Kosovu mo`e izli-
je~iti samo ako Armija uzme stvar u svoje ruke.
^esto je znao isticati, da Jugoslavija ovakva kakva jeste, ne mo`e
opstati, jer je vje{ta~ka tvorevina, da se Srbi i Hrvati ne podnose zbog
tradicije i te`we Hrvata za svojom samostalnom dr`avom, da su Hrvati
vezani za Zapad, a Srbi za Istok, te da se i tu nalaze korijeni nemogu}-
nosti `ivqewa Srba i Hrvata u jednoj zajednici kakva je danas. Tvrdio
je da principi Saveza komunista Jugoslavije o rje{avawu me|unacional-
nih odnosa nisu usvojeni od {irih slojeva dru{tva u ~emu tako|e vidi je-
dan od uzroka nemogu}nosti postojawa Jugoslavije.
U posledwe vrijeme, Vojo je bio zagovornik ideje mijewawa Ustava
SFRJ, koji po wegovom mi{qewu, daje prevelika ovla{tewa pokrajina-
ma. Smatrao je da bi novim Ustavom trebalo oja~ati nadle`nosti Fede-
racije. Kao primjer navodio je da politi~ko rukovodstvo Srbije, na ko-
je je ina~e imao odre|enih primjedbi, zbog pasivnog dr`awa prema Ko-
sovu, ne mo`e da povu~e neki radikalniji potez za sre|ivawe situacije
na Kosovu, upravo zbog toga {to autonomne pokrajine u okviru Srbije,
imaju suvi{e vlasti. Smatrao je da je Srbiji napravqena nepravda {to
su samo u wenim granicama formirane autonomne pokrajine, a {to nije
u~iweno u Hrvatskoj, gdje je, po istoj analogiji, trebalo formirati
autonomnu pokrajinu za Liku i Kordun, gdje je dominantno srpsko sta-
225
novni{tvo. U tom smislu je isticao da su tamo mogu}nosti Srba da iska-
`u svoja nacionalna osje}awa i obiqe`ja, mawa nego u Srbiji. Stekla
sam dojam da je za formirawe autonomnih pokrajina okrivqivao druga
Tita. Stajao je na stanovi{tu da je i crnogorska nacija svjesno isforsi-
rana i da se tu u stvari radi o Srbima, za koje, ina~e, tvrdi da su daleko
svesrdnije prihvatili jugoslovenstvo, nego drugi narodi u Jugoslaviji.
Isto tako, smatrao je da muslimani nisu nacija, odnosno narod, te da se
tu radi o jednoj islamskoj konfesionalnoj skupini. Vojo je bio zapla{en
da bi Bosna i Hercegovina mogla da se razvije u ~istu muslimansku repu-
bliku i da djelatnost pojedinaca iz javnog `ivota to ima kao kona~an
program i ciq, {to bi, po wegovom mi{qewu, moglo dovesti do iseqava-
wa Srba iz Bosne. U tom smislu smatrao je da je i polo`aj intelektuala-
ca srpske nacionalnosti u Sarajevu neravnopravan u odnosu na muslima-
ne, {to bi znao argumentovati sa nizom ~iwenica.
Posebno je bilo karakteristi~no da je Vojo, vrlo ~esto, za sve sla-
bosti u na{em dru{tvu, okrivqivao druga Tita, isti~u}i da je zemqu do-
veo u dug, da je imao rasko{an `ivot i brojne rezidencije, te da je wegov
lik isuvi{e predimenzioniran. Bio je preokupiran stanovi{tem, da je
stvoren mit o wemu i da taj mit treba ru{iti, jer u protivnom, dok se to
ne u~ini, stvari ne mogu krenuti na boqe. U tom smislu, bio je odu{e-
vqen nekom, navodno, pokrenutom akcijom oko ukidawa {tafete mlado-
sti, jer je u tome vidio po~etak ru{ewa mita i detitoizacije dru{tva.
U prilog tome, sje}am se da mi je pri~ao da je i Kosta ^avo{ki u nekoj
svojoj kwizi naveo da izbori kod nas 1946. g. nisu bili slobodno prove-
deni i da je Tito tada vje{to izmanipulisao Suba{i}a. Tako|e mi je
pri~ao, da je od nekoga ~uo, ne navode}i od koga, da niko od rukovodstva
Komunisti~ke partije u Staqinovim ~istkama nije bio likvidiran bez
prethodne Titove saglasnosti. U tom smislu, naveo je da je i obra~un sa
Informbiroom 1948. godine, bio jednako surov, kao i ~istke u Staqino-
vo vrijeme.
^esta tema wegovih razgovora, bio je zagovor o potrebi mijewawa
kursa Saveza komunista, kojom prilikom je ispoqavao sumwu da bi sada-
{wa rukovodna garnitura mogla taj kurs provesti i da bi ih trebalo mi-
jewati, a taj kurs bi trebao da omogu}i, izme|u ostalog, vi{e intelektu-
alnih sloboda i socijalne pravde u zemqi.
Napomiwem, da su ovo samo neke od tema o kojima sam ja sa Vojom raz-
govarala i kojih se trenutno prisje}am, mada je bilo razgovora i na vi{e
drugih tema o kojima }u, ukoliko se prisjetim, naknadno re}i.
Tre}i presumptivni svjedok 21. februara 1984. potpisao je slede}u
izjavu:
Vojislava [e{eqa poznajem od 1982. godine, a upoznao sam ga prili-
kom jedne moje posjete prijateqici – Olgi Kozomari, profesoru na
Pravnom fakultetu u Sarajevu. Poslije tog susreta i mog formalnog
upoznavawa, sa [e{eqom sam se sastajao jo{ 3–4 puta, uglavnom, u stanu
Kozomare, a jedanput smo razmijenili i ku}ne posjete. Naime, on je kod
mene do{ao, neposredno pred vjen~awe sa suprugom Vesnom, krajem 1982.
226
ili po~etkom 1983. godine, a ja sam wemu uzvratio posjetu, krajem qeta
pro{le godine, kada je on dobio stan. Napomiwem, da sam se sa [e{eqom
susretao uvijek u prisustvu Olge Kozomare.
Sada se ne mogu sjetiti kada i kojom prilikom, me|utim, to je bilo,
uglavnom, tokom na{ih susreta pro{le godine. [e{eq je, u razgovori-
ma, kriti~ki i opozicionerski komentarisao o na{em dru{tveno-poli-
ti~kom ure|ewu, Savezu komunista Jugoslavije, stawu u zemqi, posebno
se kriti~ki osvr}u}i na samoupravqawe i druge tekovine revolucije.
Za na{e dru{tveno ure|ewe i samoupravni socijalizam, govorio je
da se nalazi u fazi raspada i rasula, te da je nastupila dru{tvena, eko-
nomska i moralna kriza, iz koje nema izlaza bez duboke reforme ili ra-
dikalnog pokreta. U tom kontekstu, za na{e socijalisti~ko samoupra-
vqawe je govorio da se u praksi pokazalo kao neefikasno i neuspje{no,
a da je sada{wa, kako on ka`e, krizna situacija u zemqi posledica samo-
upravqawa, te da samoupravqawe treba odbaciti i zamjeniti ga nekom
drugom formom demokratskog socijalizma. Nije konkretno obja{wavao,
koja je to forma demokratskog socijalizma.
Govore}i o Savezu komunista Jugoslavije, [e{eq je isticao da su u
Partiji preplavili {i~aryije, da je ona iznutra razorena prisustvom ve-
likog broja karijerista i neprijateqa socijalizma, te da Savez komunista
Jugoslavije bez temeqne reforme ne mo`e odigrati bitnu ulogu u dru-
{tvenom preobra`aju. Isticao je da se Partija i weno rukovodstvo biro-
kratizovalo, odvojilo od naroda, da je prestalo biti avangarda radni~ke
klase, te da je vlast unutar Saveza komunista preuzela jedna birokratska
struktura, koja pod pla{tom samoupravqawa proklamovane demokratije
provodi staqinisti~ki na~in upravqawa i odlu~ivawa. Naime, on je go-
vorio da kod nas vlada koncept antistaqinisti~kog staqinizma, ~emu
sam se ja suprotstavio, navode}i da je ta sintagma logi~ki, ideolo{ki i
politi~ki neodr`iva, odnosno da predstavqa propagandnu frazu.
Za na{e istaknute rukovodioce – funkcionere, govorio je da su ne-
kreativni, ne znaju samostalno misliti, te da ih treba zamijeniti novim
i sposobnim qudima.
Tako|e, je iznosio svoje zamisli o preure|ewu jugoslovenskog fede-
ralizma kroz stvarawe maweg broja federalnih jedinica unutar Jugosla-
vije, {to bi, po wemu, doprinijelo ja~awu Jugoslavije i ve}em stepenu
wene unutra{we koherentnosti. U tom kontekstu isticao je, da central-
na Bosna treba biti muslimanska bosanska republika, koja bi bila tam-
pon izme|u Hrvatske i Srbije, a da bi dijelovi Bosne i Hercegovine,
prete`no nastaweni Srbima, pripali Srbiji dok bi dijelovi prete`no
nastaweni Hrvatima, pripali Hrvatskoj. Ova [e{eqeva ideja, ostala
mi je jasno u sje}awu kao jedna izuzetno bizarna misao. Za autonomne po-
krajine je isticao, da one mogu ostati ustavno-formalno konstituisane,
ali se moraju ~vrsto sjediniti sa u`om Srbijom. Ne mogu se sjetiti da li
je izri~ito rekao, ali je sigurno da iz konteksta razgovora na ovu temu,
jasno proizilazi, da se Crna Gora treba sjediniti sa Srbijom i nestati
kao zasebna federalna jedinica. Ovo potvr|uje i wegov nedvosmisleno
izra`en stav, o crnogorskoj naciji, za koju je rekao da je samo regional-
227
na varijacija srpske nacije, te da se Crnogorci intimno osje}aju kao Sr-
bi, {to se, po wegovom mi{qewu, posebno ogleda kroz wihovu privr`e-
nost srpskoj tradiciji i kosovskom predawu.
Iznose}i svoj stav o muslimanima kao naciji, [e{eq je govorio da
su oni dobili nacionalnost samo zbog odre|enog politi~kog momenta,
obrazla`u}i da se na taj na~in eliminisao mogu}i sukob izme|u Hrvat-
ske i Srbije oko Bosne i Hercegovine. Isticao je da muslimani nisu na-
cija i da oni imaju samo svoju religiju i autohtonu kulturu, a nemaju dru-
ga obiqe`ja nacije, kao {to je jezik i etni~ko porijeklo.
[e{eq je komentarisao i o drugu Titu, navode}i da je izgra|en kari-
zmatski kult wegove li~nosti sli~no Staqinu i Mao Ce Tungu, a navodnu
izjavu Stane Toma{evi}, o karakteru Dana mladosti, protuma~io je kao po-
~etak procesa detitoizacije, koji nije zavr{en, me|utim, isti~e da je na
mla|im generacijama zadatak da taj proces dovr{e i Titove li~ne zasluge
svedu na stvarnu istorijsku mjeru, kao {to je to ura|eno sa Staqinom i Mao
Ce Tungom. Za Tita je govorio da je on bio vi{e vidovit i intuitivan, ne-
go intelektualan, a posebno je umawivao vojnu ulogu Tita tokom NOB-a, na-
vode}i da su vojne operacije, uglavnom, vodili Arso Jovanovi} i drugi ge-
neral{tabni oficiri Stare Jugoslavije. Posebno je isticao, navodni ras-
ko{an `ivot druga Tita, porede}i ga sa bogata{ima na Zapadu.
Pri~ao mi je da je blizak sa Dobricom ]osi}em, da ga vi|a prilikom
odlazaka u Beograd, te da je ]osi} jedina pozitivna i moralno-politi~-
ki o~uvana li~nost u Srbiji. Sa odobravawem je navodio ]osi}ev stav da
samo moralno ~isti intelektualci mogu preporoditi Partiju, Srbiju i
Jugoslaviju, te izvu}i na{e dru{tvo iz krize, odnosno da rukovodstvo u
zemqi trebaju preuzeti intelektualci.
^etvrti presumptivni svjedok 24. februara 1984. potpisao je slede-
}u izjavu:
[e{eq Vojislava poznajem unazad sedam godina, a prvi put sam se sa
wim upoznao preko Hadrovi} Re{ada, sada urednik na RTV – Sarajevo.
Kroz ovo poznanstvo, povremeno smo se sastajali i dru`ili, odlazili u
kafane, a on me je, koliko se sje}am, jedno dva puta i ku}i posjetio. Kada
se o`enio, pro{le godine, i dobio stan, ja sam ga nekoliko puta posjetio
u wegovom stanu. Sje}am se jedna od mojih posqedwih posjeta Vojislavu
[e{equ, bila je krajem decembra 1983. godine, kada sam ga skupa sa mojom
prijateqicom Jasnom posjetio. Tada je u na{em razgovoru pomenut Vuk
Dra{kovi}, za kojeg sam ja rekao da je degradiran i odba~en od narodnih
masa, na{to me [e{eq upitao – da li sam ja pro~itao roman “No`”. Od-
govorio sam da nisam, a on je rekao: “To je u stilu tvoje partije da se go-
vori napamet o qudima i da se qudi, po kratkom postupku, ostavqaju bez
glave, te da je to u tradiciji Partije.” Na ovo sam mu rekao, “to je i tvo-
ja Partija, a i sada se bori{ da se u wu vrati{”, a on mi je odgovorio:
“Nekada sam bio u woj, ali sam se na vrijeme osvijestio”. Zatim je za Vu-
ka Dra{kovi}a rekao, da je jedan od na{ih najboqih pisaca i da pripre-
ma novi roman o kome }e se dosta ~uti, te da je to, {to je Vuk Dra{kovi}
izba~en iz partije, najboqa preporuka da je ~ovjek po{ten.
228
Istom prilikom, komentari{u}i sahranu A. Rankovi}a i prisustvo
gra|ana sahrani, [e{eq je rekao da je to reakcija na gubqewe Kosova i
ujedno dokaz pogre{ne politike koja je nekoliko decenija vo|ena.
Poslije ovog susreta, kod [e{eqa i wegove supruge Vesne, bio sam
jo{ jedanput po~etkom januara 1984. godine i tada sam u stanu kod wega
zatekao Neboj{u To{i}a, novinara “Asa” i wegovu suprugu, ~ijeg se ime-
na ne sje}am. Nakon mog dolaska, igrali smo igru “monopol” i sigurno
nismo razgovarali na bilo kakve teme politi~kog karaktera. Pored na-
vedenog, sa [e{eqom gotovo nikada nisam razgovarao o aktuelnoj dru-
{tveno-politi~koj situaciji u zemqi, a i kada bi neku od tema zapo~eo,
to bi bio kra}i dijalog, me|usobno konfrontirawe, pa je on vjerovatno
zbog toga izbjegavao da komentari{e sa mnom o politi~kim temama.
Ne mogu se sjetiti kada, ali znam da je u nekoliko navrata isticao da
je rukovodstvo krivo za situaciju u zemqi, te da treba ne{to radikalno
mijewati. Kao {to sam rekao, o ovome nismo op{irnije razgovarali.
Unazad dva-tri mjeseca, [e{eq mi je vi{e, uz put, i hvalisavo govorio,
kako je on dobar prijateq sa Dobricom ]osi}em, Vukom Dra{kovi}em i
drugim intelektualcima iz Beograda, a ja sam se na to samo osvrtao ko-
mentarom – “Od kada su ti oni prijateqi”.
Peti presumptivni svjedok 25. februara 1984. potpisao je slede}u
izjavu:
Vojislava [e{eqa, poznajem od 1976. godine, tj. wegovim dolaskom
na FPN-a za asistenta na Odsjeku za ONO i DSZ. Tokom ovih godina, po-
vremeno smo zajedno ili sa drugim kolegama – nastavnicima, sjedili u ka-
binetima, a koliko se sada sje}am, dva ili tri puta bila sam kod wega u
stanu. Tim prilikama, kod wega u posjetu sa mnom su zajedno i{li Olga
Kozomara i wen mu`.
Pored svakodnevnih razgovora, vezano za fakultet i sl., [e{eq je
skoro uvijek, navode}i sebe kao primjer, govorio kako se intelektualci
zbog svojih otvorenih pogleda i kritika progawaju u SR Bosni i Herce-
govini, te isticao da polo`aj intelektualca u Bosni je vrlo te`ak, ne-
sigurne materijalne egzistencije. Kao primjere progawanih intelektu-
alaca, [e{eq je imenovao Kecmanovi}a, Nogu i druge, te govorio da je
“progawawe srpskih intelektualaca u SR BiH izra`enije nego kod dru-
gih nacija”. Ujedno, [e{eq bi zakqu~ivao da bi navedeni boqe pro{li
(Kecmanovi}, Nogo i dr.), da su kojim slu~ajem druge nacionalnosti.
Situacija na Kosovu bila je tako|e predmet [e{eqovih komentara.
Vezano za navedeno, [e{eq je kritikuju}i rukovodstvo SR Srbije, zbog
nedovoqne energi~nosti za rje{avawe situacije, govorio da bi on sam
znao kako bi to rije{io. [e{eq nije preda mnom govorio kako bi on to
na Kosovu rije{io. Sje}am se da je nakon sahrane A. Rankovi}a, komenta-
ri{u}i istu, govorio da bi Rankovi} najboqe smirio situaciju, da ga je
trebalo ponovo pozvati, konsultovati i sl.
Isto tako, [e{eq je preda mnom govorio da je Savez komunista Ju-
goslavije kompromitovan, da je nesposoban da rje{ava kqu~ne probleme
na{e dru{tvene stvarnosti, da je ispustio svu vlast iz svojih ruku, te da
nam je sada neophodno kadrovski osvje`iti Savez komunista.
229
 Za na{e trenutne probleme, bilo koje prirode, [e{eq je okrivqa-
vao partijsko i dr`avno rukovodstvo, te govorio kako iste treba smjeni-
ti, a na wihova mjesta dovoditi druge. Za navedene trenutne te{ko}e,
[e{eq je okrivqavao i samoupravqawe, jer, po wemu, na{i narodi nisu
na takvom stupwu dru{tvenog razvoja, da bi isto prihvatili i primjewi-
vali, odnosno tvrdio je da je birokratija, kriju}i se iza samoupravqawa,
dovela na{u zemqu u ovu situaciju.
Vezano za su|ewe muslimanskim nacionalistima u Sarajevu, i wego-
vo potpisivawe peticije u odbranu istih, [e{eq je govorio da su tu na-
stradali neva`ni qudi, to jest, da bi se time zavarala javnost, kako bi se
oni pravi nosioci muslimanskog nacionalizma u SR BiH, mogli ponovo
pona{ati kao i ranije.
Napomiwem, da su ovo neke od tema o kojima je Vojo predamnom govo-
rio i kojih se trenutno prisje}am, te ukoliko se prisjetim novih detaqa
razgovora, naknadno }u re}i.
[esti presumptivni svjedok 16. maja 1984. potpisao je slijede}u izjavu:
Vojislava [e{eqa, upoznala sam no wegovom dolasku za asistenta
na FPN-u Sarajevu. Mislim da je to bilo negdje u jesen 1977. godine, ka-
da je izabran za asistenta – pripravnika. Za relativno kratko vrijeme,
[e{eq se pokazao kao radan i vrijedan ~ovjek, pa je za tri godine magi-
strirao i doktorirao, a sa 26 godina je odslu`io i vojni rok. Cijenila
sam ga zbog ovih wegovih osobina, stoga mogu re}i da je u`ivao ne samo
moju naklonost, ve} naklonost ve}ine radnika na Fakultetu. Me|utim, s
vremenom, [e{eq je sve ~e{}e dolazio u sukob sa svojom radnom sredi-
nom, posebno po povratku iz Armije, kada je godinu i po dana bio bez po-
sla, mada je primao li~ni dohodak, a u me|uvremenu su primani na fakul-
tet profesori i asistenti iz drugih sredina.
Nakon {to je izabran za docenta, [e{eq je po~eo da objavquje dru-
{tveno-neprihvatqive ~lanke u na{oj {tampi, zbog ~ega je nailazio na
osudu u na{oj radnoj sredini, {to je dovelo do wegovog iskqu~ewa iz
Saveza komunista Jugoslavije i udaqewa iz nastavnog procesa. To ga je,
koliko se ja sje}am, te{ko pogodilo, pa je svoju poziciju na fakultetu ob-
ja{wavao lo{im me|unacionalnim odnosima, odnosno da je on do{ao na
udar zbog grupe profesora muslimanske nacionalnosti, koje je on preda
mnom nazivao panislamistima i nacionalistima.
On mi je rekao da su tada{wi dekan Atif Purivatra i profesori
Hasan Su{i} i Omer Ibrahimagi} panislamisti i muslimanski inte-
lektualci – nacionalisti, koji su ga unazadili u profesionalnom napre-
dovawu. Mislim da mi je to rekao, negdje krajem 1981. godine i to u mojoj
kancelariji, jer ja drugdje sa wim nisam kontaktirala.
Poslije toga, a koliko se sje}am, u vrijeme objavqivawa Rizvi}eve
kwige, on mi je rekao da prikupqa gra|u po bibliotekama i da ima doka-
ze za neke intelektualce muslimanske nacionalnosti u Bosni i Hercego-
vini i Sarajevu, koji se danas pojavquju u javnom `ivotu, da su panislami-
sti i muslimanski nacionalisti i da su za vrijeme rata objavqivali u
vjerskim listovima, a da se sada busaju u prsa kao prijateqi ove zemqe.
230
Zbog potpisivawa raznih protestnih peticija, {to sam ~ula od mo-
jih radnih kolega, ja sam mu, u vi{e navrata, skrenula pa`wu da ne pravi
gluposti, ~ak sam mu govorila da je budala i idiot, koji sve vi{e srqa i
srqa i da }e ga to do}i glave. Sje}am se, kada je bio izba~en iz Saveza
komunista Jugoslavije, da je sa sjednici NNV kojoj sam i ja bila prisut-
na, na ~etiri–pet stranica, pro~itao svoju izjavu, za koju sam ocjenila da
je grozna, jer je u woj napadao dru{tvo, ali se konkretnih detaqa iz te iz-
jave ne mogu sjetiti. Me|utim, na sva moja upozorewa, koja su nekad bila
vrlo gruba, ali dobronamjerna, [e{eq nije reagovao. S obzirom na moju
prirodu posla, [e{eq je za sve ove godine, od kako je na fakultetu, znao
~esto navratiti u moju kancelariju, bilo poslom ili tek tako da se inte-
resuje za neke stvari, trebuje kancelarijski materijal i sl. U takvim
prilikama, znao je da izleti, da negativno govori o na{oj dru{tveno-po-
liti~koj stvarnosti, {to ja nisam uzimala za ozbiqno. Jednostavno, ta-
kve wegove komentare pripisivala sam wegovoj mladosti i ludosti.
Sje}am se tako, da je u jesen pro{le godine [e{eq navratio u moju
kancelariju i ne znam kojim povodom zapo~eo razgovor o crnogorskoj na-
ciji i Crnoj Gori, kao Republici, odnosno dr`avi. Tada mi je rekao: “Ma
hajde, {ta vi Crnogorci ho}ete. Vi niste nacija, ona ne postoji. Ma ka-
kva crnogorska republika, ma kakva va{a dr`ava. Ne postoji crnogorska
dr`ava”.
Kako sam se ja vrlo o{tro suprotstavila wegovom mi{qewu, rekav-
{i mu, pored ostalog, da sam ja ono {to sam i da to ostajem, on mi je od-
govorio da se ja ne razumijem u te stvari. Kako me nije mogao ubijediti u
suprotno, rekao mi je ~ak da sam `ena u klimaksu.
Me|utim, takvi wegovi komentari i ocjene izazivali su kod mene
revolt i potrebu, da ga zbog toga upozorim. Govorila sam mu “ne mo`e{
ti biti poklopac za sve lonce, vidi{ li da srqa{ sve dubqe i dubqe, ti
umi{qa{ da si svestran, da sve zna{, ali pazi da te to ne ko{ta”. Me|u-
tim, u ovom trenutku, ja se, i pored najboqe voqe, ne mogu sjetiti svih tih
wegovih negativnih komentara.
Pred 1. april ove godine, u vrijeme kad su se dijelile platne liste,
u mojoj kancelariji, koliko se sje}am, u prisustvu profesora Fadile
^engi} i docenta Jasne Juri~i}, neko od radnih kolega, a bilo ih je vi-
{e, rekao je da se [e{eq po~eo baviti revizijom Ustava, da prekraja re-
publi~ke granice, na{to sam se ja zgrozila. Ne{to kasnije, o tome je
maltene govorio i cijeli fakultet.
Stoga mi je, kada sam slu{ala izlagawe druga Staneta Dolanca na
TV u povodu Dana bezbjednosti, bilo jasno da je u jednom trenutku aludi-
rao na Vojislava [e{eqa. Ina~e, u posledwih godinu dana, dekan fakul-
teta na kome radim, skrenuo mi je pa`wu da se ogradim od [e{eqa i da
ga uop{te ne primam u kancelariju, zbog wegove negativne dru{tvene
djelatnosti, na{to sam ja odgovorila da to, i pored najboqe voqe, ne mo-
gu u~initi, ne samo [e{equ, ve} bilo kome drugom.
Unazad par godina, [e{eq me je, u vi{e navrata, molio da mu kucam
neke wegove tekstove, {to ja, zbog svojih brojnih obaveza, nisam prihva-
tala, mada bih mu to nekada, kao drug, i u~inila. Sje}am se da mi je pro-
231
{le godine, ponudio da kucam i pro~itam jedan wegov tekst, s obrazlo-
`ewem da je “stra{an, zanimqiv”, ali sam ja to odbila, s obzirom na sve
ono {to se oko [e{eqa de{avalo, povodom objavqivawa nekih wegovih
tekstova u {tampi. Zbog mog razumijevawa za wegove probleme, koje je
imao prilikom dolaska na fakultet, mene su radne kolege u kolektivu
nazivale “[e{eqovac”, mada ja nisam dijelila wegove poglede i mi{qe-
wa na `ivot.
Poznato mi je da je [e{eq putovao na razne simpozijume filozofa
i sociologa, mada je po profesiji pravnik, i da je on na ta putovawa ~e-
sto odlazio bez saglasnosti dekanata na{eg fakulteta.
Sedmi presumptivni svjedok 16. maja 1984. potpisao je slijede}u izjavu:
[e{eqa Vojislava zv. “Vojo” sam upoznao wegovim dolaskom na
FPN u Sarajevo, 1976. godine. U po~etku smo bili na jednoj distanci. Pr-
vi na{i kontakti su po~eli wegovim interesovawem za moj nau~ni rad.
Zanimalo ga je ~ime se bavim i pisao je prikaz moje kwige “Rad i samou-
tvr|ewe”. Poslije toga, [e{eq je po~eo svoju publicisti~ku aktivnost,
objavquju}i u listu “Kwi`evna re~”. Tokom objavqivawa tih radova, po-
~eo je navra}ati kod mene u moj kabinet, gdje smo raspravqali o tim tek-
stovima i o raznim drugim temama. Kada je zbog idejno-neprihvatqivih
stavova, u 1981. godini, iskqu~en iz Saveza komunista, mislio sam da }e
to na wega djelovati pou~no i da }e se on korigovati, ali to se nije obi-
stinilo.
U {kolskoj 1981/82. godini, [e{eq je navra}ao u moj kabinet na
FPN u Sarajevu, i nametao temu o panislamizmu kao velikom bauku i ve-
likoj opasnosti, koja se nadvila nad SR BiH. U kontekstu toga, govorio
je: “Panislamizam je klica koja }e se razbuktati u Bosni i Hercegovini,
tome pogoduje vi{i natalitet Muslimana u odnosu na Srbe i Hrvate. Taj
visoki natalitet Muslimana s jedne strane i s druge strane iseqavawe
Srba i Hrvata iz Bosne i Hercegovine, zbog raznih pritisaka }e stvori-
ti etni~ki ~istu muslimansku sredinu u Bosni u Hercegovini”. Daqe je
govorio da se tim kretawima u me|unacionalnim odnosima u SR BiH,
stvara situacija i klima kao na Kosovu. U tim razgovorima, pomenute
{kolske godine, u mom kabinetu, isticao je svoje argumente, po kojima
muslimani, kao nacija, nemaju svog istorijskog utemeqewa, isti~u}i:
“Muslimani nemaju svoju tradiciju u nacionalnom smislu rije~i”. Ja sam
prijateqski savjetovao [e{eqa da to {to on govori, nije tako, da treba
da se koriguje, ali to nije pomoglo.
U junu mjesecu 1983. godine, ja, [e{eq i Ivo Kom{i}, asistent F.F.
u Sarajevu, smo u~estvovali na skupu “Marks i na{e vrijeme”, ~iji orga-
nizator }e bilo Hrvatsko filozofsko dru{tvo u Zagrebu. Ja i Kom{i}
smo prisustvovali tom skupu dva dana, a [e{eq je ostao dan du`e, tako
da nisam ~uo wegovu diskusiju, jer je on govorio tre}i dan. Spavali smo u
hotelu “Internacional” u Zagrebu i to ja i Kom{i} smo bili smje{te-
ni u jednoj dvokrevetnoj sobi, a on je bio sam ili sa jo{ nekim u sobi, ne
sje}am se. Idu}i jednog dana od hotela do F.F. u Zagrebu, gdje se ovaj skup
odr`avao, [e{eq je u prisustvu nas dvojice, nametnuo temu o doga|ajima
232
na Kosovu, govore}i: “Situacija na Kosovu se ne}e popraviti, svi Al-
banci su nepo{teni qudi”. Ja sam mu se suprotstavio, a on je dodao: “Ako
nisu svi, jest velika ve}ina”. Sje}am se da mu se suprotstavio i Kom{i}.
Drugog dana na{eg boravka u Zagrebu, za vrijeme popodnevnih raspra-
va u~esnika pomenutog skupa, u amfiteatru F.F. u Zagrebu, meni i Kom-
{i}u je pri{ao [e{eq i stavio na na{ sto jedan tekst, govore}i: “Ovo
je peticija, koju }u uputiti Predsjedni{tvu Bosne i Hercegovine i tra-
`iti oslobo|ewe iz zatvora osu|enog Sokli} Milana iz Tuzle. Svi su je
u~esnici skupa potpisali, potpi{ite je i vas dvojica”. Ja i Kom{i} smo
se kratko konsultovali, pro~itali nekoliko uvodnih kucanih re~enica
teksta peticije, i vidjev{i da nas ostali u~esnici skupa posmatraju, pot-
pisali smo peticiju. O ovom slu~aju Sokli}a, nisam znao {ire, izuzev
obavje{tewa koje je ranije dato u listu “Oslobo|ewe” o wegovom su|ewu.
Nekoliko dana kasnije, kada smo se nai{li na na{em fakultetu u
Sarajevu, rekao sam mu da me doveo u neprijatnu situaciju, da nisam imao
drugi izbor nego da potpi{em peticiju, a [e{eq je naveo: “Ti si poka-
zao hrabrost i bio si u pravu {to si je potpisao. Razo~arava me {to taj
svoj ispravni stav sada dovodi{ u pitawe”.
Poslije tog na{eg boravka u Zagrebu, negdje u septembru mjesecu 1983.
godine, ponovo smo ja i [e{eq na na{em fakultetu, razgovarali o doga|a-
jima na Kosovu i tada je [e{eq izjavio: “Albanci imaju pravo na Republi-
ku. Treba im je dati.” U ovom razgovoru u~estvovali smo samo nas dvojica.
Krajem avgusta 1983. godine, ja [e{eq i Gajo Sekuli} (svi sa FPN-
a u Sarajevu), smo u~estvovali na skupu “Dani Ante Fiamenga” na Komi-
`i Vis, koje je organizovalo Udru`ewe sociologa SR Hrvatske. Ovaj
skup je trajao pet dana. Za vrijeme tog boravka, [e{eq je pripremio
tekst peticije namijewen Predsjedni{tvu SFRJ i SR BiH, kojim se tra-
`i osloba|awe od odgovornosti grupe muslimanskih nacionalista, koji-
ma je su|eno u Sarajevu. Govore}i o tekstu peticije, govorio je da je su|e-
we navedenim licima bez pravnog osnova, da je samo pokretawe postupka
neosnovano i da je taj postupak pravni skandal, jer se, kako je izjavio,
“qudi terete za tekstove koji su ranije objavqeni i niko ih ranije nije
osporio”. [e{eq je tri puta poku{ao bezuspje{no da me ubjedi da pot-
pi{em ovu peticiju, navode}i gore pomenuto obrazlo`ewe. Interesant-
no je da mi je potpis ovog teksta nudio u prisustvu ostalih u~esnika, pi-
taju}i: “Jesi li se predomislio, ho}e{ li potpisati i sl.”.
Poznato mi je da je jedan dan, za vrijeme tamo{weg boravka, u jednoj
od kafana u Komi`i, [e{eq sa ~etvoricom mla|ih lica (bili su u~e-
snici skupa, neafirmisani i u nau~nim krugovima nepoznati), pripre-
mao tekst peticije. Ustvari, taj dan je [e{eq najavio izradu peticije, i
isti dan sam ga vidio u dru{tvu pomenutih, ne{to su razgovarali i pi-
sali, na osnovu ~ega sam zakqu~io da pi{u tekst peticije.
Nakon na{eg boravka na Visu, poslije otprilike oko mjesec dana,
[e{eq mi je, na na{em fakultetu, rekao da je o su|ewu grupi musliman-
skih nacionalista u Sarajevu dao intervju izvjesnom stranom novinaru,
ne sje}am se kojem, i da je i u ovom intervjuu pomenuto su|ewe okarakte-
risao kao pravni skandal.
233
 Tokom boravka na Komi`i, nisam slu{ao wegovu diskusiju na skupu,
ali on me kasnije upitao jedne prilike: “Gdje si da ~uje{ moju diskusiju,
govorio sam o{tro”.
Negdje po~etkom novembra mjeseca 1983. godine, pred po~etak savje-
tovawa sociologa u Portoro`u, koje je odr`ano od 8 – 1.11.83. g. Predsjed-
ni{tvo Udru`ewa sociologa SR BiH, na ~ijoj sjednici su bili prisutni,
pored mene, i Ivo Kom{i}, Ina Ovadija Musafija, @eqka Mudrov~i},
Rajko Kuqi}, je raspravqalo o [e{eqevom referatu za pomenuto savje-
tovawe. Ovom sastanku je prisustvovao i [e{eq. Mi smo rekli [e{e-
qu da wegov referat obiluje neprihvatqivim stavovima, u kojima, izme-
|u ostalog, koliko se sada sje}am iznosi da su na{ Ustav pisali neuki qu-
di, radi manipulisawa dr`avom i dru{tvom i dr., i da Udru`ewe socio-
loga na{e republike, ne}e stajati iza wegovog referata, niti }e finan-
sirati wegovo putovawe u Portoro`. [e{eq na toj sjednici nije dozvo-
lio komentarisawe o referatu, nego je insistirao da mu Udru`ewe pla-
ti put i da ide u Portoro`. Mi smo to odbili, on nije i{ao, ali je wegov
rad objavqen u materijalima savjetovawa.
Negdje poslije wegovog iskqu~ewa iz Saveza komunista (1981. godi-
ne) [e{eq mi je, u mom kabinetu rekao, da ima ponudu od jedne izdava~-
ke firme iz Wujorka koja se zove “Bra}a Jovanovi}i” da izda kwigu. Re-
kao sam mu da o tome razmisli, da je ta izdava~ka firma reakcionarna i
za ameri~ke prilike, i da mi je o tome pri~ao jedan Amerikanac, koji je
studirao u Sarajevu. Nije mi poznato da li je [e{eq preko pomenute
firme bilo {ta objavqivao.
[e{eq je vi{e puta, preda mnom, za vrijeme na{ih kontakata, govo-
rio o ne postojawu sloboda kod nas, o navodnoj suvi{noj etatizaciji re-
publika, a jednom je napadao i li~nost predsjednika Tita, isti~u}i da
ima previ{e vila, da `ivi rasipni~ki i rasko{no i dr. Ostalih detaqa
o ovome se ne sje}am.
Poznato mi je da je, u posledwe dvije godine, [e{eq ~e{}e putovao
u Beograd. Hvalio mi se da je u tim prilikama u Beogradu susretao svoje
dobre prijateqe: Dobricu ]osi}a, Qubu Tadi}a, Kostu ^avo{kog i jo{
neka lica.
Prije deset dana, sreo sam u Beogradu Kostu ^avo{kog, predsjednika
Filozofskog dru{tva Srbije. On mi je tom prilikom pokazao pismo ko-
je }e ispred pomenutog dru{tva poslati Saveznom sekretaru za unutra-
{we poslove. Pro~itao sam to pismo i primjetio da se tu spomiwe zabra-
na ~asopisa “Teorija”, kontrola rada predava~kih tribina u Beogradu i
jo{ nekoliko ta~aka. Mislim da se u tom pismu spomiwalo nedavno hap-
{ewe i privo|ewe \ilasa, [e{eqa i drugih lica, ali nisam siguran.
Kada sam se vratio u Sarajevo, sreo sam [e{eqa na Obali kod Sken-
derije. Tada mi je [e{eq saop{tio da mu je jedan ~ovjek rekao da je po
meni poslao ne{to za wega. Rekao sam [e{equ da po meni wemu niko ni-
{ta nije poslao i upitao sam ga – koji ~ovjek, ali on nije odgovorio. Ta-
da sam ja dodao, da on sigurno misli na ^avo{kog, koga sam nedavno sreo
u Beogradu na{to se [e{eq nasmijao iz ~ega sam je zakqu~io da se zai-
sta radi o ^avo{kom. Time je na{ razgovor na tu temu i zavr{en.
234
Osmi presumptivni svjedok 16. maja 1984. potpisao je slijede}u izjavu:
Vojislava [e{eqa poznajem od vremena wegovog dolaska za asisten-
ta – pripravnika na FPN u Sarajevu. U po~etku na{e poznanstvo se svo-
dilo na sporadi~ne kontakte u prostorijama fakulteta, a negdje od 1980.
godine, na{i kontakti i dru`ewa su postali ne{to ~e{}i i spontaniji.
Nakon [e{eqevog izbora u zvawe docenta na FPN-u Sarajevu, isti je
po~eo istupati, odnosno pisati ~lanke u pojedinim sredstvima javnog
informisawa, koji su u po~etku mogli izgledati kao napisi principi-
jelne naravi, ali su kasnije pogotovu pred samo wegovo iskqu~ewe iz
Saveza komunista, objektivno mogli biti protuma~eni kao nacionali-
sti~ki. To se prvenstveno odnosi na jedan ~lanak [e{eqa, koji sam je
pro~itao u “Kwi`evnoj re~i” 1981. godine, a ~ijeg se naslova sada ne mo-
gu ta~no sjetiti, gdje je isti “prozvao desetak javnih i kulturnih radni-
ka iz SR BiH, iskqu~ivo muslimanske nacionalnosti, kao nacionalista
na{to sam mu ja skrenuo pa`wu”. U toku iskqu~ewa [e{eqa iz Saveza
komunista i nastavno-nau~nog procesa – krajem 1981. i po~etkom 1982. go-
dine, u diskusijama koje su se vodile, [e{eq me je te{ko uvrijedio, ta-
ko do oktobra 1983. godine, sa istim nisam odr`avao nikakve kontakte.
Nakon {to mi se [e{eq javno izvinio za nanijetu uvredu, na{i odnosi
su se normalizovali i mi smo ne{to intenzivnije po~eli da se susre}e-
mo i razgovaramo.
Prilikom kontakta sa [e{eqom, unazad {est mjeseci, primjetio
sam da isti u svojim nastupima zastupa odre|ene dru{tveno-neprihva-
tqive stavove. Tako npr. prilikom razgovora o te{ko}ama u kojima se
trenutno nalazi na{e dru{tvo, [e{eq je isticao da nema povjerewa u
radni~ku klasu, kroz weno sada{we samoupravno organizovawe i Savez
komunista, nagla{avaju}i da isti ne mogu biti osnovni subjekti preva-
zila`ewa postoje}eg stawa, da ne mogu izvu}i dru{tvo iz krize, koja je,
po wemu, nastupila, ve} da to su{tinski mo`e u~initi samo humanisti~-
ka inteligencija. Na ovakve wegove stavove, ja sam o{tro reagovao, tvr-
de}i da se sa radni~kom klasom i svim subjektivnim snagama, posebno
Savezom komunista i unutar delegatskog sistema, te kroz radni~ko samo-
upravqawe, jedino mo`e iza}i iz sada{wih te{ko}a u kojima se na{e
dru{tvo nalazi.
Govore}i o demokratiji i slobodama ispoqavawa, prilikom na{ih
susreta, [e{eq je zastupao tezu da su iste kod nas nedovoqne, da se spu-
tava sloboda misli, {to je za mene bilo besmisleno, po{to je upravo we-
mu – [e{equ, ovo dru{tvo omogu}ilo da objavi sve {to je napisao, od
kwiga do ~lanaka, preko u~e{}a na raznim skupovima. [e{eq je isti-
cao da je u dobrim odnosima sa grupom odstrawenih profesora Beograd-
skog univerziteta (Quba Tadi}, Svetozar Stojanovi} i dr.), i da sa
istim odr`ava kontakte.
U vi{e navrata, [e{eq je na razli~itim sjednicama na fakultetu,
kao i pred pojedincima, zaposlenim na fakultetu, prijetio me|unarodnim
sudom zbog udaqavawa iz NNP (odnosi se na Nastavno-nau~ni proces).
Mi{qewa sam da je [e{eq, prijemom u ~lanstvo Filozofskog dru{tva
Srbije, bio ohrabren, jer mu je isto, u par navrata, putem raznih peticija
235
i slu`beno upu}enih pisama Fakultetu politi~kih nauka, pru`ilo punu
podr{ku u wegovim stavovima. Tako|e mi je poznato, da se [e{eq javno
hvalio podr{kom inostrane {tampe, koja je, kako sam ka`e, pisala o we-
govom slu~aju. Tako mi je, izme|u ostalog, rekao da je konkretno Bi-Bi-Si
objavio vijest o wegovom privo|ewu u organe unutra{wih poslova u Sara-
jevu. Isto tako, [e{eq mi je govorio da je davao i neke intervjue pred-
stavnicima strane {tampe, vezano za wegov slu~aj u Beogradu.
Poznato mi je, da je [e{eq u~estvovao na razli~itim skupovima
{irom Jugoslavije i da je na istim podnosio referate ili aktivno u~e-
stvovao na neki drugi na~in (diskusije, okrugli stolovi i sl.). Tako ne-
gdje, sredinom novembra pro{le godine, razgledaju}i Zbornik radova,
referenata sa sociolo{kog susreta u Portoro`u, primjetio sam i refe-
rat [e{eq Vojislava, koji sam i pregledao. Na kraju pomenutog refera-
ta, ~ijeg se naziva trenutno ne sje}am, primjetio sam da je [e{eq stavio
u sumwu na~in rukovo|ewa zemqe od strane na{ih najvi{ih rukovodila-
ca, {to se sla`e sa wegovim tezama o detitoizaciji i dekardeqizaciji,
objavqenim ne{to kasnije u na{oj dnevnoj {tampi, na{to sam mu ja
o{tro prigovorio.
Prilikom sjednice Nau~nog vije}a FPN-a, u aprilu mjesecu ove godi-
ne, kada se diskutovalo o realizaciji wegovog projekta koji radi, [e{e-
qu je prigovoreno da on ne smije svoja slu`bena putovawa iskori{tavati
za onu vrstu kontakata koja je strana ovoj instituciji i koja blamira ve}i-
nu radnika na{eg fakulteta. [e{eq je tom prilikom rekao, “vi ste svi s
jedne strane ideolo{ki-politi~ki, a ja sa druge”. “Ja. sam ovo shvatio kao
wegovu provokaciju, odnosno smatrao sam da on nema pravo, niti da se ta-
ko izra`ava, niti da svoja slu`bena putovawa koristi za dru{tveno ne-
prihvatqivu djelatnost, na{to me on optu`io da sam “@danovqevac”.
Deveti presumptivni svjedok 17. maja 1984. potpisao je slijede}u do-
punsku izjavu:
U toku ju~era{weg razgovora, neke stvari sam ispustio da ka`em, a
koje sam se u me|uvremenu sjetio, te `elim dopuniti svoju ju~era{wu iz-
javu i izna}i neke nove detaqe iz svojih susreta sa Vojislavom [e{e-
qom.
Tako, kada bi se poveo razgovor o odre|enim te{ko}ama u na{em dru-
{tvu, [e{eq je, izme|u ostalog, isticao da na{ sistem ovakav kakav je
ne funkcioni{e, te da ga treba radikalno mijewati, time da vlast preu-
zmu pametniji qudi, odnosno humanisti~ka inteligencija. Po [e{equ,
radni~ka klasa i Saveza komunista ne mogu u~initi nikakav su{tinski
korak u razrje{avawu postoje}e situacije, a koji bi vodio istinskom pro-
gresu.
Sje}am se da je negdje 1980. ili 1981. godine, na sjednici Nau~no-na-
stavni~kog vije}a na{eg fakulteta, [e{eq rekao da on mo`e biti i za-
tvoren, odnosno osu|en zbog svojih stavova, ali da }e i daqe ostati pri
svojim idejama i ubje|ewima, te ukoliko se to i desi, da }e se obratiti
nekim institucijama van zemqe za za{titu svojih prava, te da }e se tako
wegov slu~aj internacionalizovati.
236
Kada sam u wegovom referatu za skup u Portoro`u, o ~emu sam ve}
govorio u prethodnoj izjavi, pro~itao neke dijelove wegovog referata,
skrenuo sam mu pa`wu da je direktno osporio revolucionarnu ulogu na-
{ih najvi{ih rukovode}ih li~nosti i wihovih dijela, rekao sam mu da je
to neprijateqski ~in, te da smo nas dvojica na ideolo{ki suprotnim po-
zicijama, na{to on nije reagovao.
Naime, iz navedenog [e{eqevog teksta, u kojem se govori “da su nam
ustavne tekstove pisali krajwe neobrazovani, neodgovorni i nesavjesni
qudi, koji su pravne norme podre|ivali i najbanalnijoj politi~koj ma-
nipulaciji”, vidqivo je da se to sla`e i sa wegovim tezama o detitoiza-
ciji i dekardeqizaciji, objavqenim kasnije u dnevnoj {tampi.
Po povratku iz Beograda, gdje je [e{eq sa grupom lica bio prive-
den u SUP, a o ~emu sam ja bio upoznat preko sredstava informisawa, na
moje pitawe {ta se tamo desilo, on je odgovorio da je prisustvovao \i-
lasovom predavawu o stavu Komunisti~ke partije Jugoslavije prema me-
|unacionalnim odnosima izme|u dva svjetska rata. Potom je dodao, da bi
i ja, vjerovatno da sam bio u Beogradu, prisustvovao tom predavawu.
Deseti presumptivni svjedok 22. maja 1984. potpisao je slijede}u iz-
javu:
Dana 22. maja 1984. godine, u 7,45 ~asova na svom radnom stolu, u kabi-
netu FPN-a, zajedno sa drugom po{tom, na{ao sam po{iqku, u koverti
roze boje, koje je na moje ime upu}ena iz Beograda – 19.5.1984. g. Odmah po
otvarawu, vidio sam da se u nazna~enoj po{iqci, nalazi fotokopija tek-
sta Vojislava [e{eqa – Odgovori na anketu – intervju “[ta da se radi?”
na 40 stranica, kao i popratno pismo – na pola stranice formata “A4”, u
kojem se isti~e da je Vojislav [e{eq “nevin strpan u zatvor, da je nastra-
dao zbog toga {to je Srbin i da ga goni panislamisti~ka homeinijevska
zvijer”. Daqe u popratnom pismu, se ka`e “da su srpski diktatori i sta-
qinisti, poku{ali da uni{te \oga, ali da je ustala srpska intelektual-
na javnost, a da }e sada to biti i me|unarodna javnost, jer je [e{eq ve}
pomakao granice dr`ave u kojoj je danas ~ast biti u zatvoru”. Po{to sam
pro~itao samo popratno pismo, a ne i tekst odgovor na anketu – intervju
“[ta da se radi?”, ja sam u 8,00 ~asova, oti{ao na nastavu, da bi nakon za-
vr{etka iste, kompletnu po{iqku sa kovertom donio u prostorije Cen-
tra SDB Sarajevo, i predao ovla{tenom licu u 11,00 ~asova.
Navedenu po{iqku, odnosno tekst i popratno pismo, nisam nikome
pokazivao, niti sam kome o istom pri~ao.
Tako|e, nije mi poznato – ko mi je navedeno pismo mogao uputiti iz
Beograda, po{to ja nikoga ne poznajem iz sredina, koje su bliske Vojisla-
vu [e{equ i koje bi mogle stati u wegovu odbranu iz Beograda.
Jedanaesti presumptivni svjedok 23. maja 1984. potpisao je slijede}u
izjavu:
Vojislava [e{eqa poznajem od 1977. godine, odnosno nakon mog za-
poslewa kao koordinatora biblioteke na FPN.
237
 Moji kontakti sa [e{eqom, svodili su se, uglavnom, na susrete u bi-
blioteci Fakulteta, kada je on dolazio i interesovao se za literaturu
koju je naj~e{}e nosio i koristio van prostorija biblioteke.
U ranijem periodu, nisam pridavala zna~aj [e{eqevim postupcima,
tim prije {to sam u wemu gledala uobra`enu i naduvenu osobu, sve do
konca pro{le godine, kada sam po~ela primje}ivati odre|ene promjene
u postupcima i pona{awu [e{eqa. To wegovo pona{awe, izgledalo mi
je devijantno i neuskla|eno sa na{im dru{tvenim normama. Posebno u
ovoj godini, kada su pojedina sredstva javnog informisawa po~ela obja-
vqivati [e{eqevu negativnu djelatnost, zapazila sam da je [e{eq u
svom pona{awu postao veoma drzak i postavqao mi je, u prostoru bibli-
oteke Fakulteta, pitawa – “da li ~itam ne{to o wemu?” i “da li uop{te
pratim {ta se sve oko wega zbiva?”.
Ja sam na ovakva wegova pitawa odgovarala da pone{to i pro~itam.
Napomiwem, da sam od ranije, odnosno poslije [e{eqevog iskqu~e-
wa iz Saveza komunista Jugoslavije, pa do nedavno, u vi{e navrata, slu{a-
la kako [e{eq govori da on “ima svoju Partiju”, da je iskqu~en iz Saveza
komunista Jugoslavije kao tu|e, odnosno na{e Partije koja wega ne zani-
ma. U tim momentima, on je, u prolazu, kroz prostorije biblioteke, meni
i drugim ~lanovima Saveza komunista, glasno izgovarao “dr`ite se vi va-
{e Partije, ja imam svoju Partiju”. Ja sam u nekim trenucima pitala [e-
{eqa “koja je to tvoja Partija”?, na{to mi nije htio ni{ta odgovoriti.
Nakon objavqivawa ~lanka u dnevnoj {tampi, u aprilu ove godine, o
privo|ewu grupe lica u Beogradu, me|u kojima i [e{eq Vojislava, ja sam
u biblioteci, nakon [e{eqevog dolaska iz Beograda, po~etkom maja ove
godine, razgovarala s wim i to kratko. [e{eq me je ponovo pitao da li
~itam i {ta o wemu i da li vjerujem u ono {to se pi{e u {tampi i sl. Od-
govorila sam da vjerujem u sve {to se o wemu pi{e, pa i vi{e od toga, na-
{to mi je on odgovorio: “A {ta to vi{e, kada nije sve ta~no, {to je napi-
sano?” Ja sam ga pitala: “[ta nije ta~no {to je napisano” – na{to mi je
[e{eq, odgovorio: “da je ta~no samo ono {to se pi{e pod navodnicima,
jer to je moj neobjavqen tekst o Titu, Kardequ i samoupravqawu”, kojeg je,
navodno, imao namjeru objelodaniti. Rekao je da su “Tito i Kardeq, kao i
samoupravqawe, doveli na{e dru{tvo do propasti”. Na ovo sam ja reago-
vala rije~ima da nas dvoje nemamo ni{ta zajedni~ko i da nemamo {ta pri-
~ati, nakon ~ega je on prosto ponosno napustio prostorije biblioteke.
@elim da napomenem da sam istom prilikom, na po~etku na{eg raz-
govora, upitala [e{eqa – kako se on na|e sa Milovanom \ilasom i {ta
}e mu on, na{to mi je [e{eq odgovorio da je “\ilas veoma pametan i ve-
liki kapacitet od ~ovjeka”, te da je \ilas “najve}i poznavalac jugoslo-
venske istorije, posebno izme|u dva svjetska rata”.
Dvanaesti presumptivni svjedok Du{an Bogavac 22. februara 1984. u
Upravi Slu`be dr`avne bezbednosti grada Beograda potpisao je slije-
de}u izjavu:
Najpre vaqa da ka`em da drug [e{eq nije predvi|en za u~e{}e u ovoj
anketi iz jednostavnog razloga {to mi kao autori nismo smatrali da on po
dosada{wem opusu mo`e da bude u~esnik zajedno sa zna~ajnim teoreti~a-
238
rima, politi~arima i privrednicima, kojima smo se obratili. On jeste
darovit, ali isuvi{e je malo iza sebe ostavio da bi bio u~esnik. Me|u-
tim, do{lo je do jedne pomalo nelagodne situacije kad je predlo`io da na-
pi{e odgovore, nisam mogao to na zgodan na~in izbe}i, upravo zato {to
ga cenim, a i eventualne mogu}nosti da kroz godinu dana sli~ne razgovo-
re povedemo sa jednim drugim krugom qudi, gde bi on verovatno ispuwavao
potrebne uslove – sa jednim brojem tehni~ke i humanisti~ke inteligenci-
je, gde bi do{li u obzir i mla|i qudi i oni ve} renomirani. A zna~i ipak
je do{lo do toga da sam je pristao i u svakom slu~aju sam mu uru~io mo`da
i po{tom poslao pitawa. Kasnije mi se on javio telefonom da mi odgovo-
re upu}uje. U me|uvremenu kad je bio u Beogradu mo`da pre dva meseca ili
ne{to vi{e, kad me je pitao za rukopis, ja nisam mogao ni{ta da mu ka`em,
jer rukopis nisam imao u rukama. Da li se zagubio ili mi uop{te nije do-
{ao na redakciju, ne znam sigurno. U svakom slu~aju smo se dogovorili da
mi dostavi ili donese kopiju, do sad je nisam primio.
Ose}am potrebu da izjavim i to da je ovo za mene vrlo nelagodna si-
tuacija kada bi trebalo da dostavqam rukopise koji mi sti`u, bilo da na
tra`ewe odgovornih drugova iz SUP-a prepri~avam detaqe iz dobije-
nih rukopisa, ili iz razgovora koji su u vezi sa ovim mojim novinarskim
anga`manom. I kod nas i svuda u svetu neobjavqen rukopis, odnosno jo{
neobjavqen, smatra se fakti~ki za javnost nepostoje}im. Moje dovo|ewe
u situaciju da iz bilo kojih potreba neovla{}eno od autora ma na kakav
na~in razgla{avam {ta su oni napisali, ili mi rekli, povodom mog po-
ziva i ovog novinarskog agna`mana, – i to pre publikovawa, odnosno mog
uredni~kog prihvatawa odre|enog rukopisa ili wegovog odbijawa – do-
vodi me u krajwe neprijatnu situaciju. Dovoqno bi bilo da to samo jed-
nom uradim i da time prese~em sve svoje mogu}nosti za novinara na no-
vinarsku tajnu, odnosno tajnu izvora informisawa, jer su to poznate
stvari. Ovo je po mom uverewu, mislim na projekt “[ta da se radi” veo-
ma zna~ajan novinarski i dru{tveni anga`man u kome sudeluje znatan
broj izuzetno zna~ajnih li~nosti iz cele Jugoslavije, pa ve} i ovu istra-
gu ose}am kao ne{to {to nepotrebno baca sjenku.
U ovom konkretnom slu~aju, i to treba da naglasim, drugovi iz Slu`be
dr`avne bezbednosti tra`ili su obave{tewa o rukopisu druga [e{eqa i
izri~ito ka`em da nisu pitali ni za kakve druge rukopise drugih autora.
Na pitawe, da li je Kosta ^avo{ki dolazio kod mene po taj rukopis,
izjavqujem da je bio kod mene u gostima ku}i, verovatno po~etkom pro-
{le nedeqe, ali ja mu nisam dao nikakav rukopis, po{to, kao {to sam re-
kao, ja taj rukopis nemam. Drug ^avo{ki nije ni tra`io rukopis nego me
je tom prilikom obavestio o [e{eqevom pritvarawu, odnosno odvo|e-
wu u sarajevski SUP iz voza negde kod zeni~ke stanice.
Pod materijalnom i krivi~nom odgovorno{}u tvrdim da su navodi
iz izjave ta~ni.
Trinaesti, la`ni i podmetnuti, presumptivni svjedok Neboj{a To-
{i}, sin Slobodana i majke Borke, djev. Pu{ara, ro|. 16.8.1947. godine u
Sarajevu, Srbin, dr`avqanin SFRJ, novinar, zaposlen u NI[RO
239
“Oslobo|ewe”, stalno nastawen u Sarajevu, ulica Wego{eva 2/2, je dana,
27.2.1984. godine, u prostorijama Centra SDB Sarajevo, ovla{tenim slu-
`benim licima u smislu ~lana 151. stav 3. ZKP-aa, dao slijede}u izjavu:
Vojislava [e{eqa upoznao sam u vozu na relaciji Sarajevo – Beo-
grad, krajem oktobra 1982. godine. Tokom boravka u Beogradu, tih nekoli-
ko dana, sa [e{eqom sam se sastajao po nekim beogradskim kafanama,
kao i na Sajmu kwiga. Moje i [e{eqevo poznanstvo iz voza i Beograda,
nastavili smo i u Sarajevu, bilo telefonom, bilo susretima kod [e{e-
qa u kabinetu ili u razmjeni ku}nih posjeta, kao i pri izlasku u razne ka-
fane. Koliko se sada sje}am, ja sam kod [e{eqa u stanu bio par puta, a i
on je kod mene u moj stan jednom dolazio.
Prilikom ovih susreta, [e{eq je skoro uvijek kriti~ki komentari-
sao o na{em dru{tveno-politi~kom ure|ewu, Savezu komunista
Jugoslavije, nacionalnim odnosima, trenutnom stawu u zemqi i sl. Tako,
negdje oktobra 1983. godine, bio sam kod [e{eqa u wegovom kabinetu na
FPN-a. Tom prilikom, razgovaraju}i o trenutnoj situaciji u na{oj zemqi,
nesta{ici nekih artikala i dr., [e{eq je rekao da se “na{ samoupravni
socijalizam nalazi u te{koj krizi, jer je to ideolo{ki proma{aj i koji
treba pod hitno radikalno mijewati”. Isto tako, [e{eq je tada zakqu-
~io, da Jugoslavija kao vje{ta~ka tvorevina ne mo`e opstati i da joj pri-
jeti rasulo. Vezano za navedeno, [e{eq je i za Savez komunista Jugoslavi-
je rekao, da isti ne mo`e prona}i izlaz iz postoje}e krize, zbog toga {to
se birokratizovao, otu|io od radni~ke klase i {irokih narodnih masa, i
{to najvi{e partijsko rukovodstvo gawa samo svoje privatne interese.
Tako|e, [e{eq je rekao da kako partijsko, tako i dr`avno najvi{e
rukovodstvo, zbog nesposobnosti da daqe rukovodi zemqom, a kao i zbog
korupcije mita i poquqanog morala, treba pod hitno smijeniti i na wi-
hovo mjesto dovesti mla|e kadrove.
I situacija na Kosovu, bila je ~esto predmet [e{eqovih komenta-
ra. Znam da je govorio kako se prema Albancima na Kosovu blago postu-
pa, da bi on bio mnogo o{triji i da se situacija na Kosovu mo`e rije{i-
ti samo ako Armija uzme stvar u svoje ruke.
Poslijedwi put, kada sam bio kod wega u stanu, mislim sredinom janu-
ara ove godine, [e{eq upoznav{i me sa ishodom su|ewa po privatnim tu-
`bama protiv wega porodice Dizdar i Mustafe Grap~anovi}a, rekao da su
takvi, kao Mak Dizdar i drugi, sve do kraja rata pisali za usta{ke novine,
odnosno Nijemce su do~ekali cvije}em, a odmah poslije rata zauzeli pozi-
cije, iako i danas `ive od tada{wih pqa~ki jevrejskih i srpskih radwi.
Daqe, u tom kontekstu, [e{eq je rekao, da je samo kod Srba izvr{en radi-
kalni obra~un, pa je strijeqan svaki koji je pripadao bilo kakvoj kvislin-
{koj formaciji, dok je nasuprot tome kod muslimana i Hrvata opra{tano
i kapom i {akom, tako da se i o pripadnicima “Hanyar-divizije”, sve do ne-
davno nije smjelo govoriti. Istom prilikom, govore}i kako je nad Srbima
vr{en genocid tokom rata, a da su ~etnici ubijali muslimane i Hrvate sa-
mo u Bosni i Hercegovini i ne{to u Dalmaciji, tvrdio je kako dana{we
statistike o broju poginulih Srba u ratu, nisu uop{te ta~ne, jer ih je mno-
go vi{e poginulo, naro~ito u odnosu na Hrvate i muslimane.
240
[e{eq je daqe rekao, da su svi hrvatski kwi`evnici, osim Gorana
Kova~i}a, sara|ivali sa usta{ama, ~ak i Vladimir Nazor, i dodao da je
isti prvo slavio Paveli}a, a poslije Tita. Nasuprot wima, [e{eq je re-
kao da su jedino srpski pisci pisali protiv ~etnika, pri tome konstatu-
ju}i da se hrvatski pisci nisu nikada obra~unavali sa usta{tvom na kwi-
`evnom planu, izuzev Kova~i}a. U kontekstu navedenog, [e{eq je kao
primjer naveo Miroslava Krle`u, koji, po wemu, nikada nije ni rije~ na-
pisao protiv usta{a, nego je naprotiv izjedna~io usta{e i partizane ri-
je~ima – svejedno ko }e me zaklati, \ido ili Dido. Iz svega navedenog,
[e{eq je zakqu~io da nije slu~ajno {to se usta{ka emigracija u svijetu
podmla|uje i obnavqa, a ~etni~ka propada, jer je ostala na starcima, bez
neke primamqive ideolo{ke platforme i ve}eg upori{ta u narodu.
Sje}am se da je [e{eq ~esto govorio kako se srpski intelektualci
vi{e progawaju u Bosni, nego intelektualci drugih nacija, te da se i oko
wega ne bi digla tolika hampa da nije Srbin.
Ukoliko se sjetim jo{ nekih detaqa, naknadno }u o wima dati izjavu.
^etrnaesti, la`ni i podmetnuti, presumptivni svjedok Slobodan
^voro, sin Lazara i majke Jelene, ro|. Vlasenica, ro|en 11. avgusta 1951.
godine u Sarajevu, po nacionalnosti Jugosloven, dr`avqanin SFRJ, za-
poslen “FAMOS” – Sarajevo, ~lan Saveza komunista Jugoslavije, nasta-
wen u Sarajevu, ulica Kraqa Tvrtka br. 16, no zanimawu magistar eko-
nomskih nauka i diplomirani ma{inski in`ewer, je dana 15. maja 1984.
godine, u prostorijama Centra SDB Sarajevo, ovla{tenim slu`benim
licima u smislu ~lana 151. stav 3. ZKP-aa, dao slijede}u izjavu:
Vojislava [e{eqa upoznao sam, sasvim slu~ajno, u septembru 1982.
godine i to putuju}i vozom iz Sarajeva u Beograd. Naime, ja sam sa svojom
suprugom – 20. septembra 1982. godine, putovao u Beograd i u kupeu voza
sa nama putovao je i [e{eq. Pored nas troje, u kupeu su sjedili i drugi
putnici. Od samog po~etka putovawa, [e{eq se zanimao dokle ja putu-
jem, gdje radim i {ta sam po zanimawu. Vjerovatno ocjeniv{i da sam pre-
ma stru~noj kvalifikaciji u stawu raspravqati i diskutovati o razli-
~itim temama, pa je u putu do Beograda, [e{eq poku{avao nametati raz-
ne teme za razgovor s wim. U nekim momentima, on je gotovo sam sa sobom
diskutovao i u vidu monologa postavqao pitawa i na wih davao odgovo-
re. Tako je, sje}am se govorio o “progonu intelektualaca” iz Sarajeva, od-
nosno BiH, zapostavqenosti mladih u na{em dru{tvu, o ugro`enosti
slobode misli i slobodnog javnog izra`avawa.
Posebno je isticao kako je Savez komunista u na{em dru{tvu “izgu-
bio svoju pravu ulogu” i da je Savez komunista u na{oj zemqi, a posebno
u na{oj republici, “preuzeo ulogu rukovode}e klase”, na ~ijem se ~elu
nalaze “birokratizovane li~nosti, koje ne dozvoqavaju mla|im qudima
da dolaze na rukovode}e funkcije”.
Isti~u}i razloge odlaska pojedinih intelektualaca iz Sarajeva,
[e{eq je nagla{avao kako je Sarajevo “jedna kruta birokratsko-dog-
matska sredina u kojoj se od intelektualaca tra`i da se priklone i pi-
{u po diktatu politi~ara, a nikako slobodno izra`avaju}i i iznose}i
svoje mi{qewe”.
241
 Govorio je kako su pojedini intelektualci “poku{ali da uka`u na
odre|ene nemoralnosti i lo{e rukovo|ewe” u na{em dru{tvu, a posebno
u SR BiH, pa su zbog toga navodno progla{eni “nacionalistima, anarho-
liberalima” i drugim vidovima neprijateqa.
Kada je govorio o Savezu komunista, sje}am se da je posebno nagla{a-
vao kako u “Savezu komunista vlada nejedinstvo i da u Savezu komunista
vlada borba za vla{}u”. Tvrdio je da se na{e dru{tvo “zatvara u repu-
bli~ke okvire zahvaquju}i tome {to postoji osam dr`ava i osam parti-
ja, koje vuku svaka na svoju stranu”. U svemu ovome, on je osu|ivao i sistem
samoupravqawa u kojem je, po wegovom tuma~ewu, upravo “omogu}eno po-
liti~arima i najvi{im rukovodiocima u zemqi da lak{e manipuli{u sa
radnicima i da se bore za vlast”.
Sve ovo [e{eq tuma~i kao normalnu posqedicu “borbe republi~-
kih i pokrajinskih funkcionera za svoju Partiju i svoju dr`avu”.
Govore}i o lo{oj ekonomskoj situaciji u na{oj zemqi, [e{eq je is-
ticao da je Zakon o udru`enom radu “jedan od proma{aja, koji je pravqen
za nekakvo imaginarno dru{tvo”, a wegovi tvorci nisu uop{te vodili
ra~una o na{oj stvarnosti. Za [e{eqa, Zakon o udru`enom radu odgova-
ra samo visoko razvijenom dru{tvu. Zbog primjene ovog Zakona, prema
[e{equ, nastale su ogromne razlike izme|u normativnog i stvarnog,
{to na{e dru{tvo vodi do “bezizlaza”. O~ekuje da }e u na{oj zemqi, “do-
}i do krupnih promjena u sistemu”, jer u protivnom, kako je nagla{avao,
bez toga “se ne mogu u~initi i donositi epohalne odluke i rje{ewa”.
Na kraju razgovora, [e{eq je istakao, da je neophodno sada{we ru-
kovodstvo zemqe “prisiliti da podnese ostavku na svoje polo`aje”, kako
bi se “moglo izabrati novo mla|e rukovodstvo koje bi na{lo izlaz iz na-
stale krize i krenulo novim putem”.
Petnaesti, la`ni i podmetnuti, presumptivni svjedok Dragoqub ^u~-
kovi}, sin Mihaila, ro|. 29.4.1923. g. u Podgrabu op{tina Pale, stalno na-
stawen u Sarajevu, Trampina br. 6, pukovnik JNA u penziji, je dana 18. ma-
ja 1984. godine, u prostorijama Centra SDB Sarajevo, ovla{tenim slu-
`benim licima u smislu ~lana 151. stav. 3. ZKP-a a, dao slijede}u izjavu:
Vojislava [e{eqa poznajem unazad 5 – 6 godina, ta~nije nakon wego-
vog dolaska na FPN, Odsjek za ONO i DSZ. U posledwe dvije godine,
uo~io sam kod wega, ali ne samo ja, jedno nerazumno pona{awe, koje je iz da-
na u dan sve vi{e eskaliralo. Bilo kakvu sitnicu znao je ~esto u razgovo-
rima eksploatisati kao ~iwenicu i dokaz, da ga sredina progoni, a naj~e-
{}e je tvrdio da ga progone profesori muslimanske nacionalnosti, po~ev
od toga da su mu onemogu}ili odlazak u {kolu rezervnih oficira, pa do
wihovog nastojawa da mu spre~avaju redovno napredovawe na fakultetu.
Tako wegovo pona{awe posebno je do{lo do izra`aja nakon wegovog
iskqu~ewa iz Saveza komunista Jugoslavije. Sje}am se, da su u to vrijeme,
odr`ane ubrzo dvije sjednice Nastavno-nau~nog vije}a, na kojima se odlu-
~ivalo o wegovoj podobnosti za nastavu. Tom prilikom, on je ~itao skoro
sat vremena neko svoje izlagawe, koje je, po sadr`aju, bilo neprihvatqivo,
pa ~ak u pojedinim dijelovima i neprijateqske sadr`ine. On je tim svojim
242
izlagawem tra`io od nas podr{ku, zakqu~uju}i da u na{em dru{tvu nema
prava i sloboda, da dru{tvo gazi preko le{eva i da }e on, ukoliko mu ne
damo podr{ku, svoja prava i za{titu tra`iti od me|unarodnih institu-
cija u inostranstvu, koje se bave za{titom qudskih prava i sloboda. We-
govo izlagawe je bilo takve prirode da sam ja na drugoj sjednici NNV-a re-
agovao, tra`e}i od dekana da se isto prekine i da se protiv wega poduzmu
zakonske mjere, jer ono {to [e{eq govori, predstavqa krivi~no djelo.
Znam da kasnije na tra`ewe dekana, [e{eq nije htio predati taj ma-
terijal, jer je sigurno bio svjestan wegove te`ine.
Ina~e, [e{eq je znao ~esto u dru{tvu, nas profesora, negativno
istupati o na{oj dru{tveno-politi~koj i ekonomskoj stvarnosti. Tako
se sje}am, da sam novembra mjeseca 1982. godine oti{ao u fakultetsku bi-
blioteku s namjerom da potra`im Zbornik odluka Avnoja, koji mi je tre-
bao u vezi pripreme kra}eg izlagawa povodom obiqe`avawa godi{wice
Avnoja i ZAVNOBIH-a. U biblioteci sam se susreo sa [e{eqom, koji
me je pitao – kakvu literaturu tra`im, a na moj odgovor – preporu~io mi
je neku bro{uru ~ijeg se naziva i autora ne mogu sjetiti. Tom prilikom,
[e{eq mi je rekao, bez posebnog povoda, da formirawe autonomnih po-
krajina u na{oj zemqi nije zasnovano i utemeqeno na Avnojskim odluka-
ma 1943. godine, ve} da su to vje{ta~ke tvorevine, koje su kasnije isfor-
sirane od strane Tita i Kardeqa.
U kontekstu ove wegove neprihvatqive teze, sje}am se da je u tom pe-
riodu, preda mnom, u vi{e navrata, kritizerski govorio o na{em Ustavu
i potrebi wegove dekardeqizacije, tvrde}i da wegove osnovne premise
predstavqaju ko~nicu daqeg razvoja dru{tva, tvrde}i da radni~ka klasa u
zemqi nema onaj polo`aj, koji je zacrtan ustavom i Programom Saveza ko-
munista Jugoslavije, da samoupravqawe nema perspektive niti postoji
kod nas, da u dru{tvu nema sloboda i da treba uvesti demokratiju javne od-
govornosti, gdje bi dr`ava samo upravqala sa nekoliko osnovnih pri-
vrednih grana, dok bi sve druge sfere u dru{tvu, trebalo prepustiti slo-
bodnom razvoju. Daqe je isticao, da u rukovodstvu zemqe i Savezu komu-
nista Jugoslavije nema sposobnih qudi, koji bi mogli izvu}i zemqu iz
krize, u koju je zapala i da tu ulogu treba da preuzme humanisti~ka inte-
ligencija, odnosno iskqu~ivo qudi od nauke, me|u koje je i sebe svrstavao.
Ja sam tada, vidjev{i {ta sve govori i zagovara, po~eo izbjegavati
[e{eqa, a posebno od slu~aja kada je, u to vrijeme, u svom kabinetu, pre-
da mnom omalova`avao li~nost i ulogu Tita, nazivaju}i ga vlastodr-
{cem koji je `ivio rasko{no kao car i imao u svakom kraju zemqe vile,
a zemqu je ostavio u dugovima. Vrhunac svega predstavqale su wegove ri-
je~i da bi Tito, da je mogao, sve to ponio sa sobom u grob.
[esnaesti presumptivni svjedok 25. maja 1984. potpisao je slijede}u
izjavu:
Vojislava [e{eqa poznajem od wegovog dolaska za asistenta – pri-
pravnika na FPN u Sarajevu. Od samog po~etka, moji kontakti sa [e{e-
qom su bili vrlo korektni i nikada nisu bili prerasli u neke bli`e
prijateqske odnose.
243
 Poznato mi je da je [e{eq, nakon izbora u zvawe docenta, po~eo ob-
javqivati pojedine tekstove dru{tveno-neprihvatqivog sadr`aja u sred-
stvima javnog informisawa, koji su doveli do wegovog iskqu~ewa iz
Saveza komunista i do dono{ewa ocjena da isti ne mo`e u~estvovati u
nau~no-nastavnom procesu kao vaspita~ mladih generacija.
Nakon iskqu~ewa iz Saveza komunista, [e{eq je, preda mnom, u vi-
{e navrata, govorio da je “Savez komunista istro{io svoju revolucio-
narnu ulogu, da je postao birokratizovana i otu|ena partija od radni~ke
klase, te da isti ne mo`e daqe imati istorijsku ulogu vode}e idejne sna-
ge dru{tva”. Ujedno, [e{eq je iznosio tezu da u na{em dru{tvu treba
vi{e demokratije, koja bi omogu}ila da se izraze druge dru{tvene snage,
mimo Saveza komunista, koje bi ponudile alternativne dru{tvene pro-
grame i rje{ewa za razvoj dru{tva. [e{eq je nagla{avao, da se bez ova-
kvog koncepta ne}e mo}i na}i odgovaraju}a rje{ewa za postoje}e dru-
{tvene probleme i wihovo prevazila`ewe.
Posebno `elim da naglasim da je [e{eq, u fazi svog iskqu~ewa iz
Saveza komunista Jugoslavije, koncem 1981. i po~etkom 1982. godine, go-
vorio “kako je on ve}i komunista od onih koji su ga iskqu~ili”, da bi na-
kon izvjesnog vremena po~eo da iznosi stanovi{te kako je zahvalan oni-
ma koji su ga iskqu~ili, jer su mu pomogli da se oslobodi dogmatizma i
zaslijepqenosti ~lana Saveza komunista, te da time postaje slobodoum-
ni i pravi intelektualac.
U nekim na{im susretima, tokom 1983. i 1982. godine, ja sam sa [e-
{eqom razgovarao o avangardnoj ulozi Saveza komunista u na{em dru-
{tvu, sa ciqem da mu uka`em na nedomi{qenost i pogre{nu zasnovanost
wegovih teza, na{to mi je on decidno odgovorio, kako je napustio pozi-
cije marksisti~ke i lewinisti~ke koncepcije dru{tva, te da se mi nala-
zimo na ideolo{ki razli~itim pozicijama, pa time i nemamo zajedni~ki
jezik za raspravu po ovim pitawima.
Sagledavaju}i po~etne momente [e{eqovog sukoba sa idejno-poli-
ti~kom platformom Saveza komunista Jugoslavije, koji je postepeno
prerastao u osporavawe cjelokupnog socijalisti~kog samoupravnog si-
stema i wegovih temeqnih vrijednosti, za mene je bio veoma indikativan
nastup Vojislava [e{eqa na sjednici NNV-a februara 1982. godine.
Tom prilikom, on je pro~itao pismeno pripremqeno izlagawe, koje je bi-
lo idejno-politi~ki neprihvatqivo. Veoma provokativno i agresivno,
napadao je sve u~esnike u postupku wegovog iskqu~ewa iz Saveza komu-
nista, kako pojedince, tako i organe, tvrde}i, da se u wegovom slu~aju na-
ru{ene qudske slobode i prava zagarantovana me|unarodnim dokumenti-
ma i da }e on tra`iti za{titu od me|unarodnih institucija.
Nakon {to je [e{eq zavr{io izlagawe, ~lanovi NNV-a su se ogra-
dili od wegovih stavova, a dekan fakulteta je zatra`io od wega da pri-
lo`i svoje izlagawe uz zapisnik, {to [e{eq nije prihvatio. Na sastan-
ku zborovawa komunista fakulteta, osu|en je postupak [e{eqa, koji je
NNV-a iskoristio kao svojevrsnu javnu tribinu za izno{ewe svojih dru-
{tveno-neprihvatqivih stavova.
Govore}i o doga|ajima u SAP Kosovo, [e{eq je iznosio tezu da je
formirawe SAP Kosovo ustavni proma{aj, jer se omogu}ilo da se dr-
244
`avno-pravno stvori dominacija albanskog stanovni{tva nad srpskim i
crnogorskim. U takvoj situaciji, koja, po wemu, predstavqa izvori{te
kontrarevolucije, [e{eq je nagla{avao da nije mogu}e na}i izlaz.
Krajem 1983. godine, ~itao sam Zbornik referata pripremqenih za
sociolo{ki skup u Portoro`u, odr`an u decembru iste godine, gdje sam
uo~io da se u referatu Vojislava [e{eqa, izme|u ostalog, ka`e da su
nam “Ustavne i druge zakone, pisali krajwe neuki, neobrazovani i neod-
govorni qudi, {to sam ja protuma~io kao poku{aj omalova`avawa i jav-
nog diskreditovawa li~nosti i djela wihovih tvoraca – Tita, Kardeqa
i drugih”.
U toku marta i aprila nastupilo je prividno zati{je. Dekan Fakul-
teta prof. dr Joco Marjanovi} dobio je od republi~kog sekretara za unu-
tra{we poslove Du{ka Zgowanina nalog da me jo{ jedanput poku{a ubi-
jediti da se okanem “neprijateqske djelatnosti”, odreknem svojih zapli-
jewenih tekstova i prestanem dru`iti s beogradskim disidentima. Kako
mu to nije uspjelo u neposrednom razgovoru sa mnom, napravio je i jednu
neugodnu scenu na fakultetskoj zabavi povodom Dana `ena na kojoj se
okupio gotovo ~itav kolektiv. Moju disidentsku djelatnost napao je i na
sjednici Nau~nog vije}a u toku rasprave teku}ih pitawa realizacije na-
u~noistra`iva~kog projekta ~ija mi je izrada povjerena. U tom smislu je
prethodno instruisao i predsjedavaju}eg, prodekana za nau~ni rad doc.
dr Besima Spahi}a. Istovremeno je policija preko svojih dou{nika na
Fakultetu, prvenstveno uz pomo} prof. dr Omera Ibrahimagi}a i wego-
vih marioneta pronosila glasine o sadr`aju tekstova koji su mi oduze-
ti, pa je fakultetska atmosfera postala vrlo zanimqiva.
Krajem aprila sam uhap{en u Beogradu u grupi od 28 lica na preda-
vawu Slobodnog univerziteta koje je dr`ao Milovan \ilas i dr`an tri
dana u zatvoru. S obzirom da je ukupnu tada{wu represiju protiv slobo-
doumnih intelektualaca direktno koordinirao ministar unutra{wih
poslova Stane Dolanc, ona je naglo dobila na intenzitetu. Uz wegovu po-
dr{ku i pomo} Mikuli} je odlu~io da ubrza definitivni obra~un sa
mnom. Na Predsjedni{tvu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugo-
slavije donesen je zakqu~ak o potrebi mog hap{ewa, a na sjednici Pred-
sjedni{tva Centralnog komiteta Saveza komunista BiH odlu~eno da bu-
dem osu|en na dvanaest godina zatvora i iz tog razloga sam gowen po ~la-
nu 114. Krivi~nog zakona SFRJ, koji supsumira ne{to modifikovan kla-
si~ni delikt veleizdaje.
Dana 23. aprila, odmah nakon {to je objavqena vijest da se nalazim
me|u grupom od 28 privedenih lica, dekan Fakulteta prof. dr Joco Mar-
janovi} je donio rje{ewe u kome je stajalo:
“Dr Vojislav [e{eq, nau~ni saradnik Instituta za dru{tvena is-
tra`ivawa udaquje se sa Fakulteta sa danom 20. aprila 1984. godine.
Obrazlo`ewe:
Na osnovu zvani~ne informacije organa javne bezbjednosti koja je
prenesena putem sredstava javnog informisawa, te zvani~ne posjete or-
gana javne bezbjednosti Fakultetu dana 21. i 23. aprila 1984. godine do-
{lo se do saznawa o stavqawu u pritvor dr Vojislava [e{eqa.
245
 Shodno zakonskoj obavezi o udaqewu radnika iz organizacije udru-
`enog rada po stavqawu u pritvor rije{eno je kao u dispozitivu.”
Vjerovatno usqed dekanove neukosti i ishitrenosti ispu{tena je
formulacija o “privremenom udaqewu” pa je ovaj akt fakti~ki predsta-
vqao neregularni raskid radnog odnosa.
Dana 25. aprila sam se obratio Savjetu fakulteta Zahtjevom za za-
{titu prava radnika, slijede}e sadr`ine:
Zahtjevam da nezakonito rje{ewe dekana fakulteta broj
1–5–663–1/84 od 23. aprila 1984. godine odmah poni{tite. Odnosnim rje-
{ewem se udaqujem s Fakulteta na kome sam radio u zvawu nau~nog sarad-
nika Instituta za dru{tvena istra`ivawa, a u obrazlo`ewu sa ka`e da
je ono zasnovano na saznawu o “stavqawu u pritvor dr Vojislava [e{e-
qa... na osnovu zvani~ne informacije organa javne bezbjednosti, koja je
prenesena putem sredstava javnog informisawa, te zvani~ne posjete or-
gana javne bezbjednosti Fakultetu dana 21. i 23. aprila 1984. godine”. Ti-
me je izvr{eno flagrantno kr{ewe odgovaraju}ih odredbi Zakona o rad-
nim odnosima SR BiH i Statuta fakulteta politi~kih nauka, pa sma-
tram do takvo rje{ewe mora {to prije biti poni{teno, dok nije izazva-
lo ozbiqnije pravne posqedice.
Dana 27. aprila, nakon burnih reakcija u inostranoj {tampi i mog
pisanog podneska Savjetu Fakulteta dekan donosi novo rje{ewe (kao da
prethodno nije ni postojalo) u kome se ka`e:
“Dr Vojislav [e{eq, nau~ni saradnik Instituta za dru{tvena is-
tra`ivawa Fakulteta privremeno se udaqava sa Fakulteta, od 26. apri-
la 1984. godine, tj. od dana pokretawa disciplinskog postupka, do okon-
~awa disciplinskog postupka.
Za vrijeme privremenog udaqewa dr Vojislavu [e{equ pripada na-
knada li~nog dohotka u skladu sa ~lanom 136. Pravilnika o osnovama i
mjerilima sticawa i raspore|ivawa ~istog dohotka i raspodjele sred-
stava za li~ne dohotke, odnosno ~lanom 80. Zakona o radnim odnosima SR
BiH. Obrazlo`ewe:
Disciplinska komisija, na sjednici od 26. aprila 1984. godine, doni-
jela je rje{ewe o pokretawu disciplinskog postupka protiv dr Vojisla-
va [e{eqa za utvr|ivawe te`e povrede radnih obaveza, na osnovu ~ega
je rije{eno kao u dispozitivu.
Protiv ovog rje{ewa mo`e se podnijeti zahtjev za za{titu prava Sa-
vjetu Fakulteta u roku od 30 dana.
Podno{ewe zahtjeva za za{titu prava ne zadr`ava izvr{ewe ovog
rje{ewa.”
Istovremeno dekan upu}uje Disciplinskoj komisiji Zahtjev za po-
kretawe disciplinskog postupka u kome se tvrdi slijede}e:
“Dr Vojislav [e{eq oti{ao je bez odobrewa nadle`nih organa Fa-
kulteta u Beograd i odsustvovao sa posla u petak, 20. aprila 1984. godine.
U sredstvima javnog informisawa 21. aprila 1984. godine objavqeno je
zvani~no saop{tewe da su organi javne bezbjednosti u Beogradu priveli
ve}u grupu lica me|u kojima je navedeno i ime dr Vojislava [e{eqa ra-
di osnovane sumwe da su se okupili u privatnom stanu radi neprijateq-
ske djelatnosti uperene protiv ustavnog poretka i sistema SFRJ.
246
Navedene ~iwenice ukazuju da svrha odlaska dr Vojislava [e{eqa.
u Beograd nije bila vezana za wegovu nau~nu djelatnost po osnovu rada na
Fakultetu, nego u ciqu organizovanog neprijateqskog djelovawa. Time
je, pored ostalog, dr Vojislav [e{eq po~inio te`u povredu radne oba-
veze iz ~lana 55. Pravilnika o radnim odnosima, te ~lana 88. Zakona o
radnim odnosima SR BiH.
Napomiwemo, da se ovakvi postupci dr Vojislava [e{eqa javqaju u
kontinuitetu. Bez odobrewa nadle`nih organa Fakulteta, 21. II 1984. go-
dine dr Vojislav [e{eq je samovoqno oti{ao u Beograd, a vratio se 2.
III 1984. godine, odnosno pojavio se na Fakultetu, pravdaju}i svoje odsu-
stvo od 27. II do 2. III 1984. godine potvrdom o bolovawu.
Nakon povratka, i pored insistirawa dekana u vi{e navrata, nije
podnio izvje{taj o svom boravku u Beogradu.
Iz proceduralnih razloga, po{to je izbor disciplinske komisije na
Fakultetu bio u toku, Dekanat je u okviru zakonskog roka iz ~lana 84.
stav 3. Zakona o radnim odnosima SR BiH odlo`io podno{ewe zahtjeva
za pokretawe disciplinskog postupka u vezi naprijed navedenog slu~aja,
nakon izbora disciplinske komisije.
Tra`imo da Disciplinska komisija najhitnije uzme u postupak ovaj
zahtjev.
Na to je Disciplinska komisija donijela slijede}e rje{ewe:
“Pokre}e se postupak za utvr|ivawe povreda radnih obaveza protiv
dr Vojislava [e{eqa, nau~nog saradnika Instituta za dru{tvena is-
tra`ivawa Fakulteta, jer postoji osnovana sumwa da je: bez odobrewa
odsustvovao u radne dane sa posla, putovao van Sarajeva u radne dane bez
putnog naloga i odobrewa organa Fakulteta, obavqao za vrijeme bolova-
wa poslove koji nisu u vezi sa djelatno{}u Fakulteta, ~ime je po~inio
te`e povrede radnih obaveza. Obrazlo`ewe:
Dekan Fakulteta podnio je zahtjev za pokretawe disciplinskog po-
stupka, navode}i da je dr Vojislav [e{eq 21. februara 1984. godine ot-
putovao u Beograd bez odobrewa organa Fakulteta i putnog naloga, a na
posao se javio 5. marta 1984. godine, pravdaju}i doznakom o bolovawu pe-
riod od 27. februara do 2. marta 1984. godine.
Nakon povratka, i pored insistirawa dekana u vi{e navrata, nije
podnio izvje{taj o svom boravku u Beogradu.
Dvadesetog aprila 1984. godine ponovo je otputovao u Beograd bez
odobrewa nadle`nih organa i do dana 26. aprila 1984. godine nije se po-
javio na posao.
Dvadeset prvog aprila 1984. godine, prema zvani~nom “Tanjugovom”
saop{tewu objavqeno je da je dr Vojislav [e{eq (20. aprila 1984. godi-
ne) priveden sa ve}om grupom lica koja su se okupila u privatnom stanu
zbog osnovane sumwe da su se sastali radi neprijateqske djelatnosti
protiv SFRJ.
Karakter navedenih ~iwenica o te`ini povrede radnih obaveza
opredjequje Disciplinsku komisiju da donese rje{ewe kao u dispoziti-
vu.
247
 Na osnovu ovog rje{ewa Disciplinska komisija prove{}e potrebne
dokaze, izvr{iti saslu{awe prijavqenog i odlu~iti o izricawu disci-
plinske mjere.”
Tre}eg maja 1984. dekanu Fakulteta sam podnio informaciju o pri-
tvoru i bolovawu kojoj sam prilo`io fotokopiju rje{ewa ovla{}enog
slu`benog lica uprave Slu`be dr`avne bezbjednosti Beograda br.
2175/3 od 22. aprila 1984. o ukidawu pritvora i propisane doznake o bo-
lovawu.
^etvrtog maja sam se ponovo obratno Savjetu Fakulteta sa zahtjevom
za za{titu prava radnika, u kome je stajalo:
Zahtjevam da poni{tite po hitnom postupku Rje{ewe Disciplinske
komisije Fakulteta br. 1–10–107–1/84. o pokretawu disciplinskog po-
stupka protiv mene i Rje{ewe dekana Fakulteta br. 1–5–708–1/84. kojim
se privremeno udaqujem s Fakulteta do okon~awa pokrenutog disciplin-
skog postupka, jer su oba donesena u vrijeme dok sam bio na bolovawu.
Obrazlo`ewe:
U petak 20. aprila 1984. u~estvovao sam u radu nau~nog savjetovawa
“Etika i istorija” u organizaciji Instituta za filozofiju Filozof-
skog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Filozofskog dru{tva Srbije
i Redakcije ^asopisa “Theoria”. Sutradan, 21. aprila je trebalo da podne-
sem i vlastiti referat. Me|utim, nakon prvog dana rada Savjetovawa,
oti{ao sam u 19 ~asova na Otvoreni univerzitet da bih slu{ao 272. pre-
davawe, koje je dr`ao Milovan \ilas na temu “Nacionalno pitawe u po-
litici KPJ izme|u dva rata”. Odmah nakon okon~awa predava~evog uvod-
nog izlagawa, upala je policija i pohapsila sve prisutne. 21. aprila u 11
sati sam pritvoren zbog sumwe da sam izvr{io krivi~no djelo neprija-
teqske propagande iz ~lana 133. KZ SFRJ. Nakon {to je provjeren moj
alibi, prestali su zakonski razlozi za pritvor, pa sam 24. aprila pu{ten
na slobodu. U pritvoru sam se razbolio od jake upale krajnika, s tempe-
raturom od 39 stepeni celzijusa pa je bila nu`na qekarska intervenci-
ja. Qekar br. 77 Doma zdravqa “Stari grad” – Beograd, primarijus dr Da-
nilo Bako~ odredio mi je bolovawe od 25. zakqu~no s 30. aprilom 1984.
25. aprila sam telefonom tra`io dekana da bih mu javio da sam na bolo-
vawu. S obzirom da ga nisam na{ao, to sam saop{tio Verici Mila{ino-
vi}, sekretarici Dekanata. Ona je tu informaciju u najkra}em roku pre-
nijela prodekanima, tako da su nadle`ni organi za wu znali u vrijeme
dok su donosili rje{ewa koja ovim zahtjevom osporavam.
Kao dodatni argument navodim ~iwenicu da je Rje{ewe o privreme-
nom udaqavawu s Fakulteta doneseno mada nisu ispuweni uslovi iz ~la-
na 77. i 78. Pravilnika o radnim odnosima, jer ~iweni~ki navodi na ko-
je se dekan poziva ne ukazuju na eventualno postojawe te`e povrede rad-
nih obaveza.
Po primitku svih ovih dokumenata anga`ovao sam svog advokata
Zdravka Radovi}a da me zastupa u postupku pred Disciplinskom komisi-
jom Fakulteta i pripremio slijede}i odgovor na zahtjev dekana Fakul-
teta za pokretawe disciplinskog postupka i obrazlo`ewe rje{ewa Di-
sciplinske komisije:
248
Dekan tvrdi da sam bez odobrewa nadle`nih organa Fakulteta oti-
{ao u Beograd i odsustvovao s posla u petak, 20. aprila 1984. godine. Me-
|utim, na Fakultetu postoji vi{egodi{wa praksa da se nau~no-nastavni
radnici, prilikom odlaska na nau~ne skupove ~iji organizatori snose
putne tro{kove u~esnika, samo javqaju (a neki ni to ne rade) admini-
strativnoj slu`bi Fakulteta, {to sam ja i u~inio obavje{tavaju}i se-
kretara Dekanata, sekretara Instituta i tehni~kog sekretara projekta
na kome radim. Dan prije odlaska na put sreo sam i dekana, pa mu to isto
saop{tio. On me pitao (u prisustvu Katerine Du~i} i Milene Popov-
ski) za{to nisam pismeno tra`io odobrewe. Odgovorio sam da to nije
uobi~ajeno, te da dekan nema pravo da meni odre|uje neka posebna pravi-
la i propise koji }e me diskriminisati u odnosu na ostale nau~ne n na-
stavne radnike, a pozvao sam se na ~iwenicu da Fakultet ne}e snositi
tro{kove moga putovawa, a i jednodnevno odsustvo radi u~e{}a na nau~-
nom skupu se ne mo`e negativno odraziti na moje uredno izvr{avawe
radnih obaveza, za koje ina~e ne postoji propisano radno vrijeme. Pa
ipak, ne `ele}i nikakvo bespotrebno zao{travawe odnosa s dekanom, s
kojim sam ina~e ve} nekoliko godina, i prije wegovog izbora na sada{wu
funkciju, u li~nom sukobu, pa ~ak godinu dana uop{te me|usobno nismo
komunicirali, odmah sam napisao pismenu predstavku s informacijom o
svrsi putovawa i zahtjevom za odobrewe jednodnevnog odsustva, te je
uredno proslijedio preko fakultetskog protokola. Dekan na wu uop{te
nije odgovorio, formalno ni do danas. Ina~e, za proteklih osam godina,
koliko sam na ovom fakultetu, nije se desilo da ne~iji zahtjev ove vrste
bude odbijen, mada ga je rijetko ko pismeno podnosio, samo ako se nije ti-
cao finansijskih sredstava fakulteta.
Ina~e, uvidom u slu`benu evidenciju mo`e se ustanoviti da gotovo
nijedan nastavni ili nau~ni radnik ne dolazi svakim radnim danom na
Fakultet, da se za neke i po vi{e dana ne zna gdje su. Poznat je slu~aj Mu-
zafera Hayagi}a, nau~nog saradnika, koji je vi{e mjeseci na Fakultet
navra}ao gotovo iskqu~ivo da bi oko prvog podizao platnu listu, pa de-
kani ipak na to nikad nisu slu`beno reagovali. Za sebe mogu re}i da sam
obaveze te vrste primjerno izvr{avao, da sam radio i prije i poslije
podne, i radnim danima i preko vikenda i praznika, da spadam u one koji
najvi{e vremena provode na Fakultetu, a o tome opet najboqe svjedo~e
moji radni rezultati, posebno oni postignuti u okviru nau~noistra`i-
va~kog projekta koji trenutno vodim.
Rje{ewe o mojoj suspenziji i pokretawu disciplinskog postupka, do-
neseno je za vrijeme mog bolovawa {to predstavqa flagrantno kr{ewe
pozitivnih zakonskih propisa. Dekan navodi informaciju iz sredstava
javnog informisawa od 21. aprila kao ~iwenicu koja “Ukazuje da svrha
odlaska dr Vojislava [e{eqa u Beograd nije bila vezana za wegovu na-
u~nu djelatnost po osnovu rada na Fakultetu, nego u ciqu organizovanog
neprijateqskog djelovawa.” O~igledno je rije~ o suvi{e prenagqenom i
u najmawu ruku tendencioznom zakqu~ku kojim se progla{avam krivim
prije nego se i do jednog relevantnog dokaza do{lo, a o~igledno je usmje-
ren u pravcu mog definitivnog akademskog eliminisawa i li{avawa
sredstava materijalne egzistencije. U tom smislu slijedi i pozivawe na
249
~lan 88. Zakona o radnim odnosima SR BiH koji sankcioni{e uslove iz-
ricawa disciplinske mjere raskida radnog odnosa, mada je evidentno da
se ni naj{irim tuma~ewem ovaj slu~aj ne mo`e podvesti pod neku wegovu
odredbu. Ina~e, prave dekanove namjere najjasnije su izra`ene kroz prvo
rje{ewe od 25. aprila 1984, koje sadr`i formulaciju o mom bezuslovnom
udaqewu s Fakulteta, {to zna~i raskidu radnog odnosa s danom 20. apri-
la 1984, dakle dan prije pritvora koji datira od 21. aprila u 11 sati.
Daqe, dekan tvrdi da se ovakvi moji postupci “javqaju u kontinuite-
tu”, mada se poziva na samo jo{ jedan slu~aj, {to je razumije se, nedovoq-
no za uspostavqawe bilo kakvog kontinuiteta, ve} s formalne ta~ke gle-
di{ta. U wegovom zahtjevu se ka`e: “Bez odobrewa nadle`nih organa Fa-
kulteta, 21. februara 1984. godine dr Vojislav [e{eq je samovoqno oti-
{ao u Beograd, a vratio se 2. marta 1984. godine, odnosno pojavio se na
Fakultetu, pravdaju}i svoje odsustvo od 27. februara do 2. marta 1984. go-
dine potvrdom o bolovawu.” Dekan propu{ta navesti da sam bio na putu
od 21. do 27. februara sa slu`benim putnim nalogom Fakulteta radi oba-
vqawa poslova ~iju je raniju realizaciju sprije~ila Slu`ba dr`avne
bezbjednosti hapse}i me 9. februara u vozu Beograd–Sarajevo. Istina,
sam datum ponovnog putovawa s istim putnim nalogom samostalno sam od-
redio s obzirom da se u februaru nisam imao mogu}nosti konsultovati
ni s jednim slu`benim ovla{}enim licem jer je Fakultet bio zatvoren
i malo je ko od nau~nog i nastavnog osobqa dolazio na posao. Uostalom,
i raspisom dekanata je odre|eno da svi radnici u tom mjesecu imaju pra-
vo na slobodno kori{}ewe pet radnih dana. Po dolasku iz Beograda
uredno sam regulisao putni nalog, a ve} u subotu 3. marta posjetio deka-
na i podnio mu iscrpan usmjeni izvje{taj. On tada od mene nije tra`io
da mu to isto prezentujem u pismenoj formi. Uostalom, to u sli~nim slu-
~ajevima i ina~e niko na Fakultetu ne ~ini.
Naj~udnije od svega djeluje slijede}i dekanov navod: “Iz procedural-
nih razloga, po{to je izbor disciplinske komisije na Fakultetu bio u
toku, Dekanat je u okviru zakonskog roka iz ~lana 84. stav 3. Zakona o rad-
nim odnosima SR BiH odlo`io podno{ewe zahtjeva za pokretawe disci-
plinskog postupka u vezi naprijed navedenog slu~aja, nakon izbora disci-
plinske komisije”. U to vrijeme jo{ nije ni po~eo postupak izbora nove
disciplinske komisije, pa je i daqe funkcionisala stara, {to govori da
dekan post festum poku{ava na}i bilo kakvo opravdawe prolongirawa
pokretawa disciplinskog postupka zbog stvari kojoj se naknadno poku-
{ava nakalemiti obiqe`je te`e povrede radnih obaveza. U tom smislu
je rje{ewe disciplinske komisije jo{ neuravnote`nije. U wemu se ka`e
da postoji osnovana sumwa da sam bez odobrewa odsustvovao u radne dane
s posla, a rije~ je samo o jednom radnom danu za koji sam ja podnio uredan
zahtjev, a ~iwenica da mi na wega uop{te nije odgovoreno ukazuje na de-
kanovu krivicu a ne moju. Daqe, to {to sam putovao bez putnog naloga go-
vori samo da mi Fakultet nije snosio putne tro{kove i ni{ta vi{e.
Tvrdwa da sam za vrijeme bolovawa obavqao poslove koji nisu u vezi s
djelatno{}u Fakulteta je potpuno neistinita jer u vrijeme bolovawa bu-
kvalno nikakve poslove nisam obavqao, osim {to sam u odre|enim ter-
minima konzumirao propisanu dozu lijekova.
250
^etvrtog maja 1984. uputio sam Filozofskom dru{tvu Srbije, Hr-
vatskom filozofskom dru{tvu, Sociolo{kom dru{tvu Srbije i Socio-
lo{kom dru{tvu Hrvatske zahtjev za za{titu gra|anskih i profesio-
nalnih prava, intelektualnih sloboda, li~nog integriteta i akademskog
dostojanstva, slijede}e sadr`ine:
Molim vas da kao strukovno udru`ewe ~iji sam punopravni ~lan
preduzmete odgovaraju}e mjere u ciqu za{tite mojih gra|anskih i pro-
fesionalnih prava, intelektualnih sloboda i akademskog dostojanstva,
ugro`enih sistematskim policijskim {ikanirawem i politi~kim pro-
gonima kojima sam izlo`en ve} nekoliko godina. Kombinovana politi~-
ko-policijska represija je dostigla svoj vrhunac mojim bezrazlo`nim i
nezakonitim hap{ewem 9. februara 1984. godine u vozu na relaciji Sa-
rajevo–Beograd od strane slu`benika Dr`avne bezbjednosti RSUP BiH
i zadr`avawem na dvadesetsedmo~asovnom iscrpquju}em saslu{awu o
stvarima iz domena mog privatnog `ivota i li~nih kontakata s mnogim
istaknutim jugoslovenskim nau~nim i kulturnim stvaraocima. Tom pri-
likom mi je pretresen privatni stan i slu`beni kabinet na Fakultetu
politi~kih nauka u Sarajevu. Oduzet mi je veliki broj uglavnom neobja-
vqenih rukopisa, biqe{ki, kompletna nau~na dokumentacija i privat-
na prepiska. Uprkos zvani~nom i pismenom insistirawu mog ovla{}e-
nog advokata Sr|e Popovi}a, oduzete stvari mi ni do danas, nakon tri
mjeseca, nisu vra}ene, {to ozbiqno ugro`ava moj daqi nau~ni rad i do-
vodi u pitawe vi{egodi{we istra`iva~ke i publicisti~ke napore. Sve
je to propra}eno skandaloznom i unazad dvadesetak dana evidentnom ~i-
wenicom da policija neke od mojih, zaplijewenih i neobjavqivanih, tek-
stova neovla{}eno i tajanstvenim kanalima distribuira. Kao prvi neo-
borivi dokaz za ovu moju tvrdwu navodim izlagawe Mitje Ribi~i~a na
Saveznoj konferenciji SSRNJ, odr`anoj 12. aprila 1984, o ~emu je in-
formisala dnevna {tampa, a “Politika” od 13. aprila na strani 8 na is-
taknutom mjestu i uokvireno, pod naslovom “Da li je Marks pogre{io?”,
donijela Ribi~i~ev rezime teza koje sam odmah prepoznao kao sadr`aj
nekih mojih nepublikovanih radova. Zatim je “Politika Ekspres” od 27.
aprila objavila tekst izvjesnog Mom~ila Mila~i}a pod naslovom “Ne-
}e pro}i”, na drugoj strani, koji doslovno citira neke moje re~enice,
tvrde}i da ih je na{ao “u materijalu dr Vojislava [e{eqa “koji kru-
`i”. Sli~no se ponovilo i u komentaru televizijskog “Dnevnika” od 2.
maja 1984. Parafrazirawa i citati se uglavnom odnose na moj tekst
“[ta da se radi”, pisan za istoimeni projekat Du{ana Bogavca i Slobo-
dana Kqaki}a. Tekst sam u jesen 1983. poslao Bogavcu s molbom da mi da
svoje mi{qewe o radnoj verziji, kako bih nastavio s pisawem ra~unaju-
}i na kasniju mogu}nost wegovog publikovawa u sklopu nadasve ozbiq-
nog projekta na kome je, izme|u ostalog, okupio neke vrhunske jugoslo-
venske intelektualce. Moju po{iqku Bogavac nikada nije dobio, mada je
poslata kao vrijednosno pismo. Ina~e, to nikako nije prvi put da moja
pisma na ~udan na~in nestaju, pa se kod mene pojavila opravdana sumwa
da ih plijeni policija i koristi kao sredstvo psiholo{kog pritiska u
ciqu onemogu}avawa moje javne nau~ne i publicisti~ke djelatnosti.
251
 Nakon hap{ewa od 9. februara, Slu`ba dr`avne bezbjednosti moje
oduzete tekstove otvoreno koristi u poku{aju da me na svojevrstan na~in
“politi~ki kompromituje”, pa ih daje na uvid izvjesnim pojedincima ko-
je je saslu{avala, uglavnom mojim kolegama s Fakulteta i ku}nim prija-
teqima. Vjerovatno u namjeri da ustanovi da li sam neki od radova iko-
me pokazivao, kako bi to mogla predstaviti kao jedan vid wihovog rastu-
rawa i pribaviti bilo kakve dokaze za krivi~no djelo “neprijateqske
propagande”, koje mi se nastoji pripisati. Kako se pokazalo da svoje neo-
bjavqene tekstove i privatne biqe{ke nikome nisam pokazivao, te da su
mi oduzeti prije nego sam i uspio da ih ponudim za {tampu, policija ih
sama distribuira, vjerovatno se rukovode}i ne~asnim i podmeta~kim za-
mislima i ciqevima. Ina~e, u jednom ili nekoliko primjeraka oduzeti
su mi slijede}i tekstovi:
1. Odgovori na anketu – intervju “[ta da se radi?” (40 kuc. str.)
2. Istorijska nauka, izgleda, sve trpi (9 kuc. str.)
3. Pozadina jedne teorijske studije (12)
4. Roman kao oblik dru{tvene kritike (12)
5. Intelektualni anga`man u konkretnom vremenu i prostoru (20)
6. Ideolo{ki i politi~ki monopolizam kao duhovni teror u na{em
vremenu i prostoru (21)
7. Kriza vaspitnoobrazovnog sistema i wene reperkusije na dru-
{tveni polo`aj omladine (18)
8. Ideolo{ki orijentiri i politi~ki interesi birokratije kao
stimulatori dezintegracionih procesa u jugoslovenskom dru{tvu (3)
9. Savremene refleksije Marksovih teza o slobodi {tampe (34)
10. Esej o socijalizmu i intelektualcima (30)
11. Aktuelni smisao Marksove filozofije slobode (27)
12. Od marksizma ka novom kriti~kom mi{qewu (17)
13. Kriza marksizma kao {ansa za novi preporod socijalizma (21)
14. Ideolo{ka i politi~ka dimenzija kriti~kog sagledavawa rasko-
raka teorijskih na~ela i empirijskih pokazateqa u praksi savremenih
socijalisti~kih dru{tava (34)
15. Teorijska osnovanost diferencirawa marksisti~kog pristupa
analizi problema ~ovjekove sredine u odnosu na savremene gra|anske te-
orije (51)
16. Akademska i diletantska ekvilibristika (5)
17. Politika kao granica umjetnosti (4)
18. Dominacija osredwosti kao antipod demokratije (6)
19. Protivrje~nosti savremenog socijalizma – determinanta ili po-
sqedica krize marksizma (16)
20. Povodom rasprave o federalizmu (20)
21. Anarhizam i marksizam (6)
22. Rukopis kwige “Hajka” (500)
23. Rukopis kwige u pripremi “Politi~ki sistem i vojna organiza-
cija” (700), u zapisniku navedeno kao “`uta fascikla, stru~ni rukopisi,
kucani materijali”
24. O Sarajevskoj kulturnoj razglednici (5)
25. U cara Trajana kozje u{i (7)
252
26. O jednoj modernoj verziji zlo~ina i kazne (21)
27. Bal vampira u modernoj varijanti (20)
28. Pismo GSUP-u Sarajevo (6)
29. Arhivi i materijali za kwigu “Hajka” – 4 fascikle
30. Jo{ jedno hvatawe na djelu (5)
31. Mo`e li car Trajan sakriti kozje u{i (13)
32. Politikantskim frazama protiv nau~nih argumenata (17)
33. Odgovor Mustafi Grab~anovi}u i Vladimiru Sultanovi}u (4)
34. Intelektualno reagovawe na politi~ku represiju (3)
35. Relevantnost Marksove misli za savremenu dru{tvenu teoriju i
praksu (26)
36. Autorizovano izlagawe na Savjetovawu “Marks i savremenost” u
Novom Sadu (7+4)
37. Razne biqe{ke u rukopisu (19)
Od navedenih do sada su objavqeni samo tekstovi pod rednim broje-
vima: 2, 3, 4, 10, 17, 18, 21, 24, 25; dakle, ukupno mi je oduzeto 27 neobjavqe-
nih rukopisa, {to iznosi 1699 kucanih strana ili vi{e od 106 autorskih
tabaka, nera~unaju}i materijale i dokumente u ~etiri fascikle koje
predstavqaju arhivu za kwigu “Hajka”.
Pored toga, oduzeta mi je i slijede}a nau~na i stru~na dokumentaci-
ja, te privatna prepiska:
1. Kopija rukopisa kwige Pavla Jak{i}a “Razmi{qawa nad uspome-
nama”
2. Kopija autorizovanog izlagawa Mijalka Todorovi}a na sjednici
Savjeta Federacije
3. Kopija pisma Dobrice ]osi}a Mitji Ribi~i~u
4. 15 tekstova Radisava Filipovi}a
5. Kopija Poziva Raselovog suda Branku Mikuli}u da odgovara zbog
kr{ewa gra|anskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini
6. Kopije tekstova nekoliko peticija upu}enih nadle`nim saveznim
i republi~kim organima
7. Prepiska s ve}im brojem jugoslovenskih redakcija ~asopisa
8. Privatna prepiska s Vukom Dra{kovi}em, Radisavom Filipovi-
}em i Du{anom Bogavcem
9. Privatne biqe{ke moje supruge Vesne [e{eq
10. Zabiqe{ke u rukopisu Qubomira Tadi}a (2 strane)
11. Ve}i broj potvrda o predaji po{te, posjetnica, pribiqe{ki na
komadi}ima papira, poziva za nau~ne skupove i 2 rokovnika
12. Dvanaest kucanih strana teksta ozna~ena brojem 12 i tako unese-
na u zapisnik pod rednim brojem 27
13. Teleks Petra @ivadinovi}a na engleskom jeziku i fotokopija
wegovog ~lanka iz “Observera”
14. Fotokopija odgovora Vuka Dra{kovi}a @arku Papi}u
15. Fotokopija teksta Pere [imunovi}a iz “Kwi`evnosti”
16. Fotokopija pisma Vuka Dra{kovi}a borcima Gacka
17. Fotokopije pjesama Mustafe Grab~anovi}a iz usta{kih ~asopisa
18. Fotokopija kwige “Bilans sovjetskog termidora”
253
 19. Fotokopija kwige “Na{a sporna pitawa – Manifest komuni-
sti~ke opozicije”
20. Fotokopija teksta Vladimira Markovi}a “Ludnice – zatvori za
politi~ki nepo`eqne u Jugoslaviji”
21. Kopija bro{ure “Jugoslavija...” na engleskom jeziku (u zapisniku
nije naveden pun naziv)
22. Ekspoze Velimira Stojni}a na sjednici Savjeta federacije
23. Fotokopija teksta “Kosovo u svjetlu istorije albansko–ju`no-
slovenskih odnosa”
24. Fotokopija teksta Svetozara Stojanovi}a “Belo postaje crno”
25. Fotokopija teksta “Balkanski rat i Srbija”
26. Ugovor o izdavawu kwige “Hajka” koji sam potpisao sa izdava~kom
ku}om “ZAPIS”
Uvjeren da }ete preduzeti sve {to je u va{oj mo}i kako bi interve-
nisali kod nadle`nih organa da mi se bez odlagawa vrate sve oduzete
stvari i obustave daqa policijska {ikanirawa, koristim ovu priliku
da vam uputim izraze najdubqeg po{tovawa i uva`avawa.
Dru{tva su se oglasila javnim saop{tewima i protestima nekoliko
dana kasnije, kad sam se ve} na{ao u zatvoru.
Od Savjeta Fakulteta mi nikada nije stigao bilo kakav odgovor, a
dekan Marjanovi} mi se 8. maja obra}a pismom slede}e sadr`ine:
“Shodno Rje{ewu o privremenom udaqavawu sa Fakulteta, od 27.
aprila 1984. godine, broj 1–5–708–1/84, do zavr{etka disciplinskog po-
stupka, nala`e Vam se slijede}e:
1. Da ispraznite od li~nih stvari kabinet, koji ste do sada koristi-
li i kqu~eve predate u Dekanat.
2. Da kompletnu dokumentaciju istra`iva~kog projekta “Dru{tvene
potrebe za visokoobrazovanim kadrovima politikolo{ke i sociolo{ke
struke u SR BiH” predate sekretaru Instituta, drugarici Mileni Po-
povski.
3. Da sve kwige koje ste podigli iz fakultetske Biblioteke i kori-
stili u dosada{wem radu, vratite u Biblioteku.
Rok izvr{ewa navedenih naloga je petak, 11. maja 1984. godine do 12,00
sati.
S obzirom na zakonske intencije i svrsishodnost mjere privremenog
udaqewa iz organizacije udru`enog rada, ne mo`ete koristiti niti bo-
raviti u slu`benim prostorijama Fakulteta, u vrijeme trajawa izre~e-
ne mjere.
Po svim pitawima ostvarivawa Va{ih prava iz radnog odnosa i vo-
|ewa disciplinskog postupka, bi}ete slu`beno obavje{tavani i poziva-
ni da do|ete na Fakultet.”
Razumije se, na dekanove naloge ove vrste uop{te se nisam ni obazi-
rao. 11. maja sam dobio poziv da prisustvujem 17. maja raspravi po rje{e-
wu o pokretawu postupka zbog povrede radnih obaveza. Me|utim, 15. maja
sam definitivno uhap{en i strpan u istra`ni zatvor. Odmah je emito-
vano i slu`beno saop{tewe slede}e sadr`ine:
254
Na osnovu ~lana 196. u vezi sa ~lanom 191. Zakona o krivi~nom po-
stupku, dana 15. maja 1984. godine, Slu`ba dr`avne bezbjednosti RSUP
SR BiH li{ila je slobode dra Vojislava [e{eqa, suspendovanog pro-
fesora Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu i odredila pritvor do
tri dana, jer postoji osnovana sumwa da je po~inio krivi~no djelo iz ~la-
na 114. Krivi~nog zakona – kontrarevolucionarno ugro`avawe dru{tve-
nog ure|ewa SFRJ.
Iz raspolo`ivih obavje{tewa i drugih dokumenata vidqivo je da
postoji osnovana sumwa da je dr Vojislav [e{eq u periodu od 1981. go-
dine, pa do dana pritvarawa, povezuju}i se sa istomi{qenicima u zemqi
i inostranstvu, neprijateqski djelovao u ciqu obarawa vlasti radni~-
ke klase i radnih qudi, podrivawa Ustavom utvr|enog dru{tveno-poli-
ti~kog sistema socijalisti~kog samoupravqawa, razbijawa bratstva i
jedinstva i naru{avawa ravnopravnosti naroda i narodnosti na{e ze-
mqe i protivustavne promjene federativnog ure|ewa SFRJ.
Zbog neprijateqske djelatnosti dr Vojislav [e{eq je do sada upo-
zoravan od strane Slu`be dr`avne bezbjednosti, ali je i daqe nastavio
neprijateqsku djelatnost, o ~emu je na{a javnost ve} informisana, pa }e
protiv wega biti podnesena krivi~na prijava Okru`nom javnom tu`ila-
{tvu u Sarajevu.
Prethodno me je 9. maja u televizijskom intervjuu napao savezni se-
kretar za unutra{we poslove Stane Dolanc, a pri tome se, u wemu svoj-
stvenom maniru, koristio i raznim neistinama i izmi{qotinama. Su-
tradan je sarajevsko “Oslobo|ewe” objavilo op{iran komentar iz pera
svog urednika i poznatog policijskog dou{nika \ure Kozara, koji je
prenijela gotovo cjelokupna jugoslovenska dnevna {tampa.
Jedanaestog maja su u moj stan ponovo upali slu`benici Dr`avne
bezbjednosti, na licu mjesta ispunili prazan formular naloga za pre-
tres, te mi pokupili preostale rukopise i dokumentaciju. Odvezli su me
i u stan moje majke i u kabinet na Fakultetu politi~kih nauka da bi i te
prostorije pretresli. Nakon toga su mi dali da pro~itam nare|ewe nad-
le`nog organa unutra{wih poslova da se svakih osam sati javqam u sta-
nicu milicije u Novom Sarajevu. To sam i ~inio sve do ve~eri 14. maja ka-
da me je telefonom nazvao Milan Krwaji} i nalo`io mi da sutradan u
8.30 sati do|em u Centar dr`avne bezbjednosti. Postupio sam po nalogu,
saslu{avali su me do 15.30 ~asova, ni{ta im konkretno nisam htio re}i
niti potpisati bilo kakav zapisnik, mada su oni ve} jedan imali pripre-
mqen a odnosio se na moje kontakte sa stranim novinarima.
Nakon saslu{awa su mi stavili lisice na ruke i “maricom” me od-
vezli u Okru`ni zatvor.
Nekoliko dana poslije toga {tampa je objavila i slu`beno saop{te-
we Fakulteta politi~kih nauka u kome se ova “akademska” institucija
ogra|uje od moje “neprijateqske djelatnosti”, te pogroma{ki komentar
Hamze Bak{i}a, glavnog i odgovornog urednika revije “Svijet”, dok }e
propagandisti~ka akcija svoj vrhunac dosti}i u govoru Branka Mikuli-
}a na Tjenti{tu 4. jula u pauzi sudskog procesa i u funkciji ohrabrewa
na trenutak zbuwenih i demoralisanih egzekutora.
255
 Sedamnaestog maja 1984. godine Slu`ba dr`avne bezbjednosti Cen-
tar – Sarajevo podnijela je Okru`nom javnom tu`ila{tvu krivi~nu pri-
javu u kojoj mi se, pored inkriminacija kasnije preuzetih u optu`nici,
stavqa na teret i {to sam:
– U intervjuu koji je pod naslovom “Buntovnik bez razloga”, objavqen
u “Omladinskim novinama” u Beogradu, a koji je vodio Vuk Dra{kovi},
naveo da kod nas u Jugoslaviji postoji jedan sloj, kasta i sorta qudi koji
se smatra nezamjewivom i nedodirqivom, a koja je spremna da za o~uvawe
svojih visokih i nezaslu`enih polo`aja u~ini sve, izgra|uju}i tipi~no
staqinisti~ke metode i diskvalifikaciju onih koji im se ne klawaju,
dok su svoj mrak, nazadak i nacionalizam prikrili pla{tom zakliwawa
u socijalisti~ke i komunisti~ke principe.
– U pisanom referatu na susretima u Institutu dru{tvenih nauka u
decembru 1983. godine u Beogradu, odbacio je mogu}nost svakog dijaloga
sa “birokratskom i staqinisti~kom strukturom”... navode}i da “lijeva
inteligencija jo{ nije prona{la adekvatne forme vlastitog organizo-
vawa i koordinirawa akcije”, pozivaju}i na “stvarawe plana u borbi
protiv birokratije”, dodaju}i da bi “stvarawe distance prema marksi-
zmu uslovilo minimum {ansi za opstanak trenutnog vladaju}eg sistema i
ubrzalo wegovo ru{ewe na dijalektici vlastitih nepremostivih proti-
vrije~nosti”.
– U ~asopisu “Delo” broj 6/82 u prikazu kwige Vuka Dra{kovi}a “Su-
dija” isticao da nam se ispiraju u{i i mozak o tome da je na{ sistem naj-
boqi i da se dru{tvene nepravde de{avaju samo u tu|im zemqama, dok da
“birokratski duhovi intimno strepe od svake slobodne i kriti~ke mi-
sli, pla{e}i se za vlastite pozicije”, a stalno to pravdaju}i strahom od
krizne situacije do koje bi, kako smatra, moglo do}i zbog ru{ewa “namet-
nutih i la`nih vrijednosti”, jer da su zbog istinskih bezna~ajne ili na-
zadne uloge “mediokritetskih pojedinaca i vrhu{ki” stavqene na kocku
trajne vrijednosti socijalisti~ke revolucije i da je kompromitovana
diktatura proletarijata u o~ima naj{irih narodnih masa, pa da narodu
wima gleda diktaturu “alijeniranih politi~kih aparata u ime radni~ke
klase i nad radni~kom klasom”.
– Na simpozijumu “Marks i na{e vrijeme” odr`anom u junu 1983. go-
dine u Zagrebu, u referatu, aludiraju}i na 25. maj, naveo da je “pojedinim
birokratskim garniturama bitno da postoje li~nosti `ive ili mrtve,
na koje }e se zakliwati, ~iji }e kult biti sredi{te, javna manifestaci-
ja ukupne politi~ke aktivnosti...”.
– U vi{e navrata na Fakultetu politi~kih nauka i u svom stanu u Sa-
rajevu, u razgovorima sa Gli{i} Kosanom govorio da se u SR BiH proga-
waju intelektualci srpske nacionalnosti, da se Savez komunista kom-
promitovao i da je nesposoban da rje{ava kqu~ne probleme u na{oj
stvarnosti, da je za nastalu situaciju krivo partijsko i dr`avno ruko-
vodstvo, da je do iste do{lo zbog uvo|ewa samoupravqawa jer da na{ na-
rod nije na takvom stepenu dru{tvenog razvoja da bi ga prihvatio i pri-
mjetio, a i birokratija se krije iza samoupravqawa.
256
– U vi{e navrata, na Fakultetu politi~kih nauka i u svom stanu u
Sarajevu, u oktobru 1983. godine u razgovorima sa To{i} Neboj{om, ovo-
me govorio da je na{ samoupravni socijalizam u te{koj krizi i da ga tre-
ba {to hitnije radikalno mijewati, jer da je to proma{aj, za Jugoslavi-
ju rekao da je vje{ta~ka tvorevina koja ne mo`e opstati i da joj, kao ta-
kvoj, prijeti rasulo, za Savez komunista rekao da iz nastale krize ne mo-
`e na}i izlaz, po{to se birokratizirao i otu|io od radni~ke klase i
{irokih narodnih masa, u kome najvi{e rukovodstvo gawa samo svoje
privatne interese, da je rukovodstvo kako partijsko tako i dr`avno, ne-
sposobno da rukovodi zemqom, pa da ga zbog podlo`nosti mitu, korupci-
ji i zbog poquqanog morala treba smijeniti, govore}i o situaciji na Ko-
sovu, rekao da se prema Albancima blago postupa i da se ta situacija mo-
`e rije{iti samo ako “Armija uzme stvari u svoje ruke”, da se u SR BiH
vi{e progawaju intelektualci srpske nacionalnosti od onih koji pri-
padaju drugim nacijama.
– Prilikom posjete Milojevi} Alekse u oktobru 1983. godine u svom
stanu, u razgovoru koji je tom prilikom vodio, rekao da prema Albanci-
ma na Kosovu treba primjeniti silu “da oni treba da zavr{avaju samo
osnovnu {kolu i da ne treba da se {koluju na fakultetima, da }e uskoro
na Kosovu uni{titi sve srpske grobove, te da su Srbi jadni kad su dozvo-
lili da ih {tite samo kalu|erice”.
– U vi{e navrata, u toku 1982. i 1983. godine, u svom stanu i u stanu
Olge Kozomare, u razgovorima koje su vodili, isticao da se situacija na
Kosovu mo`e izlije~iti samo ako Armija uzme stvar u svoje ruke, da bi
Ustav SFRJ trebalo mijewati, jer da su pokrajinama data prevelika ovla-
{tewa i da pokrajine u okviru Srbije imaju suvi{e samostalnosti, da je
Srbiji u~iwena nepravda {to su u wenim granicama formirane autonom-
ne pokrajine, {to nije u~iweno u Hrvatskoj, iako su za to postojali uslo-
vi, a da je za to kriv drug Tito, zatim da Srbi u Hrvatskoj nisu u mogu}no-
sti da iska`u svoja nacionalna osje}awa i obiqe`ja, kao u Srbiji, da je
crnogorska nacija svjesno isforsirana, iako se tu radi u stvari o Srbi-
ma, da ni muslimani nisu nacija – narod, nego se radi o islamskoj konfe-
sionalnoj skupini, da je djelatnost i ciq pojedinaca iz javnog `ivota SR
BiH da se SR BiH razvije u ~istu muslimansku republiku, {to bi moglo
dovesti do iseqavawa Srba iz Bosne, za Jugoslaviju rekao da ovakva ne
mo`e opstati, jer je vje{ta~ka tvorevina, da se Srbi i Hrvati ne podno-
se zbog te`we Hrvata za samostalnom dr`avom, da korijeni nemogu}nosti
wihovog `ivota u jednoj zajednici le`e kako u tome {to su Hrvati veza-
ni za Zapad, a Srbi za Istok, tako i u tome {to principe Saveza komu-
nista Jugoslavije o rje{avawu me|unacionalnih odnosa nisu usvojili
{iroki slojevi dru{tva, govore}i o drugu Titu rekao da je on kriv za sve
slabosti na{eg dru{tva, da je zemqu doveo u dugove, da je imao rasko{an
`ivot i brojne rezidencije, da je wegov lik predimenzioniran i da je
stvoren mit koji treba ru{iti, jer da sve do tada stvari ne mogu krenuti
na boqe, da bi ukidawe [tafete mladosti predstavqalo po~etak ru{e-
wa mita i detitoizacije dru{tva, govore}i o Savezu komunista rekao da
bi isti trebalo da promjeni kurs, kojim bi se, izme|u ostalog, omogu}ilo
vi{e intelektualnih sloboda i socijalne pravde u zemqi.
257
 – U vi{e navrata, u razgovorima koje je vodio u toku 1984. godine sa
Jovanovi} Radmilom, u svom stanu i u stanu Olge Kozomare i Jovanovi}
Radmila, navodio da se na{e dru{tveno ure|ewe i samoupravni socija-
lizam nalaze u fazi raspada i rasula, jer da je nastupila dru{tvena, eko-
nomska i moralna kriza iz koje da nema izlaza bez duboke reforme i ra-
dikalnog zaokreta u pravcu odbacivawa samoupravqawa i zamjenom za
drugom formom demokratskog centralizma, odnosno socijalizma, po{to
se isto pokazalo neefikasno i neuspje{no i dovelo do krizne situacije
u zemqi, da se Savez komunista Jugoslavije odvojio od naroda, prestao da
bude avangarda radni~ke klase, da birokratska vlast unutar Saveza komu-
nista pod pla{tom samoupravqawa i proklamovane demokratije provo-
di staqinisti~ki na~in upravqawa i odlu~ivawa, te da kod nas vlada
koncept “antistaqinisti~kog staqinizma”, zala`e se za preure|ewe ju-
goslovenskog federalizma, navode}i da unutar Jugoslavije treba ukida-
ti neke federalne jedinice, {to bi, kako je tvrdio, doprinijelo ja~awu
Jugoslavije, ve}em stepenu wene unutra{we koherentnosti, prekrajaju}i
granice Bosne i Hercegovine, tako {to bi dijelovi Bosne i Hercegovi-
ne, prete`no nastaweni Srbima, pripali Srbiji, a oni nastaweni Hrva-
tima – Hrvatskoj, autonomne pokrajine bi trebalo ~vrsto sjediniti sa
u`om Srbijom, a Srbiji je potrebno pripojiti Crnu Goru, tako da ista
nestane kao zasebna federalna jedinica, jer da su Crnogorci samo regi-
onalna varijanta srpske nacije, a da se intimno osje}aju kao Srbi, da su
muslimani postali nacija samo zbog odre|enog politi~kog momenta i da
bi eliminisali mogu}i sukob izme|u Srbije i Hrvatske oko Bosne i Her-
cegovine, da oni imaju samo svoju religiju i autohtonu kulturu, dok nema-
ju druga obiqe`ja nacije, te govore}i o drugu Titu rekao da je izgra|en
“karizmatski” kult wegove li~nosti sli~no Staqinu i Mao Ce Tungu, da
je na mla|im generacijama zadatak da izvr{e detitoizaciju zemqe i Ti-
tove li~ne zasluge svedu na stvarnu istorijsku mjeru, isti~u}i da je Tito
`ivio rasko{nim `ivotom, kao bogata{ na Zapadu.
Nakon op{irnog prepri~avawa sadr`aja mog teksta “Odgovori na
anketu – intervju “[ta da se radi?” konstatuje se da: “sve ovo {to je go-
vorio, pisao i ~inio i kako se pona{ao o~ito da je upravqeno na obara-
we vlasti radni~ke klase i radnih qudi, na podrivawu Ustavom utvr|e-
nog dru{tveno-ekonomskog ure|ewa i dru{tveno-politi~kog sistema i
sistema samoupravqawa, na razbijawe bratstva i jedinstva i naru{ava-
we ravnopravnosti naroda i narodnosti i protiv-ustavnu promjenu fe-
derativnog ure|ewa dr`ave, ~ime je po~inio krivi~no djelo kontrarevo-
lucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana 114. Krivi~nog
zakona SFRJ”.
U obrazlo`ewu se zatim dodaje:
Vojislav [e{eq svoju djelatnost navedenu kao u ~iweni~nom opisu
ove prijave po~iwe od sukoba sa sredinom, radnim kolegama, kao i sa par-
tijskom organizacijom a zatim se povezuje sa nosiocima anarholiberali-
sti~kih i nacionalisti~kih shvatawa i djelovawa u drugim sredinama a
posebno u Beogradu. Uspostavqa uskoro i kontakte sa nekim stranim dr-
258
`avqanima, kojim prezentira ovaj slu~aj, ali i svoju prevratni~ku dje-
latnost. Podstaknut i ohrabrivan sa strane, prvo istupa pred pojedinci-
ma, zatim na raznim legalnim i polulegalnim tribinama, savjetovawima
i simpozijumima, a potom se javqa i u pojedinim glasilima. U prvo vrije-
me wegovi istupi prikriveni su formom kvazi nau~ne kritike i dodiru-
ju op{ta politi~ka pitawa aktuelnog dru{tvenog razvoja, da bi se sve vi-
{e i kroz te javne istupe pokazivalo wegovo pravo lice i svoje nestrpqe-
we da se prvi oglasi kao kontrarevolucionarnog napada, i tako da teksto-
vi koje navodimo u dispozitivu nemaju karakter puke propagande, ve} svoj
vrlo jasan ciq i usmjerenost na ru{ewe tekovina revolucije, napadawa
svih vrijednosti dru{tva. Uz zahtjev da se Savez komunista odrekne svoje
istorijske i revolucionarne uloge, a samoupravqawu i federativnom
ure|ewu kao “proma{enom sistemu”, nudi alternative i druge {eme, ulo-
gu izmjeniteqa ukupnog sistema daje novim snagama – “humanisti~koj in-
teligenciji”, a radni~koj klasi “dozvoqava savez sa istom”.
Tako pisana platforma je samo nestrpqivo [e{eqevo istr~avawe,
mo`da pismeno ili jo{ uvijek definitivno neuobli~en program kon-
trarevolucije [e{eqevih “prijateqa i {efova” iz drugih sredina, ko-
ji se jo{ nisu trznuli da se oglase kao [e{eq, odnosno da taj program
“izbace” ili ne procewuju da je jo{ uvijek vrijeme za to.
Slu`ba dr`avne bezbjednosti }e i daqe raditi na rasvjetqavawu
prijavqenog i drugih lica u vezi, te }e u tom smislu, eventualno, i dopu-
niti krivi~nu prijavu.
Ocjewujemo da bi bilo cjelishodno da se u zahtjevu za sprovo|ewe is-
trage predlo`i istra`nom sudiji da pojedine istra`ne radwe, posebno
one koje se odnose na lica van Sarajeva i lica iz inostranstva, koja su
bila u vezi sa [e{eqom. (Vjerovatno se mislilo na povjeravawe istra-
`nih radwi Slu`bi dr`avne bezbjednosti – nap. V.[.)
Pri prezentovawu dokumenata nisam se upu{tao u ispravku izvor-
nih {tamparskih i stilskih gre{aka, kako ne bih na taj na~in naru{io
princip autenti~nosti kog se nastojim striktno dr`ati.
Zamjenik Okru`nog javnog tu`ioca Edina Re{idovi} je 18. maja
1984. istra`nom sudiji Okru`nog suda u Sarajevu podnijela zahtjev za
sprovo|ewe istrage, u kome se, nakon ponavqawa tvrdwi iz krivi~ne
prijave, ka`e:
Osnovanost sumwe je da je prijavqeni [e{eq Vojislav po~inio na-
vedeno krivi~no djelo proizilazi iz krivi~ne prijave RSUP-a Slu`be
bezbjednosti Centar Sarajevo, teksta “[ta da se radi?”, teksta “Roman
kao oblik dru{tvene kritike”, objavqen u ~asopisu “Delo” 6/82, teksta
“Savremene reflekcije Marksovih teza o slobodi {tampe”, podnesenog
na Simpozijumu “Marksova misao i na{e vrijeme” odr`anog u Zagrebu
juna 1983. godine, teksta “Intelektualno reagovawe na politi~ku repre-
siju”, izlagawe na raspravi “Nauka i politi~ka institucija”, intervjua
“Buntovnik bez razloga” objavqenog u “Omladinskim novinama”, kopije
propratnog pisma Du{anu Bogavcu od 3. oktobra 1983. sa potvrdama po-
{te o prijemu i slawu po{iqke, potvrde o privremenom oduzimawu
259
predmeta, zapisnika o pretresu stana, zapisnika o pretresu poslovnih
prostorija i drugih priloga u spisu, te informativnih izjava To{i} Ne-
boj{e, Gli{i} Kosane, Hrusti} Bege, Du{ana Bogavca, Jovanovi} Radmi-
la, Kozomara Olge i Milojevi} Alekse.
Iz navedenog materijala proizilazi da je prijavqeni [e{eq Voji-
slav du`i vremenski period i to od druge polovine 1981. godine pa do mje-
seca maja 1984. godine kontinuirano djelovao sa neprijateqskih pozicija,
stalno intenziviraju}i i oblikuju}i platformu neprijateqskog istupa-
wa upravqenom na obarawe vlasti radni~ke klase, podrivawe Ustavom
utvr|enog poretka i sistema samoupravqawa, razbijawa bratstva i jedin-
stva i protivustavnu promjenu federativnog ure|ewa Jugoslavije.
U toku istrage potrebno je da u svojstvu okrivqenog saslu{ate [e-
{eq Vojislava na navode iz zahtjeva za istragu, a posebno da se izjasni o
svojim namjerama i pobudama izno{enim u pismenim i usmenim istupawi-
ma pred drugim licima, o svojim kontaktima sa licima u Sarajevu, u ze-
mqi i licima iz inostranstva, te da provjerite navode wegove odbrane.
Kao svjedoke, na okolnosti kad su i gde ostvarili kontakte sa [e-
{eq Vojislavom, {ta je tom prilikom govorio i na kakav na~in se odno-
sio prema osnovnim dru{tvenim vrijednostima, da li je izlagao koncept
svog neprijateqskog djelovawa i informisao ih o sadr`ini inkrimini-
sanih tekstova, saslu{ajte Hrusti} Begu, To{i} Neboj{u, Gli{i} Kosa-
nu, Kozomara Olgu, Jovanovi} Radmila i Milojevi} Aleksu, te druge svje-
doke za kojima se uka`e potreba.
Predla`em da se na osnovu ~lana 162 st. 4 ZKP organima unutra-
{wih poslova i to Slu`bi dr`avne bezbjednosti Centar Sarajevo, po-
vjeri provo|ewe istra`nih radwi saslu{awa svjedoka Du{ana Bogavca
na okolnost kako je do{lo do ukqu~ivawa prijavqenog [e{eq Vojisla-
va u anketu “[ta da se radi?”, o kakvoj se anketi radilo, da li je primio
navedeni tekst prijavqenog [e{eqa, te kakva je wegova sudbina, i Pe-
tra Hayiristi}a, engleskog novinara – na{eg porijekla, na okolnost we-
govih susreta i kontakata sa prijavqenim [e{eqom, te istupa prijavqe-
nog u wegovom prisustvu i za strana sredstva informisawa, te eventual-
no druge istra`ne radwe za kojima se uka`e potreba, obzirom da je pri-
javqeni izvr{io krivi~no djelo usmjereno na obarawe ustavnog poretka
i dru{tvenog ure|ewa, pa je ovo povjeravawe obzirom na pove}anu opa-
snost neophodno za vo|ewe istrage.
Na osnovu ~l. 191 st. 2 ta~. 2, 3 i 4 ZKP predla`em da se protiv [e-
{eq Vojislava odredi pritvor, obzirom da postoji bojazan da bi borav-
kom na slobodi uni{tewem tragova krivi~nog djela koje je po~inio, po-
sebno propagandnog i drugog pisanog dokaznog materijala, te da bi uti-
cawem na svjedoke, koje je neophodno saslu{ati, ometao istragu. Po{to
je neprijateqsku djelatnost vr{io du`i vremenski period, postoji
opravdana bojazan da bi na slobodi nastavio sa vr{ewem krivi~nog dje-
la, pa po{to se radi i o krivi~nom djelu za koje se mo`e izre}i kazna de-
set godina zatvora i te`a kazna, a na~in izvr{ewa djela i wegove posqe-
dice govore da bi moglo do}i do uznemirewa gra|ana i zbog ovog zakon-
skog osnova je neophodno odre|ivawe pritvora.
260
Po potrebi provedite i druge dokaze, a nakon okon~awa istrage,
spis dostavite na odluku.
Istra`ni sudija Okru`nog suda u Sarajevu Vladimir Buji} 21. maja
donosi rje{ewe o sprovo|ewu istrage u ~ijem se obrazlo`ewu izme|u
ostalog tvrdi:
“Nakon prijema zahtjeva za sprovo|ewe istrage, istra`ni sudija je
izvr{io analizu wegove sadr`ine, te prilo`enih pismenih materijala
uz zahtjev, pa je nakon toga, pozvao [e{eq Vojislava, kome je predo~en
zahtjev javnog tu`ioca. [e{eq Vojislav je izjavio da je razumio navode
zahtjeva za sprovo|ewe istrage, ali je daqe istakao da uop{te ne `eli
dati svoju odbranu pred sudom, navode}i da je to wegova posqedwa rije~
{to se ti~e davawa iskaza, prakti~no se koristio zakonskom mogu}nosti
da ne iznosi svoju odbranu, nego da {uti.
Nakon toga istra`ni sudija je analizirao stawe u istra`nom spisu
protiv [e{eq Vojislava, pa je na{ao da stvarno postoji osnovana sum-
wa da je [e{eq po~inio krivi~no djelo koje mu je stavqeno na teret
podnesenim zahtjevom, tako da je odlu~eno kao u izreci, odnosno da se
protiv wega sprovode istraga, a u smislu ~lana 159. st. 1. ZKP-a”.
Osamnaestog maja sam sa lisicama na rukama, izveden pred istra-
`nog sudiju koji mi je pro~itao zahtjev za sprovo|ewe istrage i na sle-
de}i na~in interpretirao moju izjavu u zapisniku.
Ja sam razumio navode zahtjeva za sprovo|ewe istrage Okru`nog jav-
nog tu`ila{tva u Sarajevu od 18. maja 1984. godine, pa izjavqujem da sam
upozoren na zakonske pretpostavke iz ~lana 218 ZKP-a, te isti~em da }u
dati svoju odbranu u prisustvu branioca koje imenujem u li~nostima Sr-
|i Popovi}u advokatu iz Beograda i Zdravku Radovi}u advokatu iz Sa-
rajeva. Bez wihovog prisustva ne}u iznositi svoju odbranu.
Saslu{awe se prekida u 14 ~asova i zakazuje za ponedeqak 21. maja
1984. godine u 8,30 ~asova o ~emu se obavje{tava okrivqeni, zamjenik jav-
nog tu`ioca, dok }e se telefonskim putem obavjestiti o ro~i{tu brani-
oci okrivqenog.
Ro~i{te nastavqeno dana 21. maja 1984. godine u 8,30 ~asova, u prisu-
stvu okrivqenog, zamjenika Okru`nog javnog tu`ioca u Sarajevu Jovano-
vi} Vere, te branilaca okrivqenog Radovi} Zdravka advokata iz Saraje-
va te Samaryija Petra advokata iz Beograda u zamjeni Sr|e Popovi}a
advokata iz Beograda, koji je telegramom obavjestio sud da prihvata od-
branu i da je momentalno sprije~en da pristupi. Okrivqeni saglasan sa
ovom izmjenom.
Izjavqujem da najodlu~nije protestujem protiv policijskog postup-
ka koji se prema meni primjewuje, smatram da je istraga iskonstruisana,
tra`im da mi se vrate svi tekstovi koji meni pripadaju, ti tekstovi pri-
padaju meni, i s obzirom na ~iwenicu gdje su oduzeti i na koji na~in da
energi~no zahtjevam da mi se vrate, daqe smatram da je istraga i sudski
postupak iskonstruisan, nalazim da je potrebno protiv mene odmah uki-
nuti pritvor, od sada pa nadaqe odbijam da bilo {ta govorim a po~e}u i
da {trajkujem gla|u i taj {trajk se mo`e zavr{iti ukidawem pritvora
ili mojom smr}u.
261
 Moje izjave su bile potpuno konzistentne i koherentne, ali ih je is-
tra`ni sudija krajwe nakaradno interpretirao pokazuju}i tako, prije
svega, svoj krajwe nizak intelektualni nivo.
Nakon {to sam otpo~eo ~etrdesetosmodnevni {trajk gla|u istra-
`ni sudija me vi{e nije pozivao. Otpo~elo je saslu{awe svjedoka koji su
davali slede}e izjave:
Neboj{a To{i} 28. maja:
Svjedok se upozorava na du`nost kazivawa istine i posqedice la-
`nog kazivawa, pa nakon toga izjavi:
Ja sam [e{eqa upoznao negdje u oktobru 1982. godine kada sam puto-
vao za Beograd, zajedno smo sjedili u vozu i tom prilikom po~eli razgo-
varati tako da je to bio prvi kontakt izme|u nas dvojice. Nakon toga smo
produ`ili na{e poznanstvo na taj na~in {to smo i u Beogradu se vi|ali
nakon puta, a zatim u Sarajevu smo se ~ak i posje}ivali kod ku}e.
U toku na{ih sastanaka govorili smo o raznim temama, a izme|u
ostalog i o Savezu komunista Jugoslavije. Sje}am se da je on govorio da
sada{wi kadrovi koji rukovode Savezom komunista nisu u stawu da na|u
pravi izlaz iz te{ko}a, obzirom na ~iwenicu da su u godinama, da ih tre-
ba promjeniti u tom smislu da do|u mla|i qudi. U vezi sa tim i sistem
samoupravqawa predstavqa u su{tini proma{aj i neodr`iv je, po{to
nas je doveo u velike te{ko}e iz kojih momentalno nema izlaza. Bilo je
tako|er govora o velikoj birokratizaciji u svim oblastima dru{tva, ko-
ja je isto~nog tipa, i gu{i svaki poku{aj napretka i razvoja dru{tva.
Razgovarano je ~esto i o situaciji na Kosovu, pa je [e{eqevo stanovi-
{te bilo da dr`ava to rje{ava veoma blago, da bi trebalo poduzeti ra-
dikalnije mjere, koje ustvari mo`e primjeniti samo Armija. Sje}am se da
je mene [e{eq upoznao sa postupcima krivi~nim koji su pokrenuti pri-
vatnim tu`bama porodice Dizdar i Mustafe Grap~anovi}a. Rekao mi je
da se on po privatnoj tu`bi Dizdara izvinuo, jer je na su|ewu saznao da je
neko iz te porodice stradao u koncentracionom logoru. Ina~e stoji ~i-
wenica da su za cijelo vrijeme rata pisali ili ure|ivali usta{ke novi-
ne. [to se ti~e Grap~anovi}a on je na sudu ispao smje{an i nije mogao ni-
{ta uspjeti. Takvi qudi su nakon rata svojim vezama, vjerovatno i po na-
cionalnoj liniji zadr`ali polo`aje i sve ostalo {to su imali. Isticao
je [e{eq daqe da je jedino u Srbiji izvr{en potpuni obra~un sa sarad-
nicima okupatora, dok je kod Hrvata i muslimana dosta toga opro{teno,
odnosno ovo se odnosi na Bosnu i Hercegovinu. Govorio je i to da je vr-
{en genocid za vrijeme rata nad Srbima, daleko vi{e nego nad ostalima,
i da je broj ovih `rtava mnogo ve}i nego {to se prikazuje i u odnosu na
druge nacije. Isticao je da su ~etnici ubijali Srbe u Srbiji i ne{to ma-
lo u Bosni, odnosno Lici. Ina~e izuzev Gorana Kova~i}a koji je osudio
Usta{ki pokret, drugi Hrvatski pisci to nisu u~inili u punoj mjeri. U
tom smislu je govorio kako je Vladimir Nazor do odlaska u Partizane
slavio i pisao pjesme o Anti Paveli}u, a nakon prelaska u Partizane
slavio Tita. I u tom pogledu su srpski pisci u svojim djelima najvi{e
u~inili, po{to su javno opisali i osudili ~etni~ki pokret, {to nije
bio slu~aj kod drugih. Kod ovoga mislim na kwi`evna djela koja su o toj
262
tematici pisana. Tu je spomiwao i Krle`u kao jednog od vode}ih pisaca
i prije i poslije rata, koji je ~ak izjavio da mu je svejedno ko }e ga zakla-
ti: \ido (\ilas) ili Dido (Kvaternik).
Pri~ao je u tom smislu da se usta{ka emigracija postepeno obnavqa
i podmla|uje za razliku, od ~etni~ke koja nema izgra|en neki politi~ki
program koji bi bio prihvatqiv, pa da radi toga i propada. Tako|er je
isticao da se u Bosni i Hercegovini mnogo vi{e progawaju intelektu-
alci srpske nacionalnosti, isti~u}i primjer Lubarde, Dra{kovi}a i
dr., pa da bi i wemu bilo lak{e da nije Srbin, jer bi vjerovatno bilo
mnogo mawe buke. [to se ti~e federativnog ure|ewa na{e zemqe bilo
je govora od strane [e{eqa o tome da bi trebalo izvr{iti druga~iju po-
djelu na republike, nego {to je sada, jer sada{wi sistem dovodi do toga
da svaka republika vu~e na svoju stranu, {to dovodi u opasnost cijelu ze-
mqu. Tada se nije decidno izja{wavao na kakvu je podjelu mislio, a {to
je kasnije kako sam vidio iz {tampe rezultiralo podjelom na ~etiri re-
publike.
Na upit tu`ioca izjavi da je bilo govora o tome kako je rukovodstvu
u zemqi bilo, odnosno dru{tveno politi~ke strukture korumpirane, da
svak svakoga “ima u yepu”, ustvari to bi bio pribli`an izraz, nije on to
tako rekao, ali bi se moglo svesti u tom pravcu i da takva situacija one-
mogu}ava daqi napredak dru{tva.
Ja nemam vi{e {ta da izjavim, slu{ao sam glasno diktirawe zapi-
snika, pa ga priznajem svojim, i potpisujem.
Bego Hrusti} 28. maja:
Svjedok upozoren na du`nost kazivawa istine i posqedice davawa
la`nog iskaza, pa nakon toga izjavi:
Ja poznajem [e{eqa dosta dugo, oko 6 godina, a upoznao nas je Re{ad
Hadrovi}, koji radi na televiziji. Dosta smo se dru`ili mislim, to je
relativno, ali uglavnom nekakav kontakt smo odr`avali. Kada se o`e-
nio i nakon {to je dobio stan mislim da sam ga par puta posjetio. Kra-
jem pro{le godine, posjetio sam Vojislava [e{eqa, bilo je jedno ve}e
dru{tvo pa je tom prilikom do{lo do razgovora o Vuku Dra{kovi}u kao
piscu. Ja sam tada rekao da je on kao pisac mawe vi{e odba~en, na {to me
je [e{eq pitao da li sam ~itao wegov roman “No`”. Ja sam tada rekao
da nisam ~itao, ali da sam u su{tini bio upoznat pra}ewem sredstava
javnog informisawa [e{eq mi je tada kazao da je to sasvim u stilu mo-
je Partije, koja po kratkom postupku sudi qudima, ostavqa bez glave, a da
ne zna su{tinu problema, da se sa wim ne upoznaje. Ja sam reagovao tako
{to sam kazao da je to bila i wegova Partija. Me|utim tada mi je Vojo
rekao da je on bio u Partiji, ali da se osvjestio na vrijeme. Daqe je u raz-
govoru [e{eq dosta hvalio Vuka Dra{kovi}a pomiwu}i da on pripre-
ma novi roman, koji tako|er treba da bude veoma dobro prihva}en. Mi-
slim da smo tada razgovarali, odnosno da je [e{eq spomenuo da ga je iz-
nenadilo koliko je qudi bilo prisutno na sahrani Aleksandra Rankovi-
}a pa je to komentarisao reakcijom, odnosno reagovawem qudi na situa-
ciju oko Kosova. Komentarisao je i dru{tveno-politi~ku, te ekonomsku
situaciju u zemqi, isti~u}i da je za sada{wu krizu krivo rukovodstvo
263
koje nije preduzelo sve potrebne mjere da se ove te{ko}e izbjegnu. Hva-
lio se i svojim poznanstvima i prijateqstvima u Beogradu, spomiwu}i
Dobricu ]osi}a i jo{ neke iz Beograda, na {ta sam ja rekao samo “od ka-
da su ti oni prijateqi”.
Ja nemam vi{e ni{ta da izjavim, slu{ao sam glasno diktirawe zapi-
snika, priznajem ga svojim i potpisujem.
Kosana Gli{i} 28. maja:
Svjedokiwa upozorena na du`nost kazivawa istine i posqedice da-
vawa la`nog iskaza, a nakon toga iskazuje:
Ja dosta dugo poznajem Vojislava [e{eqa, po{to smo zajedno bili
asistenti na Fakultetu politi~kih nauka, i dosta smo se dru`ili jer nas
i posao ve`e. Osim toga posje}ivali smo se i van radnog vremena, poro-
di~no, ustvari bila sam kod wega kada se o`enio i kada je dobio stan. Po-
znajem ga dosta dobro, {to je rezultat na{eg zajedni~kog rada i kontak-
tirawa preko redovnih obaveza koje smo imali na fakultetu.
Ja ne mogu, ne{to zbog proteka vremena, a ne{to zbog svoje li~ne si-
tuacije, da se sjetim svih razgovora kojim sam prisustvovala i u kojima
sam u~estvovala, kada je bio prisutan i Vojislav [e{eq. Tako|er ne mo-
gu do kraja ni da interpretiram neke wegove diskusije, {to je i logi~no,
jer se radi o wegovim razmi{qawima. Me|utim mi smo na na{em fakul-
tetu u zadwih dvije godine, bili vi{e velikim dijelom raspravqali raz-
ne slu~ajeve na{ih nastavnika i saradnika zbog pojedinih wihovih po-
stupaka i maltene svu aktivnost i energiju smo ulagali da se ti slu~aje-
vi rije{e. Ja ne mogu da ka`em niti se sa sigurno{}u sje}am da je [e{eq
iznosio neke poglede o stawu i aktivnostima intelektualaca razli~i-
tih nacionalnih pripadnosti. Na na{em fakultetu jeste rje{avan slu-
~aj profesora Kecmanovi}a, ali isto tako i profesora Hayagi}a, s ob-
zirom na to da je bilo mjesta da mi o tome raspravqamo. Da li je on govo-
rio ne{to u pogledu lo{ijeg tretmana intelektualaca srpske nacional-
nosti, ja se u tom pravcu stvarno ne mogu do kraja izjasniti. Me|utim mi
smo svi na fakultetu o ovim slu~ajevima mnogo raspravqali bilo na sa-
stancima kada su se rje{avali, bilo kasnije, neformalno. Kada je do{lo
do provale nacionalizma na Kosovu, ja koliko se sje}am, [e{eq jeste go-
vorio da je trebalo energi~nije taj problem rje{avati, a ne onako uspo-
reno kako je to ra|eno. Sje}am se da je povodom sahrane Aleksandra Ran-
kovi}a, on spomiwan kao li~nost koja bi mogla u kosovskoj situaciji ne-
{to da u~ini, me|utim da li je to spomiwao Vojislav [e{eq ili neko
drugi i na koji na~in, ne mogu se izjasniti. U pogledu aktivnosti i raz-
voja Saveza komunista, bilo je diskusija da neke stvari treba mijewati,
jer u mnogim oblastima Savez komunista Jugoslavije je ispustio kontro-
lu iz svojih ruku, me|utim ja smatram da su to stavovi partijskih foru-
ma, javno se iznose u sredstvima informisawa pa tako ne smatram da tu
postoji bilo {ta sporno ili da bi trebalo nekoga zbog toga teretiti.
Bilo je u vezi sa sistemom samoupravqawa diskusija u tom smislu a svi-
jest i stepen razvitka naroda, stanovni{tva ipak nije bio na tom nivou
da ovaj sistem prihvati do kraja na na~in kako je to zami{qeno. To bi vje-
rovatno mogao biti jedan od uzroka nastalih pote{ko}a. Odmah kada se
264
govori o samoupravqawu, normalno proizlazi da je jedna od velikih pre-
preka bila birokratizacija sistema samoupravqawa, odnosno odlu~iva-
wa u okviru tog sistema. Koliko se sje}am prilikom vo|ewa krivi~nog
postupka grupi muslimanskih nacionalista u Sarajevu bilo je govora o
tome da je to u su{tini farsa, da su u~iweni pravni propusti, o ~emu se
ja detaqno ne mogu izjasniti jer toliko nisam bila upoznata sa ovim pro-
blemom.
Ja mogu posebno dodati da po{to znam Vojislava [e{eqa dugo, i
znam koliko je u po~etku bio pun poleta i smatrao da se sve stvari mogu
razjasniti u okviru sistema i borio se za taj sistem, tako da nisam nikad
~ula, niti bila u prilici da prisustvujem nekim wegovim izjavama koje
bi i{le protiv sistema. Ovo radi toga, jer bih sigurno reagovala na to.
Me|utim moram ista}i i to da ne mogu da shvatim ovo {to se u zadwe vri-
jeme de{ava sa [e{eqom, to mi je sasvim van pameti, mislim na wegove
kontakte sa \ilasom, eventualno i na neke istupe, to su stvari koje uop-
{te ne mogu da shvatim i apsolutno sam protiv wih. Mi smo ~ak na fa-
kultetu wemu skrenuli pa`wu na to i prigovorili mu, ali je on rekao da
je bio u Beogradu, ~uo je da }e \ilas ne{to govoriti, zainteresovalo ga
je pa je `elio da ~uje i tako se desio u poznatoj grupi od 28 lica.
Na upit branioca svjedokiwa dodaje da ina~e u okviru svojih redovnih
obaveza na Fakultetu raspravqaju i o teku}im politi~kim pitawima.
Ja sam iznijela sve {to sam znala i mogla iznijeti, vezano za moje sa-
znawe, nemam ni{ta posebno dodati, slu{ala sam va{e diktirawe zapi-
snika, pa ga priznajem svojim i potpisujem.
Radmilo Jovanovi} 28. maja:
Svjedok se upozorava na du`nost kazivawa istine, u smislu ~lana 231
stav 2 ZKP-a, pa izjavi da je razumio ovo obja{wewe te daqe iskazuje:
Ja poznajem [e{eq Vojislava unazad dvije do tri godine. Samo smo
se u nekoliko navrata sreli i bili u dru{tvu, a napomiwem da sam se sa
wim upoznao preko moje poznanice profesora Pravnog fakulteta u Sa-
rajevu Kozomara Olge. Napomiwem da je on mene jednom sa suprugom po-
sjetio, u stvari me je pozvao da do|em, onda kada je dobio stan, a nakon
{to se bio o`enio. I tada je bila prisutna Olga Kozomara.
Ja sam se sa Vojislavom [e{eqom zadwi put sreo negdje u qeto 1983.
godine i od tada nisam sa wim imao niti jedan susret. Od tog zadweg su-
sreta, pa do mog pozivawa u Slu`bu dr`avne bezbjednosti proteklo je
osam mjeseci. Mene su tada pitali {ta sam zadwi puta u ve}em dru{tvu
~uo da je [e{eq govorio, odnosno kakve je izjave davao. Ja sam poku{a-
vao da se sjetim, me|utim bio je dug vremenski period od posqedweg sa-
stanka, tako da nisam mogao da ka`em ni{ta {to bi bilo interesantno
za ovu Slu`bu. Tada su mi predo~avali neki wegov pisani materijal, u
kome je on iznosio razne ideje. Ja taj materijal nisam ranije vidio, niti
sam za wega znao, niti sam mogao o wemu diskutovati. Koliko se ja sje}am
ja sam qudima koji su vodili razgovor sa mnom ispri~ao o ~emu je [e{eq
na na{em zadwem razgovoru pri~ao. Znam da je govorio da Savez komu-
nista Jugoslavije treba poja~ati, treba izbaciti sve kompromisere i ka-
rijeriste, i da bi tek tada Partija mogla biti predvodnik radni~ke kla-
265
se. Ovaj dio razgovora je vo|en u tom smislu. U vezi sa Partijom, znam da
mi je predo~eno tako|er iz nekog wegovog pisanog materijala da kod nas
vlada antistaqinisti~ki staqinizam, me|utim ja sam ina~e ovakvu for-
mulaciju smatrao kontradiktornom, bez ikakvog osnova a {to se ti~e sa-
mog [e{eqa, ne sje}am se da je on tako ne{to spomiwao u mom prisustvu.
To {to je on eventualno negdje napisao, to je wegovo nekako mi{qewe o
kome ja ni{ta ne znam. Predo~avano mi je i wegovo neko pismeno razra-
|ivawe federativnog ure|ewa na{e zemqe. Koliko znam re~eno je da on
negira muslimansku naciju, kao i Crnogorsku, te da je bio zagovara~ stva-
rawa jedne tampon republike u Bosni i Hercegovini, koja bi bila izme-
|u Hrvatske i Srbije, {to svakako, po mom mi{qewu nema logi~kog
opravdawa. Ovo radi toga {to on muslimansku naciju izgleda ne prizna-
je, bar u tom tekstu, a mislim da je ovakva jedna teorija djelo fundamenta-
lista islamskih. U pogledu Crne Gore koliko se sje}am govorio je da kod
wih postoji dvojno osje}awe, kao Crnogoraca, te pripadnost srpskoj na-
ciji, u {irem smislu. Ovo se izvodi iz nekog wegovawa tradicije Kosova
itd. Me|utim ja koliko znam on nije govorio ni{ta o ukidawu Crne Gore
kao zasebne republike. Jednom prilikom u toku tih na{ih razgovora bi-
lo je komentara na izjave nekih na{ih vrhunskih rukovodilaca npr. Cvi-
jetina Mijatovi}a, te Stane Toma{evi}-Arnesen, u pogledu organizaci-
je proslave Dana mladosti, pa je tom prilikom iz ovih izjava prepri~ava-
no ono su{tinsko, a to je da tu proslavu treba prilagoditi sada{wim
uslovima, bez stvarawa kulta li~nosti, {to sam ja smatrao za jedan nor-
malan razgovor. Tom prilikom nije bilo nikakvih drugih razgovora o Ti-
tovoj li~nosti. Daqe {to se ti~e Titove li~nosti razgovarano je u tom
smislu da je on ~ovjek velike intuicije, koji je trasirao i upravqao po-
liti~kim i organizacionim rje{ewima, dok {to se ti~e vojnih operaci-
ja, da ih je vodio u saradwi sa stru~wacima po tim pitawima, a to su ofi-
ciri biv{e jugoslovenske vojske kao na primjer Arso Jovanovi} i dr. Me-
ni je poznato, iz razgovora sa [e{eqom da je on poznavao Dobricu ]osi-
}a, te da se sa wim vi|ao povremeno. Znam da mi je rekao da ga smatra ve-
likim romansijerom i zaslu`nim za to {to je 1968. godine upozorio na
rastu}i albanski nacionalizam na Kosovu i opasnost koja iz toga proiz-
ilazi ne samo za Srbiju nego i po Jugoslaviju. Ja posebno isti~em ovo {to
sada govorim, da je to prava izjava o mojim kontaktima i poznavawu [e-
{eq Vojislava. Ja nemam nikakva druga saznawa, niti ih mogu imati, po-
{to smo se vidjeli svega nekoliko puta. Sve druge okolnosti koje bi se
meni stavile kao da ja pri~am o [e{eqevim istupima, ne mogu odgovara-
ti stvarnom stawu. Prema tome sve {to sam znao, vezano za wegove izjave
ja sam rekao, ono {to sam smatrao da je on pisano uobli~io, ja sam se o to-
me izjasnio i to u pravilu da takve ideje smatram nedoraslim ili ogra-
dio sam se, jer ti pisani materijali, koji su meni predo~avani, nastali su
u periodu od 8 mjeseci, nakon na{eg posqedweg susreta. U svakom slu~aju
ja nemam nikakvog razloga da budem istomi{qenik Vojislava [e{eqa,
jer imam preko 60 godina, u~esnik sam NOB-a od 1941. godine, radim pre-
ko 30 godina svoj posao i smatram da su ideje i razmi{qawa jednog tride-
setogodi{waka stvar nedozrelosti i nedoraslosti.
266
Na upit javnog tu`ioca svjedok dodaje da je bilo prilikom razgovo-
ra u {irem dru{tvu od strane [e{eqa diskusije u pogledu razvoja dru-
{tvenog ure|ewa, a vezano za socijalizam, da ga treba usavr{avati, kao
i samoupravqawe, da bi se dovelo na vi{i stepen efikasnosti. Tako|er
se sje}a da je [e{eq Tita poredio sa drugim velikim li~nostima anti-
hitlerovske koalicije, kao {to je Staqin, ^er~il i dr.
Prilikom tog posqedweg razgovora sa [e{eqom bilo je vi{e lica
prisutno, kao Olga Kozomara, profesor Slavica Krneta i wen pok. mu`
i jo{ neki, me|utim pitawe je sada ko je eventualno mogao ~uti i prati-
ti diskusiju u ovom ranije navedenom pravcu, s obzirom na ~iwenicu da
su neki gledali televiziju, neki govorili o drugim stvarima, tako da se
te{ko izjasniti u tom smislu {ta je ko od prisutnih mogao ~uti.
Ja vi{e nemam ni{ta posebno da izjavim u pogledu mojih kontakata
sa [e{eq Vojislavom, moja saznawa sam iznjeo ovdje, unesena su u zapi-
snik, slu{ao sam glasno diktirawe zapisnika, pa ga priznajem svojim i
potpisujem.
Olga Kozomara 29. maja:
Svjedokiwa se upozorava na du`nost kazivawa istine i posqedice
davawa la`nog iskaza pa nakon toga izjavi:
Ja poznajem [e{eq Vojislava od momenta kada se upisao na Pravni
fakultet, po{to sam mu predavala i kako je bio odli~an student, imala
sam ~e{}e priliku da sa wim kontaktiram, {to se zadr`alo i nakon
okon~awa studija i po{to je on ve} radio na Fakultetu politi~kih nau-
ka. Napomiwem i to da je on veoma brzo, prije roka zavr{io fakultet pa
zatim magistrirao i nakon toga i doktorirao. S obzirom na ~iwenicu da
se takve stvari rade malo du`e, bilo je kod nas, starijih, malo i podozri-
vosti, jer nekako te{ko se prihvata da neko te akademske stepene pre|e
br`e nego {to je to uobi~ajeno. On je mene obavje{tavao o tim svojim us-
pjesima vjerovatno malo i iz `eqe da se pohvali, a mogu dodati da je ve-
za izme|u nas dvoje u to vrijeme, a i kasnije bila jedan odnos starijeg ko-
lege prema mla|em, da ne ka`em da je to mo`da bilo, ili li~ilo na po-
vjeravawe prema roditequ. Jedne prilike sje}am se da je do{ao kod mene,
ja se ta~no ne mogu sjetiti kada je to bilo, ali znam da je iza{ao neki we-
gov tekst u “Kwi`evnoj rije~i”, gdje je on postavio pitawe u vezi s tim
da li mo`e postojati kao sistem neki vjerski socijalizam ili komuni-
zam, pa po{to je bilo reakcije na taj wegov tekst, on je prvo meni to po-
vjerio, ustvari svoju bojazan, pa sam ja tada pro~itala tekst i smatrala
sam da u wemu nema ni{ta lo{e, a nisam ni znala niti mogla. o~ekivati
da }e to kasnije dovesti do postupaka u okviru Saveza komunista protiv
wega. Ja mogu re}i {to se ti~e [e{eq Vojislava, kao li~nosti koja je
veoma brzo presko~ila sve stepenice u akademskom razvoju, da je mogu}e
do{lo i do eventualnog stvarawa nekog osje}aja vi{e vrijednosti, pa da
je takav osje}aj kod wega izazvao da mo`da u nekim momentima istupa bez
dovoqne samokontrole, ali nisam zapazila da bi to, bar u na{im susre-
tima bilo do te mjere neugodno da bi ga se trebalo opomiwati. Mogu}e
je da se on u susretima sa mnom, iz po{tovawa vi{e kontrolisao. [to se
ti~e razgovora sa Vojislavom [e{eqom, ili nekih wegovih izjava veza-
267
nih za neke odnose i stawa u dru{tvu, mogu jedino ta~no i objektivno ka-
zati da je on jednom prilikom i to doslovno rekao da je Jugoslavija vje-
{ta~ka tvorevina. To je on razlagao gledano istorijski i koliko se sje-
}am jo{ od ilirskog pokreta kada je ideja za stvarawem jedne dr`ave na
ovim teritorijama proizlazila iz ideje naroda koji su tu `ivjeli, nije
bilo nikakvih politi~kih poga|awa u tom smislu. Sve kasnije {to se de-
{avalo, pa i u novijoj istoriji komentarisano je kao poga|awe u smislu
vje{ta~ke raspodjele, a nije predstavqalo `equ naroda u najpotpunijem
smislu. Htjela bih da objasnim da je u vrijeme Ilirskog pokreta bila je-
dinstvena, izvorna `eqa naroda na ovom podru~ju, koji su jugoslovenskog
porijekla, mawe vi{e govore istim jezikom, da u zajedni~koj zemqi stek-
nu i snagu koju bi takva zemqa – dr`ava imala. U tome je su{tina, i ta-
kva prilika istorijska se vjerovatno ne ponavqa. To je bio i osnov na ko-
me je Vojislav [e{eq zasnovao komentar na okolnost da je Jugoslavija
vje{ta~ka tvorevina. Ako me pitate za neke konkretne razgovore, vezane
za pojedine odnose, stawe ili situacije u dru{tvu u posqedwe vrijeme,
onda moram kazati da smo mi dosta ~esto, ve} prema prilikama kada bi
smo se sastajali govorili o raznim temama, {to je i normalno. Ovo govo-
rim sa aspekta poznavawa odre|enih stawa, ili saznavawa putem sredsta-
va informisawa. Ti razgovori su bili normalne diskusije koje su i{le
u tom pravcu da se odre|ena stawa boqe razjasne, da se eventualno ide ne-
kim jednostavnijim ili pravilnijim izlazom, koji bi bili od koristi za
sve, kako je tih razgovora bilo dosta, mogu re}i da je dosta toga i zabora-
vqeno. Recimo komentari vezani za situaciju na Kosovu su i{li dotle da
su se svodili na razmatrawe onoga {to smo saznavali iz novina, i drugih
izvora saznawa nismo imali. Tako bi se moglo re}i i za ostale na{e raz-
govore o raznim temama. Ja ne mogu sada uop{te konkretno da se izjasnim,
niti se to mo`e izvu}i iz na{ih diskusija, pa prema tome u tom pravcu
nemam posebno ni{ta iskazati, a {to bi bilo eventualno od interesa za
krivi~ni postupak. Da li je Vojislav [e{eq u drugim prilikama, na
drugim mjestima, ili sa drugim qudima neke stvari iznosio ili radio ne-
{to {to je u suprotnosti sa zakonom, ja to ne znam. Ja mogu re}i i to, s
obzirom na svoje u~e{}e u NOB, a i na ~iwenicu da je [e{eq ro|en u
ovo vrijeme novo, da su svi na{i razgovori bili razgovori qudi koji pri-
padaju ovom sistemu, tako se osje}aju i pona{aju. Pri tome smo u razgovo-
ru iznosili o pojedinim stvarima svoje mi{qewe, a ne ponavqaju}i tu-
|a. To je su{tina na{eg odnosa, a konkretne neke stvari ja ne mogu da is-
trgnem iz konteksta tih razgovora, jer niti znam vi{e kada smo o tome
razgovarali, kojom prilikom i {ta je bio povod za svaki pojedini neki
citat ili neku misao ponavqati, odnosno razra|ivati u du`em vremen-
skom periodu. Zbog toga ja stvarno ne mogu ni{ta konkretno da ka`em jer
u su{tini i ni{ta konkretno negativno i ne znam.
Na upit tu`ioca dodaje da je woj [e{eq donosio neke tekstove na
uvid, osim ~lanka u “Kwi`evnoj rije~i”, ali ti su se tekstovi uglavnom
odnosili na wega ili oko wega, vezano za wegovu aktivnost. U poslijed-
we vrijeme nije od wega dobivala nikakve tekstove koje je on eventualno
radio i u tom pravcu ne zna ni{ta.
268
Na upit branioca svjedokiwa dodaje da je po wenom zakqu~ku, prili-
kom izjave da je Jugoslavija vje{ta~ka tvorevina, [e{eq mislio na 1918.
godinu. Daqe na upit dodaje da je [e{eq bio pogo|en time {to je iskqu-
~en iz Saveza komunista Jugoslavije i ulo`io je dosta napora da do toga
ne do|e. Daqe na upit dodaje da u pona{awu [e{eq Vojislava nije pri-
mjetila ni{ta nacionalisti~ko. Daqe posebno nagla{ava da wu [e{eq
nije niti u jednoj prilici politi~ki vrbovao za neke svoje stavove, {to
u svakom slu~aju odbacuje sa indignacijom.
Na daqe pitawe svjedokiwa izjavquje da je na wu vr{en pritisak u
tom smislu da bi svjedo~ila protiv Vojislava [e{eqa, a pritisak se
ogleda u pretresu wenog stana, oduzimawu paso{a i sl... Smatra da je ti-
me povrije|ena u svojim pravima, a bez ikakvog razloga.
Ja sam slu{ala diktirawe zapisnika, smatram da je sve ta~no unese-
no u wega, pa ga priznajem svojim i potpisujem. S tim {to primje}ujem da
je pitawe interpretacije tu|e misli stvar za diskusiju.
Branilac okrivqenog smatra da iskaz svjedokiwe nije ta~no inter-
pretiran i stavqa primjedbu na ovaj zapisnik.
Nastavak iskaza svjedoka dana 31. maja 1984. godine u 14,45 sati, u pri-
sustvu istra`nog sudije, zamjenika OJT-a Jovanovi} Vere, te zapisni~a-
ra. Obavje{ten branilac Radovi} Zdravko advokat iz Sarajeva.
Prilikom mog odazivawa u Slu`bu dr`avne bezbjednosti na davawe
iskaza dana 21. februara 1984. godine, napravqen je jedan prekid od 2 do
3 sata u tom saslu{avawu, pa smo oti{li u moj stan, ali nisu i{li refe-
renti koji su me saslu{avali, nego neka druga lica, me|u wima i jedno
uniformisano, pozvali su dvojicu susjeda, i tom prilikom je izvr{en
pretres moga stana. Ja ta~no ne mogu kazati koliko je to trajalo, mislim
oko 3 sata. Prilikom pretresa kod mene je na|eno pismo pukovnika Ra-
disava Filipovi}a, koji je iz Beograda, i koji se bavi pisawem i slawem
pisama na razne adrese u Sarajevu. Tako|er je na|en i jedan tekst asisten-
ta Pere Filipovi}a sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a taj tekst je
kasnije objavqen. Meni se predo~ava potvrda o privremenom oduzimawu
predmeta od 21. febrauara 1984. godine, pa sada ~itaju}i tu potvrdu is-
ti~em da nema ni jednog teksta ~iji bi autor bio Vojislav [e{eq. Iz-
me|u ostalog meni je oduzeta i pisa}a ma{ina marke “Olimpija”. U
okviru popisa stvari koje su tom prilikom oduzete, moram naglasiti da
stvari, odnosno pismena koja su adresirana na Vojislava [e{eqa, a na-
lazila su se u mom stanu, da ih je on donio kod mene da vidim o ~emu se ra-
di. Tako|er napomiwem da su svi ovi materijali koji su kod mene na|eni
ra|eni mnogo ranije nego {to je do{lo do eskalacije u pona{awu Voji-
slava [e{eqa, a sa kojim ja u tom pogledu nemam ni{ta zajedni~ko. Do-
dajem da je fotokopije teksta: Lista osnovnih pitawa i lista fakulta-
tivnih pitawa o nastajawima, uzrocima i akterima krize, te pismo Bo-
gavca i Kqaki}a, meni donio Vojislav [e{eq, a po{to su autori anke-
te dvojica novinara lista “Komunist” iz Beograda, nije bilo nikakvog
razloga za podozrijevawe, jer sam ~ak i ja imala `equ da u okviru svojih
mogu}nosti u takvom jednom projektu u~estvujem. Meni se predo~avaju
fotografije sa~iwene u mom stanu sa pisanim materijalima, koji su ta-
269
da prona|eni, pa mogu prepoznati da je jedan od wih propratno pismo ko-
je su autori ankete Bogavac i Kqaki} dostavqali svakom koga su poziva-
li na u~e{}e, te listu fakultativnih pitawa uz to propratno pismo. O
karakteru ovih pismena. ~iji su autori novinari lista. “Komunist” sam
se ve} izjasnila. [to se ti~e tre}e fotografije, ne razaznaje se koji bi
to pisani materijal bio, mogu}e jedan od onih sa spiska oduzetih. Mogu-
}e je da se radi o otvorenom pismu upu}enom Predsjedni{tvu Subnora
Gacko, ~iji je autor Vuk Dra{kovi}. Primje}ujem da je moje saslu{awe u
SDB trajalo od 10 ~. ujutru do 1,30 sati nave~e. Nemam vi{e ni{ta poseb-
no dodati, slu{ala sam glasno diktirawe nastavka saslu{awa, pa zapi-
snik priznajem svojim i potpisujem.
Advokat Zdravko Radovi} uop{te nije obavje{ten o ovom dopunskom
saslu{awu, {to govori da se ono u tajnosti obavqalo kako bi se mogao
svjedok prisiliti da la`no svjedo~i i tereti me u skladu sa `eqama Jav-
nog tu`ioca.
Slobodan ^voro 30. maja:
Svjedok se upozorava na du`nost kazivawa istine i posqedice la-
`nog iskaza, pa nakon toga izjavquje:
Ja sam [e{eq Vojislava jedini put sreo i upoznao se sa wim prili-
kom putovawa za Beograd u septembru 1982. godine. U toku puta, negdje od-
mah na po~etku on je zapo~eo razgovor, sa jednim ~ovjekom koji je sjedio
sa wegove desne strane, dok sam se ja nalazio sa lijeve. Mawe vi{e to i
nije bio razgovor nego je [e{eq i postavqao pitawe i davao odgovore,
pa je sve to li~ilo na monolog. Govorio je o mnogim temama, ali wegovi
stavovi o pojedinim pitawima su bili takve prirode, i do kraja kruti i
negativni da sam se ja poku{ao par puta ubaciti u razgovor sa namjerom
da malo stvari {ire razmotrimo. To nije uspjevalo, jer je on nastavqao
onako kako je i po~eo. Tom prilikom je negativno govorio o ulozi Save-
za komunista u na{em dru{tvu, a posebno u na{oj republici SR BiH,
kritikuju}i generalno republi~ko rukovodstvo, isto tako i jugosloven-
sko. Govorio je da su sve rukovode}e strukture do kraja birokratizovane
te da onemogu}avaju daqi napredak. Tako|e je govorio i to vrlo odre|e-
no da radni~ko samoupravqawe rukovode}im strukturama slu`i samo za
manipulaciju u pogledu odr`avawa vlasti u svojim rukama. Tako|e je go-
vorio da Zakon o udru`enom radu nije primjeren na{em sistemu i da
stvari treba mnogo ~vr{}e postavqati, {to bi bilo suprotno wegovom
zalagawu za demokratiju {to je tako|er govorio. Vi{e puta je isticao
da je po wemu stawe bezizlazno, a da je jedini izlaz da kompletno ruko-
vodstvo stvar preda u ruke mla|im qudima. Tako|e je nagla{avao da je SR
BiH jedna dogmatska-birokratska sredina, u kojoj se od intelektualaca
tra`i da pi{u i govore po diktatu politi~ara, da su pojedini intelek-
tualci, kada bi ukazali na odre|ene slabosti u toj sredini, progla{ava-
ni za anarholiberale, nacionaliste itd. Tako|er je govorio da je SFRJ
razbijena na 8 dru{tveno politi~kih zajednica, koje vuku svaka na svoju
stranu u dovode do autarhije, zatvarawa granice tih dru{tveno politi~-
kih zajednica. Sve ovo naravno u ciqu o~uvawa pozicija vlasti. Dodajem
i to da kada se ti~e slobodnog izra`avawa u na{oj sredini, onda je negi-
270
raju}i tu slobodu navodio da oni koji `ele slobodno da ka`u i napi{u
svoje misli i saznawa, moraju oti}i iz ove sredine. U tom kontekstu je
vi{e puta spomenuo Beograd kao mjesto gdje takvi qudi odlaze. Spomi-
wao je u tom razgovoru, ili govoru dosta imena, koja sam ja u mawem dije-
lu ve} bio i ~uo, ali dosta ih nisam uop{te poznavao, pa tako ne mogu ni
precizirati koja su imena i u kojem smislu pomiwana.
Na upit branioca svjedok dodaje da je prilikom tog susreta sa
[e{eqom posebno zapazio da je on vrlo rije~it, ali da govori u nekom
gr~u sa puno gweva, ogor~enosti, nije osjetio mo`da u punom smislu ri-
je~i mr`wu, ali ni{ta u wegovim izjavama u ovoj zemqi nije ocijeweno
pozitivno, nego samo crno, pa kada sam kasnije saznao da je on jako mlad
doktorirao i bio u to vrijeme ~lan Saveza komunista Jugoslavije, onda
me takvo wegovo pona{awe sasvim iznenadilo.
^uo sam glasno diktirawe zapisnika, pa po{to smatram da je sve une-
seno pravilno, priznajem ga svojim i potpisujem.
Dragoqub ^u~kovi} 30. maja:
Svjedok je upozoren na du`nost kazivawa istine i posqedice la-
`nog iskaza, pa nakon toga izjavquje:
Ja poznajem Vojislava [e{eqa unazad 5 do 6 godina, i to od onda ka-
da je do{ao na Fakultet politi~kih nauka. Na{i kontakti su bili is-
kqu~ivo radni, i odr`avali smo kontakte jedino u okviru fakulteta.
Mogu posebno dodati da je [e{eq Vojislav zahvaquju}i snagama na
na{em fakultetu i mogu}nostima u dru{tvu vrlo brzo napredovao i to
na na~in koji je bio malo kome dostupan. Negdje do dvadesetsedme godine
`ivota on je ve} nakon magistrature i doktorirao. Bio je vrlo vrijedan,
ambiciozan, mnogo je radio i u tom smislu postizavao rezultate. Me|u-
tim, moglo se osjetiti da prema nekim qudima nema odnos kakav bi ina~e
trebao da ima. Tek kasnije }e to nama biti jasnije, ali u prvo vrijeme znam
pozitivno da je wegov odnos sa profesorom Hasanom Su{i}em te Ati-
fom Purivatrom bio lo{ i to sa wegove strane. To je prili~no kulmini-
ralo u vrijeme kada je on trebao i}i u vojsku, pa smo mi zakqu~ili da on
svakako treba i}i u {kolu rezervnih oficira, jer samo tako mo`e kasni-
je biti profesor na predmetima op{tenarodne odbrane. U tom smislu je
profesor, ina~e general Ivica Mili}evi} napisao za wega izvanrednu
karakteristiku, koju bih i ja sebi po`elio. I pored na{eg zalagawa on
nije i{ao u {kolu, nego je vojsku slu`io u trupi, u Beogradu, jer nam je ta-
da re~eno iz Komande armijske oblasti, da ima jako mnogo dobrih mladi-
}a, pa i boqih od wega, tako da ni oni ne idu u {kolu, pa tako nije i{ao
ni [e{eq. Kasnije, kada se vratio iz vojske, on je sve redom napadao, po-
~ev{i od profesora Mili}evi}a pa nadaqe da su mu svjesno onemogu}i-
li {kolu. U to vrijeme je odr`avan jedan nau~ni skup u Madridu, povodom
“Zelene kwige” libijskog predsjednika Gadafija. On je u toj kwizi izla-
gao neki svoj koncept socijalizma. Naravno da smo mi kao zemqa svoga
autenti~nog sistema socijalisti~kog samoupravqawa imali primjedbe
na taj koncept i bili smo pozvani da u~estvujemo na tom skupu. Izme|u
ostalih trebao sam da idem i ja i da dr`im ~ak i jedan referat, me|utim
kasno sam se prijavio, tako da nisam prihva}en, a oti{li su profesori
271
Su{i} i Purivatra. Wihovo istupawe tamo je bilo sasvim konkretno i
na liniji na{e politike, ali je to [e{eq iskoristio da ih odmah u
{tampi napadne isti~u}i da su nastupali sa pozicija panislamizma ili
ne{to tako sli~no. Moram posebno naglasiti da je on ina~e osoba koja te-
{ko odr`ava normalan kontakt, on ne prihvata nikakve dobronamjerne
savjete, a pogotovo ne od qudi od kojih bi morao to da usvoji, ako ni{ta
zbog razlike u godinama. Me|utim, vrlo je prgav i ~ak i napada qude na
svaki na~in, da bi ostvario ono {to on misli da je ispravno. Tako|er ne-
gdje u to vrijeme, on je bio asistent – pripravnik, pa ga je tada{wi dekan
Purivatra predlagao za pravog asistenta, {to on nije htio da prihvati
zbog toga {to ga predla`e Atif Purivatra. U to vrijeme, zbog wegovih
pona{awa, do{lo je do velikog naru{avawa odnosa izme|u qudi na fa-
kultetu, pa je formirano drugarsko vije}e Op{tinskog Komiteta, u kome
sam bio i ja da se ispita wegova partijska odgovornost. I tada smo poku-
{avali na svaki na~in da ga urazumimo i sa~uvamo za Partiju, a ja sam po-
sebno siguran da ne bi bio iskqu~en da je bio samo imalo samokriti~an,
me|utim to ni{ta nije uspjelo, i on je iskqu~en iz Saveza komunista
Jugoslavije. Sje}am se jedne prilike po~etkom 1982. godine, on je do{ao
kod mene u kabinet i prebacio mi da smo ga izbacili, i tra`io zapisnik
drugarskog vije}a o tom postupku. Ja sam mu rekao da se o tome jako mnogo
govorilo i snimalo na magnetofon, i da je to veoma te{ko sada otkucati,
ali sam mu predlo`io da uzme Bilten Op{tinskog komiteta, koji sadr`i
razloge wegovog iskqu~ewa. Tada sam mu ukazao da nije pokazao nimalo
dobre voqe da sa~uva svoje mjesto u Partiji. Rekao je da je napisao `albu
sa jako puno stranica. Ja sam ga i tada poku{ao malo ubje|ivati u pogledu
wegovih pogre{nih stavova, sa namjerom da mu ipak ka`em na lo{e pona-
{awe, me|utim on je tada rekao da se Partija birokratizovala, da dr`a-
vom odlu~uju centri mo}i, da je samoupravqawe proma{aj i da se zemqom
rukovodi u tom smislu da su rukovodioci nesposobni. Ja sam ga opomenuo
da pazi {ta govori jer je ba{ wemu dru{tvo sve omogu}ilo i u tom smislu
za{to se `ali na partijsku kaznu i `eli da se vrati, kada mu to dru{tvo
ne odgovara, i kada je protiv wega. On je tada rekao da samo progresivna
inteligencija, ili ~ista nauka mo`e stvari rje{avati a ne ovi “carevi”
koji imaju silne vile i rezidencije, veliko bogatstvo u tom smislu. Ja sam
zakqu~io da on misli na predsjednika Tita, pa sam mu govorio da se ne ra-
di o privatnoj svojini, me|utim on je spomenuo da je Tito vlastodr`ac da
se pona{a kao car, te da je mogao sve bi sa sobom odnio u grob. Ja sam opet
o{tro reagovao i rekao otprilike da ako je sve wegovo je li ostavio {ta
svojoj djeci ili unucima, izgalamio sam se, pa je on napustio moj kabinet.
^ak mislim da je osjetio da je malo pretjerao. Posebno `elim dodati da
je na na{em fakultetu bio sastanak nau~no nastavnog vije}a, gdje je izme-
|u ostalog trebalo raspraviti i pitawe wegovog opstanka u direktnoj na-
stavi, s tim da mu se radno mjesto sa~uva, a da on ode u Institut. To se de-
{avalo negdje polovicom 1982. godine. Sastanku je prisustvovao Vojislav
[e{eq, koji je uporno tra`io rije~ isti~u}i da `eli da pro~ita jedan
svoj govor u trajawu od jednog sata. Bilo je malo kome{awa da li da mu se
to dozvoli ili ne, ali smo odlu~ili da mu omogu}imo ~itawe. Tada je on
272
po~eo i u prvih nekoliko strana iskazao je neke stvari, koje sam ja zapi-
sao. Rekao je da po~iwe istorija tiranije i samovoqe u ovom dru{tvu i
pita se {ta se u dru{tvu doga|a, kr{e se me|unarodne norme, vladaju mo}-
ni klanovi Dizdarevi}a, Mikuli}a, I{tuka, Pozderaca, gazi se preko
qe{eva. Kako da ~ovjek po`eli da se vrati u Partiju kod takvog stawa.
Neki ve} jedva ~ekaju da jave o ovome {to on govori, nema slobode misli.
Ru{e se prava koja priznaju me|unarodni ugovori, pomiwu}i tre}u korpu
odluka iz Helsinkija. Rekao je da }e biti neprijateq ako bude izba~en.
Tu`it }e zemqu svim me|unarodnim institucijama, pa je po~eo nabrajati
gradove od Moskve preko Wujorka, Londona, Pariza itd. Rekao je da }e se
u tim sredinama ~uti sve {to se ovdje radi, da je do skora bio u zabludi,
ali da je sada sebe prona{ao. Ja sam kolegi do sebe primjetio da je ovo
obi~ni ili pravi poziv na kontra revoluciju.Nisam daqe zapisivao we-
gove “misli”, ali kada je zavr{io, nastalo je jedno muklo stawe, i ja sam
odmah, prili~no uzbu|eno reagovao. Ustvari sastanak je bio prekinut i
nastavqen nakon dva dana, kada sam ja istupio, vrlo emotivno, jer sam bio
pogo|en govorom [e{eqevim, a on je ponovo htio da govori, pa sam mu re-
kao neka ga bude stid, da za ono {to je govorio nema suda u ovoj zemqi ko-
ji ga ne bi osudio, jer se radi o krivi~nom djelu neprijateqske propagan-
de. Predlo`io sam dekanu fakulteta da se poduzmu sve mjere protiv [e-
{eqa, po~ev od disciplinskih, pa nadaqe i nakon toga sam napustio sa-
stanak. Oti{ao sam iz zgrade, poslije sam saznao da su me tra`ili radi
nekih odluka, ali me nisu na{li.
Ho}u jo{ da istaknem i ovo u tim na{im kontaktima vezano za rad-
no mjesto, bilo je raznih situacija kada se sa wim moglo izmjeniti koja
misao, me|utim, on je u pravilu istupao onako kako sam ga ja opisao, spo-
miwao je ~esto osnovna dru{tvena opredjeqewa i ustrojstvo Jugoslavi-
je, ali te{ko se sjetiti svih stvari o kojima je govorio, a ja sam se ogra-
ni~io na ono {to smatram da je relevantno za postupak i da oslikam li~-
nost Vojislava [e{eqa.
Vi{e nemam {ta da izjavim, slu{ao sam glasno diktirawe zapisni-
ka pa ga priznajem svojim i potpisujem.
Nastavak iskaza svjedoka, isti dan u prisutnosti istra`nog sudije
zapisni~ara i zamjenika javnog tu`ioca Nevstrujev Georgija. Branilac
Radovi} obavje{ten.
Negdje u oktobru 1983. godine, tra`io sam u biblioteci na{eg fa-
kulteta zbornik odluka Avnoja, radi priprema jednog izlagawa, vi{e ve-
zano za odluke ZAVNOBIH-a. Tu sam se sreo sa [e{eqom koji je ~uo
{ta ja tra`im, pa je odmah prisko~io i predlo`io mi da uzmem jednu
kwigu, koja meni nije odgovarala. Kada je vidio da ja tra`im iskqu~ivo
zbornik odluka Avnoja, rekao je da su sve to konstrukcije i da je formi-
rawe autonomnih pokrajina u zemqi vje{ta~ka tvorevina, o kojoj nije
bilo odluke u Jajcu, ali je isforsirana u posqedwem Ustavu. Tako je re-
kao koliko se ja sa sigurno{}u mogu sjetiti.
Drugo nemam {ta da izjavim.
Ni ovog puta advokat Zdravko Radovi} nije obavje{ten o novom sa-
slu{awu.
273
 Emil Vlajki 30. maja:
Svjedok se upozorava na du`nost kazivawa istine, te posqedice da-
vawa la`nog iskaza, pa nakon toga izjavquje:
Ja poznajem Vojislava [e{eqa od vremena kada je do{ao na na{ fa-
kultet za asistenta pripravnika. Ne bi se moglo kazati da smo odr`ava-
li neki prisniji kontakt, izuzev onog obaveznog ili slu~ajnog susreta na
fakultetu. Nismo vodili ni odre|ene razgovore u toku tih susreta, koji
bi bili od interesa. Me|utim on je po prirodi li~nost koja ~esto dola-
zi drugima u kabinet, ispri~a ne{to i zatim ode. Kod mene je mo`da bio
svega jednom ili mo`da dva puta u toku cijelog ovog vremena. Ustvari ovi
wegovi ulasci u moj kabinet bi se odnosili na zadwih 6–7 mjeseci. Ina-
~e ja sam se sa wim sukobio prvi put i tada smo u to vrijeme i prestali
da razgovaramo, po{to me je uvrijedio, a radilo se o jednom ~lanku, ustva-
ri uvrijedio me je vezano za sasvim druge neke diskusije, a ja sam mu sta-
vio primjedbu na ~lanak koji je on napisao i objavio u “Kwi`evnoj rije-
~i” u kome je imenovao oko 8 ili 10 javnih radnika iz na{e republike, ko-
ji su bili iskqu~ivo muslimanske nacionalnosti. Smatrao sam to ten-
dencioznim, odnosno da se to tako mo`e protuma~iti, {to se kasnije po-
kazalo kao ta~no, pa sam mu u tom slu~aju stavio primjedbu, odnosno u tom
pravcu. To je ta~no bilo 1981. godine. nakon toga uop{te nisam imao ni-
kakva kontakta sa wim do negdje novembra 1983. godine. Tada sam, po{to
se on meni izvinuo pred vi{e lica, ponovo uspostavio sa wim normalne,
kolegijalne odnose, uzimaju}i u obzir i wegovu porodi~nu situaciju, te-
{ku trudno}u wegove `ene, kao i ~iwenicu da su svi pomalo izbjegavali
kontakt sa wim. Me|utim i u ovom periodu imao sam prilike da se u par
stvari s wim na nau~nom planu sukobim. Naime, on je za neka stawa u na-
{em dru{tvu imao svoja vi|ewa, koja po mom mi{qewu nemaju upori{te
u nekim nau~nim saznawima i uop{te u dru{tvenom razvitku. Naime ba{
u novembru od 1983. godine, ja sam pregledao zbornik radova sa sociolo-
{kog skupa u Portoro`u, a tu je bio i rad Vojislava [e{eqa. S obzirom
na ~iwenicu da se radi o vrlo obimnom materijalu, oko 700 stranica, ja
to nisam mogao do detaqa pro~itati, ali sam pro~itao dio [e{eqevog
rada, jer je vrlo karakteristi~an po tome {to je on tvorce na{eg ustav-
nog i politi~kog sistema socijalisti~kog samoupravqawa nazvao nepi-
smenim qudima. Kako na taj na~in dovodi u pitawe neke osnovne stvari
u dru{tvu, ja sam mu na ovo prigovorio. On na to nije uop{te reagovao.
Nakon toga, poslije izvjesnog vremena bila je jedna diskusija na fakul-
tetu, neformalno na kojoj se razgovaralo o te{ko}ama u dru{tvu i na~i-
nima prevazila`ewa tih te{ko}a. Ja sam, kao i uvijek zastupao tezu da se
te{ko}e ne mogu prevazi}i bez svjesne i organizovane radni~ke klase,
koja mora i u tom slu~aju ponijeti najve}i teret, svakako i bez Saveza ko-
munista, i bez vrlo razvijenog samoupravqawa. Me|utim, [e{eqeva te-
za bila je da Savez komunista nema snage niti mogu}nosti da na|e izlaz
iz te{ko}a, dok je za wega pojam radni~ke klase bio apstraktan. Da li je
tom prilikom on formulisao ko bi trebao biti predvodnik u izlazu iz
tih te{ko}a, to se ne mogu ta~no sjetiti, po smislu bi se moglo raditi o
inteligenciji i to humanisti~koj. Dodajem da smo negdje u aprilu mjese-
274
cu ove godine na Nau~nom vije}u imali jedan razgovor, odnosno na dnev-
nom redu na{eg skupa odlasci Vojislava [e{eqa sa putnim nalozima
na{eg fakulteta za Beograd. Tako se desilo da je bio skinut i to ranije
da je bio skinut sa voza u Doboju od organa unutra{wih poslova, zbog ne-
ke wegove aktivnosti, za koju ja nisam znao, ali je svakako bila iznad we-
govog radnog zadatka koji je stajao u putnom nalogu. Dekan fakulteta Jo-
co Marjanovi}, kao i prodekan, pa i mi smo mu prigovorili da nema pra-
vo da se tako pona{a, jer ~ini veliku {tetu ne samo sebi i dru{tvu ne-
go i na{em fakultetu. On je otprilike odgovorio da smo mi svi sa jedne
strane, a on sa druge. Kada sam mu ja rekao da on stvarno nema pravo na ta-
ko pona{awe i zloupotrebu povjerewa, on mi je rekao da sam “`danovqe-
vac”. Sje}am se negdje prije mo`da ~etiri godine prilikom sjednice Na-
stavno-nau~nog vije}a na fakultetu, gdje je trebalo da se razmatra wego-
vo iskqu~ewe iz redovne nastave, i tom prilikom je [e{eq pro~itao je-
dan govor u kome je bilo sva{ta napisano, ali koji kasnije nije prilo-
`io uz zapisnik, pa je mislim, u okviru tog govora i rekao da ukoliko bi
protiv wega bio pokretan krivi~ni postupak, da bi cijela me|unarodna
javnost ustala u wegovu za{titu. To je smisao wegove izjave, a u pravom
svjetlu ocrtava wegov lik, jer je on osoba koja `eli da po svaku cijenu bu-
de u centru pa`we.
Vi{e nemam ni{ta da izjavim, slu{ao sam glasno diktirawe zapi-
snika, pa ga priznajem svojim i potpisujem.
Bez obzira na ukupan sadr`aj ovog iskaza ~ini mi se zna~ajnim napo-
menuti da se nikada i ni zbog ~ega Emilu Vlajkiju nisam izviwavao.
Radi{a Milenkovi} 30. maja:
Svjedok upozoren na du`nost kazivawa istine i posqedice davawa
la`nog iskaza, pa nakon toga iskazuje:
Dana 22. maja 1984. godine, negdje prije 8 ~asova ja sam na svom radnom
stolu, na fakultetu zatekao sa redovnom po{tom i jednu ove}u kovertu
blijedo crvene boje, na kojoj je pisalo: “profesor Radi{a Milenkovi}”
i adresa fakulteta. Misle}i da se radi o nekom uobi~ajenom materijalu
ili izvje{taju, ja sam otvorio kovertu i izvadio jedan ve}i tekst, u fo-
tokopiji, na kome pi{e kao naslov: “Odgovori na anketu – intervju “[ta
da se radi?” te sa naznakom da je autor dr Vojislav [e{eq. Uz taj mate-
rijal bio je i propratni tekst dosta kratak, ali izrazito neprijateq-
skog sadr`aja u kome je stajalo da je [e{eq nevin strpan u zatvor, samo
radi toga {to je Srbin, te da ga goni panislamisti~ka, homeinijevska
zvijer. Ja sam vide}i taj tekst zakqu~io da se stvarno radi o neprijateq-
skom sadr`aju, pa sam nakon nastave sve to kompletno poslao odnosno od-
nio u Centar Dr`avne bezbjednosti u Sarajevu i wima predao. Ja nemam
pojma ko bi meni mogao poslati ovaj tekst, jer ne poznajem nikoga bli`e
u Beogradu, tako da je ovo za mene stvarno bilo iznena|ewe.
Vi{e nemam {ta da izjavim, slu{ao sam glasno diktirawe zapisni-
ka, pa ga priznajem svojim i potpisujem.
Du{an Bogavac 30. maja u Beogradu pred Milanom Krwaji}em i Ve-
rom Jovanovi}:
275
 Prije davawa iskaza, svedok je upozoren na du`nost da govori istinu
i na posledice davawa la`nog iskaza, nije u srodstvu, nije u zavadi sa
okrivqenim Vojislavom [e{eqom iz Sarajeva.
Inicijatori projekta “[ta da se radi?”, smo ja i novinar Slobodan
Kqaki}, tako|e jedan od urednika u listu “Komunist” izdawe za SR Sr-
biju. To je na{a li~na inicijativa i vanredakcijski javni novinarski an-
ga`man, za koji iskqu~ivo mi snosimo odgovornost, a ne na{e redakcije.
Mogu tako|e re}i, da je prvobitna zamisao ove inicijative moja.
Krajem leta ili po~etkom jeseni pro{le godine, susreo sam se sa Vo-
jislavom [e{eqom u Klubu novinara u Beogradu i sjedili smo u zajedni~-
kom dru{tvu. Tom prilikom, Vojislav [e{eq, ponudio mi se da i on u~e-
stvuje u projektu “[ta da se radi?”. Bilo je o~evidno, a to je i sam rekao,
da je ve} ~itao na{a pitawa, koja je verovatno dobio od svojih kolega po-
zvanih da u~estvuju. Ja sam ga vrlo decidirano obavestio, da on po krite-
rijumima pozivawa ne mo`e u ovom projektu da sudeluje, jer ne ispuwava
dva kqu~na uslova: zna~ajna afirmacija sagovornika, bilo kao revoluci-
onara, politi~ara ili nau~nog i javnog radnika i, drugo, nijedan sagovor-
nik ne mo`e biti koji je iskqu~en iz Saveza komunista Jugoslavije. Iako
sam mu objasnio, da ne mo`e u~estvovati u projektu, [e{eq je `elio da
ima primerak nacrta (koji se sastoji od pozitivnog pisma i dve liste pi-
tawa). Ne mogu se sjetiti, da li sam ja ili neko od prisutnih, koji su sa na-
ma sedeli, dali [e{equ navedena pitawa. Me|utim, [e{eq se ponudio
da napi{e odgovor, ali kako nijesam imao boqi na~in, da izbegnem daqu
raspravu, ja sam mu najavio da }emo mo`da kroz godinu dve povesti sli~ne
razgovore, sa jednim drugim krugom qudi, gdje bi on mogao ispuwavati po-
trebne uslove, s obzirom da tada ne}e biti obaveznih uslova za u~e{}e re-
nomiranih nego i mla|ih qudi. Time je na{ razgovor o anga`manu odno-
sno o nemogu}nosti anga`mana potpuno zavr{en.
Nakon izvesnog vremena, Vojislav [e{eq me nazvao telefonom u
Beograd i zamolio da mu ponovo po{aqem jo{ jedan primerak pitawa za
projekat “[ta da se radi?”, ali se ne mogu sada sjetiti, {ta mi je rekao
zbog ~ega mu trebaju, to jest da li je rekao da je prethodni primerak koji
je dobio, nekom dao ili izgubio. Ja sam pristao da mu po{aqem primerak
tih pitawa i vjerovatno sam poslao, jer mi se nije vi{e obra}ao odnosno,
nije tra`io nove primerke pitawa. Ne mogu se ta~no sjetiti, kada me je
kasnije Vojislav [e{eq zvao telefonom, ali sigurno znam, da me je jed-
nom ili dva puta zvao i pitao da li sam dobio wegov tekst – odgovor na
anketu “[ta da se radi?”. Svaki put sam mu odgovorio, da ja nisam primio
nikakav wegov tekst. Krajem godine, otprilike, susreo sam se sa Vojisla-
vom [e{eqom u Beogradu i tom prilikom pitao me je ponovo za sudbinu
teksta i po{to sam mu ponovo rekao, da ja tekst nisam primio, [e{eq
mi je rekao, da }e mi ga ponovo poslati ili donijeti drugom prilikom.
Tvrdim, da mi ga nikad nije doneo.
Mislim da nije suvi{no re}i, da je [e{equ kao i prilikom prvog
razgovora, tako i za sve vreme bilo jasno, jer sam mu to vi{e puta pono-
vio, da ne mo`e sudelovati u projektu “[ta da se radi?”. Ta~no je i to, da
sam onda kad sam mu poslao primerak pitawa, znao da je [e{eq jo{ 1981.
276
godine iskqu~en iz Saveza komunista Jugoslavije. Tako|e tvrdim, da se
i [e{eq samoinicijativno nudio da u~estvuje u projektu, a kakav je moj
odgovor ve} sam napred rekao. Moram re}i i to, da sam tada bio ube|en,
a kao i sada, da razlozi [e{eqovog iskqu~ewa tada{weg iz Saveza
komunista Jugoslavije, nisu bili za mene ubedqivi, naprotiv. Sem toga,
i kao vanpartijac, smatrao sam da [e{eq ima sva prava i da mu tekst mo-
gu dati na ~itawe, kao {to sam ga dao i mnogim drugim prijateqima ko-
ji su mi ga tra`ili, poznanicima, kolegama i javnim radnicima.
Na pitawe, da li je tekst mogao do}i u redakciju, a da ne bude meni do-
stavqen, mogu da odgovorim samo slede}e: “Mogao je [e{eqov tekst do}i
i na ku}nu adresu i na adresu redakcije, a da mi ne do|e u ruke.” Recimo,
ku}i, da nije mogao da stane u sandu~e i da ga po{tar stavi na ku}ni or-
mar, odakle je mogao da ga uzme bilo ko, a u redakciji – zaista ne znam, pre-
cizno tehniku prijema, i o tome vas ne mogu pouzdano obavjestiti.” Ina-
~e, ukoliko se radi o preporu~enim po{iqkama, onaj ko u redakciji pri-
mi, obavezan je da ga uru~i, na koga je naslovqeno, takva je praksa.
Vi{e nemam {ta da izjavim, slu{ao sam glasno diktirawe, a i pro-
~itao sam zapisnik, te sve uneseno prihvatam kao svoje, {to potvr|ujem
svojeru~nim potpisom.
Tridesetog maja advokat Sr|a Popovi} upu}uje Istra`nom sudiji
Okru`nog suda u Sarajevu podnesak slede}e sadr`ine:
Po{to mi je Istra`ni sudija toga suda u gorwem predmetu, a prili-
kom saslu{awa svedoka Olge Kozomara, profesora Pravnog fakulteta
u Sarajevu, protivno odredbi ~lana 82, ta~. 7 ZKP, uskratio zakonsko
pravo da se moji prigovori na sadr`inu zapisnika o saslu{awu cit. sve-
doka konstatuju u zapisniku na na~in iz koga bi bilo vidqivo u ~emu se
prigovori sastoje, sadr`inu svoga prigovora iznosim na ovaj na~in – tj.
ovim podneskom: Prigovor na sadr`inu zapisnika o saslu{awu svedoka
prof. Olge Kozomara pred istra`nim sudijom dana 29. maja 1984.
1) Istra`ni sudija odbio je da konstatuje da je braniocu uskratio
pitawe: “Da li Vam je ikada iko sugerirao kako ovde da svedo~ite?”
2) Istra`ni sudija je odbio da konstatuje izjavu svedokiwe koja gla-
si “Kada biste vi samo znali kakve sam ja strahote do`ivela u prethod-
nom postupku... bila sam naterana da se fotografi{em dr`e}i u ruci ne-
ke tekstove, kao nekakav kriminalac... ja ne mogu o tome da govorim... ose-
}am se poni`ena...” te da svedokiwa pri tome vidqivo drhti, glas joj po-
drhtava i stavqa lice u {ake.”
Istovremeno se advokat Popovi} obra}a n predsedniku Okru`nog
suda u Sarajevu izjavquju}i:
“Na osnovu ~lana 181, stav 1 ZKP izjavqujem pritu`bu na nepravil-
nosti u radu Istra`nog sudije toga suda Vladimira Buji}a u predmetu
Ki–162/84 protiv okr. Vojislava [e{eqa i predla`em da se navodi iste
ispitaju a podnosilac u smislu ~l. 181, stav 2 ZKP obavesti o tome {ta
je povodom pritu`be preduzeto.
Na dan 29. maja o.g. pom. istra`ni sudija saslu{ao je svedokiwu Olgu
Kozomaru, profesora Pravnog fakulteta iz Sarajeva. Tom prilikom is-
tra`ni sudija po~inio je slede}e nepravilnosti:
277
 1) Uskratio je braniocu pitawe koje je dozvoqeno po ZKP – ~l. 168,
st. 8 ZKP, pri ~emu se me|u wima vodio slede}i dijalog:
Branilac: (svedoku): Da li je na vas bilo ko vr{io pritisak da neo-
snovano branite ili da neosnovano teretite okrivqenog? (predwe pita-
we je postavqeno, budu}i da je istra`ni sudija propustio da unese u zapi-
snik spontanu izjavu svedokiwe “Vi ne znate kakve sam strahote ja do`i-
vela u prethodnom postupku”, {to je svedokiwa izjavila vidno uzbu|ena).
Svedok: Ako mislite na [e{eqeve prijateqe, niko mi se nije obra-
}ao, niti me nagovarao...
Branilac: Ja mislim bilo ko, u bilo kom pravcu...
Svedok: (pokriva lice rukama) Ja sam do`ivela strahote...
Branilac: Je li vam iko sugerirao kako da svedo~ite?
Istra`ni sudija: Nemojte to...
Branilac: Da li mi uskra}ujete to pitawe:
Istra`ni sudija: Uskra}ujem vam.
Istra`ni sudija je uskratio potpuno dozvoqeno pitawe, koje je ima-
lo za svrhu da se utvrdi verodostojnost svedo~kog iskaza.
2) Daqe je istra`na radwa imala slede}i tok:
Branilac: Molim da konstatujete da mi uskra}ujete ovo pitawe.
Istr. sudija: Ne}u da konstatujem.
Branilac: Onda `elim da stavim primedbu na sadr`inu zapisnika.
Istr. sud.: Ja sam sudija 20 godina i nikada nikome nisam dozvolio da
stavqa nikakve primedbe na zapisnik.
Branilac: Ja sam advokat 20 godina i znam da mi zakon na to daje pravo.
Istr. sud.: Ne}u vam dozvoliti.
Branilac: Ne dozvoqavate mi da stavim prigovor?
Istr. sud.: (diktira) Branilac ima primedbu na sadr`inu zapisnika.
Branilac: Molim vas unesite sadr`inu moje primedbe. Svedok je iz-
javila da je “do`ivela strahote u prethodnom postupku”...
Istr. sud.: To je va{e vi|ewe.
Branilac: Naravno da je to moje mi{qewe i ja imam pravo da se ono
i konstatuje u zapisniku, to i jeste smisao prigovora.
Istr. sud.: (za to vreme diktira) Dovr{eno.
Branilac: Da li mi uskra}ujete da stavim prigovor i navedem {ta
prigovaram;
Istr. sud.: Du{o draga, zapisnik je dovr{en i ne mo`ete u wemu ni-
{ta vi{e ispravqati.
O~igledno je da je istra`ni sudija postupio protivno odredbi ~l.
168 st. 8 ZKP prema kojoj branilac ima pravo da zahteva da se u zapisnik
unesu wegove primedbe u pogledu izvr{ewa pojedinih radwi.”
Osamnaestog maja 1984. Istra`ni sudija Vladimir Buji} je izdao rje-
{ewe kojim se protiv mene “odre|uje pritvor, koji po ovom rje{ewu tra-
je od 15. maja 1984. godine do 15. juna 1984. godine, dakle u trajawu od jedan
mjesec.”
U obrazlo`ewu rje{ewa stoji:
Protiv [e{eq Vojislava je Okru`ni javni tu`ilac u Sarajevu pod-
nio zahtjev za sprovo|ewe istrage, zbog krivi~nih djela, odnosno osnova-
278
ne sumwe da je po~inio krivi~no djelo iz ~lana 114 KZ SFRJ, te je pred-
lo`io da se protiv okrivqenog odredi pritvor u smislu ~lana 191 stav
2 ta~ka 2, 3 i 4 ZKP-a, obzirom na ~iwenicu da bi okrivqeni boravkom
na slobodi mogao uni{titi tragove krivi~nog djela, posebno pismenih
i drugi dokazni materijal, a zatim i uticajem na svjedoke ometao istra-
gu. Isto tako po{to je svoju djelatnost vr{io u du`em vremenskom peri-
odu postoji bojazan da bi ponovio krivi~no djelo. Kako se s obzirom na
na~in izvr{ewa djela i zaprije}enu kaznu mo`e o~ekivati da bi pu{ta-
wem okrivqenog na slobodu moglo do}i do uznemirewa javnosti, to sto-
je svi osnovi zbog kojih se pritvor predla`e.
Istra`ni sudija je razmotrio zahtjev za sprovo|ewe istrage, stawe
u spisu i prijedlog javnog tu`ioca u vezi sa odre|ivawem pritvora, pa
je na{ao da su navodi javnog tu`ioca osnovani.
Naime s obzirom na djelatnost okrivqenog, postoji osnovana boja-
zan da bi on boravkom na slobodi mogao uni{titi tragove krivi~nog dje-
la i ometati istragu uticajem na svjedoke {to i ~ini osnov iz ta~ke 2.
~lana 191 stav 2 ZKP-a. ^iwenica da je svoju djelatnost vr{io u duqem
vremenskom periodu sa velikom uporno{}u i brojem istupawa predsta-
vqa osobitu okolnost koja opravdava bojazan da bi okrivqeni boravkom
na slobodi mogao ponoviti krivi~no djelo, pa je tako ispuwen i uslov iz
~lana 191 stav 2 ta~ka 3 ZKP-a. Za krivi~no djelo iz ~lana 114 KZ SFRJ
se mo`e izre}i kazna zatvora preko 10 godina, a ina~e ako se cijene jav-
ni istupi okrivqenog wegovim boravkom na slobodi bi moglo do}i do
uznemirewa gra|ana, ~ime je ispuwen i predvi|eni osnov iz ~lana 191
stav 2 ta~ka 4 ZKP-a. Prema svemu izlo`enom je opravdan prijedlog jav-
nog tu`ioca da se odredi pritvor protiv okrivqenog, {to je i u~iweno
u smislu ~lana 192 stav 1 ZKP-a i pritvor u trajawu od jedan mjesec od-
re|en u smislu ~lana 191 stav 2 ta~ka 2, 3 i 4 ZKP-a.
U `albi koju je uputio moj branilac advokat Zdravko Radovi} na rje-
{ewe o pritvoru ka`e se:
“Istra`ni sudija odredio je pritvor u trajawu od mjesec dana iz raz-
loga navedenih u ta~. 2, 3 i 4 ~l. 191 ZKP-a. Smatram da razlozi nisu
opravdani. Bojazan da bi okriv. mogao uni{titi tragove krivi~nog dje-
la je neopravdana, jer se sva dokumentacija nalazi u spisu suda i ne samo
u spisu nego i u {tampanim ~asopisima.
I razlog za odre|ivawe pritvora zbog bojazni da }e kriv. djelo po-
noviti nije opravdan. Kako i sam predlog za otvarawe istrage navodi
okrivqeni od god. 1981. svojim pisawem vr{i kriv. djelo, ali ga niko do-
sad nije pozivao na odgovornost. Prema tome kad je sad to u~iweno o~i-
to je da okriv. tek sad saznaje da bi takvo wegovo pona{awe moglo biti
u protivnosti sa propisima Krivi~nog zakona pa sigurno tu djelatnost
ne bi ni nastavio. Uostalom, kad bi to i u~inio postoji mogu}nost da se
ne samo spre~i nego i opet stavi u pritvor.
I razlog za odre|ivawe pritvora iz ta~. 4 ~l. 191 ZKP-a nije opravdan.
U re{ewu istra`nog sudije navedeno je da bi do uznemirewa gra|a-
na moglo do}i boravkom na slobodi okrivqenog zbog wegovih javnih
istupa.
279
 Uslov iz ta~. 4 tog ~lana nije samo onaj naveden u re{ewu istra`nog
sudije nego da bi moglo do}i do takvog uznemirewa gra|ana koje bi moglo
omesti vo|ewe krivi~nog postupka ili do opasnosti po bezbjednost qu-
di. Razlozi koji su navedeni u pobijanom rje{ewu nisu u skladu sa uslo-
vima tamo navedenim.
I najzad i razlog da bi okriv. boravkom na slobodi mogao uticati na
svjedoke i ometati istragu nije opravdana. Svjedoci na koje se poziva rje-
{ewe istra`nog sudije za otvarawe istrage su li~nosti takvog obrazo-
vawa i dru{tvenog ugleda da zaista nema osnova bojati se uticaja na wih
da bi mogli mijewati svoje iskaze ili pomagati okrivqenom pod wego-
vim uticajem:
Iz ovih razloga smatram opravdanim.”
Dana 23. maja je stigao odgovor:
Okru`ni sud u Sarajevu u vije}u sastavqenom od sudija Hubjer Huse-
ina kao predsjedniku vije}a, Debevec Du{ana i Tomi} Trpimira kao ~la-
nova vije}a, te Hayi} Almase kao zapisni~ara, u krivi~nom predmetu
protiv okrivqenog [e{eq Vojislava, zbog krivi~nog djela iz ~lana 114
KZ SFRJ, odlu~uju}i o `albi okrivqenog protiv rje{ewa istra`nog su-
dije ovog suda broj Ki: 162/84 od 18. maja 1984. godine, na sjednici odr`a-
noj u prisustvu Ga{i} Aleksandra Zamjenika Okru`nog javnog tu`ioca
u Sarajevu, dana 23. maja 1984. godine, donio je Rje{ewe:
Odbija se `alba okrivqenog [e{eq Vojislava izjavqena protiv
rje{ewa istra`nog sudije ovog suda broj Ki: 162/84 od 18. maja 1984. godi-
ne, kao neosnovana. Obrazlo`ewe:
Postupaju}i po prijedlogu Okru`nog javnog tu`ioca u Sarajevu is-
tra`ni sudija ovoga suda donio je pobijano rje{ewe kojim je protiv op-
tu`enog [e{eq Vojislava odredio pritvor u trajawu od mjesec dana iz
osnova ~lana 191 stav 2 ta~ka 2, 3 i 4 ZKP-a, zbog postojawa osnovane sum-
we da je po~inio krivi~no djelo iz ~lana 114 KZ SFRJ.
Protiv tog rje{ewa u zakonskom roku okrivqeni je putem branioca
izjavio `albu kojom predla`e da se pobijano rje{ewe preina~i i pritvor
protiv wega ukine. U `albi isti~e da nisu postojali zakonski osnovi za
odre|ivawe pritvora protiv wega, a koji osnovi su navedeni u rje{ewu.
Krivi~no vije}e ovog suda ispitalo je pobijano rje{ewe na osnovu
~lana 23 stav 6 i ~lana 192 stav 4 ZKP-a i u vezi sa `albenim navodima
pa je odlu~ilo kao u izreci ovog rje{ewa iz slijede}ih razloga:
Prema stawu u spisu okrivqeni [e{eq Vojislav je osnovano sum-
wiv da je po~inio krivi~no djelo koje mu se stavqa na teret.
Pravilan je zakqu~ak u pobijanom rje{ewu da bi okrivqeni mogao
uticati na svjedoke koje treba saslu{ati u istrazi ako bi se nalazio na
slobodi, ~ime bi omeo pravilan tok istrage. Wegovi brojni istupi koji-
ma je ispoqavao inkriminisane radwe, opravdavaju bojazan da bi mogao
ponoviti krivi~no djelo. Osim toga, s obzirom na visinu zaprije}ene ka-
zne za krivi~no djelo koje mu se stavqa na teret te okolnosti i na~in iz-
vr{ewa pred javnosti, ukazuju na mogu}nost uznemirewa gra|ana, {to bi
tako|er ometalo tok istrage. Sve to ukazuje na neophodnost odre|ivawa
pritvora.
280
Prema tome, navedeni zakonski razlozi u pobijanom rje{ewu iz ~la-
na 191 stav 2 ta~ka 2, 3 i 4 ZKP-a dovoqni su i opravdani za dono{ewe
pobijanog rje{ewa.
Iz svih navedenih razloga `alba okrivqenog nije osnovana pa je
istu vaqalo odbiti.
Nakon podizawa optu`nice, stigao mi je novi dokument:
“Okru`ni sud u Sarajevu, u vije}u sastavqenom od sudije Hubjer Hu-
seina kao predsjednika vije}a, te sudija Vuleti} Nikole i Tomi} Trpi-
mira kao ~lanova vije}a, uz sudjelovawe zapisni~ara Apostolovski
Branke, u krivi~nom predmetu protiv okrivqenog [e{eq Vojislava,
zbog krivi~nog djela iz ~lana 114 Krivi~nog zakona SFRJ, rje{avaju}i
o prijedlogu okru`nog javnog tu`ila{tva u Sarajevu za produ`ewe pri-
tvora, na sjednici odr`anoj dana 8. 6. 1984. godine donio je ovo Rje{ewe:
Protiv okrivqenog [e{eq Vojislava produ`ava se pritvor. Obra-
zlo`ewe:
Okru`no javno tu`ila{tvo u Sarajevu svojom optu`nicom broj
KT:196/84 od 7. juna 1984. godine optu`ilo je [e{eq Vojislava da je u
vrijeme, na na~in i u mjestu pobli`e ozna~enom u dispozitivu optu`ni-
ce po~inio krivi~no djelo iz ~lana 114 Krivi~nog zakona SFRJ, i isto-
vremeno predlo`ilo da se prema okrivqenom produ`i pritvor sa razlo-
ga ozna~enih u ~lanu 191 stav 1 ta~ka 3 i 4 Zakona o krivi~nom postupku.
Na dana{woj sjednici vije}a ovaj sud je razmotrio prijedlog javnog
tu`ioca pa je nakon uvida u ostali dio spisa donio odluku kao u izreci
iz ovih razloga:
Prije svega, prema podacima utvr|enim tokom sprovo|ewa istraga
protiv okrivqenog proizlazi da je okrivqeni [e{eq Vojislav osnova-
no sumwiv da je po~inio krivi~no djelo koje mu se navedenom optu`ni-
com stavqa na teret. Iz optu`nice i ostalih podataka koji se nalaze u
spisu proizlazi da je okrivqeni predmetno krivi~no djelo izvr{io na
vi{e mjesta i u raznim prilikama te kroz du`i vremenski period s jed-
ne strane, a s druge strane on je ranije osu|ivan. Ovo su po ocjeni ovog
suda osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivqeni borav-
kom na slobodi mogao ponoviti krivi~no djelo. Isto tako u pitawu je
krivi~no djelo za koje se po zakonu mo`e izre}i kazna zatvora u trajawu
od 10 godina te`a kazna, a okolnosti pod kojima je djelo izvr{eno i po-
sledice koje je proizvelo ukazuje da bi moglo do}i do uznemirewa gra|a-
na ukoliko bi se okrivqeni nalazio na slobodi, pa je radi toga a i radi
nesmetanog krivi~nog postupka pritvor vaqalo produ`iti. Iz predweg
proizlazi da stoje razlozi za produ`ewe pritvora ozna~eni u ~lanu 191
stav 2 ta~ka 3 i 4 Zakona o krivi~nom postupku pa je stoga prijedlog
Okru`nog javnog tu`ioca osnovan, zbog ~ega je i odlu~eno kao u izreci
ovog rje{ewa.
Ponovo se 11. juna `alio advokat Zdravko Radovi} predla`u}i “da
se `alba sa spisom dostavi na rje{ewe Vrhovnom sudu BiH u Sarajevu,
kome predla`em da osporeno rje{ewe preina~i i na osnovu wega produ-
`eni pritvor ukine ili da osporeno rje{ewe ukine i predmet vrati na
ponovni postupak prvostepenom sudu. Razlozi:
281
 Postupaju}i po predlogu stavqenom u optu`nici, a na osnovu ~lana
265 vije}e Okru`nog suda pobijanim rje{ewem produ`ilo je pritvor za
okrivqenog Vojislava na osnovu ~lana 2 ta~ka 3 i 4 ZKP-a.
Smatram da nema opravdawa za produ`ewe pritvora, jer ne postoje
uslovi za primjenu ovih zakonskih propisa.
I sama optu`nica inkriminira neke izjave pismene i usmene okrivqe-
nog [e{eqa po~ev od 1982. do 1984. godine, kako je navedeno u preambuli.
Do otpo~iwawa ove istrage okrivqenog [e{eqa niko nije pozivao
na odgovornost.
Prema tome kad je to sada u~iweno o~ito je da okrivqeni tek sad sa-
znaje da bi takvo wegovo pona{awe moglo biti u protivnosti sa propi-
sima Krivi~nog zakona.
Takvu djelatnost okrivqeni o~ito ne bi daqe vr{io ili nastavio
poslije podizawa optu`nice.
Uostalom, i kad bi postojala mogu}nost ponavqawa krivi~nog djela,
ono je takve prirode da se da sprije~iti ponovnim stavqawem u pritvor.
I razlog, za odre|ivawe pritvora iz ta~. 4 ~l. 191 ZKP nije opravdan.
U obrazlo`ewu prvostepenog rje{ewa doslovno je navedeno da:
“okolnosti pod kojima je djelo izvr{eno i posledice koje je proizvelo
ukazuju da bi moglo do}i do uznemirewa gra|ana” kad bi se okrivqeni na-
{ao na slobodi.
Formulacija, kako se vidi uop{tena, a ni najmawe konkretizirana.
U zakonskom propisu odre|eno je da se pritvor treba ili mo`e odre-
diti, pa i produ`iti samo pod uslovom da odre|ene okolnosti pokazuju
da bi moglo do}i do takvog uznemirewa gra|ana da je radi toga dovedeno
u pitawe ili nesmetano vo|ewe krivi~nog postupka ili bezbjednosti
qudi, te da je zbog toga neophodno odre|ivawe – produ`ewe pritvora.
Kako sam naveo u prvostepenom rje{ewu nema ni jedne okolnosti
konkretno navedene, koja ukazuje i pokazuje da bi pritvor trebalo produ-
`iti da ne bi do{lo do nesmetanog vo|ewa krivi~nog postupka ili bez-
bjednosti qudi.
Smatram stoga da nema opravdawa za primjenu ovog propisa, jer pr-
vostepeno rje{ewe ne sadr`i ni jedan odre|eni i nastupili doga|aj ili
mogu}nost nastupawa takvog doga|aja, koji bi izazvao re~ene posledice.
Okrivqeni [e{eq je i poslije inkriminisanih radwi bio na slo-
bodi, pa nisu nastupile opasnosti ili konkretne posledice, iako su in-
kriminisane radwe bile poznate.
Najzad napomiwem, da je stawe zdravqa okrivqenog u tolikoj mjeri
oslabqeno, da mu je neophodno potrebna ne samo qekarska briga, nego i
ku}na wega i starawe.
Produ`ewem pritvora wegovo zdravstveno stawe moglo bi se samo
pogor{avati, {to bi moglo dovesti do te`ih posledica.
I iz ovog razloga smatram da bi trebalo pritvor ukinuti.”
Odgovor na `albu je stigao 13. juna, i to slede}e sadr`ine:
Vrhovni sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vije}u sastavqenom
od sudija ]orka Mahmuta kao predsjednika vije}a, [atora Mehmeda i To-
mi} Nade`de kao ~lanova vije}a te Hrvat Hasije kao zapisni~ara u kri-
282
vi~nom predmetu protiv [e{eq Vojislava zbog krivi~nog djela iz ~la-
na 114 KZ SFRJ povodom `albe branioca okrivqenog protiv rje{ewa
Okru`nog suda u Sarajevu broj K–161/84 od 8. juna 1984. godine na sjedni-
ci odr`anoj dana 12. juna 1984. godine donio je ovo Rje{ewe:
Odbija se `alba branioca optu`enog [e{eq Vojislava protiv rje-
{ewa Okru`nog suda u Sarajevu br. K–161/84 od 8. juna 1984. godine.
Obrazlo`ewe:
Rje{ewem vije}a Okru`nog suda u Sarajevu br. K–161/84 od 8. 6. 1984.
godine, nakon podizawa optu`nice, produ`en je pritvor protiv okri-
vqenog [e{eq Vojislava iz razloga navedenih u propisu ~lana 191 st. 2
ta~. 3 i 4 ZKP-a.
Protiv tog rje{ewa branilac okrivqenog je u zakonskom roku izja-
vio `albu, kojom osporava osnovanost razloga zbog kojih je protiv okri-
vqenog produ`en pritvor. U `albi navodi jo{ i to da u radwama okri-
vqenog ne mogu stajati potrebna obiqe`ja krivi~nog djela za koje se te-
reti, jer on nije znao da je wegovo inkriminirano pona{awe u suprotno-
sti sa propisima Krivi~nog zakona SFRJ. Predlo`io je da se pobijeno
rje{ewe preina~i i da se protiv okrivqenog ukine pritvor.
@alba nije osnovana.
Prvostepeni sud je nakon podizawa optu`nice, kojom je okrivqeni op-
tu`en za krivi~no djelo iz ~l. 114 KZ SFRJ, protiv okrivqenog produ`io
pritvor iz razloga navedenih u propisu ~lana 191 st. 2 ta~. 3 i 4 ZKP-a.
Ovaj sud nalazi da je pravilan zakqu~ak prvostepenog suda da u ovom
slu~aju osobite okolnosti opravdavaju bojazan da bi okrivqeni mogao
ponoviti djelo, s obzirom na brojnost inkriminacija koje je izvr{io u
vi{e mjesta i u du`em periodu. Pored toga te`ina djela i okolnosti pod
kojima je izve{eno ukazuju na mogu}nost uznemirewa gra|ana ako bi
okrivqeni bio pu{ten iz pritvora, pa je radi nesmetanog vo|ewa kri-
vi~nog postupka u naprijed pomenutim okolnostima prvostepeni sud is-
pravno na{ao zakonski osnov iz ~lana 191 st. 2 ta~. 3 i 4 ZKP-a za dono-
{ewe odluke o produ`ewu pritvora.
[to se ti~e prigovora branioca okrivqenog da okrivqeni nije iz-
vr{io djelo za koje se tereti, napomiwe se da je protiv optu`enog podig-
nuta optu`nica za krivi~no djelo iz ~lana 114. KZ SFRJ, {to zna~i da
postoji osnovana sumwa da je to djelo u~iweno, a to je dovoqno, naravno
uz postojawe ostalih zakonskih razloga za dono{ewe odluke o pritvoru.
Stoga je vaqalo odbiti `albu branioca okrivqenog kao neosnovanu.
Advokat Sr|a Popovi} je podnio i prigovor na optu`nicu jer in-
kriminacije na koje se pozivao javni tu`ilac ne predstavqaju krivi~no
djelo, ali je i taj zahtjev kao i svi raniji glatko odbijen:
Okru`ni sud u Sarajevu u vije}u sastavqenom od sudija ovog suda De-
bevec Du{ana kao predsjednika vije}a, Stanojevi} Svetislava i Serda-
revi} Refika kao ~lanova vije}a, uz sudjelovawe zapisni~ara Brati}
Du{anke, u krivi~nom predmetu protiv [e{eq Vojislava, zbog krivi~-
nog djela iz ~lana 114 KZ SFRJ, rje{avaju}i po prigovoru protiv optu-
`nice, na osnovu ~lana 268 i 269 ZKP-a donio je Rje{ewe:
283
 Prigovor protiv optu`nice OJT Sarajevo Kt. br. 196/84 od 7. juna
1984. godine, odbija se kao neosnovan. Obrazlo`ewe:
Okru`no javno tu`ila{tvo u Sarajevu podnijelo je ovom sudu optu-
`nicu Kt. br. 196/84 od 7. juna 1984. godine protiv [e{eq Vojislava sta-
vqaju}i mu na teret da je na na~in i u vrijeme kako je navedeno u optu`ni-
ci po~inio krivi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru-
{tvenog ure|ewa iz ~lana 114 KZ SFRJ.
U zakonskom roku protiv ove optu`nice optu`eni je putem svog bra-
nioca ulo`io prigovor u kojem pored ostalog navodi da djelo koje mu se
stavqa na teret nije krivi~no djelo i da nema dovoqno dokaza za osnova-
nu sumwu da je djelo izvr{eno, pa je predlo`eno da se krivi~ni postupak
protiv wega obustavi.
Razmatraju}i spis, a po saslu{awu javnog tu`ioca ovo vije}e je na-
{lo da je prigovor neosnovan.
Optu`nica je za svoju tvrdwu o postojawu djela i radwi izvr{ewa
djela ponudila dokaze da postoji dovoqno osnovana sumwa da je imenova-
ni izvr{io krivi~no djelo. Rje{avaju}i po prigovoru protiv optu`ni-
ce ovo vije}e se ne mo`e upu{tati u ocjenu ponu|enih dokaza, jer je za to
jedino ovla{teno presu|uje vije}e u kondamentornom postupku na kojem
pored ponu|enih dokaza iz optu`nice mogu se izvoditi i drugi dokazi po
prijedlogu stranaka.
Radi toga je prigovor odbijen kao neosnovan.
Uskoro sam dobio obavijest da je po~etak javnog su|ewa zakazan za 2.
jul 1984. godine.
U okviru Istra`nog postupka protiv poznate “Beogradske {estori-
ce” 13. juna sam u sarajevskom zatvoru, pred istra`nim sudijom Okru`nog
suda u Beogradu Du{anom Kova~evi}em i zamjenikom javnog tu`ioca Da-
nilom Nanovi}em, potpisao u svojstvu svjedoka slede}u izjavu koju je su-
dija prethodno izdiktirao u zapisnik na osnovu mojih usmenih odgovora:
Ja poznajem okrivqenog Oluji}a, Mili}a, Mijanovi}a i Im{irovi-
}a dok ne poznajem uop{te okrivqenog Milana Nikoli}a i Gordana Jo-
vanovi}a. Ove {to poznajem znam ih od ranije i upoznao sam ih u raznim
prilikama ali se sad ne sje}am ni kada ni u kojim prilikama.
Ja sam bio na Savjetovawu u Institutu za filozofiju Filozofskog
fakulteta pod naslovom “Duhovna situacija na{eg vremena” i usmeno
podnio saop{tewe pod naslovom “Ideolo{ki i politi~ki monopolizam
kao duhovni teror u na{em vremenu i prostoru”, {to je ina~e samo kra-
}a verzija mog neobjavqenog rada pod istim naslovom. To je bilo u decem-
bru 1983. godine, mo`da 8. decembra ali ja se ne sje}am kao {to se ne sje-
}am da li je neko od okrivqenih koje sam pomenuo da poznajem bio prisu-
tan tom Savjetovawu. To Savjetovawe se nastavqalo i sqede}i dan ali ja
sam otputovao u Novi Sad na Savjetovawe “Marks i na{e vrijeme” koje je
po~elo narednog dana.
Tekst tog mog saop{tewa koje je u stvari samo dio mog neobjavqenog
rada, nikome nisam dao niti znam kako je mogao neko da do|e do tog tek-
sta. Ja ne poznajem nikakvog Aleksandra Simi}a. Ja sam znao za postoja-
284
we “Otvorenog Univerziteta” ali sam samo jedanput prisustvovao i to
onaj dan kada je predavawe dr`ao Milovan \ilas i kada je policija uhap-
sila sve prisutne.
Ne `elim da ka`em kako sam se obavijestio o tom sastanku.
Ja sam pogledao tekst kucan na pisa}oj ma{ini koji ste mi predo~i-
li a koji je ina~e fotokopija, i ne `elim da se izjasnim da li se radi o
mom tekstu ili ne.
Na pitawe tu`ioca izjavqujem:
To moje izlagawe na Savjetovawu u Institutu za filozofiju nije
snimano niti stenografisano. Ja sam samo imao koncept i izlagao sam
slobodno slu`e}i se tim konceptom. Taj koncept nikome nisam dao.
Ina~e taj moj rad na temu “Ideolo{ki i politi~ki monopolizam
kao duhovni teror u na{em vremenu i prostoru” nikome nisam davao dok
mi nije SUP zaplenio prilikom pretresa stana.
Qude za koje sam rekao da ih poznajem od ovih 6 protiv kojih se vodi
krivi~ni postupak, smatram krajwe ~asnim i po{tenim i izra`avam
otvorenu sumwu da su bilo kada i bilo gdje mogli po~initi krivi~no dje-
lo za koje se goni po slu`benoj du`nosti.
To je sve {to imam da izjavim.
Zapisnik sam pro~itao, priznajem ga za svoj i potpisujem.
Kurioziteta radi, navodim da je advokatu Zdravku Radovi}u 19. juna
1984. godine sudija Milorad Potpari} uputio poziv u kome je stajalo:
U krivi~nom predmetu protiv [e{eq Vojislava zbog krivi~nog
djela iz ~l. 114 KZ SFRJ odre|en je kod ovog suda, u sobi broj 46, za dan
2, 3, 5, 6. juli 1984. u 8,30 sati pretres, na koji se pozivate kao branilac
optu`enog [e{eq Vojislava.
Smrt fa{izmu – Sloboda narodu!
Republi~ki sekretarijat za informacije Bosne i Hercegovine po-
zvao je novinare radi davawa instrukcija o izvje{tavawu sa su|ewa. Je-
dan od prisutnih napisao je po se}awu – teleks poslat u nedequ, dan uo~i
su|ewa:
Sekretarijat za informacije odr`ao je brifing na kome su novina-
ri (stalni dopisnici jugoslovenskih listova i Tanjuga iz Sarajeva) upo-
znati da }e u ponedeqak po~eti su|ewe dr Vojislavu [e{equ za kontra-
revolucionarno ugro`avawe...
Sekretarijat je odlu~io da iz svake novinske ku}e u zemqi, dakle za
sva izdawa tih ku}a, bude odre|en samo jedan ~ovek koji }e pratiti su|e-
we i pisati i za druge listove. (Konkretno u “Politici” }e dopisnik
lista “Politika” pisati i za ostale – prim.) Sekretarijat je, tako|e, iz-
neo nekoliko predloga o tome kako da se prati ovo su|ewe i jedan zahtev.
Zahtev je da se ne objavquje nikakva najava pred po~etak su|ewa. Sugesti-
je su slede}e: dr [e{eq je u istrazi }utao pa se o~ekuje da na sudu sebe
prika`e kao mu~enika, i zato tome treba malo dati prostora. Naravno,
celom su|ewu treba pokloniti najvi{e oko jedne kucane strane teksta i
to na sudskim hronikama listova, gde se objavquju druge stvari u vezi s
kriminalom. Tako|e, tekstove treba plasirati bez velikog publiciteta
bez jakih naslova i na neupadqivom mestu. Svedocima, kojih ima osam, ta-
285
ko|e, dati malo prostora ili ih uop{te ne pomiwati zbog kontroverz-
nih izjava. Odbrani, tako|e, posvetiti malo prostora i insistirati na
optu`nici.
I. ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU
Nakon {to je otvoren glavni pretres i saop{ten sastav vije}a
stranke nemaju primjedbi na sastav vije}a.
Optu`eni [e{eq Vojislav, sa generalijama kao u spisu s tim {to se
mijewa podatak u promjeni porodi~nog stawa jer se u me|uvremenu rodi-
lo dijete.
Branilac optu`enog advokat Radovi} Zdravko predla`e da prije po-
~etka ~itawa optu`nice da se izvr{i putem qekara vje{taka pregled
zdravstvene sposobnosti optu`enog na mogu}nost davawa odbrane i pra-
}ewa pretresa budu}i da od momenta pritvarawa optu`eni ne jede svojom
voqom.
Na pitawe predsjednika vije}a optu`eni izjavquje:
Ukoliko bi mi se odobrilo da odbranu izla`em i pratim pretres sje-
de}i ja se osje}am sposobnim da to pratim i da izla`em odbranu s tim
{to ukoliko osjetim zdravstvenu tegobu da bih na vrijeme signalizirao.
Nakon ovoga zamjenik OJT-a izjavi da ocjenu prepu{ta sudu.
Nakon vije}awa sud donese Rje{ewe:
Nastavi}e se tok pretresa. Optu`enom }e se omogu}iti odbrana da
izla`e u sjede}em polo`aju i da odgovara na pitawa a u toku pretresa }e
se provjeriti zdravstveno stawe mogu}nosti pra}ewa glavnog pretresa.
^ita se optu`nica OJT-a Sarajevo Kt broj: 196/84 od 7. juna 1984. go-
dine:
U krivi~nom predmetu protiv [e{eq Vojislava, zbog krivi~nog
djela kontrarevolucionarnog ugro`avana dru{tvenog ure|ewa iz ~l. 114
KZ SFRJ, na osnovu ~l. 45 st. 2 ta~. 3 Zakona o krivi~nom postupku, po-
di`em Optu`nicu protiv: [e{eq Vojislava, zv. “Vojo”, sina Nikole i
majke Danice ro|ene Misita, ro|en 11. oktobra 1954. godine u Sarajevu,
gdje je stalno i naseqen u ul. Obala 27. jula br. 91, Srbin, dr`avqanin
SFRJ, nau~ni saradnik Univerziteta u Sarajevu, o`ewen, bez djece, zavr-
{io Pravni fakultet u Sarajevu – doktor dru{tveno-politi~kih nauka
vojsku slu`io, bez imovine, osu|ivan zbog krivi~nog djela uvrede iz ~l.
81 KZ SR BiH i klevete iz ~l. 80 KZ SR BiH na nov~anu kaznu, drugi kri-
vi~ni postupak protiv wega se ne vodi, sad se nalazi u pritvoru od 15. ma-
ja 1984. godine, {to je: U periodu od 1982. godine do mjeseca maja 1984. go-
dine, djeluju}i sa anarholiberalisti~kih i nacionalisti~kih pozicija,
a u namjeri pridobijawa ve}eg broja istomi{qenika i podsticawa na za-
jedni~ku djelatnost lica, sa sli~nim ili istim stavovima i idejama, up-
ravqenim na obarawe vlasti radni~ke klase, podrivawe ustavom utvr|e-
nog dru{tveno-ekonomskog i politi~kog sistema, na svrgavawe organa
vlasti i razbijawe bratstva i jedinstva, te na protivustavnu promjenu
federativnog ure|ewa zemqe, u tekstovima, te u razgovorima sa ve}im
brojem lica isticao i navodio:
286
– U mjesecu septembru 1983. godine u pisanom materijalu u kome je
odgovarao na pitawa dostavqena mu od strane Du{ana Bogavca, na temu
“[ta da se radi?” namjewen za objavqivawe u publikaciji, pod istim na-
zivom, naveo:
da je Savez komunista kroz ~itavu istoriju pokazao da ne mo`e tole-
risati nikakvu demokratsku raspravu ni u svojim redovima, ni u dru-
{tvu, nedopu{taju}i pri tome ni slobodu misli, da je svoju prevlast
Partija obezbje|ivala demago{kim pozivawem na zastupni{tvo isto-
rijskih i dnevno-politi~kih interesa radni~ke klase, rade}i u praksi
najvi{e upravo protiv tih interesa, da se zbog tog proletarijat mora
otrgnuti iz “smrtnog zagrqaja svoje nabije|ene avangarde”, da se vrati
dru{tvu kome }e sa drugim progresivnim snagama obezbjediti demokrat-
sko i socijalisti~ko ure|ewe, da Savez komunista nije vi{e u stawu da
vodi dru{tvenom progresu i jedino progresivno {to bi mogao u~initi
je “otvarawe institucionalnih mogu}nosti ispoqavawa i javnog izra-
`avawa novih dru{tvenih snaga koje bi istupale sa alternativnim pro-
gramom obnove”, da je neophodno izna}i primjernije modele i puteve dru-
{tvenog preobra`aja, kojim bi se u korjenu sasjeklo sve dotrajalo i pre-
`ivjelo, na {to su narodne mase spremne, ali da “sada{wa upravqa~ka
garnitura nije spremna da `rtvuje sebi~ne i samo`ive materijalne in-
terese svojih pripadnika i zato prvo woj treba oduzeti dizgine vlasti
iz ruku. Dakle, prvo je politi~ki, a onda i ekonomski razvlastiti”;
da nosioci radikalnih zahvata ne mogu biti dosada{we “vladaju}e i
subjektivne snage”. “Wegovo koncipirawe mo`e posti}i humanisti~ka
inteligencija qevi~arskog i socijalisti~kog usmjerewa, a ostvarewe je
mogu}e samo jedinstvenom akcijom svih socijalnih slojeva koje postoje-
}a kriza egzistencijalno ugro`ava”, da “Jugoslavija danas objektivno
nije socijalisti~ka zemqa, ta~nije ona je to samo deklarativno, po zva-
ni~nom dr`avnom nazivu”, da ono {to danas imamo “je bilo skupo napla-
}ena iluzija na{eg mudrog politi~kog rukovodstva”, da su Savez komuni-
sta i wegova rukovode}a struktura glavni krivac za dana{wu situaciju,
zbog ~ega ne mogu biti subjekt preovladavawa kriza, da se “samoupravqa-
we pokazalo kroz tridesetogodi{wu bezuspje{nu prakti~nu realizaci-
ju kao potpuno neprimjeren i prevazi|en teoretski i ideolo{ki kon-
cept”, da je to u stvari “na brzinu iskonstruisana i la`na alternativa
staqinizmu, koja staqinizam samo na rije~ima negira i odbacuje, da bi
ga u ne{to redukovanoj i izmjewenoj varijanti zadr`ala u unutra{wim
politi~kim odnosima”, te da je ono “maska za stvarnu vladavinu biro-
kratskih monopola, u hipokriziji nepremostivog raskoraka izme|u pro-
klamovanog i stvarnog”, da na{ sistem nije siguran ni u sebe, ni u oprav-
danost onoga {to provodi, da sve koji mu protivurije~e naziva kontra-
revolucionarima i dru{tvenim neprijateqima, podvrgava sistemat-
skim progonima i {ikanirawu, da je dovedena do potpune dezintegraci-
je Jugoslavije i wene svojevrsne “refeudalizacije”, da su “glavni admi-
nistratori sistema” uspjeli suzbiti svaki otpor svojoj samovoqi i da je
to jedan od glavnih uzroka duboke sistematske krize, te da “prestanak
wegove egzistencije (odnosi se na sistem) u sada{wem obliku zna~i}e da
je izvjestan odgovor (na pitawe {ta da se radi) napokon prona|en”;
287
 da su u politici glavnu rije~ vodili “slavoqubivi i neobrazovani
qudi, istinski diletanti za posao i funkcije koje su obavqali. Pitawe
izlaska iz krize ne mo`e biti pitawe daqeg razvoja samoupravqawa, jer
nam je jasno kakav je sadr`aj krio taj naizgled primamqivi pojam ~ijoj
nas je svestranoj apologiji godinama podu~avala politi~ka birokrati-
ja”, da vladaju}a birokratija neprekidno i slatkorje~ivo narodnim masa-
ma nudi participaciju u ostvarewu politi~ke vlasti ali da prakti~no
wegovom glavom misli aparat, a u wegovo ime odlu~uju forumi, da radni
~ovjek – gra|anin predstavqa puko gorivo politi~kog procesa koji guta
energiju masa kroz besmislene periodi~ne kampawe, tako da isti pri-
`eqkuju ~vrstu ruku “{to nas podsje}a na mra~nu nedavnu pro{lost, na
period naglog nadirawa fa{izma u Evropu”;
da se “jugoslovensko dru{tvo od samog po~etka nalazi u permanentnoj
krizi, a vladaju}a birokratija u kontinuiranom lutawu i stalnim zaokre-
tima”, da je dominiraju}a vrhu{ka “na iznenadnim nu`nim zaokretima
uvijek `rtvovala ponekog iz svojih redova, obi~no onog ko se najvi{e, ra-
zumije se, izuzev glavnog velikodostojnika i qudi od wegovog bezrezer-
vnog povjerewa, eksponirao u dosqednom sprovo|ewu prethodne zajedni~-
ke politike”, da su pojedinci ili ~itave garniture politi~kih stradale,
kako bi se na{lo pokri}e za glavne kreatore proma{ene politike i s
wih skinula glavna krivica, da je na{ ukupni privredni razvoj od 1965.
godine karakteristi~an po totalnom iracionalizmu politi~kih i eko-
nomskih mjera, da se vladaju}a oligarhija neprestano poziva na demokrat-
ske slobodarske principe, a da je wen jedini princip i zaloga budu}nosti
o~uvawe sopstvenog dru{tvenog polo`aja, da je privredna reforma 1965.
godine katastrofalan proma{aj te da su vladaju}a partija i weni veliko-
dostojnici pokazali totalnu istorijsku neodgovornost, poku{avaju}i da
na{e u osnovi nerazvijeno dru{tvo pretvori u potro{a~ko, da “sam dr-
`avni partijski vrh vlastitim primjerom podstakao trku u neopravda-
nom li~nom boga}ewu i rasipawu dru{tvenih sredstava na individualni
i grupni luksuz. Nijedna kampawska akcija na planu ispitivawa porije-
kla imovine nije imala {ansi za uspjeh sve dok je {ef dr`ave gradio re-
zidencije po svim krajevima Jugoslavije i `ivio u sjaju i rasko{i, vaqda
jo{ jedino dostupnim feudalnim vladarima bogatih petrolejskih zema-
qa”, te da “trideset godina birokratija” vodi odlu~nu borbu” za dru{tve-
no samoupravqawe stoje}i i danas na samom po~etku wegove iluzorne re-
alizacije. Nikako da shvati da je ona sama wegova glavna smetwa”;
da je vladaju}a birokratija nemilosrdno razbijala sve integracione
procese u Jugoslaviji, da su se “weni velikodostojnici slijepo dr`ali
kominternovskih predrasuda (a one su tako godile wihovim nacionali-
sti~kim osje}awima) prema Srbiji i Srbima, kao inicijatorima i nosi-
ocima hegemonisti~kih te`wi i poku{aja”, da je koncept o izgradwi Ju-
goslavije na federalnom principu “srbofobijom zadojena nacionali-
sti~ka elita pretvorila u sredstvo realizacije parole “slaba Srbija –
jaka Jugoslavija”, i blagovremeno pripremala institucionalnu i poli-
ti~ku osnovu za kasnije {ovinisti~ke poduhvate, da su teritoriju Srbi-
je sveli na podru~je koje je nekada obuhvatao beogradski pa{aluk, da su u
288
tom ciqu stvorili pokrajine Vojvodinu i Kosovo, “izmi{qene su i no-
ve nacije i qudi gotovo na silu natjeravani da se izja{wavaju kao wiho-
vi pripadnici, kako Srbi ne bi predstavqali u zvani~nim statistikama
apsolutnu ve}inu jugoslovenskog stanovni{tva”, da je to bio prvo slu~aj
sa crnogorskom, a kasnije sa muslimanskom nacijom, da je to u~iweno “sa-
mo zato da bi se dalo povoda daqem razbuktavawu politikantskih stra-
sti i nacionalisti~ke histerije”, da je to odvra}alo pa`wu masa od go-
ru}ih socijalnih problema za ~ije se rje{avawe birokratija pokazala
nemo}nom, ali i nespremnom da ga nekom drugom prepusti, da je “o~igled-
na nu`nost {to skorijeg pristupawa racionalnoj reviziji jugosloven-
skog federalizma”, “obustaviti politikantsko insistirawe na daqoj
“afirmaciji” izmi{qenih nacija, srpskohrvatski jezik odrediti kao
zvani~ni za saveznu administraciju i javne slu`be, wegovo u~ewe u~ini-
ti obaveznim u svim {kolama, pored materweg jezika, te ukinuti visoko-
{kolsku nastavu na jezicima nacionalnih mawina”, da je nu`no ukidawe
autonomnih pokrajina ili bar wihovo striktno podvo|ewe pod srbijan-
ski suverenitet te da bi se “jugoslovenska federacija sastojala od ~eti-
ri stvarno ravnopravne republike: Slovenije, Hrvatske, Srbije i Make-
donije. Nu`no je i novo teritorijalno razgrani~ewe izme|u Srbije i
Hrvatske. S obzirom na djelomi~nu teritorijalnu izme{anost srpskog i
hrvatskog stanovni{tva na podru~ju Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Li-
ke, Korduna, Banije i Slavonije, razgrani~ewe bi se ostvarilo na prin-
cipu koji podrazumijeva da u granicama Hrvatske ostane isti broj gra|a-
na srpske nacionalnosti kao u Srbiji hrvatske;
da “za neo~ekivano povampirewe nacionalizma u savremenom jugo-
slovenskom dru{tvu glavnu odgovornost nosi upravo Savez komunista,
wegovi rukovode}i organi, tijela i pojedinci”, da je zbog politi~kog
sqepila i optere}enosti nacionalisti~kim predrasudama vrhunskih
kreatora wegove politike sam sebe stavio na marginu dru{tvenih zbi-
vawa, da je ustavno-pravnim razbijawem jugoslovenske federacije se po-
kazalo da je Partija najobi~nije oru|e u rukama subjektivnih faktora
koji te`e ostvarewu i obezbje|ewu povlastica za svoju naciju i nacio-
nalnu republiku, da uslijed krajwe birokratske naivnosti je “mogla is-
trajno wegovati iluziju da je mogu}e narod obmawivati “vo “vjekivjekov”
kultom jedne li~nosti koja nije polo`ila ispit istorijske odgovorno-
sti i moralnosti za politi~ke poteze o kojima je sama odlu~ivala zahva-
quju}i uzurpaciji svih poluga politi~ke vlasti”;
da je jugoslovenskoj revoluciji do{la glave wena sopstvena biro-
kratija, najvi{e politi~ko rukovodstvo, da qudi koji su nas svojom ne-
sposobno{}u do gu{e uvalili u krizu, ne mogu biti izbaviteqi iz kri-
ze, te da predstoji radikalno preispitivawe svih “do ju~e neprikosnove-
nih, teorijskih i ideolo{kih zabluda, politikantskih koncepata i, {to
mi se ~ini presudnim, kona~no otpo~iwawe s ozbiqnom kritikom kulta
li~nosti decenijama glavnog politi~kog lidera Tita”, da je krajwe vri-
jeme da se inicira ispitivawe “wegove individualne odgovornosti za
sve neda}e u kojima smo se na{li, jer je on bio divinizovani arbitar pre-
sudnih i dalekose`nih politi~kih odluka koje je donosila vladaju}a vr-
289
hu{ka, a pokazale su se totalno proma{enim i {tetnim. Pored procesa
detitoizacije, kao radikalnog razra~unavawa sa staqinisti~kom pro-
{lo{}u i kominternovskim konceptima u unutra{woj politici, pred-
stoji nam i temeqna dekardeqizacija ustavnopravnog ustrojstva dr`ave
koja podrazumijeva odlu~ni raskid sa postoje}om prekomjernom i ne-
funkcionalnom institucionalizacijom politi~kog sistema”, da je uvo-
|ewe kardeqevskog delegatskog sistema kao okosnice kompletnog siste-
ma odlu~ivawa, zna~ilo objektivno eliminaciju svih pozitivnih dostig-
nu}a modernih politi~kih sistema i vra}awe to~ka istorije nazad, da je
Savez komunista i po socijalnom sastavu tipi~na birokratska partija,
da kontrolom institucionalnih poluga vlasti sputava gra|anske slobo-
de i prava, da pru`a pokri}e tehnokratskoj sprezi koja ~itavu zemqu sve
vi{e dovodi u te{ku zavisnost od me|unarodnog kapitala, da nikada eks-
ploatacija u Jugoslaviji nije bila intenzivnija, pa ni u vrijeme staro-ju-
goslovenskog bur`oaskog re`ima, te da je na podru~ju kulture, nauke i
umjetnosti izra`ena birokratska te`wa “da se oni kao glavna prepreka
svakoj manipulaciji u qudskoj degradaciji stropo{taju u autokratski i
totalitarni mrak”;
da je Savez komunista iscrpio svoje istorijske mogu}nosti i da danas
predstavqa iskqu~ivo faktor regresa, da su se jugoslovenski komunisti
samo na rije~ima suprotstavili staqinisti~kom konceptu izgradwe so-
cijalizma, ali su tu “praksu” odlu~no zadr`ali i u~inili je glavnim
obiqe`jem dru{tveno-politi~kih odnosa, modifikuju}i je samo u nekim
spoqa{wim i sporednim elementima i omota~ima, prikrivaju}i je jo{
debqim pla{tom la`ne, iluzorne svijesti”, da u Jugoslaviji nema demo-
kratije, jer je u sistemu vladavine jednopartijskog monopolizma i ideo-
lo{kog monizma ne mo`e ni biti, da nema ni prave jednakosti gra|ana,
da su gra|anske i politi~ke slobode maksimalno ugro`ene duhovnim te-
rorom monolitnosti, da neposrednog izbornog prava nismo imali od ra-
ta na ovamo, da je sloboda {tampe na nivou puke proklamacije, sve dok je
pod striktnom kontrolom partije, te da “u ovom moru apatije i bezna|a
humanisti~ka inteligencija po svom uvjerewu, predstavqa jedinu zrelu i
sposobnu socijalnu snagu, spremnu da se odlu~no suo~i s postoje}om kri-
zom, ponudi dugoro~nija rje{ewa i reafirmi{e izvorne socijalisti~ke
principe, kompromitovane dugotrajnim birokratskim izvrtawima i iz-
vrdavawem. Jednu jedinu istorijsku pozitivnu ulogu, za koju smatram da je
jo{ Savez komunista mo`e odigrati, vidim u odustajawu od ometawa i po-
ku{aja onemogu}avawa ove nove dru{tvene snage da iza|e na politi~ku
pozornicu i preuzme ulogu odgovornog i savjesnog kormilara”, te da “ka-
da je o~igledno da jedan sistem nema nikakve istorijske perspektive i da
~ini fatalni proma{aj za proma{ajem, onda je svako insistirawe na we-
govom daqem odr`avawu nepromi{qeno, prava ludost, jer zatvara sve ho-
rizonte oporavka i perspektive progresa”;
nakon ~ega je vi{e primjeraka ovog teksta poslao iz Sarajeva i to da-
na 3. oktobra 1983. godine putem preporu~ene po{iqke na ime Du{ana
Bogavca, a na adresu “Komunista” u Beograd, te drugim do sad nepoznatim
licima tako|e u Beograd, u namjeri da isti ovaj tekst umno`avaju i ras-
290
turaju, pa je tekst materijala “[ta da se radi?” u vremenu od sredine ma-
ja 1984. godine umno`en i dostavqen ve}em broju lica i organa u Beogra-
du i Sarajevu.
– U toku 1983. i po~etkom 1984. godine u vi{e navrata na Fakultetu
politi~ih nauka, u svom stanu i u stanu To{i} Neboj{e ovome govorio
da na{ samoupravni socijalizam treba mijewati jer da je to proma{aj,
da je samoupravqawe neodr`ivo, da bi sada{we federativno ure|ewe
Jugoslavije trebalo mijewati tako {to bi se izvr{ila druga~ija podje-
la na republike, jer da sada{wi sistem dovodi do toga da svaka republi-
ka vu~e na svoju stranu, {to dovodi u opasnost cijelu zemqu, da se dru-
{tvo birokratizovalo, a da su dru{tveno-politi~ke strukture podlo-
`ne mitu i korupciji, {to da gu{i svaki poku{aj daqeg napretka i raz-
voja dru{tva, da se u SR BiH mnogo vi{e progawaju intelektualci srp-
ske nacionalnosti.
– Krajem decembra 1983. godine, prilikom posjete koju mu je u~inio
Hrusti} Bego, ovome rekao da je u Savezu komunista stil da se govori na-
pamet o qudima i da se qudima po kratkom postupku sudi i ostavqaju bez
glave, a da se ne zna su{tina problema.
– U vi{e navrata u toku 1982. i 1983. godine na Fakultetu politi~-
kih nauka prilikom slu~ajnih susreta sa ^u~kovi} Dragom rekao da se
Savez komunista birokratizirao, da dr`avom odlu~uju centri mo}i, da
je samoupravqawe proma{aj, a da zemqom rukovode nesposobni rukovo-
dioci, da situaciju mo`e rije{iti samo progresivna inteligencija a ne
“carevi” koji imaju silne vile i rezidencije, da se i drug Tito pona{ao
kao car i vlastodr`ac, te da bi da je mogao sa sobom ponio sve u grob, za
odluke Avnoja rekao da su konstrukcija, da je formirawe autonomnih po-
krajina u zemqi vje{ta~ka tvorevina, jer da o wima nije bilo odluke u
Jajcu nego da su isforsirane u posqedwem Ustavu, a na sjednici Nau~no-
nastavnog vije}a koja je odr`ana u istom periodu i kojoj je pored ostalih
prisustvovao i ^u~kovi} Drago, rekao da u dru{tvu zapo~iwe istorija
tiranije i samovoqe, da vladaju mo}ni klanovi navode}i imena nosila-
ca najodgovornijih republi~kih funkcionera, koji gaze preko le{eva,
da se kod nas kr{e me|unarodne norme i da nema slobode misli.
– U mjesecu novembru 1983. godine na Fakultetu politi~kih nauka u
razgovoru sa Vlajki Emilom ovome rekao da Savez komunista nema snage
niti mogu}nosti da na|e izlaz iz nastalih te{ko}a i da }e predvodnik u
wihovom iznala`ewu biti humanisti~ka inteligencija.
– U mjesecu septembru 1982. godine u vozu kojim je putovao iz Saraje-
va za Beograd, stupio u razgovor sa ^voro Slobodanom, sa kojim se tom
prilikom i upoznao, u toku kog razgovora je ovome izme|u ostalog rekao
da su u na{em dru{tvu sve rukovode}e strukture do kraja birokratizo-
vane, tako da onemogu}avaju daqi napredak, a za samoupravqawe rekao da
isto slu`i rukovode}im strukturama samo za manipulisawe i o~uvawe
vlasti u svojim rukama,
dakle, u~inio djelo upravqeno na obarawe vlasti radni~ke klase i
radnih qudi, podrivawe ustavom utvr|enog dru{tveno-ekonomskog ure-
|ewa i dru{tveno-politi~kog sistema i sistema samoupravqawa, na
291
protivustavno svrgavawe organa dru{tvenog samoupravqawa i vlasti,
razbijawe bratstva i jedinstva, naru{avawe ravnopravnosti, naroda i
narodnosti i protivustavnu promjenu federativnog ure|ewa dr`ave,
~ime je po~inio krivi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`ava-
wa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana 114 Krivi~nog zakona SFRJ, predvi|e-
no i ka`wivo po istom zakonskom propisu. Stoga predla`em:
1) Da se pred tim sudom odr`i glavni pretres na koji da se pozovu:
okrivqeni: [e{eq Vojislav red. br. 22,
svjedoci: To{i} Neboj{a red. br. 39, Hrusti} Bego red. br. 40, ^u~-
kovi} Dragoqub red. br. 49, Du{an Bogavac red. br. 50, Vlajki Emil red.
br. 51, Milenkovi} Radi{a red. br. 52, ^voro Slobodan red. br. 53,
Milojevi} Aleksa, Sarajevo ul. Zagreba~ka br. 51,
ve{tak: prof. dr Slobodan Loga, neuropsihijatar.
2) Da se na pretresu uzmu na uvid i pro~itaju iskazi svjedoka Kozo-
mara Olge – red. br. 44, Jovanovi} Radmilo red. br. 42, i Gli{i} Kosane
red. br. 41, te prilozi spisa pod red. br. 3, 4, 5, 6, 7, 34, 45 i 55.
3) Na osnovu ~l. 69 KZ SFRJ, predla`em da se od okrivqenog [e{eq
Vojislava oduzmu predmeti namjeweni odnosno nastali izvr{ewem kri-
vi~nog djela.
4) Da se okrivqenom [e{eq Vojislavu u smislu odredaba ~l. 191 st.
2 ta~. 3 i 4 ZKP-a, produ`i pritvor po{to okolnost da je okrivqeni ne-
prijateqsku dejelatnost vr{io du`i vremenski period opravdava boja-
zan da bi boravkom na slobodi nastavio sa vr{ewem krivi~nog djela, te
po{to je optu`en za krivi~no djelo za koje se mo`e izre}i kazna deset
godina zatvora i te`a kazna, a na~in izvr{ewa djela i wegove posqedi-
ce dovele su objavqivawem djelova intervjua pod naslovom “[ta da se ra-
di?” u dnevnom listu “Oslobo|ewe” do takvog uznemirewa gra|ana da je
radi nesmetanog vo|ewa krivi~nog postupka neophodno daqe produ`ewe
pritvora. Obrazlo`ewe:
Okrivqeni [e{eq Vojislav je u drugoj polovini 1981. godine obja-
vqivawem svojih tekstova u ~asopisima “Kwi`evna re~”, “Duga”, “Revi-
ji danas” i drugim, u kojima je poku{ao da la`nim prikazivawem ~iwe-
nica diskredituje politiku i politi~ko rukovodstvo SR BiH, zapo~eo
svoju neprijateqsku djelatnost. Nastoje}i da se jugoslovenskoj javnosti
prika`e kao “istinski borac” za slobodu {tampe i za{titnik “ugro`e-
ne inteligencije”, okrivqeni je la`no tvrdio da u SR BiH “vlada total-
na cenzura {tampe i sveobuhvatno dirigovawe sredstvima javnog infor-
misawa”, da iza toga stoje “otu|eni birokratizovani centri politi~ke
mo}i”, da su “Sarajevo potresale brojne korupciona{ke afere”, u koje su
“umije{ani i neki najvi{i politi~ki funkcioneri”, tendenciozno na-
vode}i da je “nesporno da pojedini ~lanovi Saveza komunista (i grupice)
{uruju sa panislamizmom, podr`avaju wegove te`we...a pri tome u`iva-
ju mo}nu podr{ku izvjesnih visokih funkcionera”. Kad je zbog navedenih
i sli~nih stavova iskqu~en iz Saveza komunista i wegovi stavovi javno
kritikovani, okrivqeni je uspostavio ~vr{}e veze i kontakte sa pojedi-
nim profesorima beogradskog univerziteta i drugim licima koji su se
od ranije eksponirali kao nacionalisti i anarholiberali. Rezultat wi-
292
hovih kontakata je intervju koji je Vuk Dra{kovi} pripremio sa okri-
vqenim pod naslovom “Buntovnik bez razloga”, objavqen u “Omladin-
skim novinama” u Beogradu, u kome se neistinito navodi, da kod nas po-
stoji kasta qudi koja sebe smatra nepogre{ivom i nedodirqivom, misle-
}i pri tome da na{e rukovodstvo, koje je kako navodi, izgradilo tipi~-
no “staqinisti~ke metode diskvalifikacije” onih koji im se suprotsta-
vqaju.
“Saradwu” sa Vukom Dra{kovi}em okrivqeni je nastavio daju}i svoj
prikaz wegovoj kwizi “Sudija” koji je pod naslovom “Roman kao oblik
dru{tvene kritike” objavqen u ~asopisu “Delo”, a u kome okrivqeni po-
red ostalog navodi da ovaj roman “ima ulogu budilnika na{e u~male i
usnule kulturne javnosti”, zlonamjerno navode}i da nam se svakodnevno
pune u{i i ispira mozak o tome da je “na{ dru{tveni sistem najboqi”,
tvrde}i da “birokratski duhovi intimno strepe od svake slobode pla{e-
}i se za svoje pozicije. Ko su “birokratski duhovi” okrivqeni obja{wa-
va u referatu “Savremena refleksija Marksovih teza o slobodi {tam-
pe”, koje je izlagao na nau~nom skupu “Marksova misao i na{e vrijeme”,
a u kome navodi da se u socijalisti~kom dru{tvu institucionalizovana
birokratija poziva na mandat povjeren od strane radni~ke klase”, a za-
tim, postavqaju}i tu birokratiju u na{e dru{tvene prilike poistovje-
}uje je sa “vladaju}om kastom” aludiraju}i na na{e najvi{e dr`avno, a u
tekstu “Ideolo{ka i politi~ka dimenzija kriti~kog sagledavawa ras-
koraka teorijskih na~ela i empirijskih pokazateqa” i na partijsko ru-
kovodstvo koje naziva “politi~kom birokratijom” i koje po okrivqenom
u ciqu sa~uvawa privilegija i vlastitih pozicija “na kocku stavqa traj-
ne vrijednosti socijalisti~ke revolucije i kompromituje diktaturu
proleterijata u o~ima naj{irih narodnih masa”.
U referatu pod nazivom “Ideolo{ki orjentiri i politi~ki intere-
si birokratije kao stimulatori dezintegracionih procesa u jugosloven-
skom dru{tvu”, koji je poslao na skup sociologa u Portoro`u, i koji je
uvr{ten u zbornik radova, okrivqeni zlonamjerno navodi da su se u na-
{oj unutra{woj politici zadr`ale “staqinisti~ke metode”, da je biro-
kratija povremeno nagla{avala opasnosti od hegemonije jedne najbrojni-
je nacije, zatim da je izmi{qala nove nacije, {to da je dovelo do “hegemo-
nisti~ke zavjere”, ~ime je kako tvrdi “prokockana krvqu izborena {ansa
za ostvarivawe me|unacionalnog jedinstva i afirmacije ideja jugoslo-
venstva”. Svoja ekstremna istupawa okrivqeni Vojislav [e{eq je nasta-
vio i na filozofskim susretima odr`anim u decembru 1983. godine na
Institutu za filozofiju u Beogradu pozivaju}i na “ogor~enu borbu” u
kojoj “ne smije biti uzmicawa” i u kojoj }e “svako kompromiserstvo pred-
stavqati zlo~in”, a sa ciqem, “kako bi {anse za opstanak trenutno vla-
daju}eg sistema vrijednosti bile svedene na minimum, kako bi se ubrzalo
wegovo ru{ewe na dijalektici vlastitih nepremostivih protivurije~-
nosti. U isto vrijeme okrivqeni “nudi” zamjenu za “staqinisti~ku biro-
kratiju” i to “najhumanije i najobrazovanije dru{tvene snage”, koje mora-
ju na sebe “preuzeti istorijsku odgovornost za iznala`ewe...novog poli-
ti~kog programa”, mada navodi da u tom momentu “jugoslovenska intelek-
293
tualna qevica jo{ uvijek nije uspjela izna}i adekvatne forme vlastitog
organizovawa”. Pored u~e{}a na navedenim i drugim skupovima, susreti-
ma i simozijumima okrivqeni je ostvarivao daqe kontakte sa grupom
anarholiberala i svojih istomi{qenika iz Beograda, {to je izme|u osta-
log rezultiralo pisawem osvrta na kwigu Dobrice ]osi}a “Stvarno i
mogu}e” u kome je okrivqeni ponovo iskoristio priliku za svoje neprija-
teqsko djelovawe, tako {to je u tom tekstu naveo da su trebale pro}i go-
dine i “bukvalni odlazak vode}ih protagonista negativne politi~ke
prakse”, da bi se sagledala sva te`ina situacije – “paralize” jugosloven-
ske ekonomije i regionalno razgrani~ewe razli~itih sistema ideolo-
{kih vrijednosti”. U istom pisanom materijalu okrivqeni druga Tita
naziva “Cezarom”, la`no iznose}i da je on “svojom okretno{}u i okrut-
no{}u uspjevao da manipuli{e qudskim idealima i zanosima”.
Nadaqe, za istupawe sa istih – neprijateqskih pozicija okrivqeni
[e{eq Vojislav je koristio i kontakte sa raznim licima i to kako one
slu~ajne, sa svjedocima ^voro Slobodanom i ^u~kovi} Dragoqubom, tako
i one dogovorene sa prijateqima, poznanicima ili saradnicima svjedoci-
ma To{i} Neboj{om, Hrusti} Begom i Vlajki Emilom. U ovim razgovo-
rima okrivqeni je zlonamjerno prikazivao ulogu i snagu Saveza komu-
nista Jugoslavije, stawe u na{em dru{tvu i funkcionisawe socijali-
sti~kog samoupravnog sistema, te vrije|ao druga Tita i najodgovornije
republi~ke funkcionere, navode}i izme|u ostalog da se Savez komunista
Jugoslavije birokratizovao, da iz nastale krize ne mo`e na}i izlaz, da se
dru{tveno ure|ewe i samoupravni socijalizam nalaze u fazi rasula, a da
treba mijewati i federativno ure|ewe zemqe. Druga Tita je nazivao “ca-
rem” i vlastodr{cem koji bi da je mogao sa sobom sve ponio u grob.
Sinteza neprijateqskih stavova i istupawa okrivqenog predsta-
vqa, me|utim, wegov pisani materijal – odgovori na anketu pod naslovom
“[ta da se radi?”, za koji se mo`e re}i da predstavqa platformu za “ra-
dikalni zaokret” o kom je okrivqeni u svojim ranijim istupawima na na-
u~nim skupovima ve} govorio. U ovom materijalu okrivqeni [e{eq Vo-
jislav ru{i i zahtjeva promjenu Ustavom utvr|enog dru{tveno-politi~-
kog sistema, dru{tveno-ekonomskog ure|ewa i sistema samoupravqawa,
kao i promjenu federativnog ure|ewa Jugoslavije. La`no tvrde}i da Ju-
goslavija vi{e nije socijalisti~ka zemqa, da su pojedine nacije isfor-
sirane i da ih treba ukinuti, okrivqeni predvi|a ~etiri federalne je-
dinice, a nakon politi~kog i ekonomskog razvla{}ivawa “sada{we
upravqa~ke garniture”, nove snage koje bi istupale sa “alternativnim
programom obnove”. Navedeni materijal okrivqeni je dostavio na adre-
su urednika “Komunista” Du{ana Bogavca od koga je i dobio pitawa za
intervju koji je u stvari bio li~ni i vanredakcijski anga`man, kao i svo-
jim istomi{qenicima u Beogradu koji su ga zatim umno`ili i rastura-
li po Beogradu i Sarajevu.
Stawe stvari u optu`nici temeqi se na iskazima svjedoka To{i}
Neboj{e, Hrusti} Bege, ^u~kovi} Dragoquba, Vlajki Emila, ^voro Slo-
bodana, Du{ana Bogavca i Milenkovi} Radi{e, potvrdi po{te o prije-
mu i slawu po{iqke na ime Du{ana Bogavca i adresu “Komunista”, sadr-
294
`ini po{iqke naslovqene na Milenkovi} Radi{u, potvrdama o oduze-
tim predmetima, nalazu vje{taka neuropsihijatra Slobodana dr Loge, te
sqede}im pisanim radovima okrivqenog [e{eq Vojislava “Savremene
refleksije Marksovih teza o slobodi {tampe”, “Ideolo{ka i politi~-
ka dimenzija kriti~nog sagledavawa raskoraka teorijskih na~ela i em-
pirijskih pokazateqa u praksi savremenih socijalisti~kih dru{tava”,
“Ideolo{ki i politi~ki monopolizam kao duhovni teror u na{em vre-
menu i prostoru”, “Intelektualno reagovawe na politi~ku represiju”,
“Intelektualni anga`man u konkretnom vremenu i prostoru”, “Roman
kao oblik dru{tvene kritike” i “[ta da se radi?” – odgovor na anke-
tu–intervju.
Iz potvrde o prijemu po{iqke proizlazi da je dana 3. oktobra 1983.
godine iz Sarajeva upu}ena preporu~ena po{iqka na primaoca Du{ka
Bogavca, dok se iz pregleda primqenih vrijednosnih pisama vidi da je
isti dan pod prijemnim brojem 894 na ime Du{ana Bogavca – Trg Marksa
i Engelsa br. 11 – Beograd, upu}ena po{iqka ~iji je po{iqalac [e{eq
Vojislav – Obala 27. jula 91. Kao prilog spisu nalazi se propratno pi-
smo sa~iweno u Sarajevu 3.10.1983. godine u kome stoji: “Dragi Du{ko,
dostavqam Ti svoje odgovore na postavqena pitawa iz projekta “[ta da
se radi?”. Javi}u Ti se ovih dana telefonom da provjerim da li si pismo
primio i da mi ka`e{ {ta misli{ o tekstu. Srda~an pozdrav”.
Nadaqe iz sadr`aja po{iqki naslovqenih na Radi{u Milenkovi}a
i Redakciju “Svijeta” koje su preko beogradske po{te upu}ene u Saraje-
vo, se vidi da je nepoznato lice ili lica, umno`ila tekst intervjua
“[ta da se radi?” i uz propratna pisma koja imaju istu sadr`inu ih do-
stavilo na adresu navedenih primaoca. U propratnom pismu koje nije
potpisano navodi se: “Staqinisti~ka banda je evo opet strpala jednog
intelektualca Srbina u zatvor. Ovog puta je to mladi poletni profesor
sociolog doktor Vojislav [e{eq iz Sarajeva. Procenite i sami {ta u
ovom wegovom nau~nom radu ima {to je protiv progresa i {to je ka`wi-
vo. Kada su srpski diktatori i staqinisti poku{ali da uni{te \oga,
ustala je srpska intelektualna javnost, a sada }e to biti i me|unarodna
javnost, jer je [e{eq ve} pomakao granice dr`ave u kojoj je danas ~ast
biti u zatvoru. Bagri bosanskoj poru~ujemo da mi znamo da [e{eq stra-
da jer je Srbin, jer ga goni panislamisti~ka homeinijevska zvijer”.
Prema podacima navedenim u potvrdama o oduzetim stvarima, kod
okrivqenog su na|eni i od wega oduzeti tekstovi ~iji je on autor, me|u
kojima se nalaze: “Intelektualni anga`man u konkretnom vremenu i
prostoru”, “Ideolo{ki i politi~ki monopolizam kao duhovni teror u
na{em vremenu i prostoru”, “Intelektualno reagovawe na politi~ku
represiju”, “Savremene refleksije Marksovih teza o slobodi {tampe”,
“Roman kao oblik dru{tvene kritike”, “Ideolo{ka i politi~ka dimen-
zija kriti~kog sagledavawa raskoraka teorijskih na~ela i empirijskih
pokazateqa u praksi savremenih socijalisti~kih dru{tava”, “Ideolo-
{ki orjentiri i politi~ki interesi birokratije kao stimulatori dez-
integracionih procesa u jugoslovenskom dru{tvu” i dva primjerka “Od-
govora na anketu – intervju “[ta da se radi?”.
295
 Iz oduzetog materijala proizlazi da je okrivqeni u prikazu kwige
Vuka Dra{kovi}a “Sudija” koji je pod naslovom “Roman kao oblik dru-
{tvene kritike” objavqenom u ~asopisu “Delo”, na strani 2 utvrdio da
smo mi “pod utiskom onoga ~ime su nam svakodnevno punili u{i i ispi-
rali mozak i da je na{ dru{tveni sistem najboqi, da se velike nepravde
koje vlast nanosi pojedincima, te wihove nemo}i da se odupru dr`avnoj
ma{ini za mqevewe svijesti i savjesti, de{avaju samo u tu|im zemqama.
Na strani 12 navodi da “Birokratski duhovi intimno strepe od svake
slobodne i kriti~ke misli pla{e}i se za vlastite pozicije, dok javno tu
strepwu i nasilni~ki bijes wom uslovqen pravdaju strahom od krizne si-
tuacije koju bi preispitivawe dru{tvene prakse moglo izazvati, ru{e-
we neke od nametnutih i la`nih vrijednosti, zapostavqaju}i ve} uveli-
ko saznawe da zapravo potiskivawe dru{tvene kritike, otvorenosti...
pogoduje i to na idealan na~in tiwawu i sazrijevawu krize”. Da bi sa~u-
vala privilegije “bezna~ajna ili nazadna odlu~uju}a uloga nerijetko me-
diokritetskih pojedinaca i vrhu{ki, na kocku se stavqaju trajne vrijed-
nosti socijalisti~ke revolucije i kompromituje diktatura proletarija-
ta u o~ima naj{irih masa, koje u woj po~iwu, ~esto opravdano, gledati
diktaturu adijemiranih politi~kih aparata u ime radni~ke klase i nad
radni~kom klasom.
U referatu pod naslovom “Savremene refleksije Marksovih teza o
slobodi {tampe” koji je okrivqeni izlagao na skupu “Marksova misao i
na{e vrijeme” na strani 17 navodi: “Epigoni birokratskih koncepata
razvoja jugoslovenskog samoupravnog socijalisti~kog dru{tva otvoreno
dokazuju da je kod nas {tampa slobodna”... U isto vrijeme nas ubje|uju da
{tampa ne treba o svemu da pi{e, da otkriva dr`avne, politi~ke i po-
slovne tajne”... koje su “sve ono {to bi vode}e eksponente moglo dovesti
u neugodan polo`aj i izazvati revolt javnog mnijewa”...a ciq joj je da
“onemogu}i naj{iroj javnosti da objektivno procjewuje rad svojih manda-
tora i po potrebi im uskra}uje povjerewe”...na strani 23 se tvrdi da je
“poigravawe s qudima wihov (birokratskih krugova) manir, na~in odr-
`awa hegemonije i dominacije”, “Kad pozivaju na dijalog, oni misle na
pokoravawe; kad iniciraju idejnu diferencijaciju, oni misle na elimi-
nisawe oponenata svih vrsta. Dru{tvenu kritiku odobravaju samo onda
kad je sami naru~e, kad je u o~ekivanom obliku i ne prevazilazi propisa-
ni nivo i sadr`aj; kad im ona olak{ava vladavinu i stvara kakav takav
privid demokratije i politi~kih sloboda”... “Ipak (strana 26), birokra-
tija kao vladaju}a kasta u jugoslovenskom dru{tvu nije nimalo homogena.
Ona je iznutra podijeqena po regionalnom i nacionalnom principu, za-
tvorena u republi~ko-pokrajinske etatisti~ke strukture i establi-
{mente koji se iscrpquju i u me|usobnim borbama za prevlast”.
Okrivqeni je “Reviji za sociologiju” u Zagrebu poslao radi obja-
vqivawa materijal pod naslovom “Ideolo{ka i politi~ka dimenzija
kriti~nog sagledavawa raskoraka teorijskih na~ela i empirijskih poka-
zateqa u praksi savremenih socijalisti~kih dru{tava” u kome postavqa
pitawe svrsishodnosti konkretnog socijalisti~kog eksperimenta (str.
26) nazivaju}i ga eksploatatorskim u kome se licemjernim pozivawem na
296
princip nagra|ivawa prema radu poku{ava prikriti su{tina (eksploa-
tatorska), a motivisawem radnika za iscrpquju}u trku za zaradom, wiho-
vo udaqavawe od “procesa rje{avawa egzistencijalnih dru{tvenih, pre-
vashodno politi~kih pitawa”.
U osvrtu na kwigu Dobrice ]osi}a – “Stvarno i mogu}e” pod naslo-
vom “Intelektualni anga`man u konkretnom vremenu i prostoru” koji je
slao radi objavqivawa, okrivqeni na str. 9 navodi da se “Pokazalo da
Partija nije spremna da otvoreno prizna svoje gre{ke iz pro{losti, ma-
koliko one bile o~igledne, {to govori o nedostatku ozbiqnije namjere
da se one ispravqaju. Weni centri mo}i se upu{taju u lije~ewe teku}ih
dru{tvenih blesti, a da jo{ ni dijagnozu nisu uspostavili... Potrebne su
bile godine i godine, te bukvalni odlazak vode}ih protagonista negativ-
ne politi~ke prakse da bi kod vladaju}e birokratije po~elo da sazrijeva
saznawe da je birokratski nacionalizam svojim svo|ewem proklamovane
vlasti radni~ke klase i socijalisti~kog samoupravqawa na nacionalni
suverenitet federalnih jedinica doveo do paralize jugoslovenske ekono-
mije i regionalno razgrani~ewe razli~itih sistema ideolo{kih vrijed-
nosti”. Na str. 16 okrivqeni pi{e “Revolucija ~iji su ideali odavno iz-
nevjereni i tradicija napu{tena jo{ se koristi kao sredstvo obmawiva-
wa masa i veli~awa “Cezara” koji je svojom okretno{}u i okrutno{}u
uspijevao da manipuli{e qudskim idealima i zanosima. Revolucionarni
ciqevi su u korijenu transformisani, a nade izjalovile”.
Referat pod naslovom “Ideolo{ki i politi~ki monopolizam kao
duhovni teror u na{em vremenu i prostoru” okrivqeni je izlagao na In-
stitutu dru{tvenih nauka, a dio istog pod naslovom “Intelektualno re-
agovawe na politi~ku represiju na raspravi “Nauka i politi~ka justi-
cija”. U istom na str. 12 i 13 tvrdi da “vladaju}a Partija neprekidno po-
ziva na dijalog, ali u isto vrijeme rezolutno tvrdi da Savez komunista
u politi~kom sistemu socijalisti~kog samoupravqawa ne mo`e imati
partnera. Dakle, zala`e se za dijalog, ali ne s partnerima, ne nikako sa
ravnopravnim partnerima... rije~ je dijalogu ”gluvih telefona”. Na
strani 15 navodi da “dalekose`na socijalna previrawa, koja predstoje
kao logi~an i neizbje`an rezultat duboke ekonomske krize koju poli-
ti~ki faktori nisu u stawu ni kontrolisati ni prevazilaziti, tek }e
ukazati na neizbje`nost kvalitativnih sistemskih promjena kao jedi-
nom izlazu pred predstoje}om katastrofom”... Najhumanije i najobrazo-
vanije dru{tvene snage na sebe zato moraju preuzeti istorijsku odgovor-
nost za iznala`ewe pristupa~ne i ostvarqive nove emancipatorske ide-
je i politi~kog programa ~ija }e okosnica biti humanizam i slobodar-
stvo”... a na str. 17 “histeri~ne kampawe birokratskih ideologa i propa-
gandista prevashodno orijentisane protiv qevi~arskih misli i ideja, te
wihovih nosilaca pred kojom neprekidno osje}aju odgovornost zbog
istorijske proma{enosti vlastite politi~ke akcije i mogu}nosti ko-
na~nog polagawa ra~una za gotovo bezizlaznu situaciju u koju je dru{tvo
dovedeno. Strah je sve ve}i i izra`eniji {to je vladaju}a politi~ka oli-
garhija svjesnija ~iwenice da je humanisti~ka inteligencija jedina u
stawu pru`iti sveobuhvatnu kriti~ku analizu postoje}eg socijalnog
297
stawa i otkriti javnosti wegove uzroke.” Na strani 18 i 19 okrivqeni
pi{e: “Danas, kad se polako ali neizbje`no trijeznimo iz te{kog mamur-
luka sveobuhvatne ideologizacije i indoktrinacije proma{enim ideo-
lo{kim i politi~kim konceptima, kad se osloba|amo debelih naslaga
demagogije, apologije i karikaturalno misti~nog kulta, li~nosti” i kad
nam se name}e “pitawe mogu}nosti efikasnijeg odupirawa birokratskoj
samovoqi... i trasirawu puteva budu}eg dru{tvenog razvoja bitno razli-
~itih onima kojima su nas decenijama proma{eno vodili na{i zvani~ni-
ci... svako daqe uzmicawe pred birokratskim nasrtawima predstavqalo
bi fatalnu gre{ku i unazadilo perspektive dru{tvenog preporoda... da-
kle, predstoji ogor~ena borba na duhovnom terenu u kojoj ne smije biti
uzmicawa”... te na strani 20 da “Sve ono {to je re`imsko ve} izaziva
spontanu averziju i u {irokim narodnim masama, a takav predsticaj nas
dodatno obavezuje u idejnoj borbi za nove napore kako bi {anse za opsta-
nak trenutno vladaju}eg sistema vrijednosti bile svedene na minimum,
kako bi se ubrzalo wegovo ru{ewe na dijalektici vlastitih nepremosti-
vih protivrje~nosti.”
Za sociolo{ke susrete u Portoro`u okrivqeni je pripremio i po-
slao tekst pod naslovom “Ideolo{ki orijentiri i politi~ki interesi
birokratije kao stimulatori dezintegracionih procesa u jugosloven-
skom dru{tvu”. U istom tvrdi da su se u na{oj unutra{woj politici za-
dr`ale “staqinisti~ke metode i forme”, da se kod nas proklamovana
borba za “emancipaciju” pojedinih nacija pretvorila u nacionalisti~-
ku histeriju”, da su vje{ta~ki stvorena me|unacionalna suprotstavqawa
i izmi{qena nova nacija tako da }e ove deformacije u revolucionarnoj
teoriji i praksi poprimiti tipi~no kontrarevolucionarni sadr`aj.
Pi{u}i o ustavno-pravnim normama naveo je da su iste “mjewane prema
voqi, i `eqama i nerijetko hirovima nekolicine najmo}nijih li~nosti
na ~elu birokratskog aparata... da su nam ustavne norme pisali krajwe
neobrazovani, neodgovorni i nesavjesni qudi koji su pravne norme pod-
re|ivali i najbanalnijoj politi~koj manipulaciji.”
U toku istrage saslu{ani svjedok To{i} Neboj{a je izjavio da je
okrivqenog [e{eq Vojislava upoznao u mjesecu oktobru 1982. godine
kad su oba putovala za Beograd, pa se to poznanstvo i dru`ewe produ`i-
lo sve do po~etka 1984. godine. Vi|ali su se i sastajali vi{e puta i u svo-
jim stanovima, pa u tim prilikama razgovarali o raznim temama. Sje}a
se da je okrivqeni govore}i o Savezu komunista rekao da dana{wi kadro-
vi nisu u stawu da na|u pravi izlaz iz nastalih te{ko}a i da ih treba
promjeniti mla|im qudima, da sistem samoupravqawa predstavqa u su-
{tini proma{aj, i da je neodr`iv po{to je doveo u velike te{ko}e iz ko-
jih nema izlaza. Govore}i o birokratiji okrivqeni je rekao da se ona na-
lazi u svim oblastima dru{tva, da je isto~nog tipa i da gu{i svaki poku-
{aj napretka i razvoja dru{tva. U vezi sa situacijom na Kosovu govorio
je da bi trebalo preduzeti radikalnije mjere, jer dr`ava to rje{ava veo-
ma blago, a da bi to mogla u~initi samo Armija. U vezi krivi~nog po-
stupka koji je protiv wega – okrivqenog vo|en po privatnoj tu`bi poro-
dice Dizdar i Grab~anovi} navodio je da su qudi poput wih koji su za
298
vrijeme cijelog rata pisali ili ure|ivali neprijateqske novine, svojim
vezama poslije rata, vjerovatno i po nacionalnoj liniji, zadr`ali polo-
`aje i sve {to su imali i da je jedino u Srbiji izvr{en potpuni obra~un
sa saradnicima okupatora po{to je Hrvatima i muslimanima dosta toga
opro{teno. Kao primjer naveo je da je u Hrvatskoj jedino Goran Kova~i}
osudio usta{ki pokret, a da to drugi nisu ~inili u punoj mjeri nego da je
Vladimir Nazor do odlaska u partizane slavio Antu Paveli}a, a nakon
toga Partizane i Tita, dok je Krle`a izjavio da mu je svejedno ko }e ga
zaklati \ido (\ilas) ili Dido (Kvaternik). Nadaqe, pri~ao je da se
usta{ka emigracija postepeno obnavqa i podmla|uje za razliku od ~et-
ni~ke koja nije izradila ni prihvatqiv politi~ki program zbog ~ega da
propada. Isticao je da se u SR BiH mnogo vi{e progawaju intelektual-
ci srpske nacionalnosti navode}i kao primjer Lubardu, Dra{kovi}a i
dr., te da bi i wemu – okrivqenom bilo lak{e da nije Srbin po{to bi
bilo mnogo mawe buke. Govore}i o federativnom ure|ewu Jugoslavije
okrivqeni je tvrdio da bi trebalo izvr{iti druga~iju podjelu na repu-
blike nego {to je sad, po{to je sada{wi sistem doveo do toga da svaka re-
publika vu~e na svoju stranu, {to da dovodi u opasnost cijelu zemqu. U
toku tih razgovora nije rekao kako bi izgledala ta nova podjela, ali je
svjedok izjavio da je kasnije iz dnevne {tampe vidi da je okrivqeni mi-
slio na podjelu Jugoslavije na ~etiri republike. Bilo je govora i o ko-
rumpiranosti dru{tveno-politi~ke strukture za koju je okrivqeni re-
kao, pribli`no, da svak svakog “ima u yepu” i da takva situacija onemo-
gu}ava daqi napredak dru{tva.
Svjedok Hrusti} Bego je izjavio da okrivqenog poznaje oko {est go-
dina, ali da su se rijetko vi|ali. Krajem pro{le godine posjetio je okri-
vqenog kod kog je bilo ve}e dru{tvo i tad se poveo razgovor o Vuku Dra-
{kovi}u i wegovim romanima, pa je svjedok rekao da je Dra{kovi} mawe
vi{e odba~en pisac, zbog ~ega ga je okrivqeni pitao da li je ~itao we-
gov roman “No`”. Kad mu je rekao da nije ~itao navedeni roman ali da je
~itao u {tampi o wemu, okrivqeni je rekao da je to u stilu wegove – svje-
dokove Partije koja po kratkom postupku sudi qudima, ostavqa ih bez
glave a da ne zna su{tinu problema i sa wom se ne upoznaje. Reagovao je
rekav{i okrivqenom da je to bila i wegova Partija, ali mu je ovaj odgo-
vorio da se osvijestio na vrijeme. Pored razgovora o te{ko}ama u zemqi
za koju je krivio rukovodstvo, i komentare o broju prisutnih qudi na sa-
hrani Aleksandru Rankovi}u koju je tuma~io kao reakciju na situaciju
na Kosovu, okrivqeni se hvalio svojim poznanicima i prijateqima u Be-
ogradu, spomiwu}i izme|u ostalih Dobricu ]osi}a i druge.
Svjedok ^u~kovi} Dragoqub je izjavio da okrivqenog [e{eq Voji-
slava poznaje od vremena kad je do{ao na Fakultet politi~kih nauka tj.
unazad 5–6 godina. Kontakti sa wim su bili iskqu~ivo radni i u okviru
Fakulteta. Poznato mu je da je okrivqeni s obzirom na svoju mladu dob
vrlo brzo napredovao na na~in koji je malo kome bio dostupan. Wegovi
odnosi sa pojedinim qudima, po ocijeni svjedoka, nisu bili u redu i to od
strane okrivqenog, a kulminaciju su dostigli kad je trebalo da ide na od-
slu`ewe vojnog roka i to u {kolu rezervnih oficira, ali je iz Komande
299
armijske oblasti re~eno da ima i boqih mladi}a od okrivqenog. Okri-
vqeni je to protuma~io kao svjesno onemogu}avawe od strane qudi sa Fa-
kulteta. Okrivqeni je ina~e osoba koja te{ko odr`ava normalan kon-
takt, ne prihvata dobronamjerne savjete pa ni od onih koji su znatno sta-
riji od wega, a zbog wegovog pona{awa i stava prema nekim qudima na Fa-
kultetu naro~ito sa Atifom Purivatrom, do{lo je do naru{avawa me|u-
qudskih odnosa, zbog ~ega je formirano Drugarsko vije}e radi ispitiva-
wa partijske odgovornosti okrivqenog. Svi poku{aji da se okrivqeni
urazumi i sa~uva za Partiju ostali su bez uspjeha zbog wegovog odsustva sa-
mokriti~nosti. U razgovoru koji je sa wim vodio po~etkom 1982. godine
ponovo je poku{ao da uka`e okrivqenom na wegove pogre{ne stavove, ali
mu je ovaj tom prilikom rekao da se Partija birokratizovala, da dr`avom
odlu~uju centri mo}i, da je samoupravqawe proma{aj i da se zemqom ru-
kovodi od strane nesposobnih rukovodilaca. Opomenuo ga je podsje}aju}i
ga da mu je ovo dru{tvo omogu}ilo da postigne sve {to je postigao, a okri-
vqeni je na to odgovorio da samo progresivna inteligencija ili ~ista na-
uka mogu rije{iti stvar, a ne “carevi” koji imaju silne vile i rezidenci-
je iz ~ega je on – svjedok zakqu~io da okrivqeni misli na druga Tita, zbog
~ega je poku{ao da mu obrazlo`i da je sve to sad vlasni{tvo dru{tva. Me-
|utim, okrivqeni je spomenuo da je Tito bio vlastodr`ac, da se pona{ao
kao car, te da bi da je mogao sve odnio u grob sa sobom. Nadaqe, na sastan-
ku Nau~no-nastavnog vije}a polovinom 1982. godine, na kom se raspravqa-
lo pitawe opstanka okrivqenog u direktnoj nastavi, okrivqeni je tra-
`io rije~ i u jednosatnom izlagawu govorio stvari koje je on – svjedok
ocjenio kao poziv na kontrarevoluciju. Tako je izme|u ostalog u po~etku
rekao da po~iwe istorija tiranije i samovoqe u ovom dru{tvu, da se pita
– okrivqeni {ta se u dru{tvu de{ava, da se kr{e me|unarodne norme, da
vladaju klanovi, navode}i imena nosilaca najodgovornijih republi~kih
funkcionera koji gaze preko le{eva, da kod nas nema slobode misli i da
se ru{e prava koja priznaju me|unarodni ugovori. Tom prilikom je rekao
da }e biti neprijateq ukoliko bude izba~en iz nastave i da }e svim me|u-
narodnim institucijama javiti {ta se kod nas radi. Sastanak je nakon we-
govog izlagawa prekinut zbog mu~ne situacije koja je nastala. Negdje u ok-
tobru 1983. godine na Fakultetu, i to u biblioteci gdje je tra`io kwigu,
sreo se sa okrivqenim, koji mu je, kad mu je rekao da tra`i Zbornik odlu-
ka Avnoja, na to odgovorio da su to sve konstrukcije, da je formirawe
autonomnih pokrajina u zemqi vje{ta~ka tvorevina o kojoj nije bio odlu-
ke u Jajcu, nego da je to isforsirano u posqedwem Ustavu.
Svjedok Du{an Bogavac je u toku istrage izjavio da je on inicijator
novinskog anga`mana – intervjua pod naslovom “[ta da se radi?”. Kra-
jem qeta ili po~etkom jeseni 1983. godine, sreo se sa okrivqenim [e-
{eq Vojislavom u Klubu novinara u Beogradu, pa mu je okrivqeni tom
prilikom zatra`io primjerak materijala – pitawe, izra`avaju}i `equ
da na anketu odgovori. Dao je tra`ena pitawa, ali je okrivqenog upozo-
rio da wegov rad ne}e biti uvr{ten u publikaciju po{to ne ispuwava po-
trebne uslove za u~e{}e u istom. Nakon izvjesnog vremena okrivqeni ga
je nazvao telefonom i zamolio da mu po{aqe novi primjerak pitawa, pa
300
mu je, koliko mu se ~ini, iste poslao, ali pismeni odgovor na pitawa ni-
je nikad dobio od okrivqenog putem po{te, niti mu ga je okrivqeni uru-
~io. Istina, okrivqeni je vi{e puta nazivao telefonom da se raspita da
li su odgovori stigli.
Svjedok Milenkovi} Radi{a je nastavnik na Fakultetu politi~kih
nauka. U svom iskazu je naveo da je dana 22. maja 1984. godine na svom rad-
nom stolu na Fakultetu zatekao kovertu blijedo crvene boje, koja je bi-
la naslovqena na wega. Misle}i da se radi o nekom uobi~ajenom materi-
jalu ili izvje{taju, otvorio je koverat i utvrdio da je u wemu tekst u fo-
tokopiji sa naslovom “Odgovori na anketu – intervju “[ta da se radi?”
sa naznakom da je autor teksta okrivqeni [e{eq Vojislav. Uz materi-
jal je dobio i propratni tekst dosta kratak, ali sa izrazitom neprija-
teqskom sadr`inom u kom je stajalo da je okrivqeni strpan u zatvor jer
je Srbin, da ga goni panislamisti~ka zvijer i sl. Ne zna ko je poslao ovaj
tekst i propratno pismo, po{to nikoga u Beogradu pobli`e ne poznaje.
Svjedok Vlajki Emil je u toku istrage izjavio da okrivqenog pozna-
je od kada je ovaj do{ao na fakultet za asistenta – pripravnika. Jedno
vrijeme nisu razgovarali, jer su do{li u sukob zbog kog mu se okrivqeni
izvinuo, radilo se o primjedbi koju je stavio na tekst okrivqenom obja-
vqen u “Kwi`evnoj re~i”, obzirom da mu je rekao da je wegov tekst ten-
denciozan, po{to je okrivqeni u istom imenovao 8 ili 10 javnih radni-
ka iskqu~ivo muslimanske nacionalnosti. Nakon izviwewa, u mjesecu
novembru 1983. godine, uspostavili su normalne kolegijalne odnose, ali
je ponovo prigovorio okrivqenom na tekst, tekst objavqen u Zborniku
radova sa susreta u Portoro`u, u kom je okrivqeni tvorce na{eg ustav-
nog i politi~kog sistema socijalisti~kog samoupravqawa nazvao nepi-
smenim qudima. Tom prilikom rekao je okrivqenom da on svojim radom
dovodi u pitawe neke osnovne stvari u dru{tvu, ali ovaj na to nije rea-
govao. Nakon toga, u neformalnom razgovoru okrivqeni je govore}i o
te{ko}ama u na{em dru{tvu rekao da Savez komunista nema snaga niti
mogu}nosti da na|e izlaz iz te{ko}a, navode}i da je za wega radni~ka
klasa apstraktan pojam. Ne sje}a se da li je okrivqeni tom prilikom
formulisao ko bi trebao biti predvodnik u izlazu iz te{ko}a, ali ot-
prilike radilo se o humanisti~koj inteligenciji. Prilikom sastanka
Nau~no-nastavnog vije}a na kome se raspravqalo o iskqu~ewu okrivqe-
nog sa nastave, okrivqeni je pro~itao izlagawe u kom je bilo sva{ta, ali
je odbio da isto kasnije prilo`i. U okviru tog izlagawa rekao je da uko-
liko protiv wega bude pokrenut krivi~ni postupak, da }e cijela me|u-
narodna javnost ustati u wegovu za{titu. Ina~e, poznato mu je da je okri-
vqeni odlazio u Beograd sa putnim nalozima Fakulteta, te da je prili-
kom wegovog “skidawa” sa voza u Doboju radi wegove aktivnosti, kori-
stio putni nalog Fakulteta.
Svjedok ^voro Slobodan je izjavio da se sa okrivqenim sreo jedan
put i to prilikom putovawa u Beograd. U istom kupeu nalazio se i okri-
vqeni, koji je za vrijeme putovawa uglavnom postavqao pitawa i na wih
sam davao odgovore, tako da je razgovor li~io na monolog. Tom prilikom
okrivqeni je govorio o mnogim temama, ali tako negativno, da je poku-
301
{ao u vi{e navrata da se ubaci u razgovor i stvari {ire razmotri sa
okrivqenim. Tako npr. negativno je govorio o Savezu komunista u na{em
dru{tvu, a posebno u SR BiH kritikuju}i republi~ko i jugoslovensko
rukovodstvo. Navodio je da su se sve rukovode}e strukture do kraja biro-
kratizovale i da onemogu}avaju daqi napredak, da samoupravqawe ruko-
vode}im strukturama slu`i samo za manipulaciju u pogledu odr`awa
vlasti u svojim rukama, da je stawe bezizlazno, i da jedini izlaz vidi u
tome da se stvari predaju u ruke mladim qudima. Nadaqe, rekao je da je SR
BiH jedna dogmatsko-birokratska sredina u kojoj se od intelektualaca
tra`i da pi{u i govore po diktatu politi~ara, te da bi ako bi ukazali
na odre|ene slabosti bili progla{eni za anarholiberale i nacionali-
ste. Po okrivqenom Jugoslavija je razbijena na osam dru{tveno-poli-
ti~kih zajednica, od kojih svaka vu~e na svoju stranu, {to dovodi do anar-
hije i zatvarawa granice, a sve u ciqu sa~uvawa vlasti. Tvrdio je da se u
SR BiH ne mo`e slobodno govoriti i da oni koji `ele da slobodno ne-
{to ka`u i napi{u moraju oti}i u drugu sredinu – Beograd.
U toku istrage vje{tak neuropsihijatar – Slobodan dr Loga je oba-
vio psihijatrijski pregled okrivqenog [e{eq Vojislava i dao pismeno
mi{qewe prema kome je okrivqeni psihi~ki normalna osoba, jer ne po-
kazuje znake trajnog du{evnog obolewa, privremenog du{evnog obolewa,
privremene du{evne poreme}enosti ili zaostalog du{evnog razvoja, pa
se prema tome mo`e smatrati da je eventualno krivi~no djelo po~inio u
stawu u kom je mogao da shvati zna~aj svoga djela i da upravqa svojim po-
stupcima.
Okrivqeni [e{eq Vojislav je u toku istrage odbio da iznese svoju
odbranu i da odgovori na postavqena pitawa.
Me|utim, iz provedenih dokaza nesumqivo proizlazi da je okrivqe-
ni [e{eq Vojislav po~inio krivi~no djelo koje mu se stavqa na teret.
Naime, sa~iwavaju}i materijal “Odgovori na anketu – intervju “[ta
da se radi?” i djelovawem na svjedoke, okrivqeni je po~inio krivi~no
djelo upravqeno protiv dru{tvenog ure|ewa i bezbjednosti zemqe sa ci-
qem wihovog ugro`avawa u pravcu obarawa vlasti radni~ke klase i rad-
nih qudi, svrgavawe dru{tveno-ekonomskog i dru{tveno-politi~kog si-
stema i sistema samoupravqawa, te razbijawe bratstva i jedinstva i pro-
tivustavnu promjenu federalnog ure|ewa Jugoslavije.
Tako, okrivqeni zahtijeva da se “sada{wa upravqa~ka garnitura...
politi~ki a onda i ekonomski razvlasti”, da Savez komunista odustane
od “ometawa i poku{aja onemogu}avawa nove dru{tvene snage da iza|e na
politi~ku pozornicu i preuzme ulogu odgovornog i savjesnog kormilara”
i da pristupi “otvarawu institucionalnih mogu}nosti ispoqavawa i
javnog izra`avawa novih dru{tvenih snaga koje bi istupile sa alterna-
tivnim programom obnove”, dakle, uklawa i obara Savez komunista
Jugoslavije, {to zna~i i vlast radni~ke klase, obzirom da je Savez komu-
nista zakonito{}u svog istorijskog razvitka postao, i danas je organi-
zovana vode}a idejna i politi~ka snaga radni~ke klase i radnih qudi u
izgradwi socijalisti~kih dru{tvenih odnosa. Kako je Savez komunista
osnovni pokreta~ i nosilac politi~ke aktivnosti radi za{tite i daqeg
302
razvijawa socijalisti~kih samoupravnih odnosa, tj. onih odnosa koji
predstavqaju vlast radni~ke klase, to wegovo obarawe predstavqa i
obarawe vlasti radni~ke klase.
U Ustavu SFRJ i u ustavima republika i pokrajina utvr|eno je da se
socijalisti~ko dru{tveno ure|ewe “temeqi na vlasti radni~ke klase i
radnih qudi i odnosima me|u qudima kao slobodnim i ravnopravnim
proizvo|a~ima i stvaraocima”. Me|utim, prema navedenom materijalu
okrivqenog “pitawe izlaska iz krize” nespojivo je sa razvojem samou-
pravqawa jer “taj naizgled primamqivi pojam ~ijoj nas je svestranoj apo-
logiji godinama podu~avala politi~ka birokratija” u praksi “nas pod-
sje}a na mra~nu nedavnu pro{lost, na period naglog nadirawa fa{izma
u Evropu, po{to “prakti~no glavom radnih masa misli aparat, a u wego-
vo ime odlu~uju forumi”. Prema tome, okrivqeni ima namjeru obarawa
dru{tveno-ekonomskog ure|ewa i dru{tveno-politi~kog sistema, kao i
sistema samoupravqawa koji je wihov dio i temeq.
Zahtjevom za ukidawe muslimanske i crnogorske nacije, koje su “iz-
mi{qene i nove nacije” nastale tako {to su, qudi gotovo na silu natje-
rivani da se izja{wavaju kao wihovi pripadnici”, okrivqeni razbija
bratstvo i jedinstvo kao i ravnopravnost naroda i narodnosti, a protiv-
ustavnu promjenu federalnog ure|ewa Jugoslavije u ”nu`nom ukidawu
autonomnih pokrajina ili wihovom striktnom podvo|ewu pod srbijan-
ski suverenitet, te podjelom Jugoslavije na ~etiri “stvarno ravnoprav-
ne republike: Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju i Makedoniju.”
Sa~iweni tekst okrivqeni [e{eq Vojislav je dostavio nepozna-
tim licima, svojim istomi{qenicima u Beograd kao i tvorcu intervjua
“[ta da se radi?” Du{anu Bogavcu, tako|e u Beograd, sa namjerom da se
isti umno`ava i rastura po cijeloj zemqi, {to je prema podacima u spi-
su i u~iweno. Na taj na~in okrivqeni je mogao dovesti do izazivawa opa-
snosti za dru{tveno ure|ewe i bezbjednost zemqe, pa su se prema tome u
wegovim radwama stekli svi elementi krivi~nog djela kontrarevoluci-
onarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz ~l. 114 KZ SFRJ.
Kako je ovo krivi~no djelo po~inio pisanim materijalima, koji su
mu oduzeti, to se wihovo trajno oduzimawe, kao i oduzimawe drugih pred-
meta koji su mu poslu`ili za izvr{ewe krivi~nog djela, u smislu odre-
daba ~l. 69 KZ SFRJ, ukazuje opravdanim.
Iz navedenih razloga stoga je bilo opravdano i na zakonu osnovano
podizawe optu`nice.
Nakon pro~itanog dispozitiva i obrazlo`ewa optu`nice optu`e-
ni izjavquje da je ranije pro~itao optu`nicu te da je shvatio {ta ga te-
reti optu`nica i istu razumio.
II. ODBRANA OPTU@ENOG
Po molbi optu`enog da svoju odbranu koju u toku ovog postupka prvi
put izla`e neposredno izdiktira u zapisnik s obzirom da je istu i kon-
ceptirao to mu je odobreno uz uslov da }e predsjednik vije}a u svakom mo-
mentu intervenisati ukoliko bude odbrana i{la van okvira optu`nice.
303
 Smatram da sadr`aj optu`nice ne ukazuje na postojawe bilo kakvog
krivi~nog djela. Osnov za podizawe optu`nice izgleda da je predstavqao
moj neobjavqeni rukopis pod naslovom “[ta da se radi?”. Odnosni ruko-
pis policija mi je oduzela dok je jo{ bio u radnoj verziji pa ga ni privat-
no nisam imao prilike bilo kome pokazati ~ak i da sam to namjeravao.
Ta~no je da sam tekst spremao kao oblik svog u~e{}a u projektu ”[ta da
se radi?” koji vode Du{an Bogavac i Slobodan Kqaki} urednici lista
“Komunist”. Me|utim, moje eventualno u~e{}e u projektu bilo je pred-
vi|eno u wegovoj tre}oj ili ~etvrtoj fazi {to zna~i ne prije 1985. godi-
ne ili 1986. godine {to se mo`e ustanoviti i na osnovu spiska u~esnika
prve i druge faze projekta gdje se ne nalazi moje ime. Pitawa na koja je
trebalo dati vlastiti odgovor dobio sam negdje krajem avgusta ili sep-
tembra 1983. godine. Po~etkom oktobra sam prvu verziju svojih odgovora
poslao Du{anu Bogavcu uz propratno pismo na ~iju se kopiju poziva za-
mjenik javnog tu`ioca po{to u spisima koliko ja znam i koliko sam mo-
gao ustanoviti nema originalnog pisma. Me|utim, sadr`aj kopije odgo-
vara sadr`aju originala. Dakle, od Du{ana Bogavca tra`io sam iskqu-
~ivo da mi da svoje mi{qewe o tekstu imaju}i namjeru da na wemu i daqe
radim do eventualne wegove zavr{ne verzije. Dakle, sadr`aj pisma ne-
dvosmisleno ukazuje na moju namjeru. Namjera mi je bila iskqu~ivo da
konsultujem Du{ana Bogavca i da eventualno u daqoj doradi postupim po
wegovim primjedbama koje bi mo`da za mene bile prihvatqive. Razumije
se dorada apriori ne podrazumijeva da bih ja svoje ocjene iz teksta wiho-
vu kriti~ku intonaciju niti ubla`avao niti zao{travao. ^ak je mnogo
vjerovatnije da bi wihova zavr{na verzija bila i radikalnija (kriti~-
ki) u odnosu na prvobitnu. Mi{qewa sam da na pitawe {ta bi bilo kad
bi bilo, adekvatan odgovor ne mo`e dati ni javni tu`ilac, ni sud, niko
pa vjerovatno ni ja. Tu se mo`e raditi iskqu~ivo o pretpostavkama. U
ovom slu~aju ~ini mi se da je najbitnije to {to moje pismo nikada nije
stiglo Du{anu Bogavcu. Ovo nije prvi put da moja pisma koja su upu}ena
na adrese nekih mojih prijateqa iz Beograda ili Zagreba, te redakcije
nekih ~asopisa, ne sti`u na nazna~enu adresu mada su slata kao preporu-
~ena po{iqka pa ~ak kao vrednosno pismo. Kao primjer za ilustraciju
navodim pismo i tekst koji sam negdje krajem pro{le godine poslao re-
dakciji ~asopisa “Vidici” u Beograd. Mada je pismo nazna~eno kao vred-
nosno ono nikada nije stiglo primaocu. U telefonskom razgovoru sa
urednicom “Vidika” Majom Kora} dogovorio sam se da joj kopiju teksta
po{aqem na ku}nu adresu. Tek tada je tekst primila. Dokumentacija za
ove moje tvrdwe nalazi se kod Slu`be dr`avne bezbjednosti Centra Sa-
rajevo, a spisak oduzetih predmeta sadr`i i kopiju mog pisma Maji Ko-
ra}, kopiju mog pisma redakciji “Vidika”, potvrde o poslatoj po{iqci,
te privatno pismo Maje Kora}, u kome me obavije{tava da je moj tekst
primila nakon drugog poku{aja da joj ga dostavim.
Nakon ovoga predsjednik vije}a predo~ava optu`enom potvrdu o pri-
jemu po{iqke, kopiju pisma Du{ku Bogavcu i pregled primqenih vrijed-
nosnih pisama PTT Sarajevo pa u vezi sa ovim optu`eni dodaje:
304
Da, ta~no je da se ta potvrda o prijemu po{iqke od strane PTT adre-
sovana na Du{ka Bogavca odnosi na moj radni materijal u vezi ankete
“[ta da se radi?” koju sam tada poslao na wegovu adresu uz pismo kao
propratni akt kojim se ja obra}am Du{ku i koja predstavqa kopiju mog
pisma. Dakle, to su stvarni dokazi da je po{iqka predata PTT Sarajevo.
Me|utim, u spisu uop{te nema dokaza da je ta po{iqka primqena od
strane Du{ana Bogavca odnosno da je wemu uru~ena.
Sasvim je neistinita tvrdwa da sam tekst dostavio ve}em broju lica
u namjeri da ga umno`avaju i rasturaju. Tekst je bio zavr{en krajem sep-
tembra 1983. godine. Do 9. februara 1984. godine kada sam prvi put uhap-
{en, niko ga osim mene nije vidio. Tek kad mi je policija oduzela tri pri-
mjerka a ne dva kako navodi zamjenica javnog tu`ioca po~eli su pojedini
qudi da saznaju za sadr`aj tog teksta. Za tvrdwu da su mi oduzeta tri pri-
mjerka pozivam se kao na dokaz na zapisnike o navodno privremeno oduze-
tim predmetima koje je izdala SDB i koji se nalaze u spisu. U toku febru-
ara 1984. godine dok jo{ niko osim mene i policije nije znao za taj tekst
odnosno za wegov sadr`aj policija je pojedinim qudima, mojim kolegama
sa Fakulteta politi~kih nauka ili prijateqima iz Sarajeva koje je sa-
slu{avala u namjeri da pribavi dopunski dokazni materijal koji bi me
teretio ~itala pojedine, karakteristi~ne dijelove radne verzije rukopi-
sa “[ta da se radi?” s pitawem da li su oni to ranije vidjeli ili sami
eventualno prepri~avali sadr`aj. Rije~ je o dr Olgi Kozomari redovnom
profesoru Pravnog fakulteta u Sarajevu, dr Radmilu Jovanovi}u qeka-
ru psihijatrijske klinike u Sarajevu, ina~e mojim ku}nim prijateqem te
Radi{i Milenkovi}u docentu Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu, i
Kosani Gli{i}, asistentu politi~kih nauka u Sarajevu. To je koliko je
meni poznato nakon {to im je neki dio teksta pro~itan jedino {to su mo-
gli izjaviti je bilo da radnu verziju nikada ranije nisu vidjeli. Radna
verzija mog teksta pokazana je i prof. dr Joci Marjanovi}u dekanu Fakul-
teta politi~kih nauka prilikom wegovog razgovora sa republi~kim mi-
nistrom unutra{wih poslova BiH na koji je oti{ao nakon pismene in-
formacije od strane Kosane Gli{i} i Radi{e Milenkovi}a da su saslu-
{avani o wihovim privatnim razgovorima sa mnom i o tome da li su ima-
li prilike da vide rukopis mog teksta “[ta da se radi?”. Pomenuta lica
su bila jedan od izvora informacija na osnovu koga su vjerovatno jo{ ne-
ki qudi na Fakultetu politi~kih nauka saznali za pojedine dijelove mo-
ga teksta. Zatim Mitja Ribi~i~ na sjednici Savezne konferencije Soci-
jalisti~kog saveza citira pojedine dijelove mog teksta “[ta da se radi?”.
To isto ~ini i Stane Dolanc savezni ministar unutra{wih poslova u in-
tervjuu televiziji Beograd. Zatim pojedine dijelove moga teksta citira-
ju novinari “Oslobo|ewa” \uro Kozar i Fuad Muhi} te glavni urednik
“Svijeta” Hamza Bak{i}. To su jedina lica koja su imala prilike da vide
rukopis moga teksta “[ta da se radi?”. Koliko je meni poznato iz uvida
u spis i sadr`aja optu`nice zamjenica javnog tu`ioca nema dokaza da sam
ja ovim licima a o~igledno da je rije~ o vi{e lica slao svoj tekst “[ta
da se radi”. Nema nijedne kopije propratnog pisma u kome bi mo`da sta-
jalo “Dragi Mitja ili dragi Stane, {aqem ti svoj tekst s molbom da ga
305
pro~ita{ na SKKSS ili da ga citira{ u intervjuu televiziji Beograd”.
Policija je zaplijenila sve kopije mojih pisama koje sam u zadwih neko-
liko godina slao na adrese svojih prijateqa u Beogradu ili Zagrebu te re-
dakcijama ~asopisa. Imao sam veoma urednu dokumentaciju i o svojoj pri-
vatnoj i slu`benoj prepisci pa se postavqa pitawe kad su ve} na{li do-
kaze da sam rukopis poslao Du{anu Bogavcu kako to da nije bilo dokaza,
bilo kakvih dokaza, da sam rukopis slao i drugim licima pogotovu s na-
mjerom da ga daqe umno`avaju i rasturaju. Istina, nakon mog hap{ewa na-
vodno na adresu redakcije “Svijeta” odnosno Hamze Bak{i}a te na adresu
Radi{e Milenkovi}a docenta Fakulteta politi~kih nauka dolaze kopi-
je mog teksta. Ko ih {aqe? Zamjenica javnog tu`ioca ako sam dobro shva-
tio optu`nicu tvrdi da su ih slala upravo ta nepoznata lica moji prija-
teqi iz Beograda. Kakvi bi to bili moji prijateqi i poznanici kad bi ko-
piju mog teksta za koji se zna da }e biti glavni sadr`aj optu`nice upra-
vo nakon mog hap{ewa rasturali jer bi mi tako jedino mogli ote`ati si-
tuaciju a pogotovu da po{aqu Hamzi Bak{i}u ili Radi{i Milenkovi}u,
docentu Fakulteta politi~kih nauka koji predaje predmet Op{tenarod-
na odbrana i dru{tvena samoza{tita. Ako su ve} imali primjerak mog ru-
kopisa pa hteli da ga daqe rasturaju onda bi to vjerovatno poslali qudi-
ma od svog povjerewa koji bi ga mo`da daqe pokazivali u strogoj diskre-
ciji a ne slali qudima za koje se sa stopostotnom sigurno{}u moglo una-
pred znati da }e ga odmah odnijeti u policiju. Iz toga izvla~im zakqu~ak
da je rije~ o jednoj najobi~nijoj policijskoj monta`i kojoj je na `alost na-
sjela i zamjenica javnog tu`ioca nadam se bez lo{e namjere. Ina~e, ovo je
mo`da prilika da uka`em da ovo nije prvi put da mi se sli~ne stvari po-
ku{avaju montirati i konstruisati. U sadr`aju spisa nalazi se i kover-
ta koja je krajem maja, dakle 10–15 dana nakon mog hap{ewa stigla iz Ame-
rike iz Wujorka i koja je puna isje~aka iz emigrantske {tampe. To nije pr-
vi put da mi sti`u takve po{iqke, to je tre}i put. Prvi put je to bilo u
septembru 1982. godine. Vidjev{i sadr`aj po{iqke odmah sam je odnio u
SDB. Tri dana poslije toga sti`e nova po{iqka sa sli~nim sadr`ajem
koju sam tako|e proslijedio u SDB i vi{e mi takve po{iqke i nisu dola-
zile. Dakle, skoro pune dvije godine i tek 15 dana nakon mog hap{ewa sti-
`e nova. Kakav se zakqu~ak iz toga mo`e izvu}i. Vjerovatno taj da su u
septembru 1982. godine po{iqaoci na neki tajanstveni na~in saznali da
sam ja wihove po{iqke proslijedio SDB-u pa su shvatili da nema potre-
be da mi tako ne{to daqe {aqu. Za{to su mi takvu po{iqku uputili 15
dana nakon mog hap{ewa mada je skoro sva strana {tampa izvijestila da
se nalazim u zatvoru nije mi jasno. Vjerovatno su o~ekivali da }e mi ta po-
{iqka biti prosle|ena preko zatvorskih vlasti. Ono {to je meni jasno
je fakat da je nekom bilo potrebno da se kod mene u septembru 1982. godi-
ne na|u fotokopije ~lanaka iz emigrantske {tampe prilikom eventual-
nog pretresa pa kako sam ja takvu namjeru na vrijeme osujetio time {to
sam po{iqke odmah proslijedio u SDB vi{e nisu ni smatrali potrebnim
da mi tako ne{to {aqu. Kao na dokaz ove moje tvrdwe pozivam se na neko-
liko slu`benika dr`avne bezbjednosti koji su tom prilikom sa mnom
obavili razgovor i pohvalili moj postupak kao lojalnog gra|anina. Uko-
306
liko oni slu~ajno, u {ta ja iskreno sumwam, budu negirali ovu moju izja-
vu u stawu sam da se pozovem na bar 20 mojih kolega sa Fakulteta politi~-
kih nauka kojima sam tako|e rekao kakve su mi po{iqke stigle iz Ameri-
ke i gdje sam ih odnio.
Odgovori na anketu – ”[ta da se radi?” je tekst koji sadr`i moja
li~na vi|ewa savremene krize jugoslovenskog dru{tva i mogu}nosti we-
nog prevazila`ewa. Iz svega toga ne nalazim potrebe da se pojedina~no
izja{wavam s obzirom da }e se tekst kao dokazni materijal na pretresu
u cijelosti pro~itati.
U rje{ewu o pokretawu istrage se navode imena jo{ nekoliko svje-
doka ~ijih iskaza kasnije nema citiranih u optu`nici. Rije~ je o profe-
sor dr Olgi Kozomari, dr Radmilu Jovanovi}u i asistentu Kosani Gli-
{i}. Navodni iskazi ovih svjedoka prema rje{ewu o sprovo|ewu istrage
trebalo je da predstavqaju krunske dokaze. Me|utim, wihovi iskazi pred
istra`nim sudijom su apsolutno druga~iji. U wima nema ni{ta {to bi
eventualno moglo ukazati na neko moje krivi~no djelo pa se zamjenica
javnog tu`ioca na wih i ne poziva {to je za mene samo jedna ilustracija
kakvim su se metodama slu`ili slu`benici SDB-a u poku{aju da se po
svaku cijenu na bilo koji na~in obezbjede svjedoci koji bi me {to te`e
teretili. Ina~e, i sâm sam imao veoma neugodna iskustva sa SDB-om. Go-
dinama weni slu`benici mene intenzivno prate, prislu{kuju i stan i
privatne telefonske razgovore i kabinet na fakultetu a ja sam se ne mo-
gav{i vi{e tolerisati tako intenzivno upadqivo pra}ewe, {to govori
da je ono bilo izvedeno u svrhu zastra{ivawa, obratio i posebnim pi-
smom Sekretarijatu unutra{wih poslova Grada Sarajeva. Na to mi pismo
nikada nije odgovoreno ali je odmah sutradan pra}ewe prestalo da bude
tako upadqivo i intenzivno. Kopiju mog pisma SUP-u sa pe~atom i pot-
pisom radnika sa protokola da je uredno primqena oduzeli su mi slu`be-
nici DB-a prilikom prvog hap{ewa i ona je navedena u spisku oduzetih
stvari ali me ~udi {to nije unesena i u spis pa iz toga izvla~im zakqu-
~ak da se mo`da na taj na~in prikrivaju pojedina dokumenta koja bi u do-
kaznom postupku mogla meni i}i u prilog. Na svu sre}u ja sam kopiju tog
pisma pohranio i kod svog advokata {to sam na kraju pisma i naveo pa
pretpostavqam da }e on to prilo`iti da se ~ita u dokaznom postupku.
Svjedok To{i} Neboj{a je policijski provokator. On mi je podmet-
nut upravo u vrijeme najintenzivnijeg pra}ewa kom sam bio podvrgnut od
strane SDB-a. Na koji na~in mi je bio podmetnut bi}e najlak{e objasni-
ti kad se pro~ita kopija mog pisma GSUP-u. Kad je pra}ewe bilo najin-
tenzivnije uo~i jednog mog putovawa u Beograd krajem oktobra 1982. go-
dine dva slu`benika DB-a su cijelu no} pred mojim stanom presjedili u
automobilu marke “golf” ~iji registarski broj navodim u pismu GSUP-
u i ujutro me pratili do `eqezni~ke stanice. Na stanici sam primjetio
da su ~etvorica. Jednog sam od wih ranije poznavao {to tako|e navodim
u svom pismu. Ne{to su veoma `u~no raspravqali dva vagona ispred ono-
ga u kome sam se ja nalazio. Kroz voz sam se pribli`io do prozora pred
kojim su se oni nalazili i ~uo da jedan od wih psuje drugom za{to nije ku-
pio voznu kartu. To tako|e detaqno navodim u pismu SUP-u, pa se ovdje
ne}u na tome {ire zadr`avati.
307
 Putovao sam Olimpik ekspresom koji je to jutro bio gotovo prazan.
Dva-tri minuta pred polazak voza na sjedi{te pored mog sjeda Neboj{a
To{i} gledaju}i u rezervaciju. Dakle, pona{ao se kao da je to sjedi{te
wegovo. Me|utim, kasnije sam se uvjerio da je imao blanko formular re-
zervacije, a voznu kartu je kupio kod konduktera. Samo {to je voz krenuo
sa mnom je po~eo razgovor. Ja sam ina~e bio veoma oprezan jer mi je poli-
cija ve} vi{e puta slala provokatore, qude koji su sa mnom u vrijeme naj-
ve}e hajke koja je protiv mene vo|ena u sarajevskim sredstvima javnog in-
formisawa i na pojedinim politi~kim skupovima poku{avali voditi ve-
oma delikatne razgovore na politi~ku temu. Izjava Neboj{e To{i}a u di-
jelovima koje citira optu`nica je potpuno neta~na. Odmah po dolasku u
Beograd ja sam mnogim svojim prijateqima rekao da mi je Neboj{a To{i}
podmetnut kao provokator i da mi je ciq bio da se sa wim malo poigra-
vam. Nakon povratka u Sarajevo poku{avao je vi{e puta sa mnom da se sa-
stane, da zajedno iza|emo i jedan jedini put kad smo iza{li bio je prisu-
tan cijelo vrijeme i Bego Hrusti} i on mi je svjedok da tada nismo vodi-
li nikakav politi~ki razgovor. Zatim se skoro godinu dana nismo vi|a-
li. 29. maja 1983. godine putovao sam u Beograd na dva nau~na skupa, u~e-
stvovao sam na protestnoj ve~eri povodom hap{ewa pjesnika Gojka \oge i
na Skup{tini Zajednice pisaca Srbije ~iji sam bio ~lan sve do ukidawa.
Nakon toga sam i{ao u Zagreb na nau~ni skup “Marks i na{e vrijeme” na
kojem sam podnio i referat. Sa sobom sam imao kofer i aktenta{nu. Po-
red mog kupea je stajao ~ovjek koga sam ranije vi|ao i pretpostavqao da
radi u SDB-u, ali nisam bio siguran. Bio je cijelo vrijeme naslowen na
prozor pored mog kupea i pona{ao se potpuno nezainteresovano. Svoju
aktenta{nu sam otvarao u toku putovawa iz we vadio kwigu koju sam ~i-
tao i svi prisutni su mogli videti da se pored kwige u ta{ni nalaze ne-
koliko pisanih rukopisa isje~ci iz dnevne {tampe i jedan notes. Taj ~o-
vjek mi je uzeo akn ta{nu negdje oko Bosanskog [amca i pobjegao iz voza.
Kra|u sam prijavio stanici milicije na @eqezni~koj stanici u Beogra-
du. Po{to mi je tada nestalo vi{e isje~aka tekstova iz sarajevskog “Svi-
jeta”, ~asopisa “Lica”, “Odjeka” i “Na{ih dana” negdje u septembru ili
oktobru sjetio sam se Neboj{e To{i}a i zamolio ga da mi to nabavi. On
se pona{ao vrlo susretqivo, te mi novine obezbjedio a ja opet nisam ba{
mogao da se pona{am tako odbojno, pozvao sam ga u svoj stan, zadr`ali smo
se odre|eno vrijeme u razgovoru u kome uop{te nismo dodirnuli politi~-
ke teme. Drugi put kad je To{i} bio u mom stanu bio je prisutan i Bego
Hrusti} a iz wegove izjave se tako|e vidi da nije bilo razgovora na poli-
ti~ke teme. Hrusti} nedvosmisleno govori da smo jedan jedini put mogli
razgovarati na temu koja bi se uslovno mogla nazvati politi~kom. Zatim
smo moja supruga i ja jedanput bili u stanu Neboj{e To{i}a. On je ~ak in-
sistirao i da zajedno ~ekamo Novu godinu. Me|utim, mi smo to na jedan
pristojan na~in odbili i kasnije izbjegavali svaki kontakt mada nas je i
on i wegova supruga neprekidno zvali telefonom, poku{ali ugovoriti
sastanak i sl. sve do mog prvog hap{ewa 9. februara.
Za ^voru Slobodana odnosno lice koje ima takvo ime i prezime ni-
kada u svom `ivotu nisam video. Prema tome, odbijam svaku mogu}nost da
sam s wim vodio razgovor na koji se on poziva. Zato koristim samo pri-
308
liku da uka`em i na neke o~igledne kontradikcije u wegovoj izjavi bar
u onom dijelu na koji se poziva zamjenica javnog tu`ioca. ^voro tvrdi i
da sam u vrijeme putovawa uglavnom postavqao pitawa i na wih sam da-
vao odgovore, tako da je razgovor li~io na monolog. Ja se zato pozivam na
nalaz vje{taka psihijatra dr. Slobodana Loge koji je ustanovio da je u
mom slu~aju rije~ o sasvim normalnoj (psihi~ki) osobi. Postavqam on-
da pitawe kako jedna psihi~ki normalna osoba mo`e u toku {esto~asov-
nog putovawa od Sarajeva do Beograda u kupeu u kome se nalaze i drugi
putnici dr`ati monolog, sama sebi postavqati pitawa i na wih davati
odgovore. ^ak i ^voro poku{ava u vi{e navrata da se umje{a u taj moj
monolog pa sam vjerovatno doveden u situaciju da vi{e i ne znam s kim
razgovaram da li sa samim sobom ili s wim. Ova ~iwenica da tvrdim da
ga uop{te ne poznajem mo`da ukazuje da sam cijelo vrijeme gledaju}i u
wega mislio da gledam samog sebe u ogledalu pa tako i vodio monolog.
Ukoliko zamjenica javnog tu`ioca i daqe bude insistirala na ovom di-
jelu optu`nice vjerovatno ne}e imati ni{ta protiv i da se zatra`i psi-
hijatrijsko super vje{ta~ewe da se eventualno pozovu stru~ni psihija-
tri iz Beograda, Zagreba, Qubqane pa da daju svoje mi{qewe da li je u
ovom slu~aju rije~ o li~nosti, osobi koja bi mogla da se ovakav na~in
o~igledno i nenormalno pona{a.
[to se ti~e Hrusti} Bega mogu re}i da je to moj vi{egodi{wi prija-
teq sa kojim sam ~esto sastajao se i razgovarao a pogotovu prije `enidbe.
Ta~no je ovo {to je Hrusti} izjavio vezano za moj razgovor za Vuka Dra-
{kovi}a i mogu samo da ka`em da me je za wega pitao i da je rekao da je on
odba~eni kwi`evnik, a uz to upotrebio vrlo mnogo pogrdnih izraza za
wega. To me naqutilo i rekao sam mu da je to moj prijateq. Pogotovu sam
onda reagovao na wegovo mi{qewe o romanu “No`” i tada mi je povjerio
da on taj roman nije uop{te pro~itao. Tvrdim da ovo {to mi je stavqeno
na teret kao i inkriminacija vezano za razgovor sa Hrusti}em iskqu~ivo
se odnosilo na moj slu~aj, vezano za iskqu~ewe iz Saveza komunista povo-
dom pokretawa utvr|ivawa plagijata magistarskog rada Brane Miqu{a i
panislamisti~kih istupawa nekih intelektualaca muslimanske nacije.
No, sigurno je da ovo {to mi se stavqa na teret u vezi razgovora sa Hru-
sti}em bilo vezano u kontestu moje ocjene stila rada Saveza komunista i
slu~aj povodom istupawa Vlada [egrta u Gacku povodom romana “No`”.
Nakon ovoga optu`eni dodaje svojim govorom tekst:
Iz iskaza Bege Hrusti}a pred istra`nim sudijom o~igledno je da ni-
sam mogao imati nikakvu namjeru da ga pridobijem kao nekog eventualnog
svog istomi{qenika radi podsticawa na navodnu zajedni~ku djelatnost
lica sa sli~nim ili istim stavovima i idejama kako to tvrdi zamjenica
javnog tu`ioca.
[to se ti~e Emila Vlajkija imam dosta primjedbi na dijelove wego-
vog iskaza koji se ti~u na{ih me|usobnih odnosa. Me|utim, po{to to ni-
je bitno za samu optu`nicu mislim da nema potrebe da se na to op{irni-
je osvr}em. [to se ti~e ocjene da Savez komunista nema snaga niti mogu}-
nosti da na|e izlaz iz nastalih te{ko}a ona je izre~ena u jednom mom raz-
govoru sa kolegom sociologom na temu koja pobu|uje i moj i wegov inte-
309
res u jednom vjerovatno op{irnijem razgovoru. Ona je izra`ena u obliku
moje skepse povodom nekih konkretnih pojava iz politi~kog `ivota {to
je opet prili~no te{ko vjerodostojno reprodukovati. Me|utim, taj dio ja
uop{te ne}u apriori negirati. Ukoliko sam u razgovoru sa svojim kole-
gom iznio svoje privatno mi{qewe nema nikakvih elemenata na osnovu
kojih bi javni tu`ilac mogao tvrditi da sam ga eventualno poku{ao pri-
dobiti za neko zajedni~ko djelovawe procjewuju}i ga kao svog stvarnog
ili potencijalnog istomi{qenika. Ni na samom fakultetu mi uglavnom
nismo slovili kao istomi{qenici a ~ak godinu i po dana uop{te me|u-
sobno nismo ni kontaktirali. I samo {to smo na jedvite jade obnovili
me|usobni kontakt (imam rezervi na wegovu interpretaciju “pomirewa”)
trebalo je da ga poku{am vrbovati. [to se ti~e ovog drugog stava o huma-
nisti~koj inteligenciji zamjenica javnog tu`ioca nekorektno interpre-
tira Vlajkijevu izjavu jer u woj stoji da se svjedok ne sje}a da li sam tom
prilikom formulisao ko bi trebao biti predvodnik u izlazu iz te{ko}a
ali ka`e otprilike radilo se o humanisti~koj inteligenciji.
Dragoqub ^u~kovi} u potpunosti neistinito svjedo~i a rije~ je o
~ovjeku s kojim sam od decembra 1980. godine u krajwe lo{im me|uqud-
skim odnosima. Nave{}u samo nekoliko primjera koji rje~ito govore ka-
kva je priroda tih na{ih odnosa. Dok sam se 1980. godine nalazio na od-
slu`ewu redovnog vojnog roka Dragoqub ^u~kovi} kao penzionisani pu-
kovnik i profesor na odsjeku ONO je zajedno sa Ivicom Mili}evi}em,
Du{anom Dozetom i Hasanom Su{i}em organizovao dovo|ewe drugog ~o-
vjeka na moje radno mjesto tako da sam po povratku iz armije ostao bez
ikakvih radnih obaveza punu godinu dana. Taj postupak bio je povod za
na{ prvi ozbiqniji sukob i prekid bilo kakve privatne komunikacije.
Na sjednici odsjeka za NO u decembru 1980. godine povodom mog istupa
(kriti~kog) na sjednici nau~nog vije}a navedeni qudi me|u wima i Dra-
go ^u~kovi} organizovali su ~itav proces u namjeri da me i akademski i
politi~ki diskvalifikuju jer sam ukazao na wihovu privatizaciju odsje-
ka za NO. Osim Su{i}a, rije~ je o penzionisanim oficirima koji su go-
dinama spre~avali dolazak mla|ih qudi i primawe nastavnika u stalni
radni odnos kako bi sa~uvali vlastite dopunske izvore prihoda. Tad su
me nazivali u nedostatku bilo kakvih argumenata staqinistom, trocki-
stom, anarholiberalom, novoqevi~arom, ultraqevi~arom, nacionali-
stom itd. Uostalom o svemu tome sam ve} imao prilike da govorim u mno-
gim svojim objavqenim tekstovima. Wih je i policija zaplijenila pa sud
ima mogu}nosti ukoliko sumwa u moj iskaz da na taj na~in to i potvrdi.
Prema tome, iz svega ovoga proizilazi da ja nisam mogao nijednog momen-
ta sa ovakvim kolegom razgovarati po pitawima i onom tekstu koji je
predmet inkriminacije protiv mene.
Nakon ovoga predsjednik sudskog vije}a je, otvoreno kr{e}i zakon-
ske propise prekinuo izlagawe moje odbrane i odgovora na optu`nicu. U
nastavku sam namjeravao da ka`em sqede}e:
S obzirom da je ovo jedno tipi~no staqinisti~ko politi~ko su|ewe
s unaprijed prejudiciranim ishodom, shvatqivo je {to zamjenik okru-
`nog javnog tu`ioca prvenstveno barata politi~kom a ne pravnom argu-
310
mentacijom jer, izgleda, jedino na taj na~in mo`e udovoqiti nalogu bo-
sanskohercegova~kih politi~kih mo}nika Branka Mikuli}a i Hamdije
Pozderca da se sa mnom izvr{i definitivni obra~un, s tim da prava po-
zadina ostane maksimalno prikrivena.
Smatraju}i istra`ni postupak samo logi~nim nastavkom politi~-
kog {ikanirawa, ugro`avawa akademske i gra|anske egzistencije, i po-
liti~kih represija kojima sam zadwih nekoliko godina brutalno izla-
gan, te kao takav krajwe iskonstruisan, odbio sam svaki razgovor sa is-
tra`nim organima. Smatraju}i da je i ovaj sudski postupak do u detaqe
re`iran, dugo sam se dvoumio da li da se uop{te upu{tam u raspravu,
imaju}i u vidu ~iwenicu da ma koliko moja kontraargumentacija spram
navoda optu`nice bila superiornija i vjerodostojnija, ipak ne mo`e
imati bitnijeg uticaja na krajwi ishod ove kvazijuristi~ke farse. Da se
ipak upustim u pobijawe konkretnih tvrdwi zamjenika javnog tu`ioca
opredijelilo me je saznawe da je sudnica jo{ jedna prilika da pred javno-
{}u razgolitim ovu staqinisti~ku hajku i wene glavne aktere, da se od-
lu~no suprotstavim sistematskom ugro`avawu i negirawu elementarnih
demokratskih gra|anskih prava i sloboda, jer sam ubije|en da ove lokal-
ne autokratske i totalitarne snage, perjanice muslimanskog nacionali-
zma i panislamizma, uprkos svoj dana{woj prividnoj snazi i mo}i u kraj-
wem ishodu neminovno moraju izgubiti bitku.
Za nacionalisti~ke pozicije koje meni spo~itava javna tu`ba nema
nijednog argumenta – ~ak naprotiv, najve}i dio dosada{weg mog dru-
{tvenog anga`mana bio je prvenstveno antinacionalisti~ki usmjeren.
Zato se onda name}e slede}e pitawe: {ta su to “anarholiberalisti~ke
pozicije”? Anarhista po ubje|ewu nikada nisam bio. Ali mojim progo-
niteqima najvi{e smeta {to je moje ideolo{ko i politi~ko opredjeqe-
we slobodarstvo, demokratija, socijalizam i humanizam jer se ove kate-
gorije po svom izvornom odre|ewu nikako ne mogu podvesti pod postoje-
}i sistem vladaju}ih ideolo{kih vrijednosti kojima smo ve} decenijama
pritisnuti. Zato se javnom tu`iocu moraju postaviti neka pitawa:
– Kako se ogledalo moje kontrarevolucionarno djelovawe? Kroz
neobjavqene tekstove i privatne razgovore?!
– Govori se o namjeri pridobijawa ve}eg broja istomi{qenika – ka-
ko se iskazivala ta namjera i ~ime se weno postojawe danas mo`e doka-
zati?
– Da bi se istomi{qenici mogli pridobiti oni prethodno moraju
postojati – ko su i gdje su oni?
– Na kakvu sam to zajedni~ku djelatnost podsticao i koga?
– Koja su to lica sa istim i zajedni~kim stavovima i idejama? Jesu
li to svjedoci?
Me|utim, zamjenica okru`nog javnog tu`ioca prenebregavaju}i ova
pitawa odmah mi na po~etku olak{ava posao jer se iskqu~ivo obru{ava
na stavove i ideje. Dokazuje da u jednom mom neobjavqenom tekstu postoje
takve i takve ideje, ti i ti stavovi. A oni su, slijedi apodikti~na tvrd-
wa, upereni na “obarawe vlasti radni~ke klase”. Dakle, jedan sistem do-
vode u opasnost neobjavqeni stavovi i ideje, ili pak mi{qewe izneseno
311
u strogo privatnim razgovorima. Pitam se da li uop{te jedan re`im ko-
ji toliko strahuje od privatnog mi{qewa svojih podanika, neukrotivosti
wihovih mozgova i misaonih procesa, zaslu`uje da postoji? Da li se ide-
ologija i sistem vrijednosti kojima se wegovi ~elnici rukovode mogu
braniti umnijim idejama i validnijom argumentacijom ili, pak, samo go-
lom represijom i policijskom torturom? [ta se uop{te mo`e dokazati
ovim mojim neobjavqenim tekstom? Samo to da intimno ne prihvatam ide-
ologiju i politiku vladaju}e partije, koja me je, ina~e, ve} odavno marki-
rala kao jednog od svojih glavnih ideolo{kih p politi~kih protivnika?
A u kome je savremenom civilizovanom pravnom poretku tako ne{to
ka`wivo? Mo`e li uop{te pravni poredak u kome se qudi hapse i pro-
gawaju jer se svojom mi{qu i idejama suprotstavqaju dogmama i kanoni-
ma vladaju}e partije, pretendovati na socijalisti~ke i demokratske
atribute?
Predmet inkriminacije je samo jedan tekst, a u optu`nici se predla-
`e da mi se oduzmu “predmeti namijeweni, odnosno nastali izvr{ewem
krivi~nog djela”. Po{to se ti predmeti ne identifikuju, o~igledno je da
se podrazumijevaju pod tom odrednicom svi “privremeno oduzeti predme-
ti”, {to zna~i:
– svi moji nau~ni radovi pisani u zadwe ~etiri godine,
– kompletna nau~na dokumentacija,
– potpuna privatna prepiska iz istog perioda,
– privatne biqe{ke moje supruge,
– fakultetska pisa}a ma{ina,
– komplet kaseta za u~ewe engleskog jezika,
– rje{ewe o pritvoru i osloba|awu beogradskog SUP-a i {to je vje-
rovatno za policiju i tu`ioca najzna~ajnije,
– rukopis kwige “Hajka” koji uop{te nije unesen u spise jer se u we-
mu govori o politi~ki krajwe kompromitantnom djelovawu niza visokih
bosanskohercegova~kih partijskih i dr`avnih funkcionera, u prvom re-
du Branka Mikuli}a i Hamdije Pozderca, {to u stvari pokazuje da je ova
kwiga pravi razlog su|ewa jer wegovi re`iseri o~ekuju da }e mojom dru-
{tvenom likvidacijom definitivno sprije~iti weno objavqivawe. Po-
{to sam ipak jedan primjerak rukopisa na vrijeme sklonio na sigurno
mjesto ubije|en sam da }e ta kwiga vrlo skoro ugledati svjetlost dana, pa
ma kakva da bude moja individualna sudbina.
S obzirom da se u obrazlo`ewu Optu`nice i izjavama nekolicine
svjedoka pomiwu doga|aji obra|eni u kwizi “Hajka”, a koji se u raznim
interpretacijama koriste kao dokaz za moje kontinuirano kriminalno
djelovawe, zahtijevam da se kwiga ili, pak, weni najzna~ajniji dijelovi
uvrste u spis i pro~itaju, kao i nekoliko kasnije napisanih tekstova
sli~ne tematike.
Kako je “djelovawe s anarholiberalisti~kih pozicija” politi~ka a
ne pravna kvalifikacija, a isti je slu~aj i s odre|ewem nacionalisti~-
kih pozicija po{to ovdje uop{te ne mo`e biti govora o raspirivawu me-
|unacionalne mr`we, bespredmetno je o wima uop{te i raspravqati.
Istovremeno namjera pridobijawa ve}eg broja istomi{qenika ni~im ni-
312
je dokazana. Ni jedan jedini navodni istomi{qenik nije identifikovan,
pa se s razlogom postavqa pitawe koga sam to podsticao na zajedni~ku dje-
latnost. Svi svjedoci su iskqu~ili mogu}nost da su bilo kada u nazna~e-
nom periodu bili moji politi~ki ili ideolo{ki istomi{qenici, da su
imali sli~ne ili iste stavove i ideje, te da sam poku{ao da ih privolim
na zajedni~ku djelatnost. Za aktivisti~ki anga`man na planu svrgavawa
ustavom utvr|enog poretka tako|e nema nikakvih dokaza. Postoje samo
moji stavovi i ideje u pisanom obliku koji nikome nisu bili dostupni.
Ne postoji nikakav dokaz o navodnom slawu drugog primjerka teksta,
ali je o~igledno da je u spisu nedostajao jedan primjerak (od mene oduze-
ta tri rukopisa “[ta da se radi?”, a u tu`bi navedeno da su samo dva).
Tre}i primjerak javni tu`ilac je izvadio iz ta{ne i prilo`io u sudski
spis tek kad je glavna rasprava ve} uveliko po~ela. Zato su sasvim oprav-
dane pretpostavke da je on slu`io za umno`avawe i slawe od strane “ne-
poznatih lica”. Uz to se pre}utkuje da moje popratno pismo Bogavcu is-
kqu~uje mogu}nost wegovog umno`avawa i rasturawa teksta.
Moje vrednosno pismo Du{anu Bogavcu primilo je lice koje poslo-
ve te vrste nema u opisu svog radnog mjesta. Autenti~nost wegovog pot-
pisa uop{te nije provjeravana. (Sud je kasnije odbio da saslu{a lice ko-
je je navodno to pismo moralo uru~iti Bogavcu.)
Ina~e, moja po{ta je vi{e puta na tajanstven na~in nestajala. U ju-
nu 1983. godine izgubqeno je pismo upu}eno Sociolo{kom dru{tvu Hr-
vatske. Kad sam poslao po{tansku potra`nicu odgovoreno mi je da je
primqeno na protokolu IDIS-a u Zagrebu, ali adresantu nikad nije bi-
lo uru~eno, iako je bilo vrednosno. To je najboqi dokaz o uzaludnosti
slawa potra`nice kad je rije~ o po{iqkama upu}enim ve}im instituci-
jama. Upravo mi je moja opreznost nalagala u ovom slu~aju da ne {aqem
potra`nicu da ne bih skretao dopunsku pa`wu na po{iqku za koju nisam
`elio da je vidi, da se s wenim sadr`ajem upozna bilo koje tre}e lice.
Ipak, ja nemam posebnog razloga da insistiram na ~iwenici da Bogavac
nije primio moje pismo, jer i da ga je eventualno primio to ne bi moglo
da me tereti s obzirom na sadr`aj popratnog teksta.
Slawe kopija teksta posle mog hap{ewa o~igledna je policijska
monta`a. Poslata je qudima za koje se moglo unaprijed sa 100% sigurno-
sti znati da }e je proslijediti policiji. Pored toga, postupak izbora
li~nosti kojima }e se uputiti anonimna po{iqka krajwe je glup jer se
znalo da je Hamza Bak{i} ve} ranije imao tekst u rukama i na wega se jav-
no osvrtao u “Svijetu”. (Mada su tekst citirali prije mog hap{ewa Mi-
tja Ribi~i~ i Stane Dolanc, te novinari \uro Kozar, Fuad Muhi} i
Hamza Bak{i}, sud je odbio da se bilo ko od wih pozove u svojstvu svje-
doka radi ustanovqavawa kako su do teksta do{li.) ^iwenica da na fo-
tokopiji nema mog parafa bezna~ajna je s obzirom na raznolike tehni~-
ke mogu}nosti da se on prilikom umno`avawa izostavi. Pored toga sto-
ji ~iwenica da je rasturawu mog teksta policija pribjegavala i prije i
posle mog hap{ewa, a dijelove je ~itala i pojedinim mojim prijateqima
i kolegama koji su saslu{avani u toku februara, pa su to daqe prepri~a-
vali. Naprosto je smije{no obrazlo`ewe javnog tu`ioca pretpostavke
kojom se iskqu~uje mogu}nost da je Bogavac tekst umno`avao.
313
 (Ina~e, ~itav niz proceduralnih radwi, krajwe neuko i {ablonski
vo|enih, pokazuje da su sudski proces re`irali pravi nesposobwakovi}i
i diletanti. Pod krajwe tajanstvenim okolnostima je nalo`eno moje psi-
hijatrijsko posmatrawe. Zamjenica javnog tu`ioca nije mogla prikriti
svoj bijes zbog Vlajkijevog svjedo~ewa pred sudom koje je odstupalo od na-
voda iz optu`nice. S druge strane se poku{avaju kao svjedoci diskvali-
fikovati Kozomara, Jovanovi} i Gli{i}eva tako {to im se imputira na-
vodno la`no svjedo~ewe. A najboqi dokaz kako se u izricawu presude po-
vr{no i neodgovorno manipulisalo raspolo`ivim podacima je i tvrdwa
da sam do sada dva puta osu|ivan za krivi~na djela uvrede i klevete, {to
je sasvim neistinito, ali se kroz to nastojala bar post festum dati satis-
fakcija bratu Hasana Grab~anovi}a, usta{kom stihoklepcu Mustafi.
Iskazi svjedoka bili su potpuno nepouzdani. Za To{i}a je i Hrusti}
potvrdio da je saznao od tre}ih lica da je rije~ o policijskom provoka-
toru, pa je uzalud sud odbijao da saslu{a u svojstvu svjedoka ve}i broj li-
ca kojima sam ja svojevremeno o tome govorio. ^voro nije bio u stawu na-
vesti imena drugih putnika koji su se navodno s nama nalazili u kupeu, a
sud je izbjegao da saslu{a i wegovu `enu. U rje{ewu o pokretawu istra-
ge uop{te se on ne pomiwe, mada je navodnu izjavu, prema wegovom kazi-
vawu, Slu`bi dr`avne bezbjednosti dao jo{ u novembru 1983.
^u~kovi} je promijenio iskaz u dijelu koji se odnosi na navodni su-
sret u biblioteci. Sud je odbio da se pro~itaju dijelovi “Hajke” u koji-
ma se tretiraju na{i me|usobni odnosi, {to bi moglo svjedo~iti o nemo-
gu}nosti da bilo kad vodimo razgovore koji su u na{oj zemqi tradicio-
nalno krajwe povjerqive prirode. Moje ukazivawe na wegovo nekada{we
pripadawe ~etni~kom pokretu (koje je na vol{eban na~in kasnije nesta-
lo iz zapisnika kao i neki drugi detaqi) bilo je usmjereno u svrhu skre-
tawa pa`we na nezavidan polo`aj u jednoj krajwe primitivnoj i indok-
triniranoj sredini u kojoj se on nalazio kad su drugi qudi saznali za we-
govu ratnu pro{lost.
Optere}en time, velika kukavica po prirodi, ^u~kovi} je za naklo-
nost vladaju}ih faktora spreman da u~ini sve {to se od wega zatra`i, pa
je ovo la`no svjedo~ewe kao rezervnog svjedoka koji je morao da spasava
re`irani proces samo jedna sitnica u wegovoj slugerawskoj karijeri. Sud
je detaq koji sam za ^u~kovi}a naveo odbacio a priori, a da nije ni poku-
{ao da ga provjeri, {to bi ina~e bilo vrlo jednostavno i iziskivalo bi
samo obra}awe odgovaraju}oj instanci komande Sarajevske armijske obla-
sti. Za mene ^u~kovi}eva ratna pro{lost uop{te ne bi bila problema-
ti~na jer je ona prvenstveno stvar slobodnog opredeqewa, a koliko mi je
do sada poznato nije bila pra}ena izvr{avawem ratnih zlo~ina. Ali
simptomati~na je atmosfera straha u kojoj se qudima koji nemaju cjelovit
komunisti~ki pedigre razvijaju kompleksi, oduzima ~ast i svako dostojan-
stvo da bi bili pretvoreni u idealne poslu{nike i likvidatore, sprem-
ne na svakodnevno beskrupulozno dokazivawe vlastite pravovjernosti.
Na kraju, vjerovatno nije na odmet napomenuti interesantne indici-
je da se oba policijska (la`na) svjedoka pozivaju na poznanstvo u vozu
(To{i} i ^voro), a u drugoj kombinaciji (^voro i ^u~kovi}) govore o
314
mojim navodnim monolozima politi~ke prirode. Kakvu su samouvjere-
nost bosanskohercegova~ki vlastodr{ci pokazivali kad su bili ubije-
|eni da }e ovom naivnom re`ijom, daleko ispod nivoa wihovih klasi~-
nih staqinisti~kih uzora, uspjeti da uvjere makar jugoslovensku javnost
u opravdanost i svrsishodnost ovog veleizdajni~kog procesa?!)
Na pitawe zamjenika OJT-aa optu`eni izjavi:
Tekst mojeg tematskog rada na pitawa “[ta da se radi” iskqu~ivo je
moj tekst i sâm sam ga pisao. To {to su ga navodno dobila druga lica is-
kqu~ivo je rezultat policijske re`ije a u nedostatku dokaza da sam ja taj
tekst i nekom drugom uru~io.
U ovom trenutku zamjenik OJT-a predaje kao navodno tre}i primje-
rak ankete “[ta da se radi” koji je zaplijewen u stanu optu`enog, pa na-
kon ovoga optu`eni izjavquje da }e se o vjerodostojnosti ovog teksta iz-
jasniti nakon {to se pro~ita.
Tako|e, tvrdim da je policijska konstrukcija i anonimno pismo ko-
je je upu}eno nekim gra|anima. Du{ana Bogavca sam vi{e puta telefo-
nom zvao i sa wim razgovarao pitaju}i ga da li je primio moj tekst kojeg
sam mu poslao i on mi je to energi~no potvrdio da nije primio i ja sam
mu rekao da }u mu ga ja donijeti. Koliko se sje}am ja sam mu taj materijal
poslao na redakciju “Komunist” Beograd.
Na pitawe branioca Radovi} Zdravka, advokata iz Sarajeva vezano
za kratke biografske podatke od {kolovawa do dru{tvene aktivnosti
ukratko se samo unosi slijede}e:
da je zavr{io Pravni fakultet za dvije i po godine, da je primqen za
asistenta na Fakultetu politi~kih nauka, zatim da je za godinu i po da-
na magistrirao i zatim doktorirao nakon ~ega je primqen na mjesto do-
centa sa kojeg je u poznatom postupku udaqen. [to se ti~e moje dru{tve-
ne aktivnosti sa nepunih 17 godina sam primqen u Savez komunista, bio
omladinski rukovodilac u sredwoj {koli, u~estvovao na omladinskim
radnim akcijama gdje sam dva puta bio komandant, zatim na fakultetu se-
kretar Partijske organizacije, student prodekan itd.
Na strani 12 optu`nice u obrazlo`ewu navedeno je koji su mi materi-
jali kao moji tekstovi oduzeti prilikom pretresa stana. Neki od ovih ra-
dova nisu objavqeni, neki od wih su samo u kra}oj verziji objavqeni kako
je to navedeno u optu`nici ali tvrdim da je samo objavqeno u kra}oj ver-
ziji i dva rada su kao {to su cjeloviti materijal na|eni kod mene u stanu
ali su oni predstavqali samo osnovu za moja izlagawa na seminarima.
[to se ti~e mojeg teksta “[ta da se radi” ja nisam ni pretpostavio
da on mo`e biti objavqen kada sam ga ja uputio Du{anu Bogavcu.
Na pitawe branioca Popovi}a optu`eni odgovara:
Ni sa jednim od navedenih svjedoka u razgovoru nisam predlagao ni-
kakve akcije niti bilo kakvu zajedni~ku aktivnost niti ih ja smatram
svojim istomi{qenicima. [to se ti~e u~e{}a u anketi “[ta da se radi”
ja sam bio zainteresovan za u~e{}e u ovom projektu nalaze}i na~ina da i
sam doprinesem u ukazivawu i predlagawu prevazila`ewa nastale jugo-
slovenske krize. Ra~unao sam da smatram da kao nau~ni radnik na to imam
315
pravo i da je to moje ustavno ovla{tewe i pravo. Nijednog momenta nisam
mislio i kada sam pisao ovaj tekst i kada sam ga poslao Bogavcu da time
pozivam nekoga ili da tra`im obarawe radni~ke klase, dr`avnog ure|e-
wa itd., ali jesam smatrao da imam pravo da u svojim predlozima ukazujem
na potrebu ustavne promjene i iznala`ewa na~ina izlaza iz krize.
U mojoj svijesti nije postojala pomisao da ovakvo pisawe mo`e iza-
zvati ili dovesti drugog u poziciju da mogu na wega uticati da bi se ti-
me dovela u pitawe i mogu}nost obarawa dru{tvenog ure|ewa ili vlast
radni~ke klase. Ja mislim da to pisani tekst ne mo`e.Nakon ovog odbra-
na – oba branioca saglasno sa optu`enim izjavquju da o~igledno nije po-
trebno provjeravawe zdravstvene sposobnosti optu`enog za pra}ewe da-
qeg toka pretresa pa stoga od toga prijedloga odustajemo.
Uslijed isteka radnog vremena glavni pretres se prekida i isti }e se
nastaviti dana 3. jula 1984. godine u 8,30 ~asova o ~emu se obavije{tavaju
svi prisutni.
Glavni pretres se nastavqa dana 3. jula 1984. godine u 8,30 ~asova pred
istim sudskim vije}em. Zapisni~ar: [piqak Vesna.
Optu`eni priveden iz Okru`nog zatvora Sarajevo. Pristupili bra-
nioci optu`enog, zamjenik OJT-a Jovanovi} Vera, pozvani svjedoci te
vje{tak Logo dr Slobodan.
Prelazi se na dokazni postupak:
Svjedok Milenkovi} Radi{a, sa ostalim li~nim podacima kao na za-
pisniku iz prethodnog postupka od 30. maja 1984. godine, nesrodan, upozo-
ren, izjavi:
Saglasno kao na zapisniku od 30. maja 1984. godine.
[e{eqa poznajem kao svog kolegu na fakultetu prema kome sam imao
korektan odnos i tako mi je i uzvra}eno.
Ovo pismo sam primio negdje oko 20. maja 1984. godine. Ne znam ta~-
no kad je [e{eq pritvoren ali je to primqeno poslije wegovog pritva-
rawa.
Na pitawe optu`enog svjedok izjavquje:
Ja sam saslu{avan informativno u februaru 1984. godine povodom
tada aktuelnog slu~aja [e{eqevog i tada mi je radnik SDB-a prilikom
uzimawa od mene izjave pokazao materijal vezan za odgovore na pitawa
“[ta da se radi” od [e{eqa. Pitali su me da li sam ja to ~itao i kako
sam rekao da ja nisam to uop{te pred sobom imao ~itali su mi neki ma-
terijal odnosno dio teksta i ja sam rekao da o tome nisam nikada ni{ta
~uo niti pak razgovarao sa [e{eqom. Ina~e, sa [e{eqom nisam razgo-
varao o politi~kim temama ve} najvi{e o magistarskom radu. Ja ne vidim
nijednu osobu koja bi mi mogla poslati ovakav materijal na moju adresu.
Meni je tada oduzeta putna isprava i do danas mi nije vra}ena.
Svjedok ^u~kovi} Dragoqub, sa ostalim li~nim podacima kao na za-
pisniku iz prethodnog postupka od 30. maja 1984. godine, nesrodan, upozo-
ren, izjavi:
Saglasno kao na zapisniku od 30. maja 1984. godine s konstatacijom da
se prilikom davawa iskaza slu`io i svojim zabiqe{kama koje je vodio na
sastancima gdje je bio prisutan i gde je [e{eq istupao. U toku dana-
316
{weg iskaza svjedoka konstatuje se da je svjedok bio u kazivawu jo{ i op-
{irniji u pojedinim detaqima koji nisu vezani za inkriminaciju djela
koja su stavqena na teret optu`enom a vezano za iskaz svjedoka tako svje-
dok navodi i detaq kao jedan od razloga koji su dovodili u sumwu podob-
nosti upu}ivawa [e{eqa u [kolu rezervnih oficira pored onoga {to
je ve} ranije istaknuto i da su ne{to sumwali u pro{lost wegovog oca
pa je u tom pravcu pribavqena presuda i tu se moglo uvjeriti da to nema
nikakve veze sa podobnostima [e{eqa jer se radilo o jednom saobra}aj-
nom udesu na `eqeznici. No, me|utim, sve u svemu [e{eq nije primqen
u [kolu rezervnih oficira. To je bio osnov da ne mo`e obavqati nasta-
vu na Fakultetu narodne odbrane jer pored ostalih uslova koje on posje-
duje nema minimum vojnog obrazovawa i to najmawe {kole rezervnih
oficira. Tada je predlo`eno da se on premjesti u odsjek gdje je bio prof.
Stojan Tomi} i da bude wegov asistent na{to je ovaj burno reagovao is-
ti~u}i da on ne}e da bude wegov asistent ve} da bude Stojan wemu asi-
stent i da }e ra|e biti asistent na Kembriyu i Oksfordu nego kod To-
mi}a. Kada je kona~no raspravqano o slu{aju [e{eqa na istupawu na
Partijskoj konferenciji i kada je predlo`eno da se o wemu pobavi Par-
tijska organizacija i da predlo`i Savjetu da ne ostane u nastavi gada je
kona~no odlu~eno da se on rasporedi u Institut da ne bi izgubio posao.
Istina ovaj Institut nije po~eo nikada fakti~ki da radi.
Sje}am se ~ak da je na Sjednici Nastavni~kog vije}a vrije|aju}i
mnoga imena koja su na rukovode}em polo`aju kona~no rekao da ukoliko
se iskqu~i sa nastave da }e on biti neprijateq svima nama. Tom prili-
kom je rekao pred svima da je “Uz mene je narod a ne uz Savez komunista”.
Pored ostalog na ovo su o{tro reagovali [efko Me|edovi} i dr. koji
su osudili wegovo istupawe. I ja sam tada o{tro reagovao a i nakon tri
dana poslije ovog sastanka sje}am se da je isto onako bu~no kao i ranije
[e{eq istupio zahtjevaju}i pokretawe disciplinskog postupka protiv
dekana. Tada sam ja o{tro reagovao rekav{i mu da }uti, kako ga nije stid
da tra`i disciplinski postupak protiv dekana a ho}e Jugoslaviju na op-
tu`eni~ku klupu.
Na upit branioca optu`enog Radovi} Zdravka da se izjasni koji je to
bio prelomni period do kada je [e{eq po wegovom vi|ewu bio kako sam
ka`e primjeran, anga`ovan i kada je prestao to da bude odlaze}i u drugu
krajnost pa svjedok izjavquje da po wegovom sje}awu to je raspon u perio-
du 1979–81. godine i neposredno odmah po povratku sa odslu`ewa vojnog
roka. Nakon {to je on premje{ten u drugi odsjek ja nisam imao sa wim ni-
kakvih kontakata a pogotovu u periodu 1982. i 1983. godine kada sam pre-
{ao u drugu kancelariju udaqenu od wegove i wegovog odsjeka. Ja znam da
je on samo uvijek istupao i to sam ~esto ~uo na raznim sastancima na koji-
ma ja u ve}ini nisam bio naro~ito kada su u pitawu Zbor radnika itd. jer
sam ja bio u specifi~nom odnosu na fakultetu. No, me|utim, onako posma-
traju}i ga kao li~nost ja sam na jednom sastanku na Partijskoj konferen-
ciji u jednom momentu wega posmatrao i rekao mu da je Vojo neka mazohi-
sti~ka osoba i otvoreno sam mu rekao da }e on postati ako ovako nastavi
disident na{to mi je on dobacio “Pa neka }u” kada sam stekao utisak da
317
on to i `eli, da `eli da se proslavi. Ina~e on je od po~etka se odmah po-
na{ao dosta arogantno i potcewiva~ki pogotovu kada je u pitawu rukovo-
dilac odsjeka Hasan Su{i} pa i dobrim dijelom prema Mili}evi}u. Znam
da je ~esto puta pomiwao Bradi}a, Atifa i govorio je kako se ovdje, misli
na Fakultetu, `ari i pali. Kako sam ve} rekao u onom periodu ja ga posli-
je toga nisam uglavnom susretao sem onih slu~ajnih susreta kao ono u bi-
blioteci i jedanput vezano za pro{logodi{we su|ewe mladim muslima-
nima kada je prije toga meni dekan rekao da je pisana jedna peticija i da je
i tu pored ostalih potpisao i [e{eq smatraju}i da je on to pisao. Ja sam
se iznenadio rekav{i to dekanu da je to nemogu}e pogotovu {to je on to ra-
nije osu|ivao i kada sam ga slu~ajno sreo upitao sam ga za to pa mi je on re-
kao da nije pisao ali da je potpisao, smatraju}i da su oni nevini.
Na pitawe branioca optu`enog Popovi}a, svjedok odgovara:
Kada sam bio u biblioteci tra`e}i materijal Zasjedawa Avnoja ra-
di pripreme moga izlagawa u toj biblioteci u drugom kraju bio je [e-
{eq i ne obra}aju}i se on meni ~uo sam kao on govori ne{to u smislu “Te
pokrajine, to je konstrukcija, to nije bilo na zasjedawu Avnoja, to je kon-
strukcija posqedweg Ustava”. Primjetio sam i uvjerio se da ga niko ni-
{ta o tome nije pitao, on je jednostavno sam pitao i sam odgovarao.
Ja sam ranije prije dolaska na ovaj fakultet 1978. godine penzioni-
san u ~inu pukovnika a nakon toga po odluci general{taba poslat sam na
fakultet. Prije toga ja sam skoro 15 godina bio sudija krivi~ar i pred-
sjednik Vojnog prvostepenog suda Sedme armijske oblasti.
Kada je branilac Popovi} postavio pitawe svjedoku da li on ima
istih ideja i mi{qewa sa Vojom [e{eqom svjedok na ovo kategori~ki
odgovara: “Bo`e sa~uvaj. Nikada me nije pozivao na neku zajedni~ku dje-
latnost. ^ak {ta vi{e kada se [e{eq vratio sa odslu`ewa vojnog roka
odre|eno mi je rekao da se ponosi {to se sa mnom ne sla`e.”
Optu`eni [e{eq prigovaraju}i iskazu svjedoka podsje}a svjedoka
na nekoliko detaqa van inkriminacije pa u vezi tog podsje}awa svjedok
izjavquje:
Mogu}e da smo se mi i ranije upoznali. Ja to dozvoqavam jer sam po
mojem sje}awu jo{ 1976. godine predavao kao aktivni oficir na ovom od-
sjeku koji je bio pri Prirodno-matemati~kom fakultetu. Ta~no je i to da
smo negdje 1977. godine u Skopqu na savjetovawu bili zajedno u hotelu i
u sobi. No, moje sje}awe je da sam do{ao na ovaj fakultet 1979. godine.
To {to moj razgovor koji je u onom dijelu u kojem sam govorio okva-
lifikovan kao elemenat krivi~nog djela {to ja o tome nisam nikome
prijavio i ta~no je da nisam sem sada povodom mojeg pozivawa u SDB u ma-
ju mjesecu to je bila moja ~isto privatna stvar o kojoj ne `elim da se iz-
ja{wavam a ja sam tamo pozvan i do{ao sam bez moje inicijative upravo
zato {to sam bio dugo i nastavnik na tom fakultetu, {to sam bio pred-
sjednik Savjeta itd. i zatra`eno je od mene da ka`em sve {to mi je pozna-
to o pona{awu Voje [e{eqa onako kako sam to i danas rekao.
Na kraju optu`eni dodaje:
Tvrdim da je iskaz ovog svjedoka potpuno neistinit.
318
Svjedok Milojevi} Aleksa, sin Pantelije, ro|en 1939. godine u Bo-
sanskom Petrovu Selu, stalno nastawen u Sarajevu ul. Zagreba~ka br. 51,
nesrodan, upozoren, izjavi:
Ja sam radnik Ekonomskog instituta u Bawoj Luci u svojstvu nau~nog
saradnika sa sjedi{tem u Sarajevu gdje i `ivim. Istovremeno ja sam an-
ga`ovan oko izrade jednog projekta ekonomskog razvoja – Grad u socija-
listi~kom samoupravnom dru{tvu i u vezi sa tim projektom ja sam vi{e
puta prisustvovao sjednicama na nau~nom vije}u Instituta pri Fakul-
tetu politi~kih nauka. Mislim da sam [e{eqa upoznao od jeseni 1983.
godine. Kako sam ve} rekao da sam bio anga`ovan na projektu mogu re}i
da je izrada takvog jednog projekta u na~elu otvorena pa prema tome do-
stupna svakom nau~nom saradniku i radniku Instituta. Oko izrade jed-
nog dijela projekta u~estvovao je i [e{eq. Dao je dva materijala. Koli-
ko se sje}am bez pretenzija da dam ta~an naziv jedan je bio dijalekti~ke
suprotnosti i razvoj grada a drugi neki ekolo{ki aspekti razvoja grada.
Ja sam ovaj materijal ~itao. Drugi nezvani~ni susret koji je bio ~isto
privatan bio je negdje u septembru pro{le godine kada me je nazvao Zo-
ran Sekuli} jedan od urednika lista “Mladost” Beograd i koga od rani-
je poznajem budu}i da sam sara|ivao u nekim tekstovima recenzija i re-
kao je da se nalazi ovdje i da do|em na kafu. To zna~i u Sarajevu. Do{ao
sam na odre|eno mjesto: odnosno nakon {to me on nazvao do{ao je ku}i i
sa wim je bio Vojo [e{eq. Bili smo vrlo kratko toliko koliko smo mo-
gli popiti kafu. Wima se `urilo i oni su oti{li. Nakon desetak minu-
ta telefonom me nazvao Vojo rekav{i da je zaboravio ta{nu i zamolio
me da mu je donesem i ja sam mu je donio u wegov stan. Kako sam do{ao u
stan zapazio sam da se slu{ala traka na mognetofonu sa jednog simpozi-
ja sociologa i da je bilo izlagawe Frawe Ko`ula na tom simpoziju gdje
je Ko`ul pomiwao Voju [e{eqa. Ko`ul je komentarisao rad tog savje-
tovawa u kome je pomenuo i Voju [e{eqa. Taj komentar je objavqen na ra-
diju. To izlagawe je Vojeva supruga snimila. U toku dok smo sjedili i raz-
govarali nevezano primjetio sam da je Vojo zvao telefonom odnosno da
je Sekuli} Zoran telefonom zvao Nenada Kecmanovi}a u vezi slawa ne-
kog teksta ali ga nije dobio. U toku sjedewa Zoran Sekuli} mi je dao jed-
no pismo Dedijera koji je ovaj uputio Predsjedni{tvu SFRJ vezano za
odr`avawe Olimpijskih igara u Sarajevu. Ja sam ovo pismo pri~itao do
pola i nije me daqe interesovalo. Drugi razgovor je bio vezan za Izda-
va~ku ku}u u Zagrebu o ~emu je pisao, “Nin” i bilo je razgovora da li }e
se on ukinuti ili ne i tre}i na{ me|usobni razgovor bio je vezan za Ko-
sovo a povodom odlaska tamo Nikole Qubi~i}a pa sje}am se da je u tom
razgovoru i Vojo [e{eq u~estvovao govore}i da su odnosi izme|u Koso-
va i Srbije zao{treni da ukoliko se ti odnosi ne srede da }e to dovesti
do nezgodnih razrje{ewa isti~u}i da su Srbi ugro`eni. Ne sje}am se da
je bilo tada kakvog govora o {kolovawu na Kosovu. U ovom nevezanom
razgovoru u kome se prelazilo s teme na temu sje}am se da je, [e{eq re-
kao da je koncept ovakvog razrje{ewa dao Makijaveli.
Ja sam u maju mjesecu bio na slu`benom putu u SR Wema~koj u perio-
du od 9. maja do 17. juna 1984. godine pa kada sam se vratio iz Wema~ke ja
319
sam se javio istra`nom sudiji ali mi je re~eno da je kod wega postupak
okon~an i da me ne mo`e saslu{avati.
Nema pitawa svjedoku.
Svjedok ^voro Slobodan, sa ostalim li~nim podacima kao na zapi-
sniku iz prethodnog postupka od 30. maja 1984. godine, nesrodan, upozo-
ren, izjavi:
Saglasno kao na zapisniku iz prethodnog postupka. od 30. maja 1984.
godine.
Pri davawu iskaza svjedok je odmah u po~etku dao nekoliko detaqa raz-
govora i govora optu`enog koji je bio uvozu a koji je uglavnom po~eo negdje
no napu{tawu Sarajeva u okolini Semizovca. Pored moje supruge u tom ku-
peu bila su jo{ dva sredove~na ~ovjeka. [e{eq je u ruci imao “Nin”. In-
teresovalo ga je tko sam i ja sam mu se predstavio a onda je i on o sebi re-
kao tko je i kako je izgovorio svoje ime mene je to asociralo na one doga-
|aje na Fakultetu politi~kih nauka koje sam ja saznavao iz {tampe.
Optu`eni prigovaraju}i iskazu svjedoka podsje}aju}i ga na neke de-
taqe i na wegova podsje}awa svjedok izjavquje:
Danas vas drugi put vi|am. Sto posto sam siguran da ste to vi bili
tada u vozu. ^ovjeka sa desne strane koji je sjedio pored [e{eqa ne mogu
da se sjetim po imenu ali znam da smo se nas dvojica upoznali. O ovome ja
sam razgovarao sa nekim mojim prijateqima sjede}i zajedno i nakon iz-
vjesnog vremena ja sam pozvan da do|em da dam izjavu i ja sam sâm do{ao u
SDB u novembru 1982. godine i dao svoju izjavu. Poslije toga ponovo sam
saslu{an u maju ove godine. Ja sam ve} rekao da je vo|en razgovor u kupeu
ali najve}im dijelom to je bio vi{e monolog [e{eqa koji je imao poti-
cajnog sagovornika ~ovjeka sa desne strine.
Nakon ovog optu`eni u cijelosti osporava iskaz svjedoka tvrde}i da
je u cijelosti sve neta~no. Tvrdi da ga nikada u `ivotu nije vidio.
Na primjedbu optu`enog svjedok izjavquje:
Putovawe za Beograd bilo je u ponedeqak, septembra mjeseca – 20.
septembra 1982. godine sa polaskom u 15 ~asova.
U SDB u novembru 1982. godine i{ao sam bez poziva na savjet svog
prijateqa kome sam ispri~ao.
Vje{tak Logo Slobodan, stalni sudski vje{tak, sudu poznat, nesro-
dan, upozoren, izjavi:
Dao sam pismeni nalaz ranije pa nakon {to je vje{tak usmeno ukratko
izlo`io raniji nalaz pismeni isti~e da prate}i dana{wi tok pretresa
ne nalazi nikakvih razloga da se nalaz i u kona~nom zakqu~ku mijewa.
Prate}i dana{wi pretres a i na pitawe optu`enog vezano za iskaze
nekih svjedoka o tome kako optu`eni vode}i razgovor a zatim kao npr.
kod ovog posqedweg svjedoka ^vore Slobodana a i o tome se izja{wavao
i ^u~kovi} Dragoqub da li je mogu}e da du{evno potpuno zdrava i spo-
sobna osoba za rasu|ivawe vodi sam monolog po bilo kakvim pitawima o
tome mogu re}i:
Monolog sam no sebi nije patolo{ki znak a s druge strane u konkret-
nom slu~aju prate}i izlagawe optu`enog danas pri pretresu mogao kon-
statovati da ima tendenciju {ireg obja{wewa svojih ideja ali unutar ta-
320
kvih ideja postoji determiniraju}a tendenca po~etak i kraj koji su svi
me|usobno koherentni. Prema tome, u konkretnom slu~aju optu`enog ne-
ma znakova psihopatolo{kog poreme}aja kada je u pitawu “monolog”.
U izvje{taju vje{taka – psihijatra je stajalo:
Istra`ni sudija Okru`nog suda u Sarajevu pod br. Ki: 162/84 od 23.
maja 1984. godine zatra`io je sudsko-psihijatrijsko posmatrawe [e{e-
qa Vojislava. Psihijatrijski intervju, odnosno pregled obavqen je u za-
tvoru Okru`nog suda u Sarajevu.
U po~etku ispitivawa ispitanik je postavio pitawe: ko je tra`io
vje{ta~ewe? Iako nije bio zadovoqan odgovorom, pristao je da razgova-
ra odnosno da se podvrgne psihijatrijskom ispitivawu, pod uslovom, da
sam odredi kraj razgovora, kada osjeti da je zamoren, jer ve} tre}i dan
“{trajkuje gla|u”. Psihijatrijski intervju je tekao spontano, bez te{ko-
}a i zastoja, i trajao je vi{e od uobi~ajenog vremena predvi|enog za ta-
kav zadatak. Na kraju ispitanik se nije osje}ao umoran, naprotiv, “psi-
hijatrijsko ispitivawe mu je dobro do{lo da razbije dosadu”.
Anamneza
Porodi~na anamneza: otac je umro prije pet-{est godina, a prethod-
no je bolovao od sr~anog oboqewa. Psihi~ki je bio neupadan. Majka (60
godina) ima povi{en krvni pritisak, tiha i mirna, rodila je dvoje djece.
U porodici negira veneri~na, maligna i du{evna oboqewa.
Li~na anamneza: prvo dijete kod majke, ro|en na vrijeme, porod ure-
dan. U ranom djetiwstvu bolovao od rahitisa. Nije se ni~im posebno is-
ticao u odnosu na drugu djecu. Na vrijeme je po{ao u Osmogodi{wu {ko-
lu, a kasnije Gimnaziju. Bio je prosje~an u~enik. Pravni fakultet zavr-
{io u rekordnom roku za dvije i po godine, sa prosje~nom ocjenom iznad
osam. Nakon izvjesnog vremena zaposlio se na Fakultetu politi~kih na-
uka gdje je i sada zaposlen. JNA je slu`io bez te{ko}a.
Seksualni razvoj uredan, o`enio se u 29. godini, sa `enom se dobro
sla`e i o~ekuju uskoro dijete.
U tri-~etiri navrata, do sada, bolovao je od zapaqewa plu}a; drugih
oboqewa nije imao.
Smatra da je po prirodi otvoren, uporan (“da ne upotrijebim ru`nu
rije~ – tvrdoglav”), brzo reaguje, zajedqiv, ne trpi “nametnute autorite-
te”, kada uvidi da je pogrije{io spreman je da se koriguje i izvini. Po-
nekad je privr`en strasno i nekoj ideji, ali nikada do krajnosti – “fa-
natizma”, jer je uspio vremenom da razvije kriti~ki na~in mi{qewa. Ne
podnosi represiju – a kada je osjeti, tada se kod wega javqa poja~an otpor.
Ne pu{i, rijetko pije alkohol.
Okolnosti u vezi sa krivi~nim djelom: o navodima optu`nice ne `e-
li da razgovara, jer smatra da je sve re`irano i da je “farsa”. Na~in we-
gove borbe protiv toga je “{trajk gla|u”, koji ima dva ishoda: prvi, da mu
se odobri odbrana iz slobode i javni proces i drugi, smrt, zbog nekonzu-
mirawa hrane.
Psihi~ki nalaz: vrlo brzo nakon po~etka razgovora uspostavqen je
neposredan i spontan kontakt sa ispitanikom. Svoje mi{qewe je izla-
gao logi~no i koherentno i nije se kolebao u bilo kakvoj procjeni situ-
321
acije ili do`ivqaju o ~emu je bilo rije~i. Takvo izlagawe je bilo pra}e-
no adekvatnim afektom. Normalno je razvijenih intelektualnih funk-
cija, nema poreme}aja svijesti i ~ulnih obmana.
Mi{qewe
1. [e{eq Vojislav je psihi~ki normalna osoba, tj. ne pokazuje znake
trajnog du{evnog oboqewa, privremenog du{evnog oboqewa, privreme-
ne du{evne poreme}enosti ili zaostalog du{evnog razvoja.
2. Prema tome mo`e se smatrati da je eventualno krivi~no djelo u~i-
weno u stawu kada je mogao da shvati zna~aj svoga djela i da upravqa svo-
jim postupcima.
Svjedok Hrusti} Bego, sa ostalim li~nim podacima kao na zapisni-
ku iz prethodnog postupka od 28. maja 1984. godine, nesrodan, upozoren, iz-
javi:
Saglasno kao na zapisniku iz prethodnog postupka od 28. maja 1984.
godine.
Na pitawe branioca svjedok odgovara:
Ovaj razgovor koji sam naveo bio je oko Nove godine (1984). Tada je
govorio da je izjavio `albu na takvu odluku. Moj razgovor sa optu`enim
u vezi iskqu~ewa iz Partije bio je znatno ranije. Ne mogu se ta~no sje-
titi kada.
Daqe na pitawe odbrane svjedok izjavquje:
U stanu kod [e{eqa sa mnom je bila jedna od tada{wih mojih djevo-
jaka ali ne znam koja. Nikada nikome nisam povjeravao ovaj razgovor. U
vidu razgovora ranije sam o ovome govorio u SDB-u i kasnije sam dobio
poziv od istra`nog sudije. Ja sam bio prijateq sa [e{eqom i prema me-
ni je uvijek bio korektan. Nikada meni [e{eq nije predlagao bilo ka-
kvo vo|ewe akcije ili djelatnosti od politi~kog zna~aja.
Na primjedbe i pitawa optu`enog svjedok izjavquje:
Kada smo ovaj razgovor vodili u tvom stanu a povodom i kwige “No`”
od Dra{kovi}a nismo tada govorili niti si ti tada pomiwao [egrta i
slu~aj wegovog izlagawa u Gacku niti je tada bilo govora o tvom iskqu-
~ewu iz Saveza komunista. Nisam od tebe ~uo da se tvoj stan prislu{ku-
je nego mi je to rekao Nijaz. Naime, pogre{no je uneseno u zapisnik o pri-
slu{kivawu stana [e{eqevog saznao sam od wega ali od wega nisam sa-
znao da je Neboj{a To{i} policijski provokator nego mi je to rekao Ni-
jaz. Negdje vaqda 1982. godine bio sam prisutan u jednom kafi}u sa [e-
{eqom i sa nama je bio To{i} a drugi put smo bili u stanu [e{eqovom
i tu je do{ao To{i} sa svojom suprugom. Ostali smo do zore i igrali se
karti. Ni u jednom slu~aju nisu vo|eni nikakvi razgovori politi~ke
prirode. Svi smo se zajedno razi{li i oti{li iz stana.
Pored mene koji sam izlazio i prijateqovao sa [e{eqom, on je imao
jo{ nekoliko drugova pored ostalih i muslimanske nacionalnosti koji
se izja{wavaju kao pripadnici muslimanske nacije i mogu re}i po mojem
zapa`awu kako sam ja wega osjetio nikada nije postupao sa nacionali-
sti~kih pozicija niti pak osporavao niti obezvre|ivao muslimansku na-
ciju. Prema nama je zaista uvijek bio korektan.
Daqe na pitawe optu`enog svjedok izjavquje:
322
Pred nama u na{im razgovorima i sjedeqkama bez obzira gdje bile
[e{eq nije isticao bilo kakve svoje misli koje bi bile upu}ene na
obezvre|ivawe drugih nacija ili nacionalnosti niti u bilo kom pravcu
ne{to o tome govorio. Ja sam ranije bio saradnik SDB-a u obavqawu po-
jedinih akcija.
Optu`eni primje}uje na iskaz svjedoka kao u svojoj odbrani.
Svjedok Vlajki Emil, sa ostalim li~nim podacima kao na zapisniku
iz prethodnog postupka od 30. maja 1984. godine, nesrodan, upozoren.
Saglasno kao na zapisniku iz prethodnog postupka od 30. maja 1984.
godine.
Ja sam sa [e{eqom samo u posqedwa 3–4 mjeseca ove godine imao is-
kqu~ivo jedan teoretski razgovor i iskqu~ivo izme|u nas dvojice i ovo
{to je vezano za inkriminaciju iz moje izjave mogu re}i da smo imali su-
protna shvatawa, razli~ita i ostali smo pri svojim tvrdwama. Kada me
i sada podsje}ate koju je to snagu ili strukturu [e{eq navodio koja bi
mogla da zamjeni ulogu Saveza komunista ne bih se mogao ta~no izrazi-
ti. Sje}am se da je pomiwan Luka Markovi} sa svojom idejom tehnokrati-
je. Pomiwao je da bi to bila neka stru~na lica. No, me|utim, to je sve na-
vodio kao primjere koji se javno iznose i koji su bili u {tampi izno{e-
ni kao i u ~asopisima. Ne bih mogao sa sigurno{}u nikada da ka`em da
je tada bio iskqu~iv u svom mi{qewu o tome da bi predvodnik u iznala-
`ewu rje{ewa iz krize bila humanisti~ka inteligencija kako mi to vi
sada ka`ete. Iz razgovora sa wim ja nisam mogao izvu}i u tom pravcu ta-
kav zakqu~ak ali da je wegovo mi{qewe o osporavawu Saveza komunista
da on mo`e izvesti ovu i izna}i rje{ewa za izla`ewe iz krize to je ne-
sporno. Kada sam rekao o ovom {to je u teoretskom razgovoru sa mnom iz-
nosio [e{eq, ja sam zakqu~io da je wegova teza bila ta da on u tom ~asu
nije vjeravao da Savez komunista kao snaga mo`e razrje{iti i izna}i
rje{ewa nastale dru{tvene krize. Moj stav je bio suprotan tome, razli-
~it i ja sam reagovao.
Kad me podsje}ate na moju izjavu u prethodnom postupku vezanu za ovu
inkriminaciju “da Savez komunista nema snage niti mogu}nosti da na|e
izlaz iz te{ko}a” bilo je to u momentu razgovora kada je on govorio da
u pojedinim sredinama postoje mo}i birokratske i da su one tako razli-
~ite da }e se mo}i te{ko iza}i iz krize. Ve} sam rekao da je ovo bio na{
teoretski razgovor i ni u kom slu~aju taj razgovor sa [e{eqeve strane
nije bio usmjeren na vr{ewe neke propagande i provo|ewe nekih ideja na
mene a nije ni mogao {to se bar mene ti~e.
Preciziraju}i svoj iskaz u vezi sa [e{eqevom izra`enom sumwom
da Savez komunista kao subjektivna snaga ne mo`e na}i rje{ewe izlaza
iz krize nije mi odre|eno rekao koja bi to druga snaga mogla zamijeniti
Savez komunista i uop{te to nije spomenuo. Me|utim, kada sam ja govo-
rio o onim snagama koje bi mogle da pomognu u iznala`ewu rje{ewa iz
krize mislim da sam ja o tome razmi{qao i naveo vama kao rezultat mo-
jeg razmi{qawa koje bi to mogle snage biti i mi smo o tome me|usobno
govorili. Prema tome ove snage nisu isticane kao snage koje bi zamije-
nile ulogu Saveza komunista.
323
 Nakon ovoga svjedok neposredno unosi svoj dio iskaza vezano za ovo
tako da isti glasi:
Na osnovu na{eg razgovora ja sam mogao ste}i utisak da odre|eni
dru{tveni subjekti kao {to su inteligencija, razli~iti stru~ni timo-
vi na najvi{em nivou, humanisti~ka inteligencija mogu doprinijeti ra-
zrje{avawu postoje}e situacije.
Poznajem Neboj{u To{i}a ali sa mnom nije vo|en razgovor da tre-
bate zajedno da ~ekate Novu godinu. Nikada mi [e{eq nije rekao, odno-
sno ja se ne mogu sjetiti da mi je [e{eq rekao da je To{i} Neboj{a po-
licijski provokator i na to nisam obratio pa`wu. Ne iskqu~ujem mogu}-
nost na{eg nekog razgovora o Neboj{i To{i}u ali sigurno ne u ovom
pravcu kako me ti podsje}a{.
Optu`eni prigovara na iskaz svjedoka kao u svojoj odbrani. Pogoto-
vu optu`eni osporava iskaz svjedoka vezan za razgovor o To{i} Neboj{i.
Svjedok Bogavac Du{an, ostali li~ni podaci kao na zapisniku iz
prethodnog postupka od 30. maja 1984. godine izvr{eno zamolbeno na
osnovu rje{ewa istra`nog sudije o povjeravawu ovog dijela izvo|ewa do-
kaza SDB Grada Beograda.
Po{to u ovom zapisniku nisu uzete potrebne generalije to se iste u
ovom dijelu nadopuwuju: Bogavac Du{an, sin Sekule, ro|en 1. maja 1931. go-
dine selo Bor – Ivangrad, nastawen u Beogradu, ul. Bulevar Lewina br.
143, nesrodan sa optu`enim, upozoren na du`nost kazivawa istine, izjavi:
Nalazio se na du`nosti urednika svih izdawa. “Komunist”. Sada pod
suspenzijom.
Kada sam rekao da sam udaqen sa svog radnog mjesta u listu “Komu-
nist” `elim da ka`em da je to rezultat insceniranih podvala odre|enih
grupa koje su dale materijal Partijskom rukovodstvu Jugoslavije na osno-
vu kojeg je na sjednici Predsjedni{tva Saveza komunista Jugoslavije do-
nesen zakqu~ak da se Izdava~kom listu “Komunist” preporu~uje moje uda-
qewe sa radnog mjesta i iskqu~ewe iz Saveza komunista. U me|uvremenu
i daqe traje postupak i ja sam uvjeren da }e se uspjeti dokazati da je posri-
jedi po obe linije u~iwena podvala. Moj slu~aj je doveden u vezu sa odgo-
vorima koje je navodno uputio [e{eq na moju adresu. Ja i sada tvrdim da
te odgovore Vojislava [e{eqa nikada nisam dobio. Pred po~etak odr`a-
vawa Partijskog sastanka u listu “Komunist” koji je sazvan povodom mog
slu~aja ja sam raspolagao odnosno dat mi je wegov materijal kao i ostalim
komunistima i u jednom kratkom vremenu ja sam se uglavnom povr{no upo-
znao sa tim materijalom. To je moglo biti negdje po~etkom maja mjeseca
ove godine. To je bilo moje prvo i jedino upoznavawe sa tim materijalom.
U ostalom dijelu u vezi onoga zbog ~ega je pozvan da svjedo~i izjavqu-
je kao na zapisniku od 30. maja 1984. godine.
Dakle, jasno i odre|eno ka`em ni jednog momenta nisam stavio do zna-
wa niti u razgovoru niti pak u spisku li~nosti koje su predvi|ene za u~e-
{}e u ovom projektu da [e{eq Vojislav u~estvuje u davawu odgovora na
postavqena pitawa. Ta~no je kao {to sam i ranije rekao da sam ili ja ili
neko od na{ih slu`benika dao materijal odnosno ne slu`benika nego mo-
jih drugova koji su ukqu~eni u rad oko ovog projekta. Me|utim, davawem
324
tog materijala [e{equ ni u kom slu~aju ne zna~i da on mo`e da u~estvu-
je. Odre|eno sam mu rekao po osnovu dva obavezna kriterija ne mo`e da u
ovom projektu u~estvuje i to prvo je potrebna bila afirmacija pozvanog
sagovornika i drugi podatak da ne mo`e u~estvovati lice koje je iskqu-
~eno iz Saveza komunista iz bilo kojih razloga opravdanih ili neoprav-
danih nema podr{ku sredine u kojoj djeluje i `ivi. Kada sam saznao da je
[e{eq iskqu~en iz Saveza komunista pa prema tome i samo ~ak iskqu-
~ivo iz tog razloga nije dolazio u obzir da u~estvuje kao sagovornik.
Na pitawe branioca svjedok izjavquje:
Nisam provjeravao ko je i da li je primio po{iqku za koju se tvrdi
da je [e{eq poslao. Prije svega nakon ~etiri mjeseca ja to vi{e nisam
mogao provjeravati a nisam se ni interesovao za to. Ja kona~no i ne znam
da mi je to i poslato. Ve} sam rekao da bi postojala mogu}nost da se an-
ga`uje u jednom novom krugu budu}ih sagovornika ali ni tada kao sigur-
no da bi mogao biti u~esnik.
Kako sam ve} rekao pred Partijski sastanak po~etkom maja ja sam do-
bio pod nazivom [e{eqev odgovor na projekat “[ta da se radi?” i to je
dato i ostalim ~lanovima Partije wih oko 30 i da ga pro~ita tko je `e-
lio. No, ja imam saznawa a vezano je za daqu sudbinu ovog projekta “[ta
da se radi?” da je ovaj materijal masovno dijeqen u svim republikama i
pokrajinama. On je imao ne{to oko 40 stranica. Taj materijal dolazi kao
fotokopija i pretpostavqam da ima ogroman tira`. Nije mi [e{eq ni-
kada rekao {ta da radim sa tekstom kada ga dobijem, niti mi je rekao da
ga ja umno`im ili rasturim jer kako bih mogao to da ~inim. Kona~no, ni-
su na{i takvi odnosi da bi mogao tako da radi.
Kad mi predo~avate pozivno pismo i materijal liste pitawa rukopis
na pozivnom pismu – tekst “Drug Vojo [e{eq Sarajevo” pa poslije teksta
“Po{tovani dru`e”, rukom pisani tekst, “[e{eq” – jeste moj rukopis.
Optu`eni nema pitawa svjedoku.
Usqed isteka radnog vremena glavni pretres se prekida i isti }e se
nastaviti dana 5. jula 1984. godine u 8,30 ~asova. o ~emu se obavije{tava-
ju sve prisutne stranke.
Na ovom mjestu smatram nu`nim da se bar za trenutak osvrnem na ~i-
wenicu da su i nedavno, u broju 112 revije “Svet” od 6. avgusta 1986. u tek-
stu “Novinarsko samoorganizovawe” autora Milana Nikoli}a iznesene
neke neistinite tvrdwe kojima bi se moglo naru{iti moje intelektual-
no dostojanstvo i moralni integritet, te dezinformisati jugoslovenska
javnost po pitawu jednog detaqa vezanog za veleizdajni~ki proces ~iju do-
kumentaciju objavqujem, detaqa koji mi se nimalo ne ~ini bezna~ajnim.
Naime, Nikoli}, razmatraju}i razloge Bogav~evog otpu{tawa s no-
vinarskog radnog mjesta, tvrdi da sam se sam punudio Du{anu Bogavcu da
se “oglasim u svesci “[ta da se radi?” koju je Bogavac zajedno sa novina-
rem Slobodanom Kqaki}em pripremao za privatno izdawe bez znawa re-
dakcije”. Sa sli~nom izmi{qotinom se jo{ 1984. godine u listu “Inter-
vju” od 6. jula 1984. oglasio Zoran Erak, i to na daleko nekorektniji na-
~in. Tada nisam imao mogu}nosti da na bilo koji na~in reagujem jer sam
se ve} drugi mjesec nalazio u zatvoru i ve} 47. dan {trajkovao gla|u. Svoj
325
tekst “Ne`eqeni gost” Erak je zapo~eo sa slede}im pitawem kao podna-
slovom: “Za{to je dr Vojislav [e{eq ispoqio izuzetnu upornost da se
svojim prilogom i poznatim idejama, po svaku cenu, ukqu~i u projekat
”[ta da se radi”? I Erak se poziva na ~iwenicu da se moje ime nije na-
{lo na prvobitnom spisku pozvanih u~esnika, pa, pozivaju}i se na auto-
ra projekta, za mene tvrdi: “On je, me|utim, o~ito ispoqio vrlo veliko
interesovawe da se na|e na spisku u~esnika ovog projekta i sa zavidnom
uporno{}u poku{ava da tu nameru i ostvari. Autori projekta tvrde da
to nije bilo mogu}e prihvatiti iz dva razloga. Prvi, jer je kriterijum
anga`ovawa qudi za ovaj posao bio da je pojedinac ve} stekao afirmaci-
ju kao nau~ni radnik, teoreti~ar, politi~ar, privrednik ili revoluci-
onar, a drugi, da je ~lan Saveza komunista Jugoslavije, da nije iz bilo ko-
jih razloga iskqu~en iz Saveza komunista Jugoslavije, ili da je iz bilo
kojih razloga van javnog `ivota. Autori su, kako ka`u, time hteli da osi-
guraju projekt od mogu}ih manipulacija wime u slu~aju da su anga`ovani
pojedinci druga~ijih oznaka i politi~kih profila.”
Za razliku od Erakove o~igledne zlonamjernosti, pretpostavqam
da je Nikoli}a u zabludu doveo stav Disciplinske komisije Redakcije
svih izdawa “Komunista” za koju se ka`e da je “utvrdila da Bogavac nije
anga`ovao, ni naru~io tekst od [e{eqa, ve} se on sam `eleo ukqu~iti
u projekt “[ta da se radi?”. To dokazuje i ~iwenica da se [e{eqevo ime
ne nalazi na listi u~esnika projekta, niti je wegov tekst uvr{ten kod
izdava~a “Partizanske kwige”.
Stvari su se sasvim druga~ije odvijale. 31. maja ili 1. juna 1983. godi-
ne u Me|unarodnom pres-centru u Beogradu Bogavac me je upoznao sa vla-
stitom i Kqaki}evom inicijativom, spiskom pitawa i listom imena qu-
di kojima se ve} obratio. Pred grupom na{ih zajedni~kih prijateqa, me-
|u kojima su bili kwi`evnik Vuk Dra{kovi} i wegova supruga Danica,
ponudio mi je da se ukqu~im sa svojim prilogom koji bi bio objavqen u
tre}em ili ~etvrtom tomu projekta. Dugo sam se dvoumio, iznosio razli-
~ite rezerve i pozivao na trenutnu prezauzetost, ali sam nakon ubje|i-
vawa koje je trajalo gotovo dva ~asa pristao. Uskoro mi je Bogavac poslao
zvani~ni poziv s kompletom materijala, a istovremeno me zamolio da
kad ja zavr{im sa odgovorima pitawa ponudim jo{ nekim poznatijim sa-
rajevskim intelektualcima ~ije bi u~e{}e u projektu bilo po`eqno. Ta-
ko sam i postupio obrativ{i se prvo dr Olgi Kozomari, redovnom pro-
fesoru Pravnog fakulteta kod koje je Slu`ba dr`avne bezbjednosti na-
kon nekoliko mjeseci, u vrijeme mog prvog hap{ewa u februaru 1984, na-
{la Bogav~ev materijal wegovom rukom naslovqen na moje ime.
^iwenica da se moje ime ne nalazi na spisku prvobitno zami{qenih
u~esnika ne predstavqa nikakav dokaz za tvrdwu Disciplinske komisije
i godinu dana ranije Zorana Eraka da sam se ponudio za u~e{}e, kako je
Erak naveo, kao “nezvani gost”. Uostalom, me|u autorima prva dva ve} ob-
javqena toma projekta “[ta da se radi?” nalaze se imena Zorana Vidako-
vi}a i Veselina \ureti}a, kojih tako|e nema u prvobitnom spisku, kao
ni imena najavqenih autora tre}eg i ~etvrtog toma (me|u kojima je Boga-
vac planirao moje u~e{}e) Ivana Maksimovi}a, Mihaila Markovi}a,
326
Koste Mihajlovi}a, Ko~e Popovi}a, Svetozara Stojanovi}a, Rudi Supe-
ka, Milana Kangrge, Toma`a Mastnaka, Gaje Petrovi}a, Velimira Stoj-
ni}a, Qubomira Tadi}a, Esada ]imi}a i Dobrice ]osi}a, a ne vjerujem
da su mu se svi ovi intelektualci sami nudili i za ruku ga vukli.
Ina~e, veoma cijenim plemenitu pobudu Milana Nikoli}a da se jav-
nosti uka`e na nequdska {ikanirawa i represiju kojoj je izlo`en Du-
{an Bogavac, te pretpostavqam da je dezinformacije koje se mene ti~u
objavio u zabludi u koju su ga drugi doveli. Istovremeno, moram ista}i
da sam Du{ana Bogavca smatrao krajwe ~asnim i po{tenim ~ovjekom i
bitno od takvog mi{qewa ni do danas nisam odstupio, bez obzira {to mi
se nekim postupcima zamjerio. U skladu s tim sam razumijevao, opravda-
vao, a i sam mu u tome pomagao, kad je Bogavac, na{av{i se pod bara`nom
vatrom redakcijskih mo}nika vode}eg lista vladaju}e partije, bore}i se
za svoj novinarski status i materijalnu egzistenciju, kategori~ki pred
partijskim instancama tvrdio da od mene uop{te nije tra`io da u~e-
stvujem u projektu “[ta da se radi?”.
Me|utim, duboko me je qudski porazilo saznawe da je Bogavac i u svo-
joj nedavno objavqenoj kwizi “Istine bez distance” insistirao na toj
tvrdwi, mada su ve} odavno otpali raniji razlozi, a i vi{e nije bilo ri-
je~ o ispraznom unutarpartijskom nadmudrivawu u kome su u jugosloven-
skoj praksi tradicionalno sva sredstva dozvoqena, nego izla`ewe pred
naj{iri auditorijum kad svaka izgovorena ili napisana rije~ mora biti
dobro odmjerena i iskazivati autorovo ubje|ewe da govori iskqu~ivo
istinu. Bogavac sada jugoslovenskoj javnosti na pitawe za{to mi je poslao
materijal odgovara: “Zato {to ga je tra`io, `ele}i da ga ima, a ja nijesam
vidio nijedan razlog da mu ga ne dam, niti sad vidim takav razlog... [e{eq
je zapravo dobio ne samo jedan primjerak nego (vjerovatno) dva, prvi – li~-
no (od mene ili nekog od prisutnih drugova), a drugi – po{tom, na wegovu
telefonski ponovqenu molbu, i to sigurno ponovqenu vi{e puta”. Daqe
ka`e: “Ja sam pokazao i dokazao da s projektom nemaju nikakve veze ni [e-
{eq niti taj tekst za koji se tvrdi da je wegov. Pa kao {to sam odbio sa-
radwu u projektu, tako sada odbijam i da se “pomognem” analizirawem bilo
kakvih i bilo ~ijih “teza”, da bih sebe pred nekim branio”. (str. 259)
Bogavac sebi dozvoqava da mi daje moralisti~ke pridike i zamjera
zbog otpadni{tva od komunisti~kog pokreta, kroz obra}awe svojoj par-
tijskoj organizaciji: “Mnogi od vas to i ne znaju, ali po{to ja – znam, ja
ne mogu da nad takvim ~iwenicama zatvorim o~i i da se pravim kako mi
nije jasno kakvim je ne~ovje~nim sredstvima i metodama – da i ne spomi-
wemo statutarne partijske norme – lomqen i (mo`da zaista) slomqen i
dezorijentisan jedan mladi ~ovjek i komunista, da bi, kona~no, bio dove-
den na dana{we grane, kada se, {trajkuju}i gla|u u zatvoru, ve} nedeqa-
ma nalazi izme|u `ivota i smrti. Iskusan i prekaqeni komunista i bo-
rac bi, ma {ta mu se i ma sa ~ije strane u takvim slu~ajevima dogodilo,
sve to ipak izdr`ao, nadvladao i nadvisio, i ostao nepokolebqiv u sve-
mu, a prije svega u svojim uvjerewima i htijewima, jer pred sobom uvijek
ima, i mora da ima, ne samo viziju komunisti~ke borbe i ideala, nego i
sje}awe na osvjedo~ene uzlete ovog dru{tva i Partije. Ali, mlad ~ovjek
327
kome sve to mawka – mo`e zbog takvog progona i da poklekne, da se udaqi
od pokreta pa i da mu se zaslijepqen svojom nevoqom suprotstavi. Mada
ne vidim da se tako {to dogodilo i s Vojom [e{eqom, mo`e se desiti da
se na kra}e ili du`e vrijeme dezorijenti{e, a ~ak i da postane `rtva
bezna|a. Ni{ta se od toga razumije se, ne mo`e opravdati, ali se sigur-
no da objasniti, a velikim ili i najve}im dijelom upisati u neslavnu za-
slugu bezobzirnih aktera [e{eqevog birokratskog progona... Mene ta-
ko {to – na `alost mojih hajka~a ne}e ni u ~emu pokolebati”. (str. 261)
Jo{ dok je moje su|ewe trajalo i dok sam se nalazio u istra`nom za-
tvoru Bogavac zloupotrebqava ~iwenicu da sam se iz kolegijalnih i
prijateqskih obzira uzdr`ao od postavqawa pitawa nakon wegovog svje-
do~ewa, odnosno od negirawa wegovog iskaza kojim me pravno nije tere-
tio, ali je bacao ozbiqnu mrqu na moj moralni lik. On u “Politici” od
8. jula 1984. ponavqa “da se optu`be protiv dr [e{eqa naduvavaju wego-
vim tobo`wim u~e{}em u projektu “[ta da se radi?”, a zatim se taj isti
proces zloupotrebqava za minirawe ove krupne dijalo{ke inicijative”,
ponavqaju}i na taj na~in vlastitu izjavu, koju je citirao “Politikin”
izvje{ta~ Mirko Cari}, da je “ovo su|ewe podvala, inscenirana da se mi-
nira wegov projekat “[ta da se radi?”.
Meni jedino preostaje da izrazim duboko `aqewe {to je Du{an Bo-
gavac zaista ostao dosqedan i odani komunista, pun vjere u ideale i ci-
qeve komunisti~kog pokreta i spreman da se do kraja wima rukovodi u
vlastitom `ivotu, te sre}u i zadovoqstvo {to sam se od svega toga poo-
davno emancipovao.
Glavni pretres se nastavqa dana 5. jula 1984. godine u 8,30 ~asova pred
istim sudskim vije}em. Zapisni~ar: [piqak Vesna.
Optu`eni [e{eq Vojislav priveden iz Okru`nog zatvora Saraje-
vo. Pristupili branioci optu`enog zamjenik OJT-a Jovanovi} Vera te
svjedok To{i} Neboj{a.
Svjedok To{i} Neboj{a, sa ostalim li~nim podacima kao na zapi-
sniku od 28. maja 1984. godine, nesrodan, upozoren, izjavi:
Saglasno kao na zapisniku iz prethodnog postupka od 28. maja 1984.
godine.
Ovi razgovori su vo|eni vi{e puta i u vi{e susreta koji su bili i
spontani i pozivni me|usobno. Meni je [e{eq imponovao svojim govo-
rom, za svoje kazivawe uvijek je davao i argumente koji su za wega bili
zna~ajni. U nekim situacijama ja sam i oponirao wegovim stavovima.
U ovim na{im susretima ni jednom prilikom nije bilo u bilo kom
smislu prijedloga od strane [e{eqa za na{u zajedni~ku akciju u bilo
kom pogledu.
Osporavaju}i navod svjedoka optu`eni [e{eq izjavquje:
Ti si, To{i}u, policijski provokator i la`ov i ni{ta vi{e nemam
da ka`em.
Nakon ovoga prelazi se na ~itawe teksta “Odgovori na anketu – in-
tervju “[ta da se radi?” od Vojislava [e{eqa. Ovaj tekst od 40 strani-
ca pro~ita}e se integralno i ~itaju ga neizmjeni~no dvije pripravnice
Okru`nog suda u Sarajevu.
328
Nakon ovoga pro~itanog teksta po odobrewu predsjednika vije}a
optu`eni [e{eq svojim rije~ima unosi slijede}i odgovor na pitawe da
li je pro~itani tekst wegov tekst pisan kao odgovor na anketu – inter-
vju “[ta da se radi?”.
Upravo pro~itani rukopis “[ta da se radi?” smatram jednim od svo-
jih najboqih do sada napisanih nau~nih radova koji je na`alost ostao ne-
dovr{en {to se mo`e zakqu~iti iz wegovih posqedwih re~enica, a
tekst osim mene niko nije vidio dok ga policija nije zaplijenila. Para-
fi na svakoj stranici ovoga teksta su ispisani mojom rukom u momentu
oduzimawa – pretresa stana. I drugi tekst kao kopija ovoga koji se nala-
zi u spisu jeste moj pisani tekst koji je tako|e uzet u vozu 9. februara
1984. godine. I kona~no, tre}i primjerak koji je kako vi ka`ete tu`ilac
predao u spis iz svog spisa jeste moj pisani tekst kao kopija na wemu po-
stoji moj paraf. Prema tome, sva tri primjerka “Odgovori na anketu –
intervju” koje ste mi pokazali su moj rad.
^ita se i vr{i uvid u spise pod rednim brojem 4 – potvrda o privre-
meno oduzetim predmetima.
Vr{i se uvid u spis pod rednim brojem 4, 5, 6 i 7.
Nakon pro~itanih potvrda o oduzetim stvarima optu`eni prigova-
ra da u spisu nema potvrde o oduzetim predmetima koji su oduzeti 11. ma-
ja 1984. godine kao i niz stvari koje su oduzete.
^ita se spis pod rednim brojem 45 i vr{i uvid u vra}ene koverte ko-
je su adresovane na Redakciju “Svijeta”, rukopisom nazna~enog Hamza
Bak{i} te isti takav materijal upu}en prof. Radi{i Milenkovi}u. U
oba materijala postoji i na ma{ini kucano propratno pismo bez potpi-
sa a obje po{iqke su poslate iz Beograda. Materijali su poslati na po-
{ti 19. i 20. maja 1984. godine.
Stavqaju}i prigovor na ovaj materijal kao provedeni dokaz optu`e-
ni moli da se unese u zapisnik da je on pritvoren 15. maja ove godine.
Vr{i se uvid u spis pod rednim brojem 55. To su razni pisani mate-
rijali koji su zajedno sa optu`nicom dostavqeni u sklopu istra`nog po-
stupka pribavqeni i predati sudu.
1. Lista fakultativnih pitawa.
2. Lista osnovnih pitawa.
3. Pismo kojeg je Bogovac uputio [e{equ vezano za napred pomenu-
te tekstove pitawa.
Rukopis rada “Ideolo{ki i politi~ki monopolizam kao duhovni
teror u na{em vremenu i prostoru”, 20 stranica s napomenom. Optu`e-
ni izjavquje:
Ovaj tekst nije objavqen. Slu`io je za osnovu mog usmenog izlagawa
na nau~nom skupu u Beogradu Instituta za filozofiju. To izlagawe je
trajalo 10 minuta otprilike. Ovo usmeno izlagawe koje sam dao nije pro-
pra}eno prilagawem ovog pisanog teksta. Jedva da je 1/3 pisanog teksta
mogla biti interpretirana u ovom usmenom izlagawu ali ni jedna re~e-
nica koja je interpretirana u obrazlo`ewu optu`nice nije bila izlo-
`ena u mom usmenom izlagawu.
329
 Tekst “Ideolo{ki orijentiri i politi~ki interesi birokatije kao
stimulatori dezintegracionih procesa u jugoslovenskom dru{tvu” sa 29
strana s napomenom. Svaka stranica je parafirana od optu`enog.
Primjedba optu`enog:
Ni ovaj tekst nije nigdje objavqen a pribli`no je oko 50% od ovog
materijala napisano i upu}eno Savjetovawu sociologa u Portoro`u na
kojem ja nisam bio i to je objavqeno u internoj publikaciji za u~esnike
savjetovawa.
“Savremene refleksije Marksovih teza o slobodi {tampe” sa 32 ku-
cane stranice i prilogom napomene – izvori literature. U spisu su pri-
lo`ena dva primjerka.
Primjedba optu`enog:
Ovaj tekst nije nigdje objavqen a kako sam i ranije rekao predsta-
vqao je osnovu za moje usmeno izlagawe na nau~nom skupu “Marks i na{e
vrijeme” u junu 1983. godine u Zagrebu. Moje izlagawe je trajalo najvi{e
15 minuta i u wemu nisam rekao ni{ta od onoga {to je u{lo u obrazlo-
`ewe optu`nice.
“Intelektualni anga`man u konkretnom vremenu i prostoru” sa 20
kucanih stranica tako|e parafiranih od optu`enog.
Primjedba optu`enog:
Tekst nije nigdje objavqen niti usmeno izlagan. Ovaj materijal sam
poslao redakciji ~asopisa “Delo” u Beogradu i redakciji “Nove revije”
u Qubqani. Me|utim, nije objavqen.
Rad “Ideolo{ka i politi~ka dimenzija kriti~kog sagledavawa ras-
koraka teorijskih na~ela i empirijskih pokazateqa u praksi savremenih
socijalisti~kih dru{tava” sadr`i 33 kucane stranice sa napomenom ta-
ko|e parafirane od strane optu`enog.
Primjedba optu`enog:
Tekst nije nigdje objavqivan niti usmeno izlagan. Oko 18 kucanih
stranica kao kra}a verzija slata je ~asopisu – Revija za sociologiju Za-
greb ali ga ova nije objavila.
“Roman kao oblik dru{tvene kritike” sa 12 kucanih stranica.
Primjedba optu`enog:
Kra}a verzija ovog teksta od 5 kucanih strana je objavqena u ~asopi-
su “Delo” Beograd 1982. godine. Tog broja ~asopisa nema u spisima pa se
ne mogu sjetiti {ta je iz teksta objavqeno a {ta nije, ali se u obrazlo-
`ewu optu`nice citira neobjavqena verzija uz pozive na pojedine stra-
ne rukopisa.
Tema intelektualno reagovawe na politi~ku represiju od 3 stranice.
Primjedba optu`enog:
Ova tema nije u pisanom tekstu dovr{ena. Me|utim, imao sam izla-
gawe na nau~nom skupu “Nauka i politi~ka institucija” u novembru 1983.
godine u Beogradu u usmenoj formi koje izlagawe je trajalo otprilike 15
minuta i u wemu ni{ta nije bilo od onog {to se navodi u obrazlo`ewu
optu`nice. Me|utim, ovaj tekst je une{en kao zavr{ni tekst – dio teme
“Ideolo{ki i politi~ki monopolizam kao duhovni teror u na{em vre-
menu i prostoru” od strane 17, i ovaj dio nije nigdje usmeno izlagan.
330
Vr{i se uvid u potvrdu o prijemu po{iqke od 3. oktobra 1983. godi-
ne od PTT-a i pregled primqenih vrednosnih pisama sa propratnim pi-
smom kao sastavni dio odgovora ia temu “[ta da se radi?”.
Vr{i se uvid u potra`nicu od PTT-a.
U me|uvremenu je SDB dostavila materijal adresovan na Nenada
Kecmanovi}a i Gaja Sekuli}a prof. Fakulteta politi~kih nauka a koje
je uputio ovima Du{an Bogavac {to je u svom saslu{awu i potvrdio i ko-
ji materijal je Nenad Kecmanovi} predao SDB-u.
Nakon ovog pro~ita}e se iskazi svjedoka. Kozomara Olge i Jovanovi}
Radmila te Gli{i} Kosane s kojim predlozima je odbrana saglasna.
^ita se iskaz svjedoka Kozomara Olge, sa zapisnika od 29. maja 1984.
godine.
Nema primjedbi sem utoliko {to branilac Zdravko Radovi} tvrdi
da nije obavije{ten o dopunskom saslu{awu svjedokiwe Kozomare 31.
maja 1984. godine. Ujedno odbrana prigovara utoliko {to u spisu nema
nekih fotografija o razgledawu prilikom pretresawa stana koje su
svjedokiwi predo~avane.
^ita se iskaz svjedoka Jovanovi} Radmile sa zapisnika od 28. maja
1984. godine.
Nema primjedbi na pro~itani iskaz.
^ita se iskaz svjedoka Gli{i} Kosane, sa zapisnika od 28. maja 1984.
godine.
Nema primjedbi na pro~itani iskaz svjedoka.
Konstatuje se da sva tri iskaza napred navedenih svjedoka po odobre-
wu vije}a ~itala dva pripravnika ovoga suda.
Zamjenik OJT-a izjavquje da nema novih prijedloga za provo|ewe do-
kaza.
Nakon ovoga oba branioca optu`enog mole da im se da dovoqan rok
– vremena da bi izvr{ili koncentraciju svih prijedloga pismeno sa
obrazlo`ewem na koje okolnosti se {ta predla`e te da to predaju vije-
}u ujutro pred po~etak pretresa.
S obzirom na predwe sud donese rje{ewe: Pretres se prekida i isti
}e se nastaviti dana 6. jula 1984. godine u 8,30 ~asova o ~emu se obavije-
{tavaju sve prisutne stranke.
Glavni pretres se nastavqa 6. jula 1984. godine u 8,30 ~asova pred
istim sudskim vije}em. Zapisni~ar: [piqak Vesna.
Optu`eni [e{eq Vojislav priveden iz Okru`nog zatvora Saraje-
vo. Pristupili branioci optu`enog, zamjenik OJT-a Jovanovi} Vera.
U toku ju~era{weg dana predsjednik vije}a je identifikovao putem
slu`be PTT-a, a kasnije provjerom i u Izdava~kom preduze}u “Komu-
nist” lice koje je primilo po{tu 4. oktobra 1983. godine i odmah je izda-
ta naredba GSUP-u Sarajevo za pronala`ewe ovog lica i obezbje|ewe
prisustva ovog lica za dana{wi pretres i ujedno je od Izdava~kog lista
“Komunist” zatra`eno da se istom kurirskom vezom dostavi materijal
“Odgovor na anketu [ta da se radi?” koji je bio predmet raspravqawa na
Partijskoj organizaciji istog lista a na koji je ukazivao ranije saslu-
{ani svjedok Bogavac Du{an.
331
 Stranke saglasno izjavquju da su saglasni da se ovaj svjedok saslu{a,
pa }e se ovaj dokaz provesti.
Svjedok ^avi} Bo{ko, sin Bo{ka, ro|en 1939. godine u selu Gorwi
Hrastovac Op{tina Kostajnica, nastawen u Beogradu, ul. Bari} – Ba-
ri}ka rijeka br. 102, nesrodan, upozoren, izjavi:
Ja sam u Izdava~kom listu “Komunist” referent za ONO i DSZ. Po-
stoje dva na~ina prijema spoqne po{te adresovane na list “Komunist”.
Po{ta koja stigne do 8 ~asova izjutra dolazi preko na{eg faha koji se
nalazi u PTT-u i koju po{tu preuzima na{ kurir. Svu ostalu po{tu ko-
ja do|e poslije 8 ~asova primamo neposredno u na{u zgradu. Takav je po-
stupak i kad je po{ta adresovana na bilo kog na{eg radnika ukoliko je
data na adresu lista “Komunist” tj. ul. Trg Marksa Engelsa br. 11. Vidim
da sam na ovoj dostavnici o prijemu po{iqke prijem potpisao ja. Takve
po{te ima dosta. Ja sam se vjerovatno tu slu~ajno na{ao i kada je po{tar
donio ja sam zaprimio tu po{tu. Sva po{ta koja se prima od PTT raspo-
re|uje se prema odre|enom pretincu – rafu koji se nalazi u jednoj pro-
storiji kod nas zavisno kojoj slu`bi je adresovano. U toj na{oj zgradi
ima i vi{e drugih institucija i za wih se sva ovakva po{ta prima. Po-
{ta koja je adresovana na ime odre|ene li~nosti zaprima se ovako ili
kurir ili onaj koji raznosi novine odnosi je licu na koga se odnosi i to
je obavezno takvo predavawe po{te. Ukoliko te li~nosti toga dana nema
ista mu se uru~uje slijede}i dan. Vrlo rijetko se de{ava da se takva po-
{ta stavi odre|enoj li~nosti u wegovu kancelariju na sto kada ga nema.
Zadatak slu`be koja prima ovakva pismena jeste da primi pismeno i pre-
da li~nostima na koja je adresovano. Slu`bu ne interesuje ni odakle po-
{iqka poti~e ni {ta se uru~uje jer mi nismo ovla{teni da otvaramo ta-
kvu po{tu.
Ja u ovoj slu`bi radim od 1977. godine. Na sli~noj slu`bi sam radio
u Gradskom komitetu za Narodnu odbranu. Za ovo vrijeme od kada sam ja u
listu “Komunist” nikada se nije desilo da se po{iqka koja je primqena
u na{e IP da nije uru~ena licima na koga je adresovana. Mi strogo vo-
dimo ra~una o tome i redovno sa aspekta dru{tvene samoza{tite vr{i-
mo analizu rada slu`be. De{ava se da ~esto i kasno u no}i dobijamo raz-
ne tekstove koji se upu}uju na list “Komunist” ili pak neposredno dono-
se i obavezno u takvim slu~ajevima se takva primqena po{iqka uru~uje
onoj slu`bi kojoj je namijewena. Nikada nismo imali slu~aja da se neko
po`alio da pismeno koje je na wega adresovano nije uru~eno.
Sigurno je da sam prilikom potpisa dostavnice o prijemu pismena to
pismo zaprimio jer u protivnom ne bih potpisao dostavnicu. Takva pi-
smeno sam ostavio portiru koji tada radi da se uru~i licu na koga je adre-
sovano. Koliko se sje}am tada je portir bio Grozdani} Uro{. Sa aspekta
rada moje slu`be u kojoj sam referent iz dosada{weg na{eg iskustva mo-
gu sigurno garantovati da je to pismo moralo biti uru~eno licu na koje
je adresovano. Ja nisam zagledao ni o kakvoj se po{iqci radi niti tko je
{aqe ve} samo da se radi o licu koje treba da primi po{tu na na{u adre-
su. Da li je Bogavac za koga sam ja potpisao pismeno znao da treba da do-
bije takvo pismeno ili ne to mi nije poznato.
332
Kod Grozdani}a nisam ni provjeravao da li je on ovo pismeno uru~io
ili ne niti ja o tome imam li~nog saznawa ve} ovo govorim onako kako
se kod nas radi.
Na pitawe optu`enog svjedok izjavquje:
Ja sam ju~e oko 16 ~asova iz moje radne organizacije dobio obavijest
da treba da dobijem pismeno poziv za dana{wi pretres u Sarajevu i ja
sam se takvom tra`ewu odazvao. Nikada niko sa mnom ni slu`beno u
preduze}u niti od strane SUP-a nije razgovarao povodom ovoga niti
uop{te povodom ovog postupka do danas ovdje pred sudom. Ja nisam ~lan
OOSaveza komunista kojoj pripada Bogavac Du{an. Ja sam u zajedni~kim
slu`bama. Koliko ja imam saznawe a kao jedan od rukovodilaca ove slu-
`be niko do sada nije pitao niti provjeravao kod na{ih portira ili ku-
rira da li je pismeno uru~ivano Bogavcu ili bilo kom drugom.
Nakon ovog oba branioca saglasno sa optu`enim daju zajedni~ki pi-
smeni prijedlog za dopunu dokaznog postupka koji se predaje i prima u
spis te se jedan primjerak uru~uje zamjeniku OJT-a. Nakon {to je pred-
log i usmeno dat i obrazlo`en branilac Radovi} vezano za predlog pod
B/2 s obzirom da je danas saslu{an na ovu okolnost svjedok ^avi} umje-
sto takve li~nosti i izvje{taja predla`em da se saslu{a na istu okol-
nost svjedok Grozdani} Uro{ radnik IP “Komunist” Beograd. Ujedno
ukoliko se odre|ena pismena ~ije se ~itawe i vr{ewe uvida predla`e ne
nalaze u spisu a o~igledno je da nekih dokumenata nema molimo da se i ta
pribave.
Advokat Zdravko Radovi}:
Kao branilac optu`enog u gorwem predmetu, na osnovu ~lana 336, st.
1 ZKP-a stavqam slede}i
Predlog za dopunu dokaznog postupka:
A. Saslu{awem svedoka:
1) \ura Kozara, novinara lista “Oslobo|ewe”, koga pozvati preko
redakcije istog lista na okolnost: od koga je i kada dobio primerak od-
govora optu`enog na anketu “[ta da se radi?”, budu}i da je odgovore do-
slovno citirao jo{ 10. maja 1984. god. u listu “Oslobo|ewe”;
2) Milana Krwaji}a, radnika SDB-a, iz Sarajeva;
3) Musi}a (ime nepoznato), radnika SDB-a, iz Sarajeva, koje pozvati
preko Centra SDB-a Sarajevo,
4) Prof. dr Qubomira Tadi}a, nau~nog savetnika Instituta dru-
{tvenih nauka, Univerziteta, iz Beograda, Jovanova br. 38;
5) Dragana Biskupovi}a novinara iz Beograda, Mar{ala Tita br.
2/II;
6) Dr Bo`idara Jak{i}a, vi{eg nau~nog saradnika Instituta za me-
|unarodni radni~ki pokret, Kumodra`, ul. Prava 4;
7) Dragana Barjaktarevi}a, novinara iz Beograda, Lewinova 41; na
okolnost: da li im je optu`eni i kada saop{tio da je, po wegovom mi-
{qewu, Neboj{a To{i}, “policijski provokator”;
8) Dr Spasoje Pekovi}, biv{eg dekana Fakulteta politi~kih nauka
u Sarajevu, iz Sarajeva, ul. Skenderija 70;
9) Dr Du{an Stani{i},
333
 10) Dr Nenad Kecmanovi},
11) Verica Mila{inovi}, svi preko Fakulteta politi~kih nauka u
Sarajevu, Skenderija 70; i
12) Prof. dr Olgu Kozomaru, profesora Pravnog fakulteta iz Sa-
rajeva, sa adresom u spisima; na okolnost: da li im je, {ta i kada optu`e-
ni govorio o tome da je dobijao po{iqke koje su sadr`avale emigrantsku
{tampu i kako je sa ovima postupao.
B. ^itawem slede}ih pismena:
1) Izve{taja koji bi bio pribavqen eks oficio od Centra SDB Sa-
rajevo na okolnost: kao gore pod 12);
2) Izve{taja koji bi sud pribavio od redakcije lista “Komunist”,
Beograd, Trg Marksa i Engelsa 11 na okolnost: ko je primio vrednosno
pismo upu}eno na Du{ana Bogavca sa po{te Sarajevo dana 3. oktobra
1983. god. i kako je primalac postupio sa pismom, a po potrebi predla-
`em i saslu{awe toga lica;
3) Izve{taja koji bi bio pribavqen od OOSK saveznog izdawa “Ko-
munista”, iz Beograda, Trga Marksa i Engelsa 11 na okolnost: kako je ta
OOSK do{la do fotokopija primeraka odgovora optu`enog na anketu
“[ta da se radi?”, sa koliko je primeraka raspolagala i kako su isti
event. distribuirani, kao i kada su isti primqeni;
4) pozivnog pisma koje je svedok Du{an Bogavac svojom rukom naslo-
vio na optu`enog i potpisao na okolnost: da li je svedok pozvao optu`e-
nog na saradawu na svom projektu ili nije.
Obrazlo`ewe:
Dokazi predlo`eni gore pod A-1) i B-3), tj. saslu{awe \ure Kozara
i izve{taj od OOSK “Komunist”, doprineli bi da se rasvetli va`na ~i-
wenica na koju je ve} na glavnom pretresu ukazao svedok Du{an Bogavac
da su fotokopije odgovora optu`enog na upitnik “u ogromnom tira`u”,
kako se izra`ava svedok, cirkulisale znatno pre nego {to su dve takve
kopije upu}ene u Sarajevo, te da ne stoji logika optu`nice da je optu`e-
ni jedini bio u mogu}nosti da (iz zatvora!) organizuje wihovo slawe na
redakciju “Svijeta” i Fakultet politi~kih nauka u Sarajevu.
Okolnost na koju su ponu|eni svedoci 2) do 7) bitna je za proveru na-
voda odbrane optu`enog, koju je ve} potvrdio i svedok Bego Hrusti}, da
je jo{ 1982. godine optu`eni smatrao svedoka To{i}a “policijskim agen-
tom i provokatorom” – te da je krajwe neverovatna tvrdwa svedoka
To{i}a da bi u tom slu~aju optu`eni pred wim ikada izgovorio optu-
`nicom obuhva}ene inkriminacije, {to optu`eni i kategori~ki negi-
ra.
Svedoci 8) do 12) i izve{taj pod 1)-B. ponu|eni su na okolnost pro-
vere navoda odbrane optu`enog da je sli~na pisma kao {to je ono koje le-
`i u spisima, sa ise~cima iz emigrantske {tampe i ranije u dva maha do-
bijao, te da je u oba slu~aja takve po{iqke predavao SDB-u.
Izve{taj pod 2)-B. ponu|en je da se proveri iskaz svedoka Du{ana
Bogavca da mu odgovori optu`enog nikada nisu uru~eni. Ova ~iwenica
morala je biti utvr|ena jo{ u istrazi, ali kako to tada nije u~iweno od-
brana predla`e da se ovaj propust ispravi.
334
Pozivno pismo navedeno pod 4)-B odbrana predla`e da bi se otklo-
nila protivre~nost u iskazima optu`enog i svedoka Du{ana Bogavca o
tome da li je optu`eni pozvan na saradwu od strane svedoka ili nije.
Zamjenik OJT-a nakon {to je saslu{an prijedlog odbrane izjavquje
da se protivi predlogu saslu{awa svjedoka kako onih navedenih pod ta~-
kom A prijedloga od 1 do 11 tako i predloga za saslu{awe svjedoka Gro-
zdani} Uro{a. [to se ti~e pismena koji se tra`e u predlogu pod B. ne-
ka od tih pismena se nalaze u spisu i pribavqena su i ne protivim se pro-
vo|ewu dokaza a pismo upu}eno SUP-u smatrala sam da koristim za zavr-
{nu rije~. No, ukoliko }e potrebno ja ga ovog momenta mogu predati za
provo|ewe dokaza.
Nakon ovoga na posebnu molbu optu`enog unosi se i wegov prijedlog
kojim moli da se pribavi rukopis wegovog teksta – kwiga kucana otpri-
like na oko 500 stranica i da se pojedini dijelovi stranica te kwige
pro~itaju i to oni koji se odnose na moje pisawe i iskqu~ivo o na{im
me|usobnim odnosima tj. mojim i svjedoka Dragoquba ^u~kovi}a za koga
ja odre|eno mogu da ka`em da me ovaj ^u~kovi} patolo{ki mrzi. Ja. sam
te na{e odnose prikazao u ovoj kwizi pod nazivom “Hajka”.
Zamjenik OJT-a ostavqa sudu na ocjenu prijedlog optu`enog.
Nakon vije}ewa sud donese rje{ewe:
Prihvata se prijedlog odbrane vezane za okolnosti navedene pod
ta~kom A – 8-11 i to tako {to }e se u dokaznom postupku saslu{ati svje-
doci dr Nenad Kecmanovi} i Verica Mila{inovi} kojima }e se pozivi
odmah uru~iti da pristupe na pretres jo{ danas u 12 sati. Provest }e se
dokaz i ~itawem dokumenata i podataka navedenih pod ta~kom B sem pri-
jedloga vezanog za ta~ku B-2 koji se prijedlog odbija kao suvi{an kao i
prijedlog za saslu{awe svjedoka Grozdani} Uro{a koji se odbija budu}i
da je na ovu okolnost ve} dovoqno saslu{an svjedok ^avi} Bo{ko. Odbi-
jaju se prijedlozi za saslu{awem svjedoka Kozar \ura, Krwaji} Milana,
svjedoka po prezimenu Musi} te svjedoka Tadi} Qubomira, Biskupovi}
Dragana, Bo`idara Jak{i}a, Barjaktarevi} Dragana jer je provo|ewe
ovih dokaza na predlo`enu okolnost po ocjeni vije}a suvi{no i nepo-
trebno. Tako|e se odbijaju prijedlozi za saslu{awe svjedoka Spasoja Pe-
jovi}a i dr Du{ana Stani{i}a budu}i da je ve} na istu okolnost prihva-
}eno saslu{awe dva svjedoka. Odbija se prijedlog odbrane da se na ovom
pretresu na okolnosti me|usobnih odnosa ^u~kovi}–[e{eq ~itaju di-
jelovi teksta kwige “Hajka”.
Vezano za danas usvojene prijedloge za provo|ewe dokaza vr{i se
uvid u fotokopiju “Odgovori na anketu – intervju [ta da se radi?” koje
je Predsjedni{tvo Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije
dostavilo na adresu NRO “Komunist” na Veqka Miladinovi}a sa izvje-
{tajem koje je dostavqeno s tim {to je ovaj izvje{taj od strane “Komuni-
sta” ranije pisan i dostavqen uz ovaj materijal.
Ve} se mo`e konstatovati da je slu`bena zabiqe{ka podrednim bro-
jem 3 spisa konstatovana da se ju~e na pretresu pro~itala pa se ovog pu-
ta samo ponovo taj dokumenat ~ita.
335
 U vezi sa ovom slu`benom zabiqe{kom optu`eni izjavquje:
Od momenta kada sam od radnika SDB-a upozoren na navedeno pona-
{awe ja od tada pa do ponovnog pritvarawa nisam napisao ni{ta iz obla-
sti dru{tveno-politi~kog `ivota niti pak objavio niti sam pak imao
niti jedan javni istup.
^ita se pismo SUP-u koje je [e{eq uputio 8. novembra 1982. godine.
Nakon pro~itanog materijala optu`eni isti~e da su odmah slijede-
}ih dana prestala ovakva provocirawa i pra}ewa ali da nikada nije ve-
zano za ovo pismo zvani~no obavije{ten {ta je u~iweno niti je pozvan
na razgovor.
Svjedok Verica Mila{inovi}, k}i Radovana, ro|ena 1941. godine u
Ivangradu, stalno nastawena u Sarajevu, ul. Palmira Toqatija br. 9/V,
nesrodna, upozorena, izjavi:
Ja sam zaposlena kao tehni~ki sekretar u dekanatu Fakulteta poli-
ti~kih nauka. Stoga i poznajem Vojislava [e{eqa. Davno jedanput mo-
`da prije dvije godine sje}am se da mi je rekao da je dobio neku {tampu
iz inostranstva odnosno ili pismo i da je to predao u SUP. Nismo raz-
govarali o tome nikada vi{e niti znam sadr`aj tih po{iqki. [to se ti-
~e ostalih nekih razgovora vezanih za bilo kakvu aktuelnu dru{tvenu
politi~ku problematiku sa wim nisam vodila nikada razgovor a ina~e
svakodnevno smo se vi|ali i mogu re}i da mi je zaista imponovao kao mla-
di nau~ni radnik koga znam od kako je do{ao na na{ fakultet. Nikada ni
iz jednog wegovog pona{awa ni prema meni ni prema drugom nisam osje-
tila kod wega nekakvo nacionalisti~ko istupawe niti bilo {ta drugo.
^ita se materijal koji je na zahtjev predsjednika vije}a o odluci vi-
je}a dostavio Centar SDB-a i to slu`bena zabiqe{ka od 15. septembra
1982. godine i 17. septembra 1982. godine.
Nakon pro~itanog ovog materijala te s obzirom i na iskaz danas sa-
slu{ane svjedokiwe Verice Mila{inovi} oba branicoa i optu`eni sa-
glasno izjavquju da povla~e prijedlog za saslu{awe Kecmanovi} dr Ne-
nada jer je taj prijedlog odnosno dokaz suvi{an, pa se stoga ovaj dokaz ne-
}e ni provoditi.
Nakon ovoga optu`eni daje svoju izjavu vezano za sada pro~itani ma-
terijal u kojoj ukazuje da je ovim dokazano i zvani~no opovrgnuta svaka
pomisao da sam se ja u svom djelovawu i radu povezao sa stranim emigrant-
skim navodnim istomi{qenicima od kojih da sam o tome dobijao {tam-
pu a {to je bilo objavqeno u momentu kada sam pritvoren. Ovo {to je ob-
javqeno u {tampi predstavqalo je zvani~no saop{tewe po mom pritva-
rawu.
Po{to je ovim dokazni postupak iscrpqen predsjednik vije}a objavi
da je Dokazni postupak dovr{en: Uslijed isteka radnog vremena glavni
pretres se prekida i isti }e se nastaviti 7. jula 1984. godine u 9 ~asova o
~emu se obavje{tavaju svi prisutni.
Glavni pretres se nastavqa dana 7. jula 1984. godine u 9 sati pred
istim sudskim vije}em. Zapisni~ar: [piqak Vesna.
Optu`eni priveden iz Okru`nog zatvora Sarajevo. Pristupili bra-
nioci optu`enog, zamjenik OJT-a Jovanovi} Vera.
336
III. ZAVR[NE RIJE^I STRANAKA:
Zamjenik OJT-a u zavr{noj rije~i izjavi:
– U cjelosti ostajem kod optu`nice.
– Smatram da je provedenim dokazima utvr|eno da je okrivqeni po-
~inio krivi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog
ure|ewa iz ~l. 114 KZ SFRJ, na na~in opisan u optu`nici. Naime, okri-
vqeni je u periodu od 1982. do maja 1984. godine djelovao sa neprijateq-
skih i to anarholiberalisti~kih i nacionalisti~kih pozicija.
– Posmatraju}i polazne teoretske postavke anarholiberala kao
unutra{weg neprijateqa, uo~ava se da oni lansiraju tezu da partija pri-
pada pro{lom vremenu i nezrelom proletarijatu i poru~uju narodnim
masama da je nesporno da je Partija odigrala pozitivnu ulogu u razvoju
dru{tva, da se danas pona{a kao i svaka druga politi~ka partija koja je
osvojila vlast i koja ne bira sredstva da bi tu vlast sa~uvala te da se
zbog toga progres u dru{tvu mo`e osigurati samo stupawem na scenu no-
vih snaga koje }e biti u stawu da prevazi|u ono {to je za Savez komunista
postajalo, po wima, nepremostiva prepreka. Ta nova snaga je inteligen-
cija tj. oni sami. Da bi iskoristili svoje snage zahtijevaju da im se omo-
gu}i sloboda djelovawa koja u wihovoj interpretaciji zna~i prestanak
obaveze pridr`avawa prihva}enih dru{tvenih normi – Ustava, ZUR-a,
Programa Saveza komunista i dr.
A {ta proizlazi iz provedenih dokaza?
To da je okrivqeni u razgovorima sa svjedocima ^u~kovi} Dragoqu-
bom, ^voro Slobodanom, Hrusti} Begom, tvrdio da Savez komunista ne-
ma snage ni mogu}nosti da na|e izlaz iz nastalih te{ko}a, nego da to mo-
`e u~initi samo inteligencija, da su se rukovode}e strukture birokra-
tizovale i da onemogu}avaju daqi napredak dru{tva, da samoupravqawe
slu`i rukovode}im strukturama samo za manipulaciju i o~uvawe vlasti
itd., a u pisanom materijalu – odgovori na anketu – intervju “[ta da se
radi?”, u odgovorima na pitawe pod ta~. 1, 2, 6 i 10 – podvu~eno u materi-
jalu – odnosi se na Savez komunista, nove subjektivne snage, birokrati-
ju, detitoizaciju, dekardeqizaciju, slobode, jednakosti gra|ana i sl.
Polaze}i od tvrdwe da “nove snage” – inteligencija, jedine mogu po-
nuditi prava prakti~na rje{ewa, anarholiberali pokazuju kako ka`e
Kardeq: “nostalgiju za gubqewe privilegovanog dru{tvenog polo`aja,
izraz te`wi da se odr`i monopol “intelektualne elite” na upravqawe
radom i radnicima i dru{tvenim kapitalom, wen poseban polo`aj i ulo-
gu u dru{tvu. Takve iluzije su ne samo nerealne, ve} i reakcionarne”.
– Navode}i da bi {ansa za ispoqavawe wihovih sposobnosti bila
znatno ve}a da nije organizovanih snaga – radni~kog pokreta i Saveza
komunista, te wihovom negacijom, zala`u se za savremene oblike anar-
hije, tj. one koje nemaju institucionalizovane forme. Stoga okrivqeni
na str. 9 navedenog materijala isti~e da se... “nalazimo pred te{kim za-
datkom iznala`ewa najprikladnijih oblika za na{e socijalne uslove.
To ne zna~i da misli ili se zala`e da sami poku{amo napraviti ono {to
~itavo ~ovje~anstvo jo{ nije uspjelo... za takvo ne{to mi nemamo civi-
337
lizacijskih pretpostavki, ali bismo bili u stawu da izvr{imo recepci-
ju svega onoga {to je pozitivno dostignu}e drugih naroda i dr`ava...”, ma-
da na strani 7 zahtijeva da se “upravqa~koj garnituri oduzmu dizgine vla-
sti iz ruku. Dakle, prvo je politi~ki, a onda i ekonomski razvlastiti”.
Prema tome, okrivqenom je najbitnije i najprimarnije da se ukloni
ili sru{i sada{wa postoje}a vlast radni~ke klase i radnih qudi, a tek
kasnije bi se nalazili oblici u kojim bi “nove snage” ostvarile svoje dje-
lovawe.
A {ta je to drugo {to okrivqeni zahtjeva ako nije anarhija.
Prema tome, nedvosmisleno proizlazi da je jedna od neprijateqskih
pozicija sa kojih je istupao – anarholiberalisti~ka.
– Druga – nacionalisti~ka proizlazi iz stava okrivqenog o ugro`e-
nosti jedne – srpske nacije i negaciji drugih nacija – crnogorske i musli-
manske. Bratstvo i jedinstvo kod nas pretpostavqa da se u me|unacional-
nim odnosima uva`avaju razlike izme|u pojedinih naroda i narodnosti,
da se po{tuju wihove specifi~nosti i u odnosu na iste svaki gra|anin,
pa i okrivqeni, du`an je da se tolerantno postavi. Dokaz o wegovoj to-
lerantnosti je upravo pro~itani materijal, anketa “[ta da se radi?” u
kojoj okrivqeni ide dotle da crnogorsku i muslimansku naciju ozna~ava
i pi{e malim slovom, osporava visoko {kolovawe nacionalnih mawina
na materwem jeziku i sl.
– Namjera pridobijawa ve}eg broja istomi{qenika i podsticawe na
zajedni~ku djelatnost, navedena u dispozitivu optu`nice od strane od-
brane, poku{ava da se prika`e iskqu~ivo kao djelovawe okrivqenog
prema svjedocima koji su u svojim iskazima terete}i okrivqenog upravo
ukazali da se sa wegovim djelovawem ne sla`u, iz ~ega po odbrani proiz-
lazi da takav uticaj i namjera za isti ne postoje.
U vezi s ovim smatram da je iz do sada navedenog proizi{lo da je
okrivqeni istupao sa neprijateqskih pozicija u dva vida – u pisanim
tekstovima i kroz govor i razgovor sa raznim licima u kojima je ukazi-
vao i ispoqavao ideje upravqene na obarawe i ru{ewe osnovnih dru-
{tvenih vrijednosti i osnova dru{tvenog ure|ewa i bezbjednosti i da je
to sve ~inio radi ostvarewa odre|enog ciqa. Jer, kako druga~ije objasni-
ti svrhu pisawa materijala koji se nalaze u spisu. Zar bi okrivqenom bi-
lo dovoqno da napi{e npr. jedan od svojih dosad “najboqih radova” – od-
govore na anketu, samo u svrhu da taj materijal ostane da le`i negdje u fi-
oci wegovog pisa}eg stola ili da je isti napisao samo zbog toga da jedan
primjerak istog po{aqe na “mi{qewe” autoru ankete Du{anu Bogavcu,
kad na drugoj strani prikupqeni podaci ukazuju da se okrivqeni nalazi
u uvjerewu da za svoje istupe ima potporu i podr{ku iz Beograda od stra-
ne \ilasa, ]osi}a, Dra{kovi}a i dr., koje naziva “jugoslovenskom inte-
lektualnom elitom”, a sebe smatra wima ravnima, pa zar u takvoj situa-
ciji mo`e na}i osnova wegova odbrana da je primjerak tog i takvog rada
uputio na “mi{qewe” jednom licu kao {to je Du{an Bogavac. Ili je pak
logi~nije da ovaj materijal samom Bogavcu {aqe sa drugom namjerom tj.
da ga ovaj daqe rastura i na taj na~in {iri wegove ideje te poku{a pri-
dobiti ovim materijalom ve}i krug istomi{qenika. Za ovo drugo sma-
338
tram da u spisu postoji i pismeni dokaz, jer iz istog proizlazi da je ras-
turawe materijala stvarno i izvr{eno u vrijeme dok se okrivqeni [e-
{eq nalazio u pritvoru.
Ova namjera okrivqenog stajala je i prilikom razgovora sa svjedo-
cima i licima koja su tim razgovorima bila prisutna, kao npr. u vozu na
putu za Beograd kad je prema iskazu svjedoka ^voro Slobodana okrivqe-
ni u saputniku koji je sjedio sa wegove desne strane na{ao “dobrog sago-
vornika”. To {to saputnik sa lijeve strane okrivqenog – svjedok ^voro
nije bio istog “raspolo`ewa” ne zna~i da ga okrivqeni nije namjeravao
pridobiti i da wegov umi{qaj nije i{ao za tim. Za ostvarewa svoje na-
mjere okrivqeni nije ni morao niti trebao da ove svjedoke direktno i
otvoreno poziva na neprijateqsku djelatnost, to se mo`e u~initi i kroz
naoko obi~an razgovor. Zahvaquju}i okolnosti da je ipak djelovawe
okrivqenog u odnosu na ova lica ostalo bez uspeha, imamo i iskaze tih
svjedoka, koje terete okrivqenog, kod kojih je na|en dio pisanog materi-
jala, biqe{ke i dr. naslovqenih na okrivqenog, ali koji su i pored to-
ga solidari{u}i se sa wim i poku{avaju}i da mu pomognu, koristili pri
tome za to ista sredstva kao i okrivqeni u svojoj odbrani. Upravo wiho-
vo pona{awe pokazuje da je okrivqeni uspio da na wih izvr{i uticaj ko-
ji se u ovom slu~aju ne reflektuje kroz neprijateqske istupe i indoktri-
niranih svjedoka nego kroz: wihovu spremnost da se eksponiraju u akci-
ji “za{tite” okrivqenog u momentu kada je ovaj izlo`en sudskom postup-
ku zbog svog djelovawa. Da se radi o navedenom najboqe ukazuje primjer
iskaza svjedoka Jovanovi} Radmila koji prili~no nevje{to poku{ava da
za{titi okrivqenog. Tako on navodi u toku istrage da su mu u SDB-u
prilikom davawa izjave predo~avali i ~itali dijelove materijala “[ta
da se radi?”, te da su na bazi tog materijala sa~iwavali wegovu izjavu. Na
ovaj na~in svjedok poku{ava da uka`e da je na wega vr{en pritisak od
strane ove slu`be i da je izvr{ena monta`a wegove izjave. Me|utim, ako
uzmemo uvid u iskaz ovog svjedoka koji je dao u toku istrage, a koji je na
ovom pretresu i pro~itan, i materijala koji se spomiwe, uo~avamo da
svjedok u svome iskazu u istra`nom postupku navodi da su mu radnici
SDB-a pokazuju}i materijal govorili da je okrivqen u istom spomiwao
“antistaqinisti~ki staqinizam”. ^itaju}i tako|e na ovom pretresu
spomenuti materijal – odgovore na anketu, imali smo prilike da se uvje-
rimo da se u istom ni na jednom mjestu ne spomiwe, “antistaqinisti~ki
staqinizam”, negoda okrivqeni pi{e o staqinizmu, kominternovskim
predrasudama i “la`noj alternativi staqinizma”. (st. 10) Ili, Jovano-
vi} tvrdi da su mu pro~itali da je okrivqeni pisao o tome da Bosna i
Hercegovina treba da bude tampon zona – Republika izme|u Srbije i Hr-
vatske, a ~itaju}i odgovore na anketu, vidjeli smo da na str. 26 okrivqe-
ni navodi: “Jugoslovenska federacija bi se sastojala od ~etiri stvarne
ravnopravne republike: Slovenije, Hrvatske, Srbije i Makedonije”, da-
kle, okrivqeni u ovom materijalu uop{te i ne dozvoqava mogu}nost da
bi BiH mogla pod bilo kakvim uslovima da postoji.
Pa kakvi su to onda navodni materijal ~itali svjedoku i na bazi kog
je to materijala on davao izjavu u prethodnom postupku za koju tvrdi da
339
je bila pod pritiskom, ako ne na bazi stvarno obavqenih razgovora izme-
|u okrivqenog i svjedoka koji je svjedok kasnije svjesno negirao.
Donekle sli~an stav je i svjedoka Vlajki Emila, koji je u toku pre-
tresa razgovor sa okrivqenim poku{ao da prika`e kao razgovor na na-
u~nom osnovu. Pri ovome je svjedok o~ito izgubio iz vida da nauka kod nas
nije i ne mo`e biti izvan dru{tva i izvan sistema, nego da je u wegovoj
funkciji, o ~emu govore i ustavni principi.
– Okrivqeni [e{eq Vojislav iznose}i svoju odbranu negira izvr-
{ewe bilo kog krivi~nog djela i tvrdi da materijal – odgovor na anketu
“[ta da se radi?” koji je poslao Bogavcu, ima karakter nedovr{enog rad-
nog materijala koji je dostavio imenovanom samo zato da mu ovaj dadne
svoje mi{qewe nakon ~ega je imao namjeru da na wemu i daqe radi do da-
vawa zavr{ne verzije.
[ta, me|utim, proizlazi iz ovih objektivnih dokaza?
Iz takozvanog pozivnog pisma koje su okrivqenom uputili autori
ovog vanredakcijskog aran`mana, se vidi da je pozvanim osobama upu}ena
lista pitawa na koja mogu da odgovore ili da ih zamjene ili dopune dru-
gim pitawima koja smatraju va`nijim, zatim da }e im – “ako ovu inicija-
tivu prihvate”, dakle pod tim uslovom, biti dostavqena i lista fakul-
tativnih pitawa i na kraju da }e nakon dostavqenih odgovora biti oba-
vqen dopunski razgovor. Kona~no navodi se da ukoliko uslijed prezauze-
tosti pozvanih neki ne odgovore na ta pitawa, autori }e biti zadovoqni
i na odgovorima na neka pitawa “pa i na jedno pitawe”. Nadaqe iz pro-
pratnog pisma uz dostavqeni materijal Du{anu Bogavcu, okrivqeni mu
isti dostavqa navode}i da }e ga zvati telefonom da mu ka`e {ta misli
o tekstu, dakle, ne navodi da se radi o nedovr{enom materijalu niti ima
napomene da isti namjerava da dopuwuje i dovr{ava. U samom tekstu na
str. 3 se navodi: “sve i ukoliko i do|e do skorog publikovawa materijala
ankete – intervjua “[ta da se radi?” sumwam da }e se me|u wima na}i i
moj prilog, upravo zbog krajweg radikalizma pogleda i stavova...”
Prema tome, nigdje ni rije~i da se radi o nedovr{enom i nedora|e-
nom tekstu ili tekstu za koji se tra`i prethodna saglasnost u vidu mi-
{qewa autora projekta, nego upravo da je ovaj tekst dostavqen Bogavcu
iskqu~ivo u namjeri da bude objavqen. Izra`ena bojazan da se zbog svog
krajweg radikalizma ne}e na}i me|u tekstovima koji }e biti objavqeni,
smatram je i jedino obja{wewe propratnog pisma u kome je okrivqeni,
svjestan wegove te`ine u sadr`aju i kako sam ka`e krajweg radikalizma,
pi{e Bogavcu u propratnom pismu “da ka`e{ {ta misli{ o tekstu”. Da-
kle, ovo mi{qewe smatram treba vezati iskqu~ivo za karakter samog
teksta a ne za zna~ewe koje poku{ava okrivqeni sada da dadne tvrde}i da
je isti nedovr{en i da ga je Bogavcu dostavio radi saglasnosti u vidu mi-
{qewa.
Da se ne radi o nedovr{enom tekstu smatram da proizlazi i iz okol-
nosti da je okrivqeni na pitawa koja mu je dao Bogavac krajem mjeseca av-
gusta ili po~etkom mjeseca septembra 1983. godine odgovorio u kra}em
vremenu od mjesec dana jer je odgovore poslao 3. oktobra 1983. godine. Od
tada pa do mjeseca februara 1984. godine kad su mu tri primjerka ovoga
340
teksta od strane SDB-a oduzeta, okrivqeni na istome nije ni{ta radio,
{to je, smatram nelogi~no, obzirom na vrijednost teksta na koju se okri-
vqeni poziva daju}i mu zna~aj nau~nog rada svog najboqeg teksta.
– Iz podataka u spisku proizlazi da je tekst odgovora na anketu
“[ta da se radi?” poslan od strane okrivqenog, ali isto tako i da je ovaj
materijal zaprimqen na adresu na koju je upu}en, {to proizlazi iz pri-
javqene potvrde o prijemu po{iqke, te iskaza svjedoka da je po{iqka za-
primqena i sa najve}om mogu}om vjerovatno}om uru~ena Du{anu Bogav-
cu. Da se iskazu svjedoka Du{ana Bogavca koji negira prijem materijala,
ne mo`e vjerovati, proizlazi iz okolnosti da je Bogavac, kako sam ka`e
zaprimio odgovore – materijale svih ostalih u~esnika te da je iste uvr-
stio i pripremio za {tampawe. Zbog ~ega Bogavac negira da je zaprimio
jedino tekst koji predstavqa inkriminaciju u optu`nici?
Jedino zbog toga {to je i sam svjestan wegovog sadr`aja i posqedica
koje bi po samog svjedoka mogle nastati wegovim priznawem da je tekst i
zaprimio.
– Bez osnova je, smatram, dio odbrane okrivqenog u kom tvrdi da
tekst ankete nije dostavio nikome u ciqu rasturawa, te da prema tome
do rasturawa nije ni do{lo s wegove strane, nego da je rasturawe dio
monta`e organa SDB-a koji su materijal navodno dostavqali raznim
licima na ~itawe i ~ak sa~inili i propratno pismo neprijateqskog sa-
dr`aja.
Koliko je ovo bez osnova ukazuju slijede}i podaci.
Svjedok Bogavac Du{an je naveo da su na sastanku wihove OO Saveza
komunista imali uvid u inkriminisani tekst i da se radilo o tekstu u
fotokopiji koji je na sebi imao paraf okrivqenog, ali ovaj dio iskaza
svjedoka nije konstatovan u zapisniku o glavnom pretresu. Me|utim, sud
je u toku postupka od lista “Komunist” pribavio primjerak spornog ma-
terijala, pa se iz dopisa uz ovaj primjerak vidi da su isti zaprimili od
Predsjedni{tva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije u
jednom primjerku, da je taj primjerak razmatran na sastanku wihove OO
Saveza komunista, dok se iz samog primjerka vidi da se na svakoj strani-
ci istog nalazi paraf okrivqenog [e{eq Vojislava.
Po{to iz odbrane okrivqenog proizlazi da su mu u mjesecu februa-
ru 1984. godine u vozu i u wegovom stanu na|ena tri primjerka ovog mate-
rijala i da je prilikom wihovog oduzimawa odmah na licu mjesta ove pri-
mjerke parafirao i tako potvrdio kao svoj tekst, te iz iskaza svjedoka
Bogavca i primjerka koji je dostavio list “Komunist” proizlazi da je na
tom primjerku tako|e paraf okrivqenog, to stoji jedini zakqu~ak da je
primjerak koji je razmatran na sastanku OO Saveza komunista lista
“Komunista” primjerak koji je zvani~nim putem preko organa Saveza
komunista ovima dostavqen, a nakon {to je isti oduzet od okrivqenog u
mjesecu februaru 1984. godine.
Me|utim, odmah se name}e pitawe za{to primjerci teksta dosta-
vqeni uz propratno pismo neprijateqskog sadr`aja na sebi ne sadr`e
paraf okrivqenog.
341
 Smatram jedino zbog toga {to je ovaj primjerak ili vi{e wih okri-
vqeni dostavqao raznim licima ili jednom licu prije mjeseca februara
1984. godine, dakle i prije nego {to su mu oduzeti primjerci koje je tad
parafirao.
Pa zbog ~ega ih je onda slao, ukoliko nije imao namjeru da se ti pri-
mjerci daqe umno`avaju i rasturaju svojim istomi{qenicima.
Okrivqeni u svojoj odbrani rezonuje da bi wegovi prijateqi u slu-
~aju da je tekst poslao wima u svrhu rasturawa isti slali qudima od svog
povjerewa, a ne onima za koje znaju da bi tekst odmah predali SDB-u. Ovo
mo`e biti i prihvatqivo, ali samo na prvi pogled. Naime, {ta ako su
“prijateqi” okrivqenog u svrhu ostvarewa svojih ciqeva okrivqenog
`rtvovali i ako je on ve} unaprijed odlu~io da se pona{a na isti na~in
na koji je i opisao u svom tekstu “Roman kao oblik dru{tvene kritike”,
a u istom navodi: “...zato nikada li~na n individualna `rtva doti~nih
pojedinaca nije uzaludna, kako to izgleda povr{nijem posmatra~u koji je
apriori orijentisan na oportunisti~ko zadovoqstvo s postignutim pri-
vidnim gra|anskim mirom...” Ili, kako je napisao na str. 4 odgovora
“[ta da se radi?” navode}i “onome ko }uti i ne reaguje savjest ne mo`e
biti mnogo ~istija nego onome ko aktivno u~estvuje u birokratskom sr-
qawu koje ~itavo dru{tvo vodi u propast”.
– Negiraju}i bilo kakvo rasturawe teksta sa svoje strane, okrivqe-
ni tvrdi da je sve to policijska monta`a kojoj smo svi nasjeli i kao do-
kaz nudi pismo koje je uputio SUP-u Grada Sarajeva u kome opisuje da je
pra}en od strane organa SDB-a, da se wegov stan prislu{kuje, da ga pozi-
vaju i provociraju putem telefona, tra`e}i za{titu od ovog organa.
Uvidom u ovo pismo daju se dvije mogu}nosti: Prva da se pismo shva-
ti doslovno i prihvati zakqu~ak naveden na str. 5 istog u kome okrivqe-
ni navodi da su se nepoznata lica pokazala prili~no nevje{tim prili-
kom pra}ewa i da zbog toga misli da se radi o nekoj “kriminalnoj grupi”
koja mu ugro`ava `ivot i bezbjednost.
Drugo, da sadr`ajem ovoga pisma ~iji je primjerak, kako sam navodi u
ovom pismu, dostavio svome advokatu, okrivqeni ve} tada priprema “te-
ren” za sve ono {to sam zna da }e se dogoditi tj. ono {to se upravo sad do-
ga|a – da }e biti krivi~no gowen, pa ve} tada priprema svoju sada{wu od-
branu, smatraju}i da }e mu pismo koje je tada pisao biti vrhunski dokaz o
navodnoj monta`i od strane SDB-a.
Na ovaj na~in okrivqeni poku{ava da svoju odgovornost stavi u dru-
gi plan bacawem qage na organe SDB-a pa ~ak i kod situacije da su mu
isti u mjesecu februaru 1984. godine prilikom oduzimawa inkriminisa-
nog materijala skrenuli pa`wu da svoja istupawa pasivizira, na{to je
okrivqeni “pristao”. Me|utim, ubrzo nakon toga u mjesecu aprilu 1984.
godine, okrivqeni odlazi u Beograd i prisustvuje predavawu u zabrawe-
nim tzv. debatnim klubovima, koje dr`i Milovan \ilas, zbog ~ega zajed-
no sa dvadesetosmoricom lica biva li{en slobode n zadr`an u pritvoru
jedan dan, o ~emu kao dokaz prila`em u spis fotokopiju rje{ewa o wego-
vom tada{wem pritvarawu. A na zadwem pretresu okrivqeni tvrdi da
poslije upozorewa od strane SDB-a u mjesecu februaru 1984. godine nije
javno istupao, a iz naprijed navedenog proizlazi suprotno.
342
– Da okrivqeni ne bira sredstva u poku{aju diskvalifikacije svega
{to ga okru`uje ukazuje i wegov stav prema svjedocima ^u~kovi} Drago-
qubu i To{i} Neboj{i koje u svome “razra~unavawu” i vrije|a. Tako je za
^u~kovi} Dragoquba naveo da je sa ovim do{ao u sukob zbog toga {to je
^u~kovi} bio zainteresovan da zbog svojih li~nih prihoda ostane na Fa-
kultetu politi~kih nauka i tako onemogu}i mladim qudima da do|u na
wegovo mjesto. Me|utim, iz iskaza ovoga svjedoka jasno proizlazi da on na
fakultet nije do{ao na svoj zahtjev nego da je postavqen za profesora od
strane General{taba, a da i pored `eqe da sa ovog mjesta ode, na istom je
ostao zbog toga {to drugi nisu na{li zamjenu za wega i ostale penzioni-
sane oficire na fakultetu u vidu mladih qudi. Po{to na ovaj na~in ni-
je mogao da u~ini vjerovatnim svoj navodni sukob sa svjedokom, okrivqe-
ni ide daqe i svjedoka vrije|a navode}i da je bio ~etnik. U svrhu ukaziva-
wa, iskqu~ivo na li~nost okrivqenog, pribavqen je podatak da se svjedo-
k u to vrijeme, odnosno do kraja 1943. godine nalazio kao u~enik Sredwe
{kole u Sarajevu, a da je kasnije kao zavr{eni sredwo{kolac upu}en na
odslu`ewe vojnog roka sa kog je krajem rata iza{ao kao aktivni oficir.
– Prema tome, iz svega izlo`enog proizlazi da je okrivqeni [e-
{eq Vojislav sa~inio tekst neprijateqske sadr`ine, da je isti rastu-
rao tako {to je primjerke dostavio u Beograd svojim istomi{qenicima
te na ovaj na~in u~inio akt upravqen na obarawe vlasti radni~ke klase
i radnih qudi, tako {to bi se potpuno iskqu~ili iz izvr{ewa vlasti:
“Dakle, prvo je politi~ki, a onda i ekonomski razvlastiti”... a da vlast
pripadne nekom drugom – “humanisti~koj inteligenciji” kako navodi u
inkriminisanom tekstu, a ne radni~koj klasi.
– Podrivawe dru{tveno-ekonomskog ure|ewa, dru{tveno-politi~-
kog sistema samoupravqawa u vidu pripremawa za wihovo ru{ewe, izme-
|u ostalog navode}i da je izlaz iz krize nespojiv za samoupravqawe.
– Dekardeqizacijom i detitoizacijom zahtjeva protivustavno svrga-
vawe i li{ewa funkcija organa samoupravqawa i dr`avnih organa.
– Bratstvo i jedinstvo koje predstavqa osnovnu tekovinu revoluci-
je i fundamentalnu vrijednost na{eg sistema i naru{avawe ravnoprav-
nosti naroda i narodnosti, ve} navedenim zahtjevom za ukidawe nekih
nacija i isticawem ugro`enosti srpske nacije, te uvo|ewem jedinstve-
nog jezika za cijelu teritoriju SFRJ.
– Primjenu federativnog ure|ewa u vidu izmjene ustavnog polo`aja
republika Crne Gore i BiH, te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodi-
ne na protivustavan na~in tj. onaj koji nije uslijedio na osnovu odluke
ustavom utvr|enih organa i predvi|enoj proceduri. Okrivqeni u svojoj
odbrani navodi da pi{u}i inkriminisani tekst nije mislio niti namje-
ravao da obara vlast radni~ke klase, dr`avnog ure|ewa i dr. niti je u
wegovoj svijesti postojala pomisao da pisani tekst mo`e do toga dove-
sti, mada iz samog teksta i to na wegovom po~etku jasno proizlazi da ta
svijest postoji. Okrivqeni na st. 4 navodi: “Svjesno sam odbacio onu
umjerenost i spremnost na kompromise... Onome ko }uti i ne reaguje sa-
vjest ne mo`e biti mnogo ~istija nego onome ko aktivno u~estvuje u bi-
rokratskom srqawu koje ~itavo dru{tvo vodi u propast, pa se zato dr-
`im maksime... “Rekoh i spasih du{u svoju”.
343
 Za izvr{ewe krivi~nog djela koje se optu`enom stavqa na teret ne
tra`i se poseban umi{qaj nego je dovoqna i samo svijest o mogu}nosti
ugro`avawa.
Prema komentaru KZ SFRJ ista se mo`e izvr{iti djelom ~ija rad-
wa mo`e imati razne oblike, pa i pisanim tekstom i govorom a djelo u
smislu ovog ~lana predstavqa svaku radwu usmjerenu na ostvarewe ciqa.
Kakav je bio ciq optu`enog prilikom pisawa i slawa teksta radi
rasturawa te u razgovoru sa navedenim svjedocima ve} sam naprijed obra-
zlo`ila.
Prema tome, tvrdwa optu`enog da su odgovori na anketu wegov nau~-
ni rad tako|e su bez osnova. U Ustavu SR BiH se navodi da je nauka bitan
~inilac razvoja socijalisti~kog dru{tva i socijalisti~kih samouprav-
nih odnosa u stvarala~koj funkciji prodirawem produktivnosti rada,
svestranog razvoja li~nosti qudi i op{teg napretka dru{tva.
A kakav rad optu`eni naziva nau~nim? Onaj u kome se ru{e i negi-
raju sve ustavne kategorije a naro~ito Saveza komunista za koji se u Usta-
vu navodi “da je pokreta~ i organizator Narodnooslobodila~ke borbe i
socijalisti~ke revolucije i svjesni nosilac te`wi i interesa radni~ke
klase koji je zakonito{}u istorijskog razvitka postao organizovana vo-
de}a idejna i politi~ka snaga radni~ke klase, svih radnih qudi u izgra-
|ivawu socijalizma i u ostvarivawu solidarnosti radnih qudi, bratstva
i jedinstva naroda i narodnosti.
– Slobode, prava i du`nosti ~ovjeka i gra|anina koji su nerazdvojni
dio i izraz socijalisti~kih samoupravnih demokratskih odnosa, koje
radni qudi razvijaju kao poseban oblik diktature proletarijata.
Vrije|a i omalova`ava li~nost druga Tita ~ija je zasluga, kako se na-
vodi u Statutu Saveza komunista, za izgradwu na{eg revolucionarnog
pokreta, Komunisti~ke partije Jugoslavije, za stalni uspon na{eg samo-
upravnog socijalisti~kog dru{tva, za u~vr{}ewe bratstva i jedinstva,
izgradwu oru`anih snaga, o~uvawa nezavisnosti zemqe i za wenu nesvr-
stanu spoqnu politiku, neprocjewiva i koji je pored ostalog dao neiz-
brisiv pe~at oblikovawu op{tih na~ela na kojima se zasnivaju Statut i
Program Saveza komunista Jugoslavije.
– Pa {ta onda predstavqa navedeni tekst – predstavqa u stvari ob-
lik u kome se manifestovalo kontrarevolucionarno djelovawe optu`e-
nog, koje nije proizvelo konkretnu opasnost, ali koje u sebi ima sva obi-
qe`ja.krivi~nog djela kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog
ure|ewa iz ~l. 114 KZ SFRJ. Konkretna opasnost da je nastala, predsta-
vqala bi dodatnu ote`avaju}u okolnost.
– Stoga prijedlog da se oglasi krivim za ovo krivi~no djelo i kazni
po Zakonu.
Prilikom odmjeravawa kazne da se cijeni kontinuitet u djelovawu
koji ukazuje na upornost – na ~iwenicu da optu`eni i ne pokazuje nika-
kvu spremnost da sa djelovawem prestane, zatim pona{awe okrivqenog
na sudu koji nije prezao da pojedinim svjedocima – koji su ga teretili
uputi direktne uvrede samo zbog toga {to mu wihovi iskazi nisu konve-
nirali – pona{awe na dan smrti druga Tita, koje ocrtava veliki dio na-
~ina pona{awa optu`enog.
344
Na kraju svoje zavr{ne rije~i zamjenica okru`nog javnog tu`ioca je
poku{ala da pro~ita tekst izvjesne slu`bene zabiqe{ke iz koje bi bi-
lo o~igledno da uop{te ne po{tujem li~nost biv{eg {efa dr`ave Josi-
pa Broza Tita. Nisam imao ni{ta protiv da se i to doka`e jer ve} odav-
no predstavqa notornu ~iwenicu. Me|utim, intervenisao je moj brani-
lac advokat Sr|a Popovi}, i sprije~io da se ~ita policijski materijal
pozivaju}i se na odredbe Zakona o krivi~nom postupku. Smatraju}i da je
taj dokumenat ipak interesantan za javnost, ovdje ga integralno prezen-
tujem:
Dana 4. maja 1984. godine, oko 15,30 ~asova, samoinicijativno je u na-
{e prostorije do{ao Goran Radowi}, te nam rekao da je istog dana u Ti-
tovoj ulici (ispred Narodne banke), u 15,05 ~asova, kad je sirena ozna~i-
la trenutak smrti Predsjednika Tita, sreo Vojislava [e{eqa, koji ni-
je htio minutom stajawa odati po~ast preminulom predsjedniku, iako su
svi gra|ani to ~inili. Po{to, [e{eqa od ranije pozna Radowi}, isti
mu je rekao da stane rije~ima: “Vojo preminuli Predsjednik je bio tvoj
kao i moj”, na{to se [e{eq samo ironi~no nasmijao i produ`io daqe.
Napomiwemo da veza izme|u Radowi}a i [e{eqa traje jo{ iz peri-
oda sredwo{kolskog i fakultetskog obrazovawa.
IV. ZAVR[NA RIJE^ BRANIOCA
ADVOKATA ZDRAVKA RADOVI]A:
Faktor – koji u qudskom dru{tvu igra uvijek dominantnu – a vrlo
~esto presudnu predominantnu ulogu, faktor o kome svi i na svakom mje-
stu, u svim prilikama i svim na{im radwama i postupcima moramo vodi-
ti i vodimo ra~una, jednom rije~i presudni i fatalni faktor svih zbi-
vawa je nesumwivo vrijeme.
Nema nijednog qudskog poduhvata, ni fizi~kog, ni psihi~kog, koji
ne bi bio dimenzioniran u najve}oj mjeri tim bitnim faktorom.
Ne samo za nas qude, nego i za na{u okolinu, za sve {to se de{ava s
nama, {to se de{ava uz nas i oko nas, dakle, van na{ih mo}i, postojawe,
trajawe i prolazak vremena predstavqa bitnu ~iwenicu.
Nema naroda, ni qudske zajednice gdje taj faktor ne bi bio istaknut
poslovi~no ili aforizmom.
Zar narodne izreke “vrijeme gradi, vrijeme razgra|uje”, ili “sve u
svoje vrijeme” upravo ne potvr|uje ono {to sam malo~as rekao?
Za{to vam ja ovo isti~em, drugovi sudije?
Isti~em vam zbog toga, {to i krivi~no pravo i krivi~no zakonodav-
stvo, pa i na{ Krivi~ni zakon i postupak i te kako vode ra~una o vremenu.
Od vremena zavisi prema na{em krivi~nom zakonodavstvu:
kako }e se suditi,
kada }e se suditi,
kome }e se suditi.
Stoga i prilikom optu`ewa mora se voditi ra~una o vremenu.
Optu`nica o kojoj raspravqamo vrlo malo o tom faktoru vodi ra-
~una.
345
 Ve} u preambuli optu`nice isti~e se da tu`ilac inkriminacije ba-
zira na periodu od 1982. godine, a u obrazlo`ewu optu`nice citiraju se
sastavi opt. [e{eqa i oni iz 1981. godine.
To zna~i da optu`nica stavqa na teret optu`enom izjave u vremenu
od prije dvije i po godine, pa naovamo.
Kako se iz ovih navoda vidi javni tu`ilac je inkriminisao izjave
koje je optu`eni navodno davao i u godinama 1982. i 1983.
Ve} ovaj zna~ajan podatak pokazuje da je optu`ba ~ekala dvije, pa i
dvije i po godine da bi prihvatila da izjave optu`enog predstavqaju kri-
vi~no djelo.
Na{ krivi~ni procesni zakon usvojio je princip legaliteta. On u
~lanu 18 izri~ito odre|uje da je javni tu`ilac du`an da preduzme kri-
vi~no gowewe ako postoje dokazi da je u~iweno krivi~no djelo.
Smatram, da je ovo dugo ~ekawe za optu`ewe nesumwiv znak da se i sa-
ma optu`ba dugo kolebala u kvalifikaciji iznijetih izjava, jer {ta je
logi~nije nego fakat da je tu`ilac bio du`an da ovaj postupak pokrene
jo{ 1982. godine.
To isto vrijedi, ne samo za izjave, koje je optu`eni davao, nego i za
wegove pismene sastave ukqu~uju}i u to i wegove odgovore na pitawa u
anketi “[ta da se radi?”.
Redosled zbivawa za prvi dio optu`nice, koji se odnosi na pitawa iz
programa “[ta da se radi?” tekao je ovako:
Propratnim pismom svjedoka Bogavca optu`eni je dobio pitawa i
poziv za u~estvovawe u toj anketi. Na postavqena pitawa optu`eni je po-
slao odgovor 3. oktobra 1983. godine vrijednosnim pismom, koje je na
neutvr|en na~in nestalo.
Od tada, pa do danas ne zna se za sudbinu tog pisma.
Dana 9. februara 1984. godine izvr{en je pretres stana opt. [e{e-
qa i tom prilikom na|ena su tri primjerka tog odgovora.
U slu`benoj zabiqe{ci od 11. februara 1984. godine izme|u ostalog
se ka`e:
“Objavqeni su informativni razgovori sa Vojislavom [e{eqom.
Izvr{en je pretres stambenih i radnih prostorija, kao i wegov li~ni
pretres.”
“Na kraju razgovora Vojislav [e{eq je upozoren na wegovu neprija-
teqsku djelatnost, te da }e se prema wemu preduzeti krivi~ne sankcije
ukoliko daqe nastavi sa istom.”
Organima gowewa u vrijeme sastavqawa slu`bene zabiqe{ke bio je
dostupan odgovor [e{eqa na pitawa u anketi “[ta da se radi?”, jer su
ti materijali na osnovu potvrde o pretresu wegovog stana ve} od 9. fe-
bruara o. g. bili zapleweni.
Od tada, pa do pokretawa krivi~nog postupka, odnosno do stavqawa
u pritvor opt. [e{eqa tj. do 15. maja o. g. optu`eni [e{eq nije izvr{io
nikakvu radwu, koja bi bila inkriminisana optu`nicom, dakle nije iz-
vr{io nikakvo krivi~no djelo.
Puna tri mjeseca u rukama organa gowewa bio je materijal, koji je
predmet prvog dijela optu`nice, a da po wemu nije postupano, ni od stra-
ne tih organa, ni od strane javnog tu`ioca.
346
Tek na osnovu prijedloga javnog tu`ioca od 21. maja o. g. poveden je
krivi~ni postupak zbog djela iz ~lana 114 KZ u kome je predmet optu`be
i pomenuti sastav.
^iwenica da organi gowewa ne zahtijevaju krivi~ni postupak pro-
tiv opt. [e{eqa, ni nakon saznawa za wegove sada inkriminisane odgo-
vore, tako|e pokazuje da se ovaj sastav ne mo`e smatrati radwom izvr{e-
wa krivi~nog djela iz prostog razloga {ta nije objavqeno.
[e{eq je znao da sastav wegovih odgovora, koje je uputio Bogavcu
ne}e biti objavqen.
To dokazuje i wegovo pismo upu}eno svjedoku Bogavcu u kome on do-
slovno ka`e:
“Dragi Du{ko, dostavqam Ti svoje odgovore na postavqena pitawa
iz projekta “[ta da se radi?”. Javi}u Ti se ovih dana telefonom da pro-
vjerim da li si pismo primio i da mi ka`e{ {ta misli{ o tekstu.”
Da je optu`eni ovaj tekst poslao Bogavcu radi ocjene potvr|uje i
sam Bogavac.
U svom iskazu taj svjedok isti~e da je on obavijestio [e{eqa da ne
mo`e sudjelovati u projektu, jer ne ispuwava dva kqu~na uslova:
1. zna~ajnu politi~ku, odnosno revolucionarnu afirmaciju i
2. zbog iskqu~ewa tj. {to nije ~lan Saveza komunista Jugoslavije.
Bogavac daqe isti~e da je [e{equ bilo jasno da ne mo`e u~estvova-
ti u projektu, jer mu je to vi{e puta ponovio.
Iz pisma [e{eqevog i iz iskaza svjedoka Bogavca nesumwivo pro-
izlazi da wegovi odgovori ne}e ugledati svjetlost dana.
Da je optu`eni to pismo uputio iskqu~ivo Bogavcu pokazuje i na~in
na koji je optu`eni to pismo poslao.
On ga je poslao kao vrijednosnu po{iqku, koja prema pravilima i
propisima po{te mora biti uru~ena adresatu.
Ovaj nesumwivi i objektivni ~inilac pokazuje da ni na koji na~in
`eqom [e{eqa wegovi odgovori nisu mogli biti objavqeni.
[e{eq ne pori~e ta~nost onoga {to je napisao, ali to je WEGOVA
MISAO, koju je on sebi skicirao i poslao na ocjenu svom prijatequ i
novinaru Bogavcu.
Misao napisana radi ocjene, a ne radi objavqivawa ne mo`e biti
ka`wiva. Neobjavqeni rukopis je nepostoje}i i za javnost i za zakon. To
ostaje samo misao. A ona je sve do objavqivawa u takvom polo`aju da
mo`e biti izmewena, korigovana ili povu~ena.
To potvr|uje i sam [e{eq pred sudom.
On je svjedoku Bogavcu poslao rukopis samo radi wegove ocjene i mi-
{qewa.
Ti wegovi odgovori objavqeni su bez wegove saglasnosti i protiv
wegove voqe ne pitaju}i ga, pa to sad ~ini i optu`nica.
Nema krivi~nog djela ako ono {to je neko napisao nije wegovom vo-
qom objavqeno, a u ovom slu~aju potpuno je sigurno da nijedna rije~ koja
je do danas objavqena nije objavqena po wegovoj voqi.
Javni tu`ilac prilo`io je u spis i dva pisma upu}ena na adrese pro-
fesora Milenkovi}a i glavnog urednika lista “Svijet”.
347
 Kako vam je poznato optu`eni se nalazi u pritvoru od 15. maja o. g. a
pisma su slata krajem maja, pa je i to jedan od dokaza da su bez i protiv we-
gove voqe i bez wegove mogu}nosti za otpor ta pisma slata.
Sigurno je dakle, da ni taj dokaz, koji je ponudio tu`ilac ne predsta-
vqa osnov za odgovornost opt. [e{eqa.
Svjedok Bogavac isti~e da je materijal iz prvog dijela optu`nice tj.
[e{eqevi odgovori dijeqeni u listu “Komunist” u Beogradu u ogrom-
nim koli~inama, kako on re~e i dijeqen neograni~eno i to u vrijeme dok
se [e{eq nalazi u zatvoru.
I najzad, opt. [e{eq svoje odgovore slao je samo na ocjenu i to svom
prijatequ i novinaru Bogavcu.
Poznato je, da novinare prema wihovom kodeksu ve`e novinarska tajna.
Pismo u kome [e{eq tra`i mi{qewe Bogavca ovoga je obvezivalo
da bez saglasnosti autora tj. [e{eqa ne mo`e taj sastav objaviti.
I to je jedan od dokaza da je zbog obostrano postoje}ih prepreka bi-
lo nemogu}e taj materijal pustiti u javnost.
Zbog toga su ovi odgovori bili i ostali skicirana misao, jer Boga-
vac po{iqku nije primio.
[to se ti~e kvalifikacije krivi~nog djela isti~em da je ona neod-
govaraju}a i da ne mo`e do}i do primjene propisa iz ~lana 114. KZ.
Evo za{to: Zakon ka`e: “Ko u~ini djelo upravqeno na obarawe vla-
sti radni~ke klase i radnih qudi...” pa zatim daqe nabraja za{ti}ene
objekte.
Kako se vidi radwa izvr{ewa kod ovog djela mora biti neko aktiv-
no djelovawe, neka akcija.
Ono se dakle, ne mo`e u~initi rije~ju ili pisawem iz jednostavnog
razloga, {to je ovo djelo subsidijarno.
To je i stav na{e sudske prakse.
U komentaru krivi~nog zakona, u redakciji prof. Srzenti}a na str.
425 citirana je odluka Vrhovnog suda Hrvatske pod brojem K`. 1945 u ko-
joj je navedeno, da je krivi~no djelo iz ~lana 114 krivi~nog zakona subsi-
dijarnog karaktera tj. da do primjene ove odredbe mo`e do}i samo ako se
u~iweno djelo ne mo`e podvesti ni pod jedan drugi propis Krivi~nog za-
kona iz glave 15.
Predsjednik vije}a u toku raspravqawa u jednom momentu re~e da po-
stoji i ~lan 133 KZ.
Smatram, da ne mo`e do}i do primjene ni ovog ~lana.
Da bi postojalo krivi~no djelo u tom ~lanu se tra`i da se napisom
ili govorom poziva ili podsti~e na obarawe vlasti, radni~ke klase i
drugih za{ti}enih objekata.
Po{to tekst nije bio i nije mogao biti objavqen voqom optu`enog
ne postoji mogu}nost ni za primjenu ovog propisa, jer neobjavqeni tekst
ne mo`e nikoga ni podsticati na neprijateqsku akciju.
Na zavr{etku prvog dijela dispozitiva optu`nice koji se odnosi na
anketu “[ta da se radi?” javni tu`ilac je napravio zakqu~ak da je optu-
`eni [e{eq vi{e primjeraka ovog teksta poslao Bogavcu preporu~e-
nim pismom od 3. oktobra 1983. godine.
348
Nikakvog osnova za tu tvrdwu javni tu`ilac nije imao. Kako se mo-
`e tvrditi da je bilo vi{e primjeraka kad do danas nikom od nas nije
poznata sudbina tog pisma?
Daqa tvrdwa da je optu`eni poslao i drugim nepoznatim licima pri-
mjerke ovog teksta tako|e nema nikakve podloge u dokaznom materijalu.
Prema tome i zakqu~ak koji tu`ilac izvodi da je optu`eni imao na-
mjeru umno`avawa proizvoqan je, jer nije ni~im dokazan.
[to je od sredine maja, pa nadaqe ovaj materijal umno`en i dosta-
vqen ve}em broju lica – kako to tvrdi optu`nica – optu`eni [e{eq ne
mo`e biti odgovoran, jer je u to vrijeme bio li{en slobode.
Prije zavr{etka mog izlagawa htio bih vas, drugovi sudije, upoznati
sa jednim odlomkom iz intervjua ~lana Predsjedni{tva Centralnog
komiteta Saveza komunista Jugoslavije Mitje Ribi~i~a u ju~era{wem
Ninu (8. jul 1984). On ka`e: “Mi mislimo i danas ponekad da moramo i mo-
`emo sve re{avati ili administrativnim ili sudskim putem. Nije to
preovla|uju}a tendencija, ali ako nekog pesnika ili nekog sociologa ili
filozofa vu~emo na sud, umesto da “kwigom udaramo po kwizi”, umesto da
stru~nom i ideolo{kom kritikom odgovaramo na neprihvatqive stavo-
ve, onda upravo ~inimo ono {to opozicione snage `ele da mi u~inimo.”
I ja smatram da na kritike treba odgovoriti kritikom, a ne sudom i
represivnim mjerama.
Sa kolegom Popovi}em dogovorio sam se da podjelimo odbranu, pa }e
on u svom izlagawu analizirati iskaze svjedoka.
Na zavr{etku mog izlagawa du`nost mi je da va{u pa`wu, drugovi
sudije, obratim i na li~nost optu`enog.
To je mlad i veoma darovit ~ovjek, potreban i na{oj nauci i na{em
dru{tvu i svojoj porodici.
Nadam se i vjerujem da }ete va{om osloba|aju}om presudom omogu}i-
ti optu`enom [e{equ da se sastane sa svojom porodicom i svojim novo-
ro|enim sinom, koga jo{ nije vidio.
V. ZAVR[NA RIJE^ BRANIOCA
ADVOKATA SR\E POPOVI]A
Nakon pet dana pretresa na{em braweniku, po stanovi{tu odbrane,
dokazano je samo ono, {to on nikada nije ni poricao, a to je da je 3. okto-
bra pr. g. uputio uredniku “Komunista’’, novinaru Du{anu Bogavcu odgo-
vore na prethodno postavqena pitawa o tome “[ta da se radi?” da jugo-
slovensko dru{tvo iza|e iz velikih te{ko}a u koje je zapalo, o ~emu ve}
mesecima svi razgovaramo i jo{ }emo razgovarati, iznositi predloge,
prepirati se i polemisati.
Kolega Radovi} je ve} govorio o tome da to ni pod kojim uslovima ne
mo`e predstavqati nikakvo krivi~no delo, a najmawe ovakvo, najmawe
ovo koje se optu`enom stavqa na teret – i ja se u tome potpuno sla`em sa
kolegom Radovi}em, i re}i }u ne{to kasnije i sam samo nekoliko re~i o
tome, iznose}i svoje razloge, pored onih koje ste ve} ~uli i koje, rekoh,
usvajam.
349
 Me|utim, na{em braweniku pored toga stavqa se jo{ optu`nicom
na teret da je, u~inio jo{ dve stvari:
prvo, (citiram) “u namjeri pridobijawa ve}eg broja istomi{qenika
i podsticawa na zajedni~ku djelatnost lica sa istim ili sli~nim stavo-
vima i idejama (u ciqu ostvarivawa zabrawenih posqedica) u razgovori-
ma sa ve}im brojem lica (to su: To{i}, Bego, ^u~kovi}, Vlajki i ^voro)
isticao i navodio (pa se citira sadr`aj tih razgovora) – i
drugo, da je nekim nepoznatim licima u Beogradu poslao iz Sarajeva
vi{e primeraka ovog teksta u nameri da ista ovaj tekst umno`avaju i ras-
turaju, pa da je tekst stvarno i umno`en i rasturan ve}em broju lica i or-
gana u Beogradu i Sarajevu.
Ni jedno, ni drugo nije dokazano na ovom glavnom pretresu.
Odbrana }e to i pokazati, ali pre toga hteo bih samo nekoliko re~i
da ka`em o jednom kuriozumu ove optu`nice. Na{em braweniku, na jedan
stidqiv na~in, stavqa se jo{ ne{to na teret – ~itav niz neobjavqenih
tekstova za koje se u obrazlo`ewu optu`nice kategori~no tvrdi da su –
~itani, izlagani, objavqivani. Za to se ne navode nikakvi dokazi, jer se
ka`e da to i nije predmet optu`ewa... i to je ta~no.
Me|utim, naravno, to nipo{to ne zna~i da javna tu`ba oslobo|ena
svoje du`nosti iz ~l. 15 ZKP-a da istinito i potpuno utvrdi sve ~iwe-
nice koje su va`ne za dono{ewe zakonite odluke. Javna tu`ba nije tako
postupila. Ako uop{te navodi sve ove ~iwenice u obrazlo`ewu optu-
`nice onda ih navodi sigurno zato {to ih smatra za odluku va`nim. A
ako su za odluku va`ne onda su morale biti potpuno i istinito utvr|e-
ne. Prema. ~lanu 262 stav 1 ta~. 6 ZKP-a u obrazlo`ewu }e javni tu`ilac
“Prema rezultatu istrage opisati stawe stvari”
Javna tu`ba ovo “stawe stvari” opisuje neistinito.
Tako, na primer u opisivawu tog stawa stvari tvrdi se:
– da je u ~asopisu “Delo” optu`eni objavio ne{to {to nije objavio
(str. 9) (str. 13, drugi stav);
– da je na skupu “Marksova misao i na{e vreme” izlagao ono {to ni-
je izlagao (str. 10, prvi stav) (str. 13, tre}i stav);
– da je na filozofskim susretima na Institutu za filozofiju govo-
rio ne{to {to – nije govorio (str. 10, drugi stav);
– da je na raspravi “Nauka i politi~ka justicija” izlagao ne{to {to
– nije izlagao (str. 14 i 15) i tako daqe...
Dakle, protivno odredbama ~lana 262 stav 1 ta~. 6 i ~lana 15 ZKP-a
javna tu`ba u obrazlo`ewu optu`nice, potpuno proizvoqno tvrdi ~itav
niz za odluku va`nih ~iwenica koje su potpuno neistinite jer smatra da
to mo`e ~initi po{to one ne}e na glavnom pretresu biti predmet doka-
zivawa, budu}i da se optu`enom dispozitivom optu`nice ne stavqaju na
teret.
I stvarno na glavnom pretresu javna tu`ba je sve te tvrdwe mirno
pro~itala pred prepunom salom i desetak novinara a da u dokaznom po-
stupku nije te tvrdwe ni poku{ala dokazivati jer ih nije ni mogla doka-
zati, ve} je optu`eni na ovo morao sam ukazivati iako teret dokazivawa
ne le`i na wemu.
350
Ovo iznosim samo da ilustrujem prili~no komotan stav javne tu`be
prema ~iwenicama i wihovom dokazivawu uop{te. Iznosim to i zato {to
smatram da ovako postupawe javne tu`be ukazuje na wenu pristrasnost.
Rekao sam ve} da je ostalo sporno da li je optu`eni podsticao na za-
jedni~ku delatnost svedoke To{i}a, Bega, ^u~kovi}a, Vlajkija i ^vora
u razgovorima koje je sa ovim svedocima vodio. Svi ovi svedoci saslu{a-
ni na glavnom pretresu kategori~ki pobijaju kao {to to ~ini i sam op-
tu`eni da ih je optu`eni podsticao na bilo kakvu delatnost. Radilo se
prosto o razgovorima prilikom, bar {to se ti~e optu`enog, slu~ajnih
susreta. Ta ~iwenica wihovim saglasnim iskazima sa potpunom izvesno-
{}u je utvr|ena.
[to se ti~e samog sadr`aja wihovih razgovora ona je tako|e sporna
ali je po na{em stanovi{tu to mawe bitno. Ako svedoci smatraju da ni-
su podsticani ni na kakvu delatnost, kao {to se brani i optu`eni onda
je potpuno jasno da takvim razgovorima ne mogu da se ugroze dobra za{ti-
}ena ~lanom 114 KZ SFRJ.
[to se ti~e same sadr`ine razgovora tu u svakom od pet pobrojanih
slu~ajeva imamo identi~nu situaciju. Svedoci tvrde jedno a optu`eni
drugo. Ono {to je ~udno to je da se SVI ti razgovori odigravaju u ~eti-
ri oka tako da se iskazi svedoka ni u jednom jedinom slu~aju ne mogu pro-
veriti.
Ta~no je tako|e, da u svojim iskazima svedoci uglavnom navode sta-
vove i ideje sli~ne onima ili ~ak doslovno iste, koje je optu`eni izno-
sio u svojim pisanim i zaplewenim tekstovima. Me|utim ni ta ~iweni-
ca ne mo`e nam pomo}i da proverimo iskaz svedoka, koji optu`eni opo-
vrgava, jer je na pretresu dokazano da su presumptivnim svedocima u
SDB-u i predo~avani ovi tekstovi ~ak i onda kada su svedoci izjavqiva-
li da im nikakva neprijateqska delatnost optu`enog nije poznata, pa su
zlonamerni svedoci mogli kao iz nekog kataloga da biraju ideje i stavo-
ve, za ~ije bi izno{ewe neosnovano mogli da terete optu`enog ako za to
imaju bilo kakvog motiva.
(Treba primetiti da je ovde SDB, postupila nepravilno, ukoliko je
postupao tako kako neki od svedoka navode, na primer Radmilo Jovano-
vi} i Olga Kozomara iz ~ijih iskaza je to sasvim jasno, jer je SDB ~la-
nom 151 ZKP-a ovla{}en na vo|ewe informativnih razgovora radi pri-
kupqawa obave{tewa, a ne radi davawa obave{tewa presumptivnim sve-
docima.)
Prema tome ni iz eventualne podudarnosti nekih stavova koji se po-
javquju i u iskazima svedoka i u zaplewenim tekstovima ne mo`e se ni-
{ta zakqu~iti ko govori istinu o tim razgovorima u ~etiri oka.
Kod ocene ovih protivre~nih iskaza mi moramo imati u vidu da je
optu`enikov iskaz po ZKP-u dokaz. Prema tome da }e Sud morati da oce-
wuje protivre~ne dokaze. Ta~no je da je psiholo{ki verovatno da }e op-
tu`eni koji je stvarno izvr{io delo ~esto to negirati da bi izbegao
krivi~nu sankciju, ali je tako|e ta~no da }e se na identi~an na~in pona-
{ati i nevino optu`eni. Iz ~iwenice da optu`eni negira izvr{ewe de-
la, kao takve, ne mo`e se ni{ta zakqu~ivati o la`nosti ili istinito-
351
sti wegovog iskaza. Na`alost, ova jednostavna istina koju tehni~ki na-
zivamo presumpcijom nevinosti vrlo se ~esto u praksi previ|a i optu-
`enikovom iskazu prilazi kao dokazu sumwive vrednosti, pogotovo {to
i svedok mo`e biti motiviran da ne govori istinu.
Dakle, ni sam procesualni polo`aj optu`enog odnosno svedoka ne
mo`e nam ovde pomo}i da razre{imo dilemu ko govori istinu o ovim
razgovorima u ~etiri oka.
Ono {to nam mo`e pomo}i to je da je kroz razne faze ovog postupka
o razgovorima sa optu`enim saslu{ano 15 svedoka i presumptivnih sve-
doka te da je selekcijom wihov broj sveden na ovih pet koji optu`enog te-
rete. Me|u tih 15 svedoka bilo je i onih koji su u jednoj fazi postupka op-
tu`enog teretili vrlo precizno i odre|eno a u slede}oj fazi iskaziva-
li dijametralno suprotno. Me|u pet svedoka koji su obuhva}eni optu-
`nicom da svedo~e o sadr`ini svojih inkriminisanih razgovora ostao je
– jedan par qudi sa kojima je optu`eni u te{kom dugogodi{wem suko-
bu, koji ga kako optu`eni ka`e za svedoka ^u~kovi}a, “patolo{ki mrze”
i sa kojima optu`eni ~ak godinama i ne govori (ovde vaqa priznati da je
svedok Vlajki na glavnom pretresu znatno izmenio svoj iskaz dat u istra-
zi uprkos tog li~nog sukoba te da sada optu`enog vi{e i ne tereti);
– jedan par koji se sastoji od svedoka koji po vlastitoj izjavi sara|u-
je sa SDB-om (Hrusti}) i drugog za koga je prvi ~uo, {to tvrdi i optu`e-
ni, da je agent-provokator (To{i});
– i jednog svedoka, slu~ajnog saputnika iz voza (u kome su optu`enog
~esto prema wegovim navodima jo{ iz 1982. g. pratili radnici SDB-a na
wegovim putovawima u Beograd, i gde mu je jednom prilikom ~ak i ukra-
dena. aktenta{na sa spisima) za koga optu`eni tvrdi da ga nikad u `ivo-
tu nije video {to nijednim dokazom nije osporeno.
Ja nemam nameru da analiziram iskaze ovih i ovakvih svedoka poje-
dina~no. Svedoci koji ne mogu dokazati da su ikad u `ivotu videli optu-
`enog, koji za sebe izjavquju da sara|uju sa SDB-om ili za koje drugi iz-
javquju da su agenti provokatori i svedoci koji su u dugogodi{wem te-
{kom sukobu sa optu`enim ne mogu se uzeti kao pouzdani svedoci o raz-
govorima u ~etiri oka koje optu`eni negira ~ak da se radi i o daleko
lak{em delu, a ne o jednom od najte`ih dela iz najte`e glave krivi~nog
zakonika. Tim pre kada znamo da je ovo najvi{e {to je optu`ba uspela da
probere od triput ve}eg broja saslu{anih presumptivnih svedoka.
I ne samo to. Ovde se radi o jednom veoma opasnom presedanu i jed-
nom veoma va`nom pravnom dobru koje wima mo`e biti ugro`eno. Ako
vi drugovi sudije danas usvojite ovakvu metodologiju dokazivawa jednog
te{kog krivi~nog dela onda }ete dovesti u veliku opasnost – pravnu si-
gurnost gra|ana. To }e zna~iti da ja od sutra mogu poslati na 3 do 15 go-
dina robije svakog slu~ajnog saputnika u vozu, pa ~ak i nekog koga u `i-
votu nisam video samo zato {to mi se tako prohtelo, {to sam tako shva-
tio nekakav svoj zadatak ili {to nekoga naprosto mrzim. To je vrlo opa-
sno. Sankcionisawe ovakve prakse mo`e samo stvoriti atmosferu op-
{teg sumwi~ewa, nepoverewa i straha, koje je nedostojno slobodnog dru-
{tva.
352
Zato sam ja potpuno siguran da sud ovakvu metodologiju dokazivawa
ne}e sankcionisati pa makar optu`enom i ne poverovao, pa makar se sa-
mo pozvao na na~elo presumpcije nevinosti.
Rekao sam ve} da je tako|e ostalo sporno, da bi optu`eni navodno 3.
oktobra 1983. g. nekim nepoznatim licima u Beogradu poslao iz Saraje-
va vi{e primeraka teksta “[ta da se radi?” u nameri da ista ovaj tekst
umno`avaju i rasturaju, pa da bi tekst stvarno i bio umno`en i rasturan
ve}em broju lica i organa u Beogradu i Sarajevu.
Prvo {to se mora re}i to je da je dispozitiv ovde potpuno nejasan.
Ka`e se dodu{e... bezli~no... da je tekst “stvarno umno`en i rasturan u
B. i S.” ali se tu`ilac o~igledno uop{te ~ak ni sam ne usu|uje da di-
rektno tvrdi postojawe bilo kakve uzro~ne veze izme|u zabrawene po-
sledice (umno`avawe i rasturawe) i navodne radwe optu`enog (slawa
teksta nepoznatima u nameri da ga ona umno`avaju i rasturaju). Nama je
ostavqeno da iz posledice i pretpostavqene namere optu`enog zakqu-
~ujemo o wegovim nedokazanim radwama. Mislim da je vrlo karakteri-
sti~no i da ukazuje na nesigurnost optu`nice ovo neobi~no ustezawe da
se bilo kojoj odre|enoj radwi pripi{e zabrawena posledica.
Me|utim, ono {to je mnogo zna~ajnije to je komotan pristup javne tu-
`be o kome smo ve} govorili u vezi sa obrazlo`ewem, prema ~iwenica-
ma i dokazima, a koje zapa`amo i ovde gde je mnogo zna~ajnije jer se radi
o samom dispozitivu optu`nice, o samom opisu dela, o prouzrokovawu
zabrawene posledice, zbog ~ega optu`eni i sedi na optu`eni~koj klupi.
Ono {to bi se u obrazlo`ewu jo{ i moglo oprostiti u dispozitivu je
neoprostivo.
Molim vas, pogledajte samo, {ta se sve ovde tvrdi, potpuno proiz-
voqno i bez i senke nekakvog dokaza:
– javna tu`ba tvrdi da je optu`eni poslao tekst nekim nepoznatim
licima,
– to ne samo da nije dokazano na glavnom pretresu ve} se uop{te na
pouzdan na~in nikada i ne mo`e proveriti. Ta je tvrdwa potpuno isto
toliko proizvoqna i neproverqiva kao kada bi meni palo na pamet, eto
tako, da tvrdim da je to na primer u~inio javni tu`ilac ili SDB. Na-
ravno da to nije ta~no, naravno da ja dakle, o tome ne mogu imati ni bi-
lo kakav dokaz kao {to ne postoji dokaz da je to u~inio optu`eni, ali je
to isto tako neproverqivo. Niti ja to tvrdim, niti ja to mogu da tvrdim
budu}i da bi to predstavqalo krivi~no delo, ali tu`ilac to tvrdi za
optu`enog, iako bi i u wegovom slu~aju to predstavqalo krivi~no delo.
Naravno, mo`e se re}i tu`ilac i SDB ne bi za to imali nikakvog moti-
va, ali ko sme tvrditi i na osnovu ~ega da ga je imao optu`eni kada je to
kriminalan motiv a nije ni~im dokazan i zakon nam zabrawuje da moti-
ve pretpostavqamo, a potom ~ak ni postojawe motiva, samo za sebe nije
nikakav dokaz da je nekakva radwa u stvarnosti i izvr{ena. Svi mi u ma-
woj ili ve}oj meri, izme|u ostalih, imamo i koristoqubive motive – pa
zar to zna~i da smo svi lopovi. O izvr{ewu neke radwe ne mo`e se za-
kqu~ivati ni{ta iskqu~ivo iz postojawa motiva, a ovde ni motiv nije
dokazan.
353
 – optu`nica daqe tvrdi da je optu`eni poslao taj tekst iz Sarajeva.
^emu taj privid egzaktnosti?
Mo`da ga je poslao iz Bawe Luke.
Ne postoje dokazi ni za jedno ni za drugo.
– Javna tu`ba tvrdi da je tekst poslat u Beograd.
Za{to ba{ u Beograd?
Mo`da ga je poslao u Skopqe ili Titograd pa je tekst onda posebni
kurir doneo u Beograd.
Ni za jedno ni za drugo nema nikakvih dokaza.
I jedno i drugo je podjednako verovatno.
– Optu`nica tvrdi da je optu`eni poslao tekst ovim nepoznatim li-
cima sa namerom da }e ova lica odlu~iti da taj tekst umno`avaju i ras-
turaju.
– Za{to tu`ilac to tvrdi?
Mo`da je optu`eni poslao taj tekst u nekoj sasvim drugoj nameri. Re-
cimo, u najnormalnijoj nameri da ga ta lica pro~itaju ili recimo u lu-
da~koj nameri da obezbedi dokaze za sopstveni krivi~ni progon.
Sve ovo javna tu`ba tvrdi na osnovu ~iwenice da su dva i samo dva
anonimna pisma stigla u Sarajevo na adresu svedoka Milenkovi}a i re-
dakciji “Svijeta” pa rezonuje ovako.
Celokupna logika ovakvog argumenta mo`e stajati jedino ako je za-
dovoqena jedna nu`na pretpostavka: da je optu`eni iskqu~ivo bio u pri-
lici da tekstom raspola`e. Ta pretpostavka me|utim nije ispuwena.
Tekst se na{iroko citira na sve strane.
Svedok Bogavac tvrdi da fotokopije cirkuli{u u ogromnom tira`u
(mada se to u izve{taju “Komunista” pori~e, ali postoje nesumwivi do-
kazi da Bogavac govori istinu. To su “Oslobo|ewe” od 10. maja i “Svijet”
od 15. i 21. maja, da citiramo samo sarajevsku {tampu). Sve ovo obara onu
pretpostavku bez koje logika optu`nice ne mo`e opstati.
Me|utim, nelogi~nost ovog argumenta mo`e se pokazati jo{ na jedan
na~in. Navodni [e{eqevi prijateqi kojima je on navodno poslao tekst
u Beograd navodno ga umno`avaju i navodno ga {aqu... kome? Od 20 mili-
ona Jugoslovena oni ga navodno {aqu Hamzi Bak{i}u koji je izlio svu
`u~ na optu`enog u vi{e mahova, pre toga, i ne samo to, ve} Hamzi Bak-
{i}u od 20 miliona Jugoslovena za koga pouzdano znaju da taj tekst ve}
ima jer je sam to objavio u 200–300 hiqada primeraka. To je vrhunac nelo-
gi~nosti ovog argumenta.
Dakle,
– ni dokazano
– ni u~iweno verovatnim: ni razgovori ni slawe.
A onda ostaje jedino da vidimo da li optu`eni mo`e odgovarati za
slawe radne verzije teksta D. Bogavcu na mi{qewe.
Krivi~no delo koje se na{em braweniku stavqa na teret veoma je
specifi~no. Ono je specifi~no po tome {to je definisano iskqu~ivo
posledicom. Naime wime se inkrimini{e “delo” upravqeno na... “za-
{titne objekte glave 15. To je, dakle, krivi~no delo ~ija radwa nije de-
finisana nikako druk~ije do ugro`avawem, tj. dovo|ewem u apstraktnu
354
opasnost, za{titnih objekata glave 15 KZ. Krivi~no delo iz ~l. 114 KZ
SFRJ je svaka radwa, bilo koja radwa koja eventualno mo`e dovesti do
posledice, koja bi mogla dovesti do posledice povrede za{titnih obje-
kata ih glave 15 KZ SFRJ.
Izraz da je “delo upravqeno na...” zabrawene posledice, prema Uput-
stvu Vrhovnog suda FNRJ od 9. februara 1952. god. Su–207/52, ima se shva-
titi kao objektivni element krivi~nog dela. Dakle, taj izraz ne upu}uje
na subjektivni stav u~inioca koji bi i{ao za ostvarivawem nekih kon-
trarevolucionarnih namera, ve} kao objektivni element dela koji defi-
ni{e radwu, kao radwu podobnu da izazove takve posledice, dok se u po-
gledu umi{qawa ono mo`e izvr{iti kako sa direktnim tako i sa even-
tualnim umi{qajem, specijalna namera nije nu`na.
Me|utim, uo~eno je od najve}ih autoriteta me|u jugoslovenskim kri-
vi~arima da ovakvo odre|ivawe radwe izvr{ewa mo`e dovesti lako do
“neopravdanog pro{irewa zone ka`wivosti”, te da se zbog toga u prime-
ni ovakvih odredaba koje ne sadr`e konkretno odre|enu radwu “mora
pristupiti sa posebnom oprezno{}u” (Dr Frawo Ba~i}, Komentar KZ
SFRJ).
Mo`emo se samo slo`iti sa ovakvim stanovi{tem. Teorija i praksa
u nastojawu da daju putokaze za primenu, odredile su i neke jasne kriteri-
jume, koji bi trebalo u svakom konkretnom slu~aju da pomognu da se odlu-
~i da li je konkretna radwa podobna da proizvede zabrawene posledice.
U teoriji se pomiwu dva ovakva kriterijuma. Citiram ih prema dr
Frawi Ba~i}u, koji je u svom Komentaru sumirao mi{qewa raznih auto-
ra i na{ao da se (citiram) “Najve}i broj autora izja{wava u prilog shva-
tawa da radwe pripremawa predstavqaju radwu izvr{ewa, ali ve}ina
tra`i da se ipak mora raditi o radwama koje su neposredno upravqene na
izvr{ewe.”
Dakle, iako su u ~l. 114 KZ SFRJ inkriminisane pripremne radwe za
napad na za{titne objekte glave 15, te pripremne radwe ne mogu biti bes-
krajno udaqene od posledice, jer bi se ina~e moglo suditi ~oveku i da {e-
ta u kontrarevolucionarnoj nameri i da je wegova {etwa upravqena na
napad na osnove dru{tvenog ure|ewa SFRJ. Mora se raditi o radwama ko-
je su neposredno upravqene na napad, koje napadu neposredno prethode.
Drugi kriterijum koji je razvila teorija i praksa da mora postojati
realna veza izme|u radwe i posledice, misli se na realnu uzro~nu vezu.
Dr Ba~i} to ovako formuli{e: “Mada te radwe nisu konkretno odre|e-
ne one moraju stajati u vezi sa prouzrokovawem opasnosti. Ocena o tome
je zakonska osnova za utvr|ivawe da li je neka radwa upravqena na ugro-
`avawe u zakonu navedenih za{titnih objekata. Ta ocena mora se zasni-
vati na realnosti, ia objektivnom procewivawu postojawa uzro~ne veze
izme|u radwe i posledice, kao i na okolnosti konkretnog slu~aja. Sva-
ka imaginacija koja stoji izvan realnog povezivawa radwe i posledice
mo`e dovesti nezakonite primene krivi~ne sankcije.” (cit. Komentar)
Dakle, gledaju}i objektivno (a to zna~i ostavqaju}i motive i pobu-
de optu`enog za trenutak po strani) Vi morate oceniti je li pisawe
teksta. “[ta da se radi?” bilo
355
 1) neposredno vezano za eventualne posledice ugro`avawa osnova
SFRJ; i
2) Jesu li radwa pisawa i takva posledica (nastupawe opasnosti po
osnove SFRJ) r e a l n o povezane.
Pa, jasno da nisu.
Potrebna je ogromna imaginacija (kako ka`e dr Ba~i}) da se zamisli
kako bi slawe teksta Bogavcu, jednom uredniku “Komunista”, organa
Saveza komunista Jugoslavije, samo po sebi doveli do ugro`avawa osno-
va SFRJ.
Da ovaj tekst, kao tekst, ~ak, mo`e sam po sebi da izazove u javnosti
nekakve akcije koje bi dovele u opasnost osnove SFRJ ({to je ve} samo po
sebi apsurdno) – ipak, bilo bi potrebno da se stekne jo{ ~itav niz neve-
rovatnih okolnosti, koje je nemogu}e i zamisliti, da bi tekst uop{te do-
{ao do javnosti:
– bilo bi potrebno da urednici edicije prihvate tekst kojim se ~i-
ni, prema optu`nici te{ko delo protiv osnova SFRJ;
– trebalo bi da dva recenzenta, dva ugledna dru{tveno-politi~ka
radnika ocene da je tekst podoban za objavqivawe (to je tako po Zakonu o
javnom informisawu);
– kona~no, trebalo bi da javni tu`ilac prenebregne svoju zakonsku
du`nost da zabrani {tampanu stvar kojom se vr{i jedno ovako te{ko de-
lo, pa da tekst stigne do javnosti i onda izazove, prema logici optu`ni-
ce, nasilnu akciju usmerenu na prevrat.
Tu je potrebna neverovatna ma{ta da se to uop{te i zamisli, a da se
u to ozbiqno poveruje kao mogu}i uzro~ni lanac pokrenut slawem teksta
Bogavcu – to je naprosto razumnom ~oveku nemogu}e. A upravo to od Vas
tra`i javni tu`ilac. Da to poverujete.
[tavi{e, elementarno poznavawe teorije uzro~nosti koju prihvata
na{a pravna teorija ne omogu}ava ovakvu konstrukciju. Naime, pretpo-
stavqeni nemar na strani Bogavca i Kqaki}a, recenzenata i Javnog tu-
`ioca, predstavqao bi sam po sebi krivi~no delo, ako sam tekst oceni-
mo uop{te kao podoban da izazove posledice, pa bi se samim tim iskqu-
~ivala odgovornost optu`enog za posledice, jer je poznato da se uzro~ni
lanac prekida ako se izme|u radwe optu`enog (slawe teksta) i posledi-
ce ume}e izvr{ewe samostalnih krivi~nih dela, kao {to bi to ovde bio
slu~aj.
Kako god gledali na ovu stvar jasno je da se samim slawem teksta Bo-
gavcu, i to slawem na mi{qewe, zabrawene posledice ne mogu ostvariti,
da izme|u takve radwe i zabrawene posledice ne postoji realna i nepo-
sredna veza, da je ona plod neverovatne imaginacije javne tu`be. Takvo
optu`ewe ne mo`e izdr`ati ni prvi razum i objektivan pogled.
Kada stvari tako stoje mi se moramo jo{ samo pozabaviti pitawem
nije li, ipak, ovakvom radwom, optu`eni izvr{io neko drugo srodno de-
lo, jer je jasno da tu dela kontrarevolucionarnog napada ne mo`e biti.
Opreznost nala`e da budu}i da sud nije vezan pravnom ocenom javne tu-
`be u pogledu kvalifikacije da ispitamo, da li se radi uop{te o nekom
ka`wivom delu.
356
Budu}i da se radwa izvr{ewa koja se optu`enom stavqa na teret sa-
stoji u sastavqawu “napisa”, te da se radi o za{titnim objektima iz gla-
ve 15, pada na pamet kao jedina mogu}a druga kvalifikacija jedino delo
iz ~l. 133 KZ SFRJ – neprijateqska propaganda.
Po stanovi{tu odbrane ni ovo delo ne mo`e postojati. Ne upu{ta-
ju}i se uop{te u ocenu inkriminisanih stavova odn. u postojawe objek-
tivnog elementa ovog dela, ne upu{taju}i se, dakle, uop{te u to da li se
istinito ili neistinito u tekstu optu`enog prikazuju dru{tveno-poli-
ti~ke prilike u SFRJ – moramo odmah re}i da ni ova kvalifikacija ne
bi mogla opstati iz o~iglednog odsustva subjektivnog elementa na stra-
ni optu`enog, iz o~iglednog odsustva svesti o eventualnom izno{ewu
neistina, tj. iz o~igledne ube|enosti optu`enog da ono {to iznosi nije
ni{ta drugo do gola istina. Neva`no je da li je to objektivna istina ili
ne, neva`no je {to sud to i ne mo`e utvrditi u sudskom postupku zbog
slo`ene prirode samih ocena tih prilika i slo`ene prirode samih tih
prilika, neva`no je {to ne mo`e ni postojati arbitar koji bi suvereno
odlu~ivao o tome kakve su “objektivno” i “istinito” te prirode. Sve je
to neva`no, jer nedostaje drugi element dela – svest o izno{ewu neisti-
na. Ustavno garantovana sloboda savesti i opredeqewa ne dozvoqavaju da
se bilo koja zakonska odredba, pa ni ona o neprijateqskoj propagandi, tu-
ma~e tako da mo`e po ~oveka biti ka`wivo da iznosi svoja iskrena ube-
|ewa, pa ma kakva ona bila. Ali o tome }emo bli`e govoriti kada bude-
mo govorili o umi{qaju optu`enog.
O umi{qaju
Prvo, za 114: ~lan 13 KZ SFRJ ka`e da optu`eni da bi bio kriv mo-
ra imati umi{qaj.
[ta to zna~i?
Da je hteo posledice ili pristajao na wih, ali svakako da je bio sve-
stan da one mogu nastupiti. (direktno ili event.)
Pa, prvo je li bio svestan? Je li on mislio, dok je razgovarao sa Vlaj-
kijem... sa ^u~kovi}em, sa Begom ovo mo`e dovesti do obarawa vlasti
radni~ke klase, a to ba{ i ho}u ili pa neka dovede ba{ me briga?
Pa, svakako da nije, to je svakom jasno.
Je li on pi{u}i onaj tekst mislio, ovo mo`e dovesti do raspada dr-
`ave, pa to ba{ i ho}u, pristajem.
Pa, naravno da nije.
[ta je mislio, {ta je hteo?
Za{to qudi uop{te vode razgovor?
Da ka`u {ta misle, da ~uju {ta drugi misle. ^ovek je takvo bi}e, ko-
je misli i ima potrebu da iska`e svoje mi{qewe. [ta drugo bi mislio
i hteo u tim slu~ajnim susretima.
Bogavac ga je pitao, a on odgovarao. Za{to?
Pa zato {to ga je Bogavac pitao. Zato {to je imao mi{qewe i hteo
da ga izrazi. Ova potreba je kod [e{eqa ~ak neobi~no razvijena – on
ima mi{qewa ~ak i o tome kako ~ita sudska pripravnica i mora da ga iz-
razi, iako mu ka`emo da bude miran i da stalno ne upada. Iz te svoje po-
357
trebe, a i zbog toga {to ga interesuje tema, to je podru~je wegove stru~-
nosti, on je fantasti~no opsednut svojom strukom... {ta je prirodnije od
toga kod ovakvog ~oveka, ako ga zamolite za mi{qewe, nego da vam ga da.
On ~ak pi{e svestan da najverovatnije to ne}e sti}i nikud. O tome
je i stavio dokaz u svome pismu Bogavcu. On nije bio zna~i motiviran na
pisawe nikakvim podsticawem, koga da podsti~e, svoju fioku, punu ruko-
pisa. Zainteresovala ga je tema i on je pisao.
Sama optu`nica wegov umi{qaj defini{e kao umi{qaj iz ~l. 133.
Postojawe ovakvog ili onakvog umi{qaja je ~iwenica a optu`nica
ovako defini{e tu ~iwenicu u samom opisu dela.
Namera podsticawa, a to je {ta je hteo, da govorom i napisom, pod-
sti~e... a to je umi{qaj za 133.
Protivre~na je zato optu`nica kada utvr|uje kod optu`enog
umi{qaj iz ~l. 133 kao utvr|enu ~iwenicu, a kvalifikuje delo kao 114.
Niko ne mo`e odgovarati van granica svoga umi{qaja, kada se tra-
`i umi{qaj.
Ali da li postoji umi{qaj za 133?
Ne postoji!
Za{to?
Pa vrlo jednostavno. Evo, odgovorite sami sebi na pitawe: da li po
va{em najintimnijem, najpo{tenijem, najiskrenijem uverewu [e{eq u
svome inkr. tekstu
a) svesno la`e ili,
b) iznosi svoje iskreno uverewe, makar po va{em mi{qewu objektiv-
no totalno neta~no i neistinito?
Pa jasno da govori najiskrenije... pa zar bi ~ovek odbijao hranu 45 da-
na zato {to je ne{to slagao, pa zar bi ovako insistirao na svakoj zapeti
da zna da je ne{to slagao i da je sada, eto, uhva}en u la`i... Zar [e{eq
vama izgleda kao ~ovek uhva}en u la`i!
Naravno da ne.
A onda nema umi{qaja iz ~l. 133.
Teze Hronologije:
Iz pisma koje le`i u spisu i datira sa 8. nov. upu}enom Gradskom
SUP-u [e{eq se `ali da jo{ od septembra 1982. god. nad wim je usposta-
vqen najstro`iji nadzor, da je pra}en, prislu{kivan, pra}en u vozu na
putovawima u Beograd, pra}en po Beogradu itd. da mu prete fizi~kim
obra~unom, anonimnim telefonskim pozivima, li~no, anonimnim pi-
smima itd.
1. Ako uporedimo ove datume sa optu`nicom odmah vidimo da prva
radwa koja se optu`enom stavqa na teret datira iz septembra 1982. god.
(^VORO), a da je prema iskazu istog svedoka SDB-a o toj radwi obave-
{ten tek novembra 1983. god.
2. Nadzor od strane SDB nad [e{eqom ustanovqen je hronolo{ki
pre bilo kakve wegove inkriminisane aktivnosti, a posle doga|aja (me-
ni nepoznate prirode) koji su doveli do wegovog iskqu~ewa iz Saveza
komunista Jugoslavije, postupka udaqavawa iz nastave i objavqivawa
358
~lanka “U cara Trojana kozje u{i”, koji je doveo do krivi~nog postupka
u kome je [e{eq oslobo|en od optu`be.
To je period od 21. okt. kada je optu`eni podneo zahtev za oduzimawe
magisterija Brani Miqu{u do 17. avgusta 1982. god. kada je objavio svoj
~lanak “U cara Trojana kozje u{i” u kome je tvrdio da je Grab~anovi} za
vreme rata sara|ivao u usta{kim ~asopisima.
3. Dakle, nadzor nad [e{eqom uspostavqen je pre bilo koje od in-
kriminisanih delatnosti, a svakako i pre nego {to je SDB za wih sazna-
la. Postavqa se pitawe za{to je uspostavqen?
Dakle, jo{ februara meseca javnom tu`iocu je sve to poznato.
Na osnovu ovog materijala – iskqu~ivo ovog materijala javni tu`i-
lac }e tek 21. maja o.g. i to tri meseca kasnije (100 dana) staviti zahtev
za pokretawe istrage, za te{ko delo kontrarevolucionarnog napada i
tra`i}e da se odredi pritvor da optu`eni ne bi ponovio delo.
Ali {ta radi javni tu`ilac u februaru? Ni{ta. Tu`ilac je saznao
za ne{to {to po wegovoj dana{woj kvalifikaciji predstavqa te{ko
krivi~no delo protiv osnova SFRJ – i ne preduzima ni{ta. Opasnost
koja je pretila 21. maja da optu`eni ponovi delo, februara – nije posto-
jala. [e{eq se jo{ tri meseca {etao i nije izvr{io nikakvo delo, {to
pokazuje sama optu`nica. Februara meseca javni tu`ilac bio je u pravu.
Javni tu`ilac nije preuzeo ni{ta jer se nije ni dogodilo ni{ta. U
suprotnom bismo mi morali pretpostaviti ne{to {to ne smemo pretpo-
staviti – da je javni tu`ilac pogazio svoju du`nost iz ~l. 18 ZKP-a:
“Javni tu`ilac je du`an da preduzme krivi~no gowewe ako postoje do-
kazi da je po~iweno krivi~no delo za koje se goni po slu`benoj du`nosti.”
Posle 100 dana, bez i jednog jedinog novog dokaza koji bi eventualno
za tih 100 dana bio pribavqen, ili se poku{alo da se pribavi, javni tu-
`ilac odjednom stavqa zahtev za sprovo|ewe istrage.
Pa je li postoje dokazi da je izvr{eno krivi~no delo ili ne posto-
je. Ako postoje {ta se ~eka 100 dana? Ako ne postoje za{to se stavqa zah-
tev? To je neshvatqivo. Zbog wegove inkriminisane aktivnosti o~igled-
no nije.
Budu}i da je uspostavqen posle onih doga|aja koji su doveli do wego-
vog iskqu~ewa iz Saveza komunista Jugoslavije, iskqu~ewa iz nastave i
niza politi~kih napada u {tampi, [e{eq ima osnova za tvrdwu da je lo-
gi~no da je povodom tih doga|aja i u sklopu tih doga|aja nad wim i uspo-
stavqen nadzor.
4. Gledajte sada {ta se doga|a – februara meseca 1984. god. [e{eqa
skidaju sa voza, pretresaju ga li~no, wegov stan i kabinet i pronalaze mu
organi SDB-a sve ovo {to se sada danas nalazi u spisu na stolu ispred
va{eg ve}a.
Sve to prikupila je SDB jo{ u februaru 1984. god. na osnovu svojih
ovla{}ewa iz ~l. 151, st. 1 i 2 i ~l. 154 ZKP-a, bez naloga istra`nog su-
dije ili javnog tu`ioca; na vlastitu inicijativu.
Me|utim, po ~l. 151, st. 5 ZKP-a organi SDB-a bili su du`ni (i ne
smemo pretpostaviti da su tu du`nost prenebregli) da sve oduzete pred-
mete, kao i obave{tewa. koja su dobili, tako|e jo{ u februaru mesecu od
359
 Olge Kozomare (21. feb.)
Du{ana Bogavca (22. feb.),
Radmila Jovanovi}a (21. feb.)
Bega Hrusti}a (24. feb.) ~ije smo iskaze koristili u ovom postupku,
da sve izjave ovih 6 presumptivnih svedoka i predmete (rukopise) dosta-
ve javnom tu`iocu bilo sa svojim izve{tajem ili sa svojom krivi~nom
prijavom.
U svakom slu~aju u februaru mesecu o.g. javni tu`ilac je morao biti
(pa ne smemo u to sumwati) obave{ten o izjavama svih 6 gore nazna~enih
presumptivnih svedoka i svim rukopisima i ispravama koje su oduzete od
[e{eqa.
Kontrarevolucionarni napad – to nije kleveta ili uvreda, pa da se
mislimo da li delo postoji ili ne postoji.
Danas se ka`e [e{eq je ciqao na obarawe vlasti radnog naroda, na
razbijawe federativnog ure|ewa, on je hteo da prevrne dr`avu... a javni
tu`ilac 100 dana ni prstom ne mrda. Kako to?
Dana 18. maja javni tu`ilac smatra da }e [e{eqevo prisustvo na
slobodi uznemiriti javnost... 100 dana se [e{eq {etao po ulicama, dok
se tu`ilac toga setio... danas se ka`e mo`e uticati na svedoka... 100 da-
na je [e{eq mogao uticati na svedoke. Danas se ka`e [e{eq bi mogao
ponoviti delo, pa mu se iz ta tri razloga odre|uje pritvor,... a 100 dana
se {etao, pa nije ometao istragu.
Ovla{}ewa koja su data javnom tu`iocu, a ona su ogromna, mogu sva-
kome izmeniti `ivot preko no}i, ona se moraju shvatiti vrlo ozbiqno.
Ono {to nisu dokazi u zimu, ne mogu biti ni u prole}e. Ono {to ni-
je razlog za zimu, nije ni u prole}e.
Ali ni to nije sve, mi }emo vam tek pokazati kako javna tu`ba luta
u pitawu koje bi moralo biti kristalno jasno – je li [e{eq ugrozio
osnove SFRJ ili nije, to je takvo delo da tu nikakvog “lutawa” ne mo`e
biti. Ali ovde nije tako.
Ono {to je bila kontrarevolucija u prole}e, u maju, kada je podnet
zahtev, u leto, danas, vi{e nije kontrarevolucija.
Zahtev je naime podnet i optu`eni pritvoren zato {to je [e{eq
– dao intervju “Omladinskim novinama”
– dr`ao referat na Institutu dru{tvenih nauka
– objavio prikaz u ~asopisu “Delo”
– dr`ao referat na simpozijumu “Marks i na{e vreme”
– podsticao na kontrarevoluciju Kosanu Gli{i}, Aleksu Milojevi-
}a, Olgu Kozomaru, Radmila Jovanovi}a.
Danas, u leto, prema optu`nici – to nije vi{e kontrarevolucija.
Optu`nica vi{e optu`enog za to ne tereti.
U optu`nici od svedoka predlo`enih zahtevom ostaju samo Hru{i}
i To{i}, koji su uostalom dali izjave jo{ u februaru. (Pazite o ovom pa-
ru smo ve} govorili.)
Na mesto svedoka Kozomare, Jovanovi}a, Milojevi}a i Gli{i}eve
koji su uvenuli dolaze u junu novi (sada se tvrdi da je wih optu`eni pod-
sticao na kontrarevoluciju, nekoga je podsticao): jo{ jedan svedok iz vo-
za i dvojica sa kojima je opet u dugogodi{wem sukobu.
360
A od tekstova sve se svodi na famozne odgovore.
Me|utim, u doba podno{ewa zahteva nema nikakvih dokaza da je iko
ikada makar i video ovaj tekst, {to je, naravno, za optu`bu dosta nezgod-
no, jer kako se mo`e prevrnuti ~itava dr`ava tekstom koji niko nikada
nije video?
Ti dokazi pojavquju se oko 20. maja, nakon {to je optu`eni ve} u pri-
tvoru nedequ dana. U vreme kada po svedoku Bogavcu fotokopije teksta
odgovora kru`e u ogromnom tira`u, 10 dana nakon {to ih ve} uveliko
svako `ivi citira, od Mitje Ribi~i~a i Staneta Dolanca, do \ure Koza-
ra u “Oslobo|ewu” 10. maja i Hamze Bak{i}a u “Svijetu” od 15. i 21. maja.
Kakvi su to dokazi: Neko, neko anoniman je poslao jednu fotokopiju
teksta na dve adrese u Sarajevo.
Pa {ta se to ti~e [e{eqa on nije, on je u pritvoru.
Javna tu`ba sada tra`i od nas da joj ne{to verujemo na golu re~: e,
ta~no je da je on u zatvoru ka`e javna tu`ba, ali je on jo{ pre toga poslao
primerke toga teksta (nema dokaza) nekim svojim prijateqima (nema
imena) u Beograd (za{to u Beograd? mo`da u Bawu Luku, pa su odande {i-
reni u Beograd, pa iz Beograda u Sarajevo?), pa je onda molio te prijate-
qe (nema dokaza) da umno`e i rasturaju tekst (nema dokaza), pa su oni to
i u~inili – eto, kako je Hamza Bak{i} do{ao do teksta koji je imao jo{
15. maja prema wegovim ~lancima.
Iza celog ovog niza neverovatnih ~iwenica pretpostavki, stoji –
neiskazan, ali impliciran – samo jedan nelogi~an argument? Pa, ko bi
drugi?
Ne znam ko bi drugi?
A to svakako nisu [e{eqevi prijateqi, niti bi ga oni poslali
Hamzi Bak{i}u koji je objavio da tekst ve} ima, a da bi [e{eqa popio
u ~a{i vode.
[e{eq je sebi napravio mnogo li~nih neprijateqa, a na sudu je do-
kazano da je tekst kru`io u ogromnom tira`u, {to su uostalom dokazali
i svi koji su ga citirali. Bilo ko je mogao poslati tekst, osim [e{eqe-
vih prijateqa.
[ta ja ho}u ovom hronologijom?
Ose}am da sam du`an da vam dam jedan zakqu~ak, jedan rezime. Svi vi-
dite da ne{to tu duboko nije u redu, to vidim i ja, ali mo`e li se to ma-
lo jasnije, malo kra}e re}i.
Mo`e!
Ono {to je mene odmah, na prvi pogled za~udilo u ovom predmetu kao
karakteristi~no, to je jedan inverzni tok cele stvari. Jedan preokrenu-
ti tok cele stvari.
Normalan tok stvari je u krivi~nom postupku, da prvo imamo
1. dokaze,
2. pa onda da pokrenemo postupak,
3. pa onda krivca osudimo.
Ovde imamo ne{to sasvim drugo
1. [e{eq je prvo osu|en (prema “Omladinskim novinama od 16. janua-
ra 1982. god.) kao “nacionalista, anarholiberal, staqinista”, da ne pomi-
wem “intelektualna gnusoba, staqinisti~ko |ubre, i infektivni pacov”.
361
 2. Onda je protiv wega pokrenut postupak.
3. I kona~no su se pojavili dokazi (anonimna pisma, i svi svedoci,
izuzev “zimskih” para Hrusti}–To{i}.
Dakle, umesto prirodnog:
Dokazi – Pokretawe postupka – Osuda
Imamo:
Osuda – Pokretawe postupka – Dokazi
To je ono {to je ~udno u celom dosada{wem postupku.
I da se razumemo, to ~ini optu`nicu neubedqivom, pored wenog lu-
tawa, neodlu~nosti i protivre~nog sopstvenog stava u proceni {ta jeste
napad na revoluciju, a {ta to nije. Ali to nije ni prva ni posledwa neu-
bedqiva optu`nica. (Mislim da je retko koja ovako neubedqiva, ali ni
to nije ni{ta nad ~ime bi se morali jako zgra`ati.)
Me|utim, drugovi sudije, va{a presuda koja dolazi nakon jednog ova-
kvog postupka, u jednoj ovakvoj stvari, koja se ve} mikroskopom ispituje
i za koju je celokupna jugoslovenska javnost ovako zainteresovana, va{a
presuda ne sme izazivati ni tra~ak sumwe u svoju pravi~nost i zakoni-
tost. Na{e poverewe u vas drugovi sudije, u samu ustanovu sudstva koje je
jedna od najvi{ih tekovina ne samo na{ih, ve} qudske kulture i civili-
zovanosti, predstavqa takvu vrednost... pred kojom, bar po mome mi{qe-
wu, blede sve druge.
Vi ne mo`ete re}i: pa dobro, va`no je da je sada sve na okupu u tre-
nutku kada mi presu|ujemo, {ta nas se ti~e tok postupka, jer je va{a od-
luka drugovi sudije kruna toga postupka. Sankcionirawe zakonitosti i
pravilnosti ~itavog postupka, pa ~u|ewe koje izaziva tok, moglo bi se
reflektovati i na samu presudu, a to je ono {to ne smemo dozvoliti...
Sud je, drugovi sudije ono mesto gde ~ovek, slobodni ~ovek mo`e iz-
gubiti ne samo tu svoju slobodu, ve} i sve drugo, svoje zanimawe, svoje de-
te, pa ~ak i `ivot.
A sud je vrhovni garant na{e slobode i na{eg dostojanstva. Zato vam
predla`em da [e{eqa oslobodite.
Moja zavr{na rije~, bila je vrlo koncizna:
U potpunosti prihvatam ekspozee svojih branilaca i tome dodajem sa-
mo nekoliko rije~i kojima }u poku{ati da uka`em na motive policijskog
nadzora, podmetawa provokatora i konstrukcije dokaza na ovom su|ewu.
U zadwih nekoliko godina svojim iskrenim dru{tvenim anga`ma-
nom stekao sam vrlo mo}ne li~ne neprijateqe u vrhu bosanskohercego-
va~kog politi~kog rukovodstva. Na{ sukob nije bio ideolo{ke nego mo-
ralne prirode, a s obzirom da su smatrali da predstavqam “vrlo lo{
primjer” za ovu sredinu morali su me {to prije egzemplarno uni{titi.
To su radili uz upotrebu provokatora, policijskih agenata i anonimnih
pisama, {to je, uostalom, i ovo su|ewe nedvosmisleno pokazalo.
Na kraju je predsjedavaju}i rezimirao zavr{ne rije~i javne optu`be
i odbrane:
Nakon detaqne analize svih provedenih dokaza naro~ito sa osvrtom
pisanog teksta odgovora na anketu “[ta da se radi?” te analizom iskaza
svjedoka zamjenik javnog tu`ioca smatra da je provedenim dokazima ne-
362
sumwivo utvr|eno da je optu`eni ovim radwama djelovao sa neprijateq-
skih pozicija usmjereno na kontrarevolucionarno ugro`avawe dru{tve-
nog ure|ewa pa stoga predla`em da se za ovo djelo oglasi krivim i kazni
po Zakonu te da mu se izrekne i predlo`ena mjera bezbjednosti koja je
predlo`ena u optu`nici. Prilikom odmjeravawa visine kazne molim da
se ima u vidu kontinuitet wegovog djelovawa koji se ogleda i kroz osta-
li materijal pisan od ranije i wegova istupawa, wegovo pona{awe na su-
du izra`eno i pored ostalog i vrije|awem svjedoka.
Branilac optu`enog advokat Radovi} Zdravko u {iroj analizi
pravnoj u pogledu postojawa ili nepostojawa kvalifikacije djela koja se
stavqa na teret optu`enom nalazi da uop{te ne stoji kvalifikacija dje-
la iz ~lana 114 KZ SFRJ a ni u kom slu~aju ni iz ~lana 133 KZ SFRJ pa
stoga nakon {to je prikazao i lik optu`enog kao mladog ~ovjeka predla-
`e da se za djelo koje mu se stavqa ia teret oslobodi od optu`be i da da-
na{wim danom ukine pritvor.
U du`oj analizi svih dokaza kako pismenih tako i iskaza svjedoka te
sa osvrtom na analizu koju je dao zamjenik OJT-a i drugi branilac Sr|a
Popovi} advokat iz Beograda smatra da je cijeli tok postupka pokazao
da nema ni jednog pouzdanog dokaza da je wegov brawenik po~inio kri-
vi~no djelo iz ~lana 114 KZ SFRJ a ni eventualno ni djelo iz ~lana 133
KZ SFRJ pa stoga imam jedini prijedlog da se moj brawenik oslobodi od
optu`be.
Optu`eni [e{eq Vojislav prihvata rije~ svojih branilaca u cije-
losti te i sa svoje strane predaje tekst zavr{ne rije~i koju je usmeno in-
terpretirao i koja se uzima kao sastavni dio zapisnika.
Ujedno i branilac Radovi} Zdravko daje u spis tekst svoje zavr{ne
rije~i koju je usmeno interpretirao i koja se uzima kao sastavni dio za-
pisnika.
Po{to nema niko ni{ta da izjavi predsjednik vije}a objavi da je
glavni pretres dovr{en.
Objavqivawe presude }e biti dana 9. jula 1984. godine u 13 ~asova o
~emu se obavije{tavaju stranke, optu`eni.
Nakon {to je u ponedeqak, 9. jula 1984. saop{tio da sam osu|en na
osam godina zatvora, sudija Milorad Potpari} je pro~itao slede}e
“usmeno obrazlo`ewe”.
^iwenice odlu~ne za utvr|ivawe krivice optu`enog [e{eq Voji-
slava da je po~inio krivi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa
dru{tvenog ure|ewa nesumwivo proizilaze iz provedenih dokaza na
glavnom pretresu, o ~emu }e presuda u svom obrazlo`ewu dati detaqne
razloge.
Ovom prilikom `elim samo da ukratko obrazlo`im odluku vije}a u
pogledu visine izre~ene kazne, za koju se, s obzirom na te`inu djela, mo-
`e re}i da je relativno blaga.
Jo{ od vremena Informbiroa Savez komunista Jugoslavije kao
avangarda radni~ke klase i vode}a idejna i politi~ka snaga, Josipa Bro-
za Tita, bezrezervno najve}a istorijska li~nost na{e zemqe, najve}a te-
kovina na{e revolucije – bratstvo – jedinstvo naroda i narodnosti, sa-
363
moupravqawe i na{e dru{tveno i dr`avno ure|ewe, niko do sada nije ta-
ko napao i iz pera u usta izlio toliko otrova, kao {to je ovaj puta u~i-
nio dr [e{eq Vojislav, iako smo u me|uvremenu imali dosta raznih
opozicionera, vawskog i unutra{weg neprijateqa ovog sistema.
Odbrana `eli da skrene pa`wu na pravo slobode misli, na pravo da
kao gra|anin, tra`i promjenu ustava. Svima je jasno da se ovde o tome ne
radi. Ovdje se radi o radwama uperenim na obarawe ustava, dr`avnog i
dru{tvenog ure|ewa, a o razbijawu bratstva – jedinstva na{ih naroda i
narodnosti, o svrgavawu dr`avnog i politi~kog rukovodstva zemqe, jed-
nom re~ju, o uklawawu Saveza komunista Jugoslavije iz dru{tvenog i po-
liti~kog `ivota. A, zna se kakve bi to bile katastrofalne posqedice.
Nabje|eni “nau~nik” dr Vojislav [e{eq, nije i{ao u rudnik i u rudni~-
ku jamu da vidi `ivot rudara, u fabri~ke hale da vidi `ivot i rad meta-
laca, u najzaba~enije selo, da vidi `ivot seqaka itd. a da je to vidio vje-
rovatno ne bi pao pod uticaj svojih sada{wih usmjeriva~a, ve} bi vjero-
vatno svoju “nauku” usmjerio u drugom – pravom pravcu, kako to zaslu`u-
je ova zajednica, koja mu je omogu}ila da mlad dostigne najve}i domet
{kolovawa.
Posle petnaestak dana uru~ena mi je i presuda u kojoj je stajalo:
U ime naroda! Okru`ni sud u Sarajevu u vije}u sastavqenom od sudi-
ja ovog suda Potpari} Milorada kao predsjednika vije}a, Tomi} Trpimi-
ra kao ~lana vije}a, te sudija porotnika \or|evi} Jezdimira, Yomba Lu-
ke i Vladi~i} Save kao ~lanova vije}a, uz sudjelovawe zapisni~ara [pi-
qak Vesne, u krivi~nom predmetu protiv [e{eq Vojislava, zbog kri-
vi~nog djela iz ~lana 114 Krivi~nog zakona SFRJ, nakon odr`anog usme-
nog i javnog pretresa u prisutnosti optu`enog i wegovih branilaca Ra-
dovi} Zdravka, advokata iz Sarajeva i Popovi} Sr|e, advokata iz Beo-
grada, te zamjenika Okru`nog javnog tu`ila{tva u Sarajevu Jovanovi}
Vere, dana 9. jula 1984. godine, donio je i javno objavio:
Presudu:
Optu`eni [e{eq Vojislav, zv. “Vojo”, sin Nikole i majke Danice
ro|ene Misita, ro|en, 11. oktobra 1954. godine u Sarajevu, gdje je stalno
i nastawen u ul. Obala 27. jula br. 91, Srbin dr`avqanin SFRJ, nau~ni
saradnik Univerziteta u Sarajevu, o`ewen, otac jednog djeteta, zavr{io
Pravni fakultet u Sarajevu – doktor dru{tveno-politi~kih nauka, voj-
sku slu`io, bez imovine, osu|ivan, kriv je {to je: (U potpunosti su pre-
uzeti navodi iz optu`nice koji se ti~u mog ukupnog djelovawa, te teksta
“[ta da se radi?”). Nakon ~ega je najmawe dva primjerka ovog teksta po-
slao iz Sarajeva i to dana 3. oktobra 1983. godine putem preporu~ene po-
{iqke na ime Du{ana Bogavca, a na adresu “Komunista” u Beogradu, te
drugom do sada nepoznatom licu tako|e u Beograd, u namjeri da ista ovaj
tekst umno`avaju i rasturaju, pa je tekst materijala Odgovori na anketu
– intervju “[ta da se radi?” u vremenu od sredine maja 1984. godine umno-
`en i dostavqen ve}em broju lica i organa u Beogradu i Sarajevu.
Zatim se u potpunosti preuzimaju formulacije iskaza svjedoka s tim
{to se kod Vlajkija izbacuje zadwi dio koji glasi: “i da }e predvodnik u
wihovom iznala`ewu biti humanisti~ka inteligencija”.
364
Dakle, u~inio djelo upravqeno na obarawe vlasti radni~ke klase i
radnih qudi, podrivawe ustavom utvr|enog dru{tveno-ekonomskog ure-
|ewa i dru{tveno-politi~kog sistema i sistema samoupravqawa, na
protivustavno svrgavawe organa dru{tvenog samoupravqawa i vlasti,
razbijawe bratstva i jedinstva, naru{avawe ravnopravnosti naroda i
narodnosti i protivustavnu promjenu federativnog ure|ewa dr`ave,
^ime je po~inio krivi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`ava-
wa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana 114 Krivi~nog zakona SFRJ, pa se za na-
vedeno djelo primjenom ~lana 5 i 33 Krivi~nog zakona SFRJ osu|uje na
kaznu zatvora u trajawu od 8 (osam) godina.
Po ~lanu 50 Krivi~nog zakona SFRJ optu`enom se u izre~enu kaznu
ura~unava vrijeme koje provodi u pritvoru od 15. maja 1984. godine pa na-
daqe.
Po ~lanu 69 Krivi~nog zakona SFRJ optu`enikov pisani materijal
“odgovori na anketu – intervju “[ta da se radi?” oduzima se dok se osta-
li pisani materijal u koji je izvr{en uvid u dokaznom postupku optu`e-
nom ima vratiti po pravosna`nosti ove presude.
Po ~lanu 98 stav 2 Zakona o krivi~nom postupku optu`eni je du`an
platiti tro{kove krivi~nog postupka u iznosu od 11.280,00 dinara, te na
ime pau{ala platiti iznos od 800,00 dinara, sve u roku od 15 dana nakon
pravnosna`nosti presude. Obrazlo`ewe:
Okru`no javno tu`ila{tvo u Sarajevu optu`nicom Kt broj: 196/84
od 7. juna 1984. godine optu`ilo je [e{eq Vojislava da je na na~in, mje-
sto i vrijeme kako je navedeno u dispozitivu presude po~inio krivi~no
djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana
114 KZ SFRJ, pa je predlo`eno da se za ovo djelo oglasi krivim i kazni
po zakonu uz izricawe mjere bezbjednosti iz ~lana 69 KZ SFRJ.
Optu`eni, koriste}i se pravom iz ~lana 218 stav 3 ZKP-a u prethod-
nom postupku nije dao odbranu.
Na glavnom pretresu je detaqno izlo`io svoju odbranu sa osnovnom
poentom da sadr`aj optu`nice ne ukazuje na postojawe bilo kakvog dje-
la. Tvrdi da wegov pisani materijal – Odgovori na anketu – intervju
“[ta da se radi?”, koji je poslao Du{anu Bogavcu, vodiocu navedenog no-
vinarskog projekta po~etkom oktobra 1983. godine na mi{qewe, ali da
ga ovaj nikad nije dobio, kako ga je telefonskom vezom obavijestio. Is-
ti~e da se radi o radnom, jo{ nedovr{enom tekstu koji niko do oduzima-
wa prilikom pretresa nije vidio ni pro~itao. To {to je fotokopija
ovog materijala dostavqena na redakciju “Svijeta” i wegovog kolegu na
fakultetu, da je to u~iweno nakon wegovog pritvarawa i da je to sve re-
`ija “policije”, koja ga je od ranije dugo pratila i prislu{kivala, radi
~ega je Gradskom SUP-u uputio i svoju predstavku. Pori~e u cijelosti
tvrdwu svih svjedoka, isti~u}i da sa wima nije nikad ni{ta razgovarao
o onome {to mu optu`nica stavqa na teret. Nekim od svjedoka osporava
i moralne kvalitete. Tako tvrdi da je To{i} Neboj{a “policijski pro-
vokator” s kojim se samo namjerno “poigravao” imaju}i sa wim nekoliko
susreta. Za ^u~kovi} Dragoquba tvrdi da je neiskren, da ga patolo{ki
mrzi i da mu je zbog toga sve izmislio, dok osobu po imenu ^voro Slobo-
365
dan uop{te ne poznaje niti je sa takvom osobom razgovarao ni zajedno pu-
tovao. Sa ostalim svjedocima je poznanik ili prijateq, ali da ni sa Hru-
sti}em ni sa Vlajkijem nije razgovarao onako i u onom smislu kako mu to
optu`nica stavqa na teret.
U toku dokaznog postupka sud je saslu{avao svjedoka Milenkovi} Ra-
di{u, ^u~kovi} Dragoquba, Milojevi} Aleksu, ^voro Slobodana, Hru-
sti} Bega, Vlajki Emila, Bogavac Du{ana, To{i} Neboj{u, ^avi} Bo-
{ka, Mila{inovi} Vericu, vje{taka neuropsihijatra dr Loga Sloboda-
na, pro~itao iskaze svjedoka Kozomara Olge, Gli{i} Kosane i Jovanovi}
Radmila, pro~itan je materijal “Odgovori na anketu – intervju “[ta da
se radi?”, izvr{en uvid u ostale spise, pa je ocjenom svih provedenih do-
kaza odlu~eno kao u dispozitivu presude iz slede}ih razloga:
Odbrana optu`enog [e{eq Vojislava nije osnovana. Tvrdwa optu`e-
nog da wegov tekst “Odgovori na anketu – intervju “[ta da se radi” sem we-
ga, niko nije vidio ni pro~itao, sve dok ga nije policija zaplijenila i da
je ostao nedovr{en, je neosnovana i upravqena je na izbjegavawe krivi~-
no-pravne odgovornosti. Uvidom u potvrdu o prijemu po{iqke od PTT-a i
pregled primqenih vrednosnih pisama predatih PTT-u Sarajevo, utvr|e-
no je da je [e{eq Vojislav poslao dana 03.10.1983. godine na adresu Boga-
vac Du{ana, Trg Marksa i Engelsa br. 11, Beograd, materijal sa popratnim
pismom sqede}e sadr`ine, “Dragi Du{ko dostavqam ti svoje odgovore na
postavqena pitawa iz projekta “[ta da se radi?”. Javi}u ti se ovih dana
telefonom da provjerim da li si pismo primio i da mi ka`e{ {ta mi-
sli{ o tekstu”. Na Zahtjev OJT Sarajevo Radna organizacija PTT Saobra-
}aja Sarajevo dostavilo je obavijest da je pismeno 4. oktobra 1983. godine
uru~eno ovla{tenom licu dostavqaju}i u prilogu dokaz potra`nice i do-
stavnicu o prijemu. Uvidom u dostavnicu o prijemu po{iqke utvr|eno je
da je pismeno upu}eno na Bogavac Du{ana na ozna~enu adresu za ovoga pri-
mio ^avi} Bo{ko dana 4. oktobra 1983. godine. Svedok Bogavac Du{an po-
red ostalog tvrdi da nikad nije primio odgovore na pitawa “[ta da se ra-
di?” pa mu je to rekao kada je [e{eq zvao telefonom kao i pri li~nom su-
sretu, i da mu je tom prilikom [e{eq rekao da }e mu ih ponovo poslati
ili donijeti ali da to nije u~inio. U toku postupka saslu{an je i refe-
rent za ONO i DSZ lista “Komunist” u Beogradu ^avi} Bo{ko koji je po-
tvrdio da je 04. 10. 1983. godine za Bogavca primio po{iqku prepoznav{i
svoj rukopis. Tvrdi da se uvijek ovakva po{ta koja je upu}ena pojedincima
a preko ustanove “Komunist” uru~ivala onome na koga je naslovqena. Ni-
kad do sada nisu imali primjedbe u tom pravcu ni od koga. Tvrdi da on ovu
po{iqku nije uru~io jer je ostavio u portirnici da se ista preda Bogav-
cu kako su to ina~e ranije uobi~avali kada se po{ta prima poslije 8 ~aso-
va, direktno preko ustanove pa je stoga siguran da je i ovo pismo uru~eno
Bogavcu. U toku glavnog pretresa sud se uvjerio da je optu`eni kako u iz-
ra`avawu tako i u postupcima pokazao potpunu preciznost i opreznost pa
kad se ima u vidu wegova opreznost na odnos “policije” prema wemu kako
je to posebno izrazio u svom pismenu SUP-u od 8. septembra 1982. godine
kao i ono {to je iznio u svojoj odbrani na glavnom pretresu, nemogu}e je
zamisliti da optu`eni [e{eq putem PTT-a potra`nicom ili na neki
366
drugi na~in ne utvr|uje ko bi mogao umjesto Bogavca podi}i od po{ta i
uzeti ovaj materijal. Ovo pogotovu kad se ima u vidu da je materijal, kako
sam [e{eq ka`e krajwe radikalan (str. 3. [e{eqevih odgovora na anke-
tu “[ta da se radi?”). Stoga iz svega naprijed izlo`enog, a naro~ito i is-
kazom svjedoka ^avi} Bo{ka kome je sud u cjelosti povjerovao, jer je u is-
kazu bio logi~an i uvjerqiv, sud utvr|uje da je poslate “Odgovore na anke-
tu – intervju “[ta da se radi?” od strane optu`enog [e{eqa primio Bo-
gavac Du{an, a to {to ovaj to pori~e, te se time koristi i [e{eq tvrd-
wom da ovaj materijal “sem wega nije niko vidio” o~igledno je iz razloga
da optu`eni [e{eq izbjegne krivi~nu odgovornost i da Bogavac ne do-
`ivi neprijatnost (mada je u me|uvremenu sa posla suspendovan i iskqu-
~en iz Saveza komunista Jugoslavije). Po ocjeni suda, imaju}i u vidu da su
organi SUP-a [e{eqev materijal zaplijenili jo{ 9. februara 1984. god.
i da je od tada bio na slobodi do pritvarawa, sasvim je razumqivo da su se
i [e{eq, i Bogavac mogli dogovoriti da Bogavac ne prizna da je primio
materijal od [e{eqa, tim prije {to u to vrijeme organi gowewa nisu
znali da je [e{eq po{tom ovaj materijal uputio Bogovcu. Da je optu`e-
ni [e{eq najmawe jo{ jedan primjerak “Odgovori na anketu – intervju
“[ta sa se radi?” dostavio za sada, nepoznatom licu u Beogradu, proizi-
lazi iz utvr|ene ~iwenice da je ovo nepoznato lice, umno`ilo fotoko-
pirawem navedeni [e{eqev materijal i za sada {to je poznato, dostavi-
lo ga Milenkovi} Radi{i, profesoru Fakulteta politi~kih nauka i Re-
dakciji “Svijeta” u Sarajevu, ~iji je urednik Hamza Bak{i}, kao i Milen-
kovi} predao SUP-u. Na kovertama su adrese navedenih ispisane pisa}om
ma{inom i utisnute `igom PTT Beograd sa datumom 19. maja 1984. g. za
Milenkovi}a i 20. maja 1984. g. za redakciju “Svijeta”. Uz oba materijala
ulo`eno je pismo u vidu letka, protestnog kataktera pisanog na pisa}oj
ma{ini sqede}e sadr`ine: “Staqinisti~ka banda je evo opet strpala jed-
nog intelektualca Srbina u zatvor. Ovaj put je to mladi poletni profe-
sor sociolog doktor Vojislav [e{eq iz Sarajeva. Procijenite i sami
{ta u ovom wegovom nau~nom radu ima {to je protiv progresa i {to je ka-
`wivo. Kada su srpski diktatori i staqinisti poku{ali da uni{te \o-
ga, ustala je srpska intelektualna javnost, a sada }e to biti i me|unarod-
na javnost, jer je [e{eq ve} pomakao granice dr`ave u kojoj je danas ~ast
biti u zatvoru. Bagri bosanskoj poru~ujemo da mi znamo da [e{eq strada
jer je Srbin, jer ga goni panislamisti~ka homeinijevska zver”. Optu`eni
[e{eq u svojoj odbrani tvrdi da je “rije~ o jednoj najobi~nijoj policij-
skoj monta`i”, jer da mu wegovi prijateqi i da im je ranije dao svoj mate-
rijal, ne bi mu sada ote`avali polo`aj u postupku nakon pritvarawa. Po
ocjeni suda, ovakvoj tvrdwi optu`enog nema mjesta i o~igledno je iznio u
ciqu izbjegavawa krivi~ne odgovornosti.
Zakqu~ak suda da je nepoznato lice iz Beograda umno`avalo i ras-
turalo navedeni materijal zasniva se na ~iwenici da na ovom fotokopi-
ranom materijalu nema parafa “V[” koji je [e{eq stavio na tri pri-
mjerka ovog materijala koji mu je zaplijewen 9. februar 1984. godine pri-
likom pretresa stana i wegovog li~nog pretresa. Nema osnova u optu`e-
nikovoj odbrani da se radi o “policijskoj monta`i” jer da je to u pitawu
367
pa sigurno je da tome ne bi “policija” pribjegla nakon pritvarawa [e-
{eqa, a po nalazu ovog suda, nepoznato lice, bar {to se ti~e Milenko-
vi}a i “Svijeta”, ovaj materijal je uputilo iz protestnih razloga zbog
pritvarawa, na{to ukazuje i pismo – letak naprijed navedene sadr`ine
koji je uz materijal dostavqen. [to se ti~e mogu}nosti da bi ovaj mate-
rijal umno`avao i rasturao Bogavac, po ocjeni suda to je malo vjerovat-
no, jer Bogavac i koverat kad {aqe materijal ispisuje svojom rukom (ma-
terijal koji je uputio Nenadu Kecmanovi}u i Gaju Sekuli}u ili pak ma-
terijal ranije “[ta da se radi?” koji je poslao [e{equ).
Prema tome, na osnovu svega naprijed izlo`enog sud utvr|uje da je
optu`eni [e{eq Vojislav svoj materijal “Odgovori na anketu – inter-
vju “[ta da se radi?” dostavio Bogavac Du{anu i najmawe jo{ jednom ne-
poznatom licu u Beograd (jer ga ovaj iz Beograda rastura, a kona~no i ni-
je bitno da li ga je poslao u Beograd ili u neko drugo mjesto jer je o~i-
gledno sa istim ciqem poslato). Na osnovu pribavqenog izvje{taja NI-
RO “Komunist” Beograd i dostavqene fotokopije [e{eqevog materija-
la “Odgovori na anketu – intervju “[ta da se radi?” utvr|eno je da je
“Komunist” posjedovao ovaj materijal na kojima je postojao paraf [e{e-
qa. “V[” (}irilicom) {to ukazuje da su koristili materijal kojeg je
SUP oduzeo od [e{eqa, a isti je slu`io radnicima “Komunista” na
utvr|ivawu odgovornosti Bogavca.
Ni slijede}a tvrdwa odbrane optu`enog [e{eq Vojislava da u we-
govim radwama nema obiqe`ja bilo kakvog krivi~nog djela pa ni ovog
koje mu optu`nica stavqa na teret nije osnovana. Polazna teza ovakve
odbrane, pored naprijed navedene tvrdwe da inkriminisani materijal
nije sem wega niko drugi vidio, jeste da je ovaj materijal dostavio Boga-
vac Du{anu da mu ka`e {ta misli o tekstu, te da je to poslao uredni{tvu
lista “Komunist” koji ima obavezu ~uvawa novinarske tajne u smislu od-
redaba novinarskog kodeksa.
Prije svega, iz zakonske formulacije krivi~nog djela ~lan 114 KZ
SFRJ “ko u~ini djelo upravqeno na...” proizilazi da je djelo svr{eno on-
da kada je optu`eni [e{eq izvr{io inkriminisanu radwu, tj. radwu ko-
ja je zakonom zabrawena i kada je nastupila posqedica. U konkretnom
slu~aju je utvr|eno da je optu`eni [e{eq inkriminisani materijal do-
stavio Bogavac Du{anu i jo{ drugom licu. Dakle, ve} oformqeni optu-
`enikov direktni umi{qaj koji ide za ugro`avawem osnovnih vrijedno-
sti dru{tvenog sistema nabrojanih u ~l. 114 KZ SFRJ a koji se manife-
stovao kroz inkriminisani materijal, a za koji optu`eni na glavnom
pretresu isti~e da ga “smatra jednim od svojih najboqih do sada napisa-
nih nau~nih radova”... ide to za time da proizvede efekat i posqedicu
kod tre}ih lica, a to ~ini i u razgovoru sa raznim licima.
Nadaqe ~lan 1. Zakona o sprije~avawu zloupotrebe slobode {tampe
i drugih vidova informisawa (“Sl. list SFRJ” broj 58/76) reguli{e se
da “u ostvarivawu slobode {tampe i drugih vidova informisawa, niko
ne sme da koristi sredstva informisawa radi ru{ewa organa socijali-
sti~kog samoupravnog demokratskog ure|ewa utvr|enog Ustavom SFRJ”...
Sli~nu odredbu sadr`i i ~l. 11 Zakona o informisawu (“Sl. list SR
368
BiH” br. 34/77) Kodeks novinara Jugoslavije, usvojen oktobra 1982. god.
nala`e novinaru “da posebno vodi ra~una o informacijama koje predsta-
vqaju vojnu, dr`avnu i privrednu tajnu”. Prema tome Bogavca kao novi-
nara ne obavezuje kodeks da [e{eqev materijal ~uva kao tajnu, a niti
pak po ocjeni ovog suda tra`ewe mi{qewa o materijalu od Bogavca uma-
wewe ili pak iskqu~uje krivi~nu odgovornost [e{eqa, jer se o~igled-
no radi o takvom materijalu iz ~ijeg teksta proizilazi namjera [e{e-
qa upravqena na ugro`avawe osnovnih vrijednosti dru{tvenog sistema
koji su nabrojani u ~lanu 114 KZ SFRJ. Iz svega izlo`enog sud nalazi da
je odbrana optu`enog [e{eqa potpuno neosnovana.
Kona~no i tvrdwa optu`enog [e{eqa da je wegov inkriminisani
materijal “Odgovor na anketu – intervju “[ta da se radi?” koji smatra
jednim od najboqih do sada napisanih nau~nih radova”... ostao nedovr-
{en, neta~no je, a i bez ikakvog je uticaja na pitawa postojawa wegove
krivi~ne odgovornosti, jer se ista prosu|uje na osnovu postoje}eg tek-
sta, dostavqenog drugim licima.
Nelogi~nost tvrdwe optu`enog ogleda se u tome {to iako ga smatra.
“jednim od svojih najboqih nau~nih radova” koje je napisao za oko mjesec
dana, a od 3. oktobra 1983. god. ni slova na istom nije dodao, mada, do pre-
tresawa i oduzimawa istog 9. februara 1984. god. nije bio ni od koga ome-
tan, pa makar za to vrijeme da je radio na nekim drugim “nau~nim” rado-
vima.
Optu`eni [e{eq Vojislav ogla{en je krivim da je u navedenom pe-
riodu djelovao putem pisanog materijala i u razgovoru sa raznim lici-
ma, sa anarholiberalisti~kih i nacionalisti~kih pozicija, upravqe-
nim na obarawe vlasti radni~ke klase i radnih qudi, na podrivawe usta-
vom utvr|enog dru{tveno-ekonomskog ure|ewa, dru{tveno-politi~kog
sistema ili sistema samoupravqawa, na protivustavno svrgavawe dru-
{tvenog samoupravqawa i vlasti wihovih izvr{nih organa ili pred-
stavnika najvi{ih dr`avnih organa, na razbijawe bratstva i jedinstva
ili naru{avawe ravnopravnosti naroda i narodnosti i na protivustav-
nu promjenu federativnog ure|ewa dr`ave, a koje predstavqaju bitna
obiqe`ja krivi~nog djela kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru-
{tvenog ure|ewa iz ~lana 114 KZ SFRJ.
Dakle, ovim djelom su inkriminisani napadi – djela upravqena na
osnovice dru{tvenog i dr`avnog ure|ewa Jugoslavije.
Dru{tveno ure|ewe SFRJ zasniva se na vlasti radni~ke klase i
svih radnih qudi, pa svako ograni~avawe ili obarawe vlasti zna~i su-
`avawe wene dru{tvene i politi~ke mo}i, odnosno potpuno onemogu}a-
vawe radni~ke klase i radnih qudi da u~estvuju u vlasti. Istina, inkri-
minisanim tekstom a i u razgovoru s navedenim licima optu`eni [e-
{eq ne pori~e postojawe radni~ke klase, direktno je ne negira, ali za-
to svojim zahtjevima istaknutim u tekstu “Odgovori na anketu – inter-
vju “[ta da se radi?” (ubudu}e “Odgovori na anketu...”) i u razgovoru sa
navedenim svjedocima isti~e i tra`i odstupawe Saveza komunista Jugo-
slavije i drugih subjektivnih snaga iz ukupnih dru{tveno-politi~kih
zbivawa u Jugoslaviji. Glavom VIII Osnovnih na~ela Ustava SFRJ ta~no
369
je i precizno odre|eno mjesto i uloga Saveza komunista Jugoslavije kao
organizovane vode}e i idejne politi~ke snage radni~ke klase i svih rad-
nih qudi u izgra|ivawu socijalizma odre|uju}i mu funkciju osnovnog
pokreta~a i nosioca politi~ke aktivnosti radi za{tite i daqeg razvo-
ja socijalisti~ke revolucije i socijalisti~kih samoupravnih dru{tve-
nih odnosa za koje je odgovoran. Istom glavom je utvr|eno mjesto i uloga
ostalih subjektivnih socijalisti~kih snaga. Me|utim, optu`eni [e-
{eq negiraju}i Savezu komunista Jugoslavije sve wegove istorijski pri-
znate vrijednosti i ukupnu ulogu u razvoju socijalisti~kih samouprav-
nih odnosa navodi da je “svoju prevlast partija obezbjedila demago{kim
pozivawem na zastupni{tvo istorijskih i dru{tveno-politi~kih inte-
resa radni~ke klase, rade}i u praksi upravo protiv tih interesa, da se
zbog toga proletarijat mora otrgnuti iz smrtnog zagrqaja svoje nabije-
|ene avangarde”, da se vrati dru{tvu u kome }e sa drugim progresivnim
snagama obezbjediti demokratsko i socijalisti~ko ure|ewe, da Savez ko-
munista nije vi{e u stawu da vodi dru{tvenom progresu i jedino progre-
sivno {to bi mogao u~initi jeste otvarawe institucionalnih mogu}no-
sti ispoqavawa i javnog izra`avawa novih dru{tvenih snaga koje bi
istupale sa alternativnim programom obnove”, a u razgovorima sa ^u~-
kovi} Dragoqubom i ^voro Slobodanom isticao da se Savez komunista
i rukovode}a struktura birokratizovala, dok je u razgovoru sa Vlajki
Emilom naveo da Savez komunista nema snage niti mogu}nosti da na|e
izlaza iz nastalih te{ko}a, koja tvrdwa o~igledno po ocjeni ovoga suda
predstavqa potpunu negaciju Saveza komunista Jugoslavije i istovreme-
no poziv drugim snagama” (svakako onim na koje se optu`eni [e{eq, u
svojim “Odgovori na anketu...” poziva) da iza|u na pozornicu dru{tvenih
zbivawa, jer tvrde}i da je Partija (Savez komunista) “iscrpila svoje
istorijske mogu}nosti i danas predstavqa iskqu~ivo faktor regresa...”
(str. 35), [e{eq, u svom “programu” tra`i da nosioci radikalnih zahva-
ta ne mogu biti dosada{we vladaju}e “subjektivne snage”. “Wegovo kon-
cipirawe mo`e posti}i humanisti~ka inteligencija qevi~arskog i so-
cijalisti~kog usmjerewa, a ostvarewe je mogu}e samo jedinstvenom akci-
jom svih socijalnih slojeva koje postoje}a kriza egzistencionalno ugro-
`ava. “U ovom moru apatije i bezna|a humanisti~ka inteligencija po
mom uvjerewu, predstavqa jedinu zrelu i sposobnu socijalnu snagu, sprem-
nu da se odlu~no suo~i s postoje}om krizom, ponudi dugoro~nija rje{ewa
i reafirmi{e izvorne socijalisti~ke principe, kompromitovane dugo-
trajnim birokratskim izvrtawima i izvrdavawima. Jednu jedinu istorij-
sku pozitivnu ulogu, za koju smatram da je jo{ Savez komunista mo`e od-
igrati, vidim u odustajawu od ometawa i poku{aja onemogu}avawa ove no-
ve dru{tvene snage da iza|e na politi~ku pozornicu i preuzme ulogu od-
govornog i savjesnog kormilara.”
Prema tome, iz svega izlo`enog i utvr|enog po ocjeni ovoga suda,
ovakve radwe optu`enog (izvr{ewe kako pisanim tekstom tako i govo-
rom) o~igledno predstavqaju djelo upravqeno na ograni~avawe ili oba-
rawe vlasti radni~ke klase i radnih qudi kao jednog od objekata krivi~-
no-pravne za{tite u ~lanu 114. KZ SFRJ.
370
Optu`eni [e{eq Vojislav je svoju aktivnost kroz “Odgovori na an-
ketu...” a i razgovoru sa drugim licima upravio i na sistem samoupravqa-
wa kao same osnove na{eg dr`avnog ure|ewa, dru{tveno-ekonomskog i
dru{tveno-politi~kog sistema, koji je bitna odlika na{eg samoupravnog
socijalizma. Istovremeno je wegov napad upravqen i na delegatski si-
stem kroz koji radni qudi u osnovnim samoupravnim organizacijama i za-
jednicama i dru{tveno-politi~kim organizacijama ostvaruju svoja pra-
va, du`nosti i odgovornosti i organizovano u~e{}e u vr{ewu funkcija
u skup{tinama dru{tveno-politi~kih zajednica, kako je to regulisano
~lanom 133. Ustava SFRJ. Tako na str. 9 svojih “Odgovora na anketu...” op-
tu`eni [e{eq tvrdi da se “samoupravqawe pokazalo kroz tridesetogo-
di{wu bezuspje{nu prakti~nu realizaciju kao potpuno neprimjeran i
prevazi|en teoretski i ideolo{ki koncept” da je on “na brzinu iskon-
struisana i la`na alternativa staqinizmu” itd. a zatim poziva na oba-
rawe ovog sistema “Prestanak wegove egzistencije u sada{wem obliku
zna~i}e da je izvjestan odgovor napokon prona|en. Kakav? Vidje}emo.”
Na str. 30, 31 i 32 svojih “Odgovora na anketu...” [e{eq nedvosmi-
sleno podsti~e na potkopavawe cjelokupnog dru{tveno-politi~kog si-
stema pa tako ka`e: “Pored procesa detitoizacije, kao radikalnog raz-
ra~unavawa sa staqinisti~kom pro{lo{}u i kominternovskim koncep-
tima, u unutra{woj politici predstoji nam i temeqna dekardeqizacija
ustavno-pravnog ustrojstva dr`ave koja podrazumijeva odlu~ni raskid sa
postoje}om prekomjernom i nefunkcionalnom institucionalizacijom
politi~kog sistema”, a zatim da “Uvo|ewe kardeqevskog delegatskog si-
stema kao okosnice kompletnog procesa odlu~ivawa zna~ilo je objektiv-
no eliminaciju svih pozitivnih dostignu}a modernih politi~kih siste-
ma i vra}awe to~ka istorije unazad”. Identi~no ovome i wegovo istupa-
we pred svjedocima i u razgovoru sa wima, pa tako u razgovoru sa svjedo-
kom To{i} Neboj{om iznosi svoj zahtjev da na{ samoupravni socijali-
zam treba mijewati jer da je to proma{aj, a da je samoupravqawe neodr-
`ivo, kod svjedoka ^u~kovi} Draga, tako|er tvrdi da je samoupravqawe
proma{aj, a pred ^voro Slobodana isti~e da samoupravqawe slu`i ru-
kovode}im strukturama samo za manipulisawe i o~uvawe vlasti u svojim
rukama. Dakle, iz izlo`enog se nesumwivo utvr|uje da je ovakvo djelova-
we optu`enog o~igledno upravqeno na podrivawe Ustavom utvr|enog
dru{tveno-ekonomskog ure|ewa, dru{tveno-politi~kog sistema i siste-
ma samoupravqawa ~ime je ostvario i ovo obiqe`je krivi~nog djela iz
~lana 114. KZ SFRJ.
Navedenim materijalom optu`eni [e{eq napadom na cjelokupni
dosada{wi samoupravni socijalisti~ki razvoj, po ocjeni ovog suda time
neposredno vr{i napad upravqen na protivustavno svrgavawe organa
dru{tvenog samoupravqawa i vlasti wihovih izvr{nih organa. Taj na-
pad je uvjerqiv kada se na stani 7 “Odgovora na anketu...” pi{e da je
“osnovna svrha dana{weg stvarala~kog i kriti~kog dru{tvenog anga-
`mana da se poku{aju izna}i primjerniji modeli i putevi dru{tvenog
preobra`aja kojim bi se u korjenu sasjeklo sve dotrajalo n pre`ivjelo...”
a zatim zakqu~uje “da sada{wa upravqa~ka garnitura nije spremna da
371
`rtvuje sebi~ne i samo`ive materijalne interese svojih pripadnika i
zato woj prvo treba oduzeti dizgine vlasti iz ruku. Dakle, prvo je poli-
ti~ki a onda i ekonomski razvlastiti”. Isti~u}i da nosioci radikalnih
zahvata ne bi mogle biti dosada{we vladaju}e “subjektivne snage”, optu-
`eni [e{eq predla`e da “wegovo koncipirawe mo`e posti}i humani-
sti~ka inteligencija qevi~arskog i socijalisti~kog usmjerewa...”
Grubo napadaju}i i vrije|aju}i pokojnog predsjednika Josipa Broza
Tita ~ije je revolucionarno djelo uo~i Revolucije za vrijeme i u toku po-
sqeratnog razvoja Socijalisti~ke Jugoslavije istorijski priznato, po
ocjeni ovoga suda optu`eni [e{eq time vr{i napad na sve sada{we
predstavnike najvi{ih dr`avnih organa, budu}i da u cjelokupnom radu
slijede Titov put izgradwe samoupravne socijalisti~ke Jugoslavije. On
Tita naziva “glavnim velikodostojnikom” a tako|er i “qude od wegovog
bezrezervnog povjerewa” naziva “velikodostojnicima” (str. 14 i 17 odgo-
vora na anketu...) pa tvrdi da nijedna kampawska akcija na planu ispiti-
vawa porijekla imovine nije imala {ansi za uspjeh sve dok je {ef dr`a-
ve gradio rezidencije po svim krajevima Jugoslavije i `ivio u sjaju i ras-
ko{u, vaqda jo{ jedino dostupnim feudalnim vladarima bogatih petro-
lejskih zemaqa”. Optu`eni [e{eq tra`i: “predstoji nam i radikalno
preispitivawe svih, do ju~e neprikosnovenih, teorijskih i ideolo{kih
zabluda, politikantskih koncepata i {to mi se ~ini presudnim, kona~-
no otpo~iwawe s ozbiqnom kritikom kulta li~nosti decenijama glav-
nog politi~kog lidera Tita. Krajwe je vrijeme da se inicira ispitivawe
wegove individualne odgovornosti za sve neda}e u kojima smo se na{li
jer je on bio divinizovani arbitar presudnih i dalekose`nih politi~-
kih odluka koje je donosila vladaju}a vrhu{ka i pokazale su se totalno
proma{enim i {tetnim”. Optu`eni [e{eq “pored procesa detitoiza-
cije” tra`i “temeqnu dekardeqizaciju ustavnopravnog ustrojstva dr`a-
ve...” (str. 29 i 30 “Odgovora na anketu...”) Najzad svoje te`we i zahtjeve
prenosi i kroz razgovor pri susretima sa svjedokom ^u~kovi} Dragom,
tvrde}i “da zemqom rukovode nesposobni rukovodioci” (a ovakvu “tezu”
razvija i u “Odgovorima na anketu...” str. 12) da situaciju mo`e rije{iti
samo progresivna inteligencija a ne “carevi” koji imaju silne vile i re-
zidencije, da se i Tito pona{ao kao car i vlastodr`ac i da je mogao sa
sobom bi ponio sve u grob”, a zatim tvrdi da “vladaju mo}ni klanovi” pri
tom navode}i imena najodgovornijih republi~kih funkcionera u SR
BiH. Prema tome, naprijed navedenim tvrdwama, zahtjevima i prijedlo-
zima o~igledno optu`eni [e{eq upravqa svoju akciju na nasilno i pro-
tivustavno svrgavawe organa dru{tvenog samoupravqawa i vlasti wiho-
vih izvr{nih organa ili predstavnika najvi{ih dr`avnih organa, koji
predstavqa posebni oblik krivi~no-pravne za{tite konstrukcijom kri-
vi~nog djela iz ~l. 114 KZ SFRJ.
Polaze}i od nacionalisti~kih i velikosrpskih pozicija optu`eni
[e{eq konstatuje na str. 24 “Odgovora na anketu...” da su “izmi{qene
nove nacije i qudi gotovo na silu natjerani da se izja{wavaju kao wiho-
vi pripadnici kako Srbi ne bi predstavqali u zvani~nim statistikama
apsolutnu ve}inu jugoslovenskog stanovni{tva. Prvo je to bio slu~aj sa
372
crnogorskom, a onda dvije decenije kasnije i s muslimanskom nacijom...”
a zatim daqe na 26. str. istog materijala zahtjeva “na nu`nost {to sko-
rijeg pristupawa racionalnoj reviziji jugoslovenskog federalizma...” a
zatim “obustaviti politikantsko insistirawe na daqoj “afirmaciji”
izmi{qenih nacija, srpskohrvatski jezik odrediti kao zvani~ni za sa-
veznu administraciju i javne slu`be, wegovo u~ewe u~initi obaveznim u
svim {kolama pored materweg jezika, te ukinuti visoko{kolsku nasta-
vu na jezicima nacionalnih mawina. Wihovi pripadnici bi imali mo-
gu}nost da na materwem jeziku poha|aju osnovne i sredwe stru~ne {ko-
le, kako bi bili osposobqeni za proizvodi i rad i stekli minimalne
uslove za solidnu gra|ansku situiranost...”.
O~igledno je najgrubqi napad optu`enog [e{eqa upravqen na raz-
bijawe bratstva i jedinstva ili naru{avawe ravnopravnosti naroda i
narodnosti kao najve}e tekovine Narodnooslobodila~kog rata a koje je
dogra|ivano i u~vr{}ivano u daqem toku razvijawa socijalisti~kih sa-
moupravnih odnosa. Svaki zahtjev za negirawem i ukidawem bilo koje na-
cije predstavqa radwu upravqenu na razbijawe bratstva i jedinstva, pa
prema tome [e{eqevo nepriznavawe crnogorske i muslimanske nacije
predstavqa samo za sebe ostvarewa bi}e krivi~nog djela iz ~l. 114 KZ
SFRJ. U osnovnom na~elu Ustava SFRJ proklamovano je da su se narodi
i narodnosti ujedinili u Socijalisti~ku Federativnu Republiku Jugo-
slaviju, u kojoj, u interesu svakog naroda i narodnosti posebno i svih za-
jedno ostvaruju i obezbje|uju pored ostalog, nacionalnu slobodu i neza-
visnost, i bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti. U ~lanu 246 Ustava
SFRJ utvr|eno je da su ravnopravni jezici naroda i narodnosti i wiho-
va pismena na teritoriji Jugoslavije. U SFRJ su u slu`benoj upotrebi
jezici naroda, a jezici narodnosti – u skladu sa ovim Ustavom i saveznim
zakonom. Zahtjevom da samo srpskohrvatski jezik bude zvani~ni za Save-
znu administraciju i javne slu`be, osporavaju narodnosti da visoko
obrazovawe sti~u na svom materwem jeziku po svojoj prirodi [e{eq vr-
{i napad na ustavne odredbe i direktno razbijawe i naru{avawe ravno-
pravnosti naroda i narodnosti kao jedne od vrijednosti za{ti}ene kri-
vi~nim djelom iz ~lana 114 KZ SFRJ.
I najzad optu`eni [e{eq Vojislav svoju akciju direktno upravqa
na protivustavnu promjenu federativnog ure|ewa dr`ave, jer tra`i kao
“nu`no ukidawe autonomnih pokrajina ili bar wihovo striktno podvo-
|ewe pod srbijanski suverenitet...” a zatim, “Jugoslovenska federacija
bi se sastojala od 4 stvarno ravnopravne republike: Srbije, Makedonije,
Slovenije i Hrvatske. Nu`no je i novo teritorijalno razgrani~ewe iz-
me|u Srbije i Hrvatske...” itd. koje navodi na str. 26 i 27 “Odgovora na
anketu...”
Dakle, zahtjevom za ukidawe socijalisti~kih autonomnih pokrajina
Kosova i Vojvodine i socijalisti~kih republika Crne Gore i Bosne i
Hercegovine, optu`eni [e{eq svoje djelo upravqa na protivustavnu
promjenu federativnog ure|ewa dr`ave kao jednog od temeqnih vrijed-
nosti ustavnog ure|ewa koje je od svakog napada za{ti}eno krivi~nim
djelom iz ~lana 114 KZ SFRJ. U ~lanovima 398, 403 Ustava SFRJ ta~no
373
je odre|eno uslovi i na~in putem kojeg se mo`e pristupiti promjeni
Ustava SFRJ, pa prema tome, svaki drugi put predstavqa nasilnu ili
protivustavnu promenu, a o~igledno takav put je izabrao optu`eni [e-
{eq Vojislav, pa je stoga pozivawe odbrane, na ustavno pravo svakog gra-
|anina da predla`e promjenu Ustava neosnovana jer se iz cjelovitog tek-
sta “Odgovora na anketu...” kao i razgovora sa svjedocima vidi da se upra-
vo radi na op{tem napadu upravqenom na sve vrijednosti na{eg samou-
pravnog socijalisti~kog sistema i Jugoslavije u cjelini, a koje vrijedno-
sti su za{ti}ene kroz krivi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`ava-
wa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana 114. KZ SFRJ. Svoje te`we i zahtjeve za
protivustavnu promjenu federativnog ure|ewa dr`ave optu`eni [e-
{eq razvija i u razgovoru sa svjedocima, pa tako u razgovoru sa svjedokom
To{i} Neboj{om iznosi svoj stav “a da bi sada{we federativno ure|e-
we Jugoslavije trebalo mijewati tako {to bi se izvr{ila druga~ija po-
djela na republike...” {to predstavqa identi~no zahtjevu koje je konkre-
tizovao u pisanom materijalu. Takav svoj stav javno je iznio i u prisutno-
sti svjedoka ^u~kovi} Drage osporavaju}i odluke Avnoja itd.
Optu`eni [e{eq Vojislav je tokom postupka poku{ao osporiti
tvrdwe svjedoka Hrusti} Bege, Vlajki Emila i ^voro Slobodana, a negi-
raju}i iskaze svjedoka To{i} Neboj{e i ^u~kovi} Drage, poku{ao je ove
diskvalifikovati napadaju}i na wihovu moralnu i qudsku vrijednost
tvrde}i svakako bez ikakvog osnova da je To{i} Neboj{a “policijski
provokator” a za ^u~kovi} Dragu da je u toku rata bio u ~etni~kim for-
macijama. Svjedoci Vlajki Emil i Hrusti} Bego nijesu potvrdili [e{e-
qevu tvrdwu da je wima govorio da je To{i} “policijski provokator”.
Uostalom, zar bi se uvijek oprezni i ne ba{ povjerqivi [e{eq upu{tao
u prijateqske kontakte i ku}ne posjete, kakve su [e{eq i To{i} razmje-
wivali, da je ve} tada za wega znao da je “policijski provokator”? Sigur-
no je, po ocjeni ovoga suda da to ne bi ~inio pa ni uz uslov da se sa wim “po-
igrava” kako to [e{eq na glavnom pretresu u svojoj odbrani isti~e. Ovo-
me sudu je neposredno poznato o ~emu postoje podaci u spisu da je svjedok
^u~kovi} Dragoqub – Drago dugogodi{wi sudija prvostepenog Vojnog su-
da u Sarajevu i vi{e godina wegov predsjednik i pukovnik JNA u penziji.
O~igledno je da je wegovo svjedo~ewe o onome {to je [e{eq sa wim i
pred wim govorio, optu`eni `elio diskvalifikovati insinuacijama we-
gove li~nosti. Za svjedoka ^voro Slobodana optu`eni tvrdi da ga nikad
nije vidio ni upoznao, pa da je wegovo svjedo~ewe najobi~nija izmi{qo-
tina. Me|utim, kada ga je u suo~ewu na glavnom pretresu ovaj podsjetio ka-
da su se u vozu upoznali ko je jo{ sa wima bio, da je optu`eni u cijelom to-
ku vo`we dijelom razgovarao sa wim, a dijelom sa susjednim putnikom za
koga ne zna kako se zove, da je ve}i dio optu`eni pri~ao u vidu monologa,
postavqao je mnoga pitawa i na wih odgovarao pa je govorio i ono {to je
predmet inkriminacije opisane u dispozitivu presude, optu`eni, “sem
golog negirawa nije ni{ta drugo mogao osporiti”, tvrde}i da bi vode}i
monolog morao biti u neuropsihijatrijskom smislu bolesna osoba, a da je
qekar neuropsihijatar dr Logo Slobodan na{ao wega potpuno zdravom i
ura~unqivom osobom. Vaqa ista}i i da je svjedok ^u~kovi} Drago istakao
374
da je optu`eni posqedwi razgovor kad ga je zatekao u biblioteci vodio u
vidu monologa, kojom prilikom je osporavao odluke Avnoja i wihovu vri-
jednost. Vje{tak neuropsihijatar dr Logo Slobodan, koji nalaz je sud u
cijelosti prihvatio, jer je dan stru~no a ni prigovora od stranaka nije
bilo, utvrdio je da optu`eni [e{eq Vojislav ne pokazuje znake trajnog
du{evnog oboqewa, privremenog du{evnog oboqewa, poreme}aja ili za-
ostalog du{evnog razvoja, pa se ima smatrati potpuno odgovornim, te da
je mogao upravqati svojim postupcima i shvatiti zna~aj svoga djela. [to
se ti~e razgovora vo|enog u vidu monologa, kako to neki svjedoci isti~u
a prate}i i izlagawe optu`enog na glavnom pretresu, vje{tak konstatuje
da optu`eni “ima tendenciju {ireg obja{wewa svojih ideja, ali da unu-
tar takvih ideja postoji determiniraju}a tendenca, po~etak i kraj koji su
me|usobno koherentni, pa da u konkretnom slu~aju kod optu`enog nema
znakova psihopatolo{kog poreme}aja kada je u pitawu “monolog” za koji
ka`e da sam po sebi nije patolo{ki znak poreme}enosti. Ovim nalazom
je, po nalazu suda opovrgnut prigovor optu`enog upu}en svjedocima ^vo-
ro Slobodanu i ^u~kovi} Dragoqubu u dijelu kada tvrde da je optu`eni
[e{eq u jednom dijelu razgovora sam postavqao pitawa i davao svoje od-
govore na ista. Stoga je sud u cijelosti povjerovao iskazima ovih svjedo-
ka, jer su svojim tvrdwama bili uvjerqivi istiniti i nijednog momenta
nisu pokazali pristrasnost na {tetu optu`enog, niti znakove bilo ka-
kve mr`we u odnosu na optu`enog. Optu`eni je o~igledno, nemaju}i dru-
gog izbora da negira ono {to je pred ovim svjedocima i u razgovoru sa wi-
ma govorio ono {to je utvr|eno i navedeno u dispozitivu presude pribje-
gao vrije|awem nipodo{tavawem wihove li~nosti, pa mu je ovakve prigo-
vore sud odbacio u cijelosti. [to se ti~e iskaza svjedoka Hrusti} Bege,
optu`eni ne pori~e svoje prijateqstvo sa ovim svjedokom, ali negira da
je govorio ono i onako kako je to svjedok i na glavnom pretresu potvrdio,
pa je stoga sud na{ao da je svjedok Hrusti} govorio istinu radi ~ega mu je
sud tako|er povjerovao. Svjedok Vlajki Emil isti~e da du`e vrijeme sa
optu`enim nije bio u dobrim odnosima, ali je potvrdio da je u nizu raz-
govora sa [e{eqom po nizu pitawa imao suprotne poglede. Sje}a se da mu
je u jednom momentu [e{eq, razgovaraju}i o svakodnevnim aktuelnim pi-
tawima, rekao da “Savez komunista nema snage, niti mogu}nosti da na|e
izlaz iz nastalih te{ko}a”, ali da se ne sje}a da li je dao i odgovor koje
bi to druge snage bile, ali je bilo govora o nekim dru{tvenim subjekti-
ma kao razli~iti stru~ni timovi, inteligencija itd. ali ne kao snage ko-
je bi zamjenile Savez komunista.
Sud nije prihvatio tvrdwe svjedoka da je ovo bio wihov iskqu~ivo
teoretski razgovor, jer je [e{eqevo istupawe o~igledno bilo u stilu,
kao i kod ostalih svjedoka, onih polaznih osnovica djelovawa upravqe-
nog na kontrarevolucionarno ugro`avawe dru{tvenog ure|ewa kakvo je
u~inio i kroz svoj materijal “Odgovori na anketu...”.
[to se ti~e pro~itanih iskaza svjedoka Kozomara Olge, Jovanovi}
Radmila i Gli{i} Kosane, sud je iste cijenio i budu}i da u istim nema ele-
menata inkriminacije, a ni elemenata koji bi mogli i}i u prilog [e{e-
qevoj tvrdwi da pred drugim svjedocima ne bi mogao istupati, onako kako
375
je istupao kao kod ^u~kovi}a, To{i}a i dr. sud je na{ao da se u slu~aju [e-
{eqa i ovih svjedoka radi o posebno prisnim i prijateqskim odnosima ko-
ji odnos ih je o~igledno opredjelio da tvrde da se ne sje}aju daje u razgovo-
ru sa wima u bilo kom momentu istupao sa pozicija koje su suprotne op{te-
prihva}enoj i usvojenoj politici, ili pak sa neprijateqskih pozicija.
Jedna od karakteristika krivi~nih djela iz glave 15 Krivi~nog za-
kona SFRJ, jeste da se izvr{ewe odre|enih radwi ~ini u ciqu iznala`e-
wa ili pridobivawa istomi{qenika, a sve u namjeri ostvarivawa sebi
postavqenog ciqa i nastupawa posqedice. Tako je optu`eni i u konkret-
noj situaciji radio, pa je iz zna~aja {to su saslu{ani svjedoci na pretre-
su bili kategori~ni da ih [e{eq svojim istupom nije mogao pridobiti.
Iz krivi~no-pravne konstrukcije krivi~nog djela iz ~l. 114 KZ
SFRJ radwa se ne sastoji u samom ograni~avawu, obarawu, podrivawu itd.
ve} je ta djelatnost uperena na postizawe ovih ciqeva. Ovakva pravna
konstrukcija ovog djela je i razumqiva kad se ima u vidu zna~aj objekata,
koji su predmet za{tite, za na{e samoupravno socijalisti~ko dru{tvo.
Stoga je neosnovana odbrana optu`enog kada se isti~e da [e{eq sam ne
mo`e oboriti npr. vlast radni~ke klase itd. a ni da wegovom radwom ni-
je nastupila posqedica. Dru{tvo ne mo`e da ~eka da bude ograni~ena i
odobrena vlast radni~ke klase i radnih qudi ili da budu svrgnuti orga-
ni dru{tvenog samoupravqawa i vlasti, pa da tek onda ~inioca ka`wa-
va. Tada je kasno. Posqedica o kojoj je rije~ jeste opasnost za navedene
objekte ovoga djela, a ovaj zakqu~ak proizilazi iz samog naziva djela:
Kontrarevolucionarno ugro`avawe dru{tvenog ure|ewa.
Iz svih naprijed navedenih razloga i utvr|enih ~iwenica sud nala-
zi da su se u radwama optu`enog [e{eq Vojislava stekla sva bitna obi-
qe`ja krivi~nog djela kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog
ure|ewa iz ~lana 114 KZ SFRJ, za koje ga je oglasio krivim i osudio na
kaznu zatvora u trajawu od 8 (osam) godina, u koju kaznu mu je sud ura~unao
vrijeme koje provodi u pritvoru.
Prilikom odmjeravawa visine kazne sud je imao u vidu te`inu i dru-
{tvenu opasnost krivi~nog djela kojeg je po~inio, a za olak{avaju}u
okolnost mu je uzeo da je mlad i porodi~an. Sud mu nije posebno uzeo za
ote`avaju}u okolnost {to je dva puta osu|ivan za krivi~na djela uvrede
i klevete, jer sama te`ina proizvedene poqedice, je po ocjeni suda, s ob-
zirom na te`inu djela za koje je ovog puta osu|en je zanemarqiva.
Imaju}i u vidu da je optu`eni krivi~no djelo iz ~lana 114. KZ SFRJ
u~inio dijelom i pisanim tekstom “Odgovori na anketu” – intervju “[ta
da se radi?” to je u smislu ~lana 69 KZ SFRJ ovaj materijal oduzet od op-
tu`enog.
Ostali pisani materijali u koje je sud izvr{io uvid po predlogu stra-
naka, a koji su pisani od strane optu`enog: “Ideolo{ki i politi~ki mo-
nopolizam kao duhovni teror u na{em vremenu i prostoru”, “Ideolo{ki
orijentiri i politi~ki interesi birokratije kao stimulatori dezinte-
gracionih procesa u jugoslovenskom dru{tvu”, “Savremene refleksije
Marksovih teza o slobodi {tampe”, “Intelektualni anga`man u konkret-
nom vremenu i prostoru”, “Ideolo{ka i politi~ka dimenzija kriti~kog
376
sagledavawa raskoraka teorijskih na~ela i empirijskih pokazateqa u
praksi savremenih socijalisti~kih dru{tava”, i “Roman kao oblik dru-
{tvene kritike”, nije predmet inkriminacija pa ga sud nije ni posebno
cijenio, i isti se, po pravosna`nosti ove presude ima vratiti optu`enom.
I ostali materijal u koji je sud izvr{io uvid Pismo [e{eqa Grad-
skom SUP-u od 8. novembra 1982. godine i druge slu`bene zabiqe{ke,
kao i iskaz svjedoka Mila{inovi} Verice, po nalazu suda, su bez zna~a-
ja za utvr|ivawe odlu~nih ~iwenica i krivice optu`enog, pa ih nije
imao razloga posebno cijeniti niti u obrazlo`ewu presude to posebno
isticati.
Sud je optu`enog obavezao da plati tro{kove krivi~nog postupka i
pau{al koji se utvr|uju na iznos od 11.280,00 dinara i pau{al od 800,00
dinara.
Tro{kovi postupka sastoje se od izdataka za svjedoke i vje{take.
Sud je na{ao da je optu`eni u mogu}nosti da plati ove tro{kove i
pau{al i da pla}awe istih ne}e ugroziti wega i wegovu porodicu.
Protiv presude Okru`nog suda u Sarajevu od 9. jula 1984. god.
Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine `alio se 16. avgusta 1984. god. advo-
kat Sr|a Popovi} isti~u}i slede}e:
“Optu`eni pobija prvostepenu presudu u celosti.
A. Zbog bitne povrede odredaba krivi~nog postupka (~lan 263, ta~-
ka 1 ZKP-a);
B. zbog povrede krivi~nog zakona (~lan 363, ta~ka 2 ZKP-a);
C. zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa (~lan
363, ta~ka 3 ZKP-a); – i
D. zbog odluke o kazni (~l. 363, ta~ka 4 ZKP-a),
i stavqa slede}i `albeni predlog:
@alba se usvaja i prvostepena presuda ukida i predmet vra}a na po-
novnu odluku prvostepenom sudu ili preina~ava tako {to se optu`eni
osloba|a od optu`be, s tim {to }e optu`eni i branilac biti obave{te-
ni o sednici ve}a drugostepenog suda u smislu ~lana 371, stav 1 ZKP-a.
Obrazlo`ewe:
A Bitne povrede odredaba krivi~nog postupka:
Lica koja su `elela prisustvovati glavnom pretresu morala su ima-
ti tzv. “propusnice” koje su izdavawe na ime i koje su izdavane po naho-
|ewu suda. Svako ko je `eleo propusnicu morao se legitimisati i broj
wegove li~ne karte, kao i ime ubele`avano je u poseban spisak. “Propu-
snica” je va`ila samo uz li~nu kartu.
O~igledno je, dakle, da se nije radilo o onom ograni~avawu javnosti
koje je nu`no i koje bi event. bilo uslovqeno samo fizi~ki ograni~enim
prostorom sudnice. (Na primer, novinari agencije Rojter nisu mogli
u}i u sudnicu iako je u woj svakodnevno bilo oko 10 praznih mesta).
Na taj na~in sud je ograni~io javnost na odre|eni krug lica, kojima
je (po nekom neobja{wenom kriterijumu) specijalno dozvoqavano da
prisustvuju pretresu. Ako neko od tih lica ne bi do{ao na pretres, we-
govo mesto je ostajalo prazno i druga zainteresovana lica, uprkos posto-
jawa mesta, nisu pu{tena u sudnicu.
377
 Ovakvo postupawe je protivno Zakonu (~lan 287, stav 1 ZKP-a) i
Ustavu SFRJ (~l. 277, stav 1 Ustava SFRJ).
Javnost glavnog pretresa sastoji se u tome {to javni pretres mora
biti pristupa~an neodre|enom krugu lica (definicija javnosti).
Ova javnost ustanovqena je zakonom i zagarantovana Ustavom radi
omogu}avawa demokratske kontrole javnosti nad radom suda, kome Zakon
daje velika ovla{}ewa (npr. ovla{}ewe slobodne ocene dokaza iz ~lana
16 ZKP-a), pa je zato u najve}em dru{tvenom interesu da se omogu}i naj-
{ira kontrola javnosti nad upotrebom tih ovla{}ewa.
Kada je to tako, onda je jasno da sud – nad kojim se kontrola vr{i – ne
mo`e za to izdavati specijalne dozvole poimence odre|enim licima, ko-
ja bi ga jedino mogla kontrolisati. Kakva bi to kontrola bila, kada bi
onaj koji treba da bude kontrolisan prethodno kontrolisao ko ga mo`e,
a ko ne mo`e kontrolisati?
Pored toga {to je javnost glavnog pretresa ustanovqena u dru{tve-
nom interesu, ona je ustanovqena i u interesu optu`enog, ~ije pravo na.
odbranu ukqu~uje i pravo da mu bude su|eno javno, pa je ovim nezakonitim
ograni~avawem javnosti glavnog pretresa povre|eno i pravo odbrane
(~lan 364, stav 1, ta~ka 4 i stav 2 ZKP-a).
B. Povrede krivi~nog zakona
Delo za koje je optu`eni osu|en ima jednu izrazitu specifi~nost me-
|u delima iz glave 15 KZ SFRJ. Ovo delo definisano je iskqu~ivo po-
sledicom, a sama radwa izvr{ewa mo`e biti bilo kakva radwa.
Posledica se sastoji u ugro`avawu osnova dru{tvenopoliti~kog
ure|ewa.
Upravo zbog ove svoje specifi~nosti svi komentatori savetuju izra-
zito nagla{enu opreznost u ustanovqavawu uzro~ne veze izme|u inkri-
minisane radwe i posledice ugro`avawa, nagla{avaju}i da mora biti
utvr|eno van svake sumwe da je inkriminisana radwa objektivno i real-
no mogla dovesti do ugro`avawa.
Naime, jasno je da budu}i da radwa nije definisana, apsolutno svaka
radwa, svako pona{awe mogu biti progla{eni za kontrarevolucionarno
ugro`avawe osnova dru{tvenopoliti~kog ure|ewa, ako se samo ustvrdi
da takvo pona{awe navodno vodi takvim posledicama.
Zato je po mi{qewima tih autora veoma va`no da se potpuno pouzda-
no utvrdi da odre|ena radwa objektivno i realno mo`e dovesti u opa-
snost vrednosti za{ti}ene, jer bi se ina~e ka`wiva zona mogla pro{i-
riti bezgrani~no i naru{iti jedno od osnovnih na~ela kaznenog prava:
“Nulla crimen sine lege”.
I ina~e slabo odre|ena obele`ja ovog dela bez takvog striktnog
utvr|ivawa postojawa objektivne i realne postala bi prakti~no neogra-
ni~ena – svako pona{awe bi se moglo podvesti pod ~l. 114 KZ SFRJ.
Tako se u Komentaru dr Frawe Ba~i}a ka`e:
“Mada te radwe nisu konkretno odre|ene u zakonu nesumwivo je da one
moraju stajati u vezi sa prouzrokovawem opasnosti. Ocena o tome je za-
konska osnova za utvr|ivawe da li je neka radwa upravqena na ugro`ava-
we u zakonu navedenih za{titnih objekata. Ta ocena mora se zasnivati na
378
realnosti, na objektivnom procewivawu postojawa uzro~ne veze izme|u
radwe i posledice, kao i na okolnostima konkretnog slu~aja. Svaka ima-
ginacija koja stoji izvan realnog procewivawa veze izme|u radwe i po-
sledice ovog dela mo`e dovesti do nezakonite primene krivi~ne sankci-
je.” (Komentar Krivi~nog zakona SFRJ, dr Frawo Ba~i} i dr., str. 421.)
“Ve}ina autora tra`i da se ...mora raditi o radwama koje su nepo-
sredno upravqene na izvr{ewe.” (isto, str. 420)
Po stanovi{tu optu`enog prvostepeni sud nije postupio sa du`nom
oprezno{}u kada je utvr|ivao ovu uzro~nu vezu, niti je u svojoj presudi
uspeo da poka`e i obrazlo`i postojawe uzro~ne veze izme|u inkrimini-
sanih radwi i posledica apstraktnog ugro`avawa (koje se samo tvrde).
Veza izme|u posledica ugro`avawa za koje se u presudi tvrdi da su
nastupile i inkriminisanih radwi optu`enog nije, ni realna, ni objek-
tivna, niti se mo`e uzeti da se radi o pripremnim radwama koje bi bi-
le neposredno upravqene na izvr{ewe.
Preterana subjektivna zabrinutost za vrednosti za{ti}ene ~l. 114,
ne mo`e biti razlogom za primenu ovog propisa. Odmeravaju}i vrednost
~ovekove slobode i vrednosti za{ti}ene ~l. 114, zakonodavac, ipak, nije
dozvolio da se u prevenciji ide tako daleko, da bi se napustili objektiv-
ni i realni kriterijumi u procewivawu uzro~ne veze izme|u neke radwe
i eventualnog dovo|ewa u opasnost osnova sistema.
Kada bi sve ~iwenice utvr|ene od prvostepenog suda i stajale, po
stanovi{tu odbrane inkriminisane radwe optu`enog (a) pisawe teksta.
i slawe tog teksta Du{anu Bogavcu i (b) razgovori sa 5 svedoka kako su
utvr|eni od prvostepenog suda – ne bi nikada, objektivno i realno, mo-
gli ugroziti dru{tveno-politi~ko ure|ewe SFRJ.
[tavi{e, u pogledu ove va`ne ~iwenice, provostepeni sud propu-
{ta da uop{te obrazlo`i svoju presudu, da objasni za{to misli da bi iz
ovakvih radwi optu`enog mogle nastupiti tako katastrofalne posledi-
ce. Za{to bi mi{qewa, ocene i stavovi dr Vojislava [e{eqa, izneti u
razgovorima u ~etiri oka, ili u pismu upu}enom novinaru “Komunista”
Du{anu Bogavcu, mogli dovesti u bilo kakvu opasnost dru{tvenopoli-
ti~ko ure|ewe SFRJ?
Po stanovi{tu odbrane takvu ocenu prvostepeni sud nije ni mogao
obrazlo`iti, jer je ona nerealna i neobjektivna i predstavqa plod one
imaginacije na koju ukazuje dr Ba~i} u svome komentaru citiranom gore.
Posebno odbrana isti~e da iz ~iwenice da je optu`eni poslao in-
kriminisani tekst novinaru “Komunista” Du{anu Bogavcu i Qubomiru
Kqaki}u nikako ne proizilazi zakqu~ak suda da je tekst bio “namewen
objavqivawu”.
Naime, nesporno je, jer se to vidi iz pisma optu`enog Bogavcu koje
je zapleweno prilikom pretresa wegovog stana, da je optu`eni uputio
tekst Bogavcu, tek da bi Bogavac izneo optu`enom svoje mi{qewe o tek-
stu i primedbe na tekst. Tek nakon ovih primedbi, ~iju sadr`inu ne mo-
`emo pretpostavqati, i koje bi optu`eni mo`da usvojio, {to ne mo`e-
mo znati, dva ugledna dru{tveno-politi~ka radnika, u skladu sa Zako-
nom o izdava~koj delatnosti morala bi izvr{iti recenziju teksta i isti
379
preporu~iti za objavqivawe. [tavi{e, po ~l. 4 Zakona o zloupotrebi
{tampe otisak teksta pregledao bi nadle`ni javni tu`ilac pre nego
{to bi tekst mogao dospeti do javnosti i zabranio wegovo rasturawe ako
bi se takvim tekstom vr{ilo kakvo krivi~no delo.
Prema tome, inkriminisani tekst bi dospeo do javnosti jedino pod
pretpostavkom da dva urednika edicije, Bogavac i Kqaki} i dva recen-
zenta, ugledna dru{tveno-politi~ka radnika izvr{e ~etiri nezavisna,
samostalna krivi~na dela a da okru`ni javni tu`ilac prenebregne svo-
ju du`nost i tekst pusti u javnost.
Op{te poznato je u pravnoj teoriji da izme|u radwe izvr{ewa i za-
brawene posledice nema uzro~ne veze ako je za nastupawe posledice nu-
`no da se u uzro~ni niz interpoliraju druga samostalna krivi~na dela.
To je zbog toga {to se krivi~na dela drugih lica po zakonu ne smeju pret-
postavqati.
Nedozvoqeno je, dakle, makar samo i pretpostavqati da bi tekst op-
tu`enoga mogao biti objavqen i postati dostupan javnosti ve} se kao po-
sledica wemu inkriminisane radwe mo`e uzeti samo da bi tekst do{ao
do saznawa Du{ana Bogavca. Takva, pak, posledica ne mo`e predstavqa-
ti ugro`avawe vrednosti iz ~l. 114 KZ SFRJ, odnosno osnova dru{tve-
nopoliti~kog ure|ewa.
Pored toga, prvostepeni sud je propustio da obrazlo`i primenu pro-
pisa iz ~l. 114 KZ SFRJ, obzirom na primedbu odbrane datu u zavr{noj
re~i da bi po svojim objektivnim obele`jima inkriminisana radwa mo-
gla biti eventualno kvalifikovana jedino kao delo iz ~lana 133 st. 1 KZ
SFRJ, (pri ~emu odbrana, o ~emu }e kasnije vi{e biti re~i, smatra da op-
tu`eni ne bi mogao biti odgovoran ni za ovo delo, obzirom na nedosta-
tak subjektivnog obele`ja, svesti o neistinitosti iznesenih tvrdwi).
Naime, s obzirom na op{ti karakter krivi~nog dela iz ~l. 114 KZ
SFRJ, ono nu`no obuhvata sva druga krivi~na dela iz glave 15 KZ SFRJ,
budu}i da su sva ova dela upravqena na ugro`avawe istih onih vrednosti
koja su za{ti}ena i ~l. 114 KZ SFRJ, odnosno upravqena protiv dru-
{tvenog ure|ewa i bezbednosti zemqe.
“Iz toga proizilaze dva zakqu~ka: prvo, ka`wavawe za ovo delo sa-
mo ako ka`wivost nije odre|ena za neki wegov posebni oblik, i drugo,
kad su ostvarena obele`ja ovog dela i nekog posebnog wegovog oblika ne
postoji sticaj dela ve} samo jedno delo i to ono koje je odre|eno kao po-
seban oblik (slu~aj prividnog i idealnog sticaja koji se re{ava na osno-
vu pravila: lex spcialis derogat legi generali). Treba uo~iti da se ovde radi
o posebnim oblicima koji su u zakonu odre|eni kao samostalna krivi~-
na dela, za razliku od oblika koji su odre|eni kao alternativni oblici
u slo`enoj dispoziciji ~lana 114.
Izneto stanovi{te u osnovi je prihva}eno u na{oj sudskoj praksi.
Ono je do{lo do izra`aja npr. u Odluci Vrhovnog suda Hrvatske 1.
K`–1945/72, u kojoj se konstatuje da je “krivi~no delo iz ~l. 100 (sada 114)
KZ supsidijarnog karaktera tj. do primene ove odredbe mo`e do}i samo
u slu~aju ako se u~iweno delo ne mo`e podvesti niti pod jedan drugi za-
konski opis krivi~nog dela iz glave 10 (sada 15) KZ”.
380
Iz ovakvog na~elnog stava “Vrhovni sud Hrvatske zakqu~io je da u
jednom konkretnom slu~aju nije moglo do}i do primene ~l. 100 KZ/1951;
jer su u radwi izvr{ewa sadr`ana sva obele`ja krivi~nog dela. iz ~l.
118 st. 1 (sada 133 st. 1)
(Komentar Krivi~nog zakona, dr Frawo Ba~i} i dr., str. 425.)
Radwa izvr{ewa koja se optu`enom stavqa na teret predstavqa
upravo obele`je krivi~nog dela iz ~l. 133 st. 1 KZ SFRJ (“Ko govorom
ili napisom...”) vrednosti za{ti}ene ~l. 133 st. 1 upravo su one vredno-
sti koje prvostepeni sud tvrdi da je optu`eni ugrozio. Prema tome, jasno
je da se opis dela kako je utvr|eno prvostepenom presudom mo`e (po svo-
jim objektivnim obele`jima) podvesti pod propis ~l. 133 st. 1 (neprija-
teqska propaganda), a samim tim zbog supsidijarnog karaktera propisa
iz ~l. 114 KZ SFRJ ne mo`e podvesti pod ~l. 114 KZ SFRJ.
Karakteristi~no je da se ~ak i pobijanom presudom utvr|uje u samom
dispozitivu da se umi{qaj optu`enoga kretao upravo u okviru ~l. 133 st.
1 KZ SFRJ budu}i da se u tom opisu dela ka`e da je optu`eni govorom i
napisom “nameravao da pridobije ve}i broj istomi{qenika i podstakne
ih na zajedni~ku delatnost”. Ovakva namera mo`e se ukratko nazvati na-
merom vr{ewa propagande i podsticawe govorom i napisom na ugro`a-
vawe dru{tvenopoliti~kog ure|ewa inkriminisano je upravo ~l. 133 st.
1 KZ SFRJ. Dakle, sam prvostepeni sud protivno sopstvenoj kvalifika-
ciji, u dispozitivu dela utvr|uje umi{qaj optu`enog (koji je konstitu-
tivni element bi}a dela) kao umi{qaj za vr{ewe dela iz ~l. 133 st. 1.
Kako je notorno da niko ne mo`e biti ka`wen van granica svoga
umi{qaja to je potpuno o~igledno da je prvostepeni sud drasti~no po-
gre{io, protivre~e}i sam sebi kada je kod optu`enog utvrdio umi{qaj
za vr{ewe dela iz ~l. 133 st. 1 KZ SFRJ, a kaznio ga za delo iz ~l. 114 KZ
SFRJ. To je jo{ jedan razlog koji najboqe pokazuje da je prvostepeni sud
pogre{no primenio zakon.
Me|utim, kao {to je ve} nagove{teno optu`eni ne mo`e odgovara-
ti ni po ovom propisu obzirom na nepostojawe subjektivnog elementa.
Naime, da bi optu`eni mogao biti odgovoran po ~l. 133. st. 1 KZ SFRJ
potrebno je da bude svestan neistinitosti tvrdwi koje je iznosio.
O takvoj svesti optu`enoga ne mo`e biti ni re~i. Iz celokupnog
wegovog ranijeg `ivota, kao i dr`awa na sudu i po izvr{enom delu pot-
puno je jasno da je optu`eni ~ovek koji je duboko uveren u istinitost svo-
jih re~i.
S obzirom na izlo`eno, jasno je da prvostepeni sud nipo{to nije mo-
gao na delo opisano u dispozitivu presude primeniti propis ~lana 114
KZ SFRJ obzirom na subsidijerni karakter toga dela u odnosu na ~l. 133.
st. 1 KZ SFRJ a da nije mogao primeniti ni ~l. 133. st. 1 KZ SFRJ obzi-
rom da optu`eni o~igledno nije bio svestan neistinitosti svojih tvrdwi.
Prema tome, bez obzira kako sud ocewivao mi{qewe, ube|ewa i uve-
rewa optu`enog on ga za to nije mogao kazniti, ve} ga je morao oslobodi-
ti od optu`be.
C. Pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~iweni~no stawe.
U provedenom dokaznom postupku na glavnom pretresu, dokazano je
samo ono {to optu`eni nikada nije ni poricao, a to je da je 3. oktobra
381
1983. godine uputio uredniku “Komunista”, novinaru Du{anu Bogavcu,
odgovore na anketu pod naslovom “[ta da se radi?”. Me|utim, optu`eni
se pored toga ogla{ava krivim i ka`wava jo{ za dve stvari:
Prvo, da je “u namjeri pridobijawa ve}eg broja istomi{qenika i
podsticawa na zajedni~ku djelatnost lica sa istim ili sli~nim stavovi-
ma i idejama (u ciqu ostvarivawa zabrawenih posledica – prim. branio-
ca) u razgovorima sa ve}im brojem lica (To{i}em, Begom, ^u~kovi}em,
Vlajkijem i ^vorom – prim. branioca) isticao i navodio (inkrimini{e
se sadr`aj razgovora – prim. branioca)” – i
drugo, da je nekim “nepoznatim licima u Beogradu poslao iz Saraje-
va vi{e primjeraka ovog teksta u namjeri da ista ovaj tekst umno`avaju
i rasturaju pa da je tekst stvarno i umno`en i rasturan ve}em broju lica
i organa u Beogradu i Sarajevu”.
Ni prvo ni drugo nije dokazano na glavnom pretresu.
Ostalo je sporno da li je optu`eni podsticao na zajedni~ku delat-
nost svedoke To{i}a, ^u~kovi}a, Vlajkija i ^vora u razgovorima koje je
sa ovim svedocima vodio. Svi ovi svedoci saslu{ani na glavnom pretre-
su kategori~ki pobijaju, kao {to to ~ini i sam optu`eni, da ih je optu`e-
ni podsticao na bilo kakvu delatnost. Radilo se jednostavno o razgovori-
ma prilikom, bar {to se ti~e optu`enog, slu~ajnih susreta. Ta ~iwenica
wihovim saglasnim iskazima sa potpunom izvesno{}u je utvr|ena.
[to se ti~e samog sadr`aja wihovih razgovora ona je tako|e sporna,
ali svedoci smatraju da nisu podsticani ni na kakvu delatnost. Ako sve-
doci smatraju da nisu podsticani ni na kakvu delatnost, kao {to se bra-
ni i optu`eni onda je potpuno jasno da takvim razgovorima ne mogu da se
ugroze dobra za{ti}ena ~lanom 114 KZ SFRJ.
[to se ti~e same sadr`ine razgovora tu u svakom od pet pobrojanih
slu~ajeva postoji identi~na situacija. Svedoci tvrde jedno a optu`eni
drugo. Ono {to je ~udno to je da se SVI razgovori odigravaju u ~etiri oka,
tako da se iskazi svedoka ni u jednom jedinom slu~aju ne mogu proveriti.
Ta~no je, tako|e, da u svojim iskazima svedoci uglavnom navode sta-
vove i ideje sli~ne onima ili ~ak doslovno iste, koje je optu`eni izno-
sio u svojim pisanim i zaplewenim tekstovima. Me|utim, ni ta ~iweni-
ca ne mo`e da poslu`i za proveru iskaza svedoka, koji optu`eni opovr-
gava, jer je na pretresu dokazano da su presumptivnim svedocima u SDB-u
~itani i pro~itavani ovi tekstovi ~ak i onda kada su svedoci izjavqiva-
li da im nikakva neprijateqska delatnost optu`enog nije poznata, pa su
zlonamerni svedoci mogli kao iz nekog kataloga da biraju ideje i stavo-
ve, za ~ije bi izno{ewe neosnovano mogli da terete optu`enog ako za to
imaju bilo kakvog motiva.
Ni iz eventualnih podudarnosti nekih stavova koji se pojavquju i u
iskazima svedoka i u zaplewenim tekstovima ne mo`e se ni{ta zakqu~i-
ti ko govori istinu o tim razgovorima u ~etiri oka.
Kod ocene protivre~nih dokaza Sud mora imati u vidu da je optu`e-
nikov iskaz po ZKP-u dokaz. Sud je morao imati u vidu da je psiholo{ki
verovatno da }e optu`eni koji je stvarno izvr{io delo ~esto to negira-
ti da bi izbegao krivi~nu sankciju, ali je tako|e ta~no da }e se na iden-
382
ti~an na~in pona{ati i nevino optu`eni. Iz ~iwenice da optu`eni ne-
gira izvr{ewe dela, kao takve, ne mo`e se ni{ta zakqu~ivati o la`no-
sti ili istinitosti wegovih iskaza. Na`alost, ova jednostavna istina,
tehni~ki nazvana presumpcijom nevinosti ~esto se u praksi previ|a, a
optu`enikovom iskazu prilazi se kao dokazu sumwive vrednosti.
U raznim fazama postupka o razgovorima sa optu`enim saslu{ano
je 15 svedoka i presumptivnih svedoka, a zatim je izvr{ena wihova selek-
cija i broj sveden na onih pet svedoka koji terete optu`enog. Me|u tih
15 svedoka bilo je i onih koji su u jednoj fazi postupka optu`enog tere-
tili vrlo precizno i odre|eno a u slede}oj fazi iskazivali dijametral-
no suprotno. Me|u pet svedoka koji su svedo~ili na glavnom pretresu o
sadr`ini inkriminisanih razgovora ostalo je – par qudi sa kojima je op-
tu`eni u te{kom dugogodi{wem sukobu, koji ga kako je optu`eni izjavio
i na sudu za svedoka ^u~kovi}a “patolo{ki mrze” i sa kojima optu`eni
~ak godinama i ne govori (ovde se misli na svedoka Vlajkija koji je upr-
kos tog li~nog sukoba na pretresu znatno izmenio svoj iskaz dat u istra-
zi te vi{e optu`enog i ne tereti),
– par qudi koji po vlastitoj izjavi sara|uje sa SDB-om (Hrusti})
ili je po navodima ovog i optu`enog re~ o agentu provokatoru (To{i});
– i jednog svedoka, slu~ajnog saputnika iz voza (u kome su optu`enog,
prema wegovim navodima jo{ iz 1982. pratili radnici SDB-a na wego-
vim putovawima u Beograd, i gde mu je jednom prilikom ~ak i ukradena
aktenta{na sa spisima) za koga optu`eni tvrdi da ga nikada nije video
u `ivotu, a {to nijednim dokazom nije osporeno.
Svedoci koji ne mogu dokazati da su ikada u `ivotu videli optu`e-
nog, koji za sebe izjavquju da sara|uju sa SDB-om, za koje drugi izjavquju
da su agenti provokatori i svedoci koji su u dugogodi{wem sukobu sa op-
tu`enim ne mogu se uzeti kao pouzdani svedoci o razgovorima u ~etiri
oka koje optu`eni negira ~ak i da je re~ o mnogo lak{em delu, a ne o jed-
nom od najte`ih dela iz najte`e glave krivi~nog zakonika. Pored toga
ne treba zaboraviti da su to svedo~ewa svedoka koje je optu`ba uspela da
odabere od triput ve}eg broja saslu{anih presumptivnih svedoka.
Ovde se radi o jednom veoma opasnom presedanu i jednom veoma va-
`nom pravnom dobru koje wime mo`e biti ugro`eno. Usvoji li se jedan-
put ovakva metodologija dokazivawa jednog te{kog krivi~nog dela dovo-
di se u opasnost pravna sigurnost gra|ana. Sankcionisawe ovakve prak-
se mo`e samo stvoriti atmosferu op{teg sumwi~ewa, nepoverewa i
straha, koje je nedostojno slobodnog dru{tva.
Zato presuda prvostepenog suda zasnovana na ovakvim dokazima ne
mo`e opstati u pravnom prometu.
Odbrana tako|e smatra da ni druga od dve navedene ~iwenice, tj. da
bi optu`eni
Tre}eg oktobra 1983. g. nekim nepoznatim licima poslao iz Saraje-
va vi{e primeraka teksta “[ta da se radi” u nameri da ista ovaj tekst
umno`avaju i rasturaju, pa da bi tekst stvarno i bio umno`en i rasturan
ve}em broju lica i organa u Beogradu i Sarajevu, nije dokazana i da je pr-
vostepeni sud pogre{no uzima za utvr|enu.
383
 Prvo {to pada u o~i u ~iweni~nom zakqu~ku suda to je da je u pogle-
du ove ~iwenice i sam dispozitiv presude nejasan. Ka`e se bezli~no da
je tekst “stvarno umno`en i rasturan u Beogradu i Sarajevu”, ali se ~ak
ni prvostepeni sud ne usu|uje da direktno ustvrdi u opisu dela da posto-
ji bilo kakva uzro~na veza izme|u ~iwenice rasturawa i umno`avawa i
nekakve radwe i umi{qaja optu`enog.
Iz nesporne ~iwenice da je neko tekst rasturao i umno`avao prvo-
stepeni sud pretpostavqa potpuno arbitrarno radwe (slawe u Beograd,
za{to Beograd?) i motive optu`enog (da bi tekst bio umno`avan i ras-
turan), pa ga za te radwe i motive ka`wava.
Ovakav na~in zakqu~ivawa apsolutno je nedopu{ten u krivi~nom
postupku obzirom na odredbe ~l. 15 ZKP prema kome se sve krivi~no-
pravno relevantne ~iwenice moraju utvrditi istinito i potpuno. Prvo-
stepeni sud osu|uje optu`enog naga|aju}i da je verovatno optu`eni po-
slao taj tekst u Beograd, verovatno u nameri da bi tamo (za{to ne u Sa-
rajevu) bio umno`en i rasturen (poslat nazad u Sarajevo?) na adresu
urednika “Svijeta” i svedoka Milenkovi}a.
Sve to prvostepeni sud samo naga|a. I na osnovu toga naga|awa osu-
|uje optu`enog.
Ovakva logika imala bi event. nekog smisla pod dve pretpostavke (a)
da je optu`eni iskqu~ivo bio u prilici da tekstom raspola`e, i (b) da
je imao ikakvog interesa da tekst umno`ava i rastura 20. maja 1984. god.
Optu`eni nije bio u iskqu~ivoj prilici da tekstom raspola`e. Na
primer, sam sud utvr|uje da je tekstom raspolagao svedok Bogavac. Tek-
stom su tako|e raspolagali i novinari koji su pisali tekstove u “Oslo-
bo|ewu” od 10. maja i “Svijetu” od 15. i 21. maja (da citiramo samo sara-
jevsku {tampu).
Dokaz: Fotokopije ~lanaka objavqenih u sarajevskoj {tampi u kojoj
je iscrpno citiran tekst.
Optu`eni nije imao nikakvog interesa da tekst umno`ava i rastura,
ni pre nego {to je li{en slobode, ni nakon toga. Pre li{ewa slobode on
je o~ekivao da tekst mo`e biti objavqen u Bogav~evoj ediciji, zato ga je
Bogavcu i poslao. Za{to bi ga onda umno`io u 2 primerka i poslao sve-
doku Milenkovi}u i uredniku “Svijeta”?
Posle li{ewa slobode, optu`eni bi takvim umno`avawem i rastu-
rawem samo obezbedio protiv sebe one dokaze koji su javnoj tu`bi upra-
vo nedostajali – da je tekst uop{te do{ao nekome do saznawa. Za{to bi
optu`eni ~inio sve da obezbedi dokaze protiv sebe u trenutku kada je li-
{en slobode.
Ali nelogi~nost ovakve logi~ke konstrukcije najvi{e pada u o~i
kada se analizira izbor adresata. J e d i n a dva primerka teksta za koje
je utvr|eno da su nekome poslata upu}ena su na (1) svedoka Milenkovi}a
i (2) Hamzu Bak{i}a urednika “Svijeta”. Prvostepeni sud nalazi da je
motiv za ovo slawe – {irewe ideja koje optu`eni zastupa u tekstu.
Da je to stvarno tako, da su tekst rasturili navodni “istomi{qeni-
ci optu`enog” u nameri {irewa wegovih ideja, nije li normalno da bi
tekst bio upu}en licima od wihovog poverewa koja bi tekst daqe rastu-
384
rala, nego Hamzi Bak{i}u, koji se mesecima isticao pisawem najotvore-
nijih tekstova protiv optu`enog i koji je upravo polemisao preko stra-
nica svoga lica sa tvrdwom da niko ne mo`e odgovarati za neobjavqen
tekst? Ne bi li bilo svakome jasno da }e Hamza Bak{i} po`uriti da
tekst dostavi SDB-u ili Tu`ila{tvu ({to je i u~inio)? A kada je tako,
nije li jasno da je tekst poslao neko ko je upravo `eleo da obezbedi “do-
kaze o rasturawu”?
Daqe, od 20 miliona Jugoslovena po{iqalac (po pretpostavci suda
prijateq i istomi{qenik [e{eqev) bira upravo Hamzu Bak{i}a za
adresata, da bi upravo Hamzu Bak{i}a upoznao sa tekstom, a od svih tih
20 miliona sigurno je jedino za Hamzu Bak{i}a da je sa tekstom ve} upo-
znat, jer je o tome obavestio jugoslovensku javnost u 200.000 primeraka
“Svijeta” u svojim ~lancima od 15. i 21. maja u kojima obilato i eksten-
zivno tekst citira.
Drugi primerak teksta upu}en je svedoku Milenkovi}u koji je na
glavnom pretresu potvrdio da je februara meseca 1984. god. ispitivan u
SDB, da nije imao ~ime da tereti optu`enog, da mu je zatim oduzeta put-
na isprava i da se tim povodom obratio i dekanu Fakulteta. Nije li sa-
svim jasno da }e i ovakav svedok smesta, po prijemu ovakve po{iqke, po-
`uriti da je preda organima SDB-a. Po{iqalac je to ta~no ocenio. Sve-
dok je tako i postupio.
Dakle, ne samo da nije dokazano da bi se umno`avawe i rasturawe
teksta moglo pripisati umi{qaju i radwama optu`enog, ve} to nije u~i-
nio ni verovatnim. Naprotiv, sasvim je jasno da je krajwe neverovatno da
se ova posledica (umno`avawe i rasturawe teksta) mo`e dovesti u vezu
sa bilo kakvim ~iwenicama optu`enog.
Kod ovakvog ~iweni~nog stawa u kome je dokazano jedino da je optu-
`eni poslao svoj tekst svedoku Bogavcu na mi{qewe, jasno je da nije mo-
gao ni biti primewen propis ~lana 114 KZ SFRJ.
S obzirom na izlo`eno optu`eni smatra da je ova `alba umesna i
napred stavqeni `albeni predlog na Zakonu osnovan.
Zamjenik okru`nog javnog tu`ioca Vera Jovanovi}, 30. avgusta 1984.
godine uputila je Okru`nom sudu u Sarajevu podnesak slede}e sadr`ine:
“U krivi~nom predmetu protiv [e{eq Vojislava, zbog krivi~nog
djela kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz ~l.
114 KZ SFRJ, povodom `albe branioca optu`enog [e{eqa na presudu
Okru`nog suda u Sarajevu br. K. 161/h84 od 9. jula 1984. god. na osnovu ~l.
369 ZKP-a dajem odgovor na `albu:
Optu`eni [e{eq Vojislav je putem svog branioca Sr|e Popovi}a,
advokata iz Beograda, izjavio `albu protiv presude Okru`nog suda u Sa-
rajevu, br. K. 161/84 od 9. jula 1984. god. iz svih `albenih razloga predvi-
|enih u ~l. 363 ZKP-a, sa prijedlogom da se pobijena presuda ukine i
predmet vrati na ponovno odlu~ivawe ili da se preina~i tako {to }e se
optu`eni osloboditi od optu`be.
Navodi izjavqene `albe su neosnovani. Naime, bitnu povredu odre-
daba krivi~nog postupka branilac optu`enog vidi u tome {to su lica
koja su prisustvovala glavnom pretresu za ulaz u sudnicu morala imati
385
propusnice ~ime je prema navodima `albe ograni~ena javnost, a kako se
iste izdavale samo odre|enom krugu lica to je po mi{qewu branioca
ograni~ena javnost protivno odredbama ~l. 287 st. 1 KZP i Ustavu SFRJ
iz ~lana 227 st. 1, te ograni~eno i povrije|eno pravo odbrane optu`enog
obzirom da isto ukqu~uje pravo da mu se sudi javno.
Me|utim ograni~avawe broja lica u sudnici bilo je neminovno zbog
prostranstva sudnice, pristojnog sme{taja publike i obezbje|ewa nesme-
tanog rada suda u smislu odredaba ~l. 294 ZKP-a. Podjela ulaznica – pro-
pusnica vr{ena je svaki dan, u toku trajawa su|ewa tako da su sva zainte-
resovana lica mogla iste dobiti na odre|enom mjestu i u odre|eno vri-
jeme, a prisustvo pretresu rodbine i prijateqa optu`enog te ve}eg bro-
ja doma}ih i stranih novinara koji su svakodnevno izvje{tavali na{u i
inostranu javnost o toku pretresa, potvr|uje nepristrasnost u dodjeli
istih i mogu}nosti da se o pretresu kao i sa odbranom optu`enog upozna
u inostranstvu neograni~eni krug lica, pa stoga nije ni povrije|eno na-
~elo javnosti iz ~l. 287 ZKP-a, kao ni pravo odbrane optu`enog u smislu
navoda `albe branioca.
Navodi `albe branioca da je povrije|en krivi~ni zakon time {to je
optu`eni ogla{en krivim za krivi~no djelo iz ~l. 114 KZ SFRJ, a po mi-
{qewu branioca u wegovim radwama nema ovog a ni drugog krivi~nog
djela (~l. 133 KZ SFRJ), tako|e su neosnovani. U `albi se citiraju ko-
mentari dr Frawe Ba~i}a koji se odnose na radwe izvr{ewa ~lana 114
KZ SFRJ i wihova veza sa prouzrokovawem opasnosti koja mora biti re-
alna i navodi da je prvostepeni sud ogla{avaju}i optu`enog krivim za
navedeno krivi~no djelo ispoqio pretjeranu subjektivnu zabrinutost za
vrijednosti za{ti}ene u ~l. 114 KZ SFRJ, {to “ne mo`e biti razlogom
za primjenom ovog propisa”. Po mi{qewu branioca takav stav suda je
neobjektivan, nerealan i neobrazlo`en u prvostepenoj presudi po{to
sud nije objasnio “za{to misli da bi iz ovakvih radwi optu`enog mogle
nastati tako katastrofalne posqedice”.
Me|utim, u `albi se svjesno izbjegava navo|ewe komentara krivi~-
nog djela iz ~l. 114 KZ SFRJ, istog autora u kojima se navodi da napada
na za{ti}ene objekte iz ovog krivi~nog djela su nekad neposredni napa-
di, a nakon akcije sra~unate samo na pripremawe napada. Zbog toga u ko-
mentaru se navodi “sa kriminalno politi~kog stanovi{ta ne bi bilo
opravdano ograni~avawe radwi koje mogu biti upravqene na ugro`avawe
na{eg dru{tvenog ure|ewa, ni prema na~inu wihovog izvr{ewa, ni s ob-
zirom na vreme kad su preduzete niti po sredstvima koja su pri izvr{e-
wu upotrebqena”. U komentaru se daqe navodi da “posqedice ovog djela
nisu u zakonu izri~ito navedene ve} proizlaze iz ugro`avawa odre|enog
za{titnog objekta”, te da se “posqedica ovde javqa kao izazivawe tzv. ap-
straktna opasnost za za{titne objekte. Za postojawe ovog krivi~nog dje-
la dovoqno je dakle da je usled radwe izvr{ewa moglo do}i do konkret-
ne opasnosti za za{titne objekte, a ne i da je do ove opasnosti do{lo”.
Polaze}i od ovog prvostepeni sud je pravilno izveo zakqu~ak da u
radwama optu`enog Vojislava [e{eqa stoje svi elementi krivi~nog
djela za koje je ogla{en krivim, po{to se radwe koje je izvr{io – pisa-
386
we i slawe teksta izrazito neprijateqskog sadr`aja, odre|enom broju
lica i razgovor sa ve}im brojem lica mogu smatrati kao akcija sra~una-
ta na pripremawe napada, a s obzirom na to da se napadi odnose na sve za-
{titne objekte iz ~l. 114 KZ SFRJ, posebno na Savez komunista i fede-
rativno ure|ewe SFRJ. Ta ocjena prvostepenog suda nije niti neobjek-
tivna niti nerealna. Zar je trebalo ~ekati da do konkretne opasnosti iz
djelatnosti optu`enog i do|e, pa da ista, kako se to navodi u `albi uka-
`e na realnu i objektivnu opasnost te djelatnosti.
Neosnovan je tako|e navod `albe da je prvostepeni sud pogre{no i
nepotpuno utvrdio ~iweni~no stawe time {to je optu`enog oglasio
krivim da je vi{e lica podsticao na zajedni~ku djelatnost, te da je nepo-
znatim licima u Beogradu poslao vi{e primjeraka svog teksta u namjeri
da se tekst umno`i i rasturi. Naime, u `albi se isti~e da je ostalo spor-
no da li je optu`eni podsticao na zajedni~ku djelatnost svjedoka po{to
su isti smatrali da nisu podstaknuti ni na kakvu djelatnost.
U komentaru ve} navedenog autora se navodi da se podsticawe i po-
zivawe (komentar uz ~l. 133 KZ SFRJ st. 467) vr{ili na razne na~ine pa
i izra`avawem stavova koji su upravqeni na stvarawe uvjerewa, a isto
mo`e biti upu}eno na primjer svim gra|anima zemqe (putem {tampe,
drugih sredstava informacija i sl.). Prema tome za postojawe odgovor-
nosti optu`enog za podsticawem na zajedni~ku djelatnost nije od zna~a-
ja to {to su lica prema kojim je isto bilo upravqeno izjavila da nisu
podstaknuta, jer to je wihov odnos i ocjena prema djelatnosti optu`enog.
Bitno je da je subjektivni odnos optu`enog bio usmjeren na pridobijawe
istomi{qenika a o tom se izjasnio svjedok ^voro Slobodan.
^iweni~no stawe u prvostepenoj presudi pravilno je utvr|eno i u
odnosu na slawe pisanog teksta optu`enog od strane samog optu`enog u
Beograd za koja je ogla{en krivim, pa su neosnovani navodi `albe bra-
nioca da sud “naga|a da je vjerovatno optu`eni poslao tekst u Beograd”.
Na neosnovanost s`albe branioca optu`enog ukazuju dokazi da je
upravo iz Beograda stigao umno`en – fotokopiran tekst pisanog mate-
rijala optu`enog koji na sebi nije imao paraf optu`enog, iz ~ega je pr-
vostepeni sud, smatram, izveo pravilan zakqu~ak da je tekst upu}en pri-
je nego {to su preostali primjerci u mjesecu februaru 1984. god. prili-
kom pretresa optu`enog od ovog oduzeti, kojom prilikom je na svaku
stranicu oduzetih primjeraka stavio svoj paraf. Kako se optu`eni u do-
sada{wem toku postupka nije branio da mu je neko prije mjeseca febru-
ara 1984. god. ukrao primjerak pisanog materijala, to se samo po sebi na-
me}e zakqu~ak, da ga je on samo morao poslati u Beograd, pa prema tome
prvostepeni sud je imao osnova da donese predwi zakqu~ak.
Iz svih navedenih razloga predla`em da drugostepeni sud `albu
branioca optu`enog [e{eq Vojislava odbije kao neosnovanu i potvrdi
prvostepenu presudu.”
Protiv presude Okru`nog suda u Sarajevu K.161/84 od 9. jula 1984. go-
dine, u zakonskom roku i advokat Zdravko Radovi} je ulo`io `albu u ko-
joj se ka`e:
387
 Vrhovnom sudu predla`em da osporenu presudu preina~i i mene kri-
vi~no odgovornosti oslobodi za kriv. djelo iz ~lana 114 KZ, odnosno, da
prvostepenu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravqawe i
odluku.
Na osnovu ~lana 371 stav 1 ZKP-a predla`em da Vrhovni sud mene i mo-
ga branioca obavjesti o zakazanoj sjednici.
Razlozi:
Prvostepenu presudu pobijam:
– zbog bitne povrede odredaba krivi~nog postupka iz ~l. 364 stav 1
ta~.11 ZKP-a;
– zbog pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa i
– zbog povrede krivi~nog zakona.
Prvostepeni sud oglasio me je krivim za krivi~no djelo iz ~lana 114
KZ i to:
A) [to sam sa~inio pismene odgovore na pitawa iz ankete “[ta da se
radi?”, pa ih poslao Bogavac Du{anu i drugom nepoznatom licu preporu~e-
nim pismom sa namjerom da ovaj tekst umno`e i rasturaju, te
B) [to sam u toku 1983. i 1984. godine pred nekoliko lica tvrdio da
na{ samoupravni socijalizam treba mijewati, napadaju}i na~in upravqa-
wa i sli~no.
Ad A) U obrazlo`ewu presude prvostepeni sud ne navodi uop{te kako
je do{ao do utvr|ewa i zakqu~ka da sam ja pismene odgovore poslao Bogav-
cu i drugom nepoznatom licu da ih rasturaju, te da su oni u tom rasturawu
u~estvovali, a naro~ito kako sam ja uop{te i da li sam drugo pismo poslao
nepoznatom licu.
^iweni~no stawe upravo je suprotno zakqu~cima prvostepenog suda.
Moju odbranu, da sam odgovore na anketu “[ta da se radi?”, koju je orga-
nizovao Bogavac Du{an, poslao samo wemu, da sam znao da ih on ne}e obja-
viti ni rasturati, da nikom drugom odgovore nisam slao, te da sam ih poslao
i svjedoku Bogavcu samo radi dobijawa wegovog mi{qewa, prvostepeni sud
nije prihvatio, iako je u dokaznom materijalu imao potpunu potvrdu mojih
navoda.
Da je prvostepeni sud te dokaze uzeo u obzir morao je do}i do suprotnog
zakqu~ka.
Moju odbranu potvrdio je u potpunosti svjedok Bogavac svojim iskazom:
– da mi je jasno dao do znawa da se moj odgovor ne mo`e {tampati iz dva
razloga: {to nisam ~lan Partije (po{to sam iskqu~en) i {to nemam revo-
lucionarnu ili politi~ku afirmaciju,
– iz objektivnog razloga {to to Bogavac nije ni mogao u~initi, jer ni-
je primio moje pismo,
– {to u mom popratnom pismu stoji da mu {aqem odgovore na anketu da
mi ka`e {ta misli o tekstu i
– {to i sam na~in na koji sam odgovore poslao Bogavcu dokazuje da sam
imao namjeru da se pismo uru~i Bogavcu i nikom drugom.
Da je sa po{tanskom po{iqkom postupqeno, kako sam ja odredio {aqu-
}i je vrijednosnim pismom nije ni moglo, ni smjelo biti dileme da. lije Bo-
gavac primio po{iqku.
388
U ~lanu 50 stav 5 Op{tih uslova za vr{ewe PTT usluga (koji je ba-
ziran na ~lanu 24 Zakona o PTT uslugama Sl. list 51/76) propisano je:
“U slu~aju neuspele dostave kwi`ene po{iqke (a takva je vrijedno-
sno pismo – prim. `alioca) primaocu se ostavqa izve{taj o prispe}u
po{iqke...”
U ta~. 2 istog stava navedeno je:
“U slu~aju neuspele prve dostave u izve{taju o prispe}u po{iqke
bi}e nazna~eno u koje }e vreme biti poku{ana ponovna dostava. te po-
{iqke.”
Ta~. 3 istog propisa odre|uje:
“Ako se kwi`ena po{iqka iz ta~. 2 ovog stava nije mogla uru~iti
primaocu ni prilikom ponovqene dostave primaocu se ostavqa izve{taj
o prispe}u te po{iqke sa obave{tewem kad i gde mo`e podi}i prispelu
po{iqku i do kog roka }e se po{iqka ~uvati u jedinici PTT mre`e.”
Iz ovih propisa jasno se vidi da je po{iqka morala biti uru~ena
svjedoku Bogavcu ili meni vra}ena.
Nipo{to i nikako nije mogla ni smjela biti izgubqena ili uru~ena
tre}em licu.
Aqkavo i nezakonito postupawe dostavne slu`be po{te i jo{ aqka-
vije postupawe radnika u listu “Komunist” (ako je ta~an iskaz svjedoka
^avi}a) prvostepeni sud sanira svojom ni~im opravdanom tvrdwom, da je
pismo primio Bogavac.
Da bi provjerio sudbinu vrijednosnog pisma upu}enog Bogavcu prvo-
stepeni sud saslu{ao je svjedoka ^avi} Bo{ka.
Iz wegovog iskaza vidi se samo to da je on nepropisno i neovla{te-
no primio vrijednosno pismo i da ga je (jo{ nepropisnije) ostavio na
stolu kod portira da ga neko preda Bogavcu.
Ni ovaj svjedok dakle, nije potvrdio ~iwenicu da je Bogavac primio
pismo, pa iako Bogavac u svom iskazu odlu~no pori~e da je pismo primio
prvostepeni sud obrazla`u}i svoje suprotno stanovi{te doslovno navodi:
“Stoga iz svega naprijed izlo`enog, a naro~ito iskazom svjedoka ^a-
vi} Bo{ka, kome je sud u cijelosti povjerovao, jer je u iskazu bio logi-
~an i uvjerqiv, da je poslate “Odgovore na anketu – intervju” “[ta da se
radi?” od strane optu`enog [e{eqa primio Bogavac Du{an...” (str. 9
posledwa re~enica iz str. 10 presude).
Iako dokazni materijal, kako sam naprijed iznio, nesumwivo doka-
zuje da pismo nije uru~eno Bogavcu prvostepeni sud na osnovu pretpo-
stavke da je ostavqeno pismo kod vratara neko Bogavcu uru~io, prihvata
to kao utvr|enu ~iwenicu.
To je jedna od mnogih pretpostavki (na koje }u se kasnije osvrnuti)
na kojima prvostepeni sud bazira moju odgovornost.
[ta predstavqa pretpostavka u krivi~nom postupku i u su|ewu ne
usu|ujem se da obja{wavam Vrhovnom sudu.
Iz izlo`enog vidi se da su razlozi, koje navodi prvostepeni sud,
potpuno nejasni, bazirani na pretpostavci i protivrije~ni ~iwenicama
utvr|enim u postupku, pa stoga postoji bitna povreda odredaba krivi~-
nog postupka iz ~lana 364 stav 1 ta~. 11 ZKP-a.
389
 Da prvostepena presuda bazira svoju odluku o mojoj krivici za in-
kriminisano krivi~no djelo na pretpostavci eklatantno pokazuje navod
dispozitiva (str. 6, pasus 1 presude) koji glasi:
“... nakon ~ega je najmawe dva primjerka ovog teksta poslao iz Saraje-
va i to na dan 3. oktobra 1983. godine putem preporu~ene po{iqke na ime
Du{ana Bogavca, a na adresu “Komunista” u Beogradu, te drugom do sada
nepoznatom licu tako|e u Beograd u namjeri da ista ovaj tekst umno`a-
vaju i rasturaju...”.
Nema nijednog dokaza da sam putem preporu~ene po{iqke 3. oktobra
1983. godine uputio i drugo pismo do sada – kako presuda ka`e – nepozna-
tom licu i to u Beograd.
U kom dokaznom materijalu prvostepeni sud nalazi osnov za ovu
tvrdwu?
Otkud prvostepeni sud zna da sam uputio preporu~eno pismo kad ne
zna kome?
Otkud zna da sam ga uputio 3. oktobra 1983. godine, kad ne zna ni na
koji na~in sam ga uputio?
Za{to prvostepeni sud nije prihvatio navod optu`nice da sam tekst
poslao na adresu vi{e nepoznatih lica i na osnovu ~ega je opis radwe su-
zio na samo jedno nepoznato lice?
U prvostepenoj presudi na ta pitawa nema odgovora, pa prema tome
ni razja{wewa.
Ali, prvostepenom sudu trebalo je da ima bar jo{ jedno pismo, pa da
mo`e konstatovati (str. 6, isti stav presude) moju “namjeru” da se taj
tekst umno`ava i rastura, jer je i samom sudu jasno da bez namjere nema
tog krivi~nog djela.
Kratko re~eno, kad, kome, na koji na~in i u koji grad bi trebalo da sam
uputio to drugo pismo prvostepeni sud nije uop{te utvrdio iz razloga
{to o toj tvrdwi prvostepenog suda ne postoji niti jedan dokaz u spisu.
A kad dokaza nema ostaje jedino obja{wewe da je sud ishitrio ovakav
zakqu~ak i da to predstavqa jo{ jednu pretpostavku na kojoj se bazira pr-
vostepena presuda.
Kao dokaz za ta~nost predwih navoda prvostepeni sud u obrazlo`e-
wu presude (str. 10) navodi doslovno:
“... da je optu`eni [e{eq najmawe jo{ jedan primjerak Odgovori na
anketu intervju” “[ta da se radi” dostavio za sada nepoznatom licu u Be-
ograd proizlazi iz utvr|ene ~iwenice da je ovo nepoznato lice umno`i-
lo fotokopirawem navedeni [e{eqev materijal”.
Ovakvo obrazlo`ewe o~igledno predstavqa potpun nesklad sa doka-
znim materijalom i wegovu pogre{nu ocjenu.
Smatram stoga da su i u ovom dijelu razlozi prvostepene presude
znatno protivrije~ni dokaznom materijalu, koji se nalazi u spisu (~l.
364 stav 1 ta~. 11 ZKP-a).
I daqna pretpostavka prvostepene presude da su materijal iz mojih
odgovora na anketu “[ta da se radi?” umno`avali moji prijateqi nema
nikakve podloge u dokaznom materijalu, pa je i to jo{ jedna neopravdana
tvrdwa prvostepenog suda.
390
Meni je materijal – kako je poznato – oduzet od strane organa gowe-
wa 9. februara 1984. godine.
U me|uvremenu do mog hap{ewa tj. do 15. maja o.g. izja{wavali su se
me|u ostalim i \uro Kozar svojim osvrtom u listu “Oslobo|ewe”, te dr
Fuad Muhi} i Hamza Bak{i} u listu “Svijet”.
Otkud wima ovaj materijal nepoznato je ostalo.
Isti~em, da je meni SDB oduzela tri primjerka teksta “Odgovora”,
{to dokazuje potvrda o oduzimawu stvari od strane organa gowewa, koja
se nalazi u spisu.
Obja{wewe suda da je “nepoznato lice iz Beograda umno`avalo i
rasturalo materijal zasnovano na ~iwenici da na ovom fotokopiranom
materijalu nema parafa V[” nema nikakvog osnova kad je notorno da se
fotokopirawem mo`e izbje}i paraf jednostavnim stavqawem ~istog
papira na mjesto gdje se paraf nalazi.
Uostalom, kad nema dokaza da sam pismo ma kome uputio, onda ne mo-
`e opstojati ni tvrdwa prvostepenog suda da su moji prijateqi materi-
jal rasturali.
I ova tvrdwa nema osnova u dokaznom materijalu, pa razlozi koje iz-
nosi prvostepeni sud su protivrije~ni dokaznom materijalu, zbog ~ega
postoji povreda odredaba krivi~nog postupka iz ~l. 364 stav 1 ta~ka 11
ZKP-a.
Na moju primjedbu da bi slawe pisama i rasturawe nakon mog hap{e-
wa mogla biti i “policijska provokacija” prvostepeni sud doslovno od-
govara: “Nema osnova optu`enikovoj odbrani da se radi “o policijskoj
monta`i”, jer da je to u pitawu sigurno je da “policija” ne bi pribjegla
nakon pritvarawa [e{eqa”. (str. 10 in fine i str. 11 presude).
A za{to ne bi, na to sud ne daje odgovor.
Eto jo{ jednog primjera kako sud na osnovu pretpostavke i eventual-
nog krivi~nog djela tre}eg lica (rasturawe materijala) utvr|uje moju
krivi~nu odgovornost.
I najzad, prvostepeni sud priznaje da ne zna ni u koji grad sam navod-
no uputio to drugo pismo, a svoje neznawe o toj ~iwenici opravdava ob-
ja{wewem da to ~ak nije relevantno.
Tokom postupka ja sam tvrdio da moje odgovore nije primio svjedok
Bogavac iako su bili poslati u vrijednosnom pismu.
Zbog toga su ostali nepoznati bilo kome i da su kao takvi predsta-
vqali samo moju misao.
Da bi utvrdio da li je Bogavac pismo primio sud je saslu{ao svjedo-
ka ^avi} Bo{ka.
I poslije iskaza tog svjedoka ostalo je (kako sam naprijed detaqno
obrazlo`io) da se na tu okolnost preslu{a svjedok Grozdani} Uro{, ko-
ji je prema navodima ^avi}a trebao uru~iti pismo Bogavcu.
Iskaz ovog svjedoka bio bi od bitnog zna~aja, jer bi razjasnio pita-
we da li je, kad i ko uru~io moje pismo Bogavcu.
Taj predlog prvostepeni sud je odbio.
Prvostepeni sud nadaqe nije provjerio ni identi~nost originalnog
potpisa svjedoka ^avi}a na po{tanskoj prijemnici.
391
 Pored toga ostao je neprovjeren i podatak ko je, ako je to praksa u li-
stu “Komunist” ovla{ten da potpisuje prijem po{te. Da li je ^avi} Bo-
{ko neovla{teno potpisao prijem tog pisma obzirom, da je on radnik
odeqewa ONO-a i DSZ-a.
Zbog neprovo|ewa ovih dokaza ostalo je nepotpuno utvr|eno ~iwe-
ni~no stawe (~l. 366 ZKP-a).
Radi utvr|ewa naprijed iznijete ~iwenice da tekst nisam rasturao
ja, niti neko od mojih prijateqa predlo`io sam saslu{awe novinara. \u-
re Kozara, koji je sa mojim tekstom iz odgovora na anketu polemisao u li-
stu “Oslobo|ewe” od 10. maja o.g. pod naslovom “Model za destrukciju” i
nadnaslovom “Stranputice jednog sociologa”. I taj predlog prvostepeni
sud je odbio.
Pored wega sa mojim tekstom polemisali su i dr Fuad Muhi} i Ham-
za Bak{i}, urednik “Svijeta” u listu “Svijet” prije moga hap{ewa, pa i
iskazi tih svjedoka o ~iwenici od koga su dobili tekst bio bi odlu~an za
utvr|ewe da li sam tekst rasturao ja ili moji prijateqi ili neko tre}i.
Provo|ewem tih dokaza nesumwivo bi se utvrdilo da ja niti sam ras-
turao, niti sam imao namjeru da rasturam svoj “odgovor”, pa da je prema
tome moja odbrana ta~na.
Wihovim iskazima utvrdilo bi se od koga su dobili taj materijal, a
time bi se dokazalo da ja u tom nemam nikakvog u~e{}a.
I zbog ovakvog stava prvostepenog suda o mojim predlozima ~iwe-
ni~no stawe ostalo je nepotpuno utvr|eno.
Prvostepenom presudom povrije|en je i Krivi~ni zakon, po{to je
primjewen zakon, koji se ne mo`e primjeniti (~l. 365. ta~. 4 ZKP).
U inkriminisanim mojim postupcima nema elemenata krivi~nog dje-
la iz ~lana 114 KZ.
Do primjene ~lana 114 KZ nije moglo nikako do}i, jer se radi o in-
kriminacijama zasnovanim na mojim radwama pisanom rije~i i govorom.
Da ne bi obja{wavao moja stanovi{ta poslu`i}u se stanovi{tem na-
uke i sudske prakse u tom pogledu:
“S obzirom na op{ti karakter ovog djela (~l. 114 KZ SFRJ primjed-
ba `alioca) ono obuhvata sva druga krivi~na djela upravqena protiv
dru{tvenog ure|ewa i bezbednosti zemqe. Iz tog proizlaze dva zakqu~-
ka: 1. ka`wavawe za ovo delo dolazi u obzir samo ako ka`wivost nije od-
re|ena za neki wegov poseban oblik i 2, kad su ostvarena obele`ja ovog
dela i nekog posebnog wegovog oblika ne postoji sticaj dela ve} samo jed-
no delo i to ono koje je odre|eno kao poseban oblik, slu~aj prividnog
idealnog sticaja koji se re{ava na osnovu pravila lex specialis derogat le-
gi generali. Treba uo~iti da se ovde radi o posebnim objektima koji su u
zakonu odre|eni kao samostalna krivi~na dela za razliku od oblika ko-
ji su odre|eni u slo`enoj dispoziciji ~l. 114”. (Komentar Krivi~nog za-
kona SFRJ izdawe “Savremena administracija” 1978. g., str. 425 pasus 2).
U istom Komentaru na istoj strani u pasusu 3 navedeno je:
“Isto stanovi{te prihva}eno je u na{oj sudskoj praksi”, pa se nada-
qe citira jedna presuda Vrhovnog suda Hrvatske u kojoj je doslovno re~e-
no da do primjene odredbe ~lana 114 (tad je to bio ~lan 100) mo`e do}i
392
samo u slu~aju ako se u~iweno delo ne mo`e podvesti ni pod jedan drugi
zakonski opis iz glave 10 KZ (sada glava 15).
Smatram, da ovom komentaru ne treba nikakav komentar, jer je pot-
puno jasno, kako sa stanovi{ta nauke, tako i sudske prakse da se rije~ju i
pisawem ne mo`e izvr{iti kontrarevolucionarno djelo, po{to i sam
taj zakonski propis svojom odredbom “ko u~ini delo”... zahtjeva akciju,
djelovawe na drugi na~in, a ne pisawem ili govorom, po{to za to posto-
ji lex specialis.
Me|utim, ni primjena propisa ~lana 133 KZ ne mo`e do}i u obzir.
Ja sam samo svoju misao skicirao i poslao na ocjenu svom prijatequ
i novinaru Bogavcu.
Misao napisana radi ocjene, a ne radi objavqivawa ne mo`e biti ka-
`wiva.
Neobjavqeni rukopis je nepostoje}i i za javnost i za zakon. To osta-
je samo misao, a ona je sve do objavqivawa u takvom polo`aju da mo`e bi-
ti izmjewena, korigovana ili povu~ena.
^iwenica, da je V.[. pismo u kome je bio moj sastav poslao iskqu~i-
vo Bogavcu i samo zbog wegove ocjene, {ta misli o mom sastavu (jer sam,
kako sam naprijed naveo sigurno znao iz izjave Bogavca da moj odgovor
ne}e i ne mo`e biti {tampan) dokazuje da kod mene nije ni u jednom mo-
mentu postojala namjera rasturawa, kako mi to neopravdano pripisuje
prvostepeni sud.
Misao je neka`wiva. To direktno propisuje i Ustav SFRJ u ~lanu
106, koji glasi: “Zajam~ena je sloboda misli i opredelewa”.
“Niko za izra`enu misao ne mo`e biti pozvan na odgovornost, niti
misao kao takva mo`e biti osnov za ma kakvu inkriminaciju i ka`wava-
wa”. (Prof. Jovan \or|evi} – Ustavno pravo – izdawe “Savremena admi-
nistracija” 1976 godine str. 386 in fine).
“Sloboda misli odbacuje svako nametawe tu|e misli, ali i svako
sumwi~ewe tu|e misli i direktno me{awe u weno stvarawe” (ibid. str.
ista in fine).
Prema tome ne mo`e do}i u obzir ni primjena ~lana 133 KZ iz pro-
stog razloga {to nema osnovnog uslova za primjenu ovog ~lana, jer nema
poziva ili podsticaja na obarawe, promjenu i druge atake na za{ti}ene
objekte.
Ad B) U pogledu iskaza svjedoka isti~em slijede}e:
Istraga je zapo~ela na osnovu zahtjeva javnog tu`ioca, a po rje{ewu
istra`nog sudije Ki–162/84 od 21. maja 1984. godine.
U tom rje{ewu kao svjedoci za dokazivawe mog kontrarevolucionar-
nog djelovawa – inkriminisanog u ~l. 114 KZ SFRJ predlo`eni su Gli-
{i} Kosana, Kozomara dr Olga, Jovanovi} dr Radmilo, To{i} Neboj{a,
Hrusti} Bego i Milojevi} Aleksa.
Kod iskaza datih u izjavama kod SDB-a u toku daqeg postupka ostali
su Hrusti} i To{i}.
Ostali svjedoci Gli{i}, Jovanovi} i Kozomara svojim iskazima u
istra`nom postupku negirali su da sam ja pred wima izra`avao kontra-
revolucionarne stavove i ideje, isticali da nisam imao namjeru da ih za
393
neke ideje pridobijem, tako da na osnovu wihovih iskaza ne bi moglo do-
}i do optu`be za inkriminisano djelo.
Zbog toga su predlo`eni (na kraju istrage) “rezervni sjedoci” ^u~-
kovi} Dragoqub i ^voro Slobodan.
Svjedoci Jovanovi}, Gli{i} i Kozomara nisu ni saslu{ani na glav-
nom pretresu, po{to ih je javna optu`ba u svojim predlozima zanemarila.
Od preslu{anih svjedoka Hrusti} Bego izjavio je na glavnom pretre-
su da sam ja s wim govorio o stawu u Savez komunista Jugoslavije poslije
mog iskqu~ewa iz Saveza komunista i da je zapazio da mi je te{ko palo
{to sam iskqu~en iz Partije.
Ova izjava, koju je dao Hrusti} podudara se sa mojom odbranom da sam
pred wim govorio o radu partijske jedinice, koja je mene iskqu~ila iz
Partije, a ne generalno o radu Saveza komunista Jugoslavije.
Ja sam, kako je svjedok rekao, dugo vremena drugovao s wim, a od poli-
ti~kih razgovora on je istakao samo taj i to onda kad sam iskqu~en iz
Saveza komunista.
Vidi se dakle, da sam iz ogor~ewa zbog postupka prema meni kriti-
kovao pred wim rad moje partijske jedinice i izrazio ozloje|enost za
primjenu ~lana 114 KZ.
O~igledno, prvostepeni sud pogre{no je ocjenio izjavu svjedoka.
Drugi svjedok Vlajki Emil, na osnovu ~ijeg iskaza presuda me ogla-
{ava krivim sa konstatacijom da sam u razgovoru s wim rekao “da Savez
komunista nema snage, niti mogu}nosti da na|e izlaz iz nastalih te{ko-
}a” nije na glavnom pretresu potvrdio ovaj navod.
On je prije svega izjavio da je sa mnom imao svega jedan i to iskqu~i-
vo teorijski razgovor.
U zapisniku o glavnom pretresu kao iskaz svjedoka Vlajkija navede-
no je slede}e:
“Iz razgovora s wim (misli na mene prim. `alioca) ja nisam mogao
izvu}i u tom pravcu takav zakqu~ak, ali da je wegovo mi{qewe o ospora-
vawu Saveza komunista da on mo`e izvesti ovu i izna}i rje{ewe za izla-
`ewe iz krize to je nesporno”.
Ovako nerazumqiva, kao i daqne interpretacije svjedokovih izjava
unesenih u zapisnik po diktatu predsednika vije}a natjerala je svjedoka
da zatra`i ({to mu je i omogu}eno) da on sam izdiktira svoju izjavu o raz-
govoru sa mnom.
Svjedok je tada izjavio:
“Na osnovu na{eg razgovora ja sam mogao ste}i utisak da odre|eni
dru{tveni subjekti, kao {to su inteligencija, razli~iti stru~ni timo-
vi na najvi{em nivou mogu doprinijeti razrje{avawu postoje}e situaci-
je”. (zapisnik o glavnom pretresu str. 19 pasus 1, 2 i 3 i in fine).
Jedan teorijski razgovor dva profesora fakulteta i to Fakulteta
politi~kih nauka o postoje}oj situaciji i na~inu razrje{ewa – o kome
govori cijela Jugoslavija – a u kome je istaknuto i tra`eno na koji bi se
na~in moglo doprinjeti wenom razrje{ewu prvostepeni sud smatra kri-
vi~nim djelom kontrarevolucionarnog ugro`avawa.
394
I jo{ jedna napomena. Svjedok Vlajki u toku iskaza nekoliko puta je
poku{ao korigovati na~in uno{ewa wegovih izjava od strane predsed-
nika vije}a, pa kada u tom nije uspio zatra`io je na kraju iskaza da sam
izdiktira i interpretira su{tinu razgovora me|u nama.
To pokazuje kako je delikatno interpretirati iskaze svjedoka, naro-
~ito kad se oni odnose na teorijska pitawa i doktrinarna raspravqawa
i razja{wewa.
Izjave svjedoka To{i} Neboj{e, ^voro Slobodana i ^u~kovi} Dra-
goquba neta~ne su i neistinite, inscenirane na provokativnoj namjeri
i patolo{koj mr`wi.
Zato sam u svojoj odbrani naveo opravdane razloge tvrdwe da sam
znao da je To{i} agent provokator, da s ^u~kovi}em vi{e godina ne go-
vorim i da me on patolo{ki mrzi, a da ^voru nikad u `ivotu nisam vi-
dio, niti pred wim {ta govorio.
Po{to sam znao da je To{i} agent provokator razumqivo je i logi~-
no da pred wim ne bih davao takve izjave, koje bi tu`ilac mogao inkri-
minisati kao krivi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa.
Da sam znao da je To{i} saradnik organa gowewa i da kao takav pri-
stupa meni nudio sam kao dokaz preslu{awe: Krwaji} Milana, radnika
SDB i Musi} (ime mi je nepoznato) tako|e radnika SDB, oba iz Saraje-
va na okolnost da sam to wima saop{tio prilikom preslu{awa.
Nadaqe predlagao sam saslu{awe dr Qubomira Tadi}a, nau~nog sa-
vjetnika Instituta dru{tvenih nauka Univerziteta u Beogradu, Draga-
na Biskupovi}a, novinara iz Beograda, dr Bo`idara Jak{i}a, vi{eg na-
u~nog saradnika Instituta za me|unarodni radni~ki pokret iz Beogra-
da, te Dragana Barjaktarevi}a, novinara iz Beograda da sam pred wima
govorio i upoznao ih da je Neboj{a To{i} agent provokator.
Prvostepeni sud odbio je moj predlog, a da ga je usvojio do{ao bi do
nesumwivog dokaza da pred To{i}em ne bih davao nikakve izjave, koje bi
mogle poslu`iti kao dokaz za moju krivi~nu odgovornost.
Iskaz svjedoka ^voro Slobodana potpuno je izmi{qen i namje{ten.
To je jedan od “rezervnih” svjedoka, koji je nastupio kada navode pred-
loga u istrazi nisu potvrdili svjedoci dr Kozomara, dr Jovanovi}, Mi-
lojevi} i Gli{i}eva.
Prvostepeni sud prihvatio je iskaz svjedoka ^vore kao istinit ma-
da nije ni poku{ao da provjeri wegove navode.
Ja sam tvrdio da takav ~ovjek kao {to je ^voro nije u vozu sjedio ni-
kada uz mene.
Svjedok je tvrdio na glavnom pretresu da je wegovo putovawe bilo
slu`beno, da je dan putovawa bio ponedeqak 20. septembra 1982. godine i
da je uz wega, pored ostalih wemu nepoznatih putnika sjedila i wegova
supruga.
Kako se tek na glavnom pretresu svjedok sjetio dana putovawa posli-
je toliko vremena i da li je zaista toga dana bio na slu`benom putovawu
sud nije provjeravao, a trebalo je i bio du`an da ba{ ovaj dio iskaza svje-
doka provjeri razja{wewem sa svjedokom kako se toga dana sje}a i provje-
395
rom kod wegove radne organizacije da li je tog dana svjedok i{ao na slu-
`beni put, te da eventualno preslu{a i wegovu suprugu za koju tvrdi da
je bila s wim u kupeu.
U daqwem iskazu svjedok moje tobo`we izjave predstavqa kao neka-
kav monolog, pa ako je ta~na wegova izjava onda se postavqa pitawe {ta
predstavqa razgovor sa samim sobom ili govor samom sebi.
Kako se mo`e smatrati takvo moje pona{awe – dato sed non concesso
– kao namjera za pridobijawe istomi{qenika i dosledno tome kontrare-
volucionarno ugro`avawe.
Neta~na je tvrdwa prvostepene presude da sem golog negirawa u is-
kazu svjedoka ^vore ni{ta drugo nisam mogao osporiti, a takva tvrdwa
upravo bi se mogla primjeniti na obrazlo`ewe prvostepene presude, ko-
ja ni na koji na~in nije uspjela dokazati tvrdwu svjedoka osim {to mu je
nekriti~ki poklonila vjeru.
I ina~e i kod drugih svjedoka kojima sud poklawa vjeru wihovi navo-
di nisu ni~im potkrepqeni i {to je karakteristi~no nijedan od wih ne
navodi nikakvu potvrdu za svoje izjave, a svi tvrde da su razgovori bili
u ~etiri oka.
Ovo se posebno odnosi na svjedoka ^u~kovi}a za koga sam ja odmah
tvrdio (a i on je rezervni svjedok) da me patolo{ki mrzi i da godinama
ne govorimo.
U dispozitivu prvostepene presude doslovno stoji:
“U vi{e navrata u toku 1982. i 1983. godine na Fakultetu politi~kih
nauka prilikom slu~ajnih susreta sa ^u~kovi} Dragom rekao...” pa sud na-
vodi izjave svjedoka o mojim istupawima zbog kojih me progla{ava kri-
vim (str. 6 posledwi pasus presude).
Na pitawe prvog mog branioca svjedok ^u~kovi} izjavio je: “Nakon
{to je on (misli na mene prim. `alioca) premje{ten u drugi odsjek ja ni-
sam imao s wim nikakvih kontakata, a pogotovo u periodu 1982. i 1983. go-
dine kada sam pre{ao u drugu kancelariju udaqenu od wegovog odsjeka
(str. 13 pasus 1 zapisnika o glavnom pretresu).
Dok dispozitiv presude tvrdi da sam pred ^u~kovi}em u 1982. i 1983.
godini davao inkriminisane izjave svjedok ^u~kovi} u svom iskazu tvr-
di da u tom vremenu sa mnom nije imao nikakve kontakte.
U pogledu moje izjave u biblioteci isti svjedok na pitawe moga dru-
gog branioca izjavio je slede}e:
“Kada sam bio u biblioteci... u drugom kraju bio je [e{eq i ne obra-
}aju}i se on meni ~uo sam kako on govori ne{to u smislu “te pokrajine,
to je konstrukcija, to nije bilo na zasjedawu Avnoja to je konstrukcija
posledweg Ustava. Primjetio sam i uvjerio se da ga niko ni{ta o tome ni-
je pitao, on je jednostavno sam pitao i sam odgovarao”.
Mo`e li se iz ovakvog navoda svjedoka, kao {to to ~ini prvostepena
presuda (kad bi navod i bio ta~an) izvesti zakqu~ak da sam “u namjeri
pridobijawa ve}eg broja istomi{qenika i podsticawa na zajedni~ku dje-
latnost...” atakirao na za{ti}ene objekte iz ~lana 114 KZ?
Takav iskaz svjedoka ^u~kovi}a nije mogao poslu`iti za utvr|ewe
moje krivi~ne odgovornosti.
396
I najzad ostalo je presudom neodlu~eno pitawe zapqene moje nau~ne
dokumentacije, privatne prepiske, pisa}e ma{ine, kompleta kaseta za
u~ewe engleskog jezika, privatnih biqe`aka moje supruge i jo{ nekih
tekstova i stvari.
Prvostepeni sud odlu~io je da mi se oduzima materijal “Odgovori na
anketu Intervju “[ta da se radi?”.
Ostali pisani materijal u koji je sud izvr{io uvid na glavnom pre-
tresu prema prvostepenoj presudi treba da mi se vrati.
No, pored materijala, koji su ~itani na glavnom pretresu postoji i
veliki broj mojih pisanih radova i stvari, koje sam naprijed citirao, a
koje su mi zaplewene od organa gowewa prilikom pretresa stana 9.2.
1984. godine.
U spisu postoji spisak tih stvari pod Dn. broj 4, 5, 6 i 7, a o wima sud
nije donio nikakvu odluku iako je bio du`an da to u~ini, odnosno da od-
lu~i da se i te stvari meni vrate, jer su morale biti prilo`ene spisu
kad su zaplewene.
Iz potvrda pod navedenim brojevima spisa vidi se da su ti tekstovi
i stvari meni privremeno oduzete tj. do okon~awa glavnog pretresa.
I prilikom pretresa moga stana od 11. maja o.g. od strane SDB-a me-
ni su oduzete stvari i o tome mi izdata potvrda.
Ni o vra}awu tih stvari prvostepeni sud nije donio odluku.
Smatram, da su u ovoj `albi istaknuti razlozi opravdani, pa ostajem
kod naprijed iznijetog predloga.
Dana 31. oktobra mi je od strane Vrhovnog suda Bosne i Hercegovi-
ne upu}ena obavijest koju je potpisao predsjednik vije}a Ante Varunek,
sa slede}im tekstom:
U krivi~nom predmetu protiv Vas, zbog krivi~nog djela iz ~lana 114
a povodom Va{e `albe protiv presude Okru`nog suda u Sarajevu K–br.
161/84 od 9. jula 1984. obavje{tavate se da je kod ovog suda zakazana sjed-
nica vije}a za dan utorak, 20. novembra 1984. u 8,30 ~ sala 20 o kojoj sjed-
nici je obavije{ten Va{ branilac, dok predsjednik vije}a nije na{ao da
bi Va{e prisustvo ovoj sjednici bilo cjelishodno.
Dana 17. novembra 1984. uputio sam Vrhovnom sudu SR BiH zahtjev za
omogu}avawe prisustva sjednici vije}a po predmetu Kz–br. 888/84., u ko-
me sam naveo:
Pozivaju}i se na odgovaraju}e odredbe Zakona o krivi~nom postup-
ku SFRJ zahtijevam da mi omogu}ite prisustvo sjednici sudskog vije}a
koja je zakazana za 20. novembar 1984. povodom `albi protiv presude
Okru`nog suda u Sarajevu K.br. 161/84 od 9. jula 1984.
Na zahtjev mi nikada nije odgovoreno. Advokat Zdravko Radovi} je i
na sjednici vije}a, u toku rasprave o proceduralnim pitawima, rekao:
Dru`e predsedni~e, optu`eni dr [e{eq uputio Vam je zahtjev ko-
jim tra`i da prisustvuje danas zakazanoj sjednici, obzirom da ste ga oba-
vijestili da smatrate necjelishodnim da on prisustvuje sjednici. Kvali-
fikacija djela i izre~ena visoka kazna smatram da opravdavaju zahtjev
opt. [e{eqa, pa prije po~etka redovnog toka ove sjednice molim da do-
zvolite i wegovo prisustvo. Smatram da je zahtjev opravdan, pa molim da
ga usvojite, odnosno predo~ite vije}u.
397
 Vije}e je glatko odbacilo branio~ev zahtjev, pa se pre{lo na izlaga-
we predmeta. Sudija – izvjestilac je rezimirao sadr`aj sudskog spisa,
presude okru`nog suda i `albi. Zatim su se izja{wavali branioci, uka-
zuju}i na te`i{ne ta~ke osporavawa presude. Advokat Radovi} je tim po-
vodom izjavio:
Utvr|uju}i ~iweni~no stawe prvostepeni sud po~inio je kardinal-
nu gre{ku.
Ispituju}i sudbinu pisma upu}enog od strane optu`enog svjedoku
Bogavcu prvostepeni sud stao je na pola puta.
Ako Bogavac nije rasturao pismo onda nema ni odgovornosti optu-
`enog.
Jer, dato sed non concesso, kad bi se ~ak i moglo pretpostaviti da je
optu`eni slawem sastava odgovora Bogavcu mogao pristati da to pismo
on, Bogavac, rastura, wegov umi{qaj za rasturawe tog pisma mogao je i}i
samo dotle tj. do Bogavca.
^im Bogavac nije bio u takvoj mogu}nosti da sastav, koji je sa~inio
optu`eni rastura iz naprijed iznijetog razloga, jer Bogavac pismo nije
ni primio prestaje odgovornost optu`enog za rasturawe, jer umi{qaja
kod optu`enog da neko tre}i rastura nema.
A ako nema rasturawa, nema ni odgovornosti optu`enog, jer zaboga
`albama smo dokazali da je sastav, koji je sa~inio dr [e{eq wegova mi-
sao, a misao je neka`wiva.
Za daqe rasturawe preko tre}eg nepoznatog lica jasno je da optu`e-
ni ne mo`e odgovarati, jer takav umi{qaj nije imao. Sve ovo svodi se na
jedno. Pismo upu}eno Bogavcu je u stvari ukradeno. Neko ga se do~epao
izvr{ewem krivi~nog djela i iskoristio da ga rastura.
Samo onaj koji je na takav na~in do{ao do sastava opt. dr [e{eqa
mogao bi odgovarati za rasturawe, jer je izvr{ewem krivi~nog djela kra-
|e pisma mimo i protiv voqe autora wegov sadr`aj objelodanio i time
ga rasturao.
Advokata Sr|u Popovi}a je na raspravi pred vije}em Vrhovnog suda
Bosne i Hercegovine zamijenio advokat dr Rajko Danilovi}, koji je re-
kao:
Na~elno je krivi~nopravno pitawe: da li se tekstom (napisom), za
kojeg nema dokaza da je bio dostupan bilo kojem licu, mo`e smatrati da je
u~iweno delo koje je upravqeno na ugro`avawe za{titnih objekata iz
~lana 114 KZ SFRJ. Ovo tim pre jer se posledica tih radwi (tj. “dela
upravqenog na...”), bez obzira koliko se radi o posledici kao izazivawu
tzv. apstraktne opasnosti za za{titne objekte iz ~lana 114 KZ SFRJ, mo-
ra manifestovati ili bar mora postojati mogu}nost za weno nastupawe.
U ovom slu~aju nema dokaza da je pomenuti tekst u celini, pa i pojedini
inkriminisani delovi teksta, uru~en ijednom licu, pa radi toga i nije
mogla ni da nastupi tzv. apstraktna opasnost za ugro`avawe za{titnih
objekata iz ~lana 114 KZ SFRJ, kao ni bilo kojeg drugog krivi~nog dela.
Stav je sudske prakse, a to je stanovi{te i teorijski prihva}eno, da “de-
lo upravqeno na...” mora da se kao takvo ostvari, ispoqi, objektivizira,
te nije dovoqan samo subjektivni odnos izvr{ioca dela, tj. namera izvr-
398
{ioca da delatno{}u proizvede ugro`avawe tih objekata i nastupawe
posledice. U ovom slu~aju nema dokaza da je takva objektivizirana rad-
wa i nastupila, da je pomenuti inkriminisani tekst bio uru~en bilo ko-
me, pa da je imaju}i to u vidu, izvr{eno “delo koje je upravqeno na...”
ugro`avawe za{titnih objekata iz ~lana 114 KZ SFRJ.
Pored izlo`enog, pada u o~i da opisom radwi izvr{ewa u izreci
presude optu`enom se stavqa na teret radwa koja je podobna, pod uslo-
vom da je inkriminisani tekst dobio svedok Du{an Bogavac, da ugrozi
za{titni objekt iz ~lana 133 KZ SFRJ, a ne iz ~lana 114 K3 SFRJ. Za-
{titna dobra iz ~lana 114 KZ SFRJ pojavquju se kao supsidijarna za-
{tita u odnosu na pojedina krivi~na dela iz glave 15 KZ SFRJ, kojima
se {tite izvesna od navedenih za{titnih objekata.
Ni intenzitet inkriminisane delatnosti, prema izreci prvostepe-
ne presude, ne ukazuje na ozbiqnije i kvalitetno ve}e ugro`avawe za-
{titnih objekata, koji su oba navedena krivi~na dela identi~ni, pa je
ostajawe na krivi~nom delu iz ~lana 114. KZ SFRJ nepovoqnije za okri-
vqenog.
Na ove nedostatke, nakon izricawa prvostepene presude, ukazano je
u javnosti i, posebno {to je od zna~aja za sud, u stru~noj javnosti, ta~ni-
je na izvesnim stru~nim savetovawima pravnika. Na~in na koji je prvo-
stepena presuda tretirala odgovornost okrivqenog s pravom se ocewuje
kao pro{irivawe odgovornosti koje nema upori{ta u KZ.
^ak ako bi se i pretpostavilo da je inkriminisani tekst dospeo do
novinara Du{ana Bogavca, mada za takvo zakqu~ivawe nema dokaza, tada
bi umi{qaj okrivqenoga bio usmeren ka iskazivawu mi{qewa putem od-
govarawa na postavqena pitawa, pa bi se eventualno moglo raditi samo
o “podsticawu” drugih, {to mo`e biti samo umi{qaj za izvr{ewe kri-
vi~nog dela iz ~lana 133 KZ SFRJ, a ne i “delo koje je upravqeno na...”
ugro`avawe za{titnih objekata iz ~lana 114 KZ SFRJ.
(Napomena: Ovo izlagawe je rekonstruisano na osnovu se}awa, mada
je autenti~no, ali je bilo znatno {ire i argumentovanije).
Dana 20. novembra 1984. godine Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, u
ime naroda, donosi presudu slede}e sadr`ine:
“Vrhovni sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vije}u sastavqenom
od sudija: Varunek Ante kao predsjednika vije}a, Arsovi} Marka, Mir-
ni} Nenada, Salman Nazifa i Vojinovi} Vojina, kao ~lanova vije}a, te
Aganspahi} Pagire kao zapisni~ara, u krivi~nom predmetu protiv [e-
{eq Vojislava zbog krivi~nog djela iz ~lana 114. Krivi~nog zakona
SFRJ povodom `albe okrivqenog, protiv presude Okru`nog suda u Sa-
rajevu broj: K.161/84 od 9. jula 1984. godine na sjednici odr`anoj u prisut-
nosti zamjenika republi~kog javnog tu`ioca Sokni} Mirka, te branio-
ca optu`enog Radovi} Zdravka, advokata iz Sarajeva i Danilovi} Rajka,
advokata iz Beograda u zamjenu za Popovi} Sr|u, advokata iz Beograda,
dana 20. novembra 1984. godine donio je ovu presudu:
@albe okrivqenog [e{eq dr Vojislava, se djelimi~no uva`avaju,
presuda Okru`nog suda u Sarajevu broj K.161/84 od 9. jula 1984. godine se
preina~uje i sudi:
399
 Okrivqeni [e{eq dr Vojislav, ostale generalije u prvostepenoj
presudi, kriv je {to je: a) u napisu pod naslovom “Odgovori na anketu –
intervju “[ta da se radi?”, koga je 3. oktobra 1983. godine radi {tampa-
wa uputio po{tom Du{anu Bogavcu, jednom od vodioca ove ankete, a ovaj
ga dobio i upoznao se s wegovim sadr`ajem, izme|u ostalog naveo: (Preu-
zimaju se navodi prvostepene presude koji se odnose na tekst “[ta da se
radi?” i svjedo~ewa To{i}a, ^vore i ^u~kovi}a)... ^ime je u~inio kri-
vi~no djelo neprijateqske propagande iz ~lana 133. stav 1. Krivi~nog za-
kona SFRJ, pa se na osnovu istog zakonskog propisa, uz primjenu ~lana 41.
stav 1. KZ SFRJ osu|uje na kaznu zatvora u trajawu od 4 (~etiri) godine,
u koju mu se, po ~lanu 50. KZ SFRJ ura~unava vrijeme provedeno u pritvo-
ru od 15. maja 1984. godine.
U ostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijewena. Obra-
zlo`ewe:
Prvostepenom presudom ogla{en je krivim [e{eq dr Vojislav zbog
krivi~nog djela kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|e-
wa iz ~l. 114. KZ SFRJ, koje je pobli`e opisano u izreci te presude i osu-
|en je na kaznu zatvora od 8 (osam) godina, u koju mu je po ~l. 50. istog za-
kona ura~unato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. maja 1984. godine, iz-
re~ena mu je i mjera bezbjednosti oduzimawa napisa “Odgovori na anketu
– intervju “[ta da se radi?”, a obavezan je i na naknadu tro{kova krivi~-
nog postupka.
Protiv te presude okrivqeni [e{eq dr Vojislav je u zakonskom ro-
ku izjavio dvije `albe, po svojim braniocima. Obje `albe presudu pobi-
jaju zbog bitnih povreda odredaba krivi~nog postupka, povrede krivi~-
nog zakona i pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa, sa
istovjetnim prijedlozima da se presuda ukine i predmet vrati prvoste-
penom sudu na ponovno su|ewe ili da se preina~i tako {to bi okrivqe-
ni bio oslobo|en optu`be za predmetno krivi~no djelo, a stavqen je i
zahtjev da se okrivqeni i wegovi branioci obavijeste o sjednici vije}a
drugostepenog suda. Prvostepeni sud je, prema tvr|ewu jedne od `albi,
vr{io selekciju lica kojima je dopu{tao da prisustvuju glavnom pretre-
su (propusnice, spiskovi, legitimisawe) po nekom “neobja{wivom” kri-
terijumu, budu}i da takvo postupawe nije bilo motivisano ograni~enim
prostorom sudnice ili kojim drugim dopustivim razlogom, {to se vidi
iz ~iwenice da je svakodnevno u sudnici bilo slobodnih mjesta, a primje-
ra radi novinari agencije Rojter nisu uspjeli dobiti propusnicu. Prekr-
{ena je time najprije odredba ~lana 227 stav 1 Ustava SFRJ, zatim i Od-
redba ~l. 287 stav 1 ZKP-a i kona~no u~iwena bitna povreda odredaba
krivi~nog postupka iz ~lana 364 stav 1 ta~ka 4 ZKP-a. Ovime je jednovre-
meno povrije|eno i pravo odbrane okrivqenog (teza: okrivqeni ima pra-
vo da mu se javno sudi, uz ogromni zna~aj na~ela javnosti, kao instrumen-
ta kontrole sudskog rada), pa je, prema gledi{tu iste `albe u~iwena i
bitna povreda odredaba krivi~nog postupka iz ~lana 364 stav 2 ZKP-a.
Druga, pak, `alba uzima da je u~iwena bitna povreda odredaba krivi~nog
postupka iz ~lana 364 stav 1 ta~ka 11 ZKP-a, koja se ogleda u nejasnosti
i hipoteti~nosti razloga koje je pobijana presuda dala nizu odlu~nih ~i-
400
wenica (da je svjedok Bogavac primio inkriminisani tekst, da je okri-
vqeni ovaj tekst poslao jo{ nepoznatom licu iz Beograda itd.), a osim
toga ti su razlozi suprotni stvarnom sadr`aju izvedenih dokaza.
@albeni osnov povrede krivi~nog zakona, obje su `albe obrazlo`i-
le u su{tini istim argumentima. One osobenosti krivi~nog djela kon-
trarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana 114 KZ
SFRJ uglavnom svode na: Prvo, radwa izvr{ewa ovog krivi~nog djela je
definisana pomo}u posqedice ugro`ewa objekta koje ono {titi. Zbog
toga se kao wegova radwa izvr{ewa (formulisana izrazom “djelo upra-
vqeno na...”) mo`e uzeti samo ona radwa koja je mogla objektivno i real-
no prouzrokovati ovakvu posqedicu. Tre}e, po op{tem krivi~no-prav-
nom modelu – radwa ovog djela mo`e biti i pripremna radwa, ali zato
ona mora biti neposredno upravqena na izvr{ewe, jer bez ovog uslova ne
mo`e prouzrokovati posqedicu ugro`ewa – makar da je za egzistentnost
ove posqedice dovoqna i tzv. apstraktna opasnost. ^etvrto, ovo krivi~-
no dijelo ima karakter op{teg krivi~nog djela u odnosu na ostala kri-
vi~na djela iz glave 15 KZ SFRJ. Dr`e}i se ove op{te koncepcije, `al-
be daqe razvijaju gledi{te da inkriminisano pona{awe okrivqenog,
sve kad bi i bilo odr`ivo u istoj onoj strukturi i opsegu – kako ga je
utvrdila prvostepena presuda, nije mogu}e kvalifikovati kao krivi~no
djelo iz ~l. 114 KZ SFRJ, jer je to pona{awe takvog karaktera da ne pod-
razumijeva nikakvu opasnost po objekte koje ovo krivi~no djelo {titi.
Ina~e su `albe sav ovaj pristup (op{ta koncepcija, problem supsumira-
wa) podrobno razradile i {iroko argumentisale. One ujedno smatraju da
se u inkriminisanom pona{awu ne sti~u ni obiqe`ja krivi~nog djela
neprijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ. Po jednoj, nema
ovog krivi~nog djela, zbog izostanka subjektivnih elemenata (svijesti o
neistinitosti onog {to je izno{eno), a po drugoj ovo djelo elimini{e
izostanak radwi koje bi odgovarale pojmovima “pozivawa” i “podstica-
wa” kao radwama izvr{ewa ovog krivi~nog djela.
Obje `albe, ako se wihovi navodi u ovom pravcu o{tro vide u tome
{to je ta presuda opseg inkriminisanog pona{awa utvrdila daleko iz-
van granice koju omogu}ava sadr`aj izvedenih dokaza ili wihova pouzda-
nost. Ti dokazi, mjereni po oba kriterija (sadr`aj, pouzdanost) ~ine, po
mi{qewu `albi, izvjesnim samo ono: da je okrivqeni napisao tekst ko-
ji mu se inkrimini{e, da je taj tekst napisao kao odgovore na anketu (in-
tervju) koju su pod imenom “[ta da se radi?” pokrenuli novinari lista
“Komunist” – Bogavac i Kqaki}, da je 3. oktobra 1983. godine primjerak
ovog teksta uputio preporu~eno po{tom Bogavcu, da se radilo o tekstu
koji nije perfektuiran i uop{te okolnosti su bile takve da nije dola-
zilo u obzir wegovo {tampawe, {to zna~i da je ovaj upu}en Bogavcu sa-
mo na “mi{qewe”. Sve ostalo {to presuda preko ovoga utvr|uje (da je
Bogavac primio i upoznao se sa tekstom, da je okrivqeni jedan primjerak
istog teksta poslao bar jo{ jednom – istina neutvr|enom licu, da je
tekst poslat radi umno`avawa i rasturawa, da je do ovog posqedweg
stvarno i do{lo, da je okrivqeni u su{tini iste ideje iznosio i pri raz-
govorima sa svj. To{i}em, ^u~kovi}em i dr.), po ocjeni `albi, ima ili
401
krajwe proizvoqne i nelogi~ne ili krajwe nevjerodostojne osnove. Pri-
je svega, Bogavac, saslu{an kao svjedok kategori~ki je potvrdio da tekst
uop{te nije dobio (pored toga potvrdio je da nije dolazilo u obzir
{tampawe teksta, nezavisno od wegova kvaliteta) – a na istoj je liniji i
odbrana okrivqenog. Jedna od `albi se dosta podrobno bavi i normativ-
nom i fakti~kom stranom dostavqawa pismena, zatim analizira iskaz
svjedoka ^avi}a, u koga se pobijana presuda toliko uzda u ovom pravcu –
te poku{aje da ta presuda ne vidi ta~no su{tinu iskaza ovog svjedoka ~im
uzima da iz tog iskaza slijedi sa sigurno{}u da je sporno pismeno preda-
to Bogavcu. U stvari, time {to je odbio da izvede dokaz saslu{awem kao
svjedoka, portira Grozdani} Uro{a, koji je, ve} po ^avi}evom iskazu, je-
dini mogao neposredno predati ovo pismeno Bogavcu, prvostepeni sud je,
po mi{qewu ove `albe, prekinuo jednu neophodnu dokaznu kariku i time
deplasirao pouzdanost zakqu~ka koji je u ovom pogledu izveo (da je Boga-
vac primio pismeno). Veliki prostor su obje `albe dale naro~ito kri-
tici zakqu~aka pobijane presude da je okrivqeni jedan primjerak istog
teksta poslao jo{ jednom “nepoznatom licu” iz Beograda, da je i taj pri-
mjerak poslao uz nalog (“u namjeri” – kako se ka`e u izreci) da se umno-
`i i rastura i da je tekst zaista i rasturen “ve}em broju lica i organa u
Beogradu i Sarajevu”. One tvrde da nijedan od tih zakqu~aka nema ozbiq-
nijeg temeqa, da se svode na puku hipotetiku i da su zbog toga potpuno po-
gre{ni, a pri obradi ove osnovne teze se slu`e ~itavim obiqem argume-
nata, koji se vuku iz gotovo svih logi~kih mogu}ih nivoa i uglova. Pri
tome podsje}aju, da ovo pona{awe okrivqenog (u vezi teksta), uz ovakvu
restrukciju (odbacivawem iskonstruisanog dodatka) – ne mo`e biti
shva}eno nikako druga~ije do kao savr{eno adekvatan supstrat Ustavom
zajam~ene slobode mi{qewa. Smatraju tako|e pogre{nom ocjenu prvo-
stepene presude o vjerodostojnosti iskaza svj. To{i}a, ^u~kovi}a, ^vo-
ra i dr. Iskazi ovih svjedoka treba da odr`e postavku da je okrivqeni
iste ili sli~ne ideje, koje zastupa u navedenom tekstu, iznosio i pri raz-
govorima. Prvobitno je ta postavka bila veoma {iroko postavqena, ali
su brojni svjedoci odbili da je potvrde ve} u istrazi. Tek iza toga, kad je
bilo jasno da ova koncepcija ne ide, odjedanput se pojavquju kao svjedoci
^u~kovi} i ^voro – kao kakva spasonosna “rezerva”. Sem toga, ~etvori-
ca od ukupno pet svjedoka, koji potvr|uju odgovaraju}i dio inkriminaci-
je, ili je bio u neosporno te{kom li~nom sukobu sa okrivqenim (teza o
“patolo{koj” mr`wi sv. ^u~kovi}a) ili se radi o saradnicima SDB,
{to je okrivqeni znao (To{i}, Hrusti}). Neki od wih su tvrdili da ba{
u kriti~nom periodu uop{te nisu kontaktirali sa okrivqenim, {to do-
vodi u ozbiqnu sumwu samu mogu}nost inkriminisanog razgovora. I pre-
ma wihovom prikazu uvijek je to razgovor “u ~etiri oka” – tako da stvar
nije mogu}e provjeriti iz kojeg vawskog izvora. Uostalom, svi tvrde da ih
okrivqeni, pri ovim razgovorima nije pozivao ni na kakvu akciju. Po-
sebno, identi~nost ideja koje je okrivqeni iznosio pred ovim svjedoci-
ma sa idejama za koje se zala`e tekst, obja{wava ~iwenicu da je organ
unutra{wih poslova ovim svjedocima predo~avao odgovaraju}e djelove
teksta, tako da ni ovdje ne le`i nikakva garancija istinitosti wihovih
402
iskaza. Najzad, ^voro Slobodan, peti i posqedwi svjedok koji potvr|uje
odgovaraju}i dio inkriminacije, predstavqa se kao slu~ajni saputnik
okrivqenog iz voza i navodi da je okrivqeni pred wim, nepoznatim i
slu~ajnim saputnikom bez povoda i provokacije, izgovorio inkrimini-
sano rije~i i to u vidu “monologa” – navodi, dakle, ne{to po sebi nevje-
rovatno. Uz to jedna od `albi nalazi da nisu izvedeni svi neophodni do-
kazi, da se inkriminacija u cjelini temeqito rasvjetli. Pored onoga
{to je naprijed navedeno, bilo je nu`no provjeriti autenti~nost potpi-
sa svjedoka ^avi}a na odnosnoj po{tanskoj dostavnici, zatim trebalo je
saslu{ati kao svjedoka Kozara \uru, Muhi} Fuada i Bak{i} Mustafu –
na okolnosti kako su do{li do inkriminisanog teksta, s obzirom da su
ovaj tekst o{tro napali napisima u “Oslobo|ewu” i “Svijetu” – prije
hap{ewa okrivqenog, daqe trebalo je provjeriti ko je u listu “Komu-
nist” ovla{}en da prima po{tu. Isto tako trebalo je saslu{ati kao
svjedoke Tadi} dr Qubomira, Biskupovi} Dragana, Jak{i} dr Bo`idara
i Barjaktarevi} Dragana – na okolnost da ih je okrivqeni upozoravao da
je svj. To{i} “provokator”. Trebalo je tako|e provjeriti, preko RO-a u
kojoj je zaposlen, da li je svjedok ^voro bio na slu`benom putu 20. sep-
tembra 1982. godine, {to sam tvrdi i eventualno saslu{ati kao svjedoka
wegovu suprugu – koja je putovala s wim u ovoj prilici. Izvo|ewe ovih
dokaza odbrana je predlagala na glavnom pretresu, ali je prvostepeni sud
odbio da ih izvede. Mada nije, naslovila odgovaraju}i `albeni osnov
ista ova `alba napada i odluku o oduzimawu predmeta, prigovora da ni-
je odlu~eno da se okrivqenom vrati sve ono {to je privremeno bilo od-
uzeto od wega, a samom odlukom nije kona~no oduzeto.
U odgovoru na `albe okrivqenog Okru`ni javni tu`ilac iz Saraje-
va je predlo`io da se `albe kao neosnovane odbiju. U odgovoru se tvrdi
da selekcija publike koja je pratila glavni pretres nije vr{ena iz mo-
tiva ili radi svrhe, na {to ukazuje jedna od `albi, dakle da nije u~iwe-
na procesna povreda na koju ta `alba ukazuje, a daqe su, uz {iru argumen-
taciju, podr`ani pravna ocena inkriminisanog pona{awa koju je dala
prvostepena presuda i weni zakqu~ci o odlu~nim ~iwenicama.
Republi~ki javni tu`ilac je stavio pismeni prijedlog da se `albe
kao neosnovane odbiju.
Na javnoj sjednici vije}a ovog suda, odr`anoj u smislu ~lana 371 stav
2. Zakona o krivi~nom postupku (ZKP), u odsutnosti okrivqenog, koji se
nalazi u pritvoru, a vije}e je na{lo da wegovo prisustvo sjednici nije
cjelishodno, zamjenik republi~kog javnog tu`ioca je ostao kod pismenog
prijedloga da se `albe odbiju, dok su branioci okrivqenog ostali kod
navoda i prijedloga `albi.
Ovaj sud je ispitao prvostepenu presudu u granicama u kojima se `al-
bama pobija i po slu`benoj du`nosti, u smislu ~lana 376 stav. 1 ZKP-a,
pa je presudio kao u izreci sa ovih razloga:
Prema izvje{taju Okru`nog suda u Sarajevu, koji je pribavqen u
smislu ~lana 370 stav 4 ZKP-a, licima koja su `eqela da prisustvuju
glavnom pretresu u ovoj stvari, izdavane su propusnice iskqu~ivo zbog
velikog interesovawa, na jednoj strani i ograni~enog kapaciteta sudske
403
dvorane, na drugoj strani. Pod tim pretpostavkama se ne mo`e s osnovom
govoriti ni o kakvoj “sudskoj selekciji” publike koja mo`e prisustvova-
ti pretresu, niti o povredi na~ela javnosti glavnog pretresa sadr`anog
u odredbi ~lana 287 stav 1 ZKP-a, te se ne mo`e prihvatiti gledi{te
`albe da je u~iwena bitna povreda odredaba krivi~nog postupka iz ~la-
na 364 stav 1 ta~ka 4 ZKP-a, a to daqe elimini{e i bitnu povredu odre-
daba krivi~nog postupka iz ~lana 364 stav 2 ZKP-a (povredu prava odbra-
ne na glavnom pretresu) koju `alba gradi na istom temequ. Za razloge ko-
je je pobijena presuda dala odlu~nim ~iwenicama ne mo`e se re}i da su
nejasni, nepotpuni ili da ih nema u pogledu nekih od tih ~iwenica. Iz-
me|u onoga {to se u razlozima presude navodi u pogledu sadr`aja pojedi-
nih dokaza (sekvence koje se ti~u odlu~nih ~iwenica) i stvarnog sadr`a-
ja tih dokaza – nema nikakvog protivure~ja. Stoga, nije u~iwena ni bit-
na povreda odredaba krivi~nog postupka iz ~lana 364 stav 1 ta~ka 11
ZKP-a, pa se bez osnova ukazuje i na postojawe ove povrede. @alba, kako
se vidi iz na~ina wene obrade ovog pitawa, zamjera u stvari presudi {to
iz nedovoqnih osnova izvodi zakqu~ke o dokazanosti odlu~nih ~iweni-
ca. Ali to bi onda bili silogisti~ki nedostaci ili mane koje mogu da
uslove neta~nost ili neubjedqivost zakqu~aka o ~iwenicama, dakle de-
fektnost ~iweni~ne osnove, a tako {to se ne mo`e preobra}ati u bitnu
povredu odredaba krivi~nog postupka navedenog tipa.
Pitawe da li je ~iweni~na (realna) strana inkriminacije ispravno
utvr|ena vaqa posebno raspraviti u pogledu svake, od ina~e dvije osnov-
ne forme pona{awa (tekst, razgovori sa svjedocima To{i}em i dr.) od
kojih je sastavqena inkriminacija. [to se teksta (ili napisa) ti~e nije
sporno da je okrivqeni wegov autor, da je prvobitno napisan na pisa}oj
ma{ini bar u ~etiri primjerka, da je okrivqeni jedan primjerak 3. okto-
bra 1983. godine, preporu~eno po{tom, poslao Du{anu Bogavcu – na adre-
su lista “Komunist” u Beogradu, uz propratno pismo (~iji sadr`aj tako-
|e nije sporan), da su tri primjerka organi unutra{wih poslova oduzeli
od okrivqenog 9. februara 1984. godine (te primjerke okrivqeni je para-
firao), kona~no, sam sadr`aj teksta.
Po ocjeni ovog suda, pobijana presuda je ispravno zakqu~ila da je svj.
Bogavac primio upu}eni mu primjerak teksta i upoznao se sa wegovom sa-
dr`inom. Taj zakqu~ak ulazi u sporno podru~je, ali ona ima takve teme-
qe koji mogu lako da izdr`e sve prigovore `albi. Ti su temeqi podrob-
no iznijeti i ubjedqivo obrazlo`eni u napadnutoj presudi i `albe se
mogu uputiti na te razloge. Tamo datu ocjenu stvari i logiku na kojoj ta
ocena po~iva ne mo`e da dovede u pitawe ~iwenica da je Bogavac, zaslu-
`an kao svjedok, kategori~ki porekao da je tekst primio (a ta ~iwenica
je glavni argument s kojim `albe napadaju pravilnost ovog zakqu~ka).
Stvar je u tome {to prvostepeni sud ovoj izjavi svj. Bogavca ne vjeruje i
{to zaista brojne okolnosti govore da je takva ocjena pravilna. Nije
presudno ni to {to ni iskaz svj. ^avi}a po jednoj procesnoj kategoriza-
ciji, nije neposredni dokaz da je Bogavac predmetnu po{iqku primio.
Jer ^avi} je identifikovao svoj potpis kao primaoca na po{tanskom do-
kumentu koji se odnosi na ovu po{iqku, po tome potvr|uje da je po{iq-
404
ku zaista primio i da ju je ostavio kod portira da je ovaj uru~i adresatu
– tj. Bogavcu. Svoju sigurnost da je po{iqka uru~ena Bogavcu, svjedok ^a-
vi} izvla~i iz na~ina na koji se uop{te postupalo sa po{iqkama koje su
pristizale u redakciju “Komunista” – a adresirano na odre|enu li~nost.
Da je praktikovan takav na~in postupawa sa ovim po{iqkama tj. da su
one uru~ivane adresatu, potvrdio je i Bogavac. Bitna je ova prakti~na
(stvarna) strana postupawa sa po{iqkama, a ne normativna – kojom se
jedna od `albi nepotrebno bavi. Treba uvidjeti da predmetnu po{iqku
i ovakvu wenu sudbinu ne konkretizuje u prvom redu iskaz svj. ^avi}a,
ve} po{tanska dokumentacija koja se odnosi na wu. Po{iqka je bila
adresirana na drugo lice (na Bogavca) i ^avi} nije mogao znati wen sa-
dr`aj – {to va`i i za portira kome ju je predao. I uz to ta po{iqka ni-
je jedina koja je pristigla u redakciju “Komunista”. Upravo zbog toga,
portir Grozdani} ne bi mogao da ka`e ni{ta vi{e {to bi doprinijelo
boqem rasvetqavawu ovog pitawa. To i ~ini, za razliku od stava koji za-
uzima `alba, wegovo saslu{awe kao svjedoka izli{nim. Jednako kao {to
nema smisla sumwati u to da je svj. ^avi} sa sigurno{}u prepoznao svoj
vlastiti potpis na po{tanskom dokumentu i provjeravati wegov iskaz u
ovom dijelu dokazom koga ru{i `alba (grafolo{ko vje{ta~ewe). Za-
kqu~ak, o kome se raspravqa, nalazi temeq u okolnostima da je okrivqe-
ni uputio tekst Bogavcu preporu~enom po{iqkom; da je po{iqka izvje-
sno stigla u redakciju “Komunista” i da je, po redovnom toku stvari (ni-
je indiciran nikakav neredovni moment), morala biti uru~ena Bogavcu,
da su okrivqeni i Bogavac u me|uvremenu kontaktirali i telefonom i
neposredno, a da okrivqeni nije ni poku{ao da preko po{te potra`uje
po{iqku, {to bi u~inio da po{iqka nije uru~ena Bogavcu (to je u viso-
kom stepenu vjerovatno zbog okolnosti koje iznosi prvostepena presu-
da), niti je tekst ponovo uputio Bogavcu, da svjedok Bogavac ima krupne
razloge da objasni na~in na koji se okrivqeni pona{ao u situaciji o ko-
joj govori ovaj svjedok, budu}i da to pona{awe, na prvi pogled, mo`e da
za~udi. Pogotovu ako se ne otkloni nesporazum koji unose `albe, svo|e-
wem stvari na to da je okrivqeni ovdje odr`ao neprijateqski “monolog”
u vozu pred potpuno nepoznatim saputnikom (^vorom) i to bez ikakve
vawske provokacije. Jer svjedok ^voro odre|eno ka`e da je okrivqeni
zapo~eo razgovor i prvobitno ga vodio sa nekim ~ovjekom, koji je sjedio
do okrivqenog – sa wegove desne strane, a koji je svjedoku kona~no ostao
nepoznat. Iako se u takvoj situaciji izlagawe okrivqenog u jednom mo-
mentu izvrglo u “monolog” – nije to razlog da se svj. ^voru ne vjeruje.
^ak, po ocjeni ovog Suda, iskaz svj. ^vore nije nu`no provjeravati doka-
zima koje predla`e jedna od `albi (provjera da li je bio na slu`benom
putu, saslu{awe wegove supruge kao svjedoka). Prema tome, `albe bez
osnova pobijaju pravilnost ocjene vjerodostojnosti iskaza navedenih
svjedoka – koju je dala prvostepena presuda, a time ona bez osnova pobija
pravilnost i potpunost utvr|enog ~iweni~nog stawa u ovom sektoru.
Koncepcija koju zastupaju `albe o bi}u krivi~nog djela kontrarevo-
lucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana 114 KZ SFRJ i o
wegovom odnosu prema drugim krivi~nim djelima iz glave petnaeste
405
istog Zakona, po mi{qewu ovog Suda, je ispravna. Pona{awa koja se u
konkretnom slu~aju stavqaju na teret okrivqenom, kako je ve} istaknuto
imaju dva osnovna vida: napis (oblik pisane rije~i) i govor pred drugima,
a to su dva tipi~na (eksplicitno data u samom propisu) na~ina na koji se
izvr{avaju radwe “pozivawa” i “podsticawa” – kao radwe izvr{ewa kri-
vi~nog djela neprijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ. Ako
je okrivqeni ovim pona{awem u{ao u kriminalno podru~je, onda je on
prije svega u~inio krivi~no djelo neprijateqske propagande iz ~lana 133
stav 1 KZ SFRJ. Da li je to krivi~no djelo moglo da preraste i ako je uop-
{te moglo da li je stvarno preraslo u krivi~no djelo kontrarevolucio-
narnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana 114 KZ SFRJ, zavisi od
toga kako se gleda na odnos ova dva krivi~na djela (daqe i od ocjene te`i-
ne konkretnog djela). Ovaj Sud stoji na gledi{tu da krivi~no djelo iz ~la-
na 114 KZ SFRJ ima karakter op{teg krivi~nog djela i da izme|u wega i
krivi~nog djela iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ postoji odnos specijalite-
ta. Radwa izvr{ewa prvog krivi~nog djela (formula “djelo upravqeno
na...”) je tako {iroko odre|ena da pripada tipu tzv. posqedi~ne radwe (tj.
radwe koja se opisuje posqedicom). Tako {irok pojam radwe izvr{ewa
ovog djela o~igledno mo`e da obuhvati radwe izvr{ewa drugog djela (iz
~l. 133 stav 1 KZ SFRJ) – kao znatno u`e i konkretnije, jer su objekti za-
{tite u krajwoj analizi isti kod oba djela. Ne radi se, dodu{e, o nomi-
nalnoj istovijetnosti za{titnih objekata, ali jedan od za{titnih objeka-
ta djela iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ i to samoupravno socijalisti~ko
ure|ewe – ima tako {iroko zna~ewe da obuhvata i dru{tveno-ekonomsko
i dru{tveno-politi~ko ure|ewe i sistem samoupravqawa i federativno
ure|ewe dr`ave (ovo je u sklopu dru{tveno-politi~kog sistema) dakle
sve ove za{titne objekte koji su posebno nazna~eni kod djela iz ~lana 114
KZ SFRJ. Odavde se jasno vidi odnos op{teg i posebnog ili, u krivi~no-
pravnom smislu, odnos specijaliteta. A konsekvencija tog odnosa, koji
pretpostavqa prirodni sticaj krivi~nih djela, jeste da mo`e postojati
samo specijalno krivi~no djelo – u ovom slu~aju samo krivi~no delo ne-
prijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ.
Prvostepeni sud se nije bli`e bavio problemom odnosa ova dva kri-
vi~na djela, ali izgleda da polazi od gledi{ta da krivi~no djelo nepri-
jateqske propagande, pod odre|enim uslovima, mo`e da preraste u kri-
vi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa i
da su ti uslovi u konkretnom slu~aju ispuweni. To gledi{te, kao op{ta
koncepcija u odnosu ova dva krivi~na djela, mo`da bi moglo da se oprav-
da kriminalno-politi~kim razlozima i samo wima, jer se druga~ije teo-
rijski korektno ne mo`e obrazlo`iti. Specijalno krivi~no djelo – uko-
liko postoji i u granicama u kojima postoji negira uvijek op{te dijelo
i ni pod kakvim se uslovima ne mo`e preobratiti u op{te djelo. Ali,
ako bi trebalo dati mjesta i kriminalno-politi~kim razlozima, imalo
bi opravdawa da se tako postupi samo u slu~aju kad se radi o specijalnom
djelu tako izuzetne te`ine da se sankcijom, koju zakon propisuje za to dje-
lo, ne bi moglo adekvatno reagovati, niti posti}i svrha krivi~nih sank-
cija (takav bi postupak opet stvarno negirao odnos specijaliteta). Da
406
takvi razlozi u konkretnom ne postoje – pokazala je ve} pobijana presu-
da – svojim najbitnijim stavom prema predmetnom djelu (izra`enom u
mjeri kazne koju je izrekla). No, i mimo toga, stepen dru{tvene opasno-
sti krivi~nog djela neprijateqske propagande ne mjeri se samo po opse-
gu i intenzivnosti destruktivne usmjerenosti ideja koje se propagiraju
i va`nosti objekta protiv koga su usmjerene, ve} i po i naro~ito po {i-
rini samog propagirawa (na koliki broj osoba je poku{an uticaj i sl.),
jer naro~ito ovo posledwe odre|uje te`inu posqedice, a kako s ovim po-
sledwim stoji stvar u konkretnom slu~aju – izlo`eno je naprijed.
Pobijana presuda je, stoga povrijedila krivi~ni zakon na {tetu
okrivqenog kada je inkriminisano pona{awe kvalifikovala kao kri-
vi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz
~lana 114 KZ SFRJ, na {to su `albe s pravom ukazale. Ovaj sud nalazi da
to pona{awe (treba imati u vidu sve redukcije wegovog realnog opsega,
koje je bilo nu`no u~initi), po pravilnoj primjeni zakona, treba kvali-
fikovati kao krivi~no djelo neprijateqske propagande iz ~lana 133
stav 1 KZ SFRJ. Okrivqeni, kao {to je spomenuto, u ovom slu~aju istu-
pa na dva osnovna na~ina: napisom i govorom (pred drugima), a to su, ve}
po zakonskom tekstu, doslovni na~ini na koji se izvr{avaju radwe ovog
krivi~nog djela. Neprihvatqivo je gledi{te jedne od `albi da samih
ovih radwi – tj. pozivawa i podsticawa u ovom slu~aju nema. U {irokoj
je primjeni shvatawe da izvr{ilac “poziva” i “podsti~e”, onda kad ide
za tim da nametne drugima ili u~vrsti kod drugih vlastite ideje o potre-
bi napada na objekte koje {titi ovo krivi~no djelo. Kad bi se po{lo od
takvog shvatawa razlike izme|u ovih pojmova, onda bi cijela inkrimi-
nirana djelatnost (napis, razgovori), mogla imati samo karakter pozi-
vawa, jer iz okolnosti utvr|enih u toku postupka, ne slijedi da je bilo
koja osoba, koja je uop{te saznala za inkriminisane osobe, autenti~no
ve} bila na liniji stavova i ideja koje sadr`e te izjave. Me|utim, ovaj
sud nalazi da se takvo shvatawe ne mo`e braniti. Jer jedna od wegovih
konsekvenci bi bila u tome da se u krivi~nom postupku moraju utvr|iva-
ti autenti~ni stavovi i ideje koje u datoj oblasti (i intimno) zastupaju
lica na koja je propaganda usmjerena i to prije nego li je ova oku{ana. A
tada bi istra`ivawe moralo da u|e u sferu u ustavom zajam~ene slobode
mi{qewa i opredjeqewa upravo ovih lica, {to je nedopustivo. Ovaj Sud
stoga stoji na stanovi{tu da izme|u pojmova “pozivawa” i “podsticawa”
nema bitne (ontolo{ke) razlike – uvijek je rije~ o intelektualnom, psi-
holo{kom uticaju na druge. Razlika je samo u stepenu konkretizacije
pravca akcije na ~ije se preduzimawe poziva, odnosno podsti~e. Za raz-
liku od podsticawa, gdje se to ~ini ne{to konkretnije (ni ovdje se ne ra-
di o konsekventnoj konkretizaciji), kod pozivawa su pravci vrlo {iro-
ko, vrlo globalno precizirani. Zbog toga se u daqem izlagawu ovi poj-
movi zajedno tretiraju (kao da je rije~ o sinonimima, mada o tome nije
rije~, jer izvjesna razlika postoji), bez ikakvog krutog diferencirawa.
Nije od zna~aja da li je izvr{ilac uspio da nametne ideje koje propa-
gira i da li je uop{te bilo izgleda da uspije. Mo`e biti u pitawu samo
idejna priprema – otpo~iwawe procesa idejnog pridobijawa drugih za ko-
407
ju od sankcionisanih kriminalnih svrha. Nije uslov za egzistentnost
ovih pojmova da se “poziva” ili “podsti~e” na neke konkretne odre|ene
akcije ili akcije koje treba neposredno da uslijede. I kad je potreba na-
pada na za{ti}ene objekte, po propagiranom stavu ili ideji, bila vrlo
uop{teno koncipirana, mo`e se raditi o pozivawu, odnosno podsticawu
u smislu ovog krivi~nog djela. Kriminalna zona ovog krivi~nog djela, sa
gledi{ta stadija u izvr{ewu krivi~nog djela uop{te, po~iwe vrlo rano
– u tu se zonu mo`e u}i ve} sa udaqenim pripremnim radwama (“pokazuje
to wegov podoblik koji se sastoji samo u zlonamjernom i neistinitom
prikazivawu dru{tveno-politi~kih prilika u zemqi”). Zbog toga se mo-
gu}nost svo|ewa pona{awa okrivqenog na radwe “pozivawa” i “podstica-
wa” ne mo`e odre}i okolno{}u da su svj. To{i} i drugi izjavili da okri-
vqeni ipak “nije predlagao zajedni~ku akciju u bilo kojem smislu”, kao
{to to `albe bez osnova ~ine. Ali da bi se te radwe kona~no uspostavi-
le, mora biti ostvaren wihov intencionalni element – one moraju po se-
bi biti usmjerene na ugro`ewe objekta koji {titi ovo krivi~no djelo.
Okrivqeni u napisu i razgovoru sa svjedocima iznosi stavove i ide-
je koje se odnose na postoje}i dru{tveni sistem SFRJ – u cjelini (napis)
ili na neku sekvencu tog sistema (razgovor sa svjedocima). Analiza in-
kriminisanih dijelova napisa i cijelog konteksta iz koga su uzeti, poka-
zuje da je ~itav taj idejni kompleks usmjeren na: obarawe vlasti radni~-
ke klase i radnih qudi, protivustavnu promjenu socijalisti~kog samou-
pravnog dru{tvenog ure|ewa i na razbijawe bratstva i jedinstva i rav-
nopravnosti naroda i narodnosti. Utoliko ukoliko je videla napada na
ove za{titne objekte, pobijana presuda je ispravno ocijenila smisao i
uop{te, usmjerenost stavova koje natpis zastupa. U tom se okviru ne mo-
`e prihvatiti samo weno odre|ewe da se radi o “podrivawu” odnosno o
“svrgavawu” – kao formi ugro`ewa nekih od ovih objekata. Natpis kri-
tikuje, kako se u wemu ka`e “krajwe radikalno”, ali i krajwe destruktiv-
no, postoje}i dru{tveni sistem – naro~ito wegovu dru{tveno-politi~-
ku sferu (dokazuje da je taj sistem uzrok krize, i da je nesposoban da je
prevlada), te na osnovu toga zakqu~uje o nu`nosti ukidawa tog sistema i
uspostavqawa novog – bitno druga~ijeg. Sa krivi~no-pravnog gledi{ta,
kriti~ki dio (sekvence koje su u inkriminaciji), po ocjeni ovog Suda,
ima karakter zlonamjernog i neistinitog izno{ewa dru{tveno-poli-
ti~kih prilika u zemqi. I to sasvim u smislu svog podoblika krivi~nog
djela neprijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ, mada se cje-
lina ne mo`e kvalifikovati po ovom podobliku, jer ga prethodni podo-
blik (~ije su radwe u “pozivawu” i “podsticawu”) konzumira – uvijek kad
paralelno s wim postoji. Zato ove sekvence (krivi~nog djela) mogu da
ostanu u ~iweni~nom opisu, makar da ne mogu dobiti samostalnu kvali-
fikaciju (one su preop{irne, jer zna~e ponavqawe nekoliko osnovnih
ideja, ali su zato korektno preuzete iz originalnog teksta). Jasno, sve to
jo{ pod uslovom da se uspije pokazati, pored ostalog, da se ovdje zaista
radi o “prikazivawu” i da se cjelina ovog pona{awa zaista mo`e svesti
na “pozivawe” i “podsticawe”. Ali prije toga, ne mo`e se birokratska
deformacija prikazivati kao apsolutna i totalna, a pretendovati na
408
istinitost. Ne mo`e se samoupravqawe, ina~e bitna oznaka na{eg soci-
jalizma, prikazivati kao ~ista normativna projekcija, bez ikakve stvar-
ne participacije u postoje}im dru{tvenim odnosima – i pretendovati
na istinitost. Ne mo`e se delegatski sistem, ina~e jedna od osnovnih ka-
rakteristika na{e neposredne socijalisti~ke demokratije, progla{a-
vati za konstrukciju koja stvarno ne funkcioni{e, a pretendovati na
istinitost. Neistina je re}i da su pripadnici muslimanske i crnogor-
ske nacije prisiqavani da se tako nacionalno opredequju, a s tim u vezi
graditi tezu o tome da su te nacije “izmi{qene” i daqe tezu o potrebi
promjene federalnog ure|ewa itd. A u napisu se sve to ~ini. On, istina,
glavnu o{tricu kritike usmjerava na Savez komunista Jugoslavije, ali
to nije Savez komunista Jugoslavije kao dru{tveno-politi~ka organiza-
cija, sa onom pozicijom i funkcijom koje joj utvr|uje Ustav, ve} se on ov-
dje predstavqa kao demijurg cijelog dru{tvenog sistema i glavna poluga
funkcionisawa tog sistema. Zato se wegovo ime lako preobra}a u “vla-
daju}a partija”, “vladaju}a oligarhija”, “vladaju}a birokratija” i sl. I
ta se kritika svodi na ovo: Savez komunista Jugoslavije je po svom pori-
jeklu birokratska organizacija staqinisti~kog tipa, sa primjerenim joj
kultom li~nosti, koja se “samozvano” i la`no predstavqa kao avangarda
radni~ka klase i zastupnik wenih interesa, koja je sva ta svojstva petri-
ficirala (jo{ niz pogrdnih epiteta za wene “velikodostojnike’’ od di-
letantstva do infantilnosti i od slavoqubqa do gramzivosti) i po tom
svom zbiqskom liku izgradila (i tobo`e stalno dogra|ivala) zbiqski
socijalni – naro~ito politi~ki sistem. I otkud vladavina jedne oligar-
hijske grupe koja svoje interese pretpostavqa svim drugim, koja nikom
drugom (ni radni~koj klasi), ne dopu{ta stvarno u~e{}e u vlasti, koja
stalno vu~e potpuno iracionalne poteze – naro~ito na ekonomskom pod-
ru~ju i upropa{}uje zemqu na svakojake na~ine, koja tiranski gu{i sva-
ki otpor svojoj samovoqi i koja sve to prikriva demago{kim “dosjetka-
ma” – kao {to su samoupravqawe itd. ^itav se, dakle, dru{tveno-poli-
ti~ki sistem srozava na birokratsku oligarhiju, tiraniju i netrpeqivi
idejni monizam (asocira se ~ak na vrijeme nadirawa fa{izma u Evropi).
Ovako izvrtawe dru{tvene stvarnosti do najcrweg mogu}eg lika, ne mo-
`e se shvatiti kao zabluda koja se potkrala dobronamjernoj nauci, ve}
samo kao tendenciozno i izrazito neprijateqsko podmetawe. Jer prije
svega tu se radi o golim tvr|ewima, o nasu{nim ocjenama, koje se i ne po-
ku{avaju korektno dokazati, koje su samo intonirane tako kao da dolaze
iz nepogre{ivog izvora. Neprijateqska inspiracija se, pak, i ne poku-
{ava prikriti. Nezavisno od stvarnosti i prije we – kategori~ki se od-
bacuje koncepcija o iskqu~ivoj vlasti radni~ke klase i radnih qudi, jer
to je vaqda “papagajsko” kopirawe Marksove “iluzije” o radni~koj klasi
– kao revolucionarnom subjektu i wenoj prvoj dr`avi – diktaturi pro-
letarijata. Na isti na~in, dakle, apriorno, odbacuje se i koncepcija sa-
moupravqawa, kao potpuno “proma{ena” i “pseudoteorijska”, jer nizak
civilizacijski nivo masa apsolutno onemogu}uje realizaciju te koncep-
cije, vaqda kad bi i izostala birokratska uzurpacija (takve se mase osu-
|uju na “recepciju” tu|ih dostignu}a). Delegatski sistem je nefunkcio-
409
nalni balast i istorijska regresija itd. Kad se stvari bli`e analizira-
ju, jasno se vidi da je izvor cijele ovakve kritike, prije svega, u ovom or-
ganskom odbacivawu temeqnih principa samoupravnog socijalisti~kog
dru{tvenog ure|ewa, a ne u korektnoj opservaciji na{e dru{tvene
stvarnosti. Tako ta kritika postaje i objektivno i subjektivno uzev{i
zlonamjerna kleveta te stvarnosti. Ono {to postulira pojam “zlonamje-
rnosti” – u krivi~no-pravnom smislu jeste ~iwenica koja se ne mo`e
osporiti, da okrivqeni ne ide samo za tim da nanese {tetu postoje}em
dru{tvenom ure|ewu, ve} ide mnogo daqe – on ho}e da ga ukine. S obzi-
rom na iznijete okolnosti, ne mo`e se prihvatiti tvr|ewe jedne od `al-
bi da okrivqeni nije bio svjestan neistinitosti onoga {to iznosi.
Odlu~uju}e je me|utim, da je sva ta kritika u funkciji zahtjeva, koje
napis izri~ito i kategori~ki postavqa, za obarawem vlasti radni~ke
klase, za promjenom socijalisti~kog samoupravnog dru{tvenog ure|ewa
i, kona~no, zahtjeva koji smjera na razbijawe bratstva i jedinstva i rav-
nopravnosti naroda i narodnosti. @albe nisu ni mogle da negiraju da
bar ovi zahtjevi imaju adekvatno subjektivno pokri}e (da ih je okrivqe-
ni svijesno postavio, da ih je u punoj mjeri svjestan). Ti su zahtjevi na
mnogo mjesta u napisu, razli~ito dodu{e, ali jasno formulisani: da o
prevladavawu krize ne mo`e biti govora dok ovakav dru{tveni sistem
postoji (integrisana je tu i profetska misao – da on nu`no mora propa-
sti), da treba otvoriti procese “detitoizacije” i “dekardeqizacije”, da
pitawe daqeg razvitka nije pitawe razvitka samoupravqawa, a jasno ni
pitawe daqe afirmacije vlasti radni~ke klase i radnih qudi, da je nu-
`an izlazak na istorijsku pozornicu novih snaga (inteligencije lijevog,
socijalisti~kog usmjerewa) koje }e dati, ne samo spasonosni koncept iz-
laska iz krize, ve} istodobno i koncept novog – druga~ijeg dru{tvenog
ure|ewa itd. Uz to se odri~e legitimitet u sociolo{kom smislu – posto-
je}em dru{tvenom ure|ewu (re}i “kriza povjerewa” je pogre{no, jer po-
vjerewa nikad nije ni bilo, a ono {to ne postoji ne mo`e ni zapasti u
krizu ili tvr|ewe da protivnici sistema nailaze na op{te simpatije).
Premda su ti zahtjevi kategori~ni, na~in investiture “novog” poretka i
dotirawa starog nije ipak dovoqno preciziran, jer se tu obr}u dvije te-
ze: ili postoje}a vladaju}a garnitura treba sama da omogu}i izlazak no-
vih snaga na politi~ku pozornicu (str. 6 i na drugim mjestima) ili je
treba “prisiliti” na dijalog (str. 1). Savr{eno je jasno uglavnom da se
tra`i promjena cijelog samoupravnog socijalisti~kog dru{tvenog
ure|ewa. Spada tu, kako je ve} re~eno i zahtjev za promjenu federativnog
ure|ewa dr`ave (ukidawe socijalisti~kih autonomnih pokrajina, ukida-
we SR Bosne i Hercegovine i SR Crne Gore). U skladu sa ustavom se i ne
mo`e tra`iti promjena (u stvari ukidawe) samih temeqa na kojima sto-
ji postoje}e dru{tveno ure|ewe, te je zahtjev za takvom promjenom nu`no
“protivustavan”. Za{to na isti na~in treba kvalifikovati i zahtjev za
promjenom federativnog ure|ewa dr`ave, dovoqno je obrazlo`ila prvo-
stepena presuda. Kad jedna od `albi istupa sa gledi{tem da okrivqeni
ima pravo da predla`e promjenu Ustava, ona gubi iz vida ne samo on {to
je Ustav (SFRJ) u ovom pogledu propisao, ve} u su{tini i usmjerenost ci-
410
jelog inkriminisanog pona{awa – {to jasno dokazuje da je subjektivno
koncipirano kao pona{awe na sasvim suprotnom polu od bilo kakvog
pona{awa u granicama ili u skladu sa Ustavom (to pona{awe ho}e da
ukine i sam Ustav). Daqe, napis tra`i obarawe vlasti. Ne slijedi to sa-
mo iz koncepcije koja tu vlast negira kao osnovu dru{tvenog organizo-
vawa, niti samo iz teze da radni~ka klasa kona~no treba da ostane bez
svoje politi~ke organizacije, ve} i iz ~iwenice da se ona u “novom” po-
retku (ma koliko ovaj bio ovla{no i apstraktno skiciran) svedena na
pukog glasa~a za tu|e programe. Teza napisa kojom se negira postojawe
crnogorske i muslimanske nacije – sa konsekvencijama koje se daqe vuku
na planu dr`avno-politi~kog organizovawa, uz negaciju pokrajina, i re-
fleksije o supremaciji srpskohrvatskog jezika, su akti, kako je ispravno
ocijenila i pobijana presuda, usmjereni na razbijawe bratstva i jedin-
stva i ravnopravnosti naroda i narodnosti. Prema tome, ispuwen je i
ovaj uslov (intencioni element) da se pona{awe okrivqenog u pogledu
napisa shvati kao “pozivawe” i “podsticawe” – u smislu krivi~nog djela
neprijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ.
Ne mogu se pitawa, koja su ovdje postavqena, pravilno rije{iti bez
analize samog sadr`aja napisa (`albe se ovim uglavnom ne bave). Ta ana-
liza pokazuje na koje su za{titne objekte usmjereni stavovi i ideje koje
on iznosi – sa jasnom destruktivnom tendencijom. Ali ta analiza, na dru-
goj strani, pokazuje da su to ideje i stavovi na takav na~in eksplicirani
i intonirani – da postaje sasvim jasna wihova tendencija da se nametnu
drugim, da se {to {ire i ako je mogu}e naj{ire prihvate. Napis tako do-
bija karakter politi~kog programa, politi~ke platforme za rje{ewe
jedne aktuelne dru{tveno-politi~ke problematike. Neki wegovi dije-
lovi, naro~ito oni sa prevratni~kim zahtjevima, stilski su i uredni ta-
ko da imaju vid politi~ko-propagandnog letka (“zar }emo im pru`iti
novu {ansu da nas kontinuirano upropa{}uju” – str. 9 i sli~no). ^iwe-
nice da je okrivqeni napis ovakve sadr`ine namijenio {tampawu i da ga
je u tu svrhu uputio, svj. Bogavac, potvr|uje daqe ocjenu da se ovakvo po-
na{awe svodi na “pozivawe” i “podsticawe” – radi ugro`avawa navede-
nih za{titnih objekata. Ve} samim slawem ovakvog teksta svj. Bogavcu,
pod ovakvim pretpostavkama (namjena {tampawa, sam sadr`aj), okrivqe-
ni je u{ao u kriminalno podru~je krivi~nog djela neprijateqske propa-
gande, jer je zapo~eo radwe izvr{ewa tog djela (pozivawe, odnosno pod-
sticawe je emitovano). Ovo krivi~no djelo se mo`e poku{ati ali u si-
tuacijama kao {to je ova tj. kad postoji nakana izvr{ioca da svoje stavo-
ve i ideje saop{ti i nametne ve}em ili {to ve}em broju lica, radwe po-
zivawa i podsticawa su dovr{ene i kad za ove stavove i ideje ne zna sa-
mo jedna osoba. Sadr`inu napisa je saznao svj. Bogavac, pa je tako ispu-
wen i ovaj posqedwi uslov da pona{awe okrivqenog u vezi napisa po-
primi karakter izvr{enog krivi~nog djela neprijateqske propagande
iz ~l. 133 st. 1 KZ SFRJ.
Stvari ne mogu da izmjene ~iwenice da je okrivqeni “samo” odgova-
rao na pitawe ankete, sude}i po svemu neregularne (materijali OOSK
lista “Komunist” u Beogradu, koji prile`u spisu), da je tu anketu i po-
411
krenuo svj. Bogavac, da je svj. Bogavac jedan od urednika “Komunista” i da
je on novinar i da ga kodeks obavezuje da ~uva tajnu i sli~no. To {to od-
govara na anketu tek je prilika da se propagiraju neprijateqski stavovi
i ideje. Nije ni potrebno istra`ivati koliko upori{ta u va`e}em prav-
nom poretku mo`e da ima teza o ~uvawu kao tajne ne~ega {to predstavqa
krivi~no djelo ovakve vrste i te`ine. Po smislu, pak krivi~nog djela
neprijateqske propagande nijedno lice unapred nije iskqu~eno kao “`r-
tva” propagande, pa dakle ni novinar, urednik itd. S druge, strane, iz sa-
mog se napisa vidi, da okrivqeni ho}e da uti~e i na samog Bogavca (`a-
li {to se on ipak dr`i oficijelne iluzije da je pitawe izlaska iz kri-
ze – pitawe daqweg razvitka samoupravqawa, ne sla`e se s wegovim mi-
{qewem da se jugoslovenski komunisti nisu “samo na rije~ima” suprot-
stavili staqinizmu itd.). Daqe, kako ispravno uzima i pobijana presuda,
ovdje nije rije~ o djelovawu u sferi Ustavom zajam~ene slobode i mi{qe-
wa (~l. 166 Ustava SFRJ). Ne mo`e se na slobodu mi{qewa gledati kao
na nedodirqivu – apsolutnu kategoriju, a `albe upravo tako na wu gleda-
ju i toliko grije{e. Premda je ta sloboda jedan od elementarnih uslova
osloba|awa qudske li~nosti, ne mogu je priznati kao apsolutnu ni oni
dru{tveni sistemi, kao {to je na{, koji u oslobo|ewu qudske li~nosti
(ukidawu svih vrsta wenog otu|ewa) vide svoju temeqnu svrhu. Ta slobo-
da se ne mo`e priznati preko granice gdje po~iwe wena zloupotreba (~l.
203 st. 2 Ustava SFRJ) – tj. preobra}awe u oru`je ru{ewa samih osnova
sistema. To je rezon opstanka samog sistema. U konkretnom slu~aju zapra-
vo je i rije~ o “mi{qewu” koje je objektivizirano i emitovano, i uz to o
“mi{qewu” sa o{trom i otvorenom (jasnom) tendencijom destrukcije sa-
mih osnova postoje}eg dru{tvenog sistema. Ono je, stoga i te kako u{lo
u podru~je zloupotrebe – ina~e podru~je ~ije granice u krivi~nom zako-
nu nalaze konkretnije odre|ewe. Prema tome, `albe, i sa ove ta~ke gle-
dawa, djelatnosti o kojoj je rije~, bez osnova odri~u bilo kakvo krimi-
nalno svojstvo.
Neke dijelove napisa, koji su u{li u inkriminaciju, pobijana presu-
da (str. 15 pasus 3), po ocjeni ovog Suda, neprihvatqivo kvalifikuje kao
akte usmjerene na svrgavawe predstavnika najvi{ih dr`avnih organa. I
sama presuda ka`e da se tu radi o “grubim napadima i vrije|awu pokojnog
predsjednika Josipa Broza Tita”, a zaista se o tome i radi. Upravo zbog
toga je taj dio delatnosti, po pravilnoj primjeni zakona, trebalo poseb-
no kvalifikovati kao krivi~no djelo povrede ugleda SFRJ iz ~l. 157.
KZ SFRJ. Po{to to nije u~iweno, povrije|en je krivi~ni zakon u korist
okrivqenog, a takvu povredu ovaj Sud nije ovla{}en da otkloni. Ali se
tako na drugoj strani, ovaj dio djelatnosti i ne mo`e eliminisati iz in-
kriminacije – jer nije u pitawu djelatnost koja ne sadr`i obiqe`ja ni
jednog krivi~nog dijela.
Zbog svega izlo`enog, ovaj Sud nalazi da iznijeto pona{awe okri-
vqenog (koje se odnosi na inkriminisani napis) sadr`i sva svojstva nu-
`na da se kvalifikuju kao “pozivawe” i “podsticawe” – usmjereno na po-
vredu (dakle, radi se o ugro`ewu) navedenih objekata koje {titi krivi~-
no djelo neprijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ. U biti
412
isti karakter imaju i izjave koje je okrivqeni davao pred svedocima To-
{i}em, ^u~kovi}em i ^vorom. Sadr`ina je tih izjava takva da se one
svode ili na apsolutizirawe nekih deformacija u dru{tvu (potpuna bi-
rokratizacija, vladavina “centara mo}i”, korupcija i mito i sl.) ili na
negaciju – u ovoj ili onoj formi sistema samoupravqawa i postoje}eg
federativnog ure|ewa – sa izri~itim zahtjevom za promjenu tog sistema,
odnosno ure|ewa ili na izlagawe poruzi li~nosti pokojnog predsjedni-
ka Josipa Broza Tita. [ta je od svega toga rekao pred svakim od ovih
svjedoka – diferencirano je ve} u izreci. A ono {to je naprijed re~eno
o zna~ewu ovakvih sadr`aja u napisu – va`i sasvim i ovdje. Onome {to je
naprijed re~eno o samoj prirodi krivi~no-pravnih radwi “pozivawa” i
“podsticawa” – ovdje treba dodati da za postojawe tih radwi nije od zna-
~aja ni utisak koja su ova trojica svjedoka stekla o izjavama okrivqenog
– u smislu da je okrivqeni i{ao za tim da im nametne, da ih ubijedi u
pravilnost stavova i ideja koje je pred wima iznosio. Jer ostaje ~iweni-
ca da okrivqeni sukcesivno i uglavnom ponaosob (neke izjave je dao na
sjednici nau~no-nastavnog vije}a) iznosi, recimo, stav da je “samouprav-
ni socijalizam” ili “samoupravqawe” – proma{aj, odnosno samo demago-
{ka oblanda kojom se rukovode}e strukture slu`e radi o~uvawa vlasti
(a to je isti stav koji }e kasnije {ire i o{trije formulisati u napisu).
Upravo ova vi{estrukost istupa sa vi{im stavom, wegovo radikalno
formulisawe (na wega se nadovezuje i zahtjev za promjenom ovog sistema
– bar u istupu pred To{i}em) i kategori~ko izno{ewe – pokazuje da
okrivqeni ide za tim da nametne ovaj stav drugima i ova wegova nakana
je presudna, a ne utisak lica na koja je propaganda oku{ana. I ovdje se,
stoga, radi o “pozivawu” i “podsticawu” u smislu krivi~nog djela nepri-
jateqske propagande i te radwe zna~e ugro`avawe objekta koje {titi
ovo djelo, – u smislu kako je naprijed izlo`eno. Me|utim, izjave koje je
okrivqeni dao pred svjedocima Hrusti} Begom i Vlajki Emilom – nema-
ju, po ocijeni ovoga suda, takav karakter. Radi se tu o sasvim posebnim do-
ga|ajima i ove se izjave sa ovog gledi{ta moraju posebno ocijeniti. Ne-
dopustiva je bilo kakva hipertrofija wihovog smisla – s pozivom na sa-
dr`aj napisa, i sli~no. A obje su ove izjave usmjerene iskqu~ivo na
Savez komunista Jugoslavije. U prvoj (pred Hrusti}em) se kritizira
“stil” rada u Savez komunista Jugoslavije – pri ~emu je jo{ ostala dile-
ma da li se misli na Savez komunista Jugoslavije u cjelini ili na osnov-
nu organizaciju – kojoj je prvobitno i okrivqeni pripadao. U drugoj
(pred Vlajkijem) se u stvari iznosi jedna defetisti~ka misao o tome ima
li Savez komunista Jugoslavije snage da na|e izlaz iz nastalih te{ko}a
– i tu se staje. Odatle (od sadr`aja i smisla ove dve izjave), pak, do “po-
zivawa” i “podsticawa” na ugro`ewe objekata koji {tite krivi~no dje-
lo neprijateqske propagande ipak je predaleko. Zbog toga je ove dvije iz-
jave, kao akte koji ne sadr`e obiqe`ja nijednog krivi~nog djela nu`no
iskqu~iti iz inkriminacije. Tako|e je vaqalo eliminisati iz izreke
onaj dio preambule “~iweni~kog” opisa koji ustvari zna~i ~istu poli-
ti~ku kvalifikaciju, jer takva kvalifikacija nije nu`na za primjenu
krivi~nog zakona.
413
 Sa svih ovih razloga ovaj Sud nalazi da se u cjelini iznijetog pona-
{awa okrivqenog (i reduciranog na iznijeti na~in u odnosu na utvr|i-
vawe prvostepene presude) sti~u sva bitna obiqe`ja krivi~nog djela ne-
prijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ, te nije prihvatqi-
vo gledi{te `albi da u ovom pona{awu nema obiqe`ja ni ovog krivi~-
nog djela.
Razmotriv{i odluku o kazni u smislu ~lana 379 ZKP-a ovaj sud je na-
{ao da je kazna zatvora od 8 (osam) godina koju prvostepena presuda izri-
~e okrivqenom – prestroga. Slijedi to najprije iz ~iwenice da pona{awa
okrivqenog, po pravilnoj primeni zakona, treba kvalifikovati po odred-
bi ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ, a to je znatno bla`a kvalifikacija (u pita-
wu je znatno lak{e krivi~no djelo) u odnosu na onu koju je dala prvostepe-
na presuda. Su`avawem realnog opsega kriminalne djelatnosti, koje je ta-
ko|e bilo nu`no, po sebi name}e druga~iju ocjenu te`ine te djelatnosti i
stepena wene dru{tvene opasnosti. Kao {to je ve} re~eno, ne mo`e se ta
ocjena zasnivati samo na unutra{wem ru{ila~kom naboju ideja koje su
propagirane, ve} ona i te kako mora uzeti u obzir i opseg efektuirane
propagande (pred koliko je lica stvarno propagirano), jer najvi{e to is-
kazuje mjeru ugro`avawa za{ti}enih objekata (dakle, te`inu posqedice).
I ovo tako|e ukazuje na prestrogost kazne koju je pobijana presuda izrekla,
a u istom smislu idu i olak{avaju}e okolnosti koje je iznijela ta presuda.
Najzad, sadr`ina odluke o oduzimawu predmeta treba da se iscrpi
odredbom koji se predmeti oduzimaju od izvr{ioca. Ta odluka ne mora, na
drugoj strani, da sadr`i i odredbu koji se od privremeno oduzetih pred-
meta moraju vratiti izvr{iocu, jer je to suvi{no. Sve ono {to nije ko-
na~no oduzeto, po logici stvari, mora se vratiti u~iniocu. Stoga, jedna
od `albi bez razloga pobija prvostepene presude o oduzimawu predmeta
(u stvari ona pobija nepotrebni dio te odluke o vra}awu privremeno od-
uzetih stvari).
Polaze}i od svega izlo`enog ovaj Sud je djelimi~no uva`io `albu
okrivqenog i prvostepenu presudu preina~io u tri pravca: suzio je real-
ni obim kriminalne djelatnosti, tako reduciranu djelatnost kvalifi-
kovao je kao krivi~no djelo neprijateqske propagande, iz ~lana 133 stav
1 KZ SFRJ i za to krivi~no djelo okrivqenog oglasio krivim i, najzad,
za to krivi~no djelo izrekao je okrivqenom kaznu zatvora od 4 (~etiri)
godine, smatraju}i da ova kazna odgovara te`ini djela, stepenu krivi~ne
odgovornosti okrivqenog i svrsi koju kaznom vaqi posti}i.
Povodom presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine advokat Zdrav-
ko Radovi} 28. januara 1985. podnosi Saveznom sudu zahtjev za vanredno
preispitivawe pravnosna`ne presude u kome se ka`e:
Saveznom sudu predla`em, da na osnovu ovog zahtjeva preispita pra-
vosna`nu presudu Vrhovnog suda BiH u Sarajevu K` 888/84 od 20. novem-
bra 1984. godine, kojom je preina~ena presuda Okru`nog suda u Sarajevu
K–161/84 od 9. jula 1984. godine, te navedenu presudu preina~i i osu|enog
[e{eqa dr Vojislava oslobodi od optu`be, odnosno da pravosna`nu
presudu ukine i predmet vrati na ponovnu odluku prvostepenom, odnosno
drugostepenom sudu.
414
Ujedno predla`em na osnovu ~lana 428 stav 5 ZKP-a da Savezni sud
odredi da se izvr{ewe pravnosna`ne presude Vrhovnog suda u Sarajevu
K` 888/84 od 20. novembra 1984. godine prekine i daqe izdr`avawe kazne
osu|enom odlo`i do kona~ne odluke. Razlozi:
Pravosna`nu presudu pobijam:
1. zbog povrede Krivi~nog zakona na {tetu osu|enog iz ~lana 365
ta~. 4 ZKP-a i
2. zbog povrede odredaba krivi~nog postupka.
I prema prvostepenoj i prema drugostepenoj presudi osnovna inkri-
minacija sadr`ana je u tekstu osu|enog u “Odgovoru na anketu – intervju
“[ta da se radi?”.
Prvostepeni sud je inkriminisani tekst podveo pod kvalifikaciju
iz ~lana 114 KZ SFRJ, a drugostepeni sud pod kvalifikaciju iz ~lana
133 stav 1 KZ SFRJ.
Drugostepeni sud ispravno je osporio kvalifikaciju prvostepenog
suda, ali je sa svoje strane ostvario povredu krivi~nog zakona predvi|e-
nu u stavu1 ~lana 365 ZKP-a kvalifikacijom inkriminisanog teksta
osu|enog po ~lanu 133 stav 1 KZ SFRJ, ~ime je ostvaren osnov za vanred-
no preispitivawe pomenute presude Vrhovnog suda SR BiH u smislu ~la-
na 421 stav 1 ZKP-a.
Naime, drugostepeni sud nalazi da je osu|eni inkriminisanim tek-
stom ostvario – izvr{io krivi~no djelo iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ i
ako prema utvr|enom, da taj tekst nikad i nigdje nije objavqen.
I kada bi se prihvatilo da tekst po svom sadr`aju predstavqa radi-
kalnu i krajwe destruktivnu kritiku postoje}eg dru{tvenog sistema (ka-
ko se navodi u pobijanoj presudi) on samim svojim postojawem ne ostvaru-
je obiqe`ja krivi~nog djela iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ, sve dotle dok
ne bude publikovan. Tek wegovim publikovawem stavovi osu|enog sadr-
`ani u tom tekstu mogli bi predstavqati poziv, odnosio podsticaj za
ugro`avawe za{ti}enih objekata iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ. Kako do
publikovawa nije do{lo, nije ni moglo biti ostvareno pozivawe, odno-
sno podsticawe na ugro`avawe za{ti}enih objekata pa prema tome nije
mogla biti ni ostvarena radwa izvr{ewa iz navedenog ~lana – propisa.
Drugostepeni sud uvi|aju}i zna~aj ~iwenice da inkriminisani
tekst nije publikovan, smatra da je osu|eni u{ao “u kriminalno podru~-
je krivi~nog djela neprijateqske propagande” samim slawem inkrimini-
sanog teksta svjedoku Bogavcu radi {tampawa, pa da je ve} tim slawem za-
po~eta radwa izvr{ewa krivi~nog djela iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ
(strana 22 citirane presude).
Ovakvo rezonovawe drugostepenog suda neodr`ivo je.
Radwa izvr{ewa ovog krivi~nog djela sastoji se u pozivawu ili pod-
sticawu napisom – tekstom na ugro`avawe za{ti}enih objekata. I uko-
liko bi poku{aj ovog krivi~nog djela uop{te bio mogu}, zapo~iwawe
wegovog izvr{ewa bilo bi ne u slawu teksta radi {tampawa, ve} u otpo-
~iwawu samog stadija {tampawa. U obrazlo`ewu presude (strana 22)
drugostepeni sud zastupa stanovi{te da je djelo dovr{eno zbog toga {to
je svjedok Bogavac saznao za sadr`inu napisa.
415
 I ovo stanovi{te je neopravdano i neodr`ivo.
Osu|eni je Bogavcu poslao tekst, (svoje odgovore na anketu “[ta da
se radi”) kao pokreta~ku anketu, ne radi {tampawa (jer je sigurno znao
da wegovi “Odgovori” ne}e biti {tampani, po{to mu je to decidirano
saop{tio Bogavac) nego radi wegovog (Bogav~evog) mi{qewa o sadr`a-
ju teksta. Ovo nije ni sporno, po{to to direktno pi{e u popratnom pi-
smu, koje je osu|eni poslao Bogavcu.
Prema tome Bogavac nije lice prema kome se vr{i propaganda, odno-
sno intelektualni uticaj u ciqu usvajawa stavova sadr`anih u tekstu,
ve} lice od koga se tra`i mi{qewe o tekstu.
Dosledno tome saznawe sadr`ine teksta od strane Bogavca (dato sed
non concesso) nema zna~aj izvr{ewa krivi~nog djela neprijateqske pro-
pagande, jer se prema Bogavcu ne vr{i tekstom ni poziv, ni podsticaj za
ugro`avawe za{ti}enih objekata iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ.
Ovo sve za slu~aj kad bi – kako je istaknuto – bila ta~na i ispravna
ocjena drugostepenog suda da je Bogavac pismo primio. Me|utim, ta ocje-
na je potpuno neta~na i suprotna svim provedenim dokazima u toku prvo-
stepenog postupka, kako je to detaqno izneseno u `albi osu|enog protiv
prvostepene presude.
Ovo posledwe – to je istina – je ~iweni~no pitawe, koje se ne mo`e
pobijati ovim pravnim sredstvom, ali ima nesumwiv osnov da Savezni
sud na osnovu ovla{tewa iz ~lana 429 ZKP-a razmotri osnovanost utvr-
|ewa i prvostepenog i drugostepenog suda da li je – ili ta~nije – da je in-
kriminisani tekst Bogavac primio.
Pojavquje se, dakle znatna sumwa o istinitosti odlu~nih ~iwenica,
koje kao utvr|ene prihvataju i prvostepena i drugostepena presuda, pa
prema tome i Savezni sud ovla{ten je na osnovu ~lana 423 ZKP-a da ocje-
ni wihovu ta~nost i istinitost.
Ako saslu{an kao svjedok Bogavac tvrdi da nikad nije primio posla-
to mu vrijednosno pismo, ako je svjedok ^avi} izjavio da on Bogavcu nije
uru~io navedeno pismo, nego ga je ostavio na stolu; ako su postupkom do-
stavqa~a po{te i manipulisawa sa vrijednosnim pismom direktno po-
vrije|eni propisi ~lana 50 stav 5 Uslova za vr{ewe PTT usluga, a time
i ~lan 24. Zakona o PTT uslugama, da se vrijednosno pismo mora uru~iti
adresatu (Sl. list 51/76), onda zakqu~ak drugostepenog suda da je pismo
ipak uru~eno Bogavcu nema nikakve podr{ke u ocjeni ove odlu~ne ~iwe-
nice, nego je naprotiv u potpunoj suprotnosti sa iznijetim zbog ~ega je
takvo zakqu~ivawe neodr`ivo.
Re~eno tekstom zakona postoji znatna sumwa o istinitosti ove od-
lu~ne ~iwenice zbog ~ega i Savezni sud ima pravo i du`nost da preispi-
ta drugostepenu presudu ovla{tewa iz ~lana 423 ZKP-a.
Obrazlo`ewe, kojim drugostepeni sud (strana 12 presude) obja{wa-
va okolnosti da je Bogavcu uru~eno pismo ne predstavqaju okolnosti in-
dicijelnog karaktera (ako to navodi drugostepena presuda na strani 12,
posledwa re~enica) nego indicije u pravom smislu rije~i na osnovu ko-
jih Sud ne mo`e i ne smije utvr|ivati odgovornost optu`enog lica.
Nasuprot indicijama stoje dokazi, koje sam ja naprijed iznio, a koje
je drugostepena presuda potpuno zanemarila.
416
Drugostepeni sud nije prihvatio utvr|ewe prvostepene presude da je
osu|eni poslao i drugi primjerak teksta “Odgovora” “nepoznatom licu”,
pa je iz prvostepene presude (dispozitiva) izbacio tekst o slawu tog
drugog pisma.
Sti~e se utisak da je drugostepeni sud bio primoran zbog toga da na
osnovu “okolnosti... indicijalnog karaktera” utvr|uje da je Bogavac pi-
smo primio, po{to je jedino na taj na~in ostala mogu}nost – prema shva-
tawu drugostepenog suda – da dr [e{eq bude progla{en krivim, jer je i
drugostepeni sud uo~io nemogu}u konstrukciju prvostepene presude o
slawu pisma “nepoznatom licu”.
Skre}em pa`wu Saveznom sudu da dispozitiv drugostepene presude
u kome stoji da je osu|eni 3. oktobra 1983. godine uputio po{tom Du{a-
nu Bogavcu svoj tekst... Iz ovakve formulacije vidi se da je drugostepe-
ni sud namjerno ispustio da dispozitivom odredi da li je to pismo po-
slao obi~nom dostavom ili sa rukovawem preporu~enim ili vrijedno-
snim pismom. Ba{ zbog toga vidi se da Sud na taj na~in ho}e da zanema-
ri i obesna`i obavezu svih u~esnika u dostavqawu vrijednosnog pisma
da bi mogao na taj na~in “utvrditi” da je pismo Bogavcu uru~eno.
U razlozima drugostepeni sud pretvara vrijednosno pismo u prepo-
ru~eno pismo.
[to se ti~e razgovora osu|enog sa svjedocima To{i}em, ^u~kovi-
}em i ^vorom vidi se da drugostepeni sud (strana 23, presude) te razgo-
vore povezuje sa inkriminisanim tekstom i upravo na tom povezivawu
zasniva svoje uvjerewe da je osu|eni i u razgovorima djelovao sa pozici-
je neprijateqske propagande.
Me|utim, kad se elimini{e tekst kao podobna radwa za izvr{ewe
krivi~nog djela iz ~lana 133 stav 1 KZ SFRJ, onda i razgovori sa citi-
ranim svjedocima gube karakter neprijateqske propagande, tim prije
{to su ovi razgovori vo|eni u ~etiri oka. Pa kada bi je i sadr`avali do-
bijaju neuporedivo mawi dru{tveno opasan karakter od onog kada se
ocjewuju oslawawem na inkriminisani napis.
I u odnosu na ove dokaze podnosilac ovog zahtjeva skre}e pa`wu Sa-
veznom sudu na ovla{tewa sadr`ana u odredbi ~lana 429 u vezi sa ~lanom
423 stav 1 ZKP-a u pogledu ocjene pravilnosti i dokazne vrijednosti wi-
hovih izjava.
Obzirom na sve iznijeto u zahtjevu smatram da je opravdan predlog,
kojim tra`im od Saveznog suda da nakon razmotrewa ovog zahtjeva odre-
di da osu|eni prekine izvr{ewe pravnosna`ne presude.
Advokat Sr|a Popovi} 7. februara 1985. pribjegavaju}i istom prav-
nom lijeku u predstavci Saveznom sudu isti~e:
“Zahtev se podnosi
I Zbog povrede Krivi~nog zakona na {tetu osu|enog, ~l. 427 st. 1 ta~.
1, a u vezi (A) ~l. 365 st. 1 ta~. 1 ZKP-a, i supsidijarno (B) ~l. 365 st. 1
ta~. 4 ZKP-a u vezi ~l. 19 (poku{aj), i
II Zbog povrede odredaba krivi~nog postupka u `albenom postupku
koje su bile od uticaja na dono{ewe pravilne presude – ~l. 427 st. 1 ta~.
3, a u vezi ~l. 364 st. 1 ta~. 11 ZKP-a.
417
 I stavqa slede}i predlog da se presuda Vrhovnog suda Bosne i Her-
cegovine od 20. novembra 1984. godine broj KZ–888/84 ukine i predmet
vrati istom sudu na ponovnu odluku ili preina~i tako {to se osu|eni
osloba|a od optu`be. Obrazlo`ewe – delo (napis, razgovori), osu|enog
za koje je ogla{en krivim, prema opisu dela datom u izreci, ne predsta-
vqa krivi~no delo.
Naime, pobijana presuda u opisu dela citira osu|enog (uzmimo za tre-
nutak da su citati nesporni) i zatim samo navodi zakonski naziv krivi~-
nog dela sa navo|ewem odredaba Krivi~nog zakona koje se imaju primeniti.
Opisom dela se uop{te i ne utvr|uje da bi eventualno osu|eni ova-
kvim govorom ili napisom proizveo zabrawenu posledicu odn. ostvario
neko (i onda koje) zakonsko obele`je bi}a krivi~nog dela iz ~l. 133 st. 1
KZ SFRJ.
Da bi primenio odredbu ~l. 133 st. 1 KZ SFRJ drugostepeni sud je u
opisu dela, u izreci presude, morao utvrditi da je osu|eni (govorom i na-
pisom) “pozivao i podsticao na protivustavnu promenu... itd.” ili “zlo-
namerno i neistinito prikazivao dru{tveno-politi~ke prilike u ze-
mqi” {to drugostepeni sud ne ~ini.
Prema tome, delo za koje je osu|enog osudio ne predstavqa krivi~no
delo.
To je toliko notorno da ne treba posebno ni ukazivati na odredbe ~l.
357 i 262 ZKP-a koje govore o sadr`ini presude i optu`nice.
Prvostepeni sud na~inio je drasti~nu gre{ku na {tetu osu|enog.
(Treba samo zamisliti kada bi sud osudio optu`enog za krivi~no de-
lo klevete, na primer, a da u izreci presude ne utvrdi da se inkriminisa-
nim iskazima nanosi {teta ugledu o{te}enog, odn. da su oni neistiniti!)
Takva presuda ne mo`e opstati u pravnom prometu i weno ukidawe je
apsolutno nu`no, ~ak i ako se radi o previdu drugostepenog suda. Delo za
koje je drugostepeni sud osudio osu|enog ne predstavqa krivi~no delo ni
prema samoj izreci presude, jer se tom izrekom ~ak i ne tvrdi da bi osu-
|eni, eventualno, citiranim govorom i napisom ostvario zabrawenu po-
sledicu ve} samo propis koji bi se imao primeniti.
Nezavisno od iznetog drugostepeni sud je pogre{io i u primeni ma-
terijalnog zakona, kada u odnosu na napis upu}en Bogavcu nije primenio
odredbe Krivi~nog zakona o poku{aju.
Naime, drugostepeni sud nije istinito i potpuno (~l. 15 ZKP-a)
utvrdio odlu~nu ~iwenicu za postojawe svr{enog dela: da li je svedok
Bogavac inkriminisani tekst primio.
Drugostepeni sud sam priznaje (str. 12, pretposledwi red) da nema do-
kaza da je svedok Bogavac tekst primio i da osu|enog ogla{ava krivim za
svr{eno delo, samo na osnovu indicija! Drugostepeni sud, me|utim, pre-
vi|a da je na ovu ~iwenicu izveden dokaz (saslu{awe svedoka Bogavca) ko-
jim se kategori~no negira prijem teksta od strane svedoka Bogavca.
Sud mo`e ne verovati svedoku Bogavcu, ali dokazu ne mo`e suprot-
stavqati indicije, ve} samo druge dokaze (v. ~l. 357 st. 1 ta~. 7: “Sud }e
odre|eno i potpuno izneti koje ~iwenice i iz kojih razloga uzima kao
dokazane ili nedokazane, daju}i pri tome naro~ito ocenu verodostojno-
sti protivre~nih dokaza...”).
418
U pogledu na odlu~nu ~iwenicu za postojawe svr{enog dela (prijem
teksta) nema dokaza koji bi protivure~ili svedoku Bogavcu. Naprotiv,
ima (prema presudi) samo indicija koje protivure~e dokazu. To je onaj ti-
pi~an slu~aj, dakle, kada sud, makar na osnovu ~l. 350. ta~. 3. te na~ela
presumpcije nevinosti iz ~l. 3 ZKP-a in dubio pro reo mora optu`enog
osloboditi od optu`be, odn. u sumwi, presuditi povoqnije za optu`enog.
Niko ne mo`e biti osu|en na osnovu indicija koje protivure~e iz-
vedenim dokazima, tj. na osnovu nedokazane sumwe.
^ak osnovana sumwa da je svedok Bogavac primio tekst mo`e biti
dovoqna za podizawe optu`nice, ali ne i za osu|uju}u presudu.
Budu}i da ni~im nije iskqu~eno da bilo svedok ^avi}, bilo portir
Grozdani} u stvari pismo nisu uru~ili svedoku Bogavcu, a da svedok Bo-
gavac prijem kategori~no negira, ne mo`e se pouzdano utvrditi prijem.
Ovde se mora uzeti u obzir i ~iwenica da se radilo o preporu~enoj
po{iqci koja je morala biti dostavqena po pravilima po{tanske slu-
`be primaocu, te da ni~im nije utvr|eno da je svedok ^avi} uop{te ovla-
{}en da prima po{tu za svedoka Bogavca, tj. da po{iqka nije uredno do-
stavqena.
Drugostepeni sud polazi, drugim, pogre{nim na~inom zakqu~ivawa:
on presumira, nasuprot dokazu, da je po redovnom toku stvari svedok mo-
rao primiti po{iqku, a da ni{ta (?) ne ukazuje da bi taj redovni tok
stvari bio naru{en – (kako ni{ta?), a iskaz svedoka Bogavca.
Pravilan zakqu~ak mora po}i od toga da svedok Bogavac tvrdi kate-
gori~no da tekst nije primio, iako ga je po redovnom toku stvari treba-
lo da primi, a da ni{ta ne iskqu~uje da je taj “redovan tok stvari” bio u
konkretnom slu~aju naru{en.
Jer u sumwi, zakqu~ivawe mora uvek te}i u korist optu`enog, koji
ne mora dokazivati svoju nevinost, sve ~iwenice i okolnosti a priori
se uzimaju kao povoqne za optu`enog: po{to svedok Bogavac tvrdi kate-
gori~no, da je “redovni tok stvari bio naru{en”, a to ni{ta ne iskqu~u-
je, ne mo`e se zakqu~ivati suprotno.
Prema tome, u odnosu na najve}i deo dela (tekst) sud je, makar i ostao
u sumwi, pa ~ak i u osnovanoj sumwi, morao primeniti odredbe ~l. 350.
ta~. 3 ~l. 3 ZKP-a i ~l. 19 KZ SFRJ, te u ovom delu oglasiti osu|enog
krivim samo za delo u poku{aju, budu}i da nije moglo biti dokazano da je
napis do{ao do saznawa adresata.
Pa`qiva analiza drugostepene presude, me|utim, otkriva da je ona
duboko i su{tinski pogre{na, nepravilna i protivna zakonu i Ustavu
SFRJ, te da neki weni drugi, navedeni nedostaci, upravo odatle i pro-
izilaze.
Izgleda, naime, da nije slu~ajno da se u izreci presude ne utvr|uje da je
osu|eni govorom i napisom proizveo zabrawene posledice. Izgleda da dru-
gostepeni sud, naime, smatra da su izvesna uverewa, kao takva, ka`wiva.
Na str. 15, red 14–17, drugostepeni sud doslovno ka`e:
“Uop{te uzev{i, vidi se da okrivqeni nije krio svoja protivsi-
stemska uvjerewa, ma koliko da je u punoj mjeri bio svjestan mogu}ih po-
sledica takvih istupa...”
419
 Prema Ustavu SFRJ, niko ne mo`e trpeti nikakve “posqedice” za
izra`avawe svojih uverewa. Da li je sam osu|eni smatrao (a ne “bio svje-
stan”) nekakvih “posqedica”, obzirom na svoje iskustvo, irelevantno je,
kao {to je irelevantno i ako to smatra drugostepeni sud. Odlu~uju}a je
re~ zakona i Ustava, a oni su u tom pogledu jasni.
Krivi~no delo iz ~l. 133 st. 1 (posebno wegov drugi oblik “neisti-
nito i zlonamerno prikazivawe dru{tveno-politi~kih prilika u ze-
mqi”), ne mo`e se izvr{iti izno{ewem svojih (bilo kakvih) uverewa.
Naime ovo delo se mo`e izvr{iti samo sa umi{qajem, koji obuhva-
ta svest o neistinosti onog {to se govori ili pi{e. Osu|eni je, napro-
tiv, prema samom drugostepenom sudu, iznosio svoja uverewa, ono u {ta je
uveren da je istinito. Prema tome, bez obzira na sadr`aj svojih uverewa,
on za wihovo izno{ewe ne mo`e biti ka`wen.
Racio te krivi~ne odredbe je kristalno jasan. Budu}i da je sama ka-
tegorija krivice vezana za mogu}nost izbora, niko ne mo`e biti kriv za
svoja uverewa, koja ne mo`e birati, koja predstavqaju wegovu qudsku su-
{tinu za koju ne mo`e biti ka`wen, kao {to se ne mo`e biti ka`wen za
svoju rasu, nacionalnost ili pol.
Slobodno izra`avawe takvih uverewa garantovano je ustavnom slo-
bodom savesti. Gra|ani SFRJ nisu du`ni kriti svoja uverewa (v. gore:
“Uop{te uzev, vidi se da okrivqeni nije krio svoja (protivsistemska)
uvjerewa”) iz straha od nekakvih “posqedica”.
I ba{ zato drugostepenu presudu treba ukinuti.
Navedeni materijalni nedostatak drugostepene presude da ne navodi
u izreci koja zakonska obele`ja krivi~nog dela iz ~l. 133 st. 1 KZ SFRJ
bi eventualno osu|eni ostvario svojim napisom i govorom, onemogu}ava
osu|enom da sa sigurno{}u ispita presudu, te predstavqa u stvari povre-
du prava odbrane.
Ovo tim pre {to se ovo delo sastoji iz dva oblika, a iz izreke presu-
de nije jasno koji bi oblik (ako ijedan) osu|eni navodno izvr{io citira-
nim govorom i napisom, {to mu, naravno, onda ~ini i odbranu nemogu}om.
Pored toga, u odnosu na odlu~no pitawe poku{aja ili svr{enog dela
(tekst) drugostepeni sud ne navodi nikakve dokaze (sem pretpostavke o “re-
dovnom toku stvari”) za odlu~nu ~iwenicu prijema teksta od strane adre-
sata, ili su razlozi koje drugostepeni sud daje nejasni i protivure~ni.
Kona~no, drugostepeni sud zamewuje tezu kada polemi{e sa `albe-
nim razlogom povrede javnosti glavnog pretresa, kada isti~e da su pro-
pusnice deqene zbog “velikog interesovawa i nedostatka prostora”, jer
se `albeni razlog i nije ni sastojao u tome {to su propusnice deqene,
ve} {to su deqene propusnice na ime. Ta ~iwenica, pak, ne mo`e se prav-
dati navedenim obja{wewem. Propusnice su mogle biti deqene, ali sva-
kom bez razlike, i bez legitimisawa. Sama institucija javnosti podrazu-
meva, kako je u `albi navedeno, da je pretres pristupa~an neodre|enom
krugu lica, a izdavawem propusnica na ime, taj je krug ograni~en na poi-
meni~no odre|ena lica. Neshvatqivo je da bi sud odlu~ivao o tome kome
}e izdati propusnicu, a kome ne. Obzirom da publika treba da predsta-
vqa kontrolu zakonitog rada suda, pa sud ne mo`e da bira ko }e ga kon-
trolisati, a ko ne}e.
420
O tom `albenom razlogu u drugostepenoj presudi nema ni re~i.
Obzirom na izlo`eno, ovaj zahtev je umesan i napred stavqen pred-
log je zasnovan na Zakonu.
Presuda Saveznog suda mi je uru~ena krajem avgusta 1985. i u woj stoji:
“Savezni sud u ve}u sastavqenom od sudija Obrada Cvijovi}a, kao
predsednika ve}a, Borivoja Nik{i}a, mr Ivana Balea, dr Du{ana Coti-
~a i Petra Le{tarova, kao ~lanova ve}a, sa vi{im sudskim savetnikom
Jelenom Buli}, kao zapisni~arom, u predmetu Vojislava [e{eqa zbog
krivi~nog dela neprijateqske propagande iz ~lana 133. stav 1. Krivi~-
nog zakona SFRJ, odlu~uju}i o zahtevima wegovih branilaca za vanred-
no preispitivawe pravnosna`ne presude Vrhovnog suda Bosne i Herce-
govine K`–888/84 od 20. novembra 1984. godine, na sednici ve}a odr`anoj
dana 2. jula 1985. godine, doneo je Presudu
Zahtevi branilaca osu|enog Vojislava [e{eqa za vanredno prei-
spitivawe pravnosna`ne presude delimi~no se uva`avaju, te se presuda
Okru`nog suda u Sarajevu K–161/84 od 9. jula 1984. i presuda Vrhovnog su-
da Bosne i Hercegovine K`–888/84 od 20. novembra 1984. godine preina-
~uju tako {to se Vojislav [e{eq ogla{ava krivim – {to je:
(a) u napisu pod naslovom “Odgovori na anketu – intervju “[ta da se
radi?”, koga je 3. oktobra 1983. godine radi {tampawa uputio po{tom Du-
{anu Bogavcu, jednom od vodilaca ove ankete, izme|u ostalog naveo: (pona-
vqa se ne{to su`ena inkriminacija povodom teksta “[ta da se radi?”).
Zatim slijede iskazi la`nih svjedoka To{i}a, ^vore i ^u~kovi}a,
pa se tekst nastavqa:
~ime je u~inio krivi~no delo neprijateqske propagande iz ~lana
133 stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ za koje ga Savezni sud osu|uje na kaznu
zatvora u trajawu od jedne godine i deset meseci, u koju se ura~unava vre-
me provedeno u pritvoru od 15. maja 1984. godine i na izdr`avawu kazne.
Obrazlo`ewe:
Navedenom presudom Okru`nog suda u Sarajevu optu`eni Vojislav
[e{eq ogla{en je krivim da je radwama ozna~enim u izreci te presude
izvr{io krivi~no delo kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tve-
nog ure|ewa iz ~lana 114 Krivi~nog zakona SFRJ, za koje je osu|en na ka-
znu zatvora u trajawu od osam godina. U izre~enu kaznu ura~unato mu je
vreme provedeno u pritvoru od 15. maja 1984. godine, pa nadaqe.
Vrhovni sud Bosne i Hercegovine svojom presudom od 20. novembra
1984. godine, uva`avaju}i `albe optu`enog, preina~io je prvostepenu pre-
sudu u pogledu pravne ocene dela tako {to je optu`enog oglasio krivim da
je radwama ozna~enim u izreci ove presude pod ta~kom a), b), c) i d) izvr-
{io krivi~no delo neprijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1 Krivi~-
nog zakona SFRJ i osudio ga na kaznu zatvora u trajawu od ~etiri godine.
Branioci osu|enog – Sr|a Popovi}a, advokat iz Beograd i Zdravko
Radovi}, advokat iz Sarajeva, zatra`ili su, posebnim zahtevima, vanred-
no preispitivawe drugostepene presude zbog povrede Krivi~nog zakona
i povrede odredaba krivi~nog postupka, sa istovetnim predlogom da Sa-
vezni sud uva`i zahtev i osu|enog oslobodi od optu`be ili da pravno-
sna`nu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlu~ivawe. Pored
421
toga, branilac Zdravko Radovi} predlo`io je da Savezni sud u smislu
~lana 428 stav 5 Zakona o krivi~nom postupku odredi da se daqe izdr`a-
vawe kazne osu|enom odlo`i do kona~ne odluke suda.
Povreda krivi~nog zakona iz ~lana 36 ta~ka 1 Zakona o krivi~nom
postupku branilac osu|enog – Sr|a Popovi}, obja{wava u svom zahtevu
time {to drugostepeni sud u izreci svoje presude nije utvrdio postojawe
bitnog – zakonskog obele`ja krivi~nog dela neprijateqske propagande
iz ~lana 133 stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ, za koje je oglasio krivim osu-
|enog Vojislava [e{eqa. U stvari, da u izreci drugostepene presude ni-
je utvr|eno da je osu|eni tekstom predmetnog napisa i govorom pred sve-
docima pozivao i podsticao na ugro`avawe za{titnih objekata odre|e-
nih u ~lanu 133 stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ. Nedostatak ovog, bitnog
elementa, po shvatawu podnosioca zahteva, iskqu~uje i postojawe kri-
vi~nog dela iz ~lana 133 stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ.
Nezavisno od ove povrede, u zahtevu se tvrdi da je drugostepeni sud iz-
vr{io i povredu zakona iz ~lana 365 ta~ka 4 Zakona o krivi~nom postup-
ku u vezi sa ~lanom 19 Krivi~nog zakona SFRJ time {to nije sa potpunom
sigurno{}u razjasnio i utvrdio da li radwa ozna~ena pod ta~kom a) izre-
ke drugostepene presude predstavqa svr{eno ili poku{ano krivi~no de-
lo iz ~lana 133 stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ, i time {to je zakqu~ak su-
da o ovoj ~iwenici zasnovan na indiciranim, a ne izvedenim dokazima.
Ovim navodima ukazuje na povredu odredbe ~lana 3 Zakona o krivi~nom
postupku, te na ~iwenicu da je osu|uju}a presuda doneta na osnovu pretpo-
stavqene, a ne na osnovu dokazane krivice. S tim u vezi podnosilac zah-
teva izra`ava shvatawe da je drugostepena presuda suprotna i Ustavu
SFRJ, jer da radwe koje su okrivqenom stavqene na teret ne predstavqa-
ju inkriminacije, nego je osu|eni na taj na~in izrazio svoje uverewe.
U zahtevu branioca Zdravka Radovi}a povreda zakona iz ~lana 365
ta~ka 4 Zakona o krivi~nom postupku i povrede odredaba krivi~nog po-
stupka prethodno se obrazla`u time {to se izra`ava sumwa u istini-
tost odlu~nih ~iwenica utvr|enih u drugostepenoj presudi, posebno u
odnosu na inkriminacije ozna~ene pod ta~kom a. Zbog toga se u zahtevu i
predla`e da Savezni sud drugostepenu presudu ispita u smislu ~lana 423
Zakona o krivi~nom postupku i da je po tom osnovu ukine. Zatim se uka-
zuje na povrede zakona.
Pre svega, tvrdi se da je osu|eni tekst napisa uputio svedoku Du{a-
nu Bogavcu kao odgovor na anketu “[ta da se radi?”. Ali, ne sa namerom
objavqivawa, nego da ovaj svedok, kao urednik, da svoje mi{qewe. Zbog
toga, ova radwa ne predstavqa krivi~no delo iz ~lana 133 Krivi~nog za-
kona SFRJ. Ina~e, prema navodima ovog zahteva, svr{eno krivi~no delo
iz ~lana 133 stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ postojalo bi samo u slu~aju
da je tekst napisa publikovan, a wegov poku{aj tek zapo~iwawem {tam-
pawa teksta. Po{to se ne radi o svr{enom a ni o poku{anom krivi~nom
delu neprijateqske propagande, tim pre {to svedok Du{an Bogavac nije
primio predmetni napis, smatra da je sud povredio zakon na {tetu osu|e-
nog kada ga je oglasio krivim za krivi~no delo iz ~lana 133 stav 1 Kri-
vi~nog zakona SFRJ.
422
U odgovoru na zahteve savezni javni tu`ilac je predlo`io da se zah-
tevi odbiju kao neosnovani.
Savezni sud je razmotrio spise predmeta i cenio navode u zahtevima,
pa je odlu~io kao u izreci ove presude, iz slede}ih razloga:
Navod zahteva da je drugostepeni sud povredio odredbu ~lana 365 ta~-
ka 1 Zakona o krivi~nom postupku je delimi~no osnovana. Naime, Save-
zni sud nalazi da svi delovi napisa kojeg je okrivqeni uputio svedoku Bo-
gavcu ne predstavqaju radwe krivi~nog dela, pa je preina~io drugostepe-
nu presudu tako {to je iz opisa krivi~nog dela izostavio delove koji ne
predstavqaju radwe krivi~nog dela, i to: “da je Savez komunista kroz ~i-
tavu istoriju pokazao da ne mo`e tolerisati nikakvu demokratsku ras-
pravu ni u svojim redovima, ni u dru{tvu, ne dopu{taju}i pri tome ni
slobodu misli, da je svoju prevlast Partija obezbe|ivala demago{kim
pozivawem na zastupni{tvo istorijskih i dnevno-politi~kih interesa
radni~ke klase, rade}i u praksi najvi{e upravo protiv tih interesa, da
se zbog toga proletarijat mora otrgnuti iz “smrtnog zagrqaja svoje nabi-
je|ene avangarde”, da se vrati dru{tvu u kome }e sa drugim progresivnim
snagama obezbjediti demokratsko i socijalisti~ko ure|ewe, da Savez ko-
munista nije vi{e u stawu da vodi dru{tvenom progresu i jedino progre-
sivno {to bi mogao u~initi je “otvarawe institucionalnih mogu}nosti
ispoqavawa i javnog izra`avawa novih dru{tvenih snaga koje bi istupa-
le sa alternativnim programom obnove”, da je neophodno izna}i primjer-
nije modele i puteve dru{tvenog preobra`aja, kojim bi se u korjenu sasje-
klo sve dotrajalo i pre`ivjelo, na {ta su narodne mase spremne, ali da
“sada{wa upravqa~ka garnitura nije spremna da `rtvuje sebi~ne i samo-
`ive materijalne interese svojih pripadnika i zato prvo woj treba odu-
zeti dizgine vlasti iz ruku. Dakle, prvo je politi~ki, a onda i ekonomski
razvlastiti”, i “da je Savez komunista iscrpio svoje istorijske mogu}no-
sti i da danas predstavqa iskqu~ivo faktor regresa, da su se jugosloven-
ski komunisti samo na rije~ima suprotstavqali staqinisti~kom kon-
ceptu izgradwe socijalizma, ali su tu “praksu’’ odlu~no zadr`ali i u~i-
nili je glavnim obiqe`jem dru{tveno-politi~kih odnosa, modifikuju-
}i je samo u nekim spoqa{wim i sporednim elementima i omota~ima,
prikrivaju}i je jo{ debqim pla{tom la`ne, iluzione svjesti”.
Iz ovih razloga Savezni sud je na osnovu ~lana 429 u vezi sa ~lanom
422 stav 1 Zakona o krivi~nom postupku preina~io prvostepenu i drugo-
stepenu presudu i izostavio inkriminacije za koje je utvrdio da ne sadr-
`e zakonski opis krivi~nog dela neprijateqske propagande iz ~lana 133
stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ.
Produ`eno krivi~no delo sastoji se od dve ili vi{e radwi od kojih
svaka pojedina~no predstavqa izvr{eno krivi~no delo, s tim da neka ili
neke pojedina~ne radwe mogu predstavqati poku{aj krivi~nog dela, kada
je zakonom predvi|eno ka`wavawe i za poku{aj. Da li sve pojedina~ne
radwe produ`enog krivi~nog dela predstavqaju krivi~no delo ili neke
od wih predstavqaju poku{aj krivi~nog dela, od zna~aja je za utvr|ivawe
stepena krivi~ne odgovornosti izvr{ioca. Zbog toga nije svejedno da li
radwa opisana u izreci drugostepene presude pod ta~kom a) pojedina~no
423
predstavqa svr{eno krivi~no delo ili poku{aj krivi~nog dela u sklopu
produ`enog krivi~nog dela iz ~lana 133. stav 1. Krivi~nog zakona SFRJ,
te je osnovan zahtev u delu u kome navodi da radwa pod ta~kom a) izreke
drugostepene presude mo`e predstavqati samo poku{aj krivi~nog dela.
Upore|uju}i opis krivi~nog dela u optu`nici i izreci prvostepene
presude sa izrekom drugostepene presude Savezni sud utvr|uje da optu-
`nica i prvostepena presuda ne sadr`e tvrdwu “a ovaj ga dobio i upoznao
se s wegovim sadr`ajem” kako je to navedeno u izreci drugostepene pre-
sude. Ova tvrdwa drugostepenog suda predstavqa prekora~ewe optu`be
~ime je u~iwena bitna povreda odredaba krivi~nog postupka iz ~lana
364 stav 1 ta~ka 9 Zakona o krivi~nom postupku, pa je stoga Savezni sud
na osnovu ~lana 429 u vezi sa ~lanom 422 stav 1 i ~lanom 387 stav 1 Zako-
na o krivi~nom postupku (~lan 72 Zakona o izmenama i dopunama Zakona
o krivi~nom postupku) preina~io drugostepenu presudu izostavqawem
iz izreke drugostepene presude tvrdwu “a ovaj ga dobio i upoznao se sa
wegovim sadr`ajem” i utvrdio da je okrivqeni pojedina~nom radwom pod
ta~kom a) u~inio poku{aj, a pojedina~nim radwama pod ta~. b), c) i d)
svr{eno krivi~no delo, ~ime je izvr{io produ`eno krivi~no delo iz
~lana 133 stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ.
S obzirom na izmenu ~iweni~nog opisa krivi~nog dela. u odnosu na
kriminalnu koli~inu Savezni sud je preina~io drugostepenu presudu i u
pogledu odluke o kazni tako {to je Vojislav [e{eq za izvr{eno krivi~-
no delo opisano u izreci ove presude osudio na kaznu zatvora u trajawu
od jedne godine i deset meseci.
Neosnovan je navod zahteva da opis krivi~nog dela ne sadr`i bitna
obele`ja krivi~nog dela, po{to nisu navedeni zakonski izrazi “poziva”,
“podsti~e” ili “zlonamerno i neistinito prikazuje dru{tveno-politi~-
ke prilike u zemqi”, a sa razlogom {to iz samog opisa krivi~nog dela u
izreci drugostepene presude, po oceni Saveznog suda, proizlazi da se ra-
di o “pozivawu”, s tim da Savezni sud ne prihvata pravni zakqu~ak dru-
gostepenog suda da se radi i o “podsticawu”. Ovo sa razlogom {to “pod-
sticawe”, kao element krivi~nog dela neprijateqske propagande iz ~la-
na 133 stav 1 Krivi~nog zakona SFRJ, se upu}uje pojedincu, grupi, orga-
nizaciji ili nekoj drugoj zajednici istomi{qenika, ako se wihova opre-
deqenost, odnosno neprijateqska delatnosti vidi iz presude, a u osta-
lim slu~ajevima radi se o “pozivawu”. Kako presudom nije utvr|eno da su
lica navedena u izreci presude istomi{qenici okrivqenog, odnosno da
su vr{ili neprijateqsku delatnost, to postoji kao elemenat ovog kri-
vi~nog dela samo “pozivawe”.
Savezni sud prihvata razloge navedene u drugostepenoj presudi da
pojedini delovi opisani u izreci prvostepene presude predstavqaju kri-
vi~no delo iz ~lana 157 Krivi~nog zakona SFRJ i da je kvalifikacijom
radwi optu`enog, kao jedno umesto dva krivi~na dela povre|en zakon u
korist optu`enog.
Ta~an je navod zahteva da ocena navoda `albe u odnosu na propusni-
ce nije u potpunosti data, no po stanovi{tu Saveznog suda ta povreda ni-
je bila od uticaja na dono{ewe pravilne presude.
424
Savezni sud se nije upu{tao u delove zahteva koji se odnose na to da
li je pravilno i potpuno utvr|eno ~iweni~no stawe, po{to ovo ne pred-
stavqa zakonski osnov za podno{ewe ovog pravnog leka.
Savezni sud se nije upu{tao u ocenu ostalih navoda u zahtevima, jer
se tim navodima pobija pravilnost utvr|enog ~iweni~nog stawa i uka-
zuje se na postojawe bitne povrede odredaba krivi~nog postupaka iz ~la-
na 364 stav 1 ta~ka 11 Zakona o krivi~nom postupku, {to u smislu ~lana
427 Zakona o krivi~nom postupku ne predstavqa osnov za vanredno pre-
ispitivawe pravnosna`ne presude.
Iz navedenih razloga, na osnovu ~lana 422 u vezi sa ~lanom 429 Zako-
na o krivi~nom postupku, Savezni sud je odlu~io kao u izreci ove presude.
Saveznom javnom tu`iocu se 9. septembra 1985. obra}a advokat
Zdravko Radovi} predlogom za ulagawe zahtjeva za za{titu zakonitosti
slede}e sadr`ine:
Kao branilac osu|enog [e{eqa dr Vojislava podnosim vam ovaj
predlog – inicijativu za ulagawe zahtjeva za za{titu zakonitosti protiv
presude Saveznog suda u Beogradu KPS broj 32/85 od 2. jula 1985. godine.
Kratak istorijat krivi~nog postupka protiv dr Vojislava [e{eqa
je slede}i:
Okru`ni sud u Sarajevu, kao prvostepeni sud svojom presudom K–161/84
od 9. avgusta 1984. godine oglasio ga je krivim za krivi~no djelo kontrare-
volucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa a iz ~lana 114. KZ SFRJ
i izrekao mu kaznu zatvora u trajawu od 8 godina.
Povodom `albe Vrhovni sud BiH preina~uje prvostepenu presudu
svojom presudom K`–888/84 od 20. novembra 1984. godine i dr [e{eqa
osu|uje za krivi~no djelo neprijateqske propagande iz ~lana 133 stav 1
na kaznu zatvora u trajawu od 4 godine.
Povodom zahtjeva za vanredno preispitivawe pravosna`ne presude
t.j. citirane presude Vrhovnog suda BiH Savezni sud presudom
KPS–32/85 od 2. jula 1985. godine prihvata kvalifikaciju drugostepenog
suda t.j. da postoji krivi~no djelo iz ~l. 133 KZ-a, ali kaznu smawuje na
jednu godinu i deset mjeseci zatvora.
U obrazlo`ewu presude Saveznog suda isti~e se da inkriminacija
pod a) presude Vrhovnog suda BiH ne predstavqa svr{eno krivi~no dje-
lo iz ~lana 133 KZ SFRJ, nego poku{aj izvr{ewa tog krivi~nog djela.
Savezni sud neke navode iz dispozitiva drugostepene presude nije
prihvatio, pa ih je iz presude izostavio.
Svoje stanovi{te za ovakav postupak Savezni sud je iznio u obrazlo-
`ewu.
U dijelu presude Vrhovnog suda BiH pod b), c) i d) i Savezni sud pri-
hvata da je drugostepeni sud pravilno postupio i da postoji u tom dijelu
presude svr{eno krivi~no djelo iz ~lana 133 KZ.
Iako kona~no ostaje kod stanovi{ta da je dr [e{eq izvr{io kri-
vi~no djelo iz ~l. 133 KZ (dakle svr{eno djelo) izre~enu kaznu zbog na-
pred iznijetog smawuje mu na 1 godinu i 10 mjeseci zatvora.
Ovaj predlog, kao branilac osu|enog dr [e{eqa podnosim:
a) zbog povrede odredaba krivi~nog postupka u postupku Saveznog
suda za preispitivawe pravnosna`ne presude, koje su bile od uticaja za
425
dono{ewe pravilne presude povredom ~lana 15, a u vezi sa ~lanom 364
stav 1 ta~. 11 ZKP-a i
b) zbog povrede krivi~nog zakona na {tetu osu|enog iz ~l. 365 stav 1
ta~. 1 ZKP-a.
Ad a) U dispozitivu presude Saveznog suda navedeno je da taj sud
ogla{ava krivim dr [e{eqa {to je:
“u napisu pod naslovom Odgovor na anketu – intervju “[ta da se ra-
di?” koga je 3. oktobra 1983. godine radi {tampawa uputio po{tom Du{a-
nu Bogavcu jednom od vodilaca ove ankete izme|u ostalog naveo...”
Kako se iz citiranog teksta vidi Savezni sud svojom presudom utvr-
|uje da je dr [e{eq pomenuti napis uputio Bogavcu radi {tampawa.
U razlozima presude nema uop{te obja{wewa na osnovu kojih dokaza
Savezni sud ovu odlu~nu ~iwenicu prihvata kao ta~nu i istinitu tj. da je
dr [e{eq poslao Bogavcu sastav radi {tampawa.
U dokaznom materijalu postoji pismena isprava i iskaz svjedoka Bo-
gavca koji su potpuno protivrije~ni utvr|ewu koja navodi presuda Save-
znog suda.
Uz napis dr [e{eq poslao je pismo Bogavcu, koje doslovno glasi:
“Dragi Du{ko, dostavqam Ti svoje odgovore na postavqena pitawa iz pro-
jekta “[ta da se radi?”. Javi}u Ti se ovih dana telefonom da provjerim da
li si pismo primio i da mi ka`e{ {ta misli{ o tekstu. Srda~an pozdrav”.
Saslu{an kao svjedok pred sudom Bogavac je sasvim odre|eno izjavio
da je on dr [e{equ saop{tio da wegov odgovor na pitawe ankete “[ta
da se radi” ne}e biti {tampan iz dva razloga: i to prvo {to dr [e{eq
nije ~lan Partije i drugo {to nije afirmisana politi~ka li~nost.
Kako se vidi ova dva dokaza u suprotnosti su sa navodom dispozitiva
presude Saveznog suda da je dr [e{eq inkriminisani napis uputio Bo-
gavcu “radi {tampawa”.
U dokaznom materijalu nema nijednog dokaza koji bi bio suprotan na-
prijed iznijetim dokazima, odnosno koji bi ih opovrgavao.
Na osnovu ~ega (kojih dokaza) je Savezni sud do{ao do zakqu~ka daje
tekst poslat na {tampawe presuda nije uop{te objasnila i razjasnila.
Ovakvim postupkom Saveznog suda ostvarena je bitna povreda odre-
daba krivi~nog postupka iz ~l. 364 stav 1 ta~. 11 ZKP-a, jer je presuda
protivrije~na, a za utvr|ewa ove odlu~ne ~iwenice u woj nisu navedeni
razlozi i postoji protivrije~nost izme|u utvr|ewa presude i sadr`ine
isprave i zapisnika o saslu{awu svjedoka.
Savezni sud na ovaj na~in povrijedio je na~elo materijalne istine
po{to nije postupao po propisu ~lana 15 ZKP-a.
Ad b) Kada je dr [e{eq poslao svoj napis Bogavcu u~inio je to da bi
ovaj ocijenio vrijednost napisa, a ne radi objavqivawa ({tampawa) i
rasturawa.
Neobjavqeni rukopis je nepostoje}i i za javnost i za zakon.
To ostaje samo misao, a ona je sve do objavqivawa u takvom polo`aju
da mo`e biti izmjewena, korigovana ili povu~ena.
^iwenica da je dr [e{eq sastav poslao Bogavcu i samo radi ocjene
{ta o wemu misli dokazuje da kod wega (dr [e{eqa) ni u jednom momen-
426
tu nije postojala namjera rasturawa ({tampawa), kako mu to neopravda-
no pripisuje presuda Saveznog suda.
Inkriminisani tekst bio je i ostao misao dr [e{eqa, a misao je ne-
ka`wiva.
To direktno odre|uje i Ustav SFRJ u ~lanu 109 u kome je proklamo-
vana zajam~enost slobode misli i opredeqewa.
Tu odredbu Ustava i praksa i teorija do sada su po{tovale.
U svojoj kwizi prof. dr Jovan \or|evi} “Ustavno pravo” (izdawe
Savremene administracije god. 1976, str. 386, in fine) navodi:
“Niko za izra`enu misao ne mo`e biti pozvan na odgovornost, niti
misao kao takva mo`e biti osnov za ma kakvu inkriminaciju i ka`wava-
we”. I daqe: “Sloboda misli odbacuje svako nametawe tu|e misli, ali i
svako sumwi~ewe tu|e misli i direktno mije{awe u weno stvarawe”.
Misao ne mo`e predstavqati nijedan od bitnih elemenata radwi izvr-
{ewa krivi~nog djela iz ~lana 133; ona ne mo`e ni pozivati, ni podstica-
ti na obarawe za{ti}enih objekata iz ~lana 133, a isto tako ni zlonamjer-
no i neistinito prikazivawe dru{tveno-politi~kih prilika u zemqi.
Prema tome nedostaju bitni elementi za radwu izvr{ewa ovog kri-
vi~nog djela u postupku dr [e{eqa, pa stoga nema ni krivi~nog djela.
Krivi~no djelo iz ~lana 133 mo`e biti izvr{eno samo sa umi{qajem.
Dr [e{eq je profesor na Fakultetu politi~kih nauka u vrijeme
inkriminacije za wegovo djelovawe.
U wegovo zanimawe, dakle spadala je i ocjena politi~kog sistema i
situacije, pa je po svojoj profesionalnoj potrebi razmi{qaju}i do{ao
do zakqu~aka, koje je poslao na ocjenu svom poznaniku i prijatequ novi-
naru Bogavcu.
Dakle, i subjektivni element – umi{qaj za izvr{ewe krivi~nog dje-
la iz ~l. 133 KZ-a kod wega nije postojao.
[to je naprijed re~eno za dio dispozitiva presude Saveznog suda
pod a) vrijedi i za one dijelove presude, koji su navedeni u dispozitivu
pod b), c) i d).
I sam Savezni sud u presudi odbacio je mogu}nost podsticawa iz ~l.
133. KZ SFRJ u konkretnim slu~ajevima.
Sve {to je naprijed re~eno dokazuje da dr [e{eq u svojim razgovori-
ma nije nikoga pozivao na neprijateqsku djelatnost. On je iznosio svoje
mi{qewe, koje nije podobno sredstvo za izvr{ewe ovog krivi~nog djela.
To sve pod uslovom kad bi bilo ta~no interpretirane wegove misli
od strane svjedoka.
Kad se uzme u obzir da je dr [e{eq osu|en i za izno{ewe svog mi-
{qewa na Fakultetu politi~kih nauka, onda je bez sumwe jasno da izra-
`avawe misli u takvom ambijentu ne mo`e imati onu namjeru, koju za-
htjeva ~l. 133 KZ SFRJ, kako obzirom na mjesto, tako obzirom i na lica
pred kojim je on izjave davao.
Iz predwih navoda i u wima iznijetih zaloga smatram da je opravda-
no da savezni tu`ilac na osnovu ovla{tewa iz ~lana 418 ZKP-a podnese
Saveznom sudu zahtjev za za{titu zakonitosti protiv naprijed citirane
presude Saveznog suda”.
427
 U istovrsnom prijedlogu od 26. septembra 1985. advokata Sr|e Popo-
vi}a se ka`e:
Delo, kako je opisano u dispozitivu presude Saveznog suda – nije kri-
vi~no delo.
Presudom Saveznog suda osu|eni je ogla{en krivim {to je
(a) u napisu pod naslovom “Odgovori na anketu – intervju “[ta da se
radi?”, koga je 3. oktobra 1983. godine radi {tampawa uputio po{tom Du-
{anu Bogavcu, jednom od vodilaca ove ankete, izme|u ostalog naveo: (sle-
de iskazi)
(b) u toku 1983. godine i po~etkom 1984. godine u vi{e navrata na Fa-
kultetu politi~kih nauka, u svom stanu i u stanu To{i} Neboj{e ovom
govorio: (slede iskazi)
(c) u vi{e navrata u toku 1982. i 1983. godine na Fakultetu politi~-
kih nauka prilikom slu~ajnih susreta sa ^u~kovi} Dragom rekao: (slede
iskazi)
(d) u mjesecu septembru 1982. godine u vozu kojim je putovao iz Sara-
jeva za Beograd, stupio u razgovor sa ^voro Slobodanom, sa kojim se tom
prilikom i upoznao, u toku kog razgovora je ovome izme|u ostalog rekao:
(slede iskazi)
Iz predweg se vidi da Savezni sud nije postupio po odredbi ~lana
351 st. 1 ta~. 1 ZKP-a tj. da nije izrekao za koje se delo osu|eni ogla{a-
va krivim, ve} je samo naveo (a) osobena sredstva radwi (b) pravni opis
dela tj. zakonski naziv dela i primewene odredbe krivi~nog zakona (~l.
351 st. 1 ta~. 2 ZKP-a).
Savezni sud u izreci presude, dakle, nije naveo ~iwenice i okolno-
sti koje ~ine obele`ja krivi~nog dela, pa delo, kako je opisano u izreci
presude – nije krivi~no delo.
Da bi mogao primeniti ~l. 133, st. 1 KZ SFRJ, Savezni sud je izrekom
morao utvrditi da je osu|eni izvr{ilac radwe
(1) pozivawa odn. podsticawa (na neprijateqsku delatnost), ili
(2) neistinitog i zlonamernog prikazivawa (dru{tveno-politi~kih
prilika u zemqi).
Daqe, ukoliko bi sud izrekom utvrdio da je osu|eni izvr{ilac radwe
pozivawa ili podsticawa, prvostepeni sud bi tako|e morao izrekom utvr-
diti i osobeni napadni objekt, tj. da li je osu|eni pozivao i podsticao na:
(a) obarawe vlasti radni~ke klase i radnih qudi, ili
(b) protivuustavnu promenu socijalisti~kog samoupravnog dru{tve-
nog ure|ewa, ili
(c) razbijawe bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narod-
nosti, ili,
(d) na svrgavawe organa dru{tvenog samoupravqawa i vlasti ili wi-
hovih izvr{nih organa, ili,
(e) na otpor prema odlukama nadle`nih organa vlasti i samoupra-
vqawa koje su od zna~aja za za{titu i razvoj socijalisti~kih samouprav-
nih odnosa, bezbednosti ili odbranu zemqe,
Ili je delo izvr{io prema vi{e napadnih objekata, ili svim napa-
danim objektima.
428
Ni{ta od toga nije utvr|eno izrekom, ni radwa izvr{ewa koja bi
opredelila oblik krivi~nog dela (koje se, poznato je, mo`e izvr{iti u
dva oblika), ni napadni objekt, ako se radi o prvom obliku.
Kako i radwa i napadni objekt ~ine obele`ja krivi~nog dela, jasno
je da je Savezni sud propustio da nazna~i ~iwenice i okolnosti koje ~i-
ne obele`ja krivi~nog dela – ~l. 351 st. 1 ta~. 1 ZKP-a, tj. da izreka pre-
sude ne sadr`i nu`ne elemente osu|uju}e presude.
Naime, obele`ja krivi~nog dela neprijateqske propagande su:
(a) osobeno sredstvo radwe (govor, napis, itd.)
(b) radwa (pozivawe, podsticawe, neistinito prikazivawe dru{tve-
no-politi~kih prilika)
(c) (kod prvog oblika jo{ i) napadni objekt.
Kako se iz obrazlo`ewa ~ini, Savezni sud ogla{ava osu|enog kri-
vim za prvi oblik (pozivawe), pa je, dakle, izreka morala sadr`ati sva
tri gore pobrojana obele`ja krivi~nog dela neprijateqske propagande,
da bi presuda bila zakonita.
Stav Saveznog suda, na str. 9, ~etvrti stav, da bi iz opisa dela “pro-
izilazilo da se radi o pozivawu”, neodr`iv je, jer je suprotan impera-
tivnoj normi odredbe ~lana 351 st. 1 ta~. 1 ZKP-a, koja odre|uje nu`ne
elemente izreke.
Ne mo`e osu|eni naga|ati za {ta je ogla{en krivim. Izreka mora u
tom pogledu biti savr{eno jasna i odre|ena, i mora sadr`avati sva obe-
le`ja krivi~nog dela za koje se osu|eni ogla{ava krivim. Od toga zavi-
si i wegovo pravo na materijalnu odbranu (ovde upotrebu vanrednih
pravnih lekova), koja je onemogu}ena kada osu|eni ~ak ne zna da li je osu-
|en za prvi ili drugi oblik dela iz ~l. 133 st. 1 KZ SFRJ, pa presudu ne
mo`e sa sigurno{}u ni ispitati.
^ak i da iz opisa dela “proizilazi” da se radi o pozivawu, apsolut-
no je nejasno o kakvom se to pozivawu radi, pozivawu na {ta? Napadni
objekt je jedno od obele`ja prvog oblika dela iz ~l. 133 st. 1 KZ SFRJ i
napadni objekt se mora u izreci navesti kao ~iwenica odn. okolnost od
koje zavisi primena odre|ene odredbe Krivi~nog zakona (~l. 351 st. 1
ta~. 1 ZKP-a).
Mada je sve ovo savr{eno jasno odbrana ukazuje na niz drugih dela u
na{em krivi~nom zakonodavstvu koja imaju sli~nu dispoziciju, tj. sadr-
`e u posebnom bi}u dela pored radwa izvr{ewa stricto sensu i osobeno
sredstvo radwe, i kod kojih se tako|e u izreci moraju na}i oba obele`-
ja, jer predstavqaju konstitutivne elemente bi}a dela.
Na primer, tu spadaju sva dela kod kojih se sila ili pretwa javqaju
kao sredstvo radwe, a sama radwa se sastoji u omogu}avawu bekstva (~l.
211 KZ SRS), spre~avawu slu`benog lica (~l. 213 KZ SRS), prinu|ivawu
drugog (~l 81 KZ SRS), odvo|ewu ili zadr`avawu (~l. 64 KZ SRS) itd.
Tu spadaju i sva dela kod kojih se kao sredstvo radwe pojavquje zloupo-
treba slu`benog polo`aja, dok je sama radwa, recimo, uticawe na organe
samoupravqawa (~l. 79 KZ SRS), navo|ewe na obqubu (~l. 107 KZ SRS) itd.
Van svake je sumwe da i tu sredstvo izvr{ewa i radwa predstavqaju
odvojena obele`ja krivi~nog dela, tj. da izreka mora utvrditi ne samo
sredstvo, na primer, upotrebu sile ili pretwe, ve} i samu radwu. Tako bi
429
izreke morale utvrditi ne samo upotrebu sile ili pretwe kod citiranih
krivi~nih dela, ve} i samu radwu, tj. da je time omogu}eno bekstvo, spre-
~eno slu`beno lice, prinu|en drugi... itd.
Sli~no, kod druge grupe, ne bi bilo dovoqno utvrditi u izreci samo
da je okrivqeni zloupotrebio slu`beni polo`aj, ve} bi se moralo izre-
kom utvrditi i da je time, recimo uticao na organe samoupravqawa, na-
veo na obqubu itd.
Jednostavno re~eno, kada dispozicija sadr`i sredstvo izvr{ewa
radwe i samu radwu stricto sensu, onda izreka mora sadr`avati ~iwenice
i okolnosti koje ~ine oba obele`ja, jer su i sredstvo i sama radwa kon-
stitutivna obele`ja dela.
[tavi{e, kada dispozicija sadr`i i napadni objekt, odn. kada zako-
nodavac odre|uje da se delo mo`e izvr{iti samo prema posebnim napad-
nim objektima, onda i ti napadni objekti moraju biti imenovani u izre-
ci (posebno kod alternativne dispozicije napadnih objekata propust da
se to u~ini predstavqa grubu povredu, jer ~ini izreku neodre|enom).
Prema tome, Savezni sud nije mogao osu|enog oglasiti krivim zato
{to je ovo ili ono govorio ili pisao, a da izrekom ne utvrdi da je time
ili neistinito i zlonamerno prikazivao dru{tveno-politi~ke prilike
u zemqi ili pozivao odn. podsticao (na obarawe vlasti radni~ke klase, ROBIJA[KE MEDITACIJE
ili protivustavnu promenu ili... itd.)
Savezni sud nije tako postupio i zato delo koje je opisano u izreci
presude Saveznog suda – nije krivi~no delo, jer ne sadr`i ~iwenice i
okolnosti koje ~ine obele`ja krivi~nog dela.
Odbrana posebno ukazuje na ~iwenicu da je ovim propustom povre|e-
no pravo osu|enog na materijalnu odbranu, jer se presuda Saveznog suda ne
mo`e sa sigurno{}u ispitati, pa samim tim se osu|eni ne mo`e efikasno
koristiti vanrednim pravnim lekovima koji mu stoje na raspolagawu.
Ovo je tim zna~ajnije {to su govor i napise osu|enog tri suda do sa-
da na tri razli~ita na~ina kvalifikovala, a osu|eni ni nakon tre}e
presude ne zna za {ta je upravo ogla{en krivim.
Ovakva presuda ne mo`e opstati u pravnom prometu, pa je zato napred
stavqeni predlog umestan i na Zakonu osnovan.
Iz zatvora sam iza{ao 15. marta.
Dana 28. aprila 1986. branioci su od zamjenika saveznog javnog tu`i-
oca Milana Simi}evi}a dobili obavje{tewe slede}e sadr`ine:
Obave{tavamo Vas da smo povodom Va{e molbe, kao branioci osu|e-
nog Vojislava [e{eqa, koju ste podneli ovom Tu`ila{tvu, pribavili i
razmotrili spis Okru`nog suda u Sarajevu K. br. 161/84 i da nismo na-
{li osnova za podizawe zahteva za za{titu zakonitosti protiv presude
Saveznog suda u Beogradu Kps. br. 32/85 od 2. jula 1985. godine.
Neosnovani su Va{i navodi da je napadnutom presudom povre|ena od-
redba ~l. 365 st. 1 ta~. 1 ZKP-a, jer iz izreke presude pod I, a, b, c, i d, kao
opis radwe izvr{ewa krivi~nog dela sti~u se sva zakonska obele`ja jed-
nog produ`enog krivi~nog dela neprijateqske propagande iz ~l. 133 st.
1 KZ SFRJ za{ta je Savezni sud, u obrazlo`ewu presude, dao jasne i ube-
dqive razloge, koje prihvata i ovo Tu`ila{tvo. I izdawe – ABC “Glas”, Beograd 1992.

430 431
 Recenzenti:
Slobodan Stanki}
Novak Savi}
PREDGOVOR PRVOM IZDAWU
Kwigu “Robija{ke meditacije” sam prvobitno vrlo ambiciozno
zamislio kao obimnu memoarsko-esejisti~ku prozu, ali sam vremenom,
bivaju}i sve vi{e zaokupqen aktuelnim politi~kim anga`manom, mo-
rao od toga odustati, pa sudu javnosti nudim samo “Zagvorske uspomene”
koje sam napisao jo{ 1988. godine. One prevashodno sadr`e iscrpnu fak-
tografiju i nadopuwavaju se sa sadr`ajem nekoliko intervjua koje sam
dao na istu temu.
Ali, priliku koristim da u ovoj kwizn, u odeqku “Kroz ideolo{ku
katarzu” ponovo objavim tri svoja najapologetskija teksta iz mladosti i
tri jedina polemi~ka napisa koja sam u tom periodu publikovao. Wima
javnosti jo{ jednom pokazujem da nemam nameru bilo {ta sakriti iz svo-
je pro{losti.
Bio sam iskreni i ube|eni marksista i komunista. Verovao sam u
Marksa i Lewina. Uprkos tome, vrlo brzo sam se, jo{ kao sredwo{kolac,
pobunio protiv postoje}ih protagonista marksisti~ko-lewinisti~ke
vlasti u svojoj `ivotnoj sredini u nepokolebqivom uverewu da je to nu-
`no zbog wihovog odstupawa i kompromitovawa “plemenitih” revoluci-
onarnih zamisli rodona~elnika ove totalitarne ideologije.
Da li sam se kroz sve to ipak moralno kompromitovao. Potvrdno }e
odgovoriti samo oni koji zapravo nikada nisu iskusili politi~ku prak-
su diktature proletarijata niti autokratsko policijsko nasiqe, ili su
od toga blagovremeno pobegli na sngurnu udaqenost.
Ja ipak mislim da nisam iz slede}ih razloga:
1. Jo{ kao gimnazijalac sam sopstvenom pobunom maltene doveo u pi-
tawe svoju socijalnu egzistenciju, pa tako nastavio da se nonkomformi-
sti~ki pona{am i u toku studija.
2. Napisao sam nekoliko apologetskih tekstova o Titu i Kardequ, ali
iz preke nu`de i u situaciji kad su me pratile otvorene optu`be {to u
svom magistarskom radu nijednom Tita nisam pomenuo (optu`io me gene-
ral Ivica Mili}evi}) ili zato {to nisam hteo kwigu o Titu da primim
kao nagradu za uspe{an asistentski rad (opgu`io me prof. dr Agif Pu-
rivatra). Uostalom, sve te dogodov{tins koje su prethodile mojoj otvore-
noj pobuni protiv sistema, objavio sam jo{ u kwizi “Hajka najeretika”.
3. Kao komunista i marksista nikada ni~iju sudbinu nisam zagor~ao,
nikada nisam napao nikoga kome su ruke bile vezane, nikada se nisam ’ka-
menom bacio’ na onoga koga je re`im poimeni~no `igosao kao otpadni-
432 433
ka pogodnog za javni odstrel. Posebno je, ~ini mi se, zna~ajno {to ni u
toj doktrinarnoj fazi intelektualnog razvoja nikada nijednom re~ju ni-
sam napadao ~etnike i generala Dra`u Mihailovi}a, niti takozvane in-
formbirovce, {to su bile dve glavne kategorije naj`e{}e prokazivanih
neprijateqa titoizma i samoupravqawa. Polemisao sam samo sa onima
koji su se visoko kotirali na re`imskoj hijerarhijskoj lestvici i bili
neuporedivo ja~i od mene.
4. Protiv re`ima sam se pobunio ~im sam pro{ao kroz proces ob-
razovawa, nakon {to sam diplomirao, magistrirao, doktorirao i vojsku
odslu`io, u vreme kad niko jo{ nije mogao ni sawati da }e se tako brzo
sru{iti isto~noevropski marksisti~ki sistem.
5. Moja pobuna je bila tako `estoka da sam i robije dopao, te u prvi
mah osu|en na osam godina zatvora. A uz to, prvi sam se na svim srpskim
prostorima eksponirao i javno deklarisao kao otvoreni antikomunista
{to su i mnogi iz disidentskih i opozicionih krugova u Beogradu
primili kao svojevrsno svetogr|e i dodatnom me progonu zbog toga pod-
vrgli.
Tre}i deo sadr`i prikaz stvarawa Srpskog pokreta obnove, rascep
koji se u wemu desio i prerastawe u Srpski ~etni~ki pokret koje je
usledilo nakon smewivawa Vuka Dra{kovi}a i wegovog nemoralnog po-
liti~kog srqawa iz jedne la`i u drugu, {to je dovelo do fomirawa Srp-
skog pokreta obmane. To je, u stvari, nastavak materijala o formirawu
Srpskog slobodarskog pokreta, koji sam objavio u kwizi “Debrozoviza-
cija dru{tvene svesti”.
434
ROBIJA[KE MEDITACIJA
Osmog maja 1984. godine u intervjuu Televiziji Zagreb, tada{wi
ministar unutra{wih poslova Stane Dolanc, prepri~avao je sadr`aj
mog neobjavqenog rukopisa, koji mi je sarajevska policija zaplenila jo{
u februaru. Po{to je javnosti nedvosmnsleno stavqeno do znawa, da sam
trenutno bio glavna preokupacija doma}e politi~ke pozicije, te da se
nameravaju preduzeti krajwe represnvne mere, kako bih za dugi niz godi-
na bio eliminisan iz javnog, intelektualnog i politi~kog `ivota. Uz to
se Dolanc obilato slu`io la`ima i tvrdio da u mom tekstu postoji i
ono {to nije bilo i sl.
U ~etvrtak, 10. maja sarajevsko “Oslobo|ewe” donosi op{iran ko-
mentar svog vode}eg likvidatora, ina~e ve~itog studenta prava \ure
Kozara, pod naslovom “Stranputice jednog sociologa”, u kome svoje za-
gri`ene ideolo{ke osude ilustruje ~itavim delovima mojih “Odgovora
na anketu – intervju “[ta da se radi?” Bio je to vrhunac politi~ke pri-
preme za policijsku akciju.
Sutradan, oko 14 ~asova do{li su slu`benici dr`avne bezbednosti,
wih petorica sa svom potrebnom opremom za filmsko i tonsko snimawe
na licu mesta, potpunim blanko overenim formularom za pretres stana.
Doveli su dve kom{inice za svedoke i otpo~eli sa tragawem, mada su mi
najve}i deo rukopisa, nau~ne dokumentacije i privatne prepiske poku-
pili jo{ prilikom prvog pretresa, u januaru iste godine, kad su me uhap-
sili u vozu, na putu za Beograd. Ironi~nim tonom sam upozorio svedoki-
we da paze, da ne bi policija prona{la ne{to {to nije bilo u stanu, te
zamolio suprugu da im skuva kafu. Na wen upit da li da sve po~asti od-
govorio sam da kafu donese samo kom{inicama, a ne i policajcima koji
su po~eli montirati opremu.
U trenutku su hteli be{umnu japansku kameru sa reflektorom,
prikqu~iti na sobnu uti~nicu. Upozorio sam ih da na to nemaju prava s
obzirom da bih ja u tom slu~aju morao da platnm potro{enu struju. Sna-
{ao se posle kra}e nedoumice jedan policajac, i oti{ao po akumulator.
Nakon {to su po~eli preturati sve kwige, papire i ode}u, izdvojili su
nekoliko rukopisa i dokumenata, mahom one koji prethodni put nisu
privukli wihovu pa`wu. Sve vreme sam bio potpuno miran, hladno im se
izrugivao, te zatra`ih od supruge da mi u jednu ta{nu spakuje ne{to ode-
}e, rubqa i pribor za li~nu higijenu.
435
 Posle nekoliko sati poveli su me, a supruga je to odmah javila nekim
prijateqima u Beograd, koji su podigli pravu uzbunu. Za vreme mog odsu-
stva u stanu je neprekidno zvonio telefon. Zvali su moji prijateqi, po-
znanici, doma}i i strani novinari, tra`e}i podrobnije informacije i
izra`avaju}i svoju solidarnost i podr{ku.
Odvezli su me na Fakultet politi~kih nauka da pretresu moj radni
kabinet. Za svedoke su doveli oba prodekana. Za dr Adilu Kreso svi na
Fakultetu su znali da je policijski dou{nik. Za dr Besima Spahi}a to
sam saznao tek u zeni~koj robija{nici od osu|enika kome je Spahi} so-
vjevremeno podmetnut kao provokator. Slu~ajno se desilo da nisam po-
neo kqu~eve od fijoke pisa}eg stola, pa su ih nasilno otvorili, ali na
wihovo veliko razo~arewe ni{ta interesantno nisu na{li. Na ironi~-
no pitawe: kako to da ni{ta nemam u kabinetu, {to bi eventualno mogli
oduzeti – odgovorio sam da su ostavili suvi{e kratak vremenski razmak
izme|u dva pretresa, te da bi bilo boqe da su malo sa~ekali, da ponovo
prikupim materijal “neprijateqskog” sadr`aja.
Pretresli su i stan moje majke, ali su i tamo ostali praznih ruku. Na
kraju su me odvezli pred stanicu milicije Novog Sarajeva. Sa mnom je u
kolima ostao jedan agent, a drugi se vratio posle desetak minuta sa li-
stom papira na kome je otkucano u dve re~enice da mi je nalo`eno, do
daqwega, da se svakih osam sati prijavqujem u stanicu milicije. Potreb-
no je da svojim potpisom potvrdim da sam tu obavezu primio. Prethodno
sam tra`io da mi se uru~i kopija tog naloga, a mada su to kategori~no od-
bili, gotovo teatralno sam potpisao.
I zaista, narednih nekoliko dana uredno sam se javqao svakih osam
sati de`urnom u stanici milicije, a on je to uredno registrovao u poseb-
noj svesci. Razume se, prethodno sam se dvoumio da li da se uop{te obazi-
rem na wihov nalog, s obzirom da wihov pravnik zna da za stalnu meru ne-
maju nikakvih zvani~nih pokri}a. S obzirom da mi nisu dali nikakav do-
kument, odlu~io sam da se javqam, jer sam tako dobijao dokaz da mi je pro-
tivpravno uskra}ena sloboda kretawa.
Drugi razlog javqawa je bio taj {to je moj advokat Sr|a Popovi} u
to vreme boravio u inostranstvu, pa sam nastojao dobiti u vremenu kako
ne bih nekim nervoznim postupkom ubrzao definitivno hap{ewe, koje je
bilo vi{e nego izvesno. Me|utim, ve} u ponedeqak iza 22 sata, nakon ve-
~erweg javqawa, nazvao me Milan Krwaji}, slu`benik Slu`be dr`avne
bezbednosti i rekao mi da nema potrebe da se javqam i sutradan ujutro,
nego da u 8,30 do|em u wihov centar.
Spremio sam se i poneo sve {to sam mislio da }e mi biti potrebno
u toku pretpostavqenog du`eg boravka u zatvoru. Kako sam tramvajem
stigao ne{to ranije u centar grada, pro{etao sam da bih najmawe pet mi-
nuta namerno zakasnio u centar dr`avne bezbednosti. Tada me je do~ekao
Dragan Kijac, koji me je prvi put uhapsio u vozu za Beograd i vr{io sve
pretrese. Posle kra}eg vremena do{ao je i lekar koji me je pregledao i
izmerio mi krvni pritisak, da bi se zatim pojavio Milan Krwaji} sa jo{
jednim agentom i zapo~eo saslu{awe. To je na sve li~ilo, osim na pravo
saslu{awe. Nadmudrivali smo se i prepucavali. Odbijao sam da o bilo
436
~emu ozbiqnije razgovaram. Pokazivao sam odlu~nost da istrajem u ob-
ra~unu pre svega sa Mikuli}em i Pozdercom, ali i sa politikom Saveza
komunista uop{te. Insistirao je da bar dam izjavu o kontaktima sa stra-
nim novinarima. Pokazalo se da je prili~no dobro informisan o tome,
ali mu je trebalo da podatke kojima je ve} raspolagao izlo`i u formi
moje potpisane izjave. Mada nisam negirao nijedan podatak koji mi je
Slu`ba dr`avne bezbednosti saop{tavala, odbijao sam da bilo {ta pot-
pisujem. Krwaji} je bio uporan. Daktilografkiwi je preda mnom dikti-
rao ne{to {to je trebalo da bude moja izjava, pa me opet skoro pola sa-
ta nagovarao da potpi{em. U me|uvremenu je dolazio i Ra{id Musi},
podsekretar u republi~kom SUP-u, qubazno se sa mnom pozdravio i glu-
me}i zabrinutost rekao da su mi {anse da se izvu~em minimalne, i da to
mogu posti}i samo ako pristanem da sa wihovom slu`bom bespogovorno
sara|ujem. Na to sam se grohotom nasmejao, a Musi} pocrveneo. Jedva se
savladao da ne vi~e, pa mi je rekao: “Neka! Sam si to htio. Ima}e{ vre-
mena da se kaje{”. Ustao je, jo{ jednom se sa mnom rukovao, i iza{ao.
U{ao je drugi slu`benik i doneo re{ewa o mom hap{ewu i pritvoru da
ih daktilografkiwa otkuca, dok me je Krwaji} posledwi put savetovao
da se predomislim i ostavqao mi otvorenu mogu}nost da ga u svako doba
dana ili no}i zovem da do|e po mene u zatvor, ukoliko se odlu~im na sa-
radwu. Odgovorio sam da to ne dolazi u obzir jer bi mi bilo `ao da pre-
kidam wegov miran san i zaslu`eni odmor.
Ovde }u za trenutak napraviti jednu malu digresiju, kako bih prika-
zao moja ranija iskustva sa politi~kom policijom, pre ovog hap{ewa.
Agentima Slu`be dr`avne bezbednosti bio sam okru`en jo{ kao u~enik
~etvrtog razreda gimnazije, ali sam za to saznao tek nekoliko godina po-
tom, kada su mi se poverili neki od mojih {kolskih drugova, koje je
Unutra{wa dr`avna bezbednost vrbovala. Kako sam se u isto vreme su-
kobio sa predsednikom Op{tinskog komiteta Saveza omladine i direk-
toricom Prve gimnazije, policija je u prvi mah, posumwala da neko sto-
ji iza mene i ilegalno koordinira akcije u koje sam se upu{tao. Poli-
cijskim {efovima su stizali krajwe kontradiktorni izve{taji. Grupa
gimnazijskih profesora je na mene bacala i drvqe i kamewe, dok me je
druga opisivala samo u superlativima. Od op{tinskog omladinskog ru-
kovodstva stizale su krajwe nepovoqne karakteristike, ali su pojedi-
na~ni iskazi ve}eg broja aktivista svedo~ili da sam bio u pravu u svo-
jim kriti~kim istupima. Ono {to je po milicijskim i politi~kim {e-
fovima najvi{e smetalo je ~iwenica da nikada nisam prezao da se bilo
kome suprotstavim, samo ako sam smatrao da za to ima razloga. Nepo{ti-
vawe autoriteta u Bosni i Hercegovini se u to vreme strogo ka`wava-
lo. Ipak, imali su u vidu moju mladost i procene da bi neki radikalni-
ji obra~un sa mnom izazvao mnogo te`e i {tetnije posledice s obzirom
na ionako zategnutu situaciju, koja je godinama optere}ivala nastavni~-
ki kolektiv Prve gimnazije. Zakqu~eno je da je moje delovawe samo po-
sledica op{teg stawa te da je zato najboqe strpiti se nekoliko meseci,
sa~ekati da maturiram i zauvek napustim ovu najstariju bosanskoherce-
gova~ku sredwu {kolu.
437
 Moj izbor za predsednika FOS-a Pravnog fakulteta policiju je
mnogo iznenadio. I ina~e, izbor bruco{a na tu funkciju bio je nevi|e-
ni presedan. Me|utim, moja kandidatura je istaknuta samo jedan dan pred
izbore, a Slu`ba dr`avne bezbednosti tada nije mogla u potpunosti kon-
trolisati rukovodstvo fakultetske partijske organizacije. Izboru se
jedino suprotstavio @eqko Aleksi}, student ~etvrte godine, za koga }u
tek kasnije, kada je zavr{io fakultet i po~eo da radi u politi~koj poli-
ciji, saznati da je bio stipendista Slu`be dr`avne bezbednosti.
Nakon wegovog bezuspe{nog suprotstavqawa mom izboru, na sve mogu-
}e na~ine mi se poku{avao pribli`iti i u tome uspevao wegovim docni-
jim obja{wavawem da je bio protiv mog izbora jer me uop{te nije pozna-
vao, a zaprepastio se {to je bruco{ uop{te predlagan na tu funkciju. Po-
stao je jedan od mojih najbli`ih saradnika u koga sam imao najvi{e pove-
rewa. Ni na kraj pameti mi nije bilo da svaku moju re~ prenosi policij-
skom centru. Ali, on ni{ta negativno nije mogao da navede u svom izve{ta-
ju. Svaki moj postupak i misao svedo~ili su o iskrenosti komunisti~kog o-
predeqewa, o gotovo skojevskom fanatizmu u prihvatawu marksisti~ke
ideologije. Uop{te ne obra}aju}i posebnu pa`wu na Aleksi}a primetio
sam ~udno pona{awe Zvonimira Vrebca, koji je }utke pratio sva zbivawa
u studentskoj organizaciji, u svim akcijama u~estvovao i posmatrao svaki
moj korak. Odmah sam shvatio da je policajac i nisam se prevario. Odmah
po diplomirawu zaposlio se u Slu`bi dr`avne bezbednosti.
Primetio sam da mi se sve vi{e poku{avaju pribli`iti Muhamed
Potogija i Milan Krwaji}, dugogodi{wi studenti i nerazdvojni prija-
teqi. Krwaji} je uz to bio i predsednik Univerzitetske organizacije
Ferijalnog saveza. Svi na{i susreti su bili vrlo kratki, ali i upadqi-
vo srda~ni sa wihove strane. Kada sam kao jedan od najboqih studenata
1974. godine nagra|en besplatnim letovawem u Trpwu (letovaweje orga-
nizovano posredstvom Krwaji}a), tamo sam zatekao i Potogiju. Svoje mi
je dru{tvo prosto nametnuo. Bio je vrlo zabavan i odmah smo se uklopi-
li u slo`an tandem koji je terao sprdwu sa svima u kampu. ^esto je, kada
smo bili sami, pokretao razgovor na politi~ke teme. Interesovalo ga je,
detaqno, moje mi{qewe o nizu pitawa iz unutra{we i spoqne politike,
a ja sam mu, katkad dr`ao i prava predavawa. Ni{ta sumwivo u wegovom
interesovawu nisam video sve dok nas jedne no}i, kada smo se pijani vra-
}ali iz disko-kluba i galamili, nije zaustavio milncioner. Bilo nas je
petoro-{estoro u dru{tvu i odmah zapo~esmo sva|u sa predstavnikom
“narodne vlasti”.
Trojicu i mene, kao najpijanije, milicioner htede da povede u stani-
cu milicije. Na to ga Potogija pozva u stranu, iz yepa izvadi neki doku-
ment rekav{i mu da je stipendista Slu`be dr`avne bezbednosti, te da za
godinu dana treba da postanu kolege. Milicioner se odmah pripitomi,
promeni ton razgovora i qubazno nam posavetova da idemo na spavawe
po{to }e uskoro i svanuti, a ~eka nas naporan dan plivawa. I mada mu ni
u svojim dotada{wim izjavama nisam davao nikakvog materijala za wego-
ve izve{taje, prema Potogiji postadoh dvostruko oprezniji. Na{e se
dru`ewe nastavi i u Sarajevu, postade mnogo intenzivnije, a ukqu~io se
438
i Krwaji}. Izlazili smo po sarajevskim kafanama, kartali se u prosto-
rijama Ferijalnog saveza, u Krwaji}evoj sobi u Studentskom domu gleda-
li pornografske filmove, a desilo se da se te godine Krwaji} po~eo za-
bavqati sa devojkom sa kojom sam i ja izlazio prvih meseci studija, {to
je u dru{tvu bilo popra}eno nizom {ala i dosetki.
U to vreme u Bosni i Hercegovini je, pod rukovodstvom Hamdije
Pozderca, predsednika Skup{tine, gromoglasno vo|ena kampawa refor-
misawa visokog {kolstva. Trebalo je da se pre|e na sistem studirawa go-
dina za godinom, bez prava preno{ewa ispita. Po~etkom novembra je vi-
{e od stotinu studenata Pravnog fakulteta zahtevalo da se ispitni ro-
kovi ’probiju’, ~emu sam se ja kao “savesni” komunista energi~no suprot-
stavio, {to je dovodilo i do mnogih `u~nih prepirki pa i pretwi od
strane onih koji su po desetak godina studirali. Nakon {to je Savet fa-
kulteta i na moje zalagawe odbio da se probiju ispitni rokovi odre|eni
Statutom, i uvedu vanredni, a ja se eksponirao u otvorenom suprotsta-
vqawu zahtevima lo{ih studenata, i kako sam ve} bio izabran za prode-
kana u moju kancelariju jednog dana do|o{e Potogija i Krwaji}, i pozva-
{e me da negde pro{etamo. Znaju}i da su wih dvojica studirali ve} po
sedam godina, prvo {to pomislih bilo je da su nezadovoqni mojim dr`a-
wem i da bi hteli da se raspravimo. Na moje ~u|ewe ispostavi se da su
oni potpuno saglasni sa mojim principijelnim dr`awem, pa mi reko{e
da me vode na jedno vrlo zna~ajno mesto. Odvedo{e me u republi~ki
SUP, u sarajevski centar Slu`be dr`avne bezbednosti. Popesmo se, ~i-
ni mi se, na peti sprat. Tamo zatekosmo dva ~oveka. Do~eka{e me vrlo sr-
da~no. Reko{e mi da oni godinama prate moju politi~ku delatnost i da
su se uverili da je re~ o pravom komunisti u koga se na{e dru{tvo i par-
tija mogu uzdati u svakoj situaciji. Jedan od kqu~nih zadataka koji stoji
trenutno pred Savezom komunista i ~itavim dru{tvom je sistematsko i
dosledno reformisawe visokog {kolstva. Reformi se ogor~eno suprot-
stavqaju raznorazne konzervativne i neprijateqske snage koje bi rado
sa~uvale status kvo. Protivnika ima i me|u nastavnicima i me|u studen-
tima, pa je nu`no u idejnopoliti~koj borbi kornstiti sve snage kojim
raspola`emo. Po{to je ovo prelomna {kolska godina, krajwe kriti~na
po uspeh reforme jer se dovodi u pitawe status vi{e hiqada ve~itih stu-
denata, zadatak je wihove slu`be da spre~i infiltrirawe neprijateq-
skih snaga i zloupotrebu eventualnog studentskog nezadovoqstva pojedi-
nim reformskim merama kojim se zao{trava pitawe wihove akademske
odgovornosti. Stoga je nu`no da se jednom sedmi~no, a no potrebi i ~e-
{}e, prave procene politi~kobezbednosne situacije za svaki fakultet
posebno. Pravni fakultet je, po broju studenata i prirodi studija, po-
sebno osetqiva ta~ka, pa bi im zato bila dragocena i moja pomo} u pro-
ceni politi~kobezbednosne situacije, a to bi trebalo da shvatim kao
svoj partijski zadatak i da ga dr`im u potpunoj tajnosti. Redovno treba
da dolazim u wihovu slu`bu i referi{em o stawu na Fakultetu, o zbi-
vawima i reakcwama i me|u nastavnicima i me|u studentima, te da po-
sebno obratim pa`wu na svako pona{awe ili izjavu ~ija je priroda su-
protstavqena partijskoj politici. Docnije, vremenom, saznadoh da je ve-
439
}i broj studenata Pravnog fakulteta na isti na~in anga`ovan. U neko-
liko navrata pozivali su me sa predsednikom omladnnske organizacije,
na zajedni~ke razgovore, a jednom prilikom, ba{ kad smo se uputili u
centar dr`avne bezbednosti, na samim vratima sretosmo Matu Brigi}a.
Kratko se pozdravismo, obostrano iznena|eni, ali ni{ta drugo ne reko-
smo. Kako mi se ~inilo da nemam kud, na razgovore sam redovno odlazio,
ali sam strogo pazio da slu~ajno policajcima ne ka`em ne{to {to bi po-
jedine studente ili nastavnike dovelo u neprijatnu situaciju. Ponudili
su mi da postanem i wihov stipendista. Rekoh im da su moje ambicije dru-
ga~ije, da `elim ostati asistent na Fakultetu i baviti se ustavnim pra-
vom. Odgovori{e da, {to se toga ti~e, nema nikakvih problema. Ako bu-
dem wihov stipendista uop{te ne}e insistirati da po diplomirawu ra-
dim u wihovoj slu`bi. Mnogo je zna~ajnije da imaju svog ~oveka u na-
stavni~kom kolektivu. Vremenom saznadoh da su u nastavni~kom kolekti-
vu wihovi qudi dr Ismet Dautba{i}, dr Drago Bago, dr Fuad Muhi}, dr
Frawo Ko`ul i drugi. Pristadoh da postanem stipendista, pa ostade da
se samo kroz nekoliko dana srede sve formalnosti, kako bih ve} od na-
rednog meseca mogao primiti stipendiju ~iji je iznos poprili~an.
U to vreme pa`wa Slu`be dr`avne bezbjednosti je bila koncentri-
sana na tada{weg dekana Fakulteta dr \or|u Samaryi}a, ~oveka koji je
ve} godinama predstavqao glavnu smetwu muslimanskoj nacionalisti~koj
grupaciji da preuzme vlast na Fakultetu. Kako sam Samaryi}u bio naj-
bli`i saradnik iz reda studenata i u odli~nim li~nim odnosima, a i pre-
ma wemu imao i prijateqske simpatije uprkos wegovoj nepostojanosti i
politikantskoj ekvilibristici, kada bi me u policiji pitali o wemu ve-
{to sam izbegavao da ka`em bilo {ta odre|eno. Zadr`avao se na opisi-
vawu javnih sednica, sa kojih je policija ionako imala detaqne izve{ta-
je, te nastojao neutralisati najo{trije ocene o dekanu. Desilo se da je Sa-
maryi} ba{ tih dana napravio te`ak prekr{aj time {to je, kad je usvojen
novi statut Fakulteta, on napravio, samovoqno, izmene i dopune u wemu,
neke ~lanove prilagodio svojim potrebama, pa taj dora|eni tekst umno-
`io u nekoliko primeraka uputio svnm ~lanovima kolektiva kao tekst
statuta nedavno usvojen na referendumu. Jedna profesorica, Muba Dizda-
revi}-Pele{, je to sasvim slu~ajno otkrila i odmah obavestila policiju.
Policija je dobila dugo ~ekani i `eqeni povod za kona~ni obra~un sa Sa-
maryi}em, pa je zapo~ela sa organizovawem politi~kih akcija. I mene su
u to ukqu~ili, {to se za wih pokazalo kao fatalna gre{ka. Videv{i {ta
se sprema, jedne nedeqe sam oti{ao kod Samaryi}a (koji je nedeqom dola-
zio na Fakultet, zakazivao ispite, itd.), i upoznao ga {ta mu se sprema.
Naveo sam imena nastavnika i studenata koji treba da otpo~nu obra~un sa
wim. Me|u studentima je kqu~nu ulogu trebalo da odigra Mladen Vese-
qak, koji }e me naslediti na funkciji prodekana, a me|u nastavnicima
Ismet Dautba{i}, Muba Dizdarevi}-Pele{ i Mustafa Imamovi}. Sa-
maryi} se za trenutak, stra{no isprepadao, ali je, moram priznati, brzo
i ve{to reagovao. Ve} sutradan je uputio svim ~lanovima kolektiva po je-
dan primerak tog novog, falsifikovanog statuta sa propratnim pismom
u kome je obja{wavao da se vrlo brzo nakon usvajawa Statuta ustanovilo
440
da u wemu postoje mnogi nedostaci, nejasno}e i nedore~enosti, te da De-
kanat svim ~lanovima kolektiva dostavqa tu novu pre~i{}enu verziju
statuta, tra`e}i od wih mi{qewe. Uz taj falsifikovani tekst dosta-
vqen je i onaj pravi. Jedan je bio u crvenim, a drugi u plavim koricama,
{to je bio povod za brojne anegdote, ali je Samaryi} uspeo da se spase.
Organizovani napad na Samaryi}a na sednici Politi~kog aktiva Prav-
nog fakulteta – za koji su se posebno spremili tada{wi rektor Univer-
ziteta dr Zdravko Besarevi} i ~lan Gradskog komiteta Saveza komunista
dr Atif Purivatra – propao je. Dekan je predupredio sam napad i bitno
otupio wihovu o{tricu. Policija je danima ispitivala ko je mogao Sa-
maryi}a blagovremeno upozoriti. Sumwa je pala na mene. Na direktno
pitawe inspektora da li sam ja to u~inio, kategori~ki sam negirao. Mo-
gu}e je da je dekanova kancelarija prislu{kivana, pa da su tako saznali.
Ili se Samaryi} nekome poverio, a taj kao na krilima otr~ao u polici-
ju. Bilo kako bilo, policija u mene nije imala poverewa i sve me je re|e
pozivala. Posle mesec dva pristupilo se formirawu tajnog partijskog je-
zgra na Fakultetu, prethodnice kasnijih komiteta za op{tenarodnu
odbranu i dru{tvenu samoza{titu, kome su u prvo vreme data ogromna
ovla{}ewa, a u tome sam zaobi|en. Od studenata su u jezgro u{li Mato
Brigi}, Mladen Veseqak, Aid Olov~i}. Student–prodekan za tako ne-
{to nije bio politi~ki podoban.
U policiju su me jo{ nekoliko puta pozvali u vreme izbijawa `e-
stokog sukoba me|u studentima, koji sam ve} opisao. Tamo smo se me|u-
sobno `estoko optu`ivali. Od moje stipendije nije bilo ni{ta. Onemo-
gu}en mi je opstanak na Fakultetu. Pro{le su pune tri godine, a da me je
policija ostavila na miru. Za to vreme su i Potogija i Krwaji} napokon
zavr{ili fakultet i zaposlili se u Slu`bi dr`avne bezbjednosti, 1978.
godine. Nekoliko dana po povratku iz Amerike, javio mi se Potogija i
tra`io da porazgovaramo. Po{to se dugo vremena nismo vi|ali, razgo-
vrali smo, kao stari prijateqi, o svemu i sva~emu, dok, napokon, nije pre-
{ao na glavnu stvar. Interesovao se za boravak nas deset asistenata u
Americi, kako se ko pona{ao, da li je neko davao neprijateqske izjave
itd. Ja sam }utao. Naquti se i zapita, kako to ja, koga zna kao iskrenog
komunistu, sada odjednom prikrivam neprijateqsko delovawe. “Kakvo
neprijateqsko delovawe?” – za~udih se. “Pa jesi li sam polemisao sa
Slavoqubom Lekom koji je na engleskom izjavio da Jugoslavija nije soci-
jalisti~ka zemqa.” Rekoh da ja to nisam tako bukvalno shvatio i da se sve
odvijalo u sklopu {ireg razgovora koji je vo|en na engleskom jeziku, uz
asistenciju na{e nastavnice Amerikanke. “Za{to ga brani{? A {ta se
desilo u Kanadi?” U Kanadi nam je pristupio u pozori{tu jedan usta{a
koji se predstavio kao Jeli} iz [irokog brijega i odmah po~eo sa pro-
vocirawem, na primer, govore}i kako je Drina hrvatska granica. Svi
smo odbili da uop{te sa wim razgovaramo. Nakon pozori{ne predstave
pratio nas je i do{ao u isti restoran u kome smo ve~eravali.
Ja sam na{eg vodi~a upozorio da je re~ o fa{isti~kom emigrantu i
zamolio da u slu~aju potrebe odmah policiju zove, {to je Leko ironi~no
nipoda{tavao.
441
 Pitao me je Potogija za jo{ neke detaqe, a po{to je uvideo da sam
potpuno nekooperativan, digao je ruke od mene.
Posle toga policija me vi{e nikada nije pozivala sve do hap{ewa
1984. godine.
Petnaestog maja dali su mi re{ewe o trodnevnom pritvoru i naveli
da ono te~e od 3,30 ~asova, na {to sam upisao primedbu da sam slobode li-
{en ujutro u 8,35 ~asova. U{ao je Kijac sa jo{ jednim agentom, stavio mi
je lisice na ruke i odveo me do marice, koja je ~ekala pred ulazom. Voza~
je bez ikakve stvarne potrebe napravmo veliki krug kroz Sarajevo, vero-
vatno se trude}i da vo`wa bude {to du`a i na mene ostavi dodatni psi-
holo{ki efekat. Napokon se ukaza dobro poznata zgrada Centralnog za-
tvora u produ`etku Pravnog fakulteta i Okru`nog suda. Sa Kijcom sam
u{ao u kancelariju na~elnika zatvorske stra`e, koji se sa mnom rukovao
i ponudio me da sednem, nakon {to su mi skinuli lisice i sa Kijcom sam
se pozdravio, maltene, kao da me je na moju molbu dovezao u neku vazdu{nu
bawu ili funkcionersko odmarali{te. Na~elnik me je, u stalnoj “quba-
znosti” odveo u prijemnu kancelariju gde su me pretresli i oduzeli neke
sitnice. Zatim sam odveden u }eliju.
Imaju}i ve} iskustva sa samicom Centralnog zatvora u Beogradu,
o~ekivao sam u Sarajevu jo{ gore uslove. Me|utim, na{ao sam se u }eli-
ji sa prozorom, u koju je ulazilo dnevno svetlo, postojala sijalica, dva
kreveta sa belom posteqinom, dve stolice, sto, vise}i ormari}, a pored
toga ve-ce i lavabo sa kerami~kim plo~icama, i dve ~esme, sve zagra|eno
niskim zidovima. U prvi mah mi je izgledao da je to mo`da neki “zatvor-
ski apartman” za specijalne zatvorenike, ali sam se kasnije i sam uverio
da su takve sve ostale }elije.
U }eliji sam zatekao jednog pritvorenika optu`enog za privredni
kriminal koji je ve} osam meseci proveo u istra`nom zatvoru. Odmah mi
je bilo jasno da je vrbovan kao policijski provokator, a na to me je dodat-
no upu}ivalo wegovo “poverqivo” pona{awe i na~in na koji se raspiti-
vao za moje daqe namere. Usput mi je ispri~ao da u zatvoru postoje ve}e
}elije sa po 10–12 kreveta, i nekoliko mawih sa 2–3 koje zovu prolaznim
i u wima se retko ko du`e zadr`ava. Navodno je bio iznena|en {to su ga
kao starog pritvorenika premestili u mawu }eliju, te da ga je dodatno
zbuwivala ~iwenica da su }eliju dodatno pretresli jo{ pre mog dolaska,
i promenili posteqinu koja se ina~e u prolaznim sobama retko mewa.
Nakon nekih pola sata do{ao je stra`ar i odveo me u ambulantu. Ta-
mo me je detaqno pregledao lekar iz SUP-ove ambulante – Dikovi}. Pro-
verio je svaku kost, a posebno opipavao vilicu. U to vreme sam imao pro-
blema sa krajnicima, pa mi je prepisao i neki antibiotik.
Istina, prostor je bio sku~en na nekih 3,5 h 2 metra, tako da se {eta-
ti nije moglo, osim dva koraka napred, dva nazad pored stola. Na vratima
se nalazila {pijunka kroz koju je stalno neko zurio.
Ubrzo po povratku u }eliju doneli su nam ve~eru. Ni hrana nije bila
tako lo{a kako sam o~ekivao. Po kvalitetu nije mnogo zaostajala za
vojni~kom, a povremeno su obroci bili i boqi. Jedino su vo}e retko da-
vali. Hleb se mogao uzeti po potrebi, ali su insistirali da se ni{ta ne
baca. Obroke su razvozili pod nadzorom stra`ara i delili osu|enici iz
442
prekr{ajnog odjela. Pre otvarawa vrata }elije, morali su da se odmaknu
i okrenu glavu ka zidu kako ne bi videli ko je unutra. Ujutru smo dobija-
li ~aj ili neke spla~ine koje su nazivali kafom.
Legawe je bilo ve} u 19,30 ~asova, a ustajawe u 4,30 ~asova. Odmah je
po~iwala podela doru~ka. Prethodno bih se umio i nekoliko minuta
gimnasticirao. Pravih razloga za tako rano ustajawe nije bilo, s obzi-
rom da sudovi nikada ne zakazuju rasprave ili istra`ne radwe pre osam
~asova. Verovatno je to diktirano nastojawima za dodatnim psiholo-
{kim pritiskom na pritvorenike koji redovno ne mogu zaspati do kasno
u no}, pa su zato hroni~no neispavani. Tri puta sedmi~no sve }elije obi-
lazi komandir stra`e, a jednom mese~no predsednik Okru`nog suda ili
wegov zamenik, u pratwi upravnika zatvora. Prvi komandirov dolazak
sam iskoristio da zahtevam da mi se omogu}i ~itawe kwiga i {tampe.
Odgovorio mi je da {tampu mogu da naru~ujem tek od idu}e sedmice za na-
rednih sedam dana, a da napi{em spisak kwiga koje bih `eleo da dobijem
iz zatvorske biblioteke. Zatra`io sam Krle`ine “Zastave”, neke kwi-
ge Me{e Selimovi}a i, ne se}am se ta~no koje jo{ naslove. Ve} sutradan
se pojavio komandir sa naramkom kwiga, na veliko zaprepa{}ewe moga
cimera. Vrlo qubazno mi je ponudio da bez ikakvog ustru~avawa tra`im
nove kwige ~im donesene pro~itam.
Kasnije sam saznao da se uobi~ajeno kwige mewaju tek jednom u 15 da-
na. Selimovi}eve kwige bili su potpuno nove, a na bibliotekarskom pe-
~atu je stajao datum 16. maj 1987. godine. “Privredni” je to prokomenta-
risao konstatacijom da je to najboqi dokaz kakav privilegovan tretman
u`ivam u zatvoru. Mada je le`awe u toku dana u }eliji bilo strogo za-
braweno, osim po posebnom odobrewu nakon ru~ka, ja sam i to svojevoq-
no ~inio. Dva puta su me stra`ari upozoravali, otkqu~avali vrata i na-
re|ivali da ustanem sa kreveta, ali samo {to bi se vrata zatvorila ja
bih ponovo legao. E, takvo pona{awe bi u drugim slu~ajevima ve} bilo
dovoqan razlog za batinawe.
U vreme trajawa policijskog pritvora svakodnevno je dolazio Kr-
waji} i pitao me da li sam se predomislio. Na wegova pitawa redovno
sam odgovarao prkosnim smehom i ironi~no, neprijatno zajedqivim ko-
mentarima. Stra`arima je upalo u o~i da tokom celog dana ~itam kwige
i zapostavqam razgovore sa cimerom, provokatorom, a kako su isledni-
ci uvideli da me boravak u zatvoru ne uzbu|uje mnogo, ili bar to nisam
pokazivao, u petak, nakon tri dana ~itawa i tri pro~itana naslova, do-
{ao je komandir stra`e i pokupio kwige.
Istog dana u 14,30 ~asova sa lisicama na rukama izveden sam pred is-
tra`nog sudiju, koji mi je u prisustvu zamenika okru`nog javnog tu`io-
ca pro~itao re{ewe o pokretawu istrage. Odbio sam da se izja{wavam o
navodima iz re{ewa, te imenovao svoje branioce: Sr|u Popovi}a, advo-
kata iz Beograda i Zdravka Radovi}a, advokata iz Sarajeva. Nije mi uop-
{te dozvoqeno da naru~im {tampu za narednu sedmicu, a cimer je dobi-
jao “Oslobo|ewe” i neki engleski nedeqnik. Tako sam bar delimi~no
bio u toku kampawe koja je protiv mene vo|ena, a u kojoj je po prirodi
stvari predwa~ila sarajevska {tampa.
443
 Subota i nedeqa su pro{li monotono. U subotu su nam dosadu une-
koliko prekratili kupawem, a u nedequ nam je stra`ar dozvolio da po-
sle ru~ka spavamo. Dobio sam i telegram advokata Radeta Mikeqa iz Be-
ograda koji me je obavestio da je wihova kancelarija prihvatila da me
brani Sr|a Popovi}, ali da }e ga u ponedeqak pred istra`nim sudijom,
u toku moga saslu{awa, usled Popovi}evog odsustva zamewivati advokat
Petar Samaryija. U ponedeqak, pre 8 ~asova, do{li su po mene komandir
stra`e i stra`ar koji radi na posetama, odveli me do prijemne kancela-
rije, pripasali slu`bene pi{toqe, vezali me lisicama i poveli kod is-
tra`nog sudije. Na klupi pred kancelarijom ~ekale su moja supruga i se-
stra. Dobacio sam im da tog dana po~iwem {trajk gla|u, pa da mi ne do-
nose nikakvu hranu. Po ulasku u kancelariju skinuli su mi lisice, po-
zdravio sam se sa advokatom Samaryijom, koga ranije nisam poznavao, i
seo pred istra`nog sudiju. Zatra`io sam da svoju izjavu direktno dikti-
ram u zapisnik. Sudija je to odbio govore}i da je boqe da to on ~ini u to-
ku saslu{awa. Odmah je postavio prvo pitawe, vezano za moj rad na Fa-
kultetu politi~kih nauka. Umesto odgovora na pitawe rekao sam: “Ovaj
sudski postupak re`irala je bosanskohercegova~ka politi~ka vrhu{ka
da bi se uz pomo} montiranog procesa i la`nih svedoka definitivno sa
mnom obra~unala kao sa svojim otvorenim ideolo{kim i politi~kim
protivnikom. Zato odbijam svaki razgovor sa istra`nim organima, zah-
tevam da mi se odmah vrate svi zapleweni rukopisi, nau~na dokumentaci-
ja i privatna prepiska, te da odmah budem pu{ten na slobodu. Uz to, u znak
odlu~nog protesta protiv policijskog {ikanirawa kome sam podvrgnut
i uskra}ivawa elementarnih gra|anskih sloboda i prava, po~iwem
{trajk gla|u koji bi se mogao okon~ati i mojom smr}u.”
Sudija nije ni malo prikrivao svoje iznena|ewe. Nakaradno je in-
terpetirao moje re~i u zapisniku. Teatralno sam pru`io ruke na koje su
mi ponovo stavili lisice i vratili me u zatvor. Nakon {to sam odbio da
primim ru~ak, odveli su me kod na~elnika stra`e, a ovaj je opet sa mnom
oti{ao kod upravnika zatvora. Upravnik me je qubazno ponudio da sed-
nem, ~ak ponudio kafom. Kafu sam odbio. ^itav sat me je ube|ivao da od-
ustanem od {trajka gla|u. Da bi me odobrovoqio, pri~ao mi je da je gledao
televizijsku reporta`u koja je snimqena i emitovana nakon {to sam sa 25
godina postao doktor nauka, kako me je svojoj deci isticao kao primer za
ugled, te kako nije mogao tada ni sawati da }u dopasti zatvora. Odgovorio
sam da tek sada mogu biti pravi primer za ugled, po{to sam krenuo u od-
lu~ni obra~un sa postoje}im ugweta~kim i totalitarnim re`imom.
Kako je razgovor pro{ao bez ikakvih rezultata, vratili su me u }e-
liju. Akciju ube|ivawa je odmah nastavio moj cimer, pokazuju}i da je u me-
|uvremenu dobio detaqne instrukcije. Tvrdio mi je da ne}u dugo izdr`a-
ti pozivaju}i se na ranije primere. I ~iwenicu da se ne zna da je u tom
zatvoru neko {trajkovao du`e od deset dana. Sutradan nas je stra`ar,
stare{ina smene, izveo u {etwu, {to tako|e nije bilo uobi~ajeno, jer je
ina~e u {etwu izvodio posebno odre|eni stra`ar. I ta vrsta posebnog
nadzora za mene je bila rezervisana za ~itavo vreme boravka u istra-
`nom zatvoru. [etwa je trajala pola sata. Cimer mi je rekao da ina~e ne
444
traje du`e od deset minuta. Me|utim, mene je strahovito morio ose}aj
gladi, tako da sam se pokajao {to sam uop{te izlazio. Narednih dana sam
odbijao da {etam, pa su samo mog cimera vodili ~itavu sedmicu po 30 mi-
nuta, a kako se ja nisam predomi{qao prestali su sa tim, pa je i on opet
danima ~amio bez izlaska.
Petog dana nave~e mi je pozlilo. Imao sam jake bolove u stomaku.
Cimer je oborio signal pored vrata, a stra`ar je odmah zvao lekara.
Ubrzo su od ku}e stigli na~elnik i komandir stra`e. Lekar je konstato-
vao da sam hladnom vodom iritirao prazan `eludac. Izvagao me je i usta-
novio da sam od dolaska u zatvor oslabio 8 kilograma. Sa te{kom mukom
sam stajao na nogama. Jo{ tre}eg dana sam prestao da ustajem iz kreveta
ne obaziru}i se na stra`areve pretwe, a i suvi{e malo vode sam uzimao
{to je doprinelo da br`e klonem.
U subotu sam jedva iza{ao na kupawe. Kupatilo je bilo udaqeno 20
metara, na po~etku hodnika, a pritvorenici se skidaju u }eliji i samo u
ga}ama, bosi idu na kupawe. Od prvog kupawa sam zadr`ao privilegiju da
idem u papu~ama, ne obaziru}i se na nare|ewa nekih stra`ara da se izu-
jem. Pravdao sam to osetqivim sinusima.
U ponedeqak, osmog dana {trajka, ponovo su me odveli u ambulantu.
Lekar je konstatovao da imam tahikardiju. Koliko se se}am, izmereni
pritisak je bio 90 sa 60. Utvrdio je da mi se zdravstveno stawe bitno po-
gor{alo, a kako sam i daqe odbijao da jedem nalo`io je da me po~nu hra-
niti infuzijom. Vratili su me u }eliju, a posle pola sata do{li su lekar,
zatvorski medicinski tehni~ar i upravnik. Pored kreveta su postavili
drvenu ve{alicu, na wu obesili bocu sa rastvorom glikoze i zapo~eli in-
fuziju. Ve} posle prve fla{e moje se stawe osetno poboq{alo, a uskoro
se i pritisak normalizovao. Glikozu sam dobijao jo{ 2–3 dana, a onda su
pre{li na ~etiri fla{e dnevno rastvora ugqenih hidrata, aminokise-
lina, vitamina i minerala. Najmawe jednom dnevno me je obilazio lekar,
a nekada i trojica. Neki od wih su sa mnom du`e razgovarali, ube|ivali
me da prestanem sa {trajkom. [ef SUP-ovske ambulante mi je nudio da
mi na svoj tro{ak donose pola pe~enog jagweta i gajbu piva, samo da pre-
kinem {trajk. Odjednom je i broj paketa koji je moj cimer navodno dobi-
jao od svoje porodice udvostru~en. Izaziva~ki je jeo {nicle, pr`ene pa-
strmke i slatki{e, neprestano me nutkaju}i. Infuzija mi je povratila
ose}aj gladi, pa sam se zaista nalazio na velikim isku{ewima.
Umesto mene da pokoleba, cimer je po~eo gubiti `ivce. Mesecima se
ve} kqukao apaurinima i propisanu dozu je udvostru~avao tabletama ko-
je je dobijao od porodice u kesicama {e}era, ili mu je advokat donosio.
Krajem maja mu je umro otac, {to ga je psihi~ki slomilo. U nemo}nom be-
su je pred stra`arem polomio vlastite nao~are, a odbio je da ode na o~e-
vu sahranu, mada mu je uprava zatvora nudila da mu to omogu}i. Uskoro }e
shvatiti da su wegove usluge sasvim nekorisne s obzirom da pred wim ni-
kada nisam unapred otkrivao nikakvu nameru, ali sam mu, dr`ao predava-
we o su{tini jugoslovenskog totalitarnog marksisti~kog re`ima, reak-
cionarnoj i antidemokratskoj politici Saveza komunista, malverzaci-
jama u koje su ume{ani mnogi politi~ki funkcioneri, u prvom redu
445
Branko Mikuli}, muslimanskim nacionalisti~kim i panislamisti~kim
tendencijama ~iji je glavni podstreka~ Hamdija Pozderac. Zauzvrat me je
gwavio stalnim ponavqawem iste pri~e kako je nevin u zatvoru. Obja-
{wavao mi pogre{an obra~un nabavqenog repromaterijala i gotovih
proizvoda, te o~iglednu razliku koja je razlog wegovog hap{ewa. Ipak,
~uo sam i dosta detaqa o rasipni~kom poslovawu jugoslovenskih pri-
vrednika, razvla~ewu dru{tvene imovine, funkcionerskim lopovskim
poduhvatima, kori{}ewu sredstava reprezentacije, itd. I wemu je sudio
Milorad Potpari}, a verovatno je dobio zadatak da me upla{i pri~ama
o strogosti sudije za koga }u kasnije videti da je najobi~niji birokrat-
ski poslu{nik koji ne raspola`e nikakvim pravni~kim znawem.
S obzirom da se u }eliji uvek ne{to de{avalo, da su stalno defilo-
vali zatvorski stra`ari, re`imski emisari i lekari, vreme mi je sada
br`e prolazilo. Efekti oduzimawa kwiga i onemogu}avawa pra}ewa
{tampe pokazali su se ni{tavnim.
^etvrtog dana {trajka do{la mi je u posetu supruga, koja je, ina~e,
bila u devetom mesecu trudno}e. [to uop{te nije uobi~ajeno, poseta je
obavqena u kancelariji na~elnika stra`e, a pored wega bio je prisutan
i jedan slu`benik Slu`be dr`avne bezbjednosti, koji je ina~e u~estvo-
vao u pretresu moga stana. Tada sam saznao da u Beogradu ima jo{ uhap{e-
nih i da neki od wih {trajkuju gla|u. Poseta je kao i sve naredne trajala
samo deset minuta, do podizawa optu`nice jednom u 14 dana, a nakon toga
jednom mese~no. Do podizawa optu`nice i advokatske posete traju deset
minuta, i u prisustvu stra`ara. Zabraweno je razgovarati o bilo ~emu
{to je u vezi sa predmetom istrage. Ipak, advokat Zdravko Radovi} dola-
zio mi je nekada i dva puta sedmi~no, {to mi je bilo zna~ajno u psiholo-
{kom pogledu.
Infuzija u po~etku nije bila te{ko podno{qiva, ali su mi posle
nekoliko dana vene po~ele pucati, a tetive oticati. Ruke su mi izgleda-
le kao odrvenele. Posle dvadesetak dana, lekarski nalazi su pokazali da
je do{lo do otkazivawa funkcije bubrega, poreme}aja jetre, srca itd. Po-
sle dvadesetog dana su mi lekari saop{tili da se nalazim u ozbiqnoj `i-
votnoj opasnosti i da je posledwi trenutak da prekinem sa {trajkom. Bez
dvoumqewa sam odbio. Posle izvesnog vremena u }eliju je u{la mlada i
lepu{kasta bolni~arka iz SUP-ovske ambulante. Mog cimera su odveli
i zakqu~ali u kupatilo, a nas dvoje ostavili same u }eliji. Po~ela me je
i ona ube|ivati da pojedem supu koju je donela, dr`ala za ruku, milovala
po licu, ali meni ba{ nije ni do ~ega. Nakon jednog sata se uverila da je
wen poku{aj bezuspe{an.
Stra`ari i medicinskn tehni~ar su me odvezli u ambulantu gde me-
je ~ekao doktor Dikovi}, koji me je prethodno dugo nagovarao da po~nem
jesti. Pripremili su se da me hrane uz pomo} sonde. I to sam odbio. Dvo-
jica sna`nih stra`ara su me uhvatili za ruke. Iako do kraja iscrpqen,
odnekud sam smogao snage da ih obojicu vu~em oko sebe. Tehni~ar mi je
pri{ao sa le|a, ali sam ga tako munuo da za malo nije razbio orman sa li-
jekovima. Pritr~ali su i dva komandira stra`e, oborili su me na pod, sa-
446
vladali, stavili lisice na ruke i podigli na krevet. Jedan stra`ar mi
je seo na noge, a drugi me je dr`ao preko grudi. Nisu mi mogli otvoriti
usta. Tehni~ar mi je zapu{io nos. Disao sam na usta, ali ~vrsto stisnu-
tih zuba. Tek tada je lekar gurnuo sondu kroz nos. Kada mi je sonda dopr-
la do grla zapela je za krajnike ili `drelo, pa sam ~isto refleksno na
trenutak otvorio usta. Taj momenat je lekar i ~ekao pa mi je muwevitom
brzinom stavio levak me|u zube i ja ga vi{e nisam mogao izbaciti. Kroz
levak su mi sipali neku vrlo masnu supu, verovatno oboga}enu minerali-
ma i vitaminima. Imao sam utisak da sam ~itav litar progutao. Gutawe
je krajwe refleksno i nisam se mogao odupirati.
Vratili su me u }eliju. Moram priznati da sam po prvi put bio be-
san. Mada sam znao da postoji metoda nasilne ishrane, te{ko sam se mi-
rio sa saznawem da im se ne mogu suprotstaviti onako efikasno kako bih
hteo. S obzirom da je svaki otpor sondi ili levku bio uzaludan, odlu~io
sam da se vi{e ne opirem. I daqe sam odbijao da jedem svojom voqom, ali
~im bi mi stra`ari stavili lisice na ruke, nisam se suprotstavqao na-
silnom hrawewu. Izveli su me iz dotada{we }elije i odveli u “}eliju
smrti”. To je malo prostranija }elija, pregra|ena ~eli~nom re{etkom.
U delu u kome sam sateran nalazio se ve-ce, ~esma, lavabo i krevet. U dru-
gom delu sto, stolica, prozor i sijalica. I dawu i no}u pored mene je se-
deo stra`ar. Pretpostavqam da se uprava zatvora bojala da bih mogao
poku{ati samoubistvo, a i sâm sam im davao povoda za takvu bojazan na-
kon prvog nasilnog hrawewa.
Posle sat vremena do{li su upravnik, na~elnik i komandir. Vrlo
qubazno su se sa mnom ophodili. Komandir mi je predao optu`nicu, i re-
kao da mi ponovo dozvoqavaju ~itawe kwiga i {tampe. Po{to je bio pe-
tak, {tampu sam mogao naru~iti, tako da je primam tek od ponedeqka. Na
moju izra`enu `equ komandir mi je sam doneo “Nin” i “Politiku” za pe-
tak, subotu i nedequ. Od tada pa do upu}ivawa u Zenicu redovno sam ~i-
tao “Politiku”, “Nin”, “Dugu”, “Intervju” i “Danas”. Donosili su mi i
dosta kwiga iz zatvorske biblioteke. Tada sam pro~itao tek {tampano
“Besnilo” Borislava Peki}a. Me|utim, ve}ina naslova je bila iz neke
edicije pisaca nesvrstanih zemaqa, za koje nisam znao ni da postoje, ma-
da su je godinama forsirali nekoliko poznatih jugoslovenskih izdava~a.
Moram priznati da sam sa pa`wom i interesovawem ~itao mno{tvo glu-
posti, uglavnom arapskih autora, koji su svedo~ili o krajwe niskom kul-
turnom nivou dru{tva u kome su oni bili istaknuti intelektualci.
U ponedeqak me je stra`ar koji radi na posetama i prijemu paketa
obavestio da mi se rodio sin. Nedugo zatim do{ao je jedan od lekara, ko-
ji su me redovno obilazili, i zatvorski bolni~ar. ^estitali su mi, ~ak
su se sa mnom izqubili, pitali me kakvo }e biti sinovqevo ime, onda me
ube|ivali da je ba{ to pravi momenat da obustavim {trajk. Opet bezu-
spe{no, ve} dok su me redovno hranili infuzijom po~ela je otopqavati
atmosfera i u mojim odnosima sa ve}inom stra`ara. Pretpostavqam da
su sa wihove strane i zatvorske vlasti to podsticale. Boravak u }eliji
smrti bio je prilika i za na{e duge razgovore na razli~ite teme. Neki
od wih su pokazivali i prijateqsku naklonost.
447
 Krvni pritisak mi se ubrzo normalizovao, kao i funkcija jetre.
Ali, kasnije }e se ispostaviti da sam u tom periodu postao `rtva vrlo
podmuklog oboqewa koje se te{ko otkriva. Oboleo sam od tuberkuloze
bubrega.
Kako se moje op{te zdravstveno stawe o~igledno popravqalo, po~eo
sam da se spremam i za zakazano su|ewe. Optu`nica je bila krajwe neve-
{to iskonstruisana, tako da mi je bio dovoqan jedan dan da pripremim
bele{ke na osnovu kojih sam je na kraju sasvim opovrgao.
Petnaestak dana pre po~etka su|ewa u zatvor su do{li istra`ni
sudija Okru`nog suda u Beogradu i zamenik javnog tu`ioca. U sarajev-
skom sudu su im stavili na raspolagawe jednu daktilografkiwu. Ne govo-
re}i mi {ta je u pitawu, na~elnik stra`e me je odveo u jednu od prosto-
rija gde se obavqaju razgovori sa advokatima. Kada sam u{ao, ustali su i
rukovali se sa mnom. Nakon predstavqawa, ponudili su me da sednem na
jednu drvenu stolicu. Zajedqivo, ali kroz osmeh komentarisao sam kako
to wih dvojica sede na tapaciranim a meni nude drvenu stolicu. Zameni-
k javnog tu`ioca Danilo Nanovi} mi je ponudio svoju, {to sam ja na we-
govo veliko iznena|ewe prihvatio, pa je zamena odmah izvr{ena. Izjavu
koju sam tom prilikom dao u celini sam objavio u kwizi “Veleizdajni~-
ki proces”, pa je ovom prilikom ne}u prepri~avati. Nisam hteo da se iz-
jasnim otkud kod Miodraga Mili}a kopija mog teksta “Ideolo{ki i po-
liti~ki monopolizam kao duhovni teror u na{em vremenu i prostoru”,
ali, nisam propustio priliku da ih pitam da li im se sadr`aj svideo.
Brijawe u zatvoru je dva puta sedmi~no i obavqa ga zatvoreni~ki
frizer, za koga osu|enici pri~aju da je provokator. Pojedinim krimi-
nalcima {apatom nudi da im prenese poruku izvan zatvora, a onaj ko se
polakomi i poka`e revnost, posle ima velike glavoboqe. To je ponudio
i ubici ^olaku, pa je tako otkriven i Ahmed Zagorica kome je ^olak pre-
prodavao ukradeni nakit. Ina~e, po{to u zatvoru postoje dve “}elije
smrti” u jednoj je bio ^olak sve dok mu smrtna kazna nije zamewena sa 20
godina robije, a u drugoj ja. Wemu su za to vreme stavqali i okove na ru-
ke i noge, a na {etwu ga samo no}u izvodili.
Nakon {to su u moj `eludac, prazan nedeqama, uneli velike koli~i-
ne supe, imao sam dosta problema sa stawem organa za varewe. Lekari su
izrazili bojaznost da su mo`da i neka creva spetqana, ali se posle 56 da-
na sve normalizovalo.
U razgovoru jedan stra`ar u {ali re~e kako je neka `ena u tramvaju
za wega mislila da je oficir. Nakon toga sam sve stra`are zvao ofici-
rima. Nekima je to bilo simpati~no dok su se drugi rogu{ili, naro~ito
izvesni Musli}, sna`nog i zdepastog tela, okrutnog pogleda i niskog ~e-
la. Musli} je u svakom trenutku stvorenu mr`wu prema meni pokazivao.
Mrzeo me je izvesni Marko iz ^itluka, ali se nije usu|ivao da mi pravi
konkretne sviwarije, {to se ne bi moglo re}i i za Musli}a. Marko je
svoju netrpeqivost izra`avao komentarima povodom krivi~nog dela za
koje sam osu|en, te pretio jednom prilikom, da bih mogao dobiti pendre-
kom po le|ima.
448
Desetak dana pred su|ewe imao sam dugi razgovor sa obojicom advo-
kata, Sr|om Popovi}em iz Beograda i Zdravkom Radovi}em iz Sarajeva.
Znali smo da na{ razgovor prislu{kuju, pa smo sve {to smo smatrali
zna~ajno pisali, i tako misli razmewivali. Nameravao sam su|ewe isko-
ristiti za novi napad na Mikuli}a i Pozderca i wihove razbojni~ke
bande koje decenijama haraju Bosnom. Advokati se nisu slo`ili. Sr|a
Popovi} mi je ponovo obrazlagao da imamo sve {anse da ~itavo su|ewe
samo po sebi postane najve}a blama`a za vladaju}u bosanskohercegova~-
ku politi~ku garnituru. U tu svrhu bi bilo najpametnije svu energiju
utro{iti na temeqito obarawe same optu`nice, koja je ina~e sazdana na
staklenim nogama. Sve ostalo bi moglo pa`wu javnosti skrenuti sa o~i-
gledno re`iranog procesa i wegovim inspiratorima i realizatorima
stvoriti {iri manevarski prostor. Mada nevoqno, prihvatio sam i tu
koncepciju odbrane. Ona je dosta odudarala od moje borbene prirode, ali
je su|ewe pokazalo da su advokati bili u pravu, te da su Mikuli} i Po-
zderac ve}u {tetu pretrpeli mojim mirnim i stalo`enim opovrgava-
wem jedne po jedne stavke iz optu`nice, nego da sam krenuo u analizu wi-
hove vladavine, malverzacija i mahinacija, maltene da sam obojici pso-
vao majku. Pokazalo se da je to iznenadilo i predsednika sudskog ve}a,
koga su re`iseri pripremili na sasvim druga~ije moje reakcije i vero-
vatno instruisali da iskoristi prvu incidentnu situaciju da me odstra-
ni iz sudnice.
Uo~i su|ewa su mi dali “bik” da se sam obrijem jer sam se `alio da
zatvorski frizer po pedesetak zatvorenika obrije istom britvom, a da
je prethodno ne opere. Vrlo retko je davao pomalo kolowske vode nakon
brijawa, pa je to dovodilo do ko`nih infekcija kod mnogih qudi. Opa-
snost od eventualne zaraze sidom tada niko nije ozbiqno razmatrao, kao
ni docnije u Zenici. Kolowska voda se dugo vremena nije mogla kupiti u
zatvorskoj kantini, jer su je kriminalci pili ~istu ili razbla`enu u
~aju. Napokon se pojavio “brion” u plasti~noj bo~ici i sa nekim dodaci-
ma, da li puderom ili ne~im sli~nim, {to mu je davalo odvratan ukus i
destimulisalo wegovu upotrebu u druga~ije svrhe od uobi~ajene.
Odveli su me u prijemnu kancelariju, tamo je moj pratilac uzeo pi-
{toq i zadr`ao me desetak minuta. Kako sam video, za to vreme se sud-
nica punila publikom. Skoro svo zatvorsko osobqe i sudska administra-
cija sjatili su se u najve}u salu Okru`nog suda. Obezbe|ewe je bilo mak-
simalno. Ispred svih prozora i vrata stajali su policajci. U sudnicu se
moglo u}i samo sa specijalnom propusnicom koja je izdavana uz li~nu
kartu po posebnim kriterijumima. Od ranije sam znao kako Slu`ba
dr`avne bezbjednosti organizuje publiku. U vreme su|ewa grupi od 11
muslimanskih intelektualaca po broju su partijskim aktivistima deli-
li propusnice, upu}ivali da aplaudiraju nakon izricawa presude. O~e-
kivao sam da }e se ne{to sli~no desiti i u ovom slu~aju, ali su aplauzi
izostali.
U toku ~itavog su|ewa bio sam potpuno miran. Ni{ta me nije uzbu-
|ivalo. Unapred sam znao da je ishod ve} davno planiran, a u razgovoru sa
advokatom Radovi}em pretpostavili smo da }e me verovatno osuditi na
449
vi{e od pet godina, {to je do tada u Bosni i Hercegovini bila uobi~aje-
na praksa u gowewu po~inilaca verbalnog delikta. Pre po~etka advoka-
ti su tra`ili da me pregleda lekarska komisija i da se ustanovi da li sam
zbog {trajka gla|u u stawu da u~estvujem u su|ewu.
Predsednik Ve}a me je pitao kako se ose}am. Odgovorio sam da sam
dobro, ali da ne}u biti u stawu da du`e stojim, na {ta mi je odobreno da
odbranu i druge procesne radwe izlo`im sede}i. U pauzi mi je sudija
Potpari} jaku kafu nudio, {to sam, razume se, odbio jer je moj {trajk jo{
trajao. Na prvoj pauzi odmah nakon ~itawa optu`nice, ipak sam odveden
na rutinski lekarski pregled, puls i krvni pritisak su bili normalni,
a i subjektivno sam se dobro ose}ao. Nakon isteka pauze i sudija me je, go-
tovo bole}ivo upitao jesam li dobro. Prkosno sam, kroz smeh, odgovorio
da mi nikada nije bilo boqe.
Dozvoqeno mi je da odbranu diktiram u zapisnik, ali me je sudija Pot-
pari} prekinuo u pola izlagawa. Ube|en sam da je planirano da tada do|e
do incidenta, da, iznerviran planem, uvredim ga i pru`im mu “dovoqan
razlog” da me odstrani iz sudnice, nakon {to bi konstatovao da je izlaga-
we odbrane zavr{eno. Ni zamenica javnog tu`ioca ni advokati nisu ima-
li mnogo pitawa. Narednih dana su se redali svedoci, ve}inom la`ni i
podmetnuti. ^itav tok je prikazan u kwizi “Veleizdajni~ki proces”.
U subotu je zavr{en glavni pretres, a u ponedeqak u podne saop{te-
na je presuda: osam godina zatvora. ^ini mi se ~ak da je podmetnuta pu-
blika bila zapawena. Ja sam se nasmejao, okrenuo svojoj porodici, odmah-
nuo rukom, nipoda{tavaju}i ozbiqnost same presude.
Razum je govorio da kazna ne mo`e ostati takva nakon svega {to se
moglo ~uti i videti u sudnici, na osnovu dokaznog materijala i spisa.
Ali, opet, znao sam na {ta su sve gnevni Mikuli} i razbe{weli Pozde-
rac spremni. Jedina nada mi je bila snaga javnog mwewa i odlu~nost mo-
jih prijateqa da se otvoreno suprotstave ovome, kako ga je Vladmmir De-
dijer nazivao, sudskom ubistvu.
Sa~ekali su da se isprazni sudnica. ^lanovi sudskog ve}a su ostali
na svojim mestima i gledali preda se. Prezrivo sam se smejao i vrebao po-
gled nekog od wih, ali uzalud. ^inilo mi se da je izre~ena presuda vi{e
wih same intimno poga|ala nego mene. U takvoj su se socijalnoj pozici-
ji na{li, u takvom dru{tvu `iveli, a iskonski strah od odmazde nije im
dopu{tao da se suprotstave vlastodr{cima. ^ak se i sam Potpari} u
krugu mojih prijateqa, `alio kako je bio primoran da me osudi. Odmah
nakon su|ewa dobio je komforan stan, ali se morao iseliti ~im je poli-
cija saznala kako komentari{e su|ewe i wegovu ulogu u wemu. Celo Sa-
rajevo mu se rugalo, kada se iseqavao samo nekoliko meseci po{to se use-
lio u prostrani stan u elitnom sarajevskom nasequ. Prijateqi su ga na-
pu{tali zbog uloge u su|ewu, a re`im ka`wavao {to je takvu ulogu pri-
hvatio. Do unazad dve godine jo{ uvek je bio sudija, ali mu vi{e ni jedan
zna~ajan predmet nisu poveravali. Odao se alkoholu.
Preziru svojih sugra|ana, prijateqa, kolega, poznanika izlo`eni su
i la`ni svedoci Dragoqub ^u~kovi}, Slobodan ^voro i Neboj{a To-
{i}. Postupke ^u~kovi}a i ^vore otvoreno su osu|ivali i wihovi naj-
450
bli`i uku}ani. Najboqi prijateqi ih izbegavaju, na ulici ne pozdra-
vqaju, pa im je `ivot u Sarajevu postao nepodno{qiv. Prave `rtve, su-
|ewa su oni, a ne ja.
Vra}ali su me u zatvor. ^inilo mi se da su i stra`ari bili iznena-
|eni visinom kazne. Dok je moj pratilac razdu`ivao pi{toq, opkoli{e
me upravnik, na~elnik stra`e i pet-{est stra`ara. Jedan od wih mi, to-
nom u kome je bila i nota podsmeha, re~e: “Odmeri{e ti, bogami `esto-
ko, osam godina. Koliko }e{ imati godina kada iza|e{ iz zatvora?” Us-
peo sam sa~uvati potpuni mir. Kao da se sve to nekom drugom desilo, a ne
meni. Grohotom sam se nasmejao i uzvratio pitawem: “[ta ti misli{, da
}e se ovaj zlo~ina~ki re`im odr`ati jo{ punih osam godina, da je Miku-
li}eva banda ve~na?” Me|u wima odjednom zavlada tajac. Upravnik i na-
~elnik se samo pogleda{e, pa ovaj drugi prstom pokaza mom pratiocu da
me odmah vodi u }eliju.
Sa {trajkom gla|u sam prestao u subotu. Opet sam postupio po pred-
logu advokata Sr|e Popovi}a, koji me je upoznao sa pisanim apelom, mo-
jih beogradskih prijateqa, a i skrenuo mi je pa`wu da je to pravi trenu-
tak po{to sam sve ciqeve {trajka postigao i da ne bi vaqalo da preki-
dam nakon izricawa presude, da se ne bi stekao utisak da sam se upla{io
visine kazne. Posle punih 48 dana po~eo sam da jedem svojom rukom. Po-
novo sam osetio ukus hleba u ustima. Zatvorske vlasti su za mene odredi-
le poseban jelovnik sa pola litre mleka uz svaki obrok, po jedan tawir
salate za doru~ak, ru~ak i ve~eru. Ujutru su mi donosili kajganu. Za ru-
~ak i ve~eru sve ono {to su jeli i stra`ari. U Centralnom zatvoru su
imali vrlo dobrog kuvara, pa se na hranu u tom periodu robijawa nikako
ne mogu po`aliti. I koli~inski su mi davali da jedem koliko sam mogao,
pa sam se vrlo brzo oporavio.
Dan nakon izricawa presude prvi put sam video sina. Za dugih za-
tvorskih dana najvi{e sam o wemu razmi{qao. Wegovo ro|ewe, wegovo
postojawe bio mi je najve}i podstrek da istrajem u prkosu. Vodio sam ra-
~una da nikada ni{ta ne u~inim zbog ~ega bi me se sin jednog dana mogao
stideti.
Po~eo sam da u~im engleski. Uskoro me prebaci{e u redovnu }eliju.
Tamo sam zatekao dva kriminalca. Znao sam da imaju precizne instruk-
cije i sasvim odre|enu ulogu. Jednog su posle nekoliko dana pustili, ka-
ko bi kod mene razbuktali ~e`wu za slobodom. Drugi, Jadranko Dobri-
na, sin prostitutke, tipi~ni sitni kriminalac, bez ikakvih moralnih
skrupula. U po~etku mi je bilo dosta interesantno da slu{am wegovo
pripovedawe o dogodov{tinama kroz koje je prolazio. Do svoje 25. godi-
ne nakupio je {est godina zatvora. Presude su mu sve bile 6 meseci, go-
dina dana, godina i po. ^itav mesec smo bili sami u }eliji. Zatvorska
uprava ga je instruisala da bele`i sve moje izjave politi~ke prirode, i
on je to pritajeno ~inio.
Du{evno je bio bolestan. Le~eni alkoholi~ar. Svakodnevno je uzi-
mao tablete za umirewe `ivaca. Za razliku od drugih tipi~nih krimi-
nalaca tog kalibra imao je zavr{enu osnovnu {kolu, i nedou~en autome-
hani~arski zanat. Imao je jo{ trojicu bra}e, i svi su od drugog oca. Ovaj
451
svog nikada nije ni upoznao. Majka mu je svakodnevno ordinirala u najo-
zlogla{enijoj kr~mi – preno}i{tu “Drina”, na Ba{~ar{iji. Po{to sam
osam sati dnevno u~io engleski, on je patio od dosade. Ponekad bih sa wi-
me odigrao nekoliko partija {aha, ali on je u tome bio toliko neve{t da
sam morao igrati bez kraqice. U trenucima predaha, davao sam sebi odu-
{ka tako {to sam, gledaju}i u wegove razroga~ene o~i govorio sve {to
bi mi palo na pamet i o Titu, i o partiji, i o Mikuli}u i o Pozdercu. Tre-
nutke moje zauzetosti koristio je da moje izjave zapi{e. Nakon {to bi
pro~itao revijalnu {tampu, uzimao je i isecao fotografije razgol-
i}enih starleta. Slike je lepio na tabake pisa}eg papira, pa je napravio
~itav album. Stra`ari su nam skoro svakog dana dozvoqavali da iza ru~-
ka spavamo. Ja sam sebi prisvojio privilegiju da po ~itav dan le`im u
krevetu, {to se niko drugi od osu|enika i pritvorenika nije usu|ivao.
Po{to je Dobrina za sve vreme koje smo proveli u istoj }eliji samo jed-
nom imao posetu i dva puta dobio paket, svoje pakete sam sa wim dijelio.
Nakon mesec dana `alio se komandiru stra`e da mu je sa mnom ne-
podno{qivo, jer po celi dan u~im engleski a on se dosa|uje. Tra`io je da
ga presele u ve}u }eliju, prete}i da }e se u protivnom ise}i. Na obe ru-
ke je imao duboke o`iqke od ranije se~e staklom. U Zenici sam kasnije,
takve ~esto sretao. U trenucima nekontrolisanog besa razbijaju prozo-
re, seku vene, ruke, stomak, ali predstavqaju opasnost i za druge.
Istog dana u na{u }eliju je doveden jo{ jedan pritvorenik, Branko
Blagojevi}, beogradski student rodom iz Vlasenice, falsifikator
{tednih kwi`ica. Posedovao je bar elementarno znawe, pa sam se sa wim
napokon mogao upu{tati u neki intelektualni razgovor. Pretposta-
vqam da je i on bio instruisan kao provokator. Pri~ao mi je da ga jo{
dva puta sedmi~no odvode na razgovore sa inspektorom SUP-a. Krimmna-
listi~ki odjel Gradskog SUP-a se nalazi u Ulici Augusta Cesarca,
nadomak Skenderije. Pri~aju}i mi kako ga je stra`ar vezanog vodio, iz-
lanuo se i pomenuo da su pro{li glavnom ulicom koja se trenutno zove
Mar{ala Tita. Tom ulicom su mogli pro}i samo ako su i{li u Centar
Slu`be dr`avne bezbednosti.
Dobrinine `eqe ipak nisu zadovoqene Blagojevi}evim dolaskom.
O~ekivao je da }e dovesti nekog wemu sli~nog – profesionalnog krimi-
nalca. Doveli su ~oveka koji je u kriminal upao slu~ajno, trenutnom ne-
promi{qeno{}u i zbog svojih avanturisti~kih prohteva. Posle pet-
{est dana wih dvojica nisu vi{e imali o ~emu razgovarati. Dobrina je
po~eo sve ~e{}e da me otvoreno provocira. Kao ve}ina sitnih krimina-
laca, smatrao se pripadnikom povla{}enije i dru{tvu milije kategori-
je robija{a, u odnosu na politi~ke. Standardna je wihova krilatica: “Ja
sam lopov, ali nisam protiv dr`ave!”
Nikako nije mogao razumeti korektan odnos koji su zatvorske vlasti
u Sarajevu prema meni imale: o~igledne privilegije koje sam imao u od-
nosu na druge pritvorenike, a delio sam ih sa svima iz svoje }elije. Po-
sebno su mu bila neshvatqiva vanredna kupawa. Na svaku moju `albu na-
~elnik ili komandir stra`e su stavqali u pogon ~itav zastareli meha-
nizam grejawa vode, i stra`ari su izvodili nas dvojicu ili trojicu na ku-
452
pawe u vreme dok su se drugi pritvorenici “gu{ili” u smradu preznoje-
nih tela za vreme velikih letwih vru}ina kad je redovno kupawe jednom
sedmi~no, ali i u zimskom periodu kada se zatvorenici kupaju jednom u
14 dana.
Sa Dobrinom ve} desetak dana uop{te nisam razgovarao posle neke
uvrede koju mi je naneo. Svim silama se trudio da i Blagojevi}a protiv
mene okrene, ali mu nikako nije i{lo. I na{e {etwe su bile du`e nego
ostalim zatvorenicima. Dok su se drugi {etali u zatvorskom dvori{tu
najvi{e 10 minuta, nama su omogu}avali 30, a nekada i ~itav sat. Vi{e
puta nam je Dobrina poku{ao osujetiti {etwu tako {to se stra`aru `a-
lio da ne mo`e da hoda. Jednom prilikom stra`arje ~ak odustao od izvo-
|ewa, ali nakon {to sam `ustro reagovao to se vi{e nije ponavqalo, pa
su i Dobrmnu izvodili, ~ak i kada nije ni malo bio raspolo`en da {eta.
Dozvoqavali su mu da sedi na klupi, dok smo Blagojevi} i ja samoinici-
jativno imali pravi trening u brzom hodawu.
Po{to je u }eliji prostor sku~en, {etali smo naizmeni~no. Tri
koraka napred tri nazad. Jedno jutro, dok sam ja {etao, ustao je i Dobri-
na i prvo kora~ao za mnom, a onda se naglo okrenuo i naravno sa mnom su-
dario. Zgrabio sam ga onako sntnog i `goqavog i tresnuo me|u krevete.
^itav minut, od bola i iznena|ewa uop{te nije reagovao, a zatim je pri-
tisnuo pozivni signal tra`e}i intervenciju stra`ara.
Kada se stra`ar Radomir Brezo pojavio na vratima `alio se da ga
tu~em. Na postavqeno stra`arsko pitawe odgovorio sam da me je provo-
cirao i da sam ga zato udario. Blagojevi} je objektivno prikazao situa-
ciju. Stra`ar je pripretio Dobrini da pazi {ta radi, a ovaj je zaplakao
`ale}i se na svoj tretman i moju povla{}enu poziciju. Tra`io je od
stra`ara da mene bar jednom udari po le|ima, pa da on dobrovoqno pri-
stane da wega 10 puta odalami. Otvoreno je prigovarao kako to ja, kao po-
liti~ki osu|enik, imam vi{e pogodnosti nego on koji “nije protiv dr-
`ave”. Odgovaraju}i da je wemu svaki pritvorenik isti, stra`ar je Do-
brini skrenuo pa`wu da su wih dvojica ve} stari poznanici, pa da pazi
{ta radi.
Istog dana Dobrinu su preselili. Poneo je u najlon kesi jedan pe-
{kir, majicu i kupa}e ga}e – jedinu preobuku koju je imao. Sav novac od
kra|a potro{io je po kafanama, `ive}i od danas do sutra. Ukradenu pla-
tu u stawu je spiskati za svega nekoliko sati, a sutradan bi drqa~io tra-
`e}i poklone i pozajmice koje nikada nije vra}ao. Pretio mi je da }emo
se fizi~ki obra~unati u Zenici, ali je tamo prilikom slu~ajnih susre-
ta bio mawi od makova zrna. Iz zatvora je iza{ao dva meseca pre mene.
Posle petnaestak dana sa nekim pajta{em i prostitutkom namamio je
pedesetogodi{weg radnika u svoj stan. Oteli su mu ~itavu platu, nemi-
losrdno ga pretukli i kroz prozor, sa dva metra visine, izbacili na tro-
toar, gde je izdahnuo. Sve troje ubica uhva}eni su za mawe od 20 dana. Do-
brina je osu|en na 15 godina zatvora a wegovi sau~esnici na po 10 godi-
na. Moj nekada{wi cimer sada robija u Fo~i. To je tipi~an primer sit-
nog kriminalca “koko{ara”. Nemilosrdan i okrutan prema slabijima od
sebe, kukavica i poltron prema ja~ima. ^ovek koji apsolutno nikakvog
453
morala nema. Spreman je i ro|enu majku da podvodi kako bi do{ao do nov-
ca za alkohol. Stigao je da pokrade i maj~inog podstanara, majstora kod
koga je neko vreme bio zaposlen, brojne samoposluge, prodavnice, skladi-
{ta, stanove, ~ak i ovna iz jedne {upe u starom delu Sarajeva, pripre-
mqenog za Kurban-bajram.
Prilikom jedne od na{ih posledwih sva|a Dobrina se samoinici-
jativno ofirao kao policijski provokator. Uzeov je iz svog ormari}a ne-
koliko listova ispisanog papira, govore}i, pred Blagojevi}em, da je za-
pisao svaku moju re~ na politi~ku temu, a ovome opet nasamo da mu je ciq
da moju robiju, ve} odre|enu na 8 godina, produ`i svojim svedo~ewem za
bar 6 narednih meseci. Mada sam ube|en da je i Blagojevi}eva uloga bila
sli~na, on je mnogo inteligentniji i sno{qiviji, pa mi to uop{te nije
smetalo. Svoje sam mi{qewe bez ikakvog ustezawa izra`avao pred bilo
kim, po~ev od stra`ara pa se nimalo nisam sekirao nad pretpostavkama
za {ta bi sve policiji mogle koristiti izjave kriminalaca i wihovih
svedo~ewa o mojim politi~kim stavovima i uverewima.
Nakon Dobrininog odlaska, moj se `ivot normalizovao. Dok sam
u~io engleski, Blagojevi} je ~itao kwige. Obojica smo ~esto od ku}e do-
bijali pakete, pa smo hrane imali u izobiqu i sve me|usobno delili. Po-
nekad bi se pojavqivala izvesna nervoza, ali bismo je brzo prevazilazi-
li {alama i dosetkama.
Negde krajem septembra u }eliju nam ubaci{e jednog narkomana.
Psihijatri bi verovatno znali objasniti psiholo{ki mehanizam koji
gotovo uvek u svakom izolovanom dru{tvu od tri ~oveka dovodi do ujedi-
wavawa dvojice protiv tre}eg. Narkoman je u svakom pogledu bio infe-
rioran prema nama dvojici, ali je to vrlo brzo shvatio i prilagodio se.
]eliju koju smo nas dvojica ~istili jednom sedmi~no, on je samoinicija-
tivno sre|ivao svaki dan. Ni{ta mu nije bilo te{ko. Da oriba pod, ope-
re ve-ce i lavabo, uglanca plo~ice, o~isti sto, namesti krevete. U tre-
nucima svakodnevnih kriza povla~io bi se u ugao i sat dva }utao, ne pu-
{taju}i ni glasa iz sebe. Brzo smo se na wega navikli i delili hranu sa
wim, a ~esto nam je slu`io i za zbijawe {ala na wegov ra~un.
Mada sam na{ao na~ina da svoje vreme na najracionalniji na~in is-
koristim, zatvorski ~asovi su sporo prolazili. Satove nismo imali, pa
smo neprekidno naga|ali koje je doba dana. Najte`i period je od doru~ka,
koji je bio u 6 ili 6,30, pa do ru~ka u 12,30. Posle ru~ka smo dobijali {tam-
pu, i{~ekivali pakete, odlaznli na {etwe. Ve~era je bila oko 18 ~asova,
a svetla su se gasila u 20,30, i dan bi se mogao smatrati okon~anim. Uglav-
nom sam dobro spavao, prilago|avaju}i se zatvorskim uslovima, kao i sva-
kim drugim. Sebi sam pravio raspored tako da sam do ru~ka u~io nepozna-
te engleske re~i, posle ru~ka prepisivao lekcije, ~itao ih naglas po dese-
tak puta, te re{avao gramati~ke zadatke. Iza ve~ere do ga{ewa svetla ~i-
tao sam dnevnu {tampu, koju bih samo letimi~no pregledao nakon ru~ka.
Stra`ar Musli} je po~eo da me maltretira. Nekoliko puta je vikao
na mene, a svaki put sam mu protivre~io. Jednom prilikom nas je izveo u
{etwu, i mada to pravila sarajevskog zatvora ne predvi|aju, zahtevao da
stavimo ruke na le|a i tako {etamo. Odbio sam. Po~eo je da vi~e i pre-
454
ti da }e prekinuti {etwu. Sâm sam to u~inio. Okrenuo se i po{ao pre-
ma vratima. Za mnom je kao po nekoj inerciji po{ao i Dobrina. Musli}
nas je vratio u }eliju. Po{to sam protestovao {to nas zatvorski brija~
brije istom britvom, komandir stra`e Muhamed Agi} je jedan “bik” kod
de`urnog smene, ostavio za Blagojevi}a i mene. Jedno jutro sam oborio
pozivni signal nameravaju}i tra`iti “bik” da se obrijem, jer sam tog da-
na o~ekivao da me poseti advokat. Na vratima se pojavio Musli} i povi-
kao: “[ta je? [ta ho}e{?”. “Ho}u da se obrijem”, odgovorio sam. “Nije
danas dan za brijawe”, odbrusio mi je i zalupio vrata. Nekoliko dana po-
tom, kada je de`urao u no}noj smeni, u na{oj }eliji nije gasio svetlo du-
go iza pono}i. Kako sam le`ao na gorwem krevetu nisam mogao zaspati,
a ujutru nisam zvono ni ~uo. Upao je odmah u }eliju i po~eo da vi~e na me-
ne, prete}i mi batiwawesm.
Istoga dana `alio sam se komandiru Agi}u tokom wegovog obilaska
i sve mu doga|aje u vezi s Musli}evim pona{awem ispri~ao. Obe}ao mi
je da se to vi{e ne}e ponoviti i, zaista, Musli} se ~askom promenio i
vi{e nikada nikakvih problema sa wim nisam imao. Wegov podmukli po-
gled mi nije smetao, niti me je zabriwavala neskrivena mr`wa koja je
prosto izbijala iz wegovih o~iju.
Polovinom novembra narkoman je pu{ten iz zatvora. Dobio sam
obavest da je za dvadeseti zakazana sednica Ve}a Vrhovnog suda povodom
`albi mojih advokata na prvostepenu presudu, te da je odlu~eno da mi se
onemogu}i prisustvo. @alio sam se na takvu odluku, ali nikada nikakvog
odgovora nisam dobio. Dana 21. novembra do{ao mi je u posetu advokat
Zdravko Radovi} i ispri~ao mi kako je izgledao postupak pred Vrhovnim
sudom, te svoja ube|ivawa da }e kazna biti smawena, ne iskqu~uju}i ni
mogu}nost obnove su|ewa. Nakon ru~ka jo{ sam jeo neke od ku}e dobijene
kola~e, a Blagojevi} je prelistavao tek pristigle novine. Odjednom je
sko~io sa stolice, zaprepa{}eno vi~u}i: “Vojo!” [ta mu bi, za~u|eno ga
pogledah. “Vojo, smawena ti je kazna”, pru`i mi “Politiku” presavijenu
na istoj strani, gde je ve} u naslovu pisalo da mi je Vrhovni sud osam go-
dina zatvora smawio na ~etiri godine. “Smawena, pa {ta?”, hladno sam
odgovorio. Pravio sam se da mi je gotovo svejedno. Ni na trenutak nisam
pokazao svoje raspolo`ewe. Slu~ajevi prepolovqewa kazni u sudskoj
praksi, naro~ito kada je re~ o politi~kim deliktima, vrlo su retki.
Sutradan opet do|e advokat Radovi}. Bio je vrlo raspolo`en i zado-
voqan. Izra`avao je nadu da }e se na Saveznom sudu jo{ vi{e posti}i.
Trebalo je samo sa~ekati da stigne presuda, pa da se pi{e zahtev za weno
vanredno preispitivawe. Prepolovqena kazna je napokon ohrabrila i
obradovala moju porodicu i prijateqe. Beogradski prijateqi su napokon
uvideli da ni wihove akcije nisu uzaludne. Negde oko Nove godnne Zdrav-
ko Radovi} mi donese i jedan deo teksta iz publikacije “Sloboda [e{e-
qu” u kojoj je @ivorad Stojkovi} prikupio prigodne radove 27 najpozna-
tijih beogradskih intelektualaca, nau~nika, kwi`evnika n umetnika.
Imao je nameru da mi svaki put donosi po nekoliko. On mi je bio i najbo-
qa veza sa spoqnim svetom. Prenosio mi je vesti i saznawa koja nisu bi-
la objavqivana u {tampi, te sporadi~ne poruke porodice i prijateqa.
455
 Napokon, 10. januara 1985. godine uru~i{e mi presudu Vrhovnog suda
Bosne i Hercegovine, a nepun sat kasnije obavesti{e da me transportuju
u Zenicu. Mada se prvi put osu|ivani, po pravilu upu}uju u Fo~u, gde su
uslovi izdr`avawa kazne znatno bla`i, u mom slu~aju su iskoristili ~i-
we nicu da sam jednom ve} bmo nov~ano ka`wavan, da bi me prikazali kao
povratnika. Sa ~etvrtog gde mi je bila }elija, odveli su me na prvi sprat
i uveli u ne{to ve}u prostoriju. Tamo je ve} bilo pet osu|enika. ^ekali
smo skoro dva sata. Kada su saznali ko sam, krimmnalci se po~e{e prema
meni ophoditi sa izrazitim po{tovawem i uva`avawem. Saznadoh da su
bili u toku ~itavog mog {trajka gla|u, mada su se zatvorske vlasti svoj-
ski trudile da to zadr`e u tajnosti. Pri~ali su mi o sopstvenim komen-
tarima tom prilikom i zadovoqstvu {to mi je kazna prepolovqena. Ne-
ki, koji su bili sa Dobrinom u }eliji, nakon wegovog preseqewa, reko{e
da se on ~ak predstavqao i kao moj novope~eni prijateq, mada mu, znaju-
}i ko je i kakav je, nisu poverovali ni da je boravio sa mnom u istoj sobi.
Dok su bili na okupu, kriminalci su bili dosta slo`ni. Mada je bi-
lo i dokonih prepucavawa i zadirkivawa. Ali, ~im se odvoji{e jedni od
drugih, po~e{e mi jedan na drugog ukazivati kao na “cinkaro{a”. Tu at-
mosferu op{eg sumwi~ewa zatekao sam i u Zenici. Po{to nas potrpa{e
u “maricu” po~e spora vo`wa po zale|enom putu. U toku putovawa bili
smo po dvojica vezani lisicama. Na{ao sam se u dru{tvu dva sitna lopo-
va: jednog, osu|enog za silovawe dugogodi{we qubavnice na 2,5 godine i
dvojice za silovawe maloletnice na po 5 godina zatvora, te jednog Roma
osu|enog zbog {verca dece u Italiju radi prosja~ewa i kra|e. Pri~ali
su mi o uslovima `ivota u zeni~koj robija{nici. Slu{ao sam o stravi~-
nim doga|ajima, u prvo vreme ih smatraju}i tipi~nim robwa{kim prete-
rivawima. Skretali su mi pa`wu na strukturu osu|enika, pojave kra|e,
premla}ivawa, ubistava i samoubistava, pona{awu stra`ara i uprave
~iji je jedini vaspitni metod batiwawe, a pedago{ko sredstvo pendrek.
Govorili su da se malo ko zdrav iz Zenice vra}ao zbog krajwe nequdskih
uslova rada. Posebno su se u`ivqavali u ispovesti o krivi~nim delima
za koje su osu|eni. Ni kod jednog se eventualno kajawe nije prime}ivalo,
{to }e biti i uobi~ajena pojava u Zenici, kao i vrlo ~esta tvrdwa kod
iskusnih kriminalaca kao i po~etnika, da su u zatvoru potpuno nevini.
Po~eo sam da ulazim u meni do tada potpuno nepoznati svet, u `ivot pod-
zemqa koji se odvijao paralelno sa ovim normalnim, zagor~avaju}i egzi-
stenciju ovom drugom, ali i poti~u}i iz wegovih protivre~nosti, soci-
jalnih nepravdi i slabosti moralnih normi.
U Zenicu stigosmo predve~e. Pro|osmo kroz kapiju tamnih zidina
starog austrougarskog zdawa. Skinu{e nam lisice, pa se na{i pratioci
iz Sarajeva vrati{e. U koloni po jedan sprovedo{e nas do zgrade Disci-
plinskog odeqewa, gde su primani i novi osu|enici. Jedan od nas osam,
molerski radnik, osu|en za silovawe qubavnice ve} je robijao u Zenici,
a na nekoliko meseci je poslat u Sarajevo kao ispomo} u vreme obnove
fasade na zatvorskoj zgradi. Wega odmah uputi{e u kolektiv. Nas sedam
su postrojili uza zid i jednog po jednog uvodili u kancelariju. Pqusnu ne-
koliko {amara, a kriminalci po~e{e cmizdriti. Spoqa se nije videlo
456
za{to su ih {amarali. Prema meni su bili korektni. Pretres. Skoro
sva pisma koja sam dobijao od ku}e ve} sam iscepao u Sarajevu. Nekoliko
posledwih moradoh pocepati na licu mesta jer mi nisu dozvolili da une-
sem bilo {ta rukom napisano. Zadr`ah samo presudu. Kwige mi privre-
meno oduze{e i posla{e na cenzuru.
Odvedo{e nas u prolaznu }eliju. Tamo, na prostoru veli~ine sami-
ce, nabijena ~etiri kreveta. Slabo osvetqewe. Posteqina se crnela od
prqav{tine. Mesecima nije mewana. Zatekosmo jednog Zeni~anina, osu-
|enog na 10 godina zbog ubistva. Dva kriminalca se ve} po~e{e udvara-
ti maloletniku i prepirati ko }e sa wime spavati. On, golobrad i sra-
me`qiv, nije bio na~isto da li se {ale ili ozbiqno misle. Za ve~eru
dobisno kompot i marmeladu. Izgladneli brzo to pojedosmo. Zeni~anin
sa nama podeli punu kesu doma}ih kola~a – “{apa”. Kada je stra`ar otva-
rao vrata da se izbace metalni tawir~i}i i zdele protestvovao sam {to
smo sme{teni po dvojica u jednom krevetu, {to je protivzakonito. Stra-
`ar se obrecnu. Progu|na: “Nemoj da te ja vodim na lep{e mesto, pa da se
dobro naspava{.” Posle sat vremena ponovo se otvori{e vrata. Visok
krupan stra`ar mi naredi da iza|em. Po|oh za wim u prijemnu kancela-
riju. Tamo je ve} sedeo de`urni zatvorskog kruga. Obojica namrgo|eni.
Pita{e me za ime i osnovne podatke, za presudu, {ta sam u~inio. Kao i
do tada, po~eh da koristim priliku da pri~am o Mikuli}u i Pozdercu
kao najve}im jugoslovenskim kriminalcima, o re`iranom su|ewu. Gleda-
li su me iznena|eno, radoznalo, ali bez malopre|a{we namrgo|enosti.
Posebno ih je interesovalo smawewe kazne sa 8 na 4 godine. [ta }u sa-
da? Kako }u zatvor podneti? Odgovorih da ne verujem da }u toliko dugo
ostati, da se lako mo`e desiti da uskoro Mikuli} i Pozderac do|u, da
robijaju za svoje lopovluke.
Vrati{e me u }eliju. Kriminalci se sjati{e oko mene. [ta je bilo?
Jesu li te tukli? Nisu samo su uzimali podatke. “I oni su za tebe ve} ~u-
li”. Prostorija tesna i zagu{qiva. Svi pu{e, a zbog velike hladno}e ne
daju da se otvori mali prozor iznad kreveta. U 10 sati stra`ar smawi na-
pon. I to je signal za spavawe. Kao u samicama svetlo je celu no} upaqe-
no. Spojismo krevete na sprat i po ~etvorica popreko legosmo. Nisam
mogao zaspati. Osetih jake bolove u predelu mokra}nog mehura. Tako ne-
{to mi se u `ivotu nije desilo. Vi{e puta sam ustajao, ote`ano mokrio.
Tipi~ni signali ozbiqnog oboqewa bubrega ili mokra}nih kanala. Po
izlasku iz zatvora saznao sam da je re~ o tuberkulozi bubrega. Bu|ewe u
{est sati. Zaglu{uju}a sirena. Taj stra{ni zvuk }u kasnije 6,5 meseci
svako jutro slu{ati.
Otvori{e se vrata. Pred wima je na podu stajala tacna, sa doru~kom.
Neke spla~ine koje su trebale da predstavqaju ~orbu i ~aj. Kada smo jeli,
dvojicu po dvojicu su izvodili napoqe. Tamo su uza zid ve} bili pore|a-
ni stari rashodovani vojni~ki koferi, vi{e puta krpqeni i prekivani.
U wima nasumice nabacani kompleti robija{ke ode}e: zimska bluza i
pantalone, letwa bluza i pantalone, jedna nova i jedna stara pocepana ko-
{uqa, par ga}a poput vojni~kih, papu~e, tako|e. Samo su cipele bile od-
govaraju}e veli~ine, jer su nas prethodnog dana pitali koji broj nosimo.
457
Potpisasmo revers i vratismo se u }eliju. Po~esmo da se presvla~imo.
Me|usobno smo, zavisno od veli~ine, mewali pojedine delove ode}e. Ubi-
ca osu|en na 20 godina, zatvorski magacioner, pod stra`arskom kontro-
lom, ve{to zapakova na{u civilnu ode}u i na paketima ispisa adrese.
Postroji{e nas i odvedo{e u prijemno-otpusno odeqewe, takozvani
karantin. Tamo nas primi Ante Babi}, sobni stare{ina, ubica osu|en na
10 godina zatvora. Rasporedi nas u dve od ukupno 3 spavaonice. Tu se ve}
nalazilo desetak osu|enika, pristiglih prethodnih nekoliko dana. So-
be prostrane, sa po dvadesetak kreveta na sprat. Prozori veliki, sa re-
{etkama, belo obojeni, okre~eno, posteqina ~ista n bela, semo }ebad do-
trajala, nikad prana, po dva komada zadu`ena. Zatra`ih lekarski pre-
gled. Babi} re~e da se strpim nekoliko dana. ^im namestismo krevete i
ostavismo kofere, iza|osmo iz sobe. Sobe su preko dana zakqu~ane. U
predsobqu dnevni boravak sa {est stolova i 18 stolica. Televizor. U
mokrom ~voru dve ve-ce kabine, tu{ i bojler koji koristi samo sobni sta-
re{ina. Umivaonica slu`i istovremeno i kao pu{ionica. Za doru~ak,
ru~ak i ve~eru – postrojavawe pred zgradom. U trpezariju nas vodi stra-
`ar. Trpezarija je ogromna, dugi stolovi, stolice bez naslona. Hrana se
uzima na {alteru. Dok ne iza|emo iz karantina, ni sa kim sa strane ne
smemo razgovarati.
Posle ru~ka bolovi se vi{estruko pojavi{e. Bilo mi je nepodno-
{qivo. Nisam mogao ni sedeti, ni hodati. Previjao sam se od bolova, seo
na pod. Neki osu|enici odo{e po Babi}a, i napokon me odvede u ambulan-
tu. Tamo dobih samo aspirin protiv bolova. Ali, bar privremeno, pomo-
`e mi. Oko 7 sati raport. Svi osu|enici postrojeni u dva reda u dnevnom
boravku. ^im se stra`ar pojavi na vratnma, sobni komanduje mirno i pod-
nosi raport. Oslovqava ga sa “dru`e stare{ino”. Daje podatke o brojnom
stawu. Stra`ar nas prebroji, pita ima li problema i izlazi. Zakqu~ava
nas. Do ujutro glavna vlast je sobni stare{ina, a on je gori i okrutniji
od bilo kog stra`ara. U malom hodniku, kod ulaznih vrata i mokrog ~vo-
ra sedi po`arni – jedan od 20 do 1 sat, drugi od 1 do 6 ~asova. Po`arni su
podnosili raport. De{avalo se da bane na vrata i kada sam ja de`urao
ali nisam raportirao.
U karantinu novodo{li osu|enicn borave oko 20 dana. Za to vreme
ih vode na lekarske preglede, fotografisawe, uzimawe otisaka prstiju
i razgovore sa {efom prijemno-otpusnog odeqewa i na~elnikom stra`e.
Za ~etiri meseca, koliko sam ukupno tu proveo, prodefilovale su stoti-
ne robija{a: profesionalnih kriminalaca, ubica iz nehata, sileyija,
privrednih i saobra}ajnih delinkvenata i politi~kih osu|enika. Sve
sam upoznao, slu{ao wihove ispovesti. Me|u wima sam, ve} u startu, bio
autoritet. Ukqu~ivao sam se u wihove {ale i verbalno prepucavawe, a
cenu mi je podizalo i to {to sam ve} od ranije znao raznorazne mangup-
ske dosetke. Dolazili su i tipi~ni debili, koji su slu`ili za op{te uve-
seqavawe. Jedan Albanac, ubica iz osvete, ni po ci~i zimi nije nosio
~arape. Pri~ao nam je da ih nikada u `ivotu nije obukao. Na bose noge
obuvao je plitke cipele i na sneg izlazio. Jedno ve~e, kada smo svi bili
postrojeni za raport, iza{ao je iz stroja, prineo desnu ruku slepoo~nnci
458
i po~eo da vr{i smotru â onako kako je video ranije da to Tito radi.
Strojem se prolomi smeh. Nai{ao je ba{ u tom trenutku sobni stare{i-
na Babi} i po~eo da vi~e na Albanca, ali i na one iz kolone koji su se
najglasnije smejali.
I sâm sam gotovo svakodnevno izvodio ’ske~eve’. Na kraju dnevnog
boravka nalazio se televizor, a na televizoru velika maketa Ajfelove
kule napravqene od {ibica. Wenom izradom je neki jadnik ispuwavao
te{ke robija{ke trenutke dokolice nakon napornog rada. U vi{e navra-
ta, pred razli~itim grupama novajlija dolazilo bi do smetwi u prijemu
televizijskog programa. Uvek bih uspe{no odabrao novu `rtvu govore}i
mu da se slika pokvarila zato {to antena nije pode{ena, pa bih mu pred-
lo`io da je on popravi. Oti{ao bi do televizora i pomerao Ajfelov to-
raw, za koji bih mu rekao da je antena. Dok se on tako propiwao na prste
i pomerao toraw, ja bih mu govorio levo-desno, a prisutni su se vaqali
od smeha.
Subotom je bilo generalno ~i{}ewe i sobni stare{ina me je redov-
no raspore|ivao tamo gde }u najmawe smetati, znaju}i da od grupe u kojoj
se nalazim ne mo`e o~ekivati da ne{to ozbiqno radi. Jednom prilikom
iza|oh ispred zgrade sa grupom koja je iznela duga~ku stazu iz dnevnog bo-
ravka na istresawe pra{ine. Stazu smo prostrli na asfalt i metlama je
ispra{ivali. Opet sam odabrao `rtvu, jednog koji se prvi put upustio u
kriminal, pqa~ku benzinske pumpe, i odmah su ga uhvatili. Poslah ga u
pu{ionicu po usisiva~. Tamo je ~istila druga grupa. Jedan Sarajlija,
provalnik, ~im mu je ovaj rekao ko ga je i po {ta poslao, shvatio je i mr-
tav hladan dao mu tzv. dajc betonski blok, sa drvenom dr{kom, kojim se i
u vojsci glancaju hodnici. U ovom “dajcu” bilo je najmawe 50 kilograma.
Podvalu pokvari{e prisutni grohotnim smehom. Napokon novope~eni
pqa~ka{ shvati da je nasamaren i uz psovku ispusti “dajc” ~iji pad kao
da uzdrma ~itavu zgradu.
Tre}i, opet radnik u [vajcarskoj, pre odlaska po~inio neku prone-
veru u bosanskom preduze}u u kome je radio, i pobegao. Pogonski in`e-
wer. Hvalisao se kako je u [vajcarskoj odli~no zara|ivao, a da je ku}i
do{ao tek posle nekoliko godina, smatraju}i da je sve zaboravqeno.
Uhap{en je i osu|en. Jadikovao je i za [vajcarkiwom, sa kojom je vi{e
godina `iveo. Bojao se da }e ga napustiti. Neprekidno je prera~unavo
kolika mu zarada propade vremenom provedenim u zatvoru. Okupismo se
jednom prilikom oko wega. Upitah ga koga ima kod ku}e. Re~e oca, majku
i zaposlenog starijeg brata. Odmah se po~e `aliti na oca – alkoholi~ar,
ni{ta ne radi, sve propije. Od wega su morali kriti doznake nz [vajcar-
ske. Ali se pose}uju}i sina rasplakao, `ale}i {to ne mo`e da ga na
robiji odmeni. Nije mi trebalo dva puta re}i. Odmah reagovah, a ostali
shvati{e moju zamisao i po~e{e me podr`avati. Kako ne mo`e?! Mo`e
ga otac zameniti. Samo da ode u Op{tinu i overi potpisanu izjavu koju
bi potvrdila i dva svedoka. Potrebno je jo{ da ode na lekarski pregled
i da se ustanovi da nije ozbiqno bolestan, da bi mogao da radi u livnici
i brusioni, a da se ne desi da umre u zatvoru i da dr`avu stavi na tro{ak.
Obradovao se kao malo dete.
459
 Odmah je po~eo da pi{e pismo ocu. Pismo je i predao sobnom, a ovaj
ga Prosledio {efu karantina na cenzuru. Sutradan ga je pozvao {ef na
razgovor i ube|ivao da je ipak nemogu}e da ga otac zameni, te da smo ga
mi, mangupi, namagar~ili. Vratio se besan i psuju}i nam na sav glas, ali
ga brzo ubedismo da ga je {ef slagao jer je zatvoru vi{e odgovaralo da
wega mladog eksploati{e u livnici nego wegovog pedesetogodi{weg oca
koji ne bi mogao posti}i radni u~inak. Ostalo je na tome da to sve pre-
pusti svom advokatu, da to za wega obavi, nakon {to se na prvoj poseti do-
govore.
Jedan yeparo{, uhva}en na granici sa nekoliko kilograma zlatnog
nakita, vrednog u ono vreme oko pet milijardi, osu|en je samo na godinu
dana zbog navodnog {verca, ali mu je svo zlato oduzeto, a da jugosloven-
ske vlasti uop{te nisu obave{tavale {vajcarske vlasti o krupnom ulo-
vu, te da se eventualno sazna ko je pokraden, i nakit vrati vlasnicima.
Nestao je netragom; da li u dr`avnu kasu ili po privatnim yepovima?
Dana 27. jula preko razglasa je ~itan spisak pomilovanih. Tek sam se vra-
tio iz samice i jo{ sve prisutne nisam upoznao. U dnevnom boravku sam
se raspntao ko bi od onih iz pu{ionice bio najpogodniji za podvalu i re-
ko{e mi wegovo ime. Odoh u pu{ionicu. Jo{ sa vrata, glume}i uzbu|ewe,
zapitah: Ko je taj i taj, (ime sam ve} zaboravio), a taj sa stolice: “Ja sam”.
“Pomilovan si”, rekoh mu i treba odmah da ode{ kod sobnog da te vodi na
razdu`ewe. Ko na krilima otr~a i kod sobnog bi lom, jer je ovaj odbijao
da ga bilo gde vodi. Dva sata nije mogao do}i sebi. Imao je svega 24 godi-
ne, pa ga je qutwa brzo pro{la.
Najvi{e zadirkivawa je bilo povodom mogu}eg `enskog neverstva, i
po tom pitawu su u zamku upadali i mla|i od 30 i stariji od 50 godina.
Jedan Nevesiwac, osu|en na godinu dana zbog kra|e nekog cementa,
ina~e vlasnik privatnog restorana u okolini Mostara, posebno se eks-
ponirao kao cinkaro{ i ulizica. Sve {to bi saznao odmah bi prenosio
sobnom stra`aru ili {efu. Imao je preko 50 godina, visok i debeo. Ve-
lika cicija. Prozvao sam ga “guzna muva” me|u nekolicinom visprenijih
i inteligentnijih osu|enika, pa smo tri ~etiri dana koristili taj izraz
u svim razgovorima, bacaju}i i drvqe i kamewe na onoga ko se pod tim
podrazumeva. Cinkaro{ se neprekidno cerekao: “Hi, hi, podrepna muva”.
Napokon mu reko{e da je on taj; prebledeo je, zabezeknuo se, ali mi ni-
{ta nije smeo re}i. Prepao se jo{ ve}ih neprijatnosti.
Tridesetogodi{waka, sa brkovnma koji se eksponnrao kao stihokle-
pac, zvali smo “Pesnik”. Bio je veliki pla{qivac i meku{ac, ali se
mnogo trudio da se svima dopadne i dru`i. Jedno ve~e dok smo svi bili
isterani zbog ~i{}ewa, iz dnevnog boravka, pa se vi{e od 30 naguralo u
pu{ionicu, po~e{e sa demago{kim govorom kako bi dobro bilo da se mi
robija{i nekako organizujemo i podelimo obaveze, kako bismo u{tedeli
na vremenu. Eto, na primer, kako bi bilo, da svaki drugi dan neko od nas
svakom o~isti cipele i uglanca. Nekoliko mangupa, odmah se slo`i{e i
jedan po jedan, po~e{e nuditi da oni budu prvi koji }e to u~initi. I Pe-
snik je potvrdno klimnuo glavom. Odmah ih umirih rekav{i da }e na sve
do}i red i da bismo danas ve} mogli po~eti. Prvo, Pesnik bi mogao biti
460
prvi, da kao intelektualac poka`e da to ni{ta nije stra{no. I Pesnik
uze ~etku i imalin i ~itav sat maza{e i glanca{e svima cipele, dok se
grohotan smeh ne ote iz na{ih grla.
Jednog novoprido{log, opet, kada je na wega do{ao red da bude po-
`arni, ubedili smo da treba da krene strojevim korakom, kada se stra-
`ar pojavi, i podnese mu raport. Drugom predlo`ih, negde posle ru~ka,
dok se ~ula zaglu{uju}a muzika preko razglasa da to malo sti{a, pokazu-
ju}i na dugme ukqu~enog televizora. On je sve okretao i pritiskao, dok
mu neko ne re~e da nisu ta dugmad u pitawu, nego ona druga, pokazuju}i na
prekida~ za svetlo.
I meni se desilo da nasednem podvali. Jedan provalnik sa kojim sam
bio u dobrim odnosima, dok smo bili okupqeni u pu{ionici, pru`i mi
duga~ki izbru{eni ekser, pokazuju}i mi na robija{a do mene, kako tre-
ba da mu ekser dodam ili ga ubodem. I ne shvataju}i jo{ {ta ho}e brzo-
pleto uzeh ekser i odmah se pokajah. Bolno jeknuh i ispustih ga na pod.
Provalnik je ekser prethodno dobro zagrejao upaqa~em, a da ja to nisam
ni slutio. Za utehu, ispri~a{e mi da tako qudima u ruke tutnu u`arena
kqe{ta ili nakovaw.
Jednom sam posudio pola litre mleka, u tetrapaku, navodno dok on ne
kupi u kantini. Mada nikada niko ni{ta posu|eno u zatvoru ne vra}a,
ako su u pitawu profesionalni kriminalci, iznenadio sam se jednog da-
na kada mi ovaj mleko donese. Otvorih paketi} i zamalo po~eh da pijem.
Na sre}u, odmah sam video po nekoliko iscurelih kapi da to nije mleko.
Ispostavilo se da je kriminalac u ispra`wen paketi} od mleka, sipao
vodu i zalepio otvor.
Najva`nije je bilo to {to sam uvek znao da primim {ale i podvale
na svoj ra~un. Kriminalci su, pored mog konstantnog otpora zatvorskim
vlastima, najvi{e cenili to {to u mom odnosu prema wima nije bilo ni-
kakve nadmenosti i prepotencije; {to sam se pona{ao kao jedan od wi-
hovih. Osnovna gre{ka mnogih mntelektualaca, koji su dopadali zatvo-
ra, bilo je striktno distancirawe od kriminalaca.
Nastojao sam se disciplinovati i svaki dan po nekoliko sati u~iti
engleski. I{~itavao sam uybenik gramatike i priru~nik naj~e{}ih
fraza •i idioma. Moj prvi susret sa upravnikom zatvora bio je slu~ajan.
Pozvali su me na fotografisawe i uzimawe otisaka prstiju. Sa foto-
grafom su bila i neka dva vaspita~a i jedan stra`ar. Razgovarasmo o sva-
kodnevnim `ivotnim problemima, platama, poskupqewima itd. U{ao je
postariji ~ovek, velikog stomaka, sede kose, {irokog lica, azijatskih
o~iju i podmuklog pogleda. Na osnovu strahopo{tovawa i poltronskog
odnosa koji su svi prisutni prema wemu pokazivali, zakqu~ih da je glav-
ni. Za ~as obi|e sve delove prostorije, prozbori nekoliko re~i sa pot-
~iwenima, pokazuju}i nadmeno dr`awe i potcewiva~ki odnos. Pripadao
je tipu {efova koji uvek imaju neku primedbu i nikada nisu potpuno za-
dovoqni. U`ivao je da kiwi sve one koji su mu podre|eni, ali se zato iz
petnih `ila trudio da udovoqi bosanskohercegova~kim mo}nicima. To-
ne i tone najkvalitetnijeg mesa besplatno je isporu~ivao mnogim poli-
ti~kim funkcionerima sa zatvorske ekonomije u Begovom Hanu. Oni ro-
461
bija{i za koje je neko mo}an intervenisao ili su finansijski bili u sta-
wu da ga podmite, u`ivali su niz privilegija, po~ev od najlak{ih radnih
mesta, ~estih izlazaka u grad, odlaska ku}i, slobodnih poseta supruga i
qubavnica, dobrih karakteristika u personalnom dosijeu koje su imale
odlu~uju}i zna~aj pri smawewu kazne itd. Prema kome bi on osu|eniku
pokazao netrpeqivost taj bi prolazio kroz pravi pakao.
Maltretiraju}i prisutne i zakeraju}i im zbog najbezna~ajnijih
sitnica, pogleda u mene sve`e o{i{anog u pohabanoj i prqavoj zatvorskoj
ode}i, koja je kao vre}a visila oko mene. “[ta ti ovde radi{?” – obrec-
nu se. “Sedim”, odgovorih. “Vidim i ja da sedi{, ali za{to sedi{?” – na-
stavi, o~ekuju}i vaqda da }u od wegovog pogleda u zemqu propasti. Ume{a
se fotograf rekav{i da upravo sa mnom radi. Na to mi upravnik re~e da
iza|em napoqe i sa~ekam pred vratima, dok zavr{i razgovor. Iza|oh. Na-
kon toga mu reko{e ko sam. Posle desetak minuta je iza{ao {ire}i “sr-
da~an” osmeh od uha do uha. “O, pa nisam vas odmah poznao. Reko{e mn da
ste stigli. Nadam se da}emo uspe{no sara|ivati.” “Ne verujem”, kratko
odbrusih. “Hajde, hajde, {to se qutite. Morao sam malo strogosti pokaza-
ti pred ovim vaspita~ima. Dobro ste se oporavili. Video sam u pzve{ta-
ju da niste jeli u Istra`nom zatvoru.” Obra}ao mi se na per si, {to je bio
najve}i presedan. Trajalo je to prvih mesec dana, pa sam i ja wega tako
oslovqavao. On mene “doktore”, ja wega “upravni~e”. Nakon izvesnog vre-
mena pretpostavqaju}i vaqda da mi je toliko blizak postao, po~e me o-
slovqavati na per tu, pa odmah i ja wega. U prvi mah se iznenadi, a pri-
sutni vaspita~i nisu mogli verovati u{ima. Moja “drskost” je bila nevi-
|ena. U zatvoru se svo osobqe osu|enicima obra}a na ti, a o~ekuje uzvrat-
no persirawe. Stra`aru se, ili “{efu” (nekom nadzorniku u pogonu), po
neki osu|enik i obra}a na ti, ali samo onaj koji prethodno “zaslu`i” i
stekne poverewe uprave. Da se upravniku tako obrati, to na pamet ne pa-
da nikome ni iz zatvorskog osobqa. U mom slu~aju upravnik je vrlo brzo
sakrio po~etno iznena|ewe, znaju}i vaqda da nema na~ina da me natera na
persirawe. Imaju}i u vidu da godine starosti u slu~aju punoletnih qudi
nemaju nikakvog zna~aja na na~in wihovog me|usobnog saobra}awa, kod se-
be sam ve} izgradio odnos striktnog persirawa svakome ko mi nije dovoq-
no blizak, a desi li se da me stariji poznanik prvi oslovi sa ’ti’, pre}ut-
no sam to prihvatao kao vi{i stepen neposrednosti i privatnosti u
na{nm komunpkacwama, pa sam ga i sa svoje strane prihvatao. Ve} u istra-
`nom zatvoru u Sarajevu svi su mi se obra}ali na ’ti’ osim nekih lekara,
pa sam i ja svima na isti na~in uzvra}ao. Zahtevati od zatvorskog osobqa
da mi persira i tako pokazuje po{tovawe osu|enikove li~nosti, na {to
bi bilo obavezno po slovu zakona, ispalo bi sme{tno i povod za rugawe.
Ali, po{to niko nije mogao ra~unati da bilo kakvim zahtevima i pret-
wama i mene na to natera, tako ne{to nisu ni poku{avali.
U tom prvom razgovoru upravnik mi otvori da se do detaqa upoznao
sa mojim personalnim dosijeom, da su u pogledu mog tretmana vi{e razgo-
vora sa wim obavili, te da je ~ak gledao film snimqen prilikom pretre-
sa mog stana. “Prijateqski, mi je zamerio {to sam se obrecnuo na majku
koja je prilikom pretresa zaplakala.” Pred neprijateqima nije smela da
462
poka`e nikakvu slabost”, odgovorih mu: “Pa nismo mi nikakvi neprpjate-
qi, Vi , ste se samo, pod uticajem r|avog dru{tva iz Beograda, ogre{ili
o ovo dru{tvo i partiju, pa ste zato ka`weni.” Na{ je zadatak da Vas, uz
va{u saradwu, vratimo na pravi put i ponovo integri{emo u dru{tvo, u
skladu sa va{im sposobnostima i stru~nom spremom”. Zapo~e prepirka.
“Ja sam ovde doveden iskqu~ivo zbog svojih politi~kih stavova i ideolo-
{kih opredeqewa i nikakvim sredstvima me ne mo`ete prevaspitati”,
`ustro odgovorih. “Pa, ja se se}am vremena kada ste bili nada ove parti-
je, koja je u va{e sposobnosti puno polagala. Omogu}eno vam je da sa 25 go-
dina budete doktor nauka, profesor Univerziteta, pred vama su se otva-
rale mogu}nosti na koje je malo ko mogao ra~unati. Znamo vas iz vremena
kada ste bili odani komunista.” “Sve to je daleka pro{lost. Va{oj par-
tiji i pokretu sam pripadao zbog totalne indoktrinacije kojom sam, bez
mogu}nosti za samostalni izbor i opredeqewe za bilo kakvu alternati-
vu, podvrgavan od najranijeg detiwstva. ^im sam shvatio ko ste i kakvi
ste, odmah sam se distancirao i odmetnuo”. “Pa ste pre{li u tabor Do-
brice ]osi}a p drugih najve}ih izdajnika ove zemqe”, bio je uporan
upravnik. “Najve}i izdajnik ove zemqe je Josip Broz, a i svi vi koji ga
sledite.” “Uh, uh, jo{ vam je glava usijana. Ima vremena, za ove ~etiri god-
ine }ete se rashladiti. Mogu vam samo jednu stvar re}i, iz zatvora }ete
iza}i kada vi sami odlu~ite, kada promenite svoje neprijateqske stavo-
ve i odbacite tu beogradsku bandu. Imate li nekih problema ovde?”, sni-
zi ton p promeni temu razgovora. “Ne”, kratko odgovorih. “Dobro, vide-
}emo se prilikom raspore|ivawa na radna mesta”, re~e upravnik i ode.
Sutradan me je pozvao {ef karantina. U priru~nu svesku je upisao
moje osnovne podatke. Pitao me je o su|ewu i krivi~nom delu za koje sam
osu|en. Rekoh mu da nikakvo krivi~no delo nisam po~inio, da je moje su-
|ewe re`irano, a da su mu glavnp re`iseri Mikuli} i Pozderac, te da je
to wihova osveta za moje prethodno razotkrivawe nekih zloupotreba
vlasti kojima su ova dva glavna bosanska vlastrodr{ca sistematski pri-
begavala. “Mora{ malo da se prevaspita{. U ovoj zemqi niko bez razlo-
ga ne ide u zatvor. Da ni{ta nisi skrivpo, bio bi na slobodi.” “Moja je
krivica samo u mome mi{qewu, koje ~ak nije bilo ni objavqeno pre hap-
{ewa”, rekoh. “Dr`ava mora da se brani. Nije uop{te va`no da li je tvo-
je mi{qewe objavqeno ili nije, bitno je da je opasno po dr`avu, po na{e
najvi{e dru{tvene vrednosti.” Razgovor sa takvom sadr`inom trajao je
oko pola sata. Drugi slu`benik me upisa u mati~nu kwigu i uze podatke
o najbli`im ~lanovima porodice koji }e mo}i da me pose}uju. U obzir,
ina~e, dolazi samo supruga, otac, majka, bra}a, sestre, sinovi i k}eri.
Poseta drugih lica, osim advokata, dozvoqava se samo izuzetno i po
specpjalnom upravnikovom odobrewu. Politi~ki osu|enici, po pravplu,
na tako ne{to ne mogu ra~unati, kao {to im se nikada ne dozvoqavaju ni
izlasci u grad, godi{wi odmori kod ku}e, rad van zatvorskih zidina itd.
Re`im pod kojim oni izdr`avaju kaznu, najstro`iji je.
Napokon me odvedo{e lekaru i podvrgnu{e rutinskom pregledu. Ra-
di le~ewa, bolova u predelu mokra}ne be{ike dobih gotovo bezna~ajan
lek: “5–nock”. Lekar je konstatovao neku “malu upalu”. Dobih uz to i uvin
463
~aj, nekoliko dana po litar dnevno. Bolovi mi prestado{e. U nekoliko
navrata osetih bla`e smetwe, ali one brzo prestado{e posle mawih do-
za antibiotika. Prvi slede}i, ja~i napad, sam imao 15 dana nakon izlaska
iz zatvora. To je bio povod da obavim detaqne lekarske preglede. Konsta-
tovano je da sam prebolovao tuberkulozu bubrega, da se na levom bubregu
pojavquju zna~ajnije kalcifikacije, a u desnom je do{lo do usporenog ra-
da. Posle tromese~nih pregleda aktivan tuberkulozni proces nije ot-
kriven niti su mi se ikakve smetwe pojavqivale. Lekari zakqu~i{e da
je u mom slu~aju do{lo do samoizle~ewa organizma, pa mi nalo`i{e da
se najmawe jednom godi{we podvrgavam specijalisti~koj kontroli.
Kako, kojim biolo{kim mehanizmom, do samoizle~ewa je do{lo, te-
{koje utvrditi. Ostaje ~iwenica da sam u zeni~koj robija{nici mogao i
podle}i, a da lekarima ne padne na pamet da u slu~aju simptoma koji su se
kod mene pojavqivali, treba pristupiti detaqnom pregledu bubrega i
mokra}nih kanala.
U Zenici je tih dana napadao veliki sneg. Osu|enike iz karantina
vodili su na ~i{}ewe. Ve} sam odlu~io da ne prihvatam da bilo {ta ra-
dim osim poslova na odr`avawu kolektivne higijene, kada na mene do|e
red. I ~i{}ewe snega se moglo pod to podvesti, a meni je to bilo mnogo
privla~no kao mogu}nost da se makar pod nadzorom iza|e iz karantina i
razgleda zatvorski krug, pa sam dobrovoqno izlazio sa svakom grupom
koja je i{la na ~i{}ewe. ^eprkao sam po snegu i {alio se sa drugim osu-
|enicima, pa od mog “rada” neke velike koristi nije ni bilo.
Prvih dana sam najvi{e problema imao sa sobnim stare{inom.
Poku{ao je da me kiwi na sve mogu}e na~ine. Prema osu|enicima se,
ina~e, pona{a gore nego bilo koji stra`ar. Ko god mu za najmawu sitnicu
otka`e poslu{nost odmah ga vodi u disciplinsko odeqewe na batiwawe.
Stra`ari u wega imaju apsolutno poverewe i wegove pritu`be nikada ne
proveravaju, odmah se la}aju palice. I prema meni se na isti na~in poku-
{ao postaviti, ali nije uspeo. Odmah sam se suprotstavio. Nisam mu do-
zvoqavao da vi~e na mene. Zapretio sam mu fizi~kim obra~unom i po-
slao ga u neku stvar. Zvali su me na razgovor stra`ar i {ef karantina.
I wima sam kategorn~ki izjavno da ne priznajem pred sobom nikakve in-
gerencije bilo kog kriminalca.
Babi} je, ina~e, zaveo pravi teror. Da bi mu se dodvorili, osu|enici
mu ~ak daju po pola svojih paketa, bonove za kafu itd. Poznat je i kao ho-
moseksualac. Skoro u svakoj grupi osu|enika koja do|e u karantin na|e
svoju `rtvu, obi~no maloletnika ili mla|eg punoletnika. Spavao je u po-
sebnoj sobi i no}u se zakqu~avao sa svojim qubavnicima. Za one koji mu
nisu simpati~ni izmi{qao je krivice i obezbe|ivao im “porciju” bati-
na. Jedan je batiwan jer ga je video da je zaigrao uz narodno kolo, emito-
vano preko razglasa, drugog {to je televizijski prijemnik prebacio sa
prvog na drugi program, tre}eg {to je, po wegovom mi{qewu, bio pregla-
san u razgovoru, ~etvrtog {to nije dobro krevet namestio, petog {to ni-
je odmah po zvonu ustao, {estog {to je doneo komad hleba iz trpezarije
itd. U `ivotu se vi{e batiwawa i prebijenih qudi nisam nagledao, i
uglavnom je Babi} bio uzro~nik. Osu|en je bio u prvom stepenu na 8 go-
464
dina zatvora zbog ubistva nekog takstiste. @alio se, ali mu je drugoste-
peni sud kaznu povisio na 10 godina. Mislim da je mla|i od mene 2 ili 3
godine. Zlog pogleda i veliki cinik, otvoreno je u`ivao u tu|oj patwi.
U trpezariji je uvek sam jeo i na tremu pio kafu. Niko od osu|enika ni-
je hteo da se sa wime dru`i.
Jednog dana nas je sve sazvao u dnevni boravak, podelio po dvolist
papira i po~eo diktirati pitawa na osnovu kojih je trebalo da pi{emo
autobiografiju. Osnovne podatke o sebi sam napisao, a kada su po~ela da
se re|aju pitawa o li~nim ideolo{kim uverewima, politi~kim opre-
deqewima, veroispovesti osu|enika, te svi ti podaci i za najbli`e ~la-
nove osu|enikove porodice, odbio sam da pi{em. Babi} nije mogao sebi
da do|e od iznena|ewa. Tako ne{to nikada nije do`iveo. Odmah me je od-
veo u stra`arevu kancelariju i referisao. Stra`ar me je za~u|eno po-
gledao:
“Za{to ne}e{ da pi{e{ biografiju?” “Zato {to nisam du`an da se
izja{wavam o svojim privatnim stvarima” – odgovorih.
“To moraju da pi{u svi osu|enici, i boqe ti je da bez razloga ne pra-
vi{ probleme. [ta te ko{ta da to napi{e{?”
“Ni pod kojim uslovima to {to se tra`i ne}u pisati”, bio sam upo-
ran.
Na Babi}evo jo{ ve}e zaprepa{}ewe stra`ar pokaza neuobi~ajenu
pomirqivost.
“Idi i jo{ razmisli. Ako ne napi{e{ biografiju ide{ ujutru u sa-
micu”, re~e mi na kraju razgovora.
“[to se mene ti~e mogu odmah u samicu, ali me niko ne mo`e pri-
morati da pi{em ono {to ne}u”, bile su moje posledwe re~i.
Sobni me odvede u pu{ionicu da me ne bi vra}ao u dnevni boravak,
gde bih mogao biti lo{ primer za ugled drugima. Posle pola sata odve-
de me kod {efa karantina. Gotovo doslovno, ponovi se malopre|a{wi
razgovor sa stra`arom. Na kraju mi {ef definitivno re~e da ujutru
idem u samicu. Vratih se u dnevni boravak. Posle ru~ka sa jo{ jednim
osu|enikom, imao sam ~i{}ewe hodnika. U tri sata on do|e po mene, a ja
mu rekoh da ka`e sobnom da mu nekog drugog na|e za ~i{}ewe, jer ja uju-
tru idem u samicu. Odmah do|e Babi} i po~e da vi~e. Poslah ga u neke
stvari i pripretih mu da prestane vikati da mu ne bih stolicu o glavu
razbio. Zapreti mi da }e me voditi stra`i u disciplinsko odeqewe.
Izaziva~ki ustadoh:
“Hajde odmah da krenemo.” Kao da sam u podsvesti hteo isprovocirati
da se {to pre desi ono {to je ve} ujutru bilo neminovno. U|osmo u kan-
celariju stra`ara Discmplinskog odeqewa. “[ta je bilo?”, upita. Babi}
re~e: “Ne}e da ~isti hodnik, a red je na wega do{ao.” Stra`ar mene ni{ta
ni ne pita. Naredi mi da skinem opasa~, izvadim pertle iz cipela i sve
{to imam u yepu. Odvede me u samicu. Zatra`ih da iz karantina ponesem
pribor za li~nu higijenu i presvlaku. Na to mi re~e: “Nigde ti sada odav-
de ne}e{.” Zapretih {trajkom gla|u, na {to mi on ne{to nerazgovetno od-
brusi i zatvori vrata. Posle ne{to oko dva sata vrata se otvori{e i stra-
`ar mi re~e da uzmem tacnu sa ve~erom. Jo{ ga jednom pitah za pribor i
465
presvlaku, na {ta mi on samo nervozno odbrusi: “Hajde, uzimaj tacnu”. Od-
bih. “Ne}u ni{ta da jedem.” “[ta, da se mo`da gospodinu ne svi|a ovde?”,
ironi~no upita. “Mnogo mi se svi|a”, odbrusih, a on zatvori vrata.
I narednih dana sam odbijao hranu. To je trajalo petnaestak dana, dok
me nisu pustili iz moje prve zeni~ke samice. Prilikom svake podele hra-
ne, vrata su se otvarala i zatvarala. Tacnu nisam uzimao. Petog dana do-
|e upravnik. Odmah sa vrata po~e: “[ta je, opet {trajk?”, ovog puta od-
mah po~e da mi se obra}a na per tu. “Nije vaqda da te to iznena|uje?”, re-
koh mu ironi~no. “Vidim ja da si ti odlu~io da svoje kosti ostavi{ u
ovom zatvoru”, nastavi da me provocira. “Ba{ bi to bilo dobro. A onda
bi jednog dana u zatvorskom krugu postavili moju bistu. Mo`da bi zatvor
po meni i ime dobio”, nisam se predavao. Ostade u }eliji vi{e od sat vre-
mena. Ube|ivao me je da sam izmanipulisan, da sa mnom manipuli{e Do-
brica ]osi}, da }e me kao isce|en limun odbaciti ~im mu vi{e ne budem
potreban. Podse}ao me je na moju komunisti~ku pro{lost, i nagovarao da
se odreknem svojih trenutnih politi~kih stavova i vratnm na “pravu”
stranu. “Pa mo`da bismo o tome i mogli razgovarati, pod uslovom da
prethodno budu uhap{eni Mikuli} i Pozderac, te da pred sudom odgova-
raju za svoje lopovluke.” Posle tih mojih re~i razgovor je bio zavr{en.
Ipak, nakon nekog vremena doneso{e mi pe{kir, sapun i papu~e. Sutra-
dan mi je do{ao advokat. Rekoh mu da {trajkujem gla|u i ispri~ah {ta se
sve de{avalo. U nedequ sam ve} bio sasvim iscrpqen, bio je to sedmi dan
{trajka. Ovog puta sam pio mnogo vode, a nastavili su da mi donose uvin
~aj. Mogu}e je da su jo{ ne{to u ~aj dodavali, jer sam {trajk mnogo boqe
podnosio nego u Sarajevu. [e}er nisam ose}ao, a ne znam {ta bi moglo u
fla{i od litar ~aja biti rastvoreno.
U ponedeqak me izvedo{e na raport. Upravnik je govorio povi{e-
nim tonom. Tra`io mi je da napi{em biografiju, obe}avaju}i da }e me
odmah pustiti iz samice. Garantovao mi je da ovaj “incident” ne}e biti
uziman u obzir kada odgovaraju}a komisija jednog dana bude razmatrala
moju molbu za pomilovawe. Grohotom sam se na to nasmejao. Po~e razgo-
vor i o Babi}evom pona{awu. Rekoh upravnnku da sa tim ~ovekom jedno-
stavno ni{ta ne}u da imam i da mo`e sva{ta biti ako me se ne okane.
Upravnik jedva do~eka da bar tu popusti, pa mi obe}a da ubudu}e sobni
stare{ina ima}e striktna uputstva da mene ostavi na miru. I zaista, vi-
{e sa Antom Babi}em nisam imao nikakvih problema. Nakon nekoliko
mesecn ~ak je bio i qubazan prema meni. ^ak me je molio da mu pi{em
molbu za preme{taj na drugo radno mesto. Nekoliko meseci po izlasku
iz zatvora saznadoh da je postao “kerovo|a”, da je nave~e raspore|ivao
pse sa unutra{we strane zatvorskih zidina i ujutru ih vra}ao u {tenaru.
U toku prvog raporta upravniku rekoh da u zatvoru nemam nameru da
bilo {ta radim. “Kako ne}e{?”, zapita.
“Pa ovde svi rade. ^ovek se razlikuje od `ivotiwa po tome {to ra-
di. Ne verujem da bi bilo ko mogao da izdr`i u zatvoru, a da ne radi”.
“Radi}u samo ono {to ja ho}u. ^ita}u kwige i ni{ta vi{e od toga. Va-
{i me pogoni jednostavno, ne interesuju”. Tako se na{ prvi zvani~ni raz-
govor zavr{i. Izre~e mi kaznu od 15 dana samice i vrati me u }eliju. Po-
466
sle podne, istog dana po~e{e me prisilno hraniti sondom kroz nos. Do-
{lo ih je desetak. Noge mi veza{e za stolicu, a ruke lisicama na le|a. Ni-
sam se opirao, a oni su o~ekivali da }u se, verovatno, o~ajni~ki opirati.
Gurnuli su mi sondu kroz nos. To izaziva stra{no neugodan ose}aj,
bolove u nosu i grlu, i ga|ewe. Suze mi navr{e na o~i, ali sam }utao.
Stra`ari su me sa velikim interesovawem gledali. Osetih da se kod ne-
kih od wih i simpatija i po{tovawe prema meni pojavi{e. Lekar uop-
{te nije dolazio. Medicinski tehni~ar je veliku {pricu napunio hra-
wivim rastvorom i po~eo te~nost da mi ubrizgava kroz sondu. Ubrizga-
vao je po dve {price. Dva puta dnevno. Pre podne rastvor koji je podse-
}ao na supu, a poslepodne – mleko. Po{to su videli da ne pru`am otpor,
narednih dana je dolazio samo po jedan stra`ar i medicnnski tehni~ar.
Od mene su samo tra`ili da potpi{em izjavu da sam redovno odbijao da
jedem. To sam ~inio.
Moje patwe uve}avala je ~iwenica da se ve} 25 dana uop{te nisam ku-
pao, pre odlaska u samicu. Posledwi put sam se kupao u Sarajevu 5. janua-
ra, da bi mi to u Disciplinskom odeqewu omogu}ili tek 5. februara. Da-
kle, ukupno 35 dana. U nekoliko navrata sam se prao hladnom vodom pod
~esmom. Od toga mi se upali{e krajnici i sinusi. U samici sam spavao na
prqavoj posteqini koja je ko zna kada mewana. Po{to je to bio jedan od
razloga mog odbijawa da prekinem {trajk, kod slede}ih upu}ivawa u sa-
micu redovno su mi omogu}avali da promenim posteqinu, pa sam tako ose-
}ao da su mi se uslovi bitno promenili. Mogao sam poneti presvlaku, sa-
pun, pe{kir, kalodont, ~etkicu za zube i to mi je ve} mnogo zna~ilo.
Devetog dana {trajka u samicu u|e stra`ar Ivo [imi}. Re~e mi da
obu~em bluzu i po|em s wim. Povede me u kupatilo. Re~e mi da uzmem kan-
tu, krpu i sipam toplu vodu. Uradih tako. Kada je kanta bila napuwena vo-
dom, naredi mi da oribam hodnik sa obe strane. “Ne}u to da ribam’’, od-
govorih. “Kako ne}e{?”, kao da se nznenadi. “Ne}u”, ponovih. “Ribaj, bo-
qe, ili }e{ dobiti batine.” “Pa neka dobijem”, slegnuh ramenima neza-
interesovano. Vratio me je u samicu, zatvorio vrata i najavio da }e od-
mah do}i. Pojavio se kroz desetak minuta. Verovatno je i{ao u kancela-
riju da se konsultuje sa nalogodavcima. Ponovo me upita ho}u li da ra-
dim. “Ne}u”, kratko odgovorih. Uhvati me za rame i re~e da stanem uza
zid, licem prema zidu. Po~e da me udara palicom po gorwem delu le|a,
uglavnom sa leve strane, jer mu je tako bilo najzgodnije da udara. Neko-
liko udaraca je palo i po levom ramenu. Pre gotovo svakog udarca pitao
je sve glasnije i besnije: “Ho}e{ li raditi”, a sa moje strane se ~ulo sa-
mo prkosno: “Ne}u”. Po ulasku u }eliju skinuo sam zimsku bluzu i to se
pokazalo kao gre{ka. Gruba ~oja robija{ke bluze koliko-toliko bi
ubla`ila udarce. Tanka ko{uqa nije predstavqala nikakvu za{titu.
Udario me je sedam-osam puta. Kada mu je izgledalo dovoqno, prestade me
udarati i re~e mi da obu~em bluzu. Poslu{ah ga. “Hajde sada da riba{.”
“Ne}u”, mirno uzvratih. Opet me gurnu uza zid i nastavi sa udarcima.
Mislim da me je ukupno najmawe 15 puta udario. Tada sam pao. Jednostav-
no mi od iscrpqenosti i te`ine udaraca noge otkaza{e. Ni tada nijed-
ne re~i ne progovorih. Iz mojih usta se ~ulo samo: “Ne}u”.
467
 Ina~e, stra`ar [imi}, biv{i konobar koji je svega par godina do
tada, radio u zatvoru, visok je preko 180 centimetara, jak, korpulentan i
svaki wegov udarac izazivao je strahovit bol. Stisnuo sam zube i ni~im
nisam pokazivao kako se ose}am u toku batiwawa. Nakon {to sam pao na
pod prestade sa mlatarawem pendrekom. Sav se zadihao i odisao nemo}-
nim besom. Iza|e, prete}i da }u ja ipak raditi: “Jo{ kako”. Stra`ar iz
poslepodnevne smene otvori vrata i upita me ho}u li da se kupam. Odgo-
vorih potvrdno. Ponudi mi i pribor za odr`avawe ~isto}e u samici: kr-
pu od ~ar{ava, malo deteryenta i pribor za ~i{}ewe parketa. Zamolih
ga da prvo malo dovedem u red svoju }eliju, pa da se onda kupam. Posle je-
dan sat me odvede u kupatilo. Posle vi{e od mesec dana okupah se toplom
vodom. ^ovek koji neprekidno `ivi u normalnim uslovima ne mo`e ni
shvatiti {ta to zna~i. Stra`ar me ostavi u kupatilu koliko sam hteo.
Mada izgladneo, samo sa dva prethodna obroka prinudne ishrane, ose}ao
sam se preporo|en. Vratih se u }eliju i uskoro do|e i medicinski tehni-
~ar Petar sa porcijom mleka. Zatra`ih lekarsku pomo}. Po{to mi zagr-
nu ko{uqu i pregleda le|a odgovori mi da moje povrede nisu opasne po
`ivot, te da zato ne mogu kod lekara. Bolovi od udaraca su trajali neko-
liko dana, ali je mnogo gore bilo do`ivqeno poni`ewe.
Sutradan je opet [iimi} bio u jutarwoj smeni. Stra`ari su se mewa-
li tako {to su naizmeni~no de`urali dva dana u jutarwoj, dva u popodnev-
noj, dva u no}noj smeni, pa su dva dana bili slobodni. [imi} me odvede u
stra`arsku kancelariju. Tamo su sedeli na~elnik zatvorske stra`e Ce-
mo Kadri} i nadzornik stra`e zatvorskog kruga Pero Koji}. ]ute oni,
}utim ja. Otpo~e Kadri}, u tipi~nom mahalskom stilu: “E, e, e, {ta ima
novo?”, “Nema ni{ta”, odgovorih. “Kako nema?”, bio je uporan. “Tako, ne-
ma.” “[ta je to ju~e bilo?” “Pa, tukao me je ovaj stra`ar.” “Za{to te je tu-
kao?” “Navodno zato {to nisam hteo da radim.” “A, jesi li hteo raditi?”,
cini~no nastavi sa provocirawem. “Nisam.” “Pa {to se onda `ali{ {to
te je tukao?” “Nikome se jo{ nisam `alio, a ni na pamet mi ne pada da se
tebi `alim”, prihvatih wegov na~in razgovora. Napokon zatra`i da mu
ispri~am kako se sve to desilo. Opisao sam mu ~itav doga|aj, a on je bele-
`io. Na kraju me upita koliko je bilo udaraca. Rekoh: najmawe 15. Pro~i-
ta mi [imi}ev izve{taj o upotrebi gumene palice. Tamo je stajalo da me
je udario “pet-{est” puta. Koji} mi je zagrnuo ko{uqu na le|ima i izbro-
jao tragove od tri ja~a i dva slabija udarca. Odmah sam nzrazio sumwu u
wegovo brojawe, te zahtevao da tragove udaraca ustanovi lekar. Katego-
ri~ki odbi{e i svaku pomisao da me upute na lekarski pregled. Nastavi
se moja prepirka sa Kadri}em. Tvrdio je da je stra`ar bio u pravu {to me
je tukao i da }e me opet tu}i ako ne prihvatim da radim. [to se ribawa
hodnika ti~e, re~e mi da i to spada u odr`avawe kolektivne higijene. Od-
govorih mu da je hodnik mesto gde nikako nemam mogu}nosti da se slobod-
no kre}em, pa zato ne}u ni da u~estvujem u wegovom ~i{}ewu. Redarske du-
`nosti prihvatam samo u prostorijama u kojima mogu slobodno da se kre-
}em. “Zamisli da tako postupe svi osu|enici. Ko bi onda ~istio ovaj hod-
nik?” “Neka ga ~isti stra`ar”, drsko odgovorih. Upita me, nakon {to se
grohotom nasmejao na moj prethodni odgovor, ho}u li se `aliti. “Ho}u,
468
ali posredstvom svojih advokata i na na~in na koji oni budu smatrali ce-
lishodnim.” “Ma nemoj? Gospodin ni{ta ne mo`e bez advokata. Ako ho-
}e{ da se `ali{ to mo`e{ odmah sada, a ne preko advokata. Advokat je
zadu`en da te brani na sudu, a sa ovim ni{ta nema.” Po~e opet da se sme-
je. “E, kada bi smo dozvoqavali advokatima da se me{aju u `ivot
Krivi~no popravnog doma, dokle bi smo stigli. Mani se }orava posla,
nego izvr{avaj sve {to ti se naredi i da radi{ u pogonu.” “Ne}u da ra-
dim.” “Jadan ne bio”, ume{a se i Koji}, “ho}e{ li da iz ovog zatvora iza-
|e{ krivih le|a?” “Ho}u”, kratko odgovorih. “Dobro, radi kako si nau-
mio”, re~e Kadri}, pa obojica ustado{e. Razgovor je bio zavr{en, pa po-
zva{e [imi}a, koji je ~ekao na hodniku, da me vrati u }eliju.
Disciplinsko odeqewe obuhvata prvi sprat zgrade u ~ijem prize-
mqu se nalazi zeni~ki istra`ni zatvor. Sastoji se od 32 }elije i stra-
`arske kancelarije. ]elije su sve iste veli~ine 3–3,5 metra duge i 2
metra {iroke. Na podu je parket, drvena vrata su ista kao i pod. U sva-
koj se nalazi ~esma, ve-ce ~u~avac, stolica i sto prn~vr{}en za pod, kre-
vet koji se ujutru di`e i pri~vr{}uje uza zid, cev centralnog grejawa i
mali prozor visoko na vawskom zidu. Prva }elija je pretvorena u ma-
gacin, jedna je na kraju hodnika preure|ena u kupatilo, dve su spojene i u
wima je bila sme{tena takozvana C–grupa, osu|enici koji su ka`wava-
ni samicom, ali svakodnevno idu na rad u pogon, a dve krajwe sa druge
strane hodnika su tzv. mra~are ili betonare. Wihovi prozori su zatvo-
reni metalnim kapcima, nema u wima ni stolice ni kreveta, a u wih se
sme{taju osu|ennci koji su nastavqali u samicama da ~ine disciplinske
prekr{aje. Uve~e im se daje samo po jedno }ebe i spavaju na golom betonu
jer u tim }elijama ni parketa nema. Ako slu~ajno protestvuju, lupaju na
vrata, i sl. onda ih u sredini sobe vezuju za metalnu alku na podu. Prili-
kom jednog od zatvarawa u samicu i mene su, u svrhu zastra{ivawa, na par
sati zatvornli u mra~aru dok se, navodno, ne na|e prazna samica.
Po zakonu i pravilniku o ku}nom redu postoje dve vrste disci-
plinskih kazni: samica, koja mo`e trajati do mesec dana i nzri~e je
upravnik, i usamqewe, tzv. izolacija koju na predlog upravnika, nzri~e
Republi~ki sekretarijat za pravosu|e i upravu n mo`e trajati od tri
meseca do jedne tre}ine ukupne kazne. U samici osu|enik ne mo`e ni sa
kim da razgovara, da iza|e i dobija pisma, da bilo {ta pi{e ili ~ita, da
pu{i itd. Propisano je pola sata {etwe dnevno, ali se de{ava da i po
pet dana uop{te ne bude izveden na dvori{te. [etwa od pola sata redov-
no se svodi na petnaestak minuta. U {etwu se izvede odjednom po desetak
osu|enika, koji me|usobno ne smeju kontaktiratn, {etaju pognute glave
i sa rukama na le|ima. Na {etwu se izlazi tako {to stra`ar ide hodni-
kom otvaraju}i vrata i najavquju}i izlazak. Osu|enici izlaze u hodnik
i staju ispred }elije sa licem okrenutim zidu. Na stra`arevu komandu
okre}u se i idu prema vratima gde se formira kolona po jedan. Na novu
komandu izlaze niz stepenice i staju pred izlaznim vratima. Po{to ih
stra`ar otkqu~a izlaze i opet zastaju na ulazu u dvori{te, ~ekaju}i da
stra`ar zakqu~a disciplinsko odeqewe. Po ulasku u dvori{te ~eka se
da prvi osu|enik odmakne 10 metara, pa na pistu stupa drugi, i tako re-
469
dom. Dvori{te za {etwu puno je raznog cve}a. Ali, za najmawu neposlu-
{nost, pogled u stranu, izgovorenu re~ i sl. osu|enici dobijaju batine na
lncu mesta. Gotovo svaki put prilikom {etwe iz Istra`nog zatvora iz-
lazi mlada i lepu{kasta stra`arka i paradira dvori{tem, razgovara sa
stra`arom koji nadzire {etwu ili ide kroz kapiju ispod zidova ka slu-
`benom restoranu, da bi se ubrzo vratila. O~igledno je u`ivala u za`a-
renim i prikrivenim osu|eni~kim pogledima.
Uslovi izdr`avawa izolacije su neuporedivo bla`i bez obzira {to
je re~ o neuporedivo te`im prekr{iocima discipline. Obi~no je re~ o
onima koji su be`ali iz zatvora, poku{avali beg, organizovali masovne
tu~e u kojima je bilo mnogo povre|enih, napadali stra`are i ~inili dru-
ge stvari kvalifikovane kao opasne po op{tu bezbednost. Oni su mogli i
~itati i pisati, pu{iti, primati i slati pisma, a posete im nisu skra}i-
vane na samo pola sata kao nama sami~arima. Tretman robija{a u Disci-
plinskom odeqewu bio je krajwe brutalan. Batiwawe za najmawu sitnicu,
zbog prokrijum~arene cigarete, pewawa na prozor, spavawa na stolici sa
glavom na stolu itd. Svaki dan sam slu{ao odjeke udaraca, stravi~ne kri-
ke, psovke, pretwe. Ponekad se desi da do|e po nekoliko stra`ara sa kru-
ga da bi nekog isprebijali. Tu nikakve `albe ne vrede. Od posledica re-
dovnih batiwawa u samom zatvoru je podlegao politi~ki osu|enik Pero
Trifunovi}, dok je advokat @arko Aleksi} umro nedugo posle izlaska iz
zatvora. U jedno sam siguran: takvi postupci bi n najtvrdokornijeg komu-
nistu, izmenili od te opasne ideologije, kada bi iskusio kako se ona na de-
lu manifestuje. Na`alost, kod mnogih se tada javqa pomisao da oni koji ga
mu~e i nisu pravi komunisti nego otpadnici i nzdajnici, revizionisti.
Po isteku 15 dana pustili su me iz samice, i vratili u karantin. Tog
dana sam i prekinuo {trajk gla|u. Gotovo sam oslabio da nisam mogao ni
svoj kofer poneti iz magacina, gde je bio zakqu~an i vratiti pod svoj
krevet. U koferu zatekoh ne{to hrane od prethodnih paketa. U toku tra-
jawa samice, svojima sam rekao da paket ne prnmam, s obzirom na {trajk.
Zbog slabe ishrane sporo sam se oporavqao. U trpezariji sam jeo ne{to
vi{e hleba nego obi~no. Kada god je to bilo mogu}e tra`no sam dodatni
obrok. Sve je zavisilo od onih robija{a koji su hranu raspore|ivali.
Neki od wih su mi uvek davali gotovo dvostruke porcije. Ina~e, kvali-
tet hrane je varirao. U osu|eni~ku kuhiwu je dolazilo najgore meso. Naj-
boqe je deqeno politi~kim funkcionerima i upravi zatvora, besplat-
no. Ostatak je i{ao u slu`beni restoran. Ono {to je najslabijeg kval-
iteta prosle|ivalo se osu|enicima. Tu su opet selekciju vr{ili osu|e-
nici zaposleni u kuhiwi. Sve {to je bilo vredno odvajali su za sebe. ^e-
sto su otkrivani slu~ajevi preprodavawa mesa, zemi~ki, jogurta i kon-
zervi za bonove i cigarete. Uz obrok su deqene po dve kri{ke hleba. U
toku jela moglo se, naj~e{}e, oti}i na {alter po jo{ jedno par~e. Sve ce-
le kri{ke hleba koje su ostajale na tacni, prilikom vra}awa u trpezari-
ju su odvajali i ponovo stavqali u promet. Uvek sam vodio ra~una da mi
se ne desi da mi prilikom podele zapadne taj hleb. Nije problem {to je
bajatiji od ostalog, nego {to je ve} bio u ne~ijim rukama, a me|u robija-
{ima malo ko dr`i do li~ne higijene. Jednom prilikom, dok sam u karan-
470
tinu ru~avao, osu|enici iz trpezarije nam pripremi{e samo takav hleb.
Bu~no sam protestvovao i odbio da to primim. Izdvojio sam se iz stroja
i prepirao sa trpezarcima. Ostali robija{i su sve to sa iznena|ewem
posmatrali i }utke prolazili uzimaju}i kori{}eno. ^uv{i galamu do-
tr~a i stra`ar. “[ta je bilo?”, dreknu. “Ovaj nam pravi probleme”, ru-
kovodilac trpezarijske smene pokaza prstom na mene. “Ponovo dele ve}
jednom podeqeni hleb, pa ne}u da jedem. Sve`i hleb su sklonili u stra-
nu”, rekoh i pokazah velike korpe naseckanog sve`eg hleba. “Pa, nisi
trebao sa wpme da se prepire{. Trebalo je da se meni obrati{”, pomir-
qivo mi se obrati stra`ar i naredi trpezarcima da mi daju zemi~ku.
Pored ostalog, i to mi je podiglo ugled me|u robija{ima, posebno
me|u karantincima koji su `vakaln bajati hleb, mestimn~no umazan osta-
cima prethodne hrane i otiscima prqavih prstiju onih koji su ga dan ra-
nije imali na tacni. U psihologiji je robija{a, prvenstveno profesio-
nalnog kriminalca, da najvi{e po{tuje argument snage i hrabrosti. Naj-
opasniji me|u wima su me, zato, vremenom po~eli tretirati kao sebi rav-
nog. Kako je koja grupa osu|enika izlazila iz karantina u zatvorski krug,
tako je {irila pri~u o meni kako prkosim zatvorskoj upravi, nikome se
ne pokoravam, i odbijam da bilo {ta radim. U po~etku niko nije verovao
da }u istrajatn. Govorno sam da bih jedino prihvatio da me rasporede u
biblioteku. [ef karantina me je jo{ nekoliko puta pozivao na razgovor.
Ube|ivao me je da ipak napi{em biografiju u skladu sa propisanim upit-
nikom. Kako sam ponovio svoje kategori~no odbijawe, pomirqivo se slo-
`io da samo u nekoliko re~enica napi{em osnovne podatke, ono {to je
ve} uneseno u mati~ne kwige: ime i preznme, godinu i mesto ro|ewa,
stru~nu spremu, du`inu kazne i krivi~no delo po kome sam osu|en. Hteo
je da ima samo u mom dosijeu, bar formalno, i taj dokument.
Krajem prve sedmice po izlasku iz samice ponovo mi je do{ao advo-
kat Zdravko Radovi}. Nakon {to mi je u desetak minuta i ispri~ao no-
vosti oko daqeg toka `albenog postupka, po{to su moji branioci upu-
tili Saveznom sudu zahtev za vanredno preispitivawe pravosna`ne pre-
sude, pitao me je {ta kod mene ima novo. Sedeli smo u prostoriji u kojoj
se odvijaju posete. Dvadesetak spojenih stolova, s jedne strane sede robi-
ja{i, a sa druge wihova rodbina ili branioci. Na ~elu sedi stra`ar, me-
ri vreme i kontroli{e da u toku razgovora neko nekome ne bi ne{to dao.
Za politi~ke osu|enike je rezervisan prvi sto kako bi stra`ar nepo-
sredno mogao pratiti sadr`aj razgovora, a ube|en sam da su tu instali-
rani i prislu{ni ure|aji. Kasnije }u pokazati kako sam se u to uverio.
Mada su me stra`ari odlu~nim i prete}pm tonom upozornli da advo-
katu ne smem ni{ta re}i o zbivawima u zatvoru, nakon {to sam smireno
saslu{ao sve {to je Zdravko Radovi} imao da mi ka`e, po~eo sam mu opi-
sivati slu~aj batiwawa. Stra`ar je odmah reagovao, prekinuo posetu. po-
~eo da vi~e na mene, ali dok su me izvodili iz prostorije, ne obaziru}i se
na stra`areve pretwe, nastavio sam sa opisivawem batiwawa. Prethodno
sam svojoj porodici {ifrovanim jezikom stavio do znawa da me tuku.
Advokat Radovi} je i{ao kod upravnika da protestuje, a ovaj mu se otvore-
no rugao. Kada su moja majka, sestra i supruga prethodne sedmice tra`ile
471
da razgovaraju sa upravnikom, odveli su ih kod nekog ~oveka koji se la`no
predstavio, a kasnije, kada su videli pravog upravnika shvatile su da su ob-
manuti. Detaq je mo`da interesantan, ali samo zbog ukazivawa na ~iweni-
cu da su zatvorske vlasti krajwe beskrupulozne. Posle nekoliko dana do-
{ao je advokat Sr|a Popovi}. Stavio mi je do znawa da je ~uo za batiwa-
we, te da su moji beogradski prijateqn neke mere povodom toga preduzeli.
Petnaestak dana sam ve} proveo u karantinu nakon prve samice i
pribli`io se dan raspore|ivawa na radno mesto. Prethodno je, po usta-
qenoj praksi, sve robija{e iz karantina sazvao u jednu u~ionicu na~el-
nik stra`e Yemo Kadri}, da bi nam odr`ao “predavawe”. Trabuwao nam
je raznorazne gluposti. Prilikom vlastitog predstvqawa rekao nam je
da je na~elnik stra`e, ali da ga mo`emo zvati i komandantom nli zapo-
vednikom. Prosto se topio od miline kada bi mu se neko obratio sa “ko-
mandante”. Du`nost mu je bila da osu|enike upozna sa praksom i du`no-
stima, te govorio o pravima stra`ara na upotrebu gumene palice, vatre-
nog oru`ja. Svi smo potpisivali izjave da smo upoznati sa pravom kori-
{}ewa vatrenog oru`ja. Ve} na dva-tri metra sa unutra{we strane zida
nalazi se zona u kojoj, ako se osu|ennk pojavi, stra`ar sa karaule mo`e
pucati bez upozorewa. Zatvorske zndine su, ina~e, visoke 4–5 metara, a na
vrhu je sprovedena struja kroz {est `ica. Pobe}i je vrlo te{ko, ali su
mnogi poku{avali, a neki i uspevali.
Raspored vr{i upravnnk posledwi dan boravka u karantinu. Osu|e-
nici se postroje ispred kancelarije {efa karantina i ulaze jedan po je-
dan. Nakon {to osu|enik u|e, {ef karatina ~ita wegove osnovne podat-
ke a upravnik ga pone{to upita, zlobno komentari{e i raspore|uje. Naj-
~e{}e radna mesta su brusionica i livnica. Tamo je raspore|eno oko
80% robija{a, a radni uslovi su u`asni. Poslovi su veoma te{ki i opas-
ni, a ni najosnovnija sredstva za za{titu na radu ne stoje im na raspola-
gawu. Kriminalci kao veliku sre}u primaju raspored u trpezariju ili u
zanatske radionice. Me|u najlak{im smatra se i rad na tzv. “kontakti-
ma”, gde se izra|uju elektri~ne sklopke. Da bi kriminalac tamo bio ras-
pore|en mora imati jaku vawsku intervenciju i velike zasluge u provo-
cirawu i cinkarewu politi~kih osu|enika.
Nakon {to sam u{ao u kancelariju upravnik se srda~no nasmeja kao
da vidi starog prijateqa. “Kako si? Jesi li se malo povratio?”, do~eka me
sa pitawima. Odgovarao sam mu u istom, prividno srda~nom tonu. “[ta ti
je to trebalo da se inati{ i izaziva{? Nije ti trebala ni samica ni
{trajk gla|u. Sada pamet u glavu. Ipak }emo nas dvojica dobro sara|iva-
ti.” “Ja ovde nisam do{ao po javnom konkursu nego sam prisilno doveden,
pa zato o nekoj saradwi ne mo`e biti ni govora. Znam da me ti nisi ovde
doveo, ali si odgovoran za tretman kome sam ovde podvrgnut”, odgovornh
mu, uz osmeh, u kome je bila osetna podrugqnva nota. “Dobro, a ho}e{ li
raditi?” “Ne}u”, kratko odgovorih. “Mislio sam da te rasporedpm na
’kontakte’”, nastavqao je upravnik sa ube|ivawem. “Ja sam politi~ki osu-
|enik, osu|en zbog svog mi{qewa i zato tra`im tretman koji politi~ki
robija{i imaju u civilizovanom svetu, onaj isti koji su komunisti u`i-
vali u zatvorima Kraqevine Jugoslavije”, izgovorih gotovo ujednom dahu.
472
“E, pa, ovo nije kraqevina. U na{em dru{tvu su svi osu|enici isti. Sva-
ko ko se ogre{i o zakon tretira se kao kriminalac, a politi~ki osu-
|enici su za na{e dru{tvo najopasniji.” “Znam da su za va{e dru{tvo po-
liti~ki osu|enmci najopasniji. Va{ re`im su uspostavili krnminalci,
odr`avaju ga kriminalci, pa je i logi~no {to najvi{e razumevawa imate
za va{u sabra}u, sitne lopove. U odnosu prema wima, vi, ustvari izra`a-
vate ~u|ewe {to se oni uop{te upu{taju u sitne lopovluke. [to se ne
ugledaju na vas i ne posvete krupnom kriminalu”, odvratih brzopotezno.
Upravniku za trenutak lice pocrveni. O~ekivao sam da }e planuti,
ali se on ubrzo smiri i ponovo nasmeja. “Drugu }e{ ti pesmu pevati za ko-
ji mesec, dolazili su ovde i ve}e mudowe nego {to si ti, pa smo ih brzo
u~inili mawim od makovog zrna. Tako smo nh pripitomili da je to bilo
neverovatno. Ide{ ti sada opet 15 dana u samicu. Ako se predomisli{ od-
mah javi to stra`aru i izlazi{ u zatvorski krug. [to se pre predomi-
sli{, boqe za tebe. Na{ je zadatak da te prevaspitamo i ponovo u~inimo
lojalnim ovom na{em dru{tvu. Mi }emo taj zadatak izvr{iti, a {to ga
pre izvr{imo to boqe i za tebe i za nas. Imamo i vremena i strpqewa na
pretek, pa ne moramo da `urimo. A ti kako ho}e{“. Iza|oh nz kancelari-
je. Posle desetak minuta do|e stra`ar po mene. Ovog puta sam mogao po-
neti preobuku, sapun, dva pe{kira, ~etkicu i kalodont za zube. Po iste-
ku 15 dana vratih se u karantin. Tre}eg dana stra`ar izvede sve robija{e
mz karantina na pretovar nekih ~eli~nih {ipki ispred livnice. Sa ko-
lonom odoh i ja, ali tamo odbih da radim. Stra`ar koji se zatekao, poka-
za i dobru voqu, da uzmem samo dve-tri {ipke i isprqam ruke, jer mi niko
ne}e brojati koliko }u da uradim. Odbih. Vrati me u karantin i zatra`i
da napi{em izjavu da sam odbio da radim. U~inih to, pa me odvede.
Po izlasku opet me zadr`a{e u karantinu 15 dana. Sa mnom je neko-
liko puta razgovarao upravnikov zamenik Nikola Petric, ina~e kao ud-
ba{, zadu`en za obradu politi~kih osu|enika. Ube|ivao me je da radim,
ali uzalud. Odvedo{e me na raport i upravnik mi nzre~e 30 dana samice.
Kako je raport obi~no bio ponedeqkom, tog dana sam odveden u disci-
plinsko odeqewe, a obi~no petkom, nakon 30 dana vra}an. Dakle, u karan-
tinu bih nakon mesec dana samice provodio svega dva dana, pa sam pono-
vo upu}ivan u samicu. To se desilo ukupno pet puta. Prilikom raporta
pred okupqenim vaspita~ima, upravnik me je svaki put provocirao i
izazivao, ali mu nikada nisam ostajao du`an. Na po~etku me je nagovarao
da radim jer je to boqe za mene, br`e }e mi vreme pro}i. Na to sam odgo-
varao da je meni ciq da mi vreme {to sporije prolazi, kako bi se u meni
{to vi{e mr`we prema titonsti~kom re`imu natalo`ilo. Drugi put
mi je govorio da kontakti spadaju u najlak{a radna mesta, a da se tamo
najvi{e zara|uje, da neki osu|enici i po {esto hiqada mese~no dobiju.
Uzvratio sam mu da ja nisam do{ao u zatvor da se obogatim, pa da me zato
nikakva zarada ne interaesuje. Tre}i put kada se ne{to obrecnuo na me-
ne pretio sam mu da }e on videti kad jednog dana zamenimo uloge.
Negde u toku jula zatekao se na zatvorskom krugu gde me je stra`ar
vodio u salu za posete. Do{ao je za mnom i odmah se ume{ao u razgovor,
posebno sa mojom majkom. Kao da bi to moglo biti od nekog uticaja, obja-
473
{wavao joj je da bi bilo boqe da radim, da je wihov ciq da me prevaspi-
taju, da me odvoje od lo{eg dru{tva, na {to mu je moja majka odgovorila
da je to najvi{e ~udi {to sam bez ikakve krivice osu|en. Po{to se
upravnik zadr`ao 10–15 minuta, tra`io sam da mi nadoknadi oduzeto
vreme od posete, s obzirom da mi je ona ionako skra}ena na pola sata. Pi-
tao me je koliko vremena treba da mi nadoknadi. “30 minuta!” – rekoh.
Smeju}i se upravnik nalo`i stra`aru da posetu produ`i za 30 minuta.
U avgustu saznadoh da mi je Savezni sud kaznu smawio na godinu i de-
set meseci. Zatvorska uprava tako ne{to nije o~ekivala, nakon {to sam
krajem avgusta iza{ao iz samice, odmah sutradan ponovo su me zatvorili.
U~inio je to upravnikov zamenik. @urili su da me slome jer im nije jo{
mnogo vremena preostajalo. Za mene je to bio trenutak da poja~am otpor.
Tra`io sam lekarski pregled. Posle jednog sata odvedo{e me na lekar-
ski pregled. @alio sam se na psihi~ke tegobe prouzrokovane samicom.
Lekar mi re~e da }e u toku dana na}i re{ewe. Odvedo{e me u samicu, a
posle pola sata vrati{e me u karantin. Ali, ~nm je, posle dva sata, uprav-
nik ~uo da sam vra}en u karantin, naredio je da me ponovo zatvore u sami-
cu. Posle nekoliko dana imao sam posetu, pa sam svojima ispri~ao kako
je tretman prema meni zao{tren. Na raportu upravnik me je ube|ivao da
bar ovo malo vremena, oko pola godine {to mi je preostalo provedem u
pogonu. Odbrusih mu da ne samo {to sada ne}u ni{ta da radim, nego to ne-
}u hteti ni kad slede}i put do|em u zatvor. Ponovo me odvedo{e na le-
karski pregled. Ovog puta je do{ao, na li~ni upravnikov poziv, neurop-
sihijatar Stankovn} iz @eqezare. Nakon du`eg razgovora obe}ao mi je
da }e se postaratn da mi se omogu}i ~itawe u samici, te da }e to napisati
u lekarskom izve{taju. Slagao me je. U izve{taju je samo konstatovao da
kod mene nema nikakvog psihi~kog oboqewa.
U septembru je u sarajevskom “Oslobo|ewu” iza{ao i pove}i ~lanak
\ure Kozara “[e{eqev rad u ~etni~kom izdawu”. U }eliju mi je do{ao
Petric i poneo taj broj “Oslobo|ewa”. O~eknvao je da }e me to upla{i-
ti. Na wegovo veliko iznena|ewe ja sam pokazao iskrenu radost {to je
tako moj najboqi rad sa~uvan od uni{tewa. Pred istek te samice do|e
upravnik i nakon podu`eg razgovora, u toku koga smo se najvi{e prepi-
rali o Titu, obe}a mi da }e me ipak smestiti u biblioteku. Po izlasku
iz samice zatekoh privremenog sobnog stare{inu Nnkolu Milanovi}a,
po{to je Ante Babi} oti{ao ku}i, na godi{wn odmor. Mnlanovi}, osu-
|en kao prevarant, prema meni je odmah pokazivao veliku naklonost.
Uskoro shvatih da je najobi~niji provokator, ali ga nisam hteo javno ras-
krinkati jer mi je koristio. U svako doba sam mogao za kupawe korpsti-
ti bojler sobnog stare{ine. Dok u karantinu nije bilo mnogo osu|enika
smestio me je da sam spavam u najmawoj spavaonici i ~ak mi kqu~ od we
dao. Tako vi{e za mene nije bilo nikakvih ograni~ewa. Ujutru sam mogao
spavati koliko sam hteo, uve~e isto tako legati, a i preko dana odspava-
ti. Da bi mi se {to vm{e pribli`io od osu|enika sa zatvorskog kruga
donosio mi je revijalnu {tampu. Nekoliko kwiga mi je doneo od Ante Ko-
va~evi}a, a od @ivojina Luki}a “Rat i mir Vladimira Dedijera”, Mile
Gligorijevi}a. Jednog dana Luki}a je doveo pred prozor pu{ionice da bi
me sa wim upoznao. Luki} je odmah sutradan zatvoren u samicu.
474
Milanovi} se posebno interesovao {ta }u raditi kada iza|em iz
zatvora. Poigravaju}i se sa wim rekoh mu da }u oti}i u emigraciju. Od-
mah se ponudio da mi tamo bude li~ni {ofer. Znaju}i da svaku re~ pre-
nosi {efu karantina i Petricu, sva{ta sam mu govorno o Brozu, Miku-
li}u, Pozdercu i drugim vlastodr{cima, te o prirodi titoisti~ke dik-
tature. Milanovi} me je ube|ivao da prihvatim da radim govore}i da si-
gurno ne}u dobiti neki te`ak posao, a da }e se on brinuti o svemu {to
mi bude trebalo u zatvoru.
Jo{ su me posebno upravnik i wegov zamenik ube|ivali da radim u
pogonu. A kada se, napokon, uveri{e da je to uzaludno nakon mesec dana
od posledwe samice, upravnik mi dozvoli da svakog dana ujutru odlazim
u biblioteku i u karantin da se vra}am u tri sata. Zamoli me “prijateq-
ski” da sagledam ukupno stawe biblioteke, i predlo`im mu neke mere za
poboq{awe wenog rada. Dade mi i formalno zadu`ewe da sredim kata-
log. U biblioteci sam zatekao na radnom mestu bibliotekara kriminal-
ca koji nikada u `ivotu nijednu kwigu nije pro~itao. On nije mogao sa-
kriti nezadovoqstvo {to sam sme{ten u biblioteku, ali je tamo bio jo{
jedan kriminalac, osu|en na 20 godina zbog pqa~ki i falsifikata. Pi-
sao je neke pri~e, prili~no je na~itan i od strane zatvorske uprave za
mene zadu`en. Kontrolisao je svaki moj pokret, ali mi je posle pomogao
da se sna|em u pogledu nala`ewa robija{a koji bi mi pomagali u re{a-
vawu raznih zatvorskih potreb{tina.
Krajem novembra sam, napokon pu{ten iz karantina i sme{ten u pr-
vi, najve}i paviqon. Dodeqen sam vaspita~u Miliji Luki}u i raspore|en
u spavaonicu robija{a koji su radili u brusionici. U {est sati je bilo
ustajawe. U sedam sati sam odlazio u biblioteku, u devet na doru~ak, u
13,30 na ru~ak, a od 15 do 16 na {etwu u jednom od dva parka u zatvorskom
krugu. Upoznao sam i mnogo robija{a koji su pre mene stigli u Zenicu.
Najvi{e sam se dru`io sa Antom Kova~evi}em i @ivojinom Luki}em,
ali povremeno i sa Omerom Behmenom, Dervi{om \ur|evi}em, Ivicom
Novakovi}em, Vjenceslavom ^i`ekom i drugima. Nastojao sam {to vi{e
politi~kih osu|enika upoznati i u wihovu ideolo{ku orijentaciju pro-
niknuti. ^esto smo se okupqali u trpezariji i na {etwi. Neki od wih su
od mene tra`ili da napi{em zajedni~ki tekst peticije kojim bismo tra-
`ili poboq{awe polo`aja politi~kih osu|enika. Nisam pristao. Ni-
sam sebi mogao dozvoliti da u~estvujem u politi~koj akciji u kojoj su
ukqu~ene i okorele usta{e. Takvu saradwu sam prepustio komunistima,
kojima su usta{e bili najboqi saveznici u starojugoslovenskim ka-
znionicama. Razume se, obrazla`u}i svoje odbijawe nisam naveo prave
razloge. Rekao sam im da takva akcija ima malo {ansi na uspeh, a da najgo-
re posledice mo`e prouzrokovati onima koji imaju najdu`u kaznu. Moja
procena je bila uverqiva i na stvarnim prilikama zasnovana. Uz to sam
sa~uvao i svoj moralni integritet izbegav{i da moji privatni kontakti
sa raznolikim osu|enicima ne prerastu u bilo kakav politi~ki savez.
Ali, nisam nasedao ni poku{ajima uprave da nas zavadi. Jednom prilikom
neki stra`ar zate~e Ivicu Novakovi}a, Yemala Nurki}a, zvanog “Home-
ini”, i mene ispod nastre{nice i razjuri nas re~ima: “Gubite se. Vas tro-
jicu ni bog ne voli videtn zajedno”. Susrev{i me na zatvorskom krugu,
475
upravnik mi zameri {to se dru`im sa Vjenceslavom ^i`ekom. “[ta }e{
sa onim usta{om?” “Pa, ne verujem da je usta{a, a sve i da jeste ti mi ne-
}e{ odre|ivati sa kime }u se dru`iti.” Zadr`asmo se nekoliko trenuta-
ka u razgovoru, pa mu skrenuh pa`wu kako je jugoslovenska policija izvr-
{ila ^i`ekovu otmicu u Italiji, na {ta mi upravnik uzvrati: “I tebe
}emo mi na}i i dovesti gde god da se bude{ nalazio, samo ako nam bude{
potreban”. “Ne verujem da bi to bilo tako jednostavno kao sa ^i`ekom.
Morali biste ra~unati na `estok okr{aj i veliku pucwavu, a imajte u vi-
du da sam kao vojnik, bio najboqi strelac u svojoj jedinici.” “Jo{ nisi do-
{ao pameti”, odbrusi upravnik i ode. Grupa robija{a, wih desetak, koji su
se okupili oko upravnnka i mene, jer se ba{ u to vreme i{lo na bioskop-
sku predstavu, po~e mi glasno odobravati, pa mi to daqe ugled podi`e.
I sa ^i`ekom sam se jednom spore~kao. Za ve~erom mi re~e da su
Srbi kao politi~ki osu|enici mnogo privilegovani u odnosu na Hrvate,
a kao dokaz izneo je ~iwenicu da je moja prvobitna kazna vi{estruko sma-
wena, te da u zeni~kom zatvoru nma neuporednvo vi{e Hrvata nego Srba
(od Srba tada smo kaznu izdr`avali samo Gojko Bjelajac, @ivojin Luki}
i ja), odnos je bio 10:1. Kako ga nnsam mogao razuveriti da to nije zbog raz-
li~itog tretmana kome re`im pribegava, te da je moja kazna smawena sa-
mo zato {to sam na vreme obezbedio ogroman publicitet su|ewu, a i u to-
ku samog procesa nadmudrio Mikuli}a i Pozderca, rekoh mu: “Zna{ {ta
Vjekoslave? Ovaj re`im je izrazito marksisti~ki. A ti vrlo dobro zna{
kakvo je bilo Marksovo mi{qewe o Hrvatima. Uop{te vas nije smatrao
istorijskim narodom, a Srbe jeste. Kao verni Marksovi sledbenici,
glavni mo}nici jugoslovenskog komunisti~kog re`ima tako se i u prak-
si pona{aju.” Na moje re~i se u tom trenutku samo grohotom nasmejao,
primiv{i ih kao duhovitu {alu. Me|utim, nakon pola sata se ozbiqno
naqutio, a ujutro nije hteo ni da govori sa mnom. Obrecnuo se: “Ti si
uvredio hrvatski narod n zato nemamo {ta da razgovaramo. @ao mi je
{to smo se upoznali.” Qutwa ga je dr`ala dva dana, da bi se posle pona-
{ao kao da se nikada ni{ta nije me|u nama desilo.
Naj~e{}e sam se dru`no sa Antom Kova~evi}em. I pakete smo me|u-
sobno delili. Najvi{e nas je mrzeo stra`ar Milan Medi}. Jo{ dok sam
se nalazio u karantinu, prilikom odlaska na nedeqni ru~ak Kova~evi}
se nalazio na fudbalskom igrali{tu pa mi je mahnuo rukom. Medi} je po-
~eo da vi~e kao ludak, prete}i da }e ga istu}i. Posle nekoliko meseci,
po okon~awu {etwe po zatvorskom krugu zaustavio je nas dvojicu i odveo
nas pred trpezariju. Naredio nam je da po~istimo trem gde se pije kafa,
da pometemo pod i izbri{emo stolove. Odbio sam jer niti pu{im, niti
pijem kafu. Medi} nije mogao verovati svojim u{ima. “Kako ne}e{?”
“Ne}u i gotovo!”, bio sam uporan. Rekav{i nam da sa~ekamo, ode do stra-
`arske kancelarije. Odande je verovatno telefonirao de`urnom stra-
`aru zatvorskog kruga i konsultovao se kako daqe da postupi. Za to vre-
me Kova~evi} me molio da sebi ne pravimo probleme bez potrebe. Tra-
`io je samo da se daqe ne suprotstavqam Medi}u, obe}avaju}i da }e sam
uraditi i moj deo posla. Odgovorio sam mu da je moj sukob sa zatvorskim
osobqem samo moja li~na stvar, te da je najboqe da se on sasvim normal-
no pona{a, da po~isti to {to mu je Medi} naredio jer uop{te nije te-
476
{ko, a da mene pusti da se sam nosim sa pobesnelim stra`arom. U to se i
Medi} vratio sav se tresu}i. “Posledwi put te pitam ho}e{ li da ~i-
sti{?” “Ne}u!” “Po|i sa mnom”, povede me prema Disciplinskom odeqe-
wu. Zatra`ih da prvo odem do spavaonice da uzmem stvari potrebne za
boravak u samici. On po~e da vi~e. “Upozoravam te da nema{ pravo da vi-
~e{ na mene”, izaziva~kn mu rekoh. “[ta ti mene upozorava{?”, rekao je,
“kao da sam ja osu|enik, a ne ti.” Dovede me do Disciplinskog odeqewa i
tamo me onda{wi stra`ar zatvori u samicu. Posle oko sat vremena otvo-
ri{e se vrata, i ugledah Antu Kova~evn}a. Nakon {to je zavr{io ~i-
{}ewe, oti{ao je u Disciplinsko i stra`ara zamolio da mu da kqu~ od
mog kofera, kako bi mogao da mi donese pribor za li~nu higijenu. Stra-
`ar koji se zatekao bio je dobro}udan i dozvolio mu je da to uradi. Uju-
tro prvo do|e nadzornnk zatvorskog kruga, novi, doju~erawi stra`ar, ko-
ji je unapre|en na polo`aj penznonisinog Pere Koji}a, uze od mene iz-
javu. Posle nekog vremena do|e i vaspita~ Milija Luki}. Rekoh mu da ja
nisam du`an da slu`im kao pomo}no sredstvo za le~ewe psihopata me|u
stra`arima. Saslu{a{e i Antu Kova~evi}a koji im re~e da je Medi}
tendenciozno upravo nas dvojicu odredio da ~istimo trem, mada to spa-
da u redovni posao trpezaraca, koji su se ve} spremali da to rade kada je
nas Medi} doveo. Pusti{e me iz samice, slede}e sedmice me izvedo{e na
raport po Medi}evoj prijavi. Upravnik me upita dokle }u se inatiti?
Trebalo je da stra`arevo nare|ewe izvr{im, ako je ono nepravilno da
se posle `alim. “Dok sam u zatvoru nikome se ni za {ta ne}u `aliti, ali
ni dozvoliti bespogovorno da me bilo ko maltretira.” Kaznio me je sa
15 dana samice, uslovno, na dva meseca.
U toku boravka u biblioteci pro~itao sam i 85 kwiga. [to se kata-
loga ti~e, zapo~eo sam wegovu izradu, otkucao nekoliko stranica i stal-
no dr`ao uvu~en list papira u ma{ini. Upravnik o~igledno od mene ni-
je ni o~ekivao da ne{to ozbiqno uradim, pa me niko nije ni kontroli-
sao. Va`no mu je bilo samo da jednom sedmi~no svom vaspita~u podnesem
pisani izve{taj, u dve re~enice o svom radu. Ja sam to i pisao, svaki put
navode}i kako se posao nastavqa. Osu|enik koji je po mom izlasku dobio
zadatak da to zavr{i, `alio se da je morao sve da radi ispo~etka, jer je
zatekao potpuni haos.
Iz zatvora sam iza{ao u subotu, 15. marta. Zatvorska uprava je uvek ro-
bija{e pu{tala na slobodu u petak, ako bi im kazna isticala u subotu ili
nedequ. U mom slu~aju su napravili izuzetak, {to je razo~aralo i uner-
vozilo petnaestak zatvorenika koji su o~eknvaln da }e dan ranije iza}i.
Dan uo~i izlaska sazvali su nas u Prijemno-otpusno odeqewe i tra-
`ili da potpi{emo izjavu da nam zatvor ni{ta ne duguje. Ja sam odbio.
Tra`io sam da mi prethodno isplate zatvoreni~ku platu za tri i po me-
seca boravka u biblioteci. Na~elnik me je pogledao sa zaprepa{}ewem,
iza{ao napoqe da se konsultuje. Potom su mi za pola sata izvr{ili ob-
ra~un i isplatili ne{to oko 20.000 tada{wih dinara.
477
 DEMOKRATIJA I DOGMA

I izdawe – SIV[ Beograd 1987.

II izdawe – SIV[ Beograd 1989.
III izdawe – ABC “Glas”, Beograd 1991.
478 479
 Recenzenti:
Dr Kosta ^avo{ki
Dr Ivan Jankovi}
PREDGOVOR PRVOM IZDAWU
Zbirka tekstova “Demokratija i dogma” je svojevrsni nastavak mojih
prethodnih kwiga “Vrijeme preispitivawa” i “Sumrak iluzija”, pa s wi-
ma ~ini jedinstvenu cjelinu po tematskim preokupacijama i vremenu pi-
sawa uvr{tenih eseja, rasprava, nau~nih saop{tewa i polemika. U tom
smislu ona predstavqa i svjedo~anstvo li~nih autorovih pre`ivqava-
wa, nedoumica i izvjesnih lutawa pri odlu~nom poku{aju da se defini-
tivno emancipuje od doktrinarnog marksisti~kog na~ina mi{qewa.
Otud poti~u i stanovite protivrje~nosti i nedore~enosti pri obradi
aktuelnih politi~kih pitawa, ali i dileme izra`ene kroz elaboraciju
nekih kqu~nih teorijskih problema, vezanih za poku{aj reafirmisawa
kriti~kog intelektualnog anga`mana u vrjemenu ru{ewa sve donedavno
neprikosnovenih dogmi i kultova, koje otvara nove, na na{im prostori-
ma dosad nezapam}ene, {anse za osvajawe slobode i demokratije. Na`a-
lost, `ivimo u podnebqu u kome bavqewe dru{tvenim naukama iziskuje
pokazivawe mnogo vi{e hrabrosti i odlu~nosti nego talenta i vredno-
}e, jer govorewe i pisawe istine predstavqa ozbiqan egzistencijalni
rizik. Samo oni koji su spremni da svakog trenutka odu na robiju, `rtvu-
ju vlastiti `ivog, miran san i lagodnu gra|ansku situiranost svoje po-
rodice, u stawu su da prkose snagama mraka, pi{u i objavquju samo ono
{to misle. Individualna samosvojnost i nezavisnost nije samo trn u oku
re`imskih ~uvara “svete vatre”. Ona izaziva zavist, surevwivost i po-
dozrivost doju~era{wih prijateqa, ~estih istomi{qenika po nizu pi-
tawa, koji pretenduju da vje~ito vode glavnu rije~ i budu slu{ani u opo-
zicionim krugovima, nesvjesni da se na taj na~in samo pretvaraju u bli-
jedu kopiju oficijelnih lidera. Kad se ~ovjek ve} jednom odlu~i da kre-
ne stazom disidenstva i opozicionarstva onda on, bar u ve}ini slu~aje-
va, nije spreman da iz zagrqaja totalitarne partije na vlasti ska~e u we-
dra wenog neformalnog opozicionog pandama i da se pona{a kao da se
ni{ta nije promijenilo, da jednostavno jedne autoritete, one kojima je
odbio poslu{nost, zamijeni novima koje }e bespogovorno slu{ati i sli-
jediti da bi eventualno mogao ra~unati na wihovu podr{ku u te`im `i-
votnim situacijama i socijalnim neda}ama.
Prinu|en da `ivim i ~itavu porodicu izdr`avam iskqu~ivo od pi-
sawa, odnosno od privatnog {tampawa gotovo svega onog {to sam uop{te
napisao u zadwih nekoliko godina, vjerovatno sam se odlu~io i na obja-
vqivawe izvesnih tekstova koje bih zbog primjetnih metodolo{kih i te-
orijskih slabosti u normalnim prilikama zadr`ao u ladici. Opredije-
lio sam se da prihvatim rizik izlagawa bespo{tednom sudu javnosti,
480 481
svjestan da mi objektivna i krajwe stroga kritika mo`e biti od najve}e
koristi i mnogo mi pomo}i u daqim intelektualnim naporima. Sa `alo-
{}u konstatujem da je do sada na moje kwige reagovao samo beogradski
okru`ni javni tu`ilac, te da su sudski zabrawene u razmaku od svega po-
la godine “Hajka na jeretika” i “Veleizdajni~ki proces”, zbog navodnog
uznemiravawa javnosti. Prve dvije kwige ovog ciklusa u kome iskazujem
izvjesne teorijske pretenzije nekim ~udom pro|o{e bez zabrane, pa izve-
doh zakqu~ak da se ~ovjek pri procjewivawu da li }e neke publikacije bi-
ti zabrawene ili ne}e ne mo`e osloniti ni na kakvo pravilo. Sve zavisi
od trenutnih politi~kih interesa dominantnih oficijelnih faktora, te
od li~ne zainteresovanosti pojedinih politi~kih funkcionera da izvje-
sne ~iwenice koje se neposredno wih ti~u ne ugledaju svjetlost dana.
Moja nekada{wa potpuna indoktriniranost marksizmom vjerovatno
se jo{ uvijek mo`e osjetiti kroz ove spise. Bu|ewe iz dogmatskog drije-
me`a i osloba|awe od krutih ideolo{kih shema i {ablona bilo je bol-
no, ali je sre}om pospje{eno `estokim politi~kim obra~unima u koje
sam u{ao s izrazitim mladala~kim zanosom i prvobitnim uvjerewem da
su marksisti~ka teorija i ideologija potpuno uvjerqive i primjerene
globalnim te`wama. za humanizacijom qudskog `ivqewa, a da su wihovi
lokalni jugoslovenski ili ovovjekovni svjetski protagonisti i epigoni
u politi~koj praksi iskrivqavali smisao i sadr`aj u~ewa kojim su se ru-
kovodili u `aru politi~ke borbe i revolucionarnih prevrata. U odre-
|enoj fazi po~eo sam da sumwam i u pojedine teorijske postulate, da bi
kroz temeqito prou~avawe do{ao do saznawa o potpunoj proma{enosti
marksisti~ko-lewinisti~ke teorije i iluzornosti komunisti~ke idelo-
gije, o wihovim totalitaristi~kim korjenima koji su doveli do auto-
kratskog mraka, sistematskog gu{ewa elementarnih gra|anskih sloboda
i prava u realizovanim diktaturama proletarijata.
Priznajem da u jednom “prelaznom”, periodu nisam u potpunosti mi-
slio ono {to sam pisao. Objavio sam neke apologetske tekstove i u vri-
jeme kad sam intimno ve} ra{~istio sa su{tinom jugoslovenskog kulta
li~nosti. Kako bi to nazvao ^eslav Milo{, primjewivao sam “ketman”,
po uzoru na veliki broj svojih kolega, univerzitetskih nastavnika koji
do fakultetske katedre ne mogu do}i bez prethodne provjere “idejno-po-
liti~ke podobnosti”.
Moji prijateqi s kojima sam se godinama intenzivno dru`io i razgo-
varao znaju {ta sam i kako mislio ne samo odmah no dolasku na Fakultet
politi~kih nauka u Sarajevu, nego i u toku studentskih dana na Pravnom
fakultetu. Vje~iti sukobi s lokalnim birokratskim mo}nicima o tome
najboqe svjedo~e. Drugo je pitawe moralnosti mimikrije, na koju sam bio
prinu|en da bih stvorio kakve-takve uslove za nau~ni rad i stabilizo-
vao akademsku poziciju. Prirodno se ovdje name}e pitawe da li je ipak
gomila mojih apologetskih i dogmatskih tekstova mogla, u nekoj znatni-
joj mjeri negativno uticati na i onako lo{e dru{tveno stawe, posebno
izra`eno u sferi duhovnog stvarala{tva? I danas mislim da nije: u {i-
roj javnosti oni su prolazili nezapa`eno, utapali su se u moru gluposti
koje je neprekidno do`ivqavalo plimu nikad i oseku. U mom `ivotnom
miqeu omogu}ili su mi da ne budem prosje~an prije nego sam stekao iz-
482
vjesnu intelektualnu ~vrstinu i akademsku otpornost na birokratsku,
zapravo hibridnu staqinisti~ko-panislamisti~ku sjekiru. [to mi se
~ini najva`nijim, nijednu sudbinu nedu`nih nisam zagor~ao, nijednu eg-
zistenciju po{tenih qudi nisam ugrozio, i zato mi je savjest ~ista. Za-
to otvoreno, bez stida, mogu kriti~ki, komunisti bi rekli “samokriti~-
ki”, govoriti o svojim po~etni~kim tekstovima, smijati se nekada{woj
vlastitoj naivnosti, marksisti~koj pravovjernosti, ali i o na mladala~-
ki na~in shva}enoj potrebi prividnog i privremenog intelektualnog
prilago|avawa vladaju}oj ideologiji, u vrijeme kad sam ve} bio na ~isto
sa saznawem da mi predstoji definitivni raskid i odlu~ni obra~un s
wom, onda kad me to ne}e ve} na samom startu li{iti svih {ansi za usp-
jeh u krajwem ishodu. Moje otvoreno priznavawe sopstvenog primjewiva-
wa “ketmana” ne zna~i da ga i drugim preporu~ujem. ^ini mi se da bih da-
nas mnogo volio da se nikada u to nisam upu{tao, bez obzira na krajwe
nepovoqne reperkusije koje bi to imalo, koje bih u punoj mjeri iskusio
ve} na samim po~ecima nau~ne i publicisti~ke djelatnosti.
Neki od tekstova iz ove zbirke ve} su na razli~ite na~ine prezen-
tovani intelektualnoj i {iroj dru{tvenoj javnosti, a drugi su opet pi-
sani u prigodnim prilikama, pa mi se ~ini uputnim davawe kra}eg obja-
{wewa za neke od wih.
1. Miodrag Mili} Zato~enik savjesti je ra|en u formi protestnog
pisma povodom odvo|ewa na izdr`avawe jednoipogodi{we kazne zatvo-
ra jednom od ~uvene “beogradske {estorice” kojoj je su|eno istovremeno
kad i meni u Sarajevu, nakon {to smo zajedno uhap{eni na predavawu na
tribini Slobodnog univerziteta koje je dr`ao Milovan \ilas na Veli-
ki petak 1984. godine.
2. Autorefleksija sistema i neophodnost promjena. Osnovni tekst je
nastao u toku izrade nau~noistra`iva~kog projekta “Dru{tvene potrebe
za sociolo{kim i politikolo{kim kadrom” koji mi je 1982. godine bio
povjeren u Institutu za dru{tvena istra`ivawa Fakulteta politi~kih
nauka Univerziteta u Sarajevu. Kasnije je dopuwen rukopisima saop{te-
wa pod naslovom “Kriza ideologije kao prakti~na potvrda sazrele svije-
sti o iracionalnosti utopije”, koje je prihva}eno od strane Sociolo-
{kog dru{tva Hrvatske i uvr{teno u program Sociolo{ke qetwe {ko-
le “Sociologija i suvremene ideologije”, odr`ane u Crikvenici 4, 5. i 6.
septembra 1986, ali sam bio sprije~en da na savjetovawu u~estvujem jer or-
ganizator nije bio u mogu}nosti da snosi putne tro{kove referentima,
te referata pod naslovom “Perspektive prevazila`ewa sada{we krize
jugoslovenskog dru{tva” koji sam uredno i blagovremeno prijavio Soci-
olo{kom dru{tvu Srbije radi u~e{}a na Sociolo{kim susretima “Kom-
parativna analiza razvojnih tendencija jugoslovenskog dru{tva”, odr`a-
nom 6, 7. i 8. novembra 1986. godine u Vrwa~koj Bawi, ali me organizator
nikada nije obavijestio o prihvatawu ili neprihvatawu moje teme, tako
da ni do moga u~e{}a nije do{lo.
3. Odgovori na anketu – intervju “[ta da se radi?” koje mi je u nedovr-
{enoj verziji zaplijenila bosanskohercegova~ka Slu`ba dr`avne bezbjed-
nosti i sadr`aj objelodanila javnosti, pa mi na osnovu wega re`irala sud-
ski proces na kome sam bio osu|en na osam godina zatvora, zbog navodno po-
483
~iwenog krivi~nog djela “kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tve-
no-politi~kog ure|ewa SFRJ”. Tekst je u vidu bro{ure 1985. godine obja-
vqen u Londonu u izdawu emigrantske “Na{e re~i”. Sve su to razlozi mog
odustajawa od wegove daqe dorade, pa, s obzirom da ga i danas smatram svo-
jim najboqim dosada{wim nau~nim radom, kako sam to rekao i na su|ewu,
odlu~io sam da ga integralno publikujem kako bi jugoslovenska javnost
imala prilike da se upozna s originalnim sadr`ajem, li{enim karikira-
wa kojima su ga podvrgnuli pojedini novinari u dosluhu s policijom.
4. O mogu}nosti filozofskog osmi{qavawa perspektiva dru{tvenog
razvoja, Referat podnesen na Saveznom filozofskom simpozijumu “Filo-
zofija, znanost i dru{tvo”, Savez filozofskih dru{tava Jugoslavije, Za-
greb, 23. i 24. maja 1986.
5. Moralni smisao savremenog filozofskog anga`mana, Referat pod-
nesen na nau~nom skupu “Filozofija i moral”, Filozofsko dru{tvo Sr-
bije, Beograd. 18. i 19. novembra 1986. godine.
6. Simptomi termidora, Osvrt na kwigu Mirjane Oklobyije “Revolu-
cija izme|u slobode i diktature”, “Kwi`evna re~”, br. 282/283 od jula 1986.
7. Osmi{qavawe filozofije levog radikalizma, Osvrt na kwigu
Ange{ Heler “Filozofija levog radikalizma”, “Kwi`evna re~” br. 278,
od 10. maja 1986.
8. Razvojne tendencije zapadnog marksizma, Osvrt na kwigu Peri An-
dersona “Razmatrawa o zapadnom marksizmu”, “Kwi`evna re~” br. 286, od
10. oktobra 1986.
Osvrti na kwige Merlo-Pontija i @arka Gavrilovi}a do sada nisu
objavqivani, a tu su i autorizovani tekstovi mojih istupa na razli~itim
javnim tribinama u Beogradu, te pisani predlozi Filozofskom dru{tvu
Srbije za anga`ovawe po razli~itim politi~kim pitawima, prevashodno
u ciqu odbrane gra|anskih sloboda i prava. Na kraju prenosim i intervju
koji je sa mnom vodio Gorazd Suhodolnik odmah nakon {to sam iza{ao iz
zatvora i u maju pro{le godine objavio u qubqanskoj “Mladini”, te publi-
kujem pismo koje sam 1. juna 1986. uputio Predsjedni{tvu Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije povodom odbijawa Sekretarijata za
unutra{we poslove Grada Sarajeva da mi izda paso{. Te dokumente sma-
tram zgodnom ilustracijom objektivnih dru{tvenih prilika u kojima `i-
vim i radim, a uvjeren sam da }e interesovati ~itaoce ove kwige.
PREDGOVOR DRUGOM IZDAWU
Prvo izdawe ove kwige zabraweno je pravosna`nim rje{ewem Okru-
`nog suda u Beogradu avgusta 1987. godine zbog navodnog izno{ewa neisti-
na kojima bi se mogla uznemiriti javnost i objavqivawa tekstova kojima
je po~iweno krivi~no djelo sankcionisano odgovaraju}im odredbama Kri-
vi~nog zakona SFRJ. Kako je u me|uvremenu dru{tvena klima u tolikoj
mjeri otopila da se ve} mnogo tolerantnije tretiraju i ona mi{qewa ko-
ja su u direktnoj koliziji s dogmama vladaju}e ideologije, smatram odluku
o sudskom proskribovawu ovog mog intelektualnog produkta deplasira-
nom, pa ga ja ponovo poku{avam ponuditi sudu intelektualne javnosti, sma-
traju}i da je bar sada izvjesno da ne}e do}i pod udar javnog tu`ioca.
484
I.. MIODRAG MILI] – ZATO^ENIK SAVJESTI
Dana 25. jula 1986. godine jugoslovenska policija je odvela poznatog
istori~ara Miodraga Mili}a s lisicama na rukama na izdr`avawe ka-
zne zatvora u trajawu od osamnaest mjeseci. Desilo se upravo ono {to
smo gotovo svi mi, slobodnomisle}i i demokratski nastrojeni intelek-
tualci, ve} smatrali nevjerovatnim, za {to smo svi bili ubije|eni da se
ne}e i ne mo`e desiti. Pretpostavqali smo da je jugoslovenski komuni-
sti~ki re`im kona~no izvukao izvjesne pouke iz me|unarodne javne bla-
ma`e kojoj je bio izlo`en zbog poznatih iskonstruisanih i re`iranih
sudskih procesa, izvedenih nakon brutalnog policijskog rasturawa tri-
bine Slobodnog univerziteta i hap{ewa 28 prisutnih lica na Veliki
petak 1984. godine. Ni do dan danas nije do kraja razja{wena tragi~na
smrt Radomira Radovi}a. Tipi~no dr`avno ubistvo iz politi~kih inte-
resa, nije predstavqala dovoqan podsticaj za otre`wewe onih koji jo{
uvek gr~evito dr`e u svojim rukama sve poluge vlasti i mo}i uprkos ci-
vilizacijskim vjetrovima koji sve ja~e duvaju, uprkos jakom mirisu “poq-
skog cvije}a” koji izaziva `e| za demokratijom i slobodom. [ta bi to
uop{te moglo natjerati osione mo}nike da se uhvate za glavu zbog neda-
}a i nesre}a u koje su doveli narod, a opet, {ta bi narodne mase moglo
podsta}i da se trgnu iz decenijama duge letargije, {ta probuditi iz du-
bokog dogmatskog sna usnule “samoupravqa~e” koji su lakomisleno, re-
kli bismo i maloumno, povjerovali svojim samozvanim “najboqim sino-
vima”, “avangardnim snagama” i “subjektivnim faktorima” da nas “usre-
}uju” kontinuiranom samovoqom i gurawem u propast? Ni danas nemamo
snage ni mogu}nosti da pru`imo pravi odgovor na to pitawe, pa se zato
nadme}emo u pokazivawu ko mo`e vi{e trpiti, a ko du`e izdr`ati.
Posledwi trzaji ortodoksno-staqinisti~kog krila u sada{wem jugo-
slovenskom rukovodstvu, predvo|enog Brankom Mikuli}em i Stanetom
Dolancom, pokazuju da totalitarnoj aveti jo{ ni izdaleka nije probijeno
srce glogovim kocem. Nedavni izbor Branka Mikuli}a za predsjednika
Saveznog izvr{nog vije}a (a te{ko da bi se u ~itavoj partijsko-birokrat-
skoj vrhu{ki nesposobniji kandidat mogao prona}i) predstavqao je sig-
nal za obnovu, na trenutak zapostavqenih, krajwe represivnih mjera u ob-
ra~unu s demokratskom inteligencijom humanisti~kog usmjerewa. Koli-
ko je god nesposoban da rje{ava ogromne ekonomske probleme i duboku
ekonomsku krizu, Mikuli} je utoliko spremniji da metode orjentalnog
despotizma, gotovo dvije decenije isprobavane i usavr{avane u wegovom
485
li~nom, bosanskohercegova~kom feudu, pro{iri na ~itavu Jugoslaviju
kao jedinstveno sredstvo obnove iz temeqa poquqanog autoriteta korum-
pirane vlasti. Re`irana staqinisti~ka su|ewa Milanu Sokli~u, jedana-
estorici muslimanskih vjerskih intelektualaca, Risti Radovi}u i wego-
vim ro|acima, Bogdanu Anti}u i wegovim prijateqima, a nekoliko godi-
na ranije @arku Aleksi}u, Peri Trifunovi}u, dr Anti Kova~evi}u, Ne-
|i Jawi}u i @ivojinu Luki}u, te Radomiru Kova~evi}u koje je u toku, ne-
dvosmisleno pokazuju da je re`im u Bosni i Hercegovini veoma nalik
onome u Enver Hoyinoj Albaniji, te da ne preza ni od najsurovijih, naj-
brutalnijih i najpodmuklijih metoda obra~una sa svojim stvarnim, poten-
cijalnim ili izmi{qenim politi~kim protivnicima
Ho}emo li dozvoliti da se atmosfera nepovjerewa i psihoza straha
pro{iri preko Save i Drine i zahvati ~itavu Jugoslaviju? Ho}emo li
dozvoliti da jedini Jugosloven koga je do sada Raselov sud pozivao da od-
govara zbog kr{ewa elementarnih gra|anskih sloboda i prava u Bosni i
Hercegovini, postane novi neosporni gospodar Jugoslavije? Da li da se
}utke pomirimo sa izgradwom novog kulta li~nosti i po~nemo pjesme da
mu pjevamo, na vjernost da mu se zakliwemo? Kako bi to izgledalo da mu
se na javnim manifestacijama horski obra}amo sa “Dru`e Branko, qubi-
~ice bela”, ili “Dru`e Branko, mi ti se kunemo”? Ne bi u na{em podne-
bqu to bilo ni{ta neobi~no. Kimilisungovski sindrom kao da nam je u
krvi. Uvijek smo vi{e slavili one koji su nas uglancanim ~izmama gazi-
li nego one koji su nas duhovno oplemewivali. Ali, u ovom slu~aju kao da
ba{ i nije sve tako beznade`no. U odre|enoj fazi razvoja tiranija po~i-
we sama sebe da nagriza, da trune i raspada se, {ire}i nepodno{qiv za-
dah na sve strane. Javno mnijewe kad-tad po~iwe da reaguje.
Nema sumwe da je Branko Mikuli} najnepopularniji predsjednik
vlade koga je Jugoslavija imala u svojoj gotovo sedamdesetogodi{woj
istoriji. Premijer sa najmawe ugleda i po{tovawa u narodu, li~nost
ozlogla{ena na me|unarodnom planu kao dokazani nosilac politike
~vrste ruke i zagovornik revitalizacije najcrwe staqinisti~ke straho-
vlade. Mo`da }e nekome zvu~ati suvi{e paradoksalno i gotovo nevjero-
vatno, ali ubije|eni smo da u ovom na{em krajwe socijalno raslojenom,
ideolo{ki i politi~ki podijeqenom, nacionalno i konfesionalno iz-
diferenciranom dru{tvu, u kome je veoma te{ko izna}i nove sto`ere
okupqawa i op{teprihvatqive koncepte jugoslovenske integracije, u
dana{wem trenutku gotovo jedinu ta~ku, politi~ku poziciju – na kojoj
samo svi jedinstveni, progresivni slobodari i dogmatski konzervativci,
demokrate i komunisti – predstavqa jednodu{no iskazivawe nepovjere-
wa prema Mikuli}u i programskoj politi~koj platformi s koje deluje.
Otpor Mikuli}u je ta~ka na kojoj bismo mogli po~eti tragati za moda-
litetima op{teg nacionalnog pomirewa i zajedni~kog iznala`ewa od-
govara na sudbinska pitawa i egzistencijalne probleme. Posebno je po-
trebno da provjerimo da li je snaga na{eg javnog mnijewa ve} dovoqno sa-
zrela i jaka da natjera nepopularnog, zapravo omrznutog, predsjednika
vlade da demisionira, da podnese ostavku ili bude smijewen dok nije ka-
sno.
486
Progon intelektualaca mo`e samo prividno i privremeno stabili-
zovati re`im. Na mjesto svakog uhap{enog i osu|enog stupa hiqade no-
vih, upravo pokrenutih i podstaknutih nehumanom presudom, manifesta-
cijama dr`avnog terora, nepo{tivawem ~ak ni onih zakona koje je sam
re`im propisao. Kad se privatnim razgovorima i izra`enom li~nom
mi{qewu pridaje zna~aj kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tve-
nog ure|ewa – a me|usobno dru`ewe gra|ana tretira kao formirawe
ilegalnih organizacija sa prevratni~kim ambicijama – onda re`im po-
kazuje svoju potpunu nemo} da relativno civilizovanim sredstvima
stekne autoritet i uticaj, pa je prinu|en da izmi{qa i progoni “nepri-
jateqe naroda”, svrstavaju}i u wih sve jeretike i disidente, sve koji po-
ku{avaju da misle svojom glavom i drugima saop{tavaju svoje misli. Sa-
svim sigurno ima antologijsku, a mo`da i istorijsku vrijednost defini-
cija pojma krivi~nog djela neprijateqske propagande koju je dao u svojoj
zavr{nog rije~i na procesu “beogradskoj {estorici” zamjenik okru`nog
javnog tu`ioca Danilo Nanovi}: “Stav i ube|ewe ~oveka ne mogu biti
osnov ka`wavawa, ~ak i ako nisu prijateqski prema na{em dru{tvu, ~ak
i javno izno{ewe takvih stavova. Ustav predvi|a odre|ena prava i slo-
bode u tom smislu, ali treba razlikovati izra`avawe svoga mi{qewa i
ube|ewa od neprijateqske propagande. Neprijateqska propaganda je ne-
{to sasvim drugo. Za krivi~nopravno zna~ewe, wenim vr{ewem se ne iz-
ra`ava svoje mi{qewe i opredeqewe, ne stvara se nau~no i umetni~ko
delo, ve} se drugi pozivaju i podsti~u, otvoreno i direktno prvim obli-
kom, na kontrarevolucionarne i druge neprijateqske akcije. Su{tina
neprijateqske propagande le`i u tome {to se wom ide za tim da se ne-
prijateqske ideje sugeriraju, da se drugi navedu da ih prihvate i da samo
na osnovu wih sami se opredele za aktivnosti za obarawe vlasti radni~-
ke klase i protivustavne promene. Prema tome, izra`avawe svojih mi-
sli i ideja mo`e biti neprijateqska propaganda samo ako se po~ini na
na~in i pod uslovima koji su podobni da se kod drugih qudi stvori ili
pospe{i neprijateqsko raspolo`ewe prema na{em dru{tvu.”
U jednoj civilizovanoj evropskoj ili sjevernoameri~koj dr`avi, bar
u zadwe dvije decenije, nezamislivo je da bilo ko mo`e biti uhap{en, su-
|en i utamni~en zato {to je, poput Mili}a, “zlonamerno i neistinito
prikazivao dru{tvene prilike u zemqi”, tako {to je “~itao svoje tek-
stove ili usmeno govorio pred ve}im brojem lica na ilegalnim sastan-
cima u privatnim stanovima, te svoje tekstove davao drugima na ~itawe.”
Pri tome se u sudskoj presudi tvrdi da je Mili} “neistinito prikazivao
i tekovine na{e narodnooslobodila~ke borbe i socijalisti~ke izgrad-
we i ulogu Komunisti~ke partije Jugoslavije (Saveza komunista
Jugoslavije) i wenog rukovodstva i li~nost i delo predsednika
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita”.
Kaznu koja je zbog toga izre~ena obrazlaga~ presude ovako obja{wava:
“Na{ ustav zaista predvi|a niz prava i sloboda gra|ana, pa i slobodu
misli, izra`avawa, nau~nog i umetni~kog stvarala{tva. Ali na{ ustav
sadr`i i odredbe kojima se reguli{u du`nosti i obaveze gra|ana i za-
{tita proklamovanog ustavnog poretka. Na taj na~in se spre~avaju zlo-
487
upotrebe proklamovanih prava i sloboda i oduzima mogu}nost zloupo-
trebe istih od strane pojedinaca i wihovo pretvarawe u nepravo i ne-
slobode za druge. Nau~na i umetni~ka nekreativnost je slobodna i u tom
smislu nema granica niti provera, osim onih provera i verifikacija
kojima radovi podle`u unutar same nauke i umetnosti. Me|utim, kada ne-
ki tekst iza|e iz domena nauke i umetnosti i kada se svojim sadr`ajem i
neistinama svede na pamflet ili parolu ne radi se vi{e o nauci ili
umetnosti, to podle`e dru{tvenom, pa i sudskom preispitivawu. Isti je
slu~aj i sa slobodom misli i izra`avawa: onaj ko zloupotrebqava te slo-
bode, mora da snosi i posledice, ba{ u skladu sa Ustavom i zakonom. Ako
bi se prihvatilo suprotno stanovi{te stvarala bi se nejednakost gra|a-
na pred Ustavom i zakonom, a odre|enim grupama davala privilegija, da
budu i iznad Ustava i iznad zakona. U konkretnom slu~aju radi se o tek-
stovima pamfletske sadr`ine, jer su isti prepuni neistina. Mili}evi
tekstovi su prepuni toga”. (str. 19, 20 Presude). Dakle, gra|ani su slo-
bodni da misle i govore samo ono {to im se nalo`i ili dozvoli. Svako
druga~ije mi{qewe predstavqa zloupotrebu Ustavom zagarantovanih
prava i sloboda. Pamflet se uop{te ne priznaje kao ravnopravan kwi-
`evni ili publicisti~ki oblik. On je, uvek neistinit: tekst je pam-
fletske sadr`ine jer je neistinit – tvrdi se u obrazlo`ewu tretirane
presude. Samo ostaje neobja{weno ko je taj koji utvr|uje {ta je nau~na,
istorijska ili umjetni~ka istina, a {ta nije. Vjerovatno se podrazumeva
da je istina sve ono {to se zvani~no proklamuje istinitim, bez mogu}no-
sti provjere i opovrgavawa. Zato smo prinu|eni da detaqno proanalizi-
ramo tekstove zbog kojih je su|eno Miodragu Mili}u, potenciraju}i sve
one wihove dijelove koji smetaju oficijelnoj ideologiji i vladaju}em
propagandnom aparatu. Tekstovi su prevashodno, posredstvom organa go-
wewa i javne tu`be, postali dostupni javnosti, pa su 1985. godine u obli-
ku bro{ure objavqeni u Londonu – u izdawu “Na{e re~i”, a pod naslovom
“Ra|awe Titove despotije. Prilog fenomenologiji jugoslovenske revo-
lucije”. Bro{ura se sastoji od ~etiri istoriografska eseja u kojima se
obra|uju neka malo poznata pitawa iz na{e novije pro{losti.
Mili} analizira staqinisti~ku prirodu Komunisti~ke partije Ju-
goslavije koja kao sekcija Kominterne sprovodi politiku odbacivawa
trajnih ideolo{kih orjentacija i vrednosnih opredeqewa, slave}i, pri-
mjera radi na svojoj Petoj konferenciji 1940. godine, Staqinove ~istke
i likvidaciju stotina hiqada qudi kao revolucionarni ~in, te predano
u~estvuju}i u ogor~enoj hajci na doma}e stvarne ili nabije|ene trockiste
i sve druge idejne neistomi{qenike. Koministi~ke partije Jugoslavije
pod Brozovim rukovodstvom je zvani~no podr`ala pakt izme|u Hitlera i
Staqina i u narodnim masama ga poku{ala popularisati sve do wema~kog
napada na Sovjetski Savez 22. juna 1941. godine. A u maju 1941. ve} je izbio
spontani ustanak Srba u Hercegovini, te sporadi~ni otpor u Lici, Bosni
i Baniji, te na Kordunu, kao reakcija na genocid koji je provodila novou-
spostavqena hrvatska kvislin{ka dr`ava. Mili} pokazuje da je Central-
ni komitet Komunisti~ke partije Jugoslavije tek dvanaestog jula pozvao
jugoslovenske narode na ustanak, izra`avaju}i punu solidarnost s prvom
488
zemqom socijalizma i apeluju}i na odbranu Sovjetskog Saveza. Veliki
broj komunista, rukovo|en interesima vlastitog naroda – izlo`enog
istorijski nezapam}enoj klanici na evropskim prostorima – digao se u
borbu protiv fa{isti~kih okupatora, hrvatskih usta{a i drugih kvi-
slin{kih formacija. Spontanim narodnim ustankom kome su se samo pri-
kqu~ili komunisti “staqinizam u bazi bio je pokopan. Ali, ostao je sta-
qinisti~ki partijski vrh i ideolo{ko staqinisti~ko nasle|e, koji su ga
stalno obnavqali”. (str. 14) Staqinisti su brutalnim nasiqem i krva-
vim terorom, naj~e{}e bezrazlo`nim masovnim streqawima, nametali
sopstveni autoritet tek formiranim ustani~kim odredima. Dakle, u or-
jentaciju oru`anog ustanka ugra|uje se kqu~na iracionalna komponenta
kulta li~nosti revolucionarnog vo|e i feti{izacije prve socijali-
sti~ke zemqe, pri ~emu se vje{to manipulisalo rusofilskim osje}awi-
ma kod srpskog naroda i tradicijama sveslovenske solidarnosti iz vreme-
na bu|ewa nacionalne svijesti balkanskih Slovena.
Revolucionarni projekt ve} u startu odbacuje spontanitet masovne
akcije i razvija se u autoritarnom pravcu tako {to kao osnovne vrijed-
nosti priznaje pot~iwenost i poslu{nost, zaogrnute pla{tom boq{e-
vi~ke frazeologije koja u wima vidi najrelevantnije dokaze odanosti i
savjesnosti. “Te`wa ka stvarawu odnosa gospodara i podre|enog tog bit-
nog svojstva autoritarne karakterne strukture koja, odmah, ve} na po~et-
ku revolucije, negira dostojanstvo revolucionarnog ideala qudima koji
su krenuli da za ideale revolucije `rtvuju i `ivot; te`wa da se repre-
sijom nametne kao neprikosnoveni autoritet taj najprimitivniji oblik
dominacije i li~ne vlasti, nedostojan kao sredstvo revolucije prema
vlastitim saborcima, kao odnos ciqeva i sredstava, gde ciq koji se rea-
lizuje – kao uspostavqawe vlasti i dominacije jednog saborca nad dru-
gim, li~ne samovoqe jednog nad drugim – jeste negacija i same su{tine
slobode i revolucije.” (str. 15) Slu~ajna politi~ka dalekovidost poje-
dinaca, koji bi pokazivali vlastitu samoinicijativu i ukazivali vo|-
stvu na gre{ke i proma{aje rezultirali su wihovim automatskim optu-
`ivawem za kolebqivost, dezerterstvo ili izdaju i streqawem po krat-
kom postupku. “Ta politi~ka ubistva starih komunista – revolucionara
bila su unutra{wa prinuda, mora koja je onesposobila rukovodstvo za
normalno pona{awe i dono{ewe pravilnih, samostalnih odluka i time
ih odvela do poraza.” (str. 16)
Streqawe trockista, potiskivawe {panskih boraca i negativna ka-
drovska selekcija pri izboru rukovodstava partizanskih odreda, doveli
su ubrzo do katastrofalnih poraza u ju`noj Srbiji, gdje je od 20.000 pre-
ostalo svega 1.500 boraca. Do blokiranih dogmatskih mozgova nije stiza-
la svijest o egzistencijalnim interesima naroda niti sumwa u oportu-
nost i cjelishodnost bezrazlo`nog i prestrogog ka`wavawa pojedinaca.
“Ko jednom “zgre{i”, biva za svagde prikovan za svoj “greh”, i “krivica”
gre{nika nikad ne mo`e da bude otklowena. Tu ni kajawe ne poma`e. Jer
autoritaran karakter ne poznaje snagu argumenata, za wega je nedostatak
mo}i uvek nepogre{ivi znak krivice. Hrabrost autoritarnog karakte-
ra, u su{tini je hrabrost za trpqewe.” (str. 20)
489
 Rukovodstvo Komunisti~ke partije se pokazalo vojni~ki i politi~-
ki nedoraslo za razumijevawe karaktera partizanskog rata i wegovo vo-
|ewe na optimalan na~in, pa }e iskustva sticati kroz te{ke poraze i
ogromne `rtve. “Tumarawe u mraku iracionalnih autoriteta onemogu}a-
va partizanskom pokretu revolucionarnu samoinicijativu. Autoritar-
no rukovodstvo nije moglo da prihvati wenu vrednost, niti da prihvati
wenu prirodu koja ru{i autoritarnu strukturu, koja je negacija wenih
bitnih svojstava bestijalne mo}i mo}nih. Ona poznaje samo bestijalnu
li~nu vlast, bez revolucionarnog sadr`aja.” (str. 24) Vrhovni koman-
dant, “koji nije bio dorastao da vojni~ki i politi~ki proceni zamah
ustanka i nu`nost vi{e forme vojni~ke organizacije, strategije i tak-
tike” (str. 25), sputavao je inicijativu ustani~kih masa sve dok je to
objektivno mogao, a kad je morao da popusti pred naletom doga|aja i iz-
mijewenih prilika na terenu, poteze koje je nevoqno i s te{kom mukom
vukao, kasnije je uz pomo} svojih epigona i trabanata, pripisivao umi-
{qenoj vlastitoj genijalnosti. Za Titov i Rankovi}ev poku{aj da pro-
klamovawem “idu}ih etapa” partizanskog rata nakon poraza u Srbiji
prikriju vlastitu krivicu Mili} ka`e da “sadr`i sva obele`ja obi~ne
autoritarne politike manipulacije; namewene pokolebanom ~lanstvu i
ni`em, hijerarhijski bespomo}nom rukovodstvu, u ciqu o~uvawa li~ne
hijerarhijske vlasti totalno nesposobnog rukovodstva, kako u vojni~kom,
tako i u politi~kom smislu. Titova interna ostavka u krilu Politbi-
roa, koji je i sam provincijskog intelektualnog horizonta, bila je ~in
prepla{enih za svoje ruse glave i provincijsku bestijalnu mo}, jer wi-
hova politi~ka “karijera” bila je staqinisti~ko moralno-politi~ko
bezumqe i likvidacija plejade jugoslovenskih revolucionara, robija{a
{panskih boraca, a taj wihov bestijal-politi~ki ~in bio je ~in autori-
tarne hijerarhijske samosvesti, da su oni general{tab Staqinove garde,
i kad ispadnu iz tog hijerarhijskog poretka nastupa pakao za wihovu po-
liti~ku egzistenciju borca. Zato je ta interna Titova ostavka bila naj-
ve}a tajna za Partiju. S druge strane, bila je bitni motiv novog talasa
progona starih, predratnih, osvedo~enih komunista i uzrok wihovog po-
liti~kog likvidirawa”. (str. 32, 33)
U radu “Uzroci i posledice sukoba SSSR–Jugoslavija 1948.” Mili}
izla`e politi~ku prirodu Komunisti~ke partije Jugoslavije i pokazuje
da su wena unutra{wa struktura, organizacioni principi i ideologija
kojom se rukovodi identi~ni sa sovjetskim. “Afirmacija partije kao or-
ganizatora borbe, nosioca slobode i politike bratstva i jedinstva, to-
kom vremena, po{to je postigla vojni~ke rezultate, pomakla je wenu
vrednost na stepen autoritarne svetiwe, ta se identifikacija sa sveti-
wom nametnula kao vrhovni istorijski ideal, bez koga nema ni slobode,
ni bratstva i jedinstva, i sledstveno tome, ni li~ne bezbednosti tokom
ludog verskog rata koji se, sa levim skretawima 1942, pretvorio u gra-
|anski rat ili revoluciju – kako ga uglavnom zovemo – i kao takav, ostao
do kraja rata 1945. godine.” (str. 42) Komunisti~kom rukovodstvu je bilo
jasno da Partija mo`e sebi izboriti odlu~uju}u politi~ko-organizaci-
onu i ideolo{ku ulogu samo forsiranim pretvarawem oslobodila~ke
490
borbe protiv okupatora i wegovih slugu, prvenstveno usta{ke antisrp-
ske strahovlade i pokoqa, u gra|anski rat. “Vaspitawe u duhu simbio-
ti~ke identifikacije sa Staqinom i SSSR-om, bilo je kqu~na karika
partijskog vaspitawa, tako da je umirawe u partizanskom ratu, sa imenom
vo|e i u~iteqa druga Staqina na usnama, imalo vrednost osvedo~ivawa
vernosti i odanosti borbi.” (str. 42) U tom smislu su interesantne i
Mili}eve opservacije o vezanosti dru{tvene prirode i ideologije Par-
tije sa antisrpskom politikom koja je decenijama vo|ena po nalogu Ko-
minterne i dovo|ewa u skladan spoj s identi~nom politikom inspirisa-
nom od strane Vatikana i wegove agenture oli~ene u hrvatskom usta-
{kom pokretu. Bez obzira {to se srpski narod u dvadesetom vijeku vi{e
puta na{ao na ivici potpunog uni{tewa, me|u wegovim brojnim nepri-
jateqima i zlotvorima mogu se izdvojiti dva koja su, mada se me|usobno
bitno razlikuju po primjewenim metodama i krajwim ciqevima, pokaza-
la najve}u revnost, sistemati~nost i zagri`enost u poku{aju likvida-
cije srpskog nacionalnog bi}a sprovode}i nad wim klasi~ni ili kul-
turni genocid. Jedan je, naprijed pomenuti, izrastao iz hrvatskog naro-
da, vaspitavan na vatikanskim, katoli~kim predrasudama prema Srbiji
i Srbima kao bastionu pravoslavqa na Balkanu, te otjelotvorenu usta-
{kom pokretu i wegovoj fa{isti~koj ideologiji. Drugi je ponikao u sa-
mom srpskom narodu, pod okriqem Komunisti~ke internacionale, oli-
~en kroz zablude hiqada srpskih komunista, zavedenih tu|om ideologi-
jom i orjentisanih protiv sopstvene etni~ke zajednice, wene socijalne
individualnosti i istorijskih tradicija, te podlo`nih manipulisawu
srbofobijom zadojenog partijskog vrha.
Te ~iwenice ve} izbijaju na svjetlost dana u radovima niza drugih
autora, posebno podatak o direktnom sporazumijevawu usta{a i komuni-
sta na antisrpskoj osnovi. Mili} uzroke sagledava u primitivnom auto-
ritarnom modelu Komunisti~ke partije Jugoslavije koji je bio funkci-
onalan s aspekta potreba koje iziskuju ciqevi borbe za vlast, ali je do-
vodio i do te{kih poraza “kakvi su bili: poraz ustanka u Srbiji 1941, po-
raz zbog levih skretawa 1942, Sutjeska 1943, politi~ka “sudska” ubistva
1944. na Kordunu i Baniji – ubijawe vo|a i rukovodilaca ustanka (svi po
nacionalnosti Srbi); kao i po nacionalnom obra~unu – zbog tra`ewa
autonomije u saradwi sa Mo{om Pijadom – i re`iji Centralnog komite-
ta Komunisti~ke partije Hrvatske u kome onda nije bio nijedan Srbin
~lan Centralnog komiteta”. (str. 43) Zato aktuelni komunisti~ki poku-
{aji da se kroz manipulisanu oficijelnu istoriografiju ovjekovje~e
falsifikovane istorijske ~iwenice sve vi{e gube korak s naporima
brojnih istori~ara koji gotovo svakodnevno otkrivaju nova i dokumen-
tovana svjedo~anstva, vezana za djelatnost danas vladaju}e partije, koja
se gr~evito bori za odr`avawe statusa kvo u suo~avawu osnovnih dru-
{tvenih snaga, politi~kih protivrje~nosti i ideolo{kih tendencija,
te za suzbijawe alternativnih programa i pokreta.
Simbioti~ka identifikacija Komunisti~ke partije Jugoslavije sa
Sovjetskim Savezom i staqinizmom bila je potpuna i prije, i u toku, i
poslije Drugog svjetskog rata. “Svi “zna~ajni” ideolo{ki materijali:
491
slu~aj lewingradskih kwi`evnika, diskusija o zapadnoevropskoj filo-
zofiji, Lisenkov slu~aj, borba protiv dekadencije – dobijali su u Jugo-
slaviji automatske prevode, imali zna~aj prvorazrednog politi~kog za-
datka. Vrednost mobilizacionog ideolo{kog programa i smernice za po-
liti~ku i ideolo{ku budu}nost. To su bili ideolo{ki uzori, vrednosno
tretirani kao autoritarne svetiwe, te nisu podlegali racionalnom su-
du, i svaki takav poku{aj imao je kvalifikaciju: klevetnika heroja sa Su-
tjeske – kako bi rekao Radovan Zogovi}.” (str. 48) Represivnom kultur-
nom politikom institucije duhovnog stvarala{tva su svedene na nivo
pukog produ`etka partijsko-administrativnog aparata, a intelektualno
djelovawe na politi~ku propagandu. Me|u tim elementima identifika-
cije ~ini nam se najupe~atqivijom uloga koju je jugoslovenska vladaju}a
partija imala u tek formiranom Informacionom birou “za specijalan
Staqinov program lin~a zapadnoevropskih partija: francuske i itali-
janske – koje su politikom istorijskog kompromisa – ulaskom u vlade po-
sle sloma fa{izma 1945. godine po~ele da sprovode novu, elasti~niju po-
litiku... Jugoslovensko rukovodstvo inferiorno je progutalo kompli-
mente koji su mu upu}eni, do`ivev{i ih, kako bi Staqin cini~no rekao,
kao vrtoglavicu od “uspeha”, i poslu`ili kao wegova batina”. (str. 54)
Rukovodstvo Koministi~ke partije Jugoslavije je svojim nepromi{qe-
nim, gotovo bi se moglo re}i debilnim, postupkom, navuklo na sebe “gnev
i svih socijalisti~kih zemaqa. Jugoslovenski nizak teorijski nivo bio
je presudan u toj politi~koj manipulaciji. Tako je izolacija
Komunisti~ke partije Jugoslavije bila logi~na posledica, pogotovo ako
se ima na umu ~iwenica da je wen tada{wi ideolo{ki folklor bio to-
talno epigonskog karaktera u odnosu na sovjetski”. (str. 52)
Na me|unarodni plan je Kardeqevim istupom na Prvom zasjedawu
Informbiroa prenesena samo jedna politi~ka praksa koja je kontinui-
rano provo|ena unutar vlastite partije. Jugoslovensko partijsko ruko-
vodstvo, koje je i samo u~estvovalo u Staqinovim ~istkama likvidiraju-
}i Gorki}ev Centralni komitet, a pre toga Centralni komitet Sime
Markovi}a, i na kraju uklawaju}i pristalice Petka Mileti}a, kao i
{panske borce nakon pakta Staqin–Hitler 1939. godine, i ovom prili-
kom je dobro ovladalo staqinisti~kom tehnologijom likvidacije nepo-
slu{nih saboraca revolucionara (str. 52, 53). Me|utim, kada je usqed ne-
ravnopravnih ekonomskih odnosa do{lo do prvih problema i razmirica,
Staqin je, rje{iv{i da se otarasi jugoslovenskih lidera, napravio niz
strate{kih i takti~kih gre{aka. “On je i sam patio od vrtoglavice od
uspeha Drugog svetskog rata, te ga je wegova mo} procene izneverila u ju-
goslovenskom slu~aju. Izgubio je iz vida da su wegovi |aci upoznali do
kraja wegovu autoritarnu tehnologiju, i kako su je uspe{no primewiva-
li u osvajawu vlasti, tako su je uspe{no primewivali i u wenom o~uva-
wu, pa i u wegovom slu~aju.” (str. 55)
Veliki vo|a sovjetskog proletarijata i me|unarodnog komunisti~-
kog pokreta, kako je bio redovno titulisan, na trenutak je smetnuo s uma
makijavelisti~ka pravila politi~ke borbe kojima se ranije nepogre{i-
vo rukovodio. “Staqin je 1948. napravio veliku gre{ku, potcenio sr~a-
492
nost svojih najboqih u~enika, napravio isuvi{e komotan spisak sumwi-
vih i {pijuna skoro ceo Centralni komitet... Tako je rukovodstvu, koje
je i samo u~estvovalo u wegovim bestijalnim pogromima, ili ~istkama,
bilo sve jasno. Wima je izvorno bila poznata tehnolo{ka tajna wegove
vlasti i vladawa. Uhapsili su “pobuwenike” i “izdajnike”, simbiotiku
identifikovali, a problem sveli na problem dr`avne ravnopravnosti.”
(str. 62) @estinom kojom su se obra~unavali sa svima onim koji nisu bi-
li spremni da preko no}i radikalno promijene svoja ideolo{ka uvjere-
wa, jugoslovenski komunisti su na trenutke nadma{ivali i samog Sta-
qina. ^ak i wemu su bile sasvim nepoznate metode ubje|ivawa i preva-
spitawa koje su masovno primewivane na Golom otoku. “Onda su napravi-
li jo{ jedan korak u duhu dobrih Staqinovih u~enika: organizovali pr-
vo su|ewe u Evropi {panskim borcima i logora{ima – revolucionari-
ma iz Dahaua, koje je odr`ano aprila 1948. u Qubqani.” (str. 62) Nekoli-
ko optu`enih je osu|eno na smrt i streqano, a ve}i broj je izdr`ao dugo-
godi{wu robiju, i to sve zbog izmi{qenih krivica a na osnovu la`nih
dokaza. “Taj sudski zlo~in, po principu Staqinovih monstrum procesa
tokom ~istki, imao je za ciq da unese autoritaran strah u dru{tvo i par-
tiju naro~ito kod rukovode}eg kadra, da Tito mo`e sve kao i Staqin. Sa-
mo je stvar wihovog pokornog i odanog pona{awa prema wemu kao vo|i,
a on im zato mo`e udeliti milost.” (str. 63)
Kroz sukob sa Staqinom Josip Broz je definitivno u~vrstio li~nu
vlast i izgradio takav politi~ki aparat koji mu je u budu}nosti redovno
omogu}avao da se na lak na~in obra~unava sa sporadi~nim politi~kim
protivnicima, te vje{to manevri{e u me|unarodnim odnosima. “Kult
Titove li~nosti vi{estruko je dobio u publicitetu i vrednosnom tret-
manu u autoritarnom smislu. On je postao ~uvar na{eg integriteta – ~o-
vek koji voli svoj narod, a narod mu je u znak zahvalnosti odan. On je na-
{a nacionalna samosvest. Forumi i mitinzi se wemu obra}aju i zakli-
wu, a ne Centralnom komitetu Komunisti~ke partije Jugoslavije i vla-
di. On je postao na{a sigurnost, vo|, u~iteq i, {to je novum – ravnopra-
van sa Staqinom!” (str. 64) Simbioti~ka identifikacija sa Sovjetskim
Savezom i Staqinom ustupila je primat vlastitom autoritarnom obras-
cu, {to, po Mili}u, predstavqa “otvoren put autoritarnom pluralizmu,
kao novoj praksi u radni~kom pokretu postkominternovske ere staqini-
sti~kih partija.” U skladu s tim, “kao prva i najdalekose`nija posledi-
ca vlastitog autoritarnog obrasca – sa trajno negativnim posledicama,
bio je fantasti~an porast autoritarnog pona{awa vo|e i u~iteqa
Josipa Broza Tita. Tako se pove}ao autoritaran kult li~nosti, na prin-
cipu svetiwe, ~ime je za dugi niz godina likvidirana mogu}nost racio-
nalnog pona{awa.” ^itav jugoslovenski prostor je obavila nova tama
iracionalizma, samo za jedva primjetnu nijansu druga~ija od prethodne.
Ipak, Broz nije bio ideolo{ki spreman za definitivan razlaz sa
Staqinom. Sve do kraja 1949. godine Komunisti~ka partija Jugoslavije
“nije vodila ideolo{ko-teorijsku kritiku staqinizma, ve} je i{la na
verbalno potvr|ivawe pripadnosti bloku, ali je zato bila maksimalno
razvijena budnost policijskog karaktera, kao i brutalnost policijskog
493
obra~una sa ~lanovima partije “izdajnicima”. To je sve, u autoritarnoj si-
tuaciji ideolo{kog potvr|ivawa jugoslovenske pravovernosti – ultrale-
vi~arskom politikom zao{travawa mesijanske klasne borbe – kolektivi-
zacijom, ukidawem privatnog zanatstva i piqarstva, borbom protiv deka-
dencije u kulturnom i javnom `ivotu, zao{trenim mjerama policijsko-
autoritarne prirode – pretvorilo Jugoslaviju u totalnu policijsku dr-
`avu, autoritarnog-totalitarnog-policijskog modela”. (str. 68, 69) U ne-
dostatku pogodne ideolo{ke alternative i politi~kog programa kojima
bi bar donekle racionalizovao svoje otpadni{tvo od staqinisti~ke ma-
trice, Josip Broz je ~inio isto ono {to }e kasnije u jo{ ekstremnijoj va-
rijanti praktikovati, primjera radi, Enver Hoya ili Nikolae ^au{e-
sku. “Obra~un sa izdajnicima” i “pobuwenicima” partije dobio je autori-
taran tretman “izdaje”, a to je kao posledicu imalo bezobzirno iskqu~e-
we iz dru{tva i slawe u koncentracioni logor koji je bio svakako me|u
najsurovijim u qudskoj istoriji. To je bio logor zasnovan ne samo na fi-
zi~kom mu~ewu, nego i principima sadomazohisti~ke moralne perverzije
autoritarne vrednosti – kako bi rekao Frojd. Tu su “pobuwenici” i “iz-
dajnici” kroz sadomazohisti~ko moralno i fizi~ko nasiqe autoritarne
prirode u re`iji policije prolazili kroz “samovaspitawe” i “prevaspi-
tawe” autoritarne odanosti partiji i vo|i. (str. 69)
Kroz sukob sa Staqinom, u `eqi da se bar prividno distancira od we-
govog koncepta razvoja socijalisti~kog dru{tva, jugoslovenski vladaju}i
faktori svoju politiku autoritarnog socijalizma oktroi{u i proklamu-
ju kao radni~ko samoupravqawe koje se u praksi realizovalo kao, kako ka-
`e Miodrag Mili}, “totalno titoizirani staqinizam”. Upravo iz tog
razloga “samoupravqawe nije bilo izraz revolucionarne inicijative rad-
ni~ke klase na planu dru{tveno-politi~kih sloboda i kontrole dr`ave,
ve} je bilo “poklon” radni~koj klasi za dobro vladawe, sa dvostrukim to-
talitarnim zadatkom, da se u duhu totalitarne vladavine boqe i racional-
nije radi, i drugo, da se mobili{u unutra{we snage, u smislu sinhronizo-
vawa svih dru{tvenih ~inilaca u svrhu totalitarne kontrole dru{tva,
{to je u tom trenutku bilo vrlo bitno, radi poja~awa kontrole nad par-
tijskim kadrom, kod koga se mogu na}i prikriveni “izdajnici”.” (str. 71)
U zavr{nom dijelu bro{ure Mili} analizira slu~aj Milovana \i-
lasa, jednog od kqu~nih qudi jugoslovenskog dr`avnog i partijskog vrha,
koji je kroz sukob s Informbiroom po~eo da razbija vlastitu dogmatsku
i autoritarnu qu{turu, te kriti~ki prou~ava osnovne probleme realiza-
cije na marksisti~ki na~in koncipiranog projekta socijalisti~kog dru-
{tva. Bu|ewe iz dogmatskog mraka i izlazak iz duhovne pusto{i pribavi-
li su mu prvo intelektualnu supremaciju nad ostalim komunisti~kim li-
derima, pa onda ga i doveli u nepomirqiv sukob s wima jer se wegovi do-
ju~era{wi saborci nisu mogli otarasiti autoritarnih crta, duboko
utkanih u wihovu li~nost. Totalitarnom staqinisti~kom politikom iz-
gra|ivani i rukovo|eni, poput Tita umije{ani u Staqinove ~istke i li-
kvidacije, duboko organski vezani za dru{tvenu prirodu autokratskog si-
stema, jugoslovenski rukovodioci i nisu mogli oti}i daqe od povr{nog
i verbalnog razlaza sa boq{evizmom. Me|utim, “\ilasov misaoni rad
494
nije bio u teorijskom kontinuitetu, te je zato bio dosta upro{}en i kao
jugoslovenski rezultat. Mnogobrojne zablude o Lewinu ponavqao je u
vrednosnoj ravni povratka revolucionarnoj pravovernosti i antidogma-
ti~nosti na planu strategije i taktike, u borbi za vlast radni~ke klase.
Problem diktature partije ili radni~ke klase – kao problem postavio
je on, kao i ceo ideolo{ki koncept staqinizma, van istorijskog kontek-
sta marksizma – {to je pak za jugoslovenske prilike tog vremena bio ve-
liki korak napred”. (str. 87) [tavi{e, za Tita, Kardeqa i ostale taj ko-
rak je bio i prevelik, jer je izvo|ewem kritike staqinizma i kulta li~-
nosti na globalni teorijski plan bitno potkopavao wihove politi~ke
pozicije koje nisu znali odr`avati na na~in razli~it od staqinisti~-
kog. “Tito se uvek pozivao na svoja osve{tana prava mandatora Staqina,
u fazi zasnivawa svoje partijske vladavine, iz koje je proizlazilo wego-
vo osve{teno pravo da nikome ne pola`e ra~un, ni za vreme najve}ih rat-
nih poraza, kakva je bila Prva ofanziva, “Leva skretawa”, na~in re{ava-
wa nacionalnog pitawa za vreme rata, sazivawa foruma i kongresa, kao i
posleratna praksa neprikosnovenog gospodara.” (str. 94)
Poslije Titove smrti wegovi nasqednici su prona{li svojevrstan
modus vivendi po uzoru na sovjetski nakon Staqina. Me|utim, u Jugoslavi-
ji period interregnuma izgleda da }e trajati mnogo du`e zbog svojevrsne
institucionalne blokade politi~kog sistema koju je smislio Edvard Kar-
deq, izgleda, upravo zato da bi kult Titove li~nosti odr`ao jo{ dugo na-
kon smrti diktatora. Kolektivno rukovo|ewe koje je proklamovano posle
Lewinove i posle Staqinove smrti, “kao trajno opsadno stawe nepovere-
wa, kao rezultat nemawa vrednosnog sistema dru{tva, gde je bonaparti-
sti~ka mo} ne arbitra`e, ve} samovoqe, osnova politi~ke egzistencije –
posle smrti tiranina ostavqa pusto{ i ekonomsko-politi~ki krah, kako i
u slu~aju smrti Staqina, tako i svih “genija” socijalizma”. (str. 95, 96) U
tom periodu razni “lovci u mutnom”, kao {to su Dolanc ili Mikuli}, po-
ku{avaju da izbiju u prvi plan upravo tako {to }e pokazati ~vrstinu i ne-
pokolebqivost u obra~unu s opozicijom, kako bi dr`avno-partijski apa-
rat u wima vidio bogomdane spasiteqe i povjerio im potpunu vlast.
Zbog svih tih kasnijih reperkusija “udes” Milovana \ilasa ima dale-
ko ve}i zna~aj od pretpostavqenog obra~unavawa u politi~kom vrhu da bi
se izvr{ila nova preraspodjela vlasti. On je i morao proizvesti daleko-
se`ne posqedice u uslovima u kojima se pokazalo da je jugoslovenska poli-
ti~ka birokratija “brzo iscrpila svoj skroman potencijal kao istorijski
subjekt jugoslovenske revolucije, za~arana u krugu vlastitog provincijal-
nog staqinizma i antiintelektualizma, politi~ki brzo istrulela u sen-
ci Titove li~ne diktature i straha od Golog otoka... Taj despotski sistem
li~ne vlasti je trajno opsadno stawe represivnih odnosa u maloj zemqi,
gde su se brzo iscrpeli prostori dru{tvenih avantura”. (str. 98) Daqi
slijed istorijskih zbivawa, dru{tvenog razvoja i politi~kih procesa,
baca dodatno svjetlo na ~iwenicu da je “nepostojawe intelektualnog po-
liti~kog `ivota u Jugoslaviji, koji bi osmislio jugoslovensku politi~ku
egzistenciju i izvr{io istorijsku samokritiku, bacilo jugoslovensko
dru{tvo u duboku politi~ku depresiju i letargiju”. (str. 108, 109)
495
 Tim povodom Mili} isti~e: “Plenum Saveza komunista Jugoslavije,
odr`an 16–17. januara 1954. povodom \ilasove kritike jugoslovenskog
ideolo{kog i politi~kog sistema, jedan je od najzna~ajnijih datuma u tra-
gediji jugoslovenske revolucije, u krizi wenog istorijskog subjekta koji
nije imao moralnu i intelektualnu snagu da izi|e iz vlastite krize i da
se suo~i, sam sa sobom, sa istinom.” (str. 109) Teorijskim \ilasovim po-
stavkama i izvedenim prakti~nim politi~kim zakqu~cima suprotstavio
se skoro ~itav Centralni komitet, ako se izuzmu Vladimir Dedijer i Mi-
tra Mitrovi}. “Uvodni referat Edvarda Kardeqa na Plenumu, to je poli-
ti~ki folklor birokratije, koji govori wihovim tradicionalnim sta-
qinisti~kim jezikom, koji izra`ava ne samo weno organizaciono idejno
bi}e, ve} joj je i garancija wene politi~ke egzistencije, a to je, kod pro-
fesionalnih politi~ara, koji su ~inili sastav Centralnog komiteta, bi-
lo od bitnog zna~aja.” (str. 109) Kardeqev referat “sav je natopqen vla-
stodr`a~kom bahato{}u umesto argumenata osporavawa, Kardeq bukval-
no opona{a Staqinov metod, iz perioda zlatnog obra~una sa opozicijom
dvadesetih godina, gde Staqin za opoziciju jo{ upotrebqava re~ drug,
{to Kardeq radi povremeno u referatu dok se okon~a manipulacija jav-
nog ~ina kritike i razumqive “samokritike”, i posle tog svetog ~ina sa-
mouni{tewa, nastupa faza fiksacije posrnulog izdajnika”. (str. 111, 112)
Imaju}i u vidu sva docnija zbivawa i \ilasovu `ivotnu odiseju, du-
ge godine robijawa javnog {ikanirawa, Mili} zakqu~uje: “Mnogi poli-
ti~ki savremenici i saborci Milovana \ilasa po~eli su wegovu pobu-
nu, wega, duboko iracionalno da mrze. Mrze}i wega, mrzeli su sadomazo-
histi~ki svoj kukavi~luk. Tokom vremena to je postala iracionalna jav-
na mr`wa, jer je ~itavu generaciju on susreo sa istinom – za koju “vreme
nije bilo”. (str. 115) I Miodrag Mili} danas robija zbog pisawa i govo-
rewa istine. De{ava se to u trenucima u kojima gotovo sve druge socija-
listi~ke zemqe, bar one evropske, prolaze kroz vi{e ili mawe ubrzan
proces liberalizacije i humanizacije komunisti~kog re`ima, u vrijeme
kad je generalni sekretar Komunisti~ke partije Sovjetskog Saveza Mi-
hail Gorba~ov obavio telefonski razgovor s vode}im sovjetskim disi-
dentom Andrejom Saharovim uo~i wegovog povratka iz progonstva. Zapi-
tajmo se da li je Jugoslavija na putu da ubrzo preuzme neslavni renome ko-
munisti~ke zemqe u kojoj se najintezivnije kr{e elementarna gra|anska
prava i slobode, gdje se qudi i daqe {aqu na robiju zbog svog mi{qewa,
zbog, u civilizovanom svijetu davno odba~enog verbalnog delikta.
II.. AUTOREFLEKSIJA SISTEMA
I NEOPHODNOST PROMJENA
1. SAZRIJEVAWE SVIJESTI O NEOPHODNOSTI PROMJENA
Kreatori posledweg jugoslovenskog ustava svojski su se trudili da
vlastitu koncepciju politi~kog sistema, neprikosnovenu za wihovog
`ivota, zahvaquju}i decenijama sistematski razvijenom kultu li~nosti,
496
ideolo{koj apologiji i politi~koj demagogiji ovjekovje~e, ili bar do
maksimuma elimini{u institucionalne mogu}nosti zna~ajnih promje-
na. Svaka kriti~ka rije~ nemilosrdno je suzbijana ve} u zametku, pa se
re`im nesmetano uquqkivao u slatkim iluzijama sopstvenog monopoli-
sti~kog polo`aja i u duhovnoj sferi dru{tvenog stvarala{tva, okru`en
mno{tvom epigona i poltrona. Me|utim, lakomisleno poigravawe sa
dru{tvenom ekonomijom, pra}eno olakim zadu`ivawem u inostranstvu i
skoro bezumnim rasipni{tvom, nepromi{qeno{}u me|unacionalnih
odnosa na direktan i otvoren u{trb ve}inskog naroda, doveli su do du-
bokih politi~kih potresa, odmah nakon smrti Josipa Broza. Javno mni-
jewe se po~elo postepeno osloba|ati iz okova doktrinarnih dogmi i za-
bluda, te postavqati sve otvorenije zahtjeve za su{tinskom reformom
postoje}eg autokratskog sistema, za preispitivawem svih wegovih vred-
nosnih postulata i institucionalnih mehanizama. Vremenom je i sama
vladaju}a birokratija – mada iznutra izdiferencirana po nacionalnom
i regionalnom kriteriju, te sa `estoko me|usobno suprotstavqenim po-
liti~kim garniturama federalnih jedinica – postala svjesna neminov-
nosti revizije bar nekih ustavno-pravnih rje{ewa kako bi se predupri-
jedili radikalniji zahtjevi narodnih masa. Ali, mehanizmi izvo|ewa
eventualnih promjena, ma koliko one mogle biti stvarno bezna~ajne s
aspekta vitalnih i egzistencijalnih dru{tvenih interesa, toliko su
komplikovani i podlo`ni pojedina~nim blokadama i ucewivawima, da
razumni qudi ne mogu iskreno vjerovati u wihov eventualni uspjeh.
Na`alost, re`im jo{ nije spreman da toleri{e pojavu alternativ-
nih politi~kih ideja i wihovo javno manifestovawe, a kamoli otvore-
no istupawe opozicionih pokreta i proklamovawe wihovih programa.
Ideolo{ki monizam i politi~ki monopolizam i daqe se materijalizu-
ju kao duhovni teror u na{em vremenu i prostoru; bez obzira na ekstrem-
no pro dubqen raskorak teorijskih na~ela i empirijskih pokazateqa
analiti~ke elaboracije wihove realizacije, koji sve otvorenije i
ozbiqnije dovodi u pitawe oficijelni marksisti~ki pogled na svijet i
istoriju. Jo{ uvijek i samo zalagawe za inaugurisawe i po{tivawe ele-
mentarnih gra|anskih sloboda i demokratskih prava mo`e biti skop~a-
no s velikim egzistencijalnim rizikom wegovih aktera. Ipak, uprkos
tome, ne zala`emo se ni za kakve nasilne metode dru{tvenih promjena,
jer smatramo da jo{ postoje {anse za prevagu demokratskih snaga i ten-
dencija. Radikalno kriti~kim intelektualnim anga`manom budi se so-
cijalna i nacionalna svijest masa, pa tako stvara ~vrsta idejna osnova
su{tinskih dru{tvenih promjena. Ukoliko se re`im ne povinuje takvim
tendencijama vrlo }e brzo do}i u situaciju da se odr`ava iskqu~ivo go-
lom silom.
U ovoj raspravi namjeravamo u sa`etim crtama izlo`iti osnovne
ideolo{ke i politi~ke postavke kroz koje postoje}i sistem izra`ava
vlastitu autorefleksiju – da bi nam to izlagawe poslu`ilo kao inspi-
racija za isticawe nekih konkretnih zamisli i predloga kompleksnih
reformskih zahvata.
497
 2. NEKE OSNOVNE KARAKTERISTI^NE CRTE
AUTOREFLEKSIJE POLITI^KE SFERE DRU[TVA
U doma}oj politi~koj literaturi nerijetko se susre}e i definicija
politi~kog sistema kao odnosa izme|u vladaju}e klase i dru{tva, izme-
|u dru{tva i wegove politi~ke sfere, institucionalnog i normativno
regulisanog. Ona je uglavnom sadr`ana u razmatrawima kqu~nog pitawa
tipa i oblika politi~kog sistema socijalisti~kog dru{tva, uslova i na-
~ina wegovog konstituisawa, oblika i su{tine wegove egzistencije i
perspektiva daqeg razvoja. Uglavnom se isti~e da jugoslovensko dru{tvo
nije izdvojeno iz op{tih svjetskih kretawa i procesa socijalisti~kih
preobra`aja, ali i da ono ima svoje mnogobrojne specifi~nosti koje dik-
tiraju konkretan pristup prou~avawu wegovih politi~kih oblika, a
uslovqene su dostignutim stepenom razvoja ekonomskih snaga i dru{tve-
nih odnosa, zasnovanih na procesu osloba|awa rada i razvitka samou-
pravne socijalisti~ke demokratije. Iz toga se i izvodi proklamacija da
je politi~ki sistem samoupravnog socijalisti~kog dru{tva baziran na
samoupravnoj socijalisti~koj demokratiji, zasnovanoj na teorijski jo{
nedovoqno razra|enoj postavci o pluralizmu samoupravnih interesa, za
koju se ve} tvrdi da predstavqa revolucionarnu negaciju bur`oaskog
parlamentarizma zasnovanog na politi~kom pluralizmu i vi{epartij-
skom ustrojstvu. Dok u savremenom svijetu vlada op{ta kriza gra|anskih
politi~kih institucija, ka`e se da alternativa koju nudi socijalisti~-
ko samoupravqawe otvara nove horizonte razvoja procesa demokratiza-
cije i potencira borbu protiv alijenacije ~ovjeka, radnika – proizvo|a-
~a, prvenstveno. U tom smislu samoupravno dru{tvo nastoji da omogu}i
radnom ~ovjeku da se ispoqi i potvrdi kao subjekt odlu~ivawa na svim
nivoima dru{tvenog i politi~kog `ivqewa, a time se u procesu nestaja-
wa dr`ava koja je diktatura proletarijata, te prema tome dr`ava ~iji je
osnovni ciq weno vlastito odumirawe odvija proces osvajawa slobode,
te stvarawa uslova za qudsko samoodre|ewe.
U partijskim i drugim politi~kim spisima programskog i dnevno-
politi~kog karaktera odavno je istaknuto da bur`oaski parlamentarni
politi~ki sistem ne odgovara socijalisti~kom dru{tvu koje mora te`i-
ti izgradwi svog autenti~nog politi~kog oblika polaze}i od kvalitet-
nih razlika koje ga antagonizuju s prethodnom dru{tveno-ekonomskom
formacijom. Osnovni argument za takvu tezu je ubje|ewe da bi prihvata-
we bur`oaskog koncepta izgradwe i funkcionisawa dr`avne vlasti i
politi~kog sistema zna~ilo za samoupravno socijalisti~ko dru{tvo od-
ricawe od istorijskih interesa radni~ke klase i prelazak na put bur`o-
aske restauracije, odnosno, vodilo bi negirawu svih tekovina narodnoo-
slobodila~kog rata i socijalisti~ke revolucije. Upravo iz tog razloga
se – nasuprot organizaciji vlasti gra|anskog dru{tva koja po~iva na
pluralizmu partijskih politi~kih monopola – politi~ki sistem samou-
pravnog socijalisti~kog dru{tva nastoji utemeqiti na pluralizmu in-
teresa samoupravnih subjekata. Paralelno s tim se izra`ava ubje|ewe da
kako god sistemu samoupravne socijalisti~ke demokratije ne odgovara
498
vi{epartijski sistem bur`oaskog dru{tva, neprihvatqiv mu je i sistem
jednopartijskog monopolizma i etatizma, za koji se ipak ka`e da je bio
nu`an i neminovan u prvom periodu razvoja socijalizma, odmah nakon
pobjede oru`anog dijela socijalisti~ke revolucije i konstituisawa
diktature proletarijata. Daqim razvojem socijalisti~kih dru{tvenih
odnosa i ja~awem materijalnih potencijala jednopartijski sistem ne sa-
mo da postaje suvi{an, nego objektivno predstavqa1 i ko~nicu razvoja
proleterske demokratije, te izra`avawu i zadovoqavawu vi{estrukih
interesa socijalisti~kog dru{tva, radnih qudi i wihovih asocijacija i
zajednica koje ~ine to dru{tvo. Ali, oprezno se upozorava da se ne smi-
je predvidjeti ~iwenica da na dana{woj etapi razvoja samoupravna demo-
kratija ipak sadr`i neke elemente i politi~kog pluralizma i jednopar-
tijskog sistema; s tim {to je o~igledno da su oni prolaznog karaktera i
svakim danom sve vi{e odstupaju pred kvalitativno vi{im oblicima sa-
moupravqa~kog pluralizma i interesnog organizovawa na toj osnovi.
U politi~kim istupima i teorijskim ogledima vode}ih ideolo{kih
utemeqiva~a ovih programskih pozicija nerijetko se susre}u i teze pre-
ma kojim dru{tveno-ekonomski sistem i proizvodni odnosi u samouprav-
nom dru{tvu prevazilaze ograni~ena demokratska prava koja imaju gra-
|ani u kapitalisti~kom demokratskom dru{tvu iniciraju}i i podsti~u-
}i razvoj jednog novog demokratskog oblika koji se zasniva na realnijim
i humanisti~kim principima saobra`enijim ekonomskim odnosima, iz-
mijewenoj socijalnoj poziciji dohotka i materijalnih sredstava koje
radnik ne samo {to stvara, nego wima i neposredno raspola`e u vlasti-
toj organizaciji udru`enog rada. Prema tome, ovakvi proizvodni odno-
si djeluju kao faktor razvoja nove, samoupravqa~ke socijalne svijesti
koja nadilazi tradicionalno bi}e najamnog radnika, pritisnuto i blo-
kirano razli~itim monopolima upravqawa dru{tvenim kapitalom,
ukupnom reprodukcijom i dru{tvom uop{te. To predstavqa i osnovicu
operacionalizacije na~elne distinkcije, koju ovdje prezentujemo u naj-
sa`etijim crtama. U samoupravnom politi~kom sistemu samoupravni su-
bjekti neposredno – a ne preko bilo kakvih transmisija, u prvom redu
klasi~nih otu|enih politi~kih partija – ostvaruju svoje u~e{}e u pro-
cesu odlu~ivawa dr`avnih i drugih dru{tvenih organa i institucija. U
sistemu bur`oaske parlamentarne demokratije politika predstavqa si-
lu otu|enu od dru{tva, koncentrisanu u uskim krugovima rukovode}ih
organa politi~kih partija, dok se u samoupravnom socijalisti~kom dru-
{tvu ona transformi{e u konstitutivni element samoupravqawa – neo-
tu|ivi deo slobodne aktivnosti radnog ~ovjeka koji je, postaju}i samou-
pravni subjekt u procesu rada, u isto vrijeme postao subjekt upravqawa,
odnosno samoupravqawa, i time samu upravqa~ku funkciju povratio
procesu rada i sticawa dohotka, te je tako li{io wene tradicionalne
otu|ene i otu|uju}e sfere. Dakle, dok je u gra|anskom dru{tvu politika
monopolizovana u rukama pojedinaca i grupa, u samoupravnom socijali-
sti~kom dru{tvu ona predstavqa neposrednu aktivnost radnih qudi ko-
ji samoupravno odlu~uju o svim pitawima od pojedina~nog, grupnog ili
op{teg interesa, i to neposredno ili putem delegacija i delegata.
499
 Tako se nastoji razviti teorijski koncept po kome se samoupravqawe
pojavquje kao osnovni faktor odvijawa procesa podru{tvqavawa poli-
tike, wenog uspje{nog avanzovawa iz sfere otu|ewa i time odumirawa; te
procesa slobodnog ispoqavawa autenti~nih interesa radni~ke klase, ne-
posrednih proizvo|a~a i samoupravqa~a. U svemu tome nalazi mjesta i
pretpostavka da politi~ki sistem socijalisti~kog samoupravqawa, za-
snovan na pluralizmu samoupravnih interesa i proleterskoj demokrati-
ji, elimini{e borbu za vlast i postepeno odstrawuje protivrje~nosti i
konflikte od kojih dru{tvo jo{ uvjek nije imuno. Radni ~ovjek samoupra-
vqa~ – kao osnovni subjekt politi~kog sistema socijalisti~kog samou-
pravqawa – prvenstveno ostvaruje kontrolu nad radom, rezultatima pro-
izvodwe, dohotkom. On neposredno u~estvuje u ~etiri oblika samouprav-
nog organizovawa, koji mu omogu}uju ostvarivawe wegove dru{tvene ulo-
ge, a to su radno, teritorijalno, idejno i interesno organizovawe. Radno
organizovawe se ostvaruje u organizacijama udru`enog rada, teritorijal-
no u dru{tveno-politi~kim i mjesnim zajednicama, idejno u dru{tveno-
politi~kim organizacijama i interesno u samoupravnim interesnim za-
jednicama. Kroz sve ove sfere samoupravnog organizovawa ispoqavaju se
i realizuju neotu|ivi interesi radnog ~ovjeka, te interesi svih ostalih
subjekata dru{tveno-politi~kog sistema. A normativno i deklarativno
odre|en je zadatak subjektivnih snaga dru{tva da vr{e stalno integrisa-
we samoupravnih interesa i na taj na~in garantuje sistemsko jedinstvo
socijalisti~kog samoupravqawa. Pri tome se ima u vidu da interesi sa-
moupravnih subjekata koji se ispoqavaju u jugoslovenskom dru{tvu nika-
ko nisu monolitni, nego razli~ite prirode, intenziteta i zna~aja, a za-
jedni~ki iskristalisani interes nije wihov prosti zbir, nego kvalita-
tivna sinteza koja nastaje kao rezultat neprekidnog odvijawa procesa sa-
moupravnog sporazumevawa i dru{tvenog dogovarawa.
U osnovnoj programskoj platformi daqe slijedi da samoupravni
pluralizam negira bilo ~iji monopol odlu~ivawa i pretpostavqa rav-
nopravno u~e{}e u procesu dono{ewa odluka vi{e razli~itih subjeka-
ta kod kojih je, kao osnovni preduslov, jasno izra`ena samoupravna soci-
jalisti~ka orjentacija i prihvatawe osnovnih principa samoupravnog
dru{tva i Programa Saveza komunista Jugoslavije; te obezbe|uje sprovo-
|ewe odluka do kojih se do{lo uskla|ivawem stavova i interesa i izna-
la`ewem najpovoqnijih rje{ewa. Isti~e se da sama su{tina socijali-
sti~kog samoupravqawa i neposredne demokratije kao politi~kog obli-
ka diktature proletarijata odi{e potrebom za {to efikasnijim ostva-
rivawem principa kolektivnog odlu~ivawa i zato, samoupravqawe se ne
izgra|uje u sferi otu|ewa, u krugovima predstavnika ili elite, nego ne-
posredno u sferi udru`enog rada, u sferi proizvodnih odnosa radnih
qudi. U tome se i vidi uslov ostvarivawa novog oblika politi~kog si-
stema koji }e se izgra|ivati na samoupravnoj bazi, samoupravnim produk-
cionim odnosima i slobodnim asocijacijama neposrednih proizvo|a~a.
Ovim navodima se podrazumeva da je vode}a uloga Saveza komunista u po-
liti~kom sistemu socijalisti~kog samoupravqawa opredijeqena ve} sa-
mom klasnom su{tinom dru{tveno-ekonomskih i politi~kih odnosa na
500
kojima se on zasniva. Pri tome se izra`ava i na~elno polazi{te da se
uloga Saveza komunista stalno razvija i mijewa, prati napredak samou-
pravnih produkcionih i dru{tvenih odnosa i stepen ovladavawa rad-
ni~ke klase radom i rezultatima rada. Kada se ka`e da je Savez komuni-
sta avangarda radni~ke klase, onda se prvenstveno ima u vidu pretpo-
stavka da je on nosilac istorijskih interesa proletarijata i vode}a
idejna i politi~ka snaga samoupravnog socijalisti~kog dru{tva koja
ima ulogu pokreta~a i osnovnog nosioca dru{tveno-politi~ke aktivno-
sti u tijesnom sadejstvu sa drugim organizovanim samoupravnim snagama.
Iz toga proizlazi i politi~ka odgovornost Saveza komunista za pravce
i rezultate razvoja socijalisti~kog samoupravqawa.
Da bi se wegova dru{tvena uloga podrobnije precizirala i izvukla
distinkcija u odnosu na ulogu komunisti~kih partija u drugim socijali-
sti~kim zemqama, potcrtava se uvjerewe da Savez komunista nije nosi-
lac monopola politi~ke vlasti, nego dru{tveno-politi~ka organizaci-
ja koja ima Ustavom striktno utvr|ena prava, du`nosti i odgovornosti u
dru{tveno-politi~kom sistemu. Na prvom mjestu se navodi da je jedan od
osnovnih zadataka Saveza komunista Jugoslavije odr`avawe neraskidi-
ve povezanosti sa radni~kom klasom ~iju najsvjesniju snagu predstavqa,
te ujediwavawe svih progresivno orjentisanih, stvarala~kih i kreativ-
nih snaga jugoslovenskog dru{tva na osnovu razra|ene platforme i kon-
kretnog programa daqeg samoupravnog socijalisti~kog razvoja. Na taj
na~in Savez komunista nastoji odstraniti spontanost i stihijnost revo-
lucionarnog pokreta naj{irih narodnih masa predvo|enih proletarija-
tom. Okupqawem, podsticawem i povezivawem radnih qudi, ja~awem wi-
hove samoupravne dru{tvene svijesti, politi~kim organizovawem i
usmjeravawem wihove akcije, zami{qeno je da se ostvaruje revolucio-
narna uloga Saveza komunista Jugoslavije u procesu realizacije istorij-
skih interesa radni~ke klase. Iz toga razloga on deklarativno poku{a-
va da svoje stavove ne name}e birokratskom prinudom, nego snagom argu-
menata i uzdizawem idejno-politi~ke svijesti radnika posti`e da sami
radni qudi postaju svjesni svojih stvarnih interesa koji su istovremeno
neotu|ivi interesi dru{tva kao cjeline. Ovim se podrazumjeva da svoju
ulogu i zadatke koje dru{tvo pred wega postavqa Savez komunista mo`e
ostvariti samo u okviru ~vrste akcione povezanosti sa drugim dru{tve-
no-politi~kim organizacijama. Smatra se da te organizacije ne smiju
biti svedene na ulogu transmisije Saveza komunista, ali ne mogu posta-
ti ni wegovi partneri.
Kako je socijalisti~ka samoupravna demokratija zami{qena kao ob-
lik klasne demokratije socijalisti~kog tipa, usmjeren na oslobo|ewe
rada i ~ovjeka proizvo|a~a, te svih vidova alijenacije uz negirawe pri-
vatno svojinskog i dr`avno svojinskog monopola koji radnog ~ovjeka na-
stoje odr`ati u poni`avaju}em najamnom odnosu. Wen inaugurisani ciq
je da stvori uslove u kojima }e radni qudi i gra|ani biti u stawu da rea-
lizuju svoje posebne, ali i op{te dru{tvene interese, kao proizvo|a~i
materijalnih dobara i drugih dru{tvenih vrijednosti koji slobodno
upravqaju i odlu~uju o rezultatima svoga rada i raspodjeli dohotka. U
501
radnom ~ovjeku se vidi osnovni subjekt politi~kog sistema koji ostvari-
vawem svojih pojedina~nih dru{tvenih, ekonomskih, politi~kih ili kul-
turnih interesa ostvaruje i interese dru{tva kao cjeline. Kako radni
qudi objektivno imaju razli~ite interese i potrebe koji, zavisno od ni-
za faktora objektivne i subjektivne prirode, mogu biti neposredni ili
dugoro~ni, posebni ili op{ti itd., ovaj svojevrsni pluralizam samou-
pravnih interesa predstavqa osnovu za razvoj samoupravne socijalisti~-
ke demokratije. Interesi se prevashodno izra`avaju i ostvaruju u organi-
zacijama udru`enog rada i svim drugim oblicima samoupravnog udru`i-
vawa rada i poslovawa. Kroz proces samoupravnog sporazumijevawa i dru-
{tvenog dogovarawa i razli~ite oblike samoupravnog odlu~ivawa ovi
interesi se me|usobno suprotstavqaju, kristali{u i povezuju da bi se re-
alizovali kao interesi dru{tva ve} samim tim {to su izvorni interesi
samoupravnih subjekata. To bi bila osnovna odlika ovakvog koncepta sa-
moupravne demokratije ukoliko bi se on realizovao u konkretnoj dru-
{tvenoj praksi, s tim {to bi se izvan sfere udru`enog rada u proizvod-
wi samoupravni interesi i potrebe radnih qudi ostvarivali i u mjesnim
zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama, dru{tveno-politi~-
kim i dru{tvenim organizacijama, te dru{tveno-politi~kim zajednica-
ma itd. Bez obzira na mno{tvo organizacionih oblika i wihove nivoe je-
dino je va`no da se u sferama wihovog `ivota i rada interesi radnih qu-
di i gra|ana zadovoqavaju na samoupravan i demokratski na~in.
Istovremeno, s isticawem da je samoupravna demokratija u sistemu
osnovnih dru{tvenih odnosa, na woj zasnovanih, istorijskih rezultata
autohtone jugoslovenske socijalisti~ke revolucije i izraz te`wi i in-
teresa radni~ke klase, naprednog seqa{tva i slobodarske inteligenci-
je koji su tu revoluciju izveli, te da predstavqa sistematsku i kvalita-
tivnu negaciju bur`oaske parlamentarne demokratije kao institucije s
jasno i bespovratno ograni~enim klasnim interesima bur`oazije kao
dru{tvenog hegemona i vi{epartijskog sistema koji ona inauguri{e,
smatra se neizbje`nim sistemsko onemogu}avawe politi~kog djelovawa
snaga reakcije i kontrarevolucije ~iji je ciq bur`oaska restauracija. A
ono izgleda posebno urgentno jer se ima u vidu ~iwenica da se sistem sa-
moupravne demokratije ne uspijeva odjednom, preko no}i otarasiti sveg
negativnog naslije|a pro{losti. Smatra se da je za politi~ki sistem so-
cijalisti~kog samoupravqawa karakteristi~no da on ne skriva manife-
stovawe svojih vlastitih protivrje~nosti, nego, naprotiv, da se s wima
otvoreno hvata u ko{tac. Vi{e puta se javno isticalo da samoupravno
socijalisti~ko dru{tvo nije nikakva idealna i beskonfliktna socijal-
na zajednica, te da i u wemu postoje suprotnosti i klasna sukobqavawa
samoupravnih socijalisti~kih faktora i snaga koje su nosioci ideolo-
gije malogra|anskog liberalizma ili birokratskog etatizma. Prokla-
muje se da se kao politi~ki oblik diktature proletarijata samoupravna
demokratija kroz sistem op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{ti-
te i konkretnu politi~ku akciju svih samoupravnih socijalisti~kih
snaga uspje{no suprotstavqa nazadnim, reakcionarnim pojavama i ten-
dencijama, pa ma kog oblika da su one.
502
a) Integralni koncept revolucionarnih izvora i politi~ke prakse
U politi~koj teoriji i publicistici sa zvani~nom potporom i in-
spiracijom uobi~ajeno je integralno analizirawe osnovnih karakteri-
stika jugoslovenskog politi~kog sistema kao rezultata kontinuiranog
negovawa i usavr{avawa revolucionarnih tekovina. Pri tome se ima u
vidu da je jugoslovenska socijalisti~ka revolucija otpo~ela u posebnim
istorijskim uslovima koji su nastupili okupacijom Jugoslavije od stra-
ne sila Osovine, nakon kratkotrajnog aprilskog rata 1941. godine. Isti-
~e se da se pokazalo da je u tim uslovima jedino Komunisti~ka partija Ju-
goslavije, iako malobrojna i stalno iscrpqivana u neprekidnim sukobi-
ma sa snagama starog predratnog re`ima, sposobna i spremna da preuzme
odgovornost za sudbinu naroda i narodnosti koje je neprijateq svim si-
lama nastojao razdvojiti i sijawem bratoubila~ke mr`we uputiti jed-
nog protiv drugog. Podi`u}i op{tenarodni ustanak Komunisti~ka par-
tija nije odmah isticala kao neposredan ciq ostvarivawe revolucio-
narnih promjena, odnosno pobjedu proleterske revolucije, ali je takva
namjera bila o~igledna iz svake wene akcije, u svakom revolucionarnom
zahvatu. Ostvaruju}i svoju vode}u ulogu, ona je obezbje|ivala klasni i re-
volucionarni karakter oslobodila~ke borbe, a da ipak nije podlijegala
sekta{tvu, nego, naprotiv, razradila {iroku demokratsku platformu
kojoj su pristupale naj{ire mase radnika, naprednih seqaka i demokrat-
ske inteligencije, koja se zasnivala na principu na kome poslije rata
sam narod treba da slobodno odlu~i kakav }e biti karakter jugosloven-
skog dru{tva i forma wegovog dr`avnog ure|ewa. Ali, narod je jo{ u to-
ku rata o tome odlu~ivao stvaraju}i narodnooslobodila~ke odbore kao
organe nove, narodne vlasti, kao zamjenu za organe stare vlasti, koji su
se raspali nakon kapitulacije i uglavnom po{li putem izdaje.
U prvo vrijeme narodnooslobodila~ki odbori su predstavqali orga-
ne privremene narodne vlasti, ali vremenom su wihova uloga i zna~aj ne-
prekidno rasli, tako da Tito u jednom pismu ve} pod kraj 1942. godine is-
ti~e: “Karakter narodnooslobodila~kih odbora danas je izmijewen. Ma-
da oni i daqe ostaju prelazni oblik ka budu}oj istinskoj narodnoj vlasti
– koju }e narod formirati poslije kona~nog oslobo|ewa – mora se pod-
vu}i da ova konstatacija o prelaznom obliku ne zna~i da se pitawe budu-
}e forme i karaktera vlasti ostavqa slu~aju, da se oni jo{ ne naziru u
magli budu}nosti i da ta vlast mo`e pre}i u makar kakvu drugu formu. Taj
smo stadij ve} ostavili za sobom. Zbog toga danas vi{e nema nikakvog
smisla isticati privremenost karaktera narodnooslobodila~kih odbo-
ra kao organa vlasti... Danas se narodnooslobodila~ki odbori ispoqava-
wu kao prirodno nastali i razvojem uslovqeni i potvr|eni organi vla-
sti, nove narodne vlasti, te i wihova prelaznost mo`e zna~iti samo je-
dan stupaw wihovog razvoja u istom pravcu, ka svome vi{em stepenu. Na-
ravno, ne radi se o imenu, nego o su{tini, o su{tini da je kona~no svr{e-
no sa starim oblicima vlasti i da je sada{wa forma koju je stvorio usta-
nak, ona klica iz koje }e se razviti budu}a vlast”. Nailazi se i na ube|e-
we da su, zahvaquju}i povoqnom razvoju narodooslobodila~kog ustanka,
Komunisti~ka partija i narodnooslobodila~ki pokret mogli ve} 1942.
503
godine pristupiti formirawu nove revolucionarne vlade, ali to je spri-
je~ila me|unarodna situacija na kojoj se bazirala sugestija Kominterne
da se s tim pri~eka. Me|utim, iako na prvom zasjedawu Avnoja u Biha}u de
jure nije formirana nova vlada, ona je defakto stvorena formirawem Iz-
vr{nog odbora Avnoja. U referatu koji je podnio na Drugom zasjedawu
Avnoja Tito je izjavno: “Mi danas imamo Antifa{isti~ko vije}e narod-
nog oslobo|ewa Jugoslavije, koje je stvoreno prije godinu dana. U Anti-
fa{isti~kom vije}u zastupqeni su svi narodi Jugoslavije. U wemu su za-
stupqeni svi slojevi dru{tva. Prvi put u svojoj istoriji na{i narodi
{aqu u taj svoj organ predstavnike koji su iznikli iz wihove sredine, ko-
je oni slobodno biraju i u koje oni imaju zaista puno povjerewa.”
Smatra se da je Drugim zasjedawem Avnoja nastupila ne samo pre-
kretnica u razvoju narodnooslobodila~ke borbe, nego su stvoreni i te-
meqi dr`avnosti nove Jugoslavije i pravno uobli~eni rezultati dotada-
{we borbe svih na{ih naroda. S tim je u vezi i konstatacija da je kon-
stituisawe Avnoja u vrhovno zakonodavno i izvr{no predstavni~ko ti-
jelo predstvqalo definitivno ru{ewe bur`oaske vladavine i usposta-
vqawe vlasti radni~ke klase u savezu sa radnim seqa{tvom i progresiv-
nom inteligencijom, koja je predstavqala garanciju otklawawa socijal-
nog izrabqivawa i nacionalnog ugwetavawa. Ali, time jo{ sve te{ko}e
nisu bile otklowene. Predstojale su jo{ gotovo dvije godine rata do pot-
pune pobjede nad okupatorom i doma}im izdajnicima i istovremeno bor-
ba za me|unarodno priznawe nove Jugoslavije i tekovina narodnooslobo-
dila~kog rata i socijalisti~ke revolucije. Razvijeno je uvjerewe da su
ovakve revolucionarne tradicije neminovno morale opredjequju}e uti-
cati na ~itav poslijeratni razvoj i osnovne principe na kojima se zasni-
va i unutra{wa i spoqna politika Jugoslavije. Na wemu se razvija teza
prema kojoj je jugoslovensko samoupravno socijalisti~ko dru{tvo, kao
proizvod narodnooslobodila~kog rata i autohtone socijalisti~ke revo-
lucije, izvedene udru`enim snagama radni~ke klase, naprednog seqa-
{tva i demokratske inteligencije, negacija klasnog eksploatatorskog
dru{tva u koje je jedna forma ropstva zamjewivala drugu, i, prona|eni
oblik izgradwe novih dru{tvenih odnosa li{enih svakovrsne nejedna-
kosti i pot~iwenosti, te put osvajawa slobode. Zato to dru{tvo, ~iji je
politi~ki sistem zasnovan na samoupravnoj demokratiji kao politi~-
kom obliku diktature proletarijata i u kome vode}u ulogu ostvaruje Sa-
vez komunista kao avangarda radni~ke klase, razvija i svoju vlastitu ide-
ologiju; pogled na svijet koji }e biti oslobo|en bilo kakvih predrasuda
i koji }e ustanovqavati i svoje vlastite vrijednosne sudove. Tako samou-
pravno dru{tvo ima osobene poglede i na samu su{tinu internacionali-
zma i uspostavqawe prijateqstva i bratstva me|u narodima.
Ovaj izgra|eni pogled na svijet mo`e se uslovno sistematizovati u
pet zaokru`enih cjelina. Te cjeline su, u stvari, razra|ene teorije o
proleterskoj avangardi, o politi~kom sistemu samoupravne demokrati-
je, dru{tvenoj svojini i udru`enom radu, naciji i me|unacionalnim od-
nosima, me|unarodnim odnosima i nesvrstavawu. S obzirom da }emo u po-
sebnim odjeqcima izlo`iti na pregnantan na~in su{tinu nekih od ovih
504
cjelina, ovdje ukratko rezimiramo oficijelne stavove o onima koje ne-
}emo naknadno detaqnije tretirati. Ideolo{ki svjetonazori se poziva-
ju na nu`nost reafirmacije Marksovog shvatawa dru{tvene svojine kao
oblika ostvarivawa dominantne uloge radni~ke klase kao hegemona dru-
{tva u osnovnoj dru{tvenoj djelatnosti – proizvodwi. Tako se poku{a-
va teorijski uobli~iti jedan od mogu}ih puteva i na~ina ostvarivawa
slobodne qudske zajednice zasnovane na asocijacijama slobodnih proiz-
vo|a~a. Razmatraju}i su{tinu, razvoj i ulogu dru{tvene svojine vode}i
autori ovog idejnog usmjerewa analiziraju i izvjesne objektivne proti-
vrje~nosti koje ona sadr`i i koje su, pretpostavqa se, neminovni prati-
lac wenog razvoja, te karakter dru{tveno-ekonomskih odnosa koji na woj
izrastaju i koji rezultiraju stvarawem sistema udru`enog rada, samou-
pravnog planirawa i raspolagawem rezultatima rada i dohotkom od
strane udru`enih radnika neposredno. Daqe, u vi{e radova i javnih
istupawa obra|uje se problematika nacija i me|unacionalnih odnosa,
potvr|uje wihova klasna su{tina i zala`e se za izgradwu jugoslovenskog
samoupravnog socijalisti~kog dru{tva kao slobodne zajednice ravno-
pravnih i zbratimqenih naroda i narodnosti. Kroz sve to provejava stav
da se nacionalno pitawe i wegovo rje{ewe ne mo`e postaviti druga~i-
je nego u vezi sa demokratijom, te da je nacija politi~ki ravnopravna,
ako je ravnopravna i ekonomski. Dosta je rasprostraweno mi{qewe da je
takvo tretirawe nacionalnog pitawa najboqe oru`je u borbi protiv
svih nacionalisti~kih, {ovinisti~kih, unitaristi~kih i hegemoni-
sti~kih snaga i tendencija. Uporedo s tim se teorijski dokazuje i prak-
ti~no nastoji potvrditi da je nesvrstavawe jedina alternativa svim ma-
lim i sredwim narodima koji nastoje o~uvati svoju nezavisnost, suvere-
nitet, samostalan ekonomski i politi~ki razvoj. Nagla{ava se posebno
antiimperijalisti~ka su{tina toga pokreta i wegov zna~aj u borbi za
uspostvqavawe novog, ravnopravnog me|unarodnog ekonomskog pokreta i
razvoj me|unarodnih odnosa li{enih sila, dominacije i eksploatacije.
Pod internacionalizmom i internacionalisti~kom solidarno{}u Sa-
vez komunista i samoupravni poredak podrazumijevaju takve odnose u me-
|unarodnom radni~kom pokret koji se ne}e zasnivati na sebi~nosti i de-
mago{kom nametawu vlastitih stavova i interesa narodima, radni~kim
klasama ili proleterski, partijama drugih zemaqa. Istovremeno prin-
cipi internacionalizma pretpostavqaju svestranu i nesebi~nu pomo}
naprednim radni~kim i narodnooslobodila~kim pokretima, uz istovre-
meno ne mije{awe u wihove unutra{we poslove. Isto tako, Savez komu-
nista smatra da sve proleterske partije treba prvenstveno da budu odgo-
vorne vlastitoj radni~koj klasi i da se ne pokoravaju bilo kakvom dik-
tatu sa strane. Zala`u}i se za uspostavqawe novih me|unarodnih odno-
sa koji }e biti li{eni prinude, vojne sile i eksploatacije u planetar-
nim razmerama, samoupravno dru{tvo kroz politiku nesvrstavawa isto-
vremeno se zala`e i poziva u borbu za razvoj prijateqstva i bratstva me-
|u narodima. To bi trebalo da bude borba za otklawawe sveg negativnog
naslije|a pro{losti, borba protiv neokolonijalizma, rasne diskrimi-
nacije i autokratije.
505
 b) Odre|ewe mjesta i uloge subjektivnih faktora
Navodi se da daqa izgradwa politi~kog sistema socijalisti~kog sa-
moupravqawa, kao neodlo`nu potrebu, postavqa pitawe iznala`ewa op-
timalnih rje{ewa za odre|ivawe mjesta i uloge subjektivnih snaga soci-
jalisti~kog dru{tva u skladu s ranije odre|enim intencijama samou-
pravnog dru{tvenog razvoja. Osnovne normativne determinante mjesta i
uloge dru{tveno-politi~kih organizacija kao idejnih i politi~kih
faktora i snage samoupravnog dru{tva date su ve} u dokumentima ustav-
nopravne prirode te programskim aktima Saveza komunista Jugoslavije.
Iz toga proizlazi da je u sada{wem trenutku dru{tvenog razvoja preo-
stalo da se detaqno razradi i u praksi o`ivotvori wihov na~in organi-
zovawa i metod rada, jer od toga u velikoj mjeri zavisi dosqedno ostari-
vawe wihovog mjesta i uloge u politi~kom sistemu. S obzirom da smo ve}
dosta podrobno izlagali dru{tvenu funkciju Saveza komunista – a o to-
me }e jo{ biti rije~i kasnije – ovdje isti~emo da se posebni zna~aj u pro-
cesu daqeg razvoja i izgradwe dru{tveno-politi~kog sistema pridaje od-
re|ivawu polo`aja, uloge i metode rada i djelovawa Socijalisti~kog sa-
veza radnog naroda (SSRN), te definisawu odnosa koji Socijalisti~ki
savez radnog naroda treba da razvija prem ~itavom dru{tvu i zadacima
koje dru{tvena zajednica pred wega postavqa. Nerijetko se i samokri-
ti~ki konstatuju da Socijalisti~ki savez kao naj{ira dru{tveno-poli-
ti~ka organizacija svih socijalisti~kih snaga dru{tva nije igrao ona-
kvu ulogu kakva mu je pridavana s obzirom na wegov insitucionalni zna-
~aj i mjesto u dru{tveno-politi~kom sistemu. Iz toga je neminovno pro-
izlazilo i slabqewe wegove veze sa radnim qudima i otu|ivawe od wi-
hovih neposrednih i svakodnevnih interesa. Smatra se da je to jedan od
glavih uzroka rasprostrawenog potcewivawa politi~ke uloge
Socijalisti~kog saveza radnog naroda, ~ak i od strane organa i organi-
zacija Saveza komunista. To je za negativnu posqedicu imalo zabriwava-
ju}u nezainteresovanost jednog dobrog broja ~lanova Saveza komunista
Jugoslavije, prvenstveno radnika – neposrednih proizvo|a~a, za oblike
aktivnosti Socijalisti~kog saveza, a i odra`avalo je zastarjela i pre-
vazi|ena shvatawa u ulozi Socijalisti~kog saveza radnog naroda i osta-
lih dru{tveno-politi~kih organizacija kao transmisija Saveza komuni-
sta. A to je opet u praksi vodilo iskqu~ivom preuzimawu funkcija arbi-
tra razje{avawa osnovnih dru{tvenih problema od strane organa Saveza
komunista Jugoslavije, iako je normativno regulisano i politi~ki pro-
klamovano da bi to trebalo da bude zajedni~ki zadatak i obaveza svih so-
cijalisti~kih samoupravnih snaga ~iju aktivnost objediwuje Socijali-
sti~ki savez.
Daqe negativne posqedice ovakvog pristupa problemima i zadacima
koji su zajedni~ki svim dru{tveno-politi~ki, organizacijama vide se u
pojavama paralelizma i neefikasnog sprovo|ewa programskih dokume-
nata, neracionalnog forumskog sastan~ewa, pasivizacije i ometawa me-
|usobne saradwe izme|u Saveza komunista, s jedne i svih ostalih organi-
zacija, s druge strane. Smatra se da osnovni zadatak Saveza komunista ni-
je samo da ostvari vode}u idejnu i politi~ku ulogu u dru{tvu, nego da u
506
ciqu ostvarivawa planova daqeg samoupravnog socijalisti~kog razvoja
aktivira naj{ire narodne mase i sve subjektivne snage koje su samou-
pravno orijentisane. Na taj na~in bi se najdosqednije ostvario i proces
demokratizacije Saveza komunista, a samo aktivirawem svih komunista
zajedno i pojedina~no mogao bi se dosti}i visoki stepen akcione sposob-
nosti Socijalisti~kog saveza radnog naroda u `eqenom obliku. U tom
pravcu idu i ukazivawe da se ni organi Socijalisti~kog saveza jo{ uvi-
jek nisu otarasili prevazi|enih i pogre{nih shvatawa da su oni samo-
stalna politi~ka rukovodstva, pa se pretpostavqa da to predstavqa re-
alnu ko~nicu ostvarivawa wihove uloge kao koordinatora idejno-poli-
ti~ke, organizacione i radne aktivnosti i saradwe svih samoupravnih
subjektivnih snaga organizovanih u jedinstven front. Tendencije fo-
rumskog rada onemogu}avaju Socijalisti~ki savez radnog naroda da anga-
`uje naj{iri krug radnih qudi i gra|ana u izvr{avawu akciono-poli-
ti~kih programa, a jo{ nisu u dovoqnoj mjeri razvijeni metodi rada ko-
ji bi omogu}ivali neposrednu i {iroku vezu izme|u organa i baze, te naj-
{ire anga`ovawe masa u dru{tveno-politi~koj aktivnosti na ofici-
jelnoj platformi.
S obzirom da se konstatuju brojne slabosti i protivrje~nosti na tom
planu, nerijetko se ukazuje da su uskost i svojevrsni prakticizam, koji se
~esto ogleda u politi~koj akciji rukovodstva i organizacija Socijali-
sti~kog saveza radnog naroda, te nedostatak dosqednosti i pojave ap-
straktnog verbalizma, glavni uzrok samo providnog izvr{avawa zadata-
ka. Smatra se da Socijalisti~ki savez radnog naroda svoju aktivnost tre-
ba sve vi{e da zasniva na sagledavawu i razrje{avawu konkretnih pita-
wa i problema, da bude organizator i pokreta~ demokratske rasprave o
svim te{ko}ama i nedostacima u funkcionisawu dru{tveno-politi~kog
sistema, koji su prvenstveno vezani za funkcionisawe samoupravnih od-
nosa i delegatskog sistema, a za ~ije dosqedno otklawawe i razrje{ava-
we su zainteresovani svi subjekti sistema socijalisti~kog samoupravqa-
wa: radni qudi, organizacije udru`enog rada, samoupravne interesne za-
jednice, dru{tveno-politi~ke i mjesne zajednice, dru{tveno-politi~ke,
dru{tvene organizacije i udru`ewa gra|ana i dr. Tvrdi se da je socijali-
sti~ko samoupravqawe osnovni opredjequju}i faktor neposrednosti sa-
moupravne demokratije i delegatskog sistema kao oblika izbora, konsti-
tuisawa i funkcionisawa politi~ke vlasti radnog naroda. Uz to se
uglavnom i napomiwe da delegatski sistem jo{ nije u potpunosti ostva-
rio sve svoje funkcije, da se jo{ nije otarasio po~etni~kih slabosti i
ostataka tradicionalizma, niti je rije{io sve probleme i otvorena pi-
tawa svoga dosqednog ostvarivawa i funkcionisawa, ali se tako|e isti-
~e da je ipak postigao ogromne rezultate koji su pokazali opravdanost, pa
~ak i neminovnost wegovog uvo|ewa u dru{tvu koje ide putem osloba|a-
wa rada i eliminisawa otu|ewa ~ovjeka; u dru{tvu koje ostvaruje proces
podru{tvqavawa politike i odumirawa vlasti i dr`ave; u dru{tvu za
koje se tvrdi da ubrzano ide putem osvajawa slobode i u tome predwa~i.
Pra}ewem i organizovawem rasprava o problematici funkcionisawa
delegatskog sistema – Socijalisti~ki savez radnog naroda, zajedno sa Sa-
507
vezom komunista, Savezom sindikata, Savezom socijalisti~ke omladine i
svim ostalim dru{tveno-politi~kim i dru{tvenim organizacijama koje
su u wemu udru`ene, koje u wemu udru`ene predstavqaju jedinstven front
svih samoupravno orjentisanih snaga – trebalo bi da omogu}i naj{ire de-
mokratsko pripremawe predloga i iznala`ewe najboqih na~ina za razr-
je{avawe teku}ih i goru}ih dru{tvenih problema.
Zakqu~uje se da upravo iz toga razloga Socijalisti~ki savez mora na
pustiti praksu forumskog rada, oblike svoga organizovawa prilagoditi
postavqenim zadacima koji proisti~u iz samog mjesta i uloge koju ova
organizacija ima u politi~kom sistemu, te osposobiti sekcije
Socijalisti~kog saveza radnog naroda da preuzmu te`i{te dru{tveno-
politi~ke aktivnosti i tako omogu}e svim zainteresovanim i kvalifi-
kovanim dru{tvenim faktorima da vlastitim prijedlozima i istica-
wem vi{e alternativa kreativno u~estvuju u iznala`ewu najboqih rje-
{ewa, a istovremeno obezbijede ostvarivawe najprikladnije afirmaci-
je kadrova i wihove selekcije koja }e biti zasnovana na maksimalno
objektiviziranim mjerilima. Ka`e se da je Socijalisti~ki savez posti-
gao i zna~ajne uspjehe u svom domenu djelovawa, te dao veliki doprinos
razvoju samoupravnih dru{tvenih odnosa, ali i da nikako ne mo`e biti
mjesta samozadovoqstvu. Kao nastavqa~ bogatih tradicija narodnooslo-
bodila~kog fronta – koji je bio izraz jedinstva svih progresivnih i pa-
triotskih dru{tvenih snaga koje su pod rukovodstvom Komunisti~ke
partije Jugoslavije u~estvovale u vo|ewu narodnooslobodila~kog rata i
izvo|ewu socijalisti~ke revolucije – Socijalisti~ki savez radnog nar-
oda neprekidno mora kriti~ki i samokriti~ki preispitivati vlastito
djelovawe i anga`ovawe na sprovo|ewu usvojenih planova i programa,
otklawati kroz intenziviranu aktivnost vlastite gre{ke i propuste, te
tako primjerno ostvarivati svoju dru{tvenu funkciju. Samo kao naj{i-
ri oblik samoupravqawa radnih qudi i gra|ana Socijalisti~ki savez
radnog naroda mo`e uspje{no voditi akciju u ciqu ostvarivawa pojedi-
na~nih interesa dru{tvenih subjekata, te realizacije zajedni~kih i op-
{tedru{tvenih interesa.
Proklamuje se da, iniciraju}i i garantuju}i demokratsku borbu mi-
{qewa, Socijalisti~ki savez omogu}ava qudima koji nemaju marksi-
sti~ke ideolo{ke poglede na svijet i koji zbog toga nisu apriori nepri-
jateqi samoupravnog socijalisti~kog dru{tva da se anga`uju na planu
dosqednog ostvarivawa klasnih, politi~kih, socijalnih i drugih dru-
{tvenih interesa i potreba zasnovanih na dru{tvenoj svojini sredstava
za proizvodwu i samoupravqawu radnih qudi i gra|ana. Iako se na ovaj
na~in ispoqavaju i elementi politi~kog pluralizma, smatra se da je to
oblik wihovog postepenog odumirawa i bezbolnog urastawa u sistem sa-
moupravnog pluralizma koji predstavqa osnovu novog oblika demokrat-
skog politi~kog sistema. Organizuju}i demokratsko povezivawe subjek-
tivnih snaga i aktivnosti radnih qudi samoupravqa~a, Socijalisti~ki
savez radnog naroda ostvaruje i integraciju i sintezu wihovih politi~-
kih interesa kao sastavnog dijela samoupravnih interesa i tako uti~e na
oblikovawe samoupravne socijalisti~ke svijesti radnih qudi i pospje-
508
{uje wihovo sagledavawe i usagla{avawe pojedina~nih, grupnih i op-
{tedru{tvenih interesa. Ka`e se da je u tom ciqu potrebno vr{iti
stalno prilago|avawe organizacionih oblika Socijalisti~kog saveza
radnog naroda zadacima koje dru{tvo pred wega postavqa, te ostvariti
u wemu takve unutra{we odnose koji bi omogu}avali svim udru`enim
organizacijama i ~lanovima da zajedni~ke odluke donose na principu do-
govarawa, a kriti~kom analizom sistema izbora delegata za wegove or-
gane otkloniti ispoqene slabosti i omogu}iti puno ostvarewe princi-
pa demokratizma i delegatskog sistema. Podrazumijeva se da jedino na
taj na~in Socijalisti~ki savez mo`e biti osnovni politi~ki izraz i
utemeqewe delegatskog sistema.
Isto tako se smatra da Savez sindikata kao konstitutivni dio So-
cijalisti~kog saveza radnog naroda ima veoma zna~ajnu ulogu u procesu
daqeg razvoja dru{tveno-ekonomskih odnosa zasnovanih na socijali-
sti~kom samoupravqawu i ustanovqenih, odnosno normativno regulisa-
nih Ustavom od 1974. godine i Zakonom o udru`enom radu. Sindikat bi
svoju ulogu trebao prvenstveno da ostvaruje uvo|ewem radnih qudi u sve
procese dru{tvenog planirawa i odlu~ivawa i wihovim ovladavawem
problematikom dru{tvene reprodukcije, borbom za ostvarivawe samou-
pravnih prava radnika i wihovih neposrednih i dugoro~nih interesa i
potreba, uz sadejstvo sankcijom Saveza komunista i Socijalisti~kog sa-
veza. To pretpostavqa da }e Savez komunista kroz ostvarivawe svoje vo-
de}e idejne i politi~ke uloge podsticati slobodnu i samostalnu akciju
sindikata i zalagati se da odluke koje donose sindikalne organizacije
prvenstveno budu demokratske, socijalisti~ke i racionalne. I to iz
ubje|ewa da na taj na~in Savez sindikata mo`e oja~ati svoju ulogu kao
klasna politi~ka organizacija radni~ke klase koja vr{i presudan uti-
caj i daje podsticaj radni~koj klasi da ovlada kompletnom dru{tvenom
reprodukcijom i da ima glavnu ulogu na svim nivoima odlu~ivawa i
upravqawa radom i dohotkom. Tako bi trebalo da realizacijom svoje
ekonomske su{tine, socijalne i politi~ke funkcije sindikati ostvaru-
ju naj{iru samoupravnu aktivnost u svim oblicima radnog i politi~kog
organizovawa radnih qudi i gra|ana: organizacijama udru`enog rada i
dru{tveno-politi~kim zajednicama, itd.
Svi problemi i te{ko}e s kojima se susre}u Socijalisti~ki savez i
Savez sindikata gotovo da su identi~ni onima koji su se isprije~ili
pred djelatno{}u Saveza socijalisti~ke omladine, s tim {to omladin-
ska organizacija ima i niz vlastitih specifi~nih i otvorenih, jo{ ne-
rije{enih pitawa vezanih za dosqedno ostvarivawe wenog ustavnog po-
lo`aja i uloge kao organizacije ~ija je primarna obaveza da se svesrdno
zala`e za ostvarivawe interesa i potreba mladih, kako na radnom mje-
stu i u teritorijalnim zajednicama, tako i u svim ostalim oblicima or-
ganizovane dru{tvene djelatnosti. Pri tome se ima u vidu da su intere-
si mladih qudi neotu|ivi, zapravo, da ~ine nerazdvojno jedinstvo s in-
teresima i potrebama radnika uop{te. Zato se i ne zaobilaze ni u jednoj
svestranijoj politi~koj analizi socijalnog karaktera i funkcije, te
zna~aja i iskustava dosada{weg funkcionisawa dru{tveno-politi~kih
509
i dru{tvenih organizacija i udru`ewa gra|ana u politi~kom sistemu
socijalisti~kog samoupravqawa, zasnovanom na socijalisti~koj demo-
kratiji kao politi~kom obliku diktature proletarijata i demokrat-
skom pluralizmu samoupravnih interesa. Prema tome, polazi se od pret-
postavke da Savez socijalisti~ke omladine, kao jedna od vode}ih subjek-
tivnih snaga dru{tva, ima veoma zna~ajno mjesto i ulogu u politi~kom
sistemu socijalisti~kog samoupravqawa kao naj{ira, najmasovnija soci-
jalisti~ki orjentisana organizacija mladih. Ali, isto tako se nerijetko
isti~e da je, trenutno gledano, uloga Saveza socijalisti~ke omladine
znatno slabije izra`ena od uloge koju ima omladina kao takva u jugoslo-
venskom dru{tvenom i politi~kom `ivotu. Zato je neosporan interes
vode}ih dru{tvenih faktora da ta uloga bude svakim danom sve ve}a, da
omladinska organizacija svoju aktivnost bazira na su{tinskim zadaci-
ma, problemima i pitawima dru{tveno-politi~kog sistema.
U stvari, slabosti koje se ispoqavaju u omladinskoj organizaciji su i
odraz slabosti Socijalisti~kog saveza radnog naroda i nedostataka u ak-
tivnosti Saveza komunista. Deklarativno se utvr|uje da omladina mora
biti stvarni subjekt samoupravnog dru{tva, subjekt svih oblika odlu~i-
vawa o najraznovrsnijim pitawima. To zna~i da se, verbalno izra`eno, ne
smije omladinska organizacija gurati u stranu, na periferiju dru{tva.
Wen doprinos razvoju samoupravnog socijalisti~kog dru{tva treba da
predstavqaju mnogobrojni oblici aktivnosti kojima }e se obezbje|ivati
uslovi da mladi kao kreativna snaga budu direktno ukqu~eni u ostvari-
vawe delegatskog sistema, wegovo funkcionisawe i usmjeravawe. Jedino
kroz svakodnevni stvarala~ki rad i povjerewe koje joj se ukazuje, ona mo-
`e izraziti svoje sposobnosti i mogu}nosti, stalno iznova se dokazivati
i opravdavati to povjerewe. Zato se i govori da omladinska organizacija
nije samo ideolo{ki i politi~ki pokret mladih kakvom su je neki i ne-
kada smatrali, nego organizacija koja je nerazdvojno povezana sa svim
ostalim subjektivnim faktorima u procesu rje{avawa i ostvarivawa sa-
moupravnih ekonomskih i politi~kih interesa radnih qudi u organiza-
cijama udru`enog rada, mjesnim zajednicama, dru{tveno-politi~kim za-
jednicama, itd. Upravo je inicijativa za produbqivawe kolektivnog rada
i odlu~ivawa – za koju je proklamovano da predstavqa daqi korak u prav-
cu ostvarivawa {ire i zna~ajnije demokratizacije politi~kog sistema
socijalisti~kog samoupravqawa, koja je bazirana na podru{tvqavawu po-
liti~ke sfere dru{tva – shva}ena kao jo{ jedna prilika omladinskoj or-
ganizaciji da dosqedno analizira, u skladu sa svojim mjestom i ulogom u
dru{tveno-politi~kom sistemu, sva dosada{wa iskustva, rad i probleme
koji su se javqali u toku ostvarivawa postavqenih zadataka i preduzima-
nih akcija, slabosti koje su jo{ uvijek prisutne i koje ko~e stvarala~ki
anga`man na{e omladine, te da izna|e optimalna rje{ewa za niz proble-
ma ~ije }e otklawawe u velikoj mjeri omogu}iti i uvo|ewe kolektivnog
rada i odgovornosti.
U vi{e javnih istupa politi~kih zvani~nika i oficijelno anga`o-
vanih publicista se ukazuje da pri jednom cjelovitom i kompleksnom sa-
gledavawu uloge Saveza socijalisti~ke omladine u sistemu samoupravne
510
socijalisti~ke demokratije treba analizirati i objektivne i subjektiv-
ne faktore unutar omladinske organizacije koji onemogu}avaju da ona u
jugoslovenskom dru{tvu igra onu ulogu koja }e biti adekvatna ulozi
omladine kao takve. Tako su se i dosada{we slabosti omladinske orga-
nizacije poku{avale rije{iti akcijama otpo~etim Tre}om konferen-
cijom Saveza komunista Jugoslavije, Desetim kongresom Saveza komu-
nista Jugoslavije, te Prvim kongresom Saveza socijalisti~ke omladine,
republi~kim kongresima i pokrajinskim konferencijama, ali one jo{
nisu u potpunosti otklowene, {to je na odgovaraju}i na~in konstatova-
no i na posqedwim partijskim i omladinskim kongresima, uz napomenu
da se na wihovom daqem otklawawu moraju anga`ovati ne samo mladi, ne-
go i svi ostali subjekti dru{tveno-politi~kog sistema. Utoliko prije,
ukoliko su inicijatori ubije|eni da se daqi razvoj samoupravne demo-
kratije ne mo`e ni zamisliti bez naj{ireg anga`ovawa mladih u svim
samoupravnim procesima. To se potkrijepquje navodima da je Savez so-
cijalisti~ke omladine nastao kao odraz istinskih stremqewa mladih,
ali i kao izlaz iz dotada{wih te{ko}a i pasivnosti koje su optere}i-
vale dru{tveno-politi~ke i dru{tvene organizacija koje su okupqale
omladinu. Od toga da li }e se uspjeti otkloniti sve dotada{we slabosti
koje su se godinama nagomilavale zavisilo je i da li }e promjena imena
omladinske organizacije biti samo formalna ili su{tinska. Zbog toga
se smatra neophodno potrebnim da se Savez socijalisti~ke omladine
kontinuirano i o{tro obra~unava sa svim negativnim pojavama koje
ometaju wegovu aktivnost, da se kriti~ki i samokriti~ki osvr}e na svoj
rad, da u svakom konkretnom slu~aju isti~e i afirmi{e ono {to je do-
bro, ali i da se naro~ito zadr`i na onome {to ne vaqa. Razvijawe argu-
mentovane i beskompromisne kritike i samokritike, te istrajnost na
izvr{avawu postavqenih zadataka i obaveza je najboqi na~in sticawa
povjerewa {irokih omladinskih masa u omladinsku organizaciju, a od
toga u punoj mjeri zavisi da li }e ona iole odgovoriti svojoj ulozi.
Za osnovne probleme se smatra da su uglavnom bili prouzrokovani
odvojeno{}u rukovodstva od baze, wihovim lutawima u ’oblacima’. ^e-
sto smo bili svjedoci govorewa u ime omladine, uz istovremeno neizra-
`avawe istinskih problema mladih. Izre~ene negativnosti su bile pra-
}ene ~estim pojavama grupa{ewa i karijerizma u omladinskim rukovod-
stvima sa kojima se, prema mi{qewu kriti~ara, nije uvijek obra~unava-
lo u dovoqnoj mjeri. Interesi organizacije su ~esto poistovje}ivani sa
vlastitim, uz obavezno davawe primata ovim posqedwim i razvijawe
pretjeranog profesionalizma u organima i forumima. Vo|ena je veoma
lo{a kadrovska politika ~ije se negativne posqedice i danas osje}aju.
Na odgovornim du`nostima ~esto su ostajali qudi koji se vi{e ni u kom
slu~aju ne bi mogli nazvati mladima. Do{lo je do situacije u kojoj su ru-
kovodstva ra|ala rukovodstva. Rotacija kadrova nije bila onakva kakva
je zami{qena programskim i statutarnim aktima, itd. To je pogodovalo
i razvoju ideja prema kojima se, po svojoj prirodi dugotrajan i nu`no
kontinuiran proces ovladavawa principa kolektivnog rada i rukovo|e-
wa, koji se ogleda u demokratizaciji cjelokupnih odnosa u dru{tveno-
511
politi~kim organizacijama i u preno{ewu odgovornosti na kolektive,
ne mo`e ni zamisliti bez postepenog ukidawa i i{~ezavawa profesio-
nalizma, bez procesa svo|ewa profesionalnih funkcija na amaterske. U
wihovom logi~nom slijedu bile su teze prema kojima je neosporno da Sa-
vez socijalisti~ke omladine ne mo`e biti partija mladih kao partner
Savezu komunista, ali i da to ne mo`e biti nikakav zatvoreni krug oda-
branih. Zato se u nekim javnim napisima isticalo da omladinskoj orga-
nizaciji nije potreban ~vrsti partijski aparat, ni mno{tvo profesio-
nalnih kadrova koji se vi{e po svojim godinama ne mogu nazivati omla-
dincima. Ostao je u dnevno-politi~koj publicistici zabiqe`en i kri-
ti~ki istup od prije nekoliko godina s osnovnom tezom da potencijalne
velike probleme u organizaciji Savez socijalisti~ke omladine mo`e
izazvati, a da u praksi redovno i izaziva, odredba Statuta po kojoj ~la-
novi Saveza socijalisti~ke omladine mogu biti i qudi iznad 27 godina
starosti, ukoliko to organizacija smatra potrebnim. Re~eno je da je to
veliki izvor karijerizma, jer ako je Savez socijalisti~ke omladine kon-
stitutivni dio Socijalisti~kog saveza radnog naroda, koji ima jasno od-
re|ene zadatke i obaveze, onda nema nikakve prijeke potrebe za stvara-
wem jake kadrovske strukture u wegovim rukovodstvima, koja }e redovno
biti sastavqena od qudi koji po svojim godinama vi{e nisu omladinci.
Ovaj istup je argumentovan i ilustrovan konkretnim podacima koji dati-
raju iz vremena odr`avawa Osmog kongresa Saveza socijalisti~ke omla-
dine Bosne i Hercegovine, dakle iz 1974. godine. U Prijedlogu kandida-
ta za ~lanove Republi~ke konferencije Saveza socijalisti~ke omladine
Bosne i Hercegovine koji su i izabrani na kongresu bilo je 22 kandidata
sa 27 ili vi{e godina starosti i 11 kandidata sa 26 godina, koji su jo{ u
toku svog mandata prema{ili granicu od 27. Ne{to {to je izgledalo na-
ro~ito za~u|uju}e je ~iwenica da je 10 tada{wih kandidata za Predsjed-
ni{tvo Republi~ke konferencije Saveza socijalisti~ke omladine
Bosne i Hercegovine ro|eno 1947. godine ili ranije. Nekolicina je ~ak
ro|ena 1945. Pet kandidata za delegate Konferencije Saveza socijal-
isti~ke omladine Jugoslavije je bilo ’47. godi{te, ili starije. Neki od
wih, koji su ~ak bili predvi|eni i izabrani na najodgovornije funkcije
u Predsjedni{tvu Saveza socijalisti~ke omladine Jugoslavije ro|eni su
1944. godine. Dakle, radilo se o qudima koji su ve} tada imali 30 godina,
a pri kraju mandata 32 ili 33, {to je jedno svjedo~anstvo ukorjewenosti
politikantstva i demagogije.
v) Teorijske premise koncepcije socijalisti~ke demokratije
Pokazali smo ve}, u osnovnim crtama, poku{aje teorijskog zasniva-
wa pojma socijalisti~ke demokratije od strane oficijelnih faktora u
socijalisti~kom dru{tvu, a ovdje }emo, opet slijede}i logiku zvani~ne
ideologije, izlo`iti osnovne ta~ke wenog politi~kog suprotstavqawa
gra|anskim demokratskim oblicima, imaju}i u vidu da se samoupravna so-
cijalisti~ka demokratija tretira kao odraz klasne, dru{tvene i poli-
ti~ke strukture jugoslovenskog dru{tva i ekonomskih odnosa na kojima
je ta struktura izgra|ena, te tvrdwu da ona, zasnivaju}i se na klasnoj svi-
512
jesti proletarijata, koja je dostigla navodni nivo op{tedru{tvene svi-
jesti, i dominantnoj ulozi radni~ke klase, predstavqa jedini adekvatni
politi~ki oblik diktature proletarijata. Pri izricawu ove tvrdwe
uobi~ajeno se polazi od stanovi{ta da je svaka dru{tveno-ekonomska
formacija u istoriji poznavala odre|ene specifi~ne tipove demokra-
tije kao oblika politi~kog re`ima, te da je demokratija uvijek imala ja-
sno izra`enu klasnu su{tinu i sadr`aj, redovno ozna~avala vladavinu
pripadnika dominiraju}e socijalne klase i wenu diktaturu u odnosu na
potla~ene, eksploatisane dru{tvene slojeve. U skladu s takvim apriori
izvedenim ideolo{kim postavkama razvija se tvrdwa da bur`oaska poli-
ti~ka teorija nastoji demokratiji odrediti nadklasni i time neklasni
karakter, zanemaruju}i ~iwenicu da je ona uvijek konkretan politi~ki
oblik odre|ene klasne hegemonije i dominacije, te da je diktirana do-
stignutim nivoom razvoja klasne svijesti i stepenom obezbje|enosti
klasne vladavine. U svakom istorijskom dru{tvu postoje klasni antago-
nizmi i odvija se me|uklasna borba, koja prolazi kroz razli~ite faze i
mo`e se odvijati relativno mirnim ili nasilnim metodama i sredstvi-
ma. Pobjedni~ka klasa je uvijek kroz dosada{wu istoriju diktirala uslo-
ve koegzistencije i dru{tvena pravila pora`enoj klasi, onoj koja je sru-
{ena s vlasti i ekonomski eksproprisana, bar u na~elnom smislu.
Zatim se polazi od konstatacije da je bur`oaska ideologija apsolu-
tizovala zna~aj parlamentarne demokratije i na woj zasnovanog poli-
ti~kog sistema s otvorenim kapitalisti~kim predznakom, pretvorila
ga u dogmu kojoj je podredila sve druge ideolo{ke predrasude, a apologet-
skim iskrivqewem su{tine politi~kog pluralizma, kao svrhe vi{epar-
tijskog sistema, nastojala ga predstaviti kao jedini izvor i garant ele-
mentarnih demokratskih sadr`aja, sloboda i prava ~ovjeka i gra|anina.
Slijedi tvrdwa da na taj na~in bur`oazija nastoji prikriti pravu su-
{tinu vi{epartijske demokratije, predstavni~kog politi~kog sistema
i parlamentarizma za koje se smatra da su, u stvari, samo politi~ki od-
raz proizvodnih odnosa koji su preovla|uju}i u kapitalisti~kom dru-
{tveno-ekonomskom sistemu i koji se zasnivaju na eksploataciji, ugwe-
tavawu i negirawu slobode, te slu`e kao instrument prikrivawa stvar-
ne uloge i polo`aja bur`oaske vladaju}e klase i sredstvo za realizaci-
ju wenih ciqeva i interesa. Povremeno se, istini za voqu, pri tome is-
ti~e da se ipak ne smije i}i u drugu krajnost pa negirati dostignu}a i
zna~aj bur`oaskog parlamentarnog sistema i politi~kog pluralizma,
bar kroz priznavawe wihove prednosti u odnosu na autokratske gra|an-
ske politi~ke oblike. Slijedi i napomena da je zadatak marksisti~ke na-
uke da naslije|u starog dru{tva na|e pravo mjesto, ograni~i wegov ide-
olo{ki uticaj, ali i korisno upotrijebi sva pozitivna dostignu}a. Sma-
tra se da marksizam raskida sa ideolo{kom dogmom prema kojoj su poli-
ti~ki pluralizam i bur`oaski parlamentarizam jedini na~in ostvari-
vawa demokratskih dru{tvenih odnosa i garantovawa sloboda i prava
~ovjeka i gra|anina, pa se nastoji izna}i wihova adekvatnija supstitu-
cija. Nerijetko su u ovom slu~aju prisutne i tradicionalne kominter-
novske iskqu~ivosti prema ~ijem obrascu revizionisti~ki dio radni~-
513
kog pokreta socijalizam posmatra maltene iskqu~ivo kao novu formu
bur`oaskog parlamentarizma i time ne samo da mu negira samosvojnost i
originalnost kao kvalitetno novoj epohi i formaciji razvoja ~ovjeka i
dru{tva, nego ga svodi na princip djelimi~nog ostvarivawa neposred-
nih, dnevnih i prizemnih interesa radni~ke klase, formulisanih u pro-
gramskim dokumentima socijaldemokratskih partija.
To daqe zna~i da je parlamentarni politi~ki sistem, kao odraz isto-
rijskih potreba i interesa bur`oaske klase, neminovno morao biti
usmjeren protiv sloboda i prava ugwetavanih dru{tvenih klasa i sloje-
va, a politi~kom frazeologijom i vje{ta~kim misaonim apstrakcijama
nastojao je prikriti svoju pravu su{tinu i re`im obespravqenosti ~iji
je produkt bio i koga je {titio. Radni~ka klasa je u ovakvom sistemu po-
tisnuta i podre|ena interesima redovno nezasitog kapitala, pa se poli-
ti~ki pluralizam gra|anskog dru{tva pojavquje u funkciji potpunog
otu|ewa vlasti i politike u rukama onih ~iji je rukovode}i interes pro-
dubqivawe i odr`avawe poretka eksploatacije i ugwetavawa. Shodno
tome, politi~ki pluralizam konstituisawem razli~itih politi~ko-
partijskih interesa i wihovim me|usobnim suprotstavqawem i borbom
elimini{e mogu}nost iskazivawa autenti~nih interesa i potreba rad-
nog ~ovjeka, te wegovo dobrovoqno, samostalno i kreativno anga`ovawe
i nastojawe u pravcu wihove realizacije. Na tim osnovama se izvodi za-
kqu~ak da bi svaki poku{aj nametawa sistema politi~kog pluralizma,
koji je specifi~an za zapadnu Evropu ili sjevernu Ameriku, zemqama u
kojima ne postoje istorijski, kulturni, ekonomski, politi~ki i civili-
zacijski uslovi za wegovo odr`avawe predstavqalo ne{to {to je o~i-
gledno ve} na samom po~etku osu|eno na poraz, pa je neracionalno svako
insistirawe na tom planu. Izra`ava se ubje|ewe da taj tip pluralizma
posmatra ~ovjeka, ne kao individualno, svestrano, stvarala~ko i slobod-
no bi}e, nego kao apstraktnu jedinku koja treba da bude predstavqena u
parlamentarnim tijelima preko birokratizovanih i hijerarhijski
ustrojenih politi~kih partija. Wime se interesi ~ovjeka pojedinca, gru-
pa qudi, proizvo|a~a, podre|uju interesima partijskih vrhu{ki koje sa-
mo na prvi pogled vode principijelnu borbu za odre|ene stavove i op{te
interese, a u stvari se gr~evito me|usobno satiru ili pak pronalaze
kompromise u te`wi da se do~epaju vlasti i svih onih privilegija koje
ona sa sobom donosi.
Dakle, sistemom politi~kog pluralizma bur`oazija ostvaruje takvu
politizaciju dru{tvenog `ivota koja odvra}a poglede od wegove su{ti-
ne, oli~ewe i otjelotvorewe u dru{tveno-ekonomskim odnosima. Tako se
zamagquje slika socijalnih suprotnosti i nastoji eliminisati klasna
borba. Ciqeve za koje se zala`e bur`oazija nikada ne naziva pravim
imenom, niti isti~e wihov klasni sadr`aj i smisao. Naprotiv, ona svo-
je klasne interese nastoji predstaviti kao op{tedru{tvene i na wiho-
vom ostvarivawu anga`ovati naj{ire narodne mase. Ve}i broj politi~-
kih partija i organizacija i mno{tvo izra`enih interesa politi~ke
prirode u bur`oaskom dru{tvu predstavqaju supstitut za razli~ite
primarne dru{tvene interese koji se na taj na~in potiskuju i odstrawu-
514
ju iz realnih politi~kih tokova i zbivawa. Pretpostavqa se da poli-
ti~ki gra|anin, koji u bur`oaskom dru{tvu treba da predstavqa nosio-
ca razli~itih dru{tvenih interesa, predstavqa apstrakciju beskrajno
udaqenu od stvarnosti i ~ovjeka pojedinca, zaokupqanog svakodnevnim
`ivotnim potrebama, brigama i neda}ama. Taj ~ovjek pojedinac, takozva-
ni ’mali’, ’obi~ni’ ~ovjek nema gotovo nikakvih izgleda da uti~e na iz-
radu partijskih programa o kojima treba da se izjasni i da formalno
pru`i svoju podr{ku onoj partiji ~iji mu se program po svom sadr`aju
u~ini najprivla~nijim, najsaobra`enijim wegovim vlastitim interesi-
ma, `eqama i htijewima. Unutra{wa birokratizacija politi~kih par-
tija drugi je bitan element wihovog sve ve}eg otu|ewa od dru{tva i upa-
dawa u mre`u predrasuda, i la`ne, iluzorne svijesti. Ovi nedostaci
parlamentarnog sistema u stvari su rezultat djelovawa vanparlamen-
tarnih oblika vlasti, onog stvarnog oblika gospodarewa kapitala nad
radom, vlasti zasnovane na privatnoj svojini nad sredstvima za proiz-
vodwu. Tamo gde su interesi radnog ~ovjeka najizrazitiji, vitalni, egzi-
stencijalni, tamo mu je uskra}eno pravo da ih nesmetano ispoqava i
ostvaruje, a to je prije svega po pitawu mogu}nosti ravnopravnog u~e{}a
u odlu~ivawu o radu i rezultatima rada. Parlament u ovom sistemu slu-
`i samo kao povr{ni regulator odnosa koji vladaju u proizvodwi u ci-
qu wihovog o~uvawa i otklawawa opasnosti koja prijeti od strane onih
koji su robovi toga poretka.
Sve u svemu, politi~ki pluralizam se odre|uje kao faktor o~uvawa
i stabilnosti bur`oaskog klasnog dru{tva i proizvodnih odnosa na ko-
jima ono po~iva. ^im nastupi kriza kapitalisti~kih odnosa i eksploa-
tatorskog sistema, ona stvarna vlast, neinstitucionalizovana i zaklo-
wena od reflektora javnosti otvoreno istupa i ne preza od grubog naru-
{avawa bilo kakvih demokratskih i slobodarskih principa, sve u ciqu
o~uvawa gole egzistencije odre|enog tipa klasnog ugwetavawa. Najefi-
kasniju potvrdu ovakve teze predstavqa ~iwenica da u gra|anskom dru-
{tvu u posqedwe vrijeme vanparlamentarna vlast sve izrazitije i o~i-
glednije potiskuje parlamentarnu. Povezivawe finansijske oligarhije,
tehnomenayerskih struktura i vojnog establi{menta vodi su`avawu
prostora djelovawa poslani~ke skup{tine i wenom otvorenom predsta-
vqawu kao privremeno efikasnog i utoliko upotrebqivog instrumenta
klasne hegemonije. Ni politi~ke partije u parlamentarnom sistemu ne
ostavqaju ~ovjeku {iroko pravo izbora i opredjeqewa prilikom parla-
mentarnih izbora, jer programi gra|anskih i socijaldemokratskih par-
tija uglavnom su u tolikoj mjeri sli~ni i podudarni da se realno ne mo-
`e o~ekivati nikakva su{tinska novina smjenom wihovih rukovodstava
na kormilu vlasti. Partijske vrhu{ke su ~vrsto ukalupqene i integri-
sane u sferu dominiraju}ih socijalnih snaga i klasno-politi~kih inte-
resa. Slobode i prava ~ovjeka i gra|anima zato sve vi{e predstavqaju
fikciju. Bur`oazija na perfidan na~in manipuli{e naj{irim narod-
nim masama tako {to prvo proklamuje osnovna demokratska prava, a on-
da institucionalnim finesama obezbe|uje da se ona iskqu~ivo mogu ko-
ristiti i iz wih izvedene slobode upra`wavati u onom vidu koji pospje-
515
{uje realizaciju wenih klasnih interesa. Zato je politi~ki pluralizam
bur`oaskog dru{tva samo naizgled pluralizam, a u su{tini oli~ava mo-
nopol kapitala i eksploatacije koju on odr`ava. Demokratija u kapita-
lizmu se zato defini{e kao demokratija koja postoji, realno je opipqi-
va samo za pripadnike vladaju}e klase. Iz toga se izvla~i zakqu~ak da je
nastupila faza u kojoj politi~ki pluralizam prestaje biti progresivna
dru{tveno-istorijska pojava i postaje ograni~avaju}a snaga daqeg razvo-
ja istinskog pluralizma interesa radnih qudi i dru{tva kao cjeline.
Politi~ki pluralizam, u stvari, nasilno onemogu}ava ispoqavawe i
ostvarivawe dru{tvenih interesa i garantuje slobodu izra`avawa i za-
dovoqewa samo potrebama dominiraju}ih socijalnih grupa.
Postojawe ve}eg broja interesnih grupa i nesumwiva efikasnost va-
ninstitucionalnih centara vlasti govori da je apriori pogre{an svaki
zakqu~ak iz kog bi proizlazilo da se bur`oaska politi~ka hegemonija
iscrpquje u vlasti dr`avnog aparata. Ukupna politi~ka vlast nadrasta
svoju institucionalnu sferu zao{travaju}i na taj na~in postoje}e soci-
jalne protivrje~nosti i potenciraju}i politi~ke odnose zasnovane na
stvarnoj nejednakosti me|u qudima. Ona na koncentrisan na~in izra`a-
va dru{tvenu neravnopravnost i odsustvo fakti~ke slobode, ali je u
isto vrijeme i jedan od odlu~uju}ih faktora integracije toga dru{tva i
odr`avawa bar minimuma wegove stabilnosti. Ukratko supsumirano: po-
liti~ka vlast gra|anskog dru{tva odra`ava sve wegove slabosti i anta-
gonisti~ke protivrje~nosti, ali u isto vrijeme predstavqa i jedan objek-
tivni, makar i redukovani, oblik sagledavawa wegovih ukupnih potreba,
svega onoga {to mu nedostaje da bi postigao programski ideal svojih te-
orijskih i revolucionarnih rodona~elnika i utemeqiva~a. Iz tog raz-
loga djeluje suvi{e pojednostavqen i ideolo{ko-sekta{ki stav da je sve
ono {to je zaista postigla bur`oaska demokratija i wena liberalna dr-
`ava u slu`bi interesa bur`oazije kao vladaju}e klase, te da su sve slo-
bode i prava koje je utemeqila liberalna dr`ava samo odraz wenog hti-
jewa da se onemogu}i pravno ograni~avawe privatne svojine nad sred-
stvima za proizvodwu. Formalna jednakost i ravnopravnost qudi, te slo-
bodna utakmica na otvorenom tr`i{tu robe, novca i radne snage, argu-
ment je koji se naj~e{}e pote`e, prividno omogu}uje svakom ~ovjeku po-
jedincu da samostalno iska`e sve svoje sopstvene sposobnosti i postig-
ne rezultate adekvatne tim sposobnostima, dok stvarno nagoni ve}inu
qudi koji ne posjeduju nikakva sredstva za proizvodwu u privatnoj svoji-
ni da rade za drugoga i na taj na~in obezbje|uju minimum materijalnih do-
bara za vlastitu egzistenciju. Osnovni produkcioni odnosi kapitali-
sti~kog dru{tva su, prema tome, odnosi vlasti ~ovjeka nad ~ovjekom, i
wima se potire sve ono {to bi moglo izgledati kao vanklasna ili nat-
klasna vrijednost.
Razvijeni kapitalizam, zahvaquju}i intenziviranom sprovo|ewu
eksploatacije na me|unarodnom planu kroz sistem neravnopravnih eko-
nomskih odnosa me|u nejednako razvijenim dr`avama, u stawu je da radni-
cima u vlastitoj zemqi pru`i primamqiv `ivotni standard i mnoga ma-
terijalna dobra, te na taj na~in ~esto kod wih stvara predstavu o preva-
516
zila`ewu me|uklasnih antagonizama i izgradwi solidarnog dru{tva i
solidaristi~ke dr`ave blagostawa, koja se potencira predimenzioni-
ranom ulogom i zna~ajem politi~kih partija. Ina~e, uloga dr`ave u ka-
pitalizmu sve izrazitije ja~a, a da pri tome ona nema samo prinudnu i
upravqa~ku funkciju, nego sve vi{e po~iwe obavqati niz op{tekori-
snih poslova, a uz to je bur`oazija u stawu da ideolo{kim i propagand-
nim sredstvima u ve}ini slu~ajeva obezbijedi plebiscitarnu podr{ku
ve}ine stanovni{tva u ciqu realizacije izvjesnih ekonomskih, poli-
ti~kih ili kulturnih projekata, pa ~ak i podr{ku onih dijelova naroda
koji time objektivno, i nehtiju}i, idu protiv vlastitih htijewa i inte-
resa. Smatra se da bur`oaski teoreti~ari i ideolozi, kada govore o
prednostima vi{epartijskog sistema, polaze od pretpostavke da taj si-
stem jedini otvara prostor za dola`ewe do izra`aja i zadovoqavawa in-
teresa i potreba razli~itih klasa, slojeva i grupa, omogu}uje me|usobnu
konfrontaciju raznolikih alternativa, zasnovanih na nejednakim poli-
ti~kim programima koji su izraz suprotstavqenih politi~kih tenden-
cija, te da pospje{uje mnogo masovnije i kvalitetnije u~e{}e gra|ana u
politi~kom `ivotu, prvenstveno u procesu izbora za predstavni~ka ti-
jela. Oni, u stvari, postojawe i funkcionisawe vi{epartijskog sistema
uzdi`u na pijedestal najvi{eg i gotovo jedinog mjerila ostvarenog ste-
pena razvoja demokratije u odre|enom dru{tveno-politi~kom supstratu.
Mada se ne negira ~iwenica da je vi{epartijski sistem u gra|an-
skom dru{tvu na izvjestan na~in podsticao razvoj demokratije, pa ~ak i
da je predstavqao bitan preduslov wenog postojawa, te da je i radni~ka
klasa otpo~ela borbu za ostvarivawe svojih istorijskih ciqeva u samom
bur`oaskom politi~kom sistemu s pluralisti~kom legitimacijom – ko-
me se mora priznati da je razvio pravne i politi~ke osnove za konstitu-
isawe i razvoj proleterskih politi~kih organizacija i tako omogu}io
radni~koj klasi postizawe izvjesnih ograni~enih interesa i razvoj kla-
sne svijesti – on se smatra samo jednom pogodno{}u, olak{avaju}om
okolno{}u u procesu ja~awa istorijskih potencijala proletarijata ra-
di inicirawa revolucionarne akcije u ciqu definitivnog ru{ewa bur-
`oaske diktature i uspostavqawa diktature proletarijata za izmijewe-
nim demokratskim sadr`ajem. Uz to se smatra da sistem politi~kog plu-
ralizma i predstavni~kih institucija koje se na wemu zasnivaju dovodi
do podvojenosti i unutar same radni~ke klase kroz pojavu politi~kog
podvajawa i pluralizacije wenih, nekada jedinstvenih interesa, {to
uzrokuje opasno razila`ewe, ideolo{ko diferencirawe, te odvojeno
politi~ko organizovawe. On se pokazao i kao glavni faktor koji je do-
veo do pojave temeqne birokratizacije kompletnih organizacionih
struktura, posebno rukovode}ih, u proleterskim partijama, a uz to je i
potencirao osnovnu podjelu radni~kog pokreta na revolucionarno i re-
formisti~ko krilo. Ovo reformisti~ko, zahva}eno psihozom egzaktno-
sti bur`oaskih parlamentarnih procesa i ushi}eno dostignu}ima gra-
|anske klasne demokratije, definitivno i besprizivno se odri~e revo-
lucionarnih metoda i puteva borbe za ostvarewe istorijskih interesa
radni~ke klase i ostalih potla~enih slojeva stanovni{tva.
517
 Iz toga se izvla~i zakqu~ak prema kome proletarijat svoju socijal-
nu svijest ne smije ograni~avati videokrugom bur`oaske demokratije i
mora biti svjestan svih wenih jednostranosti i ograni~ewa, te objektiv-
ne nemogu}nosti izgradwe socijalizma na wenim principima. U skladu s
tim je i konstatacija prema kojoj prividna ravnopravnost, koja predsta-
vqa osnovni produkt gra|anske reprezentativne demokratije, u stvari,
slu`i bur`oaziji kao pogodna maska za prikrivawe stvarne nejednako-
sti i pot~iwenosti. Zato pri pojmovnom odre|ivawu demokratije, demo-
krati~nosti i demokratskog, proletarijat mora polaziti od vlastitih
ideolo{kih kriterija i principa. On, prije svega, treba da socijalnom
jednako{}u uslovqava politi~ku, a ne da za qubav politi~ke, dakle, for-
malne jednakosti prihvata socijalnu nejednakost, jer se ima u vidu da je
realno, istinsko ostvarivane politi~ke jednakosti nezamislivo, ilu-
zorno bez prethodnog dosqednog ostvarivawa socijalne. I sam parla-
ment kao osnovna institucija u parlamentarnom sistemu samo je nomi-
nalno najvi{i nosilac politi~ke vlasti i dr`avnog suvereniteta. Pra-
ve i glavne konce dr`e u svojim rukama monopolisti~ka finansijska
oligarhija i tehnomenayerske strukture, koncentrisane u centrima otu-
|ene mo}i, oko i u organima izvr{ne vlasti i uprave. Vladaju}a kapita-
listi~ka klasa postupa demago{ki i formalno ne igra odlu~uju}u ulogu
u politi~kim procesima, ali, imaju}i presudne pozicije u procesu pro-
izvodwe i oblasti produkcionih odnosa, te odr`avaju}i neposredno eko-
nomsku vlast u tom sistemu dominacije, ona je pravi i odlu~uju}i akter
politi~kog odlu~ivawa na svim nivoima. Ako je ponekad i izgledalo da
parlament nastoji ili da relativno uspje{no fakti~ki ograni~ava ste-
pen eksploatacije i wene najekstremnije vidove, te sprovodi izvjesne so-
cijalne i politi~ke mjere koje objektivno idu u prilog radni~koj klasi,
sigurno je da se sve to radi iskqu~ivo u interesu o~uvawa klasne su{ti-
ne kapitalisti~kog dru{tva i wegove dr`ave. Gra|anski ideolozi i pro-
pagandisti se verbalno zakliwu u principe svoje klasne demokratije,
parlamentarizma i politi~kog pluralizma, ali, “Civilizacija i pravda
bur`oaskog poretka pojavquje se u svojoj zlokobnoj svetlosti kad god se
robovi toga poretka pobune protiv svojih gospodara. Onda se ta pravda i
ta civilizacija ispoqavaju kao neprikriveno divqa{tvo i bezakonita
osveta. Svaka nova kriza u klasnoj borbi izme|u prisvaja~a i proizvo|a-
~a bogatstva otkriva tu ~iwenicu u sve o{trijoj svetlosti”.1
Pokazalo se da se me|unarodni imperijalizam nikada ne miri s opa-
sno{}u pucawa neke wegove karike. Politi~ki re`im bur`oaske demo-
kratije on odr`ava samo dok to ide u prilog interesa kapitala i odnosa
dominacije i eksploatacije. ^im zaprijeti realnija opasnost po odr`a-
we klasne hegemonije bur`oazije, uvodi se drugi osnovni oblik politi~-
kog sistema – autokratski, bez obzira {to on objektivno predstavqa te-
meqitu negaciju svih onih principa i vrijednosti koje gra|anska ideo-
logija i propaganda stavqaju u prvi plan pri isticawu prednosti i po-
godnosti na~ina dru{tvenog `ivota za koji se zala`u. Ve} su i klasici
marksizma u svojim politi~kim raspravama do{li do zakqu~ka da se rad-
ni~ka klasa ne smije zavaravati iluzijama da je u okviru politi~kih
518
struktura i institucija bur`oaskog dru{tva mogu}e ostvariti wene
istorijske interese. “Op{te pravo glasa izvr{ilo je svoju misiju. Ve}i-
na naroda pro{la je kroz wegovu {kolu, ulogu koju je ono jedino i moglo
da odigra u revolucionarnoj epohi. Wega je morala ukinuti ili revolu-
cija ili reakcija.”2 Iz takvih tvrdwi se izvla~i i zakqu~ak da se rad-
ni~ka klasa u okviru bur`oaskog demokratskog parlamentarizma mo`e
uspje{no boriti samo za ostvarivawe svojih neposrednih parcijalnih
ciqeva, dok dugoro~ne, istorijske, interese mo`e realizovati samo de-
finitivnim obarawem gra|anskog poretka i li{avawem kapitalisti~-
ke klase politi~ke i vojne snage, likvidacijom centara otu|ene mo}i i
mijewawem klasne su{tine dr`avnih institucija i politi~ke vlasti, te
radikalnim preispitivawem i ideolo{kim prilago|avawem svih tradi-
cionalnih kulturnih i moralnih vrijednosti. Smatra se da je stvar sva-
ke radni~ke partije da samostalno, svestranom analizom unutra{wih i
spoqnih faktora koji uti~u na socijalnu sredinu u kojoj ta politi~ka
stranka djeluje, procijeni koji joj oblik borbe trenutno najvi{e odgova-
ra, istovremeno se neodri~u}i apriori ni onog drugog, kad prilike i
uslovi za wegovu primjenu sazru, pa ga u~ine i neizbje`nim.
Dakle, svojevremeno su bur`oaski parlamentarni politi~ki sistem
i partijski pluralizam na kome se taj sistem zasniva odigrali progre-
sivnu istorijsku ulogu, iscrpili svoje emancipatorske mogu}nosti, tako
da danas jo{ samo mogu predstavqati sredstvo u rukama konzervativnih
snaga. “A, na sre}u, ima i bi}e mnogo demokratskih sistema koji su i ko-
ji }e biti mnogo demokratskiji od bur`oaske parlamentarne dr`ave. Ne-
ma sumwe da bi se progresivne snage ~ovje~anstva na{le u reakcionar-
nom defetizmu ako bi smatrale da je parlamentarna demokratija vrhunac
slobode ~oveka.”3 U skladu s tim, ako se ka`e da treba koristiti pozitiv-
na dostignu}a parlamentarizma i politi~kog pluralizma, to ne zna~i da
se, makar i prividno, te`i sintezi elemenata socijalisti~kog i kapita-
listi~kog dru{tveno-politi~kog i ekonomskog sistema, jer se podrazu-
mijeva da je svaki poku{aj ka ostvarewu vje{ta~kog jedinstva progresiv-
nog i reakcionarnog, revolucionarnog i konzervativnog, unaprijed i
bezuslovno osu|en na propast. S obzirom da su u bur`oaskom politi~kom
dru{tvu uspostavqene bur`oaska pravila politi~ke igre, partije pro-
letarijata su prinu|ene da im se prilago|avaju dok dru{tveni antagoni-
zmi ne budu do te mjere zao{treni da je onda mogu} samo radikalni revo-
lucionarni izlaz. Zato bur`oazija i toleri{e organizovanu politi~ku
aktivnost radni~ke klase samo dok je u stawu da je dr`i pod svojom punom
kontrolom. ^im ocijeni da vi{e nije u stawu da provodi tu kontrolu, ona
pribjegava razli~itim na~inima potiskivawa proletarijata iz poli-
ti~ke sfere dru{tva.
Pobjedom u socijalisti~koj revoluciji proletarijat se konstitui{e
kao vladaju}a klasa i uspostavqa sopstvenu diktaturu, kao klasni tip dr-
`ave. Ali, i sami konkretni oblici diktature proletarijata se me|usob-
no razlikuju po stepenu ostvarivawa socijalisti~ke demokratije kao
sredstva obezbje|ewa dominantne uloge i ostvarewa i neposrednih i
istorijskih interesa radni~ke klase. Pri tome se podrazumijeva da su ob-
519
lici prinude koju provodi diktatura proletarijata upereni prevashodno
protiv ostataka pora`ene klase i svih ostalih antisocijalisti~kih sna-
ga i nosilaca wihove politike. Kao otjelotvorewe socijalisti~ke dr`a-
ve proleterska diktatura svoj ciq i svrhu iznalazi u procesu vlastitog
prevazila`ewa i odumirawa, boqe re~eno, u procesu sve ve}eg i sve {i-
reg podru{tvqavawa osnovnih dr`avnih funkcija kontinuiranim razvo-
jem socijalisti~kog samoupravqawa, {to pokazuje da je socijalizam po
svojoj prirodi nerazdvojiv od demokratije. U tom sklopu se isti~e da je
ovakvo gledi{te osnovni opredjequju}i faktor oficijelne ideologije i
politike jugoslovenskog samoupravnog socijalisti~kog dru{tva, izraz
vitalnosti tradicija narodnooslobodila~kog rata i autohtone socijali-
sti~ke revolucije, te ~inilac wegove ~vrstine i stabilnosti, dokaz de-
mokratske i humanisti~ke orjentacije. Pri ovakvom rezonovawu se ima u
vidu kategori~ki stav da daqe produbqivawe procesa demokratizacije u
velikoj mjeri zavisi i od dosqednog ostvarivawa vode}e uloge subjektiv-
nih dru{tvenih snaga, prvenstveno Saveza komunista kao revolucionar-
ne avangarde radni~ke klase, te potpune afirmacije i stvarala~ke akti-
vizacije svih ostalih samoupravnih socijalisti~ki orjentisanih dru-
{tvenih aktera koji priznaju i prihvataju dominantnu socijalnu pozici-
ju radni~ke klase. Time se podrazumijeva da su dru{tveno-politi~ke or-
ganizacije odraz dostignutog stepena razvoja dru{tvene svijesti i krea-
tivnih sposobnosti progresivnih socijalnih snaga.
Tako ponovo dolazimo do ranije izlo`enog politi~kog i ideolo-
{kog stava s teorijskim pretenzijama prema kome se, prevazilaze}i i vi-
{epartijski sistem bur`oaskog parlamentarizma zasnovanog na poli-
ti~kom pluralizmu interesa i jednopartijski sistem etatisti~kog soci-
jalizma zasnovanog na politi~kom monopolizmu, proleterska demokra-
tija kao politi~ki oblik socijalisti~kog samoupravqawa zasniva na
pluralizmu samoupravnih interesa, odnosno na identifikaciji op{te-
dru{tvenih interesa interesima radnog ~ovjeka, neposrednog proizvo-
|a~a i samoupravqa~a istovremeno. Napomiwe se, dodu{e, da politi~ki
sistem socijalisti~kog samoupravqawa nije u stawu da se preko no}i
otarasi svih ostataka politi~kog pluralizma ili jednopartijskog siste-
ma, ali, on ih, navodno, postepeno i dosqedno elimini{e kroz svakodnev-
nu borbu i aktivnost svih subjektivnih snaga, prvenstveno Saveza komu-
nista, te Socijalisti~kog saveza koji ujediwuje djelatnost svih socijali-
sti~ki i samoupravno orjentisanih socijalno-politi~kih faktora,
ukqu~enih u sistem samoupravne demokratije. Te snage se i ne pojavquju
kao subjekti borbe za politi~ku vlast, nego kao konstitutivni dio samo-
upravne zajednice slobodnih proizvo|a~a koji neposredno upravqaju ra-
dom i wegovim rezultatima. S obzirom da se priznaje da samoupravno so-
cijalisti~ko dru{tvo nije beskonfliktno, socijalna zajednica bez unu-
tra{wih protivrje~nosti, te da je ono svjesno svojih suprotnosti, da ih
ne prikriva i da se daqe razvija wihovim savladavawem i razrje{ava-
wem kroz sistem samoupravne demokratije i u samoupravnim zajednicama
interesa, gdje se izra`avaju razli~ite pojedina~ne i posebne potrebe ko-
je se ti~u daqih pravaca socijalisti~kog razvoja, bilo ekonomskog, soci-
520
jalnog, politi~kog ili kulturnog, te razvoja dru{tveno-ekonomskih i
dru{tveno-politi~kih odnosa itd., isti~e se da se istorijski interesi
radni~ke klase mogu ostvariti samo kroz konkretno, slobodno i nepo-
sredno izra`avawe autenti~nih interesa neposrednih proizvo|a~a sa-
moupravqa~a. To je put postepenog prevazila`ewa dr`ave i politi~kog
dru{tva, te ostvarivawa besklasne socijalne zajednice kao otjelotvore-
ne asocijacije neposrednih proizvo|a~a. A kako se neprekidno ima u vi-
du da }e antisamoupravne i antisocijalisti~ke snage jo{ dugo nastojati
da podriju tekovine jugoslovenske socijalisti~ke revolucije i da }e u
tom ciqu koristiti sva raspolo`iva sredstva, izra`ava se odlu~nost u
na~elnom stavu prema kome ne mo`e biti slobode i demokratije za ne-
prijateqe socijalizma, jer su oni u isto vrijeme protivnici svega {to je
zaista demokratsko i slobodarsko, neprijateqi radnog ~ovjeka uop{te.
Na tom zakqu~ku se temeqi i ubje|ewe da politi~ki sistem socijali-
sti~kog samoupravqawa mora razvijati specifi~na sredstva vlastite
samoodbrane, instrumente odbrambenog organizovawa koji se ne}e otu-
|ivati od samog dru{tva. Poku{aj udovoqavawa toj potrebi je rezulti-
rao razvojem koncepcije, doktrine i sistema op{tenarodne odbrane i
dru{tvene samoza{tite.
Dodatni argumenat kojim se iskqu~uje svaka mogu}nost recepcije
gra|anskog vi{epartijskog sistema u organizacionu strukturu socijali-
sti~ke demokratije temeqi se na neslavnim iskustvima pluralisti~kog
ustrojstva starojugoslovenske dr`ave u prvoj deceniji wenog egzistira-
wa, koja su dovela do uspostavqawa monarhisti~ke autokratije. Zato se
istra`ivawe geneze starojugoslovenske autokratije, po~ev{i od anali-
za situacije u jugoslovenskim zemqama pred Prvi svjetski rat i uo~i uje-
diwewa u jedinstvenu dr`avu, pa prou~avawa ekonomske situacije u pr-
voj jugoslovenskoj dr`avi, problema postojawa vi{e nacija i me|unaci-
onalnih odnosa u uslovima ogor~ene borbe za prevlast izme|u srpske,
hrvatske i slovena~ke bur`oazije, funkcionisawa politi~kog sistema
za koji je bilo karakteristi~no postojawe velikog broja razli~itih
partija, nestabilnost vlada i stalne intrige, sve do nau~ne obrade vr-
hunca krizne situacije u kojoj dolazi do dr`avnog udara i uspostavqawa
autokratskog re`ima, smatra prvorazrednom akademskom i politi~kom
obavezom. Svaka detaqnija analiza politi~kih prilika u jugosloven-
skim zemqama uo~i i u toku Prvog svjetskog rata, te u vrijeme ujediwa-
vawa, ima za osnovnu svrhu dosqedno razotkrivawe uloge bur`oazije i
wenih stranaka u politi~kim borbama baziranim na razli~itim, ~esto
dijametralno suprotnim interesima, ~ija je zajedni~ka karakteristika
da su naj~e{}e bili tu|i vitalnim i egzistencijalnim interesima jugo-
slovenskih naroda. Ovakva situacija nije mogla obezbijediti normalan
i nesmetan razvoj bur`oaskog demokratskog politi~kog sistema ~iji su
za~eci vidqivi u prvim aktima i mjerama novostvorene dr`ave, ali ko-
ji }e uskoro biti ugu{eni u vlastitim slabostima. “Svojstva gra|anske
politike u Kraqevini Srba Hrvata i Slovenaca davala su osnovni ton
i sadr`inu odnosima, opredjequju}i karakter politi~kog `ivota i svih
wegovih institucija. O~igledno je da ta politika, ve} od 1918. godine od-
521
ra`ava, a potom ubrzava proces degradacije demokratije. Wegovo fina-
le se odigralo 1929. godine uspostavqawem autokratije, koja je u onda-
{wem dru{tvu imala ve}e dispozicije, a u istoriji jugoslovenskih naro-
da neuporedivo bogatije tradicije od drugih modela vladavine.”4
Autokratske tendencije su bile o~igledne jo{ u fazi stvarawa Kra-
qevine Srba Hrvata i Slovenaca. Pa ipak, represivne mjere }e prven-
stveno biti primjewivane u ciqu gu{ewa radni~kog bunta i socijali-
sti~kih ideja koje se sve vi{e probijaju pod svodove dr`avne tvorevine,
u kojoj je sitna bur`oazija predstavqala stub poretka i nosioca poli-
ti~kih procesa. Stawe je posebno komplikovala nerazvijena materijal-
na baza u zemqi u kojoj su se tri ~etvrtine stanovni{tva bavile poqo-
privredom kao primarnim oblikom obezbje|ewa sredstava za `ivot, a ne-
potpuna, nedosqedno provedena agrarna reforma, nije uspjela elimini-
sati socijalne suprotnosti na selu koje su ~esto imale primjesa feudal-
nih dru{tveno-ekonomskih odnosa. Nerije{eno nacionalno pitawe je,
po mi{qewu mnogih autora, dolijevalo novo uqe na vatru. “Budu}i da se
proklamovani unitarizam, odnosno kurs unifikacije, prakti~no preo-
bratio u nacionalnu neravnopravnost i hegemoniju, takvo stawe je znat-
no doprinijelo da se zapleti i sukobi u jugoslovenskom dru{tvu inten-
zifikuju i komplikuju konfrontacijom nacionalnih interesa, preten-
zija i instinkata. I u ovom fragmentu istorije se pokazalo da politi~-
ka aberacija i nemo} redovno tra`e kompenzaciju u nasiqu.”5 Kao kruna
svega, mno{tvo politi~kih partija, rastrzanih u me|usobnim borbama za
vlast, moglo je djelovati jedino kao faktor daqeg zao{travawa antago-
nisti~kih suprotnosti. Nacionalisti~ka i {ovinisti~ka aktivnost od-
re|enih politi~kih grupacija uticala je i na daqe zao{travawe ve} po-
stoje}ih konflikata i onemogu}avala izlaz iz duboke ekonomske i poli-
ti~ke krize. “Demokratski gra|anski parlamentarizam, proklamovan i
uveden poslije rata u novoformiranoj jugoslovenskoj zajednici, imao je
nedovoqno socijalnih pretpostavki i upori{ta i suvi{e slabih strana
da bi se mogao afirmisati, razvijati i reprodukovati kao trajan poli-
ti~ki odnos i efikasan administrativno-upravni mehanizam. Struktura
i organizacija jugoslovenskog dru{tva i dr`ave bila je ishodi{te pro-
tivrje~nih procesa u kojima su, crpe}i snagu na izvorima istorijske ba-
{tine i savremene disharmoni~nosti, konzervativni faktori domini-
rali. Desetogodi{wa zbivawa u znaku socijalnih kontrasta, nacional-
nih borbi i privredne nedinami~nosti zavr{ila su se u diktaturi.”6
Odmah nakon uspostavqawa {estojanuarskog re`ima energi~no je
sprovedena zabrana svih politi~kih partija, poja~an policijski teror,
posebno prema radni~koj klasi i ilegalnoj Komunisti~koj partiji. Eli-
minisano je i ono malo sloboda i prava ~ovjeka koje su se i do tada s mu-
kom odr`avale. Re`im je postepeno poprimao sve oblike policijske dr-
`ave. Ali, to nije nimalo pozitivno uticalo na razrje{avawe i otkla-
wawe nagomilanih protivrje~nosti.
Naprotiv, one su se jo{ vi{e zao{trile. Umjesto da je ubla`i i ot-
kloni, autokratija je politi~ku i ekonomsku krizu daqe produbila. Ina-
~e, demokratija se toliko kompromitovala u jugoslovenskom bur`oaskom
522
dru{tvu da uspostavqawe autokratije nije nai{lo ni na kakav ozbiqni-
ji otpor. Naprotiv, prije bi se moglo govoriti o prihvatawu autokrat-
skog re`ima i kraqevskog samovla{}a od strane odre|enih krugova se-
qa{tva i inteligencije. Ti krugovi su smatrali da se jedino ~vrstim
kraqevim li~nim re`imom mo`e sa~uvati jedinstvo zemqe, ostvariti
socijalna i nacionalna homogenizacija, dok je bur`oazija ra~unala s mo-
gu}no{}u ru{ewa i onih slabih tekovina dotada{we borbe radni~ke
klase za skra}ivawe radnog dana i podizawe visine nadnica. “Prete`an
dio jugoslovenski orijentisane inteligencije je osu|ivao desetogodi-
{wu parlamentarnu praksu i izra`avao na~elnu vjernost klasi~noj gra-
|anskoj demokratiji, no istovremeno prihvatao diktaturu kao privre-
menu mjeru sa pozitivnim antipartikularisti~kim i homogeniziraju-
}im djelovawem”.7 Ina~e, za sve vrijeme odr`avawa {estojanuarskog
autokratskog re`ima egzistirao je i djelovao opozicioni pokret sa {i-
rokim spektrom politi~kih boja, ali sa uveliko smawenim akcionim ra-
dijusom. Re`im se posebno o{tro obra~unava sa komunistima, od kojih
mu je prijetila glavna opasnost, mada je djelovawe Komunisti~ke parti-
je Jugoslavije u tom periodu u osnovi bilo dogmatsko i sekta{ko, pa ni-
je moglo dati optimalne odgovore na relavantna pitawa koja su dru{tve-
na praksa i istorijska realnost postavqali.
Me|utim, uprkos ideolo{kim i dnevnopoliti~kim konstrukcijama
wegovih odlu~nih protivnika, detaqna obrada uzroka koji su doveli do
uspostavqawa {estojanuarskog re`ima i analiza wegovih osnovnih ka-
rakteristika, navodi na zakqu~ak, ~ini se jedino seriozan i teorijski
utemeqen, da se na istorijskim ~iwenicama ne mo`e zasnivati vaqana
argumentacija za karakterisawe onda{weg jugoslovenskog autokratskog
re`ima fa{isti~kim. Prije svega, ne mo`e se govoriti o postojawu raz-
re|ene demokratije. Sem toga, {estojanuarski re`im nije produkt orga-
nizovanog fa{isti~kog totalitarizma. Istina, neke objektivne sli~-
nosti su postojale, ali u to vrijeme na jugoslovenskom tlu nije bilo od-
govaraju}ih istorijskih uslova niti za dosqednu imitaciju nekog od ta-
da{wih fa{isti~kih oblika u Evropi, niti za razvoj vlastitog, autoh-
tonog fa{isti~kog modela. “Rezultati prou~avawa fenomena autokra-
tije u istoriji Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca i dru{tva u wenim
okvirima upu}uju na sumarni zakqu~ak da je {estojanuarski re`im pred-
stavqao jednu od onda{wih verzija gra|anske diktature koja je korjeni-
ma i likom bila bliska tradicionalnom balkanskom monarhisti~kom
apsolutizmu, a vi{e vremenski i prostorno nego idejno-politi~ki, do-
ticao se modernih totalitarnih sistema.”8
g) Mogu}nosti i perspektive neposredne demokratije
Jedna od specifi~nih karakteristika jugoslovenskog dru{tveno-po-
liti~kog sistema je poku{aj zasnivawa i kontinuiranog razvoja oblika
neposredne demokratije, koji bi trebalo da predstavqaju prirodni rezul-
tat upliva socijalisti~kog samoupravqawa u svim dru{tvenim sferama,
odnosno posqedicu ostvarivawa kompletnog dru{tveno-politi~kog pro-
cesa, politi~kog organizovawa i djelovawa na samoupravnim principi-
523
ma. Smatra se da vrijednosti oblika neposredne demokratije koji se rea-
lizuju i primjewuju u jugoslovenskom dru{tvu nije ve} sama po sebi data,
predodre|ena, zagarantovana, nego da proizlazi iz su{tine postignutih
socijalnih odnosa, pa zato i ne mogu biti sami sebi ciq i svrha. Wihova
svrhovitost se mora bazirati na op{tedru{tvenim te`wama za dosqed-
nim izgra|ivawem novih dru{tvenih formi koje }e omogu}iti svakom
radnom ~ovjeku pojedina~no, ali i wihovim asocijacijama i zajednicama,
da se izraze, ispoqe i doka`u kao istinski subjekti dru{tvenog `ivqe-
wa i odlu~ivawa o svim vitalnim i egzistencijalnim pitawima. Wihov
ciq ne mo`e biti ni{ta drugo nego realizacija iskonskih te`wi ~ovje-
ka i dru{tva za osvajawem slobode, ostvarewem slobodne qudske zajedni-
ce zasnovane na sazreloj svijesti i sagledanoj odgovornosti subjekata i hu-
manizmu kao neprolaznom principu svake organizovane djelatnosti.
Izlagawem nastanka i razvoja, te na~ina funkcionisawa oblika ne-
posrednog odlu~ivawa unutar jugoslovenskog dru{tveno-politi~kog si-
stema, uz kriti~ko sagledavawe s odgovaraju}eg ideolo{ko-politi~kog
aspekta nekih osnovnih karakteristika komparativnih politi~kih si-
stema, dolazi se do saznawa da postoje dva osnovna zna~ewa pojma nepo-
sredne demokratije. Prvo, klasi~no zna~ewe po kome neposredna demo-
kratija podrazumijeva samo one oblike odlu~ivawa putem kojih gra|ani
neposrednije ostvaruju funkciju vlasti (zborovi, referendum) i drugo
zna~ewe, zasnovano na shvatawu koje prihvataju oficijelni krugovi sa-
moupravnog socijalisti~kog dru{tva, obuhvata poku{aj teorijske sinte-
ze elemenata klasi~ne neposredne demokratije s posrednom, u procesu
prevazila`ewa posredni~kih demokratskih oblika. Ovome slijedi pro-
cjena da je u svakom dru{tvu u kome je posebno istaknuta uloga dr`ave mo-
gu}e ostvariti jedino oblike posredne demokratije. Smatra se da bur`o-
aska teorija nastoji prikriti prave razloge iskqu~ivog insistirawa na
posrednim predstavni~kim demokratskim oblicima isti~u}i u prvi
plan odre|ene stvarne tehni~ke probleme naro~ito u procesu odlu~iva-
wa, ali ni{ta ne ~ine}i da te probleme {to efikasnije razrije{i –
ukloni. Ona se jednostavno zadovoqila tvrdwom da velika prostranstva
i veliki broj stanovnika u modernim dr`avama onemogu}uju ostvariva-
we neposredne demokratije i upu}uju na predstavni~ku, kao jedino cjelis-
hodno rje{ewe, Socijalisti~ko dru{tvo, da bi se obezbijedilo od priti-
ska tehnobirokratskih monopola i deformacija, pristupa sistemskim
organizaciono-politi~kim i strukturalnim promjenama koje jedine
omogu}uju definitivno prevazila`ewe bur`oaskog predstavni~kog par-
lamentarizma. “Marksisti~ko-lewinisti~ka teorija, uva`avaju}i po-
trebu odre|enog stepena obrazovawa i osposobqavawa gra|ana, koji ne-
posredno u~estvuju u upravqawu dr`avnim i dru{tvenim poslovima, po-
lazi od toga da put preobra`avawa sistema posredne u sistem neposred-
ne demokratije treba da zapo~ne odmah, po preuzimawu vlasti radni~ke
klase, ali postepeno i uporedo sa procesom wihovog osposobqavawa.”9
Geneza i razvoj demokratije kroz istoriju, po~ev{i od wenih prvih
teorijskih i prakti~nih za~etaka u starim gr~kim robovlasni~kim dr-
`avama, razotkriva su{tinu bur`oaske demokratije, koja je usqed {iro-
524
ke i produbqene dru{tvene i politi~ke otu|enosti apstraktna i for-
malna. “Pri svemu tome treba imati u vidu da bur`oaska demokratija
ima, prevashodno, svoj temeq u ekonomskim odnosima, a iz tih odnosa na-
staju, odnosno izvode se svi ostali, posebno politi~ki odnosi.”10 Zato,
uporedo sa saznawem da se socijalisti~ko dru{tvo mora {to prije oslo-
boditi svih negativnosti naslije|enih iz pro{losti, razvija se i svi-
jest da to nije mogu}e preko no}i ostvariti, jer je prevazila`ewe otu|e-
nosti politi~ke sfere od dru{tva kao cjeline, socijalnog totaliteta –
otklawawe elemenata posredni{tva i vi{epartijskog sistema, uz isto-
vremeno suzbijawe birokratskih deformacija – dugotrajan i slo`en
proces. Podrazumijeva se da je jedini na~in koji garantuje uspjeh u ostva-
rivawu oblika neposredne demokratije. A pod samim pojmom neposredne
demokratije podrazumijeva se “takav sistem u kome sam narod, neposred-
no, vr{i vlasti i donosi odluke koje su pravno punova`ne (zakone,
upravne akte i sudske presude). U takvoj demokratiji, kada bi se ona re-
alizovala, ne bi ni postojala razlika izme|u dr`avne organizacije i na-
roda, oni bi se poistovje}ivali. Takva neposredna demokratija predsta-
vqa svoju sopstvenu negaciju, jer negira dr`avu, a demokratija je samo ob-
lik dr`ave”.11
Isti~e se da su dva oblika neposredne demokratije koji se ostvaruju
u jugoslovenskom samoupravnom socijalisti~kom dru{tvu zborovi rad-
nih qudi i gra|ana i referendum. Prvenstveno odre|ivawem wihovog
pojma, pra}ewem nastanka, vr{ewem komparativne analize rje{ewa u
razli~itim zemqama i sistemima, na~ina wihovog ostvarivawa u orga-
nizacijama udru`enog rada, mjesnim, samoupravnim interesnim i dru-
{tveno-politi~kim zajednicama, obja{wava se wihova organizacija i
funkcionisawe. Zborovi gra|ana ostvaruju veoma {irok krug poslova i
zadataka, donose odluke o mnogim zna~ajnim pitawima iz razli~itih
oblasti dru{tvenog `ivota. A kad se kriti~ki govori o nekim negativ-
nim pojavama koje su vezane za ostvarivawe ovog oblika demokratskog od-
lu~ivawa, ima se u vidu da je najopasnije opadawe broja gra|ana koji u we-
govoj realizaciji u~estvuju. “Ne mo`e se govoriti o ’krizi’ zborova kao
institucija, ve} vi{e o krizi i prevazi|enosti na~ina rada, odnosno
metoda koje ta institucija u svojoj praksi primewuje, a koji je ~esto svo-
de na instrument potvr|ivawa onoga {to je ve} odlu~eno.”12 Me|utim, za
razliku od zborova gra|ana, zbor radnih qudi, odnosno zbor radnika se
isti~e kao kontraprimjer, pa su veoma ~este tvrdwe da se on u jugoslo-
venskom dru{tveno-politi~kom sistemu ne samo ne nalazi u svojevrsnoj
krizi, nego se svaki dan sve vi{e potvr|uje kao nezamjewivi instrument
neposrednog odlu~ivawa kada je rije~ o neotu|ivim pravima radnika.
Ipak, priznaje se da postoji latentna opasnost da se rad zborova forma-
lizuje i svede na puko i plebiscitarno izja{wavawe o ve} pripremqe-
nim prijedlozima, {to je u direktnoj koliziji s premisom da se samou-
pravno odlu~ivawe ne smije svesti na samoupravno izja{wavawe. “Pojam
samoupravnog odlu~ivawa podrazumijeva i obuhvata, uglavnom, ~etiri
osnovne faze: inicirawe ili pokretawe pitawa za samoupravno odlu~i-
vawe, konsultovawe radnih qudi o pokrenutim inicijativama u ciqu iz-
525
nala`ewa najboqeg rje{ewa, opredjeqivawe za odre|ena, najboqe oda-
brana rje{ewa i nadzor, odnosno kontrolu nad izvr{avawem donesenih
odluka.”13
Pri svemu tome odlu~ivawe putem referenduma predstavqa najau-
tenti~niji i najdosqedniji oblik neposrednog odlu~ivawa, te najpotpu-
niju i najadekvatniju formu ostvarivawa neposredne demokratije. Refe-
rendum “je, kao takav, i neophodno sredstvo za dovo|ewe u sklad formal-
nog sa materijalnim principima socijalisti~ke demokratije, posebno u
radu skup{tina i organa samoupravqawa u organizaciji udru`enog rada,
mjesnim i samoupravnim interesnim zajednicama”.14 Uprkos svim o~i-
glednim prednostima, ipak se referendum jo{ uvijek u dovoqnoj mjeri ne
koristi u jugoslovenskom dru{tvu i zato se ~ini neophodnim zalagawe za
wegovu aktivniju primjenu, te za stvarawe realne dru{tvene situacije u
kojoj sve prednosti referenduma mogu do}i do punog izra`aja. U tome va-
`nu ulogu ima javna rasprava “kao jedna od institucija koja u zna~ajnoj
mjeri ispuwava sadr`inu na{e demokratije, a posebno dinamizira na{
dru{tveno-politi~ki `ivot”.15 Kako je osnovni proklamovani ciq sa-
moupravne demokratije oslobo|ewe rada, smatra se da ona nije usmjerena
ka politi~kom ~ovjeku, apstrakciji koja je proizvod otu|ene svijesti i
izopa~ene ideologije, nego je wen orjentir konkretan ~ovjek, ~ovjek po-
jedinac, neposredni proizvo|a~, te udru`eni radnici koji su u situaci-
ji da slobodno izra`avaju i ostvaruju svoje autenti~ne klasne interese
koji su istovremeno i op{tedru{tveni.
Kao osnovno opravdawe za sve te{ko}e i slabosti stvarne demokra-
tizacije ukupnih dru{tveno-politi~kih procesa isti~e se teza da se sa-
moupravni socijalisti~ki razvoj ne mo`e odvijati ravnomjerno i pravo-
linijski; da nailazi na mnogobrojne organizovane ili spontane otpore i
smetwe od strane neprijateqskih snaga i tendencija; da zahtijeva vi{e-
struke individualne i kolektivne `rtve i samoodricawa, ali i da je we-
gova velika snaga u sazreloj svijesti o perspektivi izgradwe komuni-
sti~kog dru{tva i prevazila`ewa socijalisti~ke demokratije kroz do-
sezawe vrhunca wenog razvoja, kroz osvajawe slobode. Upravo u tom sklo-
pu se sagledava da je slobodno i demokratsko ostvarivawe pluralizma sa-
moupravnih interesa preduslov realizacije socijalisti~kog samoupra-
vqawa i osnova wegovog politi~kog sistema. A otud i tvrdwa da samou-
pravnu demokratiju kao politi~ki oblik diktature proletarijata ka-
rakteri{e borba mi{qewa, suprotstavqawe parcijalnih interesa i
kristalizacija op{tedru{tvenih, te svakodnevna kriti~ka analiza sa-
moupravne prakse. Smatra se da je to jedino mogu}e ostvariti kroz dele-
gatski sistem organizacije vlasti i samoupravqawa, zasnovan na princi-
pima samoupravnog sporazumijevawa i dru{tvenog dogovarawa. Ostvari-
vawem delegatskog sistema na svim nivoima politi~kog i dru{tvenog
odlu~ivawa likvidiraju se centri otu|ene ekonomske i politi~ke mo}i,
zasnovani na tendencijama prodora tehnobirokratskih monopola. Pored
toga, na~elno se proklamuje da se uloga ideologije i politike kao isto-
rijski otu|enih sfera dru{tvene svijesti u samoupravnom socijalisti~-
kom dru{tvu svodi na isti nivo na kome se nalaze nauka i kultura. Mi-
526
sli se da na taj na~in ni ideologija ni politika ne bi bile u stawu da se
postave iznad ~ovjeka i izvan dru{tva. I u ovom procesu se uloga subjek-
tivnih snaga i wihovog potpunog anga`ovawa smatra presudnom.
U skladu s tim se tvrdi da se delegatski sistem prvi put u istoriji
i dokazao u praksi jugoslovenskog socijalisti~kog dru{tva kao faktor
povezivawa funkcije rada i funkcije upravqawa, te ~inilac prevazila-
`ewa politi~ke otu|enosti i profesionalizma. Ostvaruju}i se preko
institucija delegata i delegacija, delegatski sistem predstavqa opti-
malnu pretpostavku za dosqedno ostvarivawe skup{tinskog sistema i
principa jedinstvene vlasti. Osnovno pravilo koje predstavqa i jedan
od temeqa same institucije delegatstva je to da delegat kao opunomo}e-
nik radnika, odnosno gra|ana, ni sam ne prestaje biti udru`eni radnik,
zapravo, on nastavqa s redovnim obavqawem svoje osnovne radne i dru-
{tvene djelatnosti. Delegacije predstavqaju produ`enu ruku bira~kog
tijela, ~iji se ~lanovi biraju neposredno, tajnim glasawem, u osnovnim
organizacijama udru`enog rada i mjesnim zajednicama. One mogu samo-
stalno odlu~ivati o izboru delegata, na~inu sprovo|ewa smjernica iz-
borne baze ili o usagla{avawu mi{qewa po pitawu izbora zajedni~kog
delegata vi{e delegacija u nekom skup{tinskom tijelu, dok sve kqu~ne
odluke i stavove donose i zauzimaju iskqu~ivo zborovi radnika i zboro-
vi gra|ana, U tom kontekstu su jo{ uvijek prisutne teze, potkrijepqene
razli~itom argumentacijom, kojim se isti~e potreba uvo|ewa promjewi-
vih, takozvanih ’ad hok delegata’. Kao naj~e{}i dokaz neophodnosti ova-
kve inovacije isti~e se navodna nu`nost da se iz izborne baze u pojedi-
ne skup{tine dru{tveno-politi~kih i samoupravnih interesnih zajed-
nica delegiraju delegati koji }e u odre|enim oblastima raspravqawa i
odlu~ivawa mo}i najvi{e da doprinesu svojom stru~no{}u i dubqim, ob-
uhvatnijim i studioznijim poznavawem problematike. Ipak, prete`e
mi{qewe da ovakve ideje treba u potpunosti odbaciti jer bi wihova re-
alizacija nesumwivo vodila jednom, u osnovi, tehnokratskom predstav-
ni{tvu. To bi, u stvari, bilo svo|ewe politi~kog rada na tehni~ke po-
slove i prepu{tawe upravqawa u ruke stru~wacima. Pojavio bi se u vi-
{estruko opasnijoj meri i problem dominantne uloge stru~nih slu`bi
u skup{tinama. Ako bi se i{lo na ad hok delegate, onda bi gotovo bilo
nemogu}e izabrati stalne izvr{ne organe, na primjer, samoupravnih in-
teresnih zajednica, a bez wih ako bi se i mogao neki rad odvijati, wego-
va efikasnost i svrsishodnost bi bili minimalni.
Tvrdi se da delegatski sistem omogu}ava udru`enom radniku da nepo-
sredno i aktivno bude prisutan u centrima politi~kog odlu~ivawa, od-
nosno da te centre premjesti u svoju radnu i `ivotnu sredinu. Vladawe
nad qudima zauvijek iskorijewuje, stvara uslove za uspje{nu borbu pro-
tiv svih odnosa i oblika otu|ewa, protiv birokratije i tehnokratije, a
iskqu~ivo wegovim dosqednim sprovo|ewem mo`e se do}i do realizaci-
je neposredne i potpune vlasti radni~ke klase i u~vr{}ewa diktature
proletarijata koja predstavqa oblik vlasti i dr`ave prelaznog perioda
od kapitalizma ka komunizmu. Delegatskim sistemom ne samo da se u~vr-
{}uje diktatura proletarijata, nego se i dopuwuje novim smislom i sadr-
527
`ajima. Izra`ava se ubje|ewe da se wime ostvaruje vjekovni san napred-
nih dru{tvenih klasa, grupa i pojedinaca koji su nastojali da teorijski
izna|u i prakti~no utemeqe najprikladnije politi~ke okvire za egzi-
stenciju i dru{tvenu organizaciju ~itavog ~ovje~anstva, li{enu sile i
prinude. S tim u vezi se ukazuje da je velika obaveza i trajan zadatak svih
dru{tveno-politi~kih organizacija, prvenstveno Saveza komunista, bud-
no pra}ewe i u~estvovawe u funkcionisawu delegatskog sistema. Isti~e
se da one ne smiju dozvoliti wegovo degradirawe, te manipulisawe osnov-
nim samoupravnim principima. U skladu s tim su i teze prema kojim pa-
role “demokratija za sve”, “socijalizam bez Saveza komunista”, ili s ne-
girawem wegove vode}e uloge itd., vode porijeklo iz ideologije anarho-
liberalnih i svih ostalih kontrarevolucionarnih snaga koje nastoje iza-
zvati pometwu i haos, te stvoriti uslove za izvo|ewe kontrarevolucio-
narnog prevrata, ponovno uvo|ewe bur`oaskog parlamentarizma i uspo-
stavqawe vi{epartijskog sistema. Zato je delegatski sistem i svojevrsni
putokaz negacije bur`oaskog liberalizma i politi~kog pluralizma.
Time se potkrepquje i na~elan stav da se socijalisti~ko dru{tvo od-
likuje kvalitativnim razlikama u odnosu na sve istorijske tipove dru-
{tava koji su mu prethodili. Pa ipak, i ono u svojoj strukturi jo{ uvijek
sadr`i tragove pro{losti, nasqe|e starog dru{tva koje se `ilavo odu-
pire to~ku istorije i predstavqa oslonac reakcije i snaga koje se zanose
iluzijom restauracije. Otuda i zakqu~ak prema kome politi~ki `ivot
tek u samoupravnom socijalisti~kom dru{tvu iznalazi mogu}nosti i
preduslove za potpun i svestran stvarala~ki razvoj u okviru sistema kla-
sne proleterske demokratije koja vodi putem odumirawa politi~ke sfe-
re dru{tva kroz weno podru{tvqavawe. Ako se vodi ra~una o socijali-
zmu kao prelaznoj epohi ekonomske formacije iz klasnog u besklasno dru-
{tvo, treba uvijek imati u vidu da je proces podru{tvqavawa dugotrajno
i kontinuirano nastojawe koje vodi istinskom ostvarivawu i potvr|iva-
wu qudske li~nosti kroz proces otkrivawa istine i osvajawa slobode, da
se neminovno suo~ava i sa pojavom unutra{wih, vlastitih suprotnosti i
slabosti, i da u ciqu wihovog otklawawa i prevla|ivawa jo{ mora upo-
trebqavati odre|ena politi~ka sredstva, mehanizme i institucije. Zato
se politi~ki `ivot u socijalizmu uop{te, a u samoupravnom socijali-
sti~kom dru{tvu kao specifi~nom obliku prelaska “iz carstva nu`no-
sti u carstvo slobode” posebno, odvija istovremeno u institucionalizo-
vanim, poluinstitucionalizovanim i neinstitucionalizovanim sfera-
ma i obuhvata {irok spektar raznovrsnih aktivnosti i odnosa. Svaku de-
mokratski ure|enu dru{tvenu strukturu – zasnovanu na istinskom opre-
deqewu i socijalisti~koj svijesti radni~ke klase, radnog seqa{tva i na-
predne inteligencije – prati latentna opasnost i vi{e ili mawe prikri-
ven pritisak birokratskih snaga i tendencija koje nastoje stvarni poli-
ti~ki `ivot slobodnih i istinskih subjekata koji ostvaruju neposredno
u~e{}e u politi~koj aktivnosti zamijeniti fiktivnim politi~kim `i-
votom, zasnovanim na nametnutim interesima i vrednosnim sudovima i,
kako ka`e Jovan \or|evi}, te`i pretvarawu “spontanih i slobodnih po-
liti~kih tokova i izraza u manifestacione skupove, propagandne ovaci-
528
je i inscenirane akcije”, {to ima za posqedicu “svo|ewe odnosa izme|u
gra|anina i politike na dirigovani mehanizam propagande i agitacije;
ograni~ewe politi~kih interesa i samoizra`avawa grupa i gra|ana na
dozvoqenu i kontrolisanu sferu koju obezbe|uje i reguli{e vlast; pre-
tvarawe politike u manipulaciju qudima, a gra|anina u pasivni objekat
te manipulacije koji se pokre}e samo pod wenim uticajem”.
Ve} smo na odre|en na~in konstatovali upotrebqivost formulaci-
je prema kojoj samoupravno socijalisti~ko dru{tvo, kao neposredni re-
zultat narodnooslobodila~kog rata i autohtone jugoslovenske revolu-
cije, nije imuno na nasrtawe birokratske ideologije i objektivne dru-
{tvene zaraze, ali u odnosu na sva ostala – do sada ostvarena socijali-
sti~ka dru{tva – posjeduje odre|ene prednosti koje mu omogu}uju da se
protiv birokratizma uspje{no bori anga`ovawem naj{irih narodnih
masa. Isti~e se da se ono mora, da bi sa~uvalo svoju revolucionarnu ~vr-
stinu i klasnu su{tinu, otvoreno obra~unavati sa svim slabostima i ne-
gativnostima koje su rezultat objektivnih dru{tvenih protivrje~nosti
koje jo{ uvijek egzistiraju, i neprekidno se vra}ati svojim izvorima, uz
istovremeno preispitivawe svih pokretanih i ostvarivanih akcija, po-
bjeda i poraza, gre{aka i propusta, zanosa i zabluda, jer je to jedini na-
~in stalnog ulijevawa svje`ine u redove subjekata koji predwa~e svojom
ulogom u borbi za ostvarivawe istorijskih interesa radni~ke klase, re-
alizovawe uslova za uspje{no okon~awe procesa odumirawa dr`ave i po-
liti~ke sfere dru{tva uop{te, i uspostavqawe slobodne dru{tvene or-
ganizacije zasnovane na asocijacijama neposrednih proizvo|a~a. Jedan
od bitnih problema postizawa {to neposrednijeg i {to kreativnijeg
u~e{}a radnih qudi i gra|ana u dru{tveno-politi~kim procesima i ak-
cijama je i pitawe ostvarivawa wihovog subjektivnog anga`ovawa u ra-
du dru{tveno-politi~kih organizacija, u odlu~ivawu u dru{tveno-po-
liti~kim, samoupravnim interesnim i mjesnim zajednicama. Radni ~o-
vjek svakim danom sti~e sve novije i {ire mogu}nosti za iskazivawe vla-
stitih vitalnih i egzistencijalnih interesa i wihovog ostvarivawa i
zadovoqavawe vlastitim anga`ovawem. On se objektivno nalazi u situ-
aciji da ima pravo i du`nost da neposredno ili putem svojih delegata od-
lu~uje i zauzima stavove o najva`nijim pitawima i problemima samou-
pravnog dru{tva. Ali, ~esto se de{ava da radni qudi, ukoliko im idej-
no-politi~ka, klasna svijest nije dostigla odgovaraju}i stepen razvoja,
nisu u stawu da do kraja sagledaju svoju ulogu i odgovornost u osnovnim
dru{tvenim tokovima, ~ime se otvaraju mogu}nosti za prodor tehnobi-
rokratskih monopola koji svoje vlastite, otu|ene interese nastoje pri-
kazati kao interese radni~ke klase i kao takve ih toj klasi nametnuti.
Kad je rije~ o pitawu neposrednog i aktivnog u~e{}a radnih qudi i
gra|ana u radu dru{tveno-politi~kih i samoupravnih organa i organi-
zacija ~iji je zadatak da donose odluke i u praksi ih ostvaruju, ve} vi{e
puta se u javnosti istupalo protiv unaprijed pripremqenih diskusija na
sastancima i konferencijama koje optere}uju politi~ki `ivot. Ve} na
prvi pogled lako je ustanoviti da ovakve diskusije radnih qudi i gra|a-
na naj~e{}e ne odra`avaju wihove vlastite poglede, saznawa i te`we, da
ih je vjerovatno neko drugi spremao, ili su naprosto prepisivane iz no-
529
vina ili tu|ih diskusija, a sve to u te`wi da rije~ za govornicom bude
{to “ozbiqnija”, “pametnija” (~itaj: nerazumqivija, komplikovanija, do-
sadnija). Zato takve diskusije obiluju i apologetskim i demago{kim
frazama, a o pogre{noj upotrebi stranih rije~i i izraza da se i ne govo-
ri. Ove diskusije, sli~ne kao ’jaje jajetu’, glavni su uzrok ~iwenice da
skupovi na kojima se one podnose postaju dosadni za ve}inu u~esnika i do
kraja formalizovani. Prisutni ~esto, iz iskustva, unaprijed znaju {ta
bi ko mogao re}i i {ta }e re}i, koje }e fraze upotrijebiti i sli~no. O
qudima koji ~itaju diskusije, na osnovu wihovih rije~i nikada ne mo`e-
mo saznati ko su oni, u stvari, kakvi su, kakve su wihove intelektualne
mogu}nosti, ~ije misli iznose, {ta bi oni mogli samostalno da ka`u? Da
bi ironija bila ve}a, kad se uvidi da ima dosta prijavqenih diskutanata,
a da je u~esnicima – slu{aocima ve} neizdr`qivo dosadno, tra`i se da
se jedan broj diskusija pismeno prilo`i, uz obaveznu napomenu da }e one
imati “ravnopravan tretman” sa pro~itanim diskusijama. Tretman im i
bude ravnopravan, ali zna~aj slab, minimalan.
Jasno je da se na ovaj na~in su{tinska pitawa zaobilaze, da se poja-
vquje grupa “profesionalnih”, “pretpla}enih” diskutanata koji govore
o svim pitawima iz razli~itih domena, ali tako “vje{to” da ni o jednom
ni{ta ne ka`u. @iva rije~ radnika, proizvo|a~a, neposredna i bez fra-
za i suvi{nih epiteta, bez praznog “filozofirawa”, ali istovremeno
itekako zna~ajna i po`eqna, potiskuje se, {to rezultira prepu{tawem
stvarnog odlu~ivawa u`im forumima i stru~nim tijelima. ^ini se ja-
snim i da se u ciqu suzbijawa prepisivanih, praznih, frazerskih disku-
sija malo mo`e posti}i bilo kakvim administrativnim zabranama i
sankcionisawem. Ali, pretpostavqa se da samoupravni moral i na ovom
prostoru pru`a neslu}ene mogu}nosti. Dru{tvo koje osudi formaliza-
ciju politi~kog `ivota koja se ostvaruje i putem pismenih, unaprijed
spremqenih diskusija, uz ve} postoje}u osudu prepisivawa (kra|e) i ~i-
tawa diskusija koje su drugi pripremili, tu svoju osudu najboqe mo`e po-
tvrditi moralnom sankcijom. Jedino nepisane, usmene diskusije mogu
pru`iti neposredan uvid u stvarnost, i mogu predstavqati mogu}nost
qudima da iska`u vlastima htewa i preokupacije. Smatra se da bi wima
samoupravni moral stekao nova nadahnu}a i podsticaje koji bi ga daqe
motivisali, jer on mo`e i treba da odbacuje sve one koji praznim rije~i-
ma, frazama, nerazumqivim stranim izrazima, dr`e dugotrajne verbalne
i samodopadqive govorancije, uz istovremeno podsticawe `ive slobod-
ne rije~i neposrednih proizvo|a~a koji su u stawu da na svima razumqiv
na~in iska`u svoje originalne interese i potrebe, stavove i sudove. Mo-
`da }e u po~etku wihove rije~i izgledati neuke i nedore~ene, ali se is-
kazuje ubje|ewe da }e se oni uz svakodnevni rad vremenom razviti u
istinske subjekte politi~kog `ivota i socijalisti~kog samoupravqawa.
d) Konceptualno odre|ewe za{titne funkcije politi~kog sistema
Specifi~nosti teorijskog zasnivawa i normativnog odre|ewa od-
brambeno-za{titne funkcije nalaze se u konceptu wenog podru{tvqava-
wa, pa se, s tim u vezi, isti~e da je smisao podru{tvqavawa op{tenarod-
530
ne odbrane i dru{tvene samoza{tite u politi~kom sistemu socijali-
sti~kog samoupravqawa opredeqen samom wihovom dru{tveno-politi~-
kom funkcijom i organizacijom. On se uo~ava kao odraz te`we za elimi-
nisawem istorijske ukorjewenosti otu|enosti odbrambenih i za{titnih
poslova u socijalnim zajednicama i za prelaskom na novi tip vojnog or-
ganizovawa dru{tvene strukture. S obzirom da se koncepcija, doktrina i
sistem op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije nastoje utemeqiti na izvornom
marksisti~kom teorijskom konceptu naoru`anog naroda kao subjekta
proleterske revolucije i potpornog stuba diktature proletarijata, sma-
tra se da je to i osnovni momenat koji daje za pravo da se govori i o kva-
litetnom novom istorijskom tipu dru{tvene odbrane, za{tite i vojnog
organizovawa koji se ostvaruje u jugoslovenskom dru{tvu. Pri tome se
ima u vidu da je kroz cjelokupnu dosada{wu istoriju odbrambenu funk-
ciju dru{tva gotovo uvijek monopolizovala dr`avna organizacija, odno-
sno, da je od samog svog nastanka dr`ava preuzela monopol unutra{we i
spoqa{we odbrane i za{tite dru{tvene zajednice u kojoj egzistira i
nad kojom se razvija. Ako se pretpostavi kao neosporno za sistem odbra-
ne i dru{tvene za{tite da ne samo da se naslawa na postoje}i politi~-
ki sistem, nego je, u stvari, wegov konstitutivni dio, iz toga odre|ewa
ve} proizlazi i poimawe klasnosti kao su{tinskog segmenta odbrambe-
ne funkcije i na~ina wene realizacije u svakoj istorijskoj dru{tveno-
ekonomskoj formaciji, te, daje u klasnom eksploatatorskom dru{tvu si-
stem odbrane i za{tite socijalne zajednice od spoqa{wih i unutra-
{wih neprijateqa istovremeno i sistem presije i ograni~ewa slobode,
oru|a o~uvawa postoje}e eksploatacije, hegemonije i dominacije.
Prihvatawe teze prema kojoj samoupravno socijalisti~ko dru{tvo
ne izgra|uje socijalizam radi socijalizma, socijalizam koji bi bio sam
sebi svrha i time naposqetku gubio svaku racionalnu svrhovitost, nego
socijalizam za ~ovjeka, socijalizam koji }e biti puni izraz ~ovjekovih
te`wi, interesa i htewa, odraz wegovog generi~kog bi}a, podrazumijeva
i na~elno opredeqewe u skladu s kojim ni vojna organizacija socijali-
sti~kog dru{tva kao apstrakcije i oblika prikrivawa parcijalnih in-
teresa nekih wegovih otu|enih ali dominiraju}ih subjekata, nego in-
strument odbrane ~ovjeka pojedinca, udru`enog radnika, slobodnih aso-
cijacija radnih qudi i gra|ana, samoupravnih socijalisti~kih dru{tve-
nih odnosa. Jednostavnije re~eno, u socijalisti~kom dru{tvu ~ovjek ne
smije biti puko oru|e odbrane, nego wen subjekt u punom smislu rije~i.
Zato se sistem op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite koncep-
tualno defini{e kao jedan od najzna~ajnijih oblika i sadr`aja preko
koga se obavqa integrisana aktivnost svih dru{tveno-politi~kih subje-
kata, maksimalno anga`ovanih i odgovornih za daqu izgradwu socijali-
sti~kog samoupravqawa. U stvari, op{tenarodna odbrana i dru{tvena
samoza{tita se razumijevaju kao proizvod samoupravnih dru{tvenih od-
nosa i institucija, te institucionalnih odnosa koji se na wima zasniva-
ju. Dakle, od oslonca politi~ke vlasti, op{tenarodna odbrana i dru-
{tvena samoza{tita transformi{u se u instrument vlasti radnog na-
531
roda kao wenog neposrednog nosioca, a ta transformacija je realno mo-
gu}a samo u dru{tvu koje sve vi{e odstrawuje qudsku i socijalnu alije-
naciju, i u kome ~ovjek i narod brane}i dru{tvo, dr`avu, politi~ki po-
redak, ujedno brane i sebe, a toga su duboko svjesni. Prema konceptual-
nim i doktrinarnim rje{ewima sistema op{tenarodne odbrane i dru-
{tvene samoza{tite, odbrambenu funkciju obavqa dru{tvo kao cjelina,
a ne bilo ko umjesto dru{tva ili u wegovo ime. Pored toga, odbrana dru-
{tvene zajednice se tretira kao samoupravno pravo i samoupravna oba-
veza istovremeno, pa se ne svodi samo na ulogu Jugoslovenske narodne ar-
mije i jedinica Teritorijalne odbrane, ve} se sastoji od ~itavog spleta
konkretnih aktivnosti svih dru{tvenih subjekata, institucionalizova-
nih i neinstitucionalizovanih. Iz toga slijedi da su subjekti op{tenar-
odne odbrane i dru{tvene samoza{tite svi subjekti dru{tveno-poli-
ti~kog sistema socijalisti~kog samoupravqawa.
Smatra se da socijalisti~ko dru{tvo prvo u istoriji otvara mogu}-
nost za organizovawe novog tipa odbrane i vojne organizacije po prin-
cipu marksisti~kog koncepta naoru`anog naroda, ~ime se vr{i radikal-
no podru{tvqavawe procesa obavqawa odbrambene funkcije dru{tva.
Naoru`avawem i vojnim organizovawem proletarijata od strane same
radni~ke klase treba da se izgubi potreba za bilo kakvim posrednikom
izme|u vladaju}e klase i wene vojne organizacije, kakav je, na primjer bi-
la dr`ava. Ima se, pri tome, u vidu zna~ajno istorijsko iskustvo nastalo
kad je radni~ka klasa Rusije, pod Lewinovim rukovodstvom, odmah nakon
pobjede Oktobarske revolucije izgra|ivala svoju sopstvenu vojnu orga-
nizaciju, kao supstituciju za razbijenu caristi~ku, opredequju}i joj ulo-
gu osnovnog garanta odbrane diktature proletarijata. Upravo je lewin-
ska Crvena armija koncipirana po obrascu Marksove teorije o naoru`a-
nom narodu, odnosno naoru`anom proletarijatu, u ~emu je pravi smisao
odre|ewa ovog Marksovog pojma. Odatle vodi porijeklo i normativno-
pravna odredba prvog socijalisti~kog ustava prema kome je samo radnim
qudima “data ~ast da brane revoluciju oru`jem u ruci”. Pripadnici ra-
nije dominiraju}ih dru{tvenih slojeva takvu ~ast vi{e nisu u`ivali,
pravo na u~e{}e u odbrani zemqe u prvim borbenim redovima im je us-
kra}eno. U takvom postupku se vidio osnovni preduslov o~uvawa klasnog
karaktera vojne organizacije sovjetske dr`ave u prvim godinama wenog
egzistirawa, sve do perioda inostrane intervencije kada }e se, silom
objektivnih prilika, obnoviti koncept armije kao dr`avne slu`be. Ka-
snije }e staqinisti~ke deformacije izgradwe socijalisti~kog dru{tva,
sveobuhvatna birokratizacija, negirawe tradicionalnih vrijednosti
pravnog poretka, sloboda i prava ~ovjeka i gra|anina, te misti~ni kult
li~nosti, onemogu}iti postepeno i kontinuirano o`ivotvorewe Mark-
sovih, Engelsovih i Lewinovih shvatawa o prioritetnim vidovima ade-
kvatnog organizovawa odbrane ve} uspostavqene diktature proletarija-
ta, pa }e tek socijalisti~ke revolucije koje su se odigrale u toku i nepo-
sredno nakon Drugog svjetskog rata reafirmisati marksisti~ki koncept
naoru`anog naroda, primewuju}i ga, ostvaruju}i i provjeravaju}i u naj-
raznovrsnijim oblicima, i tako ga neprekidno usavr{avaju}i i oboga}u-
ju}i novim iskustvima i sadr`ajima.
532
S tim u vezi se navodi da je i jugoslovenski proletarijat, predvo|en
svojom avangardom, Komunisti~kom partijom Jugoslavije, dao vlastiti
doprinos razradi i daqem stvarala~kom razvoju teorije i prakse naoru-
`anog naroda, te po tom uzoru stvorio vlastitu vojnu organizaciju koja
mu je omogu}ila ru{ewe bur`oaske vladavine, protjerivawe fa{isti~-
kog okupatora i uspostavqawe diktature radni~ke klase u savezu s woj
bliskim klasama i slojevima stanovni{tva. Ka`e se da se jugoslovenska
radni~ka klasa nije zadovoqavala samo stvarawem proleterske armije,
{to zna~i vojne organizacije ~iji bora~ki sastav u ve}ini ~ine radni-
ci, nego je postepeno takvu armiju nastojala pretvoriti u armiju prole-
tarijata, {to podrazumijeva visok stepen razvoja klasne samosvijesti i
izgra|enu subjektivnost. “U toku oslobodila~kog rata i revolucije ar-
mija je nastajala kao oru`ani odred masa, kao posebni oblik “naroda pod
oru`jem” i takva je ostala i kad se na zavr{etku rata pretvorila u raz-
vijenu i sopstvenu organizaciju pod imenom Jugoslovenska armija, a doc-
nije Jugoslovenska narodna armija. To ujedno obja{wava {to se nova dr-
`avna organizacija razvijala na svojim osnovama i {to je izrasla u jedan
gotovo zavr{en politi~ki sistem koji je sam po sebi predstavqao novi
oblik dru{tva, odnosno vlasti u kome je armija imala zna~ajno i zaslu-
`eno mjesto.”16
Iz toga se onda izvodi zakqu~ak da je razvoj vojne organizacije i
oru`anih snaga jugoslovenskog proletarijata bio kontinuiran, uz nazna-
ku da su mu prve idejne osnove kreirane revolucionarnom politikom i
strategijom Komunisti~ke partije Jugoslavije jo{ prije po~etka rata. S
druge strane, isti~e se da su iskustva iz narodnooslobodila~ke borbe i
socijalisti~ke revolucije i danas aktuelna, te da predstavqaju nezamje-
wiv faktor usmjeravawa i podsticawa osnovnih subjektivnih snaga u
pravcu intenzivirawa daqeg podru{tvqavawa op{tenarodne odbrane i
sistema samoza{tite u politi~kom poretku socijalisti~kog samoupra-
vqawa. Proces daqeg podru{tvqavawa op{tenarodne odbrane
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije prvenstveno se za-
sniva na ustavnim principima o neprikosnovenom i neotu|ivom pravu
naroda i narodnosti, radnih qudi i gra|ana, da brane nezavisnost zemqe,
o nepriznavawu kapitulacije ili okupacije, te o organizovawu op{tena-
rodne odbrane i dru{tvene samoza{tite u skladu sa osnovama dru{tve-
no-politi~kog ure|ewa na principu decentralizacije odbrambene
funkcije i mehanizama wenog obavqawa. Op{tenarodna odbrana i dru-
{tvena samoza{tita su postale pravo i du`nost organizacija udru`e-
nog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, pa time i di-
rektno zavise od stepena dostignutog razvoja samoupravnih produkcio-
nih i ukupnih dru{tvenih odnosa. Du`nost i pravo na odbranu zemqe u
sistemu socijalisti~kog samoupravqawa sve se vi{e utemequje kao sa-
moupravno pravo i time kao faktor podru{tvqavawa oru`ane sile i
vojne organizacije.
Proklamuje se da su svi subjekti dru{tveno-politi~kog sistema
istovremeno i subjekti op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{ti-
te, a od brana i za{tita, poslovi vezani za ostvarivawe te dru{tvene
533
funkcije, postaju dio wihovog svakodnevnog radnog anga`mana, pravo i
obaveza istovremeno. Me|utim, dosqedno ostvarivawe i funkcionisawe
sistema op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite, prema wihovoj
razra|enoj koncepciji i doktrini, zahtijeva mnogo vi{e razvijenu idej-
no-klasnu svijest wegovih subjekata i nosilaca, nego {to je to slu~aj u bi-
lo kom drugom alternativnom sistemu odbrane. Razumije se, ta svijest jo{
uvijek nije do kraja izgra|ena, niti to mo`e biti u doglednom vremenu, pa
se zato u sada{woj fazi razvoja sistema op{tenarodne odbrane i dru-
{tvene samoza{tite nikako ne smije zanemarivati ~iwenica da dr`ava u
tome jo{ uvijek igra veoma zna~ajnu ulogu, mada se zapa`a op{ta tenden-
cija slabqewa te uloge i wenog zamjewivawa nadle`no{}u samoupravnih
organizacija i zajednica. Isti~e se da dr`ava ipak vi{e ne posjeduje mo-
nopol raspolagawa oru`anom silom, pa je ta demokratska tekovina daqi
korak u pravcu eliminisawa ~ovjekove i dru{tvene alijenacije jer vojna
sila i vojna organizacija u samoupravnom dru{tvu ne mo`e biti oru|e u
rukama bilo kojih i bilo kakvih socijalnih i politi~kih snaga koje bi
eventualno nastojale dru{tvu, nametnuti vlastite parcijalne interese
na u{trb op{tedru{tvenih, samoupravnih, klasnih, proleterskih.
S obzirom da se izgra|uje uvjerewe da su op{tenarodna odbrana i
dru{tvena samoza{tita, wihov sistem, koncepcija i doktrina, od vital-
nog zna~aja za daqi uspje{an razvoj socijalisti~kog samoupravqawa, po-
stavqa se kao jedan od osnovnih zadataka pred sve subjektivne snage samo-
upravnog dru{tva, a posebno pred Savez komunista Jugoslavije, da preda-
no stvaraju uslove da op{tenarodna odbrana i dru{tvena samoza{tita
postanu sastavni dio samoupravnih dru{tvenih odnosa kao bitna funk-
cija dru{tveno-politi~kog sistema. “Socijalisti~ki samoupravni si-
stem zahtijeva i omogu}ava da udru`eni proizvo|a~i i gra|ani organi-
zuju odbrambene snage dru{tva kao sopstvene, koje anga`ovawem svih
qudskih i materijalnih mogu}nosti, snaga i sredstava garantuje nezavi-
snost i integritet na{e socijalisti~ke zajednice.”17 U skladu s tim, pro-
ces podru{tvqavawa op{tenarodne odbrane se sagledava kao jedan od ob-
lika procesa osloba|awa rada i ~ovjeka, te kao takav u op{toj politi~-
koj viziji predstavqa nezamjewivog faktora ostvarewa i o~uvawa domi-
nantne uloge radni~ke klase u svim sferama dru{tvenog, prvenstveno
privrednog `ivota. Realizacija zami{qene uloge radnih qudi kao subje-
kata odbrane dru{tva otvara na novi na~in puteve nesmetanog razvoja
wihovog radnog elana i kreativnih sposobnosti, oslobo|enog straha,
prinude i bilo kakvih predrasuda. Sistem dru{tvene samoza{tite ~ini
nerazdvojno jedinstvo sa sistemom op{tenarodne odbrane, a proces we-
govog razvoja je sastavni dio procesa stalnog dru{tvenog transformisa-
wa na samoupravnim osnovama. To se smatra glavnom determinantom du-
boko klasnog karaktera dru{tvene samoza{tite i faktorom opredeqe-
wa wene su{tastvene funkcije u pravcu stalnog osvajawa slobode i obje-
zbe|ewa slobodarskih i revolucionarnih tekovina.
Pri svemu tome se izra`ava uvjerewe da postojawe moderne opera-
tivne armije nikako ne predstavqa makar djelimi~nu negaciju koncepci-
je op{tenarodne odbrane, nego, naprotiv, nezamjewivu komponentu samo-
534
upravnog socijalisti~kog vojnog organizovawa u sada{woj fazi dru-
{tvenog razvoja. Jugoslovenska narodna armija se tretira kao konstitu-
tivni dio sistema op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite, a
svoju ulogu prema koncepcijskim i doktrinarnim na~elima mo`e do-
sqedno ostvarivati samo u sadejstvu, boqe re~eno, nerazdvojnom jedin-
stvu akcije sa svim ostalim komponentama op{tenarodne odbrane i
dru{tvene samoza{tite, prvenstveno s jedinicama teritorijalne odbra-
ne. S obzirom da je postepeno prerastawe vojne organizacije u vojnu sa-
moorganizaciju jedan od fundamentalnih principa samoupravnog soci-
jalisti~kog dru{tva, izraz wegovih te`wi ka stvarawu asocijacija ne-
posrednih proizvo|a~a u slobodarskoj varijanti, te otklawawu svih vi-
dova dru{tvenih nejednakosti i pot~iwenosti i kona~nom oslobo|ewu
~ovjeka, te`wi ka osvajawu slobode, isti~e se da je motivisanost za efi-
kasnu odbranu elementarnih dru{tvenih vrijednosti svakog neposred-
nog proizvo|a~a i samoupravqa~a, produkt dostignutog stepena razvoja
wegove klasne svijesti i zainteresovanosti za egzistenciju i nesmetani
progres slobodnog dru{tva, zajednice ravnopravnih i me|usobno soli-
darnih radnih qudi, naroda i narodnosti, te izraz tradicionalnog pa-
triotizma, {to se sve reflektuje na ~vrstinu i stabilnost sistema op-
{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite, jer, “brani se, ~uva i
podnosi `rtvu za ono {to se voli {to je svoje. To je osnova i smisao i da-
nas sve vi{e priznata vrijednost jugoslovenske koncepcije o op{tena-
rodnoj odbrani”.18
|) Aktuelni politi~ki smisao borbe protiv tehnokratizma
U dnevnopoliti~koj aktivnosti i wenoj ideolo{koj elaboraciji
jedno od najzna~ajnijih mjesta se pridaje odlu~noj borbi protiv tehno-
kratizma i suprotstavqawu tehnobirokratskim pojavama i tendencija-
ma. Isti~e se da borba protiv ove negativnosti prvenstveno zahtijeva
weno stalno i temeqito sagledavawe i analizirawe, a zatim, organizo-
vawe i anga`ovawe svih samoupravnih socijalisti~kih snaga, ne samo u
borbi protiv tehnokratizma uop{te, kao specifi~ne antisamoupravne
ideologije, nego, prije svega, protiv konkretnih oblika i prakse wego-
vog ispoqavawa kojih nije malo. Tehnobirokratija kao pojava svoje izvo-
ri{te ima u nekontrolisanom odlijevawu opredme}enog minulog rada i
wegovom osamostaqivawu u rukama upravqa~kih slojeva u proizvodwi i
drugim dru{tvenim djelatnostima. U izvjesnoj fazi samoupravnog raz-
voja iskrsla je opasnost da ovakve pojave po~iwu dominirati u sferi
proizvodnih odnosa i negirati osnovne principe i svojstva radni~kog
samoupravqawa i dru{tvene svojine. Dr`avno-svojinski birokratizam,
koji je privrednom i dru{tvenom reformom odstrawen na vrata, vratio
se kroz prozor u novom obliku, kao tehnomenayerski birokratizam. Zna-
~i, monopoli otu|ene ekonomske, a time i politi~ke, mo}i preselili su
se iz organa dru{tveno-politi~kih zajednica u poslovodne odbore rad-
nih organizacija i centre wihovih koncentracija. Tada opet dolazi do
organskog sra{}ivawa dr`avnobirokratskih i tehnobirokratskih ele-
menata, samo {to sad glavnu ulogu imaju ovi posledwi.
535
 Razvoj tehnomenayerskog monopola u proizvodwi i dru{tvenim dje-
latnostima, koji se zasnivao na raspolagawu otu|enim sredstvima dru-
{tvene reprodukcije, bio je omogu}en i ponekad direktno uslovqen ne-
dogra|eno{}u politi~kog i ekonomskog sistema. Tehnobirokratski i
menayerski slojevi pokazali su sposobnost ne samo da uspje{no onemogu-
}uju kontrolu udru`enog rada nad svim fazama proizvodwe, realizacije
i raspodjele, nego su se vi{e ili mawe prikriveno nastojali oslobodi-
ti i kontrole dr`avnih organa, {to je sve dovodilo do brojnih poreme-
}aja funkcionisawa dru{tvene privrede. Ina~e, smatra se da je norma-
tivno obezbje|eno ovladavawe udru`enih radnika podru{tvqenim mi-
nulim radom koji se ne mo`e individualno izraziti, pa se rezultati
ukupnog zajedni~kog minulog rada vra}aju radnim organizacijama kao dio
wihovog cjelovitog dohotka, a time i kao dio li~nog dohotka radnika po-
jedina~no. Ekonomska i politi~ka kontrola koju udru`eni rad ostvaru-
je nad glavninom dru{tvenog kapitala nije ni{ta drugo nego ostvariva-
we wegove prevlasti nad pojedina~nim i zajedni~kim minulim radom, po-
dru{tvqenim u procesu dru{tvene reprodukcije i usmjerenim u pravcu
unapre|ewa i pro{irivawa materijalne baze proizvodwe u osnovnoj }e-
liji udru`ivawa radnog procesa osnovnoj organizaciji udru`enog rada.
Obezbje|ivawem neposrednog upravqawa teku}im i minulim radom od
strane samih proizvo|a~a, garantuje se i ostvarivawe direktnog u~e{}a
radnika u vo|ewu svih dru{tvenih poslova putem delegatskog sistema
odlu~ivawa i dogovarawa, pri ~emu presudan zna~aj ima konkretan do-
prinos realizaciji dru{tvenog bruto proizvoda.
Ta {ema izgleda ovako: Ukupan dohodak udru`enih proizvo|a~a kao
rezultat wihovih radnih napora realizuje se u osnovnoj organizaciji
udru`enog rada, a zatim se pod kontrolom samih radnika udru`uje s do-
hotkom drugih organizacija, uz adekvatnu primjenu mjera dru{tvenog
usmjeravawa i stimulacije intenzivnog u~e{}a u neposrednoj proizvod-
wi. Pojedina~ni i grupni interesi radnika u procesu proizvodwe i dru-
{tvene reprodukcije smatraju se sastavnim dijelom op{tih dru{tvenih
interesa. S druge strane, ovladavawem ukupnim dohotkom od strane sa-
mih udru`enih radnika elimini{e se kategorija vi{ka ostvarene vri-
jednosti, odnosno vi{ak rada kao klasni ostatak starog dru{tva, temeq
u wemu dominiraju}ih eksploatatorskih dru{tvenih odnosa, jer se pret-
postavqa da radnik sada raspola`e cjelokupnim radom i na osnovu toga
rada ostvarenim dohotkom koji se u krajwem ishodu nikada definitivno
ne otu|uju od osnovne organizacije udru`enog rada. Proklamuje se da
radnik slobodno i neposredno odlu~uje o visini sredstava dru{tvene
akumulacije, a putem delegatskih skup{tina dru{tveno-politi~kih i
samoupravnih interesnih zajednica o zadovoqavawu op{tih dru{tvenih
potreba i dijelu dohotka koji je potrebno izdvojiti u te svrhe.
Podrazumijeva se, pri tome, da polo`aj radnika u sistemu osnovnih
dru{tvenih odnosa, wegovi `ivotni i radni uslovi, u punoj mjeri zavisi
od stepena ostvarene kontrole nad minulim radom i sredstvima dru-
{tvene reprodukcije, te nivoa pove}awa produktivnosti teku}eg rada, a
to se opet reflektuje kroz ispoqavawe mehanizma novih dru{tveno-eko-
536
nomskih odnosa kao osnovnog faktora povezivawa pojedina~nih intere-
sa radnika i posebnih interesa osnovnih organizacija udru`enog rada sa
op{tim dru{tvenim interesima. U tom smislu se i nala`e da se pri ras-
podjeli sredstava za li~ne dohotke radnika polazi od kriterija koji }e
se bazirati na jedinstvenom sagledavawu kvantiteta i kvaliteta rada
svakog pojedina~nog radnika i dosqednom o`ivotvorewu principa na-
gra|ivawa prema radu i rezultatima rada. Ima se u vidu pretpostavka da
od stepena ostvarivawa inaugurisanih promjena u dru{tveno-ekonom-
skom sistemu, koje bi vodile u ovom pravcu usagla{avawa proizvodnih
odnosa, uglavnom zavisi pro{irivawe i ja~awe demokratskih prava rad-
nika, wihov stvarni polo`aj u dru{tvenoj zajednici i razvoj samoupra-
vqa~ke socijalisti~ke svijesti. Uz to se izra`ava uvjerewe da odlu~iva-
we u procesu rada o kori{}ewu rezultata teku}eg i minulog proizvod-
nog anga`mana, te sredstva ukupne dru{tvene reprodukcije, obimu i na-
~inu raspolagawa sredstvima akumulacije i kreirawu poslovne politi-
ke uop{te, postepeno prevazilazi suprotnosti izme|u manuelnog i inte-
lektualnog rada i predstavqa nezamjewivi ~inilac razvoja i wegovawa
stvarala~ke inicijative svakog radnika pojedina~no.
Sve ove pretpostavke se temeqe na odre|ewu dru{tvene svojine kao
originalnog klasnog svojinskog odnosa, vlasni{tva nad sredstvima za
proizvodwu ~iji su titulari oni koji na wima rade i ujedno `ive od svog
rada sti~u}i na osnovu wega i sopstvenu li~nu svojinu. Daqe se proklamu-
je da sistem slobodne razmjene rada radnika iz materijalne proizvodwe i
rada radnika iz drugih sfera organizovanih dru{tvenih djelatnosti
predstavqa osnovu izgra|ivawa nove socijalne i kulturne nadgradwe sa-
moupravnog socijalisti~kog dru{tva kojom se ukida dr`avni monopol i
arbitra`a izme|u dru{tvene baze i dru{tvene nadgradwe, te ~ini novi
odlu~ni korak u pravcu stvarawa asocijacija slobodnih proizvo|a~a. Sa-
moupravqawe u organizacijama udru`enog rada i samoupravnim intere-
snim zajednicama, putem kojih se ostvaruje slobodna razmjena rada, pred-
stavqa materijalnu bazu realizacije samoupravqawa u dru{tveno-poli-
ti~kim zajednicama koje istovremeno obavqaju i dr`avnu funkciju vla-
sti i samoupravnu funkciju upravqawa, odnosno samoupravqawa putem
delegatskog konstituisawa i odlu~ivawa u wihovim skup{tinama. Ali,
da bi radnik mogao u punoj mjeri ovladati procesom novog samoupravnog
transformisawa dru{tveno-ekonomskih i dru{tveno-politi~kih odno-
sa, treba, prije svega, dobiti bitku za kvalitativno podizawe nivoa wego-
ve samoupravne socijalisti~ke svijesti, obrazovawa i kulture. Smatra se
da je jedino na taj na~in mogu}e u potpunosti odstraniti tehnokratske i
tehnobirokratske odnose koji su rezultat dominantnog uticaja u procesu
odlu~ivawa koji imaju obrazovaniji, kvalifikovaniji pojedinci, upravo
oni koji ~ine upravqa~ke slojeve u organizacijama udru`enog rada, pri
~emu se ~ini urgentnim rje{avawe problema granske i regionalne zatvo-
renosti, te ugro`avawa jedinstvenog jugoslovenskog tr`i{ta.
Eliminisawe pojava i tendencija tehnokratizma smatra se mogu}im
samo u procesu rje{avawa kompleksa problema funkcionisawa dru-
{tveno-politi~kog sistema. Pri tome se nerijetko isti~e da se ne smi-
537
je potcjewivati ni ~iwenica da je veliki broj qudi, koji objektivno
predstavqaju pripadnike tehnomenayerskog sloja, tehnobirokratskih
struktura, to postao nesvjesno, prepu{taju}i se stihijskim tokovima jed-
ne tehnokratizovane sredine. Zato ni borba protiv tehnokratske ideo-
logije, pojava i tendencija ne smije biti borba protiv qudi, pojedinaca,
osim, kako se ti izuzeci formuli{u, ako se pojedinci otvoreno suprot-
stavqaju organizovanim akcijama subjektivnih snaga dru{tva, radni~ke
klase i Saveza komunista. U skladu s tim je i konstatacija da se ne smije
biti suvi{e iskqu~iv, pa negirati apriori visoke rezultate u pogledu
efikasnije organizacije rukovo|ewa i poslovawa koji su ostvareni na
Zapadu, odakle ina~e i vodi porijeklo tehnokratska ideologija i praksa.
Sva pozitivna iskustva visokorazvijenih zemaqa i do kraja industrija-
lizovanih privrednih sistema moraju se koristiti, jer je to imperativ
vremena, ali to ne zna~i da se smije sebi dozvoliti luksuz da se zajedno s
tim iskustvima uvoze i kapitalisti~ki produkcioni odnosi, koji su, ina-
~e, u sada{woj fazi razvoja kapitalizma tipi~no i preovla|uju}e etati-
sti~ko-menayerski. Na primjer, sveobuhvatna itnegracija u privredi,
koja se na Zapadu {iroko praktikuje, daje izvanredne rezultate i u soci-
jalisti~kom dru{tvu, ali se ona ne bi smjela odvijati mimo udru`enih
radnika ili na wihovu {tetu. A to je posebno va`no ista}i kad se ima u
vidu da je pojava tehnobirokratizma u jugoslovenskom dru{tvu bila uslo-
vqena i objektivnim posqedicama ~iwenice da je razvoj samoupravqawa
u Jugoslaviji otpo~eo u veoma te{kim uslovima, u kojima nije postojala
iole razvijenija materijalna baza za izgra|ivawe savremene industrije,
a veliki procenat stanovni{tva je `ivio na selu bave}i se ekstenziv-
nom poqoprivredom.
Smatra se da osnovne protivrje~nosti u samoupravnom socijalisti~-
kom dru{tvu koje su pogodovale prodoru tehnokratizma poti~u iz same
su{tine robne proizvodwe i robno-nov~anih odnosa na tr`i{tu, {to
realno omogu}uje odre|enim stru~nim i rukovode}im grupama u organi-
zacijama udru`enog rada da se osamostale u odnosu na zahtjeve neposred-
nih stvaralaca dohotka, u odnosu na wihove originerne interese i po-
trebe da upravqaju i odlu~uju o rezultatima svoga rada. Zanemaruju}i
ekonomske i politi~ke odnose koji u dru{tvu preovla|uju, tehnokrati-
zam forsira mitove nauke i brojeve, nastoji svoje ciqeve izvesti na ni-
vo op{tedru{tvenih, te ekonomisti~kim postavkama suzbiti ekonomske
i politi~ke ideje i principe kao nerazdvojno jedinstvo. Konstatuje se
istupawe s tezom da savremena tehnika nije zavisna od dru{tvenih struk-
tura u kojima je nastala, pa se u tome uo~avaju i dodirne ta~ke tehnokrat-
ske ideologije s teorijom konvergencije, koju, kako se tvrdi, razvija bur-
`oazija u ciqu dokazivawa navodnog tendencijskog pribli`avawa savre-
menih kapitalisti~kih i socijalisti~kih dru{tava u pravcu mehanizma
i institucija, te istovrsne dru{tvene organizacije. “Tehnokratizam”,
prema rije~ima Veqka Vlahovi}a, “svesno ograni~ava pojam radni~ke
klase na radnike sa prostim fizi~kim radom i na toj podlozi gradi teo-
riju o i{~ezavawu proletarijata, odnosno i{~ezavawu radni~ke klase”.19
U skladu s tim se tvrdi da tehnokratska ideologija vu~e korjene iz
538
bur`oaske iskrivqene slike svijeta i klasne svijesti koja te`i moder-
nizovanoj restauraciji dotrajalog klasnog dru{tvenog ustrojstva. Za
glavni na~in od kojeg weni akteri i nosioci smatraju da bi mogao naj-
lak{e dovesti do ostvarewa wihovih ciqeva, odre|uje se sistematsko
potiskivawe vode}e politi~ke uloge Saveza komunista, eliminisawe
wegovog upliva u privredne procese i spre~avawe borbe za dosqedno
ustavno i zakonsko konstituisawe osnovnih organizacija udru`enog ra-
da, te wihovo funkcionisawe u skladu s temeqnim dru{tvenim norma-
tivima. Navodi se da se, potiskivawem ustavne funkcije Saveza komuni-
sta, nastojala u pojedinim periodima i u razli~itim sredinama ostvari-
ti dominantna uloga birokratskih, nacionalisti~kih, anarholiberali-
sti~kih snaga za ~iju se zajedni~ku osobinu smatra kontrarevolucionar-
nost i reakcionarnost.
Ina~e, procewuje se da se tehnokratsko-birokratske tendencije is-
poqavaju u dva prete`na vida: kao tendencije na nivou dru{tva kao cje-
line, odnosno op{teg protivdru{tvenog djelovawa i onemogu}avawa
udru`enog rada da zagospodari sredstvima dru{tvene reprodukcije, i
kao tendencije unutar samih radnih organizacija u kojima odre|eni fak-
tori otu|ene mo}i onemogu}avaju radnike-proizvo|a~e da realizuju svo-
ja elementarna ustavna i zakonska prava. Iz ovoga se mo`e zakqu~iti da
od tehnokratizma nisu imuni ni organi dru{tveno-politi~kih zajedni-
ca ili organizacija, te, prema tome, ni forumi Saveza komunista, jer je
o~igledno da tehnokratske snage nastoje onemogu}iti Savez komunista
Jugoslavije da se bavi ekonomskim pitawima daqeg razvoja na{eg dru-
{tva, a umjesto socijalisti~kog samoupravqawa da uvedu tehnomenayer-
ske metode upravqawa narodnom privredom. Na temequ ovakvog zakqu~-
ka se izvodi tvrdwa prema kojoj je borba za daqe ja~awe jedinstva i akci-
one sposobnosti Saveza komunista ujedno i borba za dosqedne revoluci-
onarne promjene produkcionih odnosa u jugoslovenskom dru{tvu, ostva-
rivawe neotu|ivih prava radni~ke klase u raspolagawu dohotkom udru-
`enog rada, sredstvima dru{tvene akumulacije, te za postizawe dru-
{tvene stabilizacije. Kao okosnica svega, rezimira se da treba uvijek
imati u vidu, naro~ito pri koncipirawu programa djelovawa i politi~-
ke aktivnosti organizovanih subjektivnih snaga, da radnicima i wiho-
vim istorijskim interesima ne odgovara samo formalna sloboda i ~isto
normativno pravo na samoupravqawe, koje se uglavnom zasnivalo na mo-
gu}nosti da se pojedinci i kolektivi dizawem ruke izjasne o unaprijed
serviranim prijedlozima. Wihov je egzistencijalni interes da aktivno
i neprikosnoveno u~estvuju u svim fazama odlu~ivawa, a u stvari, da oni
sami odlu~uju, a ne bilo ko drugi umjesto wih, pa makoliko taj “neko” bio
stru~an i sposoban.
S druge strane, uvi|a se da se borba protiv tehnokratizma ne bi smje-
la svesti na borbu protiv poslovodnih organa ’an blok’, na politi~ke
kampawe ~ija bi meta bila tehni~ka inteligencija kao takva, nego mora
biti dosqedno uperena i vo|ena protiv svih starih i pre`ivjelih shva-
tawa, te wihovog pogubnog uticaja na proizvodne odnose. Dakle, osnovna
je poenta da borba radni~ke klase protiv tehnokratije i tehnokratizma,
539
niti je ikad vodila, niti objektivno vodi wenom frontalnom sukobqava-
wu s inteligencijom, sa stru~wacima. ^ak, naprotiv, isti~e se da radni~-
ka klasa te`i ka {to uspe{nijem brisawu granica izme|u manuelnog i in-
telektualnog rada i da time onemogu}i tehnomenayerske elemente da iz-
dvajaju visokoobrazovane stru~wake u poseban socijalni i politi~ki
sloj, interesnu grupu. [to je posebno zna~ajno, i kako je to ovdje ve} rani-
je nagovije{teno, rijetko se de{ava da tehnokratizam otvoreno istupa
protiv samoupravqawa. Konstatuje se da uglavnom tehnokratska ideolo-
gija, bar verbalno i formalno, priznaje samoupravqawe, ~esto se u wega
zakliwe, {to sve subjektivnim snagama rje~ito govori o wenoj perfidno-
sti i ozbiqnosti akcije u svrhu suzbijawa wenog uticaja i posqedica. U
politi~koj publicistici se navodi niz podataka koji pokazuju da je svoje-
vremeno bio aktuelan i poku{aj odvajawa Saveza komunista od istorij-
skih interesa radni~ke klase i wegovog stavqawa u slu`bu tehnobiro-
kratskih monopola, i to sve pod maskom samoupravqawa i prividnog za-
lagawa za {to potpunije ostvarivawe socijalisti~kih ciqeva i zadataka.
Sve u svemu, proizilazi da su karakteristike tehnokratizma u sa-
moupravnom socijalisti~kom dru{tvu umnogome specifi~ne u pore|ewu
s oblicima wegovog ispoqavawa u paralelnim dru{tvenim sistemima.
Smatra se da je i opasnost od tehnomenayerskog prodora i enormne aku-
mulacije dru{tvene mo}i wegovih nosilaca naro~ito potencirana u
strukturama socijalisti~kog samoupravqawa, jer tehnobirokratija, kad
se tu osili, vi{e nije pod adekvatnom ekonomskom ili politi~kom kon-
trolom ni radnika, ni dr`ave, ni vlasnika kapitala. Tehnomenayerski
slojevi fakti~ki vr{e funkciju upravqa~a nad dru{tvenom svojinom
tamo gdje su manifestacione forme wihove dominacije najizrazitije, i
to upravqa~a koji nema gotovo nikakvih obaveza ili odgovornosti pre-
ma stvarnom vlasniku. Zato se tehnokratizam u samoupravnom socijali-
sti~kom dru{tvu i ne ispoqava u tolikoj mjeri kao definitivno otu|e-
na vlast stru~waka i direktora, koliko kroz tehnobirokratski odnos
prema radnicima neposrednim proizvo|a~ima povodom dohotka koji oni
ostvaruju, i to tako {to tehnokratske snage formiraju u okviru organi-
zacija udru`enog rada menayerske grupe u kojima se koncentri{u, pri-
vidno spontano, rukovodioci i stru~waci i preuzimaju monopol odlu~i-
vawa o realizovanom dohotku. Nerijetko se de{ava da i rukovodstva par-
tijskih organizacija pripadaju ovim grupama, pa je onda razumqivo {to
u takvoj situaciji radni~ko samoupravqawe biva krajwe formalizovano.
Nerijetko se de{ava da se u radni~ke savjete spretnim manipulatorskim
potezima biraju uglavnom predstavnici tog tehnomenayerskog sloja koji
i na taj institucionalni na~in uzurpiraju originerna prava radnika.
Ina~e, tehnokratizam, to je jedna od wegovih osnovnih odlika, ima za
ciq depolitizaciju naj{irih narodnih masa, jer se pretpostavqa da je to
najsigurniji put postizawa potpune koncentracije vlasti u rukama tehno-
birokratskih monopola. Tehnokrati, ka`e se, zastupaju teoriju o preva-
zi|enosti politike i politi~ara, te propagiraju shvatawe prema kome bi
trebalo da sve istaknutije privredne funkcije i rukovode}e poslove u
dru{tvu preuzmu predstavnici tehnomenayerske inteligencije. Oni is-
540
ti~u da svojim na~inom rada posti`u neuporedivo boqe rezultate, {to
se smatra samo prividom. Koncentracija ekonomske mo}i vodi koncen-
traciji politi~ke vlasti i uticaja u rukama tehnobirokratije, {to u da-
qem slijedu, ukoliko se tome na vrijeme ne stane na put, podrazumijeva ru-
{ewe diktature proletarijata i weno zamjewivawe diktaturom tehnome-
nayerskih slojeva, za ~iji se glavni ciq smatra bur`oaska restauracija.
“Ako bi dru{tvo dozvolilo da se takve tendencije” – upozoravao je Edvard
Kardeq – “razviju u sistem, onda bi dru{tveni kapital, koji bi se na ta-
kav na~in otu|ivao od radnika, od wihovih osnovnih organizacija udru-
`enog rada, dovodio radne qude u neku vrstu polo`aja najamnih radnika
koji treba da izvr{avaju politiku upravqa~a takvim osamostaqenim ka-
pitalom, umjesto da bude obrnuto. Ili, kao {to je rekao Engels, umjesto
da radnici vladaju sredstvima za proizvodwu, ta sredstva vladaju radni-
cima. Takve tendencije vodile su, u stvari, potiskivawu samoupravqawa
na ~itavom frontu wegovog razvoja i ostvarivawa.”20
Zapa`eno je da se u nekim radnim organizacijama gdje je tehnobiro-
kratski sloj bio sastavqen od upravqa~a sa sredwom i ni`om stru~nom
spremom, tehnobirokratski odnos ispoqavao i kroz te`we da se onemo-
gu}i dolazak mladih stru~waka jer bi se wihovim radnim anga`manom
mogle poquqati ranije ste~ene privilegije nepotpuno osposobqenog
ili ne{kolovanog kadra. Daqe, smatra se da su nepravedna raspodjela,
neopravdano boga}ewe, rasipni{tvo i neracionalno investirawe,
uglavnom posqedica dominiraju}ih tehnobirokratskih odnosa u pojedi-
nim radnim organizacijama. Cvjetale su {pekulacije u koje su bile na
nezakonit na~in upletene privatne firme iz inostranstva, a de{avalo
se da su wima rukovodili i jugoslovenski politi~ki emigranti. Slije-
de, zatim, mito i korupcija, te`we da se radni rezultati, uspjesi u poslo-
vawu, jedne organizacije udru`enog rada zasnuju na bukvalnoj prevari
druge kroz enormno pove}awe cijene sirovina i finalnih produkata
ukoliko se bar za trenutak ovlada monopolisti~kim pozicijama; nasto-
jawa da se vje{to koriste pravne praznine i na nezakonit na~in do|e do
izvesnih materijalnih sredstava i beneficija, i tako redom. Uo~ava se
da forsirawe investicija u razli~ite oblasti privrede i vanprivred-
nih djelatnosti, koje se vr{i mimo voqe radnika, onemogu}uje skladan i
ravnomjeran razvoj proizvodnih snaga, te tako direktno uti~e na uspora-
vawe i stagnaciju razvoja samoupravnih socijalisti~kih produkcionih
odnosa. Kad se pri tom imaju u vidu i nekontrolisana kretawa na tr`i-
{tu i neprekidno prelivawe dohotka iz udru`enog rada proizvodnih
djelatnosti u banke i trgovine, razumqivo je onda {to tehnokratija u
privredi ne ostaje dugo usamqena. Ona pokazuje vrlo izra`enu sposob-
nost {irewa i prilago|avawa. Svoj ekspanzionisti~ki vrhunac dosti-
`e onda kad do|e do ~vrste sprege tehnobirokratskih slojeva unutar rad-
nih organizacija i otu|enog upravo-politi~kog aparata dru{tveno-po-
liti~kih zajednica.
Isti~e se da je posebno opasan prodor tehnobirokratskih tendenci-
ja u djelokrug aktivnosti i proces funkcionisawa samoupravnih inte-
resnih zajednica, koje, ina~e, predstavqaju specifi~nu instituciju jugo-
541
slovenskog dru{tveno-politi~kog sistema socijalisti~kog samoupra-
vqawa, ~ija je osnovna namjena da omogu}e i {to neposredniju razmjenu
rada izme|u proizvodnih radnika i radnika koji rade u drugim oblasti-
ma dru{tveno-korisnih djelatnosti. Ovu razmjenu u prvoj poslijeratnoj
fazi jugoslovenskog politi~ko-ekonomskog razvoja u potpunosti su regu-
lisali dr`avni organi, {to se smatralo neminovnim u periodu obnove
zemqe, sve dok nije uvedeno radni~ko samoupravqawe i razvile se samo-
upravne institucije i oblici odlu~ivawa. Ina~e, interesne zajednice se
konstitui{u na delegatskom principu i u svojoj oblasti rada u potpuno-
sti su ravnopravne s odgovaraju}im dru{tveno-politi~kim zajednicama,
odnosno pojedinim wihovim skup{tinskim vje}ima. U posqedwe vrijeme
se sve vi{e upozorava da pred samoupravnim interesnim zajednicama
stoji jedan od najva`nijih i najslo`enijih zadataka daqeg dru{tvenog
razvoja, koji se bazira na neophodnosti neprekidnog i neposrednog pre-
cizirawa konkretnih obaveza svih subjekata u procesu nesmetanog odvi-
jawa dru{tvenih djelatnosti od op{teg i posebnog interesa, wihovih du-
`nosti prema udru`enom radu i dru{tvu u cjelini. One bi dosqednom
primjenom delegatskog principa morale omogu}iti izra`avawe i ostva-
rivawe interesa i potreba svih faktora koji su vezani za obavqawe dru-
{tveno-korisnih poslova van neposredne proizvodwe, te afirmisati sa-
moupravne socijalisti~ke odnose koji se zasnivaju na radu i rezultatima
rada. Samo tako bi se mogao obezbijediti jednak dru{tveno-ekonomski
status radnika iz proizvodnih i ostalih dru{tvenih djelatnosti, a i
eliminisati razlikovawe i podjela rada na manuelni i intelektualni.
Instrumenti samoupravnog sporazumijevawa i dru{tvenog dogovarawa
obezbje|ivali bi uskla|ivawe op{tih, posebnih i pojedina~nih intere-
sa samoupravnih subjekata u procesu slobodne razmjene rada. Me|utim,
pokazalo se da su samoupravne interesne zajednice odmah postale i meta
najezde tehnokratskih grupacija i interesa, kojima su i subjektivni i
objektivni problemi sizovskog funkcionisawa olak{avali postizawe
dominantnih pozicija otu|ene mo}i i uticaja.
S tim u vezi se ukazuje da osnovni problemi le`e i u nedovoqnom i
neadekvatnom me|usobnom informisawu pojedinih delegata i delegaci-
ja u skup{tinama samoupravnih interesnih zajednica, naro~ito u me|u-
sobnom informisawu i uskla|ivawu rada dva osnovna skup{tinska vije-
}a: vije}a davalaca i vije}a korisnika usluga. Zatim, evidentan je jo{
uvijek prevelik uticaj stru~nih slu`bi zajednica u procesu dono{ewa
konkretnih odluka. U vi{e javnih politi~kih istupa se isticalo da se
ne bi smjelo de{avati da delegati dolaze nepripremqeni na sjednice, da
pojedini od wih uop{te nisu ni upu}eni u problematiku o kojoj se ras-
pravqa i donose dugoro~na rje{ewa. Time se pokazuje da formalizovawe
rada skup{tinskih vije}a i delegacija, osim {to podsti~e neefikasnost
i nesvrsishodnost preduzetih mjera, negira i sam koncept interesnog or-
ganizovawa i wegovu dru{tvenu funkciju, a tehnokratama slu`i kao ver-
balno opravdawe wihovih nastojawa za postizawem dominacije nad ovom
kqu~nom obla{}u i instrumentarijem preraspodjele ukupnog dru{tve-
nog dohotka.
542
U posqedwe vrijeme prodor tehnobirokratizma se mo`e zapaziti i
u funkcionisawu mjesnih zajednica kao institucija u delegatskom siste-
mu imaju neka obiqe`ja, sinteti~ki izre`ena, i dru{tveno-politi~kih
i samoupravnih interesnih zajednica, ali se ne mogu u potpunosti iden-
tifikovati ni s jednim ni s drugim. To ne mogu biti dru{tveno-politi~-
ke zajednice zato {to nisu zasnovane na produkcionim odnosima u eko-
nomskoj sferi dru{tvenih djelatnosti, niti, pored funkcije samoupra-
vqawa, ostvaruju funkciju politi~ke vlasti. S obzirom da u wihovim
skup{tinama i kroz druge institucionalne oblike gra|ani na terito-
rijalnom principu raspravqaju, dogovaraju se i odlu~uju o svojim `ivot-
nim potrebama i problemima, kao stanovnici odre|enog prostornog
podru~ja, bliske su su{tini i prirodi rada interesnih zajednica, ali ih
bitno razlikuje ~iwenica da se u mjesnim zajednicama ne odvija razmje-
na radnih rezultata izme|u neposrednih proizvo|a~a i davalaca usluga.
Me|utim, bez obzira {to mjesne zajednice nisu institucije politi~ke
vlasti ili razmjene `ivog rada, tehnobirokratizam i u wima, dodu{e u
primitivnijim oblicima u te`wi za dominacijom forumskog na~ina ra-
da i politikanstva, nalazi mogu}nosti i smisao odre|ivawa vlastitih
ciqeva i ekspanzije, iskazuju}i i na taj na~in bazi~ni interes za ostva-
rivawe prevlasti u svim dru{tvenim, ekonomskim, politi~kim i kul-
turnim strukturama i institucijama bez izuzetka.
Na kraju je potrebno, ~ini nam se, napomenuti da je prisutno shvata-
we da tehnokratizam svoju antidru{tvenu rabotu vr{i i na podru~ju
vaspitawa i obrazovawa, nastoje}i omesti ili preusmjeriti reformu
vaspitno-obrazovnog procesa i odvojiti je od sistematske realizacije
egzistencijalnih interesa dru{tva kao cjeline. Smatra se da je rje{ava-
we otvorenih pitawa reformisawa vaspitawa i obrazovawa na socija-
listi~kim samoupravnim osnovama od vitalnog zna~aja za ~itavo jugo-
slovensko dru{tvo, bez ~ega nema socijalnog, kulturnog i op{tecivili-
zacijskog progresa, pa ni razvoja kreativne sposobnosti i samoupravno
idejno izgra|ene li~nosti mladih qudi. Zato se su{tina reformskih za-
hvata u visokom {kolstvu shvata kao duboko klasna, izrazito proleter-
ska, pa se iz tog razloga nikako ne bi smjela odvojiti od sadr`aja i ci-
qeva udru`enog rada u privredi i vanprivrednim djelatnostima. To pod-
razumijeva da radni~ka klasa, radni qudi i gra|ani, moraju ostvarivati
neposrednu i odlu~uju}u ulogu u svim reformskim procesima i akcija-
ma. U tom smislu se izra`ava uvjerewe da treba energi~no insistirati
na kontinuiranoj kriti~koj analizi svih dosada{wih rezultata i izna-
la`ewu novih puteva i na~ina realizacije fundamentalnih principa na
kojima se ona zasniva, onih istih koje bi po logici stvari trebao ostva-
rivati adekvatan sistem obrazovawa i vaspitawa u samoupravnom dru-
{tvu.
Sve ovo {to je naprijed izneseno trebalo bi da predstavi koliko se
tehnokratizam tretira kao kompleksna pojava: i sam po sebi, i po uzro-
cima koji do wegove ekspanzije dovode, i po posqedicama koje wegova do-
minacija izaziva. A izlagawe nekih osnovnih crta autorefleksije poli-
ti~ke sfere savremenog jugoslovenskog dru{tva okon~a}emo navo|ewem
543
jednog karakteristi~nog citata Edvarda Kardeqa za koji nam se ~ini da
na pregnantan na~in izra`ava zvani~nu okosnicu ideologije i politike
vode}ih dru{tvenih snaga: “Sre}u ~oveku ne mo`e doneti ni dr`ava, ni
sistem, ni politi~ka partija. Sre}u ~ovek sebi mo`e stvoriti samo on
sam. Avangardne snage socijalizma i socijalisti~ko dru{tvo, prema to-
me, mogu imati samo jedan ciq da prema mogu}nosti datog istorijskog
trenutka stvaraju uslove u kojima }e ~ovek biti {to slobodniji u takvom
li~nom izra`avawu i stvarawu da mo`e – na osnovi dru{tvene svojine
nad sredstvima za proizvodwu – slobodno raditi i stvarati za svoju sre-
}u. To je samoupravqawe.”21
3. SKICA TEORIJSKE I POLITI^KE OPRAVDANOSTI
SAMOSTALNOG KONSTITUISAWA DOKTORINE
OP[TENARODNE ODBRANE
U prethodnom odjeqku smo na sa`et na~in poku{ali izlo`iti kon-
ceptualno odre|ewe za{titne funkcije politi~kog sistema u jugoslo-
venskom dru{tvu, izra`avaju}i na taj na~in ubje|ewe da je sfera odbram-
benog organizovawa po svojoj prirodi imanentno politi~ka, {to podra-
zumijeva i politikolo{ko odre|ewe i istra`ivawe su{tine socijalnih
procesa i aktivnosti koje ona obuhvata. Ovdje }emo zato nastojati da
prika`emo glavne elemente argumentacije kojom se izra`ava teorijska
i politi~ka opravdanost izdvajawa odre|enih izvorno politikolo{kih,
ali i sociolo{kih i ekonomskih, disciplina, n wihovog sintetizovawa
s pojedinim specifi~nim oblastima vojne nauke i ratne vje{tine kroz
konstituirawe samostalne doktrine op{tenarodne odbrane. Poslovi
op{tenarodne odbrane n dru{tvene samoza{tite su se u posledwoj dece-
niji toliko razgranali, a uglavnom su ih obavqali kadrovi neadekvatnog
obrazovnog profila i starosne dobi (u velikoj mjeri penzionisani ofi-
ciri ili lica koja se sa diplomom sredwe ili visoke {kole nisu mogla
zaposliti u svojoj struci) da je izgledalo neizbje`no stvarawe jedne no-
ve, specifi~ne kadrovske baze koja bi se temeqila na posebnoj, jasno iz-
diferenciranoj profesiji, uglavnom poznatoj po nazivu: profesor
Op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite.
a) Specifi~nosti istorijskih izvori{ta i teorijskog utemeqewa
S obzirom da smo u prethodnom odeqku ve} prikazali osnove koncep-
tualnog odre|ewa za{titne funkcije politi~kog sistema, cjelovito za-
okru`ivawe specifi~nosti wegovih istorijskih izvori{ta i teorij-
skog utemeqewa iziskuje jo{ nekoliko globalnih napomena. U najve}em
broju istorijsko-politi~kih analiza pre|enog revolucionarnog puta
konstatuje se da je zahvaquju}i svestranom sagledavawu realne dru{tve-
no-istorijske situacije, u kojoj se u odre|enom periodu na{la jugoslo-
venska radni~ka klasa, te narodi i narodnosti uop{te, usqed fa{isti~-
ke okupacije, podjele zemqe, genocida nad pojedinim narodima i siste-
matskih progona naprednih pojedinaca i dru{tvenih grupa koje su pred-
uzimale okupacione i kvislin{ke vlasti, ali i uz pomo} razvijenih pro-
544
gresivnih vizionarskih te`wi u koje su utkana htijewa ~itave jedne epo-
he revolucionarnog prevrata, Komunisti~ka partija Jugoslavije, odno-
sno Savez komunista, uspje{no razradila i sprovela u djelo specifi~ni
oblik stvarala~ke primjene marksisti~kog koncepta naoru`anog naro-
da, koji je optimalno odgovarao konkretnim uslovima i karakteristika-
ma autohtone jugoslovenske revolucije i samoupravnog dru{tva koje se
smatra wenom glavnom istorijskom tekovinom. Uspje{no{}u svoje poli-
ti~ke i vojne strategije narodnooslobodila~kog rata i socijalisti~ke
revolucije Partija je dokazala da je jedina, u najte`im trenucima u ko-
jima su se u zadwih pola vijeka na{li jugoslovenski narodi, smogla do-
voqno snage i smjelosti da povede radni~ku klasu, seqa{tvo i naprednu
demokratsku inteligenciju u odlu~nu bitku za ostvarivawe narodnih te-
`wi. A i sam narod je u Partiji vidio izraz svojih vlastitih potreba i
htijewa, ukazao joj povjerewe i podr{ku koji su rezultirali pobjedom so-
cijalisti~ke revolucije. Ona, dakle, nije predstavqala nikakvu sekta-
{ku organizaciju okrenutu samoj sebi, nego istinsku avangardu radni~-
ke klase koja je prva pozvala narod na otpor fa{isti~kom porobqiva~u
i stavila se na ~elo tog otpora preuzimaju}i istorijsku odgovornost za
wegov krajwi ishod.
Ovakvom konstatacijom se podrazumijeva i procijena da postoje}e
patriotsko raspolo`ewe naroda, wegove ratni~ke i revolucionarne
tradicije, nije moglo samo po sebi predstavqati dovoqan faktor wego-
vog masovnog u~e{}a u ustanku. U takvim uslovima Komunisti~ka parti-
ja je predstavqala onu neophodnu subjektivnu snagu, avangardu, nu`nu da
ustanak inspiri{e, organizuje i povede, pa je wena glavna zasluga {to je
on po svom karakteru bio, ne samo narodnooslobodila~ki, nego i klasni,
socijalni, ekonomski, ideolo{ki i kulturni pokret. Pravilno sagleda-
vawe dru{tveno-istorijske realnosti datog trenutka i dostignutog sa-
znawa da narodnooslobodila~ki ustanak mogu podi}i samo svjesni sloje-
vi naroda, prvenstveno radnici, seqaci i intelektualci, iziskivali su,
postavqali kao imperativ, neodlo`no zadovoqavawe osnovnih socijal-
nih i politi~kih interesa ovih klasa i slojeva kroz svakodnevnu borbu,
a posebno u procesu formirawa i konstituisawa organa nove vlasti,
{to se moglo posti}i iskqu~ivo oru`anim putem. Jedino je sa tako {i-
rokom idejno-politi~kom platformom narodnooslobodila~ki ustanak
mogao prerasti u socijalisti~ku revoluciju, koja }e se bazirati na naj-
{irem savezu svih naprednih antifa{isti~kih snaga sa jasno izra`e-
nom odlu~uju}om ulogom radni~ke klase i wene avangarde. Neminovnost
ovakve orjentacije potkrijepila je ~iwenica da su ostaci starog dru-
{tvenog poretka i raskomadane dr`ave prihvatili okupaciju zemqe kao
svr{enu ~iwenicu i stavili se u slu`bu fa{isti~kog okupatora. Dis-
tanciraju}i se od svake politike ~ekawa, djelimi~ne ili potpune kola-
boracije, Komunisti~ka partija Jugoslavije je stvorila uslove koji su
omogu}ili aktivno anga`ovawe svih istinskih patriotski orjentisa-
nih pojedinaca i grupa, bez obzira na wihovo ideolo{ko opredeqewe.
Politika oslawawa na vlastite snage pokazala se kao orjentacija sa da-
lekose`nim prora~unatim zna~ajem. Uz to je i vojna doktrina kojom se
545
Partija rukovodila, bila prilago|ena specifi~nim jugoslovenskim
uslovima, jer je samo tako mogla voditi uspje{nom okon~awu rata i po-
bjedi revolucije, te predstavqati adekvatnu provjeru stvarnih istorij-
skih doma{aja i mogu}nosti racionalne primjene marksisti~ke teorije
naoru`anog naroda.22
Isti~e se da upravo na tim originalnim iskustvima narodnooslobo-
dila~kog rata izrasta koncepcija op{tenarodne odbrane i dru{tvene
samoza{tite kao jedinstveno idejno i politi~ko opredjeqewe radni~ke
klase, diktirano wenim primjereno realnim dru{tvenim uslovima u ko-
jima nalazi svoju funkciju, te objektivnoj me|unarodnoj situaciji. Po-
red klasne proleterske su{tine i odre|ewa kao rezultata zapo~etog
procesa podru{tvqavawa vo|ewa odbrambenih poslova, za bitne karak-
teristike op{tenarodne odbrane se smatraju wena svojstva na osnovu ko-
jih bi trebala da omogu}ava mobilisawe svih qudskih i materijalnih po-
tencijala u ciqu odbrane zemqe i, s tim u vezi, ja~awe jugoslovenskog so-
cijalisti~kog patriotizma, te ~iwenice da je zasnovana na cjelovitom
doktrinarnom pogledu na rat i oru`anu borbu kao ki~mu op{tenarodnog
otpora eventualnom agresoru. Na takvoj prethodnoj postavci je utemeqen
ideolo{ko-politi~ki zahtjev za nu`nim odre|ivawem glavnih elemena-
ta koji potenciraju klasne, idejne i dru{tvene osnove op{tenarodne od-
brane, te ulogu i zna~aj subjektivnog faktora u dru{tvenoj odbrani i sa-
moza{titi, da bi se uspje{no sagledale osnovne odrednice sistema
op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite. U ovom radu bi}e pre-
zentovana globalna oficijelna ocjena su{tine i karaktera, te odre|e-
we nekih osnovnih elemenata, prvenstveno op{tenarodne odbrane, a sa-
mo djelimi~no i dru{tvene samoza{tite.
[to se samog teorijskog utemeqewa ti~e, ono po~iva na izvornim
marksisti~kim postulatima prema kojima je odbrana, kako od spoqa-
{weg tako i od unutra{weg neprijateqa, u svakom dru{tvu kroz dosada-
{wu istoriju bila u prevashodnom interesu i domenu politi~ke aktiv-
nosti vladaju}e klase. Vladaju}a klasa je, prema tome, i morala uvijek
ostvarivati potpunu kontrolu nad vojnom organizacijom dru{tva i kom-
pletnim sistemom odbrambenih priprema. U nekim dru{tveno-ekonom-
skim formacijama vladaju}a klasa ne samo da je ograni~avala ili kon-
trolisala sasvim podre|eno u~e{}e potla~ene klase u ostvarivawu od-
brambene funkcije dru{tva, nego ga je vrlo ~esto i potpuno iskqu~iva-
la. Upravo je ta pojava i bila glavni faktor postepene, ali temeqne,
alijenacije odbrambenih poslova i vojne organizacije u odnosu na naj{i-
re mase stanovni{tva. Pored toga, pokazuje se da se odbrana, kao iskqu-
~ivo dr`avna funkcija, otu|ivala i od vladaju}e klase, ako se ima u vi-
du stepen wenog neposrednog, odnosno posrednog, u~e{}a u konkretnim
aktivnostima vezanim za obezbje|ewe i za{titu dr`avnog suvereniteta,
teritorijalnog integriteta i postoje}eg socijalnog poretka, ali to ni-
je zna~ajnije naru{ilo striktno klasnu su{tinu odbrambene funkcije i
prvenstvenu usmjerenost odbrambenih priprema i prakti~nih mjera i
poslova u pravcu {to pouzdanije za{tite interesa vladaju}e klase. S to-
ga se smatra da se sistem op{tenarodne odbrane u Jugoslaviji pojavquje
546
kao oblik istorijske negacije bur`oaske stalne ili staja}e vojske jer mu
je zadatak da vrati odbrambenu funkciju neposredno narodu, dok wegov
koncept predstavqa produ`etak i spoqne i unutra{we politike Soci-
jalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije.
Kako je to odre|ewe normativno regulisano pokazuje nam slijede}i
karakteristi~ni citat iz Ustava Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije: “Op{tenarodna odbrana u Socijalisti~koj Fede-
rativnoj Republici Jugoslaviji je jedinstveni sistem organizovawa, pri-
premawa i u~e{}a federacije, republike, autonomnih pokrajina, op{ti-
na, organizacija udru`enog rada, mjesnih zajednica, samoupravnih inte-
resnih zajednica i drugih samoupravnih organizacija i zajednica, dru-
{tveno-politi~kih i drugih dru{tvenih organizacija, radnih qudi i
gra|ana u oru`anoj borbi i svim drugim oblicima otpora i u vr{ewu
drugih zadataka od interesa za odbranu zemqe.”23 Takav op{ti stav opre-
djequje ukupnu politi~ku aktivnost koja se koncipira na slijede}i na-
~in: “Zakonima i drugim samoupravnim aktima regulisali smo nadle-
`nost i me|usobne odnose svih subjekata u ovoj sferi dru{tvenih poslo-
va. Tim propisima smo regulisali samo najneophodnije, ono {to nam
obezbje|uje jedinstvo sistema i efikasno djelovawe u miru i ratu svih ~i-
nilaca odbrane i samoza{tite. Ostavqene su {iroke mogu}nosti stvara-
la~kog samoupravnog i samoinicijativnog djelovawa svih dru{tveno-po-
liti~kih zajednica, organizacija udru`enog rada i dru{tveno-politi~-
kih organizacija u pogledu organizovawa, obuke, opremawa, snabdijeva-
wa, pa i na~ina upotrebe i dejstva jedinica teritorijalne odbrane”.24
Smisao podru{tvqavawa op{tenarodne odbrane ne vidi se samo u
wenom omasovqewu, nego prvenstveno u ovladavawu radni~ke klase, ne-
posrednih proizvo|a~a, odbrambenom funkcijom dru{tva, a ono podra-
zumijeva aktivno u~e{}e svih qudskih i anga`ovawa materijalnih po-
tencijala u koncipirawu i realizovawu odbrambene politike. Na tome
se izvodi zakqu~ak prema kome koncepcija, doktrina i sistem op{tena-
rodne odbrane predstavqaju “ostvarewe ideje nau~nog socijalizma o na-
oru`anom narodu u uslovima kada samoupravqawe postaje vladaju}i od-
nos u socijalisti~kom dru{tvu i kada vi{e ne postoje realne unutra-
{we snage koje bi mogle bez podr{ke fizi~ke sile spoqa da ga ozbiqni-
je ugroze”.25 S tim u vezi, “dru{tvena samoza{tita, kao funkcija samou-
pravnog dru{tva, ostvaruje se aktivnostima radnih qudi, gra|ana, orga-
nizacija udru`enog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajedni-
ca, dru{tveno-politi~kih i drugih organizacija i dru{tveno-politi~-
kih zajednica, radi i drugih prava i sloboda ~ovjeka i gra|anina, radi
za{tite dru{tvene imovine, obezbje|ewa li~ne i imovinske sigurnosti
radnih qudi i gra|ana i radi slobodnog dru{tvenog razvoja.”26 Uporedo
s izra`avawem ubje|ewa da realizacija sistema op{tenarodne odbrane,
wene koncepcije i doktrine, uvodi krupne novine u vojnu nauku, oboga}u-
je vojnu teoriju i ostvaruje zna~ajne prodore u strategiji, operatici i
taktici, nastoji se razraditi shvatawe (koje smo ve} u glavnim crtama
izlo`ili) o mjestu i ulozi op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza-
{tite u politi~kom sistemu socijalisti~kog samoupravqawa i zadaci-
547
ma Saveza komunista u procesu daqeg podru{tvqavawa odbrambene i za-
{titne funkcije dru{tva i razvoja op{tenarodne odbrane i dru{tvene
samoza{tite. Pri tome se polazi od stava da “Savez komunista, kao vode-
}a i usmjeravaju}a snaga dru{tva, ima posebnu politi~ku odgovornost i
kohezionu ulogu i u op{tenarodnoj odbrani i dru{tvenoj samoza{titi.
Svojom idejno-politi~kom akcijom, stalnim prisustvom i uticajem Sa-
vez komunista i u ovoj oblasti mora ostvarivati kontinuitet svoje jedin-
stvene revolucionarne politi~ke linije.”27 Wegov je zadatak da se kon-
stantno i kontinuirano anga`uje na ~elu svih organizovanih subjektiv-
nih snaga u ciqu razvijawa uticaja i u~e{}a radnih qudi i gra|ana u
op{tenarodnoj odbrani i dru{tvenoj samoza{titi, ispoqavawa wiho-
vih kreativnih sposobnosti i samoinicijative, stalnog prisustva od-
brambene i za{titne problematike na svim nivoima delegatskog odlu~i-
vawa, informisawa udru`enog rada, delegacija i delegata, ostvarivawa
ustavne uloge nosilaca politi~kih odluka, U skladu s tim, Savez komu-
nista bi morao da ima ulogu koordinatora i inicijatora odbrambenog
organizovawa kroz cjelovito ukqu~ivawe svih komponenti op{tenarod-
ne odbrane i dru{tvene samoza{tite u dru{tvene planove, prevazila`e-
we slabosti u sredinama u kojima je prenagla{ena uloga izvr{nih, po-
slovodnih i stru~nih organa itd.
Uporedo s tim se pred Socijalisti~ki savez radnog naroda kao jedin-
stveni front svih samoupravnih socijalisti~kih snaga postavqa obaveza
da kroz {iroku dru{tveno-politi~ku aktivnost obezbijedi svestrano i
stvarala~ko anga`ovawe radnih qudi i gra|ana, te svih subjektivnih
faktora politi~kog sistema samoupravne demokratije, u ciqu izgradwe
bezbjednosne kulture stanovni{tva. Ima se u vidu i da se daqi razvoj i ja-
~awe sistema op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite ne mo`e
ni zamisliti, bez stalnog uskla|ivawa privrednih kapaciteta i proiz-
vodnih planova s planovima odbrane zemqe, bez daqe orjentacije na sop-
stvene snage, te bez osigurawa materijalnih rezervi i kompletnog ospo-
sobqavawa za odbranu vitalnih dru{tvenih djelatnosti, prvenstveno
zdravstva i obrazovawa, ali i nauke, kulture itd Poseban zna~aj za od-
brambeno organizovawe i osposobqavawe omladine, a i za stalno provje-
ravawe svrsishodnosti odbrambenih planova, ima kontinuirano organi-
zovawe i izvo|ewe vje`bi svih odbrambenih subjekata i razvoj civilne
za{tite, koja treba da prati savremene zahtjeve za{tite qudi i materi-
jalnih dobara i u ratu i u miru. Ina~e, prema osnovnim koncepcijskim
opredjeqewima, odbrambene i za{titne funkcije dru{tva najvi{e su is-
prepletane u osnovnim organizacijama udru`enog rada, mjesnim zajedni-
cama, op{tinama, {to posebno potencira zadatak Saveza komunista da u
dru{tvenoj bazi razvija raznovrsne oblike aktivnosti u oblasti
op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite. U politi~kim istupi-
ma se ~esto isti~e da sistemu op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza-
{tite Savez komunista prilazi kao sistemu koji se nalazi u procesu ne-
prekidnog razvoja i mijewawa, a ne kao nekom stati~nom, kruto ukalupqe-
nom, koji je preko no}i koncipiran i konstituisan da bi se zadovoqile
izvjesne dnevno-politi~ke potrebe ili ostvarili kratkoro~ni ciqevi.
548
b) Statusna obiqe`ja i koncepcijska uloga oru`anih snaga
Oru`ane snage se smatraju jednom od najbitnijih komponenti siste-
ma op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite, a ~ini ih jedinstvo
Jugoslovenske narodne armije i Teritorijalne odbrane. Pri tome se po-
lazi od na~elnog shvatawa da priroda armije kao tipi~nog instrumenta
dr`ave ne protivrje~i wenoj zami{qenoj i preciziranoj ulozi faktora
neprotivqavawa odbrambene funkcije dru{tva. Tako je u Osnovnim te-
zama za pripremu stavova i dokumenata Jedanaestog kongresa Saveza ko-
munista Jugoslavije re~eno: “Jugoslovenska narodna armija razvija se
kao nazamjewiv i borbeno najspremniji oblik vojnog organizovawa nao-
ru`anog naroda u savremenim uslovima i kao nerazdvojni dio i sna`an
instrument za{tite mirnog razvoja na{eg socijalisti~kog samouprav-
nog dru{tva.”28 U logi~kom slijedu s prethodnim ide i postavka prema
kojoj Jugoslovenska narodna armija, zahvaquju}i svojoj klasnoj su{tini
i revolucionarnoj ulozi, tako|e predstavqa jednog od subjekata dru-
{tveno-politi~kog sistema socijalisti~kog samoupravqawa, ~iji su in-
teresi nerazdvojivi od istorijskih interesa radni~ke klase, radnih qu-
di i gra|ana, svih jugoslovenskih naroda i narodnosti. Smatra se da je
takva uloga armije u samoupravnom socijalisti~kom dru{tvu jedna od
osnovnih tekovina autohtone jugoslovenske revolucije i samostalne iz-
gradwe onog oblika socijalizma koji radni qudi prihvataju kao istin-
ski i neposredni izraz vlastitih te`wi, kao produkt procesa perma-
nentnog ostvarivawa istorijskih htijewa proletarijata. Jugoslovenska
narodna armija, od svog nastanka pa do danas, neprekidno se razvijala u
skladu i paralelno s ukupnim razvojem dru{tva, prilago|avaju}i sop-
stvenu su{tinu i svoje zadatke zahtjevima progresivnih tendencija aktu-
elnih dru{tveno-istorijskih procesa. Tako se wen status prenosi iz
uloge subjekta proleterske revolucije u funkciju subjekta odbrane dik-
tature proletarijata i socijalisti~ke demokratije.
Retrospektiva wene geneze i izrastawa u ono {to prema elementar-
nim koncepcijskim opredjeqewima danas predstavqa, u najkra}im crtama,
bi se mogla svesti na slijede}e zna~ajne momente: 1. samoorganizacija na-
oru`anog naroda u oslobodila~kom ustanku i socijalisti~koj revoluciji;
2. moderna operativna armija kao okosnica oru`ane mo}i zemqe. U razvo-
ju narodnooslobodila~kog ustanka, prvenstveno wegove vojne organizaci-
je, mogu se odrediti tri osnovne faze. U prvoj su stvorene teritorijalne
partizanske ~ete i odredi koji su istovremeno ostvarivali i politi~ku i
vojnu funkciju. Nakon uspje{nog okon~awa prve faze, kada je na cijeloj te-
ritoriji Jugoslavije izgra|ena mre`a partizanskih odreda i intenzivi-
rana wihova borbena aktivnost, trebalo je pristupiti formirawu mo-
bilnijih jedinica, ve}ih i ja~ih od odreda, koje }e mo}i da dejstvuju na
svim teritorijama i da uspje{no zadaju sna`nije i zna~ajnije udarce ne-
prijatequ. U toj drugoj fazi se, dakle, pristupilo konstituisawu ne samo
krupnijih vojnih jedinica, nego i formacija u ~ijem }e bora~kom sastavu
biti prete`an dio industrijskih radnika iz gradova, pa }e one zato biti
maksimalno imune na sva mogu}a kolebawa i defetizam koji se u odre|e-
nim situacijama nije mogao eliminisati u partizanskim odredima jer su
549
ih najve}im dijelom ~inili seqaci, vezani za ku}u i zemqu. Partija se pri
tome rukovodila tezom osniva~a nau~nog socijalizma Karla Marksa i
Fridriha Engelsa koji su u Manifestu Komunisti~ke partije isticali da
“proleteri nemaju {ta da izgube osim svojih okova”, uvidjev{i da je grad-
ski proletarijat, bez obzira na primjere nad ~ovje~anskog heroizma seqa-
ka i intelektualaca u partizanskim jedinicama, ipak najpouzdanija snaga
revolucije koja }e spremno dijeliti wenu sudbinu, za koju nema kolebawa.
To je dovelo 21. decembra 1941. godine u malom bosanskom gradi}u
Rudom do formirawa Prve proleterske brigade. Me|utim, formirawe
prve elitne i regularne ustani~ke jedinice nije zna~ilo da }e se napu-
stiti partizanski na~in ratovawa. Naprotiv, ono je dobilo novi, izra-
zitiji zna~aj. U ovom periodu je ostvareno sadejstvo partizanske takti-
ke sa krupnijim operacijama proleterskih brigada i divizija, I, napo-
kon, u tre}oj fazi, koja je nastupila krajem 1944. godine, dolazi do izra-
`aja uloga jugoslovenske narodnooslobodila~ke armije kao ravnoprav-
nog dijela savezni~kih armija u borbi za kona~no uni{tewe wema~kog
fa{izma i pora`avawe wegovih satelita. Ali, ni tada ona nije presta-
la da bude oru`ana snaga socijalisti~ke revolucije koja je u stawu da se
suprotstavi i nekim silama antihitlerovske koalicije koje su poku{a-
le da se umije{aju u unutra{we jugoslovenske poslove i iznude povratak
izbjeglog monarha i kraqevske vlade. Stvarawe narodne vojske ne samo da
je donijelo pobjedu nad okupatorom i doma}im izdajnicima, nego je obez-
bijedilo novoj vlasti i Komunisti~koj partiji povoqne uslove za o~uva-
we revolucionarnih tekovina i izgradwu socijalisti~kog poretka.
Danas se isti~e da nakon oslobo|ewa zemqe i definitivne pobjede
revolucije mjesto i uloga armije u jugoslovenskom politi~kom sistemu
nisu nimalo izgubili od svog zna~aja. Armija je postala jedan od najzna-
~ajnijih ~uvara revolucionarnih tradicija kroz sva isku{ewa, bilo da je
wihovo porijeklo vawsko ili unutra{we; isku{ewa koja su prijetila da
onemogu}e uspje{an razvoj socijalisti~kog samoupravqawa, da negiraju
suverenitet, nacionalnu nezavisnost i ospore teritorijalni integritet
Jugoslavije. Smatra se da je Jugoslovenska narodna armija bila ~vrsta i
odlu~na prepreka svim neprijateqskim poku{ajima da se podrije vlast
radni~ke klase, ravnopravnost, bratstvo, jedinstvo i zajedni{tvo naroda
i narodnosti, te faktor koji je aktivno u~estvovao u obezbje|ivawu uslo-
va za vo|ewe samostalne spoqne politike, borbu za uspostavqawe takvih
me|unarodnih odnosa koji }e biti zasnovani na ravnopravnosti, nemije-
{awu u unutra{we poslove, svestranoj i op{tekorisnoj saradwi i miro-
qubivoj koegzistenciji, predstavqaju}i zna~ajan oslonac i pru`aju}i po-
dr{ku politici nesvrstavawa i borbi za prevazila`ewe blokovske po-
djele svijeta i uspostavqawe novog me|unarodnog ekonomskog poretka.
S koncepcijskog i doktrinarnog stanovi{ta posmatrano, Jugoslo-
venska narodna armija je najmobilniji, najboqe naoru`ani i najopre-
mqeniji dio oru`anih snaga Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije, koji raspola`e najvi{im stepenom udarne i vatrene mo}i, a
postignuta borbena efikasnost i odbrambena namjena joj potpoma`u
obavqawe zadatka da trajno predstavqa odlu~uju}u snagu suprotstavqa-
550
wa glavnini vojne sile potencijalnog agresora. Ona je uvijek spremna za
borbena dejstva, te zato ima ulogu ~uvara jugoslovenskih granica i ne-
smetanog samoupravnog socijalisti~kog razvoja, a u slu~aju rata snagu
koja treba da {to du`e zadr`i agresora na samoj granici i omogu}i da se
blagovremeno u borbeni poredak razviju sve ostale komponente op{te-
narodne odbrane. Istovremeno, sna`na i jedinstvena Jugoslovenska nar-
odna armija je zna~ajan ~inilac odvra}awa eventualnog agresora od we-
govih osvaja~kih ambicija. Pri tome se ima u vidu da je koncepcija op-
{tenarodne odbrane zami{qena kao univerzalna na svom podru~ju, koja
odre|uje osnovne filozofske i politi~ke stavove i poglede samouprav-
nog socijalisti~kog dru{tva na wegovu odbrambenu funkciju, te obra|u-
je vojne, politi~ke, ekonomske, organizacijske i sve ostale aspekte od-
brane socijalisti~ke i nesvrstane Jugoslavije. Ona, u stvari, proklamu-
je deklarativni odnos samoupravnog socijalisti~kog dru{tva prema ra-
tu i miru uz odgovaraju}u analizu me|unarodne politi~ke situacije i
osnovnih trendova koji je karakteri{u. Upravo u tom smislu se ka`e da
koncepcija op{tenarodne odbrane polazi od potrebe anga`ovawa kom-
pletnih qudskih i materijalnih potencijala u ciqu blagovremenog su-
zbijawa svih oblika prijetwe silom i agresijom, ma s koje strane ona po-
ticala, te za{tite osnovnih dru{tvenih vrijednosti koje se izvode iz
tekovina narodnooslobodila~kog rata i socijalisti~ke revolucije.
Na koncepciji op{tenarodne odbrane izrasta i jedna nova vojna dok-
trina s razra|enom teorijom i razvijenom praksom, za koju se ka`e da
svojim nau~nim pristupom analizi i razrje{avawu problema odbrane
obezbje|uje vlastitu originalnost i univerzalnost kao doktrina koja po
prvi put u istoriji ukazuje na mogu}e na~ine i puteve trajne i uspje{ne
odbrane nezavisnosti i suvereniteta malih i sredwih zemaqa, bez obzi-
ra na snagu agresora i te`inu situacije koja je agresijom stvorena. Kad
se proklamuje da se samoupravno socijalisti~ko dru{tvo unaprijed
opredequje za vo|ewe iskqu~ivo pravednog i odbrambenog rata, polazi
se od uvjerewa da je to diktirano prirodom osnovnih dru{tvenih vrijed-
nosti i potrebom da se karakter i ciqevi eventualnog rata koji bi se
mogao voditi pove`u s jugoslovenskom nesvrstanom spoqnopoliti~kom
aktivno{}u i miroqubivom orijentacijom u me|unarodnim odnosima.
Uz to se izra`ava i ubje|ewe da se svi qudski i materijalno-tehni~ki
potencijali, te svi dru{tveno-politi~ki subjekti, najlak{e mogu mobi-
lisati kad treba voditi rat u ciqu odbrane nezavisnosti, suvereniteta
i teritorijalnog integriteta, te slobodnog i nesmetanog privrednog i
kulturnog razvoja. Zato politika nesvrstavawa i spoqnopoliti~ki po-
gledi i principi koji polaze od ravnopravnosti svih dr`ava, bez obzi-
ra na wihovu ekonomsku i vojnu snagu, te izra`ene potrebe za aktivnom
i miroqubivom koegzistencijom zemaqa s razli~itim vladaju}im ideo-
logijama i dru{tveno-politi~kim sistemima, predstavqaju zna~ajan ~i-
nilac u izgradwi odbrambene koncepcije i vojnim pripremama zemqe.
Istovremeno, ovakva spoqnopoliti~ka orjentacija, za koju se tako-
|e pretpostavqa da izrasta iz samih temeqa jugoslovenskog dru{tveno-
politi~kog sistema, trebalo bi da obezbijedi naj{iru podr{ku svih na-
551
prednih snaga svijeta u borbi za ostvarewe pravednih i humanih ciqeva.
Dakle, su{tinska povezanost i me|uzavisnost op{tenarodne odbrane i
nesvrstane spoqne politike usmjerena je ka ukidawu rata kao sredstva
vo|ewa me|unarodne politike, {to ujedno zna~i, ka uspostavqawu i raz-
vijawu prijateqstva i saradwe izme|u svih naroda i zemaqa na na~elima
aktivne miroqubive koegzistencije i zalagawa za prevazila`ewe blo-
kovske podjele svijeta, dominacije i hegemonije. Brojnim pojedina~nim
primjerima se dokazuje da nesvrstavawe omogu}ava prvenstveno malim i
sredwim zemqama da igraju nesrazmjerno zna~ajniju ulogu u spoqnoj po-
litici i me|unarodnim odnosima, uz istovremeno podsticawe progre-
sivnih dru{tvenih promjena za koje se tvrdi da su uglavnom usmjerene u
pravcu socijalisti~kih preobra`aja kroz koje se socijalizam i ostvaru-
je kao svjetski proces. Karakteristi~no je za koncepciju op{tenarodne
odbrane da ona ni u kom slu~aju unaprijed konkretno ne odre|uje poten-
cijalne jugoslovenske neprijateqe, oli~ene u pojedinim zemqama ili
vojnopoliti~kim savezima, nego je deklarativno uperena protiv svakoga
ko poku{ava nasilno pogaziti dr`avne granice i ugroziti slobodu i ne-
zavisnost. Ima se pri tome u vidu da snaga op{tenarodne odbrane prven-
stveno zavisi od qudskih i materijalnih sposobnosti dru{tva da vodi je-
dan dugotrajni i iscrpquju}i rat, da se suprotstavi svim poku{ajima
dru{tvene dezorganizacije, te od ekonomske, politi~ke i moralne situ-
acije u kojoj se ono u odre|enom trenutku nalazi.
Mirnodopske pripreme za rat predstavqaju daqi odlu~uju}i faktor
od kojeg zavisi snaga op{tenarodne odbrane, pa se isti~e da one moraju
biti planske, sveobuhvatne i kontinuirane, jer to u velikoj mjeri i obez-
bje|uje efikasnost upotrebe oru`anih snaga i spremnost ~itave dru-
{tvene zajednice za odbranu. U skladu s tim, svi radni qudi i gra|ani,
samoupravno socijalisti~ko dru{tvo u cjelini, moraju biti osposobqe-
ni za vo|ewe op{tenarodnog odbrambenog rata pod bilo kojim uslovima
i na cjelokupnoj teritoriji Jugoslavije. Mada je oru`ana borba najva-
`niji oblik otpora, nikako se ne smiju zanemariti ni ostale forme u~e-
{}a svih dru{tvenih subjekata u wemu. Koncepcija op{tenarodne odbra-
ne posebno isti~e apsolutnu potrebu za primjenom svih oblika oru`ane
borbe, sve do potpune pobjede nad agresorom. To se ostvaruje kroz organi-
zaciju najraznovrsnijih borbenih sistema i primjeru svih oblika ratnih
dejstava. S obzirom da ona zahtijeva da konkretno opredjeqewe za odre-
|ene oblike oru`ane borbe najneposrednije zavisi od konkretne situa-
cije i procijewenih uslova, koncepcijskim zamislima se nala`e oru`a-
nim snagama da se u mirnodopskom periodu spremaju i osposobqavaju za
svaku eventualnost. To daqe zahtijeva maksimalnu uvje`banost vojnih je-
dinica i pojedinaca, te najsavr{eniju vje{tinu izvo|ewa ratnih dejsta-
va. Koncept blickriga, koje sve vi{e u svjetu primjewuju imperijali-
sti~ke zemqe i agresorske armije, u jugoslovenskim uslovima bi trebalo
da bude slomqen orjentacijom na dugotrajni iscrpquju}i rat, u kome }e
uloga qudskog faktora biti od prevashodnog zna~aja, a uz to potencira-
na nezanemarivawem ni materijalnog, ni prostornog, ni vremenskog.
552
v) Koncepcija op{tenarodne odbrane u funkciji ja~awa nacionalne
ravnopravnosti
Jedno od osnovnih politi~kih na~ela koje se neprekidno javno poten-
cira, zasnovano je na pretpostavci da primjena marksisti~kog koncepta
naoru`anog naroda u formi op{tenarodne odbrane u ciqu o~uvawa i za-
{tite ustavnog poretka predstavqa wegovo adekvatno prilago|avawe
objektivnoj dru{tveno-istorijskoj situaciji u kojoj se realizuje poli-
ti~ki sistem socijalisti~kog samoupravqawa, na na~in koji bi mogao
obezbijediti optimalne mogu}nosti za subjektivno i svjesno u~e{}e qud-
skog i maksimalno anga`ovawe materijalnog faktora. Ciq je da svaki
radni ~ovjek svakim danom sve vi{e postaje istinski subjekt odbrane, da
odbrambena funkcija pro`ima sve osnovne komponente politi~kog si-
stema, wegove aktivnosti i procese, a sama op{tenarodna odbrana, i kao
koncepcija i kao doktrina i kao sistem, da bude jedan od kqu~nih garana-
ta samoupravne socijalisti~ke demokratije kao politi~kog oblika dik-
tature proletarijata. U tom smislu se za op{tenarodnu odbranu ka`e da,
izme|u ostalog, ve} samom svojom klasnom su{tinom djeluje kao jedan od
~inilaca procesa razvoja i ja~awa ravnopravnosti i zajedni{tva jugoslo-
venskih naroda i narodnosti. Ta uzro~noposqedi~na i funkcionalna ve-
za na pregnantan na~in je izra`ena slijede}im rije~ima: “Koncepcija op-
{tenarodne odbrane predstavqa dosqednu, odlu~nu i stvarala~ku pri-
mjenu bogatih iskustava iz narodnooslobodila~ke borbe u na{im sada-
{wim uslovima i izraz je potreba na{eg samoupravnog socijalisti~kog
dru{tva. Ona je otvorila i produbila proces podru{tvqavawa funkci-
je odbrane, u kojem su svi subjekti na{eg samoupravnog dru{tva od gra|a-
nina do federacije, ~inioci koji odlu~uju i sprovode u `ivot sva bitna
pitawa odbrane zemqe. Ukoliko se br`e i svestranije bude razvijalo sa-
moupravno socijalisti~ko dru{tvo, utoliko }emo br`e i potpunije rea-
lizovati ideju o naoru`anom narodu. Takva dru{tvena funkcija op{te-
narodne odbrane istovremeno predstavqa jaku kohezionu snagu na{eg
dru{tva u ostvarivawu prava naroda i narodnosti na{e zemqe u odbrani
vlastitog samoupravnog razvoja, slobode i nezavisnosti socijalisti~ke
Jugoslavije, kao bratske zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti.”29
U ideolo{ko-politi~kim javnim istupima i publicistici dosta se
pa`we pridaje obrazlagawu teze prema kojoj su upravo kontinuiranim
razvojem i ja~awem samoupravnog socijalisti~kog dru{tva i izgradwom
i produbqivawem samoupravnih socijalisti~kih dru{tvenih odnosa,
ostvareni i veliki rezultati na planu razvoja i negovawa me|unacio-
nalnih odnosa u Jugoslaviji, odnosno, na podru~ju afirmacije, ravno-
pravnosti, bratstva, jedinstva i zajedni{tva naroda i narodnosti u skla-
du s marksisti~kom teorijom o nacionalnom pitawu i wegovim kona~-
nim rje{avawem u socijalizmu ostvarewem potpune i istinske slobode
nacija u procesu osloba|awa radni~ke klase i uni{tewa eksploatator-
skog klasnog poretka. U skladu s Lewinovim pogledima i proklamacija-
ma,30 izra`ava se ubije|ewe da istinsko oslobo|ewe nacija mo`e ostva-
riti samo dru{tvo koje ide putem oslobo|ewa ~ovjeka, qudi uop{te, da-
kle, socijalisti~ka dru{tvena zajednica. Jasno je, prema tome, da samou-
553
pravno socijalisti~ko dru{tvo mora koncipirati takav tip odbrane ko-
ji }e svi narodi i narodnosti smatrati svojim i u kome }e do}i do potpu-
ne realizacije wihovog ravnopravnog dogovarawa i odlu~ivawa o svim
bitnim pitawima. U takvim uslovima se onda razvija i na~elno opredje-
qewe da Jugoslovenska narodna armija – kao operativna vojna formaci-
ja i konstitutivni dio oru`anih snaga – mora biti tako organizovana i
statusno utemeqena da je svaki jugoslovenski narod i narodnost mogu
podjednako smatrati svojom, kao i bilo koju jedinicu teritorijalne od-
brane, formiranu na proizvodnom ili prostornom principu.
S druge strane, isti~e se da i Jugoslovenska narodna armija i teri-
torijalna odbrana moraju biti pro`ete svije{}u o potpunoj jednakosti
i ravnopravnosti pripadnika svih naroda i narodnosti kroz ugra|ivawe
u sistem obrazovawa i obuke osnovnih principa o me|unacionalnim od-
nosima kojima se rukovode subjektivne snage samoupravnog socijalisti~-
kog dru{tva. “Ma o kom pitawu te prirode bila rije~, od jezika do po-
{tovawa obi~aja, kulturnih i drugih nacionalnih vrijednosti, na{ je
stav da treba po{tovati sve one nacionalne osobenosti koje su i izraz i
potreba afirmacije nacije i narodnosti, izraz i potreba jedinstvenih
interesa na{e zajednice i wene odbrane.”31 Od toga u punoj mjeri zavisi
i moralna snaga Jugoslovenske narodne armije i teritorijalne odbrane,
bez kojih se ne mo`e zasnovati nikakva kvalitetna i klasna proleterska
odbrambena koncepcija. To se, dakle, samo daqe potencira stavom prema
kome se dosqednim ostvarivawem glavnih principa i shvatawa o me|una-
cionalnim odnosima u oru`anim snagama Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije neposredno uti~e na proces sve {ireg i kvalitet-
nijeg me|unacionalnog razumijevawa i sporazumijevawa u elementarnim
dru{tvenim strukturama. Sa`eto izra`eno, istovremeno sa direktnim
uticajem me|unacionalnih odnosa na snagu oru`ane sile i op{tenarod-
nu odbranu u cjelini, koncepcija op{tenarodne odbrane i dru{tvene
samoza{tite djeluje kao zna~ajna pokreta~ka snaga koja podsti~e daqi
razvoj i ja~awe bratstva i jedinstva naroda i narodnosti i zaloga je wi-
hove slobode, ravnopravnosti i bezbjednosti istovremeno.
Smatra se da stvoreno idejno i politi~ko jedinstvo i izgra|ena svi-
jest o neraskidivoj povezanosti svih jugoslovenskih naroda i narodnosti
direktno djeluje kao jedan od osnovnih faktora snage op{tenarodne od-
brane i nepobjedivosti samoupravnog socijalisti~kog dru{tva, te da iz
tog izrasta jugoslovenski samoupravni socijalisti~ki patriotizam kao
novi tip patriotizma uop{te, koji izra`ava interese, voqu, htjewa, mo-
ralna i politi~ka opredjeqewa naroda i narodnosti, svakog ponaosob i
svih zajedno. “Naravno, u svakoj republici treba da se gaje pozitivne na-
cionalne tekovine, sve ono pozitivno {to je stvoreno u pro{losti. Ali,
mi smo protiv svega {to je negativno, {to muti na{e odnose. Mi smo od-
lu~no protiv svakog poku{aja razbijawa na{e zajednice. Na{u socijali-
sti~ku zemqu izgra|ujemo tako da bude {to monolitnija. Svi na{i naro-
di i nacionalnosti imaju svoje mjesto u jugoslovenskoj zajednici ravno-
pravnih naroda i treba da se razvijaju tako da to bude u wihovom intere-
su i u interesu ~itave na{e dru{tvene zajednice.”32
554
Ono {to se posebno uvi|a da uti~e na sve izrazitije ja~awe i razvi-
jawe jedinstva jugoslovenskih naroda i narodnosti jesu jedinstveni inte-
resi i potrebe, ne samo one ~ija je priroda klasna ili odbrambena. Ali,
da bi ti zajedni~ki interesi mogli biti uspje{no sagledani i ostvare-
ni, prethodno je nu`no obezbijediti potpunu ravnopravnost naroda i na-
rodnosti, ~ime je, kako se misli jedino mogu}e realizovati uslove i si-
tuaciju u kojoj }e oni te zajedni~ke interese prihvatiti, identifikova-
ti i ostvarivati kao svoje vlastite. Zapravo, na osnovu odre|ivawa po-
sebnih interesa pojedinih naroda i narodnosti konstitui{e se wihov
op{ti i zajedni~ki interes, ali ne kao mehani~ki zbir pojedina~nih,
nego kao wihova kvalitativna sinteza. U tom smislu se ukazuje da “tre-
ba preduzeti sve da se na{e dru{tvo iznutra oja~a i da se razne sitnice
ne dramatizuju ve} da ih jednostavno rje{avamo. Ali, da se zna da je na{a
zemqa jedinstvena. Kad gledamo na{u armiju, koja je sastavqena od svih
nacionalnosti, vidimo da je jedinstvena. Kad gledamo na{u teritorijal-
nu odbranu, koja je organizovana po republikama, vidimo da je jedinstve-
na. Na{e republike i wihova teritorijalna odbrana su svjesne da same
sebi nisu dovoqne, da same sebe ne mogu odbraniti; Jugoslavija se mo`e
odbraniti samo zajedni~ki snagama svih republika, svih naroda i narod-
nosti. To treba da bude svakom jasno, i u tom pravcu mi moramo vaspita-
vati na{e qude.”33
Smatra se da je ostvarewe pune ravnopravnosti i dobrovoqnosti u
ovom procesu odre|ivawa i realizacije op{tih i zajedni~kih interesa,
uz tradicionalne istorijske veze i bliskosti, zajedni~ku pro{lost i
istorijsko naslije|e, ekonomsku i teritorijalnu povezanost, jedino i
moglo usloviti razvijawe svijesti o zajedni~kom politi~kom organizo-
vawu i wenu konkretizaciju u stvarawu jedinstvene dr`avne tvorevine
kroz narodnooslobodila~ku borbu i socijalisti~ku revoluciju. “Rije~
narodnooslobodila~ka borba bila bi samo jedna fraza, pa ~ak i preva-
ra, kada ona ne bi, pored op{tejugoslovenskog smisla, imala nacionalni
smisao za svaki narod posebice, tj. kada ona ne bi, osim oslobo|ewa Ju-
goslavije, zna~ila u isto vrijeme i oslobo|ewe Hrvata, Slovenaca, Sr-
ba, Makedonaca, [iptara, Muslimana itd.”34 i daqe, “Poznato je da smo
mi od samog po~etka narodnooslobodila~kog rata i revolucije jasno od-
redili socijalne i nacionalne ciqeve te borbe, imaju}i u vidu historij-
ske interese radni~ke klase i ostvarewe slobode i pune ravnopravnosti
svih naroda i narodnosti Jugoslavije. I upravo taj smisao na{e borbe
bio je nepresu{ni izvor visokog borbenog morala i osnova revolucio-
narne strategije i taktike i ratne vje{tine.”35
Pitawe ravnopravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije u ostvari-
vawu i funkcionisawu sistema op{tenarodne odbrane regulisano je i
pozitivnopravnim i politi~kim aktima, prvenstveno Ustavom
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, te Zakonom o na-
rodnoj odbrani i Zakonom o slu`bi u oru`anim snagama. Ve} u {estoj
glavi Osnovnih na~ela Ustava ka`e se da “radni qudi i gra|ani i naro-
di i narodnosti Jugoslavije organizuju i izgra|uju op{tenarodnu odbra-
nu kao nerazdvojni deo socijalisti~kog samoupravnog dru{tvenog ure|e-
555
wa, svesni da je odbrambena sposobnost dru{tva i pripremqenost zemqe
za odbranu ve}a a mogu}nost od agresije mawa, ukoliko je razvijenija op-
{tenarodna odbrana kao oblik i sadr`ina odbrambene organizovanosti
dru{tvene zajednice.”36 Ina~e, ustavnopravnim i zakonskim dokumenti-
ma su razvijena i decidno razra|ena prava i du`nosti federacije u
ostvarivawu koncepcije i razvoju sistema op{tenarodne odbrane, koji
istovremeno podrazumijevaju sve zna~ajniju ulogu socijalisti~kih repu-
blika, autonomnih pokrajina, radnih qudi i gra|ana i svih ostalih subje-
kata dru{tveno-politi~kog sistema.
Pravno je regulisano upotrebqavawe srpskohrvatskog jezika u ko-
mandovawu i vojnoj obuci u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, uz istovreme-
no nastojawe da se obezbijedi ravnopravnost jezika svih naroda i narod-
nosti i wihova upotreba ukoliko to objektivni uslovi dozvoqavaju. Ka-
ko su jedinice teritorijalne odbrane organizovane na radno-prostornom
principu, u wima se u obuci i komandovawu upotrebqavaju jezici naroda
i narodnosti, adekvatno nacionalnoj strukturi teritorije na kojoj se or-
ganizuju i djeluju. To je, na osnovu ~lana 243, Ustava Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije regulisano ~lanom 13, Zakona o na-
rodnoj odbrani, u kome se ka`e:
“U oru`anim snagama primewuje se na~elo ravnopravnosti jezika i
pisama naroda i narodnosti Jugoslavije.
U komandovawu i obuci u Jugoslovenskoj narodnoj armiji upotrebqa-
va se srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski jezik.
U komandovawu i obuci u pojedinim jedinicama i ustanovama Jugo-
slovenske narodne armije mo`e se upotrebqavati i drugi jezik naroda i
narodnosti Jugoslavije ako upotreba tog jezika, s obzirom na sastav pri-
padnika jedinice odnosno ustanove obezbe|uje efikasno komandovawe i
uspe{nu obuku.”37
Posebno se reguli{e pitawe ravnomjerne zastupqenosti republika
i pokrajina, te pripadnika naroda i narodnosti u sastavu oficirskog i
drugog komandnog kadra Jugoslovenske narodne armije. U ~lanu 242, Usta-
va Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije se ka`e: “U po-
gledu sastava stare{inskog kadra i postavqawa na vi{e komandne i ru-
kovode}e polo`aje u Jugoslovenskoj narodnoj armiji primewuje se na~e-
lo {to srazmernije zastupqenosti republika i autonomnih pokrajina.”38
Ta odredba je daqe razra|ena u Zakonu o slu`bi u oru`anim snagama, ka-
da je u pitawu prijem kandidata u aktivnu vojnu slu`bu, pa u ~lanu 19, stav
3, stoji: “Pri izboru kandidata za prijem u aktivnu vojnu slu`bu vodi se
ra~una o {to srazmernijoj zastupqenosti republika i autonomnih po-
krajina, kao i naroda i narodnosti Jugoslavije, u sastavu stare{inskog
kadra.”39 Sli~no se reguli{e i odre|ivawe liste kandidata za unapre|i-
vawe i postavqawe stare{ina u ~lanu 258, stav 2: “Pri ustanovqavawu
liste kandidata i izboru za postavqawe vodi se ra~una o {to srazmerni-
joj zastupqenosti republika i autonomnih pokrajina, kao i naroda i na-
rodnosti Jugoslavije, u stare{inskom kadru na vi{im komandnim i ru-
kovode}im du`nostima.”40 Kona~no, u okviru regulisawa posebnih du-
`nosti vojnih starje{ina, u stavu 1, ~lana 55. Zakona o slu`bi u oru`a-
556
nim snagama izme|u ostalog se ka`e: “Vojne stare{ine su du`ne da pri-
padnike vojne jedinice, odnosno vojne ustanove kojom rukovode vaspita-
vaju i obu~avaju za odbranu na{e socijalisti~ke zajednice i bratstva i
jedinstva na{ih naroda i narodnosti.”41 S druge strane, istovremeno s
ustavnim odre|ewem Jugoslovenske narodne armije kao zajedni~ke oru-
`ane sile svih naroda i narodnosti, te svih radnih qudi i gra|ana, {to
se u praksi ispoqava kroz wen sastav, na~in organizovawa i upotrebu je-
zika, pripadnosti svih jugoslovenskih nacija i nacionalnih mawina, bez
obzira u kojoj im se socijalisti~koj republici ili autonomnoj pokraji-
ni nalazi prebivali{te, slu`e vojni rok na cjelokupnoj teritoriji Ju-
goslavije.
Smatra se da federalni ustavnopravno-politi~ki sistem rje{ava
osnovna pravna i politi~ka pitawa ravnopravnosti naroda i narodno-
sti u samoupravnoj socijalisti~koj dru{tvenoj zajednici. Normativno
je pri tome regulisano da se organi federacije staraju o za{titi neza-
visnosti i teritorijalne cjelovitosti Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije, odlu~uju o ratu i miru, progla{avaju ratno sta-
we, utvr|uju koncepciju i osnove sistema op{tenarodne odbrane, ostva-
ruju vrhovno komandovawe oru`anim snagama itd. Isti~e se da se naci-
onalna ravnopravnost ogleda i kroz ~iwenicu da su republike i pokra-
jine ravnopravni subjekti op{tenarodne odbrane i nosioci odbrambe-
nog organizovawa navlastitoj teritoriji, pa su u skladu s tim formira-
ni republi~ki i pokrajinski {tabovi teritorijalne odbrane. Ina~e,
priroda kadrovske politike koju smo ukratko razmotrili na primjeru
starawa o komandnom i drugom starje{inskom sastavu Jugoslovenske na-
rodne armije, karakteristi~na je za cjelokupni jugoslovenski politi~-
ki sistem na federalnom nivou, s tim {to se umjesto principa ravno-
mjerne, odnosno proporcionalne, zastupqenosti primjewuje uglavnom
na~elo pariteta.
4. SKICA TEORIJSKE I POLITI^KE
OPRAVDANOSTI SAMOSTALNOG
KONSTITUISAWA SISTEMA INFORMISAWA
U ideolo{ko-politi~kom odre|ewu dru{tveno-politi~kog sistema
informativnoj djelatnosti i wenim institucionalnim rje{ewima se
tako|e pravda je uloga od najve}eg zna~aja. Me|utim, u wenoj nau~noj ela-
boraciji ne susre}emo se iskqu~ivo s ~istom deskripcijom normativno-
pravnih rje{ewa, kao {to je to u velikoj mjeri slu~aj s prethodno izlo-
`enom komponentom politi~kog sistema. Prisutni su i zna~ajniji poku-
{aji wene demistifikacije koja zadire u institucionalne sfere, bar
djelimi~no ulaze}i u sr` savremenih komunikacijskih procesa. Mi ov-
dje tim pitawima ne}emo ustupati ve}i prostor, imaju}i u vidu prvobit-
nu namjeru da analiziramo samo neka konceptualno-politi~ka rje{ewa,
dakle, karakteristi~ne crte oficijalnog vi|ewa odnosne problemati-
ke. Ono {to nam je posebno interesantno, za na{u studiju veoma indika-
tivno, jeste fakt da se i zvani~no i u ve}em dijelu stru~ne literature
557
insistira na saobra`enosti sistema javnog informisawa s osnovnim na-
~elima dru{tvenog ure|ewa, socijalisti~kog samoupravqawa i samou-
pravne demokratije, kako bi se naglasilo wegovo duboko razlikovawe,
bitne specifi~nosti, u odnosu na danas dominiraju}e paralelne svjetske
modele. “U novom iskustvu SFRJ, kao i ustavima socijalisti~kih repu-
blika i pokrajina, informisawe je regulisano po mnogo ~emu na nov na-
~in, kako u odnosu na na{e ranije ustave tako i u odnosu na ustave drugih
zemaqa. Tu se nedvosmisleno propisuje da proizvo|a~ ima samoupravno
pravo na objektivno i redovno informisawe o svemu {to je od zna~aja za
ostvarivawe wegovih pojedina~nih, zajedni~kih i op{tih interesa. Ov-
dje su, u odnosu na raniju ustavnu materiju, zadr`ane klasi~ne odredbe o
slobodi {tampe, pravima gra|ana, javnosti i odgovornosti dr`avnih i
samoupravnih organa da obavje{tavaju o svom radu, ali su unijete i kva-
litetno sasvim nove odredbe koje informisawe ~ine neotu|ivim pravom
radnika i sastavnim dijelom procesa odlu~ivawa. Ove odredbe predsta-
vqaju nesumqiv izraz daqeg razvoja samoupravqawa u nas i najboqi su
dokaz neophodnosti i izuzetnog zna~aja informisawa u svim sferama na-
{eg `ivota i rada.”42
Ina~e, identi~nost subjekata politi~kog i informativnog sistema
li{ava nas potrebe da se ovdje podrobnije pozabavimo wihovim identi-
fikovawem, klasifikacijom i kategorizacijom. To je na uop{ten na~in
ve} u~iweno u prethodnim odjeqcima, a nadamo se da je dovoqno uo~qivo
i razumqivo da ~itav ovaj dio studije predstavqa jedinstvenu cjelinu. A
su{tina ideolo{ko-politi~kog shvatawa dru{tvene uloge sredstava i
na~ina informativnog djelovawa na pregnantan i plasti~an na~in sup-
sumirana je u slijede}em citatu iz studije koju smo odabrali za na{ glav-
ni orjentir pri povr{nijem apsolvirawu ovog pitawa: “Svaka poruka u
sredstvima masovnog informirawa u na{em dru{tvu mora biti tako
odabrana, iznesena i situirana da predstavqa aktivan doprinos borbi za
samoupravni socijalizam. Ve} i puko izno{ewe ~iwenica mora biti ras-
tere}eno senzacionalizma, nedore~enosti i suvi{nih podataka. Kad god
se, me|utim, mo`e, treba te`iti za dru{tvenim situirawem poruke, tj.
za razja{wavawem spleta protivurje~nih me|uqudskih odnosa i napora
koji su doveli do izvjesnog doga|aja i wegovih mogu}ih posqedica. Za to
je ponekad potrebna hrabrost, ali i opreznost u odre|enim dru{tvenim
situacijama, fanatizmom i la`nim qevi~arstvom, osuda takvog stawa
preko sredstava masovnog informirawa mora biti beskompromisna.
Oprez je, me|utim, isto toliko va`an koliko i hrabrost. Osuda ne~eg,
bez potpunog uvida u problematiku, mo`e dovesti do nepotrebnog alar-
mirawa javnosti sa te{kim posqedicama za tu sredinu.”43 U istom prav-
cu je orjentisana i selekcija objavqivawa informacija, pri ~emu opet
ideolo{ki kriterij ima primat, a informacije koje su u funkciji wime
inspirisane politi~ke prakse imperativni prioritet.44
Praksa forumskog na~ina informisawa o kqu~nim politi~kim pi-
tawima i problemima ve} se javno osporava kao jedan vid propagandi-
sti~kih dezinformacija. U wegovoj je osnovici i ~iwenica da “neki
funkcioneri, koji nikako ne `ele si}i sa “pozornice”, udru`eni u mo}-
558
ne neformalne grupe, ne dopu{taju nikome (ukoliko im je to mogu}e) da
bilo {ta lo{e primjete u wihovom radu. Informativne institucije
znaju se povoditi za ovakvim stawem, pa se onda kritika pretvara u pro-
vidnu apologiju koja ne samo da zna~i antisamoupravnu propagandu ve}
{kodi i onima koje trenutno afirmira. Nedostatak bilo kakve pole-
mi~ke note naro~ito se ogleda u listovima OUR-a, na osnovu kojih bi ~o-
vjek pomislio da u tim radnim organizacijama “cvatu ru`e”. I, ina~e se
mnoge zakonske odredbe, neki zahvati teku}e politike, rad samouprav-
nih tijela, foruma itd. prenosi ili bez ikakvog komentara, ili su ti ko-
mentari veoma povoqni, pa se na kraju ustanovi da se moglo uraditi bo-
qe, ali je za to potrebno da to ka`e neko ’odozgo’, pa da se tek onda po~-
nu sagledavati ti procesi u pravom svjetlu.”45 Posebno se na taj na~in iz-
ra`ava odgovornost vode}ih novinskih i radio-televizijskih komenta-
tora od kojih se o~ekuje da su uvijek u toku najaktuelnijih dru{tvenih
zbivawa i spremni na wihovo kriti~ko sagledavawe. “Za na{e dru{tve-
ne odnose su naro~ito opasni oni kriti~ari koji nisu principijelni;
oni mijewaju stavove ovisno o ’dnevnoj politici’ i u stawu su sve oprav-
dati, sve obrazlo`iti.”46 Wihova uloga dru{tvenih dijagnosti~ara pod-
razumijeva temeqitu politikolo{ku i sociolo{ku spremu, {iroko
obrazovawe i kreativne sposobnosti, te izra`enu individualnost.47
Ukoliko je javno mnijewe jednog dru{tva zrelije, sposobnije i samostal-
nije, utoliko je u stawu i da se promi{qenije i odgovornije postavi pre-
ma aktuelnim dru{tvenim zbivawima, nedozvoqavaju}i nikakvim otu|e-
nim i otu|uju}im subjektima da vlastitim manipulatorskim postupcima
prolongiraju i ote`avaju teku}e dezalijenacijske procese kao fazu op-
{tequdske emancipacije.
5. PODRU^JE INFORMISAWA KAO @ARI[TE
SU^EQAVAWA VLADAJU]IH REAKCIONARNIH
I PROGRESIVNIH OPOZICIONIH TE@WI
I TENDENCIJA DRU[TVENOG RAZVOJA
Izlagawem skice ideolo{kog utemeqewa i oficijelno programi-
rane politi~ke funkcije informisawa, okon~ali smo izlagawe najka-
rakteristi~nijih komponenti autorefleksije postoje}eg sistema. Pret-
hodno poglavqe nam se ~ini najpogodnijim, po problematici koja je u we-
mu izlo`ena, za po~etak kriti~ke analize kojom nastojimo dovesti u pi-
tawe stavove i sudove kroz koje se sistem samoiskazuje i opravdava. Pri
tome imamo u vidu vjerovatno neospornu ~iwenicu da je podru~je infor-
misawa danas najotvorenije `ari{te suprotstavqawa vladaju}ih i opo-
zicionih, zapravo, reakcionarnih i progresivnih te`wi i tendencija
daqeg dru{tvenog razvoja, pa izlagawem postoje}eg stawa na tom planu
pokazujemo kqu~ne negativne karakteristike sada{weg sistema uop{te.
[tampa se pokazala kao sfera javne djelatnosti za ~iju je potpunu kon-
trolu vladaju}a birokratija najvi{e zainteresovana, ali i koju je najte-
`e kontrolisati. Ona, s vremena na vrijeme, s ve}im ili mawim inten-
zitetom, uspijeva da se izmakne svojim neposrednim kontrolorima, pr-
559
venstveno revijalna periodika, i tada predstavqa osnovni vid izra`ava-
wa kriti~kih tendencija, ina~e veoma rasprostrawenih me|u inteligen-
cijom. U Jugoslaviji samo formalno ne postoji cenzura {tampe, ali su u
toj mjeri razra|eni drugi mehanizmi institucionalnog upliva da je sva-
ko slobodnije pisawe samo privremeni izraz slabosti birokratije i do-
kaz kratkog spoja u wenim mehanizmima regulisawa politike koju vode
sredstva javnog informisawa. Ovdje nam se ~ini interesantnim podsje-
titi da je u ovoj oblasti prili~no upe~atqiv raskorak izme|u davna-
{wih stavova rodona~elnika re`ima tipa diktature proletarijata, ka-
kav je, bez sumwe, jugoslovenski, Karla Marksa i wegovih ovovjekovnih
sqedbenika koji su uspjeli da osvoje politi~ku vlast i krenu u pravcu re-
alizacije wegove vizije novog dru{tva.
Nalaze}i se u situaciji neprekidnog suo~avawa i prilago|avawa
cenzuri, prinu|en na vje~ito diplomatisawe kako bi se sa~uvao elemen-
tarni progresivni i kriti~ki duh “Rajnskih novina” koje je ure|ivao,
Marks je 1843. godine gotovo s olak{awem do~ekao sam ~in administra-
tivne zabrane lista, svjestan da ga on osloba|a potrebe daqeg kompromi-
serskog pona{awa i prividno lojalnog dr`awa prema vlastima kako bi
se glavni ciqevi u optimalnoj mjeri mogli realizovati. “Mene nije ni-
{ta iznenadilo. Vi znate {ta sam od po~etka mislio o cenzurnoj in-
strukciji. Ja iz toga izvodim samo jedan zakqu~ak: u zabrani Rajnskih no-
vina vidim napredak politi~ke svesti i zato rezigniram. Sem toga, i at-
mosfera mi je postala zagu{qiva. Te{ko je vr{iti du`nost sluge ~ak i
za slobodu i boriti se iglama umesto kundacima. Zamorilo me je pri-
tvorstvo, glupost, grubost vlasti i na{e dovijawe, pregibawe, savijawe
ki~me i tra`ewe bezazlenih re~i. Vlada me je, dakle, ponovo vratila u
slobodu... U Nema~koj nemam vi{e {ta da po~nem. Ovde ~ovek sam sebe
falsifikuje.”48 U skladu s tim su i wegova op{ta odre|ewa slobode:
“Svaki oblik slobode uslovqava druge oblike, kao {to jedan deo tela
uslovqava ostale. Kad god se neka odre|ena sloboda dovodi u pitawe, do-
vodi se u pitawe cela sloboda. Kad god se odbacuje neki oblik slobode,
odbacuje se cela sloboda, koja posle toga mo`e voditi samo prividan `i-
vot, jer }e od ~iste slu~ajnosti zavisiti u kojoj }e se oblasti nesloboda
javiti kao vladaju}a sila.”49 Zato, “ako je nezrelost qudskog roda tipi~-
ni razlog protiv slobode {tampe, onda je cenzura u svakom slu~aju izvan-
redno razumno sredstvo protiv zrelosti qudskog roda... Sloboda je ono
{to je opako u slobodi {tampe. Sloboda pru`a mogu}nost za zlo. Prema
tome sloboda je zla.”50 O~igledno je da Marksovi vjerni sqedbenici,
usqed svoje poslovi~ne primitivnosti i gluposti, nisu u stawu ni da ~i-
taju svoga u~iteqa, pa kako onda od wih da o~ekujemo da prou~avaju kla-
si~na djela liberalne filozofije i demokratski usmjerene politi~ke
teorije koje odbacuju i ne upoznav{i ih.
Indikativne su nam i slede}e Marksove opservacije: “Uzimati lo{u
{tampu kao razlog za pobijawe slobode {tampe, zna~i tvrditi da je slo-
bodna {tampa lo{a a da je cenzurisana dobra... Slobodna {tampa koja je
lo{a ne odgovara karakteru svoje su{tine. Cenzurisana {tampa sa svo-
jim licemerstvom, svojom beskarakterno{}u, svojim u{kopqenim jezi-
560
kom, svojim pse}im mahawem repom – samo ostvaruje unutra{we uslove
svoje su{tine. Cenzurisana {tampa ostaje lo{a i kad stvara dobre pro-
izvode, jer ti proizvodi su dobri samo ukoliko predstavqaju slobodnu
{tampu u okvirima cenzurisane i ukoliko u wihov karakter ne spada da
su proizvod cenzurisane {tampe, u{kopqena ostaje lo{ ~ovek, makar
imao lep glas. Priroda ostaje dobra ~ak i kad ra|a nakaze. Su{tina slo-
bodne {tampe jeste karakterna, razumna, moralna su{tina slobode. Ka-
rakter cenzurisane {tampe jeste beskarakterna nakaznost neslobode,
ona je civilizovano ~udovi{te, naparfimisano grdilo... Ili je mo`da
potreban jo{ neki dokaz da sloboda {tampe odgovara su{tini {tampe,
a da joj cenzura protivre~i? Zar se ne razume samo po sebi da spoqa{wa
granica nekog duhovnog `ivota ne spada u unutarwi karakter tog `ivo-
ta, da ona taj `ivot ne potvr|uje nego pori~e... Istinska cenzura, zasno-
vana u samom bi}u slobode {tampe, jeste kritika; ona je onaj sud koji slo-
boda {tampe ra|a iz sebe same. Cenzura je kritika kao monopol vlade;
ali zar kritika ne gubi svoj racionalni karakter ako ne deluje otvore-
no nego tajno, ne teorijski nego prakti~no, ako se ne nalazi iznad parti-
ja nego sama ~ini partiju, ako se ne slu`i o{trim no`em razuma nego tu-
pim makazama samovoqe, ako `eli da samo vr{i kritiku a ne i da je tr-
pi, ako svojim ostvarivawem negira sebe, i ako je, najzad toliko nekri-
ti~na da vidi univerzalnu mudrost u nekoj individui, re~i uma u re~ima
sile, sun~ane mrqe u mrqama mastila, matemati~ke konstrukcije u cen-
zorovom precrtavawu, i ubedqive argumente u udarcima”.51 Jedna umna
vlada, kakvu, na na{u veliku `alost, u pravom smislu rije~i u Jugoslavi-
ji nikada nismo imali, vjerovatno bi od ovih citata napravila priru~-
nik, {tampala ga u obliku bro{ure i podijelila svim javnim tu`ioci-
ma i sudovima, obavezuju}i ih na taj na~in da djeluju u skladu s op{tena-
rodnim interesima i potrebama ~uvawa kulturnih vrijednosti, a ne da
se utrkuju u wihovom slawu na loma~u.
Po ovom pitawu re`imi marksisti~ke provinijencije ne samo da su
daleko ispod op{teg civilizacijskog nivoa modernog ~ovje~anstva, ne-
go ne dosti`u ni revolucionarno-teorijsku i ideolo{ko-politi~ku ra-
zinu svog rodona~elnika. Oni radije preuzimaju iskustva i metode koje
je razvila inkvizicija, a u dvadesetom vijeku usavr{ili nacisti. Zato
slede}e Marksove rije~i izgledaju kao da su upravo wima upu}ene: “Imaj-
te na umu... da zatvorena vrata nisu stakla na nao~arima, da tajnost u ra-
du dr`ave nije javnost u wenom radu, pa nemojte za gre{ku novina uzima-
ti ono {to je gre{ka dr`ave, gre{ka koju upravo te novine nastoje da po-
prave”.52 Iz toga proizlazi da “objektivne gre{ke jedne ustanove treba
da budu stavqene ia teret individuama, kako bi se, ne poboq{avaju}i su-
{tinu, postigao privid poboq{awa? To je na~in prividnog liberali-
zma, koji, prinu|en na ustupke, `rtvuje qude – oru|a, a zadr`ava samu
stvar – ustanovu. Time se odvra}a pa`wa povr{ne publike. Ogor~ewe na
samu stvar pretvara se u ogor~ewe na pojedine li~nosti... Zakon dozvo-
qava da pi{em, samo treba da pi{em nekim stilom koji se razlikuje od
moga! Smem da pokazujem lice svoga duha, samo mu prethodno moram dava-
ti propisani izraz! Koji ~astan ~ovek ne}e pocrveneti od tog zahteva i
561
radije sakriti glavu pod togu? Pod togom se bar mo`e naslu}ivati Jupi-
terova glava... Vi ne zahtevate da ru`a mora mirisati kao qubi~ica, ali
ono {to je najbogatije – duh – sme da postoji samo na jedan na~in?”53
^ime uzvratiti na aktuelne zabrane kwiga i su|ewa gra|anima zbog
takozvanog verbalnog delikta nego slede}im Marksovim rije~ima: “Za-
kon o tendenciji ne ka`wava samo ono {to ja ~inim, nego i ono {to ja mi-
slim izvan svoga dela. On, prema tome, predstavqa uvredu gra|aninove
~asti, predstavqa mu~iteqski zakon uperen protiv moje egzistencije...
Vi toliko verujete svojim dr`avnim ustanovama da o~ekujete od wih da
slabog smrtnika, ~inovnika, uzdignu do sveca, omogu}uju}i mu da ~ini
ono {to je nemogu}e. Ali toliko nemate poverewa u svoj dr`avni orga-
nizam da se pla{ite izolovanog mi{qewa nekog privatnog ~oveka, jer vi
sa {tampom postupate kao sa privatnim ~ovekom. Pretpostavqate da }e
~inovnici postupati sasvim bezli~no, bez mr`we, strasti, ograni~eno-
sti i qudskih slabosti. Ali sumwi~ite ono {to je bezli~no, ideje, da su
pune li~nih spletaka i subjektivne podlosti.”54 Me|utim, ni u obrnutom
smjeru ne treba imati nikakvih iluzija. “Sloboda {tampe ne obe}ava kao
ni lekar da }e nekog ~oveka ili neki narod u~initi savr{enim. Ona sa-
ma nije nikakvo savr{enstvo. Trivijalan je na~in kad se ono {to je do-
bro grdi zato {to ono predstavqa jedno odre|eno dobro, a ne sva dobra u
isti mah, {to je ono upravo to, a ne neko drugo dobro... Revolucija jednog
naroda je totalna; tj. svaka sfera izvodi revoluciju na svoj na~in; pa za-
{to ne i {tampa kao {tampa?”55 Razumije se, i u jugoslovenskom primje-
ru {tampa se mo`e podijeliti na onu koja je potpuno poslu{na, na onu
koja vi{e ili mawe vje{to glumi izvjesnu nezavisnost i na onu koja se
uporno poku{ava otrgnuti birokratskom zagrqaju.
S druge strane, “ne postavqa se pitawe da li sloboda {tampe treba
da postoji, jer ona oduvek postoji. Postavqa se pitawe: da li je sloboda
{tampe privilegija pojedinih qudi ili je privilegija qudskog duha?
Postavqa se pitawe: da li ono {to je pravda za jednu stranu treba da bu-
de nepravda za drugu? Postavqa se pitawe: da li “sloboda duha” ima vi-
{e prava nego “sloboda protiv duha”.56 I na kraju, povrh svega toga slije-
di i slede}i Marksov zakqu~ak: “Onde gde cenzura spada u otvorene, taj-
ne i o{tre sukobe sa {tampom, onde se sa prili~nom sigurno{}u mo`e
zakqu~iti da je {tampa ve} stekla `ivotnost, karakter i samouverenost,
jer samo neka opa`qiva akcija prouzrokuje neku opa`qivu reakciju. Me-
|utim, onde gde cenzura ne postoji zato {to ne postoji {tampa, iako po-
stoji potreba za slobodnom {tampom, dakle {tampom sposobnom za cen-
zuru, onde moramo tra`iti prethodnu cenzuru u onim okolnostima koje
su zastra{ile misao ve} u wenim bezazlenijim oblicima”.57
Nosioci politi~ke vlasti kontroli{u i raspodjelu dru{tvenog do-
hotka pa im uvijek stoji na raspolagawu mehanizam ekonomske cenzure,
odnosno spre~avawa dru{tvenog finansirawa izdavawa onih nau~nih,
kwi`evnih ili publicisti~kih djela, ~asopisa i listova koji im se ~i-
ne sumwivim ili potencijalno opasnim. Razgranatim mre`ama biro-
kratske kontrole obezbje|uje se prvenstvo u finansirawu “anga`ova-
nim” tekstovima ~iju partijnost, vi|enu kao ispravnost i istinitost,
562
uop{te ne treba dovoditi u sumwu, a smatra se da se wima administra-
tivnim putem mo`e i tr`i{na vrijednost odrediti jer se raspola`e i
monopolom nad sredstvima reklamirawa. Poslu{ni i anga`ovani li-
{eni su briga za materijalnu egzistenciju, a to im se toliko svidjelo da
se trude da budu jo{ poslu{niji i jo{ “anga`ovaniji”, da svoje pisawe
pretvore u zanat koji im omogu}ava pravovremeno i vaqano izvr{avawe
naloga po redosledu wihove politi~ke i nov~ane vrijednosti. I Marks
bi se tu zapitao: “zar je {tampa slobodna ako se spu{ta na nivo zanata?
Svakako, pisac mora zara|ivati da bi mogao `iveti i pisati, ali on ni-
po{to ne sme `iveti i pisati da bi zara|ivao... Pisac svoja dela nipo-
{to ne posmatra kao sredstva. Ona su svrha samima sebi. Ona u tolikoj
meri nisu sredstva ni za wega ni za drugog da on, ako je potrebno, wiho-
vom `ivotu `rtvuje svoj `ivot... Prva sloboda {tampe sastoji se u tome
da ne bude zanat. Pisac koji je srozava do materijalnog sredstva zaslu-
`io je, kao kaznu za tu unutra{wu neslobodu, spoqa{wu neslobodu, cen-
zuru, ili, boqe re}i, za wega ve} i samo wegovo postojawe predstavqa ka-
znu.”58
Realizovane diktature proletarijata su, objektivno gledaju}i, zai-
sta prirodni rezultat prakti~nog poku{aja realizacije Marksove kon-
cepcije socijalisti~kog dru{tva. Zato nam se tu name}e pitawe otkud,
umjesto slobode, koju je Marks proklamovao i za wu se zalagao kao za di-
rektni rezultat proleterske revolucije, obnova predkapitalisti~kih
oblika neslobode. “Ni centralizacija niti koordinacija po sebi se ne
bore protiv napredovawa u slobodi i qudskosti (obje su vi{e no jednom
bile djelotvorno oru`je u borbi protiv ugwetavawa i reakcije), niti u
suvremenoj tehnici i ekonomiji potpune industrijalizacije postoji
i{ta {to bi nu`no su`avalo qudsku slobodu. Nasuprot tome, ako u fi-
lozofiji devetnaestog stoqe}a postoji i{ta zajedni~ko marksovskoj i
antimarksovskoj ocjeni industrijskog dru{tva, to je inzistirawe na te-
zi kako je ve}a industrijalizacija preduvjet za napredak i u moralnom i
u materijalnom smislu. Protest protiv “otu|ewa” ~ovjeka, {to ga izra-
`ava materijalisti~ka i idealisti~ka filozofija, u obaje slu~aja
usmjeren protiv politi~ke organizacije industrije, a ne protiv indu-
strije kao takve”.59 ^ini nam se da je osnovni problem u sferi ideja koje
se ne mogu odr`ati pred radikalnom kritikom, pa se ta kritika spre~a-
va kako bi se one vje{ta~ki odr`avale kao vladaju}e u jednom vremenu i
dru{tvu. “Kad se ne mo`e iza}i na kraj s idejama onih koji ih zastupaju
(razumije se, novih ideja, kriti~kih prema postoje}im i preovla|uju}im
– prim. V.[.), onda se ulaznu subjektivne podvale, klevete, insinuacije,
prqav{tine svih vrsta itd.”60
Re`im preko monopolizovanih sredstava javnog informisawa kao
najproduktivnijih medija politi~ke propagande qudima i dru{tvu ne
nastoji nametnuti samo ideje, nego i ideale, s unaprijed izgra|enom svi-
je{}u da se kod recepcije tako nametnutih ideala od strane izmanipuli-
sanih masa ne mo`e na dugu stazu ra~unati sa stra{}u. Sav dosada{wi
civilizacijski, kulturni i politi~ki razvoj ~ovje~anstva pokazuje da je
sasvim umjesna Hegelova konstatacija prema kojoj “stawe koje se ima
563
prihvatiti i u`ivati kao upravo gotovo, u kojemu je sve prora~unato,
osobito odgoj i navikavawe na to stawe, da bi ono postalo drugom priro-
dom, uop}e je protivno naravi duha, koji `ivot kakav jeste ~ini svojim
objektom, a beskona~ni je nagon djelatnosti da ga mijewa”.61 Komentari-
{u}i tu Hegelovu konstataciju Milan Kangrga ka`e: “Takvi stavovi, da-
kako, ne poga|aju samo stare, kao npr. Platonovu idealnu dr`avu, nego i
sve dana{we totalitarno-etatisti~ko-despotske (u biti barbarske) ob-
like dr`avnosti u kojima bi se jo{ drasti~nije imao izgubiti ili i{~e-
znuti ~ovjek pojedinac za voqu nesmetanog funkcionirawa apsolutno
tehnificiranog, mehaniziranog, manipuliranog i programiranog `ivo-
ta do posvema{weg sivila i uniformnosti, pod vodstvom tzv. “elite” u
liku tehnokratije i birokratije koje odlu~uju o svemu. Na sre}u, ova qud-
ska strast, o kojoj govori Hegel, jo{ se nije posve ugasila ili i{~eznu-
la, pa }e ona vjerojatno jo{ dugo “smetati” tako zami{qenu dru{tvenom
i qudskom “funkcionirawu” po uzoru na robotizam! Jer, svagda }e se na-
}i jedan jedini ~ovjek koji je to istinski postao svojom odlukom (Fihte,
koji je dovoqan ne samo da ~ovje~anstvo “pre`ivi” suvremene oblike
barbarstva nego da taj bezdu{ni stroj destruira iz temeqa! A tu le`i na-
da (kako bi rekao i E. Bloh), koja stalno “dr`i” ~ovjeka da posve ne re-
zignira nad svojim `ivotom.”62
Nimalo ne iznena|uju slu~ajevi pojedina~nih i grupnih progona in-
telektualaca u jednoj dogmatizovanoj dru{tvenoj sredini u kojoj vode}u
rije~ u kulturnim sferama imaju mediokriteti sa megalomanskim ambi-
cijama koji su politi~kim trikovima do{li do akademskih titula i kul-
turnih pozicija, pa je logi~no da tu za istinsko i originalno stvarala-
{tvo te{ko mo`e biti prostora. Dominiraju}i mentalitet prosje~no-
sti suzbija ga u korjenu, stvaraju}i uslove za kvaziintelektualna samoza-
dovoqavawa onih koji }e u nametnutim autoritetima gledati bogove. “U
instituciji vlasti nema razlike me|u vladaju}im qudima. Uvek vlada
ili jedan ~ovek, ili jedna grupa, ili jedna fantomska misao. ^im po~nu
da se naslu}uju razlike u odnosu ia osnovnu personalnu ili konceptual-
nu os, nastupa neminovno ujedna~avawe, obi~no putem otklawawa neu-
klopqenih elemenata. Ina~e vlast sama sebe dovodi u pitawe. Pojedin-
ce koji odska~u svojim intelektualnim sposobnostima i progresivnim
anga`manom potrebno je politi~ki izblamirati i moralno kompromi-
tovati, dovesti ih u bezizlaznu situaciju, stawe nemo}i i bezna|a, kako
bi onda “dobrovoqno” prihvatili pokroviteqski odnos mo}nika i sta-
vili im se na raspolagawe: bili spremni da se pretvore u objekat “upo-
trebe ~oveka”, kako bi rekao Aleksandar Ti{ma. Onaj koji odlu~i da se
uprkos svom egzistencijalnom riziku uspravi, ovladao je saznawem da je
“`ivot izbor a ne sudbina, jer obi~an ~ovek `ivi kako mora, a pravi ~o-
vek `ivi kako ho}e: `ivot na koji se bez otpora pristaje to je bedno ta-
vorewe, a izabrani `ivot je sloboda. ^ovek postaje slobodan svojom od-
lukom, otporom i nepristajawem. Ako pristane na tu|i sistem mi{qe-
wa, on nema svojih razloga, pa ne mo`e do}i ni do svoje odluke. Kad odba-
ci tu|u logiku i nametnuti na~in mi{qewa, svi su mu razlozi dostupni
i svaki ~in mogu}”.64
564
Za intelektualno nedoraslog birokratskog mo}nika nema ve}eg za-
dovoqstva nego kad vidi da pred wim kle~i, puzi, posipa se pepelom, ne-
ko ko je objektivno duhovno superiorniji. On ve} u podsvijesti naslu}u-
je svu razornost teorijske kritike dru{tva koja se, zavisno od stepena
svoje radikalnosti i nau~ne utemeqenosti, pretvara u dru{tvenu, zapra-
vo, politi~ku praksu, produbquju}i wegovu krizu i ujedno ukazuju}i na
alternativne izlaze. Ako se dru{tvena kriza ne mo`e prikriti, onda,
po ustaqenom rezonovawu birokratske elite, potrebno je wene pojavne
oblike koliko je god mogu}e svoditi na pojedina~ne slu~ajeve, predsta-
viti ih kao postoje}e negativne izuzetke koji ne mogu dati pravu sliku
o ukupnom dru{tvenom stawu. Dakle, silom prilika birokratija mora
neprekidno istupati kao optimista. Ona je optimista i kad istupa pro-
tiv vrhunskih nau~nika i umjetnika. Ne preza ni od wihovog javnog op-
tu`ivawa kao neprijateqa dru{tva. Redovno zaboravqa da je umjetnost
“toliko mo}na da je sme{no {to se dr`e politi~ki govori: to je zamor,
dervi{ev tespih, dosadna jesewa ki{a, smog. Umetnost je snaga oluje, sve-
`ina prole}a, snaga `ivota. Wena ~arolija je svemo}na. Ona uvek govo-
ri o svemu. Ona pamti, podse}a, voli, nikoga ne zaobilazi, svakoga se ti-
~e, prisutna je u svemu {to je qudsko”.65 Nauka i umjetnost prve shvataju
proma{enost dosada{wih socijalisti~kih eksperimenata, te, radikal-
no ih kritikuju}i obnavqaju, na novim teorijskim i ideolo{kim osno-
vama, socijalisti~ki projekat, odre|uju}i qudsku emancipaciju kao we-
govu su{tinu i ciq. “Da bi mogao da ostvari taj svoj emancipatorski
ciq socijalizam mora po{tovati politi~ku demokratiju, demokratska
prava i slobode, slobodu {tampe i re~i, slobodu udru`ivawa, jednom
re~ju tzv. negativne slobode kako bi mogao ostvariti taj svoj emancipa-
torski ciq socijalizam mora po{tovati politi~ku demokratiju, demo-
kratska prava i slobode, slobodu {tampe i re~i, slobodu udru`ivawa,
jednom re~ju tzv. negativne slobode kako bi mogao ostvariti slobodnu
samodelatnost kao oblih pozitivne slobode. Tamo gde je dr`ava ona mo}
koja nas kontroli{e, a ne mi wu, socijalizam je mogu} samo kao diktatu-
ra i tiranija, jer je individuum tu|i objekt, a ne subjekt u dr`avi.”66
Svi oni koji druga~ije misle prvo se progla{avaju disidentima,
opozicijom, pa onda neprijateqima s kojima se ne mo`e voditi dijalog
zbog navodnog atakovawa na glavne revolucionarne vrijednosti, a zapra-
vo zato {to se ne mo`e izdr`ati iole o{trija javna kritika jer se ne
raspola`e s validnijom argumentacijom kojom bi se mogli opravdati
krupni politi~ki i ekonomski proma{aji. Neistomi{qenicima treba
sprije~iti svako istupawe preko sredstava javnog informisawa s obra-
zlo`ewem da se za izdavawem ve}ine glasila izdvaja novac iz dohotka
radni~ke klase. Tako birokratija otvoreno stavqa do znawa da preten-
duje na monopol raspolagawa tim dohotkom, a pokazuje se da {to se jedno
glasilo mawe ~ita politi~ke strukture su zainteresovanije za wegovo
izla`ewe, pru`aju mu {ire beneficije i ve}e dotacije. Dovoqno je sa-
mo uzeti za primjer i potkrepqewe ove teze pregled dotiranih dnevnih
i periodi~nih listova u pro{loj godini iz koga se mo`e vidjeti da su na
osnovu primqenih dotacija, a prema ostvarenom prodatom tira`u u
565
ovom istom periodu, po jednom primjerku prodatih novina pojedini li-
stovi dotirani vi{e nego {to iznosi wihova redovna prodajna cijena na
kiosku. Najve}i broj listova, uglavnom dnevno-politi~kih glasila, do-
tirano je do 60% ukupnih upotrijebqenih sredstava. U ~itavoj Jugosla-
viji samo su ~etiri dnevno-politi~ka lista finansijski samostalna i
svi oni izlaze u Beogradu ili Zagrebu. Dakle, da bi se zadovoqili biro-
kratski prohtjevi na razli~itim nivoima wenog ustoli~ewa nemilice
se razbacuju dru{tvena sredstva za petpara~ke, bezvrijedne novine koje
obiluju standardnim politikantskim glupostima i u`ivaju bezna~ajan
ugled i povjerewe u masama gra|ana.
Kad nema nikakve druge mogu}nosti da validno argumentuje sopstve-
ne stavove i postupke birokratija se poziva na zastupni{tvo interesa
radni~ke klase, na navodno povjerewe koje kod te klase u`iva, na klasnu
opredjeqenost upravo za onaj oblik dru{tvenih odnosa koji ona ostvaru-
je. Propagandisti~ki isti~e identifikaciju ogromne ve}ine stanovni-
{tva sa postoje}im sistemom, ali joj ni ne pada na pamet da tu tvrdwu i
provjeri na adekvatan na~in i tako svojoj samovoqi eventualno obezbi-
jedi legitimnost na slobodnim i demokratskim izborima. Kako je hro-
ni~no nesposobna da se suo~i sa prijete}im ekonomskim problemima ko-
ji mogu imati nesagledive negativne dosledice, svoju nesposobnost poku-
{ava prikriti i zata{kati neprekidnim iscrpquju}im politi~kim
kampawama, otvarawem “slu~ajeva”, konstruisawem incidentnih situa-
cija i hajkama na nepo}udne. Istovremeno se svaka, makar i najbezazleni-
ja, kritika upu}ena najvi{im, najodgovornijim rukovodiocima spremno
kvalifikuje kao podriva~ka, napad na sistem, neprijateqska itd. A pro-
ma{ene ekonomske investicije, gubici, stravi~na inflacija, za sve to je
kriv neko drugi, neko spoqa, objektivna privredna situacija na global-
nom planu, ili smo pak, krivi svi zajedno, pa zato nema potrebe da se
utvr|uju pojedina~ni stepeni individualne odgovornosti.
Pojavi li se u oblasti kulture neko problemati~no djelo koje ne od-
govara “rafiniranom” ideolo{kom ukusu birokratije, od wegovog auto-
ra se stvara “slu~aj”. Me|utim, kad pripadnici birokratske kaste napra-
ve krupan ekonomski ili politi~ki proma{aj, pronevjeru i sli~no, ~i-
tav problem se nastoji svim silama zata{kati. Vi{e politi~kom fakto-
ru nije va`na samo idejna poruka djela, nego i osnovni motivi i predmet
interesovawa stvaralaca {to upravo tendira svo|ewu kulture na dnev-
no-politi~ku pragmatistiku. Ukoliko vi{e osje}a da joj kontrola nad
osnovnim dru{tvenim procesima izmi~e iz ruku, birokratija je sve agre-
sivnija. Smatraju}i radni~ku klasu kao vlastiti neprikosnoveni za-
bran, nastoji je iskoristiti u obra~unu sa slobodnomisle}om i kriti~-
ki raspolo`enom inteligencijom. Odvajawem nepodmitqivog dijela in-
teligencije od radni~ke klase, su`avawem prostora za weno djelovawe i
ostvarivawe javnog uticaja i primarne dru{tvene funkcije, olak{ano je
weno bla}ewe preko dirigovanih sredstva javnog informisawa i iden-
tifikovawe kao neprijatqske, antidru{tvene, antisocijalisti~ke sna-
ge. Uprkos svojoj kontradiktornosti i nelogi~nosti stavova i ocjena s
kojim istupaju, vode}i eksponenti birokratskog tutorisawa istrajavaju
566
u ispraznom deklamovawu davno nau~enih pjesmica o prodoru “neprija-
teqa” u kulturnu nadgradwu i ulizi~kom udvarawu radni~koj klasi koja
je navodno ostala imuna na te mutne radwe. Da tragika vremena u kome
`ivimo bude upe~atqivija intelektualci se optu`uju da “istupawem to-
bo` u ime ne~ije slobode, `ele da im se stvori prostor za djelovawe pro-
tiv slobode ~ovjeka uop{te”. Uz to, kao desert, redovno ide lijepqewe
etiketa nacionalizma ~iju umjesnost niko i ne poku{ava dokazati. Tome
slijede atributi anarholiberalizma i malogra|an{tine, ba{ kao da ih
vladaju}a elita defini{e posmatraju}i samu sebe. Sve u svemu, na dana-
{weg nonkomformisti~kog intelektualca koji se usu|uje da kriti~ki
rasu|uje obru{ava se i drvqe i kamewe, kojeg se spremno la}aju ofici-
jelni doktrinari, svaki put iznova potvr|uju}i Krle`inu konstataciju
da “boriti se perom spada me|u najve}a juna{tva. To nije osvajawe pozi-
cija na juri{, to je ~itav niz nevidqivih, samozatajnih heroizama, koji
se nadovezuju u trajnom i postojanom naponu voqe. To zna~i svesti sebe i
svoje li~ne stvari i interese na ni{ticu. To zna~i biti istra`iva~ ne-
poznatih krajeva u pustiwama duha, gdje ~ovjeka ne vrebaju samo lavovi,
nego i qudi”.
^im na do tada neoubi~ajen na~in “zagrizu” neku ozbiqniju temu i
sru{e tabu koji su oko we izgra|ivali politi~ki faktori, novinari se,
na primjer, optu`uju da ekscesne situacije di`u na nivo op{tih proble-
ma, da iritiraju javnost i {ire nezadovoqstvo, te da skre}u blagotvor-
nu akciju organizovanih socijalisti~kih snaga na sporedna i skoro be-
zna~ajna pitawa i probleme, diskredituju}i tako ~itav sistem i ru{e}i
mu autoritet u narodu. Uvijek su tu onda pri ruci etikete {irokog spek-
tra: od onih koje zamjeraju za neodgovornost, pseudoliberalizam, malo-
gra|an{tinu i sitnosopstveni~ku stihiju do onih koje optu`uju za otvo-
renu neprijateqsku djelatnost. Za sredstva javnog informisawa koja pu-
blikuju neki “neugodan” tekst, informaciju, komentar, odmah se ka`e ka-
ko su otvorena za antisamoupravna stanovi{ta, da daju prostor qudima
koji su odavno u sukobu sa Savezom komunista i sli~no. Nije uop{te bit-
no {ta su ti qudi zaista rekli i koliko su u pravu u pojedina~nim istu-
pima. Kad se jednom nekom prilijepi etiketa, pa makar i bez ikakvog
stvarnog razloga, on je primoran da je do`ivotno nosi i ~itavu daqu ak-
tivnost, ukoliko mu za wu ostane imalo prostora ili uop{te bude ras-
polo`en za bilo kakvu djelatnost nakon pre`ivqavawa sistematskog
{ikanirawa, u skladu s tim usmjerava. Nerijetko birokratski krugovi
izri~ito zahtijevaju da novinari, u ciqu izbjegavawa “uop{tenih, nedo-
voqno jasnih i usmjerenih, informacija, svoje napise” naslawaju na iz-
vorne podatke, na konsultovawe odgovornih struktura sredine o kojoj se
pi{e zbog provere ~iwenica i wihovog kompleksnijeg sagledavawa”. A
kad se uop{te ne mo`e iole ubjedqivo negirati da su neke ~iwenice
istinite, tvrdi se da su “jednostrano sagledane i zlurado komentarisa-
ne” kao da je novinar taj “koji je zadu`en da se izbori za pravdu i isti-
nu” u odre|enoj sredini, te da se “pi{e tako da se sti~e utisak da je sve
crno, da niko ne ~ini nikakve napore da se pojedina~ne te{ko}e otklo-
ne, da se na mnogim linijama ne preduzimaju nikakvi koraci” itd., {to
567
ide i do zamjerki kako je neki neugodni novinar “suvi{e ambiciozan, ho-
}e da zna sve i o svemu da sudi”.67 U takvim uslovima pozivawe na dijalog,
koje je postalo propagandni manir pojedinih funkcionera, predstavqa,
u stvari, ironi~no rugawe svima onima koji bi u nedirigovanoj i slobod-
noj raspravi imali {ta da ka`u.
Dezintegracioni procesi koji su zahvatili jugoslovensko dru{tvo i
wegov politi~ki sistem reflektovali su se i na polo`aj {tampe kojoj je
namijewena uloga zastupnika lokalnih i regionalnih interesa vladaju-
}e birokratije, pa nerijetko polemika izme|u pojedinih glasila razli-
~itih republi~kih centara predstavqa me|usobno prepucavawe wihovih
politi~kih rukovodstava koji jo{ nisu spremni da u|u u javnu i otvore-
nu borbu. U onim izrazito arhikonzervativnim i despotskim sredinama
{tampa je totalno pod kontrolom birokratije koja joj name}e vje{to
ukomponovane nacionalisti~ke te`we pod maskom borbe za klasnonaci-
onalne interese i emancipaciju. Tim birokratskim krugovima jo{ jedi-
nu smetwu samodr`avqu predstavqaju sredstva javnog informisawa iz
drugih federalnih jedinica na koja se wihova nadle`nost ne prote`e, a
koja su povremeno spremna da progovore o zbivawima preko plota i za-
gor~aju im `ivot. Kako se ba{ ne smiju upu{tati u otvoreno sukobqava-
we sa politi~kim rukovodstvima iz administrativnih centara u kojima
je sjedi{te “neugodnih” listova, istupaju sa tvrdwom da se ta {tampa
“otela kontroli partije”, da su je razli~ite sumwive snage uzele pod svo-
je da je koriste “za ostvarivawe grupno-svojinskih ili nekih drugih grup-
nih interesa”, da u redakcijama nisu razvijeni samoupravni odnosi, da im
je nepovoqna kadrovska struktura, da su u rukama “politi~kog podzemqa”
itd. Po navici, istovremeno se deklamuju fraze o pravu radnog ~ovjeka i
gra|anina na objektivnu, istinitu, potpunu i blagovremenu informaci-
ju, o wegovoj ulozi kao subjekta sistema informisawa, te o samoupravnom
karakteru informacije i sli~ne nebuloze. Gotovo svim sredstvima jav-
nog informisawa name}e se tutor u vidu organizacije Socijalisti~kog
saveza radnog naroda, u kojoj, po tradiciji, samo forumi obavqaju izvje-
snu aktivnost, te sindikalna i omladinska organizacija. Oni su iskqu-
~ivi osniva~i svih listova osim fabri~kih i uskostru~nih glasila, i u
toj funkciji ocjewuju wihovu “dru{tvenu, ekonomsku i politi~ku oprav-
danost”, zapravo ideolo{ko-politi~ku svrsishodnost na planu realiza-
cije interesa postoje}eg monopola vlasti.
Nesposobna da rije{i goru}e dru{tvene probleme i orjentisana na
moqakawe za {to ve}im stranim kreditima i odgodu pla}awa postoje}ih,
uludo stra}enih, ~ime se samo prolongira rasplet duboke ekonomske i
politi~ke krize, vlastodr`a~ka garnitura je sve vi{e zapla{ena slo-
bodnijom dru{tvenom klimom i kriti~kim raspolo`ewem intelektual-
nih krugova, ~ak i onih koji su takore} sve do ju~e vjerno i bespogovorno
slu`ili re`imu, a danas se vi{e ne zadovoqavaju praznim obe}awima da
}e se sve u~initi da se “te{ko}e objektivne prirode” {to prije prebro-
de, nego tra`e obja{wewe kako je do wih uop{te do{lo. Posebno rukovo-
de}im garniturama djeluje pogubno poku{aj redakcija nekih tira`nijih,
masovnijih, sredstava javnog informisawa da izgrade anga`ovaniji i
568
kreativniji odnos prema politi~kom stawu dru{tva u procesu realiza-
cije svoje unaprijed odre|ene dru{tvene funkcije, postepeno se osloba-
|aju}i krutih administrativnih stega. Zato su, s vremena na vrijeme, me-
ta `estoke politi~ke kampawe i politikanskog etiketirawa kojim se
pa`wa {ire dru{tvene javnosti `eli usmjeriti na periferne ili pot-
puno izmi{qene probleme, te povratiti beznade`no izgubqeni autori-
tet. Pod dru{tvenim uticajem na javna glasila birokratija podrazumije-
va vlastitu neograni~enu kontrolu i mogu}nost propisivawa {ta }e se,
o ~emu i kako pisati, smatraju}i to sredstvom animirawa “kreativnih
subjektivnih snaga”, zapravo poltrona i pla}enika, koji bi efikasnije
udovoqavali potrebi za temeqnijim manipulisawem javnog mnijewa.
Po ko zna koji put odsustvo slobode {tampe se pravda prevazi|eno-
{}u wenog gra|anskog koncepta klasnim proleterskim, originalnim i
autenti~nim interesima fluidne kategorije koja se naziva “dru{tve-
nom bazom”, te demago{kim pozivawem na potrebu daqeg razvijawa demo-
kratskih odnosa me|u radnim qudima u “udru`enom radu”. U skladu s
tim, sredstva javnog informisawa se smatraju oru|em u rukama najpro-
gresivnijih dru{tvenih snaga s visoko izgra|enom socijalisti~kom svi-
je{}u, a poku{avaju se prakti~no pretvoriti u poligone za nametawe
krajwe dogmatskih i ultrakonzervativnih recepata za o~uvawe monopo-
litisti~ke mo}i oficijelnih politi~kih krugova i pojedinaca ~ijem
prividnom autoritetu iskqu~ivo doprinose zvu~ne funkcije kojih su se
do~epali u odsustvu prirodne selekcije.
Neprekidnim pribjegavawem suvoparnim frazama i parolama, za-
kliwawem u marksizam i lewinizam, `ive i mrtve politi~ke lidere, u
istupima vode}ih protagonista reakcionarne politi~ke prakse nastoji
se dokazati da je “galama o slobodama i demokratiji” samo politi~ka uj-
durma koja se “~esto nekontrolisano {eta po stupcima na{e {tampe i
ekranima”. Neki od wih, obra}aju}i se masama, tra`e daqe stezawe kai-
{a jer, navodno, “za budu}nost treba pone{to i `rtvovati”, a ne pada im
ni na kraj pameti da sami pru`e primjer u tom nesebi~nom `rtvovawu.
Zar su ikada pokazivali spremnost da se odreknu makar samo jednog ma-
log dijela svojih enormnih povlastica i privilegija. Mo`da nekada i je-
su, ali iskqu~ivo na rije~ima. Pozivawem na ja~awe idejnog fronta
istomi{qenika i energi~nu osudu “negativnih pojava” u sferama duhov-
nog stvarala{tva, samouvjereno ih pripisuju}i “neskrivenom opozicio-
nom djelovawu s apsurdnih polaznih stajali{ta”, u su{tini se pledira
za ponovno uniformisawe mozgova i izop{tewa svih onih koji nisu
spremni da se odreknu slobodne misli i kriti~kog anga`mana. Kritika
o~iglednih slabosti, negativnosti i proma{aja kvalifikuje se redovno
kao smi{qeni i zlonamjerni poku{aj kompromitovawa politi~kog ru-
kovodstva, kao da je rukovodstvo uop{te mogu}e kompromitovati ako je
ono zaista sposobno i spremno da odgovori svojoj ulozi, pru`i ono {to
se od wega s pravom o~ekuje. Ispada da je glavno dru{tveno zlo u libera-
lizmu, intrigantstvu, kritizerstvu i ru{ila~kim nastojawima pojedi-
nih novinarskih i drugih intelektualnih poslenika, a da se i ne pomenu,
makar, java{luk i korupcija koji su zahvatili vladaju}u elitu. Ako ta
569
elita ve} mo`e sama sebe zavaravati ~itavim sistemom la`nih skrupu-
la i bujicom verbalnih tirada, masama, suo~enih s ozbiqno{}u dru{tve-
ne svakodnevnice sve to najvi{e mo`e izgledati tragikomi~no.
Birokratija se busa u prsa pozivaju}i se na zaista razgranat i reklo
bi se idealno zami{qen i sklopqen sistem politi~kih institucija. Me-
|utim, on u praksi gotovo i ne funkcioni{e ili mu je uloga ~isto for-
malna. Glavne odluke se donose u vaninstitucionalnim centrima mo}i i
uticaja, ili, pak, na onim forumima kojima takvu ulogu pozitivno zako-
nodavstvo ne predvi|a. Zato je i pozivawe na odgovornost nadle`nih po-
liti~kih ustanova ~ista fikcija sve dok se ne obezbijedi javnost i otvo-
renost politi~kog `ivota i mogu}nost slobodnog izno{ewa mi{qewa
stavova, te samostalnog opredjeqivawa izme|u razli~itih alternativa.
U protivnom, ukoliko bespogovorno trpi tiraniju, ni samo dru{tvo se
ne postavqa odgovorno ni prema qudima – pojedincima ni prema svojoj
budu}nosti. Umjesto da stvari budu postavqene obrnuto, u preuzimawu
tu|ih iskustava forsiraju se najnegativnije odrednice danas dominira-
ju}ih svjetskih sistema. Umjesto demokratskih tradicija od kapitalizma
se preuzima tr`i{na privreda, ekonomska haoti~nost koju ni Zapad ne-
ma u tako otvorenom obliku, te, u osnovi, najamni produkcioni odnosi.
Umjesto planske privrede, ekonomske koncentracije i racionalizacije,
od socijalizma isto~noevropskog tipa preuzima se ideolo{ki monopo-
lizam, negacija gra|anskih sloboda i prava, odsustvo javne kritike i
otvorenog politi~kog `ivota.
6. INTELEKTUALNI ANGA@MAN KAO POKRETA^KA SNAGA
PREVAZILA@EWA DRU[TVENE KRIZE
Odlu~uju}i se na potpuni dru{tveni anga`man i suprotstavqawe
birokratskom nasiqu intelektualac preuzima znatan rizik koji proiz-
lazi iz spremnosti nosilaca vlasti na primjenu {irokog spektra repre-
sivnih mjera radi prigu{ivawa i u}utkivawa idejnih i politi~kih pro-
tivnika. U jugoslovenskom dru{tvu, kao i u svim drugim zemqama pod
diktaturom proletarijata, birokratija je mogu}nost primjene sredstava
odmazde zbog, za wu neprihvatqivog, slobodno iskazanog qudskog mi-
{qewa osigurala zakonskim aktima, posebno iskontruisanom kategori-
jom krivi~nog djela neprijateqske propagande koje je tako definisano i
u dispoziciji odre|eno da pru`a {iroke mogu}nosti za raznorodna tu-
ma~ewa i prilago|avawe od slu~aja do slu~aja. Ta krivi~no-pravna nor-
ma }e poslu`iti kao osnova brojnih policijskih gowewa i sudskih pre-
suda “nepo}udnim” intelektualcima, {to, posmatrano s aspekta pravnih
tekovina civilizovanog ~ovje~anstva, predstavqa pravi juristi~ki
skandal. Mo}nici se ni~im ne mogu opravdati za gu{ewe politi~kih
prava i sloboda, ma koliko tu reakcionarnu dru{tvenu praksu poku{a-
li opravdati kvazi-slobodarskim parolama i demago{kim frazama. U
sve otvorenijoj formi se postavqaju pitawa “po kojim se to istorijskim
i dru{tvenim na~elima u zemqi socijalisti~kog poretka upornije pro-
gone mladi nezadovoqnici revoltirani u svom revolucionarstvu i huma-
570
nisti~ki kriti~ari vladaju}eg stawa, kriti~ari u ime slobodumnijeg
marksizma i qudskijeg socijalizma, no {to se opire stihiji “na{eg” lo-
jalisti~kog nazadwa{tva i konzervativizma, {to su se tako spontano
integrisali u poredak, mentalitet i op{ti duh ovog dru{tva?”68
Uz krivi~no djelo neprijateqske propagande vrlo jednostavno i la-
ko se koriste normativisti~ka odre|ewa krivi~nog djela kontrarevolu-
cionarnog ugro`avawa osnova dru{tvenog poretka, povrede ugleda
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, wenih najvi{ih
organa i predstavnika i krivi~no djelo izazivawa rasne, nacionalne i
vjerske mr`we i netrpeqivosti, sa isto tako {irokim mogu}nostima
rastegqivog tuma~ewa, {to opet vodi najraznovrsnijim zloupotreba-
ma... Ukoliko odgovaraju}i politi~ki faktori tako ne{to smatraju
oportunim, ukoliko zakqu~e da je momenat pogodan i da im op{te dru-
{tvene prilike idu na ruku, nema tog intelektualca, disidenta ili opo-
zicionara, koji ne}e iskusiti svu `estinu policijske torture i re`ira-
nih su|ewa, “dok se za politi~ke gre{ke, ~ak i dalekose`ne i sudbono-
sne za zemqu, visoki funkcioneri u na{em dru{tvu ne teraju na robiju.
I dobro je {to se ne teraju; i ne treba qude terati na robiju zbog ideja,
shvatawa, pogre{nog mi{qewa. Samo, za{to oni druk~ije postupaju sa
studentima i intelektualcima, sa svojim neistomi{qenicima, sa ’oni-
ma dole’?”69 Javno iskazana `udwa za ne{to vi{e slobode nego {to je u
dru{tvu objektivno ima dovoqna je da neko bude progla{en za neprija-
teqa i kao takav osu|en. A oni koji su odgovorni za razgranat sistem ko-
rupcije, privilegija i nepotizma, koji su rukovo|eni svojim karijeri-
sti~kim ambicijama doveli zemqu u duboku ekonomsku, politi~ku i mo-
ralnu krizu; koji su krivi {to se stotine hiqada na{ih radnika potuca
po inostranstvu jer za wih u Jugoslaviji nije bilo hqeba, jer su otpu{ta-
ni kao tehnolo{ki vi{ak u vrijeme one propale privredne reforme;
oni nas i daqe preko {tampe, radija i televizije obasipaju pridikama,
savjetima i obe}awima, ali i pretwama da }emo se lo{e provesti ne bu-
demo li poslu{ni.
Birokratija gaji kult kolektivne odgovornosti da bi zaba{urila
pojedina~nu i grupnu. Ona poziva na stezawe kai{a i zajedni~ke `rtve,
svjesna da }e opet najve}i teret podnijeti oni koji su ga i do danas nosi-
li, i to u ime neke apstraktne i daleke budu}nosti u koju je projecirano
blagostawe, sloboda i sre}a. Takva ciqna budu}nost je onda argument za
uskra}ivawe elementarnih sloboda i prava u sada{wosti, za neslobo-
darsku politi~ku praksu koja zahtijeva bezuslovnu vjeru u neprikosnove-
nost proklamovanih osnovnih dru{tvenih vrijednosti, koja ne trpi ni
tra~ak sumwe niti odstupawa i naru{avawa monolitnosti. U tom smi-
slu je politi~ki faktor tradicionalno predominantan kroz ~itavu na-
{u noviju istoriju; ~inilac koji kulturu svodi na puko ideolo{ko i po-
liti~ko sredstvo, nikada joj ne dozvoqavaju}i da postane op{tedru{tve-
ni ciq i svrha. Danas je i wegova ideologija suvi{e pragmatska i prak-
ticisti~ka, s krajwe nestabilnim sistemima vrijednosti ~ija hipokri-
zija fatalno razara dru{tveni moral, djeluju}i pogubno i na individu-
alnu i na kolektivnu svijest i savjest. “Mi smo daleko od mogu}nosti da
571
kazujemo istinu o moralu na{ih mo}nih savremenika. A moralni prepo-
rod na{eg dru{tva mo`e da zapo~ne onda kad se izborimo za slobodu n
gra|ansko pravo da jedino cenimo sva~ije delo i sva~iju re~, da svi bude-
mo jednaki pred zakonima, da zakoni za sve va`e, da niko, apsolutno niko
nema izuze}e pred javnom kriti~kom istinom, da javna moralna odgovor-
nost svih bude u meri javnih du`nosti, priznawa i prava.”70
Kako bi socijalisti~ka kultura mogla bitno nadrastati i bur`oa-
sku, ako je ve} novi dru{tveni uslovi ne prevazilaze materijalno, mora-
ju bar moralno i politi~ki, novim slobodarskim vrijednostima i sadr-
`ajima, prevazila`ewem ideolo{kih i administrativnih ograni~ewa i
vrednovawa kulturnog stvarala{tva. Ideolo{ka na~ela se mogu ugra|i-
vati u istorijsko i moralno utemeqewe jednog umjetni~kog ili nau~nog
djela, ali ne smiju biti norme od ~ije primjene i saobra`enosti }e zavi-
siti da li }e ono biti prihva}eno ili odba~eno. Zato istinska sloboda
stvarala{tva mo`e biti determinisana samo estetskim vrijednostima
kulturnih produkata, potvr|uju}i se kao nerazdvojni segment ~ovjekovog
generi~kog bi}a u suprotstavqawu svemu onome {to ga sputava u tragawu
za svojom prirodom, {to ga onemogu}ava u kritici svakodnevnih oblika
wenog socijalnog bivstvovawa, dru{tvenoj kritici koja ne bi smjela bi-
ti ni~im ograni~ena osim istinom, ali nikako ne onom koju propisuju
oficijelni faktori. “Dru{tvo koje se ose}a ugro`enim od umetnosti je
iznad svega dru{tvo u zabludi. Poredak koji mo`e da bude sru{en umet-
no{}u i filozofijom nema istorijskih razloga ni da postoji.”71 A da bi
se o~uvale one postoje}e mogu}nosti ne{to slobodnijeg izra`avawa, ko-
liko god malo da ih ima, moramo se boriti za vi{e i boqe, nikad se ne
smijemo zadovoqavati ostvarenim. “Intelektualni ~inilac mora kona~-
no da se oslobodi politi~ke dominacije birokratije i wenog dogmatizma
i postane radno i moralno ravnopravan u odgovornostima za sudbinu so-
cijalizma, a time i kulture ove zemqe.”72
Razumije se, inteligencija ne mo`e pretendovati na ulogu elite ko-
ja }e se uzdizati iznad masa i istupati u ime wih. Po svojoj dru{tvenoj
prirodi ona je usmjerena na djelovawe unutar masa, pa joj to ne treba one-
mogu}avati administrativnim mjerama. Intelektualno stvarala{tvo se
sterilizuje nametawem bilo kakvih kontrolora ili tutora u duhovnoj
sferi. A politi~ka birokratija, da bi lak{e manipulisala i jednima i
drugima, vje{to nastoji suprotstaviti inteligenciju i {iroke narodne
mase, prevashodno radni~ku klasu. U ofanzivnim politikantskim i re-
presivnim istupima prema inteligenciji poziva se na autoritet nepri-
kosnovenosti istorijskih interesa radni~ke klase koji joj, u stvari, slu-
`e samo kao paravan da bi za{titila interese upravqa~kog aparata. S
druge strane, u svijest radni~ke klase se nastoji ukorjeniti shvatawe da
su za sva dru{tvena zla gotovo iskqu~ivi krivci “nepo}udni i opozici-
oni” intelektualci. Time se poku{ava prikriti notorna ~iwenica da su
interesi radni~ke klase i inteligencije jedinstveni, nedjeqivi, reklo
bi se i identi~ni. Osloba|awa jednog dru{tvenog sloja nema bez osloba-
|awa drugog, a bez slobode i otvorenosti javne djelatnosti, kriti~ke ri-
je~i i svestranog informisawa svih, ne mo`e se govoriti o prevladava-
572
wu posledwe velike podjele rada. Zato jedna umna vlast ne bi pristala
da bilo kakvim pritiscima inteligenciju navodi ili nagoni da ostane
po strani od kqu~nih dru{tvenih procesa i previrawa, da se pasivno
prema wima odnosi. Wen dru{tveni anga`man mo`e posti}i optimalan
efekat samo ako je samostalan, individualan, slobodan. Ukoliko ima
podre|enu ulogu inteligencija je prisiqena da tavori na periferiji
dru{tvenih zbivawa, da bude osu|ivana kao disidentska ili da bude pre-
tvarana u slugerawsku. U tom sklopu je onda razumqivo i normalno da
relativizacija osnovnih ~ovjekovih vrijednosti, onih vrijednosti koje
~ovjeka ~ine ~ovjekom, slobode, ~asti, dostojanstva itd., na dugu stazu
podriva i temeqe ugweta~kog poretka i vodi wegovoj negaciji.
Grubi politi~ki i policijski pritisak na javno mnijewe, wegovo sva-
kodnevno kqukawe kroz ideolo{ku prizmu filtriranim informacijama
i indoktrinacija vladaju}im sistemom patvorenih i izvitoperenih vri-
jednosti, s jedne strane, te istan~ana demagogija, politi~ka apologija i
mistifikovani kult vrhovnog vo|e s druge strane, doveli su do pravog du-
hovnog bezna|a, osje}aja idejne i duhovne besperspektivnosti i uzaludno-
sti svake svjesne i promi{qene akcije u ciqu mijewawa zate~enog soci-
jalnog stawa. Nemilosrdno progawawe minimuma intelektualne samo-
stalnosti, individualne kreativnosti, samo je logi~ki produ`etak teme-
qitog izgra|ivawa normativno proklamovanih demokratskih gra|anskih
prava i sloboda, oblik postizawa prisilnog idejnog monolitizma kao
preduslova nesmetanog jednopartijskog monopolizma. Striktna kontrola
nad sredstvima javnog informisawa i dosqedno sprovedena autocenzura,
kao savr{eni izum modernog totalitarizma, efikasno su sredstvo pri-
krivawa politikantske prevrtqivosti koja nije daleko od krajwe podmu-
klosti i pokvarenosti vladaju}e garniture i wene, decenijama duge tira-
nije, zasnovane na, za balkanske uslove, uspje{noj sintezi staqinisti~kih
tradicija u savremenom izdawu i obnovqenih karakteristika orjentalnog
despotizma. Odsustvo svakog moralnog skrupula u pusto{ewu materijal-
nih bogatstava dru{tva, zadu`ivawe {irom svijeta, ~ak i u ime na{ih
unuka. Da bi nam voqene vo|e mogle u`ivati u rasko{i otomanskih sulta-
na, petrolejskih {eika ili ameri~kih multimilijardera, prijete da nas
dovedu do prosja~kog {tapa, okrenu to~ak istorije za pola vijeka unazad i
suo~e sa oskudicom takvog intenziteta da }e biti nezapam}ena u zemqama
sjeverne hemisfere nakon drugog svjetskog rata i prvih poratnih godina.
Robovawe podani~kom mentalitetu u poni`avaju}im kulturnim uslovima
u~inilo je da svaki slobodni intelektualni anga`man u masama biva tre-
tiran kao akt veli~anstvene gra|anske hrabrosti.
Da bi ironija na{e sudbine dostigla vrhunac, politi~ku i ekonom-
sku dezintegraciju jugoslovenskog dru{tva pratila je i obrazovna i na-
u~na. Ovu posledwu birokratija je uporno zagovarala pod parolom de-
centralizacije i demokratizacije nau~no-obrazovne djelatnosti. “Pri
samom smo vrhu svjetske qestvice po broju visokoobrazovanih (105 na
10.000 stanovnika, SR Wema~ka npr. ima 43!). Imamo oko 500 samostal-
nih nau~nih instituta sa 12.000 istra`iva~a!... [to je br`e rastao broj
visokoobrazovanih kadrova i ustanova sa zvu~nim nazivima, tako je ra-
573
stao i broj (i cijena, naravno) kupqenih stranih licenci.”73 Ali ni to
nije u svemu ovome najpogubnije, jer, “stvarana je i stvara se takva dru-
{tvena klima, rekli bismo takva politi~ka (ne)kulturna, u kojoj je goto-
vo svaka ideja htjela da se prometne u novo sistemsko rje{ewe... U takvom
kontekstu arogancije, neskromnosti, megalomanije, politi~kog primi-
tivizma i voluntarizma ni projektant(i) nisu slijedili sudbinu vlasti-
tog projekta. To zna~i da su se pona{ali neodgovorno... Budu}i da ra~un
za Skupe i proma{ene “sistemske inovacije” nije ispostavqen projek-
tantima ve} “mje{a~ima maltera”, inovatori su se smjelo i bez gri`we
savjesti (nerijetko ~ak uz aplauze i najvi{a dru{tvena priznawa) upu-
{tali u nove projekte”.74 Svu pogubnost privredne reforme iz 1965. go-
dine tek treba da sagledamo i, razumije se, ispa{tamo. Produktivnost
rada je wenim mjerama zanemarqivo pove}ana, ali je zato qude izbaciva-
la na ulicu i da ne bi “kapitalisti~kog Zapada” umirali bi od gladi. I
to sve uprkos stanovi{tu vrsnih ekonomista da }e u jednoj zemqi kakva
je Jugoslavija, efikasnost biti ve}a ukoliko se dati obim investicija
amalgamirao sa `ivim radom. Takva kombinacija ima u vidu {to je mogu-
}e potpunije kori{}ewe resursa, a to se posti`e upravo ukqu~ivawem
najobilnijih ~inioca. U Jugoslaviji je to radna snaga. Otuda je te{ko za-
misliti ve}i strategijski proma{aj, nego da se radna snaga kao obilan, a
zbog toga i relativno jeftin faktor, zameni kapitalom, kao oskudnim
faktorom – naravno, ukoliko investicije nisu diktirane tehni~kim re-
{ewem ili potrebom da se olak{a preterano te`ak rad”.75
“Kako savremena kriza nema dna – u smislu to~ke s koje je mogu} samo
rast – wezina je ideologijska osobina pro{irewe besperspektivnosti –
posebice radikalizirano u socijalno-znanstvenim istra`ivawima (fi-
lozofijsko mi{qewe uzroka danog stawa posve se rijetko sre}e u kon-
tekstu ovakvog postavqawa problema, premda ono zahvaquju}i tomu {to
mo`e prekora~iti epohu, ima barem {ansu da razumije uzroke, ako ve}
fenomenalnosti ne mo`e neposredno mijewati)... Na besperspektivnost
koju dana{wa kriza sa sobom nosi pored niza sporadi~nih ~imbenika od-
lu~uju}e djeluje posqedwih godina {iroko pojmqena nesposobnost “re-
alnog socijalizma” da predstavqa alternativno rje{ewe spram ustroj-
stva razvijenog kapitalizma ili tre}eg svijeta, spoznaja, naime, o povi-
jesnoj zaostalosti suvremenog “socijalisti~kog” rje{ewa... Sam je mo-
derni socijalisti~ki svijet izveden iz nadgradwe, a protiv baze, on je da-
pa~e, do danas i egzistirao samo nasuprot svojoj bazi, pretvoriv{i nad-
gradwu (dr`avu, partiju) u svojevrsnu kriptobazu vlastitog autoperpetu-
irawa.”76 Na toj osnovnoj protivrje~nosti nisu bili u stawu polo`iti
ispit istorijske relevantnosti ni Savez komunista Jugoslavije i wegov
koncept socijalisti~kog samoupravqawa kao svojevrsna kombinacija
boq{evizma i anarhizma, neutemeqena ni u teorijskom nasqe|u ni u
evropskoj revolucionarnoj i politi~koj tradiciji.
Svi manisfestacioni oblici krize mogu se sagledati i kroz analizu
stawa na univerzitetima. “Na pitawe da li je mogu} ’kriti~ki univerzi-
tet’, u sada{woj se situaciji tako|er mora odgovoriti negativno. Centri
otu|ene dru{tvene mo}i radije }e likvidirati univerzitet kakav znamo
574
nego dozvoliti da on postane institucija u kojoj }e se obrazovati kriti-
~ari postoje}eg poretka. Od pripadnika vladaju}ih klasa ne treba o~eki-
vati da dobrovoqno finansiraju vlastite kriti~are i wihovu reproduk-
ciju”.77 Obavqawe funkcije vlasti je kao najopojnija droga. Kad jednom ob-
uzme svoje poklonike, ona za wih postaje pitawe `ivota i smrti. U dobroj
mjeri su joj podlo`ni i neki intelektualci, vi{e ili mawe zalutali na
univerzitet na kome uglavnom predstavqaju “petu kolonu” re`ima, wego-
ve juri{nike pri svakom javnom razra~unavawu s “nepo}udnim”. “Oni su u
obavqawu te funkcije skloniji da dovedu u pitawe budu}nost ~itavog ~o-
vje~anstva, no uskih vladaju}ih socijalnih grupa: oni redovno progla{a-
vaju posqedice uzrocima, da se ne bi morali baviti uzrocima, jer bi tada
do{la u pitawe wihova lojalnost prema mo}nicima. Oni oklijevaju zau-
zeti stav ~ak i u slu~ajevima u kojima to ne moraju u~initi kao obrazova-
ni qudi, ve} naprosto kao gra|ani; oni ve}inom }ute u slu~ajevima proga-
wawa svojih kolega koji “postavqaju ozbiqna pitawa”, ili se pridru`uju
hajci u nadi da }e im pobjedni~ka strana za nagradu dati upra`wena mje-
sta i mogu}nost profesionalne i politi~ke promocije. Preventivno, oni
odabiru nau~na podru~ja koja im se ~ine sigurnijim, spise mo}nika pro-
gla{avaju nau~nima i uvr{tavaju u univerzitetske programe, ili se opre-
djequju za empirijska istra`ivawa u kojima ~esto otkrivaju ~iwenice ko-
je su vidqive i prostim okom. Po wima u dru{tvu ne postoje temeqne kon-
tradikcije, ve} samo nedostaci i propusti koje je mogu}e ukloniti ukoli-
ko eksploatirani budu bez predrasuda sara|ivali sa eksploatatorima. To
su majstori kompromisa, ~iji napori redovito zavr{avaju neuspjehom na
kome se temeqi wihov li~ni uspjeh i prosperitet. Ti duhovni `ongleri
probleme rje{avaju tako {to visoko izbacuju, a zatim brzo hvataju, skla-
waju a zatim ponovo ubacuju u igru uvijek nove “koncepte”, “teorije”, “pro-
grame” i “reforme”. Kod wih se zbiqsko redovito pretvara u ni{ta, dok
iz ni~ega izvode ~udovi{ni krug zbiqskih procesa i fenomena”.78
U svemu tome postoje i neki objektivni momenti koji znaju, i pored
svih pozitivnih djelovawa, po izvjesnim pokazateqima, negativno utica-
ti na sferu intelektualnog stvarawa. “Neprekidno proticawe novih
obave{tewa koja nisu ni u kakvoj vezi sa prethodnim, a i sama zastareva-
ju za nekoliko ~asova ili nekoliko dana, iskqu~uju svaku misao, svako raz-
mi{qawe, svako upore|ivawe, svaku kritiku, svako tragawe za izvorom,
uzrokom, analogijom, jednom re~i, sve {to mo`e da li~i na nau~ni postu-
pak: sa tako neposlu{nim i nestalnim obave{tavawem prose~ni ~ovek
nema izgleda da upozna svet koji ga okru`uje, kao {to ni milioni na{ih
predaka nisu imali izgleda da u vreme Wutna shvata silu te`e.”79 “Najzad,
ali po zna~aju na prvom mestu, javqa se odsustvo selekcije zbog ~ega se u
nau~nim ustanovama akumulirao veliki broj qudi ~iji je doprinos re{a-
vawu nau~nih zadataka zanemarqiv. Ako bi se broj istra`iva~a smawio
na polovinu, to se ne bi zna~ajnije odrazilo na obim i kvalitet rada. Ne-
mo} nau~nih ustanova da se zbog zakonskih propisa oslobode qudi koji ni-
su u stawu da odgovore zahtevima istra`iva~kog rada utoliko je ve}a {to
je priliv mla|ih nau~nih kadrova usporen. Doda li se svemu tome da je ko-
mercijalizacija nauke uzela zabriwavaju}e razmere, perspektive mnogih
nau~nih ustanova, kao i ~itave nauke, ne izgledaju svetle.”80
575
 Da bi tragedija koja nas je zadesila postoje}im dru{tvenim bezna|em
i besperspektivno{}u generacije koja jo{ nije ni uspjela da se socijalno
i politi~ki iska`e, reagovawe nadle`nih politi~kih institucija i poje-
dinaca na sistematski progon i genocid nad srpskim narodom na Kosovu i
u Metohiji godinama ostaje ~isto verbalno i bez ikakvog stvarnog efekta.
Teror kome je izlo`eno srpsko stanovni{tvo nije samo sporadi~ni i in-
dividualni, nego organizovan i pod neposrednim ili prikrivenim pokro-
viteqstvom dr`avnih organa, posebno milicije, te Partije i ostalih po-
liti~kih organizacija ove vje{ta~ki stvorene pokrajine. De{ava se ne-
{to {to odavno, u mirnodopskim uslovima, nije do`ivio ni jedan evrop-
ski narod. Uz la`nu slobodarsku i socijalisti~ku frazeologiju decenija-
ma se atakuje na samu egzistenciju najbrojnije jugoslovenske nacije, a ~itav
ustavnopravni i politi~ki sistem prilago|avan je nacionalisti~kim
aspiracijama wegove uzurpatorske vrhu{ke, vaspitavane u duhu kominter-
novskih predrasuda i osvetni~kog raspolo`ewa prema Srbiji kao ju`no-
slovenskom Pijemontu koji je u oba svjetska rata davao milione `rtava u
ime bratstva, slobode i sre}e, a koji je svaki put s velikom strepwom mo-
rao i{~ekivati ne samo poraze nego i pobjede. Srbima i starojugosloven-
skom re`imu podmetnuta je istorijska neistina da su nakon balkanskih i
Prvog svjetskog rata terorisali albanski `ivaq na Kosovu i u Metohiji.
Ta, naizgled samo verbalna i ~isto ideolo{ka, podmetawa su nastavqena
sve do 1966. godine, do takozvanog “brionskog plenuma” Saveza komunista
Jugoslavije, od koga, po svoj prilici, datira vo|ewe otvorene antisrpske
politike i programska platforma temeqitog ekonomskog i politi~kog
razbijawa Jugoslavije. Preko falsifikovawa istorijskih podataka i do-
kumenata, prikrivawa “neugodnih” ~iwenica iz drugog svjetskog rata, u
prvom redu masovnih pokoqa i drugih zvjerstava, posebno karakteristi~-
nih za pripadnike pojedinih etni~kih skupina, ali i nejednakim tretma-
nom uhva}enih ratnih zlo~inaca i kvislinga razli~itih nacionalnosti,
zadat je ve} u startu te`ak udarac proklamovanom bratstvu, jedinstvu i
ravnopravnosti. Neosnovano optu`ena za nabije|enu raniju hegemoniju,
najbrojnija nacija se na{la u polo`aju “prirodnog krivca” koji mora da
ispa{ta i trpi i`ivqavawa iracionalnih strasti i pubertetsko zrewe
vladaju}ih birokratskih vrhu{ki nekih mawih naroda, etatisti~ki i se-
paratisti~ki opredjeqenih republika i pokrajina, pa ~ak i nekoliko pot-
puno izmi{qenih, sa dru{tveno-teorijskog i istorijskog aspekta krajwe
smije{nih, novih “nacija”, da bi se postigla “povoqnija etni~ka ravnote-
`a” prema zamisli glavnih oficijelnih ideologa i vlastodr`aca.
7. MOGU]NOSTI NAU^NE ELABORACIJE POSTOJE]EG DRU-
[TVENOG STAWA I ISTRA@IVAWA POGODNIH TEORIJ-
SKIH I POLITI^KIH ALTERNATIVA
Danas ve} bez ikakve sumwe mo`emo konstatovati da jugoslovenski
eksperiment nije otvorio nikakve nove perspektive humanizacije osnov-
nih dru{tvenih odnosa. Odbacivawe bur`oaskog parlamentarizma o~i-
gledno je bilo pogubno za elementarne gra|anske slobode i prava. Poli-
576
tikantska floskula o pluralizmu interesa samoupravnih subjekata u
praksi se manifestuje kao pre}utna podjela vlasti regionalnih biro-
kratija koje se me|usobno takmi~e u izmi{qawu novih fraza i apolo-
getskih tirada u prilog samoupravnog koncepta dru{tvenog razvoja, s
unaprijed izgra|enom svije{}u da je to samo sredstvo manipulisawa ma-
sama koje su takozvanim delegatskim sistemom definitivno udaqene od
svih va`nijih sfera politi~kog odlu~ivawa. Nakon {to su razli~itim
politi~kim smicalicama eliminisali gra|ansku demokratsku i socija-
listi~ku opoziciju, raspola`u}i autoritetom najefikasnijeg borca
protiv fa{isti~kog okupatora, a imaju}i monopol oru`ane sile i re-
lativno usagla{enu potporu i podr{ku od strane vode}ih sila antihi-
tlerovske koalicije, komunisti su odmah nakon Drugog svjetskog rata
pristupili realizaciji jednopartijskog politi~kog sistema onemogu}a-
vaju}i u narednim decenijama makar samo i prividnu konkurenciju vla-
stitoj stranci, pojavu bilo kakvog alternativnog programa ili pokreta.
Zato je i razumqivo {to gotovo sva dana{wa opozicija Savezu komuni-
sta vodi porijeklo iz wegovih redova. ^ine je jeretici, otpadnici, disi-
denti, razo~arani u komunisti~ku teoriju i pokret, otrije`weni od
opojnog dejstva marksisti~ke ideologije, ali s jo{ neartikulisanim no-
vim politi~kim programom i me|usobno neorganizovani. Rije~ je uglav-
nom o intelektualcima humanitarnog usmjerewa, nau~nicima i kwi`ev-
nicima, advokatima i novinarima. Svi oni su se latili ogromnog posla
na planu demistifikacije realnog dru{tvenog stawa, davawa dijagnoze
najopasnijim socijalnim boqkama, ali, u posledwe vrijeme sve vi{e, nu-
de i originalnije recepte i metode lije~ewa. Razumije se, lije~ewe i ni-
je tako te{ko kad se raspola`e pouzdanom i potpunom dijagnozom. Mi ne-
{to tako nismo u stawu ponuditi ovom studijom, ali poku{avamo pru`i-
ti skroman doprinos op{tim tragala~kim naporima. Zato ovdje izla`e-
mo neke op{te orjentire, teorijsko-metodolo{ke i empirijske, kojih }e-
mo se i ubudu}e dr`ati u sli~nim studijama.
Bilo bi posebno interesantno empirijskim istra`ivawima do}i do
podataka o prirodi i rasprostrawenosti vrednosnih sudova koji se di-
rektno odnose na dru{tvenu su{tinu i zna~aj postoje}e strukture jugo-
slovenskog politi~kog sistema, te objektivne potrebe koju najop{tija
socijalna zajednica osje}a za wegovom kvalitativnom reformom. Razu-
mije se, te sudove ne mo`emo an blok prihvatiti, nego moramo nastojati
da neprekidno dr`imo izvjesnu skepti~ku distancu prema wima, znaju}i
koliko su podlo`ni konkretnim individualnim i grupnim interesima,
`eqama, namjerama i ciqevima, kako su zavisni od li~nih, voqnih mo-
menata ili kolektivnih htijewa, koja u odsustvu kriti~kog raspolo`e-
wa vrlo lako gube elementarnu racionalnu osnovu pokazuju}i sklonost
robovawu razli~itim nivoima predrasuda i konzervativne svijesti. Za-
to je uvijek zna~ajno utvrditi realne dru{tvene uslove u kojima se ja-
vqaju izvjesni vrednosni sudovi i rasvijetliti faktore wihovog nastan-
ka i modulacije, misaone pretpostavke i strukturalne elemente, re-
flektovawe mno{tva socijalnih korealacija politi~kih faktora na
preovla|uju}u dru{tvenu svijest.. Oni su objektivno jedan od elemenata
577
svojevrsnog provjeravawa i verifikacije teorijskih postavki s kojima
se ve} operi{e, te orjentir za usmjeravawe daqih saznajnih napora u
pravcu pronicawa u bit odnosa izme|u empirijskih ~iwenica i na wima
spontano ili smi{qeno zasnovanih vrijednosti kao specifi~nih poka-
zateqa stvarnih uslova `ivota u izvjesnom socijalnom miqeu. Pri tome
ne treba gubiti iz vida da “upravo zbog toga {to se u nau~nom istra`i-
vawu vrednosti opis i kritika ne mogu mehani~ki razdvojiti, takva is-
tra`ivawa nailaze na o{tar otpor u dru{tvenoj sredini koja veruje u
prou~avane vrednosti, ili je bar zainteresovana da se one odr`e. Vred-
nosti se smatraju svetiwama, kojima se treba diviti i odu{evqavati, ko-
jima treba izra`avati svoju privr`enost i veli~ati ih, ali koje nije do-
zvoqeno nepristrasno analizirati da bi se upoznala wihova anatomija,
niti nastojati da se {to ta~nije utvrdi wihovo dejstvo u dru{tvenom
`ivotu kao i `ivotu pojedinaca”.81
Jedan od ciqeva nau~nog stvarala{tva je i stvarawe novih vrijedno-
sti na osnovu kriti~kog prou~avawa i provjeravawa starih. Na tom pla-
nu se, ina~e, sociologija i politikologija posebno suo~avaju s nizom te-
orijskih i prakti~nih problema, posebno ako poku{aju prodrijeti u ve}
normativno oblikovanu i zaokru`enu sferu. “U svakom slu~aju, na dana-
{wem stupwu razvoja ovih nauka vrlo je te{ko egzaktno utvrditi rezul-
tate pojedine dru{tvene aktivnosti, odnosno wenog razli~itog norma-
tivnog oblikovawa. Vrlo je te{ko sa sigurno{}u utvrditi kakve posle-
dice imaju razli~iti pedago{ki metodi vaspitawa omladine ili razli-
~iti metodi uticawa na javno mi{qewe, kakve posledice imaju razli~i-
ti metodi odabirawa kadrova, struktura odnosa u raznim organizacijama
itd., a sli~ne te{ko}e u objektivnom nau~nom ocjewivawu wenih rezul-
tata pojavquju se prilikom odlu~ivawa o uno{ewu gotovo svake zna~aj-
nije promene u dru{tveni `ivot. Promena nau~nih, u mnogim slu~ajevi-
ma skoro eksperimentalnih metoda utvr|ivawa posledica raznih dru-
{tvenih postupaka, koji su se u posledwe vreme po~eli razvijati, jedan je
od preduslova racionalnosti dru{tvene prakse.”82 Da bi se stvorili op-
timalni uslovi za {to uspje{nije prebro|avawe tih problema ~ini se
nu`nim opredjeqewe za na~elan stav prema kome sociologija “treba, u
krajwoj liniji, da slu`i stvarawu dru{tvenih uslova u kojima }e posto-
jati, u datim op{tim istorijskim uslovima, najpovoqnije mogu}nosti za
razvoj svih pozitivnih potencijalnih sposobnosti i zadovoqewe `ivot-
nih potreba konkretnih qudi. Ova vrednosna pretpostavka, koja se mo`e
smatrati jednim od eti~kih postulata dru{tvenih nauka, ne protivre~i
niti epistemolo{kim osnovama niti tradiciji nauke o ~oveku”.83
U skladu s tim, “te`wa da se obezbedi optimalan razvoj qudskog or-
ganizma pomo}u harmoni~nog razvoja svih wegovih organa i funkcija, u
osnovi fiziolo{kih teorijskih kriterija o normalnom i patolo{kom.
Element idealnog, sadr`an u svakom pojmu o normalnom, na primer u poj-
mu normalnog vida, sluha, normalnog rada srca, itd., koje upotrebqavaju
medicinske nauke (po{to ti pojmovi nisu statisti~ke sredwe vrednosti
utvr|enih pojava), ipak, ih ne ~ini emotivnim, niti umawuje objektiv-
nost nauke koja ih upotrebqava. Ti pojmovi se zasnivaju na egzaktnom is-
578
tra`ivawu ~iweni~kog stawa i naj{irem otkrivawu u wemu sadr`anih
mogu}nosti, ne sa stanovi{ta potreba ili interesa ovog ili onog kon-
kretnog pojedinca, dru{tvenog sloja, naroda ili dr`ave, ve} sa stanovi-
{ta potreba i mogu}nosti ~oveka kao vrste. Dru{tvena nauka ~iji ideal
ne bi bila te`wa za istim stupwem univerzalnosti i nepristrasnosti
normativnih dru{tvenih stavova, ne bi bila nastavqa~ najboqih tradi-
cija filozofske i nau~ne misli o dru{tvu iz pro{losti. Ali to ne bi
bila ni ona nauka koja bi smatrala da weni normativni stavovi imaju ap-
solutnu vrednost i da nisu podlo`ni stalnom kriti~kom proveravawu
na ~iwenicama, a i na wihovim boqim i potpunijim teorijskim obja-
{wewima. To ne bi bila ni nauka koja bi, gube}i iz vida postoje}e raz-
like u dostignutom privrednom, kulturnom i politi~kom razvoju sveta,
kao i razli~itu tradiciju na kojoj su zasnovane kulture raznih naroda,
htela da ostvari uniformnost eti~ko-kulturnih vrednosti. Niz antro-
pologa koji su u posledwe vreme kritikovali teoriju kulturnog relati-
vizma, tvrde da se postojawe jezgra univerzalnih eti~ko-kulturnih vred-
nosti mo`e iskustveno dokazati. Svaki racionalan program nau~nog
utvr|ivawa dru{tvenih normi, bez ~ijeg po{tivawa je normalno odvija-
we dru{tvenog `ivota ote`ano, ili ~ak i nemogu}no, trebalo bi da po-
lazi od tih osnovnih vrednosti, i da u svojim neposrednim namerama bu-
de minimalisti~ki, a ne da te`i za uniformnim re{ewima svih pojedi-
nosti, ostavqaju}i punu slobodu originalnom stvarala{tvu u re{avawu
svega onoga {to prelazi granice neophodnih preduslova sre|enog i za
napredak sposobnog dru{tvenog `ivota”.84
Nijedan postoje}i dru{tveni sistem nije li{en iracionalnih ele-
menata u svojoj idejnoj i vrednosnoj orjentaciji, ali svaki nastoji, isti-
na, na razli~ite na~ine, da nauku maksimalno upotrijebi u funkciji svo-
je prividne racionalizacije, pa se socijalna i politi~ka teorija moraju
~uvati svake apsolutizacije realnih pretpostavki wihovog razvoja, jer
bi se u protivnom svele na nesamostalnog projektanta naizgled novijih
ideolo{ko-propagandnih konstrukcija, zasnovanih na politikantskom i
apologetskom komentarisawu postoje}eg dru{tvenog stawa. Svijest o toj
stalno prijete}oj opasnosti svaki put iznova reafirmi{e va`nost na~e-
la objektivnosti, nepristrasnosti i provjerqivosti nau~nog saznawa, te
primjerenosti, racionalnosti i efikasnosti metoda pomo}u kojih se do
wega dolazi. “Poznato je da se pojedina~no istra`ivawe ne mo`e uspe-
{nije povezati s teorijom bez aktivnosti prou~avawa teorijske litera-
ture. Kad se teorijske rasprave i istra`iva~ki radovi aktivno prou~a-
vaju, a ne prosto ~itaju, jo{ u toku prou~avawa mo`e da se stvara skica te-
orijskog okvira za novo ispitivawe ili da se ve} postoje}a skica upotpu-
wava nekim novim sadr`inskim elementima ili metodolo{kim re{ewi-
ma. Ovakvo aktivno prou~avawe postoje}ih teorijskih shvatawa i istra-
`iva~kih iskustava omogu}uje da se teorijski plan vlastitog istra`iva-
wa tako postavi da se pomo}u wegovih rezultata mo`e provjeravati {to
ve}i broj postoje}ih suprotnih ili alternativnih hipoteza. Na taj na~in
se smawuje opasnost subjektivne pristrasnosti i pove}avaju izgledi da
rezultati istra`ivawa ne}e samo mehani~ki pove}avati ~iweni~ki
579
fond nauke nego da }e predstavqati novo, svje`e nau~no iskustvo, u ~ijem
se svetlu mo`e potpunije sagledati ono {to se u nauci ve} o wenom pred-
metu zna ili pretpostavqa. Od svakog velikog istra`iva~a mo`e se mno-
go nau~iti o na~inu aktivnog su~eqavawa vlastitih rezultata s postoje-
}im nau~nim shvatawima.”85 Ali, pri svemu tome treba imati u vidu da se
“retko de{ava da se u nekom stvarnom istra`ivawu mogu primeniti nau~-
no najadekvatniji postupci i prikupiti idealni podaci, jer to spre~ava-
ju mnogobrojni ~inioci (finansijska sredstva, ograni~eno vreme, nedo-
statak kadrova, nepostojawe pojedinih va`nih iskustvenih obave{tewa,
dru{tvene te{ko}e u prikupqawu nekih podataka i sl.). Stoga se mora za-
dovoqiti istra`iva~kim postupkom i izvornim podacima koji samo pri-
bli`no odgovaraju idealnim epistemolo{kim normama”.86
Pristupaju}i izradi ove studije nastojali smo blagovremeno izbje}i
opasnost da se ona svede na puko sakupqawe iskustvenih ~iwenica ~ije
bi sre|ivawe – sistematizacija, klasifikacija, odnosno kategorizacija
i katalogizacija – predstavqalo osnovu za konstruisawe krajwih zakqu-
~aka, mada je takav prakticisti~ki pristup ina~e dosta ~est u na{oj dru-
{tvenoj nauci. Zato svoj osnovni istra`iva~i problem od po~etka ni-
smo postavqali u ograni~enim vremenskim, teorijskim, politi~kim ili
ideolo{kim okvirima, nego smo nastojali da {irinom pristupa, meto-
dom uop{tavawa, ali i prora~unate povremene konkretizacije, postig-
nemo relativno sveobuhvatnu viziju autorefleksije sistema koji kri-
ti~ki analiziramo i za ~iju se promenu zala`emo smatraju}i je istorij-
skom neminovno{}u. Ni polazne teorijske hipoteze nismo suvi{e kruto
prihvatili kao definitivan okvir istra`ivawa. Intimno smo ubije|e-
ni u opravdanost i cjelishodnost Milsovih sugestija, koje ina~e inter-
pretira Vojin Mili} u kwizi koju ovom prilikom vi{e puta citiramo,
a prvenstveno stava prema kome u nau~noistra`iva~kom radu “treba bi-
rati problem koji istra`iva~ ose}a `ivotno va`nim, o kome ima dubqeg
vlastitog iskustva, ili je vrlo zainteresovan za to da ga stekne. Ni i jed-
noj oblasti stvarala{tva se ne posti`u ve}i rezultati ako se smatra da
je svejedno {to }e se raditi. Stvarala{tvo zahteva duboku trajnu kon-
centraciju, koja pro`ima ~itavo qudsko bi}e. Da bi ~ovek mogao da stva-
rala~ki dela na bilo kom podru~ju, mora ga sadr`aj kojim se bavi duboko
intimno zanimati, mora ose}ati wegovu va`nost i imati o wemu dubqe
iskustvo, ili bar `eleti da ga stekne”.87 Nauka ne trpi nikakav volunta-
rizam, a wen princip vrednosne neutralnosti ~iweni~nih iskaza ne li-
{ava istra`iva~a obaveze izvo|ewa vrednosnih sudova kako o predmetu
istra`ivawa i kori{}enom metodolo{kom postupku, tako, i jo{ vi{e,
o rezultatima do kojih je do{ao.
8. UMJESTO ZAKQU^KA ZA JEDNU NEDOVR[ENU STUDIJU
Vi{egodi{wa duboka kriza koja je zahvatila sve pore dru{tvenog
`ivota u Jugoslaviji, ve} odavno dovodi u pitawe daqi opstanak postoje-
}eg poretka, iznutra rasto~enog razgranatom korupcijom, java{lukom,
nepotizmom, odsustvom svake odgovornosti za upravlawem ekonomskim i
politi~kim poslovima. Narod je odavno izgubio elementarno povjerewe
580
u postoje}e institucije vlasti, a u odsustvu odgovaraju}e i javno prokla-
movane alternative, prepu{ta se osje}awima bezna|a i revolta zbog neo-
grani~ene birokratske samovoqe i kontinuiranog srqawa u propast.
Stagnacija proizvodwe, drasti~an pad individualnog i dru{tvenog stan-
darda, velika armija nezaposlenih, poslovi~na ekonomska neefikasnost
i neproduktivnost, te tragikomi~an diletantizam organa i institucija
koje se zanose mi{qu da bi mogli ovladati kormilom op{tedru{tvenog
proizvodnog procesa, jedino su i mogli rezultirati za evropske uslove
rekordnom inflacijom za zadwih nekoliko decenija. Pretvarawe Jugo-
slavije od federalne dr`ave u konfederaciju samostalnih dr`ava i jo{
samostalnijih pokrajina, ozvani~eno oktroisanim Ustavom iz 1974. godi-
ne, bezumno je blokiralo savezne institucije vlasti i gotovo onemogu}i-
lo prirodno transformisawe politi~kog sistema u skladu s realnim
istorijskim uslovima i dru{tvenim potrebama. Kardeqev koncept ouri-
zacije i refeudalizacije ekonomske sfere dru{tva dosqedno je izra`en
i kroz politiku koja gr~evito nastoji odr`ati primat i tutorstvo nad
ukupnom dru{tvenom proizvodwom. Odsustvo svake racionalnosti u vo-
|ewu ekonomske politike, ukorjeweni voluntarizam, privatizacija, for-
sirawe neproizvodnih investicija, katastrofalni proma{aji u finan-
sirawu lakomisleno projektovanih proizvodnih objekata koji nikada ni-
su mogli po~eti sa radom pa se danas prodaju u bescijewe, od Jugoslavije
su stvorili svjetsko ~udo. Unutra{wa eksploatacija nerazvijenih dije-
lova zemqe od strane dvije ekonomski najrazvijenije federalne jedinice
do kraja je zao{trila ve} postoje}e politi~ke antagonizme.
Odazivaju}i se pozivu inicijatora projekta “[ta da se radi?” novi-
nara Du{ana Bogavca jo{ prije skoro ~etiri godine sam, slijede}i po-
stavqena pitawa, pisao o vlastitom vi|ewu krize jugoslovenskog dru-
{tva i mogu}nostima wenog prevazila`ewa. S obzirem da mi je polici-
ja oduzela a wen glavni {ef protivpravno objelodanio radnu verziju ru-
kopisa, onemogu}en sam u wenoj finalizaciji. Tekst je ostao nedovr{en
i u toj verziji prezentovan javnosti, pa sam zato bio prinu|en da odusta-
nem od wegove dorade, te odlu~io da sve ono {to bih jo{ eventualno
imao da ka`em na tu temu, ispoqim kroz druge tekstove koje, ina~e, tek
pripremam za publikovawe. Ovu studiju sam radio u sklopu nau~noistra-
`iva~kog projekta koji mi je povjeren kao osnovna radna obaveza u insti-
tuciji u kojoj sam bio zaposlen. Nakon {to sam uhap{en, osu|en i otpu-
{ten s posla, i izrada ovog projekta je obustavqena, a za wegovo eventu-
alno dovr{avawe u doglednom vremenu nemam nikakvih uslova, pa sam od-
lu~io da neke wegove, mada o~igledno nedovr{ene, dijelove pru`im na
uvid javnosti. Kako je ovo posledwi takav dio, u wega sam ukomponovao i
neke fragmente iz rukopisa koji sam dopisao za radnu verziju mojih Od-
govora na anketu – intervju “[ta da se radi?”
Ovom prilikom isti~em da nemam namjeru da ru{im postoje}i dru-
{tveni poredak niti da pozivam bilo koga drugog na wegovo ru{ewe, s ob-
zirom da sam ubije|en da je jo{ uvijek mogu}a wegova temeqita i racional-
na reforma na relativno miran na~in pod pritiskom ve} prili~no demo-
kratizovanog i slobodarski raspolo`enog javnog mnijewa. Pri tome se na-
581
dam da se na{i upravqa~i, kad kona~no uvide da nemaju kud, ne}e ba{ svim
sredstvima, recimo, po uzoru na Augusta Pino~ea u ^ileu, boriti za o~u-
vawe monopola politi~ke vlasti u svojim rukama, ~ime bi odbacili i ono
malo emancipatorskog potencijala ~iji se tragovi i danas mogu nazreti u
marksisti~koj teoriji i wome inspirisanoj ideologiji i politi~kom po-
kretu, pa makar to bilo samo u wihovoj revolucionarno-propagandnoj fra-
zeologiji. Mo`da tih tragova realno i nema. Mo`da postoje samo u mojoj
ma{ti s obzirom da sam nekada toj ideologiji i pokretu, u idealisti~kom
zanosu i mladala~kim entuzijazmom, zapravo, sa zaka{welom skojevskom
euforijom, pripadao iskreno i predano, pun vjere u doktrinarne postula-
te, a u nedostatku iskustva o wihovim prakti~nim reperkusijama koje su u
koliziji sa demokratskim tradicijama i humanisti~kim principima.
Kroz daqe prou~avawe socijalne i politi~ke teorije do{ao sam do
novih saznawa koja su iziskivala zna~ajne intervencije u tekstu studije
“Dru{tvene potrebe za sociolo{kim i politikolo{kim kadrom” i te-
meqito preispitivawe pojedinih izlo`enih stavova. Me|utim, kako sam
bio preokupiran drugim teorijskim radom, javnom publicisti~kom dje-
latno{}u i opozicionim politi~kim anga`manom, nisam imao ni objek-
tivnih mogu}nosti za temeqitu preradu teksta, niti za potpunu obradu
anketnih upitnika, mada sam empirijsko istra`ivawe i prikupqawe gra-
|e okon~ao jo{ po~etkom 1984. godine. Odlu~io sam se za publikovawe
ovog dijela studije u bitno skra}enoj verziji, uz izvjesne intervencije u
odabranom tekstu, koncipiraju}i ga tako da predstavqa zaokru`en
autorski pogled na osnovne karakteristike autorefleksije postoje}eg
sistema kroz koje se mogu sagledati sve wihove nedore~enosti i protivr-
je~nosti. Me|utim, paralelno s poku{ajem sveobuhvatnijeg teorijskog
zahvata u globalnu problematiku sociolo{ke i politi~ke nauke i pro-
fesionalnog anga`mana, u empirijskom dijelu istra`ivawa sam plani-
rao izlo`iti {to vi{e dobijenih podataka, iskustvenih pojedinosti i
detaqa, originalnih iskaza ispitanika, razumije se, pra}enih iscrpni-
jim komentarima. Pri tome sam namjeravao primijeniti elasti~niji
klasifikacijski sistem imaju}i u vidu vlastitu namjeru da najve}im
brojem otvorenih pitawa iz anketnih upitnika ostavim mogu}nost ispi-
tanicima da izraze svoje iskustvo i mi{qewe, li{eno istra`iva~eve
posredne sugestivnosti, proiza{le iz sopstvenog do`ivqavawa i razu-
mijevawa ciqeva ankete, te teorijskog zasnivawa i prakti~ne operacio-
nalizacije odabranih pitawa na koja se ve} o~ekuju odre|eni odgovori,
uz tolerisawe izvjesnog procenta odstupawa.
U prikupqawu empirijske gra|e uglavnom sam primjewivao eksten-
zivan oblik neposrednog posmatrawa, na primjer, odre|ene vidove anke-
tirawa i mjerewa, te vi{e vrsta posrednog posmatrawa kroz kori{}ewe
novinskih informacija, publicisti~kih komentara, razli~itih dokume-
nata itd. Pri ovakvom prakti~nom opredjeqewu u izboru adekvatne me-
todolo{ke tehnike imali smo u vidu da se u dru{tvu konstantno odvija
~itav niz raznovrsnih procesa i djelatnosti koji se ti~u predmeta na{e
studije, te nam pru`aju niz zna~ajnih podataka koje ne bismo uspeli do-
biti nikakvim zatvorenim istra`ivawem. Sama priroda istra`ivawa i
582
objektivni dru{tveni uslovi u kojima je ono inicirano isti~u zna~aj is-
tra`iva~evog primarnog iskustva, ste~enog vi{egodi{wim direktnim
ili indirektnim bavqewem osnovnom problematikom, potenciranim
kontinuiranim li~nim pobudama da se decidirano odredi vlastito mje-
sto i uloga u prakti~nom obavqawu sociolo{ke, odnosno politikolo-
{ke profesije, te subjektivnoj nemogu}nosti da se me|u wima povu~e ja-
sna granica kako bi u kona~nom opredjeqewu prevagnula jedna ili druga.
Politikologiju smatramo samo jednom disciplinom u okviru sociolo-
gije kao op{te nauke o dru{tvu.
Ukazala se potreba da se i ve} postoje}im saznawima, od kojih su ne-
ka rezultat i vannau~ne aktivnosti, odnosno dru{tvenog djelovawa koje
ne podlije`e strogim i preciznim nau~nim okvirima, kroz wihovu si-
stematizaciju i objektivizovawe, ulije izvjesna planska usmjerenost u
ciqu obavqawa osnovnog istra`iva~kog zadatka. Nu`no je da svako em-
pirijsko istra`ivawe ima jasno odre|en ciq i funkcije u poku{aju
ovladavawa glavnom svrhom saznajnog postupka, li{enom prakticisti~-
kih i empiristi~kih sklonosti kao izraza indivndualne nesigurnosti i
bojazni pred neizvjesno{}u u pogledu kona~nih rezultata kreativnog te-
orijskog rada. Svaki napor u pravcu ovladavawa izvjesnom iskustvenom
gra|om besmislen je ukoliko prethodno nije obezbijedio relevantno te-
orijsko pokri}e i osmi{qenost. U na{em slu~aju je jasno da je priroda
sociolo{ke i politikolo{ke profesije u konkretnim socijalnim uslo-
vima determinisana op{tim karakterom jugoslovenskog dru{tva, i zato
nam se ~inilo od primarne va`nosti osvjetqavawe i globalnih karakte-
ristika wegove unutra{we strukture, razumije se, bez zanemarivawa ma-
nifestacione ravni. Me|utim, i fenomenolo{ka analiza djelatnosti
konkretnih nosilaca odre|enih profesija prili~no je pouzdan metod
analizirawa postoje}eg dru{tvenog stawa i dominiraju}ih socijalnih
odnosa. S druge strane, da bi se mogla temeqitije istra`iti i objasni-
ti dru{tvena uloga i zna~aj pojedinih profesija, neophodno je razmo-
triti i glavne teorijske odrednice nau~nih disciplina na kojima se one
baziraju, kao i wihovo akademsko utemeqewe i intelektualni tretman u
sferi duhovnih djelatnosti. Stepen integrisawa nosilaca odre|enog
profesionalnog zanimawa u proces dru{tvenog rada, ukoliko se pouzda-
no ustanovi, koristan je pokazateq nivoa saobra`enosti na~ina stica-
wa formalne klasifikacije sa stepenom stru~ne osposobqenosti koji
ona vi{e ili mawe ubjedqivo garantuje. Ali, karakter te integracije
otkriva i dru{tvo u jednoj posebnoj svjetlosti, slabo uo~qivoj na prvi
pogled usqed druga~ijih nastojawa wegovih dominiraju}ih faktora.
Unaprijed smo bili svjesni da }emo u procesu anketirawa nailaziti
na vrlo razli~it odnos ispitanika prema istra`ivawu, te da }e kvanti-
tet, ali i kvalitet, dobijenih podataka, pa i mogu}nosti wihove standar-
dizacije i uop{tavawa, u velikoj mjeri predstavqati rezultat dobre vo-
qe lica kojima se obra}amo s molbom za saradwu. Ina~e, sadr`aj anket-
nih upitnika je mogao biti prili~no ujedna~en, i to je ve} olak{avaju-
}a okolnost s obzirom da su ispitanici uglavnom qudi istog obrazovnog
nivoa, bar onog formalnog. Pri tome se razlike u dru{tvenom statusu,
583
mogu}nosti zaposlewa, socijalnom porijeklu, polnoj strukturi itd., mo-
raju prili~no upadqivo reflektovati kroz sadr`aj odgovora na pojedi-
na pitawa. Minimum opreznosti nam je nalagao izvjesnu rezervu u ocjeni
pouzdanosti izvornih podataka, kriti~no prosu|ivawe wihove i istini-
tosti i nau~ne upotrebqenosti. Po{tuju}i do kraja princip dobrovoq-
nosti u~e{}a lica pozvanih da popune anketni upitnik, ra~unali smo na
wihovu spremnost na iskrenu saradwu i pomo}, nezavisno od osje}awa
kompetentnosti, obavje{tenosti, sposobnosti racionalne recepcije
sopstvenih iskustava i wihove prezentacije misaonim putem. Ra~unali
smo na to da u ve}ini slu~ajeva tragamo za informacijama ~ije objeloda-
wivawe ne mo`e izazvati nikakve neugodne posledice u prakti~nom smi-
slu u privatnom i profesionalnom `ivotu ispitanika. Me|utim, vrlo
brzo se pokazalo da {ira dru{tvena sredina, bar wene institucionali-
zovane sfere i pojedinci, ovom istra`ivawu ne pridaju ozbiqan zna~aj,
pokazuju krajwu nezainteresovanost i ravnodu{nost u pogledu wegovih
rezultata sve dok se wima ne zadire u dati poredak stvari, ne dovode u pi-
tawe postoje}i politi~ki monopol.
Ve} u startu smo se opredijelili da istra`ivawe tako koncipiramo
da empirijskim putem dolazimo samo do dopunskih obavje{tewa. Zato ni-
smo smatrali neophodnim ni provjeru vjerodostojnosti odgovora pojedi-
nih ispitanika. Iz toga proizlazi da mi u empirijskom istra`ivawu ap-
solutnu prednost dajemo metodu neposrednog posmatrawa, imaju}i u vidu
da su rezultati do kojih se wegovom primjenom dolazi neuporedivo isti-
nitiji od onih pri ~ijem prikupqawu posreduje ve}i broj lica, a samom
istra`iva~u je mnogo lak{e da pronikne u su{tinu istra`ivanog feno-
mena, pojmi ga u wegovoj cjelovitosti i kompleksnosti. “Ovaj stav o vred-
nosti nau~nog posmatrawa se verovatno ne}e shvatiti kao odbrana vul-
garnog empirizma. Mnogi teoreti~ari bili su u pro{losti, a gotovo je
sigurno da }e i u budu}nosti biti kabinetski qudi, jer to zahteva priro-
da teorijsko-sinteti~kih zahvata. Teorijske sinteze obi~no nastaju ori-
ginalnom preradom postoje}ih elemenata nau~nog znawa i wihova nepo-
sredna gra|a se nalazi u delima drugih nau~nika. Ali nau~nik-istra`i-
va~ je nesumwivo u boqem polo`aju ako se u svojim ispitivawima, uz
ostale izvore obave{tewa, mo`e stalno da oslawa i na posmatrawe ono-
ga {to prou~ava. Posmatrawe, udru`eno sa stvarala~kom misli, stalno
pro{iruje istra`iva~evo primarno iskustvo. @ive}i u neposrednom do-
diru s predmetom istra`ivawa, bez kojeg nije mogu}e posmatrawe, istra-
`iva~ je neprekidno sa svih strana obasut mnogobrojnim utiscima koji
se pojavquju u nekim realnim strukturama. ^esto se upravo pod uticajem
stalnog toka ovih utisaka stvaraju, razvijaju ili napu{taju idejne pret-
postavke na kojima se zasniva istra`ivawe.”88 Bez sumwe, neposredno i
kompetentno posmatrawe je, u principu, neuporedivo pouzdanije od anke-
tirawa ispitanika. U wihovim iskazima se redovno zapa`a tendencija
prilago|avawa izvjesnim dru{tvenim normativima, te, prema tome, i
pogre{nog predstavqa da objektivne `ivotne stvarnosti ~ija se slika
prilago|ava viziji koju propisuje i name}e oficijelni sistem vladaju-
}ih ideolo{kih vrijednosti.
584
9. NACRT MOGU]EG POLITI^KOG PROGRAMA PREVAZILA-
@EWA DUBOKE KRIZE JUGOSLOVENSKOG DRU[TVA
Pripremaju}i zavr{nu verziju teksta Odgovora na anketu – intervju
“[ta da se radi?” skicirao sam nacrt vlastitog koncepta politi~kog
programa prevazila`ewa aktuelne krize jugoslovenskog dru{tva. Poli-
cija me je sprije~ila da tekst doradim jer je prvu verziju rukopisa odgo-
vora obelodanila bez moje saglasnosti kako bi sama iskonstruisala bi-
lo kakve dokaze za kasnije krivi~no gowewe. Zato je koncept ostao u ru-
kopisnim biqe{kama koje policajci nisu uspjeli prona}i prilikom
pretresa moga stana i radnog kabineta na Fakultetu politi~kih nauka u
Sarajevu. Sada ga objavqujem u izvornom obliku kao alternativu posto-
je}em politi~kom poretku ~iji sam autorefleksiju u globalnim crtama
ve} izlo`io. Smatram da bi jedna umna vlada, kakvu, na`alost, od uspo-
stavqawa jugoslovenske dr`ave nismo imali, trebala sprovesti slede}e
politi~ke mjere, a pretpostavqam, ubije|en sam, da bi za to imala masov-
nu podr{ku u narodu:
1. Radikalno i bespo{tedno preispitivawe svih perioda i segmena-
ta posleratnog dru{tvenog razvoja, uz otklawawe la`nih ideolo{kih
omota~a i ru{ewe kulta li~nosti Josipa Broza Tita, za koga je ve} pot-
puno jasno da je kao apsolutni nosilac politi~ke vlasti najve}i krivac
za situaciju u kojoj smo se na{li.
2. Uspostavqawe modernog pravnog poretka i reafirmacija na~ela
legitimiteta politi~ke vlasti i legalnosti dr`avnih institucija, {to
podrazumeva striktno po{tovawe principa ustavnosti i zakonitosti u
uslovima u kojima je dono{ewe najvi{ih pravnih akata izraz voqe naro-
da manifestovane kroz slobodne izbore.
3. Obnova gra|anskih sloboda i prava koje su do sada sistematski gu-
{ene, mada su na~elno priznavane u svim oktroisanim ustavima i iz wih
izvedenim zakonima. Dosada{wi vlastodr{ci su ih efikasno suzbijali
kad god je to bilo u funkciji o~uvawa i odr`awa neprikosnovenosti wi-
hove monopolisti~ke vlasti.
4. Garantovawe slobode {tampe kao elementarne ustavnopravne ka-
tegorije i osnovnog postulata javnog `ivota. [tampa se ne bi mogla pod-
vrgavati bilo kakvim “posebnim dru{tvenim interesima”, niti bi mo-
gla opstati pojmovna odrednica wene zloupotrebe kao sredstvo biro-
kratskog manipulisawa.
5. Uvo|ewe vi{epartijskog sistema, {to podrazumijeva mogu}nost
ravnopravnog nadmetawa razli~itih politi~kih koncepcija i progra-
ma, te slobodno periodi~no izja{wavawe gra|ana za najprimjerenije. To
podrazumijeva i ukidawe svakog monopolisti~kog posjedovawa vlasti na
osnovu proklamovanog istorijskog prava, zasluga i odgovornosti.
6. Rekonstrukcija jugoslovenskog federalizma uz ukidawe autonom-
nih pokrajina i svo|ewe broja republika, federalnih jedinica, na broj
jugoslovenskih naroda. To podrazumijeva i odustajawe od politikant-
skog izmi{qawa novih nacija kao {to su, na primjer, muslimanska ili
crnogorska.
585
 7. Pretvarawe najve}eg broja privrednih preduze}a u akcionarska
dru{tva. Ponuda stranim povjeriocima da se jugoslovenski dugovi vrate
kroz vlasni{tvo odgovaraju}eg procenta akcija u wima. Time bi dr`ava
prestala da bude du`nik, a jedna demokratska i narodna vlast nije obave-
zna da prizna i preuzima obaveze koje je autokratski re`im potpisao u ime
naroda ne posjeduju}i nikakav legitimitet za takav postupak. S druge stra-
ne, to bi sigurno dovelo do pove}awa efikasnosti poslovawa i proizvod-
nosti rada. Pored toga, nu`no je ukloniti svaki ekonomski voluntarizam.
8. Redukcija dr`avne uprave i administrativnog aparata, ukidawe
svih vrsta privilegija za povla{}ene dru{tvene slojeve, te uvo|ewe
penzionog i zdravstvenog osigurawa na principu pune solidarnosti. Uz
to je nu`na efikasna socijalna za{tita svih kategorija nezaposlenosti,
dok bi se puna zaposlenost postepeno postigla potpunim osloba|awem
privatne inicijative.
9. Proklamovawe neutralne spoqne politike i nastojawe da se Jugo-
slaviji obezbijedi me|unarodni status po uzoru na [vajcarsku, Austriju
ili [vedsku. To podrazumijeva napu{tawe dosada{we politike nesvr-
stavawa, neprimjerene na{em geostrate{kom polo`aju, ali koncipira-
ne u skladu s Brozovim li~nim ambicijama i te`wama za liderskom ulo-
gom na me|unarodnom planu.
10. Depolitizacija vojske i policije i wihovo nepodlijegawe ideo-
lo{koj indoktrinaciji. Oficiri, podoficiri i policajci ne bi smjeli
biti ~lanovi ni jedne politi~ke partije. Uz to je nu`no striktno po{to-
vawe principa nezavisnosti sudstva u odnosu na izvr{nu i upravnu
vlast, te politi~ke partije i druge institucije.
11. Sistematsko sre|ivawe i racionalizacija institucija dru{tve-
nog obrazovawa u skladu s rezultatima koje su postigle najrazvijenije ze-
mqe na tom planu. To podrazumijeva odustajawe od svih oblika “{uvari-
zacije” koja ima katastrofalne posledice za dana{wu mladu generaciju.
12. Nova “kolonizacija” Kosova i Metohije koja bi se sprovela na
promi{qen i sistemski na~in. Ovu ta~ku programa }emo podrobnije
razmotriti:
Dana{wa kosovskometohijska tragedija i genocid nad srpskim naro-
dom najekstremniji je rezultat krajwe proma{ene politike Saveza komu-
nista Jugoslavije o nacionalnom pitawu i prije i posle Drugog svjetskog
rata. Razumije se, ukoliko se zala`emo za izgradwu civilizovanog, demo-
kratskog i slobodnog dru{tva, moramo odlu~no odbacivati varvarske
metode obra~una, te problem masovne pobune najbrojnije nacionalne ma-
wine rje{avati na na~in dostojan evropskog humanizma i modernih prav-
nih poredaka. Ukidawe autonomnih pokrajina je jedna administrativna
mjera, ali to isto je bio i akt wihovog ustoli~ewa, pa ono samo po sebi
ne predstavqa potez usmjeren u pravcu ukidawa ili ograni~ewa gra|an-
skih prava. Besmisleno je isticati da su narodi i nacionalne mawine
ravnopravni i slobodni, ukoliko to nisu pojedinci – gra|ani. Garanto-
vawe gra|anskih sloboda i prava, te ravnopravnosti bez obzira na naci-
onalnu i vjersku pripadnost, odnosno ideolo{ko uvjerewe i politi~ko
opredjeqewe, u potpunosti razrje{ava nacionalno pitawe u savremenim
586
dr`avama, ~ime se definitivno odbacuje lewinisti~ki koncept kao
providna maska, pogodna za prikrivawe autokratskih i totalitarnih
tendencija u politi~kom konstituisawu dru{tva. Sasvim je prirodna i
razumqiva te`wa albanske nacionalne mawine da se teritorijalno iz-
dvoji iz Jugoslavije i pripoji u etni~kom pogledu mati~noj zemqi Alba-
niji. Ali, to je protivno vitalnim i egzistencijalnim interesima svih
jugoslovenskih naroda, pa se tim te`wama treba odlu~no suprotstaviti
uz dosqedno insistirawe na principu nenaru{ivosti dr`avnih granica
koje su u Evropi definitivno uspostavqene nakon Drugog svjetskog ra-
ta. Uz to je rije~ o davna{woj srpskoj zemqi, kolijevci srpske dr`avno-
sti, kulture i etni~kih tradicija, koje se srpski narod nikada ne}e od-
re}i, ma koliko ga novih `rtava to eventualno ko{talo.
Me|utim, istini treba gledati u o~i. Enormna koncentracija al-
banske nacionalne mawine u jednom dijelu Jugoslavije je dugoro~ni iz-
vor dr`avne nestabilnosti i u periodima relativnog ekonomskog pro-
speriteta, a kamoli duboke krize. Zato je te`i{te potrebno staviti na
forsirano iseqavawe svih Albanaca i wihovih potomaka koji su se po-
sle 6. aprila 1941. godine naselili na teritoriji Jugoslavije, bez obzi-
ra da li je rije~ o fa{isti~kim pomaga~ima ili izbjeglicama pred En-
ver Hoyinom tiranijom. Izbeglice je, uz krajwe human tretman, nu`no
proslijediti odgovaraju}em komesarijatu Ujediwenih nacija kako bi se
uselili u neuporedivo bogatije, prostranije i nenaseqenije zemqe u ko-
jima ne bi predstavqali detonator dru{tvenih nemira. Zatim bi se pre-
stalo sa daqim dotirawem vladaju}ih kosovskometohijskih birokrat-
skih struktura ogromnim nov~anim sredstvima iz Fonda za kreditirawe
nerazvijenih republika i pokrajina, te taj novac upotrijebio za novu ko-
lonizaciju pomo}u koje bi se u narednih dvadesetak godina bitno promi-
jenila nacionalna struktura kosovskog i metohijskog stanovni{tva. Iz
strate{kih razloga i interesa bezbjednosti zemqe na Kosovu i Metohi-
ji bi trebalo naseliti {to ve}i broj Srba, Hrvata i Slovenaca. U tom
smislu bi se moglo uraditi slede}e:
– Eksproprisati uz pravi~nu naknadu svo poqoprivredno zemqi{te
u pojasu od 100 kilometara uz albansku granicu i povjeriti ga na gazdo-
vawe i obradu Jugoslovenskoj narodnoj armiji koja bi na taj na~in dugo-
ro~no rije{ila problem vlastitog snabdijevawa `ivotnim namirnici-
ma, a zaposlila bi veliki broj vojnih slu`benika i civilnih lica, pro-
{irila i dogradila stambena naseqa, razvila infrastrukturu, pojavila
se s proizvodnim vi{kovima na tr`i{tu itd.
– Na nekoliko godina prestati sa nastavom i drugim oblicima rada
na Pri{tinskom univerzitetu, a definitivno ukinuti wihovo odvijawe
na albanskom jeziku. Pri{tinski studenti bi se usmjerili u druge uni-
verzitetske centre, kako bi se ubrzao proces wihove dru{tvene integra-
cije i omogu}ilo im se da dobro nau~e srpskohrvatski jezik, {to je za
wih od vitalnog interesa kao gra|ane Jugoslavije.
– Ekonomskim mjerama bi se destimulisao previsoki natalitet, a
forsiralo zapo{qavawe radnika Albanaca u najrazvijenijim republi-
kama Sloveniji i Hrvatskoj, te na podru~ju Beograda.
587
 – Dr`avni slu`benici albanske nacionalnosti bi bili preseqeni 3
Edvard Kardeq: Pravci razvoja politi~kog sistema socijalisti~kog samoupra-
na istovrsne poslove {irom Jugoslavije, a na Kosovo i u Metohiju, pak, vqawa; “Komunist”, Beograd 1977, str. 57.
4
dovedeni ~inovnici iz svih jugoslovenskih federalnih jedinica. Razu- Nedim [arac: Uspostavqawe {estojanuarskog re`ima 1929. godine, sa posebnim
osvrtom na Bosnu i Hercegovinu; “Svjetlost”, Sarajevo 1975, str. 13.
mije se, ovdje nije rije~ o nasilnom preseqavawu, s obzirom da je zaposle- 5
Isto, str. 33.
we u dr`avnom, odnosno, kako se oficijelnim rije~nikom ka`e, dru- 6
Isto, str. 187.
{tvenom sektoru svojevrsna privilegija u uslovima op{te nezaposleno- 7

8
Isto, str. 244.
sti, niko ne bi trebao da ima monopol na radni odnos, pa ako ne prista- Isto, str. 289.
9
Du{an Milidragovi}: Oblici neposredne demokratije; “Svjetlost”, Sarajevo
je da se povinuje op{tedru{tvenim interesima treba da bude spreman da 1977, str.13.
se radnog odnosa i odrekne. 10
Isto, str. 19.
– Forsirano izgra|ivati energetske kapacitete na bazi ogromnih 11
Isto, str. 25.
rezervi kosovskog ugqa, te formirawe dr`avnih poqoprivrednih kom- 12

13
Isto, str. 123.
binata na plodnim i do danas krajwe neracionalno iskori{tavanim me- Isto, str. 200.
14
Isto, str. 243.
tohijskim oranicama, pomoglo bi rje{avawu nekih od najozbiqnijih ju- 15
Isto, str. 247.
goslovenskih problema, a omogu}ilo zapo{qavawe nezaposlenih radni- 16
Jovan \or|evi}: Ustavno pravo; “Savremena administracija”, Beograd 1976, str. 85.
ka iz [umadije, Bosne, Slavonije, Hercegovine, Dalmacije, Hrvatske, 17
Rezolucija o zadacima SKJ u ONO, bezbednosti i dru{tvenoj samoza{titi, Rezo-
Crne Gore, Sanyaka i Makedonije. lucije Desetog kongresa Saveza komunista Jugoslavije; “Komunist”, Beograd 3. jun 1974,
– Albanski `ivaq je poznat po spretnosti i uspje{nosti u bavqewu str. 37.
18
Jovan \or|evi}, op. cit., str. 862.
razli~itim zanatima, pa zato treba podsticati razvoj wegove djelatno- 19
Veqko Vlahovi}: Uvodno izlagawe na sjednici Predsedni{tva Saveza komunista
sti {irom Jugoslavije, a kao najboqa stimulativna mjera bi figuriralo, Jugoslavije povodom obrazlo`ewa Platforme za 10. kongres SKJ, Stenogrami sjednica
recimo, osloba|awe od svakog poreza na pet godina svih Albanaca koji Predsjedni{tva SKJ; {apirografisano, bez oznake izdava~a i ostale aparature; Beo-
se sa Kosova i Metohije presele u bilo koji drugi kraj Jugoslavije i po~- grad 1974.
20
nu sa obavqawem privatne proizvodwe, ugostiteqske ili bilo koje dru- Edvard Kardeq: Intervju Televiziji Beograd i Televiziji Qubqana o osnovnim
uzrocima i pravcima ustavnih promjena; objavqeno u svoj dnevnoj {tampi; april 1973.
ge dru{tvene korisne djelatnosti. 21
Edvard Kardeq: Pravci razvoja politi~kog sistema socijalisti~kog samoupra-
– Jugoslovenska narodna armija, kao danas mo`da najvitalniji dio vqawa; “Komunist”, Beograd 1977, str. 10.
dr`avne strukture, trebalo bi da sve svoje akademije i druge ustanove, 22
Vidi podrobnije Vojislav [e{eq, Marksisti~ki koncept naoru`anog naroda;
osim za odre|enu teritoriju vezanih komandnih centara, preseli na Ko- “Kwi`evne novine”, Beograd 1983.
23
sovo i Metohiju, {to bi povla~ilo preseqewe vi{e hiqada oficira i Ustav SFRJ, Osnovna na~ela, Odjeqak 6; “Savremena administracija”, Beograd
1974.
slu`benika sa wihovim porodicama. Na isti na~in bi se mogle preseli- 24
Josip Broz Tito: Savez komunista Jugoslavije u borbi za daqi razvitak socijali-
ti i koncentrisati sve policijske {kole i centri za obuku. sti~ke samoupravne i nesvrstane Jugoslavije, Jedanaesti kongres SKJ; “Oslobo|ewe”,
– U razumnom roku bi trebalo planirati i premje{tawe jugosloven- Sarajevo 1978, str. 44.
25
ske i srbijanske prestonice iz Beograda u Pri{tinu. Beograd bi bio du- Deveti kongres Saveza komunista Jugoslavije; “Kultura”; Beograd 1969, str. 371.
26
goro~no rastere}en problema prenaseqenosti i zagu{enosti dru{tve- Ustav Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, Osnovna na~ela, Odje-
qak 4, op. cit.
nih slu`bi. S druge strane, na Kosovo i Metohiju bi preseqewem save- 27
Josip Broz Tito, op. cit., str. 46.
zne i republi~ke administracije i prate}ih institucija, ~inovnika i 28
Osnovne teze za pripremu dokumenata Jedanaestog kongresa SKJ i Sedmog kongre-
wihovih porodica, do{lo nekoliko stotina hiqada qudi svih nacional- sa SK BiH; “Komunist”, “Oslobo|ewe”, Sarajevo 1978, str. 113.
29
nosti. U wihove upra`wene beogradske stanove bi se ve}im dijelom use- Josip Broz Tito: Telegram u~esnicima Simpozijuma o teritorijalnoj odbrani;
lilo albansko stanovni{tvo, kao uostalom i u vojne stanove u gradovima Tito o op{tenarodnoj odbrani; “Slovo qubve”, Beograd 1976, str. 57.
30
“Mi zahtijevamo bezuslovnu ravnopravnost svih nacija i dr`ava i bezuslovnu za-
iz kojih se iseqavaju vojne akademije i armijske ustanove. Uz to bi se na {titu prava svake nacionalne maqine. Mi zahtijevamo {iroku samoupravu i autonomi-
Kosovu i Metohiji podsticao razvoj i {irewe djelatnosti kulturnih in- ju u oblasti koje moraju biti razgrani~ene, izme|u ostalog i po nacionalnom kriteriju-
stitucija i izdava~kih ku}a. Sredstva za ovu veliku seobu bi se obezbi- mu”. Vladimir Iqi~ Lewin: O nacionalnom i kolonijalnom pitawu, Zbornik, “Napri-
jedila racionalnijim kori{}ewem buyeta federacije i federalnih je- jed”, Zagreb 1958, str. 67. Ina~e, u jednom od narednih poglavqa ima}emo prilike da se
dinica, te udvostru~avawem fonda za pomo} nerazvijenim itd. op{irnije pozabavimo izlagawem Lewinovih stavova po ovom pitawu, uporedo s anali-
zom osnovnih opredeqewa klasika marksizma u sklopu wihove teorijske elaboracije
problematike politi~kog sistema.
Napomene: 31
Viktor Bubaw: Doktrina pobjede; “Narodna armija”, Beograd 1972, str. 20.
32
1
Karl Marks: Gra|anski rat u Francuskoj; Marks–Engels: Izabrana dela, tom 1; Josip Broz Tito: Govor na mitingu u Titogradu, maja 1969; Tito op{tenarodnoj od-
“Kultura”, Beograd 1949, str. 496. brani, op. cit., str. 49. “Nu`nu povezanost borbe za nacionalno oslobo|ewe i borbe pro-
2
Karl Marks: Klasne borbe u Francuskoj od 1848. do 1850; Marks–Engels: Izabrana tiv klasnog iskori{tavawa radni~ke klase nau~no su dokazali Marks i Engels, a poseb-
dela, tom 1; “Kultura”, Beograd 1949, str. 211. nu pa`wu tom pitawu posvetio je Lewin. Su{tina wihovog u~ewa u tome je da se prole-
588 589
tarijat ne mo`e osloboditi dok ne postane vode}a snaga u svojoj vlastitoj naciji. Samo ja~awe wenog polo`aja i ugleda u svijetu, afirmacija wene nezavisne i nesvrstane poli-
pa toj osnovi mogu}e je razvijati istinski proleterski internacionalizam, koji podra- tike i ja~awe prijateqstva i saradwe sa svim zemqama i naprednim pokretima u svijetu,
zumijeva punu ravnopravnost naroda, velikih i malih”. Josip Broz Tito: Govor prilikom koji se zala`u za mir i ravnopravne odnose me|u narodima i dr`avama;
proslave pedesetogodi{wice Qubqanskog univerziteta, novembra 1969, on. cit., str. 20. – ja~awe odbrambenih sposobnosti zemqe i samoza{tite dru{tveno-ekonomskog
Utvr|uju}i da su nacionalna ravnopravnost, bratstvo, jedinstvo i zajedni{tvo naroda i poretka na osnovama samoupravqawa;
narodnosti Jugoslavije bitno svojstvo i jedan od opredjequju}ih faktora kopcepcije, – doprinos razvoju umjetni~kog stvarala{tva, podizawe kulture stanovni{tva,
doktrine i sistema op{tenarodne odbrane, Tito je istovremeno ocijenio da se afirma- zbli`avawe i pro`imawe kulture naroda i narodnosti u SFRJ, socijalisti~kim repu-
cija nacionalnog samoodre|ewa svih naroda i narodnosti u jugoslovenskoj samoupravnoj blikama i socijalisti~kim autonomnim pokrajinama;
socijalisti~koj zajednici ostvaruje kroz proces realizacije i u~vr{}ewa dominantne – upoznavawe sa kulturnim i nau~nim dostignu}ima drugih naroda polaze}i od na-
uloge radni~ke klase kao hegemona dru{tva. U tom smislu, klasna proleterska su{tina ~ela otvorenosti programa za sve {to je umjetni~ki vrijedno i {to predstavqa nau~ni
op{tenarodne odbrane kao specifi~nog oblika konkretizacije prakti~ne primjene progres i doprinos qudskom napretku;
Marksovog koncepta naoru`anog naroda, obezbe|uju}i slobodu i samoodre|ewe svih na- – vaspitawe mladih generacija u duhu marksisti~kog pogleda na svijet, tradicija na-
roda i narodnosti i kroz ostvarivane odbrambene funkcije dru{tva omogu}ava narodi- rodnooslobodila~kog rata i socijalisti~ke revolucije i borbe naroda i narodnosti Ju-
ma i narodnostima da se ispoqavaju i u praksi potvr|uju kao ravnopravni subjekti op- goslavije za slobodu i ravnopravnost, kao i u duhu jugoslovenskog socijalisti~kog patri-
{tenarodne odbrane. “Sistem op{tenarodne odbrane je garancija nezavisnosti i ravno- otizma i spremnosti da se aktivno ukqu~i u borbu za razvoj socijalisti~kih samouprav-
pravnosti svih naroda i narodnosti na{e zemqe. On je izraz wihove rije{enosti da od- nih odnosa i odbranu tekovina socijalisti~kog razvitka;
lu~no brane svoje revolucionarne tekovine i nacionalne interese, koji su nedeqivi. I – podizawe op}eg nivoa obrazovawa stanovni{tva dru{tveno-ekonomskog i stru~-
obrnuto: dosada{wi rezultati i dostignuti stepen wihove ravnopravnosti i samostal- nog obrazovawa radnih qudi, br`eg usvajawa modernog na~ina proizvodwe i privre|iva-
nosti stalno ja~aju odbrambenu sposobnost na{e socijalisti~ke zajednice”. Josip Broz wa i uspje{nijeg kori{}ewa samoupravnih prava i izvr{avawa radnih i samoupravnih
Tito: Uvodno izlagawe ia Devetom kongresu Saveza komunista Jugoslavije, op. cit., str. du`nosti;
12. Zahvaquju}i ~iwenici da se dru{tvena priroda op{tenarodne odbrane, sadr`avaju}i – razvijawe bogatijeg i dru{tveno osmi{qenog zabavnog, sportskog i rekreativnog
u sebi i nacionalnu komponentu kao bitnu, zasniva na iskustvima narodnooslobodila~- `ivota radnih qudi, posebno mla|ih generacija. Isto, str. 51, 52.
kog rata i socijalisti~ke revolucije i wihovim najzna~ajnijim tekovinama: socijali- 45
Isto, str. 62.
sti~kom samoupravqawu, nacionalnoj ravnopravnosti i dr`avnoj nezavisnosti. “Kon- 46
Isto, str. 63.
cepcija op{tenarodne odbrane je sna`na integraciona sila dru{tva u cjelini. Svako 47
U tom smislu oni ne bi smjeli podlijegati tradicionalnoj sklonosti informato-
konfrontirawe nacionalnosti je besmisleno, jer je svima jasno da se Jugoslavija mo`e ra za {ablonskim registrovawem i kvantifikacijom dru{tvenih pojava i zbivawa, te
braniti samo zajedni~ki”. Josip Broz Tito: Govor delegaciji Jugoslovenske narodne ar- robovawu iskqu~ivo statisti~kim metodama socijalne dijagnostike. Analiziraju}i na-
mije povodom Dana JNA, 21. decembra 1969, on. cit., str. 22. u~nu prirodu sociolo{kih metoda, {to nam u prenesenom smislu izgleda uputnim kao
33
Isto, str. 22, 23; “Jer, samo ovakva kakva jeste jedinstvena, sa ravnopravno{}u svih orjentir modernog i anga`ovanog informativnog djelovawa, profesionalno nerazlu~i-
nacionalnosti Jugoslavija je sposobna da brani svoje tlo, ovu teritoriju koju naseqava- vog od sociolo{kog, Vojin Mili} isti~e: “naro~ito treba naglasiti da sociologija u
ju na{i narodi. Samo jedinstvena Jugoslavija sposobna je da o~uva sve {to smo do sada ste- prou~avawu konkretnog dru{tva mora podjednako da vodi ra~una o onom {to proizlazi
kli”. Josip Broz Tito: Govor prilikom predaje ratnih zastava teritorijalnim jedinica- iz unutra{we dinamike wegovog razvoja i o onom {to se u dru{tvu de{ava pod neposred-
ma zeni~ke komune, aprila 1971, Tito o op{tenarodnoj odbrani, op. cit., str. 27. nijim ili posrednijim uticajem me|unarodnih uslova koji mogu ponekad presudno utica-
34
Josip Broz Tito: Govori i ~lanci, Tom 1; “Naprijed”, Zagreb 1959, str. 131. ti na razne odnose u globalnom dru{tvu i na razne wegove delatnosti”. Vojin Mili}, op.
35
Josip Broz Tito: Govor pa narodnom zboru u Karlovcu odr`anom po zavr{etku ma- cit., str. 240.
nevra; “Sloboda71”, Tito o ot{tenarodnoj odbrani, op. cit;, str. 28. 48
Franc Mering: Karl Marks. Istorija wegovog `ivota; “Kultura”, Beograd 1958,
36
Ustav Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, cit. izd. str. 62.
37
Zakon o narodnoj odbrani; “Slu`beni list SFRJ” br. 22/74. 49
Marks–Engels: Sabrana dela, tom 1; “Prosveta”, i Institut za izu~avawe radni~-
38
Ustav Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, op. cit. kog pokreta, Beograd 1968, str. 239.
39
Zakon o slu`bi u oru`anim snagama; “Narodna armija” od 9. februara 1978. 50
Isto, str. 216, 217.
40
Isto 51
Isto, str. 220, 221.
41
Isto. 52
Isto, str. 340.
42
Teze za tematsku raspravu ia Tre}em susretu novinara organizacija udru`enog ra- 53
Isto, str. 178–180.
da Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1977, str. 1; cit. prema Emil Vlajki: Informativno 54
Isto, str. 186–188.
djelovawe. Subjekti, metodi, oblici; “Privredni pregled”, Beograd 1981, str. 97. 55
Isto, str. 207.
43
Emil Vlajki: Informativno djelovawe. Subjekti, metodi, oblici; cit. izd., str. 56
Isto, str. 218.
41. 57
Isto, str. 372.
44
“Ideolo{ki kriteriji u na{im dru{tvenim uvjetima zna~e odabirawe i objavqi- 58
Isto, str. 234.
vawe onih informacija koje sadr`e u sebi sqede}e vrijednosti: 59
Herberg Markuze: Sovjetski marksizam. Kriti~ka analiza; “Globus”, Zagreb 1983,
– razvijawe i produbqivawe socijalisti~kih samoupravnih odnosa, na osnovu inte- str.162.
resa radni~ke klase, odnosio radnih qudi u udru`enom radu, uz stalnu afirmaciju vode- 60
Milan Kangrga: Etika ili revolucija. Prilog samoosvje{}ivawu komunisti~ke
}e idejno-politi~ke uloge Saveza komunista; revolucije; “Nolit”, Beograd 1983, str. 325.
– ja~awe bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti u Socijali- 61
Georg Vilhelm Fridrih Hegel: Filozofija povijesti; “Kultura”, Zagreb 1951,
sti~koj Federativnoj Republici Jugoslaviji, u socijalisti~kim republikama i socijali- str. 192, 193.
62
sti~kim autonomnim pokrajinama, wihovo me|usobno upoznavawe i razvijawe svijesti o Isto, str. 457.
63
me|usobnoj povezanosti; Me{a Selimovi}: Krug; BIGZ, Beograd 1983, str. 68.
64
– u~vr{}ivawe nezavisnosti Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, Isto, str. 9.
590 591
 65
Isto, str. 99. [. ODGOVORI NA ANKETU – INTERVJU
66
Qubomir Tadi}: Istina i ideologija socijalizma; Intervju, “Teorija” br. 3,4/1982,
str. 212. “[TA DA SE RADI?”
67
Navodi preuzeti iz “Politike” od 20. aprila 1981.
68
Dobrica ]osi}: Stvarno i mogu}e; “Otokar Ker{ovani”, Rijeka 1982, str. 122, 123. Kriza u kojoj se za najve}i broj wegovih pripadnika prili~no neo~e-
69
Isto, str. 134, 135. kivano na|e jedno dru{tvo, pored svih negativnih posqedica i neizvje-
70
Isto, str. 30. snosti koje sobom nosi, redovno je i {ansa za preispitivawe vrijednosti
71
Isto, str. 114. pre|enog puta i proklamovanih ciqeva budu}eg razvoja. Wena je najve}a
72
Isto, str. 115.
73
Jovan Miri}: [ta da se radi?; “Na{e teme”, br. 12/1982, str. 2046, 2047. vrlina {to doprinosi eroziji raznovrsnih dogmi, idola, la`nih simbo-
74
Isto, str. 2042. la, politikantskih predrasuda, uquqkivanih la`nim samopouzdawem i
75
Kosta Mihailovi}: Ekonomska stvarnost Jugoslavije; “Ekonomika”, Beograd 1981, arogancijom wihovih glavnih protagonista, sklonih sopstvenoj divini-
str. 26. zaciji i faraonizaciji. Me|utim, sve dok dru{tveni subjekti koji su
76
@arko Puhovski: Jo{ ne kriza, “Na{e teme” br. 12/1982., str. 2035, 2036.
77
Slobodan Drakuli}: Obrazovawe i poredak, Izdava~ki centar, Rijeka 1981., str. 42. glavni krivci za postoje}u krizu ne pristanu ili ne budu prisiqeni na
78
Isto, str. 53, 54. omogu}avawe otvorene diskusije o uzrocima i posqedicama te{kog dru-
79
@an Furastije: Univerzitet pred ste~ajem; Biblioteka “20. vek”, “Duga”, Beograd {tvenog stawa, nema mnogo izgleda da ta {ansa bude optimalno iskori-
1973, str. 72. {}ena za adekvatno prestrojavawe i prevrednovawe. ^ini nam se da je to
80
Kosta Mihailovi}; op. cit., str. 104.
81
Vojin Mili}: Sociolo{ki metod; “Nolit”, Beograd 1978, str. 342.
op{te pravilo koje vrijedi za sva dru{tvena ure|ewa zrela za temeqne
82
Isto, str. 351. revolucionarne preobra`aje. Pa ipak, sve je to posebno potencirano u
83
Isto, str. 355. sistemima birokratske uzurpacije vlasti i dominacije nad ukupnim dru-
84
Isto, str. 356. {tvenim `ivotom koja se provodi pod izgovorom ostvarewa wegove so-
85
Isto, str. 373. cijalizacije i humanizacije. Tamo to ide do besmisla. ^ak i onda kad u
86
Isto, str. 373.
87
Isto, str. 372. kriznim trenucima vladaju}i politi~ki monopoli nemaju mogu}nosti
88
Isto, str. 432. da do kraja kontroli{u javno mnijewe i oblike duhovnog stvarala{tva,
svaki kriti~ki intelektualni anga`man zahtijeva prije svega li~nu
hrabrost i spremnost na egzistencijalni rizik svog aktera. Utoliko je
vrijedniji po{tovawa i uva`avawa i poku{aj inicirawa realizacije
publicisti~kog projekta “[ta da se radi?” od strane novinara Du{ana
Bogavca i Slobodana Kqaki}a. Mada sam skepti~an u pogledu procjene
mogu}nosti da se projekat u dogledno vrijeme ostvari upravo na onaj na-
~in na koji su ga wegovi autori zamislili, a pri tome imam u vidu sve ba-
rijere koje }e mu partijska i dr`avna birokratija postaviti, odlu~io
sam da pru`im vlastito vi|ewe nekih segmenata aktuelne krize jugoslo-
venskog dru{tva kroz sa`ete i relativno jezgrovite odgovore na posta-
vqena pitawa.
Poku{ao sam dati iscrpnije odgovore na sva pitawa koja su autori
ozna~ili kao osnovna, s tim {to sam na posqedwe i pretposqedwe odgo-
varao integralno ne zato da bih iz sujevjerja izbjegao broj trinaest, ne-
go {to je rije~ o tematici koja se usqed prethodne elaboracije mojih
osnovnih stanovi{ta vi{e ne bi mogla dijeliti kako je to ina~e u in-
tervjuu u~iweno. Nastojao sam da kroz to dam i vlastito vi|ewe nekih
problema koji se pokre}u dopunskom listom fakultativnih pitawa, ka-
ko bi na taj na~in svoj prilog kompletirao i djelimi~no sistematizo-
vao. Time bi se ve} mogle nazreti konture mog vlastitog cjelovitog sta-
va prema dru{tvenoj krizi koja nas sve vi{e pritiskuje, te o mogu}no-
stima i perspektivama wenog {to skorijeg prevazila`ewa i reafirma-
cije velikih ideja socijalizma kroz jednu novu dru{tvenu praksu, u sva-
kom slu~aju neuporedivo humaniju i demokratskiju od ove dosada{we. Pa
ipak, to nije jedno cjelovito i sistematsko vi|ewe postoje}eg dru{tve-
592 593
nog stawa, za koje bi ina~e bilo neophodno raditi na obimnoj i integral-
noj studiji. Rukovode}i se postavqenim pitawima slijedio sam misaoni
tok voditeqa intervjua i svojim odgovorima poku{ao ukazati na neke po-
jedina~ne aspekte, {to bi zajedno s tekstovima drugih ispitanika moglo
da se uklopi u kompletniji mozaik teorijski i ideolo{ki raznovrsnih
priloga. Strogo pridr`avawe takvog metodolo{kog postupka vjerovat-
no je izazvalo stanovita ponavqawa i nedore~enosti. Me|utim, itekako
je nedore~ena i sama problematika koju raspravqamo. Malo je do sada
ozbiqnih qudi ponudilo kompleksne odgovore na sva pitawa koja nas
trenutno najvi{e mu~e. A i oni koji su intenzivno na tome radili rijet-
ko su u prilici da rezultate svojih nau~nih istra`ivawa mogu nesmeta-
no, bez vi{e ili mawe kompromiserskog prilago|avawa kqu~nim stano-
vi{tima oficijelne politike, saop{titi javnosti.
Sve ukoliko i do|e do skorog publikovawa materijala ankete – in-
tervjua “[ta da se radi?”, sumwam da }e se me|u wima na}i i moj prilog
upravo zbog krajweg radikalizma pogleda i stavova koje u wemu iznosim
dr`e}i se one ~uvene Marksove sentence prema kojoj, biti radikalan
zna~i zahvatiti stvari u korjenu. Pretpostavqam da autori na toliki
stepen radikalnosti ipak nisu ra~unali i time obja{wavam ~iwenicu
da su svojim pozivom zaobi{li niz najuglednijih jugoslovenskih inte-
lektualaca koji su od strane politi~ke oligarhije proskribovani kao
disidenti, a mogli bi, ubije|en sam, pru`iti najvrednije odgovore na po-
stavqena pitawa. Svjesno sam odbacio onu umjerenost i spremnost na
kompromise koje sam ranije pokazivao u nekim svojim tekstovima kako
bih obezbijedio da oni uop{te budu publikovani. Oslobodiv{i se poli-
ti~ke apologije i demagogije koje su me pritiskivale i ograni~avale u
mladosti, otarasiv{i se partijskih i drugih politi~kih stega i predra-
suda, odnedavno odlu~ih da moje daqe bavqewe intelektualnom djelatno-
{}u, posebno na poqu politi~ke teorije i publicistike, bude li{eno
bilo kakvog ustezawa u izno{ewu misli i zakqu~aka, sumwi i kriti~kih
opservacija, svojevrsne autocenzure koja je posebno karakteristi~na za
kulturnu situaciju geografske sredine iz koje poti~em. Onome ko }uti i
ne reaguje savjest ne mo`e biti mnogo ~istija nego onome ko aktivno u~e-
stvuje u birokratskom srqawu koje ~itavo dru{tvo vodi u propast, pa se
zato dr`im maksime onog poznatog mislioca koji je prezreo sve opasno-
sti kojim prijeti represivni aparat: “Rekoh i spasih du{u svoju!”
1. U ovim kriznim trenucima u~estalo je pozivawe na dijalog. Me|u-
tim i sami autori intervjua, podlije`u}i uobi~ajenim politi~kim ten-
dencijama, odre|uju neke granice tog dijaloga postavqaju}i pitawe o za-
datku Saveza komunista da “pregnu}a i misaone prodore, makar i ne bi-
li po voqi dnevne politike, smelije podsti~e i uspe{nije pretvara u
sopstvenu ba{tinu”. To bi u krajwoj liniji impliciralo zakqu~ak da se
nikako ne o~ekuje dijalog ravnopravnih jer vladaju}a partija ne trpi bi-
lo kakve partnere. Ona redovno za sebe rezervi{e ulogu arbitra koji ne-
prikosnoveno prosu|uje o vrstama i svrsi dru{tvenog “dijaloga”, wego-
vim ciqevima i u~esnicima. Ciqevi “dijaloga”, da bi on uop{te bio mo-
gu} (dozvoqen), neminovno moraju biti saobra`eni glavnim partijskim
594
politi~kim na~elima, a u~e{}e je rezervisano iskqu~ivo za one dru-
{tvene snage i pojedince koji izri~ito prihvataju ili se u najmawu ru-
ku rezignirano mire s wenom hegemonijom i dominacijom. Zbog toga je i
razumqivo da ovakav dijalog ne mo`e biti ni otvoren, ni javan, ni demo-
kratski, da se redovno pretvara u dosadni i sterilni monolog. Savez ko-
munista je kroz ~itavu svoju dosada{wu istoriju pokazao da ve} po pri-
rodi svog organizacionog ustrojstva i rukovode}e ideologije ne mo`e
tolerisati nikakvu demokratsku raspravu ni u svojim vlastitim redovi-
ma ni u dru{tvu kojim ve} decenijama suvereno vlada, nedopu{taju}i pri
tome ~ak ni slobodu misli o eventualnoj alternativi, a kamoli mogu}-
nosti da se ona poku{a kroz slobodan politi~ki proces realizovati.
Zato bi osnovna svrha i smisao dijaloga za koji se sada zala`em bilo
problematizovawe dru{tveno-istorijske uloge Saveza komunista, wego-
ve ideologije, politi~kog programa, te metoda javnog i prikrivenog dje-
lovawa, kako bi se do{lo do iscrpnijeg odgovora na pitawe o wegovoj
primjerenosti realnim dru{tvenim potrebama.
Unaprijed mi je jasno da ovaj zahtjev predstavqa jedan od izazova s ko-
jim }e se Partija nemilosrdno obra~unavati, sve dok ima daha. Me|utim,
produbqena kriza pokazuje da joj daha ponestaje i da se on mo`e iscrpi-
ti za svega nekoliko svjesnih individualnih `rtava nepo}udnih pojedi-
naca koji }e smjelo i dobrovoqno pristati da svojim intelektualnim
javnim ~inom preuzmu sav politikantski odijum na svoja ple}a. Dosada-
{wu vlastitu dru{tvenu supremaciju Partija je obezbje|ivala demago-
{kim pozivawem na zastupni{tvo istorijskih i dnevno-politi~kih in-
teresa radni~ke klase rade}i u praksi najvi{e upravo protiv wenih
ekonomskih i socijalnih potreba. Pravo je pitawe da li je napokon pro-
letarijat postao svjestan goleme manipulacije kojoj je podvrgnut? Da li
se i daqe mo`e zadovoqavati ulogom formalnog nosioca klasne dikta-
ture koju nikako nije u stawu samostalno i neposredno vr{iti, paje pre-
pu{ta politi~koj birokratiji kako bi sve funkcije vlasti obavqala u
ime i umjesto wega. Decenijama je birokratija svoju dominaciju zasniva-
la na sekta{kom izdvajawu i verbalnom favorizovawu radni~ke klase u
odnosu na ostatak dru{tva. Otrgnuv{i se iz smrtnog zagrqaja svoje na-
bije|ene “avangarde”, proletarijat treba i formalno da se vrati dru-
{tvu od koga se stvarno nikada nije ni mogao diferencirati niti dis-
tancirati, te zajedno s ostalim wegovim progresivnim snagama zalo`i
za racionalno ure|ewe dru{tvenih odnosa koji bi iskqu~ivali privi-
legovan polo`aj bilo koje socijalne klase ili sloja; dru{tvu koje }e bi-
ti demokratsko i socijalisti~ko u punom smislu rije~i.
O~igledno je da Savez komunista vi{e nije u stawu u~initi nikakav
su{tinski zaokret koji bi vodio dru{tvenom progresu. Jedina progre-
sivna uloga koju bi on jo{ mogao odigrati, a {to je malo vjerovatno da
}e zaista u~initi, sadr`ala bi se u otvarawu institucionalnih mogu}-
nosti ispoqavawa i javnog izra`avawa novih dru{tvenih snaga koje bi
istupile s alternativnim programima obnove, te obezbje|ewu optimal-
nih uslova da se narod slobodno i na demokratski na~in izjasni koji bi
mu od ponu|enih programskih koncepata najvi{e odgovarao u sada{woj
595
situaciji. Iz ovog decidnog stava proizlazi da ne prihvatam dosta ras-
prostraweno mi{qewe da se dana{wa kriza razlikuje od svih ranijih po
tome {to ovog puta na vidiku nema nikakve povoqnije perspektive. Per-
spektiva postoji i onda kad je trenutno nismo svjesni. Ali postoji i we-
na alternativa sadr`ana u realnoj mogu}nosti trajnog dru{tvenog naza-
dovawa i istorijske degeneracije kojom se mo`e ugroziti i sam biolo-
{ki opstanak naroda. Zato je osnovna svrha dana{weg stvarala~kog i
kriti~kog dru{tvenog anga`mana da se poku{aju izna}i primjereniji
modeli i putevi dru{tvenog preobra`aja kojim bi se u korjenu sasjeklo
sve dotrajalo i pre`ivjelo, sve {to nas trenutno ko~i i onemogu}ava.
Narodne mase su spremne i na stezawe kai{a, na vi{estruka materijal-
na odricawa, ali ne na ovaj na~in koji se danas oficijelno zagovara i po-
sti`e tako da se i u mjerama {tedwe i li{avawa (“stabilizacije”, kako
se govori) osje}a izrazita socijalna diferencijacija. Teret izlaska iz
krize treba najvi{e da ponesu gorwi, imu}ni dru{tveni slojevi, a obna-
vqawe dru{tvene akumulacije }e se najefikasnije ostvariti prelijeva-
wem najve}eg dijela wihovog materijalnog bogatstva u dru{tvenu kasu.
Razumije se da sada{wa upravqa~ka garnitura nije spremna da `rtvuje
sebi~ne i samo`ive materijalne interese svojih pripadnika i zato prvo
woj treba oduzeti dizgine vlasti iz ruku. Dakle, prvo je politi~ki, a on-
da i ekonomski razvlastiti.
2. Ve} sam odgovorom na prvo pitawe nedvosmisleno stavio do znawa
da smatram da aktuelna dru{tvena kriza nije nikakav rezultat pojedi-
na~nih subjektivnih slabosti i propusta usqed neadekvatnih na~ina
sprovo|ewa “ispravno” utvr|ene politike, nego da ima neuporedivo du-
bqe ideolo{ko-politi~ke i socijalno-ekonomske korjene ~ije otklawa-
we iziskuje radikalne dru{tvene zahvate. Nesumwivo je da nosioci tog
zahvata ne bi mogle biti dosada{we vladaju}e “subjektivne snage”. We-
govo koncipirawe mo`e posti}i humanisti~ka inteligencija, qevi~ar-
skog i socijalisti~kog usmjerewa, a ostvarewe je mogu}e samo jedinstve-
nom akcijom svih socijalnih slojeva koje postoje}a kriza egzistencijal-
no ugro`ava. Koncept radikalnog dru{tvenog preokreta morao bi da sa-
dr`i polazni putokaz i orijentir za temeqite izmjene i u ekonomskom i
u politi~kom sistemu, te u sferi nauke, prosvjete, kulture itd. On bi za-
to nu`no predstavqao osnovu za definitivno odbacivawe i boq{evi~-
ke i anarhisti~ke tradicije ~ije je glavne elemente Partija nastojala na
protivprirodan na~in kombinovati u izgradwi institucija i metoda
funkcionisawa politi~ke vlasti. Ali, to bi bilo potpuno neefikasno
bez odlu~nog odbacivawa i tre}e dimenzije ovog hibridnog socijalnog
nedono{~eta: elemenata kapitalisti~kog na~ina proizvodwe iz wegove
liberalisti~ke faze koje su, kao ve} uveliko prevazi|ene i modernim
industrijskim zahtjevima neprimjerene, odavno napustila i sama bur`o-
aska dru{tva. Ni{ta ne gubimo skidawem prqave ko{uqe da bismo obu-
kli ~isto rubqe, a bez takve dru{tvene higijene nemogu}e je posti}i
ozdravqewe, pa ma kakve lijekove i u kom periodu primjewivali u nadri-
qekarskoj terapiji. Jugoslavija danas objektivno nije socijalisti~ka ze-
mqa. Ta~nije, ona je to samo deklarativno, po zvani~nom dr`avnom nazi-
596
vu. Me|utim, izvjesno je da danas u svijetu ne postoji ni jedna zemqa koja
bi oblikom svog dru{tvenog ure|ewa mogla pretendovati s punim pra-
vom na takav, teorijski fundiran, status. To zna~i da nemamo ni primje-
ra za ugled. Ne mo`e se ono {to se ~ovjeku prinudno name}e nazivati so-
cijalizmom. Qudima treba prvo omogu}iti da slobodi misle, da trezve-
no rezonuju, te obezbijediti mogu}nost izbora pri opredjeqivawu. Uko-
liko im se jedan dru{tveni sistem prisilno natura, oni ga nikad ne}e
smatrati svojim, ni odgovaraju}im, ni po`eqnim. A sistem prema kome
~ovjek nema takvo raspolo`ewe mo`e biti sve drugo prije nego socija-
listi~ki. S obzirom da na svijetu u na{em vremenu ne postoji neki op-
{teprihvatqiv model, prototip socijalisti~ke dru{tvene zajednice,
nalazimo se pred te{kim zadatkom iznala`ewa najprikladnijih oblika
za na{e socijalne uslove. To ne zna~i da mislim ili se zala`em da sami
poku{amo napraviti ono {to ~itavo ~ovje~anstvo jo{ nije uspjelo. To je
bila skupo pla}ena iluzija na{eg “mudrog” politi~kog rukovodstva. Za
tako ne{to mi nemamo civilizacijskih pretpostavki, ali bismo bili u
stawu da izvr{imo recepciju svega onog {to je pozitivno dostignu}e
drugih naroda i dr`ava i to bi bilo vi{e nego dovoqno, posebno u sfe-
ri politi~kih sloboda i prava, racionalizacije industrijske proizvod-
we, efikasnosti dru{tvenih slu`bi, obrazovnog sistema, kulturnih dje-
latnosti itd.
3. Ve} na samu pomisao da se one dru{tvene snage, prvenstveno Savez
komunista i wegove rukovode}e strukture, koje su glavni krivac za dana-
{wu nezavidnu situaciju, nude i name}u kao subjekt prevladavawe krize,
svakog normalnog i zdravorazumskog ~ovjeka zahvata ne samo pesimizam,
nego i pravo pani~no raspolo`ewe. Zar }emo im pru`iti novu {ansu da
nas kontinuirano upropa{}uju? Zna~ilo bi to da ulazimo u krizu kojoj
nema kraja, u socijalnu i istorijsku degeneraciju. Samoupravqawe se po-
kazalo kroz tridesettrogodi{wu bezuspje{nu prakti~nu realizaciju
kao potpuno neprimjeren i prevazi|en teorijski i ideolo{ki koncept.
Slijepo i tvrdoglavo insistirawe na wegovom o`ivotvorewu u dru-
{tvenim uslovima u kojima je nastao, ne kao rezultat umnog prodora u za-
konomjernost istorijskih tendencija i su{tinu humanisti~kih perspek-
tiva, nego kao na brzinu iskonstruisana i la`na alternativa staqini-
zmu koja staqinizam samo na rije~ima negira i odbacuje, da bi ga u ne{to
redukovanoj i izmijewenoj varijanti zadr`ala u unutra{wim politi~-
kim odnosima i nakalemila na restaurisane elemente primitivnokapi-
talisti~ke privrede. Zato se samoupravqawe i na{lo na margini dru-
{tvenih zbivawa kao maska za stvarnu vladavinu birokratskih monopo-
la, u hipokriziji nepremostivog raskoraka izme|u proklamovanog i
stvarnog. Wegovi ideolo{ki utemeqiva~i i prakti~ni realizatori su
mu kao glavni zadatak povjerili da se u na{im uslovima poku{a teorij-
ski fundirati kao kvalitativna negacija gra|anske demokratije, li-
{iv{i ga na taj na~in, jednim potezom pera, svih wenih pozitivnih do-
stignu}a i slobodarskih tradicija i zamijeniv{i ga golom politi~kom
manipulacijom. Istovremeno su mu, po svojevrsnom principu prividne
ekvidistance, pripisali namjeru negacije isto~noevropskih jednopar-
597
tijskih modela vladavine, ali je svako razlikovawe na tom planu ostaja-
lo ~isto formalno, osim onog u spoqnopoliti~koj sferi i me|usobnom
nadmetawu za ideolo{ki primat i iskqu~ivu pravovjernost.
Da li se onda treba ~uditi {to se ovakav sistem boji javne legitima-
cije slobodno izra`enom voqom sveg punoqetnog stanovni{tva? Savjest
mu je ne~ista. Nije siguran ni u sebe ni u opravdanost onog {to provodi.
Zato mu se onda ~ini najlak{im i najuputnijim neprekidno pozivawe na
revolucionarne tradicije, na prisvojenu ulogu wihovog iskqu~ivog i ne-
pokolebqivog ~uvara, a to otvara mogu}nost da se svi oni koji mu proti-
vrje~e nazovu kontrarevolucionarima i dru{tvenim neprijateqima, te
podvrgnu sistematskim progonima i {ikanirawu. Pri tome, glavni ad-
ministratori sistema ni po koju cijenu ne pristaju na striktno po{to-
vawe principa javnosti vlastitog rada, na koji se ina~e normativno za-
kliwu. Tajnost i tajanstvenost procesa odlu~ivawa i me|usobnog naga|a-
wa im je bila glavni saveznik u te`wama da se ide u pravcu potpune dez-
integracije Jugoslavije, wene svojevrsne “refeudalizacije”, jer im je ta
napa}ena zemqa nevi|enom istorijskom manipulacijom i obmanom pre-
pu{tena na milost i nemilost. I toliko su uspjeli suzbiti svaki otpor
svojoj samovoqi, toliko su postali samodovoqni i nedodirqivi, da je
upravo to jedan od glavnih uzroka duboke sistemske krize. U odre|enoj
fazi egzistirawa, li{en potrebe da se neprekidno dokazuje i nadme}e s
potencijalnim konkurentima, sistem je po~eo sam sebe negirati i tek ta-
da je preventivni pritisak na eventualne oponentske snage osjetno osla-
bio, tek tada su one stekle izvjesnu {ansu da se djelimi~no javno oglase
s razli~itim odgovorima na pitawe “[ta da se radi?” Isto pitawe po-
stavqa i sistem, ali do pravog odgovora ne}e do}i sve dok postoji. Pre-
stanak wegove egzistencije u sada{wem obliku zna~i}e da je izvjestan
odgovor napokon prona|en. Kakav. Vidje}emo.
4. Osnovni uzroci krize u kojoj se kao dru{tvena zajednica nalazimo
nesumwivo su porijeklom iz sfere politike, a najpogubnije su se reflek-
tovali na ekonomskom planu paralelno s proma{enim politi~kim mje-
rama koje su tu preduzimane. Kroz ~itav posleratni jugoslovenski dru-
{tveni razvoj politika je imala primat nad ekonomijom, a u politici su
glavnu rije~ vodili slavoqubivi i neobrazovani qudi, istinski dile-
tanti za posao i funkcije koje su obavqali. Pitawe izlaska iz krize ne
mo`e biti pitawe daqeg razvoja samoupravqawa, jer nam je jasno kakav je
sadr`aj krio taj naizgled primamqivi pojam ~ijoj nas je svestranoj apo-
logiji godinama podu~avala politi~ka birokratija, {to na`alost, ma-
kar djelimi~no, prihvataju i autori intervjua – ankete. Ina~e je hipote-
za o istorijski determinisanoj vlasti radni~ke klase u dru{tveno-eko-
nomskoj formaciji koja nastupa nakon kapitalizma najve}a Marksova
iluzija, najslabije utemeqena ta~ka u wegovom u~ewu koja je danas mjeri-
lo diferencijacije marksista i nemarksista unutar modernih emancipa-
torskih pokreta. Za nas je pravo pitawe otvoreno u formi dileme: ho}e-
mo li se slijepo dr`ati Marksove zablude i papagajski u horu s biro-
kratskim propagandnim aparatom ponavqati da je izlaz u odlu~nijem
preuzimawu dru{tvenog kormila od strane radni~ke klase ili }emo pri-
598
je svega pristupiti vlastitom ozbiqewu i preispitivawu ideolo{kih
predrasuda kako bi se smiono i djelatno, rastere}eni iluzija, okrenuli
vitalnim i egzistencijalnim problemima. Udaqavawe od radni~ko-kla-
sne orijentacije od strane vode}e politi~ke vrhu{ke, koje uo~avaju
autori, bilo je nu`no kad je rije~ o re`imu s neograni~enom samovoqom
i izrazitim autokratskim crtama, a upravo su stihijski ekonomski i
dru{tveni procesi koje je podstakla nabije|ena proleterska “avangar-
da” najboqi dokaz birokratske nesposobnosti da se izna|e cjelishodno
rje{ewe za objektivne i subjektivne te{ko}e i slabosti.
Vladaju}a birokratija neprekidno i slatkorje~ivo narodnim masa-
ma nudi participaciju u ostvarivawu politi~ke vlasti, ali takvu “par-
ticipaciju” koja podrazumijeva wihovu redovnu i bezuslovnu plebisci-
tarnu podr{ku ve} donesenim, bez prethodnog konsultovawa, politi~-
kim odlukama i primjewenim mjerama, dakle, tra`i da sprovode ono {to
im se nalo`i od strane starijeg “partnera”. Wegovom glavom misli apa-
rat, u wegovo ime odlu~uju forumi, a on sam, radni ~ovjek, gra|anin,
predstavqa puko gorivo politi~kog procesa koji se stihijski odvija bez
prave svrhe i ciqa, koji nemilice guta energiju masa kroz besmislene
periodi~ne kampawe, obezglavquje ih i otupquje wihovu svijest dovode-
}i ih u situaciju da prosto pri`eqkuju autokratske poteze, kona~no za-
vo|ewe reda, ~vrstu ruku, sre|ivawe ukupnog dru{tvenog stawa po tota-
litarnom receptu. I nehoti~no, to nas podsje}a na mra~nu nedavnu pro-
{lost, na period naglog nadirawa fa{izma u Evropi. Nije li i do wega
dovodila sli~na dru{tvena situacija i osje}awe bezna|a, te je li fa{i-
zam opasnost koja jo{ uvijek ozbiqno prijeti, koja predstavqa najpogub-
niju alternativu istinski slobodnom dru{tvu? Ne}e li java izgledati
jo{ stra{nija od ko{marnog sna?
5. Odbacivawem “samoupravqa~kog” koncepta ne zala`em se apri-
ori za etatisti~ki, nego za teorijsku elaboraciju sistema koji bi bio so-
cijalisti~ki po tome {to bi se odlikovao racionalizmom u ekonomskoj,
demokratizmom u politi~koj i humanizmom u socijalnoj sferi. Ovdje ne-
mam prostornih mogu}nosti da svoje stanovi{te {ire obrazlo`im, ali
to ~inim u nekoliko teorijskih radova koje uskoro namjeravam publiko-
vati. Zato se vra}am samom pitawu. Od 1948. godine, kada je do{lo do per-
sonalnog obra~una sa staqinizmom, jugoslovensko dru{tvo se nalazi u
permanentnoj krizi, a vladaju}a birokratija u kontinuiranom lutawu i
pred stalnim zaokretima. Dominiraju}a vrhu{ka, prisiqena spletom
unutra{wih ili spoqnopoliti~kih okolnosti, a usqed vlastite neuko-
sti, nesposobnosti i nedoraslosti izazovima vremena i istorijskim
procesima, na iznenadnim nu`nim zaokretima uvijek je `rtvovala pone-
kog iz svojih redova, obi~no onoga ko se najvi{e, razumije se, izuzev glav-
nog velikodostojnika i qudi od wegovog bezrezervnog povjerewa, ekspo-
nirao u dosqednom sprovo|ewu prethodne zajedni~ke politike, kako bi
sve grijehe prebacila na wegova le|a i u~inila ga jednim od simbola “ne-
prijateqskih snaga”. Tako su pojedinci ili ~itave garniture politi~ki
stradale i 1954. i 1966. godine, 1971. i 1981, kako bi se na{lo pokri}e za
glavne kreatore proma{ene politike i s wih skinula svaka krivica ili
mogu}nost pozivawa na odgovornost.
599
 Na{ ukupni privredni razvoj od 1965. godine pa na ovamo karakteri-
sti~an je po totalnom iracionalizmu primjewivanih politi~kih i eko-
nomskih mjera, na~ina planirawa i organizovawa, te po besprimjernoj
neodgovornosti vladaju}e politi~ke strukture. Zato temeqne dru{tve-
ne promjene koje nam sigurno predstoje u najskorije vrijeme, moraju isto-
vremeno i paralelno po~eti i u politi~koj i u ekonomskoj sferi. Ne mo-
`e se u isto vrijeme istrajavati u o~uvawu jednog potpuno proma{enog
koncepta politi~kog sistema i ra~unati na efikasnost mjera koje wego-
ve institucije primjewuju na podru~ju ekonomije, pa ma kakve one bile.
Ali, besmisleno je i ono {to se kod nas uporno radilo. Praviti nepre-
kidne normativisti~ke izmjene unutar politi~kog sistema, pove}avati
broj birokratskih institucija i interesnih zajednica, a ra~unati da }e
se ekonomska problematika sama po sebi razrije{iti ~im se realizuju
programirane politi~ke kampawe, grani~i se s ludo{}u. U tom smislu,
ono {to nam se danas mo`e ~initi nu`nim i neodlo`nim je krajwe po-
jednostavqewe institucionalnog mehanizma, te wegovo saobra`avawe
realnim dru{tvenim potrebama. Vladaju}a oligarhija se neprekidno po-
ziva na demokratske i slobodarske principe, nevje{to prikrivaju}i da
je wen jedini princip i zaloga budu}nosti o~uvawe sopstvenog dru{tve-
nog polo`aja, vlastite samoreprodukcije, samoizbora i samoimenovawa
svojih pripadnika na istaknute politi~ke pozicije i funkcije s jednim
jedinim opravdawem sadr`anim u ~iwenici da se oni sami smatraju naj-
boqim i nezamjewivim i da ih u tom ubje|ewu podr`ava ~itava bulumen-
ta birokratskih poslu{nika koji svojim intelektualnim mediokritet-
stvom i podani~kim mentalitetom, horskim recitovawem slavopojki, ne
dozvoqavaju da se ~uje izvorno mi{qewe obi~nih qudi, gra|ana, bar
onih koji umiju da misle svojom glavom i ne trebaju politi~ke stavove na
revers u partijskim komitetima.
6. Na pitawe o putevima i mogu}nostima izlaska iz te{ke ekonomske
krize ne mo`e se dati vaqan odgovor bez temeqite analize konkretnih
uzroka koji su do we doveli. A uzroci su, globalno gledano, u ukupnoj eko-
nomskoj politici koja je vo|ena od rata naovamo, wenim nedostacima ko-
ji su prouzrokovali krupne konceptualne proma{aje i granske neuravno-
te`enosti. Poku{aj da se u jugoslovenskom dru{tvu odmah poslije rata
nakaleme neprimjereni ekonomski {abloni dove{}e do desetogodi-
{wih lutawa i proma{aja ~ije }e pogubno dejstvo najvi{e iskusiti po-
qoprivredna proizvodwa na vrhuncu kampawe stvarawa zemqoradni~kih
zadruga po modelu sovjetskih kolhoza, kako bi se na{a rukovode}a struk-
tura pokazala “ve}im katolikom od pape” i opovrgle neke od optu`bi iz
rezolucije Informbiroa. Ipak, do izvjesnih pozitivnih trendova do-
{lo je u periodu izme|u 1954. i 1964. godine koje karakteri{e prioritet
ulagawa u te{ku industriju, energetiku i saobra}aj, zahvaquju}i sveobu-
hvatnoj koncentraciji i centralizaciji kapitala, jedinstvenoj dru{tve-
noj ekonomiji i planskoj proizvodwi. Niska poslijeratna materijalna
osnovica je pogodovala ubrzanom rastu bruto dru{tvenog proizvoda i
wegovom udvostru~ewu za samo jednu deceniju. Me|utim, politika maksi-
malnog oslawawa na sopstvene snage na podru~ju obezbje|ewa sirovina,
repromaterijala i energije predstavqala je glavni faktor uspjeha.
600
Opreznost u prihvatawu inostranih kredita, insistirawe na punoj po-
krivenosti uvoza vrijedno{}u izvoza, rast produktivnosti rada i kon-
trola nad inflatornim tendencijama, te ograni~ena li~na i dru{tvena
potro{wa, dodatno }e u~vrstiti s te{kom mukom i uz dugotrajna lutawa
postignutu stabilnost privrede. Bilo je to vrijeme skromnosti, ali i
relativne sigurnosti i bezbri`nosti.
Umjesto da opreznim i prora~unatim mjerama i anga`ovawem kvali-
fikovanog ekonomskog kadra daqe u~vr{}uje postignute rezultate, te
forsira ujedna~en i uravnote`en razvoj, vladaju}a birokratska vrhu-
{ka, neosnovano se nadaju}i daqem i jo{ ve}em prosperitetu, a nezaja-
`qiva i pohlepna u zadovoqavawu vlastitih materijalnih prohtjeva – i,
{to je najgore, nesposobna da pronikne u su{tinu ekonomskih zakonito-
sti – inauguri{e ishitrenu temeqnu privrednu reformu 1965, koja }e se
poslije samo nekoliko godina pokazati kao katastrofalan proma{aj. To
je bila ta~ka temeqnog i definitivnog napu{tawa elemenata socijali-
sti~kih principa organizovawa i funkcionisawa narodne privrede,
ukoliko im je vladaju}a garnitura i bila ikada iskreno sklona. Smi-
{qeno se i{lo na smawivawe stope zapo{qavawa i zaposlenosti u ze-
mqi s jo{ uvijek o~iglednom demografskom ekspanzijom, {to je djelova-
lo poput tempirane bombe. Dolazi do masovnog otpu{tawa “vi{ka” rad-
ne snage, preuzimaju se neka izvorna kapitalisti~ka rukovode}a na~ela
i metode poslovawa, a rezervna armija rada eksportuje na zapadno tr`i-
{te, u ono vrijeme sposobno da je apsorbuje i uhqebi. Preorjentacija na
tr`i{nu privredu, forsirawe materijalne potro{we i smawivawe aku-
mulacije pogubno }e uticati na sposobnost dru{tvene reprodukcije.
Forsira se i ubrzani rast socijalnih razlika kroz navodno stimulisa-
we produktivnosti i kvaliteta rada, {to se u uslovima navodne reali-
zacije proma{enog koncepta dru{tvenog samoupravqawa pokazalo naj-
pogodnijim sredstvom u rukama primitivnih tehnobirokratskih struk-
tura za nesmetanu destrukciju jedinstvenog privrednog sistema. Poku-
{avaju}i da jedno, u osnovi jo{ nerazvijeno, dru{tvo pretvori u potro-
{a~ko, vladaju}a partija i weni velikodostojnici pokazuju totalnu
istorijsku neodgovornost pred budu}no{}u i generacijama koje }e pati-
ti pod bremenom proma{aja i dugova iz vremena svojih o~eva.
Te{ki birokratski proma{aji }e dugo vremena u javnosti ostati
prikriveni jer je zahvaquju}i vlastitom monopolisti~kom politi~kom
i ideolo{kom polo`aju Savez komunista dugo bio u stawu suzbiti svaki
glas slobodnije kritike i druga~ijeg ekonomskog i teorijskog procjewi-
vawa realnih dru{tvenih potreba i mogu}nosti, te daqih najprikladni-
jih puteva razvoja. Podsticawe privredne usitwenosti i anarhije ugrozi-
lo je i bitno suzilo investicije u bazi~nu industriju. Smawena akumula-
cija je ote`ala eksploataciju doma}ih sirovinskih resursa i lakome ru-
kovode}e strukture uputila na sve ve}i i nekontrolisani uvoz pod pro-
vidnim izgovorom neophodnosti ukqu~ivawa u “me|unarodnu podjelu ra-
da” i svjetsko tr`i{te kako bi se preuzeli wegovi, tada izrazito pozi-
tivni, trendovi. To je zna~ilo prihvatiti na~in `ivqewa od danas do su-
tra, parcijalizovati osnovne dru{tvene interese i otvoriti trku u ola-
kom i beskrupuloznom boga}ewu pojedinaca i grupa na ra~un zajednica.
601
 Forsirawe prekomjerne li~ne potro{we i stihijske raspodjele
uslovi}e prvobitnu pojavu i ekspanziju enormnih socijalnih razlika ko-
je }e Jugoslaviji na tom planu obezbijediti neslavno mjesto u vrhu evrop-
ske qestvice. Slabqewe efikasnosti normativne za{tite materijalnih
dru{tvenih dobara je i{lo u korak s naglim bujawem privrednog krimi-
nala, {pekulacija i pronevjera u kojima su politi~ke strukture imale
glavnu ulogu, pa je unaprijed bila osuje}ena i neutralisana svaka ozbiq-
nija intervencija pravosudnih organa. Sam dr`avni i partijski vrh je
vlastitim primjerom podstakao trku u neopravdanom li~nom boga}ewu i
rasipawu dru{tvenih sredstava na individualni i grupni luksuz. Nijed-
na kampawska akcija na planu ispitivawa porijekla imovine nije imala
{ansi za uspjeh sve dok je {ef dr`ave gradio rezidencije po svim kraje-
vima Jugoslavije i `ivio u sjaju i rasko{i, vaqda jo{ jedino dostupnim
feudalnim vladarima bogatih petrolejskih zemaqa. Situacija izgleda
jo{ gora i besperspektivnija kad se zna da porast li~ne potro{we, odno-
sno u~e{}a zaposlenih u raspodjeli, nije mogao bitno podi}i `ivotni
standard, jer se zasnivao na kontinuiranom smawivawu stope zapo{qa-
vawa. Ukoliko je nivo standarda ipak rastao, to se de{avalo zahvaquju-
}i velikim doznakama radnika iz inostranstva, wihovoj poslovi~noj
marqivosti i {tedqivosti, te deviznom prilivu od turisti~kih usluga.
Ina~e, mjerilo wegovog rasta nikako ne mo`e biti broj privatnih auto-
mobila, ali je to u svakom slu~aju stepen zadovoqavawa stambenih potre-
ba, gdje je ina~e situacija decenijama kriti~na, a u dogledno vrijeme ne-
ma realnih izgleda da se ne{to na tom podru~ju kvalitetnije promjeni
bez radikalnih politi~kih i ekonomskih mjera.
Trenutno birokratija administrativnim potezima poku{ava da na
daqem opadawu kolektivnog `ivotnog standarda, kroz visoku inflaciju
i presirana li~na primawa, razvije svoju strategiju izlaska iz krize i
o~uvawa dru{tvenih pozicija, ali jo{ nije ni poku{ao da smawi socijal-
ne razlike i glavni teret oporavka prebaci na le|a imu}nijih slojeva. Uz
to se i daqe preduzimaju mjere koje idu u pravcu spasavawa pojedinih pri-
vrednih subjekata, a u isto vrijeme ote`avaju ili onemogu}uju zapo{qa-
vawe novih radnika. Pored toga, mito i korupcija su uzeli tolikog maha
da su postali svakodnevna uobi~ajena dru{tvena pojava koja vi{e nikoga
ne ~udi, ne iznena|uje, a u woj predwa~e najvi{i politi~ki funkcione-
ri, navikli na intenzivno kori{}ewe i neformalnih poluga mo}i, uti-
caja i protekcije. Trideset godina birokratija vodi “odlu~nu borbu” za
dru{tveno samoupravqawe stoje}i i danas na samom po~etku wegove ilu-
zorne realizacije. Nikako da shvati da je ona sama wegova glavna smetwa,
ako za trenutak ostavimo po strani ~iwenicu da je rije~ o jednom nebulo-
znom pseudoteorijskom projektu u koji se tako olako ne upu{taju ni dru-
{tva koja su na neuporedivo vi{em civilizacijskom nivou nego {to je
ovo na{e, u kome svijest qudi jo{ nije odmakla ni od elementarne te`we
da se napune stomaci i, ako je uz to mogu}e, zadovoqe sitnosopstveni~ke
ambicije, ~ega se ni birokratski mo}nici nikada nisu poku{ali oslobo-
diti, pa ~ak i danas slu`e kao nezamjewivi primjer za ugled svojim poda-
nicima i imitatorima na ni`im nivoima dru{tvene qestvice.
602
7. S obzirom da nisam ekonomista po struci i da se ekonomskom pro-
blematikom samo uzgredno bavim, ukoliko je to u funkciji mog osnovnog
interesovawa na podru~ju politi~ke filozofije i socijalne teorije, ne
bih mogao ponuditi nacrt jedne kompletne strategije prevazila`ewa
ekonomske krize. Zato }u se ograni~iti na predlagawe nekoliko kon-
kretnih mjera za koje sam ubije|en da bi imale dugoro~ne pozitivne
efekte. Mada ovdje ne}e biti na sistematski na~in izlo`ene, ove mjere
su po svojoj prirodi sistemske i vodile bi o`ivotvorewu novog koncep-
ta ekonomske politike. Na prvom mjestu tu bi do{lo sagledavawe nu-
`nosti ve}eg ulagawa u poqoprivredu i wene potpune industrijalizaci-
je, {to ukqu~uje ukrupwavawe posjeda, primjenu modernih agrotehni~-
kih mjera s ve}im intenzitetom nego do sada, nacionalizaciju sveg poqo-
privrednog zemqi{ta koje se danas iz bilo kog razloga ne obra|uje, we-
govu za{titu od neracionalne urbanizacije i erozije itd.
Obnavqawe planskog regulisawa privrede na novim osnovama i od
strane kvalifikovanih stru~waka, te ponovna koncentracija i centra-
lizacija dru{tvenog kapitala, su od vitalnog zna~aja za industrijski
oporavak i stabilizaciju. Pri tome bi se obavezno i{lo na postizawe
pune zaposlenosti i to gotovo iskqu~ivo popuwavawem proizvodnog
sektora, otvarawem novih kapaciteta, uvo|ewem tri ili ~etiri smjene,
skra}ivawem radnog vremena na efektivnih {est sati (neki pokazateqi
govore da se danas ni toliko ne radi u okviru osmo~asovnog radnog dana)
itd. U dr`avnoj i dru{tvenoj administraciji se mora osjetno smawiti,
zapravo prepoloviti broj radnih mjesta, a poslovi te vrste racionali-
zovati i modernizovati. Trebalo bi razmotriti uvo|ewe principa da u
proizvodnim i drugim organizacijama bude najvi{e 10% administrativ-
no-tehni~kih radnika. Sav ostatak bi se preusmjerio na proizvodni rad,
a mo`da i jedan mawi dio u kreativne kulturne djelatnosti, zavisno od
afiniteta i realnih sposobnosti. Od velikog zna~aja je podsticawe
privatne inicijative u zanatskoj djelatnosti, ~ime bi se najboqe rije-
{io problem zapo{qavawa i dru{tvenog situirawa povratnika iz ino-
stranstva, a ujedno im se omogu}ilo da na dru{tveno koristan na~in ula-
`u svoju u{te|evinu koja je do sada velikim dijelom rasipana na neraci-
onalne gradwe ku}a i druge neproduktivne svrhe. Privatnici bi nesme-
tano, uz obezbje|ewe socijalne i zdravstvene za{tite, mogli zapo{qa-
vati do deset radnika. Sve nekretnine u privatnom vlasni{tvu, koje ne-
maju neposrednu proizvodnu funkciju, progresivno bi se oporezovale, u
vi{estrukom iznosu u odnosu na dosada{wi.
Cijene benzina, duvana, `estokih alkoholnih pi}a i specifikovane
luksuzne robe, posebno uvozne, bile bi udvostru~ene u odnosu na dana-
{we. To je u funkciji preorjentacije na intenzivnije kori{}ewe javnog
saobra}aja i borbe protiv toksikomanija, a imalo bi veliki fiskalni
zna~aj. Bilo bi neophodno uvesti striktno ekonomske stanarine kako bi
se akumulirala ve}a finansijska sredstva za budu}u stambenu izgradwu i
u perspektivi rije{io problem nesta{ice stambenog prostora. Nu`no je
i trajno i sistematsko anga`ovawe |aka i studenata u prikupqawu sekun-
darnih sirovina, poqoprivrednim radovima, akcijama po{umqavawa
603
itd., {to bi se tretiralo kao jedna od wihovih osnovnih {kolskih obave-
za, te time blagovremeno izgra|ivala i svijest o li~noj i kolektivnoj od-
govornosti prema o~uvawu materijalnih dru{tvenih dobara. To bi bilo
i mogu}e u jednom iznova reformisanom vaspitno-obrazovnom sistemu ko-
ji bi obezbijedio primjenu novih kriterija selekcije striktno prema is-
kazanim intelektualnim i radnim sposobnostima polaznika. Intenzivi-
rala bi se socijalna za{tita majki i djece kako bi se popravila nezavid-
na demografska slika Jugoslavije, posebno wenih najrazvijenijih dijelo-
va. Morao bi se posti}i i ve}i udio zajedni~ke potro{we u dru{tvenom
proizvodu na ra~un individualne, te ukinuti dosada{we privilegije po-
jedinih socijalnih grupacija, posebno rukovodnih struktura. Nu`no je
rigorozno ograni~ewe i apsolutno centralizovana kontrola uvoza, te
preorijentacija na razvoj sopstvene tehnologije, uz intenzivno kori{}e-
we dostignu}a svjetske nauke. Razvoj do sada zapostavqene nau~ne djelat-
nosti imao bi apsolutni prioritet. Uklonila bi se ~inovni~ka domina-
cija u kulturnim sferama i omogu}ilo kreativnim dru{tvenim snagama
da do|u do punog izra`aja. Sve ove mjere bi imale potpun efekat pod uslo-
vom da se izvr{i temeqna reorganizacija upravqawa dru{tvenom pri-
vredom, ona maksimalno integri{e i racionalizuje, te omogu}i efikasnu
primjenu najvrednijih rezultata nau~nih istra`ivawa, uz beskompromi-
sno uklawawe dosada{weg diletantizma i primata grupnosvojinskih i
regionalisti~kih interesa, primitivizma i politikantstva.
8. Umjesto da ih podsti~e i intenzivira, vladaju}a birokratija je ne-
milosrdno razbijala sve integracione procese u Jugoslaviji. Weni veli-
kodostojnici su se slijepo dr`ali kominternovskih predrasuda (a one su
tako godine wihovim nacionalisti~kim osje}awima) prema Srbiji i Sr-
bima kao inicijatorima i nosiocima hegemonisti~kih te`wi i poku{a-
ja, navodno izvedenih iz svijesti o pijemontskoj ulozi. Koncept o izgrad-
wi Jugoslavije na federalnom principu, istorijski, politi~ki i eti~ki
potpuno opravdan, srbofobijom zadojena nacionalisti~ka elita je pre-
tvorila u sredstvo realizacije parole “slaba Srbija – jaka Jugoslavija”.
To }e se odmah izraziti kroz posleratnu administrativnu podjelu na re-
publike i pokrajine, za koju je prvobitno govoreno, da bi se narod zava-
rao, da ima ~isto formalno i simboli~no zna~ewe u uslovima zagaran-
tovane nacionalne ravnopravnosti, bratstva i jedinstva. Mo}nici su ra-
~unali na dugu stazu te blagovremeno pripremali institucionalnu i po-
liti~ku osnovu za kasnije {ovinisti~ke poduhvate. Teritoriju Srbije su
sveli na podru~je koje je nekada obuhvatao Beogradski pa{aluk. Ustano-
vili su Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu, bez obzira {to je u woj ve}in-
sko srpsko stanovni{tvo, pozivaju}i se na kulturno-istorijske tradici-
je tog autonoma{tva. Formirana je i Kosovsko–Metohijska Autonomna
Oblast, koja }e kasnije prerasti u pokrajinu i postepeno dobijati sve
atribute posebne republike, da bi se olak{alo ostvarewe separatisti~-
kih ambicija albanske nacionalne mawine na podru~jima gdje ona ima et-
ni~ko-populacionu prevagu. Izmi{qene su i nove nacije, i qudi gotovo
na silu natjerivani da se izja{wavaju kao wihovi pripadnici, kako Sr-
bi ne bi predstavqali u zvani~nim statistikama apsolutnu ve}inu jugo-
604
slovenskog stanovni{tva. Prvo je to bio slu~aj s crnogorskom, a onda,
dvije decenije kasnije, i s muslimanskom “nacijom”, samo zato da bi se da-
lo povoda daqem razbuktavawu politikantskih strasti i nacionali-
sti~ke histerije koja je pa`wu masa odvra}ala od goru}ih socijalnih
problema, za ~ije se rje{avawe birokratija pokazala nemo}nom, ali i
nespremnom da ga nekom drugom prepusti.
U funkciji realizacije nacionalisti~kih te`wi regionalnih biro-
kratskih struktura bila je i autarhizacija jugoslovenske privrede, sank-
cionisawe ekonomske izolovanosti i zatvorenosti republika i pokraji-
na, {to je uslovilo neracionalno duplirawe kapaciteta, nelojalnu kon-
kurenciju na stranim tr`i{tima itd., a sve pod izgovorom neophodnosti
decentralizacije i borbe protiv saveznog etatizma kao podloge hegemo-
nizmu i unitarizmu. Savezni etatizam je zaista efikasno suzbijen, ali po
cijenu nagle ekspanzije neuporedivo opasnijeg republi~kog i pokrajin-
skog (pa ~ak i op{tinskog), koji je samo razmno`io prvobitnu upravqa~-
ku strukturu i stvorio uslove da se weni izdanci iscrpquju u me|usobnim
borbama za presti` i prevlast. Jedinstveno, jugoslovensko tr`i{te je
ostalo samo jedna prazna proklamacija. Ovim uslovqene neracionalne
investicije su u potpunosti upropastile ionako mala sredstva zaposta-
vqene dru{tvene akumulacije. Ukupna sudbina zemqe je prepu{tena do-
govarawu i sporazumijevawu, zapravo, nadmetawu i nadmudrivawu regio-
nalnih birokratija. Pokazuje se ~ak i tendencija povremenog ili trajnog
stvarawa koalicija pojedinih republika i pokrajina, kako bi se nametnu-
la izvjesna politi~ka i ekonomska rje{ewa ostalim. Institucija kon-
senzusa tu ne mora imati veliki zna~aj, jer se usamqene garniture na|u
pod velikim moralno-politi~kim pritiskom da prihvate stavove “ve}i-
ne”, ~ak i onda kad su direktno suprotni wihovim elementarnim intere-
sima. U najboqem slu~aju, usvojene politi~ke i ekonomske mjere ne pred-
stavqaju optimalna dru{tvena rje{ewa, nego su redovno rezultat trulih
kompromisa vi{e partikularnih interesa. Ti interesi se pojavquju, zao-
grnuti efikasnom neformalnom podr{kom lokalnih politi~kih struk-
tura (koje karakteri{e vi{egodi{we odsustvo odgovornosti za goleme
ekonomske proma{aje ~iji su inicijatori bile), kao diktiraju}i faktor
izbora i realizacije novih razvojnih projekata, bez uzimawa u obzir re-
alnih i globalnih dru{tvenih interesa i stvarnih privrednih potreba.
Zato je svaka zagovarana integracija privrede na makroprostoru ostaja-
la ~isto deklarativna i kad god bi neki subjekt poku{ao da je stvarno
sprovede optu`ivan je da nastoji eliminisati samoupravqawe. Tako pro-
izlazi da je jedna tipi~na ideolo{ka besmislica va`nija od privredne
efikasnosti, dru{tvenog prosperiteta i socijalne pravde. U tom smislu
se i pristupalo atomizaciji privrednih preduze}a na takozvane osnovne
organizacije udru`enog rada, kako bi se navodno stvorili uslovi za ne-
posredno samoupravqawe radnih qudi u proizvodwi i dru{tvenim dje-
latnostima. Jedino {to se time realno posti`e je uvi{estru~avawe ad-
ministrativnog balasta na ra~un proizvodnog rada, iscrpqivawe ener-
gije na danono}nim sterilnim sastan~ewima, smawewe efikasnosti po-
slovawa i anarhi~nost proizvodwe i raspodjele.
605
 O~igledna je nu`nost {to skorijeg pristupawa racionalnoj revizi-
ji jugoslovenskog federalizma kako bi se on sveo na normalne, modernom
svijetu primjerene, okvire. Trebalo bi ponovo izvr{iti balansirawe
odnosa izme|u saveznih institucija vlasti s jedne i organa federalnih
jedinica s druge strane, obustaviti politikantsko insistirawe na daqoj
“afirmaciji” izmi{qenih nacija, srpskohrvatski jezik odrediti kao
zvani~ni za saveznu administraciju i javne slu`be, wegovo u~ewe u~ini-
ti obaveznim u svim {kolama, pored materweg jezika, te ukinuti visoko-
{kolsku nastavu na jezicima nacionalnih mawina. Wihovi pripadnici
bi imali mogu}nost da na materwem jeziku poha|aju osnovne i sredwe
stru~ne {kole, kako bi bili osposobqeni za proizvodni rad i stekli mi-
nimalne uslove za solidnu gra|ansku situiranost. Za dostizawe svakog
vi{eg obrazovnog stepena bilo bi potrebno dobro znawe srpskohrvat-
skog, odnosno, makedonskog ili slovena~kog jezika, kao {to je to slu~aj u
svim dana{wim demokratskim i civilizovanim zemqama, koje su ina~e
daleko ispred nas po nivou kulturnog razvoja. Nu`no je i ukidawe auto-
nomnih pokrajina, ili bar wihovo striktno podvo|ewe pod srbijanski
suverenitet, s obzirom da je u Vojvodini ve}insko stanovni{tvo srpsko,
a na Kosovu je prete`an dio albanske etni~ke skupine pokazao sprem-
nost i odlu~nost za vo|ewe separatisti~ke politike, pa bi mu svako da-
qe davawe politi~kih beneficija bilo nesvrsishodno i {tetno sa sta-
novi{ta op{tejugoslovenskih interesa i dr`avnog razloga koji u ova-
kvim slu~ajevima ima presudan zna~aj. Jugoslovenska federacija bi se sa-
stojala od ~etiri stvarno ravnopravne republike: Slovenije, Hrvatske,
Srbije i Makedonije. Nu`no je i novo teritorijalno razgrani~ewe izme-
|u Srbije i Hrvatske. S obzirom na djelimi~nu teritorijalnu izmije{a-
nost srpskog i hrvatskog stanovni{tva na podru~ju Bosne, Hercegovine,
Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Slavonije, razgrani~ewe bi se ostva-
rilo na principu koji podrazumijeva da u granicama Hrvatske ostane
isti broj gra|ana srpske nacionalnosti kao u Srbiji hrvatske, prema po-
dacima iz posqedweg popisa stanovni{tva. Time bi kona~no bilo rije-
{eno srpsko-hrvatsko nacionalno pitawe na na~elima humanizma i de-
mokratije, te u~vr{}ena me|unacionalna sloga i zajedni{tvo, a izbjeg-
nut jedan od osnovnih uzroka razdora iz pro{losti. [to je najva`nije,
definitivno bi bio skinut s dnevnog reda od danas vladaju}e birokrati-
je tendenciozno podgrijavan strah od jugoslovenstva kao unitaristi~ke i
centralisti~ke velikosrpske ujdurme.
9. Za neo~ekivano povampirewe nacionalizma u savremenom jugoslo-
venskom dru{tvu glavnu odgovornost snosi upravo Savez komunista, wego-
vi rukovode}i organi, tijela i pojedinci. Zbog politi~kog sqepila i ma-
nipulatorskih sklonosti, te optere}enosti nacionalisti~kim predrasu-
dama vrhunskih kreatora wegove politike, sam je sebe stavio na marginu
dru{tvenih zbivawa, mada se jo{ iz petnih `ila upiwe da bude wihov
glavni inicijator i kontrolor. Klasne interese proletarijata Partija je
po~ela prenebregavati odmah nakon osvajawa politi~ke vlasti, postepe-
no i sve otvorenije, da bi danas radni~ka klasa bila svedena na puki sim-
bol nikad provjerene legitimacije politike vladaju}ih krugova ~iji je je-
606
dini ciq, vode}i orjentir i svrha ideolo{ko-propagandnih napora, odr-
`awe gole vlasti po svaku cijenu. Da bi to postigao u nedostatku sposob-
nosti da zaista predstavqa motornu snagu dru{tvenog napretka, Savez ko-
munista je i morao iracionalne nacionalne interese pretpostaviti kla-
snim i socijalnim, ali je to i prili~no vje{to izveo proklamovawem kva-
ziteorijske konstrukcije o dijalekti~kom jedinstvu klasnog i nacional-
nog. Ustavnopravnim razbijawem jugoslovenske federacije i stvarawem
jedne tipi~ne, za dvadeseti vijek anahrone, konfederacije, raspr{ile su
se sve iluzije da Partija ima namjeru realizovati jedan istinski radni~-
koklasni socijalni program, te se pokazalo da je ona najobi~nije oru|e u
rukama subjektivnih faktora koji te`e ostvarewu i obezbe|ewu povla-
stica i beneficija za svoju naciju, odnosno svoju nacionalnu republiku.
Da bi “teorijski” fundirala svoju otrcanu nacionalisti~ku i raz-
bija~ku ideologiju, partijska birokratija je poku{ala izgraditi “novi”,
samoupravni-klasni koncept nacije ~iju je afirmaciju na politi~kom
planu smatram iscrpqenom normativno-pravnim prestrojavawem, pa je
prividno preostalo jo{ samo da se ona postigne i na socijalno-ekonom-
skom podru~ju, odnosno da svojim psihofizi~kim i kulturnim obiqe`ji-
ma doda ekonomsku dimenziju. To je bio onaj po~etni korak ka stvarawu
takozvanih nacionalnih ekonomija, koje su imale, kako je ve} i ovde kon-
statovano, toliko {tetne posqedice po cjelokupan jugoslovenski pri-
vredni sistem. Ali, iznena|uje ta krajwa birokratska naivnost. Kako je
vladaju}a vrhu{ka mogla o~ekivati tolike efekte od nevje{to skroje-
nih pravnih normi, kada je ve} svojim infantilnim dje~ijim igrama do-
vela do nevi|ene inflacije ustavnopravnih i zakonskih akata koje je
prakti~no nemogu}e pratiti, a kamoli ih primewivati. Kako je mogla
istrajno wegovati iluziju da je mogu}e narod obmawivati “vo vjeki-vje-
kov” kultom jedne li~nosti koja nije polo`ila ispit istorijske odgo-
vornosti i moralnosti za politi~ke poteze o kojima je sama odlu~ivala
zahvaquju}i uzurpaciji svih poluga politi~ke vlasti?
10. Jugoslovensku revoluciju nisu mogli ugroziti nikakvi spoqa-
{wi ili unutra{wi neprijateqi. Woj je do{la glave wena sopstvena
birokratija, vlastiti istorijski produkt, najvi{e politi~ko rukovod-
stvo. Ta~no je, {to zapa`aju i autori intervjua, da su svim dosada{wim
javnim poku{ajima za iznala`ewe izlaza iz ove duboke krize dominira-
le snage birokratske uzurpacije, upravo one ~ijom krivicom smo se i na-
{li u ovom gotovo beznade`nom stawu. Me|utim, rijetki su poku{aji
otvorenog otpora i odlu~nog suprotstavqawa wihovom daqem poigrava-
wu i kockawu sa sudbinom ~itavog naroda, posebno otpora od strane de-
mokratske i napredne, socijalisti~ki i humanisti~ki opredeqene inte-
ligencije. Da bi se sama te`ina krize uop{te mogla ozbiqno sagledati,
potrebno je u~initi radikalan rez u spoznavawu wenih uzroka i utvr|i-
vawu konkretne odgovornosti dru{tvenih grupa i pojedinaca usqed ~i-
jeg je diletantizma, samovoqe i bezobzirnosti, li~ne nezaja`qivosti i
vlastoqubqa, do we do{lo. Qudi koji su nas svojom nesposobno{}u do
gu{e uvalili u krizu ne mogu pretendovati na povjerewe i neograni~e-
ni mandat masa da nas u funkciji izbaviteqa iz krize izvedu.
607
 Predstoji nam i radikalno preispitivawe svih, do ju~e neprikosno-
venih, teorijskih i ideolo{kih zabluda, politikantskih koncepata i,
{to mi se ~ini presudnim, kona~no otpo~iwawe s ozbiqnom kritikom
kulta li~nosti decenijama glavnog politi~kog lidera Tita. Krajwe je
vrijeme da se inicira ispitivawe wegove individualne odgovornosti za
sve neda}e u kojima smo se na{li jer je on bio divinizovani arbitar pre-
sudnih i dalekose`nih politi~kih odluka koje je donosila vladaju}a vr-
hu{ka, a pokazale su se totalno proma{enim i {tetnim. Pored procesa
detitoizacije kao radikalnog razra~unavawa sa staqinisti~kom pro-
{lo{}u i kominternovskim konceptima u unutra{woj politici, pred-
stoji nam i temeqna dekardeqizacija ustavnopravnog ustrojstva dr`ave
koja podrazumijeva odlu~ni raskid s postoje}om prekomjernom i nefunk-
cionalnom institucionalizacijom politi~kog sistema, kojoj vjerovatno
po slo`enosti i nesvrsishodnosti nema premca u savremenom svijetu.
Tim prije {to nam postaje sve jasnije i o~iglednije da se samoupravqa-
we, kao izvorno anarhosindikalna ideja, umjesto u {iroki dru{tveni po-
kret, pretvorilo u glomaznu politi~ku instituciju koja do krajnosti
formalizuje pravnu regulativu, deklarativno opredjeqenu u pravcu qud-
ske emancipacije. Ne samo da se wime ne uspijeva otvoriti proces deza-
lijenacije ~ovjeka kroz osloba|awe rada i wegovu slobodnu razmjenu, ne-
go se stvaraju i novi oblici qudskog otu|ewa i samootu|ewa kojim se do-
vodi u pitawe elementarna svrhovitost proklamovane predaje fabrika
na upravqawe radnicima.
Ne treba se nimalo ~uditi {to naj~e{}e izostaje svaka spontana
stvarala~ka aktivnost kreativnih dru{tvenih snaga jer je ve} na startu
sputavaju {iroke razgranate i institucionalizovane birokratske bari-
jere koje se, ina~e, da tragi~nost na{e sudbine bude potpuna, javnosti od
strane oficijelnih faktora predstavqaju kao oru|e u rukama radni~ke
klase i radnog naroda kojim oni obezbje|uju socijalni primat vlastitih
istorijskih interesa. Uvo|ewe kardeqevskog delegatskog sistema kao
okosnice kompletnog procesa odlu~ivawa zna~ilo je objektivno elimi-
naciju svih pozitivnih dostignu}a modernih politi~kih sistema i vra-
}awe to~ka istorije unazad. S druge strane, Savez komunista je danas i po
socijalnom sastavu svog ~lanstva tipi~na birokratska partija, srasla s
institucijama vlasti nesposobna da ponudi stvarne emancipatorske ide-
je i programe djelovawa. Sve {to jo{ mo`e da uradi je da kontrolom in-
stitucionalnih poluga vlasti sputava gra|anske slobode i prava, te pru-
`a pokri}e tehnobirokratskoj sprezi koja ~itavu zemqu sve vi{e dovo-
di u te{ku zavisnost od me|unarodnog kapitala. Me|unarodni monetar-
ni fond se ve} po~eo i otvoreno mije{ati u unutra{we jugoslovenske
poslove, diktirati dono{ewe pojedinih mjera ekonomske politike, uka-
zivati rukovode}oj strukturi na jo{ neiscrpqene mogu}nosti priku-
pqawa finansijskih sredstava za vra}awe kamata na podignute kredite,
kako bi se mogli jo{ vi{e zadu`ivati. Nikad eksploatacija u Jugoslavi-
ji nije bila intenzivnija, ni u vrijeme starojugoslovenskog bur`oaskog,
“nenarodnog” (kako se redovno govori o oficijelnim istupima) re`ima.
Toj eksploataciji ~udnom igrom sudbine je podvrgnuto i na{e, jo{ nero-
608
|eno potomstvo, a eksploatatorske dru{tvene odnose u koje smo upali
upravo je Partija podsticala kontroli{u}i sve institucije ekonomske
i politi~ke mo}i. Nijedna dalekose`na odluka nije donesena bez wenog
neposrednog upliva ili bar bez pre}utnog blagoslova ove samozvane
“avangarde” radni~ke klase. Ve}u istorijsku, moralnu i politi~ku hipo-
kriziju te{ko je zamisliti. A u vrijeme kad su procesi pot~iwavawa ju-
goslovenske privrede imperijalisti~kim monopolima bili u punom je-
ku, nas su iscrpqivali beskrajnim i sterilnim diskusijama o ustavnim
amandmanima, kongresnim platformama i rezolucijama, novim ustavi-
ma, Zakonu o udru`enom radu i sli~nim dosjetkama.
11. I na podru~ju kulture, nauke i umjetnosti je veoma uo~qivo od-
stupawe od proklamovanih slobodarskih ideala, te birokratska te`wa
da se oni kao glavna prepreka svakoj manipulaciji i qudskoj degradaci-
ji stropo{taju u autokratski i totalitarni mrak. Pokazalo se da biro-
kratija nikad ne}e dobrovoqno prepustiti nauci i umjetnosti, duhov-
nom stvarala{tvu uop{te, da budu sami sebi sudije. Na ovom planu kao
da se najizrazitije ispoqila te`wa za sveobuhvatnom indoktrinacijom
i mitologizacijom ideolo{kim konstrukcijama, od kojih je idolatrija
proletarijata decenijama imala najvi{e stvarnog efekta i upravqa~-
kim garniturama {irila manevarski prostor. Ma koliko bila me|usob-
no podijeqena i rastrzana razli~itim politikantskim i nacionali-
sti~kim interesima, birokratija me|u svojim garniturama vrlo lako na-
lazi zajedni~ki jezik kad treba suzbiti slobodnu qudsku misao, kad tre-
ba okovati stvarne duhovne vrijednosti i onemogu}iti wihovo “subver-
zivno” socijalno dejstvo. Nema tog ustupka ili kompromisa na koji poje-
dine regionalne elite mo}i ne}e pristati kako bi se odr`ale u sedlu i
nastavile da propovijedaju wegovawe uspomena na nedavnu “slavnu revo-
lucionarnu pro{lost”, te zala`u za o~uvawe dana{wi koje smatraju vje-
~itim i zato wegovu viziju svim sredstvima propagandnog aparata nasto-
je projektovati u daleku budu}nost. U tu svrhu cjelokupna kulturna dje-
latnost se nastoji svesti na ~inovni~ku slu`bu, a kulturni pregaoci se
stavqaju pred izbor: ili da “dobrovoqno i svjesno” prihvate nezahvalnu
i poni`avaju}u ulogu poslu{nog ~inovnika koji }e predano izvr{avati
politikantske naloge u sferama duha ili da preuzmu rizik egzistenci-
jalne nesigurnosti samostalnog stvaraoca koji li~noj slobodi za qubav
gubi sve dru{tvene beneficije.
Patolo{ka pojava u dru{tvu ~iji vlastodr{ci svoju upravu smatra-
ju, ne samo socijalisti~kom i samoupravnom nego i najvi{im svjetskim
dometom u toj oblasti, je i progla{avawe prosvjete, nauke i kulture dje-
latnostima od posebnog dru{tvenog interesa, {to u praksi redovno zna-
~i daqe ograni~avawe i kontrolisawe wihove socijalne misije, kako se
ni jednog trenutka ne bi zna~ajnije oteli i suprotstavili interesima
birokratije. Dugogodi{wi partijski monopolizam na podru~ju produk-
cije ideja koje imaju oficijelnu mogu}nost javnog izra`avawa i utica-
wa na svijest qudi rezultirao je idejnim i ideolo{kim mrtvilom zva-
ni~nih koncepata, usqed komformisti~kog li{avawa potrebe da se oni
sami neprekidno preispituju kroz sudare s alternativnim projektima. U
609
kriznom periodu konkurentske ideje je nemogu}e suzbiti ranije tako
efikasno i obilato primjewivanim administrativnim mjerama i repre-
sijom. Na svaki svje`e za{iveni {av na vre}i politi~kih i ideolo{kih
ideja, pogleda i stavova, pojavquje se nekoliko novih pukotina, pa je re-
`imskim “intelektualcima” i ideolo{ko-propagandnom aparatu gotovo
iskqu~ivo preostala uloga po prirodi tromog vatrogasca koji je nenada-
no prisiqen da neprekidno i sve br`e krstari s kraja na kraj svog sekto-
ra nemogav{i nikad pouzdano i definitivno da savlada vatrenu stihiju.
Wegove primitivne metode pokazuju se krajwe nemo}nim da ukrote vatru
ideja, silni duhovni ogaw koji je karakterisao na{ narod kroz vi{evje-
kovanu istoriju i koji je samo privremeno, kao i toliko puta ranije, bio
zapretan pepelom birokratske strahovlade.
Birokratija mo`e kako god ho}e etiketirati snage koje joj se suprot-
stavqaju. Nikakva pogrdna etiketa wima vi{e u o~ima javnog mnijewa ne
mo`e na{koditi. U, napokon, sazreloj javnosti se najve}a averzija sve vi-
{e ispoqava prema vlasti i onom {to od we poti~e. Svaki protivnik po-
stoje}e vlasti, onaj ko je kritikuje i negira s demokratskih i humanisti~-
kih pozicija, nailazi na op{te simpatije. Bilo kakvi progoni slobodno-
misle}ih i zdravorazumnih nonkomformisti~kih intelektualaca udara-
ju po birokratiji poput bumeranga. Pod `estokim pritiskom javnog mni-
jewa, i na{eg i me|unarodnog, birokratija je morala pustiti iz zatvora
na{eg najboqeg pjesnika sredwe generacije Gojka \oga, osu|enog zbog
zbirke pjesama “Vunena vremena”, za koju je, s punim pravom, sociolog Ve-
sna Pe{i} rekla da nas u~i kako da prestanemo biti maloqetni. Na dija-
lektici svojih sopstvenih slabosti skr{ili su se poku{aji administra-
tivne zabrane pozori{nih drama “Karamazova” i “Golubwa~e”. Napadi na
“Stvarno i mogu}e” Dobrice ]osi}a, “Nove priloge” Vladimira Dedije-
ra, “Tren 2.”, Antonija Isakovi}a, “Sudiju” i “No`” Vuka Dra{kovi}a,
“Anatemu” Vojislava Lubarde, “Politiku kao sudbinu” Esada ]imi}a,
razbijeni su na bedemu `estokog otpora javnosti svakom poku{aju da otu-
|eni dru{tveni subjekti u weno ime odlu~uju o onome {to je dobro i {to
nije, da filtriraju kulturne vrijednosti prije wihovog izno{ewa pred
danas ve} punoqetne i sazrele konzumente. Nadam se da }e i najnovija za-
brana kwige Neboj{e Popova, te pro{logodi{wa zbirka Dragana Anti-
}a “Slu~aj Gojko \ogo, dokumenti”, pasti pred otvorenim osudama i gnu-
{awem ~itave na{e napredne inteligencije i svih ~asnih i po{tenih qu-
di, te da }emo uskoro biti u prilici da sa u`ivawem ~itamo novo, neiz-
mijeweno izdawe stihova Gojka \oge “Vunena vremena”.
12. Kako sam ve} iznio mi{qewe da je Savez komunista definitivno
pokazao i dokazao svoju nesposobnost da predstavqa vode}eg subjekta da-
qeg progresivnog dru{tvenog razvoja, svaka eventualna rasprava o wego-
vom sada{wem stawu s ovoga spekta je izli{na. Zato vi{e ne mo`e biti
ni rije~ o nekoj krizi povjerewa u Savez komunista jer kako }e do}i u
krizu ne{to {to ne postoji? Ta partija je iscrpila svoje istorijske mo-
gu}nosti i danas predstavqa iskqu~ivo faktor regresa, retrogradnih
tendencija. Gotovo nagonski osje}aju}i tu sve opipqiviju realnost, ona
je mnogo prije nego {to je kriza svom silinom izbila na povr{inu dru-
610
{tvenih procesa po~ela da prikriva wene manifestacione oblike,
umjesto da ih predupre|uje i prebro|ava. Zalagawe za mobilizaciju Par-
tije i “samoupravnih socijalisti~kih” snaga, kojima ona predstavqa
avangardu, iluzorno je i neprimjereno ozbiqnoj valorizaciji na{e ukup-
ne dru{tvene situacije. Utoliko prije {to se sve vi{e ~ak i me|u stva-
rala~kim i nedogmatskim marksisti~kim teoreti~arima susre}e mi-
{qewe da je insistirawe na dominantoj ulozi radni~ke klase i wene po-
liti~ke organizacije u socijalisti~kim dru{tvima istorijski zastarje-
lo ba{ onoliko koliko je i neodr`iva postavka o diktaturi proletari-
jata kao novom, savr{enijem tipu demokratije.
Moderno doba sve vi{e prevazilazi klasi~na socijalna diferenci-
rawa i antagonizovawa da bi se u wegovoj analizi mogle primewivati
zastarjele teorijske premise i metodolo{ki postulati. Moderni prole-
tarijat postepeno nestaje kao jasno uo~qiva i odre|ena socijalna kate-
gorija i utapa se u radne mase ~ija socijalna struktura nije ni nalik na
onu iz pro{log vijeka. Na Zapadu je taj proces najuo~qiviji jer proleta-
rijat, industrijsko radni{tvo koje Marks podrazumijeva pod pojmom
proletarijata, postaje po brojnosti sve mawa dru{tvena grupacija, si-
stematski mu se smawuje procenat u~e{}a u ukupnoj populaciji. Zato bu-
du}i socijalizam ne mo`e biti ni samo wegov ni prvenstveno wegov pro-
dukt. Istinski socijalizam mo`e biti samo djelo ve}ine qudi, gra|ana,
stanovni{tva, koja se svjesno, dobrovoqno i slobodno za wega opredije-
li, a ni na pamet joj ne pada da ga na silu nekom name}e, te da uskra}uje
elementarna gra|anska prava mawini, svojim neistomi{qenicima, opo-
nentima, kriti~arima, ideolo{kim i politi~kim protivnicima.
Nasuprot mi{qewu autora intervjua, smatram da su se jugoslovenski
komunisti samo na rije~ima suprotstavili radikalnom alternativom
“oko{talom i staqinizovanom konceptu izgradwe socijalizma” koji lo-
mi pojedinca i manipuli{e proletarijatom i svekolikim snagama dru-
{tva, pot~iwavaju}i ih samovoqi i tiraniji birokratske kaste i “vo-
|e”. Oni su tu alijenizovanu praksu odlu~no zadr`ali i u~inili je glav-
nim obiqe`jem dru{tveno-politi~kih odnosa, modifikuju}i je samo u
nekim spoqa{wim i sporednim elementima i omota~ima, prekrivaju}i
je jo{ debqim pla{tom la`ne, iluzorne svijesti. To je najboqe uo~qivo
na tendencijama napu{tawa modernih principa pravnog poretka, ustav-
nosti i zakonitosti kroz wihovo ideolo{ko diskvalifikovawe kao na-
vodno klasno-bur`oaski ograni~enih i prevazi|enih, te u insistirawu
na izgradwi koncepta “revolucionarnog i samoupravnog” prava kojim }e
se sankcionisati birokratska samovoqa i negirawe elementarnih gra-
|anskih sloboda. U Jugoslaviji danas nema demokratije jer je u sistemu
vladavine jednopartijskog monopolizma i ideolo{kog monizma ne mo`e
ni biti. Nema ni pravne jednakosti gra|ana jer pravna za{tita, status i
tretman koji gra|anin ima zavisi direktno od wegovih politi~kih po-
zicija, pripadnosti vladaju}oj partiji, ideolo{kih pogleda, stepena
pravovjernosti i provjerenosti, odnosno ideolo{ko-politi~ke podob-
nosti itd. Gra|anske i politi~ke slobode su maksimalno ugro`ene du-
hovnim terorom monolitnosti koja se nastoji maskirati parolom o plu-
611
ralizmu interesa samoupravnih subjekata, odnosno, samoupravnih inte-
resa kao negaciji politi~kih. Neposrednog izbornog prava nismo imali
od rata naovamo usqed straha i nesigurnosti vladaju}e partije da bi mo-
gla polo`iti ispit javne legitimacije na slobodnim izborima, tamo gdje
bi joj mogle konkurisati i alternativne politi~ke organizacije s bitno
druga~ijim programom. Uz sve ove konstatacije treba dodati da i slobo-
da {tampe ostaje na nivou puke proklamacije, sve dok je ona pod strikt-
nom kontrolom partije i wenih filijala u vidu drugih dru{tveno-poli-
ti~kih organizacija.
U ovom moru apatije i bezna|a humanisti~ka inteligencija, po mom
uvjerewu, predstavqa jedinu zrelu i sposobnu socijalnu snagu, spremnu da
se odlu~no suo~i s postoje}om krizom, ponudi dugoro~nija rje{ewa i re-
afirmi{e izvorne socijalisti~ke principe, kompromitovane dugotraj-
nim birokratskim izvrtawima i izvrdavawima. Jednu jedinu istorijsku
pozitivnu ulogu, za koju smatram da je jo{ Savez komunista mo`e odigra-
ti, vidim u odustajawu od ometawa i poku{aja onemogu}avawa ove nove
dru{tvene snage da iza|e na politi~ku pozornicu i preuzme ulogu odgo-
vornog i savjesnog kormilara.
Sada{wa kriza nije ni privremena ni bezazlena. Izlaz iz we je mo-
gu}e na}i samo odlu~nim i radikalnim mjerama kojim }emo se otarasiti
sveg negativnog naslije|a pro{losti. Prvi, ozbiqniji korak u tom prav-
cu je da stvari kona~no smjelo nazovemo pravim imenom, da raskrstimo s
gotovo uro|enim smislom za nipoda{tavawe zlosutnih trendova razvoja
i s birokratskom varijantom kolektivnog optimizma za koji je sve jo{
relativno dobro dok politi~ka vlast aktuelne garniture nije neposred-
no ugro`ena. Daqe prepu{tawe stihiji i upravqa~koj samovoqi bilo bi
pravi zlo~in prema generacijama koje tek nastupaju. Ukoliko vladaju}a
birokratija nije u stawu da kontroli{e sada{we negativne dru{tvene
procesa, posebno u ekonomskoj sferi, to ne zna~i da se oni uop{te ne mo-
gu kontrolisati i obuzdati, te na koncu eliminisati. S obzirom da je ak-
tivnost postoje}ih institucija politi~kog i privrednog sistema u dubo-
kom raskoraku s objektivnim dru{tvenim stawem, onda je potrebno pret-
hodno mijewati sistem kako bi wegova nova varijanta bila saobra`ena,
odgovarala sada{wim dru{tvenim potrebama, a ne poku{avati da se vje-
{ta~ki i samo naizgled dru{tvo prilago|ava jednom neuspje{nom i pro-
ma{enom sistemu, da mu sve podredi, da taj sistem, wegovo o~uvawe i
u~vr{}ewe ostane jedini dugoro~ni ciq. Drugim rije~ima, kad je o~i-
gledno da jedan sistem nema nikakve istorijske perspektive, da ~ini fa-
talni proma{aj za proma{ajem, da je me|u glavnim faktorima koji su
uslovili krizno stawe (a ne smijemo podle}i postoje}im poku{ajima da
se sva krivica prebaci na vawske, me|unarodne uzroke) onda je svako in-
sistirawe na wegovom daqem odr`avawu krajwe nepromi{qeno, prava
ludost jer zatvara sve horizonte oporavka i perspektive progresa.
[to je jo{ opasnije, to tvrdoglavo insistirawe ne mo`e sistem ni-
kako definitivno odr`ati, ali mo`e wegovu potpunu propast vi{estru-
ko vremenski prolongirati, {to tek dovodi u krajwem ishodu do nepo-
pravqivih i pogubnih posqedica. I strukture samog sistema svojim pri-
612
vremenim i ishitrenim mjerama, u ciqu djelimi~nog ubla`avawa krize,
idu u tom pravcu potenciraju}i uo~enu opasnost. Ali, uz to pokazuju i
svu slo`enost i iracionalnost funkcionisawa postoje}eg aparata vla-
sti koji je, usqed vlastitih koncepcijskih nedostataka, silom prilika
vi{e okupiran svojim unutra{wim slabostima, protivrje~nostima i di-
lemama, nego {to je u stawu da se bavi op{tim socijalnim problemima.
Odgovorima na pojedina pitawa to smo ve} rekli, a ovim kratkim za-
kqu~kom i rezimiramo, da je osnovni ciq vladaju}e oligarhije da odr`i
kontinuitet jednog modela politi~ke vlasti i dru{tvenog ure|ewa ko-
je ona sankcioni{e, smatraju}i wegov “revolucionarni” legitimitet
definitivnim, pa, prema tome, i izli{nim svaki zahtjev za wegovom
kontinuiranom periodi~nom provjerom ili slobodnom potvrdom od
strane narodnih masa svih socijalnih slojeva koji ih ~ine, a ne samo
onih kojima birokratiji izgleda da je najlak{e manipulisati. To posta-
je i o~iglednije kad se ima u vidu da je zadwih nekoliko godina birokra-
tija izbjegavala svaku otvoreniju raspravu i o ekonomskim problemima
dru{tva. Kako smo ve} konstatovali, mase je iscrpqivala neprekidnim
politi~kim kampawama radi sticawa wihove deklarativne ({to zna~i
i prividne, nerazumijevaju}e ili nezainteresovane) podr{ke za insti-
tucionalnu nadgradwu primarnog politi~kog modela regulisawa dru-
{tvenih odnosa, posebno u domenu upravqawa proizvodwom i raspodje-
lom dohotka, okupiraju}i tako wihovu svijest trkom za {to ve}im zara-
dama koje su donosile naizgled jednu privla~nu perspektivu u, s vrha na-
metnutoj, potro{a~koj groznici.
IV.. O MOGU]NOSTI FILOZOFSKOG OSMI[QAVAWA
PERSPEKTIVA DRU[TVENOG RAZVOJA
Pretpostavqaju}i da nije te{ko posti}i relativno visok stepen sa-
glasnosti u odre|ewu filozofije, qubavi prema mudrosti, kao nau~ne
teorije o objektivnom materijalnom i duhovnom postojawu, smislu i svr-
si qudskog saznawa, humanoidnim vrijednostima, te oblicima i putevi-
ma pronicawa u bit postoje}eg, wegovog racionalnog osmi{qavawa i
prevazila`ewa savr{enijim, ve} po prirodi stvari nam se name}e i za-
kqu~ak prema kome wena sposobnost cjelovitog zahvatawa su{tine pri-
rodnog, dru{tvenog i duhovnog univerzuma direktno zavisi od realnih
rezultata do kojih su u odre|enom istorijskom trenutku do{le pojedine
nauke, ali i od individualnih i grupnih sposobnosti wihovog kreativ-
nog poimawa i daqeg tretirawa kao osnove novih saznajnih i misaonih
prodora. To govori o istorijskom utemeqewu filozofije na su{tini so-
cijalne egzistencije ~ovjeka, ali i wenim sposobnostima tragawa za bu-
du}no{}u sinteti~kim razumjevawem pro{losti i sada{wosti.
Glavna je odlika filozofskog na~ina mi{qewa da neprekidno pro-
blematizuje sve ono {to prou~ava, pa i samog sebe; da te`i sveobuhvatnoj
sistematizaciji shvatawa, misaonog pravca, u~ewa za koje se opredjequje,
uz vi{e ili mawe izra`enu tendenciju da se onda tom relativno kohe-
rentnom i konzistentnom sistemu prilagode sva ranija filozofska do-
613
stignu}a novim tuma~ewem koje polazi od trenutnih teorijskih i ideolo-
{kih postulata. Razli~ita, nerijetko dijametralno suprotna, mi{qewa
kao bitna karakteristika procesa stvarawa i izra`avawa duhovnih vri-
jednosti razlikuju filozofiju od onoga oblika saznawa koji nazivamo na-
ukom, {to ukazuje na bitno razli~itu metodologiju i nagla{eno subjek-
tivni, ~esto subjektivisti~ki, upliv. Samosvrhovitost filozofskog
znawa, wegovo izbjegavawe teleolo{kih prizvuka, kao prvobitna i opre-
djequju}a osobina, vremenom se transformisala do pretpostavke odre|e-
wa filozofije kao stremqewa na kome se razvija stvarni dru{tveni an-
ga`man, aktivisti~ki i progresivni, {to joj je omogu}ilo odqepqivawe
od tradicionalnog razumijevawa postoje}e stvarnosti kao jedino mogu}e.
Nema sumwe, elementarna te`wa za istinom nikada ne biva do kraja
zadovoqena. U slu~aju da je naizgled do{lo do ostvarewa izvjesne filo-
zofije, kada se wenim epigonima ~ini da je istina kona~no dosegnuta i
svijet obja{wen, pa preostaje da se onda uz pomo} avangardisti~kih, so-
cijalnih i politi~kih pokreta samo prilagodi takvom saznawu wegove
su{tine, rije~ je o definitivnom iscrpqivawu istorijskih potencijala
jednog na~ina mi{qewa i nu`nosti wegove zamjene novim, usavr{eni-
jim. Istovremeno, razvoj filozofske misli nam samo u krajwem ishodu
mo`e izgledati osmi{qen, djelovati kao kontinuiran, dok su u pojedi-
nim epohama ekonomskih i politi~kih formacija dru{tva itekako mo-
gu}e regresivne tendencije, stranputice sa stanovi{ta puteva i mogu}-
nosti osvajawa slobode za koju prihvatamo da predstavqa po~etak i kraj
svake filozofije. Kao oblik dru{tvene svijesti ona mo`e predstavqa-
ti i faktor konzervirawa postoje}eg socijalnog stawa, podstreka~a re-
trogradnih tendencija u wemu ili ~inioca radikalnih i dalekose`nih
progresivnih promjena. To bi bio smisao dru{tvene funkcije konkret-
nog filozofskog pravca ili sadr`aja, te osnova wime osmi{qenog dru-
{tvenog anga`mana na duhovnim horizontima jednog vremena, kriti~kog
sagledavawa wegovog istorijskog iskustva.
Pa ipak, u osnovi svake filozofije je spremnost na kriti~ko sagle-
davawe postoje}eg, makar ta kritika bila usmjerena iskqu~ivo na dota-
da{wi, neaktuelni, na~in mi{qewa i razumijevawa realnosti univerzu-
ma. Nemirewe s postoje}im predstavqa preduslov tragawa za novim, po-
voqnijim mogu}nostima egzistirawa i afirmacije qudske su{tine sup-
sumirane u odre|ewu slobode kao wene bitne i centralne kategorije. Za-
to filozofija prestaje biti ono ~ime se deklari{e, dakle, gubi svoje
osnovne i izvorne atribute qubavi prema mudrosti, kad princip otvore-
nosti vlastitog mi{qewa poku{a zamijeniti tezom o vlastitom ispu-
wewu, zavr{etku dru{tvenog razvoja, dosezawu ciqeva istorije. Obra-
zlo`ewe te teze nikada po svojoj esenciji ne mo`e biti filozofsko, ne-
go ideolo{ko ili, pak, teolo{ko, {to zna~i ujedno i dogmatsko i apolo-
getsko. Dakle, odricawe od sumwe predstavqa distancirawe od filozo-
fije, poku{aj wenog potpunog eliminisawa u prilog neke varijante pa-
rafilozofskog mi{qewa, uprkos ~iwenici da, za razliku od nauke, fi-
lozofija sama sebi mo`e predstavqati problem i predmet misaonog is-
tra`ivawa, pa je iz tog razloga i nemogu}e weno op{te predmetno odre-
614
|ewe, jer su joj ciq i sadr`aj individualno determinisani. “Op}enito
se mo`e re}i da je ciq filozofije istina. Ve} je Demokrit govorio o
neustra{ivom mi{qewu kao o moralnoj obavezi onoga koji je ne{to spo-
znao da to primewuje ne samo u teoriji, ve} i u praksi. Tako je kriti~ko
mi{qewe, spoznaja i znawe – po eti~kom odre|ewu – nu`no dio realite-
ta. Iz toga slijedi i pravo slobode govora, jer se na osnovu znawa mo`e
zahtijevati da se mijewa ono {to ne odgovara kriti~koj svijesti.”1 Zato
je i razumqivo {to, “nasuprot tendenciji da se filozofija apsolutno
pod~ini postulatu savremene nau~nosti koji svaku duhovnu tvorevinu
meri prema mogu}nostima da ona bude primewena kao korisno znawe, kao
tehnika, dakle, kao misao kojom se proverava i potvr|uje ~ovekova neo-
grani~ena planetarna mo}, filozofija ostaje suvereni pokazateq auto-
nomije qudskog uma, ne samo time {to traga za istinom celine, tamo gde
posebne nauke daju samo parcijalna znawa, ve} i time {to u srodstvu sa
umetno{}u i ostalim sferama duhovnog stvarawa neguje i o`ivotvoruje
svoje istorijsko nasle|e... Neosporno je, me|utim, da se filozofija po-
tvr|uje kao stalno saznajno tragawe za celovitom slikom sveta. I to je
ono {to wu neraskidivo povezuje s naukama, bez obzira na razlike koje
me|u wima postoje.”2
Tvorci svih dosada{wih velikih filozofskih sistema vidjeli su u
osvajawu slobode i otkrivawu istine o ~ovjeku i univerzumu osnovni
ciq vlastitih misaonih napora, pa na wemu izgra|ivali i politi~ke po-
glede i stremqewa, zasnivali prakti~nu dru{tvenu aktivnost (prema
Aristotelu praksis je ciqno djelovawe koje proizlazi iz su{tine qud-
skog bi}a, {to zna~i da je svrhovito i produkt slobodne voqe), te obja-
{wavali konstantno nemirewe s datim poretkom stvari socijalne zajed-
nice u kojoj su obitovali. “Primer stare gr~ke filozofije pokazuje da
se filozofija javqa samo u vremenu u kome umno mi{qewe postaje
istinska qudska potreba.”3 Ali, “redovno je da svaka nova filozofija,
~im se pojavi, negira prethodne filozofije kao zablude, kao la`i i po-
gre{ke, a samu sebe prikazuje kao definitivnu istinu, kao apsolutno sa-
znawe. Tako od jedne do druge filozofije, iz epohe u epohu slede filo-
zofije jedna za drugom, uvek nose}i u sebi jednu te istu pretenziju da sa-
op{te vlastitu apsolutnu istinu.”4 Uz to treba napomenuti da se svaka
filozofija “druga~ije definira, jer druga~ije odre|uje i ideju cjeline.
Tek po toj cjelini mo`e se vidjeti pristup svakom pojedina~nom feno-
menu. To zna~i da filozofija nije usmjerena vremenski na pojedine go-
dine, mjesece i dane – iako se `ivot jedino tako odvija i izra`ava – ve}
je usmjerena na cjelinu `ivota, iz koje tako svatko tra`i svoju mogu}-
nost, posebnost i smislenost. Op}e, posebno i pojedina~no uvijek je po-
vijesno i dru{tveno izra`eno, pa se i svaka kategorija mi{qewa mora
gledati u toj cjelini kao historijska i relativna... Sve nauke imaju u fi-
lozofiji svoje ’roditeqsko ogwi{te’ i one ne smiju zaboraviti to svoje
porijeklo, ako misle ispuniti svoju svrhu”.5
Politi~ka filozofija humanisti~kog usmjerewa tradicionalno se
suprotstavqa tretirawu ~ovjeka kao podanika u svim dr`avnim oblici-
ma do epohe liberalne demokratije, do djelimi~nog trijumfa principa
615
teorije prirodnog prava prema kome se svako qudsko bi}e ra|a slobodno
i s ~itavim nizom neotu|ivih prava koja mu svaka civilizovana dr`avna
vlast mora garantovati. Da bi se ~ovjek istiski odnosio prema slobodi
kao prema svojoj osnovnoj vrijednosti mora joj pretpostaviti sve lagod-
ne malogra|anske beneficije koje mu nude autokratski re`imi da bi za
uzvrat mislili i odlu~ivali umesto wega. S obzirom da je weno osvaja-
we ~esto skop~ano s ogromnim `rtvama, treba je znati ~uvati, a to se naj-
lak{e posti`e u otvorenom i demokratski ure|enom dru{tvu koje iznad
svega po{tuje i uva`ava pravo na razli~itost i samostalni izbor alter-
nativa. Dok je u ve}oj ili mawoj mjeri u`iva, ~ovjeku se ~ini da je ona ne-
{to normalno i svakodnevno, gotovo da je ne primje}uje. Wene prave vri-
jednosti postaje svjestan tek kad mu je neko poku{a uskratiti. Pri tome
saznaje da je neuporedivo {iri i bogatiji izbor sredstava za negirawe
slobode nego za weno wegovawe i uzgajawe.
Najve}i neprijateq i slobode i demokratije je strah, individualni
i kolektivni, ta hrana svake despotije i tiranije. Dakle, jedna izvorno
biolo{ka kategorija pojavquje se u ulozi najpouzdanijeg saveznika auto-
kratije i totalitarizma, pokazuju}i ~ovjeku da nije u stawu vladati ni
prirodom ni dru{tvenom zajednicom, sve dok ne zavlada nad samim sobom
i ne obezbijedi unutra{wu prevlast racionalnog koja mu jedino mo`e
povratiti sigurnost i odagnati uznemirenost pred nepoznatim i neiz-
vjesnim. Me|utim, treba imati u vidu “da je dozrevawe potreba za slobod-
nim mi{qewem, ~ak i u uslovima u kojima se ta potreba ne mo`e nepo-
sredno zadovoqiti jer nema politi~ke slobode, dovoqno da misao izro-
ni iz one utonulosti u kojoj `ivotari kad te slobode nema”.6 Demokrati-
ja tra`i voqu i sposobnost gra|ana da se svakodnevno bore za pro{ire-
we duhovnih vidika i horizonata slobode. Oni se nikada ne smiju zadovo-
qavati postignutim, nego uvijek moraju te`iti ve}em i boqem. Samo se
u tom kontinuiranom procesu mo`e odr`avati duh slobodne qudske in-
dividualnosti koja pristupa kolektivitetu ne utapaju}i se u wega, {to
zna~i da se nikada ne odri~e samosvojnosti. Samosvojnost ne smije do}i
u pitawe ni u vrijeme postavqawa radikalnih zahtjeva za progresivnom
socijalnom transformacijom i izgradwom socijalisti~kih dru{tvenih
odnosa. Istinski socijalizam se mo`e izgraditi samo kao slobodno i ne-
nametnuto djelo ve}ine qudi koji ni u jednom momentu ne}e negirati
pravo mawine na razli~itost u mi{qewu i djelovawu unutar jedinstve-
nog i otvorenog demokratskog procesa. A otvoreni demokratski proces
mo`e garantovati samo dosledna otvorenost mi{qewa koja mu slu`i kao
osnovna inspiracija. U tom smislu se podrazumijeva da “kao {to je otvo-
renost mi{qewa znak wegove zrelosti, tako je zatvorenost mi{qewa
znak wegove nezrelosti i nedoraslosti da prizna i ceni ono {to je druk-
~ije”.7
Moderna kriti~ka teorija u `ari{tu svoje kritike mora imati upo-
redo, kao jedinstven predmet, i ekonomiju i politiku, i nauku i ideolo-
giju, i moral i kulturu. Wen eksplicitni humanizam podrazumijeva i sve-
strani dru{tveni, politi~ki i kulturni anga`man kroz pojedina~nu i
kolektivnu aktivnost svojih predstavnika i sqedbenika. Intelektualni
616
napor kreativnih umova ne smije ostati samo na nivou misaone apstrak-
cije i stvarawa duhovnih vrijednosti. Da bi dostigao krajwe ciqeve i
kompletne rezultate on se mora aktivirati i u svakodnevnim socijal-
nim procesima i previrawima s nepokolebqivo kriti~kih, nonkomfor-
misti~kih radikalnih pozicija, te na stvarawu novih socijalnih pokre-
ta koji }e ne samo po veli~ini aspiracija, programskih projekata, nego
i po konkretnom slobodarstvu i demokratizmu u vlastitim organizaci-
onim oblicima i strukturama nadilaziti prethodne. “Niko ne}e ospo-
riti to da se filozofija danas nalazi u te{kom polo`aju. Isto tako ma-
lo se mo`e dovesti u pitawe to da postoji potreba za filozofijom koja
~ak raste i produbquje se. Nauke o dru{tvu danas su konfrontirane sa
pitawima, posredstvom kojih im postepeno postaje jasna neopohodnost
filozofije, nau~niku nije potrebna potvrda wegove metode; wu }e on
ste}i iz filozofije. Onom koji deluje nije potreban filozof koji }e
filozofiju odlo`iti da bi delovao zajedno s wim, to on mo`e i sam, bez
filozofa. Ono {to se tra`i jeste jedinstveni odgovor na pitawe kako
treba misliti, kako treba delovati, i kako uop{te treba `iveti, i to je-
dan izvorno filozofski odgovor. I ma kako te{ko bilo biti filozof
wegova du`nost kao filozofa jeste da odgovori na ova pitawa, ili ba-
rem da sve poku{a da bi pru`io odgovor suvereno, autonomno, bez samo-
odbrane i opravdawa.”8
Umna politi~ka aktivnost u modernom vremenu bi trebala biti
osmi{qena najvi{im savremenim filozofsko-teorijskim dostignu}i-
ma. Intelektualni anga`man u na{em vremenu i prostoru, pored stalnih
sumwi i preispitivawa postoje}eg, podrazumijeva odlu~nost i hrabrost
u neprekidnom tragawu za povoqnijim i prikladnijim alternativama.
Zato umni aktivizam u politi~kim procesima ne zna~i svo|ewe filo-
zofije na ideologiju i propagandu, nego ispitivawe mogu}nosti wenog
ostvarewa. U tom sklopu je mogu}e razviti i novi koncept pozitivne
slobode kao jedinstva nezavisnog i djelatnog uma i samoostvaruju}e ak-
cije ~ovjeka. To podrazumijeva spremnost na materijalne `rtve i egzi-
stencijalni rizik intelektualnih stvaralaca, uz saznawe da }e ih titu-
lari politi~ke vlasti, mo}i i uticaja nastojati svesti na autsajderske,
marginalne pozicije u dru{tvu, i to s intenzitetom proporcionalnim
kriti~koj o{trici objelodawenih teorijskih iskaza. “Branioci posto-
je}eg stawa danas se na razli~itim ta~kama zemaqske kugle bore protiv
filozofije u duhu pseudoverske netolerancije. U ovim krajevima je pod-
jednako te{ko biti filozof kao {to je to u vreme Dekarta i Spinoze.
Me|utim, tamo gde odbrana postoje}eg stawa nastupa u obliku odbrane
’stru~nog znawa’, filozofija dobija novi status: ona mora da se izbori
za vlastitu opasnost, i to protiv jedne forme feti{izma koja je woj
simpati~na. Ta forma je simpati~na zato {to se i sama filozofija bo-
ri za znawe, a filozofiji koja te`i istinskom znawu je nesumwivo te`e
kada je optu`e za “nenau~nost” nego kada je optu`e za “nepravovernost”.
Potrebna je odva`nost, mo`da jedan novi oblik odva`nosti, da bi se duh
racionalne utopije suprotstavio feti{izovanom znawu. Ali onaj ko
svoje poreklo vidi u Sokratu trebalo bi da zna na {ta to obavezuje.”9
617
 Filozofski utemeqiva~ kriti~ke teorije je Hegel, ali }e ona svoje
prvo vatreno kr{tewe do`ivjeti u radikalnoj kritici wegovog u~ewa, u
kojoj se naro~ito isticao Marks, djeluju}i u krugu lijevih mladohegelo-
vaca, odlu~nih da osnovne postulate wegovog filozofskog sistema i di-
jalekti~kog metoda primijene u analizi socijalnih fenomena, posebno
politi~kih procesa. “Filozofski na~in mi{qewa ovog mladohegelov-
skog kruga, koji je mladi Marks dijelio, s vremenom }e nadomjestiti ’na-
u~niji’, ponekad pozitivisti~ki pristup dru{tvenoj stvarnosti kojeg su
primjewivali podjednako i marksisti i nemarksisti; kona~no, krajem de-
vetnaestog vijeka dru{tvena teorija uglavnom vi{e nije bila ni kriti~-
ka ni negativna.”10 Tek }e dvadesetih godina ovog vijeka, kad je marksizam
ve} uveliko uplovio u vode metafizike, za koju se nekad smatralo da je
definitivno prevladana, prvo Karl Kor{ revitalizovati sje}awe na
marksisti~ke mladohegelovske izvore, da bi se frankfurtska {kola na
~elu s Marksom Horkhajmerom i Teodorom Adornom izgradila u drugu
generaciju kriti~kih teoreti~ara, odbacuju}i tada aktuelne vulgarno-
materijalisti~ke {eme i kominternovske dogme kao najeklatantnije do-
kaze duboke krize marksizma, dolaze}i do saznawa da je proletarijat iz
dobra mladog Marksa veoma mnogo izgubio od svoje revolucionarne
o{trice: zna~i integrisawa radni~ke klase u dru{tvo u tridesetim go-
dinama, postojali su sve izra`eniji. Utoliko je razlika izme|u dvije ge-
neracije kriti~kih teoreti~ara postala evidentnija: kod prvih nalazi-
mo ’imanentnu’ kritiku dru{tva koja se zasniva na postojawu stvarnog
istorijskog subjekta; kod drugih u vrijeme wenog preporoda, kriti~ka te-
orija je bila prinu|ena da se sve vi{e okre}e ’transcendentnosti’, uda-
qavaju}i se na taj na~in od revolucionarne radni~ke klase.”11
Najudaqeniji intelektualni domet u okviru kriti~ke teorije, bez
sumwe je postigao Markuze, koji je kriti~ki analizirao i wene vlastite
slabosti, uvi|aju}i, prije svega, nedostatak sposobnosti da se ponudi al-
ternativa postoje}em dru{tvenom ustrojstvu kroz otkrivawe u wemu sa-
dr`anih emancipatorskih potencijala, te tako daju}i potpunije i per-
spektivnije odgovore na goru}a fundamentalna pitawa na{e epohe. Me-
|utim, u wenom kriti~kom duhu bez sumwe je sadr`ana mogu}nost za no-
vim modelima mi{qewa, pa, mo`da, i za izrastawe tre}e generacije ra-
dikalnokriti~kih teoreti~ara koji bi eventualno bili u stawu nadvla-
dati saznajno-metodolo{ke slabosti prethodnih. Tu bi nadu mogla pod-
grijati i konstatacija prema kojoj “najve}a potvrda za filozofa jeste
u~enik koji je prerastao svoga u~iteqa, pa i onda kada se okre}e protiv
wega pod pretpostavkom da je pri tome motivisan qubavqu prema onom
istinitom i dobrom”.12
Hipoteza o nu`nosti nadrastawa marksizma novim kriti~kim mi-
{qewem, da bi se bar ostalo na nivou na{eg vremena i elementarnih du-
hovnih civilizacijskih zahtjeva i potreba, upu}uje nas ipak na zakqu~ak
da marksisti~ko misaono naslije|e ne mo`emo ignorisati, kao, uosta-
lom, ni druge velike filozofske pravce i sisteme, nego, naprotiv, sve
wegove tekovine, koje su odoqele kriti~koj provjeri i zubu vremena,
ugra|ivati u nove i daqe duhovne prodore. Ali, istinski napredak se mo-
618
`e ostvariti samo ako se marksizmu pri|e radikalnokriti~ki, {to pod-
razumijeva i apriornu sumwu u svaki postoje}i filozofsko-teorijski
iskaz. Uz to nam se ~ini nu`nim ukazivawe na istorijsku analogiju naj-
kvalitetnije kritike Hegelove filozofije iz pera wegovih prvobitnih
sqedbenika s onim {to o~ekujemo da }e predstavqati stvarawe realnog
filozofskog novuma pronicawem u bit marksisti~ke misli i wenom
bespo{tednom kriti~kom elaboracijom. Ipak, to podrazumijeva i izvje-
snu, od slu~aja do slu~aja razli~ito intenziviranu, distancu prema mar-
skizmu uop{te ili wegovim pojedinim segmentima, ponekad mimikrij-
skom balastu, posebno. U tom smislu nam se ~ini neophodnim ukazivawe
na ~etiri danas dominantna kriti~ka pristupa marksisti~kom filo-
zofskom sistemu, ovdje samo uslovno klasifikovana: 1. frankfurtski
filozofski krug koji je o`ivio i daqe razvio kriti~ku {kolu mi{qe-
wa – Horkhajmer, Adorno, Habermas i Markuze; 2. francuski filozofi
– Sartr, Goldman, Merlo-Ponti, Garodi i drugi; 3. kriti~ari iz nekih
isto~noevropskih zemaqa koji su vlastitu teorijsku poziciju razvijali
u odlu~nom suprotstavqawu staqinizmu da bi se u krajwem ishodu defi-
nitivno emancipovali od marksizma; 4. jugoslovenski filozofi oku-
pqeni oko ~asopisa “Praksis” i “Filozofija” koji su, uz odlu~ni i po-
`rtvovani otpor staqinizmu, nastojali afirmisati neke dugo zaposta-
vqene, zaboravqene i potisnute marskisti~ke emancipatorske potenci-
jale, poku{avaju}i im uliti novi, moderniji smisao i sadr`aj.
Svaka komparacija glavnih pretenzija marksisti~ke teorije i wome
rukovo|enog politi~kog pokreta s postoje}im dru{tvenim stawem u ze-
mqama u kojima je ostvarena hegemonija marksisti~ki orjentisane par-
tije ukazuje na dubok nesklad izme|u `eqenog, odnosno, obe}anog i po-
stignutog. Dolaze}i u konflikt s vlastitim odre|ewem dru{tvene nad-
gradwe kao odraza materijalne baze, marksizam nastoji i u zemqama u ko-
jima ekonomski razvoj nije do{ao ni do stadija prvobitne akumulacije
izgraditi i realizovati projekat socijalisti~ke transformacije. We-
govi sqedbenici u takvim dru{tvenim uslovima mogu dovesti do izvje-
snog, ~esto vrlo zna~ajnog privrednog napretka, ali nisu u stawu stvori-
ti primamqiviju i prihvatqiviju alternativu modernim gra|anskim si-
stemima razvijenog Zapada. ^ak ni zapadwa~ku, po prirodi dru{tvenog
polo`aja konformisti~ki orjentisanu radni~ku klasu, nisu u mogu}no-
sti ozbiqnije zainteresovati za vlastite `eqe, htijewa i namjere, pa za-
to beznade`no ostaju ispod op{teg civilizacijskog nivoa i istorijskih
mogu}nosti ~ovje~anstva. Po{to je kriza marksizma op{ta, nije mogao
biti po{te|en od velikih potresa i lomova ni komunisti~ki pokret u
kapitalisti~kim zemqama. “Ograni~avawe prostora za teorijski rad na
veoma uske alternativne institucionalne poslu{nosti ili individual-
ne izolacije uni{tio je svaku mogu}nost dinami~nog odnosa izme|u
istorijskog materijalizma i socijalisti~ke borbe, i spre~ilo svaki ne-
posredan razvoj glavnih pitawa klasi~nog marksizma. U komunisti~kim
partijama sve rasprave o posleratnim imperijalisti~kim privredama, o
dr`avnim sistemima na Zapadu i o strategiji klasne borbe, bile su re-
zervisane iskqu~ivo za birokratski vrh tih organizacija, koji je bio
619
uslovqen svojom odano{}u zvani~nim sovjetskim pozicijama. U masama V.. MORALNI SMISAO
radni~ke klase, izvan okvira organizovanog komunizma, nije postojalo
~vrsto upori{te iz kojeg bi se razvila bilo kakva razgovetna revoluci- SAVREMENOG FILOZOFSKOG ANGA@MANA
onarna analiza ili strategija bilo zbog nadmo}nosti komunista u lokal- U dana{wem civilizovanom svijetu qudi sve odlu~nije odbijaju da
nom proletarijatu (Francuska, Italija), bilo zbog velike reformator- se }utke mire s nametawem osnovnih normi pona{awa u socijalnoj sfe-
ske lojalnosti komunista (Nema~ka, SAD). Generaciju teoreti~ara koja ri svog `ivqewa, koje poku{avaju ustoli~iti politi~ki faktori, pogo-
je svoje stavove formirala na osnovu dvostrukog iskustva fa{izma i tovo ako u kreirawu tih normi uop{te nisu mogli u~estvovati, niti se
Drugog svetskog rata ove dve stvari su duboko dirnule, bilo da su izgubi- o wihovoj prirodi i sadr`ini na demokratski na~in izjasniti. Jedino
li nadu u radni~ku klasu (u Nema~koj, gde nije bilo pokreta otpora), ili u~e{}e u stvarawu norme predstavqa garantiju da je wena primjena iz-
su to neizbe`no izjedna~avali sa ja~awem komunizma (u Francuskoj i raz slobode i potvrda qudske samosvojnosti i dostojanstva. Me|utim, da
Italiji gde je postojao pokret otpora). Vi{e od dvadeset godina po zavr- ovakav sud ne bi bio suvi{e apodikti~ki, nu`no ga je potkrijepiti i od-
{etku Drugog svetskog rata, intelektualno stvarawe zapadnog marksi- govoriti na pitawa da li je i u kojoj mjeri svaki ~ovjek u stawu da na za-
zma u podru~ju originalne ekonomske i politi~ke teorije, imaju}i na ista kreativan na~in u~estvuje u stvarawu dru{tvenih i pravnih normi;
umu stvarawe zna~ajnih dela na oba poqa, bilo je odista ravno nuli.”13 koje su mogu}nosti, prednosti i slabosti principa neposrednosti ili
Napomene: demokratskog posredovawa tog u~e{}a; te na koji na~in formulisati i
1
Branko Bo{wak: Sistematika filozofije; “Naprijed”, Zagreb 1977, str. 94.
u praksi realizovati na~elo neugro`avawa slobode drugih potpunim
2
Veqko Kora}: Filozofija i wena istorija; “Naprijed”, Zagreb 1978, str. 102. u`ivawem slobode jednog. Na to se nadovezuje i problem, u stvarnosti,
3
Isto, str. 159. uglavnom, neuskla|enog odnosa izme|u objektivnih mogu}nosti i subjek-
4
Isto, str. 114, 115. tivne spremnosti na aktivno u~e{}e. Bez sumwe, qudska voqa je tvorac
5
Branko Bo{wak, op. cit., str. 177–179.
6
Veqko Kopah, on. cit., str. 160, 161.
svih zakona, a wihova umnost i ~ovje~nost uglavnom nije proporcional-
7
Isto, str. 12. na brojnosti, stepenu masovnosti pojedina~nih voqa koje su u procesu
8
Agne{ Heler: Filozofija levog radikalizma; “Mladost”, Beograd 1985, str. 18, 19. dono{ewa neposredno u~estvovale. Ali, kvantitativni faktor mo`e
9
Isto, str. 41. biti mjerilo moralnosti, jer ukoliko ve}ina qudi ustanovi odre|ene
10
Risto Tubi}: Mjesto kriti~ke teorije dru{tva u evoluciji marksizma. Pogovor za
kwigu Martina Yeja “Dijalekti~ka imaginacija”; “Svjetlost”, Sarajevo, “Globus” Za- norme, wihovi tvorci sami su krivi ukoliko se one nakon izvjesnog vre-
greb, 1982, str. 485. mena poka`u pogre{nim, {tetnim, proma{enim.
11
Martin Yej: Dijalekti~ka imaginacija, on. cit., str. 486. U modernoj dr`avi iz prakti~nih razloga nije mogu}e ukqu~iti sve
12
Agne{ Heler, op. cit., str. 37. gra|ane u zakonodavna tijela, {to ne zna~i da su oni samim tim bitno us-
13
Peri Anderson: Razmatrawa o zapadnom marksizmu; BIGZ, Beograd 1985, str. 99, 100.
kra}eni u svojim potrebama i pravima ukoliko im stoje na raspolagawu
mehanizmi slobodnog i neposrednog izja{wavawa i opredeqivawa za
razli~ite opcije, alternativne politi~ke programe ikonkurentske par-
tije. Ako na taj na~in konstituisano zakonodavno tijelo ~ini gre{ke i
proma{aje obi~no gubi podr{ku i simpatije masa, ali zadr`ava autori-
tet vlasti koja uglavnom uredno funkcioni{e sve do momenta primo-
predaje novom mandataru narodne voqe, pa do krize pravnog kontinuite-
ta ne dolazi. S druge strane, kad u autokratskim re`imima nosioci vla-
sti grije{e narod nema skoro nikakvih mogu}nosti da se o tome izja{wa-
va, ili je pak “izja{wavawe” vje{to kanalisano u funkciji daqe mani-
pulacije. Sasvim sekundaran problem za poredak su dru{tvene nevoqe
izazvane neozbiqno{}u i nesposobno{}u institucija sistema, a kao
primarni zadatak i nu`nost se postavqa anga`ovawe na spre~avawu po-
jave alternativnih ideja i politi~kih subjekata, pri ~ijem gu{ewu se
rijetko biraju sredstva. Zato se u takvim slu~ajevima vrlo brzo gube sve
perspektive prevazila`ewa krize; ona se u nedogled produbquje, a si-
stem latentno `ivotari. Svaka radikalnija promjena prvenstveno dovo-
di u pitawe mogu}nost kontinuiteta, jer prevashodno negira dotada{we
institucionalno ustrojstvo.
620 621
 U svijetu u kome politika predstavqa totalitet dru{tvenih odnosa
i glavni izraz qudskog bitisawa, vrednosno neutralna filozofija ne-
minovno gubi relevantnost umne manifestacije ~ovjekove duhovne sfe-
re. Zato se izgradwa samostalnog sistema humanisti~kih i eti~kih, ali
i politi~kih i ideolo{kih vrijednosti, pojavquje kao preduslov ade-
kvatne intelektualne anga`ovanosti u ciqu dosezawa, osvajawa slobode,
pravde, istine, jednakosti i demokratije kroz bespo{tedni kriti~ki
pristup datoj dru{tveno-istorijskoj realnosti. Taj pristup opet omogu-
}uje optimalno jedinstvo emancipatorske teorije i revolucionarne
prakse, nedosti`no, kako marksizmu kao wegovom izrazitom zagovara~u,
tako, i jo{ vi{e, ostalim teorijskim pravcima s ispoqenom spremno-
{}u za divinizacijom, kodifikacijom i dogmatizacijom svojih osnovnih
na~ela, te deifikacijom i faraonizacijom vo|a i vojskovo|a, bilo da se
oni zovu Lewin, Staqin, Tito, Mao Ce Tung, Enver Hoya itd. Cezari-
sti~ke i bonapartisti~ke diktature partijskih i dr`avnih lidera, sa-
movoqa i nepotizam, demagogija i licemjerstvo, manipulisawe masama
bu|ewem iracionalnih nagona u wima, predstavqaju neke od fenomena
koje su nam poku{avali i jo{ uvek nastoje predstaviti vrhunskim dome-
tom socijalisti~ke prakse. Time je iskqu~ivana mogu}nost djelatnog od-
nosa podanika prema vlastitom socijalnom miqeu, te onemogu}en even-
tualni slobodni, voqni, racionalni i odgovorni izbor.
Jedan eti~ki sud o izvjesnom istorijskom doga|aju, li~nosti ili dru-
{tvenoj realnosti nikada ne mo`e biti nepristrasan, ma koliko krite-
riji ocjewivawa bili objektivizovani i op{teprihva}eni. Razli~ito
razumijevawe i tretirawe odre|enih qudskih i socijalnih vrijednosti,
te wihovo nesmetano izra`avawe i dokazivawe umno{}u argumentacije,
pokazateq je stepena razvijenosti slobodarskih dru{tvenih uslova i mo-
gu}nosti ispoqavawa kreativnih sposobnosti ~ovjeka emancipovanog od
hijerarhije alijeniraju}ih politi~kih odnosa. Svaki upliv vladaju}e
politike u sistemu moralnih vrijednosti jednog dru{tva simptom je we-
gove dekadencije, retrogradnih procesa u sferama intelekta i onemogu-
}avawa duhovnih djelatnosti. Ako je moral oblik qudske prakse, onda je
razumqivo da mo`e biti slobodan i nametnut. Nametnuti moral je isto-
vremeno i la`an jer iza proklamovanih vrijednosti u ~iju se za{titu de-
klarativno stavqa, krije one stvarne ciqeve i interese za ~iju realiza-
ciju i odbranu su `ivotno zainteresovani wegovi tvorci. Da bi ~ovjek
mogao biti istinski subjekt moralne prakse on mora prihvatiti da bude
i wen objekt, {to kazuje da se ona bitno razlikuje od drugih vidova dje-
latnog odno{ewa prema svijetu koji nas okru`uje. U sferi ekonomije
uloga subjekta i objekta me|usobno se iskqu~uje. Ako je ~ovjek pojedinac
objekat, odnosno sredstvo proizvodnog procesa, puki dodatak ma{ini, on
ne mo`e biti istovremeno i subjekt proizvodwe, kreator praksisa.
Praksis kao samostvarala~ka djelatnost oblikovana teorijskim razma-
trawima trebalo bi da bude razli~ita od aktivnosti ~ija je motivacija
prouzrokovana faktorima van ~ovjekove kontrole. Ono {to jo{ uvijek
predstavqa jednu od osnovnih dilema pri svakom ozbiqnijem poku{aju
aktivisti~kog anga`mana je odnos objektivnih istorijskih nu`nosti i
622
mogu}nosti s jedne i revolucionarnosti subjektivnog praksisa s druge
strane, i to u pogledu kreirawa osnovnih sadr`aja radikalnih dru{tve-
nih promjena.
“Marksove pretpostavke (o qudskoj prirodi, prim. V.[.) su bile do
te mere optimisti~ke da je on izgleda bio uveren da }e ve} po~ete insti-
tucionalne promene prelaznog perioda (na primer ukidawe privatne
svojine) omogu}iti da se ostvari dotle potisnuta i blokirana qudskost.
On, na primer, smatra neminovnom privremenu dr`avu radni~ke klase
diktaturu proletarijata i pri tome niti postavqa pitawe daqe sudbine
profesionalnog aparata, birokratije, niti ga brine {ta se mo`e desi-
ti s institucijama prinude (koje su sastavni deo svake dr`ave), niti ga
uop{te mu~i pitawe: kako }e i kad ta dr`ava da se transformi{e u aso-
cijaciju neposrednih proizvo|a~a. Ve} je Ruso u Dru{tvenom ugovoru
uvideo mogu}nost otu|ewa narodnih predstavnika u svakom velikom dru-
{tvu u kome i daqe postoji profesionalna vojska. Mogu}nost novog otu-
|ewa u toku samog ’prelaznog perioda’ Marks ne uzima u obzir.”1 Tome
dodajmo konstataciju da je osnovni nedostatak Marksovog koncepta odre-
|ewa proizvodnog rada zanemarivawe uloga umnog. Dru{tvena uloga mo-
dernih i naprednih intelektualaca trebalo bi da je koncentrisana na
poku{ajima neprekidnih iznala`ewa i objelodawivawa mogu}nosti
transcedirawa postoje}eg poretka umnijim alternativama sa nagla{e-
nom humanisti~kom i slobodarskom sadr`inom, to jest, originalnim so-
cijalisti~kim vrijednostima. “Anga`ovana teorija poku{ava da ostva-
ri jedinstvo teorije i prakse kriti~kim pristupom istorijskoj realno-
sti svoga vremena i takvim otkrivawem bitnih dru{tvenih ograni~eno-
sti koje ima svoje prakti~ne implikacije”, a pri tome, otklawaju}i sve
idealisti~ke zablude i jednostranosti, ima u vidu da je “~ovek protiv-
re~no bi}e, sposobno za najvi{e uspone ka slobodi, ma{tovitosti, kre-
ativnosti, nesebi~noj brizi za druge ali isto tako i za najdubqe padove
u samo`ivost, vlastoqubivost, razarawe i samorazarawe. U krajwoj li-
niji pojedinac sam odre|uje sebe, ako ne aktivnim kriti~kim izborom,
onda pristajawem da se bude ono {to su drugi u procesu socijalizacije
oformili. Zate~eni istorijski uslovi mogu biti toliko nepovoqni,
pritisak organizacije i institucije toliko neodoqiv da se samo najsna-
`nije jedinke, najve}im naporima mogu odupreti ovoj spoqa{woj deter-
minaciji i ostvariti maksimum qudskosti”.2
U na{em vremenu, kad se racionalnost sve vi{e dokazuje kao korjen
svake napredne teorije dru{tva, a dr`ava kao nagovje{taj pomirawa dru-
{tvenih protivrje~nosti, politika se pojavquje i kao instrument eti-
ke, odnosno oblik moralne akcije. Dana{wi intelektualni anga`man
zahtijeva od svojih aktera istovremeno i neustra{ivost i razumnost i
savjesnost, jer samo s tim li~nim svojstvima intelektualci su u stawu da
aktivno u~estvuju u politi~kom procesu, ali i da se suprotstave uvla~e-
wu u igru s qudima koju nastoji da im nametne vladaju}a politika. Pre-
ma politici se ne mo`e biti ravnodu{an i nezainteresovan, jer i javno
ispoqavawe takvih te`wi predstavqa izvjestan politi~ki stav. Da bi
sa~uvao ~ast i dostojanstvo ~ovjek mora neprekidno da u~estvuje u poli-
623
ti~kom procesu, ali isto tako da zadr`i i kriti~ku distancu prema sve-
mu {to je oficijelno propisano, {to mu je nametnuto ili mu se predsta-
vqa kao jedina alternativa. Dominiraju}a politika nastoji ovladati in-
telektualnim stvarala{tvom, nesvjesna da ga time uni{tava, negira, da
u krajwem ishodu ~ini ono {to mo`da prvobitno nije `eqela. Nasuprot
tome, inteligencija ve} na startu raspola`e razvijenom svije{}u o po-
trebi sveobuhvatne negacije dominiraju}e politike. Ipak, tu ostaje
otvoreno pitawe da li takva duhovna negacija vodi empirijskom podre-
|ivawu, ovladavawu inteligencije nad politikom, preuzimawe dizgina
dr`avnog aparata. Da li je to kqu~ dostizawa umnosti politi~kih pro-
cesa i prerastawa politike kao vladavine nad qudima u sredstvo koje qu-
di koriste da bi slobodno regulisali me|usobne odnose na principima
ravnopravnosti, uzajamnosti i solidarnosti? Mo`e li politi~ki pro-
ces kao borba za ovladavawe i nametawe jedne mo}i i uticaja drugim pre-
rasti u borbu ideja i mi{qewa radi wihove kvalitativne selekcije i iz-
bora najracionalnijih i najprikladnijih varijanti? Univerzalno-huma-
nisti~ki, slobodarski i kriti~ki duh... ne mo`e biti ograni~en na jed-
nu zemqu, jednu provinciju, samim tim ne mo`e i presudno zavisiti od po-
liti~kih prilika te zemqe i te provincije. Nikakva represija ne mo`e
ubiti `ivu, autonomnu misao koja otkriva istinu o svojoj eposi i koja
otvara nove prostore qudske slobode”.3
Atak vladaju}e politike protiv inteligencije predstavqa rezultat
averzije prema prosvije}enosti, sposobnosti rezonovawa, spremnosti na
kriti~ko mi{qewe itd. Dominiraju}a ideologija najvi{e strepi od
istine. U woj vidi svog smrtnog neprijateqa, opasnost od raskrinkavawa
i odbacivawa ukorewenih predrasuda. Politi~ki sistem ideolo{kog
monizma i jednopartijskog monopolizma realizuje negativnu selekciju
rukovode}ih kadrova ~iji je ciq da se poluge vlasti povjere mediokri-
tetskim intelektima, slabim karakterima i poslu{nim prirodama koji-
ma je mogu}e savijati i preoblikovati ki~mu prema dnevno-politi~kom
oportunitetu. Sa slobodnim qudima ~vrstog karaktera i nepokolebqi-
vog duha, s razvijenom inteligencijom i natprosje~nim umnim sposobno-
stima, s originalnim individualitetom, ovakav sistem ne mo`e mirno
koegzistirati. Oni lako otkrivaju wegove slabosti i poku{avaju da ih
javno `igo{u, a on se najvi{e od svega boji suda javnosti, pa je nastoji
odr`ati pod svojom striktnom kontrolom. Oponente najprije poku{ava
podmititi, vrbovati, anga`ovati za svoje ciqeve, pa ako se poka`e da u
tome ne uspijeva, slijedi akademsko onemogu}avawe, pa javno {ikanira-
we, ugro`avawe materijalne egzistencije, razli~ite vrste zlostavqawa,
sve do potpune fizi~ke likvidacije. To su uglavnom i bili krajwi dome-
ti i rezultati do sada izvedenih proleterskih revolucija s marksisti~-
kim teorijskim i komunisti~kim ideolo{kim znamewem. Ipak, ne mo`e
se negirati da su mnoge od wih, s obzirom da su izvedene u krajwe zaosta-
lim dru{tvenim sredinama, na primjer, oktobarska i kineska, zna~ile
ogroman civilizacijski napredak, da su postigle mnogo vi{i stepen so-
cijalne pravde u pore|ewu s re`imima koje su nasilno sru{ile, te da im
se zato ne mo`e apriori negirati istorijska svrsishodnost. Ali, reali-
624
zacija socijalizma, kao krajwi ciq koji se ne mo`e posti}i nikakvim
eksternim mjerama ukoliko ne predstavqa `equ, voqu i htijewe kvali-
fikovane ve}ine stanovni{tva, ostaje daleka, mada ne toliko nevjero-
vatna ambicija. Ono {to je zajedni~ka karakteristika svih tih re`ima
je ~iwenica da su ih i unutra{we i spoqa{we potrebe i prilike, dej-
stvo i subjektivnih i objektivnih faktora, navodili da primat daju bor-
bi za vlastito golo odr`awe, pre`ivqavawe na ra~un realizacije soci-
jalisti~kog projekta, pa im je to pre{lo u manir koga se posle vi{e ni-
su ni mogle otarasiti, jer je prerastao u wihovu pravu prirodu.
Da bi se prikrio pravi smisao postupka vladaju}e politi~ke elite
neprekidno se pribjegava transformisawu zna~ewa upotrijebqenih poj-
mova i termina. Odbacivawe svake moralne skrupule i favorizovawe
ne~asnih radwi i postupaka da bi se postigli “uzvi{eni” ciqevi, pred-
stavqa osnovnu polugu partijske aktivnosti u wenom makijavelisti~-
kom zanosu, za~iwenom fanatizovanom mesijanskom samosvije{}u.
Kqu~ne politi~ke procese prati misti~na tajanstvenost koja se u svije-
sti obi~nih qudi isprepli}e s neizvjesno{}u individualne sudbine u
odsustvu klasi~nog pravnog poretka i vladavine zakona. Diskretno od-
lu~ivawe o politi~kim akcijama, ideolo{ko-propagandnim kampawama,
i tiho zakulisno rje{avawe problema odr`awa i funkcionisawa vlasti
samo je u prividnoj koliziji s bu~nom javnom agitacijom i glasnim izvi-
kivawem upro{}enih parola. Birokratija “uporno nastoji da kao sloj
iznad dru{tva ’odgaja’ druge, dakle cijelo dru{tvo, a da sama prije toga
nije odgojena u samom procesu dru{tvenog razvitka i da poka`e kako
formalni principi – {to ih ona tako zdu{no i qepore~ivo proklami-
ra i na rije~ima zastupa – izgledaju na djelu. Ti su principi, dakle, svag-
da samo formalni, pa kao ideje vodiqe postaju realno-sadr`ajni, dakle
konkretna zbiqa tek onda kad se pojedina~no ili dru{tveno djelatno
prakticiraju kao takvi, to jest, dok se ne pretvore u djelo, koje kao jedi-
ni zbiqski kriterij samim sobom ukazuje i dokazuje da li, koliko i u kom
smislu su oni realni, `ivotni i smisleni, pa prema tome i da li su mo-
gu}i, upravo qudski, povijesno mogu}i”.4
Totalitarni re`imi umjesto slobode i demokratije za osnovne po-
liti~ke i uop{te dru{tvene vrijednosti proklamuju red i poredak u naj-
razli~itijim varijantama wegovog ispoqavawa, potkrepquju}i ih psi-
hozom sumwi~ewa i nesigurnosti kojima se redovno pravda samovoqa
vladaju}ih faktora. Ve}ina qudi je sklona podre|ivawu autoritetima i
identifikaciji s wima, s wihovom ideologijom, zajednicom ili organi-
zacijom. Kriza identiteta vodi ka opona{awu, poistovje}ivawu i kom-
formizmu, a sve to elimini{e li~nost, onemogu}uje razotu|ewe, samoo-
dre|ewe i samoostvarewe ~ovjeka li{avaju}i ga wegove individualno-
sti. Priklawaju}i se u potpunosti `ivotnoj sredini, dru{tvenoj zajed-
nici itd., ~ovjek sti~e kolektivni identitet, koji nikada ne mo`e pred-
stavqati adekvatnu zamjenu za li~ni. “Na sre}u ~itavog dru{tva, uvek se
na|e poneki ~ovek koji ne dâ da u wemu umre ~ovek, i koji budu}im poko-
qewima sa~uva uspomenu na uspravna ~oveka, koji se nije dao lomiti
pred naletom surovih dru{tvenih vetrova.”5 Odbacuju}i nametnute
625
autoritete i oslawaju}i se na vlastite moralne zakone, na savjest i uvje-
rewe, ~ovjek rizikuje da ga u najmawu ruku proglase ludim. “@ivot i kwi-
ga o `ivotu prepuni su primera o tome kako je dru{tvo mrvilo, mu~ilo
i mrzilo one koji su bili krivi samo zato {to su bili razli~iti, {to su
imali svoje ja. Dru{tvo uni{tava svoje najboqe li~nosti u korist ma-
sovnog ~oveka bez lika.”6 Kakav je zna~aj makar individualne pobune i iz-
ra`enog zahtjeva za slobodom pokazuje Sartr u svojoj drami “Muhe” u ko-
joj jedan od glavnih junaka Egist, obra}aju}i se Jupiteru, ka`e: “Slobo-
dan ~ovek u jednom gradu isto je {to i {ugava ovca u stadu. Oku`i}e ~i-
tavo moje stado i upropasti}e moje delo”.7 Nakon {to je Egist ubio Agam-
nenona, odrekao se i `eqa i qubavi i nade da bi zaveo “red” jer je to po-
stala wegova strast, Jupiter mu ka`e: “Kada se jednom sloboda rasprsne
u du{i ~oveka, bogovi protiv wega ne mogu ni{ta. Jer, to je stvar qudi,
i na drugim je qudima – samo na wima – da ga puste ili zadave”.8 Napokon
Orest ubija Egista, a izdi{u}i smrtno raweni Egist ga pita osje}a li
gri`u savjesti s obzirom da je postupio protiv Jupiterove voqe. Orest
mu odgovara: “[ta me se ti~e Jupiter? Pravda je stvar qudi i nije mi po-
treban bog da me woj nau~i. Pravedno je zgaziti te, gnusni nitkove, i sru-
{iti tvoju vladavinu nad stanovnicima Argosa, pravedno je vratiti im
ose}awe dostojanstva.”9 Dakle, on ne prihvata obja{wewe da je sloboda
data ~ovjeku da bi slu`io i trpio tu|u supremaciju.
@ive}i u vremenu sve otvorenijih sumwi u idole i ideale, vremenu
temeqitih preispitivawa tradicionalnih vrijednosti i suo~eni s civi-
lizacijskom krizom takvih razmjera da ona prijeti negacijom ~itavog ~o-
vjekovog istorijskog djela na globalnom planu, posmatramo kako se bez
milosti ru{e do sada preovla|uju}e i tako primamqive utopije ustupaju-
}i mjesto ili novim utopijskim zanosima ili osje}awu duboke apatije i
besperspektivnosti i uzaludnosti svih ~ovjekovih poku{aja. Op{ta ne-
izvjesnost koja dominira brojnim vitalnim podru~jima ~ovjekovog `ivo-
ta i stvarawa, ipak ne dovodi u pitawe svrsishodnost ~ovjekove akcije.
“Ima smisla nastojati da budu}nost, odnosno sada{wost na{ih potomaka
bude {to slobodnija od nas. Nema smisla da ih usre}ujemo na{om sre}om,
jer }emo ih unesre}iti i na{om nesre}om. Umesto {to im ingenujemo vr-
line i potrebe, bi}e mo`da boqe da im razvijemo {to svestranije duhov-
ne i materijalne mogu}nosti. I iznad svega – {titimo slobode.”10 Zato ne
smijemo dozvoliti da se revolucija, umjesto u kontinuirano stvarawe i
slobodu, pretvori u oko{talu instituciju, u novi oblik ugweta~ke vlasti
koja se po primjeni nasiqa ne}e bitno razlikovati od ranijih. “Toliko je
duhovna situacija na{eg vremena bitno razli~ita od nekada{we da ni za-
stupnici vladaju}ih politi~kih ideologija (u kojima prepoznajemo
istinske nosioce dana{weg nihilisti~kog bezna|a) nemaju vi{e snage i
mo}i da nas surovo i bezobzirno progone zbog na{eg nepo`eqnog, varqi-
vog mi{qewa. Ni oni vi{e nisu potpuno ube|eni u ono u {ta su se koli-
ko jo{ do ju~e zakliwali, niti uop{te ozbiqno dr`e do svojih pretwi, pa
otud wihovi progoni vi{e li~e na farsu nego na tragediju.”11
Ni periodi~ne erupcije najgrubqeg nasiqa nisu vi{e ubjedqive u
smislu izazivawa straha masa, kako su to do ju~e redovno bile. Oblici
primjene sile u ciqu o~uvawa gra|anske poslu{nosti gotovo da se vi{e
626
ne usavr{avaju. Mijewa im se samo forma, pove}avaju tehni~ke mogu}no-
sti, dok sadr`aj ostaje isti, kao da se uop{te i ne mijewa u zadwih {est
decenija. “Na sre}u, uvijek je bilo qudi koji su bili kadri da se snagom
uma suprotstave obezglavqenoj sili. I mada su u toj neravnopravnoj bor-
bi obi~no ostajali za glavu kra}i, wihova je misao, ponekad brzinom sve-
tlosti, rasplamsavala nadu na ogromnim prostorima, ~ak {irom zemaq-
ske kugle, i gotovo uvek nad`ivqavala silu. I nema te sile koja misao
mo`e uni{titi. Danas zabrawena, sutra }e biti obznawena na sva usta;
danas zatvorena, sutra }e sti}i u mnoge domove. To je zato jer qudi uvek
vi{e veruju ~oveku nego dr`avi koja, ve} samim svojim postojawem, sve-
do~i o nepravdi.”12
Moralnost podrazumijeva da ~ovjek svoju individualnost prilago-
|ava socijalnim uslovima egzistencije, ali samo onda ukoliko te uslove
shvata i prihvata kao optimalne, u datim istorijskim okolnostima jedi-
no mogu}e. Ako su uslovi objektivno ispod nivoa mogu}nosti moralni
odnos prema sebi i dru{tvu nala`e pojedincu i kolektivitetu da se us-
pravi, pobuni, sru{i stari i izgradi novi poredak vi{eg civilizacij-
skog dometa. Da bi ~ovjek mogao potpuno i adekvatno procijeniti vla-
stite `ivotne prilike mora prethodno raspolagati razvijenom svije-
{}u, a ona podrazumijeva razgranatu intelektualnu aktivnost, nau~nu,
filozofsku i umjetni~ku djelatnost, stvarawe duhovnih vrijednosti ko-
je jedine mogu uliti smisao materijalnoj egzistenciji. “Stvarala{tvo je
otkrivawe novog, radoznalost qudskog duha, stvarala{tvo je susret s ne-
poznatim. Ve} u svom bi}u ono sadr`i opasnost stvarala~kog uspeha ili
neuspeha. Druge opasnosti nema, jer, kao ~in duha, ono ne ugro`ava nikog
i ni{ta.”13
Intelektualna postojanost i moralna dosqednost su glavni atribu-
ti dana{we umne duhovne djelatnosti, a svjedoci smo brojnih posrnu}a
talentovanih intelektualaca koji stupaju u slu`bu kao dvorske lude bi-
rokratije. Na{av{i se jednom u situaciji da mijewaju “}urak naopako”,
progoweni starim uspomenama na negda{we idejno istomi{qeni{tvo s
qudima koje sada ocrwuju na sve mogu}e na~ine, ~ak priznaju zablude iz
pro{losti, sporne momente u svojoj politi~koj biografiji, kako bi se
dokazali kao qudi koji su uspjeli pobijediti jereti~ko zlo u samim sebi,
{to im daje za pravo da ga nakon toga otkrivaju i pobje|uju u drugima. Na
inkvizitorski na~in progone svaku slobodnu misao, pribjegavaju}i iri
tome i najbezo~nijim izmi{qotinama kako bi javno diskvalifikovali
wenog tvorca. Primjewuju ono provjereno i djelotvorno pravilo totali-
taristi~ke propagande prema kome vi{e puta ponovqena la` na kraju
postaje istina iz prostog razloga {to indoktrinirana masa po~iwe da
vjeruje da je zaista rije~ o istini. Socijalni karakter, funkcija i opre-
djeqenost, te istorijska usmjerenost kulturne djelatnosti izvode se u
rang apsoluta i tako gube izvornu svrsishodnost za qubav birokratske
dopadqivosti i korisnosti kao sredstvo manipulacije.
Samo postojawe tih kategorija ne mo`e se ozbiqno dovoditi u pita-
we, ali istovremeno treba imati u vidu da one ni po koju cijenu ne smi-
ju do}i u koliziju s principima slobode duhovnog stvarala{tva. Zapra-
627
vo, sloboda stvarala{tva je neodvojiva od wegove funkcije radikalnog
kriti~ara dru{tvene realnosti, pa zato wihovo optimalno uskla|ivawe
ne smije biti monopolisano od strane bilo kog vawskog faktora: vanna-
u~nog, vankwi`evnog, vanumjetni~kog, posebno ne od politi~kog. Uz to
se sloboda voqnog izbora i opredjeqewa pokazuje kao glavni princip
vrednovawa i selekcije produkata qudskog duha. “Tim se stavom – naime,
da sloboda ho}e samu sebe! jer to zna~i to: da (slobodna) voqa ho}e slo-
bodnu voqu – samo na drugi na~in iskazuje ono re~eno: da bi se do slobo-
de dospjelo, treba po~eti ili po}i od we same! A tu i le`i onaj veliki,
bitno moderni, i zapravo jedini pravi problem modernoga, suvremenoga
europskog ~ovjeka, budu}i da je – principijelno gledano – iz wegova hi-
storijski postignutog uvjeta `ivota, zapravo jedino wemu i dano i zada-
no a mo`e htjeti da bude to slobodno bi}e po sebi samome, tj. da svoju slo-
bodu izbori svojom vlastitom djelatno{}u kao samodjelatno{}u. Ili,
govore}i sad upravo tim jezikom: da ho}e samoga sebe kao tu samodjelat-
nost ili samosvrhu (bar toliko, da se taj zahtjev ne bi smatrao samo, ili
iskqu~ivo – ’dobrom {alom’ od strane te ’metafizike subjektiviteta’.”14
Svaka politi~ka intervencija u ovoj sferi ubrzo se birokratizuje i po-
staje faktor sputavawa i onemogu}avawa, sredstvo postizawa mediokri-
tetske supremacije.
Proces emancipacije duhovnog stvarala{tva od vladaju}ih struktu-
ra i politi~kih procesa po~eo se ostvarivati jo{ u fazi gra|anskog li-
beralizma, te moderno dru{tvo, ukoliko ga poku{ava osporiti, kanali-
sati i kontrolisati, ~ini tragi~ni korak unazad. S druge strane, duhov-
no stvarala{tvo se mora radikalno kriti~ki odnositi i prema eventu-
alnim klasnim grupacijama u ~iji se poku{aj ostvarewa politi~ki i
ideolo{ki artikulisanih istorijskih interesa i ciqeva ukqu~uje. Na
taj na~in ono korigiraju}e djeluje na sve prate}e procese, pojave i ten-
dencije ~iji je kvalitet i intenzitet uticaja promjewiv i ~esto s razli-
~itim predznacima. Treba imati u vidu da principijelan anga`man ni-
kada ne podrazumijeva klasnu ili ideolo{ku iskqu~ivost i uvijek ima u
sredi{tu pa`we ~ovjeka kao individuu, a ne wegov kolektivitet, pa zato
ima antiklasnu usmjerenost, tendira negirawu klasne podjele dru{tva i
wegovom razotu|ewu i o~ovje~ewu. Nijedan oblik duhovne djelatnosti ne
mo`e realizovati takvu svoju dru{tveno-istorijsku funkciju ukoliko
podlije`e bilo kakvoj organizovanoj ili spontanoj vawskoj kontroli.
Jedina mjerila ocjene wene vrijednosti mogu biti idejno-estetska, koja
apstrahuju politi~ku i ideolo{ku komponentu, te odbacuju te`wu za ne-
prikosnoveno{}u i superiorno{}u izre~enih vrednosnih sudova, domi-
naciju i nametawe sredstvima politi~ke, policijske, materijalne, mo-
ralne ili bilo koje druge prinude.
Umna politika ne smije insistirati na principu “ko nije sa mnom,
ko me bezuslovno i bespogovorno ne slijedi, taj mi je neprijateq”. On ni-
je preporu~qiv ne samo u sferama duhovnog stvarala{tva, nego ni u sva-
kodnevnom `ivotu prosje~nih qudi, pa zato najvi{e {tete mo`e nanije-
ti preovla|uju}oj ideolo{koj koncepciji i dru{tvenim snagama koje se
wome rukovode. Istinski demokratskim i humanim anga`manom se te`i
628
osloba|awu sveg duhovnog potencijala ~ovjeka, a tako mu se pru`a pri-
lika za raznoliko, osebujno i kompleksno tragawe za qudskim identite-
tom, pa makar ono bilo kontradiktorno po uzoru na istorijske protivr-
je~nosti. Samo slobodna intelektualna djelatnost mo`e biti korisna
qudima i faktor narastawa op{te dru{tvene svijesti, pogotovo onda
kad pru`a energi~an otpor svim aspektima konkretne politi~ke prak-
se, nadilaze}i je svojom moralno{}u i nepodmitqivo{}u, svojom svije-
{}u o nesavr{enosti, i vlastitoj i svijeta u kome egzistira. A takvu dje-
latnost mogu razvijati samo li~nosti slobodarskog duha i buntovnog po-
nosa kojima nije mogu}e bilo kakvu, naj~e{}e nevje{to iskonstruisanu,
frazu ili parolu predstaviti kao najvi{i dostignuti teorijski domet,
pa ih onda prinuditi da na tom “dometu” zasnivaju svoj ukupni intelek-
tualni anga`man. Slobodna qudska misao ne trpi nikakve granice, wen
djelatni odnos nije zasnovan na politi~koj naruybi i monolitnom jedin-
stvu pogleda i stavova, te je spremna da se izdigne iznad svih etiketira-
wa i {ikanirawa kojima je propra}en put wenih tvoraca na modernu i
usavr{enu Golgotu. Oni mogu biti odstrawivani i kao “trulo tkivo iz
zdravog organizma”, ali wihovi misaoni produkti, djelo zbog koga pod-
nose egzistencijalne `rtve, ostaju nesavladivi za samouvjerene i mo}ne
savremenike, a kao primjer }e slu`iti i budu}im pokoqewima. Kroz
istoriju ~ovje~anstva nebrojano puta se pokazalo da se ideje ne mogu po-
bje|ivati u}utkivawem wihovih tvoraca. Kao najvi{i oblik spekula-
tivnog mi{qewa “filozofija uvek nastupa prosvetiteqski, ona je to
bila i onda dok re~ prosvetiteqstvo nije jo{ ni postojala. Time {to je
dovikivala ~oveku: “misli vlastitom glavom”, ona ga je uvek poku{ava-
la osloboditi iz “samoskrivqene maloletnosti”. Shodno tome, “po{to
za utopiju oblika `ivota najvi{e dobro predstavqa vrhunac filozof-
skog sistema, u filozofsko dr`awe neizostavno i bezuslovno spada to
da filozof `ivi vlastitu filozofiju, da ona postane wegov `ivot. Ka-
tegori~ki imperativ svakog filozofa glasi: deluj u skladu sa svojom te-
orijom! Filozofija koja nije `ivqena nije autenti~na, ona ne ispuwava
funkciju filozofije”.15 Pri tome se ima u vidu da “subjekt saznawa pra-
}enog qubavqu i okrenutog prema istinitom i dobrom, jeste um; ~ovek
filozofije jeste ’umno bi}e’”16, a “od svih oblika objektivizacije filo-
zofija je par ekselans demokratski oblik. Filozof nikada ne nosi znak
odabranog ~oveka, nikada se on ne umotava u pla{t tajnovitosti, napro-
tiv on je uvek transparentan. Samo neki nefilozof }e govoriti o filo-
zofskom ’geniju’, jedan filozof to nikada ne}e u~initi. Filozof zna da
u filozofiji, kako je to rekao Kant nema genijalnosti; filozof sebe
shvata kao ~lana nevidqive demokratske zajednice umnih bi}a koja auto-
nomno misle”.17
I na kraju, ~ini nam se nu`nim ista}i da se moralni smisao savre-
menog intelektualnog anga`mana uop{te i filozofskog posebno ne is-
crpquje kroz odnos prema socijalnom i istorijskom miqeu, drugim sfe-
rama ~ovjekove individualne i kolektivne djelatnosti, nego i prema se-
bi samom. Strpqewe i tolerancija pri suprotstavqawu razli~itih, ne-
kada dijametralno suprotnih argumenata, pojavquje se kao ’kondicio si-
629
ne kva non’ modernog filozofsko-teorijskog raspravqawa kqu~nih spe- VI.. JAVNI POLEMI^KI ISTUPI
kulativnih i empirijskih kategorija. “Putevi filozofskog mi{qewa
otvoreniji su danas vi{e nego ikad do sada u istoriji. Danas je vi{e ne-
go ikad jasno da je nesaglasnost na filozofskom podru~ju sve drugo pre 1. ISTUP NA PROTESTNOJ VE^ERI
nego ne{to negativno, da je upravo ta nesaglasnost najre~itiji izraz i UDRU@EWA KWI@EVNIKA SRBIJE POVODOM
najdragocenija zaloga `ivotvornosti filozofskog duha, da se samo za- HAP[EWA PROF. DRAGOQUBA PETROVI]A
hvaquju}i toj nesaglasnosti mo`e jo{ govoriti o tome da filozofiji
predstoji neka budu}nost.”18 Pridru`ujem se najodlu~nijim protestima cjelokupne jugosloven-
ske demokratske intelektualne javnosti povodom hap{ewa i osude prof.
Napomene: Dragoquba Petrovi}a, ~emu su pribjegli vojvo|anski birokratski auto-
1
Mihailo Markovi}: Anga`man za istinu, za sintezu evropske humanisti~ke tradi- noma{i u pani~nom strahu pred sve otvorenijim pretwama neprikosno-
cije, gra|anskih demokratskih tekovina i tradicionalnih socijalisti~kih aspiracija; venosti i nedodirqivosti wihove polufeudalne despotovine. Smatram
“Theorija” br. 3/1983, str. 140. da je ovo ozbiqan povod da se obnovi zahtjev politi~kom vrhu sada{weg
2
Isto, str. 139–148. jugoslovenskog re`ima za neodlo`no ukidawe svih pravnih normi i pro-
3
Isto, str. 126, 127. pisa koji omogu}uju sistematsko negirawe elementarnih gra|anskih slo-
4
Milan Kangrga: Etika ili revolucija. Prilog samoosvje{}ivawu komunisti~ke
revolucije; “Nolit”, Beograd 1983, str. 146. boda i prava, te gowewe slobodoumnih i naprednih pojedinaca zbog tako-
5
\uro [u{wi}: Cvetovi i tla, Ogledi o ulogama ideja u `ivotu; “Mladost”, Beo- zvanog verbalnog delikta. [tavi{e, policijska represija se ne primje-
grad 1982, str. 203.
6
wuje samo za javno iskazanu rije~ kritike i neslagawa, nego i za onu sa-
Isto, str. 204. op{tenu u privatnom razgovoru, ili uop{te neizgovorenu nego samo
7
@an Pol Sartr: Drame. Izabrana dela, tom 5; “Nolit”, Beograd 1981, str. 39.
8
Isto, str. 39, 40.
pretpostavqenu, ili, pak, nabije|enu, podmetnutu, la`nu. Dakle, tu vi{e
9
Isto, str. 40. nije rije~ ni o verbalnom deliktu nego o samom deliktu mi{qewa. Svi
10
Dobrica ]osi}: Stvarno i mogu}e; “Otokar Ker{ovani”, Rijeka 1982, str. 111. koji misle druga~ije od oficijelnih re`imskih ideologa i propagandi-
11
Mihailo \uri}: Izazov nihilizma; Nezavisna izdawa Slobodana Ma{i}a, Beo- sta progla{avaju se neprijateqima dru{tva i kao takvi dugotrajno {i-
grad 1986, str. 64. kaniraju, otpu{taju s posla, hapse, a nekada i smje{taju u psihijatrijske
12
Rajko \uri}: Najboqa vlada; “Politika” od 2. oktobra 1982, str. 12.
13
Zoran Avramovi}: Krivi~no u umetni~kom delu; “Politika” od 16. juna 1982, str. 12. klinike zatvorenog tipa.
14
Milan Kangrga, op. cit., str, 224. Ve~eras sam i dodatno konsterniran maloprije saznatom vije{}u, te
15
Agne{ Heler: Filozofija levog radikalizma; “Mladost”, Beograd 1985, str. 37, 38. izra`avam svoje najdubqe ogor~ewe nakon informacije da su danas Mi-
16
Isto, str. 23. odrag Mili} i Milan Nikoli} pozvani na izdr`avawe kazne zatvora,
17
Isto, str. 35. nakon {to su u poznatom procesu “beogradskoj {estorici” osu|eni zbog
18
Mihailo \uri}, op. cit., str, 56.
“neprijateqske propagande”. Inspiratorima i organizatorima ovog re-
`iranog su|ewa izgleda nije dosta javne bruke me|unarodnih razmjera
koju su svojevremeno izazvali, pa je daqe pro{iruju tvrdoglavo insisti-
raju}i da ovu dvojicu afirmisanih intelektualaca li{e slobode.
Ipak, represija i nije tako stravi~na prema qudima koji su imali tu
sre}u da se s wihovim slu~ajem blagovremeno upozna doma}a i strana jav-
nost. [irom Jugoslavije je zato~eno vi{e stotina nevinih, ~ija imena
uglavnom nismo ni ~uli, a osu|eni su na dugogodi{wu robiju samo zato
{to druga~ije misle i nisu spremni da se pokore vladaju}em sistemu ide-
olo{kih vrijednosti. U zeni~koj robija{nici, primjera radi, takvih je
oko stotinu. Ve~eras va{u pa`wu skre}em na samo tri karakteristi~na
slu~aja:
1. Ante Kova~evi}, doktor slavistike sa Be~kog univerziteta, na-
stavnik u tamo{woj {koli za mentalno hendikepiranu djecu, osu|en je na
{est godina zatvora jer je odbio da za ra~un bosanskohercegova~ke poli-
cije {pijunira na{e radnike u Austriji. Nekolicini svojih prijateqa
povjerio se da je takvu policijsku ponudu kategori~ki odbio. Prilikom
prvog narednog dolaska u Jugoslaviju, na godi{wi odmor, uhap{en je i uz
la`na svjedo~ewa osu|en zbog navodnih “neprijateqskih izjava” u pri-
630 631
vatnim razgovorima u svom stanu. Nakon {to su im vra}eni preventivno
oduzeti paso{i, pa su se ponovo obreli u Austriji, svjedoci su uputili
pismo sudu u kome priznaju da ih je policija ucjenama prisilila da la`no
terete svog nekada{weg prijateqa.
2. @ivojin Luki}, radnik sa zavr{enom ~etvorogodi{wom osnovnom
{kolom, gastarbajter u Minhenu, osu|en je tako|e na {est godina zatvo-
ra, jer je odbio da za ra~un bosanskohercegova~ke policije {pijunira ju-
goslovenske radnike u Saveznoj Republici Nema~koj. Uz to je napisao ne-
koliko protestnih pisama najvi{im dr`avnim organima Bosne i Herce-
govine zbog odluke vlasti da se prisilno oduzme zemqa srpskim seqaci-
ma iz okoline [ekovi}a koju su oni navodno uzurpirali jo{ prije Prvog
svjetskog rata. I on je osu|en samo na osnovu iskaza la`nih svjedoka. U
zeni~koj robija{nici je ka`wen sa mjesec dana samice jer mi je posudio
na ~itawe kwigu Mila Gligorijevi}a “Rat i mir Vladimira Dedijera”,
koju je ina~e legalno, po propisanoj proceduri, pribavio u zatvor.
3. Dervi{ \ur|evi}, diplomirani pravnik, osu|en je na nekoliko
godina robije, jer je prethodno odbio da bude svjedok optu`be protiv
glavnooptu`enih u poznatom procesu takozvanoj grupi mladomuslimana.
U zatvoru ga je stra`ar batinao jer je komad hqeba ponio iz trpezarije u
spavaonicu.
2. U^E[]E U RAZGOVORU O KWI@EVNOJ
LOGOROLOGIJI ODR@ANOM U DOMU OMLADINE
^uli smo nekoliko vrlo inspirativnih izlagawa o fenomenologiji
staqinisti~kih logora, koja je obra|ena u velikom broju kwi`evnih i
publicisti~kih djela. Ali, ~ini mi se da su se u~esnici razgovora suvi-
{e ustru~avali da govore o jugoslovenskim iskustvima na tom planu, po-
sebno o famoznom Golom otoku, koji, vjerovatno, predstavqa najve}u i
najupe~atqiviju mrqu na savjesti sada{weg komunisti~kog re`ima. Hi-
tlerovi koncentracioni logori su bili otvorena gubili{ta, fabrike
smrti. Staqinovi logori, pored toga {to su predstavqali posqedicu
politi~kih obra~una onog vremena, bili su i jedan od oslonaca ubrzane
industrijalizacije Sibira. I jedan i drugi tip logora izrastali su i
predstavqali najpregnatniji izraz ideologije re`ima koji su ih stvara-
li; vi{e ili mawe prikrivene zlo~ina~ke ideologije koja je negirala
osnovne qudske vrijednosti i gazila sve humanisti~ke tradicije dotada-
{weg civilizacijskog razvoja i evropske kulture kojoj su ruski i wema~-
ki narod, da paradoks bude ve}i, pru`ili kolosalan doprinos.
Ma koliko to neupu}enom posmatra~u izgledalo nevjerovatno, jugo-
slovenski logori su imali jo{ stravi~niji prizvuk. U wima su na sve mo-
gu}e na~ine poku{avali logora{e prevaspitati, ~emu ni nacisti ni
boq{evici nisu pribjegavali. Jugoslovenski komunisti, usqed ne~iste
savjesti zbog naglog napu{tawa svojih glavnih ideolo{kih i politi~-
kih svetiwa, najdubqe su, do bestijalnosti, mrzili svoje doju~era{we
drugove koji ni pred kakvim pritiscima nisu bili spremni da preko no-
}i mijewaju svoje revolucionarne ideale i mladala~ke zanose samo zato
632
{to je nekolicina wihovih glavnih doma}ih lidera do{la u opasnost po
o~uvawe sopstvenih pozicija i odr`awe vlasti, jer vi{e nisu bili po
voqi glavnog vo|e me|unarodnog proletarijata i komunisti~kog pokre-
ta Josifa Visarionovi~a Staqina.
Stvarne ili pretpostavqene “informbirovce” re`im je hapsio i
deportovao bez ikakve sudske odluke, besprizivnim administrativnim
rje{ewima, a onda ih podvrgavao teroru kriminalaca i “prevaspita-
nih”, koji po surovosti i dugotrajnosti vjerovatno prevazilazi sve ono
~emu je inkvizicija prije nekoliko stoqe}a pribjegavala. A samo prije
par godina, jedan od glavnih velikodostojnika re`ima, Edvard Kardeq je
u svojim “Sje}awima” otvoreno prijetio da }e se opet, u pogodnoj situa-
ciji, prema politi~kim protivnicima i ideolo{kim neistomi{qeni-
cima na sli~an na~in postupati. Dakle, u interesu odr`awa gole vlasti,
jednopartijskog monopola, malobrojne elite mo}i, sva se sredstva sma-
traju dozvoqenim, a za “informbirovce” se jo{ i danas tvrdi da su
opravdano deportovani, jer su u odre|enom istorijskom momentu pred-
stavqali “objektivnu” opasnost po tekovine revolucije jer su ostajali
vjerni polaznim revolucionarnim idealima, kojih se vo|stvo iskqu~i-
vo iz li~nih interesa po~elo verbalno odricati. Na`alost, u dana{woj
publicistici, koja je usqed toga potpuno oficijelna, variraju se samo
ocjene o neophodnosti ili oportunosti najsurovijih mjera pri logor-
skom tretmanu. Zato roman “Tren 2.” Antonija Isakovi}a predstavqa,
pored svih vrhunskih kwi`evnih vrednosti, dragocjeno svjedo~anstvo
jednog vremena i pravi budilnik na{e sve donedavno beznade`no uspava-
ne intelektualne javnosti, uquqkane sterilnom politi~kom apologijom
i demagogijom.
3. U^E[]E U RAZGOVORU O KWIZI
“MAGNUM KRIMEN” VIKTORA NOVAKA
NA TRIBINI UDRU@EWA KWI@EVNIKA SRBIJE
Za beogradske javne tribine predstavqa pravoosvje`ewe gostovawe
nekog katoli~kog sve{tenika, te, uz sve po{tovawe pokazane dobre vo-
qe i tolerantnosti u izlagawu gospodina `upnika, osje}am neodoqivu
potrebu da mu postavim nekoliko pitawa:
1. Nemam ni{ta protiv politi~kog anga`mana nijedne vjerske zajed-
nice, pa ni Katoli~ke crkve. ^ak to u jednom, na`alost, u na{im uslo-
vima samo `eqenom, demokratskom dru{tvu smatram neophodnim. Kato-
li~ka crkva u Poqskoj, ili, recimo, u Latinskoj Americi, predstavqa
va`an faktor demokratskih tendencija i borbe za socijalnu pravdu, po-
liti~ku harmoniju i gra|anske slobode i prava. Impozantno djeluje po-
datak da nijedan katoli~ki sve{tenik u Poqskoj u toku Drugog svjetskog
rata nije sara|ivao s fa{isti~kim okupatorom. Za{to je to kod nas ve-
}ina hrvatskih katoli~kih sve{tenika ~inila? Za{to je Katoli~ka cr-
kva bila jedan od glavnih temeqa zlo~ina~ke Nezavisne Dr`ave Hrvat-
ske? Za{to su katoli~ki sve{tenici neposredno u~estvovali u pokoqi-
ma srpskog `ivqa, a da ne govorimo o nasilnom pokr{tavawu? Za{to da-
633
na{wi zvani~nici Katoli~ke crkve u Hrvatskoj sve otvorenije poku{a-
vaju rehabilitovati nesumwivog ratnog zlo~inca nadbiskupa Alojzija
Stepinca? Pa im ni rehabilitacija, pre}utno postignuta ve} prilikom
wegovog sahrawivawa u porti zagreba~ke katedrale, nije dovoqna, nego
nastoje izdejstvovati wegovo progla{ewe za sveca.
2. U logi~nom redosledu s prethodnim, name}e se pitawe za{to Ka-
toli~ka crkva nikada nije zvani~no osudila usta{ki pokret i wegove
zlo~ine? Za{to nijedan katoli~ki velikodostojnik nije i{ao da kle~i
u Jasenovcu? Za{to sada{wi katoli~ki papa Jovan Pavle Drugi, uprkos
svom verbalnom zalagawu za slobodu i demokratiju, a protiv totalitar-
nog mraka, odbija da do|e i pokloni se senima jasenova~kih `rtava? Za-
{to je u na{im uslovima Katoli~ka crkva gotovo iskqu~ivo protago-
nist reakcionarne politike? Za{to izbjegava principijelnu borbu za
gra|anske slobode i prava, te uspostavqawe demokratskog re`ima u Ju-
goslaviji koji }e garantovati gra|ansku ravnopravnost bez obzira na na-
cionalnu ili konfesionalnu pripadnost, odnosno politi~ku usmjere-
nost ili ideolo{ko opredjeqewe? Za{to Katoli~ka crkva redovno pot-
poma`e svaki hrvatski separatisti~ki pokret bez obzira na wegovu ide-
olo{ko-politi~ku prirodu?
3. Poznato je da su naj`e{}i usta{ki pokoqi nad Srbima u Drugom
svjetskom ratu izvr{eni u Hercegovini, Bosni, Dalmaciji, Lici, Bani-
ji i na Kordunu, gdje `ivi izmije{ano pravoslavno i katoli~ko stanov-
ni{tvo. Najve}i zlo~inci su iz tih krajeva. Rije~ je, u stvari, o Srbima
unijatima, ~iji su preci prije sto-dvjesta godina razli~itim povodom i
pod raznovrsnim okolnostima prelazili na katoli~anstvo. [ta je u tim
qudima izgradilo takve komplekse, razvilo toliku mr`wu i odvelo ih u
zlo~ine gotovo nezapam}ene u evropskoj istoriji? Vjerovatno je u tom
`ivqu decenijama tiwala kriza identiteta zbog konvertitstva. Nekada-
{wi jednovjernici su ih odbacili, a novi ih nikada nisu iskreno prihva-
tali. Uvijek su se nalazili pod izvjesnom sumwom, pa su se u prelomnim
istorijskim trenucima osje}ali pozvanim da se dokazuju “kao ve}i kato-
lici od pape”. Ali, da li je to jedini razlog pomahnitalog `ivotiwskog
divqawa?
Sla`em se, postavio sam vrlo te{ka pitawa i zato ne o~ekujem da mi
ve~eras na sve iscrpno odgovorite. Zato bi bili potrebni tomovi i to-
movi kwiga. Interesuje me Va{e mi{qewe po nekom od ovih pitawa, a
smatram da ve} i samo wihovo postavqawe ima izvjestan dru{tveni i in-
telektualni zna~aj. Decenijama je i to bilo nezamislivo u uslovima kon-
tinuiranih i upornih birokratskih poku{aja da se istorija zaba{uri,
zaboravi, pa makar na taj na~in {to bi se politikantskim putem kon-
struisala vje{ta~ka ravnote`a u broju `rtava i prirodi zlo~inaca kod
na{a dva najbrojnija naroda, kako bi se onda reklo: “Svi su ubijali, ta-
kvo je vrijeme bilo, pa zato treba {to prije zaboraviti pro{lost i raz-
mi{qati o budu}nosti”. Me|utim, kako nas stara mudrost u~i, narod ko-
ji olako zaboravqa svoju pro{lost, osu|en je da je ponovo pre`ivi u jo{
okrutnijoj i krvavijoj formi.
634
4. U^E[]E U RAZGOVORU O KWIZI
BO@IDARA JAK[I]A “SVEST SOCIJALNOG PROTESTA”
ODR@ANOM U DOMU OMLADINE U BEOGRADU
^ini mi se da je u ve~era{wem razgovoru suvi{e mala pa`wa po-
klowena jednoj ~iwenici koja }e, ubije|en sam, predstavqati okosnicu
svih budu}ih istoriografskih i teorijskih studija pri obradi revolu-
cionarne i politi~ke djelatnosti Komunisti~ke partije Jugoslavije.
Komunisti, raspredaju}i nadugo i na{iroko o svojoj divinizovanoj i
“slavnoj” pro{losti, vole da u prvi plan isti~u policijsko-sudske pro-
gone kojima su bili izlagani pod starojugoslovenskim monarhisti~kim
re`imom. Me|utim, redovno gube iz vida dva momenta, po svemu sude}i,
vrlo bitna za ocjenu dru{tvene i politi~ke prirode wihove stranke i
pokreta kojim je ona rukovodila. Odmah po osnivawu, Komunisti~ka
partija Jugoslavije je pristupila Komunisti~koj internacionali, po-
stala wena sekcija, {to je, kako je sva wena politika kreirana i for-
mulisana u inostranstvu, postepeno svodilo na puki produ`etak sovjet-
ske obavje{tajne slu`be. [tavi{e, {pijunski rad za ra~un sovjetske
dr`ave predstavqao je najve}u po~ast za ~lanove partije. Po instruk-
cijama iz Moskve, komunisti su se zalagali za razbijade Jugoslavije,
pripremali i realizovali teroristi~ke akcije, te rasprostirali pa-
role o navodnoj velikosrpskoj hegemoniji, okrivquju}i srpski narod –
koji je svojom herojskom borbom i stradawima, milionskim `rtvama, iz-
vojevao slobodu i Hrvatima i Slovencima – za sve objektivne socijal-
ne neda}e, politi~ki haos i korumpiranost dr`avnih struktura. Pored
toga, zdu{no su u~estvovali u svim staqinisti~kim ~istkama i likvi-
dacijama svojih neposlu{nih istomi{qenika, pa ~ak i u samoj Jugosla-
viji neprekidno otkrivali nabije|ene trockiste i nemilosrdno se s
wima obra~unavali.
Ipak, sve bi se to nekako moglo realizovati i svesti na rezultat i
posqedice dejstva realnih istorijskih okolnosti, da se komunisti nisu
upu{tali u otvorenu saradwu sa hrvatskim usta{ama i fa{istima iz ta-
kozvane Makedonske unutra{we revolucionarne organizacije. Sa ova
dva izrazito fa{isti~ka pokreta, komunisti~ki lideri i ~lanstvo sr-
da~no paktiraju nalaze}i da su im politi~ki interesi – manifestovani
kroz ispoqenu te`wu za bezuslovnim ru{ewem jugoslovenske dr`ave –
potpuno podudarni. Iz te saradwe je izrastao ~itav niz zajedni~kih ak-
cija i dokaza me|usobne solidarnosti.
Na stranu to {to je marksisti~ki re`im, takozvane diktature pro-
letarijata, koji su komunisti izgradili nakon Drugog svjetskog rata, na-
kon {to su izborili monopol politi~ke vlasti, danas zapao u neupore-
divo dubqu i pogubniju krizu nego kraqevski u predve~erje fa{isti~ke
invazije, ali, na svu sre}u, na vidiku nema neke realne vawske opasnosti
analogne nekada{woj wema~koj i italijanskoj, ina~e bi te{ko bilo i za-
misliti do ~ega bi dovela eventualna repriza {estoaprilskog rata u sa-
da{wim okolnostima.
635
 5. U^E[]E U RAZGOVORU NA TEMU
“MARKSIZAM, RELIGIJA I SAVREMENA APOKALIPSA”
U DOMU OMLADINE U BEOGRADU
Marksizam deklarativno nastoji prevazi}i glavne tekovine hri-
{}ansko-judejske kulture, a prevashodno religijski pogled na svijet
pretpostavqaju}i mu materijalisti~ki. Me|utim, usqed svoje prena-
pregnute aktivnosti, beskrajnih ambicija i ideolo{ke iskqu~ivosti, on
postepeno poprima sve karakteristike jednog parareligijskog fenome-
na, obnavqaju}i ~ak i tipi~ni religijski ceremonijal kroz institucio-
nalizaciju vlastitih revolucionarnih tekovina – dr`ava tipa diktatu-
re proletarijata. U nemogu}nosti da odgovori uvi{estru~enim izazovi-
ma modernog vremena, on od svojih sqedbenika prije svega tra`i vjeru u
polazne postulate klasika, pribjegavawe anahronoj idolatriji proleta-
rijata koja je u direktnoj koliziji s ve} uo~qivim perspektivama daqeg
istorijskog razvoja, bitno razli~itim od standardnih i oko{talih
marksisti~kih prognoza. Kult li~nosti, idejni monizam, jednopartijski
monopolizam, odsustvo javnog politi~kog `ivota, prakti~no sistemat-
sko negirawe elementarnih gra|anskih sloboda i prava, osnovne su ka-
rakteristike svih realizovanih marksisti~kih re`ima. Pri tome, vi{e
ili mawe zagri`ena ateisti~ka propaganda u funkciji je zamjewivawa
tradicionalne religije novom, prikrivenom, ali izrazito antislobo-
darskom i zato nehumanom.
Jedan od najve}ih teoreti~ara i filozofa prava svih vremena, Hans
Kelzen, svojevremeno je izveo duhovitu analogiju tako {to je, kroz lu-
cidnu analizu marksisti~ke teorije i prakse i odre|ewe osnovnih koor-
dinata mogu}eg pore|ewa, identifikovao Karla Marksa kao komuni-
sti~kog boga, Vladimira Iqi~a Lewina kao komunisti~kog Isusa Hri-
sta, Josifa Visarionovi~a Staqina kao prvog komunisti~kog papu, a Jo-
sipa Broza Tita kao komunisti~kog Martina Lutera. [to se ovog po-
sledweg ti~e vjerovatno bi mnogo uputnije i primjerenije bilo pore|e-
we sa Satanom. Me|utim, to u ovom slu~aju i nije toliko va`no. ^ini mi
se zna~ajnom o~igledna podudarnost glavnih religijskih li~nosti, koja
je, makoliko komi~no izgledala, kroz sve istorijske poku{aje o`ivotvo-
rewa marksisti~kih teorijskih dogmi u kona~nom ishodu dovodila do ve-
likog civilizacijskog nazadovawa i ogromnih qudskih `rtava na oltaru
doktrinarne pravovjernosti.
Svojim insistirawem na klasnoj borbi i revolucionarnom prevratu
koji bi doveo do monopolisti~ke vladavine proletarijata, dru{tvene
klase koja objektivno nema niti mo`e imati svojstva glavnog subjekta
predstoje}ih istorijskih zbivawa, marksizam direktno uti~e i u~estvu-
je u stvarawu apokalipti~ne vizije budu}nosti. On, u principu, iskqu~u-
je svaku mogu}nost tolerancije razli~itih socijalnih grupacija, poli-
ti~kih ideja i pokreta, minimalnu solidarnost klasa i odumirawe kla-
snog dru{tva kroz nestanak proletarijata sa dru{tveno-istorijske po-
zornice, a ne kroz wegovo izrastawe u demijurga istorije. Tehni~ko-teh-
nolo{ki razvoj, posebno elektronika, automatizacija i kompjuterizaci-
ja, ukazuju na blisku suvi{nost fizi~kog rada i radne snage ~iji je obra-
636
zovni nivo ispod fakultetskog. Umjesto da podupru te, o~igledno pro-
gresivne tendencije, marksisti se i daqe zanose iluzijama o proletari-
jatu kao vladaju}oj klasi, hegemonu dru{tva itd. Ta ideolo{ka iskqu~i-
vost je komunisti~ke partije u zapadnom svijetu dovela na margine poli-
ti~kih zbivawa, a u isto~nim prouzrokovala duboke krize iz kojih se iz-
laz vi{e ne mo`e nalaziti polovi~nim mjerama, ekstenzivno{}u i vo-
luntarizmom. Davno iscrpiv{i sav svoj emancipatorski potencijal,
marksizam danas predstavqa samo jednu u nizu totalitaristi~kih teori-
ja, a u dru{tvenoj praksi primjewuje ogoqena makijavelisti~ka na~ela i
politi~ku autokratiju.
6. POLEMIKA SA DR RASIMOM MUMINOVI]EM
NA SAVJETOVAWU FILOZOFSKOG DRU[TVA SRBIJE
Moram priznati da me je mnogo iznenadilo gotovo naivno ukazivawe
prof. Muminovi}a na navodno nepo{tivawe ustavnog prava na rad u na-
{im dru{tvenim uslovima. Otkud uop{te ustavno pravo na rad kad mi
zapravo nemamo ni ustava. Pod ustavom se u pravnoj teoriji i praksi ci-
vilizovanog svijeta podrazumijeva najvi{i pravni akt koji donosi na-
rod preko svojih slobodno izabranih predstavnika da bi ograni~io dr-
`avnu vlast i pretvorio je od gospodara nad narodom u narodnu slugu.
Kod nas su te stvari obrnuto postavqene. Dr`avna vlast velikodu{no
daruje ustav svome narodu i o~ekuje da joj podanici zbog toga budu bez-
mjerno zahvalni. Svako javno ispoqeno nezadovoqstvo oktroisanim
ustavom ka`wava se strogim zatvorskim kaznama. Sli~an je slu~aj i sa
svim drugim podustavnim aktima, zakonima i sli~nim propisima. Prav-
no normirawe je samo jedan uhodani ritual na koji gra|ani nemaju nika-
kvog stvarnog uticaja, niti mogu}nosti da kroz wega izraze svoje origi-
nalne, vitalne i egzistencijalne interese. Ono je u iskqu~ivoj funkci-
ji odr`awa postoje}eg monopola politi~ke vlasti i jednopartijske dik-
tature. Kako sam prof. Muminovi} mo`e da se poziva na stvarno nepo-
stojawe prava na rad kad kod nas jo{ nisu realizovane ni elementarne
gra|anske slobode i prava bez kojih se, ina~e, odavno uop{te ne mo`e ni
zamisliti qudski i dru{tveni `ivot u civilizovanom svijetu.
7. PROTIV POGROMA[KIH OBRA^UNA SA IDEJNIM
NEISTOMI[QENICIMA ME\U LICIMA
KOJA SE NALAZE NA ODSLU@EWU REDOVNOG VOJNOG
ROKA U JUGOSLOVENSKOJ NARODNOJ ARMIJI
I pored o~iglednih demokratskih i slobodarskih tendencija koje su
u zadwih nekoliko godina po~ele zahvatati skoro sve oblasti na{eg jav-
nog `ivota, jo{ uvijek se u pojedinim federalnim jedinicama, te u Jugo-
slovenskoj narodnoj armiji koja raspola`e relativno samostalnim sud-
skim sistemom, qudi progone zbog idejnog neistomi{qeni{tva, stvar-
nih ili nabije|enih politi~kih izjava u privatnim razgovorima. Poseb-
no su ~esti slu~ajevi {ikanirawa srpskih pravoslavnih sve{tenika i
637
studenata bogoslovskog fakulteta. Na`alost, mnoge `rtve neopravdanog
i re`iranog krivi~nog progona uglavnom za {iru javnost ostaju nepozna-
te, ali je i {tampa, mo`da samo pukim slu~ajem, dala ve}i publicitet su-
|ewu sve{teniku Ne|i Jawi}u, jeromonahu Savi, studentu Draganu Ste-
fanovi}u, koji su uglavnom na osnovu izjava la`nih svjedoka i iskonstru-
isanih dokaza osu|eni na kazne zatvora u razli~itom vremenskom traja-
wu za takozvani verbalni delikt, za {to se ina~e u civilizovanom svije-
tu ve} decenijama ne podlije`e krivi~nom gowewu. Posebno je simptoma-
ti~no {to su ova arogantna i flagrantna kr{ewa elementarnih gra|an-
skih sloboda i prava naro~ito u~estala u Bosni i Hercegovini.
Najnovija `rtva zagri`enog obespravqivawa je diplomirani teolog
Lazar Vasi} kome je 9. decembra 1986. godine Vojni sud u Sarajevu izre-
kao kaznu zatvora u trajawu od jedne godine i tri mjeseca po ~lanu 133,
stav 1, Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije zbog navodno po~iwenog krivi~nog djela neprijateqske pro-
pagande, odnosno zbog nekoliko izjava politi~ke prirode, re~enih ili
uop{te neizre~enih u privatnim razgovorima, uglavnom vo|enim u ~eti-
ri oka. Takvo zlostavqawe mora da zabrine i revoltira sve slobodnomi-
sle}e intelektualce i druge gra|ane, posebno ako se ima u vidu sadr`aj
Vasi}u pripisanih izjava, kao na primjer: “Govorio da je u Jugoslaviji te-
{ka i bezizlazna ekonomska i politi~ka situacija i da su tako te{ku si-
tuaciju izazvali komunisti i najvi{i rukovodioci koji su uzurpirali
vlast i u svojim rukama koncentrisali ekonomsku i politi~ku mo}; da
rukovodioci kradu i rasipaju dru{tvenu imovinu; da radni~ka klasa i
narod u Jugoslaviji nemaju nikakvu vlast ni uticaj u dru{tvu; da je samo-
upravqawe farsa; da se parolama o samoupravqawu koga uop{te nema,
vje{to vara radni~ka klasa koju eksploati{u rukovodioci; da u Jugosla-
viji nema demokratije i potrebnih qudskih sloboda, jer se sva vlast na-
lazi u rukama rukovodilaca; da bi za narod Jugoslavije bilo boqe kad bi
se uveo kapitalisti~ki sistem sa vi{e politi~kih partija; da nedosta-
tak demokratije i qudskih sloboda najboqe ose}a i vidi inteligencija
po tome {to su u praksi potpuno ugu{ene slobode {tampe, govora, kwi-
`evnog i umetni~kog stvarala{tva i da je javnost u vezi s tim la`no in-
formisana... da se u Jugoslaviji la`no opisuju i predstavqaju doga|aji iz
rata; da je u Jugoslaviji posle rata Tito stvorio sistem u kome je sve
okrenuto protiv srpskog naroda; da je srpski narod u Jugoslaviji u te-
{kom i neravnopravnom polo`aju i da je takav polo`aj Srba najvi{e iz-
ra`en na Kosovu i u Bosni i Hercegovini; da se na Kosovu vr{i genocid
nad Srbima i Crnogorcima koje postoje}i sistem ne {titi; da je srpski
narod o{te}en formirawem pokrajina, ~ime je Srbija svedena na teri-
toriju koja je mnogo mawa od wenih istorijskih granica; da je srpski na-
rod u toku rata dao najvi{e `rtava, a posle rata najvi{e izgubio... da se
u Jugoslaviji progawaju srpski kwi`evnici; da za srpski narod u Jugo-
slaviji nema slobode kwi`evnog stvarala{tva; da je i po mnogim drugim
pitawima polo`aj srpskog naroda ugro`en, zbog ~ega u srpskom narodu
raste nezadovoqstvo... da je dobro {to se u srpskom narodu po~ela orga-
nizovati borba za poboq{awe wegovog polo`aja i ve}e slobode kojih sa-
638
da za Srbe u Jugoslaviji nema”... i tako daqe. Ukoliko je Lazar Vasi} za-
ista rekao sve ovo {to mu se spo~itava, onda je o~igledno da je govorio
istinu i zbog govorewa istine osu|en.
Ovu sramnu presudu je, na predlog vojnog tu`ioca potpukovnika Vu-
jadina Milenkovi}a, izreklo sudsko vije}e sastavqeno od predsednika
suda pukovnika Veqka Mili}a, kao predsednika ve}a, i sudija porotni-
ka potpukovnika Qubomira Dimi}a i zastavnika prve klase Stanislava
Raki}a, kao ~lanova vije}a.
8. ODGOVOR NA PITAWE UREDNICE “MLADOSTI”
DA LI JE JUGOSLOVENSKA OMLADINA KONZERVATIVNA
Pri davawu kategori~kog suda o progresivnosti ili konzervativno-
sti dana{we jugoslovenske omladine uvijek se suo~avamo s opasno{}u
jednostranog i pristrasnog pristupa, zato samo izra`avam uvjerewe da
trenutno preovla|uju konzervativne tendencije, koje se izra`avaju kroz
odsustvo energije i odlu~nosti da se definitivno raskrsti sa svim po-
sledicama temeqite indoktrinacije kojoj je omladina podvrgavana u zad-
wih nekoliko decenija; da se ru{e idoli i kultovi, mitovi o nepogre{i-
vosti vode}ih politi~kih faktora i pojedinaca. Omladina u ve}ini jo{
vjeruje birokratiji bez obzira na duboku krizu u koju je dru{tvo dovela
birokratska samovoqa. Omladinci masovno izlaze na do~eke {tafete,
sletove i rok-koncerte koji zamewuju nekada{we mitinge, ali nisu
spremni da samoinicijativno demonstriraju vlastito nemirewe sa sta-
wem na Kosovu, katastrofalnom nezaposleno{}u, odsustvom elementar-
nih gra|anskih sloboda i prava, korupcijom u strukturama vlasti itd.
Mladi qudi su konzervativni jer jo{ uvijek ne istupaju sa zahtjevima za
radikalnom promjenom uslova wihove egzistencije i dozvoqavaju da ih
ponesu parole sa zastarjelog repertoara birokratske ortodoksije. Po-
gotovu wihova konzervativnost dolazi do izra`aja kroz oklijevawe da
se kona~no javno uka`e na glavne krivce za gotovo beznade`no dru{tve-
no stawe u kom smo se na{li, jer smo decenijama gromoglasnim aplauzi-
ma, ovacijama i prigodnim pjesmicama odobravali nekolicini mo}nika
da misle i odlu~uju u ime nas i umjesto nas.
U tom sklopu inicijativa slovena~ke omladine, usmjerena ka ukida-
wu {tafete mladosti kao simbola na{e maloumnosti, ka ukidawu svog
ritualnog ceremonijala kojim je okru`ena, predstavqa veliko osvje`e-
we za na{e ukupne dru{tvene tokove, bez obzira na silne otpore koje joj
pru`aju oko{tale birokratske strukture. Slovena~ki studenti nam
ulijevaju nadu da }e se cjelokupna jugoslovenska omladina uskoro trgnu-
ti iz konzervativnog drijeme`a i reafirmisati kao jedna od najprogre-
sivnijih dru{tvenih snaga.
9. KONFUZNA PODMETAWA NESPRETNIH JURI[NIKA
Anonimni autori teksta “Dogma kao opijum za disidente” s nadna-
slovom “Difuzna teorija o konfuznoj praksi”, objavqenog u “Studentu”
br. 32, 33 od 14. januara 1987. godine, u nastojawu da potpomognu “mogu}-
639
nosti aktuelnog socijalisti~kog razvoja”, skre}u pa`wu pre`ivjelim
tvorcima, odnosno vjernim ~uvarima vladaju}eg sistema ideolo{kih
vrijednosti i kreatorima oficijelne politi~ke propagande da postoje
jo{ ni`i i podliji oblici javnog podmetawa i nipoda{tavawa od onih
kojima su se u publicisti~koj sferi “proslavili” Fuad Muhi} i Oskar
Davi~o. Ipak, uprkos iskazanoj samouvjerenosti, nadmenosti i pretenci-
oznosti kojima odi{e skoro svaka re~enica ovog, u cjelini konfuznog i
nespretno nakalemqenog teksta, ~ini mi se posebno simptomati~nim po-
datak da je rije~ o jedinom nepotpisanom ~lanku u ovom dvobroju pozna-
tog studentskog lista, pa bi bilo interesantno razmotriti motive auto-
ra koji nastoje ostati u anonimnosti. Ina~e, kao da sam wihove stavove
ve} negdje ~uo, kao da nisu nimalo originalni, nego do{apnuti od onih
koji su tekst naru~ili.
Sve mi se ~ini da su autori prilikom pisawa primali obilatu ispo-
mo} svojih inspiratora, nekih mojih nekada{wih ili nabije|enih prija-
teqa, dokazanih “disidenata” marksisti~ke provinijencije, koji bi nam
umjesto postoje}eg rado ponudili neki novi, “istinski” marksisti~ki
re`im, a od nas zahtjevaju da im vjerujemo na rije~ da bi u slu~aju poli-
ti~kog trijumfa postupili ~asnije od sada{wih vlastodr`aca. Wihova
nespremnost i nemogu}nost da se odlijepe od marksizma prerasta u zagri-
`enu netrpeqivost prema svima onima koji to iskreno poku{avaju, mada
vi{e ili mawe uspje{no. Prema neposlu{nima za koje su smatrali da ih
dr`e pod svojim okriqem kao sredstvo manipulisawa, netrpeqivost za-
mewuju otvorenom mr`wom i mjerama odmazde koje ponekad te`e poga|a-
ju od onih koje primjewuju oficijelne institucije vlasti. [to se mene
ti~e, prema wihovoj mr`wi sam uglavnom ravnodu{an. Stupaju}i u otvo-
reni ideolo{ki i politi~ki sukob s postoje}im re`imom preuzeo sam i
sav egzistencijalni rizik, u na{im dru{tvenim uslovima tradicional-
no s tim skop~an, pa mi ni dodatna {ikanirawa i obmawivawa iz nekih
prividno opozicionih krugova ne mogu bitno pogor{ati socijalnu pozi-
ciju, a gotovo nikakve uslove za ozbiqan intelektualan rad ve} odavno i
nemam, te mi preostaje da do slede}e robije uglavnom pi{em pamflete i
objavqujem radove koje sam poodavno napisao.
Zahtjev Redakciji “Studenta” da ovaj tekst odgovara iskqu~ivo u in-
tegralnoj formi objavi kao polemi~ko reagovawe na ~lanak u kome sam
na ne~astan na~in izvrgnut javnoj poruzi na osnovu neistinitog inter-
pretirawa pojedinih citata iz moje kwige, podnosim ne pozivaju}i se ni
na kakve zakonske propise. Ostavqam joj da sama procijeni oportunost
uva`avawa kulturnih tekovina na ovom planu koje su dostigle publici-
stika i `urnalistika civilizovanog svijeta. Unaprijed odustajem od sva-
kog poku{aja pozivawa u pomo} sudskih instanci ukoliko tekst mog od-
govora bude odbijen shodno praksi koja kod nas preovla|uje. Bar trenut-
no mi se ~ini krajwe neumjesnim da za{titu tra`im od dr`avnih organa
koji su ve} dvije moje kwige u razmaku od {est mjeseci osudili da budu
spaqene na loma~i. Ukoliko Redakcija “Studenta” smatra da i ovaj tekst
treba spaliti ili na neki drugi pogodan na~in uni{titi, kvalitativno
se ni{ta novo ne}e desiti. Pove}a}e se samo kvantitet proskribovanih
640
rukopisa i nastaviti sa praksom koju su od inkvizicije preuzeli i u dva-
desetom vijeku u~vrstili nacisti i boq{evici. A autori M.V. i S.B.
mogu ponovo i Veselina \ureti}a i mene optu`iti za “pomodarsko poi-
mawe hiperboli~nog karaktera Kominterne i wene uloge u determini-
sawu na{ih odnosa u federaciji”. S druge strane, ve} tri godine nijedan
list ni ~asopis ne pristaje da objavi bilo kakav moj tekst (s izuzetkom
“Kwi`evne re~i” koja mi je publikovala nekoliko prikaza kwiga stra-
nih autora), pa “Student” u slu~aju odbijawa ne}e napraviti nikakav
presedan.
Ina~e, autori na najbezo~niji na~in falsifikuju dijelove teksta iz
moje kwige “Vrijeme preispitivawa”. Tako mi pripisuju tezu “da se sta-
qinizam kao manifestacija marksizma de{ava, istorijski gledano, samo
od Lewinove smrti pa do Dvadesetog kongresa KPSS!” Tvrde da tako
stoji na strani 5, moje kwige. Me|utim, citat koji falsifikuju doslov-
no glasi: “Dogmatski, konzervativni ili staqinisti~ki (po svom glav-
nom zastupniku i nosiocu) na~in dru{tvenog mi{qewa bio je u periodu
od Lewinove smrti pa do Dvadesetog kongresa Komunisti~ke partije So-
vjetskog Saveza fakti~ki dominantan i neprikosnoven ne samo u revo-
lucionarnoj teoriji, nego i u politi~koj praksi me|unarodnog komuni-
sti~kog pokreta i realizovanih socijalisti~kih dru{tava, pa ~ak tamo
i u ve}oj mjeri, {to je imalo dalekose`ne negativne posledice po ostva-
rivawe proklamovanih kqu~nih ciqeva proleterske revolucije i onda
kad su se weni glavni akteri iskreno poku{avali na tome anga`ovati,
pokazuju}i besprimjernu hrabrost i samopo`rtvovanost”. Dakle, to vi-
{e nije novinarski po~etni~ki nesta{luk, nego pravi pravcati bezo-
brazluk M.V. i S.B.
O~igledno je da nisam pristupio nikakvom istorijskom ome|ivawu
staqinizma kao prakti~ne manifestacije i materijalizacije marksizma.
^ak, naprotiv, smatram da je staqinizam jedini oblik marksisti~kog po-
liti~kog pokreta koji uspijeva realizovati kqu~ne teorijske postavke
klasika Marksa, Engelsa i Lewina. Samo staqinisti uspijevaju izvesti
proletersku revoluciju, sru{iti kapitalisti~ko ekonomsko i politi~-
ko ure|ewe, te uspostaviti diktaturu proletarijata. Druga je stvar {to
prakti~ne socijalne posqedice revolucionarnog prevrata svjedo~e o hu-
manisti~koj neutemeqenosti i istorijskoj proma{enosti marksisti~ke
teorije u krajwem ishodu. Ne mo`e se negirati da je marksizam svojevre-
meno sadr`avao izvjestan emancipatorski potencijal, po tome predwa-
~io kao najradikalnije krilo socijalisti~kog pokreta. Me|utim, taj po-
tencijal je u uslovima totalitarizma i autoritarizma iscrpqen prije
nego {to su wegovi epigoni i poku{ali da ozbiqno realizuju, sada ve} sa-
mo praznu frazu i parolu, o dezalijenaciji, oslobo|ewu i samoosvje{}e-
wu ~ovjeka i dru{tva. Zato se moderni humanisti~ki i demokratski anga-
`man ne mo`e kreirati bez izvla~ewa pouka iz nezavidne sudbine mark-
sisti~kog na~ina mi{qewa, niti je uputno zbog bezizlazne krize mark-
sizma apriori odbacivati sva wegova teorijska dostignu}a. Moje je
osnovno teorijsko i istra`iva~ko opredeqewe usmjereno od marksizma
ka novom kriti~kom mi{qewu, {to je o~igledno iz kwige “Sumrak ilu-
641
zija” koju anonimni kriti~ari osporavaju i nipoda{tavaju, mada i sami
priznaju da je nisu ni pro~itali. Jedan od najve}ih nedostataka komuni-
sti~ke ideologije je odsustvo moralnosti i nepodno{ewa individualno-
sti, te svesrdno, nekada o~ajni~ko, preuzimawe svih makijavelisti~kih
postulata politi~kog djelovawa, {to je odlika svih realizovanih mark-
sisti~kih re`ima, te, prema tome, i jugoslovenskog, ali i svih komuni-
sti~kih bojovnika i juri{nika ~iju blijedu kopiju predstavqaju privid-
no samouvjereni i o~igledno nedovoqno hrabri M.V. i S.B.
U nedostatku validnijih argumenata, oni i daqe pribjegavaju falsi-
fikatima, pa u nastavku teksta za mene ka`u: “Wegov ideologizirani
pristup nauci ide ~ak dotle da nau~ne sudove deli na ’prihvatqive’ i ’ne-
prihvatqive’, a ne na ta~ne i neta~ne. (str. 18)” Ne samo da nikada nisam
vr{io takvu klasifikaciju nau~nih sudova, nego joj se u istoj kwizi, na
strani 232, izri~ito suprotstavqam ~ak i kad je rije~ samo o politi~kim
ili ideolo{kim stavovima. U citatu koji kriti~ari nakaradno inter-
pretiraju moje ozna~avawe sudova prihvatqivim ili neprihvatqivim
ima o~igledan ironi~an prizvuk. Zato taj dio teksta navodim u cjelini:
“^ini nam se da je najozbiqnije savremeno osporavawe marksisti~ke mi-
sli i prakse do{lo iz pera Le{eka Kolakovskog. Nesumwivo je i ve} u pr-
vom susretu s wegovim tekstovima o~igledno da je ovaj mislilac izuzetan
poznavalac Marksovog teorijskog opusa, ali i filozofske, sociolo{ke i
ekonomske nau~ne tradicije koja je prethodila marksizmu, {to se wego-
vim sudovima, bili oni prihvatqivi ili ne bili, ulijeva stanovitu
ozbiqnost i pokazuje da oni ni u kom slu~aju ne mogu biti zanemareni...”
La`na je i wihova tvrdwa da pi{em o religiji kao opijumu za narod.
^ak, naprotiv, na strani 23, moje kwige stoji: “Teolo{ka kritika mark-
sisti~ke interpretacije dru{tvenih i istorijskih korjena religije, po-
sebno stava o religiji kao ’opijumu naroda’, shvatawa odnosa religije i
otu|ewa, odre|ivawa mjesta i uloge ateizma u razvoju modernih emanci-
patorskih pokreta i wihovoj politi~koj aktivnosti pokazuje izrazitu
filozofsku fundiranost i odsustvo nekada{we misaone dubioznosti,
naslije|ene prvenstveno od katoli~ko-jezuitskog na~ina mi{qewa”. Za-
to su i naredne, na prethodnom falsifikatu konstituisane, teze o amal-
gamu koji sam napravio od navodnog svog marksisti~kog entuzijazma, re-
ligijskog misticizma i unosnog srpstva, krajwe proizvoqne, kao uosta-
lom i tvrdwe o mojoj nabije|enoj “idejnoj i svakoj drugoj dezorjentaciji”.
Animozitet M.V. i S.B. prema svakoj moralnosti naveo ih je i na ka-
rikirawe mog nekada{weg kriti~kog ukazivawa na realne muslimansko-
nacionalisti~ke i panislamisti~ke tendencije u Bosni i Hercegovini,
kojima se pru`a i oficijelna podr{ka, posebno od strane Hamdije Po-
zderca i Branka Mikuli}a. Autorima je svejedno {to se u Bosni i Her-
cegovini ve} pune dvije decenije kontinuirano odvija progon srpskog na-
roda i wegovih intelektualaca, po uzoru na onaj kosovskometohijski pod
albanskom zastavom.
Ta~no je da sam godinama bio iskreni privr`enik ideje integralnog
jugoslovenstva, a to sam i danas. Ali, vremenom sam se otarasio zabluda
da je to `eqa i htijewe svih jugoslovenskih naroda. Neosporno je da
642
ogromna ve}ina hrvatskih i slovena~kih intelektualaca, kao prevashod-
nih kreatora nacionalnog duha svojih etni~kih zajednica tome nije ni-
malo sklona. [tavi{e, sve su glasniji i izri~itiji wihovi zahtjevi za
produbqivawem ve} postignute konfederalizacije Jugoslavije. Sma-
tram da se jugoslovenstvo nikome ne smije nametati. Za{to bi mi Srbi
bili vi{e za wega zainteresovani nego Slovenci ili Hrvati? Ako su
oni sami sebi dovoqni za{to to mi ne bismo mogli biti? Preskupu smo
cijenu pla}ali iskrenim i nesebi~nim te`wama za jedinstvom. Uprkos
ogromnim `rtvama i veli~anstvenim pobjedama i u Prvom i u Drugom
svjetskom ratu, danas je srpski narod politi~ki i kulturno dezintegri-
san, te podvrgnut nemilosrdnom progonu ne samo sa Kosova i Metohije,
nego i iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Hrvat-
ske i Slavonije. Zar i daqe treba da insistiram da mi je neko brat ako
on uporno odbija da to zaista bude.
Anonimnim autorima koji poput Marksa i Engelsa pi{u u duetu, upa-
da u o~i i ~iwenica da sam za {est mjeseci objavio ~etiri kwige, pa pro-
ra~unavaju da bih, ako nastavim ovim tempom, do 2000. godine imao 120 to-
mova. Razumije se, pri tome prikrivaju podatke iznijete u prve tri kwi-
ge, da sam rukopis “Hajka na jeretika” napisao u toku 1981. i 1982. godine,
“Vrijeme preispitivawa” 1982. i 1983, a “Sumrak iluzija” 1983. i 1984. go-
dine. U to vrijeme nije bilo nikakvih mogu}nosti da se kwige u cjelini
publikuju, a i sada izlaze u privatnom izdawu uprkos krajwe te{kim ma-
terijalnim i drugim mogu}nostima wihovog autora. [ta uop{te kriti-
~ari nastoje pokazati porede}i broj mojih kwiga sa “relativno skromnih
60 tomova” Josipa Broza Tita? Ako su jedan metalski radnik, kakav je bio
Josip Broz, ili, pak, jedan u~iteq sa sredwom stru~nom spremom, poput
Edvarda Kardeqa, bili u stawu da napi{u po {ezdeset tomova, za{to je-
dan doktor dru{tvenih nauka ne bi bio u stawu 120, makar i ne raspola-
gao ~itavim aparatom profesionalnih “pisaca” kao ova dvojica.
Ni ateisti~ko sekta{tvo M.V. i S.B. nije mnogo uvjerqivo. O~igled-
na je wihova animoznost prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ali, to ne
zna~i da su oni li{eni bilo kakvih religioznih predrasuda. Wihova re-
ligija vodi porijeklo iz kominternovskih retorti ~iji su produkti de-
cenijama nad`ivjeli formalno raspu{tawe Komunisti~ke internacio-
nale 1943. godine. Wihov prividni ateizam je proizvod komunisti~ke is-
kqu~ivosti koja je i u na{im uslovima dovela do obnove religioznog za-
nosa masa, a wihov bog, kako to, uostalom, navodim u kwizi “Sumrak ilu-
zija”, “imao je dvije noge, hodao po zemqi, fizi~ki se nije razlikovao od
ostalih qudi osim mo`da po naslagama {minke, obojenoj kosi i fanta-
sti~no luksuznom `ivotu koji je sebi priu{tio, te pridikama i parola-
ma koje je s vremena na vrijeme u rafalu istresao pred gomilom svojih
obo`avateqa. Isticao se i brojnim kilogramima odlikovawa koja su kra-
sila “herojske” grudi i ~itavim repertoarom paradnih uniformi.” (O
svemu tome uglavnom na 40. i 41. strani kwige “Sumrak iluzija”.)
Neistinita je i tvrdwa da sam doktorirao u oblasti vojnih nauka sa
tezom “Marksisti~ki koncept naoru`anog naroda”. Doktorsku diserta-
ciju na temu “Politi~ka su{tina militarizma i fa{izma” s radnim na-
643
slovom i kasnijim podnaslovom “Analiza marksisti~ke kritike poli-
ti~kih oblika bur`oaske autokratije” odbranio sam 1979. godine na
Pravnom fakultetu u Beogradu, nakon {to sam uspje{no okon~ao posle-
diplomske studije na Ustavnopravno-politi~kom smeru, a tekst doktora-
ta namjeravam uskoro objaviti kao kwigu. Ina~e, kwiga na koju se autori
pozivaju predstavqa tekst mog magistarskog rada koji sam napisao i 1978.
godine, odbranio na Pravnom fakultetu u Beogradu, rade}i kao asistent
na predmetu Teorija o ratu Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu.
Dakle, M.V. i S.B. pored mno{tva izraza primitivnog nipoda{tava-
wa i ~ar{ijskog ismijavawa, iznose i ~etiri najogoqenije la`ne tvrdwe,
pa mislim da na taj na~in dovoqno sami sebe moralno dezavui{u da im se
vi{e ni{ta ne mo`e vjerovati. Zato im i ne vjerujem na rije~ da su “nakon
teksta ’Vuk dlaku mewa’, o kwi`evniku Vuku Dra{kovi}u, naprosto bili
okupirani telefonskim pozivima, od prete}ih do kritika pristojnijeg sa-
dr`aja”. Ubije|en sam da tako zavr{avaju svoj tekst samo zato da bi se jo{
jednom neukusno dodvorili vlastima prikazuju}i ih “kao znatno tolerant-
nije u odnosu na takozvanu opoziciju”, te da bi naknadno podi{li i viso-
kom partijskom funkcioneru Du{anu ^krebi}u. I to sve u skladu sa svo-
jom oprobanom taktikom: prvo jedan kriti~ki i nonkomformisti~ki
tekst, pa jedan poltronski – kako bi se stekao privid nepristrasnosti i
objektivnosti – te sve tako istrajavalo dok mo`e da te~e wihova intelek-
tualna ekvilibristika, li{ena bilo kakvih moralnih skrupula.
10. JEDAN PRIMJER ETI^KOG SAVR[ENSTVA
U vrijeme dok srpski narod trpi najve}a poni`ewa u svojoj istoriji,
dozvoqava da ga maltretira i {ikanira {aka primitivaca i divqaka, da
ga otvoreno protjeruju iz wegove dr`avne postojbine, s Kosova i Meto-
hije, a vi{e ili mawe prikriveno iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije,
Like, Banije, Korduna, Hrvatske i Slavonije, dok srpsko nacionalno ime
zatiru u nekada juna~koj Crnoj Gori u kojoj nikada, kroz vjekove koje je
na{ narod proveo u turskom ropstvu, nije prestajalo da kuca srce srpske
nacionalnosti i dr`avnosti, nemawi~kih politi~kih i svetosavskih
kulturnih tradicija, rijetko zasja biser preporo|enog narodnog bunta i
prkosa, spremnosti na direktno suo~avawe sa zlom bez obzira na bolne
posqedice koje bi ta spremnost mogla izazvati. U ovom mutnom periodu
sveop{te moralne dekadencije, politi~ke korumpiranosti i dru{tve-
nog bezna|a, povratak starim narodnim idealima kao da predstavqa go-
tovo jedini vid prepora|awa nacionalnog duha. Na kosovskometohijski
genocid koji provode albanski separatisti najboqi odgovor je spjevao
jo{ prije petnaest decenija \ura Jak{i} slede}im stihovima:
“Ako mi rodi{ sina, rodi mi Milo{a, a bude l’ mila k}erka, nek bu-
de Milica. Krvavo ide vreme srpske osvete, treba}e zemqa srpska hrabre
Milo{e.”
Uz to, prete~a svih ovovjekovnih majki pravoslavnih, Stojanki
Kne`poqki, bila je majka Rada Tomova, vladike srpskog i gospodara cr-
nogorskog, Petra Drugog Petrovi}a Wego{a. Wene rije~i nad sinovqe-
644
vim odrom otkrivaju tajnu vjekovne vitalnosti na{eg naroda, te ~eli~e
savremeni duh, ponos, dostojanstvo i samopouzdawe. Bez obnovqene
spremnosti na `rtve u modernom vremenu nemogu}e je zamisliti dru-
{tveni preporod, izlazak iz ovog balkanskog mraka i okova vatikansko-
kominternovske zavjere. Jer ni danas nije vrijeme za plakawe i kukawe
kao {to nije bilo u doba Jovane, supruge Toma Markova Petrovi}a (ro-
|ene Prorokovi}) koja se svojim saplemenicima obratila slede}im re-
~ima:
“Bra}o Wegu{i, sokolovi Crnogorci!
Nije to lijepo {to ~inite, {to kukate i pla~ete za Vladikom,
Nijesam ja wega rodila niti za kukawe niti za plakawe,
ve} sam ga rodila o dobru imena va{ega i srpskoga.
Prestanite sa pla~em, jer pla~ ne mogu slu{ati.
Vazda sam ja bila, i sad sam, najsre}nija majka,
kad mi je Bog darivao tebe,
moj vazda najmiliji sine.
Bio si najqep{i me|u najqep{ima,
ne samo tijelom nego i du{om.
A za vaistinu bo`ju, ja tvoja majka za tobom nikada ne}u zaplakati,
jer kad bih to u~inila ja ne bih bila tvoja prava majka.
Trebaju da pla~u majke koje ra|aju izdajnike i pogani qudske,
a ne ja.
Prosta ti, sine, materinska hrana,
prosto ti srpsko mlijeko,
slava Bogu koji mi te tako lijepog darivao i tako lijepog
i mladog uzeo,
barem }e i on, sine moj, od tebe imati {ta da vidi”.
VII.. NA TRIBINI SRPSKE PATRIJAR[IJE
a) Autorizovano izlagawe na promociji kwige @arka Gavrilovi}a
“Na braniku vere i nacije”
Doktor @arko Gavrilovi} je bez sumwe istaknuti predstavnik jed-
ne vrsne plejade vrhunskih intelektualaca koja je u zadwih nekoliko de-
cenija odwegovana u krilu Srpske pravoslavne crkve i koja posledwih
godina posebno dolazi do izra`aja u ukupnom javnom `ivotu, isti~u}i se
svojom eruditskom sposobno{}u sagledavawa, ne samo teolo{kih i fi-
lozofskih, nego i istorijskih i sociolo{kih problema, pa wihova dje-
la ~itamo sa posebnim interesovawem. Kwiga dr Gavrilovi}a o kojoj ve-
~eras govorimo je wegova deseta po redu monografija a pisana je eseji-
sti~kim stilom {to je ~ini pristupa~nom naj{irim narodnim masama.
U woj autor obuhvata jedan vrlo {irok spektar teolo{kih, filozof-
skih, sociolo{kih i istorijskih tema, od kojih bih ja ve~eras, po{to su
moji uva`eni prethodnici ve} dosta toga rekli, potencirao nekoliko
pitawa koja mi se po mom nau~nom i publicisti~kom interesovawu ~ine
najbli`im. Dr @arko Gavrilovi} raspravqa o ulozi Srpske pravoslav-
645
ne crkve u srpskom dru{tvu, o ulozi i zna~aju Srpske pravoslavne crkve
u srpskom dru{tvu, o ulozi i zna~aju Srpske pravoslavne crkve u Jugosla-
viji uop{te, i kao briqantan kriti~ar i vrstan polemi~ar on sebi zadr-
`ava pravo da se ne sla`e ne samo sa dr`avnim nego vrlo ~esto i sa cr-
kvenim zvani~nicima. On smatra da se ni Srpska pravoslavna crkva ni-
je ba{ u svim uslovima i u svakom trenutku bila u stawu prilagoditi od-
re|enim, ja bih to samo uslovno nazvao, istorijskim potrebama i istorij-
skom kontekstu u kome je `ivio srpski narod, a s druge strane o~igledno
je da su objektivne dru{tvene prilike i politi~ka sfera jugoslovenskog
dru{tva nastojale pravoslavnu crkvu gurnuti na dru{tvene rubove, u~i-
niti je sasvim marginalnim socijalnim, kulturnim i politi~kim fakto-
rima. Kroz ~itav posleratni period vo|ena je jedna krajwe ideologizo-
vana, doktrinarno netrpeqiva i agresivna ateisti~ka propaganda, koja
je svoje zagri`ene nasrtaje ia pravoslavnu crkvu u nedostatku validni-
jih argumenata pravdala partijsko-politi~kim parolama i demago{kim
frazama sa standardnog repertoara vladaju}e totalitarne ideologije, od
kojih, mo`e se danas s potpunom sigurno{}u tvrditi, nijedna nije izdr-
`ala probu vremena.
U jednoj veli~anstvenoj tradiciji svetosavske i matejske (mislim na
protu Mateju Nenadovi}a) borbe za nacionalno dostojanstvo, ponos, ~ast
i samopouzdawe srpskog naroda – u kojoj su u prvim borbenim redovima
nepokolebqivo i jedinstveno stajali srpski pravoslavni sve{tenici,
srpski intelektualci i srpski ratnici – Srpska pravoslavna crkva je
neopozivo izborila svoje mjesto i ulogu kao jednog od kqu~nih duhovnih
i kulturnih stubova srpske nacionalne svijesti, jedne od glavnih uzdani-
ca ~itavog na{eg naroda koja nikada od wega nije dizala ruke, ni u najve-
}im isku{ewima, a srpski sve{tenici su se me|u prvim spremno i sto-
i~ki `rtvovali u najte`im trenucima kroz koje smo tokom vi{evjekov-
ne istorije prolazili `ive}i na vjetrometini sukobqavawa globalnih
kultura i sudara evropske civilizacije i slovenskog duha sa isto~wa~-
kim azijatskim varvarstvom, ali i trpe}i provale divqa{tva unutar ne-
kih najcivilizovanijih evropskih naroda kao {to je wema~ki, ili pak
najbrojnije me|u hri{}anskim crkvama – katoli~ke. Tako je bilo i u po-
sledwem svetskom ratu, sigurno najve}oj i najte`oj pogibeqi od kad isto-
rija pamti srpsko narodno ime, od kad su evropski hroni~ari zabiqe`i-
li dolazak prvih Slovena na Balkansko poluostrvo. I zato nije nimalo
~udno {to su u svim spiskovima streqanih, zaklanih, vje{anih, ~ere~e-
nih i na drugi na~in ubijanih istaknutih predstavnika srpskog naroda u
velikoj mjeri zastupqeni pravoslavni sve{tenici. Neprijateqima srp-
stva, posebno u Drugom svjetskom ratu, bilo je jasno na koji na~in treba
srpski narod obezglavqivati da bi se uni{tilo wegovo etni~ko bi}e, na
koji na~in mu treba zatirati i nacionalni ponos, i ime, i veru, i slavu;
a polazili su i od op{te poznate ~iwenice da je kroz zadwih nekoliko
vijekova zadr`avawe pravoslavne vjeroispovesti bilo najja~i garant
o~uvawa nacionalnog individualiteta. A kako smo mi Srbi, kako je re-
kao Wego{, narod najnesre}niji, sve ono {to je kroz {est stotina godi-
na prevjerilo danas se uglavnom vi{e ne smatra pripadnikom ovog naro-
646
da, poistovje}uje se s tu|inom, okupatorom, neprijateqem, te s gotovo
neobja{wivim bijesom i mr`wom kidi{e na ro|enu bra}u. To se nije de-
silo ni Francuzima ni Nijemcima, ni [pancima ni Englezima; to se ni-
je desilo, mo`e se slobodno re}i, nijednom evropskom narodu. Malo je
Srba muslimana, a jo{ mawe Srba katolika koji svoju vjeroispovjest ne
dovode u koliziju s pripadno{}u srpskoj etni~koj grupaciji uprkos isto-
rijskim ~iwenicama, predawu, kulturnim tradicijama, fokloronom na-
slije|u, jedinstvenom jeziku i obi~ajima.
S druge strane, ono {to predstavqa najbolniju ranu na dana{wem
tijelu srpskog naroda je genocid, ubijawe nacionalnog bi}a, likvidaci-
ja etni~kog duha i svijesti srpskog etnosa koje se planski i kontinuira-
no, s krajwe izra`enim cinizmom i sistematski, odvija ne samo na Koso-
vu i Metohiji, mada je tamo najupe~atqivije zbog krajwe brutalnosti i
surovosti, odsustva bilo kakvih rafiniranih metoda kojima se prili~-
no uspje{no pribjegava na drugim podru~jima, nego i u Bosni, Hercego-
vini i Lici, na Baniji i Kordunu, u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, u
Crnoj Gori, kao opjevanoj srpskoj Sparti ili Vojvodini, kao proslavqe-
noj srpskoj Atini. Srpski narod, mada nikada u istoriji nije ugwetavao
druge narode, mada nikada od kada je pristupio zajednici civilizovanih
evropskih naroda nije ni tla~io, ni izrabqivao, ni ubijao, ni `ario ni
palio, na{ao se u situaciji da nekoliko decenija nakon najve}eg svjet-
skog rata, kada je skoro ~itava Evropa navikla da `ivi u miru i materi-
jalnom i duhovnom prosperitetu, vodi borbu za goli opstanak. Zato si-
gurno jedno od kqu~nih mjesta u Gavrilovi}evoj kwizi predstavqa wego-
vo beskompromisno obra~unavawe sa svim onim mra~nim dru{tvenim
snagama, autokratskim i totalitarnim silama, koje srpski narod nasto-
je {to du`e odr`ati u ovom polo`aju nemo}i, koje ga nastoje razli~itim
ucjenama odvratiti ili onemogu}iti u spre~avawu genocida koji se nad
wim vr{i. Jugoslovenski zvani~nici i daqe deklamuju prazne parole o
bratstvu i jedinstvu, ravnopravnosti i zajedni{tvu dok albanski sepa-
ratisti na Kosovu i Metohiji spaquju srpske manastire, ru{e pravo-
slavna grobqa, napastvuju kalu|erice, napadaju sve{tenike, progone i
ubijaju srpski `ivaq, siluju djevoj~ice, starce na kolac nabijaju itd. U
Bosni i Hercegovini sude i odvode na robiju srpske pravoslavne sve{te-
nike. Iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije srpsko stanovni{tvo se ma-
sovno iseqava pod ne{to rafiniranijim pritiscima, dok u Crnoj Gori
negiraju i samo srpsko bi}e i ime narodu koji je kroz nekoliko vijekova
otomanskog mraka ~uvao i sa~uvao nemawi}ke tradicije i svetosavski
duh. Zvani~na politika ne samo da poku{ava unijeti nejedinstvo i raz-
dor u sam srpski narod, nego na isti na~in nastoji postupati i s wegovom
pravoslavnom crkvom. Vladaju}a partija, raspola`u}i monopolom poli-
ti~ke vlasti i kompletnim dr`avnim aparatom, uspjela je prije tridese-
tak godina da vje{ta~ki izdvoji jedan dio srpske pravoslavne crkve, da
na vje{ta~ki na~in konstitui{e jednu prvenstveno politi~ku institu-
ciju u slu`bi vladaju}e ateisti~ke ideologije, kakva je danas takozvana
autokefalna Makedonska pravoslavna crkva, mada to nijedna pravoslav-
na crkva na svijetu, na svu sre}u nije prihvatila niti postoje makar mi-
647
nimalne {anse da ta komunisti~ka tvorevina bilo kada bude priznata u
hri{}anskom svijetu, bez obzira na wena {urovawa s oficijelnim vati-
kanskim krugovima na poznatoj antisrpskoj platformi.
Zvani~na politika, kako to isti~e i @arko Gavrilovi}, poku{ava
da srpski narod podijeli i na dvije nacije: srpsku i crnogorsku. Weni
kreatori vjerovatno nisu daleko ni od pomisli da proglase hipoteti~ku
autokefalnost i crnogorske crkve. Me|utim, nekim prakti~nim poku-
{ajima u tom pravcu pravoslavno sve{tenstvo i srpski narod koji `ivi
u Crnoj Gori i tamo predstavqa ogromnu ve}inu stanovni{tva, uspjeli
su da se tome blagovremeno i efikasno suprotstave, da svojoj crkvi sa~u-
vaju samostalnost i ne dozvole uplitawe politi~kih faktora, bar po
tom pitawu. Mi `ivimo, bez sumwe, u vremenu velikog preispitivawa, u
vremenu ponovnog bu|ewa nacionalne svijesti, ponosa i dostojanstva
srpskog naroda. Ovo vrijeme vjerovatno ne}e dozvoliti da ostane ni ka-
men na kamenu od jedne te{ke ideolo{ke tvorevine koja nas je nepodno-
{qivo pritisnula, kojoj smo dugo robovali, neki vi{e, neki mawe; neki
indoktrinirani i omamqeni emancipatorskom frazeologijom i kvazi-
slobodarskim parolama, pa iskreno ubije|eni u wenu iskrenost i isti-
nitost, dobre namjere i obe}awa; drugi, prilago|avaju}i se odre|enom
vremenu, smatraju}i da }e boqe dru{tvene prilike nastupiti ili rezig-
nirano ostav{i bez nade u svaku mogu}nost ozbiqnijih promjena, dizali
su ruke od svakog ozbiqnijeg anga`mana i prepu{tali se stihiji; tre}i,
pasivno se s vremena na vrijeme suprotstavqaju}i totalitarnom mraku,
poku{avali su da pru`e otpor na pojedinim ta~kama, ali nikada maso-
van, nikada potpun, nikada jedinstven. Kroz takvo saznawe je sasvim ra-
zumqivo {to mi se tokom ~itawa kwige o kojoj ve~eras govorimo ~inila
najzna~ajnijom osnovna misao vodiqa koju dr Gavrilovi} izra`ava s ne-
koliko rije~i formulisanih u molitvu i vapaj, zahtjev i zakletvu: “Daj
Bo`e da se Srbi slo`e!” To je ono {to treba da predstavqa poziv ~ita-
vom srpskom narodu, {to na krajwe sa`et i jazgrovit na~in predstavqa
odgovor na pitawe o mogu}nosti golog opstanka srpstva na ovim nemir-
nim balkanskim vjetrometinama. Pitawe biti ili ne biti srpskog naro-
da koje nam je rijetko naklowena istorija ponovo postavila dr`e}i nas
u neprekidnoj neizvjesnosti i stavqaju}i nas pred sve te`a isku{ewa,
zahtijeva prevazila`ewe i stavqawe u drugi plan svih na{ih me|usob-
nih podjela i razmirica, religioznih i ideolo{kih razlika, zahtijeva
jedinstvo i teista i ateista, i Srba-pravoslavaca, i Srba-muslimana i
Srba-katolika i Srba-protestanata, pomirewe komunista i demokrata,
liberala i autokrata, ukoliko uop{te `elimo da sa~uvamo, ne samo do-
stojanstvo, ponos, ~ast i obraz, nego i golu fizi~ku egzistenciju.
Odgovori na pitawa iz publike
1. Vladaju}a partija i re`im koji egzistira pod wenim okriqem, ob-
ra~unavaju}i se sa srpskom nacionalnom svije{}u i gra|anskim tradici-
jama, mnoge istaknute srpske intelektualce su nastojali dezavuisati li-
jepe}i im razli~ite ideolo{ke etikete sa negativnom politi~kom kono-
tacijom, a mnoge me|u wima su progla{avali i ratnim zlo~incima, mada
za to nije bilo nikakvih objektivnih razloga. Zato smatram da nije suvi-
648
{e jak argumenat kad se ka`e da nikakav sud nije vladiku Nikolaja Veli-
mirovi}a proglasio ratnim zlo~incem, da se on ne mo`e tako nazivati,
jer da su ga ~ak jugoslovenski posleratni sudovi takvim proglasili ne
bi smo mogli niti smjeli wihove proglase prihvatati zdravo za gotovo.
Mi imamo mnogo krajwe neugodnog iskustva s tim do kraja ideologizova-
nim i politizovanim sudovima kojima nikada nije nalagano da sude jed-
nom Anti Paveli}u, a “sudili” su istaknutim predstavnicima srpskog
naroda ~ija se patriotska opredeqewa ni~im nisu mogla dovesti u pita-
we. Jedan velikan na{eg naroda kakav je Slobodan Jovanovi} osu|en je
kao ratni zlo~inac, iako je u toku rata bio predsjednik jedne savezni~-
ke vlade, priznavane od svih sila antihitlerovske koalicije, koji je do
kraja istrajao na braniku svoje otaybine. Pored toga stoji ~iwenica da
mi u na{oj dru{tvenoj misli posle wega sigurno nismo imali nijednog
~ovjeka tog formata. Me|utim, Jovanovi} zbog svojih dosqednih demo-
kratskih uvjerewa i slobodarskih opredeqewa nije bio ideolo{ki po-
doban za qude koji su do{li na vlast u na{oj zemqi i zbog toga su ga na-
stojali u narodnim masama do kraja dezavuisati i kompromitovati pro-
gla{avaju}i ga ratnim zlo~incem. Tako olako etiketiraju}i na{e is-
taknute intelektualce samo su zaba{urivali prave zlo~ine i zlo~ince
koji su okrvavili svoje ruke krvqu milion i petsto hiqada `rtava. Po-
ku{avali su ih izjedna~iti. U isti rang danas dovode jednog zlikovca i
zlo~inca kakav je nadbiskup Stepinac sa provjerenim rodoqubom i an-
tifa{istom kakav je bio Nikolaj Velimirovi}, srpskim vladikom i
filozofom koji je bio dosqedni protivnik fa{izma i pred rat i u to-
ku rata i zbog toga ostao zato~en u nacisti~kom logoru Dahau sve do ko-
na~ne pobjede savezni~kih armija. Oni na isti na~in poku{avaju pore-
diti Dragi{u Vasi}a sa Miletom Budakom, popa \uji}a sa Andrijom
Artukovi}em, a Dra`u Mihajlovi}a sa Antom Paveli}em. Na taj na~in
i srpskom narodu nastoje pri{iti ratne zlo~ine, genocid, mada je to i
samom duhovnom bi}u na{eg naroda strano, i uprkos ~iwenici da za to
nema nikakvog osnova, nikakvih vjerodostojnih dokaza.
2. Uop{te ne mislim da je slu~aj monaha Save iz Bosanske Krajine,
koji je nedavno pred sudom za prekr{aje ka`wen kaznom zatvora zbog vr-
{ewa vjerskih obreda u stanovima tamo{wih Srba pravoslavaca, usa-
mqen u na{em dru{tvu; samo je spletom izvjesnih okolnosti postao po-
znatiji {iroj javnosti. Postavqa nam se pitawe za{to je zbog toga do-
{lo i {ta se povodom toga radi. Na prvi dio pitawa – za{to je do toga
do{lo? – vrlo je lako odgovoriti. S obzirom da je rije~ o Bosni kao lo-
kaciji izbijawa incidenta, a Bosna je jo{ uvijek zemqa mraka, ~ak i za
na{e jugoslovenske uslove, a kamoli za Evropu. Ovo nikako nije prvi put
da se susre}emo sa situacijom da se ni re`im ne ophodi s podanicima
shodno zakonima koje sam donosi, pa se nalazimo u neugodnoj prilici da
ga prozivamo povodom nesprovo|ewa tih wegovih zakona i obaveza in-
stitucija vlasti koje iz wih proisti~u. [ta da se radi u konkretnom slu-
~aju, te{ko je re}i; te{ko je ne{to i uraditi. Ono {to nama preostaje
danas da radimo u odsustvu slobodnih i demokratskih institucija i gla-
sila u funkciji izra`avawa javnog mnijewa, to su javni protesti, grup-
649
ni i pojedina~ni, verbalni i pisani itd. Ali, ono {to se u najskorije
vrijeme mora uraditi je sistematska i promi{qena akcija na jednom op-
{tem planu koja bi iscrpila i prevazi{la obim rasprave u okviru ovog
na{eg ve~era{weg razgovora. Drugo pitawe koje sam sâm `elio pokrenu-
ti je te{ka rana koja tako|e ve} decenijama razdire tijelo na{e pravo-
slavne crkve i ~itavog srpskog naroda. To je taj raskol koji postoji u
Pravoslavnoj crkvi, koji postoji izme|u jednog dijela prekomorskih Sr-
ba, pravoslavnih vjernika, i crkvene hijerarhije, izme|u Slobodne srp-
ske pravoslavne eparhije za Sjediwene Ameri~ke Dr`ave i Kanadu i ma-
ti~ne Srpske pravoslavne crkve sa sjedi{tem u Beogradu. Mislim da je
jednodu{na `eqa svih nas, te da ona treba da bude neprekidno izra`ava-
na i ponavqana i pred Svetim arhijerejskim saborom i pred Wegovom
sveto{}u, da se taj raskol {to prije prevazi|e i da Srpska pravoslavna
crkva, kao nekad, opet bude jedinstvena na dobrobit svoga naroda, kao je-
dan od kqu~nih oslonaca svoje otaybine.
3. Te`ak polo`aj srpskog naroda i pravoslavne crkve u Bosni i Her-
cegovini treba malo {ire sagledavati i otkrivati stabilnije uzro~no-
posledi~ne odnose. Dana{wi te`ak polo`aj srpskog naroda u Jugoslavi-
ji uop{te je produkt jedne perfidne vatikansko-kominternovske zavjere
iz perioda izme|u dva svjetska rata, koju srpski narod usqed svoje poslo-
vi~ne naivnosti nije na vrijeme prozreo. S druge strane, danas se nad srp-
skim narodom i wegovom budu}no{}u nadvilo novo veliko zlo u vidu pa-
nislamizma, koji ne samo da ve} uveliko hara Bosnom i Hercegovinom,
nego i Kosovom i Metohijom gdje dolazi do ~vrste sprege izme|u alban-
skih marksista-lewinista i panislamista jer im se ciqevi bar u ovoj fa-
zi borbe poklapaju. Ta se sprega ogleda i kroz ~esto uspje{ne poku{aje
da se albanizuje kosovskometohijski srpski `ivaq muslimanske vjeroi-
spovijesti na platformi islamskog jedinstva koje, na~elno, ne prihvata
nikakve etni~ke razlike me|u muslimanima i smatra ih jedinstvenom na-
cijom bez obzira u kojoj zemqi `ive i kojim jezikom govore. Prema ne-
davno objavqenim podacima u oficijelnoj jugoslovenskoj {tampi vi{e
stotina hiqada Srba muhamedanaca je samo u ovom vijeku albanizovano.
S druge strane, postoji mnogo indicija da separatisti~ku aktivnost al-
banske nacionalne mawine finansijski potpoma`u Gadafijev i Homei-
nijev re`im, te drugi inostrani centri koji pri`eqkuju raspad Jugosla-
vije, a svjesni su da je prvi i najozbiqniji korak u tom pravcu dezintegra-
cija Srbije i razbijawe srpskog naroda.
Svemu ovome treba dodati i podatak da ni Srbija ni Jugoslavija od
rata na ovamo gotovo nikakvu pa`wu nisu posve}ivale srpskoj nacional-
noj mawini u susjednim zemqama, ~iji je polo`aj posebno te`ak u Alba-
niji i Rumuniji. U ovim zemqama Srbi su bukvalno desetkovani razli~i-
tim mjerama prisilne asimilacije, ali i prinudnim izlagawem nequd-
skim `ivotnim uslovima koji su dovodili i do biolo{ke degeneracije i
masovnog izumirawa. Primjera radi pomiwem slu~aj sa preseqavawem
nekoliko stotina hiqada rumunskih Srba u mo~vare delte Dunava, sa-
svim neprikladne za `ivot, koje je dovelo do masovnog pomora. Za to vri-
jeme jugoslovenski dr`avni zvani~nici su na sav glas slavili svoje do-
650
bre odnose s rumunskim re`imom Georgi Georgia De`a, odnosno Niko-
lae ^au{eskua. Albanske dru{tvene prilike, pretvarawe ~itave zemqe
u jedinstven koncentracioni logor, su pri~a za sebe.
b) Autorizovano izlagawe na promociji kwige Dinka Davidova –
“Ogre{ewa”
Kwiga dr Dinka Davidova je bez sumwe veoma zna~ajno djelo, potre-
sno svjedo~anstvo o vremenu u kome `ivimo, o vremenu srpske golgote.
Dvadeseti vijek je vijek velikih isku{ewa za srpski narod. U wegovoj
prvoj polovini on je do`ivqavao najte`e genocide, ubijawa, `arewa i
paqewa. Tokom devetnaestog vijeka, osloba|aju}i se definitivno iz
turskog ropstva, `urio je da pru`i pomo} pokorenoj bra}i, osloba|ao
svoju bra}u, ne znaju}i da ona, prividno se raduju}i osloba|awu, sa osmi-
jehom bratske zahvalnosti na licu, u potaji dr`e no` da bi ga u svakoj
istorijski te{koj situaciji u kojoj se srpski narod kasnije nalazio zaba-
dali bratu Srbinu u le|a. Tako je bilo i kroz Prvi i kroz Drugi svjet-
ski rat, ali i u me|uratnom i u posleratnom periodu. Davidovqeva kwi-
ga govori o jednom aspektu razarawa kome je na{e nacionalno bi}e bilo
podvrgnuto u pro{lom ratu, a posleratni re`im je izbjegavao da bar ne-
ke posqedice uni{tavala~kog bijesa otkloni.
Rije~ o srpskim fru{kogorskim manastirima, velikoj riznici na-
{e kulture i pravoslavne tradicije.
Uni{tavati srpske nacionalne svetiwe, pravoslavne manastire i
druga srpska kulturna blaga, zna~i ubijati dio nacionalnog bi}a srp-
skog naroda, ru{iti wegovu samosvijest, ponos, ~ast i dostojanstvo. To su
vrlo dobro znali svi neprijateqi srpstva kroz dosada{wu istoriju, a
posebno u posqedwem svjetskom ratu neprijateqi koji su se rodili u we-
drima wegove bra}e, wegovi najve}i neprijateqi u dosada{woj istoriji
hrvatske usta{e koje su ubile vi{e Srba za ~etiri ratne godine, nego
{to je poginulo, bez sumwe, kroz ~itav period turske vladavine. Pa
ipak, nije to najve}a nesre}a koja je zadesila srpski narod. Mnogo je ve-
}a tragedija izazvana nevoqama poniklim u wemu samome. Kao da ga ni-
kada od Kosova na ovamo taj sindrom izdaje nije mogao napustiti, ostavi-
ti na miru, po{tedjeti svog malignog dejstva; kao da se on iz decenije u
deceniju rasta~e kroz wegovu nacionalnu bit, kroz wegovu etni~ku du-
{u; kao da je srpski narod osu|en da ponovo ra|a unutar sebe samoga vla-
stite neprijateqe one koji }e mu najte`e udarce zadati.
Ne treba se mnogo ~uditi {to je, prema svjedo~ewu na{eg vode}eg
istori~ara Vladimira Dedijera, jedan od najistaknutijih hrvatskih komu-
nista Stevo Kraja~i} po~etkom {ezdesetih godina izjavio u Jasenovcu:
“Malo smo vas Srba ovdje ubili”. I taj Stevo Kraja~i} ostaje sve do
svoje nedavne smrti glavna politi~ka li~nost u Hrvatskoj. Zaista to ne
bi trebalo da nas mnogo iznena|uje, ali se moramo ~uditi onim sinovi-
ma srpskog naroda koji su voqno prihvatili, iz fluidnih i sumwivih
ideolo{kih, ili pak karijeristi~kih politi~kih interesa, da na bilo
koji na~in slu`e jednoj podmukloj kominternovsko-vatikanskoj zavjeri
koja se kontinuirano odvija, nastavqa, a samo mijewa metode svoga djelo-
651
vawa prilago|avaju}i ih izmijewenim dru{tvenim i globalnim istorij-
skim uslovima, uprkos ~iwenici da jedan od zavjerenika Komunisti~ka
internacionala ve} decenijama ne postoji. Naslijedili su je weni izdan-
ci, najvjerniji u~enici kojima je povjerila mandat, uglancane ~izme, mar-
{alske epolete i bijele rukavice kao simbol ovovjekovnog totalitarnog
mraka i ne~ovje{tva. Nakon poraza evropskog fa{izma, u na{im uslovi-
ma je usta{ku kamu zamijenio kulturni genocid kome je naro~ito pogodo-
vao autokratski politi~ki sistem, ideolo{ki monizam i jednopartijski
monopolizam.
Ko se jo{ mo`e ~uditi {to se ni ~etrdeset godina poslije rata ne do-
zvoqava obnova fru{kogorskih manastira. Pa zar nismo decenijama bi-
li slijepi pred ~iwenicom da se srpski narod razbija, da se vje{ta~ki di-
jeli, da se geografska karta wegove otaybine prekraja, da se Srbija svodi
na nekada{wi Beogradski pa{aluk. Nije nimalo slu~ajno {to se u jednoj
Vojvodini, nekada znamenitoj srpskoj Atini, zapostavqaju sva srpska kul-
turna blaga, {to se zanemaruju pravoslavni svetosavski manastiri, {to
se ne dozvoqava wihova obnova; {to se na razli~ite na~ine jednom zapje-
nu{anom ateisti~kom propagandom nastoji razbiti Srpska pravoslavna
crkva, jer ona je tokom nekoliko poslijeratnih decenija, kao uostalom i
vi{e puta u daqoj pro{losti, bila gotovo jedini kohezioni faktor unu-
tar srpskog naroda. Vojvo|anski birokratski autonoma{i, slijede}i pre-
dano osnovne zamisli vatikansko-kominternovske zavjere, otvoreno po-
ku{avaju dovesti u pitawe nacionalno jedinstvo srpskog naroda. Idu pu-
tem kojim su ne{to ranije krenuli crnogorski komunisti: putem odvaja-
wa dijela srpskog naroda od wegove matice, a vjerovatno nisu daleko ni
od pomisli o stvarawu neke nove, hibridne nacije. Vjerovatno smatraju da
bi i tako ne{to moglo da se rodi u plodnoj vojvo|anskoj ravnici, ako je
ve} niklo u crnogorskom kr{u ili bosanskim {umama.
Poku{avaju}i proniknuti u sr` vojvo|anskih dru{tvenih politi~-
kih i kulturnih prilika, Davidov na jednom mjestu u svojoj kwizi ka`e i
slede}e: “^esto sam slu{ao kako se u Vojvodini predano iznalaze i isti-
~u specifi~nosti ove oblasti, zbog ~ega je u Novom Sadu, pored ostalog,
i pokrenuta regionalna enciklopedija. Koliko sam mogao razabrati spe-
cifi~nost se najuverqivije iskazuje u tome {to je Vojvodina mnogonaci-
onalna i `itorodna, kao i po tome {to je imala osobenu istorijsku pro-
{lost. One prve dve ’specifi~nosti’ veoma su nespecifi~ne, a {to se
one tre}e ti~e, tu bi trebalo zastati. Su{tinu istorijske pro{losti
ugarskog Podunavqa jo{ od 15. veka ~ine: pojava srpskih despota, Beo-
gradsko-sremska mitropolija, podizawe fru{kogorskih manastira, a po-
tom velika seoba Srba pod partijarhom Tre}im ^arnojevi}em 1690. godi-
ne, carske privilegije srpskom narodu, osnivawe Karlova~ke mitropo-
lije, narodno-crkveni sabori, preobra`aj srpske kulture u veku prosve-
}enosti, i, opet, fru{kogorski manastiri sa svojom umetno{}u i kwi-
`evno{}u, sa obnovqenim kultovima srpskih vladara. A tu dolazi i br-
zi privredni i prosvetni rast mlade srpske gra|anske klase i wen udeo
u svim nacionalnim i kulturnim pregnu}ima. Me|u Srbima u Podunavqu
je u 18. veku uobli~ena i jasno afirmisana nacionalna ideologija, a to je
652
bila dragocena, `ivotodavna, politi~ka maja mladoj srpskoj dr`avi po-
sle revolucije, po~etkom 19. veka. A mnogo godina kasnije opredeqewe
Srba u Ugarskoj za Srbiju, pet dana pre ujediwewa 1918. godine, posledi-
ca je razvijene nacionalne svesti toga naroda”. (str. 20)
Sve nevoqe koje nas snalaze sastavni su dio na{e tragi~ne sudbine,
a wu moramo sagledati onakvu kakva jeste, kako bi je mogli u doglednom
vremenu prevladati, ako danas jo{ nisu sazreli uslovi za takav egzisten-
cijalni poduhvat. Me|utim, krajwe je vrijeme da prestanemo o woj }uta-
ti, jer }utati danas vi{e nego ikad zna~i u~estvovati u svim zlo~inima
nad vlastitim narodom. Ukoliko }utimo o usta{kim zlo~inima, a posle-
ratni re`im nas neprekidno tjera na }utawe, suzbija svaki ozbiqniji
poku{aj da se o wima otvoreno govori, mi te zlo~ine vrlo brzo zabora-
vqamo i otvaramo prostore i mogu}nost na{im neprijateqima da ih u
skoroj budu}nosti ponove u jo{ krvavijoj formi. Nije slu~ajno posle-
ratni re`im poku{ao da izjedna~i genocid koji je vo|en nad srpskim na-
rodom sa sporadi~nim kolaboracionizmom koji se javqao unutar samog
naroda i manifestovao kroz izvjesne oblike saradwe s okupatorom. Ni-
je slu~ajno posleratni re`im odbijao da u odsustvu sudi Anti Paveli}u,
sigurno najve}em zlikovcu svih vremena koji je na na{em nacionalnom
bi}u, mu{karcima, `enama, djeci i starcima, okrvavio ruke, a tako je
spremno i predano sudio jednom velikanu, vlastitom politi~kom pro-
tivniku, istaknutom nau~niku kakav je Slobodan Jovanovi} (su|eno mu je
u odsustvu, pa je kao “ratni zlo~inac” i osu|en). Slobodan Jovanovi} je
za ovaj re`im bio ratni zlo~inac kome je trebalo javno suditi u re`i-
ranom procesu, izvedenom po tipi~noj staqinisti~koj recepturi, a sudi-
ti Anti Paveli}u nije bilo po`eqno. Jer suditi Anti Paveli}u zna~i-
lo bi pred sud, pred javnost iznijeti sve zlo~ine za koje je on glavni, ali
ne i jedini krivac. Ubije|en sam da nije nimalo slu~ajno, bez obzira na
sve poku{aje izgovora da su pravni momenti bili bitni, preovla|uju}i,
te da je bilo nemogu}e neke me|unarodnopravne norme i obaveze prene-
bregnuti, kad je vo|en proces protiv Andrije Artukovi}a, da mu je su|e-
no za svega nekoliko zlo~ina, za par stotina qudi ako se sve `rtve sabe-
ru, a da je Jasenovac ostao po strani da je skoro milion i pet stotina hi-
qada `rtava ostalo po strani.
Mada nas pri svemu ovome {to se de{avalo i {to se jo{ uvijek pred
na{im o~ima odvija, zapravo najmawe mo`e ~uditi gotovo beznade`no
propadawe fru{kogorskih manastira, propadawe kulturnih i duhovnih
spomenika u ostalim dijelovima na{e zemqe. Ne smijemo gubiti samopo-
uzdawe. Sve dok ima duha u bilo kom Srbinu mislim da se srpski nacio-
nalni ponos, ~ast i dostojanstvo ne}e ugasiti. A sve do tada ni Srbija
ne}e propasti.
Po{to je dr @arko Gavrilovi} pomenuo vladaju}u trojku, poniklu u
izrazito katoli~kom miqeu, koja je ~etiri decenije nesmetano vladala
Jugoslavijom, dodao bih, samo kurioziteta radi, da glavni u toj trojci
nije ba{ mnogo dr`ao ni do vjere ni do istine, ni do ~asti ni do dosto-
janstva, a lako je mijewao i ideologiju i politiku i religiju, ~ak iz da-
na u dan, ukoliko se to uklapalo u wegove samodr`a~ke {eme, u wegovu
653
koncepciju neograni~ene li~ne vlasti. Prema svjedo~ewu Vladimira
Dedijera, na koga se opet pozivam, glavni iz trijumvirata je ~ak u jednoj
prilici, kad je iz toga mogao izvu}i neku korist, prelazio i na pravosla-
vqe. Bilo je to 1918. u Rusiji.
VIII.. PREDLOZI SRPSKOM FILOZOFSKOM DRU[TVU
1. APEL ZA PODR[KU
SRPSKOJ AKADEMIJI NAUKA I UMETNOSTI
Politi~ka kampawa koja se ve} nekoliko meseci s nesmawenim in-
tenzitetom vodi protiv Srpske akademije nauka i umetnosti, wenog
predsedni{tva i nekih najuglednijih ~lanova stvara zabrinutost u ~ita-
voj jugoslovenskoj javnosti od mogu}e revitalizacije staqinisti~kih
metoda kontrole i usmjeravawa intelektualnog stvarawa i izra`avawa.
Kra|a pripremnog teksta Memoranduma o stawu u jugoslovenskom dru-
{tvu i wegovo neovla{}eno prezentovawe javnosti kroz istrgnute cita-
te i nipoda{tavaju}e komentare predstavqa vrhunac poku{aja izvjesnih
mra~nih snaga da se po svaku cijenu zaustave osetne tendencije demokra-
tizacije i liberalizacije, prisutne u zadwih nekoliko godina.
Izvr{ni odbor Filozofskog dru{tva Srbije izra`ava punu soli-
darnost sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti i pru`a odlu~nu podr-
{ku wenim nastojawima da se kona~no skine veo misterije i la`ne, ilu-
zorne svesti, te po~ne govoriti puna istina o dru{tvu u kome `ivimo i
glavnim krivcima za gotovo bezizlaznu situaciju u kojoj smo se na{li. U
tom smislu se zala`emo i za objavqivawe radne verzije Memoranduma ka-
ko bi time otpo~ela slobodna i demokratska javna rasprava o wegovom
sadr`aju, ~ime bi se pru`ila mogu}nost i drugim umnim potencijalima
na{eg dru{tva da pru`e doprinos op{tim tragawima za optimalnim pu-
tevima prevazila`ewa duboke krize u kojoj smo se na{li i svojom krivi-
com, jer smo decenijama prepu{tali nekompetentnim pojedincima i gru-
pama da misle i deluju u na{e ime i umesto nas.
2. PROTEST PROTIV ZATO^EWA MIODRAGA MILI]A
Postupaju}i u skladu s odlukom posledwe godi{we skup{tine, Izvr-
{ni odbor Filozofskog dru{tva Srbije najodlu~nije protestuje zbog
upu}ivawa Miodraga Mili}a na izdr`avawe jednoipogodi{we kazne za-
tvora i zahteva da se Mili} odmah pusti na slobodu.
Miodragu Mili}u je su|eno u poznatom procesu {estorici koji je
predstavqao te{ki atak na elementarne gra|anske slobode i prava, te se
direktno kosio s modernim civilizacijskim dostignu}ima na planu huma-
nizacije qudskog `ivqewa. Mili} je osu|en zbog ~etiri neobjavqena ese-
ja ~iji je sadr`aj posredstvom javne optu`be postao dostupan {iroj javno-
sti, a prethodno je prezentovan na tribini Slobodnog univerziteta. Ese-
ji predstavqaju originalnu obradu nekih nedovoqno razmatranih tema iz
na{e novije istorije i kao takvi, bez sumwe, ima}e trajnijeg uticaja na na-
{a ukupna istoriografska istra`ivawa i sociolo{ku misao. Dirawem u
654
birokratski zabran i dovo|ewem u pitawe nabije|enih i silom nametnu-
tih neprikosnovenih politi~kih autoriteta, nemirewem s politikant-
skom apologijom, socijalnom demagogijom i staqinisti~kim kultom li~-
nosti, Mili} se zamjerio nekim mo}nim qudima i institucijama vlasti,
pa zato, nakon insceniranog sudskog procesa sa svim obiqe`jima kvazi-
juristi~ke farse, ispa{ta pod represivnim mjerama odmazde.
Suo~eni s egzistencijalnim bezna|em koje seje svako gu{ewe slobo-
de misli i govora, intelektualnog stvarawa i izra`avawa, i ovog puta
potvr|ujemo svoju punu solidarnost s Miodragom Mili}em i odlu~nost
da se svim civilizovanim sredstvima suprotstavqamo ovom i svakom
drugom ugro`avawu osnovnih qudskih i dru{tvenih vrednosti.
3. ZAHTJEV ZA USPOSTAVQAWE
DIPLOMATSKIH ODNOSA SA IZRAELOM
Kroz svoj aktivisti~ki dru{tveni anga`man filozofsko dru{tvo
Srbije se ukqu~uje u raspravu i poku{aje razrje{avawa brojnih dru-
{tvenih, ekonomskih, politi~kih i kulturnih problema na{e zemqe,
nastoje}i svoje stavove i mi{qewa u~initi dostupnim naj{iroj javno-
sti. Jedno pitawe iz spoqnopoliti~kog domena ve} du`e vrijeme zaoku-
pqa na{u pa`wu i iziskuje izra`avawe otvorenog zahtjeva postoje}im
institucijama vlasti za wegovo hitno razmatrawe i iznala`ewe najjed-
nostavnijeg na~ina da se ispravi krajwe pogre{na i {tetna odluka Sa-
vezne vlade Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije iz 1967.
godine. Rije~ je o dvadesetogodi{wem nepostojawu diplomatskih odnosa
izme|u Jugoslavije i jevrejske dr`ave Izraela koji su svojevremeno pre-
kinuti jednostranim jugoslovenskim aktom.
Pored principijelnog stava da je potrebno da na{a zemqa ostvaruje i
razvija diplomatske odnose sa svim dr`avama svijeta, u ovom slu~aju nas
posebno motivi{e ~iwenica da smo impresionirani grandiozno{}u je-
vrejskog narodnog duha, civilizacije i kulture, te wihovog ogromnog uti-
caja na cjelokupnu istoriju ~ovje~anstva, a istovremeno konsternirani
tragi~nom sudbinom jevrejskog naroda, milenijumima izlo`enog progoni-
ma i genocidu od svih snaga zla. Uostalom, vi{evjekovni zajedni~ki `ivot
sa Jevrejima na ovim na{im surovim balkanskim prostorima, dijeqewe i
dobra i zla, a zla pogotovo, postao je neraskidiva spona izme|u na{a dva
naroda. Naro~ito nas povezuju patwe i stradalni{tvo u toku Drugog svjet-
skog rata kada smo od strane istih neprijateqa bili izlagani planskom
uni{tewu. Pru`awe zajedni~kog otpora genocidu kod nas je razvio trajna
osje}awa uzajamnog potpomagawa i solidarnosti. Uz to, nije na odmet po-
menuti da pripadamo narodu koji nikada kroz tegobnu vi{evjekovnu isto-
riju svoje ime, ~ast i obraz nije uprqao bilo kakvim antisemitisti~kim
postupcima, a Jevreje je uvijek prihvatao kao najro|eniju bra}u.
Na{ narod nikada ne mo`e zaboraviti `rtve jevrejske zajednice u
oslobodila~kim ratovima Srbije i Jugoslavije, kao i neprocjewivi do-
prinos nau~nom, duhovnom, kulturnom, ekonomskom i politi~kom razvo-
ju koji smo mu~no ostvarivali pod stalnim nasrtajima osvaja~kih armi-
655
ja i zlo~ina~kih ideologija. Danas u Izraelu `ivi veliki broj jugoslo-
venskih Jevreja s kojima nas ve`u najdubqa prijateqska osje}awa, pa nas
tim vi{e zabriwava i ~ini nespokojnim ~iwenica da izme|u zemqe u ko-
joj `ivimo i Izraela ve} pune dvije decenije ne postoje diplomatski od-
nosi, {to uveliko ograni~ava i spre~ava na{e raznovrsne kontakte s
tim velikim i nama bliskim narodom. [to je od svega najgore jugosloven-
ski zvani~nici kontinuirano vode politiku podr{ke i potpomagawa
najqu}ih jevrejskih i izraelskih neprijateqa, koji su, ina~e, u svakom
trenutku spremni i na podrivawe na{eg suvereniteta i teritorijalnog
integriteta podsticawem i finansirawem albanskog separatizma ili
doma}eg panislamizma koji se manifestuje kroz forme muslimanskog na-
cionalizma s nerijetkim oficijelnim zale|em.
Zato, pored zalagawa za obnovu diplomatskih odnosa izme|u Jugosla-
vije i Izraela, smatramo nu`nim inicirawe o`ivqavawa ekonomskih,
kulturnih i ostalih veza na{ih dru{tvenih ustanova i organizacija sa
odgovaraju}im institucijama jevrejske dr`ave. Izra`avamo svoju odlu~-
nost na daqe suprotstavqawe svakom vidu antisemitizma i podr`avamo
istorijsko i neprikosnoveno pravo jevrejskog naroda da `ivi na svojoj
zemqi. Apelujemo na {to intenzivnije kontakte, razmjene posjeta, ma-
sovne turisti~ke ekskurzije, organizaciju zajedni~kih nau~nih i stru~-
nih savjetovawa, kulturnih i sportskih manifestacija itd. Posebno se
zala`emo za vo|ewe savjesnije brige o podizawu i o~uvawu zajedni~kih
spomenika `rtvama usta{kog i nacisti~kog genocida kojem smo u Drugom
svjetskom ratu bili izlo`eni, te wegovawu tradicija uzajamne solidar-
nosti i odlu~nosti u suprotstavqawu svim oblicima ugro`avawa i uni-
{tavawa qudske slobode i dostojanstva.
IX. POKU[AJ HUMANISTI^KE
VALORIZACIJE TERORA
Djelo francuskog filozofa Morisa Merlo-Pontija, koje je samo po
sebi svojevrsni dijalog s marksizmom, bez sumwe predstavqa jednu od naj-
zna~ajnijih karika u lancu originalnih i nadahnutih misaonih pravaca
savremene filozofije. Pa ipak, na na{em jeziku sve donedavno nije bi-
la objavqena nijedna zna~ajnija monografija koja bi pretendovala da
pru`i iole cjelovit pogled na misao Merlo-Pontija, te rasvijetli isto-
rijske dimenzije wegovog u~ewa, stanovitu dvosmislenost koja dijelom
proizlazi iz nepodno{ewa shemati~nosti i odbacivawa sistemati~no-
sti i apriornosti, iz neodre|enosti pojmova i nedefinisanosti pojmov-
nih kategorija. ^ini nam se da taj fakat nikako ne smijemo izgubiti iz
vida pri analizi kwige Bore Gojkovi}a “Dvosmisleni Maurice Merleau-
Ponty (Ogled o prerefleksivnom iskustvu)”, (“Veselin Masle{a”, Sara-
jevo 1979), koja je zaokupila na{u pa`wu nesumwivom vrijedno{}u, teo-
rijskom ozbiqno{}u i obuhvatawem cjelovitog opusa jednog od vode}ih
zapadnoevropskih filozofa modernog doba. Boro Gojkovi} je ve} poznat
{irem krugu ~italaca na{e filozofske i dru{tveno-teorijske perio-
dike po nizu tekstova u kojima se obra|uju filozofski stavovi i misao-
656
ni pogledi Merlo-Pontija, ~emu je ina~e i posvetio zna~ajan dio svog
ukupnog teorijskog rada, a upravo objavqena kwiga predstavqa neznatno
izmijewen tekst wegove doktorske disertacije.
Gojkovi} slijedi kompletan misaoni razvoj Merlo-Pontija, izdvaja
realne cjeline, iznalazi stvarnu i logi~ku vezu izme|u wih, te daje vla-
stite kriti~ke sudove i ocjene o wihovom mjestu i ulozi, kako u Merlo-
Pontijevom stvarala{tvu posebno, tako i u modernoj filozofiji uop-
{te. ^itaju}i Gojkovi}evu kwigu postepeno ulazimo, boqe re~eno, uvo-
dimo se u jedan koherentan misaoni sistem, sagledavamo wegovu komplet-
nost i konzistentnost, te relativnu trajnost uticaja kojim zra~i.
Merlo-Ponti se u svojim prvim radovima upu{ta u kritiku klasi~-
nih teorija pona{awa i percepcije, poku{ava doprijeti do zone izvor-
nog fenomena pona{awa problematizuju}i ontolo{ki fundament eks-
perimentalne psihologije i fiziologije, te prevazilaze}i dualitet
psihi~kog i filozofskog, suprotstavqa se s istom o{trinom i psiholo-
giji forme i bihejviorizmu i odbacuje hijerarhizovanu strukturisanost
i podijeqenost pona{awa na “inteligentno” i “slijepo”, odnosno pona-
{awe zasnovano na principu ~istog fizi~kog kauzaliteta. Na tome za-
sniva kritiku u~ewa, jer, kako tvrdi, prema Gojkovi}u, “U~ewe se... ne mo-
`e svesti na ste~enu i jednom zauvijek fiksiranu reakciju izazvanu in-
dividualnom situacijom. Ono se mora posmatrati prije kao sposobnost
da se razli~itim sredstvima rje{ava niz problema iste forme”. (str. 20)
Merlo-Ponti razlikuje sinkreti~ki ili instinktivni, promjewivi
(relativno nezavisno od objektivnih okolnosti) i simboli~ki (s dis-
tancom prema stvarnoj okolini) oblik pona{awa. Ovaj posledwi oblik
definitivno razdvaja qudsko pona{awe od `ivotiwskog. Kroz kritiku
ontolo{kih postulata klasi~nih teorija pona{awa, te kritiku reali-
sti~ke ontologije uop{te, provejava Merlo-Pontijevo istovremeno i
podjednako suprotstavqawe i intelektualizmu koji se ograni~ava na
analizu unutra{wosti bez spoqa{wosti i empirizmu koji se ograni~a-
va na spoqa{wost li{enu unutra{wosti. “Kritika ove ontologije omo-
gu}ila je Merlo-Pontiju da ponovo odredi bitak organskog individuuma
i wegove okoline, kao i bitak ~ovjeka”. (str. 30) Na pitawe jedinstva ~o-
vjeka koje je staro koliko i filozofija, a koje se iznova name}e i kao re-
zultat utvr|ene teze da ~ovjekova egzistencija u sebi ujediwuje oblike
pona{awa i fizi~kohemijske sisteme, on daje originalan odgovor pola-
ze}i od realnosti ~ovjekove tijelesnosti. “Svjestan ove ~iwenice nije-
dan ~ovjek ne mo`e osporiti da u vlastitom tijelu mo`e identifikova-
ti odre|ene fizi~ko-hemijske procese koji ga ~ine pripadnikom fizi~-
ke prirode, zatim instinkte i reflekse koji mu grade mjesto u regiji
animalnosti i, najzad, svijest koja o`ivqava i ’oplemewuje’ wegovu tje-
lesnost”. (str. 31) ^ovjeka treba posmatrati integralno, bez razdvajawa
tjelesnog i psihi~kog, kakvom razdvajawu, ina~e, te`i nauka, odnosno, do
koga je nauka dovela. Drugim rije~ima, ~ovjeka treba posmatrati onako
kako se do`ivqavamo u izvornom iskustvu percepcije.
U poglavqu “Klasi~ne teorije percepcije i kritika ovih teorija”,
Gojkovi} nam ukazuje na sve finese Merlo-Pontijevog shvatawa i kriti-
ke empirizma i intelektualizma koji odstupaju od wega, te na koncu ne-
657
giraju izvorni fenomen percepcije. U stvari, kritika empirizma se ba-
zira na kritici pojma osjeta, a tu nalazimo dodirne ta~ke shvatawa Mer-
lo-Pontija i u~ewa @an Pol Sartra, da bi prerasla u kritiku pojma aso-
cijacije. “Shva}en polaze}i od objekta, a zatim apliciran subjektu, osjet
je ~ista sawarija psihologa i treba ga izbaciti iz svake ozbiqne teori-
je o odnosima svijesti i svijeta”. (str. 40) Ne postoji stvarna potreba za
konstrukcijom poqa percepcije, jer je ono prije svake konstrukcije, a na
empiristi~ki na~in izvedeno konstituisawe percepcije u biti je samo
weno zamagqivawe. S druge strane, kritika intelektualizma obuhvata
kritiku {irokog spektra misaonih pravaca koji polaze i kojima kao po-
lazna inspiracija slu`i kartezijanski pojam ’kogito’, u prvom redu De-
kartovog racionalizma, Huserlove teorije konstitucije i Kantove tran-
scendentalne filozofije. Kritikuju}i klasi~ne teorije percepcije
Merlo-Ponti se neminovno morao upustiti u kritiku empirijskog i in-
telektualisti~kog shvatawa subjekta, a Gojkovi} nam pokazuje kako je, su-
protstavqaju}i se transcendentalnoj subjektivnosti do{ao do kritike
dihotomije subjekta i objekta. “Merlo-Pontiju nije stalo do toga da
’objektivnim’ ~iwenicama suprotstavqa ’subjektivne’: fizi~kom psi-
hi~ko, spoqa{wem unutra{we, materijalnom mentalno, ve} da poka`e
da bitak-objekt i bitak-subjekt ne predstavqaju antinomiju, da je perci-
pirani svijet s ovu ili s onu stranu ove antinomije, da se neuspjeh objek-
tiviraju}eg na~ina mi{qewa ne mo`e smatrati kao pobjeda ’mentalnog’
nad ’materijalnim’, ’unutra{weg’ nad ’spoqa{wim’, nego kao poziv na
reviziju na{e ontologije, na preispitivawe pojma ’subjekt’ – ’objekt”.
(str. 50) Dvosmisleni na~in ~ovjekovog egzistirawa saznaje se na osnovu
iskustva vlastitog tijela. Na tom saznawu Merlo-Ponti zasniva ontolo-
giju tijela, koje ~ini primjer jedinstva subjekta i objekta i mo`e se sa-
znati samo na taj na~in {to }e se ono `ivjeti.
Prema tome, tijelo nije objekat sa spoqa pridodatom svije{}u.
“Merlo-Ponti najprije ukazuje na to da je vlastito tijelo na~in na{eg
pristupawa svijetu, i u isti mah na~in pojavqivawa samoga svijeta.” (str.
51), a onda otkriva da je konstituisano iz fenomenalnog i objektivnog
sloja. Ono je uvijek prisutno, pa makar na rubu percepcije, a wegovo pri-
sustvo omogu}ava sretawe sa svijetom i anga`ovanost u wemu. Da bi to do-
kazao Merlo-Ponti analizira glavne fenomene tijela: prostornost i
motoriku, seksualnost i egzistenciju, govor i gestiku. Tijelo sa svojim
fenomenima prostornosti, seksualnosti i govora ukazuje se Merlo-Pon-
tiju kao bitak u svijetu. A bitak u svijetu karakteri{u kogito, vrijeme
i sloboda. To su wegove fundamentalne dimenzije i Merlo-Ponti im po-
sve}uje, svakoj ponaosob, zna~ajnu pa`wu u “Fenomenologiji percepcije”.
Ovako shva}eni bitak u svijetu stoji u tijesnoj vezi sa bitkom perceptiv-
nog svijeta. Prostornost qudskog tijela nikako se ne mo`e izjedna~iti
s prostorno{}u objekta s obzirom da se wegovi dijelovi ne nalaze ni u
kakvom spoqa{wem odnosu, {to mu daje odlike koje imaju umjetni~ka dje-
la. Wegova motorika se nalazi u funkciji ovako shva}ene prostornosti
i wen je sastavni dio. Merlo-Ponti se suprotstavqa i klasi~nim shva-
tawima seksualnosti, posebno Frojdovom psihoanaliti~kom, te pokazu-
658
je da je ona isprepletena s ukupnom qudskom egzistencijom. Na kraju, on
su{tinski izjedna~ava govor i gestiku, te smatra da se u govore}em su-
bjektu susre}u govor kao misao i govor kao zvuk, odnosno slika ako je ri-
je~ o gestikulaciji. To je ina~e problematika koju Merlo-Ponti raspra-
vqa u svoja prva dva rada “Strukturi pona{awa” i “Fenomenologiji per-
cepcije”.
Prvi i tre}i dio “Fenomenologije percepcije” primarno sagledava-
ju pitawe subjekta, a drugi bitak percipiranog svijeta. Autor ujediwuje
subjekt percipirawa i svijet koji se percipira, te se tako o{tro kon-
frontira Dekartovom shvatawu odnosa mi{qewa prema postojawu. “Eg-
zistencija je... ono {to osigurava izvjesnost kogitu kao wenom aktu”.
(str. 73) ^ovjek ne mo`e posjedovati apsolutnu istinu jer je istina ko-
jom on raspola`e ograni~ena wegovom situirano{}u. Tako dolazi do ka-
tegorije “bitak u svijetu” i fenomena vremena koji je wena temeqna ka-
rakteristika, te odre|uje odnos vremena i subjektivnosti zakqu~uju}i
da “vrijeme nije objekt na{eg znawa nego dimenzija na{eg bitka”. (str.
76) Merlo-Ponti negira i Sartrovu ideju apsolutne slobode tezom pre-
ma kojoj je sloboda, odnosno slobodna aktivnost uvijek vezana za odre|e-
nu situaciju. Svaka slobodno donesena odluka ne samo da nije iskqu~ivi
plod datog trenutka, nego predstavqa izraz unaprijed formiranih pro-
jekata vezanih za cjelovitu egzistenciju subjekta odlu~ivawa. Ali, to
izra`avawe nije plod inercije, nego slobode koja je po svojoj prirodi
borbena i tra`i put izme|u sawarewa i poslu{nosti odre|enom meha-
nizmu. Bitak percipiranog svijeta se spoznaje preko osje}aja, Wima, u
stvari, po~iwe i zavr{ava svaki subjekt. Iskustvo svjetovnog prostora
se do`ivqava putem ~ula, odnosno osje}aja. Taj prostor nije sam po sebi
orjentisan, ali ga isto tako ne orjenti{e ni neki ~isti i neukorjeweni
subjekt, nego “virtuelno tijelo ~ije je fenomenalno ’mjesto’ odre|eno
wegovim zadatkom i wegovom situacijom”. (str. 92) S druge strane proiz-
lazi “da su veli~ina i oblik stvari razli~iti na~ini na{eg globalnog
dohvatawa svijeta”. (str. 100) Merlo-Ponti “pi{e da se svako bi}e u
svjesnom susretu sa stvarima nelagodno osje}a. Porijeklo ove nelagodno-
sti on nalazi u ~iwenici da je, dok percipiram jednu stvar, osje}am da je
ona ve} bila tu prije mene, dakle, s onu stranu mog vidnog poqa”. (str.
103) Broj stvari koje vidimo je neznatan u odnosu na neograni~eni broj
nevidqivih stvari, ali, iako su trenutno nevidqive one su spremne da
budu percipirane. ^itav svijet predstavqa jedno izvorno iskustvo, a na
temequ toga iskustva se pojavquju pojedina~ne stvari, “stvari u svojoj
konkretnosti”. Svijet se ne mo`e svesti ni na objekat ni na subjekt. An-
tinomiju subjekt-objekt Merlo-Ponti kona~no prevladava.
[estim poglavqem svog istra`ivawa pod naslovom “Drugi”, Boro
Gojkovi} iznalazi tijesnu vezu izme|u Merlo-Pontijevih prvih obimni-
jih radova “Struktura pona{awa” i “Fenomenologija percepcije”, s jed-
ne strane, i “Humanizma i terora” i “Avantura dijalektike” s druge stra-
ne. Ova ~etiri djela, uz ~itav niz drugih mawih radova, rasprava i eseja,
ina~e ~ine Merlo-Pontijevu ranu misao koja poku{ava dati odgovore na
neka fundamentalna filozofska pitawa, odgovore na zavidnom stepenu
659
obuhvatnosti i originalnosti, a Boro Gojkovi} nam na pregledan, siste-
mati~an i jasan na~in otkriva sve varijante razmi{qawa ovog zna~ajnog
mislioca, pri ~emu dolazi do punog izra`aja sva Gojkovi}eva erudicija,
posebno poznavawe ukupnog Merlo-Pontijevog djela, bri`qiva i teme-
qita analiza oko sedamdeset wegovih radova, te preko pedeset obimnijih
i kra}ih radova drugih autora koji su prou~avali Merlo-Pontijevu mi-
sao, objavqenih mahom na francuskom jeziku. Za nas je posebno intere-
santno Merlo-Pontijevo vi|ewe “drugog” i wegov obra~un s pogledima
Huserla, [elera i Sartra kroz koji je i izgradio svoje vlastito vi|ewe,
a posebno shvatawe istorije i politike, te dvosmislenosti istorijskih
zbivawa. “Mi druge ne otkrivamo samo u religiji, umjetnosti, qubavi,
djetiwstvu, kulturnom svijetu, i tako daqe. Mi ih tako|e nalazimo u kri-
lu jedne dru{tvene i politi~ke situacije ili, uop{te, u istoriji. Tako
se pitawe drugoga pretvara u pitawe qudske istorije”. (str. 127) Stvari
van ~ovjeka nesumwivo prodiru u wegovu subjektivnost, ali i wegova su-
bjektivnost istovremeno zadire u wihovu objektivnost. Ovaj proces in-
terakcije ne odvija se samo izme|u ~ovjeka i prirode, nego izme|u ~ovje-
ka i drugog ~ovjeka, qudi, dru{tva. Izme|u qudi se uspostavqaju razli~i-
te forme komunikacije a postojawe tih komunikacija pretpostavqa i po-
stojawe zajedni~kog svijeta subjekata koji komuniciraju.
“Principi slobode, pravde, jednakosti, demokratije ne vrijede mno-
go ako u dru{tvu koje se na wih poziva ne nalazimo realnu slobodu, prav-
du, jednakost i demokratiju”. (str. 129) To bi bila sr` Merlo-Pontijeve
polazne teze koju, zasnivaju}i je na nekim kqu~nim Marksovim stavovi-
ma, usmjerava u pravcu opovrgavawa stvarne vrijednosti osnovnih prin-
cipa na kojima je zasnovano gra|ansko liberalno dru{tvo.
Merlo-Ponti vrijednost jednog konkretnog dru{tva odre|uje reci-
procitetom vrijednosti odnosa izme|u ~ovjeka i ~ovjeka koji dominira-
ju u tom dru{tvu. On opravdava upotrebu nasiqa u ciqu uspostavqawa
slobodnog komunisti~kog dru{tva za ~iji osnovni atribut smatra huma-
nizam. Opravdano je, dakle, ono nasiqe ~iji je osnovni ciq ukidawe sva-
kog nasiqa, nasiqe ~iji je nosilac radni~ka klasa. Ali, ve} sama real-
nost proleterskog nasiqa ne garanguje sama po sebi izvjesnost budu}eg
komunisti~kog dru{tva.
Merlo-Ponti tvrdi da revoluciju ~ine razli~iti nivoi i oblici
revolucionarne svijesti, te da je zadatak vo|a revolucije da saznaju ove
svijesti, da prate wihovo sazrijevawe i sukobqavawe s dru{tvenim rea-
litetom. Ove svijesti revolucionarnu situaciju ne shvataju i ne prihva-
taju na isti na~in, a rezultat wihovog me|usobnog sukobqavawa je gene-
ralna linija revolucionarnog kretawa. ^itawe ove linije predstavqa
predvi|awe revolucionarnog razvoja koje je skop~ano s rizicima zablu-
de. Jedan od konkretnih rezultata zabluda razli~itih revolucionarnih
predvi|awa su i moskovski procesi tridesetih godina koji se mogu shva-
titi samo ako se sagledavaju van zapadwa~kog sistema pravosudnih ideja.
“Oni se ne zasnivaju na pro{lim ~iwenicama i objektivnoj pravdi, nego
na sada{wim ~iwenicama i subjektivnoj pravdi”. (str. 133) Iskqu~ivi
kriterij pravde i pravi~nosti je budu}nost.
660
Prihvataju}i Marksov koncept proletarijata kao odlu~uju}eg su-
bjekta revolucionarnog prevrata i uspostavqawa komunisti~kog dru-
{tva, Merlo-Ponti je svjestan potrebe utemeqewa takvog stava na eko-
nomskoj analizi dru{tva, s tim {to on smatra da ekonomija n svijest ne
stoje ni u kakvom kauzalnom odnosu, nego da su to samo dva oblika ispo-
qavawa jednog jedinstvenog procesa. O~igledno je da Merlo-Ponti, a on
to i izri~ito potvr|uje, te`i konstrukciji vlastite verzije marksizma
do kraja insistiraju}i na tvrdwi da su fenomeni civilizacije ukorjewe-
ni na ekonomskim fenomenima, ali da me|u wima ne postoje uzro~no-po-
sledi~ne korelacije. U tom smislu “veli da je ekonomski `ivot tijelo
kulture, da ekonomski `ivot inkarnira kulturu kao {to na{e tijelo
inkarnira na{e misli i na{e osje}aje”. (str. 138) On u velikoj mjeri sa-
gledava zna~aj rada za ostvarivawe digniteta ~ovjeka i wegove svojevr-
sne i konkretne vlastitosti, te smatra da wegova ekonomska egzistenci-
ja podrazumijeva postojawe svojevrsne ontologije rada, za koju tvrdi da je
evidentna i kod Marksa i kod Hegela.
Za Merlo-Pontija istorijski subjekt nije ni individua ni mno{tvo
me|usobno nezavisnih individua. Ulogu istinskog subjekta istorijskih
zbivawa on pripisuje na specifi~an na~in shva}enoj intersubjektivno-
sti. Priznaje neophodnost postojawa politi~ke partije proletarijata
kao jednog od preduslova uspostavqawa komunisti~kog dru{tva, koja je u
stawu da prodre u tajnu egzistencije radni~ke klase i izna|e na~in pre-
tvarawa wenog objektivnog revolta u pozitivnu akciju. Proleterska
partija ne smije te`iti izdvajawu od proletarijata i konstituisawu ne-
kih svojih posebnih interesa koji bi bili u koliziji s realnim intere-
sima proletarijata, nego mora podlijegati kritici od strane radni~ke
klase, s tim {to i ta kritika mora biti usmjeravana tako da se nikada ne
izgubi iz vida da je partija samo politi~ki izraz tog istog proletarija-
ta. Dakle, insistira na svojevrsnom dijalogu proletarijata i partije.
Tako je Merlo-Ponti na pitawima proletarijata i partije uspostavio
dijalog s Marksom i marksizmom, koji nije prestao da vodi do kraja svog
`ivota. Ovom dijalogu kwiga Bore Gojkovi}a posve}uje isto tako zna~aj-
nu pa`wu kao i fenomenolo{kom aspektu Merlo-Pontijevog mi{qewa.
Merlo-Ponti se o{tro i beskompromisno suprotstavqa svim poku-
{ajima kompromitovawa marksizma od kojih smatra za naj~e{}e i najo-
pasnije one koji marksizam nastoje poistovjetiti s totalitarizmom ili
s makijavelizmom, ali ni sam nije u stawu da se u potpunosti sna|e u raz-
li~itim kontroverzama istorijskog perioda u kome je `ivio, pa je zato
i razumqivo {to je ponekad odstupao od fundamentalnih postavki mark-
sisti~kog u~ewa, a slijed dru{tveno-istorijskih zbivawa na planetar-
nom nivou nakon Drugog svjetskog rata nave{}e ga na lutawa i uvesti u
svojevrsne intelektualne i politi~ke kontradikcije. Nemogu}nost sna-
la`ewa i orjentacije u burnim politi~kim tokovima i previrawima na-
ve{}e ga da se potpuno odrekne politi~ke aktivnosti za du`e vrijeme.
Ovim se zavr{ava prvi period misaonog razvoja Merlo-Pontija.
U svojim poznim spisima Merlo-Ponti se bavi razmi{qawima o ne-
kim kqu~nim pitawima dru{tveno-istorijskog razvoja, ostvarewa revo-
lucije i humanog dru{tva, pretresa dotada{wa revolucionarna isku-
661
stva i ulogu nekih vode}ih prakti~ara i teoreti~ara proleterske revo-
lucije istovremeno kriti~ki revidiraju}i neke svoje vlastite filo-
zofske stavove i poku{avaju}i da iznova odredi i osvijetli ulogu filo-
zofije u svijetu i istoriji. Istra`uje razlike izme|u filozofa koji
kriti~ki misle i qudi od akcije koji su u stawu da biraju i zakqu~uje da
~ovjek od akcije ne uspijeva u kriti~kom razmi{qawu ba{ kao {to ni
filozofu ne polazi za rukom da prevlada distancu prema akciji. Zato
tra`i da ~ovjek koji misli i ~ovjek od akcije budu neprekidno usmjereni
jedan prema drugom. Smatra da je potrebno pristupiti rehabilitaciji
dijalektike koju je pomra~ila savremena filozofija i osvje`iti tri
osnovne karakteristike dijalekti~kog mi{qewa: priznavawe kontra-
dikcija istovremenog posmatrawa bitka za mene i bitka za sebe, nemo-
gu}nost iscrpqivawa vlastitog zna~ewa bitka i nemogu}nost fiksira-
wa odnosa prema bitku. Kad je Merlo-Ponti tvrdio “da wegova filozo-
fija nije sre}na filozofija, on je time upravo ukazivao na ovdje skici-
ranu koncepciju dijalektike”. (str. 170) Wegov pozni kriti~ki odnos
prema stavovima iz ranijih djela je u tolikoj mjeri izra`en da dokazuje
postojawe jedne u osnovi nove misli koja poku{ava iznova osvijetliti,
reinterpretirati put koji je ve} pre|en, a dr Boro Gojkovi} najavquje
novu vlastitu raspravu posve}enu kriti~kom dijalogu s kasnim Merlo-
Pontijevim stavovima o su{tini istorije i politike i dvosmislenosti
istorijskih zbivawa.
Nama preostaje da izrazimo konstataciju da je Merlo-Ponti stupaju-
}i u dijalog s marksizmom u znatnoj mjeri podlegao opojnom mirisu mark-
sisti~ke ideologije, te sebi dozvolio intelektualni pad na nivo servil-
nog apologete marksisti~kih, odnosno staqinisti~kih re`ima kao jedi-
nih ovovjekovnih oblika o`ivotvorewa Marksove politi~ke teorije u
dru{tvenoj praksi. Wegov poku{aj humanisti~ke valorizacije marksi-
sti~kog revolucionarnog terora pod kojim su stradale, `ivot gubile hi-
qade i hiqade nevinih qudi, jedan je od ne tako rijetkih primjera svo|e-
wa u osnovi slobodarske filozofije u rang puke slu{kiwe dnevne poli-
tike, i to one autokratske i totalitarne. Mada je pretendovao na ulogu
najradikalnijeg demiurga slobode, op{tequdske sre}e i blagostawa, ko-
munizam se i kao ideologija i kao pokret definitivno legitimisao kao
beznade`no nedostatni i neuspje{ni oblik humanizacije ~ovjekovog `i-
vqewa, te, u civilizovanoj Evropi, kao veliki istorijski korak unazad,
smetwa socijalnom progresu i negacija demokratije.
Ideolo{ko suprotstavqawe komunizma i liberalizma obi~no je ba-
zirano na kontroverzama u razumijevawu kategorija svijesti, istine, za-
kona i liberalnih vrijednosti, s tim {to komunisti osnovna dostignu}a
gra|anske civilizacije nastoje dezavuisati tvrde}i za wih da su samo pa-
ravan za prikrivawe lukavstva, nasiqa, propagande n besprincipijelnog
realizma u socijalnoj i kolonijalnoj politici kapitalisti~kih dr`ava.
U tom dvojstvu nominalnih odrednica sistema i proklamovanih moral-
nih na~ela s jedne, i represivne su{tine s druge strane, Merlo-Ponti
nalazi kqu~ni argument u prilog odbacivawa eti~kih prigovora mark-
sizmu i situirawa aksiolo{kih rasprava o komunizmu na teren me|uqud-
662
skih odnosa. S tog aspekta on kre}e u analizu fenomena montiranih sta-
qinisti~kih procesa, {to je i osnovna problematika wegove studije
“Humanizam i teror” (“Mladost”, Beograd 1986). Merlo-Ponti je jedan
od nekolicine vrhunskih zapadnih intelektualaca koji su u jednom peri-
odu svoje intelektualne djelatnosti poku{avali izna}i opravdawe za
kontinuirane i sistematske Staqinove ~istke i likvidaciju ogromnog
broja istaknutih komunista zbog druga~ijeg mi{qewa o pojedinim pita-
wima razvijawa revolucionarnih procesa, a naj~e{}e zbog izmi{qenih
krivica i kroz montirane monstruozne sudske tragikomedije.
Unaprijed odbacuju}i o~ekivane prigovore i neslagawa od strane de-
mokratski i eti~ki motivisanih oponenata ovaj poznati francuski fi-
lozof isti~e da se “svakoj raspravi koja se smje{ta u liberalnu perspek-
tivu izmi~e problem, jer se on postavqa povodom jedne zemqe koja je iz-
vr{ila revoluciju i koja pretenduje da je nastavi, a liberalizam iskqu-
~uje revolucionarnu hipotezu”. (str. 9) Stoga smatra bespredmetnim sva-
ko ispitivawe da li komunizam po{tuje liberalne principe i mi{qe-
we razvijeno u bur`oaskoj demokratskoj tradiciji jer je o~igledno da se
u wihove vrijednosti ne mo`e uklopiti, pa preostaje jedino da se utvrdi
da li je zaista nasiqe kome pribjegava revolucionarno i podobno sred-
stvo za stvarawe novih odnosa me|u qudima. Ne sumwaju}i u humanisti~-
ke namjere komunizma poku{ava odgovoriti na pitawe da li je praksa ko-
munisti~kog pokreta zaista saobra`ena tim namjerama, a istovremeno
marksizmu suprotstavqeno u~ewe o nenasiqu odre|uje kao sredstvo kon-
solidacije ve} postoje}eg nasiqa na kome se bazira liberalno gra|ansko
dru{tvo. “Lukavstvo, la`, prolivena krv, diktatura, opravdani su uko-
liko omogu}uju vlast proletarijata i samo u toj mjeri. Marksisti~ka po-
litika je po svojoj formi diktatorska i totalitarna. Ali, ova diktatu-
ra je diktatura najqudskijih qudi, ovaj totalitet je totalitet radnika
svih vrsta koji preuzimaju dr`avu i sredstva proizvodwe.” (str. 10)
Krajwe spekulativna kategorija “instinkta masa” kao barometra so-
cijalnih zbivawa i kompasa revolucionarnog anga`mana proleterske
avangarde naslawa se na parareligijsku idolatriju proletarijata, kao
nabije|enog istorijskog subjekta ~ija se pretpostavqena uloga u projek-
tovanoj velikoj revolucionarnoj promjeni svijeta smatra definitivno
dokazanom. Realna neutemewenost ove teze u stvarnom socijalno-isto-
rijskom supsrtatu dovodi do te{kih protivrje~nosti unutar samog revo-
lucionarnog pokreta koji se sve vi{e bavi samim sobom umjesto izmje-
nom svijeta. “Izme|u onoga {to komunisti misle i onoga {to pi{u raz-
lika je sve ve}a, zato {to je sve ve}a izme|u onoga {to oni ho}e i onoga
{to ~ine.” (str. 12) Izvori tog prividnog paradoksa primjetni su jo{ u
sferi marksisti~ke teorije. Wena kritika kapitalisti~kog dru{tve-
nog ustrojstva je i danas vrlo aktuelna.
Me|utim, alternativa koju je ponudila pokazuje se kao veliki pro-
ma{aj, jer se svela na birokratsku diktaturu, na neuporedivo pogubnije
odricawe od slobode nego {to je ono prevazi|eno, ukinuto revolucio-
narnim putem. “Poku{a li se ocijeniti op{ti smjer sistema, te{ko bi
se moglo tvrditi da on vodi priznavawu ~ovjeka od strane ~ovjeka, inter-
663
nacionalizmu, odumirawu dr`ave i stvarnoj vlasti proletarijata. Ko-
munisti~ko pona{awe nije se izmijenilo: jo{ uvijek isti borbeni stav,
ista ratna lukavstva, ista metodolo{ka zlo}udnost, isto nepovjerewe,
no budu}i da je komunizam sve mawe no{en klasnim duhom i revolucio-
narnim bratstvom, i da sve mawe ra~una na spontano konvergirawe pro-
leterskih pokreta i na istinu svoje vlastite istorijske perspektive, on
postaje sve napetiji, sve vi{e pokazuje svoju tamnu stranu.” (str. 12)
Veli~ina krajwih proklamovanih ciqeva u viziji revolucionarnog
subjekta predstavqa glavno i gotovo jedino opravdawe sada{we politi~-
ke prakse, eliminisawa onih koji misle druga~ije, a dokaz ispravnosti
vladaju}ih ideja je sama ~iwenica da su wihovi protagonisti odnijeli
prevagu u politi~kim sukobima, {to ih pred kona~nim sudom istorije
li{ava odgovornosti za pojedina~ne postupke koji nisu saobra`eni ni
izvornim principima revolucionarne etike ni na~elima tradicional-
nog humanisti~kog morala, te afirmi{e makijavelisti~ke uzore poli-
ti~kog pona{awa u novom izdawu. “Moskovski procesi su po formi i po
stilu revolucionarni. Jer biti revolucionaran zna~i osuditi ono {to
jeste u ime onoga {to jo{ nije, uzimaju}i ga realnijim od realnog. Revo-
lucionarni akt se istovremeno prezentuje kao kreator istorije i kao
istinit u odnosu na totalni smisao ove istorije i wemu je bitno da niko-
ga ne {titi nepoznavawe ove istine koju revolucionarni akt nerazdvoj-
no potvr|uje i stvara, tako kao {to bur`oaski sudovi postuliraju da ne-
poznavawe postoje}eg zakona nikoga ne {titi. Bur`oaska pravda kao po-
sledwu instancu uzima pro{lost, revolucionarna pravda uzima budu}-
nost.” (str. 66, 67) Osu|eni subjektivno ne moraju biti krivi, pa ~ak ni
svjesni objektivne krivice. Nu`no ih je podvrgnuti mjerama revolucio-
narnog terora i politi~ko-policijske odmazde ve} i zato {to nisu dora-
sli grandioznosti istorijskih doga|aja u ~ijem vrtlogu su se sticajem
razli~itih okolnosti na{li.
U skladu s tim Merlo-Ponti tvrdi: “Moskovski procesi shvatqivi
su samo me|u revolucionarima, to jest, me|u qudima koji su uvjereni da
stvaraju istoriju i koji usled toga sada{wost ve} vide kao pro{lost, a
one koji oklijevaju kao izdajnike.” (str. 68) Shodno tome, ono {to Mer-
lo-Ponti inspiratorima i re`iserima tih procesa zamjera su wihovi
poku{aji da im daju klasi~nu juristi~ku formu i krivicu optu`enih
mjere normama gra|anskog prava, umjesto da se ona otvoreno sagledava na
revolucionarnim na~elima koji ciqem pravdaju nasiqe i teror. Gra|an-
skom principu pravne ili moralne suprotstavqa se na~elo istorijske
odgovornosti, verbalisti~ka floskula koja omogu}ava {iroku recepci-
ju makijavelisti~kih nazora u politi~koj borbi. Merlo-Ponti smatra
da je Staqin konsolidovao revoluciju svojim postupcima po uzoru na
termidor i Bonapartu, odbaciv{i radikalisti~ki avanturizam i likvi-
diraju}i wegove glavne protagoniste. U tom smislu bi poku{aj realiza-
cije, recimo, ideje Trockog o permanentnoj revoluciji bio poguban u
uslovima, ina~e, uveliko prisutne i primjetne oseke revolucionarnog
poleta u ~itavom svijetu. Ta ideja se mo`e razvijati kroz logi~ki konzi-
stentnu teorijsku cjelinu sve dok se polazi od gotovog postulata o isto-
664
rijskoj misiji radni~ke klase i bezrezervno prihvata marksisti~ka vi-
zija komunisti~kog dru{tva. Me|utim, ~im se problematizuju osnovni
marksisti~ki principi i do danas u praksi nedokazane hipoteze, dovodi
se u pitawe racionalnost i svrsishodnost revolucionarnog prevrata
pod komunisti~kim znamewem jer se novouspostavqene diktature prole-
tarijata vrlo brzo legitimi{u kao nosioci tendencija socijalnog i po-
liti~kog razvoja koje su objektivno daleko ispod civilizacijskog nivoa
gra|anskog dru{tva.
Apologeti komunizma i “realnog socijalizma” imaju izgra|en kom-
pletan doktrinarni koncept opravdawa istorijskih tokova koji su dava-
li osnovni pe~at dru{tvenoj strukturi boq{evi~kog re`ima. Polazi
se od Lewinove revolucionarne uloge i isti~e da je samo takav ~ovjek
mogao da predvodi u prevratni~kim okr{ajima i politi~kim akcijama
istinske velikane misli i djela kakvi su bili Trocki, Staqin, Buharin,
Zinovjev, Kamewev i drugi, a samo u takvog ~ovjeka ovi qudi su mogli
imati puno povjerewe i prihvatiti wegovu vode}u ulogu; priznati ga kao
prvog me|u jednakim. U logi~kom slijedu s takvim konstatacijama ofi-
cijelne studije povr{no obra|uju situaciju nastalu u uslovima borbe za
lewinsko naslije|e. Sve se bazira na prepri~avawu fabule po kojoj je
Lewin, fizi~ki nestaju}i s dru{tveno-istorijske pozornice u vrijeme
kada je wegovo prisustvo bilo najpotrebnije napre`u}i posledwe snage,
uputio poruku rukovodstvu Partije, upu{taju}i se u procjenu sposobno-
sti i li~nih karakteristika najistaknutijih rukovodilaca i ukazuju}i
na wihove nedostatke, te upozorio na potencijalne opasnosti. On je po-
sebnu pa`wu posvetio subjektivnim nedostacima Staqina, generalnog
sekretara Partije, i predlo`io da on s te kqu~ne funkcije pre|e na ne-
ku drugu, boje}i se da Staqin ne}e mo}i u svim situacijama ispravno ko-
ristiti politi~ku vlast koja se po prirodi stvari koncentrisala u we-
govim rukama. Staqin na to pristupa samokritici, “posipawu pepelom”,
kako bi to neki rekli, a rukovodstvo odlu~uje da pre|e preko Lewinovih
upozorewa, smatraju}i da je samokritika generalnog sekretara dovoqna
kao rje{ewe, u isti mah ne smatraju}i da ~isto li~ni nedostaci mogu
imati ve}eg zna~aja za politi~ki rad koji takav ~ovjek, “grub i netole-
rantan”, organizuje i predvodi.
Prvo pitawe koje bi se na osnovu ovakvog obrazlo`ewa moglo posta-
viti glasi: {ta bi se desilo u Sovjetskom Savezu i sa Sovjetskim Save-
zom da Josif Visarionovi~ Yuga{vili nije ostao generalni sekretar
Boq{evi~ke partije? Pri poku{aju davawa odgovora na ovo pitawe po-
lazimo od notorne ~iwenice da uloga bilo kog ~ovjeka pojedinca nije
mogla biti presudna u ovim grandioznim istorijskim zbivawima koja su
se prelamala na podru~ju Sovjetskog Saveza, ali je mogla biti veoma zna-
~ajna i uticati na ja~awe i smawivawe, produ`avawe ili skra}ivawe
poro|ajnih bolova koji su izazvani ra|awem prve zemqe socijalizma u
podnebqu za koje Marks nije ni sawao da bi moglo do takvog ne~eg dove-
sti. Staqin je, izgubiv{i nadu u skoro izbijawe svjetske revolucije, za-
govarao teoriju o izgradwi socijalizma u jednoj zemqi, dok je Trocki
predvodio one ~lanove naju`eg rukovodstva i partijskih struktura koji
665
su to smatrali nemogu}im, te u neposrednom i forsiranom izbijawu
svjetske revolucije vidjeli glavni preduslov izgradwe i ja~awa socija-
lizma u Rusiji. To nam prili~no jasno indicira zakqu~ak da bi ti qudi,
da su imali realnih mogu}nosti da preuzmu dr`avno i partijsko kormi-
lo, bez obzira na svoje li~ne `eqe i htewa, vodili jednu, u biti, avantu-
risti~ku politiku, skop~anu s velikim rizicima i skupom cijenom kojom
se morala pla}ati svaka nepromi{qenost.
Ina~e, osnovni sukobi u rukovodstvu, koji su se reflektovali i ma-
nifestovali kao sukobi pojedinih li~nosti, grupa i organizovanih opo-
zicionih saveza, izbili su po dva kqu~na pitawa: po malo prije pomenu-
tom pitawu mogu}nosti ili nemogu}nosti izgradwe socijalizma u jednoj
zemqi i pitawu na~ina i oblika provo|ewa radikalnih revolucionar-
nih mjera u svim dru{tvenim strukturama, obra~una s naslije|enim dru-
{tvenim podjelama, zate~enim dru{tvenim odnosima i ideolo{kim
predrasudama. Ono {to se mo`e nepobitno saznati, utvrditi i dokazati
je ~iwenica da su staqinsko rukovodstvo i monolitna partija uspjeli od-
govoriti svojim glavnim obavezama, koncipiranim u skladu s primarnim
na~elima marksisti~ke doktrine, te izvr{iti dva osnovna zadatka, a na-
ma preostaje da raspravqamo koliko su sve te primjewene metoda bile
opravdane i da li bi se do istih rezultata moglo do}i nekim bla`im po-
liti~kim sredstvima i mjerama, uz slabiju direktnu primjenu neposred-
nog nasiqa. A to sve ukoliko nismo spremni da dovedemo u pitawe samu
doktrinu. Svako istra`ivawe strogo locirano i ograni~eno marksi-
sti~kom ideolo{kom ravni neminovno vodi valorizaciji osnovnih ten-
dencija uz osudu “gre{aka i propusta” u skladu s politikantskom flosku-
lom: “socijalizam da, ali deformacije ne”.
Kritikuju}i bur`oasko socijalno i politi~ko ustrojstvo marksi-
sti~ka teorija insistira na zakqu~ku da nakon dostizawa vrhunca isto-
rijskog napretka, krajweg dometa progresivnog razvoja, zapravo u perio-
du stagnacije, opadawa i dekadencije vladaju}oj klasi demokratski odno-
si u dru{tvu i dr`avi vi{e ne odgovaraju jer ih potla~ena klasa mo`e,
potencijalno, iskoristiti za ostvarewe svojih klasnih interesa, pa se
nu`no orjenti{e u pravcu ostvarivawa autokratskog oblika politi~kog
sistema i slabqewa i negirawa ranije {iroko ostvarivanih sloboda i
prava ~ovjeka i gra|anina. Shema je vrlo jednostavna: u okviru bur`oa-
skog poretka u jednom trenutku gra|anski demokratski politi~ki re`im
vi{e nije u stawu da odgovori potrebama vladaju}e klase. Do{av{i u
krizu usqed vlastite ograni~enosti biva ukinut, negiran uspostavqa-
wem autokratskog re`ima koji zadr`ava sve ono {to je funkcionalno i
upotrebqivo, a uni{tava sve {to mo`e predstavqati smetwu politici
otvorenog nasiqa i bespravqa. Uvo|ewem autokratije bur`oazija eli-
mini{e politi~ku krizu dok ona jo{ nije do te mjere produbqena da bi
mogla izazvati revolucionarni prevrat. Ali, na odre|enom stepenu i
autokratija postaje smetwa vladaju}oj klasi. Ispuwavaju}i svoju ulogu i
u~vr{}uju}i vlast kapitala, ispoqava se i kao smetwa wegovoj daqoj eks-
panziji koju u promjewenim unutra{wim socijalnim i me|unarodnim po-
liti~kim uslovima mo`e garantovati samo demokratski re`im. Ima se
666
u vidu procjena da se kapitalizam, u gro planu, pojavquje kao velika isto-
rijska negacija feudalizma i da predstavqa pozitivnu istorijsku pro-
mjenu sve dok ga razvoj proizvodnih snaga koji on sam vi{estruko podsti-
~e ne u~ini suvi{nim i ~ak smetwom. Tad postaje reakcionaran, nazadan
i biva ukinut, negiran ostvarewem socijalizma. Socijalizam }e od kapi-
talizma preuzeti i razviti svo pozitivno naslije|e, sve ono {to je na-
predno i uliti mu novi sadr`aj i smisao stavqaju}i se u funkciju sred-
stava kojim se u dogledno vrijeme mo`e posti}i kona~no oslobo|ewe ~o-
vjeka i dru{tva.
Marksisti tvrde da gra|anska nauka uvijek daje iskrivqenu sliku
dru{tva koje prou~ava. Tako se, na primjer, tvrdi da su gra|anski teori-
ti~ari koji su prou~avali fa{izam, ovom prevashodno politi~kom fe-
nomenu davali iracionalno zna~ewe, jer su pojedine fa{isti~ke re`i-
me izolovano posmatrali ne upu{taju}i se u analizu totaliteta ekonom-
skih, politi~kih, ideolo{kih, sociolo{kih, istorijskih, kulturolo-
{kih, psiholo{kih i drugih faktora, te uticaj i podsticawe relativno
demokratskih kapitalisti~kih dr`ava na fa{izaciju onih u kojima su
sazreli uslovi za uspostavqawe autoritarnog poretka. Ima se u vidu da
su pojedini psiholo{ki i ideolo{ki faktori svojom manifestacionom
izrazito{}u pojedine bur`oaske nau~nike naveli da u wima sagledaju
osnovne uzroke fa{isti~kih tendencija. Za mnoge je Hitlerov dolazak
na vlast bio uzrok fa{izacije Wema~ke, djelatnosti Nacionalsocija-
listi~ke partije itd. Takvi su, dakle, idealizovali, apsolutizovali i
mistifikovali ulogu istorijskih li~nosti. Drugi su wema~ki nacio-
nalni duh vidjeli predodre|enim za fa{isti~ko dru{tveno ustrojstvo.
Tre}i su uzroke vidjeli u masovnim psihi~kim poreme}ajima, komplek-
sima, histeriji, predrasudama itd. Ne negiraju}i apriori totalitarnu
su{tinu marksizma Merlo-Ponti potencira ~iwenicu da se marksi-
sti~ka misao teorijom proletarijata radikalno razlikuje od svih osta-
lih totalitarnih ideologija. “Fa{izam je upravo mimika boq{evizma.
Jednopartijnost, propagandu, dr`avnu pravdu, dr`avnu istinu, sve to fa-
{izam preuzima od boq{evizma, osim bitnog – teorije proletarijata.
Jer, ako je proletarijat snaga na kojoj po~iva revolucionarno dru{tvo,
i ako je proletarijat ona ’univerzalna klasa’ koju smo opisali prema
Marksu, onda interesi te klase unose u istoriju qudske vrijednosti, a
vlast proletarijata jeste vlast ~ovje~anstva. Nasuprot tome, fa{isti~-
ko nasiqe nije nasiqe jedne univerzalne klase, to je nasiqe jedne ’rase’
ili jedne zakasnele nacije; ono ne slijedi tok stvari nego ga uzvisuje.
Nisu, uostalom, slu~ajne formalne analogije izme|u boq{evizma i fa-
{izma: raison d’etre fa{izma kao straha pred revolucijom jeste da odvra-
ti od we, poku{avaju}i da u svoju korist pridobije, raspadawem libera-
lizma, raspolo`ive snage. Da bi odigrao svoju ulogu razbija~a, potreb-
no je, dakle, da fa{izam formalno podsje}a na boq{evizam. Razlika je
eklatantna samo u sadr`aju ali ona je tu ogromna: propaganda, koja je u
boq{evizmu sredstvo uvo|ewa masa u dru{tvo i u istoriju, postaje u fa-
{izmu eficijentni uzrok svakog pokreta masa i okre}e ga prema tradi-
cionalnim ciqevima militaristi~ke dr`ave.” (str. 159)
667
 Prvi period, faza konsolidacije i stabilizacije diktature prole-
tarijata nu`no je morao biti ostvarivan kroz beskompromisnu i nemi-
losrdnu borbu. Ta istorijska nu`nost, {iroko upra`wavana, u krajwem
ishodu je trebala da vodi realizaciji progresivnih i su{tinskih revo-
lucionarnih ciqeva, ali je u sebi sadr`ala i na dru{tveno-istorijsku
pozornicu iznosila brojne slabosti i protivrje~nosti, negativnosti ko-
je }e se manifestovati kroz ja~awe dru{tvene uloge birokratije, kult
li~nosti i kr{ewe socijalisti~ke zakonitosti. Marksisti polaze od
fraze da je dru{tvena svijest, svijest naj{irih narodnih masa, uvijek
kroz istoriju, bar u globalnim crtama, zaostajala za razvojem proizvod-
nih snaga, a to je otvaralo prostor za djelovawe dru{tvenih subjekata ko-
ji su istupali u ime naroda i umjesto naroda, odnosno odre|ene klase. Do-
sledno ostvarivawe demokratskog politi~kog sistema, bilo o kom kla-
snom tipu dru{tva da je rije~, mogu}e je samo onda kada je svijest vlada-
ju}e klase u cjelini dostigla nivo razvoja proizvodnih snaga, a to je otva-
ralo prostor za djelovawe dru{tvenih subjekata koji su istupali u ime
naroda i umjesto naroda, odnosno odre|ene klase. Dosledno ostvarivawe
demokratskog politi~kog sistema, bilo o kom klasnom tipu dru{tva da-
je rije~, mogu}e je samo onda kada je svijest vladaju}e klase u cjelini do-
stigla nivo razvoja proizvodnih snaga i tehni~kog napretka dru{tvene
zajednice, s wime se izjedna~ila, pa i prevazi{la ga. Ali, vremenski pe-
riodi koji su potrebni da bi se to dostizawe ostvarilo istorijski su sve
kra}i i kra}i. Uz to treba dodati da se razvoj socijalne svijesti nikada
nije kretao pravolinijski; uvijek je bio podlo`an i stagnaciji i lutawu
i nazadovawu, kao i naglim zaokretima, brzom napretku itd. Zato bi nam
prema marksisti~kim epigonima, morao biti jasan {ok koji su ruske ma-
se pre`ivjele naglim revolucionarnim prelazom iz polufeudalne care-
vine u diktaturu proletarijata.
Ukoliko ne postoje uslovi za demokratizaciju dru{tva kao cjeline,
jasno je za{to je nezamislivo uspostavqawe demokratskih odnosa unutar
same vladaju}e partije. Dopu{tawe opozicionog djelovawa unutar parti-
je nu`no bi vodilo unutarpartijskom rascjepu i gra|anskom ratu u kraj-
wem ishodu. Ideje slobodarstva i humanizma morale su da odstupe i pri-
mat prepuste idejama svrsishodnosti i korisnosti. Pojedinac je morao da
odstupi u interesu dru{tva, ~ovje~anstvo je imalo primat u odnosu na ~o-
vjeka pojedinca. Pojedinac nije zna~io ni{ta, a cjelina, dru{tvo je pred-
stavqalo sve. I ~itav me|unarodni radni~ki pokret, wegova organizaci-
ja i aktivnosti, sve je moralo biti podre|eno osnovnom zadatku: o~uvawu
prve zemqe socijalizma. Najboqi komunisti~ki kadar Evrope koji nije
shvatio tu prostu ~iwenicu, ili jo{ gore, koji je nisu prihvatali, mora-
li su biti ukloweni da ne predstavqaju smetwu, prepreku, a gotovo jedini
na~in uklawawa je bila fizi~ka likvidacija. Radi ostvarewa glavnog ci-
qa opravdano je bilo praviti kompromise i s najcrwom svjetskom reakci-
jom, s wom pregovarati i dogovarati se, ali je svaki kompromis unutar po-
kreta bio iskqu~en. U skladu s tim, “re}i istinu, savjesno postupati, to
su ambicije la`ne moralnosti; istinsku moralnost ne zanima ono {to mi
mislimo ili ho}emo, ve} ono {to ~inimo, ona nas prisiqava da istorij-
668
ski gledamo na sebe same. Komunista, dakle, ne}e imati povjerewa u sa-
vjest: niti u svoju vlastitu niti u savjest drugoga. Ona nije pouzdan sudi-
ja onoga {to ~inimo, jer se mi anga`ujemo u istorijskoj borbi i u woj ~i-
nimo vi{e ili mawe, ili ne{to drugo od onoga {to smo mislili da u~i-
nimo. Metod komuniste jeste odbijawe da drugima vjeruje na rije~ i da ih
tretira kao razumne i slobodne subjekte. Kako bi on to mogao ~initi po-
{to su oni, kao i on sam, izlo`eni mistifikaciji? Iza onoga {to oni
namjerno misle i ka`u, on `eli da prona|e {ta oni jesu, ulogu koju igra-
ju, mo`da bez svoga znawa, u sudaru snaga i u borbi klasa. On mora nau~i-
ti da prepoznaje igru antagonisti~kih snaga, i pisci koji su je opisali,
~ak reakcionarni, dragocjeniji su od onih, ~ak progresivnih, koji su je
maskirali liberalnim iluzijama. Makijaveli vi{e vrijedi od Kanta.
Engels je za Makijavelija rekao da je “prvi pisac modernih vremena do-
stojan da se pomene”. Marks je za Istoriju Firence rekao da je “magi-
stralno djelo”. On je, sa Spinozom, Rusoom i Hegelom, ubrajao Makijave-
lija u one koji su otkrili zakone funkcionisawa dr`ave”. (str. 139, 140)
Kao najboqa ilustracija marksisti~ke predane recepcije Makijave-
lija mogu nam poslu`iti neki wegovi citati, upore|eni s dru{tvenom i
politi~kom praksom realizovanih diktatura proletarijata, posebno Ma-
kijavelijev nauk izveden iz sagledavawa vlastitog dru{tvenog polo`aja:
“Mojoj vjeri i po{tewu svjedok je moje siroma{tvo... Ko svoju udobnost
ostavqa zbog tu|e, svoju gubi, a za tu|u ne}e dobiti zahvalnosti”. Komuni-
sti u svojoj politi~koj djelatnosti redovno imaju na umu da “qudi vrlo ra-
do mijewaju gospodara, vjeruju}i da }e time ne{to popraviti, a ta ih vje-
ra navodi da se late oru`ja protiv wega; no u tome se quto varaju, jer po-
slije sami iskuse i uvide da su stawe pogor{ali”. Zato, “qudi se moraju
ili maziti ili zastra{iti, jer se za male uvrede osve}uju, dok za velike
ne mogu: stoga nasiqa treba ~initi tako, da se osvete ne mora{ bojati”. U
duga~kom nizu zatim se re|aju sentence o qudskoj prirodi, od kojih nam se
~ine najuputnijim za citirawe slede}e: “Qudi ne vjeruju novim stvarima,
dok ne vide da su potkrijepqene dugim iskustvom... Qude je lako u ne{to
uvjeriti, ali te{ko u tom uvjerewu odr`ati”... (Komunisti iz toga izvla-
~e pouku da kad qudi prestanu da vjeruju treba ih svim sredstvima na to
prisiqavati.) “Qudi nude jedni drugima ili iz straha ili iz mr`we... Ve-
like li~nosti ne zaboravqaju stare uvrede zbog novih dobro~instava.”
Makijavelijevo djelo “Vladalac”, iz kog izvla~imo ove inspirativ-
ne citate, obiluje mno{tvom zapa`awa iz domena socijalne psihologi-
je koja predstavqaju idealno uputstvo, pravi priru~nik, za sve samodr-
{ce i tirane, naro~ito brojne u ovom na{em dvadesetom vijeku. Svaki od
wih je imao u vidu da je mnogo “sigurnije da te se qudi boje negoli da te
qube, ako ve} oboje ne mo`e{ posti}i”. To je u potpunom skladu s tvrd-
wom da su qudi “nezahvalni, nepouzdani, prijetvorni, izbjegavaju opa-
snosti i pohlepni su za dobitkom; dok im dobro ~ini{, tvoji su, nude ti
svoju krv, imutak, `ivot i djecu... kad je potreba daleko; no kad se nevoqa
primakne, obr}u se. Propada vladar, koji se posve oslonio na wihove ri-
je~i, pa se nije nina{ta pripravio; jer prijateqstva, koja se dobivaju za
pla}u, a ne veli~inom i plemenito{}u duha, kupuju se a ne posjeduju, te se
669
u pravo vrijeme ne mogu upotrebiti”. Zato, “kad u nevoqi do|e nu`da za
vrat, nema{ kad ~initi zlo; dobro pak {to ga ~ini{, ne donosi ti kori-
sti, jer qudi smatraju da ga ~ini{ iz nu`de, pa ti za w nitko ne}e biti
zahvalan.” Oni koji tek dolaze na vlast treba da vode ra~una “jesu li
okrutna djela upotrijebqena dobro ili lo{e. Dobro upotrijebqenim
(ako se o zlu mo`e kazati da je dobro) mogu se nazvati ona, koja se ~ine na-
jednom, iz potrebe da se ~ovjek osigura, pa ih vi{e ne ponavqa, nego ih,
{to je mogu}e vi{e, obra}a na korist podanika. Lo{e upotrijebqena je-
su ona koja su u po~etku malobrojna pa s vremenom sve vi{e rastu umjesto
da opadaju”. Inteligentan vlastodr`ac “smatra za nu`no da se u novoj
vladavini osigura od neprijateqa, da stekne prijateqa, da iznese pobje-
du bilo silom bilo izdajom, da ludima omili i strah im zada, da ga vojni-
ci slijede i po{tuju, da zatre one koji mu mogu ili moraju nauditi, da no-
vim uredbama osvje`i stari poredak, da bude strog i blag, velikodu{an
i dare`qiv, da potamani nevjernu vojsku, da stvori novu, da sa~uva prija-
teqstvo kraqeva i knezova, te mu oni ili s drage voqe ~ine uslugu ili,
kad ho}e da ga uvrijede, dobro promisle”.
Ovakvo eti~ko polazi{te li{ava marksiste potrebe po{tivawa ne
samo moralnog kodeksa koji, kao civilizacijska tekovina, va`i za sve ~a-
sne qude i kulturna dru{tva na{eg vremena, nego i normi koje su sami de-
klarisali kao sredstvo regulisawa me|usobnih odnosa. Otuda i wihovo
nipoda{tavawe pravne prirode vlastitih institucionalizovanih teko-
vina pred autoritetom revolucionarnog, odnosno politi~kog oportunite-
ta. Progla{avawe nasiqa za “babicu istorije” daje im odrije{ene ruke u
wegovom dozirawu, li{avaju}i ih bojazni da ne pretjeraju, jer ne samo da to
~ine u svrhu realizacije nekih dalekih ciqeva, nego i radi udovoqavawa
vitalnim i egzistencijalnim potrebama jednog dru{tva koje ve} postoji,
makar samo u svojim zamecima. Izvla~ewe proletarijata iz sudbinske re-
zignacije koju mu name}e gra|ansko eksploatatorsko dru{tvo odvija se na
na~in koji mu garantuje sticawe potpunog iskustva slobode i univerzalno-
sti, te ga inauguri{e u Svjetskog Duha, shva}enog u ne{to transponovanom
i redukovanom hegelijanskom smislu rije~i. “Teorija proletarijata kao
nosioca smisla istorije jeste humanisti~ko lice marksizma. Marksisti~-
ki princip je da partija i weni rukovodioci u idejama i rije~ima razvija-
ju ono {to je implicirano u proleterskoj praksi. Revolucionarno ruko-
vodstvo mo`e se okrenuti od stvarnog proletarijata, koji su zaveli razbi-
ja~i radni~kog pokreta, ’~istom’ proletarijatu,... od ’rascjepkanog’ prole-
tarijata ’~estitim elementima proletarijata.” (str. 153)
X.. POSTOJANOST VJERE
I DOSTOJANSTVO NACIJE
Svaka temeqita provjera ~ovjekove moralne stabilnosti u uslovima
brojnih isku{ewa koja karakteri{u qudsku egzistenciju uop{te, a na na-
{im `ivotnim prostorima posebno, podrazumijeva spremnost na stoi~-
ko podno{ewe udaraca od strane i onih koji razumiju i onih koji ne ra-
zumiju; i od onih za koje je dati poredak stvari koristan, optimalan, da
670
ne ka`emo idealan, i onih koji su wime upropa{}eni duhovno i materi-
jalno, dovedeni u gotovo bezizlazan polo`aj, ali nisu u stawu pojmiti i
razotkriti stvarne uzroke vlastite individualne i socijalne ugro`e-
nosti, pa se olako predaju manipulacijama nosilaca politi~ke vlasti,
mo}i i uticaja, rezignirano mire s nehumanim i neslobodarskim uslovi-
ma dru{tvene egzistencije. ^ini nam se da upravo to ima u vidu @arko
Gavrilovi} kad u svojoj nedavno objavqenoj kwizi “Na braniku vere i na-
cije” (Beograd 1986) isti~e da se “sa rastom ~ove~nosti, plemenitosti,
univerzalnosti kod ~oveka smawuje mogu}nost uga|awa sitnim, sebi~-
nim i ograni~enim qudima, zato se oni ostrvquju na wega, kleve}u ga,
spremni svakog ~asa da ga poquqaju i kamenuju, kako bi i wega zbacili sa
wima nedostupne visine”. (str. 12)
Prezentuju}i se javnosti eruditskim znawem i kao vje{t polemi~ar
britkog pera, upu}en u naj{iri dijapazon tema aktuelne teolo{ke, fi-
lozofske, nau~ne i dru{tvene problematike, Gavrilovi} je tipi~an
predstavnik jedne zna~ajne plejade vrhunskih intelektualaca izraslih u
krilu Srpske pravoslavne crkve, koja se posebno u posledwih desetak go-
dina svestrano afirmisala u nau~noj sferi pokazuju}i i dokazuju}i da je
crkva kojoj pripadaju, uprkos mnogobrojnim udarcima i {ikanirawima u
jednom tipi~nom nefilozofskom i neproduhovqenom vremenu u kome se
slobodom i demokratijom naziva ono {to je wihova najotvorenija nega-
cija, sa~uvala unutra{wi slobodarski i buntovni duh, svijest o nezamje-
wivoj istorijskoj ulozi i kulturnoj misiji, svetosavske tradicije mo-
ralnog i prosvjetiteqskog anga`mana u jednom narodu heroja i mu~eni-
ka. Da. Rije~ je o srpskom narodu. Onom istom koji se u zadwih {est sto-
tina godina neprekidno baca u samoubila~ke ponore ~uvaju}i ~ast i do-
stojanstvo, slobodu i ponos, da bi se poput feniksa prepora|ao i obna-
vqao, olako i prostodu{no pra{tao svojim mu~iteqima i yelatima ~im
bi ih u~inio bar privremeno nemo}nim, ali i gubio unutra{wu slogu,
prepu{tao se besciqnim lutawima, obespokojavaju}oj dezorjentisano-
sti, dozvoqavaju}i svakakvim avanturistima i probisvjetima u paradnoj
uniformi i izglancanim ~izmama da mu uzja{u na grba~u i prisiqavaju
da vjeruje da su ga na taj na~in usre}ili i definitivno osvijestili u po-
gledu odre|ewa pravih nacionalnih i socijalnih interesa, te`wi i hte-
wa. Ta uro|ena naivnost i {irokogrudost neprekidno nas nagoni da po-
navqamo istorijske lekcije, svaki put iznova i sve vi{e krvi prolijeva-
mo, a najboqe me|u nama `rtvujemo u borbenim juri{ima umjesto da im
pru`imo uslove da se dokazuju u duhovnom stvarala{tvu kako, primjera
radi, rije~i “filozofija” i “filozofirawe” u predve~erje dvadeset pr-
vog vijeka u na{em narodu ne bi imale podrugqivo zna~ewe. Kao da su
nam na{i preci, legendarno se odri~u}i carstva zemaqskog za qubav
carstva nebeskog, predodredili da nikada nijedna na{a ovozemaqska po-
bjeda ne bude definitivna, da svaku dobijenu bitku, u miru je pretvaraju-
}i u katastrofalan poraz, moramo ponovo i uz jo{ ve}e `rtve voditi.
Gavrilovi} razvija kriti~ki pogled na dru{tvo i ulogu crkve u we-
mu, a pri tome se zala`e za objediwavawe ekstremnih te`wi qudskog du-
ha, jer se kroz kontinuirano prilago|avawe starog novom izbjegava
671
o{trica nepomirqivog sukobqavawa konzervativnog i radikalno pro-
gresivnog koji zagri`eno insistiraju na slijepom odr`awu be`ivotnog,
fakti~ki ve} nepostoje}eg, da bi sprije~ili ra|awe novog, ili, pak, uni-
{tavaju postoje}e u korist novog za koje se tek pretpostavqa da bi se
eventualno moglo roditi. Civilizovani narodi su ve} odavno izna{li i
usavr{ili demokratske i humane metode razrje{avawa unutra{wih dru-
{tvenih suprotnosti kroz otvorene politi~ke procese, ostavqaju}i nas
i svu na{u slovensku bra}u da se gu{imo u autokratskom i totalitarnom
mraku zbog na{ih ambicija da se bavimo istorijskim in`iweringom i po
svaku cijenu “predwa~imo” u razvoju socijalne organizacije kroz pogub-
ne eksperimente na sopstvenom nacionalnom tijelu.
Razumije se, crkva je primarno konzervativna institucija. “Pravo-
slavna crkva ne mewa svoju organizaciju skoro dve hiqade godina, te{ko
se prilago|ava ’duhu’ vremena, dok su se sve druge veroispovesti, mawe-
vi{e, tome priklonile. Me|utim, Pravoslavna crkva se iskupquje od to-
ga velikom trpeqivo{}u, konfesionalnom slobodom i razumevawem na-
cionalnih osobenosti svakog naroda ponaosob.” (str. 18) Ali, sve vi{e se
osje}a potreba za prilago|avawem crkvenih kanona novom vremenu kako
bi sama Crkva lak{e i uspje{nije realizovala svoje ovozemaqske ciqe-
ve izlaze}i u susret qudskim potrebama i usagla{avaju}i ih s vjerskim
u~ewem. Istovremeno, ona mora djelovati novim inspiracijama i podsti-
cajima, odbacuju}i metode osude i poraciwa kojima, ina~e, sve vi{e i ob-
uhvatnije pribjegava vladaju}a politika, koriste}i sa argumentima sile
i nametawa umjesto dokazivawa i ubje|ivawa. Oni koji raspola`u poli-
ti~kom vla{}u smatraju da nemaju nikakve potrebe za obja{wavawem i
vlastitom odgovorno{}u, provjerom istinskih narodnih `eqa i te`wi,
pa zato samo zahtijevaju, napadaju, ucjewuju i anatemi{u. Ipak, uprkos `e-
stokoj i agresivnoj ateisti~koj propagandi Srpska pravoslavna crkva ob-
navqa svoju ulogu jednog od vode}ih duhovnih stubova i ~uvara nacional-
ne svijesti, ponosa i demokratskih tradicija na{eg naroda. “Upravo da-
nas, Crkva ima {ta da ka`e qudima u pogledu wihovog li~nog, porodi~-
nog ili socijalnog `ivota, preokupacija i vrednovawa `ivota, ciqa i
smisla `ivqewa. Ona je, snagom svoga duha i ideala, iza{la iz katakom-
bi podzemqa rimske imperije na pozornicu svetske istorije, uspe{no
prebrodila vi{evekovno ropstvo pod islamom, savladala mnoge prepre-
ke u svojoj mukotrpnoj istoriji, ne spaliv{i na loma~i nijednog svog pro-
tivnika, nijednog nau~nika, nijednog rodoquba.” (str. 32)
U ovom mutnom vremenu duboke ekonomske, politi~ke i moralne kri-
ze i bezna|a, vremenu sveobuhvatnog n temeqitog preispitivawa u kome
na{ narod – seqaci i radnici, zanatlije i ~inovnici, |aci i studenti,
penzioneri i doma}ice – upire pogled u svoje intelektualce, sve{teni-
ke i oficire tra`e}i putokaze i vra}aju}i samopouzdawe, i pred Srp-
skom pravoslavnom crkvom stoji odgovorna obaveza “da na|e na~ina da se
otkrije svim qudima dobre voqe, qudima koje danas pritiskuju mnoge
brige n teskobe. Ona je du`na da se ’nametne’ kao preporoditeqski kul-
turni ~inilac u na{em narodu, kao pomiriteq zava|enih, usmeriteq
beznade`nih, oporaviteq poni`enih i ugwetenih, kao riznica bogoqu-
672
bqa i ~ovekoqubqa, kao kadioni miris tamjana koji nas uzdi`e do neba,
kako bismo bili, svi odreda, prisna bra}a, mila i draga bi}a svojima i
tu|ima, bliskim i udaqenim”. (str. 32) Re`imski propagandni aparat se
pribojava takve uloge crkve i otud periodi~ne naduvane kampawe protiv
“kleronacionalizma”, protiv svih onih koji se ne priklawaju vladaju-
}em sistemu ideolo{kih vrijednosti. Glavni propagandisti~ki bojov-
nici, zagri`eni doktrinari, skre}u}i pa`wu javnosti s vitalnih i eg-
zistencijalnih dru{tvenih problema koje su uglavnom wihovi nalogo-
davci vlastitom neuko{}u, nesposobno{}u, voluntarizmom i diletanti-
zmom prouzrokovali, ideolo{kom iskqu~ivo{}u i politikantskom za-
gri`eno{}u ~uvaju monopoliti~ke pozicije i nastoje u korjenu suzbiti
sve ono {to se ne da manipulisati i }utke, bez ikakvog otpora, podredi-
ti. “Upravo takvi ~etrdeset godina po zavr{etku rata, grlato i nenau~-
no ’tuma~e’ kako je, tobo`, nauka protiv religije, da je nauka odgovori-
la na sva pitawa koja mu~e ~oveka i oduzela pravo religiji da govori o
samoj veri i moralu, da je marksizam jedini ispravni pogled na svet, da
samo dijalekti~ki materijalizam razja{wava sve tajne sveta i dileme
~ovekovog bi}a.” (str. 46)
Insistiraju}i na na~elu poslu{nosti pod maskom provjerenosti,
progresivnosti i dobronamjernosti, teku}a politika nastavqa totali-
tarizaciju svih sfera dru{tva, preferiraju}i one koji je podr`avaju i
hvale, a anatemi{u}i kriti~are, oponentne ili otvorene protivnike.
Protivnici postoje}eg poretka stvari prema standardnim ideolo{kim
obrascima ne mogu biti ni svjesni gra|ani, ni ~asni qudi, ni rodoqubi.
Oni su jednostavno “neprijateqi” i zato im treba uskratiti sva gra|an-
ska prava i slobode. Teror i tortura su osnovna obile`ja vremena u kom
smo i prostora na kojem `ivimo, ali i nada u osvajawe slobode sve vi{e
zapquskuje na{u svijest, uznemiruje savjest i nagoni nas na tra`ewe iz-
vora nove moralne snage kako bismo se kona~no uspravili i prekinuli
~arobni lanac patwe, omotan oko glave i tijela, mozga i srca. Sva dosa-
da{wa `rtvovawa bi bila uzaludna ukoliko popustimo malodu{nosti i
ona nas savlada. “Za slobodu se moramo stalno svi boriti, i to ne samo
mi sve{tenici ve} i svaki ~ovek koji `eli da ga tako oslovqavaju, jer se
sloboda bez borbe brzo uplesnavi, pobu|a, pretvori se u svakovrsno zlo
i ropstvo. Sloboda ne mo`e da se ostvari samo jednom i zauvek nego se
mora stalno negovati, potvr|ivati, u svim podru~jima i prema svima
gra|anima jednog dru{tva. Bez slobodnog javnog mnewa nema ni slobode,
a i vlast bez javnog mnewa i slobode postaje skleroti~na, pospana, ti-
ranska, pa je sveta du`nost svih gra|ana ovih prostora, a ne samo sve{te-
nika, da se bore za slobodu svakog potla~enog ~oveka, bio on kod nas ili
daleko od nas.” (str. 52)
Ukoliko je Srpska pravoslavna crkva bila energi~nije potiskivana
iz svih sfera organizovane dru{tvene djelatnosti, utoliko su wen auto-
ritet u narodu i slobodarske aspiracije rasli i ja~ali. Oficijelna po-
litika je dijelila, raspar~avala i srpski narod i wegovu pravoslavnu
crkvu, ~ine}i ih objektima politi~kog manipulisawa, a ra~unaju}i pri
tom na wihov dokazan patriotizam, trpeqivost i potpuno odsustvo sepa-
673
ratisti~kih ambicija i tendencija. Me|utim, nije se usu|ivala ozbiqni-
je umije{ati u poslove Rimokatoli~ke crkve, niti joj je padalo na pamet
da forsira weno eventualno osamostaqivawe, da zahtijeva i preduzima
konkretne mjere u ciqu prekidawa pup~ane vrpce kojom je ~vrsto vezana
za svoju centralu van granica Jugoslavije. [tavi{e, umjesto da dosqedno
istra`uje i objelodawuje zlo~ine koje su hrvatske usta{e pod direktnim
katoli~kim patronatom po~inili nad srpskim pravoslavnim `ivqem u
granicama zlikova~ke Nezavisne Dr`ave Hrvatske, oficijelni ideolo-
{ki aparat je na silu poku{avao uspostaviti simetriju i dokazati da su
zlo~ini vr{eni paralelno, s obje strane, a da su razlike iskqu~ivo
kvantitativne prirode. Vrhunac cinizma je predstavqalo pore|ewe zlo-
~ina~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, glavne potpore Paveli}evog
re`ima, i vladike Nikolaja Velimirovi}a koji je, odbijaju}i bilo kakvu
saradwu s okupatorom, rat proveo u nacisti~kom logoru.
Ipak, u nastupaju}em vremenu te{ko se mo`e zamisliti nastavqawe
tutorstva nad Srpskom pravoslavnom crkvom. I u narodu i u Crkvi su se
trajno u~vrstile slobodarske aspiracije, a `eqa za jedinstvom i slogom
postala je ja~a od svake nametnute ideolo{ke floskule, od svakog straha
pred prijetwom silom i represijom ukoliko se ispoqi neposlu{nost
trenutno dominiraju}em poretku ideolo{kih vrijednosti i politi~kih
principa, te wegovim prevashodnim `eqama da se ovekovje~i. “Svetosa-
vqe ispoveda i podsti~e slobodu duha i slobodu vere, nu`no potrebne za
sagledavawe i dogledavawe novih vidika; ono ne zapoveda nego prosve}u-
je, ne pla{i ve} sokoli. Svetosavqe je slobodno slu`ewe i Bogu i qudi-
ma, slu`ewe Bogu preko slu`ewa qudima. Stoga Srbi svetosavqa i pra-
voslavqa `ele da budu iznad Istoka i Zapada, iznad dva mita koja karak-
teri{u ove dve sfere uticaja mita o osu|enom Sizifu i mita o raspetom
Prometeju. Svetosavqe `eli da bude iznad Istoka koji ose}a Boga, ali
ga ne vidi i stoga je u nekoj vrsti konfuzije, i iznad Zapada koji gleda u
Boga ali Ga ne ose}a, te stoga `ivi prizemno. Svetosavqe ho}e i `eli da
`ivi Bogom koga i vidi i ose}a, da voli Bogom, da pra{ta Bogom, da se
odr`ava Bogom.” (str. 133)
Srpski narod kroz svoju istoriju (osim jednog kratkog perioda u vri-
jeme vladavina cara Du{ana Silnog) nije vodio osvaja~ke ratove niti te-
`io dominaciji i hegemoniji nad drugim narodima. Wegovo ratovawe je
uvijek bilo za goli opstanak, pred najezdom raznovrsnih varvara s wiho-
vim planovima ru{ewa i uni{tewa. “Usled tih stra{nih pogroma i ge-
nocida, i sa Istoka i sa Zapada, pola na{eg naroda je prihvatilo tursku
ili rimokatoli~ku veru, dosta ih je `ivotima platilo svoju nacionalnu
ili versku pripadnost, bilo od nasiqa islama bilo od terora zapadnog
hri{}anstva, u ~emu predwa~i Rimokatoli~ka crkva, dok pravoslavni
Srbi nisu nikada, kroz istoriju svoje borbe za opstanak, poku{ali da, si-
lom i terorom, pokrste ma koga. Oni, ~ak, nisu poku{ali da, nasilno, mi-
lom ili silom, vrate u svoju pradedovsku veru svoju potur~enu ili pori-
mokatoli~enu bra}u, ~ak ni tada kada su im istorijske prilike bile za
to naklowene, iako su jawi~ari i ’poturice’ znali da budu gori nego Tur-
ci i pokatoli~eni Srbi ’ve}i katolici od pape’.” (str. 137) Srbi se ni-
674
kada nisu ni svetili svojim neprijateqima ispoqavaju}i, u biti, mazo-
histi~ku spremnost da olako oproste i zaborave, pa im je isti neprija-
teq u vi{e istorijskih prilika zabadao “bratski” no` u le|a, izvodio
na klanicu, spaqivao ku}na ogwi{ta i hramove.
@arko Gavrilovi} i ovim svojim djelom pokazuje da je odan tradici-
onalnim vrijednostima i moralnim postulatima svoga poziva, jer “u
istoriji srpskog naroda sve{tenik je uvek bio uz svoj narod, sa wim de-
lio zlo i dobro, pa i danas, kada taj narod nema nikoga ni levo ni desno,
ni u zemqi ni u inostranstvu, nego Boga nad sobom i ~vrstu grudu zemqe
koju mu je sudbina `ivota dodelila da je deli sa drugim narodima ovih
prostora koji su znali biti neprijateqski raspolo`eni prema wemu”.
(str. 52) A pokazalo se da tragedija srpskog naroda nije okon~ana padom
“arijevske” nacisti~ke osvaja~ke imperije niti prestankom masovnih,
milionskih pokoqa koje su pod wenim okriqem i uz otvoreni blagoslov
Rimokatoli~ke crkve provodile hrvatske usta{e. Genocid se nastavqa
stravi~nim progonom srpskog stanovni{tva, prije svega, sa Kosova i
Metohije, kako isti~e autor, a mi dodajemo, i iz Bosne, Dalmacije, Her-
cegovine, Like, Korduna i Banije. ]utke smo posmatrali zlo~ina~ko de-
setkovawe srpske nacionalne mawine u Rumuniji i Albaniji, a na{i po-
liti~ki mo}nici su se za to vrijeme udvarali velikodostojnicima ovih
susjeda sa krajwe totalitarnim re`imima.
S druge strane, tradicije evropske civilizacije i kulture upu}uju
nas na me|uvjersku toleranciju kao jedno od osnovnih humanisti~kih na-
~ela. Iskreno prihvataju}i taj princip i zala`u}i se za iskreno brat-
stvo i ~ovjekoqubqe, bez obzira na razlike u konfesionalnoj pripadno-
sti ili ideolo{kom opredjeqewu qudi, pojedinaca i grupa, ne smijemo i
ne mo`emo pri tome zaboraviti strancu te{ko razumiqivu ~iwenicu da
je vjerska konverzija, napu{tawe pravoslavqa i prihvatawe katoli~an-
stva ili muhamedanstva zna~ilo ujedno i odbacivawe svijesti o pripad-
nosti srpskom narodu. Englez, Francuz ili Nijemac, ma koju vjeroispo-
vijest da je prihvatio, katoli~ku, protestantsku ili islamsku, uvijek
ostaje vjeran svom nacionalnom bi}u. U na{im uslovima mo}ne politi~-
ke strukture i u dana{wem vremenu svim silama podsti~u produbqiva-
we nejedinstva unutar srpskog naroda, a pri tome se slu`e i izmi{qa-
wem novih nacija, direktnim mije{awem u unutra{we stvari Srpske
pravoslavne crkve, te forsirawem unutra{weg rascjepa i podr`avawem
prekomorskog raskola, u`ivaju}i izri~itu ili pre}utnu podr{ku dru-
gih vjerskih zajednica, nastavqaju realizaciju davna{we vatikansko-ko-
minternovske antisrpske zavjere.
Gavrilovi}eva kwiga podsti~e na razmi{qawe i o ~itavom nizu
drugih va`nih tema i problema, od kojih nam se posebno zna~ajnim ~ini
alarmirawe opasnosti od biolo{ke ugro`enosti srpskog naroda usqed
vrlo niske stope nataliteta, prouzrokovane nepovoqnim socijalnim
uslovima i odsustvom organizovane dru{tvene akcije na planu forsira-
nog podmla|ivawa i pro{irewa ukupne populacije. Sam autor isti~e:
“Pisao sam iskreno i otvoreno o onome {to je ti{talo moju du{u u ovom
uzburkanom vremenu sunovra}enih pogleda, ne obaziru}i se ni levo ni
675
desno da se kome dopadnem, izla`u}i se `estokim napadima prividnih
vernika i pravih nevernika. Trudio sam se da glasno razmi{qam o ono-
me o ~emu su mnogi oko mene }utali, tako da su me la`ni hri{}ani nazi-
vali varalicom, a pravi bezbo`nici reakcionarom.” (str. 13) Kroz Ga-
vrilovi}evu kwigu se kao zlatna nit provla~i jedna misao, izra`ena i
kao molitva i kao vapaj, odjekuju}i u narodnom srcu, prolamaju}i se {i-
rom na{e zemqe, niknuv{i vaqda iz krvqu procvalog bo`ura kosovskog,
i ne da se vi{e sputati bilo kakvim ideolo{kim lancima i politikant-
skim parolama jer je, prije svega, zavjet pradjedovski: “Daj Bo`e da se Sr-
bi slo`e!”
Dok Srbe protjeruju i na kolac nabijaju, srpske `ene i djecu siluju,
sve{tenike tuku, crkve pale i grobqa skrnave, kao krajwi uslov opstan-
ka name}e se pitawe jedinstva vjernika i ateista, demokrata i komuni-
sta. Borbe za ponovno bu|ewe nacionalne svijesti, ponosa i dostojan-
stva, slobodarstva i demokratskih tradicija srpskog naroda neminovno
}e se sliti u jedinstven poklik: “Srbijo, na noge!”
XI.. SIMPTOMI TERMIDORA
Su~eqavawe autoritarnih i demokratskih tendencija u svojevrsnom
bipolaritetu antagonisti~kih protivrje~nosti osnovno je obiqe`je
svih revolucionarnih pokreta od Francuske revolucije do danas. I go-
tovo po pravilu, demokratske i slobodarske snage su na svojim ple}ima
iznosile glavni teret revolucionarnog prevrata, koncipirale polazni
program i ideologiju pokreta, te juri{ale na bajonete, da bi odmah na-
kon osvajawa kqu~nih poluga politi~ke vlasti postepeno ili preko no-
}i primat ustupale nosiocima autoritarnosti koji su, pozivaju}i se na,
po vlastitom obrascu shva}ene, “vi{e revolucionarne ciqeve”, negira-
li izvorne vrijednosti, istorijske te`we i eti~ke principe ugra|ene u
beskompromisnu borbu i krvave `rtve. Zapravo, u krajwem su ishodu,
fantasti~nim obratom makijavelisti~ke logike i zapostavqaju}i doju-
~era{we orjentire i principe, vlastite interese predstavili kao ori-
ginalne interese socijalnih slojeva u ~ije ime istupaju i kao takve ih na-
metnuli tim slojevima okrutno gu{e}i svako, makar samo simboli~no,
protivqewe ili prigovor. To je, ~ini nam se, kqu~na teza koja se provla-
~i kroz izuzetno interesantnu kwigu Mirjane Oklobyije “Revolucija iz-
me|u slobode i diktature” (Centar za filozofiju i dru{tvenu teoriju
Instituta dru{tvenih nauka Univerziteta u Beogradu, Beograd 1986),
koja privla~i na{u pa`wu preciznom i dosqedno izvedenom analizom,
te zanimqivim opservacijama, izlo`enim na jasan i pregledan na~in.
Rije~ je o {estoj po redu kwizi koja se pojavquje u izdawu Centra za
filozofiju i dru{tvenu teoriju, ~ija se edicija ve} vi{estruko afir-
misala u na{oj intelektualnoj i {iroj dru{tvenoj javnosti veoma vri-
jednim studijama od kojih podsje}amo samo na one ~iji su autori Kosta
^avo{ki i Vojislav Ko{tunica, odnosno Neboj{a Popov. Oklobyija,
ulaze}i u detaqnu teorijsku raspravu i pretresaju}i istorijska iskustva
Pariske komune, Oktobarske revolucije, {panskog gra|anskog rata i ve-
676
likih socijalnih nemira 1968. godine, pokazuje da je gotovo bez izuzetka
nakon preuzimawa vlasti dolazilo do drasti~nih raslojavawa i sukoba
unutar revolucionarne avangarde, te da su na povr{inu izlazile sve ne-
gativne karakteristike autoritativne partije koja se prvobitno dekla-
risala kao nosilac demokratskih htijewa. “Radi se o sukobu me|u frak-
cijama koje grubo mo`emo podijeliti na one koje zahtijevaju produbqa-
vawe procesa transformacije dru{tva, te one koje su zadovoqne osvaja-
wem politi~ke vlasti koju `ele zadr`ati za sebe. To je vrijeme unutra-
{we kritike i wenog ~esto brutalnog gu{ewa. Popustqiviji se uklapa-
ju u poredak koji name}e dominantna grupa, a nepopustqivi napu{taju
historijsku pozornicu i to ~esto na tragi~an na~in.” (str. 7) To su ujed-
no iskustva i drugih revolucionarnih poku{aja dvadesetog vijeka, pored
ovih izri~ito potenciranih i u kwizi dokumentovanih.
Pluralizam, jedan od osnovnih predrevolucionarnih zahtjeva po-
kreta, nestaje kao verbalno-deklarativna okosnica programske plat-
forme, jer se gubi potreba wegovog kori{}ewa u funkciji propagandnog
sredstva u borbi protiv dotada{weg re`ima, te ustupa primat politi~-
kom monolitizmu i ideolo{kom monopolizmu. Prekaqeni revoluciona-
ri, qudi za koje su vode}i teoreti~ari socijalizma pretpostavqali da
su istinski i iskreno odani ciqevima revolucionarne borbe, postaju
uzorni progoniteqi jeretika, puni mr`we i netrpeqivosti, te`we za
apsolutnom vla{}u, spremni da je se po svaku cijenu do~epaju. “Naprosto
je nevjerojatno da se Marks nije zamislio nad vjerojatno{}u tolike ne-
sebi~nosti revolucionara na vlasti. Kod wega kao da je prisutna apso-
lutna vjera da }e qudi koji su, kao produ`ena ruka proletera i wihov naj-
svjesniji dio, stigli na vlast, `eqeti jedino da tu vlast {to prije u~i-
ne suvi{nom.” (str. 9, 10) Nijedno od obe}awa koja su imala mobiliza-
torsku ulogu me|u {irokim narodnim masama ne zadr`ava aktuelnost
nakon obra~una sa starim poretkom, pa se ispostavqa da su predstavqa-
la samo demago{ke parole, pogodne kao sredstvo sveobuhvatne manipula-
cije i ideolo{ke indoktrinacije.
Pokazalo se da birokratska diktatura nema ni subjektivnog intere-
sa ni objektivnih mogu}nosti za kreativnu izmjenu svijeta, pa zato samo
jedan poredak hegemonije, dominacije i eksploatacije zamjewuje drugim.
Jedini posao u koji se s vatrenim entuzijazmom upu{ta je “otkrivawe ne-
prijateqa”, obra~un s wima koji se kroz zaglu{uju}u kampawu pretvara
u redovnu politi~ku eliminaciju, dru{tvenu diskvalifikaciju, a neri-
jetko i u fizi~ku likvidaciju. “Dakle, diktaturu uz pomo} sile provode
mo}nici koji su osvojili vlast, ~esto stvaraju}i kult li~nosti koji,
strogo slijede}i put misti~nog odnosa prema simbolu ili bo`anstvu,
osigurava vlast gotovo uspe{nije od vojske. U slu~aju kulta li~nosti u
svakoj glavi smje{ten je stra`ar koji budno pazi da se u woj ne porode bo-
gohulne misli, potpuno zaboravqaju}i da je ta glava wegova.” (str. 28)
Na osnovu svega toga je razumqivo da autoritarni koncept revolu-
cije i klasne diktature vra}a dru{tvo na ni`i civilizacijski nivo od
onog ve} dostignutog u socijalnom i politi~kom pokretu koji se ru{i.
S druge strane, antiindividualisti~ka orjentacija i na woj izgra|eni
677
sveobuhvatni kolektivizam uni{tava autonomiju qudske li~nosti, a ~o-
vjeka pojedinca beznade`no udaqava od `eqene emancipacije direktno
proporcionalno razmjerama wegovog verbalnog podizawa na pijedestal
najvi{e dru{tvene vrijednosti kroz birokratsku retoriku i propagand-
nu kvazihumanisti~ku frazeologiju. “Ne vode}i ra~una o tome kako se
sloboda ne mo`e posti}i gu{ewem slobode oni su postigli jedino {to je
wihovom praksom bilo mogu}e posti}i novi tip dru{tva neslobode.”
(str. 52) Dru{tvo u kome je samo diktator potpuno slobodan i u funkci-
ji arbitra koji dozira stepen slobode svojih podanika prema wihovoj is-
kazanoj ili pretpostavqenoj vrijednosti, najvi{e strahuje od li~ne ini-
cijative podre|enih jedinki i grupa, wihovih kreativnih sposobnosti i
spremnosti na spontanu akciju i oblike samoorganizovawa u ciqu odlu~-
nijeg zalagawa za dru{tveni napredak. Oni se potiskuju, a prostor oslo-
ba|a uniformisanim mozgovima i mediokritetima sa ogromnim ambici-
jama i nezaja`qivim apetitima kad je rije~ o u`ivawu materijalnih bla-
godeti, podani~ke poslu{nosti i bespogovornog izvr{avawa naloga ve-
likog vo|e. “Primjena grube sile zamijenila je oru`je argumenata, po-
{to je svakoj vlasti oduvijek bilo jasno da nema smisla diskutirati s
protivnicima, kad je stra{ewe i likvidacija mnogo kra}i i efikasniji
put. Ni po tome se vlada “proletarijata” nije razlikovala od drugih pro-
{lih (i budu}ih) koje nisu nosile tako slavno ime.” (str. 67)
Na primjeru ruske revolucije Mirjana Oklobyija ukazuje na pet, s
aspekta nazna~enih socijalisti~kih perspektiva, sasvim kontraproduk-
tivnih mjera koje su boq{evike odvele u pravcu revolucionarne deka-
dencije, politi~ke degeneracije i, u krajwem ishodu, svojevrsne termi-
dorske reakcije u staqinisti~kom obliku. Fatalnim smatra neprestano
ja~awe centralizovanog dr`avnog aparata, likvidaciju sovjeta u wihovoj
prvobitnoj verziji, ukidawe frakcija unutar vladaju}e partije, pod~i-
wavawe sindikata partijskom i dr`avnom aparatu, te ukidawe svih dru-
gih socijalisti~kih partija. “To su, ukratko, mjere koje su dovele do za-
postavqawa revolucionarnih procesa i formirawa totalitarnog po-
retka sna`ne piramidalne strukture. Sloboda pojedinca ostala je u za-
boravqenim daqinama romanti~ne pro{losti socijalisti~kog pokreta,
zatrpana birokracijom i svim oblicima kontrole mi{qewa i djelova-
wa. Zatvorena su sva vrata ka novom i neisprobanom, pod izlikom o~uva-
wa postignutog, koje je nazvano ’uspje{nom revolucijom’. Narodu je osta-
la samo jedna sloboda da se disciplinirano pokorava.” (str. 69, 70)
Marksisti~ka teorija nema realne pretpostavke o~uvawa doktrinar-
ne nevinosti u odnosu na staqinisti~ku praksu, jer ve} u svojim su{ta-
stvenim kategorijama i na~elima sadr`i autoritarne klice, posebno u
konceptu hijerarhijski organizovane proleterske avangarde. S tog aspek-
ta nisu zanemarqivi ni konkretni primjeri Marksove i Engelsove poli-
ti~ke djelatnosti, nekorektni postupci u obra~unu s ideolo{kim neis-
tomi{qenicima, pristrasnost, netolerantnost, grubost i netrpeqivost.
Problem vlastoqubqa vode}ih li~nosti unutar revolucionarnog pokre-
ta u nedostatku mogu}nosti javne kritike kroz slobodnu {tampu i upra-
`wavawe drugih tradicionalnih gra|anskih prava definitivno je doveo
678
u pitawe realisti~nost marksisti~kog projekta budu}eg dru{tva, li{e-
nog bilo kog oblika ugwetavawa. “Qudi koji su dosegli odre|enu pozici-
ju mo}i gotovo je nikad samoinicijativno ne napu{taju, bez obzira {to je
evidentno wihov trenutak pro{ao. Voqa za mo} brani se pred drugima (a
vjerojatno i pred sobom samim) ~itavim nizom racionalizacija i poli-
ti~kih mudrosti koje se ipak te{ko mogu braniti sa pozicija nastavqa-
wa revolucija. Ali vlast ima mo} da prika`e nebitnim ono {to je po de-
finiciji socijalisti~ke revolucije bitno. S toga }e jedino ono dru{tvo
koje ostvari mehanizme smjewivosti mo}nika, tj. ukine ih kao dru{tveno
funkcionalne, mo}i nastaviti radikalnu promjenu.” (str. 124)
XII.. OSMI[QAVAWE FILOZOFIJE
LIJEVOG RADIKALIZMA
“Filozofijom levog radikalizma” (“Mladost”, Beograd 1985, preveo
Zoran \in|i}) Agne{ Heler se poku{ava suprotstaviti danas veoma
rasprostrawenom i teorijski solidno fundiranom stanovi{tu o isto-
rijskoj kompromitaciji politi~kog radikalizma uop{te tako {to ideju
radikalizma pojmovno ra{~lawuje na lijevi i desni, te`e}i da samo de-
snom radikalizmu pripi{e sve umjesne i kqu~ne primjedbe upu}ene od
strane takozvanog neokonzervativnog na~ina mi{qewa. Pri tome filo-
zofiji globalno predskazuje period bu|ewa iz dogmatskog sna kroz po-
novno izja{wavawe za “samu sebe”, za sopstvenu pro{lost i istinu “svog
vlastitog podru~ja”, te tako kona~no emancipaciju od prirodnih nauka i
religije, od te`we za utemeqeno{}u na principu egzaktnosti ili vjere.
Time se filozofska misao ne bi vra}ala programu razumijevawa i obja-
{wavawa same sebe, odnosno zadacima vlastite samorefleksije ili kon-
strukcije svijeta, nego poku{ala da se zaokupi pitawem svog ostvarewa
kroz, na Marksov na~in shva}eno, samoukidawe promjenom svijeta. ^ini
nam se ovdje ve} uputnim isticawe vlastitog utiska da Helerova pri to-
me ve} u startu prenebregava ~iwenicu zasnivawa i Marksove misli na
pukoj vjeri kad god se ona odvaja od zadatka obja{wavawa i kritike po-
stoje}eg ka teorijskom prognozirawu novog svijeta i konstrukciji su-
bjekta wegove revolucionarne realizacije. Prihvataju}i wenu tezu da
filozofija demitologizuje, izra`avamo uvjerewe da Marksov i marksi-
sti~ki mit o istorijskoj predodre|enosti jednog konkretnog, nabije|e-
nog, revolucionarnog subjekta, wegovo intelektualno apsolvirawe i
emotivno zagri`ena prakti~no-politi~ka instrumentalizacija, pred-
stavqa primjer nefilozofskog na~ina mi{qewa, neodr`ivog u svjetlo-
sti zakqu~ka prema kome “metafori~noj vi{ezna~nosti mitologije fi-
lozofija suprotstavqa jednozna~nost misaone argumentacije. U mitolo-
{koj tradiciji ni{ta se ne mo`e dovesti u pitawe; nasuprot tome filo-
zofija zahteva da se sve dovede u pitawe, sve ono {to vlastiti um ne uvi-
|a kao neupitno... Da bi se ono istinito i ono dobro probudilo u `ivot,
svako umno bi}e mora na osnovu vlastitog uma i samostalnog mi{qewa,
pomo}u argumenata i protiv argumenata, da dospe do iste istine; bez to-
ga nema filozofije, nema filozofske istine”. (str. 23, 24)
679
 Me|utim, na{e primjedbe Agne{ Heler zbog nedovoqno kriti~kog
odnosa prema marksisti~kom na~inu mi{qewa, nikako ne zna~e dovo|e-
we u pitawe vrijednosti studije koju prikazujemo. ^ak, naprotiv, izgle-
da nam neophodnim isticawe wene koherentnosti i sistemati~nosti,
osebujnog filozofskog jezika i autorskog stila, koji je ~ini privla~nim
filozofskim {tivom i u misaonom pogledu vrlo podsticajnom za daqe
umne napore na planu kompleksnog razumijevawa i osmi{qavawa odno-
sne problematike.
S aspekta razumijevawa svake filozofije kao racionalne utopije, od-
nosno znawa kroz koje se prikazuje weno bi}e i trebawe i nudi autonom-
nomisle}em ~ovjeku, Agne{ Heler potencira ~iwenicu da “filozofi naj-
~e{}e nisu u stawu da apstrahuju misaoni materijal prethodnih filozo-
fija, wihova problemska polazi{ta” (str. 31) na koja reaguju “bar u for-
mi negacije”. Ne samo da se filozofija ne mo`e potpuno odvojiti od svo-
je pro{losti, nego se stepen racionalnosti wene utopije mjeri i sprem-
no{}u i sposobno{}u suo~avawa “sa prethodnim znawem, bez obzira na to
da li se to suo~avawe odvija u obliku preuzimawa, prera|ivawa ili kri-
tike”. (str. 31) Uz to, “svaka filozofija je, upravo zato {to je filozofi-
ja, demokratska, a ona je to i onda kada wen sadr`aj nije demokratski”. (str.
35) Me|utim, u koliziji s tezom o demokratskoj prirodi filozofije sto-
ji ~iwenica da velika ve}ina qudi nikada kroz istoriju nije bila sprem-
na na duhovne napore kao osnovnu pretpostavku ne samo kreativnog filo-
zofskog stvarala{tva, nego i razumijevawa wegovih produkata. S druge
strane, filozofija “ne poseduje mo}. Mo}nici se, me|utim, ni~ega ne bo-
je toliko koliko qudi koji misle vlastitom glavom. Sa stanovi{ta raci-
onalne utopije najvi{eg dobra postoje}e stawe je neistinito, lo{e,
autenti~no, ni{ta drugo do pojava, privid; svoju potvrdu ono nema u znawu
nego u pukom mnewu. Zbog toga je filozofija opasna sa stanovi{ta repre-
zenata i branilaca postoje}eg stawa, oni upiru prstom u filozofiju: Ec-
rasez l’infame!” (uni{tite ono primitivno). “Filozofija je opasna, opa-
sno je reprezentovati filozofiju: opasno je biti filozof.” (str. 40)
Kao poseban problem postavqa se pitawe adekvatne recepcije odre-
|ene filozofije gdje posebno dolazi do izra`aja jednostranost politi~-
kog i ideolo{kog pristupa koji te`i za instrumentalizacijom pojedi-
na~nih segmenata zanemaruju}i i zapostavqaju}i sve ono {to se u datom
momentu ne poima kao korisno u interesu konkretnog dru{tvenog delo-
vawa, odnosno politi~ke akcije. Pa ipak, to spoqa{we podvrgavawe fi-
lozofije vrednosnim sudovima vawskih ~inilaca koji se filozofijom
parcijalno koriste da bi udovoqili sopstvenim dru{tvenim potrebama,
ne dovodi u pitawe postojawe unutra{wih kategorija vrednosnog orjen-
tisawa doti~nih filozofskih pravaca ~ak ni u slu~aju kad su one u pot-
punoj koliziji s prethodnim. Filozofske vrednosne kategorije u osnovi
su pretpostavke morala i moralnosti kao spremnosti prihvatawa isti-
nitog saznawa kao ubje|ewa za koje se preuzima odgovornost. Jedinstvo
istinitog, dobrog i lijepog predstavqa osnov za izgradwu hijerarhije
filozofskih vrijednosti, {to neposredno prethodi anga`ovawu na wi-
hovoj realizaciji. Tome slijedi prakti~na suprotstavqenost vrednosne
680
i ciqne racionalnosti kao jedno od glavnih obiqe`ja na{eg vremena,
koje se prelama u svjetlosti situacione i subjektivne adekvatnosti. No-
ve, sopstvene vrijednosti uvijek stvaramo na osnovu ve} postoje}ih, na-
slije|enih od prethodnih generacija, ali ih redovno nastojimo u~initi
obaveznim za sve qude ne samo u sada{wosti, nego i u budu}nosti, bez ob-
zira {to nam je jasno da i u sada{wem vremenu ne mogu postojati dva ~o-
vjeka sa potpuno identi~nim sistemima vrijednosti. Zahvaquju}i tome
uop{te je i mogu}a ozbiqna filozofska diskusija o vrednostima mada
sama ta mogu}nost nije i dovoqan uslov da bi se ona zaista odvijala, po-
sebno ukoliko se racionalna argumentacija ne mo`e osloboditi tutor-
stva principa dru{tvene mo}i.
Svaka autenti~na filozofija nudi svijetu neku normu, {to ujedno
podrazumijeva i obavezuje na stvarawe svijeta primjerenog toj normi. Iz
toga proizlazi da je filozofija neophodna prvenstveno onima koji
preduzimaju totalnu kritiku dru{tva zasnovanog na odnosima podre|e-
nosti i nadre|enosti jer se oni neprekidno nalaze u procesu tragawa za
optimalnim idealima i normama prema kojima }e mijewati svijet. Radi-
kalnim qudima kao nosiocima radikalizma, odnosno totalne kritike
Agne{ Heler smatra one “koji se odlu~uju za novi oblik `ivota i koji
negira gra|anski oblik `ivota”, a to su, opet, “qudi koji ovaj zaokret i
novo odre|ewe misaono utemequju i izra`avaju, i koji deluju u skladu sa
novom interpretacijom vrednosti, nastalom iz ove principijelne odlu-
ke”. (str. 192) Pri tome ona razlikuje desni i lijevi radikalizam kao dva
osnovna tipa izme|u kojih se isprije~ila strukturna razlika, relativ-
no nezavisna od konkretne ideologije pojedinih radikalnih grupa. Lije-
vim radikalima je ~ovje~anstvo najvi{a dru{tvena vrijednost, priznaju
sve vrednosne ideje s univerzalnim zna~ewem, sve qude smatraju umnim i
ravnopravnim bi}ima ~ije je u~e{}e u racionalnoj diskusiji o istin-
skim vrijednostima nu`no, te su uvijek nosioci i ideje i prakse prosvje-
titeqstva. S druge strane, imaju}i sasvim suprotno strukturalno odre-
|ewe, desni radikalizam “nikada ne uspeva da se uzdigne na nivo filo-
zofske diskusije o vrednostima. Zbog toga u standard wegove argumenta-
cije nu`no spadaju neracionalni argumenti svakodnevnih diskusija o
vrednostima: rekurs na autoritet, redukovawe argumenata koje iznosi
partner u diskusiji na partikularne interese, klevetawe kontrahenta,
preferirawe vere nasuprot uverewu”. (str. 193) Nasuprot desnom radi-
kalizmu koji je elitisti~ki i onda kad bu|ewem fanatizma uspijeva mo-
bilisati mase, jer su one za wega iskqu~ivo predmet manipulisawa koji
se ne poima, a jo{ mawe prihvata kao zbir samostalnih i misaonih li~-
nosti, prema Helerovoj, lijevi je uvijek demokrati~an bez obzira koli-
ko mali broj qudi obuhvatao i eventualno bio izolovan na marginama
dru{tva. Ono {to predstavqa realnu slabost lijevog radikalizma je
“aristokratsko” pripisivawe svakom ~ovjeku “sposobnosti i vrednosti
kojih ve}ina qudi nije ~ak ni svesna”.
Smatraju}i Karla Marksa u~iteqem lijevog radikalizma, a wegovu
filozofiju iskqu~ivim predmetom kanonizacije od strane lijevih ra-
dikalnih pokreta, Agne{ Heler ipak konstatuje da se ta filozofija mo-
681
`e razumijevati na razli~ite na~ine koji “predstavqaju izraz afinite-
ta prema razli~itim radikalnim potrebama”, ali to ne dovodi u pitawe
wegovu racionalnu utopiju, oli~enu u komunizmu. Zato “radikalna filo-
zofija treba da uzme u obzir empirijske pretpostavke delovawa, dakle,
da uva`ava kriterij mogu}nosti. Radikalna filozofija koja ne obra}a
pa`wu na mogu}nosti politi~kog aktivizma dovodi u pitawe vlastitu
realizaciju. Ona preobra`ava svoju utopiju u utopiju koja pati od mawka
racionalnosti”. (str. 214) Udru`uju}i u sebi ideale istine, dobra i li-
jepog ~ovjek se ispoqava kao demokratsko, moralno i kreativno bi}e sa
autonomnom voqom i slobodnom li~no{}u. “Sloboda je najvi{e dobro, a
ti pomenuti ideali su weni pojavni oblici.” (str. 245) Ako se ova tri
ideala formuli{u u normu koja izra`ava trebawe radikalne filozofi-
je, postaje o~igledno da se ono ne mo`e izvesti iz socijalnog bi}a dru-
{tva zasnovanog na odnosima nadre|enosti i podre|enosti. Otvara se
antinomija koja se filozofskim sredstvima ne mo`e razrije{iti jer se
filozofija iskazuje kao neadekvatni posrednik izme|u bi}a i trebawa,
te zato ne ustupa primat ideji totalne socijalne revolucije jer bi to vo-
dilo u za~arani krug zakqu~ivawa. Smatra da ulogu posrednika te vrste
mo`e vr{iti iskqu~ivo sama socijalna revolucija, dakle, konkretno
djelovawe, a ne ideja o djelovawu, {to ukazuje da radikalna filozofija
postane praksa i tako praksi omogu}i sticawe svojstva teorijske.
XIII.. RAZVOJNE TENDENCIJE
ZAPADNOG MARKSIZMA
Unutra{wa disperzija marksisti~ke misli, otpo~eta diferencija-
cijom teorijskih, ideolo{kih i politi~kih pristupa kategorijalnim
pitawima i problemima po~etkom dvadesetog vijeka, nekoliko decenija
kasnije, prerasla je u izdvajawe i su~eqavawe ~itavih relativno samo-
stalnih {kola mi{qewa ~ije su filozofske orjentacije i prakti~ne
dru{tvene vokacije ~esto dijametralno suprotstavqene. To vi{estruko
komplikuje napore na planu sveobuhvatne sistematizacije i periodiza-
cije istorije marksizma, te tipi~no marksolo{ke poku{aje dokazivawa
izrazitog misaonog kontinuiteta teorije koja je sama sebi predskazala
epohalno svjetsko – istorijsko zna~ewe, smatraju}i se iskqu~ivom orjen-
tacijom i inspiracijom radikalne politi~ke prakse proletarijata kome
je pripisala ulogu glavnog i neosporavanog subjekta revolucionarne
promjene svijeta. Istorijom marksizma danas se paralelno bave i sqed-
benici i kriti~ari ovog filozofskog i teorijskog pravca, a u wihovim
djelima dodirne ta~ke je mogu}e prona}i gotovo iskqu~ivo u pristupima
periodizaciji i markirawu op{tih koordinata mi{qewa. U globalnom
smislu, ~ini nam se da je ve} uveliko uobi~ajena podjela na isto~ni i za-
padni marksizam, koja datira od vremena Oktobarske revolucije. Pojava
prvog politi~kog re`ima koji se otvoreno deklarisao kao prakti~ni
protagonist marksisti~ke revolucionarne teorije i wome osmi{qenih
radikalnih promjena u ruskom dru{tvu opredijeli}e i u svom pravcu
privu}i nau~ne i intelektualno-publicisti~ke napore brojne plejade
682
filozofa, sociologa, ekonomista, pravnika, istori~ara i kwi`evnika,
tako da je teorija i praksa isto~nog marksizma obra|ena u ogromnom
broju bibliografskih jedinica kwiga i rasprava u ~asopisima. U du`em
periodu vremena interes za kompleksnim i sistematskim izu~avawem za-
padnog marksizma bio je upadqivo mawi, a studije koje se iole cjelovito
bave istra`ivawem te problematike prili~no su rijetke. S toga je i ra-
zumqivo {to je u evropskoj i ameri~koj intelektualnoj javnosti humani-
sti~kog usmjerewa prije nekoliko godina veliku pa`wu izazvala kwiga
Peri Andersona “Razmatrawa o zapadnom marksizmu” u kojoj se na kon-
denzovan na~in izla`u osnovne komponente zapadne varijante marksi-
sti~kog mi{qewa, glavne odrednice u tematici i metodu vode}ih teore-
ti~ara te orjentacije, te osnovni problemi, protivrje~nosti i nedoumi-
ce koji zaokupqaju wihovu pa`wu. Studija se nedavno pojavila u prevodu
i na na{ jezik (Bigz, Beograd 1985), pa je vrlo vjerovatno da }e u jugoslo-
venskim okvirima inicirati interesantnu raspravu o pitawima koja
tretira. Tim povodom se nastojimo ukratko osvrnuti na nekoliko odre-
di{nih ta~aka Andersonove rasprave, uva`avaju}i wegovu pronicqi-
vost, analiti~nost i beskompromisan kriti~ki odnos, ali i spore}i se
s wegovim, ubje|eni smo, pretjeranim optimizmom u pogledu odre|ivawa
realnih perspektiva daqeg razvoja marksizma uop{te i eventualnog
prevladavawa duboke krize u kojoj se trenutno nalazi.
Najzna~ajnijim predstavnicima filozofskog kruga zapadnog mark-
sizma Anderson smatra Luka~a, Kor{a, Gram{ija, Bewamina, Horkhaj-
mera, Dela Volpea, Markuzea, Lefevra, Adorna, Sartra, Goldmana, Al-
tisera i Koletija. Za wih ka`e da poku{avaju da svoje mi{qewe nadove-
`u na intelektualnu tradiciju klasi~nog marksizma, ali i da se naj~e-
{}e pokazuje da im ona nije dovoqna ni kao utemeqewe ni kao duhovna
inspiracija. S druge strane neprekidno se nalaze u rascjepu izme|u, pri-
je svega emotivno i moralisti~ki shva}ene, a tek onda teorijski fundi-
rane potrebe da pove`u vlastito duhovno stvarala{tvo s konkretnim
politi~kim anga`manom, i realne, ozbiqno shva}ene ili tek naslu}ene
neprimjernosti politi~kih organizacija radni~kog pokreta s kojim
osje}aju na~elnu ideolo{ku srodnost naru{enu neslobodarskom i nede-
mokratskom prakti~nom djelatno{}u proklamovane avangarde revolu-
cionarnog subjekta. U tom smislu je posebno indikativan primjer stawe
u francuskom marksizmu. “Vode}i intelektualci, duboko `ivotno pove-
zani sa komunisti~kim pokretom, odbijaju}i da ga napuste ili da s wim
raskinu, sklapali su pre}utni sporazum sa svojim partijama, prema kome
oni ne bi raspravqali o zvani~noj politici partije ako wihovi teorij-
ski radovi (bez obzira na wihove, u krajwoj liniji, prakti~ne implika-
cije) ne budu bili napadani. Sposobnost ovih uzajamnih prilago|avawa
da bi se pre`ivelo, pretpostavqa izuzetno nezavisan ugled svakog teo-
reti~ara, {to ~ini mogu}om takvu takti~ku koegzistenciju koja je u in-
teresu partijske organizacije i ~ije prekidawe nije odgovaralo partiji.
Dvosmislenost i rad pod pritiskom, koji se ne mogu izdvojiti iz ovakvog
tipa povezanosti, bili su vrlo uo~qivi.” (str. 91, 92) Onog trenutka kad
jednoj ili drugoj strani takav odnos postane nepodno{qiv dolazi do lo-
683
mova koji se obi~no zavr{avaju ekskomunikacijom, definitivnim razla-
zom i `estokim doktrinarnim sukobima, punim emocionalnog naboja i
zagri`ene iskqu~ivosti. Pokazalo se gotovo nemogu}im izgraditi je-
dinstvo marksisti~ke revolucionarne teorije i politi~ke borbe rad-
ni~kog pokreta. Uprkos tome, u oficijelnim komunisti~kim partijama
teoreti~ari marksisti~ke provinijencije vide gotovo jedino sredstvo
vo|ewa organizovane socijalisti~ke politike u skladu sa na~elima dok-
trine, te iskqu~ivu vezu svog duhovnog stvarawa s tom politikom. Da bi
se sa~uvao makar nominalni kontakt sa `ivotom radni~ke klase bilo je
nu`no u~lawewe u Komunisti~ku partiju, a to je sa sobom donosilo oba-
vezu }utawa o wenom pona{awu, dnevno-politi~kom aktivizmu, princi-
pijelnosti i doslijednosti; gubitak mogu}nosti zauzimawa bilo kakvog
nezavisnog stava u politi~kim i ideolo{kim sporovima, ako se ve}
otvorena, najogoqenija apologija nije nametala od strane partijske or-
ganizacije, kao slobodan intelektualac. U tom slu~aju ne postoji insti-
tucionalna kontrola politi~kog oblika izra`avawa. Ali, isto tako, ne
postoji ni ukotvqewe u dru{tvenoj klasi kojoj teorijski rad samog mark-
sizma, u svojoj krajwoj nameni, treba da pomogne.” (str. 98)
Takva dezorjentisanost je, izme|u ostalog, jedan od glavnih uzroka
savremene krize marksizma uop{te, iz koje je izlaz te{ko prona}i, a ve-
liki broj istaknutih intelektualaca koji napu{taju fundamentalne
principe marksisti~kog na~ina mi{qewa, zauzimaju}i prema wemu ve}u
ili mawu kriti~ku distancu, otvoreno sumwa da je ikako mogu}e prevazi-
la`ewe kriznog stawa. “Posledica ovakvog }orsokaka moralo je da bude
namerno }utawe zapadnog marksizma o podru~jima najva`nijim za kla-
si~nu tradiciju istorijskog materijalizma o istra`ivawu ekonomskih
zakona, o kretawu kapitalizma kao na~ina proizvodwe, analizi politi~-
ke ma{inerije u bur`oaskoj dr`avi i strategiji klasne borbe nu`ne za
weno obarawe”. (str. 98, 99) Paralelno s tim, nevi|eni dinamizam eko-
nomskog prosperiteta visokoindustrijalizovanih zapadnih zemaqa opo-
vrgao je sve marksisti~ke prognoze o skorom i neumitnom propadawu ka-
pitalizma. Uz to je do{lo do uspostavqawa i stabilizacije demokrat-
skih politi~kih re`ima, zasnovanih na op{tem pravu glasa, vi{epar-
tijskom sistemu i gra|anskim slobodama u svim razvijenim kapitali-
sti~kih zemqama {to je gotovo iscrpilo tradicionalni arsenal mark-
sisti~ke kritike kapitalisti~kog politi~kog ustrojstva. Marksisti za-
to sve vi{e izbjegavaju da se bave ekonomskom i politi~kom teorijom i
orjenti{u se na “~istu” filozofiju, koja ih zaogr}e spasonosnim pla-
{tom akademizma i li{ava potrebe u~e{}a u prakti~noj dru{tvenoj ak-
ciji na ostvarewu proklamovanih marksisti~kih ciqeva. Postupaju
upravo direktno suprotno Marksu koji se filozofijom bavio samo u naj-
ranijoj mladosti (a radove iz tog perioda uglavnom nije ni objavqivao),
da bi se ubrzo preorjentisao na politi~ku problematiku, te svoju punu
zrelost posvetio kritici politi~ke ekonomije. Zapadnoevropski mark-
sisti nakon Drugog svjetskog rata, gube}i osnovne veze sa socijalnom
stvarno{}u, sve vi{e postaju marksolozi; posve}uju se detaqnim i deta-
qisti~kim studijama Marksovog djela, istra`uju wegove mladala~ke uz-
684
ore, porede ga sa prethodnicima, tra`e dodirne ta~ke s domarksisti~-
kom filozofskom tradicijom, te sve vi{e podse}aju na skolasti~are.
Razumije se, ovdje nemamo namjeru potcijeniti zna~aj tematskih novina
koje donose najistaknutiji predstavnici zapadnog marksizma prou~ava-
ju}i problematiku kulture, posebno kwi`evnosti i umjetnosti, pi{u}i
obimne studije iz podru~ja estetike; zatim, o odnosu ~ovjeka i prirode,
o seksualnosti i qudskoj podsvjesti itd. Me|utim, akademski elitizam je
nalagao sve komplikovaniji stil izra`avawa tako da filozofska djela
predstavqaju {tivo za uski krug odabranih koji ga mogu recipirati, a i
postepeno je vodio do latentnog slabqewa i prorje|ivawa komunikaci-
ja me|u teoreti~arima raznih zemaqa koje je ranije, po prirodi stvari,
forsirao wihov politi~ki aktivizam.
Mi{qewa smo da dugotrajno zati{je na frontu klasne borbe nije
uticalo samo na razdvajawe teorije i prakse u okvirima marksisti~kog
pogleda na svijet, nego je do krajnosti poquqalo primat osnovnih mark-
sisti~kih teorijskih postulata i uop{te adekvatnost i istorijsku svr-
sishodnost wima inspirisane politi~ke akcije. Pojava novih dru{tve-
nih pokreta, ideologija i socijalnih procesa gotovo definitivno gura-
ju – zapadnoevropske komunisti~ke partije na margine politi~kih zbi-
vawa, ~ak i u onim zemqama gdje su te partije tradicionalno sna`ne i sa
{irokim upori{tima u radni~koj klasi i inteligenciji. ^ak ni posled-
wa velika ekonomska kriza nije im zna~ajno pomogla pri poku{aju po-
vratka nekada{wih pozicija, obnove dru{tvene mo}i i uticaja, a kamo-
li da ih u~ini realnom alternativom postoje}em sistemu vrijednosti,
dru{tveno-ekonomskom poretku i politi~koj vlasti. Ambicije radikal-
nog marksiste, revolucionarne emocije i entuzijazam, ~ini nam se da ne
dozvoqavaju Peri Andersonu da procijeni svu dubinu aktuelne krize
marksizma. On neprekidno traga za mogu}nostima reinkarnacije na
marksisti~ki na~in shva}enog jedinstva teorije i prakse; prvo o pozni-
joj djelatnosti Trockog i wegovih sqedbenika, a kasnije u orjentaciji
grupe intelektualaca i marginalnih, ekstremno radikalnih, politi~-
kih grupa koji jednostavno premje{taju referentni horizont sa sovjet-
skog na kineski komunizam. On isti~e da se marksizam ne}e mo}i na pra-
vi na~in suo~iti s problemima kapitalisti~ke civilizacije “sve dok ne
ovlada Sjediwenim Dr`avama i Engleskom”. Me|utim, ne upu{ta se u
analizu problema, niti tra`i odgovor na pitawe za{to marksizam jo{
davno nije “ovladao” tim zemqama iako bi tako ne{to, s aspekta pola-
znih Marksovih postulata, bilo najprirodnije o~ekivati jer je rije~ o
zemqama od kojih je prva sada{wi, a druga donedavni centar svjetskog ka-
pitalizma s najrazvijenijim proizvodnim snagama i najgu{}om koncen-
tracijom radni~ke klase.
U logi~kom skladu s tim, na specifi~an na~in, ortodoksnim shvata-
wima i kolebawima je i serija pitawa za koju Anderson smatra da pred-
stavqa glavni izazov istorijskom materijalizmu, a za ~ije odgovore fi-
lozofiju iskqu~uje kao nenadle`nu. “Oni se ti~u kqu~nih ekonomskih i
politi~kih pojava koje su bile dominantne u svetskoj istoriji u posled-
wih pedeset godina... Pre svega: kakva je stvarna priroda i struktura
685
bur`oaske demokratije kao tipa dr`avnog sistema, koji je postao norma-
lan oblik kapitalisti~ke vlasti u razvijenim zemqama? Koja vrsta re-
volucionarne strategije je kadra da obori ovaj oblik dr`ave koji se to-
liko razlikuje od carske Rusije? Koji bi bili institucionalni oblici
socijalisti~ke demokratije na Zapadu i {ire?... Kakvo je zna~ewe i po-
lo`aj nacije u svetu podeqenom na klase? Nadasve, kakvi su kompleksni
mehanizmi nacionalizma kao masovnog fenomena izvorne snage u posled-
wa dva veka?... Koji su savremeni zakoni kretawa kapitalizma kao na~i-
na proizvodwe, i postoje li novi oblici krize koji su za wih specifi~-
ni? Kakva je prava inauguracija kapitalizma kao me|unarodnog sistema
ekonomske i politi~ke dominacije?... Kona~no, koje su osnovne karakte-
ristike i dinamizmi birokratskih dr`ava koje su se sa svojim uzajamnim
sli~nostima i razlikama razvile iz socijalisti~kih revolucija u neraz-
vijenim zemqama? Kako je mogu}e da su nakon propadawa proleterske de-
mokratije, posle revolucije u Rusiji, usledile revolucije koje su od po-
~etka bile bez proleterske demokratije kao u Kini i drugde, i gde su de-
terminantne granice ovakvog procesa?... Preduslov za re{ewe ovih pi-
tawa jeste porast masovnog revolucionarnog pokreta, nesputanog orga-
nizacionim {emama u mati~nim zemqama industrijskog kapitalizma.
Tek onda }e biti mogu}e novo jedinstvo socijalisti~ke teorije i prakse
radni~ke klase, koje }e biti sposobno da podari marksizmu nove snage
potrebne za postizawe znawa, koja mu danas nedostaju. Oblici u kojima }e
se pojaviti ova budu}a teorija ne mogu se predvideti, kao ni weni nosio-
ci. Pogre{no bi bilo smatrati da }e se nu`no pojaviti klasi~ni mode-
li iz pro{losti.” (str. 178, 179)
XV. PREDSJEDNI[TVU SOCIJALISTI^KE
FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Uva`ena gospodo,
Obra}am vam se prvi put s iskrenom `eqom da to ujedno bude i po-
sledwi. Vama je vjerovatno dobro poznato da ja otvoreno izra`avam sum-
wu u va{u legitimnost, s obzirom da sam ubije|en da ne postoje relevant-
ni dokazi da ste autenti~nom i demokratski izra`enom voqom naroda
postali kolektivni {ef jugoslovenske dr`ave. Ali, s druge strane, ne
mogu prenebregnuti fakt va{e legalnosti, imaju}i u vidu da vas prizna-
je ve}ina subjekata me|unarodnih odnosa, zapravo ve}ina dr`ava ~lani-
ca me|unarodne zajednice, te, {to mi se u ovom slu~aju ~ini najzna~ajni-
jim, da ste trenutno fakti~ki nosilac monopola politi~ke vlasti u Ju-
goslaviji, a to je i osnov ovog mog obra}awa.
Upu}ujem vam zahtjev da u skladu s va{im visokim autoritetom i
kompetencijama nalo`ite nadle`nom organu Sekretarijata unutra-
{wih poslova da mi se izda putna isprava, te tako povrati sloboda kre-
tawa. Naime, odmah nakon {to sam pu{ten iz tamnice, 17. marta 1986. go-
dine podnio sam zahtjev Sekretarijatu za unutra{we poslove Skup{ti-
ne Grada Sarajeva da mi se vrati prije godinu dana oduzeti paso{. [esna-
estog maja mi je usmeno, a 28. maja pismeno, saop{teno da je moj zahtjev od-
686
bijen iz meni nepoznatih razloga. Razumije se, paso{ mi uop{te ne bi
bio potreban, niti bi me bilo kakvi va{i propisi mogli obavezivati da
ga pribavqam da jugoslovenske dr`avne granice nisu zaposjednute voj-
nim i policijskim trupama pod va{om komandom, te putna isprava te vr-
ste predstavqa jedino sredstvo koje garantuje relativno bezopasan izla-
zak u inostranstvo. Ukoliko odbijate da mi vratite redovnu putnu ispra-
vu koja bi mi omogu}ila da nesmetano napu{tam i vra}am se na jugoslo-
vensku dr`avnu teritoriju, nadam se da nemate ni{ta protiv da mi se iz-
da iseqeni~ki paso{, pa makar to bilo uslovqeno mojim odricawem od
jugoslovenskog dr`avqanstva ili, pak, wegovim oduzimawem s va{e
strane.
Istovremenim uskra}ivawem putne isprave i mogu}nosti zaposlewa
u zemqi onemogu}en mi je odlazak u inostranstvo ne samo radi eventual-
nog studijskog boravka na nekom od univerziteta civilizovanog svijeta,
nego i u svrhu zarade minimuma nov~anih sredstava neophodnih za ele-
mentarnu `ivotnu egzistenciju. Tako za mene formalni izlazak iz ze-
ni~ke robija{nice predstavqa samo promjenu zatvorske }elije, prela-
zak iz sku~ene u prostraniju, s tim {to su mi se osnovni `ivotni uslovi
bitno pogor{ali, jer sam u Zenici bar imao svakodnevno obezbje|ena
tri obroka kakve-takve hrane, a sad nemam ni jedan. Pitam se je li to mo-
`da novi, usavr{eniji metod s kojim se jugoslovenski komunisti~ki re-
`im obra~unava sa svojim ideolo{kim i politi~kim protivnicima ta-
ko {to }e ih natjerati da prosja~e ili sakupqaju otpatke hrane iz kanti
za sme}e. ^ini mi se da u dana{wem vremenu nijedan drugi totalitarni
re`im u Evropi ne pribjegava istovremenom oduzimawu zaposlewa i
prava na izlazak iz zemqe svojim “neprijateqima”.
Da li me mo`da namjeravate natjerati da rasprodam svu preostalu
li~nu imovinu (odje}u, kwige i namje{taj) i s tako prikupqenim novcem
nabavim oru`je na ilegalnom tr`i{tu, pa se onda s oru`jem u rukama i
dvogodi{wim djetetom na le|ima na silu probijem preko jugoslovenske
dr`avne granice. Ukoliko je to zaista va{ ciq, onda vas uvjeravam da }e-
te ga vrlo brzo realizovati, s obzirom da mi se ta solucija ~ini neupo-
redivo prikladnijom i dostojnijom od, primjera radi, javnog samospaqi-
vawa u znak beznade`nog i o~ajni~kog protesta ili, {to je u svakom slu-
~aju iskqu~eno, pokajawa i moqewa za milost.
Me|utim, prije nego me kao deklarisanog protivnika svakog nasiqa
prisilite na taj krajwi ~in obra~una u kome su mi {anse minimalne, bu-
dite uvjereni da }u uraditi sve {to je u mojoj mo}i da va{ postupak `igo-
{em pred licem jugoslovenskog i me|unarodnog javnog mnijewa, da }u za-
tra`iti za{titu i pomo} od svih doma}ih i inostranih institucija za od-
branu gra|anskih sloboda i prava, te obezbijediti da moje eventualno `r-
tvovawe na va{im bodqikavim `icama i pod va{im kur{umima predsta-
vqa te{ku optu`bu protiv va{eg re`ima, moralnu ranu od koje se nikad
ne}ete sasvim oporaviti, niti je bilo kakvim argumentima opravdati.
Koristim ovu jedinstvenu priliku, cijewena gospodo, da vam uputim
izraze mog dubokog po{tovawa i iskrenog uva`avawa.
U Beogradu, 1. juna 1986. Dr Vojislav [e{eq
687
 OSVAJAWE SLOBODE

I izdawe – SIV[ Beograd 1988.

II izdawe – “Srbija”, Hamilton 1989.
III izdawe – SIV[ Beograd 1989.
IV izdawe – ABC “Glas”, Beograd 1991.
688 689
 Recenzenti:
Dr @arko Vidovi}
Brana Crn~evi}
PREDGOVOR PRVOM IZDAWU
Ovom kwigom sudu javnosti nudim dvadesetak svojih uglavnom neobja-
vqenih tekstova. Wihov sadr`aj je vrlo raznolik. Obuhvata politikolo-
{ke i filozofske eseje, publicisti~ke osvrte, otvorena pisma nekim
najvi{im jugoslovenskim politi~kim funkcionerima i tekstove inter-
vjua koji su sa mnom vo|eni tokom 1986. i 1987. godine. Na jednom mjestu su
se na{li samo zbog autorove nemogu}nosti da svoje radove objavquje u na-
u~nim i stru~nim ~asopisima, kwi`evnim i politi~kim listovima.
Esej “Problem racionalnosti u marksisti~koj teoriji na nivoima
wenog teleolo{kog samoodre|ewa” sam podnio kao referat na pro{lo-
godi{wem nau~nom savjetovawu Filozofskog dru{tva Srbije.
Raspravu “Dru{tvene mogu}nosti i misaone perspektive jugoslo-
venske filozofije” sam uputio kao saop{tewe Prvom kongresu filozo-
fa Jugoslavije u Herceg Novom, odr`anom od 5. do 7. maja 1988. godine.
Neskrivenim manipulacijama predsjednika Filozofskog dru{tva Sr-
bije, dr Zagorke Golubovi} i ve}ine ~lanova Izvr{nog odbora bio sam
sprije~en da na Kongresu u~estvujem.
Prvo otvoreno pismo Hamdiji Pozdercu objavila je mariborska
“Katedra” u julu 1987. i zbog toga bila sudski zabrawivana. Nakon pra-
vosna`nog ukidawa zabrane pismo su objavile qubqanska “Tribuna” i
beogradska “Kwi`evna re~” sa neznatnim skra}ewima.
Jugoslovenskim ~itaocima prvi put prezentujem autorizovani in-
tervju koji je sa mnom vodio engleski novinar Petar Hayiristi} za po-
trebe novinskog servisa londonskog “Observera”, te autorizovane in-
tervjue Dragana [tavqanina i Toma`a Drozga. [tavqanin intervju ni-
je uspio objaviti ni u jednom beogradskom listu, a Drozg je to poku{ao u
qubqanskoj “Tribuni”, ali je tekst na intervenciju nadle`nih politi~-
kih faktora iz {tamparije uklowen. “Tribuna” je u tom broju publiko-
vala tri prazne stranice na kojima je ostao samo naslov, moja fotogra-
fija i redakcijski komentar.

PREDGOVOR DRUGOM IZDAWU

Prvo izdawe ove kwige zabraweno je pravosna`nom odlukom Okru-
`nog suda u Beogradu iz septembra 1988. godine. Kako su u me|uvremenu svi
vrhunski politi~ki funkcioneri, u ~iju je odbranu ustao javni tu`ilac,
svoju politi~ku karijeru okon~ali kao najobi~niji kriminalci, rje{ewe
o zabrani smatram deplasiranim pa umjesto suda iz Palate pravde, poku{a-
vam svoju kwigu u~initi dostupnom sudu nau~ne i publicisti~ke kritike.
690 691
 I. PROBLEM RACIONALNOSTI
U MARKSISTI^KOJ TEORIJI NA NIVOIMA
WENOG TELEOLO[KOG SAMOODRE\EWA
Marksisti~ka teorija je po svojim osnovnim karakteristikama iz-
razito ciqna i kao takva prevashodno orijentisana prema dru{tvenoj
praksi. Svoju svrhu vidi u promjeni postoje}eg svijeta, a ne u wegovom
obja{wewu kao wene filozofske prethodnice. Sama ideja promjene, ko-
jim se izvorno rukovodi marksizam, imala je nezanemarqiv emancipa-
torski potencijal. Me|utim, on se sve br`e iscrpqivao proporcional-
no narastawu politi~ke snage revolucionarnog pokreta na wemu sazda-
nog i wime inspirisanog, s megalomanskim mesijanskim pretenzijama.
Uporedo s tim i nivoi teleolo{kog samoodre|ivawa marksisti~ke teo-
rije pokazuju izrazitu iracionalnost s aspekta osnovnog vrednosnog
kriterija, sadr`anog u spoznatoj i uglavnom neosporavanoj potrebi hu-
manizacije ukupnog qudskog `ivqewa.
Svo|ewe marksisti~ke teorije na ideologiju je rezultat logi~nog
razvoja jednog misaonog pravca koji je samouvjereno pretendovao na iz-
mjenu postoje}eg svijeta u wegovom totalitetu, nude}i kao alternativu
totalitarne obrasce dru{tvenog `ivqewa i politi~ko proklamovawe
navodno istorijski predodre|ene supremacije jedne socijalne klase ko-
ja se odvajkada prvenstveno pojavqivala kao sredstvo sveobuhvatne mani-
pulacije. Zato je iluzorno insistirati na rekonstrukciji Marksovog
mi{qewa kako bi se ono prilagodilo vremenu u kome `ivimo, te o~eki-
vati da ono i daqe daje, po ideologizovanoj ocjeni, optimalne odgovore
na goru}a pitawa savremene epohe. Marksizam je pretvoren u novu reli-
giju koja neprekidnim ponavqawem sasu{enih fraza i oko{talih dogmi
slu`i opravdawu autokratske politi~ke prakse po izvornom Markso-
vom receptu realizovanih diktatura proletarijata. Slobodarska neiz-
gra|enost i demokratska neutemeqenost tih istorijskih tvorevina naj-
boqi su dokaz humanisti~ke neadekvatnosti i iracionalnosti teorije u
~ijem su okriqu ponikle i ve} decenijama razvijane po recepturi kvazi-
istorijskog in`eweringa. Mijewaju}i postoje}i svijet marksisti ga ni
u ~emu nisu popravili, mada su u to ime ~ak fizi~ki `rtvovali milio-
ne qudi. Preraspodjela dru{tvenog bogatstva koju su vr{ili po osvaja-
wu politi~ke vlasti nije, nasuprot o~ekivawu fanatizovanih vjernika,
dovela do ukidawa eksploatacije, nego samo do, u su{tini, bezna~ajnog
nivelirawa socijalnih razlika da bi novi vladaju}i sloj po parazitizmu
692 693
neuporedivo nadma{io prethodni bur`oaski, svode}i ekonomiju na po-
ligon i`ivqavawa politi~kog voluntarizma sa katastrofalnim posle-
dicama po ~itavo dru{tvo.
Empirijski je vrlo lako dokazati da socijalizma danas mnogo vi{e
ima u najrazvijenijim kapitalisti~kim dr`avama nego u zemqama pod ko-
munisti~kom diktaturom. S tog aspekta posmatrano, tragi~no djeluje ~i-
wenica da su revolucionarni prevrati s rijekama prolivene krvi izvo|e-
ni da bi se, uprkos iskrenim i idealisti~kim nastojawima, nerijetko fa-
natizmu aktera, to~ak istorije vratio natrag i posle du`eg vremena mate-
rijalne oskudice, duhovnog bezna|a i intelektualne sterilnosti na dnev-
ni red ponovo stavila pitawa koja je demokratski kapitalizam, bar u osno-
vi, ve} odavno rije{io. Dru{tveno-istorijski optimizam, zasnovan na jed-
nostranom i {ablonskom idealizovawu pozitivnih qudskih vrijednosti i
karakternih crta kao esenciji generi~kog bi}a ~ovjeka u krajwem ishodu
je jedino i mogao dovesti do kulta li~nosti politi~kih vo|a i svojevrsnoj
obnovi anahronog azijatskog despotizma. Nastojawa u pravcu stvarawa
beskonfliktnog dru{tva vodila su samo zatvorenosti socijalnog `ivota,
eliminisawu qudskog individualiteta, ukidawu i one slobode li~nosti
koja je, ~inilo se, u prethodnim periodima istorijskog razvoja definitiv-
no osvojena i potvr|ena, te potpunom dirigovawu politi~kim procesima
koje je institucionalnu ravan pretvaralo u ~isto formalnu.
Dijalekti~kom na~inu mi{qewa marksisti pribjegavaju samo pri
kritici bur`oaskog dru{tvenog ustrojstva, da bi sopstvene socijalne i
politi~ke tvorevine uokvirili utopisti~kim floskulama, a frazom o
tek predstoje}em po~etku prave istorije pledirali ka okon~awu isto-
rijskog razvoja uop{te vizijom ostvarewa komunisti~ke zajednice. Ide-
olo{kim monizmom i jednopartijskim monopolizmom nastoje se elimi-
nisati politi~ki konflikti u dru{tvu, ali se oni samo potiskuju s jav-
ne pozornice u druge sfere i tako uvi{estru~uju napetosti u odnosima
razli~itih socijalnih grupacija koje nemaju mogu}nosti legalnog ispo-
qavawa alternativnih ideja i stremqewa, odnosno konkurentskih poli-
ti~kih programa u sistemu slobodnog, ravnopravnog i na civilizovan na-
~in regulisanog suparni~kog takmi~ewa. Radikalna teorijska kritika
gra|anskog parlamentarizma i predstavni~ke demokratije, nerijetko sa-
svim osnovana u filozofskoj ravni, ishitreno primjewena u dru{tvenoj
praksi kao razlog i opravdawe wihovog prevazila`ewa, odnosno ukida-
wa, jedino je i mogla dovesti do eliminacije gra|anskih sloboda i prava,
likvidacije slobodne inicijative i u ekonomskoj i u politi~koj sferi,
te uspostavqawa totalitarne kontrole nad ~itavim dru{tvom od strane
birokratskog aparata, odnosno naju`eg vo|stva vladaju}e partije.
Pretpostavqawe proletarijata kao, u istorijskom smislu, bezgre-
{ne klase i insistirawe na klasnoj borbi sve do wegove definitivne
prevage u odnosu na druge socijalne slojeve i dominacije nad ~itavim
dru{tvom je jedno do kraja radikalizovano insistirawe na produbqiva-
wu postoje}ih konflikata, pa je samim tim u dubokoj nesaglasnosti s te-
`wom da se konflikti potpuno ukinu kad jednom vlast bude definitiv-
no osvojena. Marksisti nisu na vrijeme uo~ili da fizi~ko uni{tavawe
694
politi~kih protivnika ne zna~i i krajwi poraz alternativnih ideja, pa
dolaze u situaciju da se nova opozicija i konkurentske programske plat-
forme postepeno ra|aju u wihovim redovima, u prvo vrijeme imaju}i ka-
rakteristike disidentstva, da bi kasnije prerasli u jak protivni~ki ta-
bor. ^ini nam se da nije nimalo slu~ajno {to su najradikalniju i misa-
ono najutemeqeniju kritiku marksisti~ke teorije i komunisti~ke ideo-
logije pru`ili upravo biv{i komunisti, nerijetko oni koji su prethod-
no do fanatizma bili opijeni marksizmom. Wihovo nemirewe s ponov-
nim svo|ewem ~ovjeka iz statusa gra|anina u status podanika kao revi-
dirawem jednog od osnovnih istorijskih dometa bur`oaskih revolucija
prerasta u suprotstavqawe svim drugim manifestacijama, kategorijama
i strukturalnim komponentama sistema neslobode.
Na ~isto teorijskoj ravni marksizam je sadr`avao izvjestan emanci-
patorski potencijal kojim je doprinosio op{tem razvoju demokratske i
slobodarske svijesti. Ali, ve} samim prerastawem u dru{tveni pokret,
a i da ne govorimo o, u wegovom okriqu konstituisanim politi~kim par-
tijama, taj potencijal se bukvalno istopio pod vrelim zracima do usija-
wa dovedene totalitarne svijesti o promjeni svijeta kroz osvajawe apso-
lutne vlasti i ru{ewe postoje}e civilizacije. Najvi{e {to su marksi-
sti postigli je temeqita kompromitacija socijalizma koja bi, ina~e, za
tradicionalnu gra|ansku teoriju i ideologiju bila nedosti`na. Pa
ipak, ne smijemo zapostaviti ~iwenicu da je i marksisti~ki na~in mi-
{qewa izwedrilo gra|ansko dru{tvo i odwegovalo ga kao jednu mogu}u
varijantu sopstvene samonegacije.
Istorijat modernih politi~kih pokreta nerazdvojno je povezan za
sve faze nastanka savremenog gra|anskog dru{tva koje je reafirmisalo
demokratska politi~ka na~ela i gra|anske slobode i prava, daju}i im
novi smisao i sadr`aj. Svo|ewe tradicionalno prisutne politi~ke do-
minacije na permanentni konflikt interesa su~eqenih dru{tvenih
grupa i proces me|usobnih sukobqavawa razli~itih ideolo{kih pogle-
da, koncepata i usmjerewa, omogu}ilo je obnovu javnog `ivota na princi-
pu prozra~nosti i otvorenosti za nove ideje, kolektivna nastojawa ili
organizovane aktivnosti usmjerene u pravcu izvo|ewa ili onemogu}ava-
wa radikalnih socijalnih promjena. Konstantni klasni sukobi usavr{i-
li su bur`oasko pravno-politi~ko ustrojstvo do onog nivoa koji ne sa-
mo da obezbje|uje legalitet nego i garantuje legitimitet svakom opozi-
cionom na~inu mi{qewa i wime inspirisane prakti~ne djelatnosti
pod dva osnovna uslova: da se wime po{tuje slobodno i nezavisno izra-
`ena voqa ve}ine naroda u pogledu aktuelnih institucija i titulara
vlasti, kao i da se ne pribjegava aktima nasiqa u ciqu realizacije vla-
stitih dru{tvenih interesa. Time je omogu}eno svakom socijalnom po-
kretu da preraste u politi~ki, ali i da nadi|e vlastite klasne jedno-
stranosti i ograni~ewa trude}i se da izgradi programsku platformu
primamqivu za gotovo sve slojeve stanovni{tva. Kroz to se i realizuje
klasi~ni libertetski koncept kojim se propovijedalo ostvarewe vlasti
koja ne}e negirati slobodu, stalnih socijalnih i politi~kih promjena,
koje ne}e dovoditi u pitawe elementarnu dru{tvenu stabilnost, te sa-
695
glasnost dominantnih dru{tvenih ~inilaca u procjeni vrijednosti i
neophodnosti osnovnih teorijsko-ideolo{kih kategorija i politi~kih
institucija koja se ne negira wihovim neprekidnim konfliktima i bor-
bama za primat, odnosno dominaciju na odre|eno vrijeme.
Me|utim, po pitawu odnosa prema postoje}em institucionalnom
ustrojstvu savremene civilizovane dr`ave i neprikosnovenosti voqe
naroda, te odre|ewu prema na~elu pluralizma, dolazi do fundamentalne
dihotomije dru{tvenih pokreta 19. i 20. vijeka i wihovih politi~kih
partija kao organizacija ~ija je osnovna djelatnost sadr`ana u borbi za
osvajawe vlasti. Oni se diferenciraju, ve} prema opredeqewu za dru-
{tvenu reformu ili revoluciju. I jedni i drugi se bore za elementarna
demokratska prava, s tim {to je to za reformiste su{tina politi~kog
anga`mana i sredstvo realizacije svih ciqeva pokreta, a za revolucio-
nare samo pitawe taktike u vrijeme osvajawa dru{tvenih pozicija, uti-
caja u masama i pripremawa nasilnog prevrata. Gra|anska jednakost, op-
{te pravo glasa i slobodni izbori kao glavno obiqe`je demokratije na-
{eg vremena ne iskqu~uju potrebu organizovane akcije u ciqu onemogu-
}avawa formalizacije institucionalne politi~ke sfere, a ta aktiv-
nost je najdjelotvornija ako je potkrijepqena potpunom slobodom {tam-
pe. U periodu manufakturnog i trgova~kog kapitalizma bur`oazija se
bori za gra|anske slobode i prava naj~e{}e oru`anim putem, a najupe~a-
tqiviji primjer uspje{nosti te borbe je Francuska revolucija.
Nakon {to je evropski feudalizam uglavnom slomqen i bur`oaska
klasa u najve}oj mjeri zadovoqila svoja slobodarska htijewa, na red do-
lazi borba za socijalnu pravdu koju vodi proletarijat, nekada opona{a-
ju}i ranije revolucionarne pokrete, a nekada kroz u~e{}e u parlamen-
tarnim procesima i borbama. Tamo gdje je radni~ka klasa, opona{aju}i
gra|ansku, dala prednost revolucionarnom prevratu i sru{ila bur`oa-
ski poredak, uspostavqena je diktatura proletarijata, jednopartijski
monopolizam i ideolo{ki monizam. Vlast je preuzela birokratija gu{e-
}i sve gra|anske slobode i prava, te negiraju}i princip socijalne prav-
de jo{ izrazitijom nejednako{}u i intenzivnijom eksploatacijom uz
onemogu}avawe ~ak i bilo kakvog stvarnog sindikalnog pokreta. Ali ta-
kvi vidovi borbe u jednim zemqama posredno su uticali na uspjeh poli-
ti~ke akcije u drugim, u onim u kojima se radni~ke partije opredjequju za
dugotrajni “mar{ kroz institucije”. Dakle, revolucionarna djelatnost
radni~kog pokreta i istorijsko dokazivawe da su wegove partije nekada
u stawu i da osvoje politi~ku vlast i institucionalizuju totalitarni
sistem i autokratski re`im, doprinijela je lak{em postizawu, ako ne
ve} potpune dru{tvene pravde, onda ipak zna~ajnog stepena socijalne si-
gurnosti u demokratskim zemqama sa gra|anskim poretkom. Ovim je pod-
ru~je materijalne proizvodwe prestalo biti sredi{te dru{tvenih pro-
tivrje~nosti i sukobqavawa, a postoje}e politi~ke partije to nisu na
vrijeme uvidjele niti su poku{ale preorjentisati svoju djelatnost.
Istina, ne treba gubiti iz vida da temeqita birokratizacija poli-
ti~kih struktura demokratskog sistema prijeti da preraste u novi oblik
totalitarizacije koji izrasta na tehnokratskim monopolima, orjentisa-
696
nim na realizaciju monopolisti~kih interesa u`ih dru{tvenih grupa i
manipulaciju narodnim masama. Ipak, nagli razvoj nauke i kulture,
afirmacija javnog mnijewa kao bitnog ~inioca u kqu~nim politi~kim
opredjeqivawima, omasovqewe inteligencije kao mo}nog dru{tvenog
sloja, sve vi{e predstavqa drugi centar polarizacije, suprotstavqen to-
talitarnim tendencijama. Istovremeno globalna neracionalnost kapi-
talisti~kog na~ina proizvodwe, potro{a~ka stihija, dehumanizacija
qudskog `ivqewa i opasnost od nekontrolisane i nesavjesne upotrebe
nau~nih dostignu}a iz oblasti fizike, hemije i biologije, dovodi u pita-
we opstanak ~itavog ~ovje~anstva, a to daqe komplikuje bipolarizacija
me|unarodnih odnosa, antagonisti~ke protivrje~nosti u hegemonisti~-
kim te`wama velikih sila i trka u naoru`awu. Po prvi put je i sam qud-
ski opstanak doveden u pitawe, {to u drugi plan baca unutra{we klasne
suprotnosti i ideolo{ke surevwivosti. Zate~eni dru{tveni pokreti i
postoje}e politi~ke partije uglavnom pokazuju nesposobnost da blago-
vremeno transformi{u svoje akcione programe i organizacionu struk-
turu, te preorijenti{u politi~ku djelatnost u skladu s novim zahtjevima
vremena. Wihovi sporadi~ni poku{aji da kanali{u nove dru{tvene kon-
flikte prema starim receptima uglavnom se pokazuju neuspje{nim, pa ta-
ko dovode u pitawe postoje}i sistem i u wegovoj institucionalnoj i u
ideolo{koj ravni. Kriza temeqnih institucija gra|anskog dru{tva kao
{to su privatna svojina, brak, porodica, {kola, crkva, ili pak wegovih
osnovnih moralnih vrijednosti, wegove glavne subjekte je zatekla ne-
spremnim, ali nije bila u stawu ni da im stvori adekvatnu zamjenu koja bi
u svoj program inkorporisala nove ideje, interese i potrebe.
Marksisti su uglavnom prinu|eni da stoje po strani od tih dru{tve-
nih zbivawa jer wihovu socijalnu prirodu ne razumiju; ona se ne uklapa
u standardne komunisti~ke {eme i obrasce, odstupa od tradicionalnog
kalupa izvo|ewa kvaziistorijskog in`eweringa. Marksisti~ki “racio”
se manifestuje kao tipi~no ideolo{ki, pa zato vrlo brzo tone u tamu
prethodnih preporoditeqskih ideja i usre}iteqskih politi~kih pro-
grama koji su, konceptualno idealizuju}i qudsku prirodu, fakti~ki do-
vodili do bu|ewa wenih najnegativnijih osobina i ru{ila~kih strasti.
Definitivno osvajawe slobode i emancipacija qudske li~nosti kao
najvi{i nivo teleolo{kog samoodre|ewa marksisti~ke teorije koncep-
tualno je negiran i kao prakti~ni politi~ki ciq onemogu}en prethod-
nim nivoom na kome je osnovna svrha revolucionarnog prevrata koji iz-
vode marksisti definisana kao uspostavqawe dominacije radni~ke kla-
se kao hegemona dru{tva, wene diktature.
II. CRTICE O HEGELOVOJ I MAKIJAVELIJEVOJ
FILOZOFIJI ISTORIJE
Me|u savremenim prou~avaocima gotovo da je op{teprihva}eno mi-
{qewe prema kome Hegelov filozofski sistem predstavqa vrhunac
razvoja idealisti~ke filozofije, te prelomnu ta~ku u razvoju qudske
misli uop{te. Kako nas u ovom slu~aju prvenstveno interesuje wegova
697
politi~ka komponenta, poku{a}emo izlo`iti neke osnovne elemente
politi~ke filozofije u koju je Hegel ugradio svoje shvatawe ~ovjeka,
etike i slobode, kao su{tine svjetskog duha, te prodro u su{tinu i smi-
sao istorijskih zbivawa i kretawa, daju}i im jedno originalno obja{we-
we koje }e predstavqati, u ve}oj ili mawoj mjeri, osnovu za sve naredne
misaone poduhvate na tom planu. Prou~avaju}i istorijski razvoj qudskog
dru{tva i dr`ave, Hegel razlikuje wihova dva osnovna stawa: “bi}e po
sebi” i “bi}e za sebe”. U prvom je odre|eno ono {to bi ~ovjek, dr`ava,
svjetski duh potencijalno mogao da bude, a u “bi}u za sebe” je ostvarena ta
potencijalnost.
Za savremenu politi~ku teoriju najzna~ajnija je Hegelova “Filozo-
fija istorije”, ~ijoj se aktuelnosti jo{ uvijek vrlo malo mo`e prigovo-
riti, te zato predstavqa jedan od mogu}ih misaonih orijentira za izna-
la`ewe odgovora na pitawe o smislu i svrsi savremenih svjetskih zbiva-
wa kroz saznawe i razumijevawe pro{losti, te anticipaciju budu}nosti.
Hegel nije samo otkrio velike istorijske krize, prouzrokovane dodirom
starog i ni`eg sa novim i vi{im. On ih je izveo u jedan zaokru`en si-
stem, a marksisti mu prigovaraju da je to u~inio preuraweno i nedore~e-
no. Suprotstavqaju}i se Hegelu, marksisti~ki autori ipak smatraju da
velika kriza, nastala suo~avawem kapitalizma na zalasku i socijalizma
u ekspanziji, koja se, navodno, razvija pred na{im o~ima, name}e iznova
mnoga pitawa na koja je ve} Hegel dao vlastite odgovore. Ubije|eni su da
ih to nagoni na preispitivawe wegovih filozofskih iskaza, wihovu te-
meqitu kritiku, odbacivawe pre`ivjelog i prevazi|enog, te reafirma-
ciju stvarnih vrijednosti kojima djelo ovog gorostasa qudske misli obi-
luje, a {to mu ni oni ne mogu osporiti. Me|utim, kao i obi~no, marksi-
sti su i ovog puta beznade`no ispod misaonog nivoa predmeta svog ospo-
ravawa, pa wihova kritika Hegelove filozofije ne uspijeva ponuditi
racionalniju i promi{qeniju viziju qudskog postojawa i djelawa.
Hegelovom razmatrawu filozofije istorije prethodi ra{~lawiva-
we tri osnovna na~ina istra`ivawa pro{losti koji onda rezultiraju iz-
vornom, reflektovanom i filozofskom istorijom. Izvornu istoriju pi-
{u samo u~esnici i o~evici istorijskih doga|aja, a wihov duh je identi-
~an sa duhom samih doga|aja. Reflektovana istorija daje zaokru`ene cje-
line, ali su one zato i nu`no redukovane. Ona mo`e biti pragmati~na on-
da kada pro{le doga|aje prenosi u sada{wost u ciqu izvla~ewa odre|ene
pouke. Ali, ipak, on smatra da narodi i wihove vlade nikada ni{ta nisu
nau~ili od istorije, niti su postupali saglasno wenim rezultatima i po-
ukama koje se mogu iz wih izvu}i. Na kraju, filozofija istorije, po Hege-
lu, predstavqa “misaono razmatrawe” istorije i ona je pode{ena prema
mislima, pa otkriva da je svjetska istorija bila umni i nu`ni “tok svjet-
skog duha”. Dakle, negira Anaksagorinu postavku da sama umnost ne ukazu-
je na svijest onoga {to te~e, nego pak da se taj tok odvija po odre|enim op-
{tim zakonima. “Um je mi{qewe koje posve slobodno odre|uje samo sebe.”1
Ovim se odgovara i na pitawe o krajwoj svrsi svijeta. S obzirom da
se svjetska istorija odvija na duhovnom planu, oblik potpune realizaci-
je duha bi bila dr`ava. Wegovu prirodnu su{tinu predstavqa sloboda, a
698
svjetska istorija prikazuje “kako on sti~e saznawe o onome {to je on po
sebi”. Zapravo, ona predstavqa napredovawe svijesti o slobodi.
Isto~ni narodi nisu mogli saznati “da je duh ili ~ovjek kao takav
po sebi slobodan”.2 Kod wih je samo jedan slobodan despot, a wegova se
sloboda izra`ava kroz samovoqu, divqa{tvo ili blagost, {to je opet
stvar slu~ajnosti. Kod Grka i Rimqana je ve} unekoliko razvijena svi-
jest o slobodi, ali, u wihovim civilizacijama su “samo neki slobodni,
ne ~ovjek kao takav”. Iz toga proizlazi da je “i sama wihova sloboda bi-
la... dijelom samo slu~ajan, prolazan i ograni~en cvijet, a dijelom ujed-
no tvrdo ropstvo onoga ~ovje~nog, humanog”.3 Za germanske narode, pak,
tvrdi da su zahvaquju}i hri{}anstvu do{li “do svijesti da je ~ovjek kao
~ovjek slobodan, da sloboda duha sa~iwava wegovu najvlastitiju priro-
du”. Me|utim, samo prihvatawe hri{}anstva nije ozna~ilo prestanak
ropstva i organizovawa dr`ave na principu slobode, s obzirom da je ri-
je~ o jednom trajnijem procesu.
Sve {to se desilo kroz istoriju bilo je uzrokovano interesima, od-
nosno stra{}u onih koji su u tome u~estvovali, tako da Hegel u realizo-
vawu ideje slobode vidi kraj, a u strastima po~etak svjetske istorije.
Periodi sre}e, sklada, harmonije u istoriji su izuzetak, te su, usqed ne-
dostatka protivrje~nosti, neproduktivni. Velika osvajawa Aleksandra
Makedonskog i Julija Cezara su motivisana slavoqubqem wihovih akte-
ra, ali da bi oni uop{te mogli ostvariti svoje namjere, one su morale
biti uskla|ene s op{tim tendencijama.
Istorijski narodi su samo oni koji su dr`avotvorni, a upravo dr`a-
vu Hegel smatra realizacijom slobode i wenu svrhu vidi u samoj sebi. Za
narod ka`e da ima neki interes sve dok postoje prepreke koje ometaju za-
dovoqewe tog interesa. Kad se interes zadovoqi, onda je wegova daqa eg-
zistencija, fakti~ki, stvar navike i zavr{ava se “prirodnom” smr}u,
ba{ kao i kod individua. Ako ho}e da pre`ivi, narod nakon zadovoqava-
wa jednog interesa mora pred sebe postaviti neki novi zahtjev koji bi
onda u{ao u sam wegov duh i s wim bi se svi dr`avni podanici identi-
fikovali.
S obzirom da se ideja duha u svjetskoj istoriji, prema Hegelu, poja-
vquje kroz niz spoqa{wih oblika koje predstavqaju pojedina~ni naro-
di egzistiraju}i u vremenu i prostoru, wihova su{tinska obiqe`ja i
prirodne razlike zavise i od posebnih geografskih uslova. Zato se wi-
hova uloga ne smije ni precijeniti ni potcijeniti. Na primjer, u eks-
tremnim klimatskim zonama, bilo da je rije~ o hladnim ili toplim, duh
nije u stawu da se djelatno odnosi prema prirodi i sagradi svoj svijet. Iz
toga Hegel i izvla~i zakqu~ak da je umjerena zona jedina prava pozorni-
ca svjetsko-istorijskih zbivawa, i to wen kontinentalni sjeverni dio.
Kulture koje su izgra|ivali ameri~ki narodi bile su iskqu~ivo pri-
rodne i zato neminovno propadale ve} u prvom susretu sa duhom. Tome ka-
snije slijedi i zakqu~ak prema kome je “samo prirodno stawe stawe ap-
solutne i potpune nepravde”.4 Wime }e Hegel krunisati svoju analizu
crna~kih dru{tvenih zajednica i za~etaka vlasti u wima, pri ~emu }e
tra`iti i nova upori{ta za svoju tvrdwu o supremaciji umne dr`ave.
699
 Kinesko i indijsko carstvo egzistiraju u prirodnom stawu kao teo-
retske dr`ave sa nezrelom sferom unutra{wosti. Podanici, individue
nisu svjesni samih sebe. Takva nepokretna carstva sa neprolaznom besmi-
sleno{}u nisu u stawu da vr{e ekspanziju, ali ni da se razvijaju zahvaqu-
ju}i unutra{wim protivrje~nostima. Stawe letargije ih obuzima i dr-
`i sve do momenta ovladavawa od strane neke druge, istorijske civili-
zacije. Tako Hegel anticipira da je “nu`na sudbina azijskih zemaqa da
budu podlo`ne Evropqanima, a i Kitaj mora}e se jednog dana pomiriti
sa tom sudbinom”.5 Stati~ne civilizacije, bez perspektive, nalaze se na
slijepom kolosjeku istorije i nisu ukqu~ene u razvoj svjetskog duha. Na-
suprot tome, persijsko carstvo, kao prelazno, istovremeno je i prolazno.
Sama Persija predstavqa vawski, a Egipat unutra{wi prelaz u gr~ki
`ivot. Orijentalni narodi imaju pro{lost, ali ne i istoriju.
Tek sa gr~kom istorijom po~iwe bujan razvoj duha i osloba|awe li~-
nosti, stvarawe partikulariteta individua. To je faza mladosti duha u
kojoj on nema jo{ nekog razumskog ciqa. U dodiru s Gr~kom ru{i se per-
sijska civilizacija bez obzira na svoju fizi~ku nadmo}, te zato Hegel
insistira na vi{em smislu borbi Grka i Persijanaca koje dokazuju nad-
mo} duhovne snage nad golom qudskom masom. Gr~ka }e dominirati anti~-
kim svijetom sve dok ne do|e u dodir s vi{im duhom, duhom na slede}oj
stepenici razvoja, rimskim carstvom. Tada }e propasti, s obzirom da vi-
{i princip civilizacije neminovno savladava ni`i.
Rimska dr`ava predstavqa negaciju gr~ke jer se zasniva na nasiqu, a
konkretni qudski individualitet podvrgava apstraktnom dr`avnom su-
bjektivitetu, {to rezultira nastankom apstraktne op{te li~nosti i ap-
straktne slobode. Demokratsko ure|ewe je bilo mogu}e u Gr~koj zahvaqu-
ju}i wenoj raspar~anosti i malobrojnosti stanovni{tva u pojedina~nim
dr`avama. Hegel o{tro kritikuje demokratiju u velikim dr`avama sma-
traju}i je neodr`ivom. Rimska dr`ava nema duhovnog sredi{ta, a weni
jedini principi su vlast i vojna sila. Pri tome on zapa`a da ni gr~ki ni
rimski narod nisu ~isti entiteti, nego su nastali mije{awem razli~i-
tih etni~kih grupacija, iz ~ega se mo`e izvu}i zakqu~ak o pogodnosti
takve sinteze.
I Rim }e pro}i sve tri faze razvoja: nastanak i u~vr{}ewe, nagli
razvoj, te pad. Ekspanzionisti~ka politika }e biti faktor wegovog odr-
`awa, ali }e u sebi nositi i klicu propasti. Rimska dr`ava, nasuprot
gr~koj, nije razvijala ni proizvodne snage ni duhovnu kulturu, nego ih je
pqa~kala kroz osvaja~ke pohode i dovla~ila na Tibar. Ogromno {irewe
provincija bitno }e pove}ati partikularizam naroda i zao{travawe
unutra{wih suprotnosti. Upravo u to vrijeme Rim dolazi u dodir s na-
rodom na vi{em stepenu organizacije i principom slobode svih Germa-
nima, koji, po Hegelu, ozna~avaju zrelost svjetskog duha.
Smatraju}i da su germanski narodi nosioci hri{}anskih principa,
Hegel tvrdi da je wihov duh “duh novog svijeta” ~iji je ciq realizacija
“apsolutne istine kao beskona~nog samoodre|ewa slobode, one slobode
koja ima za sadr`aj samu svoju apsolutnu formu”.6 Ru{e}i pred sobom
trule dr`avne tvorevine, ina~e obrazovanih i kulturnih naroda s razvi-
700
jenom religijom i pravnim principima, Germani su preuzeli wihove te-
kovine. Formalno, oni su samo nastavqa~i rimskog svijeta, ali su mu
unijeli novi duh iz koga se on sad preporodio.
Hri{}anstvo, kao religija ~iji je svijet dovr{en i princip ispu-
wen, ipak svoju slobodu preobra}a u wenu suprotnost, napu{taju}i do-
men duhovnog i prelaze}i teren svjetovnog, pravdaju}i sve wegove nega-
tivnosti. Slobodni duh hri{}anstva ipak }e o`ivjeti reformacija.
Germansko carstvo prolazi kroz nekoliko faza. U prvoj je ono u svo-
jevrsnom supstancijalnom jedinstvu zasnovanom na duhu. U drugoj se to je-
dinstvo ukida i ustupa mjesto partikularizmu zasnovanom na posebnim
pravima i privilegijama koji odnose me|u dr`avama ~ine ~isto vaw-
skim. “Javqa se diplomatska politika koja, u interesu ravnote`e Evro-
pe, povezuje dr`ave jednu s drugom i jedne protiv drugih. To je vrijeme kad
svijet sebi postaje jasan (otkri}e Amerike).”7 Dr`ava raspola`e vaw-
skim sredstvima sticawa i o~uvawa mo}i, ali joj nedostaje duh. Na to se
nadovezuje period u kome postoji jedinstvo op{tosti, “ali ne kao jedin-
stvo apsolutnog svjetskog gospodstva, nego kao hegemonija samosvjesne
misli”.8 To zna~i da “narodi ho}e pravo po sebi; ne vrijede samo posebni
traktati, nego ujedno na~ela sa~iwavaju sadr`aj diplomatije”.9
Dioba frana~kog carstva, koju je izvr{io Karlo Veliki svojim si-
novima, nije bila samo na~in rje{avawa porodi~nih pitawa, nego i po-
sledica probu|enih te`wi pojedinih narodnih individualiteta. To ras-
par~avawe }e se pretvoriti u proces koji }e ubrzati nove provale var-
vara. Dakle, Hegel smatra da je snaga i veli~ina frana~ke monarhije iz-
rasla na individualnoj ulozi Karla Velikog, a ne na narodnom duhu. Za-
pravo, tom duhu je bila nametnuta kao vawska konstitucija koja je odmah
propala ~im je nestalo sile koja je odr`avala. Nestanak Karlove dr`a-
ve ukazao je na potrebu za{tite indivudaliteta koje je ona ranije {ti-
tila. “Qudi su se najprije morali staviti u stawe neza{ti}enosti da bi
osjetili nu`nu pojavu dr`ave. Stvarawe dr`ave po~elo je opet, posve iz
po~etka.”10
Po Hegelu, ovakva rascjepkanost }e prouzrokovati izgradwu pozna-
te seniorsko-vazalske strukture feudalnog dru{tva, te supremaciju cr-
kvene vlasti nad svjetovnom. Katoli~ka crkva uskoro biva izjedena svo-
jim vlastitim protivrje~nostima i negativnostima, utonula u dekaden-
ciju. Reformacija se pojavquje kao odgovor na tako duboki crkveni pad,
a Hegel uvi|a da su je prihvatili samo germanski narodi, da je zaobi{la
slovenske i romanske. S obzirom da su slovenski narodi prete`no ra-
tarski, {to podrazumijeva postojawe odnosa gospodara i sluge, a “kod tog
posla ima u svemu mawe qudske radinosti i subjektivnog autoriteta”,11
Hegel smatra da su Sloveni zato “sporije i te`e do{li do osnovnog osje-
}aja subjektivnog ropstva”, do svijesti o op{tem i onoga {to je nazvao
“dr`avnom mo}i”, “pa nisu mogli imati udjela u slobodi koja je svitala”.
Reformacija predstavqa novi korak prema slobodi kroz ru{ewe do-
sada{wih crkvenih stega. Ona se podudara s procesom izrastawa apsolu-
tisti~kih monarhija. “Sada se uglavnom javqa i sistem dr`ava i me|u-
sobni odnos dr`ava. One se zapli}u u razli~ite ratove: kraqevi koji su
701
pove}ali svoju dr`avnu mo}, obra}aju se sada prema napoqe, postavqaju-
}i zahtjeve svake vrste”. Analiza konkretnih primjera otkriva Hegelu
mogu}nost za izvla~ewe zakqu~ka prema kome “iz ovih ratova dr`avnih
mo}i nastali su zajedni~ki interesi, a svrha je tog zajedni{tva bila da
se ~vrsto dr`i ono posebno, da se posebne dr`ave odr`e u svojoj samo-
stalnosti, ili politi~ka ravnote`a”.13 Na tu samostalnost su atakovali
pojedini monarsi koji su pretendovali na ulogu apsolutnih, univerzal-
nih vladara, Turci koji su poput kuge nekoliko vijekova predstavqali
glavnu prijetwu civilizovanoj Evropi, te poku{aji suzbijawa uticaja i
{irewa protestantizma od strane katoli~kih vladara.
Tuma~ewem ovih Hegelovih postavki neki savremeniji autori izvo-
de i zakqu~ak prema kome je u svom modernom zna~ewu i kategorija inte-
resnih sfera nastala kao rezultat supremacije vode}ih evropskih naro-
da, boqe re~eno, dr`ava sa izrazitom ekonomskom, politi~kom, vojnom i
kulturnom nadmo}no{}u u odnosu na druge evropske, a posebno vanevrop-
ske zemqe. Zapravo, izvor joj je – teorijski gledano – u tezama o biolo-
{koj i duhovnoj nadmo}nosti pojedinih nacija i rasa, prevashodno Germa-
na i arijevaca, wihovoj predodre|enosti za predvodni~ku ulogu u ~ovje-
~anstvu i vladawe svijetom.
Mada je `ivio mnogo prije Hegela, Makijaveli kao da se svojom mi-
{qu nadovezuje na wegov filozofski sistem, daju}i mu prakti~no-dje-
latnu podlogu, bar na onaj wegov dio koji tretira pitawe politike i po-
liti~kog. Zato }emo ukratko analizirati wegovo razumijevawe proble-
matike me|udr`avnih odnosa, koja nas ovdje posebno interesuje, a pri ~e-
mu, tako|e, Makijavelijava o{troumnost dolazi do punog izra`aja.
Prou~avaju}i me|unarodne odnose svoga vremena Makijaveli zapa`a
da neki vladar pri osvajawu nove dr`ave sti~e brojne neprijateqe ve}
samom ~iwenicom osvajawa, te ih je prisiqen ugwetavati i vojnom silom
i drugim oblicima nasiqa. Ali, istovremeno on nikada ne mo`e u pot-
punosti zadovoqiti o~ekivawa onih uz ~iju pomo} je zapo~eo vladaju}u
ulogu u izvjesnoj dr`avi. Ako je tu rije~ o narodnim masama pokorene dr-
`ave koje su u wemu vidjele oslobodioca i uni{titeqa dotada{weg omr-
znutog re`ima, besmisleno je protiv wih anga`ovati armiju jer se na taj
na~in samo vlastita pozicija i ugled bespovratno slabe.
S druge strane, kad se ponovo osvoje pobuwene zemqe ne samo da nema
potrebe za obazrivo{}u, nego je i najsvrsishodnije primijeniti sva re-
presivna sredstva i pribje}i odmazdi kako bi se svaka naredna pobuna
unaprijed iskqu~ila.
Makijaveli posredno ukazuje i na ulogu etni~kog faktora pri osva-
jawima neposredno potenciraju}i pitawe jezika i tvrde}i da “dr`ave
koje se ma~em pripajaju prvobitnoj dr`avi osvaja~evoj ili pripadaju is-
toj zemqi i jeziku ili ne pripadaju. Kad se desi da pripadaju, veoma ih je
lako zadr`ati, pogotovo ako nisu navikle da `ive slobodno”.14 Prave te-
{ko}e se tek javqaju u slu~ajevima osvajawa dr`ava ~ije stanovni{tvo
govori drugim jezikom, potpuno razli~itim od jezika osvaja~a. Makijave-
li ukazuje na potrebu naseqavawa osvaja~evog stanovni{tva isti~u}i
turski primjer na Balkanu, i to zbog mogu}nosti da se neposredno prate
702
politi~ke prilike, kao i da se iskqu~i, bar u izvjesnoj mjeri, praksa
pritiska upravnog aparata kome vi{e nije pqa~ka glavna preokupacija
jer se prema novoj teritoriji mora odnositi kao prema vlastitoj. “Dru-
go je jo{ boqe sredstvo osnivawe naseobina na jednom ili dva mjesta, da
budu kao kqu~evi te dr`ave, jer je nu`no ili u~initi to, ili dr`ati u
woj podosta vojnika i oru`ane sile.”15
Umni Firentinac uspje{no anticipira velike probleme koje }e ka-
snije imati kolonijalne metropole zbog dr`awa ogromnih armija u ko-
lonijama ~iji }e tro{kovi nekada ~ak prevazilaziti konkretne koristi
od kolonijalne eksploatacije. Smatra da se slabije i ranije ugwetavane
dru{tvene grupe i politi~ke formacije priklawaju osvaja~u, te da unu-
tra{wa opozicija otvara dr`avne kapije spoqnom neprijatequ. Sna-
`noj dr`avi u wenoj interesnoj sferi ne trebaju nikakvi mo}nici. Mo-
ra se oslawati na slabe. Ako, pak, slabe uni{ti i osloni se na mo}nije,
oni }e se vremenom i protiv we same okrenuti. Kad se ve} to desi, onda
se ne smije na drugoj strani satirati dr`ava, ipak bi mogla ostvarivati
neku ravnote`u ve} osamostaqenom mo}niku.
Daqe, pri tome Makijaveli procjewuje dobre i lo{e strane centra-
listi~kog i decentralisti~kog ure|ewa dr`ave. U centralizovanu dr-
`avu napada~u je te`e prodrijeti, jer je sva vlast u rukama vladara kome
su striktno pod~iweni upraviteqi i ~inovnici. Iskqu~ena je mogu}-
nost otcjepqewa nekog dijela ili stvarawa nereda koji olak{avaju ak-
ciju napada~a. Treba ~itavu wenu armiju pobijediti i vladara sru{iti,
da bi se nad wom zasnovala stabilna politi~ka vlada. U decentralizo-
vanu dr`avu je lak{e prodrijeti, izazvati unutra{we nerede i razmiri-
ce, ali je i te`e ~itavu osvojiti, a jo{ te`e novu vlast stabilizovati i
osigurati, jer ostaju ranije vladaju}e formacije koje je nemogu}e potpu-
no uni{titi.
Dr`avu koja ima izvjesne slobodarske tradicije lak{e je dr`ati
pod kontrolom pomo}u wenih gra|ana nego neposrednim uplivom. “Doi-
sta nema pouzdanijeg na~ina od razarawa, `eli{ li odr`ati svoju vlast
u osvojenim gradovima.”16
Makijaveli razlu~uje i stvarni zna~aj istorijskih li~nosti od dru-
{tvenih uslova wihovog djelovawa, odbacuju}i u wegovo vrijeme uobi~a-
jena idealizovawa i preuveli~avawa. Ukazav{i na konkretne primjere
velikih li~nosti zakqu~io je da “prilike omogu}i{e sretan uspjeh tim
qudima, a izuzetne wihove sposobnosti u~ini{e da prilike ne propad-
nu; time se wihova domovina proslavila i usre}ila”.17 Oni te{ko zapo-
sjedaju vladaju}e pozicije, sti~u politi~ku vlast, ali je zato lak{e odr-
`avaju, jer je dr`avna struktura postepeno i temeqito izgra|ivana. Vla-
dari koji su iskqu~ivo sre}nim okolnostima stekli vlast, te dr`ave ko-
je su naglo nastajale i ubrzo se {irile, nisu bile dugog vijeka. Postoje
dok “ih prva nepogoda ne uni{ti”.
Autor “Vladaoca” relativizuje i pitawe okrutnosti i zlodjela sma-
traju}i da “zavojeva~ mora, u ~asu kad zaposjeda dr`avu, dobro razmisli-
ti o svim nasiqima, koja mora da po~ini i po~initi ih sve odjednom, da
ih ne bi danomice morao obnavqati, te da uzmogne, neobnavqaju}i ih,
703
uliti pouzdawe u qude i privezati ih uza se dobro~instvima”.18 Kad tre-
ba pribje}i nasiqu, mora se to trenuta~no izvesti da bi se lak{e podni-
jelo, a dobro~instvima, naprotiv, postepeno, da bi se boqe osjetila i du-
`e trajala i djelovala. Stabilnost jedne dr`ave, po Makijaveliju, zavi-
si od zakona i vojske. Pla}eni~ke armije nikada ne obezbje|uju sigurnost,
s obzirom na wihovu lakomislenost, pohlepu i nepouzdanost. S druge
strane, anga`ovawe pomo}ne vojske jo{ je opasnije jer ona nakon pobjede
dr`i vladara pod kontrolom i name}e mu svoju voqu.
Napomene:
1
George Vilhelm Fridrih Hegel: Filozofija povijesti, “Kultura”, Zagreb 1951,
str. 18.
2
Isto, str. 23.
3
III.. FA[IZAM KAO DOMINIRAJU]I OBLIK PO-
LITI^KE AUTOKRATIJE U MODERNOM VREMENU
I WEGOVA ANALIZA U MARKSISTI^KOJ TEORI-
JI
1. Op{te napomene
Marksisti~ki teoreti~ari sagledavawu politi~ke su{tine mili-
tarizma i fa{izma pristupaju s predubje|ewem da je rije~ o gotovo ne-
izbje`nim produktima, rezultatima istorijskog razvoja kapitalisti~ke
dru{tveno-ekonomske formacije, {to ve} na samom startu podrazumije-
va i wihovo odre|ivawe kao posebnih oblika bur`oaskog autokratskog

4
Isto, str. 23. politi~kog sistema. Pa ipak, uprkos toj pretenziji na sveobuhvatnost i
Isto, str. 105. {iroku teorijsku fundiranost, radovi ve}ine autora marksisti~ke pro-
5
Isto, str. 150.
6
Isto, str. 359.
venijencije koji se bave prou~avawem militarizma i fa{izma pokazuju
7
Isto, str. 363. op{tu tendenciju povr{nog i krajwe empiristi~kog zahvata kojim se re-
8
Isto, str. 363. flektuje na davawe potpunog i zaokru`enog odgovora na fundamentalna
9
Isto, str. 364. pitawa i probleme koje ove objektivne istorijske kategorije postavqa-
10
Isto, str. 388. ju pred dru{tvenu misao uop{te, a politi~ku nauku posebno. Prema we-
11
Isto, str. 434.
12
Isto, str. 444. nom razumijevawu od strane marksisti~kih interpretatora, gra|anska
13
Isto, str. 445. teorija o~igledno nastoji, pokazuje takvu tendenciju, ako ve} ne mo`e
14
Nikolo Makijaveli: Vladalac, “Zora”, Zagreb 1952, str. 18. opravdati, a onda bar prikriti stvarnu dru{tvenu prirodu ovih zakoni-
15
Isto, str. 19. tih, kako se ka`e, izdanaka kapitalisti~kog poretka i posledica do
16
Isto, str. 29. krajnosti usavr{ene eksploatacije i klasne hegemonije i dominacije.
17
Isto, str. 31.
18
Isto, str. 45. Nerijetke su i oficijelne ideolo{ke zamjerke pojedinim marksistima
da, kritikuju}i same pojave i odbacuju}i ih kao negativne i reakcionar-
ne, kao da se uste`u da prodru kroz wihov spoqa{wi omota~, te razot-
kriju wihove uzroke i posledice, bez ~ega se, prema uobi~ajenim komuni-
sti~kim standardima, ne mo`e procijeniti realna istorijska uloga, od-
nosno funkcija bur`oaske autokratije. Pa ipak, ni marksisti~ka ni
gra|anska politi~ka teorija do sada nisu pristupale paralelnom prou-
~avawu militarizma i fa{izma, te rezimirawu wihovih zajedni~kih i
jedinstvenih karakteristika koje govore o istim ili sli~nim opredequ-
ju}im dru{tvenim determinantama.
U posledwe vrijeme je dosta prisutno u marksolo{koj literaturi
stanovi{te da svaka argumentovana nau~na kritika dosada{wih prou~a-
vawa u ovoj oblasti mora po~eti ve} kritikom op{teg metodolo{kog
pristupa i primijewene metodologije, ~ime bi se jedino mogla razotkri-
ti motivacija kojom se znatan broj autora rukovodi pri verbalnom osu-
|ivawu i odbacivawu oblika autokratskog politi~kog re`ima, a stvar-
nom dolijevawu vode na mlin zagovornicima filozofije i ideologije
totalitarizma i autoritarizma, kao duhovnim utemeqiva~ima ne samo
militarizma i fa{izma, nego i savremenih komunisti~kih autokrat-
skih oblika. Jo{ se uporno odr`ava stara marksisti~ka floskula pre-
ma kojoj bur`oaske humanitarne nauke razotkrivaju samo one strane, one
manifestacione oblike realnog dru{tvenog `ivota ~ije osvjetqavawe
je u neospornom interesu vladaju}e eksploatatorske klase, ili, kako se
704 705
oprezno dodaje, u najboqem slu~aju su{tinu onih pojava prema kojima je
ta klasa ravnodu{na i na koje ne obra}a pa`wu. Prema zatvorenim i ide-
olo{ko iskqu~ivim doktrinarnim {ablonima propovjednika diktature
proletarijata, {iroko propagirawe vrednosno “neutralne” nauke, kao
vje{to sro~ena parola gra|anske ideologije, ima za ciq eliminisawe
principa isto~nosti i klasne opredjeqenosti koje mo`e biti u intere-
su samo jedne klase, one klase koja je hegemon dru{tva i koja koristi re-
alizovane politi~ke institucije u ciqu o~uvawa i obezbje|ewa eksplo-
atatorskog poretka. Marksizam, s druge strane, prema tome istom vi|e-
wu svjetske intelektualne pozornice, kao samoproklamovana dominant-
na teorijska misao i revolucionarna praksa savremene epohe te`i sveo-
buhvatnom i potpunom ru{ewu prevazi|enih filozofskih i ideolo-
{kih tvorevina i sistema, te podjednako stremi vlastitom odre|ewu kao
misli revolucije i revolucionarne misli istovremeno.
Me|utim, to ni prema shvatawima najdogmatskijih i najrigidnijih
pisaca ne zna~i da marksizam an blok negira i apriori odbacuje sva do-
sada{wa dostignu}a qudske misli i duha. Naprotiv, sve ono {to prema
toj revolucionarnom i klasnom iskqu~ivo{}u ograni~enoj teoriji ima
“realnu i objektivnu” vrijednost, ona }e sa~uvati i velikom kriti~kom
reinterpretacijom osposobiti, te staviti u slu`bu pobjede proleterske
revolucije i ostvarewa diktature proletarijata. Weni sqedbenici u da-
qim samodopadqivim tiradama tvrde da marksizam ne trpi nikakve oka-
mewene dogme i krute {ablone, nego, naprotiv, permanentnom kritikom
svega postoje}eg neprekidno svoje osnovne postavke izvodi pred sud isto-
rije i provjerava wihovu istinitost i vrijednost. Ovakva orjentacija bi
zato, prema uvjerewu wenih protagonista, jedino i mogla stvoriti uslo-
ve i omogu}iti radikalan prodor u pravcu kompletnog i kompleksnog sa-
gledavawa su{tine objektivnog qudskog dru{tvenog `ivqewa, u ovom
slu~aju u globalnim crtama, a politi~ke sfere dru{tva temeqito.
Marksisti redovno smatraju da preovla|uju}i oblici bur`oaske
autokratije objediwavaju, odnosno, predstavqaju otjelotvorewe jedin-
stva filozofske, istorijske, ekonomske, sociolo{ke, politi~ke i psi-
holo{ke komponente dru{tvenog `ivqewa gra|anske klase u periodu
wene dekadencije. Uz to se ima u vidu da nijednu od ovih komponenti ni-
je mogu}e odvojeno posmatrati i analizirati. Mogu}e je samo dati pri-
mat, te`i{te jednoj od wih, ne iskqu~uju}i one ostale. Zato davawe pri-
mata politi~koj komponenti u jednom radu ove vrste, odnosno prou~ava-
we militarizma i fa{izma kao prevashodno kategorija vezanih za ostva-
rivawe klasne vlasti i politi~ku sferu gra|anskog dru{tva, ne iskqu-
~uje potrebu multidisciplinarnog pristupa i teorijskog uop{tavawa
su{tinskih karakteristika i svih komponenti bur`oaske autokratije
kao jedinstvu, koje je bazirano na najbitnijim istorijskim zakonima ma-
terijalisti~ke dijalektike. Samo takav pristup, kako vjeruje ve}ina
marksista, daje izvjesne {anse da se prevazi|u tradicionalna shvatawa
politi~ke nauke o fa{izmu kao reakcionarnoj ideologiji i socijalno-
politi~kom pokretu sredwe i sitne bur`oazije i lumpenproletarijata,
te o militarizmu kao trci za naoru`awem, ja~awu armije i spoqnopoli-
706
ti~kim akcijama s pozicije sile. Jasno im je da ovakva shvatawa, svjesno
ili nesvjesno, vode redukciji teorijskih pojmova ovih autokratskih po-
liti~kih oblika, te prakti~no omogu}avaju prikrivawe wihove poli-
ti~ke su{tine. Do saznawa, razumjevawa i obja{wewa istinske prirode
gra|anske autokratije mo`e se doprijeti samo prethodnim prodorom u
su{tinu i smisao wenog antipoda – bur`oaske demokratije. Ta postavka
je okosnica svih ozbiqnijih marksisti~kih istra`ivawa ove problema-
tike, pa }emo se wenom analizom malo detaqnije pozabaviti.
U marksisti~koj teoriji je nesporno da su demokratija i autokrati-
ja dva osnovna oblika svih politi~kih re`ima klasnih eksploatator-
skih dru{tava kroz istoriju, pa tako i onog bur`oaskog tipa. Prema to-
me, demokratija nikada istorijski, u konkretnim dru{tvenim uslovima,
nije predstavqala niti ozna~avala vladavinu naroda, ~ak ni ve}ine na-
roda, bez obzira {to joj je tradicionalna politi~ka filozofija takvo
svojstvo tvrdoglavo nastojala pripisati. Ona je uvijek, bilo da je rije~
o robovlasni~koj, feudalnoj ili gra|anskoj demokratiji, podrazumijeva-
la, kako su to ustanovili marksisti~ki misaoni rodona~elnici, kon-
kretnu vladavinu ve}ine pripadnika hegemonisti~ke klase, dakle, na-
~in ure|ivawa politi~kih odnosa unutar same vladaju}e klase eksploa-
tatora. Oni pri tom uvi|aju da je neposredno po osvajawu vlasti, bez ob-
zira na ranije proklamovane humanisti~ke ideale i vje{to sro~ene po-
liti~ke parole, bur`oazija silom prilika bila prinu|ena na ostvari-
vawe autokratskog oblika politi~kog re`ima i na primjenu golog fi-
zi~kog nasiqa u obra~unu sa sru{enom aristokratskom klasom koja se ne
miri s pretrpqenim porazom i te`i feudalnoj restauraciji. Defini-
tivno uni{tewe plemi}ke reakcije omogu}ava, a nevi|eni razvoj proiz-
vodnih snaga i procvat dru{tvene nadgradwe kao imperativ postavqa
prevazila`ewe politi~ke autokratije i bar formalno, makar i krajwe
formalisti~ko ostvarewe parole “liberte–egalite–fraternite”. Marksisti
to tuma~e konstatacijom da je bur`oazija sad dovoqno jaka, da se nalazi
na vrhuncu mo}i, te tako ne samo da joj razvoj politi~kih prava i slobo-
da ~ije }e plodove djelimi~no, ali zahvaquju}i vlastitoj ogor~enoj i po-
`rtvovanoj borbi sve vi{e i sve {ire, u`ivati i pripadnici potla~e-
nih klasa, ne ometa daqu ekspanziju, nego je i podsti~e. [tavi{e, smatra
se da u odre|enim dru{tveno-istorijskim uslovima bez politi~kog de-
mokratizma i ekonomskog liberalizma daqi razvoj kapitalizma nije
bio ni zamisliv. Ono, pak, {to je marksistima u svemu tome najupe~a-
tqivije je ~iwenica da se privatna svojina smatra svetom i neprikosno-
venom, eksploatacija svim sredstvima prikriva, dok se dr`ava nastoji
prikazati vanklasnom i nadklasnom, op{tedru{tvenom organizacijom.
2. Klasici marksizma o diktaturi i demokratiji
Pojmovi demokratije i diktature spadaju u najkontraverznije pojmo-
ve kojima se bavi politi~ka teorija. Od na~ina elementarnog odre|iva-
wa ovih pojmova, na~ina pristupawa wihovoj obradi, naj~e{}e zavisi i
konkretan teorijski pravac koji }e jedan autor zastupati. Marksisti se
trude da znatno dubqe u|u u razumijevawe su{tine ovih pojmova, da bi na
707
osnovu toga odredili su{tinu diktature proletarijata kao jednog od
klasnih tipova diktature uop{te, te prikazali odnos izme|u proleter-
ske demokratije i demokratije kao {ireg pojma, kao politi~ko-teorijske
apstrakcije. Kako su savremena shvatawa teoreti~ara marksizma ~esto i
dijametralno suprotna, ortodoksni marksisti tu ~iwenicu obja{wavaju
tezom da i moderna marksisti~ka teorija ipak ima i dosta primjesa pre-
vazi|ene gra|anske misli, pa zakqu~uju da je zbog toga potrebno nepre-
kidno vra}awe izu~avawu djela klasika i davawe novih definicija sa-
mim pojmovima demokratije i diktature kojima bi se potencirala wiho-
va klasna su{tina. Ina~e, o samom pojmu demokratije i diktature prole-
tarijata napisan je veliki broj radova, koji se mogu klasifikovati pre-
ma ideolo{koj opredeqenosti onih koji su ih pisali, pa marksisti sma-
traju da je stoga i razumqivo {to su savremena filozofija i nauka jo{
prili~no daleko od jednog osnovnog teorijskog koncepta koji bi bio op-
{teprihvatqiv.
Marksisti uglavnom smatraju da se gra|ansko uobi~ajeno tuma~ewe
pojma demokratije ne mo`e odr`ati pod kriti~kim preispitivawem iz-
vedenim primjenom istorijskomaterijalisti~kog metoda u dru{tvenim
naukama. Pri tome se posebno zamjera autorima koji pod demokratijom
podrazumijevaju “vladavinu naroda” tvrdwom da oni redovno gube iz vida
da je demokratija, kao oblik politi~kog re`ima, postojala u svim dru-
{tveno-ekonomskim formacijama klasnog dru{tva, a da se ni u jednoj od
wih ne mo`e prona}i politi~ki sistem koji bi se zasnivao na istinskoj
vladavini naroda. U tom smislu se isti~e da su i bur`oaska, i feudalna,
i robovlasni~ka demokratija u svoje vrijeme bile stvarne demokratije, a
tek kada su sazreli dru{tveno-istorijski uslovi za novi demokratski
tip, one su postale formalne. Otud i osnovni teorijski stav prema kome
je demokratija u jednoj dru{tveno-ekonomskoj formaciji uvijek predsta-
vqala vi{i tip u odnosu na demokratiju koja je ostvarivana u prethodnoj
epohi...
Pojam suprotan demokratiji je autokratija. Autokratiju treba raz-
likovati od diktature, koja je po svojoj su{tini i terminolo{kom zna-
~ewu sinonim za dr`avu. Time marksisti odbacuju shvatawa diktature
kao vladavine jednog ~ovjeka, iz ~ega ovaj pojam i vodi porijeklo, ali i
weno odre|ewe kao negacije demokratije, u su{tini autokratije.
Otkrivaju}i da je istorija svih dosada{wih dru{tava i dr`ava isto-
rija klasne borbe i eksploatacije, stalni sukob robova i robovlasnika,
koji se samo javqaju u razli~itoj formi, obli~ju, Marks i Engels su se
upustili u radikalnu kritiku posebno bur`oaske dr`ave i dru{tva.
Prikazuju}i samu su{tinu toga dru{tva u Komunisti~kom manifestu,
oni pokazuju da se su{tina kapitalizma temeqi na svemu onome {to je
dovelo do propasti feudalizma. U wemu su se do krajnosti uprostile i
zao{trile klasne suprotnosti. U predve~erje svog dolaska na vlast bur-
`oazija je sa~inila program ostvarewa svojih revolucionarnih ciqeva
i wime uspjela privu}i i okupiti druge nezadovoqne klase i slojeve sta-
novni{tva obe}avaju}i im slobodu i socijalnu pravdu u novom dru{tve-
nom ure|ewu koje je tek namjeravala stvoriti. Me|utim, iako bur`oaske
708
revolucije devetnaestog vijeka posti`u muwevite uspjehe {ire}i zara-
zu odu{evqewa, Marks je dokazivao da su one vrlo kratkog vijeka, da ni-
su u stawu da se kriti~ki odnose prema svojoj su{tini, da se vra}aju svo-
jim korijenima i svakodnevno preispituju. Prema wegovom uvjerewu, ne-
vi|eni razvoj proizvodnih snaga i op{teg standarda dru{tva mogao je
samo privremeno da zamagli, ali ne i da otkloni, osnovne dru{tvene an-
tagonizme. “U istoj meri u kojoj je napredak moderne industrije razvijao,
pro{irivao, produbqivao klasni antagonizam izme|u kapitala i rada
dr`avna vlast je sve vi{e i vi{e dobijala karakter nacionalne vlasti
kapitala nad radom, javne sile organizovane za socijalno porobqavawe,
karakter ma{ine klasnog despotizma.”1
Klasici marksizma su do{li do zakqu~ka da je uvijek u istoriji raz-
voj proizvodnih snaga vodio produbqivawu klasnih suprotnosti. Svaka
dr`ava je bila diktatura jedne klase, oru|e u wenim rukama, bez koga ona
ne bi mogla ostvarivati svoje ciqeve, bez koga ne bi ni bila vladaju}a
klasa. [to se ti~e konkretno bur`oazije, smatrali su da je ona postala
vladaju}a klasa zahvaquju}i aktivnoj podr{ci proletarijata koju je
u`ivala u borbi protiv feudalizma. Ali, kako isti~e Marks, bur`oa-
zija, ostvaruju}i pobjedu, preuzimaju}i dr`avnu vlast, oru`je svoje dik-
tature upravqa prema proletarijatu. “S obzirom na prete}u opasnost od
ustanka proletarijata, ujediwena imu}na klasa je sad bezobzirno i be-
sramno iskori{}avala dr`avnu vlast kao nacionalnu ratnu ma{inu
protiv rada.”2 Ali, ovog puta su wene namjere bitno promijewene. Ciq
joj je da proletarijat odr`i u pokornosti, a ne i da ga uni{ti. Wegovim
uni{tavawem kao klase uni{tila bi i samu sebe.
Pored toga, rodona~elnici marksisti~ke varijante socijalisti~-
kog u~ewa imaju u vidu da se bur`oazija neprekidno nalazi u nekom suko-
bu, bilo sa unutra{wim, bilo sa spoqa{wim protivnicima. Zato joj je
uvijek potrebna podr{ka i pomo} proletarijata, a da bi tu podr{ku
obezbijedila radni~koj klasi mora ~initi izvjesne ustupke i uvla~iti je
u politi~ke procese. Time mu, kako daqe tvrde, sama daje u ruke oru`je
koje }e proletarijat u pogodnom momentu iskoristiti u ciqu ru{ewa
kapitalizma. Marks daqe isti~e da bur`oazija svoju dr`avu vidi kao
vje~nu i u biti nepromjewivu, a wena vulgarna demokratija, “koja u demo-
kratskoj republici vidi hiqadugodi{we carstvo bo`ije na zemqi, i ko-
ja ne sluti da ba{ u toj posledwoj dr`avnoj formi dru{tva klasna bor-
ba ima da se definitivno izbori”,3 te tvrdi da je, zakliwu}i se u svoje
la`ne principe, blamiraju}i se svojom providnom slatkorje~ivo{}u,
prisiqena da, s vremena na vrijeme, zata{kava grdne mahinacije i preva-
re, zlo~ine i podmuklosti koje se de{avaju u wenim wedrima, pod okri-
qem wene svemo}ne dr`ave. Tada organizuje “lov na vje{tice”, prinosi
“`rtvene jarce”, i opet nastavqa po starom.
Prema marksisti~kom vi|ewu, bur`oasko dru{tvo je zaista pro`e-
to nekom slobodom, ali samo slobodom privatne inicijative, privatne
svojine, ropstva i eksploatacije. Za marksiste su proleteri samo robo-
vi u tom, kako ka`u, prividno slobodnom dru{tvu. Tamo je demokratija
privilegija pripadnika vladaju}e klase. Zato proletarijat ne smije bes-
709
kona~no trpiti sva ugwetavawa i poni`ewa kojima ga izla`e diktatura
bur`oazije ~ija dr`ava ne mo`e sakriti svoju “razbojni~ku” su{tinu,
koju je naslijedila od robovlasni{tva i feudalizma. Kad nastupe previ-
rawa u nekom dru{tvenom sloju koji je na socijalnoj qestvici iznad pro-
letarijata, te kad se taj sloj pobuni protiv bur`oazije, zadatak proleta-
rijata je da mu se prikqu~i, ali samo privremeno, jer je wegov glavni ciq
da sru{i sve klase, i one u ~ijem savezu se borio i one protiv kojih se bo-
rio. To je no marksisti~kom doktrinarnom obrascu jedini na~in da se za-
{titi od otupqivawa wegova klasna o{trica i sa~uva revolucionarna
~vrstina i odlu~nost.
Marks je imao u vidu da bur`oazija konstantno ima pred sobom pro-
letarijat kao vje~itog i zakletog neprijateqa nad kojim je zavela svoj
klasni despotizam, a koji je nepobjediv upravo zato {to bur`oazija bez
wega ne mo`e. Pored mjera otvorenog terora, od kojih ne preza, ona svog
protivnika nastoji obmanuti i raznoraznim obe}awima i privilegijama
koje nudi pojedinim wegovim predstavnicima, poku{avaju}i ih {to efi-
kasnije korumpirati. Ma koliko unutar same gra|anske klase bila in-
tenzivna raslojavawa i suprotstavqawa razli~itih interesa, kad im za-
prijeti opasnost od radni~ke klase, sve partije i sve klase starog dru-
{tva se ujediwuju protiv wega. Kako marksisti zapa`aju, u tom slu~aju se
zaboravqaju svi slobodarski i demokratski principi; sve snage se ujedi-
wuju radi o~uvawa klasnog despotizma i u toj borbi sva oru`ja i sve me-
tode su dozvoqene. Iz tog razloga, proletarijatu mora biti jasno da “po-
boq{awe wegovog polo`aja u okviru bur`oaske republike ostaje utopi-
ja, utopija koja postaje zlo~in ~im se poku{a ostvariti”.4
Lewin daqe razra|uje osnovne Marksove i Engelsove postavke i kri-
tiku bur`oaske dr`ave i demokratije. Definisav{i demokratiju kao
oblik dr`ave i utvrdiv{i da bur`oaske dr`ave imaju samo razli~itu
formu, a ne i su{tinu, koja se u svakom slu~aju neminovno svodi na vi{e
ili mawe prikrivenu diktaturu bur`oazije. Lewin je pisao: “Demokrat-
ska republika je najboqa mogu}a qu{tura kapitalizma, i zato kapital,
zavladav{i... tom najboqom qu{turom zasniva svoju vlast tako solidno,
tako sigurno da nikakva smena ni li~nosti, ni ustanova, ni partija bur-
`oaskodemokratske republike ne potresa tu vlast.”5 Prema tome, op{te
pravo glasa u bur`oaskoj demokratiji nije ni{ta drugo nego najefika-
snije oru|e gra|anske vladavine. Kapitalisti~ka demokratska republi-
ka samo formalno izjedna~ava bogatog i siroma{nog, a tu protivrje~-
nost Lewin naziva protivrje~no{}u izme|u ekonomske strukture i po-
liti~ke nadgradwe. Ona se, po wegovom mi{qewu, produbquje u imperi-
jalizmu, a osnovni uzrok produbqivawa te suprotnosti je zamjena kapita-
lizma slobodne konkurencije monopolisti~kim kapitalizmom. Finan-
sijski kapital je u stawu da potkupi ~itav dr`avni aparat i dr`i ga u
svojim rukama. Ovim se daqe zaustavqa i proces razrastawa gra|anskih
politi~kih sloboda i prava.
Marksisti su ubije|eni da se demokratija i diktatura u politi~koj
praksi me|usobno ne iskqu~uju. Ja~awe demokratije ne vodi odumirawu
dr`ave. Ona }e, prema takvom vi|ewu, odumrijeti tek kad odumru i klase
710
i demokratija. [ta, dakle odlikuje bur`oasku demokratiju? Marksisti
su gotovo jednodu{ni u procjeni da taj tip demokratije odlikuju, prije
svega, najcrwa eksploatacija, gnusne prevare i nasiqa, la`i i licemjer-
stvo. Korupcija se di`e na pijedestal ~estitosti. Ona ne samo da ne uki-
da klasno ugwetavawe, nego ga jo{ vi{e produbquje, a klasnu borbu ras-
plamsava i zao{trava. Ograni~ewa bur`oaske demokratije su svuda pri-
sutna, ~ak i tamo gdje gra|anska propaganda najvi{e insistira na tvrd-
wi da je uspjela potpuno ostvariti neka izvorna demokratska na~ela. Ni
za Lewina nema nikakvog spora po ocjeni da sve tekovine demokratije
prvenstveno slu`e kapitalistima za o~uvawe i u~vr{}ewe wihove dik-
tature. “Bez izbora se u na{e vreme ne mo`e; bez masa se ne mo`e biti,
a u epohi {tampawa kwiga i parlamentarizma, mase se ne mogu voditi za
sobom bez {iroko razgranatog, sistematski provedenog, solidno opre-
mqenog sistema, laskawa, la`i, varawa, `onglirawa pomodnim i popu-
larnim rije~ima, obe}awa i desno i levo, svakojakih reformi i svakoja-
kih blagodeti radnicima samo da se odreknu revolucionarne borbe za
obarawe bur`oazije.”6
Ipak, marksisti ne negiraju da je gra|anska demokratija bila i nu-
`na i korisna, ali smatraju da su wena nu`nost i korisnost bile isto-
rijski ograni~ene. Na tome baziraju svoj apel da se ona, ~im odigra svo-
ju ulogu, sru{i kao i bur`oaska dr`ava. S obzirom da, iako je imala ve-
likog zna~aja za obrazovawe i organizovawe proletarijata, gra|anska
demokratija uvijek ostaje demokratija za bogate a ropstvo za siroma{ne,
komunisti~ki ideolozi smatraju da sve ono {to mu ona, i pored svoje
o~igledne ograni~enosti, pru`a, proletarijat mora iskoristiti da bi
se {to boqe pripremio za weno ru{ewe. Otud i upozorewe da }e radni~-
ka klasa i wena avangarda najve}u gre{ku napraviti ako svoju revoluci-
onarnu borbu ograni~e na politi~ke okvire bur`oaske demokratske re-
publike.
^itave generacije marksisti~kih doktrinara su upozoravale da je
eventualno prihvatawe bur`oaskog koncepta demokratije jedna od najve-
}ih opasnosti za proletarijat. Posebno insistiraju na ukazivawu da su
kapitalisti, koriste}i svoj privilegovani ekonomski polo`aj, spremni
da potkupe i radni~ke lidere, da im otvore vrata svog parlamenta, dr-
`avne uprave, {tampe i raznih udru`ewa, samo da bi od wih u krajwem
ishodu stvorili svoje ulizice i sluge koji }e usred sopstvenog blagosta-
wa zaboraviti na interese i potrebe radni~ke klase. Od wih bur`oazi-
ja stvara takozvanu radni~ku aristokratiju. Prema u~ewu ortodoksnih
komunisti~kih ideologa, proletarijat se ne smije zadovoqiti – kao {to
to oportunisti iz wegovih redova ~ine – ustupcima i milostiwom, jer
bi to za wega zna~ilo potpisivawe vlastite smrtne presude. Me|utim,
to ne zna~i da se radni~ka klasa treba odre}i u~e{}a u parlamentarnom
politi~kom `ivotu. Ona, radi ostvarivawa svojih istorijskih ciqeva i
interesa, mora kombinovati i legalne i revolucionarne metode. Poru-
ke Marksovog poznatog govora u Amsterdamu prvenstveno ukazuju da su
ciqevi koje radnici mogu posti}i mirnim putem neposredni i parcijal-
ni ciqevi, a da se dugoro~ni i su{tinski interesi mogu posti}i samo
711
nasilnom revolucijom.7
Boq{evici su posebno ogor~enu borbu vodili protiv Kauckog i
drugih socijaldemokratskih usmjerenih mislilaca koji su napadali Le-
winov sovjetski koncept proleterske dr`ave i veli~ali gra|anski kon-
cept “~iste demokratije”, pripisuju}i im revizionizam i izdaju. Lewin
je ukazivao da, govore}i o ~istoj demokratiji, oportunisti zaboravqaju
mase i doprinose odr`avawu bur`oaske diktature. “Istorija nas u~i da
nijedna ugwetena klasa nikada nije postala vladaju}a i nije mogla posta-
ti vladaju}a, a da nije pro{la kroz period diktature, to jest osvajawa po-
liti~ke vlasti i nasilnog gu{ewa o~ajni~kog, najbe{weg otpora koji ne
preza ni pred kakvim zlo~inima, koji su uvek pru`ali eksploatatori.
Bur`oazija, ~iju vladavinu sada brane socijalisti koji govore protiv
’diktature uop{te’ i koji se raspiwu na ’demokratiju uop{te’, izvojeva-
la je vlast u razvijenim zemqama po cenu niza ustanaka, gra|anskih rato-
va, nasilne likvidacije kraqeva, feudalaca i robovlasnika, kao i wiho-
vih poku{aja restauracije.”8 Daqe, Lewinu je jasno da za ru{ewe bur`o-
askog poretka nije dovoqna samo verbalna voqa proletarijata i wegove
avangarde, te tvrdi da }e to biti rezultat sazrele klasne svijesti i teo-
rijske potkovanosti radni~ke klase i proleterske partije. “Dok god po-
tla~ena klasa – dakle, u na{em slu~aju proletarijat – ne bude jo{ zrela
da sama sebe oslobodi, dotle }e ona u ve}ini, smatrati postoje}i dru-
{tveni poredak kao jedino mogu}an, i politi~ki biti prirepak kapita-
listi~ke klase, weno krajwe levo krilo. Ali, ukoliko postaje zrelija da
sama sebe oslobodi, utoliko se ona konstitui{e kao posebna partija, bi-
ra svoje sopstvene a ne kapitalisti~ke predstavnike. Op{te pravo glasa
je na taj na~in merilo zrelosti radni~ke klase. Vi{e od toga ono ne mo-
`e i ne}e nikad biti u dana{woj dr`avi, ali i to je dovoqno. Onog dana
kad termometar op{teg prava glasa poka`e ta~ku kqu~awa kod radnika,
oni }e, kao i kapitalisti, znati {ta to zna~i.”9 Ovaj Engelsov citat po-
kazuje da se vo|a ruskog proletarijata u potpunosti dr`ao su{tinskih
postavki marksisti~kih misaonih utemeqiva~a.
Pa ipak, Lewinova misao se nije ba{ dosledno razvijala, a to wegov
najbli`i saborac Trocki obja{wava slede}im rije~ima: “Lewina se ne
bi smjelo interpretirati od citata do citata primjerenim svim slu~a-
jevima `ivota, jer za wega formula nikad nije bila iznad stvarnosti, ona
je uvijek instrument koji dopu{ta da se zbiqa shvati i da se wome ovla-
da. Kod Lewina bi se bez muke prona{li deseci i stotine odlomaka koje
na izgled, formalno protivrje~e. Ali, ne treba gledati formalni odnos
jednog teksta prema drugome, ve} stvarni odnos svakog od wih prema
stvarnosti u koju je formula uvedena kao poluga. Lewinska istina je uvi-
jek konkretna istina”.10
Radikalno kritikuju}i dru{tvene odnose u kapitalisti~koj epohi
ekonomske formacije dru{tva, posebno bur`oasku dr`avu, pravo i demo-
kratiju, za koje tvrde da su zasnovani na surovoj eksploataciji, Marks i
Engels su istovremeno dali osnove jednog novog koncepta dr`ave i demo-
kratije za koje isti~u da se kvalitativno razlikuju od prethodnih. Ipak,
jasno im je da bi bilo iluzorno o~ekivati da }e to novo dru{tvo, slobod-
712
no i neeksploatatorsko, kad se jednom ostvari, mo}i da odmah prevazi|e
sve instrumente politi~ke vlasti s kojima su do tada raspolagale sve
vladaju}e klase kroz klasno-eksploatatorske dru{tveno-ekonomske
formacije. Ubije|eni su da proletarijat mora u isto vrijeme, i sagleda-
ti su{tinu svih naslije|enih institucija i politi~kih aparata sile, i
razbiti sve ono {to je slu`ilo bur`oaziji, i {to bi moglo potpomo}i
poku{aju wene restauracije, ali i iskoristiti i prilagoditi svojim po-
trebama sve ono {to se da prilagoditi, sa jasnim ciqem da se u {to kra-
}em roku izvr{i prelaz iz klasnog u besklasno, istinski slobodno dru-
{tvo. O~it primjer za to je dr`ava, prvenstveno. “Dr`ava nije ni{ta
drugo do ma{ina za ugwetavawe jedne klase od strane druge, i to u demo-
kratskoj republici ni{ta mawe nego u monarhiji, u najboqem slu~aju, dr-
`ava je zlo koje proletarijatu, kad on pobedi u borbi za svoju klasnu vla-
davinu, ostaje u nasle|e; i on }e, onako isto kao i Komuna, morati odmah
{to vi{e da potkre{e najgore strane tog zla, dok neko novo pokolewe,
izraslo u novim slobodnim dru{tvenim uslovima, ne bude u stawu da od-
baci svu tu starudiju dr`avnosti.”11
U skladu s tim, da bi proletarijat ostvario svoj krajwi ciq, to jest,
da bi osvojio politi~ku vlast izgradio nove dru{tvene odnose, on pret-
hodno treba da razvije svoju klasnu svijest, te stvori jaku politi~ku par-
tiju, avangardu radni~ke klase, koja }e ga predvoditi u revolucionarnoj
borbi. On, prema u~ewu svojih nabije|enih ideologa, mora bez ustezawa,
s najve}om o{trinom i dosqedno{}u, razbijati bur`oasko pravo svoji-
ne i kapitalisti~ke proizvodne odnose. Zapravo, proleterska revoluci-
ja mora ukinuti sve tradicionalne odnose svojine na kojima su egzisti-
rala sva dotada{wa klasna dru{tva, a samo na taj na~in }e uspjeti da su-
zbije i tradicionalne politi~ke ideje koje su se, u marksisti~koj inter-
pretaciji, samo formalno zasnivale na paroli slobode, a su{tinski na
ropskoj eksploataciji.
Proletarijat, kada sazriju istorijski i dru{tveni uslovi za revolu-
ciju, treba da se odrekne svih sitnih politi~kih zahtjeva, svih neposred-
nih ciqeva, svih olak{ica koje je bur`oazija, pritisnuta objektivnim
te{ko}ama i opasno{}u, spremna da mu pru`i, i da odmah, ne~ekaju}i ni
trena, otpo~ne nasilnu revoluciju da sru{i gra|ansku diktaturu. Kla-
sici marksizma odre|uju i prvi zadatak koji stoji pred proletarijatom
nakon pobjede oru`anog dijela revolucije: da se radni~ka klasa konsti-
tui{e kao vladaju}a. Jedino tako bi po wihovom mi{qewu mogla biti
ostvarena prava demokratija koja }e se zasnivati na istinskoj vladavini
ve}ine. Ali, time jo{ nije sve ura|eno. Tek se pojavquje ona te`a stra-
na zadatka, da se organizuje funkcionisawe dr`avne vlasti, jer dr`avu
proletarijat ne mo`e ukinuti. Ona mora postepeno odumirati. “Izme|u
kapitalisti~kog dru{tva i komunisti~kog dru{tva le`i period revo-
lucionarnog preobra`aja prvog u drugo. Wemu odgovara i politi~ki
prelazni period, i dr`ava tog perioda ne mo`e biti ni{ta drugo osim
revolucionarna diktatura proletarijata.”12
U logi~nom slijedu s prethodnim postavkama, odmah nakon preuzima-
wa dr`avne vlasti proletarijat privatnu svojinu pretvara u dru{tvenu.
713
Time {to }e ukinuti bur`oaziju i bur`oasku svojinu nad sredstvima za
proizvodwu, on ukida klase uop{te, pa i samog sebe kao klasu. Klasni an-
tagonizmi se prevazilaze, a to bi trebalo da, prema ovoj shemi, vodi ka
odumirawu dr`ave ~ija se svrha ve} iscrpquje na taj na~in. Nakon {to se
proletarijat ujedini u klasu, postane vladaju}a klasa i uvede nove proiz-
vodne odnose, organizuje novi tip dr`avne vlasti – diktaturu proletari-
jata, tek tada }e se, po marksisti~koj viziji, stvoriti uslovi u kojima }e
sloboda svakog pojedinca biti osnovni preduslov slobode ~itavog dru-
{tva. “U onoj meri u kojoj i{~ezava anarhija dru{tvene proizvodwe, u toj
meri izumire i politi~ki autoritet dr`ave. Qudi, koji su najzad posta-
li gospodari svog sopstvenog dru{tvenog `ivota, postaju time ujedno i
gospodari prirode, gospodari samih sebe – postaju slobodni.”13
Mada su Marks i Engels prvenstveno teorijski rasvjetqavali osnov-
ne puteve i ciqeve proleterske revolucije, oni su i na konkretnom pri-
mjeru Pariske komune izvla~ili dragocjena iskustva, ~iju “pravilnu”
upotrebu wihovi ideolo{ki i politi~ki sqedbenici predstavqaju kao
veliki doprinos uspje{nom ostvarewu proleterskih revolucija koje su
slijedile, prvenstveno Oktobarskoj socijalisti~koj revoluciji. Svima
onima koji su jo{ u wegovo vrijeme skepti~no vrtili glavom i na samo
pomiwawe pojma diktature proletarijata, Engels ukazuje na Parisku ko-
munu i govori da je upravo ona primjer jedne istinske diktature prole-
tarijata, da je ona primjer proleterske demokratije, te da je wenu su{ti-
nu najboqe rasvijetlio Marks u djelu “Gra|anski rat u Francuskoj”.
Najva`nije mjere koje je Komuna preduzela nakon preuzimawa vlasti
u Parizu su, po Marksovom i Engelsovom mi{qewu, prije svega to {to se
sama konstituisala kao radno, izvr{no i zakonodavno tijelo, {to je po-
liciji oduzela sva politi~ka prava i funkcije, ukinula sve povlastice
dr`avnih funkcionera, staja}u vojsku i policiju zamijenila naoru`a-
nim narodom, crkvi oduzela sva imawa i odvojila je od dr`ave, besplat-
no omogu}ila narodu da poha|a sve {kole, te ukinula samostalnost sudo-
va time {to je uvela izbornost, odgovornost i smjewivost sudija. Daqe, u
domenu organizacije dr`avne vlasti, odnosno konstituisawa novog po-
liti~kog sistema, Komuna je u~inila najradikalnije zahvate. Neki sa-
vremeni marksisti~ki teoreti~ari i ideolozi, posebno jugoslovenski,
tvrde da je ona prva uvela osnovne elemente jednog novog tipa politi~-
kog sistema koji se zasniva na delegatstvu, a sam delegatski sistem sma-
traju najprikladnijim oblikom politi~kog sistema za proletersku dr-
`avu – diktaturu proletarijata, jer, navodno, omogu}ava istinsko upra-
vqawe narodom od strane samog naroda, ~ime bi trebalo da negira svako
upravqawe uop{te.
Marksisti priznaju da je Komuna u isto vrijeme imala i velike sla-
bosti koje su u mnogome prouzrokovale wen tragi~ni zavr{etak. Te sla-
bosti se, prema wihovoj procjeni, prvenstveno ogledaju u razjediwenosti
wenog vo|stva, podijeqenog na blankiste i prudoniste, nepoznavawu te-
orije nau~nog socijalizma, blagom odnosu prema neprijateqima Komune
itd. Najve}i propust koji je, na veliku `alost Karla Marksa i wegovih
sqedbenika, Pariska komuna napravila je taj {to nije odmah nacionali-
714
zovala sve banke i wihova sredstva iskoristila za svoje potrebe.
Osnovni Marksov doprinos izu~avawu drus{tvenih klasa, wihovom
razvoju i me|usobnim borbama, obja{wewu su{tine dr`ave, diktature i
demokratije, mo`e se prema wegovom autenti~nom rezimeu svesti na sle-
de}i dokaz: “1) da je postojawe klasa povezano samo s odre|enim istorij-
skim fazama razvitka proizvodwe; 2) da klasna borba neminovno vodi
diktaturi proletarijata; 3) da ta diktatura ~ini samo prelaz ka ukida-
wu svih klasa i ka besklasnom dru{tvu”.14 Glavne postavke marksisti~ke
politi~ke teorije, koje su utvrdili Marks i Engels, Lewin je razradio
na osnovu konkretnih istorijskih okolnosti u kojima je djelovao, na
osnovu analize, kako je prognozirao, posledweg stadijuma kapitalizma –
imperijalizma, koju je dao. On se posebno trudio da prakti~no-politi~-
ki i ideolo{ki potu~e sva idealizovawa uloge bur`oazije u istoriji i
o~ekivawa da ona pod izvjesnim uslovima sama preda vlast proletarija-
tu. “Ako je dr`ava proizvod nepomirqivih klasnih suprotnosti, ako je
nova snaga koja stoji nad dru{tvom i “sve se vi{e i vi{e otu|uje od dru-
{tva”, jasno je da je oslobo|ewe ugwetene klase nemogu}e ne samo bez na-
silne revolucije, nego ni bez uni{tewa onog aparata dr`avne vlasti ko-
ji je stvorila vladaju}a klasa i u kome je ovaplo}eno to otu|ivawe.”15
Lewin, dakle, polazi od stanovi{ta da su sve dosada{we vladaju}e
klase zna~ile direktni nastavak prethodnih eksploatatorskih klasa
koje su imale ulogu dru{tvenog hegemona. Proletarijat prekida svaki
kontinuitet sa klasnim eksploatatorskim dru{tvom, a da bi sru{io
bur`oaziju, uni{tio wenu ekonomsku mo}, on neminovno mora osvojiti
prvo politi~ku vlast. Lewin pri tome dolazi do zakqu~ka da samo pro-
letarijat mo`e sru{iti bur`oaziju, jer bur`oazija sve ostale slojeve
stanovni{tva razjediwava, a samo wega ujediwava. U logi~nom slijedu s
tim je i zakqu~ak prema kome je jedna od osnovnih razlika izme|u bur-
`oaske i proleterske dr`ave u tome {to bur`oaska dr`ava biva ukinu-
ta od strane proletarijata, a proleterska dr`ava se ne ukida – ona po-
stepeno odumire. U skladu s prethodnim, “prelaz od kapitalizma ka ko-
munizmu, naravno, obiluje ogromnim obiqem i raznovrsno{}u formi,
ali su{tina }e pri tome biti neizbje`no ista: diktatura proletarija-
ta”.16
Lewin u potpunosti prihvata i Marksovo i Engelsovo mi{qewe da
je osnovna svrha proleterske dr`ave suzbijawe otpora eksploatatora, te
da diktatura zna~i i politi~ku i ekonomsku vladavinu proletarijata, a
da proletarijat dr`avu koristi i kao aparat rukovo|ewa svim ostalim
slojevima stanovni{tva prevashodno u funkcionisawu narodne privre-
de. Pri tome je ubije|en da je savez radnika i siroma{nih seqaka jedan
od osnovnih preduslova o~uvawa diktature proletarijata. Ima u vidu i
da, bez obzira na ~iwenicu da proleterska dr`ava uni{tava parlamen-
tarizam, ~inovni{tvo se ne mo`e potpuno uni{titi, pa da zato prole-
teri moraju da izgrade novi, sopstveni ~inovni~ki aparat, jer wima
ipak treba dr`ava, iako samo privremeno.
Boq{evici smatraju da potreba za dr`avnom vla{}u u proleter-
skom dru{tvu postaje sve mawa {to se proletarijat i {iroke narodne
715
mase vi{e osposobqavaju da neposredno vode sve dr`avne poslove. U pr-
vim godinama nakon revolucije uporno se insistira i na ukidawu svih
povla{}enih polo`aja u dru{tvu i isti~e parola da za prosje~nu rad-
ni~ku nadnicu treba da rade svi: i funkcioneri dr`avne vlasti i ruko-
vodioci u proizvodwi i dru{tvenim djelatnostima. “Ali, te`e}i soci-
jalizmu, mi smo uvereni da }e on prerasti u komunizam, a u vezi s tim i{-
~ezava}e svaka potreba za nasiqem nad qudima uop{te, za pot~iwavawe
jednog ~ovjeka drugome, jednog dela stanovni{tva drugom wegovom delu,
jer }e se qudi navi}i da po{tuju elementarne uslove dru{tvenog `ivo-
ta bez nasiqa i pot~iwavawa.”17
Dakle, i ova konstatacija bi i{la u prilog tvrdwi da se diktatura
proletarijata i demokratija me|usobno ne iskqu~uju. I ne samo to, nego
i da je jedno bez drugog nemogu}e ostvariti. “Samo komunizam mo`e dati
demokratiju doista punu, i ukoliko ona bude punija, utoliko }e pre po-
stati nepotrebna, odumre}e sama od sebe.”18 Dr`e}i se striktno ovakve
ideolo{ke pozicije, Lewin energi~no odbacuje prigovore socijaldemo-
kratskih “filistara” koji “liju krokodilske suze” nad uni{tenom bur-
`oaskom demokratijom i o{tro napadaju revolucionarne mjere sovjetske
vlasti koja je po svojoj klasnoj su{tini diktatura proletarijata i nasta-
vak istog istorijskog tipa dr`ave kakav je predstavqala i Pariska ko-
muna. “Ugwetavawe eksploatatorske mawine od strane ve}ine koja se sa-
stoji od ju~era{wih najamnih robova – stvar je relativno toliko prosta,
laka i prirodna, da }e ona stajati kudikamo mawe krvi nego {to je staja-
lo gu{ewe ustanka robova, kmetova, najamnih radnika, da }e ona stajati
~ove~anstvo mnogo jeftinije.”19
Kako se sloboda i dr`ava u prakti~nom `ivotu me|usobno iskqu~u-
ju, u prvoj fazi komunisti~kog dru{tva, kako ga marksisti zami{qaju, sa-
mim tim {to postoji dr`ava, pa makar ona i ne bila eksploatatorska, ne
mo`e se ostvariti potpuna sloboda. U toj fazi bi trebalo da bude uki-
nuta privatna svojina nad sredstvima za proizvodwu i da ona pripada ~i-
tavom dru{tvu. Radnik je nagra|en prema radu, a to, priznaju i marksisti,
pretpostavqa izvjesnu nejednakost, jer qudi nisu prirodno jednaki i ni-
su u stawu pru`ati isti radni u~inak. Tek u vi{oj fazi komunisti~kog
dru{tva, prema ovoj utopisti~koj viziji, bi}e mogu}e da se ostvari prin-
cip “svako prema sopstvenim mogu}nostima, svakome prema li~nim po-
trebama”. Tada vi{e ne bi postojala potreba za bilo kakvim dr`avnim
organima kojima bi qudi povjeravali odre|ene funkcije, te koji bi
usqed toga dolazili u isku{ewe da se otu|e od dru{tva. “Jer kada se svi
nau~e da upravqaju i stvarno budu samostalno upravqali dru{tvenom
proizvodwom, samostalno ostvarivali evidenciju i kontrolu nad bada-
vayijama, gospodi~i}ima, varalicama i wima sli~nim “~uvarima tradi-
cija kapitalizma”, tada }e uklawawe od te svenarodne evidencije i kon-
trole postati tako neverovatno te{ko, tako redak izuzetak, bi}e pra}e-
no, verovatno, tako brzim i ozbiqnim kaznama (jer naoru`ani radnici
su qudi prakti~nog `ivota, a ne sentimentalni intelektual~i}i i te-
{ko da }e dozvoliti da se neko s wima {ali), da }e nu`nost po{tovawa
jednostavnih, osnovnih pravila svake qudske zajednice vrlo brzo posta-
716
ti navika.
I tada }e se {irom otvoriti vrata prelazu iz prve faze komuni-
sti~kog dru{tva u wegovu vi{u fazu, a zajedno s tim ka potpunom odumi-
rawu dr`ave.”20
Marksisti~ki koncept diktature proletarijata i proleterske de-
mokratije Lewin i Boq{evi~ka partija su direktno primijenili u or-
ganizaciji dr`ave nakon prve uspje{ne proleterske revolucije u isto-
riji izgra|uju}i, takozvani sovjetski sistem politi~ke vlasti. Sovjeti
su, dakle, kao organi oru`ane revolucije i jedan od oblika politi~ke
borbe radnika, odmah nakon pobjede oru`anog dijela revolucije prera-
sli u organe revolucionarne vlasti, diktature proletarijata. Oni su,
prema Lewinu, bili jedini mogu}i oblik vlasti radni~ke klase, koji iz-
rasta na ru{evinama uni{tene parlamentarne bur`oaske republike,
koji nastoji da u proces upravqawa ukqu~i {to ve}i broj pripadnika
{irokih narodnih masa, ostvari konstituisawe vlasti odozdo prema go-
re, te umjesto bur`oaske diktature nad narodom sprovede diktaturu sa-
mog naroda.
Sovjeti bi, dakle, prema tom izvornom konceptu, trebalo da negira-
ju poseban ~inovni~ki aparat koji bi se otu|ivao od naroda, negiraju po-
djelu vlasti na zakonodavnu, izvr{nu i sudsku, te uvode vlast koja }e se
zasnivati na dobrovoqnom udru`ivawu Sovjeta na principima demo-
kratskog centralizma. Daqe, kao organi naoru`anog naroda sovjeti na-
stoje dosledno sprovesti princip izbornosti svih svojih ~lanova, poku-
{avaju}i na taj na~in dokazati da za wih nije karakteristi~na te`wa da
svoju vlast nastoje ovjekovje~iti, nego da upravo tako {to }e tu vlast
pro{iriti na sve pore novog dru{tva, dovedu do okon~awa proces odu-
mirawa vlasti uop{te, zasnivaju}i na tome svoju osnovnu revolucionar-
nu ulogu.
3. Pristup kriti~koj analizi politi~kih oblika gra|anske auto-
kratije
Marksisti i pored svih rezervi koje ispoqavaju prema klasnoj pri-
rodi gra|anskog dru{tvenog ustrojstva ne spore ~iwenicu da razvojem
politi~ke reprezentacije i parlamentarizma na povr{inu izbijaju no-
ve neslu}ene snage i potencijali koje je do tada bur`oazija tek kao mo-
gu}nost krila u svojim wedrima a da, kako ka`u, ni sama za wih nije zna-
la, s tim {to se one odmah stavqaju u slu`bu daqeg razvoja kapitalizma.
Ali, bez obzira {to bur`oaski demokratski politi~ki re`im forma-
lizovawem politi~kih prava i sloboda stvarno odstrawuje naj{ire na-
rodne mase, prvenstveno proletarijat i seqa{tvo, iz sfera politi~kog
odlu~ivawa, {to mu tradicionalno marksisti najvi{e zamjeraju, pri-
znaju mu da, ipak, on potla~enim klasama omogu}uje koliko-toliko slo-
bodno politi~ko organizovawe i borbu za ostvarivawe odre|enih kla-
snih interesa. Istina, oni uvijek nagla{avaju da su interesi koje prole-
tarijat mo`e ostvariti unutar bur`oaskog politi~kog sistema, kori-
ste}i se wegovim demokratskim sredstvima i mehanizmima, samo oni
dnevni i prizemni. Smatraju da fundamentalne istorijske interese on
717
mo`e ostvariti samo ru{ewem toga sistema, uni{tewem bur`oaske dr-
`ave i uspostavqawem diktature proletarijata kao neposrednog ciqa
socijalisti~ke revolucije. Tvrde da bur`oazija razvija, ~uva i brani
vlastite demokratske institucije i slobode i prava ~ovjeka i gra|anina
samo dok je to u wenom neposrednom interesu. Ali, ~im joj zaprijeti opa-
snost, odnosno ~im se otvoreno ispoqi makar samo potencijalna mogu}-
nost da bi potla~ena klasa, koriste}i se gra|anskim demokratskim in-
strumentarijumom, poku{ala ugroziti bur`oasku vladavinu, poredak
eksploatacije, dominacije i hegemonije, gra|anska klasa se bez oklijeva-
wa odri~e svih principa u koje se zakliwala i vra}a otvorenoj vladavi-
ni nasiqa i surovosti. Kako ka`e Marks u djelu “Gra|anski rat u Fran-
cuskoj”, “civilizacija i pravda bur`oaskog poretka pojavquje se u svojoj
zlokobnoj svetlosti kad god se robovi toga poretka pobune protiv svojih
gospodara. Onda se ta pravda i ta civilizacija ispoqavaju kao neprikri-
veno divqa{tvo i bezakonita osveta”.
Prema tome, kad nastupi duboka ekonomska i politi~ka kriza, kada
gra|anske demokratske institucije vi{e nisu u stawu da adekvatno {ti-
te i ostvaruju interese svojih tvoraca, a uz to potla~ena klasa jo{ uvi-
jek nije u stawu da izvede revolucionarni prevrat, na scenu stupa najde-
snija, najreakcionarnija frakcija bur`oazije i uspostavqa autokratski
politi~ki re`im da bi na taj na~in preduprijedila, kako se ka`e, isto-
rijski neminovne revolucionarne promjene. Tada se, kako marksisti za-
kqu~uju, zavisno od istorijskih perioda i konkretnih dru{tvenih uslo-
va i okolnosti, dakle, od niza faktora, uspostavqa militaristi~ki, fa-
{isti~ki ili anahronodespotski politi~ki sistem, ~iji se oblici
ostvarewa odlikuju nizom specifi~nosti i varijacija na jedinstvenu sa-
dr`inu autoritarizam i totalitarizam.
Bez obzira {to se ova, prema marksisti~kom vi|ewu stvari, funda-
mentalna zakonitost politi~kog razvoja kapitalisti~kog dru{tva tek
po~ela realizovati u vrijeme Marksa, Engelsa i Lewina, klasici mark-
sizma su bili ubije|eni da su znala~ki sagledali wenu su{tinu, uslove
koji do wene realizacije dovode i posledice koje izaziva u kompletnoj
dru{tvenoj strukturi posebno imperijalizma kao najvi{eg stadija kapi-
talizma. Dakle, klasici su dokazivali da ni bur`oazija nije nikakva ho-
mogena klasa, da i unutar we same postoje duboke ekonomske i politi~ke
suprotnosti, previrawa i ogor~ene borbe za prevlast. Te suprotnosti u
periodima maksimalno produbqenih dru{tvenih kriza dosti`u vrhunac
i naj~e{}e rezultiraju preuzimawem cjelokupne politi~ke vlasti od
strane najmo}nije i najspretnije gra|anske frakcije koja onda otvore-
nom primjenom politi~kog terora i vojne sile dr`i u pokornosti i osta-
le kapitalisti~ke frakcije i potla~ene klase i slojeve stanovni{tva,
ali, nikada se ne smije gubiti iz vida, kako marksisti zapa`aju, da to ~i-
ni u interesu bur`oaske klase kao cjeline, koja ina~e uvi|a ili ne uvi-
|a da je to bio jedini na~in o~uvawa wene klasne vladavine.
U tom sklopu bi trebalo da je autokratski re`im Luja Bonaparte u
Francuskoj predstavqao istorijsku prethodnicu svih klasi~nih i mo-
dernih militaristi~kih, fa{isti~kih i anahronodespotskih oblika
718
imperijalisti~kog stadijuma kapitalizma, a Marksova i Engelsova ana-
liza wegove su{tine, uzroka i posledica predstavqala je svim docnijim
autorima marksisti~ke teorijske provinijencije nezamjewivu osnovu za
svako kompletno i kompleksno istra`ivawe gra|anske autokratije uop-
{te. Na Marksovu i Engelsovu analizu se nadovezuje Lewinovo prou~a-
vawe su{tine imperijalizma i bur`oaske dr`ave u toj fazi razvoja, te
se wegovim rezultatima kona~no ostvaruje zaokru`en i sistematizovan
koncept marksisti~ke politi~ke teorije.
Ina~e, problematici gra|anske autokratije i wenih posebnih i po-
jedina~nih oblika je, s ve}im ili mawim rezultatima, pa`wu poklawa-
la ~itava plejada kasnijih marksista, a po svom konkretnom doprinosu
posebno se isti~u Roza Luksemburg analizom dru{tvene prirode mili-
tarizma i Palmiro Toqati ~uvenim “lekcijama o fa{izmu”. Filozof-
ske i ideolo{ke temeqe i izvori{ta autoritarizma i totalitarizma u
okviru marksisti~ke {kole mi{qewa najorginalnije i najtemeqitije je
istra`io \er| Luka~ u djelu “Razarawe uma” koje je po svojim teorij-
skim domenima jo{ uvijek ostalo neprevazi|eno na horizontima tog re-
volucionarnog misaonog pravca. Napokon, i me|unarodni radni~ki i
komunisti~ki pokret je u procesu razvoja i razrade strategije i taktike
revolucionarne borbe dolazio u situaciju da daje odgovore na neka prak-
ti~na pitawa vezana za dru{tvenu ulogu konkretnih gra|anskih poli-
ti~kih oblika autokratije, a i u tom procesu je do punog izra`aja dola-
zilo i wegovo idejno i djelatno nejedinstvo i sukob lijevog, revolucio-
narnog, i desnog, kako ga komunisti nazivaju, oportunisti~kog i revizi-
onisti~kog krila. Taj sukob, koji i danas traje s nesmawenom `estinom,
prema marksisti~kom vi|ewu i tuma~ewu, neposredni je rezultat “izda-
je i otpadni{tva” evropske socijaldemokratije koja se pretvorila u “li-
cemjernog slugu” imperijalizma, daju}i odrije{ene ruke kapitalisti~-
koj reakciji i omogu}avaju}i joj gotovo nesmetano ostvarivawe monopo-
listi~kih ciqeva i interesa.
Smatra se da u ovom smislu pred marksisti~kom teorijom danas sto-
ji dvostruki zadatak: zadatak radikalnog i beskompromisnog obra~una s
revizionizmom koji prihvata gra|anske demago{ke predrasude i siste-
ma dru{tvenih vrijednosti i zadatak stalnog prou~avawa su{tine bur-
`oaskih politi~kih oblika i tendencija wihovog daqeg razvoja, te iz-
nala`ewa najboqih na~ina i puteva borbe za wihovo uklawawe sa svjet-
sko-istorijske pozornice.
Detaqno i studiozno izu~avawe gra|anskih totalitarnih sistema
podrazumijeva i wihovu prethodnu klasifikaciju i razgrani~ewe po ni-
zu specifi~nih kriterija. Na taj na~in je mogu}e posti}i vrednije re-
zultate, zasnovane na analizi konkretnih politi~kih pojava, nego even-
tualnim apstraktnim i apriosisti~kim pristupom koji, naj~e{}e neo-
pravdano, zanemaruje niz bitnih realnih obiqe`ja, nadasve korisnih
kao indikatora unutra{wih dru{tvenih i politi~kih procesa ne izra-
`avanih uvijek u istom omjeru i na istovjetan na~in. Ali, s druge stra-
ne, istra`ivawe pojedina~nih i posebnih oblika uvijek mora biti u
funkciji sticawa op{teg nau~nog suda i teorijskih saznawa, {to, u
719
stvari, predstavqa i vid prevazila`ewa sirovog empirizma i funkcio-
nalizma. Slobodni smo ovom prilikom ponuditi jedan mogu}i na~in kla-
sifikovawa gra|anskih autokratskih politi~kih oblika do kojeg smo
do{li du`im prou~avawem marksisti~ke teorijske i politi~ke litera-
ture. Uz to napomiwemo da je klasifikacija bur`oaskih autokratskih
re`ima imperijalisti~kog perioda na militaristi~ki, fa{isti~ki i
monarhisti~ki kao posebne oblike, ukqu~uju}i u svaki od wih i mno-
{tvo pojedina~nih konkretnih oblika, potrebna iskqu~ivo iz metodo-
lo{kih razloga preglednosti i sistemati~nosti, dok je stvarne, strikt-
ne granice izme|u wih nemogu}e u bogatoj dru{tveno-istorijskoj praksi
odrediti.
Marksisti gotovo bez izuzetka smatraju da militarizacija osnovnih
dru{tvenih struktura i uspostavqawe militaristi~kog politi~kog re-
`ima podrazumijeva preuzimawe na~ina ure|ivawa dru{tvenih odnosa
koji dominiraju u bur`oaskoj dr`avnoj vojnoj organizaciji, koja je po
pravilu staja}eg oblika, i wihovo sankcionisawe kao preovla|uju}ih
dru{tveno-politi~kih odnosa. Birokratizacija vojnog tipa prodire u
sve pore gra|anskog dru{tva, strogi odnosi subordinacije obezbe|uju ap-
solutnu poslu{nost ni`ih politi~kih i pravnih instanci vi{im, rela-
tivno slobodan politi~ki `ivot se gasi, a politi~ki procesi strogo
kontroli{u i programiraju. Autori marksisti~kog teorijskog usmjere-
wa i ideolo{kog opredeqewa uz to ukazuju da su nosioci procesa mili-
tarizacije u najrazvijenijim kapitalisti~kim dr`avama uglavnom nepo-
sredno subjekti bur`oaske politi~ke vlasti, uz blagoslov ve}ine gra-
|anskih partija, a u nedovoqno ekonomski i politi~ki razvijenim ze-
mqama, tamo gdje bur`oazija prevashodno kao ekonomska klasa nije do-
voqno jaka, militarizam ostvaruju same vojno-politi~ke vrhu{ke.
Zajedni~ko im je to {to vojna organizacija postepeno, br`e ili spo-
rije, ostvaruje supremaciju nad klasnom politi~kom organizacijom, pa
umjesto da bude wen produ`etak, de{ava se obratan odnos: politi~ka or-
ganizacija postaje produ`etak vojne organizacije. Militarizam vi{e-
struko ko~i objektivni dru{tveni progres, u sve ve}oj mjeri negira demo-
kratska prava i slobode, te vi{estruko produbquje ve} postoje}e klasne
i druge dru{tvene antagonizme. Ali, militaristi~ke tendencije se
uglavnom mnogo lak{e uspijevaju prikriti pla{tom pseudodemokratskih
ideja i institucija, nego {to je to, na primjer, slu~aj sa fa{isti~kim.
Istorija je do sada upoznala vi{e razli~itih militaristi~kih po-
liti~kih oblika, po~ev{i od francuskog i engleskog militarizma uo~i
Prvog svjetskog rata koji je demokratske institucije uspio da sa~uva bit-
no neokrwene, preko wema~kog i austrougarskog militarizma koji su ~u-
vali samo privid, iskqu~ivo spoqa{wu formu ranije razvijenih demo-
kratskih politi~kih procesa, pa do japanskog militarizma izme|u dva
svjetska rata koji je do kraja izveo radikalni obra~un sa svim oblicima,
institucijama i tendencijama gra|anske demokratije i wihovim nosio-
cima. Militarizam se uo~i Prvog svjetskog rata razvija u periodu u ko-
me je imperijalizam prividno na vrhuncu mo}i. Ta mo} u sebi krije vla-
stite nesavladive slabosti koje }e u toku rata, kako su boq{evici obja-
720
{wavali, rezultirati pucawem najslabije karike u imperijalisti~kom
lancu, carske Rusije i zaprijetiti revolucionarnim prevratom i u osta-
lim zemqama, koji }e biti sprije~en, odnosno u krvi ugu{en, samo zahva-
quju}i razjediwenosti radni~kog pokreta i, kako komunisti s velikom
dozom gor~ine optu`uju, perfidnoj izdaji socijaldemokratije. Na koncu,
marksisti konstatuju da se militarizam dokazao kao vrlo pogodno kraj-
we sredstvo za o~uvawe bur`oaske vladavine i adekvatna zamjena za gra-
|ansku demokratiju, a wegova primjena se mogla kontrolisano dozirati,
zavisno od stvarnih klasnih potreba u odre|enom trenutku, u konkret-
nim dru{tvenim prilikama.
S druge strane, marksisti obja{wavaju da se fa{izam na dru{tveno-
istorijskoj pozornici pojavquje u periodu u kome imperijalizam vi{e
ni prividno nije na vrhuncu mo}i, kada je wegova kriza krajwe produbqe-
na, anatagonizmi maksimalno zao{treni, sve je to veoma o~igledno, a
proletarijat nije u stawu da izvede revolucionarni prevrat, jer nije za
takav poduhvat ni adekvatno organizovan ni idejno pripremqen. Fa{i-
sti~ki re`im ili neposredno zavodi krupna monopolisti~ka bur`oazi-
ja, ili se on ostvaruje pod wenim direktnim uticajem. Uspostavqawu do
sada istorijski najeklatantnijih primjera fa{isti~kog re`ima pret-
hodilo je formirawe fa{isti~ke ideologije, pokreta i partije koji su
glavna upori{ta nalazili u sredwim slojevima stanovni{tva i u lum-
penproletarijatu, slojevima koje su realno mogu}e i prijete}e pogubne
reperkusije duboke ekonomske krize dovodile u egzistencijalnu opa-
snost, do o~ajawa i izbezumqewa. Komunisti smatraju da se fa{isti~ki
re`imi, po pravilu, uspostavqaju u zemqama u kojima je dru{tvena, eko-
nomska i politi~ka kriza najdubqa i mogu}i slom kapitalizma najizvje-
sniji. Zato im bur`oazija pribjegava samo kao krajwem sredstvu, onda
kad su sve ostale mogu}nosti iscrpqene.
Fa{izam ostvaruje potpunu etatizaciju i totalitarizaciju poli-
ti~kog `ivota, uvodi vladavinu golog nasiqa i bespravqa, otvoreno se
obra~unava sa svim demokratskim tekovinama i tradicijama, a komplet-
ne politi~ke procese kontroli{e najsurovijim policijskim metodama.
[irewem politi~ke apologije krajwe usavr{ene demagogije, indoktri-
nacijom naj{irih narodnih masa i najbrutalnijim terorom onemogu}ava
se djelovawe bilo kakve opozicije, radni~ki pokret i wegove politi~-
ke organizacije se likvidiraju, a osnovne humanisti~ke vrijednosti se
izvrgavaju ruglu i zamjewuju nacionalnom, rasnom, ideolo{kom i reli-
gioznom mr`wom i otvorenim ugweta~kim aspiracijama.
Pojavu fa{izma marksisti obja{wavaju tezom prema kojoj se, da bi
o~uvala ekonomsku vlast, bur`oazija bar privremeno odrekla politi~ke
i formalno je prepustila u ruke deklarisanih dru{tvenih elemenata ko-
ji }e vladati u ime i umjesto gra|anske klase, ali, neosporno, u wenom
neotu|ivom interesu. Fa{isti~ki re`imi te`e i u praksi sve snage na-
pre`u u ciqu ostvarewa krajweg politi~kog monopolizma i ekonomske
centralizacije. Time se obezbje|uje potpuna kontrola nad radni~kom
klasom i ostalim potla~enim i ugwetenim klasama i slojevima. To je,
prema ovakvom vi|ewu, sr` fa{isti~kog re`ima i ono {to je zajedni~-
721
ko italijanskom fa{izmu, wema~kom nacionalsocijalizmu i {panskom
frankizmu. Krute i nasilne politi~ke mjere preduzete na unutra{wem
planu nastoje se prikriti osvaja~kim te`wama i zavojeva~kim poku{aji-
ma na me|unarodnoj pozornici. Pa ipak, kriza kapitalizma izme|u dva ra-
ta nije bila dovoqno duboka da bi rezultirala uspostavqawem fa{i-
sti~kih re`ima u tradicionalnim i vode}im imperijalisti~kim dr`a-
vama – Engleskoj, Francuskoj i Sjediwenim Ameri~kim Dr`avama. U wi-
ma je gra|anska demokratija pokazala dovoqan stepen vitalnosti i spo-
sobnosti da se suo~i s opasno{}u koja je prijetila odr`awu bur`oaskog
dru{tva i suprotstavi autokratskim tendencijama, dok je fa{izam u We-
ma~koj, na primjer, do{ao na vlast u velikoj mjeri zahvaquju}i i podr{ci
zapadwa~kih demokratija koje su u wemu vidjele vrlo upotrebqivo oru`-
je za obra~un sa Sovjetskim Savezom i me|unarodnim komunizmom.
Me|utim, pokazalo se da wema~ki nacionalsocijalizam nije bio sa-
mo poslu{ni sluga svojih starih za{titnika, te da wegova ekspanzija
predstavqa veliku opasnost po o~uvawe monopolisti~kih i imperijali-
sti~kih pozicija Velike Britanije i Francuske na globalnom planu, dok
Sovjetski Savez, zaokupqen problemima unutra{weg razvoja i prevazi-
la`ewa nametnute ekonomke blokade, takvu opasnost jo{ nije predsta-
vqao. Ispostavilo se da su uo~i Drugog svjetskog rata izrazitiji antago-
nizmi postojali izme|u pojedinih kapitalisti~kih zemaqa, te gra|anske
demokratije i autokratije, nego {to su oni bili izra`eni u odnosima iz-
me|u svih kapitalisti~kih zemaqa, s jedne strane, i prve zemqe socija-
lizma, s druge strane. Ta ~iwenica }e omogu}iti stvarawe antihitlerov-
ske koalicije, a tek }e veli~anstveni obra~un ruskog naroda i Crvene
armije s hitlerovskom Wema~kom i wenim saveznicima i pobjeda prole-
terskih revolucija u mnogim evropskim i vanevropskim zemqama ozna-
~iti supremaciju osnovnih antagonizama moderne epohe nepomirqivih
suprotnosti izme|u snaga komunizma i snaga kapitalizma, koje marksi-
sti ozna~avaju sukobom progresa i reakcije.
Tre}i, anahronodespotski oblik bur`oaskog autokratskog re`ima
ostvarivan je, a i jo{ uvijek se ostvaruje, u krajwe ekonomski i kulturno
zaostalim kapitalisti~kim dr`avama. U stvari, “anahroni despotizam”
predstavqa mo`da ne najsre}nije izvedenu pojmovnu konstrukciju pod ko-
ju se podvode svi pojedina~ni oblici gra|anske autokratije koji se po svo-
jim spoqa{wim opredjequju}im obiqe`jima bitno razlikuje i od mili-
tarizma i od fa{izma. Anahronodespotski re`im je politi~ki primiti-
van u odnosu na fa{isti~ki i militaristi~ki {to se ti~e ideolo{ke in-
doktrinacije stanovni{tva upravo u onom omjeru u kome i ekonomija i
dru{tvena struktura nerazvijenih zemaqa u odnosu na one vode}e imperi-
jalisti~ke sile. U tim zemqama kapitalisti~ka industrija je na samim
po~ecima, a klasna struktura jo{ nedovoqno izdiferencirana, {to iza-
ziva daleko pogubnije posledice svjetskih i lokalnih ekonomskih kriza
po sve dru{tvene klase i slojeve, nemo}ne da se nose sa mogu}nostima mul-
tinacionalnih kompanija i wihovom nelojalnom konkurencijom.
Anarhonodespotski re`imi, zavisno od konkretne situacije i isto-
rijskih uslova, pokazuju vi{i ili mawi stepen sli~nosti ili s fa{i-
722
sti~kim ili s militaristi~kim. U periodu izme|u dva svjetska rata
uglavnom je na ~elu takvih re`ima bio monarh, odnosno ostvarivani su
pod direktnim uticajem krune. Ali, u periodu nakon Drugog svjetskog ra-
ta stawe se mijewa, pa se, opet u zavisnosti od niza unutra{wopoliti~-
kih i spoqnih faktora nominalno ili stvarno na ~elu takvih re`ima
pojavquju civilni predsjednici ili vojnici, pa ~ak i crkveni velikodo-
stojnici. Ina~e, u tim zemqama klasi~ne bur`oaske demokratske insti-
tucije nikada nisu bile realno razvijene, a ispod pseudodemokratskog
pla{ta konstantno su se, s vi{e ili mawe uspjeha, krile autokratske
tendencije. Anahronodespotski su bili poqski, jugoslovenski, rumun-
ski, ma|arski, bugarski, albanski itd. re`imi izme|u dva rata, a posle
Drugog svjetskog rata, izme|u ostalih, i iranski, etiopski, egipatski,
arabijski, zairski i mnogi drugi. Svi su oni konstituisani i odr`avani
uz podr{ku i pod okriqem najsna`nijih kapitalisti~kih imperija, iz-
me|u dva rata Velike Britanije i Francuske, a nakon rata prevashodno
Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava.
Ova klasifikacija gra|anskih autokratskih re`ima je samo uslov-
na i ~isto teorijska. U konkretnoj dru{tveno-istorijskoj praksi ne po-
stoje ~isti oblici ni gra|anske demokratije ni autokratije, a kamoli
~isti oblici militarizma, fa{izma ili anahronog despotizma. Pri-
marne politi~ke osobine i istorijske funkcije bur`oaskih autokrat-
skih oblika su istovjetne, dok se one sekundarne bitno razlikuju i stva-
raju ~itavu lepezu prelaznih formi. Moderni autokratski re`imi sve
vi{e ispoqavaju te`wu za kombinovawem osnovnih karakteristika sva
tri osnovna oblika, prvenstveno militaristi~kog i fa{isti~kog, po-
sti`u}i na taj na~in nove kvalitete i stalno usavr{avaju}i svoju spo-
sobnost vjernog slu`ewa interesima krupnog kapitala i eksploatacije
u planetarnim razmjerama. Ali, fa{izam kao najrazvijeniji autokrat-
ski oblik neprekidno pokazuje znake supremacije nad ostalim i sigurno
predstavqa osnovu svake savremene i budu}e gra|anske autokratije, a uz
to je sposoban da modifikuje neke svoje krajwe surove i kompromitova-
ne metode djelovawa i osobine poretka, te se prilagodi novim vremeni-
ma kako bi osnovni zadatak {to boqe i temeqitije izvr{io.
Za marksiste svaki radikalan teorijski obra~un s dru{tvenom pri-
rodom gra|anske autokratije i razotkrivawe istorijske i politi~ke su-
{tine svakog wenog oblika posebno, kao osnovni preduslov postavqa za-
datak dosqednog obra~una s filozofskim i ideolo{kim temeqima
autoritarizma i totalitarizma, ugra|enim, kako je to jo{ Luka~ usta-
novno, u glavnim postavkama reakcionarne filozofije takozvanog ira-
cionalizma. U skladu s tim, marksisti~ki usmjereni autori smatraju da
se, analogno suprotnostima izme|u demokratije i autokratije kao osnov-
nih i preovla|uju}ih bur`oaskih politi~kih oblika kroz cjelokupan
istorijski razvoj gra|anske filozofije suprotstavqaju dva wena domi-
nantna pravca: filozofija liberalizma i filozofija totalitarizma.
Istina, u literaturi se dosta ~esto susre}e podjela na filozofiju ra-
cionalizma i filozofiju iracionalizma, {to, ipak, samo po sebi ne
723
zna~i da je ili prva ili druga klasifikacija bezuslovno primjerenija.
Komunisti~ki ideolozi smatraju da liberalizam dominira kao pre-
ovla|uju}e opredeqewe bur`oaskih filozofa u periodima punog pro-
speriteta kapitalizma, dok }e s nastupawem wegovih dubokih ekonom-
skih, politi~kih i socijalnih kriza taj primat preuzeti ideja totalita-
rizma, pokazuju}i na taj na~in svu zavisnost filozofskog mi{qewa pre-
ma realnom dru{tvenom postojawu u uslovima klasne podijeqenosti i
eksploatacije. Filozofi totalitarizma }e, prema takvom shvatawu, pru-
`iti ideolo{ku osnovu i opravdawe te`wama reakcionarnog krila bur-
`oazije, omogu}iti definitivan raskid s tradicionalnim idejama slo-
bode, pa ma na kako uzak na~in ta sloboda bila shvatana, te uplovqavawe
u vode misticizma, iluzija i moralnog raskola, podsti~u}i, istovreme-
no, osloba|awe najni`ih qudskih instikata i trijumf asocijalnosti i
nehumanosti. Iz toga marksisti izvla~e zakqu~ak da se na taj na~in iz-
ra`ava sva besperspektivnost kapitalisti~kog poretka i wegov nemi-
novni nestanak s dru{tveno-istorijske pozornice, za koji, ina~e, i daqe
samouvjereno prognoziraju da je sve bli`i i bli`i.
Istovremeno, marksisti dokazuju da se i u krilu gra|anske sociolo-
gije i politikologije javqa teorija o totalitarizmu kao izraz nastojawa
gra|anske ideologije da se ogradi od prakti~nih reperkusija usposta-
vqawa autokratskih re`ima u nekim zemqama, da prikrije wihovu kla-
snu su{tinu i dru{tvenu funkciju i poku{a ih izjedna~iti s politi~-
kim sistemima realizovanih diktatura proletarijata tvrdwama da je fa-
{izam jedan, a socijalizam samo drugi oblik jedinstvenog totalitari-
sti~kog tipa politi~kog re`ima. Oficijelni propagandisti postoje}ih
diktatura proletarijata tvrde da je na taj na~in vje{to konstruisana i
dozirana bur`oaska propaganda nastojala obezbijediti vrlo upotrebqi-
vo i efikasno hladnoratovsko oru`je i sredstvo podgrijevawa antikomu-
nisti~ke i antisovjetske histerije, obezbje|uju}i sebi na taj na~in odgo-
varaju}i prostor za manipulisawe javnim mnijewem i indoktrinaciju
{irokih narodnih masa u pseudodemokratskom i kvaziliberalnom duhu.
Kako militarizam i fa{izam nikako nisu samo puki ostaci bli`e
ili daqe pro{losti, nego i danas itekako aktuelne politi~ke pojave
gra|anskog dru{tva, oblici, odnosno tendencije razvoja wegovog poli-
ti~kog sistema, marksisti smatraju da to i pred me|unarodni radni~ki i
komunisti~ki pokret i pred marksisti~ku nau~nu teoriju i revolucio-
narnu praksu postavqa krajwe slo`en i odgovoran zadatak permanentnog
sagledavawa dru{tvene su{tine i istorijskog smisla bur`oaske auto-
kratije, te doslednog obra~una, kako s wenim oblicima konkretnog o`i-
votvorewa, tako i s filozofskim i ideolo{kim platformama na koji-
ma se bazira.
Pri tome marksisti redovno prenebregavaju objektivno mogu}u ana-
lizu sli~nosti wihovih uspostavqenih diktatura proletarijata sa ob-
licima gra|anske autokratije. Mno{tvo wihovih zajedni~kih osobina
govori da bi mogli biti u pravu oni koji tvrde da je rije~ o istom tipu
re`ima, a potpuno odsustvo demokratskih odnosa i gra|anskih sloboda i
prava u komunisti~kim sistemima, te masovni progoni qudi, milionske
724
`rtve i proma{eni privredni modeli daju upe~atqivu sliku istorijske
besperspektivnosti i idejne proma{enosti. Marksisti~ka kritika po-
liti~kih oblika gra|anske autokratije je vrlo zna~ajna i vrijedna, in-
spirativna za svako daqe prou~avawe u toj oblasti politi~ke teorije,
ali ono {to joj najvi{e nedostaje je nepostojawe objektivnosti i krea-
tivnosti u sagledavawu prirode re`ima koji predstavqaju weno duhovno
~edo, a koji nerijetko po antihumanizmnu i surovosti ne zaostaju za mi-
litaristi~kim ili fa{isti~kim. Primjeri albanskog, rumunskog ili
sjevernokorejskog re`ima samo su najupe~atqiviji po svom krajwem eks-
tremizmu.
4. Kra}i osvrt na problem rasne diskriminacije kao jedan od naj-
~e{}ih oblika ispoqavawa fa{isti~kih tendencija u savremenom
svijetu
Problem rasne diskriminacije je i danas jedan od najaktuelnijih
problema koji me|unarodna zajednica uz velike te{ko}e i prepreke rje-
{ava. Sama su{tina rasne diskriminacije se mo`e sagledati s razli~i-
tih aspekata: istorijskog, ekonomskog, sociolo{kog, pravnog, politiko-
lo{kog, psiholo{kog itd. U svjetskoj literaturi postoji ve}i broj ra-
dova kojima su obuhva}eni svi ovi aspekti, ali je u Jugoslaviji objavqe-
no relativno malo djela iz te oblasti, pa nam se utoliko zna~ajnijom ~i-
ni kwiga Aleksandra Pele{a “Rasna diskriminacija i me|unarodno
pravo” na ~ijim rezultatima ina~e zasnivamo ovaj kra}i osvrt.
Daju}i primat pravnopolitikolo{kom aspektu, upu{taju}i se u si-
stematsku obradu kompletne problematike rasne diskriminacije i ak-
tivnosti Ujediwenih nacija i me|unarodne zajednice u ciqu wenog eli-
minisawa, autor je postavio tri osnovna pravnopoliti~ka problema: 1.
da li norme me|unarodnopravnih ugovora koji se ti~u rasne diskrimina-
cije obavezuju i dr`ave koje nisu potpisnice ugovora; 2. da li zabrana ra-
sne diskriminacije predstavqa normu op{teg me|unarodnog prava; 3. ko-
je mjere me|unarodna zajednica mo`e preduzeti da bi sprovela u `ivot i
obezbijedila po{tovawe pravnih obaveza koje proizilaze, odnosno, koje
se zasnivaju na me|unarodnoj zabrani rasne diskriminacije u svim we-
nim vidovima.
Mada se ne mo`e zanemariti zna~aj izvo|ewa samog pojma rase i ra-
sne diskriminacije uz detaqnu i decidnu analizu antropobiolo{kih
stavova o rasama i rasnim razlikama, prirode takozvane “dru{tvene ra-
se”, fenomena koji pokazuje tendenciju odvajawa su{tine rase u antropo-
biolo{kom smislu od diskriminisane rase kao ugwetavane i obespra-
vqene dru{tvene grupe, te izu~avawe istorijata procesa utvr|ivawa
pojma rase u Me|unarodnoj konvenciji o otklawawu svih oblika rasne
diskriminacije i wenim rezultatima, te`i{te je ipak potrebno stavi-
ti na utvr|ivawe specifi~nosti rasne diskriminacije u odnosu na sve
ostale oblike diskriminisawa qudi i qudskih grupa u dana{wem svije-
tu, ali i na odre|ivawu wenih pojavnih oblika i analizirawu uzroka ko-
ji do we dovode, a koji su opet zasnovani na grupnim interesima (poseb-
no ekonomskim) pojedinih dru{tvenih grupa i na wima izraslim rasnim
725
predrasudama.
Do sada je bilo vi{e poku{aja, istina, uglavnom u redovima zapadnih
nau~nika ~ije je ideolo{ko opredeqewe konzervativno i reakcionarno,
da se uzroci rasne diskriminacije izna|u i u biolo{kim razlikama i
predispozicijama, dakle, da se objasne ne~im {to nije pod kontrolom
qudskog dru{tva i {to nije uslovqeno dru{tveno-ekonomskim i dru-
{tveno-istorijskim faktorima. Ali, pronicawem u sr` onih savreme-
nih sukoba, ~ije su spoqa{we karakteristike tipi~no rasisti~ke, dola-
zi se do zakqu~ka da “to neprijateqstvo... nije determinirano biolo-
{kim faktorom, {to zna~i da uzroke me|ugrupne netrpeqivosti treba
tra`iti u odre|enim situacijama do kojih dolazi u samim dru{tvenim
odnosima. A to, daqe, zna~i da, imaju}i u vidu ~iwenicu da dru{tveni
konflikti poti~u iz sukoba interesa, i uzroke sukoba izme|u “dru{tve-
nih rasa” treba u prvom redu tra`iti u sukobu interesa ~iji su nosioci
takve grupe”.21
Nastanak Instituta me|unarodnopravne zabrane rasne diskrimina-
cije ve} sam po sebi govori da se posledwih decenija ne{to bitno pro-
mijenilo i u me|unarodnim odnosima i u civilizacijskom razvoju najra-
zvijenijih svjetskih nacija, da su se napokon pojavili neki bitni momen-
ti koji su pozitivno uticali na me|unarodnopravno regulisawe ove pro-
blematike. Dakle, uzroci koji su do toga doveli ne mogu se na}i samo u
konkretnim sklopqenim me|unarodnim ugovorima. Borba me|unarodne
zajednice protiv svih oblika rasne diskriminacije, boqe re~eno, sama
zabrana rasne diskriminacije, “nije rezultat nekog privremenog kom-
promisa diktiranog trenutnim okolnostima, nego posqedica zakono-
mjernog razvoja u me|unarodnim odnosima, zahvaquju}i kojem je po{tova-
we ravnopravnosti naroda i jednakopravnosti svih qudskih bi}a, bez ob-
zira na wihovu rasnu pripadnost, boju ko`e, pretke, etni~ko ili nacio-
nalno porijeklo, postalo jednom od bitnih komponenti u strukturi po-
liti~ko-pravnog sistema savremene me|unarodne zajednice”.22
Sve to iziskuje detaqnu analizu sadr`aja Poveqe Ujediwenih naci-
ja i osnovnih principa op{teg me|unarodnog prava na kojima je zasnova-
no pravno regulisawe zabrane rasne diskriminacije, te preambule i po-
jedina~nih ~lanova Me|unarodne konvencije o uklawawu svih oblika ra-
sne diskriminacije, Konvencije o suzbijawu i ka`wavawu zlo~ina apart-
hejda, Konvencije o spre~avawu i ka`wavawu zlo~ina genocida, paktova
o pravima ~ovjeka i ostalih pravno relevantnih me|unarodnih ugovora.
Uz to je, svakako, neophodno rasvijetliti i slo`enu proceduru dono{e-
wa pravnih akata, sve te{ko}e do kojih dovode sukobi pojedina~nih i
grupnih dr`avnih interesa, koje je trebalo mukotrpno uskla|ivati ili
prevazilaziti u procesu sporazumijevawa.
Pele{ je obradio i mjere za obezbje|ivawe efikasnosti me|unarod-
nopravne zabrane rasne diskriminacije, mjere institucionalizovanog
me|unarodnog nadzora i kontrole, postupak koji se pokre}e na inicija-
tivu dr`ava, odnosno na inicijativu pojedinaca, grupa ili nevladinih
organizacija, te razmatrawe izvje{taja dr`ava i pokretawe postupka na
inicijativu drugog me|unarodnog organa. U svemu tome posebno je inte-
726
resantno pitawe mogu}nosti primjene me|unarodnopravne prinude pro-
tiv dr`ava koje kr{e me|unarodnopravnu zabranu rasne diskriminaci-
je. Sprovo|ewe akata me|unarodne zajednice u djelo po te{ko}ama na ko-
je nailazi nimalo ne zaostaje za problemima koji postoje u vrijeme pri-
premawa i usvajawa tih akata. U oba slu~aja dolaze do izra`aja politi~-
ke razlike i suprotnosti izme|u pojedinih dr`ava i grupa dr`ava, ideo-
lo{ke barijere i predrasude, poku{aji da se ostvare izvjesni politi~ki
poeni na ra~un drugih dr`ava, te`we za ostvarewem spoqnopoliti~ke
dominacije apsolutizacijom vlastitih stavova itd. To sve vi{estruko
ote`ava napore me|unarodne zajednice i umawuje rezultate u borbi pro-
tiv rasne diskriminacije. [tavi{e, to daje novi manevarski prostor
nosiocima politi~kog diskriminisawa i aparthejda i snagama koje iz
ekonomskih ili ideolo{ko-politi~kih razloga javno ili prikriveno
podr`avaju, pa ~ak i podstrekavaju wihove te`we.
Sli~an problem se pojavquje i u procesu formirawa posebnih orga-
na Ujediwenih nacija prilikom odre|ivawa statusa qudi koji }e raditi
u tim organima. Postavqa se pitawe da li su oni i nadaqe predstavnici
svojih vlada koje su ih delegirale ili u`ivaju punu samostalnost i neza-
visnost u radu. Drugo, jo{ uvijek nisu do kraja precizirani ni odnosi iz-
me|u pojedinih organa, prvenstveno Generalne skup{tine Ujediwenih
nacija i svih ostalih tijela. Evidentni su poku{aji uvo|ewa odnosa nad-
re|enosti i podre|enosti. Sve to vi{estruko komplikuje ionako te`ak
polo`aj i uslove u kojima se odvija aktivnost Ujediwenih nacija kao or-
ganizacije koja pretenduje da predstavqa sinonim za me|unarodnu zajed-
nicu.
Kako Ujediwene nacije nisu nikakva naddr`avna institucija, niti
nosilac me|unarodnog suvereniteta koji bi mogao ograni~avati nacio-
nalne suverenitete dr`ava, sprovo|ewe u djelo odluka organa i tijela
me|unarodne zajednice nailazi na mnoge prepreke. Ali, te te{ko}e i
prepreke ne mogu apsolutno i iskqu~ivo uticati na efikasnost djelova-
wa, bar ne u onoj mjeri, u kojoj bi to na prvi pogled moglo izgledati. “Me-
|unarodna zajednica, dakle, raspola`e sa vrlo efikasnim sredstvima za
prinu|ivawe dr`ava na po{tovawe me|unarodnih normi bojkotom onih
koji se odlu~uju na kr{ewe tih normi. Primjena tih mjera je utoliko jed-
nostavnija {to se one mogu preduzeti a da ne budu povrije|ena subjektiv-
na prava dr`ave protiv koje su usmjerene, tako da se wima mo`e pribje-
}i i bez formalne odluke me|unarodnog organa koji je nadle`an da odlu-
~i o primjeni represivnih mjera.”23
Ali, s obzirom na isprepletenost interesa pojedinih dr`ava u me-
|unarodnim odnosima, te o~igledno preovladavawe razloga politi~kog
oportuniteta u sve vi{e situacija i slu~ajeva kr{ewa ne samo odredbi
iz dokumenata Ujediwenih nacija, nego i normi me|unarodnog prava uop-
{te, “treba... ra~unati s tim da }e u slu~ajevima kr{ewa me|unarodno-
pravne zabrane rasne diskriminacije me|unarodne represivne mjere {i-
rih razmjera, posebno mjere koje se preduzimaju u okvirima me|unarodne
organizacije, biti mogu}e samo kada su u pitawu te{ke forme diskrimi-
nisawa na rasnoj osnovi, odnosno, kada sprovo|ewe takve diskriminaci-
727
je dovodi do ugro`avawa me|unarodnog mira i bezbjednosti”.24
5. Kriza savremenih demokratskih pokreta i weno reflektovawe na
mogu}nosti efikasnog suprotstavqawa fa{isti~kim tendencijama u
modernom svijetu
Marksisti~ka teorija smatra da se istorijski problem alijenacije
definitivno rje{ava uspostavqawem diktature proletarijata, otpo~i-
wawem procesa odumirawa dr`ave. Ina~e, Marksovo shvatawe otu|ewa
razvilo se kroz kritiku Hegelove i Fojerbahove filozofije koje su ve}
ukazivale izvjesnu pa`wu ovom dru{tvenom fenomenu, ali wegovu su-
{tinu nisu uspjele objasniti su{tinom ~ovjeka, proizvodwom. Ali, gra-
naju}i se u vi{e teorijskih pravaca, marksizam ne samo da je zapostavio
svoj izvorni emancipatorski potencijal, nego ga je pretvorio u sredstvo
onemogu}avawa osloba|awa ~ovjeka unutar totalitarnog poretka. “Zbu-
wuju}i pojam diktature nemo}i i dru{tvene vladavine li{ene svake
efikasne ekonomske i politi~ke mo}i u okviru ovih teorija najboqe se
mo`e objasniti posredstvom razlika koje se mogu uo~iti u konkretnom
polo`aju radnika na kapitalisti~kom Zapadu kao i na birokratsko-so-
cijalisti~kom Istoku. Odsustvo nezaposlenosti, velika sigurnost zapo-
slewa, i tome sledstvena nemogu}nost uvo|ewa intenzifikacije rada na
radnom mestu koja bi se mogla porediti sa normom u modernom kapitali-
sti~kom preduze}u predstavqaju ~iwenice na koje se verovatno naj~e{}e
poziva svako isticawe ovih razlika. Na ovom mestu bilo bi nemogu}e de-
taqno razmotriti u kom su stepenu ove navodne ~iwenice stvarne, a u
kom stepenu su deo apologetike zvani~ne propagande.
Razvojem nuklearne i hemijske tehnologije i industrije qudski op-
stanak je po prvi put globalno doveden u pitawe, {to oduzima zna~aj unu-
tardru{tvenim klasnim protivrje~nostima i ideolo{kim suprotsta-
vqenostima. Klasi~ne politi~ke partije nisu u stawu da se dovoqno br-
zo prilagode novim dru{tvenim potrebama, htijewima i interesima. U
krizi se istovremeno nalaze i gra|anska i komunisti~ka dru{tva, s tim
{to unutar uspostavqenih diktatura proletarijata ne postoje efikasni
mehanizmi za davawe odu{ka velikim socijalnim napetostima i poseb-
noj vrsti egzistencijalne nervoze koja sve vi{e obuzima sve qude, posta-
ju}i odnosni na~in wihovog `ivqewa. Na Zapadu, partije gube uticaj,
ali ne i istorijsku perspektivu, po{to se jo{ uop{te i ne nazire wiho-
va iole ozbiqnija alternativa u politi~kim procesima. Ali, one kao da
nisu sposobne da se ozbiqnije i efikasnije suo~e s krizom tradicional-
nih gra|anskih dru{tvenih institucija i moralnih vrijednosti.
U takvim uslovima dolazi do spontanog izra`avawa socijalnog pro-
testa i politi~kog bunta, posebno mlade generacije. Wena stremqewa je
te{ko bilo artikulisati jer su uglavnom podlijegala mladala~koj eufo-
riji i krajwe radikalizovanoj revolucionarnoj frazeologiji koja nije
dopirala do su{tine dru{tvenih problema, pa je to nastojala kompenzo-
vati masovnom egzaltacijom i individualnom hrabro{}u gotovo fanati-
zovanih aktera uli~nih obra~una sa institucijama poretka. Dovo|ewem
u pitawe svih dru{tvenih, kulturnih, ideolo{kih i politi~kih vrijed-
nosti gra|anskog sistema militarizma ekstremisti iz, primjera radi na-
728
vodimo, studentskog pokreta {ezdesetih godina, onemogu}ili su da se po-
stignu i oni rezultati koji su bili na dohvatu ruke.
Kako je god iznenada i burno izbilo na povr{inu, odu{evqewe stu-
denata je brzo i splasnulo, oni su se inkorporisali u miran gra|anski
`ivot i lagodnu materijalnu situiranost, ostavqaju}i neprilagodqive
fanatike da bacaju bombe i teroristi~kim akcijama naru{avaju sigur-
nost qudi, te tako, upadaju}i u mre`e jedne mnogo perfidnije manipula-
cije koje uop{te nisu ni svjesni, postaju fakti~ki instrumenti krajwe
reakcionarnih politi~kih snaga. Kako je ova imitacija revolucionar-
nog entuzijazma s kraja pro{log i po~etka ovog vijeka, kao neprimjerena
na{em vremenu, brzo splasnula, uspjev{i samo da uznemiri u~male dru-
{tvene strukture, ona je ipak pokazala da je neodr`iv klasi~ni marksi-
sti~ki obrazac klasne borbe. Naredni dru{tveni pokreti }e sve vi{e
imati neklasni i nadklasni socijalni karakter, ali }e i su`avati poqe
djelatnosti na najurgentnije dru{tvene probleme. Me|u wima najzna~aj-
nijim smatramo ekolo{ki i pacifisti~ki.
Ekolo{ki pokreti i wihove partije postaju sve zna~ajnija politi~-
ka snaga u ve}em broju zapadnoevropskih zemaqa ~iji su ekolo{ki resur-
si gotovo iscrpqeni intenzivnom industrijalizacijom i eksploataci-
jom prirodnih bogatstava, sirovina i energetskih izvora, ~ime je ~ovje-
kova socijalna egzistencija dovedena u pitawe, a kako su to pitawe zane-
marile postoje}e politi~ke partije, ekolo{ki pokret je wegovim poten-
cirawem javno demonstrirao koliko je ve} u narodnim masama sazrelo
uvjerewe da je ekologija zna~ajnija ~ak i od daqeg ekonomskog razvoja.
Ideolo{ko opredjeqewe ekologista je uglavnom qevi~arsko, ali se
wihova partija mahom pojavquje kao sve sna`nija alternativa i bur`oa-
skim i radni~kim strankama. To se vjerovatno de{ava i zato {to ekolo-
gisti~ke partije svoju aktivnost ne iscrpquju samo u borbi za za{titu
~ovjekove prirodne okoline, nego se sve vi{e bave i drugim politi~kim
pitawima, osporavaju}i postoje}u institucionalizaciju dru{tvenog
`ivota, dominiraju}e politi~ke ideje i formalizaciju na wima izgra-
|enih institucija. Uz to se zala`u za temeqitu reformu socijalne poli-
tike, sveop{te razoru`awe, novi me|unarodni ekonomski poredak itd.
Me|utim, wihovi aktivisti pripadaju {irokom dijapazonu ideolo-
{kih opredjeqewa, od krajwe konzervativnih do marksisti~kih, {to ~e-
sto onemogu}ava izgradwu pozitivnog programa dru{tvenog razvoja, a is-
kqu~uje jedinstvenu op{tu politi~ku programsku platformu i ~vrstu
ideolo{ku orjentaciju. Radikalisti~ki egzibicionizam kroz u~e{}e u
parlamentarnom `ivotu uvodi mnogo folklornih elemenata u politi~-
ku aktivnost ekologista, nerijetko stvaraju}i komi~nu sliku o prirodi
wihove partije, {to mo`e dovesti u pitawe ozbiqnost wenih glavnih
interesa i ciqeva u politi~kom procesu.
S druge strane, zagri`eno suprotstavqawe daqoj industrijalizaci-
ji, tehni~kom i tehnolo{kom razvoju ekologiste bi moglo bitno udaqi-
ti od realnih istorijskih tendencija i uskratiti im daqe politi~ke
perspektive. Suprotstavqawe po svaku cijenu tradicionalnim pravili-
ma gra|anske demokratske politi~ke igre nije dobra preventiva pred
729
opasno{}u od eventualnih tendencija fa{izacije, kojoj nerijetko pogo- stojawa autokratskih politi~kih re`ima u savremenom svijetu, bilo da
duje qevi~arska frazeologija i revolucionarna demagogija bez stvarnog je rije~ o komunisti~kim diktaturama, vladavinama vojnih hunti, azijat-
demokratskog sadr`aja, {to, uostalom, dokazuju i istorijski primjeri skim despotijama, rasisti~kim tiranijama itd. Ina~e, u dr`avama tipa
italijanskog fa{izma koji je prvobitno nastajao i razvijao se kao ti- diktature proletarijata kao da ve} dolazi do novih strujawa, tendenci-
pi~no socijalisti~ki pokret, te wema~kog nacionalsocijalizma. ja demokratizacije i liberalizacije, koje bi cjelokupno progresivno ~o-
Solidaristi~ki principi i prakti~na antihijerarhijska orijenta- vje~anstvo moralo zdu{no podr`ati, kako bi se {to prije stvorili uslo-
cija, te, posebno, odbijawe da se spontana akcija masa podre|uje organi- vi da se te zemqe vrate u porodicu civilizovanih i kulturnih naroda sa
zovanom politi~kom anga`manu, nisu dovoqna garancija suzbijawa tota- razvijenom gra|anskom demokratijom kao osnovnim preduslovom humani-
litarnih tendencija u odsustvu sveobuhvatnog i promi{qenog politi~- zacije dru{tvenih odnosa i osloba|awa ~ovjeka kao individuuma, bez ~e-
kog programa koji bi se rukovodio opredjeqewem za usavr{avawe gra|an- ga ne mo`e biti kolektivne sre}e. Nijedno dru{tvo koje je kroz dosada-
ske demokratije, odbacuju}i demago{ke parole o wenoj zastarjelosti, ne- {wu istoriju `rtvovalo qudsku li~nost radi pretpostavqene dobrobi-
primjerenosti, potrebi kvalitativne negacije ili radikalne transfor- ti zajednice, zajednicu ni~im nije obogatilo, a podanike pojedina~no je
macije u neki novi, klasno identifikovani i ome|eni, tip s promijewe- unesre}ilo.
nim ideolo{kim predznakom.
Restauracija evropskog fa{izma kao dominantnog oblika politi~- Napomene:
1
kog re`ima na kontinentu je mogu}e, ali malo vjerovatna. Gra|anske de- Karl Marks: Gra|anski rat u Francuskoj; Marks–Engels: Izabrana dela, tom 1,
mokratije su u me|uvremenu izgradile jake odbrambene mehanizme, a kr- “Kultura”, Beograd 1949, str. 494.
2
Isto, str. 495.
vavo istorijsko iskustvo je jo{ u svijesti qudi najozbiqnija opomena da 3
Karl Marks: Kritika Gotskog programa; Marks–Engels: Izabrana dela, tom 2,
se jednom ste~ene gra|anske slobode i prava, vi{epartijski sistem i ci- “Kultura”, Beograd 1950, str. 24.
vilizovani pravni poredak ne smiju `rtvovati za qubav bilo kakvih “vi- 4
Karl Marks: Klasne borbe u Francuskoj od 1848. do 1850; Marks–Engels: Izabrana
{ih” ciqeva. Vjerovatno je u odre|enim dru{tvenim uslovima mogu}a dela, tom 1, cit. izd., str. 141.
5
Vladimir Iqi~ Leqin: Dr`ava i revolucija; Izabrana dela, tom 11, “Kultura”,
pojava nekog novog gra|anskog autokratskog politi~kog oblika, ali to Beograd 1960, str. 190.
svakako ne bi moglo predstavqati op{tu tendenciju. 6
Vladimir Iqi~ Lewin: Imperijalizam i rascep socijalizma, cit. izd., tom 10, str.
Marksisti~ka kriti~ka analiza svih gra|anskih autokratskih poli- 262.
7
ti~kih re`ima, posebno fa{isti~kog kao najekstremnijeg i najtotali- Vidi: Karl Marks, Govor na mitingu u Amsterdamu posle Ha{kog kongresa, Pr-
tarnijeg po svojoj prirodi, dala je mnogo vrijednih rezultata koji pred- va–Druga–Tre}a internacionala; “Rad”, Beograd 1952, str. 121, 122.
8
Vladimir Iqi~ Lewin: Govor na Prvom kongresu Komunisti~ke internacionale,
stavqaju zna~ajan doprinos politi~koj teoriji kao takvoj. Me|utim, ide- cit. izd., tom 13, str. 12.
olo{ka uskost i doktrinarna ograni~enost onemogu}ila je marksistima 9
Fridrih Engels: Poreklo porodice, privatne svojine i dr`ave; Marks–Engels,
sticawe cjelovite slike prou~avanih pojava i nekriti~ki odnos prema cit. izd., tom 2, str. 312.
10
sopstvenoj politi~koj praksi, {to je konstantno i{lo na ruku svima Lav Davidovi~ Trocki: Novi kurs, “Otokar Ker{ovani”, Rijeka 1972, str. 45.
11
Fridrih Engels: Uvod u “Gra|anski rat u Francuskoj” od Karla Marksa,
onima koji su izvla~ili zakqu~ak o istovjetnoj su{tini svih savremenih Marks–Engels, cit. izd., tom 1, str. 461, 462.
autokratskih sistema, i fa{isti~kih i komunisti~kih. 12
Karl Marks: Kritika Gotskog programa, cit, izd., str. 23.
Ipak, marksisti~ki metod kritike gra|anske autokratije bi mogao 13
Fridrih Engels: Razvoj socijalizma od utopije do nauke, Marks–Engels, cit. izd.,
predstavqati zna~ajno sredstvo prou~avawa dru{tvene prirode i isto- tom 2, str. 151.
14
Karl Marks: Pismo J. Bajdermajeru od 5. marta 1852. godine; Marks–Engels, cit.
rijskih dometa postoje}ih diktatura proletarijata. To bi moglo dovesti izd.,tom 2, str. 442, 443.
do radikalnog preispitivawa mnogih marksisti~kih teorijskih zabluda 15
Vladimir Iqi~ Lewin: Dr`ava i revolucija, cit. izd., tom 11, str. 185.
i ideolo{kih dogmi, koje nisu izdr`ale probu vremena. Da bi s vi{e 16
Isto, str. 207.
17
ozbiqnih {ansi mogao ra~unati na budu}nost kao misaonog pravca, Isto, str. 243.
18
marksizam bi se posebno morao osloboditi iluzije da mo`e predstavqa- Isto, str. 249.
19
Isto, str. 250.
ti dominantnu misao i savremene i budu}e epohe. Na opstanak u slobod- 20
Isto, str. 259.
noj utakmici politi~kih i dru{tvenih teorija mo`e ra~unati samo ako 21
Aleksandar Pele{: Rasna diskriminacija i me|unarodno pravo; “Svjetlost”, Sa-
se pomiri sa svojim generi~kim bi}em, sa ~iwenicom da predstavqa sa- rajevo 1977, str. 33.
22
mo jednu u lepezi modernih gra|anskih teorija, radikalniju od drugih, Isto, str. 55.
23
Isto, str. 226.
ali nesposobnu da sve ostale potisne, {to mu je decenijama bila osnovna 24
Isto, str. 226.
preokupacija. 25
Ferenc Feher, Agnes Heler, \er| Marku{: Diktatura nad potrebama, “Rad”, Beo-
Ono {to bi gra|anska teorija i demokratski politi~ki pokreti grad 1987, str. 40.
globalno mogli da postignu je jedinstven front protiv svih oblika po-
730 731
 IV.. SHVATAWA TROCKOG O DRU[TVENOJ
SU[TINI RATA I ISTORIJSKOM KARAKTERU
PROLETERSKE VOJNE ORGANIZACIJE
Klasici marksizma su bili mi{qewa da temeqito ispitivawe feno-
mena otu|ewa rada, dr`ave i armije predstavqa optimalnu empirijsku
osnovu za doslednu teorijsku kritiku bur`oaskog tipa vojnog organizova-
wa. Smatrali su da je to otu|ewe bilo istorijski uslovqeno stepenom
razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, te da bez kvalitativnog
skoka u napretku produkcionih sredstava i potencijala te{ko da mo`e
biti otkloweno, pa makar se odnosi u sferi proizvodwe u datim istorij-
skim okolnostima i promijenili nekakvom spoqnom intervencijom. Sve
dok za wihovu unutra{wu i samovlasnu izmjenu ne sazriju istorijsko-eko-
nomski uslovi, nijedna promjena u sferi dru{tvene nadgradwe, prema mi-
{qewu osniva~a nau~nog socijalizma, ne bi mogla proizvesti novi kva-
litet na planu humanizacije qudskog `ivqewa, osloba|awa rada i reali-
zacije procesa temeqite dezalijenacije, {to sve ina~e podrazumijevaju
kao osnovni ciq i svrhu revolucionarnog prevrata za koji su se zalagali.
I Marksu i Engelsu i Lewinu wihovi ovovjekovni sqedbenici pri-
pisuju u posebnu zaslugu {to su na vrijeme i ispravno uo~ili istorijski
zna~aj i analizirali klasnu su{tinu vojne organizacije uop{te, pa na
tim temeqima razvili u osnovi revolucionarnu teoriju o novom tipu
vojnog organizovawa ~iji je subjekt proletarijat, pa se iz tog razloga
bitno razlikuje od svih prethodnih.
Pri tome su oni imali u vidu da je vojna organizacija uvijek kroz do-
sada{wu istoriju ~ovje~anstva slu`ila o~uvawu postoje}eg klasnog po-
retka, sistema, nekad prikrivene, a nekad otvorene ekonomske i politi~-
ke dominacije i eksploatacije, ili pak, wegovom ru{ewu i uspostavqa-
wu novog, koji }e imati istovjetnu su{tinu, ali }e se slu`iti promije-
wenim, u nekoliko rafiniranijim metodima realizacije glavnih ciqe-
va vladaju}e klase. Utvrdili su da je gra|anski tip vojne organizacije du-
boko pro`et klasnim interesima bur`oazije kao hegemonisti~ke klase,
te izrazili uvjerewe da ga ba{ zbog toga proletarijat ne mo`e i ne smi-
je gotovog preuzeti kao eventualno sredstvo ostvarewa sopstvenih inte-
resa revolucionarnog subjekta, istorijske klase koja se bori za defini-
tivno uni{tewe i posledweg oblika ropstva najamnog rada. Ali, pri to-
me ni oni nisu imali nikakvih zabluda da bi proletarijat mogao u pot-
punosti odbaciti sva svojstva, kvalitativne osobine i iskustva bur`oa-
skog tipa vojnog organizovawa. Mijewaju}i mu dru{tveno-istorijsku
prirodu i politi~ku funkciju, radni~ka klasa bi morala sve ono {to je
upotrebqivo iz naslije|a starog poretka sa~uvati, zadr`ati i ugraditi
u novi tip armije, za koji klasici tvrde da joj je bitno svojstvo {to ona
ne}e biti samo proleterska armija, nego i armija proletarijata – poten-
ciraju}i na taj na~in faktor wene poja~ane subjektivnosti. U tom smi-
slu su, zajedno sa ~itavom plejadom svojih vi{e ili mawe odanih sqedbe-
nika, uvjereni da toj armiji pripada slavna, ali nimalo laka du`nost da
zajedno s revolucionarnom politi~kom partijom kao avangardom radni~-
732 733
ke klase i pod wenim vo|stvom otvori nove civilizacijske horizonte u
kojima qudi ne}e biti samo puki objekti istorije, nego neposredni stva-
raoci ~ija }e kreativnost dolaziti do punog izra`aja zahvaquju}i slo-
bodi li~nosti realizovanoj kroz osloba|awe dru{tvenog kolektiva.
Marksovi i Lewinovi sqedbenici neprekidno isti~u da su svjesni da
ni marksisti~ka politi~ka teorija, ~iji je sastavni dio i koncept naoru-
`anog naroda kao tipi~ne proleterske vojne organizacije, nije imuna od
svojih vlastitih unutra{wih protivrje~nosti. Ali, ubije|eni su da joj to
kao originalnom misaonom pravcu ne onemogu}ava, nego, naprotiv, olak-
{ava i podsti~e daqi razvoj koji se ne bi mogao ni zamisliti bez konti-
nuiranog i permanentnog argumentovanog, kriti~kog i stvarala~kog kon-
frontirawa stavova, pogleda i shvatawa. Ipak, pri tome iznose i katego-
ri~ki sud da sve te, u osnovi razli~ite, stavove poglede i shvatawa nu`no
treba da nerazdvojno povezuje zajedni~ka usmjerenost na borbu za pobjedu
svjetske proleterske revolucije, za realizaciju diktature proletarijata
kao prve faze prelaska iz klasnog u komunisti~ko dru{tvo.
^uvaju}i idejnu ~isto}u svojih partija i pokreta, marksisti insisti-
raju na beskompromisnoj borbi protiv svih oblika revizionisti~kih te-
`wi i htijewa, a najzagri`eniji i najdogmatskiji doktrinari me|u wima
smatraju i to otvoreno isti~u da su revizionisti~ke partije, socijaldemo-
kratski ideolozi i politi~ke vo|e, akteri najve}e izdaje u istoriji ~ovje-
~anstva. U skladu s tim nerijetko se, naro~ito u vrijeme postojawa i dje-
lovawa Komunisti~ke internacionale kao komandnog {taba me|unarod-
nog radni~kog pokreta i pri`eqkivane svjetske revolucije, istupalo s
tvrdwom da je vi{e {tete svjetskom proletarijatu nanio me|unarodni re-
vizionizam i oportunizam socijaldemokratije, nego bilo koja, makar i ona
najreakcionarnija, bur`oaska teorija, ideologija i politi~ka praksa.
Polaze}i od uvjerewa da je Marksovo intelektualno djelo i teorija
revolucije i revolucionarna teorija istovremeno, wegovi epigoni daqe
razvijaju postavku po kojoj je marksizam originalna filozofska misao
proletarijata kao revolucionarne klase ~iji je osnovni istorijski ciq
stvarawe besklasnog dru{tva. Kako se osnovna prakti~na funkcija
marksizma sagledava u otkrivawu sredstava i puteva kojim treba da se ko-
risti i kojim nu`no mora da ide radni~ka klasa ka kona~nom ostvarewu
svojih epohalnih ciqeva, podrazumijeva se da on mora biti i teorijska i
prakti~na kritika svega postoje}eg, uz znala~ko izdvajawe onog {to je
pozitivno i progresivno u realnom, radi upotrebe za ono i u onome {to
tek dolazi, ponekad mu~no i nerijetko sporo, ali neizbje`no. U skladu s
tim se i za jednu od najve}ih tekovina marksizma smatra i na~elo prema
kome ni{ta {to je stvoreno nije toliko sveto da ne bi moglo biti sru-
{eno radi stvarawa novog i boqeg. Na`alost, pri tome se ~esto gube iz
operativne kontrole jasni kriteriji vrednovawa dobrog i lo{eg, pa se i
u marksisti~koj dru{tvenoj praksi de{ava ne tako rijetko da se izgubi
kompas tradicionalno provjerenog razlikovawa dobrog i lo{eg sa sta-
novi{ta interesa pojedinca i dru{tva.
Budu}i da marksisti svoju teoriju i proleterski klasni pokret dekla-
ri{u jedinstvom misli i akcije, oni se ne libe otvorenog priznawa da
marksisti~ka nau~na misao nikada nije bila, niti bi mogla biti vredno-
734
sno neutralna. S obzirom da marksizam sve pojave u prirodi i dru{tvu pro-
u~ava i analizira s aspekta zna~aja i uloge koju one mogu igrati u procesu
revolucionarnog preobra`aja postoje}eg svijeta i izgradwe novog socija-
listi~kog dru{tva, li{enog otu|ewa, nejednakosti i eksploatacije, wego-
ve protagoniste ne zabriwava mnogo gubqewe objektivnih me|a diferen-
cirawa filozofije i ideologije. Bitno je da marksisti smatraju da nema
vje~itih istina niti nepromjewivih zakona dru{tveno-istorijskog razvo-
ja, a na osnovu takvog samoodre|ivawa, opet, pretenduju da wihov misaoni
pravac predstavqa cjelovitu viziju prirode i dru{tva u wihovom cikli~-
nom kretawu, u nastajawu, postojawu i nestajawu. Iz tog razloga se marksi-
sti~ka teorija ne bi mogla dijeliti na odvojene i zatvorene cjeline.
S tog aspekta posmatrano, marksisti~ka teorija o ratu i naoru`anom
narodu kao tipu vojne organizacije proletarijata, iako je prevashodno po-
liti~ka, nikako se ne mo`e uspje{no razvijati bez ukqu~ivawa ekonom-
skog, istorijskog, sociolo{kog, psiholo{kog, filozofskog i drugih
faktora, odnosno ispomo}i razli~itih nau~nih grana i disciplina. Ma-
da ona predstavqa samo djeli} bogatog misaonog opusa najistaknutijih te-
oreti~ara marksisti~kog usmjerewa, wen zna~aj za dru{tveno-istorijski
razvoj radni~kog pokreta i trijumf proleterske revolucije, realizaciju
komunisti~kog dru{tva u krajwem ishodu, smatra se neprocjewivim. Za-
pravo, izra`ava se gotovo nepokolebqivi vrednosni sud da naoru`ani na-
rod kao originalni tip vojne organizacije radni~ke klase i woj savezni~-
kih dru{tvenih klasa i socijalnih slojeva, kako u, proleterskoj revolu-
ciji i diktaturi proletarijata kao otjelotvorewu socijalisti~kog po-
kreta, tako i u budu}em komunisti~kom dru{tvu, predstavqa jednog od od-
lu~uju}ih faktora i garanata izgradwe socijalne asocijacije oslobo|ene
svakog vida eksploatacije, koja }e se istinski bazirati na slobodnom
udru`ivawu neposrednih proizvo|a~a bez bilo kakvog oblika dr`avnog
posredovawa ili upliva parazitskih klasa.
Kao dosledni marksista i revolucionar, Trocki je dao zna~ajan dopri-
nos daqem razvoju revolucionarne teorije, ~esto se isti~u}i posebno ka-
rakteristi~nim radikalizmom. On tvrdi da “dolaskom na vlast proleta-
rijata ne zavr{ava se revolucija, nego tek zapo~iwe. Socijalisti~ka iz-
gradwa mogu}a je samo na zasadama klasne borbe u nacionalnim i me|una-
rodnim okvirima. Ova borba se u uslovima odlu~ne prevlasti kapitali-
sti~kih odnosa na svjetskoj pozornici neizostavno dovoditi do eksplozi-
je unutra{weg, tj. gra|anskog i vawskog, revolucionarnog rata”.1 Odbacu-
ju}i nacionalisti~ke aspiracije evropske socijaldemokratije, uvjeren je
da je “nezamislivo ostvarivawe socijalisti~ke revolucije u nacionalnim
okvirima”.2 To ne zna~i da se revolucionarni prevrati u pojedinim zemqa-
ma ne}e odlikovati i odre|enim specifi~nostima. U tom smislu, Trocki
ka`e: “Razli~ite zemqe izvr{ava}e ovaj proces razli~itim tempom. Ne-
razvijene zemqe mogu u odre|enim okolnostima sti}i do diktature prole-
tarijata prije od razvijenih zemaqa, ali poslije wih do socijalizma.”3
Ovaj najbli`i Lewinov saradnik u vremenu oktobarskog prevrata i
operativni vo|a revolucije, posebno se zalagao za {to potpunije o`ivo-
tvorewe Marksovog koncepta naoru`anog naroda i u fazi radni~ke bor-
be za vlast, i u periodu u~vr{}ewa i obezbe|ewa diktature proletarija-
735
ta. I za wega je pojam naoru`anog naroda imao sinonimno zna~ewe s poj-
mom naoru`awa radnika kao najmasovnije klase koja je `ivjela u grado-
vima, glavnim revolucionarnim popri{tima. “Naoru`ati revoluciju,
to kod nas u prvom redu zna~i naoru`avawe radnika. Budu}i da su libe-
rali toga svjesni i da se toga pribojavaju, oni su se sasvim odrekli mili-
cije. Bez borbe prepu{taju pozicije apsolutizmu, upravo isto onako kao
{to je bur`uj Tmjer prepustio Bizmarku Pariz i Francusku, samo da ne
bi morao naoru`ati radnike.”4
Prou~avaju}i su{tinu gra|anske milicije u bur`oaskim revolucija-
ma, Trocki je zapazio da je “milicija (nacionalna garda) bila prvo geslo
i prva tekovina svih revolucija..., geslo ~itave gra|anske opozicije, pa
~ak i one najumjerenije, ali wihova zada}a nije bila samo u tome da zado-
bijene ili ’garantovane’ slobode za{tite od prevratni~kih poku{aja od-
ozgo, nego i u tome da osiguraju gra|ansku imovinu od nasrtaja proletari-
jata. Te`wa za milicijom bio je prema tome jasan klasni zahtjev bur`oa-
zije”.5 S obzirom da je proletarijat jedina klasa koja nije ve} posjedovala
ekonomsku vlast u vrijeme kad je osvajala politi~ku, dakle, nije raspola-
gao ekonomskom silom nego samo politi~kom, wemu predstoji da otme oru-
`anim putem sredstva za proizvodwu i materijalna dobra vladaju}oj kla-
si kapitalista. Po{to ga bur`oazija dr`i podaqe od oru`ane sile i voj-
ne organizacije, wemu predstoji mukotrpan period vojni~kog samoorgani-
zovawa. Nakon pobjede revolucije, radni~ka klasa mora ostati pod oru`-
jem jer ne mo`e o~ekivati da }e tekovine wene politi~ke borbe braniti
bilo koja druga dru{tvena klasa ili sloj. “Tako zadatak naoru`avawa re-
volucije svom te`inom pada proletarijatu na le|a. A civilna milicija,
taj klasni zahtjev bur`oazije iz 1848, pojavquje se kod nas od samog po~et-
ka kao zahtjev za naoru`avawem naroda, i to prije svega proletarijata. U
tom se pitawu otkriva ~itava sudbina ruske revolucije.”6 Trocki pri to-
me ima u vidu i ~iwenicu da su, kako ka`e, “ruski radnici dokazali da su
sposobni ovladati, tako|e, i ve{tinom ratovawa”.7
Posebno cijene}i zna~aj i ulogu qudskog faktora unutar vojne orga-
nizacije i u toku revolucionarnog prevrata, Trocki posebno isti~e da
“vrhunski heroizam, u vojnoj vje{tini kao i u revoluciji, jeste iskrenost
i osje}aj odgovornosti”.8 Odaju}i priznawe ruskoj radni~koj klasi na po-
kazanoj hrabrosti, on ne dozvoqava da ga ponese talas po~etnog odu{e-
vqewa i revolucionarnog entuzijazma, te se bavi i negativnim pojavama
koje je uo~io rukovode}i revolucijom. “U toku gra|anskog rata do{ao je
do izraza besprimjerni heroizam, koji zaslu`uje utoliko ve}u pohvalu
{to je ponaj~e{}e ostao nepoznat, ali imali smo tako|e i slu~ajeva sla-
bosti, panike, malodu{nosti, nesposobnosti, pa ~ak i izdaje.”9 Zala`e se
za realisti~ko prikazivawe svih revolucionarnih zbivawa, za slikawe
`ivih qudi sa svim wihovim dobrim osobinama i manama, te za opisiva-
we i pobjeda i poraza, uspjeha i gre{aka. “Umjesto toga naj~e{}e nalazi-
mo herojsku legendu najbanalnijeg oficijelnog karaktera. ^itaju}i je
povjerovalo bi se kako su u na{im redovima samo heroji, kako svi vojni-
ci plamte od borbene `eqe; kako je neprijateq broj~ano uvijek nadmo}-
niji; kako su sva na{a nare|ewa razumna, primjerena situaciji; kako je
wihovo izvr{avawe uvijek sjajno itd.” 10
736
Ispuwen revolucionarnim `arom i pobjedni~kim zanosom, Trocki
i ne razmi{qa o pitawu legitimiteta novouspostavqene vlasti dikta-
ture proletarijata i monopolisti~ke jednopartijske vladavine boq{e-
vika. Politi~ku konkurenciju ne samo da ne smatra neophodnom, nego je
izri~ito i protiv samog wenog postojawa. Nedvosmisleno izra`ava stav
da se na miran na~in ni pod kojim uslovima poluge vlasti ne}e prepu-
{tati bilo kojoj alternativnoj partiji ili bilo kakvom suparni~kom
pokretu. “Preuzme li partija proletarijata jednom vlast, bori}e se do
kraja za wu.”11 Razumije se da i Trocki, poput svih ostalih marksista, sma-
tra da su u toj borbi sva sredstva dozvoqena. Po tom pitawu oni su uvi-
jek bili najboqi Makijavelijevi u~enici.
Ni Lav Trocki nema nikakvih iluzija u pogledu stvarne mogu}nosti
radni~ke klase da neposredno preuzme vlast u svoje ruke, pa joj zato nudi
posrednika u vidu partije, kao wene nabije|ene avangarde. Ipak, on je
svjestan bar nekih problema koji proisti~u iz, u praksi, nedovoqno de-
finisanog odnosa izme|u radnika i wihove avangarde, koji se uvijek rje-
{avaju na {tetu radnika, a u korist birokratskih monopola strana~ke
vrhu{ke. Po tom pitawu on se detaqno bavi i prou~avawem iskustva Pa-
riske komune, pa na jednom mjestu ka`e: “Da se Komuna du`e odr`ala, taj
me|usobni odnos izme|u avangarde i {irokih redova proletarijata sve
vi{e i vi{e bi ja~ao. A ta organizacija, koja bi nastala i oja~ala u pro-
cesu otvorene borbe kao organizacija radnih qudi, i postala bi organi-
zacija wihove diktature, vije}e zastupnika naoru`anog proletarijata.”12
Najistaknutiji rukovodioci Boq{evi~ke partije ~esto su zamjera-
li Trockom zbog wegovog navodnog teorijskog zastrawivawa i izkazane
sklonosti ka administrirawu, te zbog shvatawa da radni~ki sindikati
treba da budu podre|eni dr`avi. I ina~e, svojom neboq{evi~kom pro-
{lo{}u, samouvjereno{}u i arogantnim dr`awem, Trocki je stekao ve-
liki broj zagri`enih politi~kih protivnika. Smatrao je da je milita-
rizacija rada neminovna u prelaznom periodu izme|u kapitalizma i so-
cijalizma. Svoje teze obrazlagao je na slede}i na~in: “Ako je planska
privreda nezamisliva bez radne obaveze, onda je radna obaveza nezami-
sliva bez ukidawa fikcije slobode rada, bez wezina zamjewivawa na~e-
lom obaveznosti koje se dopuwuje realno{}u prinude”.13
Dodatni argument koji izla`e dokazuju}i osnovanost svog zahtjeva za
militarizacijom zasnovan je na objektivno dobrim iskustvima, proiza-
{lim iz anga`ovawa vojnih jedinica na civilnim radovima, koje posebno
odlikuje visok stepen organizovanosti i radne discipline, pa ih smatra
primjerom za ugled. “I svuda gdje su koliko-toliko racionalno bila pro-
vedena iskustva primjene vojnih jedinica na radnim zadacima, rezultati
su pokazali da je ta metoda nesumwivo pravilna i da je stekla prvo na `i-
vot.”14 S druge strane, na osnovu takvih pokazateqa, on istupa i s tvrdwom
o ekonomskoj svrsishodnosti postojawa sovjetske vojne organizacije, koja
se vi{e u odnosu na dru{tvenu privredu ne pojavquje kao balast koja sa-
mo tro{i i rasipa, ne doprinose}i ni~im, bar u mirnodopskom periodu.
“Predrasude o neizbje`nom parazitizmu vojne organizacije svuda i u svim
slojevima sada su razbijene. Sovjetska armija reprodukuje u sebi tenden-
cije sovjetskog dru{tvenog poretka. Treba misliti izvan skamewenih
737
pojmova pro{le epohe: ’militarizam’, ’vojna organizacija’, ’neproduktiv-
nost prinudnog rada’, bez preduvjerewa, otvorenih o~iju treba pristupi-
ti pojavama nove epohe i pamtiti da subota postoji radi ~ovjeka, a ne
obratno, da su svi oblici organizacije, pa tako i vojna, samo oru|e vlada-
ju}e radni~ke klase koja ima i pravo i mogu}nost da ova oru|a prilago|u-
je, mijewa, prera|uje dok ne postigne zadovoqavaju}e rezultate.”15
Razumije se, Trocki u svojim radovima vi{e insistira na vredno-
snim sudovima i dnevnopoliti~kim stavovima, nego na ~iwenicama i te-
orijski fundiranim postavkama. Pitawe naoru`anog naroda je suvi{e
idealizovao, a o{tro se suprotstavqao i svakom poku{aju pluralizaci-
je marksisti~ke misli, smatraju}i da bi to samo vodilo razvodwavawu
revolucionarne prirode marksizma. Ima u vidu i Engelsov stav iz “Uvo-
da u Klasne borbe u Francuskoj” u kome se ka`e daje borba na barikada-
ma zastarjela, te da, prema tome, proletarijat mora tragati za novim me-
todima ru{ewa kapitalisti~kog poretka. Engels je 1893. godine isticao
da bi bilo dobro da se imovina kapitalista jednostavno otkupi, ali je
odmah dodao svoje uvjerewe da bi o~ekivawa da se uka`e takva mogu}nost
bila iluzorna. Dakle, kapitalizam bi se samo silom mogao sru{iti, pa
je to pozivawe na “babicu istorije” jedan od osnovnih marksisti~kih po-
stulata, od kojeg Trocki ni za jotu nikad ne odstupa.
Stavove, vrlo sli~ne onima koje je zastupao Trocki, imala je i Roza
Luksemburg. Ukazuju}i na ~iwenicu da je i bur`oazija, vode}i osvaja~ke
ratove masovnim vojskama, po~ela sagledavati opasnosti koje je iz toga
vrebaju, pa je u radu “Kriza socijaldemokratije” citirala poznatog we-
ma~kog generala fon Bernhardija koji je pisao: “Tako moderne masovne
vojske u mnogom pogledu ote`avaju vo|ewe rata. Ali osim toga, one same
po sebi tvore momenat opasnosti koji nije za potcewivawe.
Mehanizam masovne vojske tako je golem i kompliciran da je mogu}e
i wime izvoditi operacije i upravqati samo dotle dok mu to~kovi barem
u cjelini rade pouzdano i dok se mogu izbje}i jaki moralni potresi ve-
}ih razmjera. Zacijelo ne treba pretpostavqati da se pojave takve vrste
mogu u ratu punom promjena iskqu~iti, kao {to se ne mo`e ra~unati ni
samo s pobjedonosnim bitkama. Takve se pojave jo{ i mogu savladati ako
se ispoqe u mawem obimu. Ali kada jednom vo|stvu izmaknu iz ruke veli-
ke, zbijene mase, kada one zapadnu u pani~na stawa, kada u ve}im razmje-
rama zataji opskrba i kad u ~etama zagospodari duh neposlu{nosti, tada
takve mase ne postaju samo nesposobne za otpor neprijatequ, nego posta-
ju opasne po sebe same i po vlastito vojno vo|stvo, kidaju}i spone disci-
pline, samovoqno ometaju}i tok operacija i stavqaju}i na taj na~in vo|-
stvo pred zadatke koje ono nije kadro rije{iti.
Rat s modernim masovnim vojnim sastavima u svakom je, dakle, pogle-
du riskantna igra koja tra`i krajwe personalne i finansijske napore dr-
`ave. U takvim okolnostima jedino je prirodno da se svuda preduzmu mje-
re koje trebaju omogu}iti da se rat, ~im izbije, brzo okon~a i da brzo spla-
sne golema napetost koju mora izazvati mobilizacija ~itavih nacija”.16
Gorwim citatom kao da je detaqno predvi|en scenarij Oktobarske
revolucije u Rusiji. S druge strane, Luksemburgova dijeli i revolucio-
narni optimizam Trockog u pogledu procjena o dru{tvenim posledicama
738
i istorijskim perspektivama koje otvara Prvi svjetski rat, bez obzira
na ~iwenicu da ga je evropska socijaldemokratija, po vi|ewu krajwe li-
jevog krila me|unarodnog radni~kog pokreta, potpuno nespremno do~e-
kala i neodgovorno se povela za bur`oaskim demago{kim parolama o du-
`nosti odbrane otaybine. “Uprkos vojnoj diktaturi i cenzuri {tampe,
uprkos podbacivawu socijaldemokratije, uprkos bratoubila~kom ratu,
iz ’gra|anskog mira’ elementarnom snagom izrasta klasna borba, a iz kr-
vave pare bojnih poqa me|unarodna solidarnost radnika. Ni u slaba-
{nim poku{ajima da se stara Internacionala umjetno galvanizira, ni-
ti u zakletvama {to se obnavqaju ~as tu, ~as tamo da }e se ona odmah po-
sle rata ponovo okupiti. Ne, sada, u ratu, iz rata, uskrsava posve novom
snagom i `estinom ~iwenica da proleteri svih zemaqa imaju jedne te
iste interese. Sam svjetski rat opovrgava zabludu koju je stvorio.”17
Daqe, Roza Luksemburg tvrdi da “u dana{wem imperijaliti~kom mi-
qeu vi{e uop{te ne mo`e biti nacionalnih odbrambenih ratova i sva-
ka socijalisti~ka politika koja se ne obazire na taj odlu~uju}i istorij-
ski miqe, koja se sred svjetskog vrtloga `eli povoditi samo za izolira-
nim stanovi{tem jedne zemqe, unaprijed se gradi na pijesku”.17 Uporedo s
tim ide i kategori~ki stav prema kome je “nedostojan narod koji kapitu-
lira pred vawskim neprijateqem, kao {to je nedostojna i partija koja ka-
pitulira pred unutra{wim neprijateqem”.18
Trocki je dugo vremena zastupao defanzivnu strategiju, dok je Mi-
hail Vasiqevi} Frunze bio veliki pristalica ofanzivne strategije
proleterske armije, i nije poput Trockog bio iskqu~iv u zalagawu za mi-
licijske oblike naoru`anog naroda. Na vrijeme je shvatio veliki zna~aj
i nezamjewivu ulogu stalne dr`avne armije. Ali, nasuprot idealizovawu
proleterske milicije, kome je izrazito bio sklon Trocki, tridesetih go-
dina Staqin i Tuha~evski su pre{li u drugu krajnost potpuno ukidaju}i
teritorijalne jedinice i reorganizuju}i staja}u vojsku. Ovo }e se nega-
tivno odraziti na borbenu spremnost i sposobnost Crvene armije u pr-
vim mjesecima Drugog svjetskog rata, te natjerati Staqina i Stavku Vr-
hovne komande na ponovno formirawe partizanskih jedinica na terito-
rijama koje su wema~ke trupe okupirale.
Idolatrija proletarijata nije uop{te dopu{tala klasi~nim mark-
sisti~kim politi~kim piscima ni da pretpostave mogu}nost vo|ewa ra-
tova i izme|u pojedinih novouspostavqenih diktatura proletarijata. S
obzirom da je pitawe rata kao sredstva ostvarivawa revolucionarnog
prevrata i sticawa uslova za izgradwu socijalisti~kog dru{tva u wiho-
vim radovima prili~no usko postavqeno, svojim epigonima kao da su
ostavili samo mogu}nost jalove rasprave kroz analizu, kriti~ko prei-
spitivawe i eventualno negirawe teze o svjetskom ratu, ili, pak, o ratu
socijalisti~kih protiv kapitalisti~kih zemaqa kao preduslovu i putu
ostvarivawa pobjede socijalizma na globalnom planu i definitivnog
slamawa kapitalizma. Mora se priznati da se najve}i broj marksista od-
uvijek slagao po procjeni da je ova rigodno-dogmatska teza neprimjerena
osnovnim postulatima humanizma, revolucionarne emancipatorske teo-
rije i socijalizma, a wenim protagonistima su zamjerali da zanemaruju
739
~iwenicu da se novo dru{tvo, li{eno klasnih suprotnosti i eksploata-
cije, gradi za ~ovjeka, a ne protiv wega, u kom pravcu, ina~e, objektivno
ide ideja o vo|ewu svjetskog rata radi pobjede revolucije, pa makar jedna
polovina ~ovje~anstva u tom ratu izginula, bar bi ona druga polovina na-
stavila da `ivi u socijalizmu, {to je ina~e predstavqalo vrhunac Mao-
vih bonapartisti~kih i makijevelisti~kih aspiracija, ~iji poku{aj re-
alizacije sre}om jo{ nije ni zapo~iwan.
Kvalifikovana ve}ina savremenih marksisti~kih teoreti~ara stoji
na stanovi{tu da se zalagawem za miroqubivu koegzistenciju posti`u
tri bitna revolucionarna ciqa, za koje se tvrdi da kumulativno predsta-
vqaju jedan od glavnih preduslova kona~nog socijalisti~kog trijumfa: 1.
socijalisti~kim zemqama se obezbe|uje period relativno mirnog (pomu-
}enog samo beznade`nom trkom u naoru`awu) ekonomskog, politi~kog i,
uop{te, dru{tvenog razvoja, {to im se ~ini posebno zna~ajnim ako se ima
u vidu da je socijalizam do sada pobijedio i trajno se u~vrstio u mahom
krajwe nerazvijenim zemqama; 2. aktivna miroqubiva koegzistencija, ve-
oma sporo i postepeno, ali u krajwem ishodu sigurno, uti~e na slabqewe
blokovske podele svijeta, pucawe kolonijalnih i neokolonijalisti~kih
snaga, strane kontrole i dominacije nad nerazvijenim zemqama tre}eg
svijeta, {to kao krajwu posledicu ima wihovo usmjeravawe u pravcu rea-
lizacije progresivnih dru{tvenih preobra`aja, pa i revolucionarnih
promjena, {to se ina~e smatra jednim od vidova razvoja socijalizma kao
svjetskog procesa. Podrazumijeva se da je to jedan od bitnih aspekata
ostvarivawa svjetske proleterske revolucije, revolucionarnog prevrata
koji nije, kako su to ina~e Marks i Engels predvi|ali, po~eo najprije u
jednoj ili nekoliko najrazvijenijih kapitalisti~kih zemaqa, nego tamo
gdje je karika u lancu imperijalisti~kih sila bila najslabija. Time se ve}
i na prvi pogled utvr|uje bespredmetnost i iracionalnost zalagawa prvo
Trockog, a zatim i Mao Ce Tunga, za vo|ewe op{teg rata prve zemqe so-
cijalizma ili svih socijalisti~kih zemaqa protiv kapitalisti~kog svi-
jeta, s obzirom da se konstatuje daqe kontinuirano odvijawe svjetske re-
volucije u zemqama i svjetskim regionima gdje su pozicije savremenog ka-
pitalizma najslabije i najrawivije, i to postepeno, u jednoj po jednoj ze-
mqi, permanentno, uz mu~no prevazila`ewe protivrje~nosti i slabosti;
3. ve} je postala op{te mjesto u teorijskim radovima i pratki~nopoli-
ti~kim spisima procjena da su mirnodopski uslovi bitan faktor ja~awa
organizovanog radni~kog i komunisti~kog pokreta u samim razvijenim
kapitalisti~kim zemqama ~ije se stanovni{tvo, li{eno bojazni pred ne-
posredno prijete}im spoqa{wim opasnostima, mo`e okrenuti i posveti-
ti svojim sopstvenim problemima, nasuprot te`wama bur`oazije da mu
pa`wu usmjeri na spoqa{we sukobe, me|unarodne konfrontacije s pozi-
cija sile, da ga, kako se s izrazitom propagandisti~kom notom nagla{ava,
zapla{i baukom komunizma, “koza~kim divizijama”, “`utim hordama” itd.
Ali, uz to se nagla{ava da se ne smije zapostaviti jo{ uvijek izuzet-
no va`na i nezamjewiva uloga, ako ne ba{ uvijek rata, a onda vojne sile
uop{te, u unutra{wim revolucionarnim previrawima i prevratima. I
dan danas se nerijetko nailazi na stanovi{te da su i daqe rat i vojna si-
740
la dominantno sredstvo ostvarivawa socijalisti~ke revolucije, pa se ti-
me obja{wava veliki interes marksisti~ke politi~ke teorije za daqe iz-
gra|ivawe koncepta naoru`anog naroda kao tipa vojne organizacije pro-
letarijata i klasa i slojeva koji su s wim u savezu; vojne organizacije ko-
ja se pojavquje kao istorijski revolucionarni subjekt i garant nesmetane
i autohtone izgradwe novog dru{tva. S ovog aspekta posmatrano, rat kao
sredstvo ostvarivawa nu`nih dru{tvenih promjena ne samo da nije preva-
zi|en, nego jo{ uvijek ni nema odgovaraju}e, pogodne, efikasne alterna-
tive. Kao kqu~ni dokaz navodi se notorna ~iwenica da su sve dosada{we
socijalisti~ke revolucije zaista izvedene uz direktnu ili indirektnu
primjenu vojne sile, a tamo gdje revolucionarna klasa nije raspolagala
adekvatnom vojnom silom, revolucija je beznade`no propadala.
U okviru rasprava o odnosu socijalizma i rata ~esto je postavqano i
pitawe stvarne imanentnosti socijalisti~ke prirode postoje}ih dikta-
tura proletarijata. Marksisti~ki teoreti~ari i ideolozi smatraju da su
izvori takvog skepticizma utemeqeni na, u osnovi, tri ideolo{ke i do
kraja ideologizovane teorije, od kojih dvije (teoriju o totalitarizmu i te-
oriju konvergencije) kvalifikuju kao tipi~no gra|ansku po svom karakte-
ru, pridru`uju}i im kao tre}u socijaldemokratsku (revizionisti~ku, re-
negatsku). Tim izvorima jo{ treba dodati teze, kvalifikacije i mahom ne-
nau~na, a ~esto i neozbiqna i nekriti~ka, aprioristi~ka negirawa, koji-
ma nerijetko pribjegavaju partijska i dr`avna rukovodsta pojedinih soci-
jalisti~kih zemaqa u me|usobnim ideolo{kim i propagandnim duelima.
Autori marksisti~ke teorijske provincijencije isti~u da bur`oa-
ske teorije savremenim, postoje}im socijalisti~kim dru{tvima i dr`a-
vama negiraju elementarni socijalisti~ki karakter, humanizam kao
osnovnu ideju vodiqu, demokrati~nost kao glavno obiqe`je politi~kih
odnosa, s tim {to teorija o totalitarizmu socijalisti~ke politi~ke si-
steme poistovje}uje ili kroz istu prizmu posmatra s fa{isti~kim re`i-
mima podvode}i ih pod zajedni~ki imeniteq, pod, kako se ka`e, vje{to is-
konstruisan pojam totalitarizma, priznaju}i im ipak da kao argumente
koriste neka “konkretna irealna zastrawivawa”, “deformacije” i “nega-
tivnosti” u razvoju socijalisti~kih zemaqa, za koje se tvrdi da nisu bit-
no obiqe`je socijalizma, ali da su wegova prate}a pojava u pojedinim fa-
zama razvoja socijalisti~kih dru{tava, posebno u krajwe nerazvijenim
sredinama. Pri tome se ima u vidu da su te “negativnosti” svoj vrhunac,
svoje krajwe manifestacione oblike dostigle u Sovjetskom Savezu za
vrijeme Staqina, perioda kulta li~nosti i “kr{ewa socijalisti~ke za-
konitosti”, a redovno se nagla{ava da je wihovu birokratsku su{tinu i
{tetne posledice osudio i odbacio i sovjetski i me|unarodni radni~ki
pokret. Za jedan od krajwe radikalnih oblika “deformacija socijali-
sti~ke izgradwe” smatra se i Mao Ce Tungova “kulturna revolucija” ~i-
ji, na kraju krajeva i jedini realno mogu}i, epilog smo imali prilike ne-
posredno posmatrati prate}i {ture informacije o toku su|ewa glavnim
pre`ivjelim akterima ultraqevi~arskih tendencija (a i samo to su|ewe
kao da nije moglo prote}i bez pribjegavawa izvjesnim metodama politi~-
kog obra~una za koje se ne bi mogao na}i odgovaraju}i oslonac u modernim
pravnim porecima) i proces demaoizacije koji je u punom jeku.
741
 Zastupnici teorije konvergencije, s druge strane, poku{avaju doka-
zati tezu o sve ve}oj sli~nosti kvalitativnih i kvantitativnih odred-
nica i obiqe`ja savremenih kapitalisti~kih i socijalisti~kih dru-
{tvenih ure|ewa, wihovih ekonomskih i politi~kih sistema, za koje ka-
`u da se nalaze u procesu neprekidnog i postepenog pribli`avawa koje,
u krajwem ishodu, mora jednom dovesti i do wihovog punog poistovje}iva-
wa i uobli~avawa u jedinstven planetarni tip poretka kojim }e se pre-
vazi}i savremene klasne, politi~ke i ideolo{ke konfrontacije. Mark-
sisti, dodu{e, priznaju da ova teorija polazi i od nekih realnih, ali, ka-
ko ka`u, samo spoqa{wih i sekundarnih, sli~nosti koje postoje i iska-
zuje se i pri najpovr{nijem pore|ewu dva danas dominantna svjetska si-
stema, razvijaju}i se u vi{e pravaca i tendencija, zavisno od stavova i
pogleda, ideolo{kih ubje|ewa i politi~kih usmjerewa wenih aktera, s
tim {to joj je ciq jedinstven i zasnovan na neodoqivoj potrebi koju is-
kazuju dominantne snage savremenog gra|anskog dru{tva za prikrivawem
klasno-istorijske su{tine kapitalizma i opravdavawe wegovih o~i-
glednih slabosti i antagonizama, a ujedno i za zamagqivawe i negirawe
dru{tveno-istorijske prirode socijalizma kao prve faze izgradwe bes-
klasnog, komunisti~kog dru{tva.
Pa ipak, i najtvrdokorniji marksisti dolaze u situaciju da moraju, ma-
kar sa `aqewem, konstatovati da i teorija o totalitarizmu i teorija kon-
vergencije ponekada svoje sqedbenike nalaze i u redovima autora koji se-
be smatraju marksistima, pa se, onda, takvima zamjera da marksizam uop{te
ne poznaju ili ga poznaju toliko povr{no da zapravo wegove osnovne prin-
cipe iskrivquju i potiskuju u svojim intelektualnim naporima na podru~-
ju politi~ke teorije. Zastupnicima obje proskribovane teorije se zamjera
da im je zajedni~ka tvrdwa da su savremena socijalisti~ka dru{tva, u stva-
ri, samo specifi~ni oblici realizacije i prilago|avawa dr`avnog kapi-
talizma u kojima je dr`ava, pa makar se ona nazivala i socijalisti~kom,
jednostavno preuzela vlasni{tvo nad sredstvima za proizvodwu i organi-
zaciju proizvodwe iz ruku privatnog kapitaliste, a da je osnovne dru{tve-
ne odnose ostavila netaknutim, u biti eksploatatorskim.
I me|u marksistima je ve} uvrije`eno saznawe da mogu i moraju imati
odre|ene rezerve prema pojedinim aspektima, pojedina~nim segmentima i
metodama izgradwe socijalizma u konkretnim zemqama. Oni smatraju da su
nosioci obaveze i odgovornosti za pravovremenu, vaqanu, dosqednu i
principijelnu kritiku svih negativnih pojava i slabosti od kojih, kako se
isti~e, nijedno dru{tvo, nijedna qudska zajednica kroz istoriju, pa ni so-
cijalisti~ka, nije mogla i ne mo`e biti imuna. Ali, ne mogu prihvatiti
niti se pomiriti sa poku{ajima da se te pojedina~ne slabosti i negativ-
nosti, ma koliko one u konkretnim slu~ajevima bile brojne i izgledale go-
tovo nepremostive, prika`u kao bitno svojstvo, sr` socijalizma, ~emu, ka-
ko se tvrdi u marksisti~koj politi~koj literaturi, te`e reakcionari,
bur`oaski teoreti~ari i ideolozi. Druga, jo{ opasnija varijanta po ide-
ologe postoje}ih diktatura proletarijata i wihove propagandisti~ke
aparate, je ona koja dru{tva u kojima se sve te “slabosti” de{avaju i ispo-
qavaju, te odre|ene negativne posqedice izazivaju i na me|unarodnom pla-
742
nu, okvalifikuju kao nesocijalisti~ka, {to, da paradoks bude ve}i, pored
bur`oaskih i socijaldemokratskih, ~ine i neki teoreti~ari koji, ina~e,
sami sebe smatraju marksistima, takvim se predstavqaju i u toj ulozi te`e
vlastitom dokazivawu, afirmaciji. Takvi autori se nalaze na naj`e{}em
ideolo{kom udaru pravovjernih teoreti~ara proleterske revolucije.
Mada se vi{e gotovo uop{te ne spori da su “negativne” pojave i wi-
hove posledice vrhunac dostizale u Sovjetskom Savezu i nekim drugim
zemqama u vrijeme Staqina, kao i u Kini u vrijeme Mao Ce Tunga, tvr-
di se da niko ozbiqan, marksisti~ki orijentisan, i ne poku{ava negira-
ti samu socijalisti~ku su{tinu SSSR-a i Kine ni u vrijeme naj`e{}eg
kr{ewa socijalisti~ke zakonitosti i komunisti~kih principa A kao
najboqi dokaz da su obje zemqe, i pored svih objektivnih i subjektivnih
te{ko}a i protivrje~nosti, bile i ostale socijalisti~ke, ideolozima
marksisti~kog usmjerewa slu`i ~iwenica da su se one uspjele vlastitim
unutra{wim snagama obra~unati i da se jo{ uvijek obra~unavaju s nega-
tivnim nasqe|em gotovo neposredno posle Staqinove, odnosno Maove
smrti. Drugo je pitawe za{to taj obra~un nije bilo mogu}e ranije izve-
sti, jo{ za `ivota glavnih protagonista kulta li~nosti, te koji su ~ini-
oci djelimi~no, a nekada i bitno otupili wegovu kriti~ku o{tricu. Na
wega je rijetko ko do sada poku{avao pru`iti ozbiqniji odgovor.
Razumije se, marksisti sve vi{e insistiraju na svojoj ideolo{koj i
teorijskoj tolerantnosti. Tvrde da im je strana svaka iskqu~ivost i sek-
ta{tvo. Priznaju da i nemarksisti~ka dru{tvena misao uspijeva do}i do
vrijednih rezultata koje i marksizam mora respektovati, te da i samo
weno suprotstavqawe i poku{aji opovrgavawa marksizma revolucio-
narnoj teoriji i praksi radni~kog pokreta slu`i kao svojevrstan pod-
sticaj, motivi{e je za daqe napore u ciqu preispitivawa i usavr{ava-
wa svojih nau~nih iskaza i dokazivawa vlastite “superiornosti”. Utoli-
ko se o{trije osu|uje, smatra nedostojnim i ne~asnim, svako maskirawe
i prikrivawe antimarksisti~kih sadr`aja pla{tom marksizma.
Napomene:
1
Lav Trocki: Permanentna revolucija; “Otokar Ker{ovani”, Rijeka 1972, str. 131.
2
Isto str. 131.
3
Isto, str. 132.
4
5
Lav Trocki: Iz revolucije; “Otokar Ker{ovani”, Rijeka 1972, str. 75.
Isto, str. 74.
6
Isto, str. 76.
7
Isto, str. 207.
8
Lav Trocki: Novi kurs; “Otokar Ker{ovani”, Rijeka 1792., str. 81.
9
Isto, str. 81.
10
11
Isto, str. 80.
Lav Trocki: Iz revolucije, cit. izd., str. 93.
12
Isto, str. 208.
13
Isto, str. 253.
14
Isto, str. 266.
15
Isto, str. 266, 267.
16
17
Roza Luksemburg: Izabrani spisi; “Naprijed”, Zagreb 1974, str. 229.
Isto, str. 232.
18
Isto, str. 229.
743
 V.. IDEOLO[KI JEZIK
I IDOLATRIJSKA SVIJEST
Te`wa svake vladaju}e ideologije kao vi{e ili mawe ure|enog si-
stema srodnih ideja i vrednosnih sudova da izgradi sopstvenu nomenkla-
turu pojmova i izraza sa promjewenim ili pomjerenim zna~ewem u odno-
su na tradicionalno u totalitarnoj dru{tvenoj praksi dovodi do razvo-
ja idolatrijske svijesti, karakteristi~ne za autokratske politi~ke si-
steme sa potpunom kontrolom svih dru{tvenih procesa i institucija, te
redovno rezultira i idolopoklonstvom vode}eg pokreta, vladaju}e par-
tije i li~nosti vrhovnog vo|e. U takvim uslovima ideolo{ki jezik je re-
dovno produkt idolatrijske svijesti i sredstvo obezbije|ivawa wenog
primata u javnom `ivotu.
Pitawe interpretacije postoje}eg svijeta i ideja o wegovoj promje-
ni postaje sve zna~ajnije u savremenoj dru{tvenoj teoriji. Radikalna
kritika jednog socijalnog i politi~kog ustrojstva podrazumijeva pret-
hodno temeqito razlagawe svijesti o wemu koju su produkovali wegovi
kreatori. To iziskuje preispitivawe osnovnih pojmova i termina di-
rektno proporcionalno wihovom su{tinskom, ali ~ak i samo formal-
nom, odstupawu od tradicionalne terminologije, {to opet odgovara obi-
mu revolucionarnih pretenzija istorijskih subjekata. Poneseni razbuk-
talom vatrom dru{tvenih lomova, ru{ewem dotrajalih ideja i institu-
cija, ali i li~nim ambicijama, avanturisti~kim aspiracijama, nerijet-
ko egoisti~kom prepotentno{}u, revolucionari su u stawu ~ak i sami
sebe intimno ubijediti da prava istorija tek od wih po~iwe, te da im to
daje za pravo da uni{te sve zate~eno, fizi~ki likvidiraju konkurentsko
i idejnu razliku s prethodnim, u nedostatku stvarno uve}anog emancipa-
torskog potencijala, podvuku razli~itim oblicima takozvanog “novogo-
vora”. Nemo}ni da vlastite politi~ke i ideolo{ke tvorevine wihovim
sadr`ajem kvalitativno distanciraju od istih ili sli~nih iz pro{lo-
sti, oni im novokomponovanim terminima poku{avaju uliti dosad nepo-
stoje}i smisao. Pri tome smatraju da je dovoqno zamisliti i proklamo-
vati da bi se ne{to realizovalo i u~inilo sposobnim za trajnu egzisten-
ciju.
Paradoksalnost ~ovjekovog biolo{kog i istorijskog postojawa ne-
prekidno se komplikuje protivrje~nostima individualne svijesti i ko-
lektivnog `ivqewa. Revolucionarni etos to nastoji prevazi}i vi{e
ili mawe prikrivenim uniformisawem mozgova, ali i stvarawem soci-
jalnih i politi~kih uslova u kojima samopotvor|ivawe pojedina~ne
qudske li~nosti prvenstveno zavisi od stepena wene spremnosti da se
odrekne individualnosti i “dobrovoqno” prikloni preovla|uju}em
centru mo}i i umnoj prosje~nosti koju on progla{ava avangardno{}u.
Pri tome “novogovor” nimalo ne poma`e da se pojmovi vi{e razjasne i
pribli`e podanicima koji su za svoju pokornost i poslu{nost nagra|e-
ni pravom da se nazivaju subjektima. ^ak, naprotiv, wime se podani~ka
svijest dovodi do sve ve}e konfuzije ~iji je krajwi rezultat potpuna de-
zorjentacija u vremenu i prostoru. Sve dok to uspijevaju odgoditi, krea-
744
tori dominiraju}e kolektivne svijesti i vladaju}ih sistema vrijedno-
sti ne suo~avaju se s ozbiqnijim oblicima qudske razo~aranosti i re-
zigniranosti koja bi mogla rezultirati {irim politi~kim buntom.
Me|utim, ~im se umore od neprekidnog proklamovawa novih parola i
potpuno iscrpu materijalne resurse dru{tva poslovi~nim diletanti-
zmom u ekonomskoj sferi koja prva neizqe~ivo oboqeva od posledica
neizbje`nog voluntaristi~kog sindroma, nosioci vlasti, mo}i i utica-
ja koji legitimitet sopstvenih politi~kih pozicija, umjesto na slobod-
no i neposredno izra`enoj voqi naroda, zasnivaju na izmi{qenim isto-
rijskim zaslugama i proklamovanim ideolo{kim ciqevima, samo otva-
raju prostor sopstvene negacije u kojoj presudnu ulogu imaju elementi
autodestrukcije. Ideolo{ki jezik ne samo da ne poma`e da se prika`e
i objasni dru{tvena realnost, nego tra`i da je do kraja mistifikuje,
bilo afirmativno bilo negativno. Svijest koju on reprezentuje ili mo-
difikuje po pravilu je izvje{ta~ena i ne odgovara generi~kom bi}u ~o-
vjeka, ako se pod wim podrazumijeva sloboda misli i djelovawa. Smisao
iskrivqavawa qudske svijesti o socijalnim zbivawima svodi se prven-
stveno na manipulaciju politi~kim procesima i osvajawe ili odr`ava-
we monopola vlasti. Uo~avaju}i da posredstvom jezika ~ovjek najlak{e
i najjednostavnije stupa u odnos prema vlastitom bi}u, spoqa{wim
stvarima i svijetu uop{te, tvorci ideolo{ke svijesti upravo na tom
planu vode glavnu akciju kulturnog podjarmqivawa kako bi ovladali
kqu~nim sredstvom realizacije sopstvene idejne i politi~ke domina-
cije. Wihov je po~etni ciq da kod podanika ili receptora otklone sva-
ku sumwu. Onaj ko sumwa ne vjeruje bezuslovno. Onaj ko ne vjeruje mo`e
da bude protiv. Onaj ko mo`e da bude protiv potencijalno je opasan.
Onaj ko je opasan mo`e da bude otvoreni protivnik, neprijateq, a ne-
prijateqa po svaku cijenu treba eliminisati, pa makar i fizi~kom li-
kvidacijom.
Ideolo{ka svijest najradije operi{e dogmama i apologetskim kate-
gorijama. Wu bi najvi{e iscrpqivalo svakodnevno preispitivawe, pro-
vjeravawe i dokazivawe na~elnih postavki. Na dogmama se zasniva vred-
nosni sistem koji bi svaka otvorena sumwa mogla dovesti u pitawe, pa se
dijalog s onima koji sumwaju izbjegava kao i s onima koji bezuslovno
osporavaju. Dijalog je po`eqan samo sa istomi{qenicima, utoliko po-
trebniji ukoliko vi{e li~i na skolasti~ki monolog. Oponentima ne
treba ni{ta dokazivati. Oni se u startu diskvalifikuju parolama i
etiketama sa ideolo{ki negativnom konotacijom, pa onda samo preosta-
je da se poku{a wihovo egzistencijalno onemogu}avawe u daqem idejnom
suprotstavqawu.
Dogmatska misao je sama sebi i dokaz istinitosti i potvrda cjelis-
hodnosti. Samo se onima koji je u potpunosti prihvataju vjeruje da su je
razumjeli. Prema tuma~ewu wenih kreatora, osporavateqi je ili nisu
uop{te ~uli (odnosno ~itali) ili su o woj samo povr{no, u svakom slu-
~aju nedovoqno, informisani. Za takav na~in mi{qewa instrumentali-
zacija ideja je optimalno sredstvo manipulacije qudima.
745
 VI.. DRU[TVENE MOGU]NOSTI I MISAONE
PERSPEKTIVE JUGOSLOVENSKE FILOZOFIJE
Revolucionarnim promjenama osnovnih ekonomskih i politi~kih
odnosa i socijalne strukture jugoslovenskog dru{tva nakon Drugog svjet-
skog rata bitno su se transformisali i objektivni uslovi razvoja filo-
zofske misli. Do tada, u ozbiqnom filozofskom `ivotu marginalan,
marksisti~ki na~in mi{qewa, zahvaquju}i presudnoj materijalnoj sna-
zi politi~kog pokreta koji je wime inspirisan, postaje dominantan. Do
te dominacije, razumije se, nije do{lo zbog eventualne intelektualne su-
periornosti marksisti~ke teorije nad ostalim teorijskim pravcima, ne-
go fizi~kim potiskivawem sa akademske pozornice protagonista, po-
bornika i zastupnika drugih {kola mi{qewa. Antiintelektualna kli-
ma koju je donio socijalni prevrat onemogu}ila je daqe stvarala{tvo i
jednog od na{ih najve}ih filozofa svih vremena, Branislava Petroni-
jevi}a, ~ije “~isto umovawe” nikako nije moglo da se uklopi u ideolo{ku
shemu eufori~ne “filozofije prakse” koja je svojim “juri{em na nebo”
jednostavno zaobi{la i zapostavila sve misaone probleme za koje se rje-
{ewe nije moglo na}i dovoqno brzo i uz iskqu~ivu asistenciju katego-
rijalnog aparata u tada uobi~ajenoj, istini za voqu, krajwe redukovanoj
verziji takozvanog “dijamata”. filozofska imaginacija je potisnuta mi-
saonom sterilno{}u oficijelnih ideologija koji za filozofiju pro-
gla{avaju i politi~ke programe vladaju}eg pokreta i partije, te refe-
rate i govore glavnih vo|a i vlastodr`aca. Kriti~ka misao u uslovima
ogoqene represije fakti~ki je bila nemogu}a, ako se izuzmu wena spora-
di~na javqawa u obliku izliva emocionalnog revolta i o~ajni~kog pro-
testa poni`enih i uvre|enih, gra|ana uskra}enih u onome {to predsta-
vqa osnovni civilizacijski domet i glavnu karakteristiku generi~kog
bi}a ~ovjeka slobodi misli i izra`avawa.
Politi~ki sukob rukovodstva sovjetske i jugoslovenske komunisti~ke
partije otvorio je izvjestan prostor preispitivawu do tada neprikosnove-
nih teorijskih i ideolo{kih dogmi, koje je politi~ki faktor prili~no
dugo i vje{to dozirao, manipuli{u}i wihovim akterima kao direktnim
poslu{nicima administrativnog aparata i operativcima famoznih komi-
sija za agitaciju i propagandu. Odme}u}i se od svojih dugogodi{wih nepri-
kosnovenih vo|a i uzora, jugoslovenski komunisti nisu bili u stawu da se
odreknu i svoje pro{losti koja je u svim segmentima uvijek bila izrazito
staqinisti~ka, pa su unutra{wi politi~ki obra~un kao direktnu posqe-
dicu obra~una u me|unarodnom komunisti~kom pokretu, jedino i mogli
svesti na progon i likvidaciju neposlu{nih, onih koji nisu pokazivali
spremnost da se preko no}i odreknu svojih doju~era{wih najiskrenijih
ideolo{kih uvjerewa i fanati~kih zanosa. Re`im je od svojih podanika is-
kqu~ivo zahtijevao da jednog nepogre{ivog i divinizovanog vo|u zamijeni
drugim, a da se pritom u prirodi sistema ni{ta ne mijewa.
Dakle, sukob sa Staqinom bio je iskqu~ivo politi~ke prirode, da
bi mu se naknadno, po potrebi i naruybi oficijelnih krugova, vje{ta~-
ki nakalemio teorijski aspekt. Jugoslovensko partijsko rukovodstvo je
746
dosta dugo idejno lutalo tragaju}i za optimalnom politi~kom platfor-
mom obra~una sa Staqinom. Wegovi ~elnici su prvo isprobali varijan-
tu po kojoj su se poku{ali predstaviti kao “ve}i katolici od pape”, kao
dosqedniji staqinisti i od samog Staqina. To su postizali nasilnom
kolektivizacijom, re`irawem politi~kih su|ewa za izmi{qene krivi-
ce, formirawem logora i mu~ili{ta za novope~ene ideolo{ke neisto-
mi{qenike, a u stvari doju~era{we saborce i najbli`e prijateqe. Kad
im je napokon postalo jasno da je takva pozicija na du`i rok neodr`iva,
te da na taj na~in ne mogu izdejstvovati ozbiqniju finansijsku, materi-
jalnu i vojnu pomo} od Zapada, preusmjeravaju se u pravcu verbalne desta-
qinizacije, budno paze}i da ona ostane strogo dirigovana i nikako ne
naru{i vladaju}i ideolo{ki monizam i jednopartijski monopol.
Filozofi marksisti~ke provinijencije, osim nekoliko bezna~ajnih
izuzetaka, spremno su se odazvali partijskom pozivu na obra~un sa doju-
~era{wim mesijama, da bi odmah potom i me|u wima samima do{lo do pr-
ve zna~ajnije polarizacije po pitawu intenziteta i granica kriti~kog
anga`mana. U osnovi, pozicija i jednih i drugih ostaje ~inovni~ka i po-
slu{ni~ka kakva je bila i odmah nakon rata, u vrijeme kampawskog obra-
~unavawa sa “gra|anskim naslije|em”. Me|utim, objektivne dru{tvene i
intelektualne posqedice tog raslojavawa }e biti mnogo zna~ajnije nego
{to su to mogli i naslutiti wegovi savremenici i sudionici. Ve}i dio
filozofa i daqe disciplinovano slijedi politiku vladaju}e partije i
bespogovorno izvr{ava wene ideolo{ke naloge, dok jedan mali dio, samo
{to je nau~io da sumwa u dogme i tabue, tu sumwu poku{ava makar mini-
malno pro{iriti i izvan oficijelno odre|enih granica, da bi se odmah
zatim suo~io s nemilosrdnim administrativnim i represivnim mjerama
~iji je intenzitet zavisio i od pokazane hrabrosti i inteligencije nepo-
slu{nog intelektualca. Samo su pojedinci uspijevali bar naslutiti
trajnu neodr`ivost sopstvene intelektualne pozicije bez reafirmisawa
tradicionalnog na~ela kritike svega postoje}eg na koje se ina~e marksi-
sti tako rado pozivaju u vrijeme dok se tek bore za osvajawe vlasti, a bez
~ije recepcije se ne mo`e ni zamisliti moderna kriti~ka teorija.
Docnija sve izrazitija polarizacija me|u misliocima marksisti~ke
orjentacije dove{}e do novog procvata filozofskog `ivota, tragi~no
osiroma{enog odsustvom nemarksisti~kih misaonih pravaca, ali utoli-
ko punijeg emocionalnim nabojima i zagri`eno{}u usqed prakti~nih re-
prekusija su~eqavawa razli~itih koncepcija i nivoa kritike postoje}e
dru{tvene stvarnosti. Sukobqavawe razli~itih misaonih intencija i
koncepcija, mada }e se glavni akteri i daqe izri~ito i neprekidno legi-
timisati kao vjerni sqedbenici Marksovog duhovnog naslije|a, omogu}i
}e i prodor takozvane revizionisti~ke svijesti koja }e polako na~iwati
i autoritet do tada neprikosnovenih marksisti~kih teorijskih rodona-
~elnika kakvi su Lewin i Engels, dok }e po pitawu samo Marksa linija
konfrontacije biti odre|ivana davawem prednosti wegovim ranijim ili
zrelijim djelima. Zbog toga bi se razlike me|u wima mogle odrediti uz
pomo} definicije jednog poznatog nau~nika, upotrebqene sasvim druga-
~ijim povodom, kao “razlike me|u bra}om: nisu isti, ali su veoma sli~ni”.
747
Ali, bez obzira {to se pokazalo da se iz okvira marksisti~kog misaonog
videokruga ne mo`e izvu}i vi{e ni jedna nova ideja kao {to se ni iz suve
drenovine voda ne da iscijediti, mi{qewa smo da je teorijska i dru{tve-
na uloga intelektualne djelatnosti tih, uslovno nazvano, revizionista ve-
oma zna~ajna, posebno u dru{tvu u kome je i ono malo intelektualnih tra-
dicija nemilosrdno uni{tavano ako se pokazalo neupotrebqivim u ciqu
u~vr{}ewa postoje}eg poretka i utemeqewa vladaju}e ideologije.
U uslovima nepostojawa otvorenog politi~kog `ivota i demokrat-
skih tekovina kriti~ki raspolo`eni filozofi marksisti, uprkos o~i-
glednoj nespremnosti na krajwu radikalnost razmi{qawa i kritike, u
odre|enom trenutku }e figurirati kao jedina opozicija aktuelnoj vla-
sti, pa }e neki od wih zbog nemirewa sa institucionalizovanom poli-
ti~kom apologijom i sankcionisanom socijalnom demagogijom, osjetiti
svu o{trinu i surovost neograni~ene politi~ke mo}i postoje}eg jedno-
partijskog monopola. Ali, ukoliko su wihova misaona stremqewa vi{e
poprimala humanisti~ka i demokratska obiqe`ja, utoliko su privla~i-
la ve}u pa`wu javnosti i svojim zagovornicima pribavqala sve ozbiq-
niji akademski legitimitet i dru{tveni ugled. Odstrawivawem netrpe-
qivosti prema predmarksisti~koj filozofskoj tradiciji i netolerant-
nosti prema savremenoj filozofiji liberalisti~kog usmjerewa inici-
ra}e prevo|ewe mnogih zna~ajnih djela na srpskohrvatski jezik, a wihov
uticaj na razvoj jugoslovenske kriti~ke svijesti vjerovatno dolazi na pr-
vo mjesto. U svemu tome, ono {to bi se moglo upisati u glavnu zaslugu
marksisti~kih filozofa humanisti~ke orijentacije je reafirmisawe
ideje o filozofiji nezavisnoj od dnevne politike i vladaju}e ideologi-
je, {to opet najboqe govori u kakvim su objektivnim dru{tvenim uslo-
vima oni stvarali i u nefilozofskom vremenu `ivjeli.
I u krugu marksisti~kih revizionista postoji stalna fluktuacija
filozofa. Jedni pod raznoraznim birokratskim pritiscima i umorni
od svakodnevnih sukobqavawa i borbe za opstanak ne samo u akademskom
nego i u socijalnom smislu, posustaju, neki od wih se napokon mire s po-
stoje}im, pristaju da na vi{e ili mawe otvoren na~in slu`e ideologiji
vladaju}ih krugova, a neki se, opet, povla~e iz `ari{ta idejnog sukobqa-
vawa i politi~kog suprotstavqawa propisanim “istinama” i posve}uju
prou~avawu one filozofske problematike koja nema direktnog dodira s
aktuelnim politi~kim procesima, kako bi izbjegli o{tricu represije a
pri tom i sa~uvali elementarno intelektualno dostojanstvo. Pri svemu
tome, usqed kontinuiranog pritiska i {ikanirawa, mnogima `ivci sla-
be, postaju preosetqivi na neo~ekivane gestove, kritiku od strane kole-
ga, surevwivi i sujetni, te se po~iwu i me|usobno sukobqavati na li~nom
planu i svoje personalne odnose raspravqati na javnoj sceni zabavqaju-
}i partijske ideologe. Drugi, oni malobrojniji, pokazuju spremnost i od-
lu~nost da istraju u razvoju i produbqavawu kriti~ke misli ne prihva-
taju}i bilo kakva ograni~ewa osim, kako bi Kant rekao, moralnog zako-
na u sebi i zvjezdanog neba nad sobom. Ti filozofi napokon uvi|aju da
bez kriti~ke distance prema marksizmu uop{te nije mogu}e svestrano
prou~iti wegove osnovne postavke i provjeriti wihovu racionalnost u
748
uslovima bitno izmijewenih istorijskih okolnosti u odnosu na one iz
sredine devetnaestog vijeka. Ta distanca ih opet neminovno dovodi do
potpunog napu{tawa marksizma i povratka, prije svega, liberalizmu.
Mislioci te orjentacije imaju sve vi{e sqedbenika me|u predstavnici-
ma najmla|e generacije koja pokazuje sve ve}u dozu nonkomformizma i
nemirewa sa zabludama svojih o~eva, nepristajawa da te zablude postanu
i wihova sudbina.
Iz svega re~enog o~igledno je da se dana{wa jugoslovenska filozo-
fija nikako ne bi mogla nazvati savremenom. Po nekoj ~udnoj inerciji
ona jo{ uvijek robuje misaonim ograni~ewima i zabludama pro{losti.
Ogromnu energiju tro{i na sterilnu reinterpretaciju odavno dovr{e-
nih i prevazi|enih marksisti~kih paradigmi. Takvo stawe je prije svega
uslovqeno krajwe nepovoqnom dru{tvenom pozicijom filozofa i poli-
ti~kim tretmanom filozofske profesije. Dr`avni monopol nad mate-
rijalnim resursima dru{tva i nepostojawe privatne svojine i li~ne
inicijative u proizvodnoj sferi sve dru{tvene djelatnosti svodi na
privjesak politi~kog aparata. Razlike u tretmanu pojedinih od wih di-
rektno su proporcionalne stepenu poslu{nosti i spremnosti na izvr-
{avawe administrativnih naloga. U situaciji u kojoj ne postoji nikakva
autonomija univerziteta kao tradicionalno najja~eg upori{ta i rasad-
nika filozofskog mi{qewa, te u kojoj dr`ava pokazuje da ni po koju ci-
jenu ne namjerava iz svojih ruku ispustiti iskqu~ivi monopol nad izda-
va~kom djelatno{}u niti omogu}iti slobodno publikovawe ~asopisne
periodike, filozof jedino mo`e ra~unati na ulogu “dvorske lude biro-
kratije” da bi rije{io elementarne egzistencijalne probleme. Izraz
smo preuzeli od jednog, nekad perspektivnog, intelektualca koji je wime
proro~anski ozna~io upravo sopstvenu sudbinu. Onaj ko se izri~ito ne
deklari{e i ne dokazuje kao marksista nema nikakvih mogu}nosti za rad
sa studentima niti {ansi da neka institucija finansira wegove nau~no-
istra`iva~ke projekte. Nijedan filozofski ~asopis ne izlazi, nijedna
kwiga filozofske sadr`ine se ne izdaje, nijedno filozofsko dru{tvo
ne djeluje bez dotacija iz dr`avnog buyeta. Zato, da bi se neka nepo}udna
dijelatnost suzbila u korijenu, neka filozofska ideja u pogledu profe-
sionalnog organizovawa i aktivnosti sprije~ila, dovoqno je uskratiti
dotacije ili ~ak samo prijetiti da bi do wihovog obustavqawa moglo do-
}i.
Filozofsko mi{qewe u Jugoslaviji je u dugoj i dubokoj krizi. Kri-
za jugoslovenske filozofije je o~igledni produkt i direktni nastavak
dru{tvene krize koja traje neprekidno jo{ od 1929. godine. Ni jedna ni
druga se ne mogu razrje{avati uz pomo} dosada{wih instrumenata razvo-
ja i kategorijalnog aparata u sferi ideja. Prije svega se mora pristupi-
ti radikalnoj kritici wihovih izvora, te kona~nom odustajawu od nar-
cisoidne te`ewe da se op{tim kulturnim i politi~kim dometima pred-
wa~i u odnosu na sav ostali svijet.
Samo temeqitom kritikom marksisti~kog koncepta socijalizma u
svim wegovim varijantama moglo bi se zaustaviti ekonomsko propadawe,
politi~kih haos i kulturna dekadencija. Samo bespo{tednom kritikom
749
osnovnih marksisti~kih teorijskih postulata i pogleda na svijet mo`e
se omogu}iti reafirmacija ozbiqnog filozofskog mi{qewa koje po
svojoj prirodi ne samo da ne trpi bilo kakvu uniformnost, nego je izra-
zito individualisti~ko. Zato ga kolektivisti~ka svijest i smatra najve-
}om opasno{}u po svoju hegemoniju ~iji su originalni izdanci autorita-
rizam i totalitarizam, koja jednakost me|u qudima stvara na taj na~in
{to one najvi{e skra}uje za glavu i tako ih uprosje}uje.
Jugoslavija se nalazi pred alternativom: opredijeliti se za daqe
istorijsko truqewe i reinkarnaciju balkanskog mraka sa svim wegovim
atavisti~kim animozitetima na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, za da-
qi iracionalizam ekonomskih i besmislenost politi~kih mjera vlasti
koja nikada do sada nije ni iskazivala potrebu da provjeri svoj legitimi-
tet ili za stupawe u red modernih dr`ava i civilizovanih naroda evrop-
skog kulturnog kruga u kome je niklo gra|ansko dru{tvo na anti~kim
gr~kim i judejsko-hri{}anskim tradicijama, te se u do sada najvi{em
istorijskom stepenu realizovale qudske slobode i prava, demokratsko
ure|ewe, pravna jednakost, politi~ka ravnopravnost i socijalna soli-
darnost, a da o tehni~ko-tehnolo{kom napretku i ne govorimo.
Jugoslovenska filozofija se nalazi na raskr{}u: opredijeliti se za
daqe skolasti~ko pre`vakavawe marksisti~kih teorijskih postavki i iz-
vornih misli utemeqiva~a ovog filozofskog pravca, eventualno ih str-
pqivom reinterpretacijom uz pomo} modernijih {kola mi{qewa u~ini-
ti pristupa~nijim i relativizovati wihovu izrazitu ideolo{ku iskqu-
~ivost odstrawivawem nekih najekstremnijih varijanti idolatrije pro-
letarijata, te starim pojmovima i terminima dati nova zna~ewa kako ih
vi{e ni tvorci ne bi prepoznali ni razumjeli, samo da bi se sa~uvao pri-
vid kontinuiteta i istorijske perpsektivnosti marksizma kao revoluci-
onarne misli ili odbaciti sve dosada{we teorijske dogme i ideolo{ke
predrasude i izboriti se za takve dru{tvene uslove u kojima nijedan fi-
lozofski pravac ne}e imati povla{}eni polo`aj niti u`ivati admini-
strativnu potporu; u kojima }e biti mogu}a sloboda utakmica najraznovr-
snijih ideja i u stvarima duha se priznavati jedino argumenti uma.
Smatramo da nema posebne potrebe napomiwati da u oba slu~aja ple-
diramo za drugu varijantu, svjesni da je jo{ uvijek krajwi ishod neizvje-
san, da istorija dru{tva kao ni istorija filozofije ne poznaje kon-
stantno pravolinijsko kretawe, te strepe}i ne samo zbog mogu}nosti ga-
{ewa i ovo malo slobode kojom posledwih godina raspola`emo nego i
nad sudbinom naroda kome pripadamo.
VII. POVODOM ISPOVIJESTI
BALKANSKOG DESPOTA NOVINARIMA
CIVILIZOVANOG SVIJETA
^ini mi se da ne spadam u qude koji se lako uzbu|uju zbog postupaka
jugoslovenskih dr`avnih i partijskih funkcionera. Me|utim, otkako
sam pro~itao sadr`aj Mikuli}evog intervjua listu “[pigl”, ja jedno-
stavno nemam sna. Mu~i me ova na{a ko{marna stvarnost, zla sudbina ko-
750
ja nam je, izgleda, predodredila svu tragi~nost `ivqewa na ovim suro-
vim i sumornim balkanskim prostorima, da slu`imo za podsmjeh civili-
zovanom svijetu, jer gotovo redovno nismo u stawu da izme|u sebe izabe-
remo najboqe da nas reprezentuju u kulturnoj evropskoj i me|unarodnoj
politi~koj javnosti. Nametnu nam se najgori i najagresivniji, najpo-
hlepniji, najslavoqubiviji, najneobrazovaniji i najnekulturniji, najdr-
skiji i najarogantniji, da nas predvode; {to bi smo nekako i podnijeli,
da nas uz to ne ubje|uju da su oni na{ najboqi, jedino mogu}i izbor, da bi
bez wih sve propalo, da jednostavno nemaju nikakve racionalne alterna-
tive.
Jednostavno, sve donedavno nisam vjerovao, nisam mogao ni pretpo-
staviti u kakvoj smo te{koj situaciji, kad je jedna li~nost poput Miku-
li}a mogla postati predsjednik Savezne vlade; kad smo do~ekali da jugo-
slovenski premijer istupi pred naj{irom inostranom javno{}u sa mi-
{qewem i stavovima s kojim je on tako samouvjereno reklamirao sop-
stvenu ideolo{ku i politi~ku poziciju. ^ini mi se da takvu autokrat-
sku odlu~nost i netolerantnost nije javno ispoqavao nijedan jugosloven-
ski prvi ministar od 1918. do danas. Koliko sam mogao uvidjeti istra`u-
ju}i stare komplete dnevnih listova i memoarsku literaturu, ~ak mu
nijedan Milan Stojadinovi} nije u tome dorastao. U pore|ewu s Mikuli-
}em neodoqivo podsje}a na malo i bezazleno dijete, ili pak na dobro}ud-
nog debeqka iz susjedstva koji kom{ijskoj djeci redovno dijeli lilihipe.
Hvali se, gospodin Mikuli} da je inflacija za wegovog desetomjese~-
nog obavqawa funkcije {efa izvr{ne vlasti, sko~ila sa 80% na samo
100%, da bi bez wega mogla dosti}i i ~itavih 115%. A u civilizovanom
svijetu vlade padaju i za samo 2 do 3 inflatorna procenta. Ubije|en je da
predstavqa izbor maweg zla; da bi nam bez wega bilo jo{ gore. Pa zar
uop{te mo`e gore u Evropi osamdesetih godina dvadesetog vijeka?! Razu-
mije se, on je u pravu; mo`e i gore kao, recimo, u Albaniji ili Rumuniji!
Re~e novinarima sa trulog kapitalisti~kog Zapada, koji koriste
svaku priliku da naude na{oj revolucionarnoj sre}i i samoupravnom
blagostawu, i slede}e: “Godine 1981. imali smo prema inostranstvu dugo-
ve u visini od oko 21 milijarde dolara, a do kraja 1986, dakle, u periodu
od pet godina uspeli smo da otplatimo 17,1 milijardu glavnog duga, i 11,2
milijarde kamata, dakle, ukupno 28,3 milijardi dolara. Time smo smawi-
li glavnicu duga samo za ne{to vi{e od jedne milijarde dolara”. Nama,
kojima je ne{to boqe i{la matematika u osnovnoj i sredwoj {koli, ni-
je bilo te{ko primijetiti da je netragom nestalo 16 milijardi dolara.
Vra}eni iznos na ime kamata ukazuje na kamatnu stopu od oko 20%. Zato
bi ukupni jugoslovenski dug, prema Mikuli}evim podacima, danas tre-
bao da iznosi svega ~etiri milijarde dolara. Ko je ukrao onih {esnaest?
Nisu li Branka Mikuli}a i wegove prethodnike naprosto prevarili na-
{im problemima nimalo ganuti povjerioci? Uostalom, da li je u sve to
ura~unao i takozvane “kuvajtske mjenice”. Ne bi bilo lo{e da objeloda-
ni i wihov iznos, te na koji su na~in i ko ih je potpisao, za koje je svrhe
upotrijebqen taj novac itd.
Kad ka`e da je uvjeren da “Jugoslavija nema budu}nosti bez samoupra-
751
vqawa”, te da je “smisao radni~kog samoupravqawa da sami radnici od-
lu~uju”, zna~i li to da podrazumijeva da su oni i odlu~ili da se Jugosla-
vija do gu{e zadu`i? Za{to su od tih istih radnika samoupravqa~a go-
dinama skrivani ta~ni podaci o du`ni~kim obavezama? Ko se to u wiho-
vo ime zadu`ivao? Ho}e li neko, kona~no, zbog toga biti prozvan i po-
zvan na, makar samo istorijsku, odgovornost? Ho}e li neko javnosti po-
nuditi ta~nu specifikaciju na {ta su utro{eni inostrani zajmovi? Ko
se sve na tim transakcijama i na koji na~in obogatio? Koje su sve to ne-
stru~ne li~nosti imale presudnu ulogu pri odlu~ivawu o na{im dr`av-
nim poslovima i narodnim interesima?
Tvrdi, “ako bismo, na primer, odr`ali referendum o samoupravqa-
wu, sigurno da niko u zemqi ne bi hteo da se wega odrekne. Isto bi to bi-
lo sa na{im drugim osnovnim na~elima: slobodom, nezavisno{}u, nevr-
stano{}u u spoqnoj politici i federativnim dru{tvenim ure|ewem. Za
wih ne postoje alternative”. A {ta misli gospodin Mikuli} o ideji da
se bar jednom u ~etiri godine odr`avaju op{tenarodni referendumi na
kojima bi se narod slobodno izja{wavao o osnovnim politi~kim na~eli-
ma koje proklamuje aktuelna vlast? Znam, odmah bi odgovorio da je to
skupo, vezano s nizom tro{kova organizaciono-tehni~ke prirode, ali,
uvjeren sam ipak daje neuporedivo jeftinije od {tafete mladosti ili
drugih oblika manifestovawa totalitarne svijesti za koju je jo{ svoje-
vremeno Vilhelm Rajh dao briqantno obja{wewe. Mo`da bi op{ti iz-
bori i referendumi bili najboqi na~in da se truli i dekadentni kapi-
talisti~ki Zapad sa wegovom formalnom demokratijom i la`nom slobo-
dom, uvjeri da jugoslovenski vlastodr{ci u`ivaju puno povjerewe naro-
da. Za{to tome istom narodu ne omogu}iti slobodu misli, govora, {tam-
pe, dru{tvenog organizovawa, javnog okupqawa i demonstracija, kad je
predsjednik Vlade uvjeren da je on u ogromnoj ve}ini (ja bih, prema Mi-
kuli}evoj izjavi, zakqu~io stoprocentno) pouzdani ~uvar postoje}eg si-
stema i ideologije kojom se on rukovodi.
Prethodnoj dodaje i tvrdwu da kod nas nema tabu tema, ali i ne pomi-
{qa da bi to mo`da trebalo i dokazati, ne pomiwe da jo{ uvijek veliki
broj onih koji ih pokrenu, zavr{avaju u zatvoru. Je li mu uop{te poznato
da, prema evidenciji Organizacije “Amnesti Interne{nl” u jugosloven-
skim robija{nicama danas ~ami 1.200 zato~enika savjesti. Mo`da ih pre-
ma wegovim podacima ima i vi{e. U provincijskim sredinama za~as ~o-
vjeka proguta mrak zbog neoprezne izjave u privatnom razgovoru u svom
stanu ili kafani, itd. Enormnu represiju koja se sistematski i decenija-
ma provodi u wegovoj republici Bosni i Hercegovini obja{wava mnogo-
nacionalnom strukturom wenog stanovni{tva. To zna~i da bi se u demo-
kratskim i slobodarskim dru{tvenim uslovima te nacije odmah po~ele da
hvataju za gu{u, pa im treba oduzeti sva gra|anska prava i slobode kako bi
mogle `ivjeti u ravnopravnosti, bratstvu, jedinstvu i zajedni{tvu.
Pa ipak, sve ovo dosada{we mo`da i nije toliko stra{no kao Miku-
li}evo mi{qewe. Jednostavno bi pokazivalo da imamo krajwe nesposob-
nog i nestru~nog predsjednika vlade, vjerovatno najnesposobnijeg u se-
damdesetogodi{woj istoriji jugoslovenske dr`ave. Uz to i najmawe po-
752
pularnog i po{tovanog u narodu. ^ak i kad bismo zanemarili saznawe da
se, u pore|ewu sa sada{wim stawem, nenarodni re`imi predratne mo-
narhije uop{te nisu ni zadu`ivali. Za sve bi Mikuli}ev propagandni
aparat mogao da na|e izgovor i opravdawe; makar i jedno i drugo bilo
krajwe naivno i neubjedqivo, malo bi se qudi upu{talo u analiti~ko
razmi{qawe, a mo`da bi se samo usamqeni i ozlogla{eni pojedinci od-
lu~ili na oponirawe i polemisawe. Navikao je na{ narod da visoki po-
liti~ki dostojanstvenici sebi mogu dozvoliti svakakve izjave, postup-
ke, pa ~ak i krivi~na djela, ukqu~iv{i i drske plagijate, pa da ih glava
nikad zbog toga ne zaboli. Ali ono {to je izjavio u nastavku intervjua,
siguran sam, prenerazilo je i u`asnulo sve gra|ane na{e zemqe, i dobro-
namjerne i zlonamjerne, i ideolo{ki provjerene i otpisane, i politi~-
ki podobne i one krajwe nepodobne, i partijce i opozicionare, i komu-
niste i demokrate, i Srbe i Hrvate i Slovence, i pravoslavce i katoli-
ke i muslimane i protestante i ateiste.
Rije~ je o slijede}oj Mikuli}evoj re~enici: “Ho}u da izvu~em pouku
iz istorije i pitam se: kako mo`e za nas vi{epartijski sistem da bude
alternativa kada imamo tako negativno iskustvo iz istorije na{e ze-
mqe, kada smo to platili sa 1,7 miliona `rtava”. Dakle, on tvrdi da je
milion i sedamsto hiqada `rtava fa{isti~kog terora, prevashodno nad
Srbima, ali i nad pripadnicima svih drugih naroda, uzrokovano pred-
ratnim vi{epartijskim sistemom. I usta{ki genocid nad srpskim naro-
dom tako opravdava. Re~e da je kao petnaestogodi{wak oti{ao u parti-
zane. Za sada taj podatak ne}u provjeravati, mada mi se neprekidno name-
}e pitawe iz koga on ono kraja Bosne poti~e? U kakvoj je sredini odra-
stao i kako je kod wega izgra|ena svijest o recimo, usta{kim pokoqima?
Matija Be}kovi}, nedavno, u poemi “Ka`a o ^minti”, (“Kwi`evne
novine” br. 723–724/1987), pobroja neke najpoznatije jame i najve}a gubi-
li{ta iz Drugog svjetskog rata, spomenike srpske golgote, najve}e srp-
ske etni~ke koncentracije. Kako Mikuli}u zvu~e slijede}i nazivi: Ma-
mula, Mr~etina, Ma~kiqa, Mulinova, Grgur, Radov~e, Mr~ak, ]elovina,
Kolari}, Danica, Guzi, Tro{ Marija, Brkova~a, Vido, Velebit, Marko-
vina, Qubiwe, Predvorica, Gomirje, Gomjenica, Stavor, Kozarce, Ne`i-
der, Sko~i|evojka Kori}ska, Bo`urwa, Ogulin, @deriglava, Jusova,
Hayova, Boreva, Pe{ukova, Kukau{a, Stara i Nova Gradi{ka, Novaku-
{a, Vequn, Zvekara, ^emernica, Gwijovnik, Kapavica, Grotiqa, Grkja-
nica, Simuwa, Greotnica, Sivnik, Gubavica, ^ajni~e, ^a|avica, Lubni-
ce, Mrtvica, Jadova, Kukavica, Jadovno, Mrakovica, Gostiqe, Kopiqe,
Bivoqe, Zavoqe, Zabeqe, [umatovac, [umance, [umarice, Siw, Sew,
Sluw, Splu`, Slankamen, Ig, Caprag, Prijeboj, Karlobag, Radiqa, Su-
dimqa, Bihor, Budimqe, Bogdanov kraj, Labudov gaj, Lijev~e poqe, [a-
rena plo~a, Zeleni humci, Ramski rit, Ko~evski rog, Vrgin most, Beri-
{ina luka, Mi~kov do, Petrova rupa, Ostro{ke grede, [iroki brijeg,
Pavlinove {upe, Lemaji}a ku}e, Rogo{i}a kula, Kula [etnica, Buko-
vac, Topolica, Kru{edol, Jasenovac, R`ani do, Qeskov dub, @itomi-
sli}, Lipova~a, Smiqan, Kunovo, Brisoje, Brkos, Kovren, Tu~i}, Jabuka,
Kru{}ica, Breza, Kleka, Dubica, Jasikovac, Grabo{tani, Grmo`ur, Ko-
753
privnica, Sirig, ^urug, Pag, Kosovka, Kragujka, Golubinka, Gavranica,
Orlujka, ^avkarica, Zmajevo, Vrawina, Vrap~e, Jastrebarsko, Gavrani-
ca, Gavranac, Gavran~e, Bezdanka, Bezdanac, Bezdan~e, Ubla, Mili}evo,
Ba{tine, Prebilovci, Klepci i mnogi drugi. Da li }e ih ikada iko sve
pobrojati, ako ni zbog ~ega drugog, onda zato da bi se provjerila tvrdwa
koju Be}kovi} umjetni~kim jezikom izra`ava:
“^ulo se iz usta jednoga {to ne la`e:
Kad bi se povezale koliko ih ima,
U toj zemqi od jama,
Videlo bi se da jama i nema,
Da postoji samo jedna,
Jama od jama,
Po kojoj su sve druge nazvane,
A ta jedna je zinula u nama”.
Tvrdi gospodin Mikuli} da su sve te jame i strati{ta rezultat nama
neprimjerenog, zlo~ina~kog, nekada{weg vi{epartijskog sistema. Je li
on uop{te ikada ~uo za Jasenovac? Da ga i ne pitam da li je mo`da tamo
bio. Koliko je wegova tvrdwa besmislena govori i primjer Sovjetskog
Saveza u kome je u toku rata palo dvadeset miliona `rtava, mada je imao
jednopartijski sistem i komunisti~ki poredak. Jasno mi je da kod Miku-
li}a postoji veoma izra`en animozitet prema svim vidovima dru{tve-
nog `ivota Kraqevine Jugoslavije. Ali, pitam se za{to je ba{ vi{epar-
tijskom sistemu pripisao tako stra{nu krivicu. Za{to za ratne zlo~i-
ne nije kriva, recimo, {tafeta koju je omladina Jugoslavije odu{evqe-
no nosila kroz sve krajeve zemqe i na ro|endan predavala svom voqenom
kraqu Petru Drugom Kara|or|evi}u. S obzirom da je takve optu`be po-
{te|ena mogli smo je i posle rata preuzeti. A mo`da bi boqe bilo da
smo wu osudili kao zlo~ina~ki izum, kriv za milion i sedam stotina hi-
qada `rtava, a zadr`ali vi{epartijski sistem.
Pitam se koji su Mikuli}evi polazni motivi kad se tako smjelo upu-
{ta u falsifikovawe istorijskih ~iwenica. Koliko mi je poznato, ~ak
nijedan savremeni hrvatski intelektualac kojeg je re`im okvalifikovao,
proskribovao ili progonio kao nacionalistu, nije – bar ne javno – poku-
{ao prvenstveno usta{ke, ali i druge ratne zlo~ine na na{em tlu oprav-
dati, objasniti pogubnim dejstvom predratnog vi{epartijskog sistema.
Kud se nije Branko Mikuli} ranije oglasio sa takvom tezom pa daje i Ar-
tukovi} upotrijebi u svojoj odbrani. Koji bi ga to sud mogao kao ratnog
zlo~inca i usta{kog ministra osuditi na smrt kad bi on izjavio, i pri to-
me se na Mikuli}ev autoritet pozvao, da on uop{te nije kriv za genocid,
da je to jednostavno posqedica predratnog vi{epartijskog sistema, koji se
nije mogao izbje}i. Ko je inspirisao gospodina Mikuli}a da djeluje u skla-
du sa karakteristi~nim interesima ekstremne usta{ke emigracije? Da se
nije suvi{e udubio i ponio ~itawem usta{kih emigrantskih listova?
Ko to danas, zapitajmo gospodina Mikuli}a, dijeli i suprotstavqa
jugoslovenske narode, republike i pokrajine, kad ve} 42 godine nemamo
vi{epartijski politi~ki sistem. Kako to da se sve od 1941. godine do da-
754
nas ne mo`e zaustaviti genocid nad srpskim narodom na Kosovu i Meto-
hiji? Da li je i on prouzrokovan predratnim vi{epartijskim sistemom?
[ta je sve jo{ spreman da u~ini gospodin Mikuli}, on i wegovi
istomi{qenici, da bi obezbijedili bilo kakav alibi za usta{ki geno-
cid? Nije vaqda da mu je promakla primjedba Vuka Dra{kovi}a da “ve}
~etiri decenije, olovo u {tamparijama ~eka da se izlije u roman, dramu,
elegiju, tu`balicu i novinski feqton o usta{kom genocidu, napisan ru-
kom hrvatskog autora, ali bez izjedna~avawa yelata i `rtve, bez sime-
trija. Nije, vaqda, da }e Goranova ’Jama’ ostati jedini umetni~ki krik
protiv u`asa, jedino istinsko iskupqewe pred kulturom i pred istori-
jom?!” A meni se ~ini da nije nimalo slu~ajan nedavni poku{aj da se fal-
sifikuju motivi i idejne poruke i Kova~i}eve poeme, da im se prida sa-
svim druga~ije zna~ewe od izvornog. Ne bi me nimalo iznenadilo da u
skladu s prethodno poentiranim Mikuli}evim stavovima, sada{wi
predsjednik Savezne vlade istupi sa zahtjevom da se izmijene napisi na
spomen-plo~ama nekih najzna~ajnijih gubili{ta, pa da, recimo, u Jase-
novcu pi{e: “Ovdje je sedamsto hiqada qudi masakrirano predratnim
vi{epartijskim sistemom”. Pred jamom R`ani do moglo bi da stoji: “U
ovaj bezdan je ba~eno hiqade qudi, `ena i djece kao posledica starojugo-
slovenskog politi~kog pluralizma”. Sli~no bi se opravdawe, po Miku-
li}u, moglo na}i za sve kasapnice, spaqena sela, poru{ene crkve, ga`e-
we djece tenkovima, va|ewe o~iju `ivim qudima, saka}ewe, klawe, vje-
{awe, strijeqawe |aka, likvidaciju “kulaka”, nabijawe na kolac...
Re~e Mikuli} da se iza Memoranduma Srpske akademije nauka i
umetnosti “kriju i takvi qudi koji ho}e da destabilizuju Jugoslaviju i
koji sigurno odr`avaju veze sa raznim reakcionarnim centrima i u ino-
stranstvu, u to sam ube|en”. Imate li bilo kakav drugi dokaz, osim ovog
ubje|ewa, gospodine Mikuli}u? U civilizovanom svijetu, qudi wegovog
dru{tvenog polo`aja i s odgovaraju}om politi~kom funkcijom, rijetko
sebi dopu{taju da govore napamet, da daju neodgovorne izjave i pau{al-
ne ocjene.
Tvrdi za Milovana \ilasa da je izdajnik par ekselans. A koga je to
on izdao? Smatra li, mo`da, da je on kao “okorjeli izdajnik” glavni kri-
vac za jugoslovenske dugove, duboku ekonomsku i moralnu krizu, socijal-
ni i politi~ki haos, odsustvo modernog pravnog poretka, gra|anskih
sloboda i prava. Smatra li ga neprijateqem upravo zato {to je jo{ pri-
je nekoliko decenija lucidno prognozirao do ~ega }e dovesti politika
~iji je Mikuli} jedan od glavnih dana{wih protagonista?
Na Mikuli}evo pitawe: “[ta biste vi, na primer, preduzeli protiv
komunista, ako bi oni zapretili preuzimawem vlasti u va{oj zemqi?”,
novinar “[pigla” je odgovorio: “Oni mogu da iza|u na izbore. Samo {to
na izborima stravi~no gube”. Na to Mikuli} dodaje opasku: “Kako to da
je wima zabraweno da rade u javnim slu`bama, a istovremeno se govori o
pravima ~oveka?” Zar ste zaboravili, gospodine Mikuli}u, da ni re`im
~iji ste Vi velikodostojnik, ne dozvoqava otvorenim opozicionarima
(u {ta se ubraja i moja malenkost) da rade u javnim slu`bama. I ne samo
755
to, nego ih {aqe na robiju i na razli~ite druge na~ine {ikanira i pro-
goni. Ali, za{to se Mikuli} i wegovi istomi{qenici boje organizova-
wa opozicije? Za{to joj ne dozvole da slobodno iza|e na izbore i bude
katastrofalno pora`ena kao komunisti u Zapadnoj Wema~koj. To ih ni-
{ta ne bi ko{talo, a svake ~etiri godine bi mogli opipqivim i krajwe
uvjerqivim dokazima potvrditi legalitet wihovog re`ima autenti~nom
voqom naroda.
Nasuprot tome, oni odmah prijete da }e postoje}i sistem braniti
svim sredstvima. Od koga }ete ga braniti? U slu~aju realne spoqne opa-
snosti po teritorijalni integritet i nezavisnost Jugoslavije, ubije|en
sam da bi na branik otaybine stali svi ozlogla{eni disidenti i opozi-
cionari, a da bi u tome predwa~io Milovan \ilas koga Mikuli} okle-
veta kao neprijateqa i izdajnika. Ali, nisam siguran da bi se tako poni-
jeli ba{ svi dana{wi politi~ki funkcioneri, bar ne oni koji su na vri-
jeme obezbijedili pozama{ne devizne iznose na privatnim ra~unima u
{vajcarskim bankama.
Me|utim, Mikuli}eva prijetwa vojskom podrazumijeva i makar samo
hipoteti~ku situaciju, da ogromna ve}ina naroda, stanovni{tva ove ze-
mqe, zakqu~i da joj postoje}i sistem ne odgovara, te po`eli da ga mijewa
i iza|e na ulice da javno demonstrira svoje uvjerewe. Zar bi uputio voj-
sku protiv svog golorukog naroda, protiv “radnih qudi i gra|ana”, kako
ga naziva. Jo{ mi odzvawaju u u{ima wegove rije~i: “Niko ne bi trebalo
da gaji o tome iluzije”. Nije li spreman da se ugleda i na generala Augu-
sta Pino~ea. A vjerovatno bi nove masovne grobnice, nakon gu{ewa na-
rodnog bunta i revolta, opet smatrao posqedicom vi{epartijskog siste-
ma, samo ovog puta ne kao realno postoje}eg nego eventualno `eqenog od
strane `rtava pogroma.
I kao vrhunac svega, Mikuli} nam smiono obe}a da i ne pomi{qa na
ostavku. Kad bi to bar mogao potkrijepiti i nekim umnim potezom na
planu ekonomske politike. Ovako, ispada, {to vi{e ekonomskih gre{a-
ka, propusta i proma{aja napravi, {to vi{e narod izlo`i nema{tini i
drugim socijalnim traumama, predsjednik Vlade je odlu~niji da ostane
na kormilu jugoslovenskog re`ima. Re~e da na taj polo`aj nije do{ao po
konkursu. To mu je izgleda porodi~na osobina da zna~ajne funkcije pri-
bavqa bez javnog konkursa, bez ikakvog alternativnog kandidata. Na isti
na~in je i wegova }erka postavqena za direktora Olimpijskog muzeja u
Sarajevu, pa {ta joj fali. Mirno spava, kao i on, jer niko od wih ni ne
zna {ta je to savjest, ~ast, dostojanstvo. Mo`da je ova moja posledwa tvrd-
wa prejaka, mo`da sam pristrasan, zaslijepqen, pa kod wega ne primje}u-
jem te divne qudske vrline. Najvi{e od svega bih volio da me neko uvje-
ri u suprotno, pa }u javno priznati gre{ku, pokajati se i kle~e}i zatra-
`iti opro{taj. Sam Mikuli} bi me najefikasnije uvjerio ako odmah pod-
nese neopozivu ostavku. To je za wega samo jedan mali korak, potez perom,
ali za ovaj narod veliki, ogroman. Bio bi mu to naj~asniji izlaz iz situ-
acije u koju je ne samo svojom krivicom do{ao, a za ovaj narod, a za Jugo-
slaviju u cjelini, {ansa da se ipak neke stvari na boqe promijene.
756
VIII.. PRVO OTVORENO PISMO
GOSPODINU HAMDIJI POZDERCU,
^LANU PREDSJEDNI[TVA SOCIJALISTI^KE
FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Dragi Hamdija,
Ti }e{ se, sigurno, za~uditi i ovom pismu i tonu kojim se u normal-
nim `ivotnim okolnostima obra}a samo prijateq prijatequ. Te{ko }e
Ti, pogotovo, biti da razumije{ otkuda i za{to to ja, kojega Ti ni~im
prijateqskim nisi zadu`io, otvorena srca i s naj~istijim namjerama,
`elim da Ti pomognem.
Ti se, naravno, sje}a{ decembra 1981. kad si predvodio politi~ku
hajku protiv mene, jer sam tra`io da se Tvom “mezimcu” Brani Miqu{u,
tada{wem sekretaru Gradskog komiteta Saveza komunista Sarajeva,
zbog plagijata oduzme magisterij politi~kih nauka. Ta hajka Ti je, zna{
i sam, dobro do{la i da mi se osveti{ za neke moje prethodne grehove,
naro~ito za javno `igosawe Tvojih miqenika Atifa Purivatre, Hasana
Su{i}a i Muhameda Filipovi}a, koje argumentovano ozna~ih kao bar-
jaktare panislamizma i muslimanskog nacionalizma u Tvojoj dr`avi Bo-
sni i Hercegovini.
Pamti{, kao {to i ja pamtim, kako si na partijskom sastanku, pred
krcatim amfiteatrom Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu, pred mo-
jim kolegama i studentima, zabranio da odgovaram na optu`be i, bez uvi-
jawa, spre~io me da uop{te govorim na tom skupu, gotovo u cjelosti me-
ni posve}enom. Rekao si:
“Nisi ni{ta ponudio {to bi bilo prihvatqivo za dijalog!” A tom
besprizivnom stavu si dodao i ove konstatacije: “Oguglao si, Vojo, na
kritiku, kao magarac, na batinu. Magare se mora tu}i da krene, ja imam
osje}aj da mnoge treba tu}i, da bi se bar preispitali {ta rade i {ta ~i-
ne u ovoj zemqi!” Zapla{io si sve prisutne. Bio si onaj isti Hamdija ko-
ji je 1968. pretio sarajevskim studentima da }e wihove demonstracije
rasterati tenkovima! Kazao si, sje}a{ li se, da nisam ni za ludnicu, ~im
sam se usudio da u jednom tekstu u “Dugi” pomenem i Tebe, kao recenzen-
ta Miqu{eve kwige plagijata. Onda si napravio predah, na trenutak
spustio batinu i prijateqski me posavjetovao: “Ne bi ti, Vojo, trebao da
kao june glaviwa{! Treba sebe da preispita{, da udari{ glavom u zid!”
Po Tebi, nije trebalo da javnost upoznajem sa Miqu{evim plagijatom.
Kao wegov kolega i, posebno, kao komunista, bio sam du`an da odem kod
Miqu{a i da mu, u ~etiri oka, ka`em ovako: “Burazeru, ovo ti ne vaqa,
pripremi ogradu, naknadno ubaci navodnike i fusnote”.
Nije, dakle, potrebno da Te podsje}am na ono {to nisi zaboravio.
Tvojom voqom, istjera{e me iz ~lanstva Saveza komunista, uskoro me
protjera{e sa nastavni~ke katedre, a potom mi oduze{e i slobodu. Bran-
ko Mikuli} i Ti planirali ste najprije 12, a potom vam se u~ini da je do-
sta 8 godina robije. Da li je bilo po srijedi zadocwelo pokajawe ili ne-
{to drugo, tek Ti si, dragi Hamdija, tra`io od moje porodice da napi{em
molbu za pomilovawe, garantuju}i svojom vla{}u da }u, u tom slu~aju, bi-
757
ti otpu{ten sa robije. Tek Ti se, evo, sada na toj brizi zahvaqujem. I ne
zamjeri mi {to sam tu Tvoju ponudu tada odbio i svoju zatvorsku kaznu iz-
dr`ao u zeni~koj robija{nici do posqedweg dana, do posqedweg sata.
Kad bih Ti vra}ao istom mjerom, kad bih za izva|eno oko tra`io oko,
kad bih za svaku godinu robije tra`io i za Tebe isto toliko su`awstva,
pa za sve stra`arske pendreke i mjesece provedene u samici zeni~ke ro-
bija{nice tra`io osvetu bez priziva, onda ja vi{e ne bih bio ni civi-
lizovani Evropejac, ni slovenski hri{}anin, ni istinski pripadnik na-
roda na ~iji se “revan{izam” i “hegemonizam” u ovoj zemqi, ve} ~etiri
decenije, tako histeri~no galami. Ne, dragi Hamdija. Ja pamtim, ali ne
zlopamtim. Pomisao na osvetu mi je strana, daleko je od mene, ve} i zbog
toga {to bi me osveta izjedna~ila s Tobom. A u tradiciji je naroda u ko-
me sam ponikao, ~ijim si se pripadnikom i Ti do unazad nepunih dvadeset
godina deklarisao, da se na zlo uzvra}a dobrim, i to je glavni razlog {to
`elim da Ti u nevoqi pomognem.
Beogradski “Student” je objelodanio da si pokrao ~itave pasuse iz
tu|e kwige i taj plagijat, po svemu identi~an onom Miqu{evom, objavio
pod svojim imenom. Ti si poku{ao da kra|u demantuje{. Navodno, nisi
znao da je to {to si krao objavqeno u ne~ijoj kwizi, nego si mislio da su
to materijali pisani za potrebe Trinaestog kongresa Saveza komunista
Jugoslavije. U ~emu je razlika, sve i da Ti se povjeruje? Nije, vaqda, da i
Ti spada{ u one koji smatraju da je moralnim i zakonskim normama zabra-
weno da se pokrade samo privatnik, a da je razvla~ewe i prisvajawe ko-
lektivnog, dru{tvenog, i normalno i dozvoqeno?! Sre}a {to Vuk Ka-
rayi} nije bio Tvoga morala i Tvoje pameti, ina~e bi sav Kosovski ci-
klus, sve prikupqeno narodno stvarala{tvo, neprocjewivo duhovno bla-
go, publikovao pod svojim imenom!
Ti zna{, dragi Hamdija, da Ti, po va`e}em Zakonu o autorskim pra-
vima, sleduje najmawe godina dana zatvora! Zna{, tako|e, i to da Te viso-
ki politi~ki polo`aj ne}e spasiti, jer `ivimo u osvjedo~enoj pravnoj
dr`avi. Izli{no je, kona~no, da Te podsje}am na to da nijedan politi~-
ki mo}nik u nas, ako se ogrije{io o zakon, nije umakao objektivnom sud-
skom procesu i pravi~noj sankciji. Samo uzgred i ilustracije radi, da na-
pomenem: Tvoj partijski drug Branko Mikuli} je, sje}a{ li se, morao da
odgovara zbog one vile sa bakarnim krovom koja je za wega i wegovu
skromnu porodicu gra|ena u naju`em centru Sarajeva, a ka`wen je i zbog
toga {to je svoju k}erku, bez zakonski obaveznog javnog konkursa, posta-
vio za direktora Olimpijskog muzeja u na{em {eheru. Ni Ti, sigurno, ne-
}e{ boqe da se provede{.
Hamdija, burazeru, ovo Ti ne vaqa! Povuci kwigu iz prodaje, pripre-
mi ogradu, svali krivicu na lektore i korektore, za naredno izdawe na-
knadno ubaci navodnike i fusnote. To Ti, evo, prijateqski savjetujem.
U Tvom rodnom kraju, u Cazinu, ka`u: “Lak{e bi ti ~ojek u}ero dva-
jes cenata u gujscu, nego dva centa u glavurdu!” Sjeti se te izreke, jer si je
i sam, ~esto, drugima preporu~ivao, vade}i iz we dragocjenu pouku.
Poslije su|ewa, koje }e, svakako, u {to ne treba ni sumwati, uskoro
biti zakazano i odr`ano, sleduje Ti odlazak na robiju. S obzirom na to da
si mnogo zaslu`an za moja robija{ka iskustva, ja Ti ih, ovom prilikom,
758
nesebi~no stavqam na raspolagawe. Dodu{e, Tvoj polo`aj je mnogo te`i,
jer u zatvoru ne}e{ biti kao zato~enik savjesti nego kao obi~an kradqi-
vac, a i ~itavo dru{tvo }e te tretirati kao kriminalca. Ne}e{ u`iva-
ti podr{ku nijednog uglednog intelektualca u Jugoslaviji ili u svijetu.
Tebe }e svi, i koji Te znaju i koji Te ne znaju, `estoko osu|ivati. Objelo-
dani}e se, dok bude{ u zatvoru, svi skandali u kojima si, dok si bio van za-
tvora, na vlasti, u~estvovao. Prvo }e ti okrenuti le|a Tvoji poltroni i
sada{wi i nekada{wi miqenici. O~ekuj da }e oni, svakodnevno, polici-
ji i sudovima, ali i zatvorskoj upravi, protiv Tebe slati sve novije i no-
vije prijave, pisma osude i zgra`avawa, prezira i nipoda{tavawa.
U zatvoru }e Te podvrgavati batinawu, mo`da i samo zbog toga {to
nekom stra`aru ne}e{ biti simpati~an.
Ako se, u znak protesta, odlu~i{ na {trajk gla|u, onda pij, najmawe,
dva litra vode dnevno; ina~e }e Ti, kao {to su meni, te{ko stradati bu-
brezi.
Unapred znaj da je prisilna ishrana, bilo infuzijom, bilo sondom
kroz nos, vi{e nego neprijatna.
Gla|u ne {trajkuj nikad du`e od 15 dana zaredom, jer mogu nastupiti
neizqe~ive posqedice po Tvoje zdravqe.
Ode{ li u zeni~ku robija{nicu, vjerovatno }e te rasporediti na
rad u brusionu ili livnicu. Zapamti: tamo{wi uslovi su u`asni. Ni naj-
osnovnija sredstva za{tite na radu Ti ne}e stajati na raspolagawu.
Ipak, imaj u vidu i ovo: podmi}ivawem uprave mo`e se promijeniti
radno mjesto i pribaviti jo{ niz drugih privilegija.
Ako Te u zatvoru anga`uju kao provokatora koji }e cinkariti poli-
ti~ke osu|enike i pristati da se pojavi kao la`ni svjedok na ponovnom,
insceniranom, su|ewu nekom od wih, kaznu Ti mogu prepoloviti, a nakon
izlaska na slobodu isposlovati i pristojno radno mjesto.
Najve}a opasnost }e Te vrebati od strane Tvojih kolega ka`wenika
kriminalaca. Oni, ti obija~i kasa, razbojnici i prevejani lopovi, sma-
tra}ete ludim. Nikako ne}e razumijevati da postoje lopovi koji kradu
tu|e kwige, i jo{ ih prepisuju. Bilo bi Ti, me|u tim polusvijetom, mno-
go lak{e da si yeparo{ ili provalnik!
Ako je ikako mogu}e, vodi ra~una da u kolektivnoj spavaonici ugra-
bi{ mjesto u gorwem krevetu i nikad nemoj spavati potrbu{ke. U pro-
tivnom, podmukli klasni neprijateq mo`e da Te napadne s le|a, tako da
sutradan ne}e{ mo}i ni hodati!
Bude{ li ka`wen samicom, onda }e{ 16 ~asova dnevno morati da {e-
ta{ tri koraka naprijed, tri koraka nazad, bez mogu}nosti da bilo {ta
pro~ita{, prepi{e{ ili da s nekim razgovara{. Mo`da }e poku{ati da
Te tako, izolacijom i dodatnim {ikanirawima, izlije~e od skribomani-
je i prepisiva~kog sindroma.
U~ine li Ti se potrebnim jo{ neka obja{wewa, potra`i me u mom
stanu, predlo`i neku kafanu, park ja }u Te primiti, ja }u do}i; stojim Ti
na usluzi.
Ni najmawe ne sumwam u to da }e{ Ti u zatvoru pokazati maksimal-
nu `equ da se prevaspita{ i dozove{. Mo`e se lako desiti da Ti, po iz-
lasku, na slobodu, ponovo ponude istu funkciju, isti posao koji sada oba-
759
vqa{, jer Tebe ne mogu, kao, recimo, nekog politi~kog osu|enika, osu|e-
nog zbog verbalnog delikta, neprijateqske propagande, nakon robije
ostaviti bez hqeba, porodicu Ti prisiliti da gladuje. Ti to ne smije{
da prihvati{, mora{ da odbije{.
Razmisli i sam: Ti bi, po kqu~u i po redu rotacije, trebalo da za ne-
ku godinu, mo`da ba{ u vrijeme kad bude{ iza{ao iz zatvora, postane{
predsjednik Predsjedni{tva Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije, odnosno {ef jugoslovenske dr`ave. Ne bi bilo ba{ prijat-
no pro~itati u nekim kapitalisti~kim novinama naslov ovakve sadr`i-
ne: “Plagijator postavqen na kormilo Jugoslavije!” Ili ovakav: “Inte-
lektualni kradqivac na ~elu jugoslovenske federacije!”
Kra|a je kra|a, pa bilo da se krade kwiga ili tawir u samoposluzi, moj
Hamdija. I nije ba{ te{ko zamisliti da bi, u slu~aju da ne odbije{ funk-
ciju ~lana Predsjedni{tva Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije, sutra doveo sebe u nezavidnu situaciju da Gorba~ov, gospo|a
Ta~er, predsjednik francuske republike ili polubo`anski car Japana,
sa kojima bi Ti (kao {ef Jugoslavije) eventualno vodio dr`avni~ke raz-
govore, sklawaju od Tebe naliv-pera, aktenta{ne, li~ne zabiqe{ke ili
nao~are!
Najboqe je rje{ewe i za Tebe i za Jugoslaviju: odrobijaj to {to Ti
sud odredi, pa odmah – u penziju!
Razmi{qao sam da bi mogao da, eventualno, prihvati{ mjesto ambasa-
dora. Ali gdje? U demokratskim i kulturnim zemqama te{ko da bi Te pri-
mili. U Libiji postaje rizi~no: Gadafi je po~eo da streqa i vje{a odve}
zagri`ene fanatike me|u islamskim fundamentalistima. Po mnogim
kvalitetima Ti bi se, bez sumwe, dopao Homeiniju, ali on, ipak, nikad ne
bi mogao olako pre}i preko Tvog, makar i samo deklarativnog, ateizma i
opredeqewa za marksisti~ku ideologiju. Ostaje jo{ samo Tirana. Reklo
bi se, mjesto kao izmi{qeno za Tebe: ogrne{ se parolama i bajkama i ba-
snama o socijalisti~koj revoluciji, proleterskom internacionalizmu i
borbi protiv velikosrpske hegemonije, a u ti{ini radi{ na trasirawu
zelene transverzale (ZETRA! je li se tako, i po tome, zove ona olimpijska
dvorana u Tvom, sve donedavno sam u svojoj naivnosti mislio i mom, Sara-
jevu?!) od Teherana pa do iza Biha}a, na istrebqewu hri{}ana iz Bosne,
Hercegovine, Sanyaka, Kosova, Metohije, Makedonije...
Ipak, odbij i ambasadorsko mjesto u Tirani, ako Ti ga ponude. Pen-
zija: to je, moj Hamdija, za Tebe najpametnije.
Izvini {to Ti ovo pismo ne {aqem samo po{tom, nego ovako, kao
otvoreno, u ne{to ve}em broju primjeraka. Nestaju mi netragom po{tan-
ske po{iqke, a ovako se nadam da }e bar jedna kopija ovog teksta do}i do
Tebe.
Javi se, bude li Ti bilo {ta potrebno.
Maksuz selam,
Tvoj odani i uvijek budni du{ebri`nik,
U Beogradu, 9. marta 1987. Dr Vojislav [e{eq
760
IX.. DRUGO OTVORENO PISMO
GOSPODINU HAMDIJI POZDERCU,
^LANU PREDSJEDNI[TVA SOCIJALISTI^KE
FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Dragi Hamdija,
Prije par dana me je napokon obradovalo Tvoje pismo, pa Ti evo od-
mah odgovaram. Drago mi je da si moje savjete prihvatio kao iskreni pri-
jateqski gest, {to me dodatno inspiri{e u htijewu da Ti se i ubudu}e na-
|em u nevoqi kao svoj svome. Ovog puta }u nastojati da Ti malo podrob-
nije razjasnim neke dijelove mog prethodnog pisma koje, kako mi pi{e{,
nisi ba{ najboqe razumio.
Sve do unazad nekoliko mjeseci nisam mogao ni sawati da }e se i to
desiti, da }e me neki unutra{wi poriv natjerati da Ti pi{em. Da nekim
pukim slu~ajem ne prelistah januarski broj “Studenta”, vjerovatno do
ovoga ne bi nikad ni do{lo. Mo`e{ li uop{te, Hamdija, pretpostaviti
koliko je bilo moje zaprepa{}ewe, prouzrokovano saznawem da si i Ti
otkriven kao plagijator, kao onaj koji je ukrao tu|i intelektualni pro-
dukt i prikazao ga svojim, jednom rje~ju, kao kriminalac. Odmah mi na-
vrije{e sje}awa na mjesec decembar 1981. godine, na vrijeme u kome si
predvodio `estoku politi~ku hajku protiv mene jer sam tra`io da se
Tvom mezimcu Brani Miqu{u, istaknutom partijskom funkcioneru, po-
sqedwem nosiocu {tafete na Titov odar 1980. godine, oduzme magiste-
rij politi~kih nauka zbog plagijata. Bio je to, pored javnog ukazivawa
na panislamisti~ke i muslimansko-nacionalisti~ke istupe Tvojih pu-
lena Atifa Purivatre, Hasana Su{i}a i Muhameda Filipovi}a, jedini
razlog mog iskqu~ivawa iz Saveza komunista i uklawawa sa nastavni~-
ke katedre. Suvi{e dockan mi je bilo jasno da je moja osnovna, nepopra-
vqiva gre{ka {to sam se u oba kriti~ka istupa eksponirao kao iskreni,
odani i ubije|eni komunista, pun vjere i pouzdawa u ideale marksisti~-
ke teorije i politi~kog pokreta koji se wome inspiri{e. ^udi me da se
ne sje}a{, moj Hamdija, kako si mi sa tribine, pred prepunim amfitea-
trom Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu, pred mojim kolegama i stu-
dentima, zabranio da govorim jer, kako si rekao, nisam “ni{ta ponudio
{to bi bilo prihvatqivo za dijalog”. Tvrdio si da imputiram, da se slu-
`im politi~kim insinuacijama i da idem na politi~ku diskvalifika-
ciju pojedinaca. Pripisivao si mi, jadan ne bio, upravo ono {to Ti in-
tenzivno decenijama radi{, jo{ otkako si se 1968. godine proslavio pri-
jete}i studentima sarajevskog univerziteta da }e{ wihove demonstraci-
je tenkovima rastjerati. Razumije se, iskazao si velikodu{nost, te
spremnost, kako si rekao, “da te ja primim i da s tobom razgovaram i da
ti ~ak organizujem strukturu da ka`e{ {ta ima{”. Kao {to si vidio,
Hamdija, ja Ti ne do|oh. Nisam bio ni najmawe spreman da poput Fuada
Muhi}a nekoliko godina ranije, pred tebe kleknem, pokajem se i pla~-
nim glasom zamolim za milost, obe}avaju}i da }u preko no}i promijeni-
ti svoja ubje|ewa i okrenuti }urak naopako. Odmah si bio spreman da to
moje dr`awe racionalizuje{ obja{wewem da sam “oguglao na kritiku
761
kao magarac na batinu”. Nepunu godinu dana kasnije javno si me napao sa
tribine Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i optu`io
da sa “zar|alom idejnom municijom Versajske Jugoslavije pucam na avnoj-
ske tradicije”. Mnogo te je zabrinuo i ozlojedio moj istup na savjetova-
wu o jugoslovenskom federalizmu i predlog za radikalnu reviziju Usta-
va iz 1974. godine. Nije te uop{te interesovala nikakva argumentacija,
nikakvi dokazi za tvrdwu o temeqnom iracionalizmu nekih osnovnih
ustavnih na~ela. Va`no Ti je samo bilo sa~uvati status kvo i nepriko-
snovenost Tvog pa{aluka u Samostalnoj Radwi Branka i Hamdije.
Ko je tada, dragi Hamdija, mogao i pretpostaviti da }e{ Ti nakon pet
godina u~initi isto ono {to i Miqu{. Pa zar posle sve onolike bruke
Ti Hamdija opet glaviwa{ kao june i udara{ glavom u zid. Zaista si ogu-
glao na kritiku kao magarac na batinu. A magarca u godinama uop{te ne
vrijedi tu}i. Ti, jadan ne bio, zaista vi{e nisi ni za ludnicu. Ne mora{
se bojati da }u Te ja preko {tampe napadati zbog krivi~nog djela koje si
po~inio. Uostalom, ni “Duga” ni bilo koji drugi list mi danas takav kri-
ti~ki tekst ne bi objavili. Ne}u ispitivati ni da li si mo`da rukopisom
svoje kwige-plagijata kona~no pribavio doktorat nauka za kojim si tako
dugo ~eznuo. Ne interesuje me ni kako si svojevremeno bez doktorata mo-
gao postati redovni profesor univerziteta. Ubije|en sam da }e{ i ovo
moje pismo shvatiti i prihvatiti kao potpuno dobronamjerno, kao uosta-
lom, i ja Tvoje rije~i prije pet i po godina, ili kad si 1985. godine, nakon
{to ste se Ti i Branko Mikuli} javno izblamirali zbog staqinisti~kog
su|ewa koje ste mi re`irali, tra`io od moje porodice da pi{e molbu za
pomilovawe, obe}avaju}i velikodu{no da }e{ se Ti postarati da me u tom
slu~aju puste iz zeni~ke robija{nice prije isteka kazne. Kao {to zna{,
moja porodica ponosno odbi da tra`i bilo kakvu milost od Tebe i Tebi
sli~nih, a ja ni kao su`aw nisam bio spreman da uop{te o tome razgova-
ram. Poru~ivao si mi, pored toga, preko jednog na{eg zajedni~kog pozna-
nika da `eli{ sa mnom razgovarati, nakon {to iza|em iz zatvora, a ja se,
eto, na`alost, oglu{ih na Tvoju `equ. Sad se zbog toga iskreno kajem jer
smatram da sam Te kroz taj razgovor mogao podu~iti kako se kwige pi{u,
te sprije~iti da napravi{ ovakvu sviwariju.
A i Ti Hamdija, pored sve vlasti koju ima{ i privilegija koje u`i-
va{, stalo Ti da bude{ intelektualac, da pi{e{ kwige. Kad si se u to
upustio, {to nisi poput Edvarda Kardeqa i Tode Kurtovi}a organizo-
vao timski rad, anga`ovao robove, “Crnce” kako ih u aparatu podrugqi-
vo zovu, a Ti se onda samo potpisao ispod finalnog produkta. Zar nisi,
kao ranije, mogao zadu`iti Muhameda Filipovi}a i Fuada Muhi}a da Ti
pi{u novu kwigu? Zna{ koliko su se oni ve} izvje{tili u piskarawu ra-
znoraznih gluposti, pa jedna glupost vi{e ili mawe ni{ta im ne zna~i.
Bar su Ti to mogli u~initi nakon {to si ih onoliko zadu`io efikasnom
podr{kom i svesrdnom pomo}i u wihovim nacionalisti~kim i staqini-
sti~kim orgijama. [to se upu{ta{ u pisawe kwiga kad za to nisi sposo-
ban? S obzirom da nisam nikakvo zlopamtilo sad Ti, opet, postupaju}i
po Tvojim nekada{wim sugestijama, savjetujem da kwigu povu~e{ iz pro-
daje i po{aqe{ na doradu, svaquju}i, razumije se, svu krivicu na lekto-
762
re i korektore, pa za naredno izdawe naknadno ubaci navodnike i fusno-
te. To {to Ti je kwigu promovisao jedan profesionalni panegiri~ar,
kakav je Najdan Pa{i}, ne}e Ti mnogo pomo}i u intelektualnoj javnosti.
Ne bi vaqalo da su ove moje pridike uzaludne. Za{to li se samo quti{
{to sam te podsjetio kako bi qudi rekli u Tvom rodnom kraju, u Cazinu,
“lak{e bi Ti }ojek u}ero dvajes cenata u gujscu, nego dva centa u glavur-
du”. Uzalud si, izgleda, toliko puta i sam ponavqao ovu, pomalo skarad-
nu, poslovicu u nekim drugim prilikama. Mo`da }e{ se zapitati za{to
se uop{te bavim Tvojom nezavidnom moralnom sudbinom. Mo`da zato
{to nemam drugog posla upravo zahvaquju}i Tebi i Mikuli}u, a u mojoj
postojbini, u Hercegovini, qudi ka`u da “besposlen pop i jari}e krsti”.
Kao {to vidi{, oni nisu tako vulgarni kao Tvoji zemqaci, ali uzalud-
nost mojih prosvjetiteqskih i prijateqskih namjera u Tvom slu~aju opi-
sali bi duhovitom metaforom “ja ga krstim a on prdi”. Ali,to uop{te
sada nije ni va`no. Va`na je moja dobra voqa da Ti pomognem bar u ispi-
tivawu mogu}nosti da se sa {to mawe gubitaka izvu~e{ iz ove krajwe ne-
prijatne afere u kojoj si se obreo usqed svoje bahate nepromi{qenosti
i odsustva elementarnih moralnih skrupula. Ina~e, dok se moji zemqa-
ci forsirano iseqavaju iz isto~ne Hercegovine zbog nezaposlenosti
ili, kao u Popovu poqu, oduzimawa zemqe, ~ujem da Ti svoju Cazinsku
krajinu pretvara{ u Kaliforniju.
Najgore {to Ti se mo`e desiti je da bude{ izveden na sud i osu|en
na godinu dana zatvora zbog po~iwenog krivi~nog djela sankcionisanog
kaznenim odredbama va`e}eg zakona o autorskom pravu. I ode Ti na ro-
biju, moj Hamdija. Mo`da }e Ti za ovu mogu}u varijantu Tvoje daqe sud-
bine moji savjeti biti dragocjeni jer ih uglavnom baziram na vlastitim
robija{kim iskustvima koja Ti nesebi~no stavqam na raspolagawe. Me-
|utim, jasno mi je da je Tvoja pozicija mnogo te`a jer se ne}e{ u tamni-
ci na}i kao zato~enik savjesti nego kao obi~an kriminalac. Ne}e{ u`i-
vati podr{ku i pomo} me|unarodnih organizacija kao {to su “Helsin-
ki vo~”, “Amnesti interne{nl” ili Komiteta za odbranu uhap{enih pi-
saca. Nijedan istaknuti jugoslovenski ili strani intelektualac ne}e
stati u Tvoju odbranu. Na Tvoje vapaje }e ostati gluv i beogradski Odbor
za odbranu slobode misli i izra`avawa, te Odbor za odbranu umetni~-
kih sloboda Udru`ewa kwi`evnika Srbije. Izosta}e Ti i podr{ka do-
ma}eg javnog mnijewa koja je u mom slu~aju bila tako o~igledna i efika-
sna, zapravo, presudna, pa su vlastodr{ci, a i Ti me|u wima, bili prisi-
qeni da mi prvobitnu kaznu smawe za vi{e od tri ~etvrtine. Tebe }e svi
gra|ani ove zemqe jednodu{no osu|ivati, sve ono {to o Tebi ni najbli-
`im prijateqima nisu smjeli povjeriti, sad }e javno i na sve strane go-
voriti. Zar uop{te mo`e{ sumwati u osnovanost moje bojazni da }e se
objelodaniti svi skandali i malverzacije u koje si bio direktno umije-
{an. Ne vjeruje{ mi kad Ti tvrdim da }e Ti prvo Tvoje poltroni okrenu-
ti le|a i pquvati na sami pomen Tvog imena.
Pade mi na pamet kako si na konferenciji za {tampu 1985. godine,
pred okupqenim stranim novinarima govorio da od mene “treba napra-
viti politi~kog mrtvaca u idejnoj i politi~koj bici, u sukobima u suko-
763
bima a ne u dijalogu. Ne u raspravama nego u otvorenom klasnom sukobu
da napravimo mrtvaca, pada ga rasporenog pustimo, da mu oka~imo yige-
ricu na le|a i da ma~ke i pse na wega hu{kamo”. Pri tome si imao u vi-
du da “od neprijateqa ne mo`e{ napraviti prijateqa ako on stalno i
konstantno (sic! – nap. V.[.) djeluje protiv komunizma i preduzima od-
re|ene aktivnosti”.
Tim rije~ima si, u stvari, obrazlo`io svoje odbijawe da uop{te ula-
zi{ u raspravu o mojim politi~kim stavovima. I tada si isticao: “Ja
stvarno nemam potrebe da ukr{tam rukavicu sa onim {to meni vra}a
ideologiju izme|u dva rata jer je ona iza mene, iza moga pokreta, iza mo-
ga kursa. [to bih ja sada ukr{tao rukavice oko toga treba li nam Fede-
rativna Republika Jugoslavija u ~etiri republike i dovodio u pitawe
poziciju Bosne i Hercegovine i Crne Gore ili bilo koje druge republi-
ke ili pokrajine itd. O {ta je to meni da se ja gubim na tim raspravama?
Ja to jednostavno ne}u!”
Prisutni novinari pomno prati{e Tvoje izlagawe, zabiqe`i{e
Tvoje re~i, a sada su u prilici da i{~ekuju da mahalski psi i ma~ke za to-
bom potr~e kaldrmom. Kao {to vidi{, od mene si, iako sam otvoreni an-
tikomunista, uspio stvoriti prijateqa koji se iskreno trudi da Ti u sva-
koj prilici pomogne. Ali, kako }e{ se odbraniti od doju~era{wih pri-
jateqa i poltrona kad jednom owu{e krv i odlu~e da se blagovremeno “u
hodu prestroje”. I Mikuli}, u koga si se zakliwao, u koga si se uvijek
uzdao, prvom prilikom }e Ti okrenuti le|a. Pa da je samo to ono {to Te
s wegove strane mo`e sna}i – nipola muke. Spasavaju}i sebe u stawu je da
Te nemilosredno zgazi.
Rekoh Ti ve} da Ti ni u zatvoru ne}e biti prijatno. Tvoja kategorija
osu|enika, kriminalci, smatra}e Te ludim. Kome od wih ikada pada na
pamet da krade tu|e kwige, pa da ih jo{ prepisuje. Za wih bi bila najve-
}a kazna da ih neko prisili da pro~itaju dvije-tri kwige. Me|u wima bi
mnogo boqe pro{ao i ve}i autoritet imao da si yeparo{, provalnik ili
sileyija. Za tvoje suptilnosti u politi~kom sileyijstvu ne}e imati ra-
zumijevawa.
Nadam se da si moj savjet u pogledu izbora gorweg kreveta i izbjegava-
wa da spava{ potrbu{ke, najozbiqnije shvatio. U protivnom, moglo bi se
desiti da Te za jednu no} i desetak homoseksualaca siluje, pa da sutradan
ne mo`e{ ni hodati. Ako uprava zatvora sazna za Tvoje seksualne avantu-
re izve{}e Te na raport. Tamo ni za `ivu glavu nemoj re}i da si silovan
i pomiwati imena prepoznatih po~inilaca. Upravnik, ina~e Tvoj doju~e-
ra{wi obo`avalac Fadil Lipni~evi}, ne}e Ti vjerovati, a osvetni~ki
raspolo`eni homoseksualci, uprkos we`nostima koje su Ti prethodno
ukazivali, mogli bi Te zaklati na spavawu. Nikada ne gubi iz vida da se
me|u wima nalaze i oni koji su silovali svoju majku, sestru, k}erku ili si-
na. Pomiri se s mjesec dana samice i eventualno tri mjeseca izolacije.
A jesi, vala, na{ao da isprepisuje{ kwigu Petra B. Mandi}a “SKJ i
demokratski centralizam” ([IRO “Srbija”, Beograd 1983, drugo izdawe)
koja je objavqena u 2.000 primjeraka, a Tvoja kwiga-plagijat “Od istorij-
ske ka konkretnoj odgovornosti” (SOUR “Veselin Masle{a”, Sarajevo
764
1986) u 5.000 primjeraka. Da si bar, poput nekih uglednijih “intelektua-
laca”, isprepisivao stranog, kod nas jo{ neprevednog autora, pa da Te ne
mogu tako lako otkriti. Opet, kako da prepi{e{ stranca kad ne zna{
nijedan strani jezik. Ti si, vidi se, jedino u stawu da prevodi{ sa ekavi-
ce na ijekav{tinu. Dodu{e, ponegdje si vr{io stilske i lektorske inter-
vencije. S druge strane, ovo beogradsko “novinarsko podzemqe” svakom je
u stawu dohakati. Uzalud ga periodi~ne politi~ke hajke kasape, uzalud se
urednici smjewuju, novinari ostaju bez posla. Na mjestu svakog odstrije-
qenog pojavquje se desetak novih, mla|ih, hrabrijih, beskompromisnijih,
vitalnijih, energi~nijih i obrazovanijih. Hamdija, jadan ne bio, zar nisi
iz narodnih pjesama nau~io da se “Srbija umiriti ne mo`e”, a iz pri~awa
svojih starih da su pravoslavni Srbi “pogan milet”. Nije stawe u Beogra-
du kao u Sarajevu gdje sve u svakom trenutku mo`e{ ~vrsto dr`ati pod
svojom kontrolom. Pa bilo kako bilo, nemoj se mnogo sekirati i bojati
da }e{ dopasti robije. Tvoj eventualni odlazak u zatvor zna~io bi da u Ju-
goslaviji postoji pravni poredak, te da se zakoni podjednako odnose na
sve gra|ane i primewuju bez izuzetka. Daleko smo mi, burazeru, od toga.
Nama vi{e dolikuje orijentalni despotizam i unekoliko modifikovani,
prilago|eni staqinizam. Nijednom na{em posleratnom politi~aru ni-
kada dlaka s glave nije falila zbog kriminala, samo ako je ~vrsto bio na
“zacrtanoj” politi~koj liniji i djelovao u strogoj saglasnosti i po voqi
glavnih vlastodr`aca. Dakle, zatvora se ne pla{i. Ni Mikuli}u se, ka-
ko sam naknadno saznao, ni{ta nije desilo kad je ro|enu }erku postavio
za direktora Olimpijskog muzeja bez javnog konkursa, ili kad je podizao
onu palatu s bakarnim krovom u centru Sarajeva, a da ne govorimo o mal-
verzacijama i mahinacijama u vrijeme pripremawa zimske olimpijade.
U civilizovanom svijetu svakom politi~aru koji bi postupio sli~-
no Tebi karijera bi za sva vremena bila zape~a}ena. Ali, {to nas inte-
resuje civilizovani svijet i mo`emo li dozvoliti da bilo ko odvra}a
na{u pa`wu sa ekonomske stabilizacije i wenog dugoro~nog programa,
nekim sporednim pitawima ko je koga prepisao? Va`no je da je ono {to
je prepisano sada dostupno narodu u jo{ ve}em broju primjeraka. Zato ne-
moj ni da razmi{qa{ o ostavci na ~lanstvo u kolektivnom {efu dr`a-
ve. Istina, tu postoji jedna mala neprijatnost, jer kad uskoro do|e red na
izbor predsjednika Predsjedni{tva Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine, {tampa trulog i deka-
dentnog kapitalisti~kog Zapada mogla bi da se raspi{e u stilu:
“Plagijator {ef dr`ave”, “Kriminalac na kormilu Jugoslavije”,
“Lopov na ~elu dr`ave lidera pokreta nesvrstanih”. Ili, zamisli ako
se na|e{ na nekom reprezentativnom samitu {efova dr`ava i vlada, pa
Te Tvoje kolege, istaknuti dr`avnici, po~nu ispod oka motriti i stal-
no se opipivati da im ne ukrade{ nov~anik, naliv-pero ili neki ruko-
pis. Mo`da }e odbiti da se s tobom pozdrave, ~ak i kurtoazno rukuju a ka-
moli qube u oba obraza, smatraju}i Te u najmawu ruku krajwe nemoral-
nim. Kako bi se, recimo, weno veli~anstvo kraqica Ujediwenog Kra-
qevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, predsjednik tradicional-
no slobodarske Republike Francuske ili polubo`anski car Japana osje-
765
}ali u Tvom dru{tvu. A i {to da se daqe u ovakve pretpostavke upu{tam.
Kao da nas interesuje prevazi|eni bur`oaski moral. Mi razvijamo pro-
leterski moral i socijalisti~ku samoupravnu demokratiju i kod nas ne-
ma ni{ta moje tvoje, sve je to na{e zajedni~ko, dru{tveno. Ne}emo vaq-
da razvijati sitnosopstveni~ki odnos prema autorskim djelima, podsti-
cati malogra|anske atavizme. Jednom Petru Mandi}u treba da predsta-
vqa veliku ~ast i priznawe kad ga prepisuje istaknuti revolucionar i
funkcioner Hamdija Pozderac. Da nije Tebe i Tvog nesebi~nog postup-
ka, za Mandi}a se nikada ne bi ni ~ulo. Uostalom i na tom primjeru si po-
kazao svoju privr`enost bratstvu, jedinstvu i zajedni{tvu. Kao deklari-
sani musliman isprepisivao si kwigu jednog pravoslavca. Samo bi kraj-
wi zlobnici u tome mogli da vide poku{aj prisvajawa hri{}anskog kul-
turnog naslije|a od strane protagonista islamskog.
A mo`da ne bi bilo zgorega, po principu napad je najboqa odbrana,
da odmah optu`i{ Petra Mandi}a da je prije mnogo godina ukrao Tvoj ru-
kopis, te da je on Tebe plagirao, a da Redakciji “Studenta” javno zahva-
li{ {to je wegovu “prqavu rabotu” razotkrila. Wega bi bilo neupore-
divo lak{e strpati iza re{etaka. Ne bi bilo lo{e da anga`uje{ i Jocu
Marjanovi}a. On ima velikog iskustva u za{titi Tvoje “~asti” i “ugle-
da”, bez obzira na istinu i ~iwenice. Sje}a{ li se, on je ustao u Tvoju za-
{titu i kad sam Te 1982. godine u “Dugi” nazvao “kumom”. Razumije se, po-
grije{io sam. Po drskosti i beskrupuloznosti nijedan Ti mafija{ki
“kum” nije dorastao. Razmisli i o mogu}nosti da otkupi{ ~itav preosta-
li tira` “Studenta” br. 1. od 17. februara 1987. godine u kome je obja-
vqen “podli i podriva~ki” tekst s nadnaslovom “Hamdija Pozderac jeste
drug. Petar Mandi} jeste drug” i naslovom “Pera i Hamdija nisu drugo-
vi”. [ta uop{te radi beogradski okru`ni tu`ilac. Tako je hitro zabra-
nio moje kwige u kojima sam te, prema ovome studentskom listu, gotovo
bezazleno kritikovao. Sada }uti, umjesto da pokupi sve primjerke i po-
hapsi ~itavu redakciju “Studenta”. Krajwe je vrijeme da se ovim neprija-
teqima stane u kraj. Kao da ste ludi vi koji vladate pa da idete kwigom
na kwigu, kad mo`ete br`e i jednostavnije sve {tampane stvari koje vam
nisu po voqi spaliti na loma~i.
Dobro bi bilo da reaguju i Tvoji recenzenti Ciril Ribi~i~ i Du-
{an Bilanyi}, te panegiri~ki promotor Najdan Pa{i}. Posebno bi bi-
lo zna~ajno stru~no mi{qewe Du{ana Bilanyi}a koji za Tebe i Tvoju
kwigu, izme|u ostalog, ka`e: “Po svojoj metodolo{koj usmjerenosti,
autor isprepli}e brojne aspekte dru{tvenog razvoja daju}i o wima svoju
dijagnozu, ocjene i sudove, povezuju}i ih s aktivno{}u dru{tvenih snaga
a prije svega s ulogom Saveza komunista u na{em dru{tvenom razvoju. Te-
orijska, ideolo{ka i politi~ka pozicija autora, koje se od dosqedno dr-
`i u ovom radu, jeste odbrana revolucionarnog naslije|a Saveza komu-
nista Jugoslavije, odnosno odbrana Titova i Kardeqeva koncepta revo-
lucije u Jugoslaviji”. Zato bi se svaki napad na Tvoju kwigu mogao oka-
rakterisati kao direktni atak na jugoslovensku revoluciju i wene najve-
}e svetiwe kao {to su Josip Broz i Edvard Kardeq. To bi, pretposta-
vqam, u sklopu teku}e [uvareve ideolo{ke ofanzive bilo najprimjere-
766
nije rje{ewe. Uz to se uop{te ne treba bojati mogu}nosti da se Bilanyi}
pokoleba i povu~e svoju pozitivnu recenziju, kao {to su to neki recen-
zenti uradili u Miqu{evom slu~aju.
[ta god odlu~i{ da uradi{, morao bi {to prije reagovati, dok se
neko od Tvojih kolega-mo}nika ne dosjeti da bi Te najboqe bilo ukloni-
ti sa sada{we funkcije ili penzionisati. Mo`da im padne na pamet da
te, poput Miqu{a, po{aqu u diplomatiju. O toj mogu}nosti jo{ uvijek
veoma ozbiqno razmi{qam. Ti bi sigurno negdje mogao biti izvanredni
i opunomo}eni ambasador, samo je te{ko prona}i gdje. Rekoh Ti ve} da Te
Tvoj pedigre perjanice muslimanskog nacionalizma i bri`nog za{tit-
nika protagonista panislamskih tendencija u Jugoslaviji kvalifikuje
za ambasadora, recimo, u Libiji, gdje je donedavno bio Tvoj ideolo{ki
istomi{qenik Safet [erifovi}. Ali, pored toga {to je, kako sam Ti
ve} skrenuo pa`wu, Gadafi po~eo da streqa i vje{a najzagri`enije fa-
natike me|u islamskim fundamentalistima, i Amerikanci bi mogli da
se odlu~e na novo bombardovawe, pa se u Yamahiriji ne bi ba{ osje}ao
potpuno bezbjednim. Punu sigurnost ne bi imao ni u Iranu koji ve} go-
dinama ratuje u lokalnom sukobu u kome se ne mo`e sa ozbiqnijom sigu-
rno{}u prognozirati definitivni pobjednik, a pitawe je kako bi pra-
vovjerni ~istunac, kakav je nesumwivo imam Homeini, gledao na Tvoju
spregu s komunistima, nekada{wi deklarativni ateizam, “revolucio-
narni” pedigre i izja{wavawe kao pripadnika srpske nacionalnosti sve
do popisa stanovni{tva iz 1971. godine. I daqe mislim da bi se ipak naj-
ugodnije osje}ao u Albaniji. Tamo bi i ubudu}e mogao da se nesmetano
razbacuje{ komunisti~kim frazama o socijalizmu i demokratiji a u ti-
{ini da sawari{ o preporo|enom kalifatu i jedinstvenoj svjetskoj
islamskoj dr`avi u kojoj bi svi muslimani, bez obzira na etni~ko pori-
jeklo i jezik kojim govore, predstavqali jedinstvenu naciju. Ne zabora-
vi da u albanskim vladaju}im krugovima nisu pro{le nezapa`eno ni
Tvoje, nekad tako o~igledne, simpatije prema kosovskometohijskim sepa-
ratistima. Kad ve} pomenuh Tvoj revolucionarni pedigre, moram Te upo-
zoriti i na krajwe nedopu{tenu trapavost koju si pokazao dok si ga na-
knadno lakirao. Kako si mogao dozvoliti da se u Tvojim biografijama
pojavquju protivrje~ni podaci? Jesi li uop{te ikada imao u rukama
kwigu “Jugoslovenski savremenici. Koje ko u Jugoslaviji”, izdawe “Hro-
nometar”, Beograd 1970. Tamo pi{e da si u~esnik Narodnooslobodila~-
ke borbe od 1942. godine a nosilac “Partizanske spomenice 1941”. Ako
si ve} uspio da mazne{ spomenicu, onda si se morao pobrinuti da Te zva-
ni~ni biografi ne demantuju. To ti ne bi bilo nimalo te{ko. Da samo
nisi tako aqkav. U Bosni ima{ toliko mo}i i uticaja da si sebi mogao
pribaviti i “Albansku spomenicu” i “nau~ne” dokaze, potkrijepqene
“istoriografskim” studijama Muhameda Filipovi}a i Fuada Muhi}a o
Tvom “nesumwivom” u~e{}u i u proboju solunskog fronta. Zna{ da bi Te
i Tvoj prijateq Branko Mikuli} u svemu podr`ao, kao i dosad.
Iz Miqu{evog iskustva zna{ da samo vlast mo`e{ izgubiti premje-
{tawem na sporedniju funkciju. Tvoj opstanak u vladaju}oj partiji niko
ne}e dovoditi u pitawe, kao ni materijalne i statusne privilegije. Za-
767
to mi je prvenstvena namjera bila da Te umirim, odgovorim od mogu}eg
nervoznog i ishitrenog reagovawa. Po{ten ~ovjek se u Tvojoj sada{woj
poziciji nikada ne bi mogao na}i. A i kad bi se nekim pukim slu~ajem na-
{ao, rje{ewe bi bez sumwe potra`io u samoubistvu. Na svu sre}u, Tebe
takva pomisao nikada ne}e optere}ivati.
Maksuz selam.
U Beogradu, 28. juna 1987. Tvoj novope~eni ahbab
dr Vojislav [e{eq
X.. TRE]E OTVORENO PISMO
GOSPODINU HAMDIJI POZDERCU,
^LANU PREDSJEDNI[TVA SOCIJALISTI^KE
FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Dragi Hamdija,
Pri~a se da si opet zabrqao. Moram Ti priznati da sam u pravom
trenutku povjerovao zlonamjernim glasinama. Istina, bilo mi je malo
~udno jer sam Te na vrijeme upozoravao. Umjesto da ode{ u penziju, kako
sam Te savjetovao, Ti si se latio pisawa ustavnih amandmana. A dobro si
znao kuda su nas ve} sli~ni poduhvati odveli. Ali, rekoh, {ta je tu je. Ni
ovoga puta ga ne smijem ostaviti na cjedilu. Uostalom, burazeru, Ti zna{
da na mene uvijek mo`e{ ra~unati.
Upla{io sam se da Ti je mo`da palo na pamet da isprepisuje{ Ustav
Republike Francuske ili Kraqevine Norve{ke. Me|utim, kad sam iz po-
uzdanih izvora saznao da si preko stru~ne slu`be tra`io tekstove ~ile-
anskog, sjevernokorejskog i paragvajskog ustava laknulo mi je.
Uz to, vrlo brzo sam se uvjerio da Te rad na Ustavu, na svu sre}u, nije
potpuno odvukao od drugih politi~kih i privrednih aktivnosti. Pomno
pratim slo`enu situaciju oko Tvog mezim~eta “Agrokomerca”, na ~ijem
rje{avawu intenzivno radi{. Ubije|en sam da trenutne pote{ko}e pred-
stavqaju jo{ jednu, rekao bih, dragocjenu priliku da se Ti u jugosloven-
skoj i {iroj javnosti afirmi{e{ kao dosledni borac za socijalisti~ko
samoupravqawe i razvoj dr`avnosti Bosne i Hercegovine koja je mnogi-
ma trn u oku. Divim se Tvojim najnovijim potezima i odlu~nosti da is-
traje{ sa svojim saradnicima u onome {to ste naumili. U okviru svojih
skromnih mogu}nosti spreman sam i ja da vam pomognem.
Dobro je {to si ve} Hakiju uputio da tra`i kukuruz za sirote }urke
koje ve} danima gladuju jer ih je beogradska {tampa svojim zlonamjernim
pisawima ostavila bez ikakvih prihoda. Siguran sam da }e on u tome us-
pjeti jer u Hakijine sposobnosti nikada nisam ni sumwao. Ali, to je sa-
mo prvi korak. Ja }u Ti sa svoje strane pru`iti prijateqsku potporu da
se prevazi|e ovo privremeno nemilo stawe koje bi po zamisli intriga-
nata trebalo da ugrozi i same avnojske temeqe Tvoje republike Bosne i
Hercegovine.
Evo kako }u Ti pomo}i. Pred jugoslovenskom javno{}u preuzimam
svu moralnu, politi~ku i eventualno krivi~nu odgovornost za sitne ne-
sta{luke Tvojih velikokladu{kih biznismena. Po{aqi mi jedan ka-
768
mion blanko mjenica i ja }u to za sedmicu dana sve da ispotpisujem. Ti-
me }emo zadovoqiti povjerioce, a i }urke }e ostati na broju. Kakvo je
vrijeme do{lo, svi imaju vi{e povjerewa u moje plate`ne sposobnosti
nego u bosanske “lokomotive razvoja”.
S druge strane, ja najboqe znam da ste Ti i Tvoji bosanski biznismeni
sve radili u najboqoj namjeri, te imam povjerewa u va{e razvojne progra-
me, pa makar se bazirali na mojim mjenicama. Jasno mi je da nije lako vo-
diti jednu dr`avu, a pogotovo avnojsku Bosnu. Ima ona mnogo neprijateqa
koji ~ekaju u busiji i podme}u klipove u wen samoupravni razvoj. Kao da su
uvjereni da ni Tebi ni Tvom prijatequ Mikuli}u ekonomija ba{ ne ide od
ruke. Uostalom, sve i da su u pravu, zar je to uop{te va`no? Bitno je da ste
vi tu i da se bez vas ne mo`e. Jadnici, i ne znaju da ste na{a sudbina.
Ne poimaju oni s kim imaju posla. Dalekovido si predvidio zna~aj
pernate `ivine za na{e dru{tvo i na vrijeme po~eo sa uzgojem }urki.
Zato najvi{e i po{tujem Hakijine i Tvoje napore da se one odr`e u `i-
votu. Mudro si procijenio da }e }urke spasiti Bosnu kao {to su guske
spasile Rim. Ma koliko neki osporavali Tvoja ekonomska znawa, niko ne
sumwa u to da Ti je istorija uvijek bila ja~a strana. Zato, ja u Tebe dubo-
ko vjerujem i siguran sam da si u stawu svaku privremeno i prividno iz-
gubqenu bitku u krajwem ishodu pretvoriti u veliku pobjedu.
Sjeti se samo koliko smo puta bili u neuporedivo te`im situacija-
ma, pa smo iz wih izlazili ja~i i sposobniji.
Kao {to vidi{, dragi Hamdija, saglasan sam s Tobom da nema tog
problema koji zajedni~ki ne mo`emo rije{iti. Ipak, ovog puta, za ovu
moju malu uslugu moram Te zamoliti da i Ti ne{to u~ini{ za mene. Ve}
godinu i po dana `ivim u Beogradu i izdr`avam se iskqu~ivo od {tam-
pawa svojih kwiga. Ti zna{ koliko je to mukotrpan posao, pogotovu ako
ni od koga ne prepisuje{.
Burazeru, treba mi plata. Ja ne tra`im mnogo. Skroman sam poput
Hakijinog `ivotnog saputnika Raze. Vidim iz {tampe da je sa osnovnom
{kolom specijalni savjetnik Poslovodnog odbora “Agrokomerca” sa
sjedi{tem u Beogradu, zadu`ena za marketing na italijanskom tr`i{tu.
S obzirom da sam se ne{to du`e {kolovao, ne bih bio u stawu da obra-
|ujem tako mo}no tr`i{te. Molim Te da vidi{ sa Fikretom da me zapo-
slite kao specijalnog savjetnika, recimo za tr`i{te Gorwe Volte ili
Obale Slonova~e, sa sjedi{tem u Zemun Poqu. Dobro bi bilo da s tim
imenovawem po`uri{, jer }u sve do tada biti primoran da nastavim sa
{tampawem kwiga. Postaraj se, molim Te, da mi hitno izdaju i paso{ ka-
ko bih ~im prije mogao putovati i ugovarati poslove.
Budi qubazan pa mi odmah po{aqi slu`bena kola, a za sekretaricu
se i sam mogu pobrinuti. Nalo`i da mi isporu~e i dva teleksa. Jedan }u
instalirati u Beogradskoj banci, a drugi u svom stanu. Tako }emo avali-
rati sve mjenice koje }u ja potpisivati, a nakon toga ih pretvarati u bes-
povratan kredit.
Vidim iz {tampe da su se beogradske banke nekorektno dr`ale po
strani i nisu dovoqno finansijski podupirale Tvoje poslovne poduhva-
te i ukupno bosansko privredno ~udo. Sad im je prilika da nadoknade
769
propu{teno. Ima da odrije{e kesu i plate sve grijehove srpske bur`oa-
zije, posleratnih unitarista i liberala. Neka se kona~no zna ~ija je ovo
sada dr`ava. Ne}e vaqda samo siroti Slovenci svoja le|a da podme}u.
Uostalom, ovaj novi vid poslovawa, jedinstven u svijetu, mogao bi br-
zo i efikasno Jugoslaviju izvesti iz krize. Na nas bi se onda ugledale sve
nesvrstane zemqe, pa bi smo povratili na{u lidersku poziciju.
To {to ste Ti i Tvoji biznismeni smislili civilizovani svijet jo{
ne poznaje. Ovakve nepokrivene mjenice su zna~ajna novina u bankarskoj
praksi a i ekonomska teorija za wih prvi put ~uje. To ne mo`e ostati ne-
zapa`eno. Po{to si zakasnio ~itavih ~etvrt vijeka da postane{ prvi ju-
goslovenski nobelovac za kwi`evnost, Nobelova nagrada za ekonomiju
Ti ne gine. Kao Tvoj provjereni i odani prijateq preuzimam na sebe da u
Beogradu formiram Inicijativni odbor i pokrenem {iroku akciju za
Tvoje nominovawe kod [vedske kraqevske akademije. Tamo pouzdano ne
sjede takvi prostaci kao u beogradskim redakcijama i bankama, pa }e si-
gurno znati da na pravi na~in ocijene i dostojno nagrade Tvoj doprinos
ekonomskoj nauci i praksi.
@ivim za taj trenutak kad }e {vedski suveren oko Tvog vrata da oka-
~i zlatnu Nobelovu medaqu kao priznawe za pronalazak, kako ih ve} u li-
teraturi zovu, “Hamdijinih mjenica”. U Tvoju ~ast }emo onda, moj Hamdi-
ja, organizovati paradu kakvu Velika Kladu{a jo{ nije vidjela. Postro-
ji}emo milion i pougojenih i zahvalnih }urki koje }e sve~ano defilova-
ti posle Tvoje odsje~ne komande: “Mo`ete po~eti!” Na wihovom ~elu ve}
zami{qam Hakiju kako o{tri ~akiju i sprema se za obredno klawe.
Uve~e }emo prirediti banket na kome }e se odu{evqenim predstav-
nicima svih na{ih republika i pokrajina, svih jugoslovenskih naroda i
narodnosti, servirati Titova torta, Avnojska torta, Komandantska pita
i Avnojska baklava, nakon obilnih porcija Hamdijinog sviwskog odreska
i Mikuli}eve mu}kalice.
Maksuz selam.
U Beogradu, 31. avgusta 1987. Tvoj pouzdani ortak
i specijalni savjetnik,
Dr Vojislav [e{eq
XI.. GOSPODINU DU[KU ZGOWANINU,
REPUBLI^KOM SEKRETARU ZA UNUTRA[WE
POSLOVE BOSNE I HERCEGOVINE
Uva`eni gospodine ministre,
Izra`avaju}i veliko zadovoqstvo {to ste se kao glavni {ef bosan-
ske policije napokon preorjentisali sa gowewa ideolo{kih neistomi-
{qenika i politi~kih oponenata aktuelnog re`ima u Bosni i Hercegovi-
ni i Jugoslaviji na raskrinkavawe prevejanih kriminalaca i glavnih per-
janica muslimanskog nacionalizma kao {to su Hamdija Pozderac i Munir
Mesihovi}, te imaju}i u vidu da Vam tek predstoji razotkrivawe svih mal-
verzacija i mahinacija u koje je umije{an Branko Mikuli}, intimno ne `e-
770
lim da u~inim bilo {ta {to bi moglo ote`ati Va{u misiju od op{tedru-
{tvenog interesa. Ipak, velika nu`da me je natjerala da Vam se obratim
ovom predstavkom, po`alim na nezakonite postupke ~inovnika slu`be na
~ijem ~elu stojite i zahtijevam energi~nu intervenciju kako bi se posle-
dice o~igledne birokratske bahatosti {to prije otklonile.
1. Sedamnaestog marta 1986. godine, odmah po izlasku iz zeni~ke ro-
bija{nice, podnio sam zahtjev Gradskom sekretarijatu za unutra{we po-
slove Sarajeva za povra}aj putne isprave. Nakon {to sam po~etkom juna
odbijen, `alio sam se posredstvom svog advokata Sr|e Popovi}a Repu-
bli~kom SUP-u Bosne i Hercegovine. Moja `alba je prihva}ena i prvo-
stepenom organu nalo`eno da postupak obnovi i omogu}i mi da se izja-
snim na okolnosti koje su uticale na wegovu prvobitnu odluku. Rje{ewe
Republi~kog SUP-a je done{eno u avgustu 1986, ali ni do danas me Grad-
ski SUP Sarajeva nije pozivao na izja{wewe, Niti me je obavje{tavao
o sudbini mog zahtjeva.
2. Pred Op{tinskim sudom u Sarajevu vodi se gra|anska parnica po
mojoj privatnoj tu`bi zbog odbijawa sarajevskog Centra dr`avne bez-
bjednosti da mi vrati sve oduzete stvari, nau~nu dokumentaciju, rukopi-
se i privatnu prepisku, mada je na to bio obavezan presudom Vrhovnog su-
da Bosne i Hercegovine. O~igledno je ovdje rije~ o krajwim oblicima
birokratske samovoqe i zloupotrebe slu`benog polo`aja od strane po-
jedinih slu`benika koji posredstvom zamjenika republi~kog javnog pra-
vobranioca obavje{tavaju sud da oduzeti predmeti, za koje mi je izdata
uredna potvrda, uop{te vi{e nisu u posjedu organa unutra{wih poslova.
Ubije|en sam da su se u ovom slu~aju stekli svi uslovi za utvr|ivawe ne
samo disciplinske, nego i krivi~ne odgovornosti nadle`nih ~inovnika
i policijskih operativaca.
3. Po~etkom ove godine tra`io sam od Dekanata Fakulteta politi~-
kih nauka u Sarajevu duplikat referata o mom izboru u zvawe docenta.
Tom prilikom je ustanovqeno da uop{te dokumentacija o regulisawu
mog univerzitetskog statusa ne postoji u arhivi Fakulteta, da su strani-
ce zapisnika sa sjednice Savjeta iz septembra 1981, na kojima je regi-
strovana odluka o mom izboru, jednostavno istrgnute iz registra, te da
su na vol{eban na~in nestala i dokumenta Nau~nog vije}a Fakulteta ko-
ja svjedo~e o mom nau~nom anga`manu nakon administrativnog uklawawa
sa nastavni~ke katedre i premje{tawa u fakultetski Institut za dru-
{tvena istra`ivawa, kao i o inicijativi za unapre|ewe u zvawe vi{eg
nau~nog saradnika po{to mi je objavqena kwiga monografija.
4. U julu ove godine su slu`benici dr`avne bezbjednosti dvanaest sa-
ti zadr`ali na iscrpquju}im saslu{awima dr Inu Ovadiju Musafiju, do-
centa Fakulteta politi~kih nauka u Sarajevu, na okolnost da je proqe-
tos zajedno sa mnom u~estvovala na nau~nom skupu Sociolo{kog dru{tva
Hrvatske u Zagrebu, te da je tom prilikom od mene dobila kopiju Otvore-
nog pisma gospodinu Hamdiji Pozdercu, tada{wem ~lanu Predsjedni-
{tva Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije. O~igledno je
da je rije~ o akciji zastra{ivawa kojoj su i ranije pribjegavali organi
unutra{wih poslova protiv qudi koji su imali bilo kakav profesional-
771
ni, kolegijalni ili privatni kontakt sa mnom. Sli~no se desilo i u pro-
qe}e pro{le godine kada je ve}i broj lica saslu{avan i o eventualnim
kontaktima sa mnom, povodom hap{ewa Radomira Kova~evi}a.
5. U maju ove godine obratio sam se Op{tinskom SUP-u Olovo sa
molbom da mi se izda potvrda da sam u decembru 1978. godine u tom mjestu
polo`io voza~ki ispit. Na moja vrlo ~esta telefonska urgirawa odgo-
vorni slu`benik mi je saop{tavao da }u potvrdu dobiti za koji dan, pa
mi ni do danas nije poslata. Zato Vas molim da u tom konkretnom slu~a-
ju moju predstavku tretirate i kao formalnu `albu vi{em organu zbog u
osnovi negativnog rje{ewa prvostepenog, kroz takozvano “}utawe admi-
nistracije”.
6. Pouzdano sam obavije{ten da su, tokom spontanog protesta sarajev-
skih studenata 26. septembra 1987, neki od wih u razgovoru s predsjedni-
kom Skup{tine Bosne i Hercegovine Savom ^e~urom u sportskoj hali
Doma mladih u Skenderiji izneli zahtjev da se svim nastavnicima koji su
neopravdano protjerani sa sarajevskog univerziteta omogu}i povratak,
te da je u tom smislu posebno istican moj slu~aj i potencirano moje ime.
Ti studenti su, kako sam saznao, nedugo zatim saslu{avani od strane slu-
`benika dr`avne bezbjednosti, raznim prijetwama zastra{ivani i ob-
mawivani la`nim podacima o mojoj intelektualnoj i politi~koj djelat-
nosti.
Uvjeren da }ete pokazati dobru voqu i spremnost da se anga`ujete na
spre~avawu daqe birokratske samovoqe slu`benika Va{eg resora, te,
koliko je to mogu}e, otklone posledice wihovog dosada{weg nezakoni-
tog pona{awa i kr{ewa mojih gra|anskih prava, te ugro`avawa gra|ana
koji po bilo kom osnovu dolaze u kontakt sa mnom, nadam se da ne}e biti
nikakve potrebe da sa sadr`ajem ove moje predstavke upoznajem jugoslo-
vensku i stranu javnost, te zahtjevam za{titu od drugih dr`avnih, dru-
{tvenih i me|unarodnih institucija. U tom smislu o~ekujem da me u pri-
stojnom roku od, recimo, petnaestak dana, obavijestite {ta ste preduze-
li po pitawu provjere mojih navoda i na planu rje{avawa ozbiqnih pro-
blema koje mi bez ikakvih objektivnih razloga stvaraju organi SUP-a.
Koristim ovu priliku, cijeweni gospodine ministre da Vam uputim
izraze dubokog po{tovawa i iskrenog uva`avawa.
Beograd, 19. novembra 1987. Dr Vojislav [e{eq
XII.. PRVO OTVORENO PISMO
GOSPODINU STANETU DOLANCU,
^LANU PREDSJEDNI[TVA SOCIJALISTI^KE
FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Dragi Stane,
Republi~ki sekretarijat za unutra{we poslove Srbije 11. novembra
je odbacio moju `albu na Re{ewe Gradskog SUP-a Beograda kojim mi je
odbijen zahtjev za izdavawe putne isprave. Razumije se, mogu}nost vo|ewa
upravnog spora pred Vrhovnim sudom Srbije iskoristi}u samo zato da
772
bih jo{ jednom doma}oj i stranoj javnosti pokazao i dokazao da je Jugo-
slavija zemqa u kojoj ne postoji moderan pravni poredak, te se vr{i si-
stematsko kr{ewe elementarnih gra|anskih sloboda i prava, uporno
progawaju ideolo{ki neistomi{qenici i politi~ki oponenti, u ~emu
ste Ti i Tvoj prijateq Mikuli} posebno revnosni. Uvjerio sam se na pri-
mjeru zabrane ~etiri moje kwige, te izgubqene gra|anske parnice koju
sam protiv Tebe vodio, da u ovoj zemqi ne mogu ra~unati ni na kakvu sud-
sku za{titu, te da mi jo{ jedino preostaju mehanizmi samopomo}i.
Pouzdano sam obavije{ten da iza odluke da mi se definitivno us-
krati paso{ stoji{ Ti kao predsjednik Saveznog savjeta za za{titu
ustavnog poretka, pa Te ovom prilikom obavje{tavam da sam ve} izgubio
strpqewe, da mi je dosadilo sizifovsko zamajavawe s ni`im dr`avnim
~inovnicima, te da sam kona~no odlu~io da po~etkom idu}e godine putu-
jem u inostranstvo. Ostavqam Ti rok do prvog januara da mi izda{ paso{
ili da me uhapsi{, odnosno po{aqe{ svoje pla}enike da me likvidira-
ju. U protivnom, uvjeravam Te da }e{ mi paso{ Ti morati donijeti na
ku}ni prag i da }e{ me jo{ moliti da ga primim. Ne ka`em, mo`da }e{
Ti pribje}i i ~etvrtoj opciji, pa rje{ewe potra`iti u blagovremenom
podno{ewu ostavke na sve politi~ke funkcije, kako bi se li{io nepri-
jatnosti koje bi Ti daqe politi~ko, u svakom slu~aju javno, suo~avawe sa
mnom moglo donijeti, te tu nezahvalnu ulogu prepustiti svom nasledni-
ku na funkciji glavnog {efa svih policijskih, obavje{tajnih i kontra-
obavje{tajnih slu`bi Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije.
Ovo pismo Ti {aqem strogo privatno (pa nemam namjeru da do prvog
januara 1988. wegovu sadr`inu objelodawujem) u nadi da }e{ se napokon
urazumiti. Za`elio sam se ozbiqnog nau~nog rada pa bi mi stra{no ne-
lagodno bilo da se daqe bavim Tvojom politi~kom biografijom, istra-
`ujem Tvoju ratnu aktivnost u Hitler-jugendu, rasvjetqavam afere u koje
si umije{an kao biv{i sekretar Izvr{nog biroa Predsedni{tva Save-
za komunista Jugoslavije i savezni ministar unutra{wih poslova. Razu-
mije se, smrt Radomira Radovi}a i ulogu u hap{ewu dvadeset osam inte-
lektualaca na predavawu Milovana \ilasa nikada Ti ne mogu oprostiti.
Ali, upitaj se i sam, kuda bi me sve moglo odvesti ispitivawe okolnosti
ubistva \urekovi}a, ili, pak, ne{to ranije, ako se tom poslu studiozni-
je posvetim, otmice, recimo, pukovnika Vladimira Dap~evi}a u Rumuni-
ji, dr Milete Perovi}a u [vajcarskoj, profesora Vjenceslava ^i`eka u
Italiji itd. Ubije|en sam da }e{ se slo`iti sa mnom da bi i jugosloven-
sku i me|unarodnu javnost mnogo interesovale okolnosti pod kojima je 9.
avgusta 1974. godine iz sobe 1005 Hotela “Dorobantis” u Bukure{tu kid-
napovan Vladimir Dap~evi}, da bi “Politika” tek 24. decembra objavila
da je uhap{en na teritoriji Jugoslavije. Me|utim, javnost nikada nije
obavje{tena da su tom prilikom likvidirani \or|e Stojanovi} (ro|en
19. februara 1937. u Beogradu, jedan od funkcionera Komunisti~ke par-
tije Francuske, sekretar organizacije devetnaestog pariskog arondisma-
na) i Aleksandar Opojevi}, (ro|en u selu Ada{evcu, prvoborac, pukov-
nik Jugoslovenske narodne armije) kome su usta{e u toku rata poklale
dvanaest ~lanova porodice. Misli{ li da je kasno da se javno zahtijeva
773
rasvjetqavawe okolnosti ubistva advokata Jovana Barovi}a?
Kao ogor~eni protivnik svih teroristi~kih akata posebno sam re-
voltiran svakim slu~ajem dr`avnog terorizma, od ~ega, na`alost, ni po-
sleratna Jugoslavija nije bila imuna. Spreman sam da uvijek i na svakom
mjestu takvim postupcima pru`am beskompromisan otpor i ustanem u od-
branu sva~ijeg li~nog integriteta i qudskog dostojanstva. Ubije|en sam
da }e svi slu~ajevi koje sam pomenuo, kao i mnogi drugi za koje sada uop-
{te ne znam, jednog dana biti istra`eni. Po{to }e se u to upu{tati ~i-
tave ekipe istori~ara, pitam se da li uop{te moje u~e{}e, kao nestru~-
waka, ~ovjeka koji se profesionalno bavi sasvim drugim stvarima, mo`e
dovesti do ozbiqnijih rezultata. Jasno mi je da ne mo`e, pa se zato ovim
pitawem bavim samo u onoj mjeri u kojoj ona mogu biti u funkciji borbe
za slobodu i demokratiju, protiv totalitarnog mraka i despotskog nasi-
qa, te poslu`iti kao kqu~ni argument u politi~kom odmjeravawu snaga
s trenutnim re`imskim mo}nicima koji su se takvim postupcima ve} do
kraja kompromitovali.
Nema spora, dragi Stane, postavio sam mnoga pitawa, ali sam ubije|en
da Te ne moram posebno uvjeravati u svoju odlu~nost i upornost da pristu-
pim sistematskom istra`ivawu aktivnosti jugoslovenske politi~ke po-
licije i Tvoje li~no, i to sve do neslavne uloge koju si odigrao u qeto{woj
zabrani mariborske “Katedre”, ukoliko me i daqe nastavi{ spre~avati da
se bavim onim {to je moja primarna nau~na preokupacija politi~kom te-
orijom, te mi u tom smislu i daqe uskra}uje{ slobodu kretawa.
U nadi da }e{ ovo moje pismo shvatiti kao krajwe dobronamjeran
gest prema Tebi li~no, te kao dokaz moje dobre voqe da Ti dodatno ne ote-
`avam nezavidnu situaciju u kojoj se nalazi{, srda~no Te pozdravqam.
Tvoj savjesni i neumorni biograf.
U Beogradu, 7. decembra 1987. Dr Vojislav [e{eq
XIII.. DRUGO OTVORENO PISMO
GOSPODINU STANETU DOLANCU,
^LANU PREDSJEDNI[TVA SOCIJALISTI^KE
FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Dragi Stane,
I posledwu {ansu si prokockao. Prema Tebi sam bio vi{e nego su-
sretqiv. Lijepo sam Ti ostavio rok do Nove godine da mi vrati{ paso{.
Dodatno sam pokazao toliku blagonaklonost da sam Ti tolerisao i na-
redna tri mjeseca, koliko si me ostavqao bez ikakvog odgovora. U svojoj
naivnosti i dobrodu{nosti nadao sam se da }e{ se napokon urazumiti.
Me|utim, ju~e sam dobio presudu Vrhovnog suda Srbije kojom je po-
tvr|ena Tvoja odluka da mi se uskrati izdavawe putne isprave. Napravio
si veliku gre{ku {to me u me|uvremenu nisi uhapsio ili likvidirao.
Zbog toga }e{ se sada gorko kajati. Ve} Te zami{qam za nekom politi~-
kom govornicom kako cmizdri{ i kuka{, kako se poput Tvog mezimca Du-
{ana Stupara kaje{ zbog raznoraznih zloupotreba slu`benih ovla{}e-
wa i kriminalnih radwi koje si vr{io u zadwih dvadesetak godina.
774
Nije nemogu}e da Ti Tvoji partijski drugovi prirede i ne{to poput
Brionskog plenuma, a i krajwe je vrijeme da se rad jugoslovenskih poli-
cijskih, obavje{tajnih i kontraobavje{tajnih slu`bi stavi pod lupu jav-
nosti. Pod Tvojom komandom mnogo su se osilile i predstavqaju glavnu
prepreku liberalizaciji i demokratizaciji jugoslovenskog dru{tva.
Ne}e Ti pomo}i ni ovo propagirawe poluvanrednog stawa, kojim u
posledwe vrijeme prijeti{. Ne zaboravi, ako u ovoj zemqi ponovo do|e
do u~estalih politi~kih hap{ewa, Ti }e{ biti me|u prvima koji }e se
na}i u zatvoru. U stvari, na Tvom slu~aju jugoslovensko pravosu|e }e po-
lagati ispit zrelosti.
Bez obzira na moje iskrene simpatije prema Tebi i dobru voqu da Ti
pomognem u nezavidnoj situaciji u kojoj si se na{ao, savjest mi nala`e da
u op{tenarodnom interesu, za dobrobit Jugoslavije, u~inim sve {to je u
mojoj mo}i da kona~no snosi{ sve konsekvence svog bahatog vlastodr-
`a~kog pona{awa. Ali, ipak, iako sam odlu~io da se s Tobom definitiv-
no obra~unam, ne}u pri tome pribjegavati Tvojim omiqenim metodama.
Ne}u Te ni pratiti ni prislu{kivati, a mo`e{ mi vjerovati da Ti s mo-
je strane ne prijeti ni fizi~ka likvidacija.
Na sudu }e{ Ti, moj Stane, obja{wavati kako si organizovao otmi-
cu pukovnika Vladimira Dap~evi}a, kako si ~itavu operaciju izveo u do-
sluhu sa rumunskim socijalisti~kim vlastima. Obrazlaga}e{ i za{to
si organizovao mafiju da otme dr Miletu Perovi}a u [vajcarskoj, da se
bosovima evropskog podzemqa isplati dvjesta hiqada dolara iz jugoslo-
venskog dr`avnog buyeta za tu uslugu. O~ekuj i pitawe javnog tu`ioca za-
{to je profesor Vjenceslav ^i`ek, nakon {to je otet na italijanskoj
magistrali i jakim narkoticima uspavan, pa preba~en u Jugoslaviju, u is-
tra`nom postupku dva puta izvo|en na fiktivna streqawa.
Ipak, mo`da }e biti najinteresantnije rasvjetqavawe okolnosti
ubistva Stjepana \urekovi}a. Neki od Tvojih kompawona htjeli su da ga
`ivog dovedu, ali se to tebi i Tvom najbli`em saradniku Josipu Vrhov-
cu nije nimalo svidjelo, pa si stvar presjekao narediv{i da se \ureko-
vi} ubije, a glavni zagovornik otmice Pavle Ga`i smijeni sa svih funk-
cija. Tako si zata{kavao korupciona{ku aferu u koju su do gu{e umije-
{ani Vawa [piqak i Aleksandar Broz opqa~kav{i vi{e stotina hi-
qada dolara raznim pronevjerama i mahinacijama. Da ste \urekovi}a
`iva doveli i izveli pred sud raskrinkavawe [piqkove i Brozove ulo-
ge nikako se ne bi moglo izbje}i.
To {to si sprije~io mariborsku “Katedru” da objavi moje prvo pi-
smo ni{ta ti ne}e pomo}i. Naprotiv, pokaza}e se da su efekti po Tvoju
politi~ku sudbinu kontraproduktivni. Ti, moj Stane, tek treba da odgo-
vara{ {to si godinama smi{qeno i sistematski zata{kavao stawe na
Kosovu i Metohiji. Optu`io si \or|a Martinovi}a da se sam povrije-
dio, iako su sve raspolo`ive ~iwenice svjedo~ile suprotno. Za{titio
si tako sestri}e Sinana Hasanija koji su neposredno izvr{ili taj stra-
vi~ni zlo~in nad Martinovi}em. Sjeti se kako je samo providno izgle-
dalo Tvoje obja{wewe da je Radomir Radovi} izvr{io samoubistvo jer je
to dosta ~esta pojava u wegovoj porodici.
775
 Pretpostavqam da si te metode podmetawa i klevetawa marqivo iz-
u~avao u Hitler-jugendu. [teta {to si se 1943. godine, kad je ve} bilo pot-
puno jasno ~ijom }e se pobjedom rat zavr{iti, prepla{io upu}ivawa na
isto~ni front, te odlu~io da pobjegne{ u partizane. Zbog sopstvene rat-
ne pro{losti svojski si se trudio da jugoslovenski dr`avni organi osta-
nu po strani od u~e{}a u ispitivawu djelatnosti poru~nika Kurta Vald-
hajma na balkanskom rati{tu. Mo`da bi za Jugoslaviju mnogo boqe bilo
da si pao u rusko zarobqeni{tvo kao wema~ki vojnik, te u sibirskim lo-
gorima iskupqivao svoju predanu aktivnost u Hitlerovoj omladini.
Mnogo }e{ te`e pod starost podnijeti robija{ke dane i godine, ali
ja Ti zbog toga ni najmawe nisam kriv. Iako si mi mnogo drag, Jugoslavi-
ja mi je neuporedivo dra`a i zato Ti ne smijem opra{tati. Morao sam
protiv Tebe podnijeti krivi~nu prijavu. Jednu kopiju Ti dostavqam uz
ovo pismo kako mi ne bi mogao zamjeriti da Ti bilo {ta radim iza le|a.
@ele}i Ti mnogo sre}e, dobro zdravqe i milostive sudije, srda~no
Te pozdravqam.
Tvoj savjesni i neumorni biograf.
U Beogradu, 6. aprila 1988. Dr Vojislav [e{eq
XIV.. GOSPODINU MILO[U BAKI]U,
SAVEZNOM JAVNOM TU@IOCU SOCIJALISTI^KE
FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Beograd
Predmet: Krivi~na prijava protiv gra|anina Staneta Dolanca, dru-
{tveno-politi~kog radnika, zbog osnovane sumwe da je po~inio krivi~-
no djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa, sank-
cionisano ~lanom 114. Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije.
Izvr{avaju}i svoju gra|ansku du`nost prijavqujem Vam da je gra|a-
nin Stane Dolanc, dru{tveno-politi~ki radnik po~inio krivi~no dje-
lo kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa sankcioni-
sano ~lanom 114. Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Federativne Repu-
blike Jugoslavije tako {to je:
1. Smi{qeno obmawivao jugoslovensku i stranu javnost u pogledu
stvarnih zbivawa na Kosovu i Metohiji, ~ime je sistematski potpomagao
albansku separatisti~ku pobunu. Takva wegova djelatnost posebno je do-
{la do izra`aja prilikom davawa la`nih podataka stranim novinarima
na poznatoj konferenciji za {tampu 1981. godine mada je kao visoki dr-
`avni i partijski funkcioner vrlo dobro znao prave razmjere pobune,
~inio je sve {to je bilo u wegovoj mo}i da ometa weno pravovremeno su-
zbijawe.
2. Kao izvr{ni sekretar najvi{eg partijskog foruma, ~lan Pred-
sjedni{tva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i save-
zni sekretar za unutra{we poslove Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije je rukovodio organizovawem akcija dr`avnog te-
rorizma od kojih su doma}oj i stranoj javnosti najpoznatiji slu~ajevi ot-
776
mice Vladimira Dap~evi}a u Rumuniji (tom prilikom su likvidirani
\or|e Stojanovi} i Aleksandar Opojevi}), dr Mileta Perovi}a u [vaj-
carskoj, profesora Vjenceslava ^i`eka u Italiji, te ubistvo Stjepana
\urekovi}a u Wema~koj.
3. Direktno je umije{an u ubistvo Radomira Radovi}a 1980. godine
tako {to je kao glavni {ef policije onemogu}io objektivnu i nepri-
strasnu istragu o uzrocima smrti jednog od 28 tada uhap{enih intelek-
tualaca u Beogradu na tribini Slobodnog univerziteta, te ~itav slu~aj
poku{ao zata{kati la`nom javnom izjavom da je rije~ o samoubistvu,
beskrupulozno pri tom kleve}u}i Radovi}evu porodicu.
4. Neposredno je u~estvovao u re`irawu la`ne verzije slu~aja Mar-
tinovi} tako {to je raznim ucjenama uticao na istra`ne organe i vje-
{take da daju neistinite izjave da se \or|e Martinovi} sam povrijedio.
O tome najboqe svjedo~i iskaz nekada{weg Dolan~evog najbli`eg sarad-
nika, biv{eg zamjenika saveznog sekretara za unutra{we poslove Drago-
mira Papovi}a, ina~e predsjednika Savezne komisije za ispitivawe slu-
~aja Martinovi}, dat advokatu Velimiru Cveti}u: “@elim da dam pi-
smenu izjavu advokatu Velimiru Cveti}u da sam ja, Dragomir Papovi},
bio ~lan Savezne komisije zajedno sa zamenikom Saveznog javnog tu`io-
ca Simi}evi}em i zamenikom sekretara za pravosu|e Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije i da smo pod prinudom gazde Stane-
ta Dolanca morali da potpi{emo la`ni izvje{taj da se Martinovi} po-
vredio sam. Iako sam ja prethodno izdvojio mi{qewe, jer sam znao da se
Martinovi} nije povredio sam, ve} da su ga povredila dvojica [iptara
– balista. Kada je moje izdvojeno mi{qewe pro~itao Stane Dolanc, pri-
{ao mi je duboko potresen i uzrujan, pa je rekao: ’Ima{ da potpi{e{ da
je Martinovi} sam sebe povredio iz samozadovoqstva bez obzira {to
zna{ da to nije istina. Ovo ti je partijski zadatak, za koji ni pod kojim
uslovima ne sme da sazna Srbija. Ako sazna Srbija propali smo’. Pri to-
me on je udarao nogama i tresao se i prinudio me da potpi{em la`ni iz-
ve{taj o Martinovi}u, iako sam znao da su dvojica {iptarskih krimina-
laca unakazili Martinovi}a”.
5. Me|u slovena~kim privrednicima se pri~a da se Dolanc nezako-
nito obogatio i da je ~ak u inostranstvu ulo`io kapital u jednu privat-
nu fabriku pribjegavaju}i i vaninstitucionalnim mjerama uticawa na
jugoslovenske firme da s wom posluju na na~in koji u najmawu ruku nije
u interesu ekonomskog prosperiteta Jugoslavije.
6. Li~no se zauzeo da jugoslovenske vlasti ostanu po strani od teme-
qitog ispitivawa ratne djelatnosti poru~nika Kurta Valdhajma, rat-
nog zlo~inca, jer se pribojavao da bi se klupko moglo toliko odmotati
da se po~ne rasvjetqavati i wegova, Dolan~eva ratna pro{lost, posebno
aktivnosti u Hitler-jugendu.
Sve ove okolnosti daju vi{e nego dovoqno materijala za osnovanu
sumwu da je Stane Dolanc po~inio krivi~no djelo kontrarevolucionar-
nog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa, a s tim u vezi i krivi~na djela pri-
krivawa i pomagawa po~inioca te{kih krivi~nih djela sankcionisanih
drugim ~lanovima krivi~nog zakona, te posebno izvr{io krivi~no djelo
777
ubistva iz neprijateqskih pobuda prema Socijalisti~koj Federativnoj
Republici Jugoslaviji (~lan 122, KZ SFRJ), nasiqa iz neprijateqskih
pobuda prema Socijalisti~koj Federativnoj Republici Jugoslaviji (~lan
123, KZ SFRJ), terorizma (~lan 125, KZ SFRJ), sabota`e (~lan 127, KZ
SFRJ), u~estvovawa u neprijateqskoj djelatnosti (~lan 131, KZ SFRJ),
neprijateqske propagande (~lan 133, KZ SFRJ), izazivawa nacionalne,
rasne vjerske mr`we, razdora i netrpeqivosti (~lan 134, KZ SFRJ), pru-
`awe pomo}i u~iniocu posle izvr{enog krivi~nog djela (~lan 137, KZ
SFRJ), povrede ugleda SFRJ (~lan 157, KZ SFRJ), zloupotrebe slu`be-
nog polo`aja (~lan 174, KZ SFRJ), nesavjesnog rada u slu`bi (~lan 182,
KZ SFRJ), povrede ravnopravnosti gra|ana (~lan 186, KZ SFRJ), iznu|i-
vawe iskaza (~lan 190, KZ SFRJ).
Pored svega toga, Stane Dolanc je u maju 1984. godine po~inio i kri-
vi~no djelo odavawa slu`bene tajne (~lan 183, KZ SFRJ) tako {to je jav-
no citirao dijelove mog oduzetog rukopisa koje niko nije vidio dok ga
nije policija zaplijenila. Kao glavni {ef policije bio je obavezan da
rukopis dostavi javnom tu`iocu na ocjenu da li se povodom wega treba
pristupiti krivi~nom gowewu, a sve do eventualnog podizawa optu`ni-
ce wegov slu~aj je predstavqao slu`benu tajnu.
U vezi s tim predla`em da hitno preduzmete slede}e mjere:
1. da kod nadle`nog suda podnesete zahtjev za otvarawe krivi~ne is-
trage protiv Staneta Dolanca;
2. da na odgovaraju}i na~in zatra`ite da se Dolancu oduzme imuni-
tet koji u`iva kao trenutni ~lan Predsjedni{tva Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije;
3. da nalo`ite nadle`nom organu sekretarijata unutra{wih poslo-
va da se Stanetu Dolancu oduzme putna isprava, jer postoji opravdana
sumwa da bi, saznav{i za pokretawe istrage, mogao poku{ati da pobjeg-
ne u inostranstvo i izbjegne krivi~no gowewe;
4. da zahtijevate od nadle`nog istra`nog sudije da se Stanetu Dolan-
cu odredi pritvor do okon~awa istra`nog postupka i podizawa optu-
`nice. To sve je neophodno zbog realne opasnosti da eventualni ostanak
Staneta Dolanca na slobodi dovede do uznemirewa javnosti, te zbog pro-
cjene da bi Dolanc mogao i u toku istra`nog postupka da poku{a pono-
viti krivi~na djela za koja je osumwi~en. Uz to mogao bi uticati na svje-
doke razli~itim mjerama pritiska i ucjewivawa da odustanu od wegovog
tere}ewa pred sudom.
Li~no se obavezujem da Vas u najkra}em roku obavijestim ako saznam
i za druge ~iwenice koje bi bile od interesa za Dolan~evo krivi~no go-
wewe i izvo|ewe pred sud pravde.
U Beogradu, 6. aprila 1988. Dr Vojislav [e{eq
778
XV. GOSPODINU DOBROSLAVU ]ULAFI]U,
SAVEZNOM SEKRETARU ZA UNUTRA[WE POSLO-
VE
SOCIJALISTI^KE FEDERATIVNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE
Beograd
Uva`eni gospodine ministre,
Obavije{tavam Vas da sam danas podnio saveznom javnom tu`iocu
krivi~nu prijavu protiv gra|anina Staneta Dolanca, dru{tveno-poli-
ti~kog radnika, zbog osnovane sumwe da je po~inio krivi~no djelo kontra-
revolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa, sankcionisano ~la-
nom 114. Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije.
S obzirom da postoji velika vjerovatno}a da bi osumwi~eni Stane
Dolanc mogao poku{ati da pobjegne iz Jugoslavije, pa tako izbje}i kri-
vi~no gowewe i zaslu`enu kaznu, zahtijevam da nalo`ite nadle`nom or-
ganu unutra{wih poslova da mu se odmah oduzme putna isprava.
Uz to, smatram da ga je potrebno odmah staviti pod bri`qivu poli-
cijsku prismotru sve dok nadle`ni istra`ni sudija ne izda rje{ewe o
Dolan~evom pritvoru u interesu nesmetanog vo|ewa istrage.
Koristim ovu priliku, cijeweni gospodine ministre, da Vam uputim
izraze dubokog po{tovawa i iskrenog uva`avawa.
U Beogradu, 6. aprila 1988. Dr Vojislav [e{eq
XVI.. OTVORENO PISMO GOSPODINU
BRANKU MIKULI]U, PREDSJEDNIKU SAVEZNOG
IZVR[NOG VIJE]A SFRJ
Dragi Branko,
Najzad da i Tebi napi{em jedno pismo. Znam da to `eqno o~ekuje{
jo{ od pro{le godine kad sam tako ne{to najavio. U me|uvremenu sam se
mnogo anga`ovao oko pru`awa blagovremene i dragocene pomo}i Ham-
diji i Stanetu.
Hamdija me je razo~arao. Ti si mi svjedok da sam u~inio sve {to je
bilo u mojoj mo}i da mu pomognem. Nije me slu{ao. Uzdao se samo u Tvo-
ju podr{ku i pomo}. Zaboravio je da je Tvoja podr{ka uvijek principi-
jelne prirode.
[ta li je samo on mislio? ^emu li se nadao? Ti si ga pomagao done-
kle, ja odnekle. Mo`da smo malo pogrije{ili {to na{u pomo} nismo ko-
ordinirali; {to se nismo dogovorili da zajedni~ki prisko~imo ~ovjeku
jer je ~ovjek na{e najve}e blago. A Hamdija nije bio kadar za bacawe.
Ipak, kad je po~eo da ~a~ka po Tvojim lovi{tima i buni radnike Unisa
u Vogo{}u kako bi malo oslabio pritisak na “Agrokomerc”, morao si ga
`rtvovati. Pri dono{ewu takve odluke u`ivao si moju punu podr{ku.
Kad je vidio da definitivno tone, Hamdija je htio i Tebe da povu~e
779
za sobom i to mu najvi{e zamjeram. Ina~e, u Tvoju budnost nikada nisam
ni sumwao. Znao sam da si u svojoj muwevitoj revolucionarnoj i dr`av-
ni~koj karijeri `rtvovao i mnogo dra`a bi}a nego {to je Hamdija, a sve
za op{te dobro. Sjeti se samo one pudlice koju Ti je poklonila Jovanka
Broz. Ti i Tvoja supruga Rajka s ponosom ste je pokazivali u Sarajevu,
pred wom {enili i organizovali joj prava porodi~na hodo~a{}a poli-
ti~ara regionalnog i lokalnog ranga, sve dok Jovanka nije pala u nemi-
lost. ^im si ~uo da je u ku}nom pritvoru jer je izgubila povjerewe druga
Tita, pudlici si jednostavno zavrnuo {iju i tako je nestao posledwi trag
hirovite Jovankine naklonosti prema Tebi.
Stane se malo vi{e gica nego Hamdija, ali ne vjerujem da }e mo}i jo{
dugo. ^ujem da je prije nekoliko dana bio u Dedijerovom beogradskom sta-
nu i da mu je odnio fasciklu s dokumentima o ratnom zlo~incu Kurtu
Valdhajmu. Upla{io se da se klupko ne po~ne daqe odvijati i do|e do we-
govog u~e{}a u aktivnosti Hitler-jugenda. Valdhajmu je u pravi ~as po-
mogao. Wegove slu`be su fabrikovale onaj la`ni telegram i lansirale
ga u idealnom trenutku, kako bi se otkrivawem jednog falsifikata kom-
promitovala i sva druga dokumentacija koja te{ko tereti Valdhajma.
Ina~e, Stane mi je nedavno ponudio da zajedno qetujemo na Kor~uli.
Tamo bismo krenuli helikopterom. Pristao sam pod uslovom da oba pu-
tujemo istom letilicom kako bi smo se obezbijedili da se wemu ne desi
neki planirani udes. Ali, prethodno }u morati da zata{kam jo{ neke
afere u koje je umije{an. Evo, pro~ulo se kako je u Saveznu privrednu ko-
moru prije sedam-osam godina stigao neki ra~un od 1.800 dolara koji je
Stane ostavio nepla}en na safariju u Keniji. Sva sre}a pa smo tada na
tom kqu~nom mjestu imali na{eg ~ovjeka, Iliju Vaki}a, koji se postarao
da se izbjegne bruka. A i Stane, navalio da lavove lovi ~ak u Keniji. Mo-
gao je jednostavno naru~iti da mu ih avionom transportuju pa da ih upu-
ca, recimo, u Tvom Bugojnu, kao Tito medvjede.
Stane ko Stane, brqa gdje god stigne. [ta mu je trebalo da provaqu-
je kod Dedijera, kad ja imam sve kopije dokumenata za kojima je tragao.
Umjesto da mi se odmah obrati kao prijatequ, on se la}a svojih tradici-
onalnih politi~kih metoda. Mo`e{ misliti koliko me je zbog te nepro-
mi{qenosti nasekirao.
Ali, {ta je tu je. Posle takvih velikana na{e revolucije, kakvi su
Hamdija i Stane, do{ao je red i na Tebe. Hamdija je ve} umro iz princi-
pijelnih razloga, Stane se uskoro namjerava upokojiti, a kako ~ujem ni
Ti se ba{ ne osje}a{ dobro. Pa, ko velim da po`urim, jer si mi ostao je-
dina uzdanica.
Ti zna{, dragi Branko, koliko sam ja zadu`io i Tebe i Tvoju porodi-
cu. Jo{ 1979. godine odlu~no sam se zalagao na sjednici Nau~no-nastav-
nog vije}a sarajevskog Fakulteta politi~kih nauka da se Tvojoj }erki me-
zimici Planinki po ubrzanom postupku izda diploma doktora `urnali-
sti~kih nauka. Nimalo mi nije smetalo {to ona nije za tako ne{to ima-
la nikakvih stru~nih ni nau~nih kvalifikacija. Kad su neki zlonamjer-
nici i intrigenti osporili takav zahtjev tvrdwom da ne mo`e prijaviti
doktorsku disertaciju jer uop{te nema zavr{en neki fakultet dru{tve-
780
nih nauka niti bilo kakav magisterij, a nije objavila nijedan nau~ni rad,
`ustro sam reagovao ukazuju}i da ima objavqeno oko osamdeset novin-
skih ~lanaka. Pretpostavio sam da je svaki od tih tekstova iznosio bar
po jednu kucanu stranicu rukopisa, {to zbirno ve} predstavqa obim jed-
nog magistarskog rada. Posebno sam napomenuo da ne mo`e biti nikakve
sumwe da su ti tekstovi vrhunskog kvaliteta, s obzirom da ih je pisala
}erka politi~ara Tvog kalibra. Uz to sam i beskompromisno podr`ao
predlog da se na Odsjeku `urnalistike izmisli novi predmet, koji bi
Planinka predavala. Na`alost, ostao sam u mawini. Po ko zna koji put
nadglasale su me one iste antisocijalisti~ke i antisamoupravne snage
koje decenijama rovare na tom fakultetu, beskrupulozno se suprotsta-
vqaju}i svemu {to je progresivno u bosanskohercegova~koj politici.
Daleke 1981. godine opet sam bio uz Tebe `estoko brane}i Tvoju na-
mjeru da u najqep{em dijelu Sarajeva, dru{tvenim sredstvima, izgradi{
svoju porodi~nu palatu. Raskrinkavao sam raznorazne “~ar{ijske diva-
nije” dokonog svijeta koji nije shvatao kakav podsticaj na{em samou-
pravnom razvoju predstavqa Tvoja vila. Ukazivao sam na primjer Bugoj-
na, gdje si izgradio dvorac poput Titovog, te na Vla{i}, Neum i druga
mjesta na{e voqene i zbratimqene Bosne i Hercegovine, u kojima si
ostavqao tragove svojih neimarskih poduhvata.
I 1982. godine sam podr`ao upisivawe imena Tvoje supruge Rajke i
}erke Planinke na kadrovsku listu Centralnog komiteta uo~i partij-
skog kongresa. Zaprepastili su me motivi i postupci onih boraca koji
su se tako promi{qenoj kadrovskoj politici protivili baqezgaju}i o
nekom navodnom nepotizmu.
^ak sam i iz zeni~ke robija{nice slao pozdravna pisma povodom
Tvoje odluke da Planinku postavi{ za direktora Olimpijskog muzeja
bez ikakvog javnog konkursa. [ta nam je uop{te trebao konkurs kad se
unaprijed znalo ko }e biti postavqen. Ta neodgovorna ~angrizala i for-
malisti razbacivali bi se novcem za nepotrebno ogla{avawe ne~eg {to
je ve} bilo rije{eno na najboqi na~in. Istina, malo si se zaletio kad si
nedavno na crnogorskoj televiziji izjavio da Ti }erka nije studirala u
inostranstvu jer si zaboravio da je ona o tome ve} dala podrobne infor-
macije u intervjuu listu “Politika bazar” po~etkom 1986. godine. Ali,
nije to ni{ta stra{no. [to bi Ti morao svega da se sje}a{ i sve da pam-
ti{.
Najva`nije je da si vje{to odgovorio na ono pitawe o Tvojim ku}a-
ma u inostranstvu. U pravom trenutku si izmislio neku navodnu izjavu
Gorana Bregovi}a o Tvojoj ku}i u Parizu, pa si tako ne{to energi~no de-
mantovao. Genijalno si se dosjetio da zamjenom ~iwenica izbjegne{ da
komentari{e{ da se u narodu zapravo prepri~ava Pogoreli}eva izjava
o Tvojoj ku}i u Londonu, u wegovom susjedstvu. Kao {to si rekao da nema{
ku}u u Parizu, mogao si tvrditi da nema{ ni palatu u Bagdadu, neboder
u Wujorku, planta`e u Brazilu, rudnik dijamanata u ju`noj Africi itd.
Sva sre}a pa te niko nije pitao gdje ima{ ku}u u inostranstvu.
I {ta su qudi toliko zapeli za ku}u u Londonu. Sasvim je normalno
da Ti kao vrhunski dr`avnik na vrijeme sebi pripremi{ neko pribje`i-
781
{te, onako, zlu ne trebalo. Tako su Tito i Kardeq jo{ 1948. kupili ku}u
u @enevi, da im se na|e ako do|e do bje`anije.
I svi istaknuti svjetski dr`avnici su imali debele devizne ra~une
u {vajcarskim bankama. Sjeti se samo Haila Selasija, Reze Pahlavija,
Ferdinanda Markosa i mnogih drugih, posebno na{ih osvjedo~enih pri-
jateqa iz pokreta nesvrstavawa. Vaqda je krajwe vrijeme da i mi krene-
mo u korak sa svijetom. Nije vaqda da neko od Tebe o~ekuje da u slu~aju
bjekstva svoje bogatstvo nosi{ u ~arapama.
Dobro si nedavno na sjednici bosanskog centralnog komiteta rekao
da Ti na svoje funkcije nisi ni do{ao kao bijednik. Zato Ti niko i ne
mo`e zamjeriti da si ba{ ~itavo bogatstvo stekao na narodnoj grba~i.
Kao i uvijek, dragi Branko, ja Ti se obra}am s mnogo po{tovawa jer ci-
jenim Tvoj `ivotni uspjeh i divim se Tvojoj muwevitoj politi~koj karije-
ri. Znam da si krenuo od ni~ega, a sada si predsjednik Savezne vlade sa
ozbiqnim izgledima da uskoro postane{ do`ivotni diktator ove neza-
hvalne zemqe. Niti po svom ro|ewu, a ni po svojoj pameti, a kamoli po ono-
me {to si u~inio za ovu zemqu, Ti ne bi imao nikakvih {ansi da bude{ pr-
vi ~ovjek u nekoj normalnoj dr`avi, u dr`avi sa realnom izvr{nom vla{}u.
Me|utim, kako to obi~no biva u na{oj samoupravnoj praksi, prevag-
nuli su mnogo ozbiqniji kriterijumi. Lijepo si i sam nedavno obavije-
stio javnost da Ti na sada{wi polo`aj nisi do{ao ni po kakvom javnom
konkursu i da Ti nije bilo takmaca. U pravom momentu si zaprijetio da
}e{ svoju vlast i vojskom braniti.
Po kom osnovu si preuzeo dr`avno kormilo nisi du`an nikome da
obja{wava{. Za normalne qude ti kriterijumi su oduvijek i bili nedo-
ku~ivi.
Divim se Tvojoj odlu~nosti. Ne sumwam da si u stawu i cijelom naro-
du zavrnuti {iju samo ako nastavi da {trajkuje i da se buni protiv Tvo-
je stabilizacione politike ili interventnih mjera. Bitno je da si narod
na vrijeme upozorio preko wema~kog “[pigla” da s Tobom nema {ale, da
si u stawu i vojsku upotrijebiti protiv glavnih nezadovoqnika, te da
Tvojoj vlasti nema alternative.
Ruku na srce, ni ja ne vidim ko bi mogao do}i na Tvoje mjesto. Da si
~ovjek posebnog kova, to si dokazao u Bosni. Jest da si tamo sve upropa-
stio, ali qudi Ti se jo{ uvijek dive. Pripazi samo malo na Fikreta Ab-
di}a. Prijeti da }e na sudu govoriti istinu. Ba{ nam je istina u ovom
prelomnom trenutku potrebna. Gledaj da ga nekako zastra{i{ ili ubije-
di{ da ne pomiwe Tvoju direktnu povezanost s aferom “Agrokomerc” ni-
ti podr{ku koju si mu neprekidno i svojski pru`ao u wegovim poslovnim
poduhvatima. Ako se poka`e tvrdoglav poput Hamdije, ne bi bilo lo{e
da s wim okon~a{ kao sa onom Jovankinom pudlicom.
Vidim da Ti ova bora~ka struktura nije nimalo sklona. Zato je do-
bro {to se okru`uje{ qudima kao {to su Hrvoje I{tuk, Stjepan Doma-
}inovi} i drugi. S obzirom na Tvoju ratnu pro{lost i porijeklo iz usta-
ni~kog Bugojna i prirodno je da si zabrinut za sudbinu revolucije i da
vodi{ ra~una u ~ije ruke }e{ wene tekovine povjeriti.
Samo Te molim da {to prije uni{ti{, ako to ve} nisu u~inio, svu
dokumentaciju o finansijskom poslovawu sarajevske Zimske olimpijade.
782
Nemoj da se sada neko na|e ko }e po~eti da kopa po Tvojim onda{wim ne-
sta{lucima. Zna{ kakvi su ovi liberali i nacionalisti kad odlu~e da
upropaste ono {to nam je najdra`e i najsvetije. Ne libe se ni premeta-
wa po pra{wavim arhivama, ni kako bi rekao Bakari}, kopawa po crije-
vima qudi. Sad bi otkrivawem raznoraznih mahinacija i manipulacija
da ugroze Tvoj politi~ki polo`aj.
Ni~im se ne daj zbuniti. Va`no je da si Ti tu i da si na{a sudbina.
Bolan Branko, ni ostali nisu bili boqi od Tebe, ali im to nije smeta-
lo da dospiju do visokih polo`aja.
Ne{to Te ipak izdvaja iz te sive mase najbli`ih Brozovih saradni-
ka i naslednika. Odlikuje{ se posebnom odlu~no{}u i ~vrstinom na
izabranom putu, pa makar nas taj put pouzdano vodio u propast. Boqe je i
propasti na pravom putu nego se vra}ati tamo odakle smo krenuli.
Jest da si ostavio intelektualnu i ekonomsku pusto{ u na{oj voqe-
noj Bosni, ali je najva`nije {to si tamo sa~uvao usavr{eni policijski
aparat. Dobar Ti je onaj goni~ Zgowanin. Maksimalno je u~inio da povo-
dom “Agrokomerca” za{titi Tvoj li~ni integritet i ukloni sva doku-
menta koja bi Te mogla kompromitovati. Ina~e, Bosna je za Tebe bila sa-
mo eksperimentalni poligon za izlazak na {iroku me|unarodnu arenu i
zaposjedawe upra`wenog jugoslovenskog prestola.
Kako }e{ se zadr`ati na tom prestolu, i to si lijepo objasnio novi-
narima “[pigla”. S obzirom da bi u svakoj drugoj dr`avi ve} odavno pao
kao politi~ar sklon korupciji i nesposoban za upravqawe u normalnim
prilikama, jedini na~in da se odr`i{ na vlasti je ukidawe Ustava, ras-
pu{tawe Savezne skup{tine i uvo|ewe li~ne diktature uz pomo} armi-
je i policije.
Na{ narod ve} dugo vapi za novom diktaturom jer pri`eqkuje da se
uvede neki redosled u ovoj op{toj pqa~ki. Samo pazi na koje }e{ se ofi-
cire i generale osloniti. Ne vjeruj Srbima. Me|u srpskim oficirima
oduvijek su neke demokratske i liberalne tendencije. Takvi su ubili i
kraqa Aleksandra Obrenovi}a i oborili kneza Pavla Kara|or|evi}a.
Vaqda }e{ na}i dovoqno ovih koji su preko ureda unapre|ivani, po na-
cionalnom kqu~u. Nije ni va`no {to nisu sposobni za ratovodstvo. Kao
`andarmi bi}e idealni.
Sada{we stawe prijeti neizvjesnim ishodom. Neki ve} di`u glavu i
tra`e vi{epartijski sistem, demokratiju i slobodne izbore. Htjeli bi
slobodnu ekonomsku inicijativu, prosperitet pojedinaca nezavisno od
institucija postoje}eg sistema. I to sistema koji je, bez sumwe, usre}io
sve na{e narode i narodnosti, posebno wihove istaknute predstavnike.
Osnove samoupravnog ure|ewa i avnojske tekovine treba sa~uvati i
po cijenu potpunog osiroma{ewa svih slojeva stanovni{tva, jer su to na-
{e originalne tvorevine i moraju se qubomorno ~uvati. U ovoj situaci-
ji kada vrhove razara nejedinstvo, kada sve vi{e di`u glavu raznorazni
spoqa{wi i unutra{wi neprijateqi, kada se vodi specijalni rat protiv
Jugoslavije, kada se nemilosrdno gaze revolucionarne svetiwe, samo od-
lu~na akcija, Tvoja i Tvojih istomi{qenika, mo`e da spre~i raspad sa-
moupravnog sistema i krah originalnog modela socijalizma na na{em
tlu.
783
 Najva`nija tekovina koju po svaku cijenu treba sa~uvati je vlast. Da
bi se ona sa~uvala ne smiju se dozvoliti ni minimalne popravke sada-
{weg sistema. One bi ga mogle ozbiqno ugroziti.
Da bi se vlast odr`ala neophodno je istrajati u vo|ewu neracional-
ne ekonomije, suzbijawu bilo kakve inicijative. Treba ukinuti i ono ma-
lo sloboda koje danas postoje i odlu~no se svrstati u red najnaprednijih
zemaqa Evrope, kao {to su Rumunija ili Albanija. Wihov primjer nam
najboqe pokazuje kako se vlast efikasno ~uva uprkos svim isku{ewima.
Vojsku treba izvesti na ulice, uvesti u fabrike i javne ustanove, a
sve nezadovoqnike, ukqu~uju}i i tvoje li~ne konkurente u borbi za vlast
iz sada{wih politi~kih struktura, strpati u koncentracione logore.
Nu`no je prekinuti veze sa civilizovanim svijetom i okrenuti se sebi.
Pekare mo`emo i zatvoriti, ali, pored {tamparija novca, najva`nije je
da fabrike bodqikave `ice rade besprijekorno.
Pored o~igledne `eqe na{eg vo|stva da se uspostavi takva vlast, ne-
dostaje nam jedino neprikosnoveni lider. Po mojoj procjeni, to bi mogao
biti samo Ti. Zato {to prije obuzdaj posebno slovena~ku i hrvatsku
{tampu koja sistematski podriva Tvoj ugled, a u wihovim redakcijama
postavi li~ne komesare koji }e odre|ivati kako da pi{u istinu o Tebi.
A da bi se Tvoja vlast odr`ala neophodno je daqe ekonomsko i duhovno
upropa{}avawe dr`ave. S toga Ti predla`em da po svaku cijenu predu-
prijedi{ eventualne poku{aje Tvog smewivawa koje tra`e nezrela ruko-
vodstva pojedinih republika. Uvedi ratno stawe i preuzmi sve zna~ajni-
je funkcije u svoje ruke. Jedino tako mo`emo opstati siroma{ni u ko-
lektivnoj sre}i.
U nadi da }e{ odoqeti svim isku{ewima i uspje{no obaviti svoju
istorijsku misiju, srda~no Te pozdravqa Tvoj budu}i logora{.
U Beogradu, 30. aprila 1988. Dr Vojislav [e{eq
XVII. GOSPODINU RAIFU DIZDAREVI]U,
PREDSJEDNIKU PREDSJEDNI[TVA SOCIJAL-
ISTI^KE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Beograd
Uva`eni gospodine Dizdarevi}u,
Vjerovatno }ete se iznenaditi kad dobijete moje pismo, s obzirom da
sam do sada imao obi~aj da se na ovaj na~in obra}am samo do kraja kompro-
mitovanim jugoslovenskim politi~arima, od kojih su neki i notorni
kriminalci. U ovom slu~aju ~inim izuzetak, poku{avaju}i da izna|em,
ako je to vi{e uop{te mogu}e, razumne na~ine za{tite mojih gra|anskih
prava koje i daqe beskrupulozno ugro`avaju neki od glavnih nosilaca
politi~ke vlasti, mo}i i uticaja u Bosni i Hercegovini.
Svjestan sam i te{kog dru{tvenog trenutka i gotovo bezizlazne si-
tuacije u koju je Jugoslavija dovedena birokratskom samovoqom, te da mo-
ja javna djelatnost mo`e predstavqati i dolijevawe uqa na vatru ve} raz-
buktalih politi~kih strasti i nerazrje{ivih konflikata. Ali, budite
ubije|eni da, u najmawu ruku, dijelim i Va{u zabrinutost za budu}nost
784
ove zemqe i ovog napa}enog naroda, pa sve {to radim, ~inim u najboqoj
namjeri i s razvijenom svije{}u da je to za op{tenarodno dobro, da ide u
prilog procesima liberalizacije i demokratizacije koje vi{e ne mogu
zaustaviti nikakav Stane Dolanc ili Branko Mikuli}, a da admirala
Mamulu i ne pomiwem.
Sa velikom tugom pratim nemila zbivawa u na{oj rodnoj Bosni ko-
ju su Hamdija Pozderac i Branko Mikuli}, uz pomo} bulumente svojih
poslu{nika, u crno zavili. Umjesto da se kona~no stane na put tamo{woj
korupciji, pronevjerama, pqa~kama i drugim mahinacijama, bosanski
Centralni komitet i posle `rtvovawa nekolicine najkompromitovani-
jih politi~ara, najogrezlijih u malverzacijama i zloupotrebama slu-
`benog polo`aja, opet nastavqa po starom.
Evo ~ak je i jedan Nijaz Durakovi}, jedan od najbli`ih i najpovjer-
qivih seiza Hamdije Pozderca, poznati muslimanski nacionalista i pa-
nislamista, jedan od pisaca po nalogu “nau~nih” radova Atifa Puriva-
tre, kandidovan za predsjednika Centralnog komiteta.
Nijaz Durakovi}, Rom po etni~koj pripadnosti, ro|en od oca Roma i
majke Romkiwe, stidi se svog nacionalnog porijekla, deklari{e se kao
musliman i va`i za jednog od vode}ih ideologa muslimanskog nacionali-
zma, trenutno prvog posle Muhameda Filipovi}a.
Prije nekoliko godina pro~uo se i kao veliki la`ov. Kad sam ga jav-
no prozvao kao agilnog saradnika islamskog vjerskog lista “Preporod”,
{to mu je, izgleda, poslu`ilo kao odsko~na daska za izbor na funkciju
glavnog i odgovornog urednika bosanskohercegova~kog partijskog teo-
rijskog ~asopisa “Opredeqewa”, Durakovi} u tekstu “La` se ponavqa”,
objavqenom u ~asopisu “Ideje” broj 34/1982, tvrdi da nikada nije sara|i-
vao u “Preporodu”. Doslovno ka`e: “Naime, prije jedanaest godina list
’Preporod’ je prenio dvije kartice teksta prikaza izlo`be ’Umjetnost
na tlu Jugoslavije od praistorije do danas’ (Skenderija 1971. godine) ko-
ju sam jo{ kao student prikazivao za list omladine Sarajeva. Predano se
zanimaju}i za moju biografiju, [e{equ i wegovim saradnicima su te
dvije kartice prenesenog teksta (koji se iskqu~ivo odnosi na prikaz iz-
lo`be) bile dovoqne da me poku{aju uvrstiti u imaginarni krug ’ajato-
laha’, panislamista, homeinijevaca i ~ega ne sve jo{, beskrajno lavira-
ju}i i ponavqaju}i la` da sam saradwom u islamskim glasilima obezbi-
jedio svoju politi~ku karijeru.”
Kao la`ov tako velikog formata da mu ni baron Minhauzen nije ra-
van, Nijaz Durakovi} drsko pre}utkuje, recimo, ~iwenicu da je u “Pre-
porodu” broj 23/1971. objavio i tekst “O muslimanskoj kulturnoj autohto-
nosti” (obima oko sedam kucanih strana), koji nije niotkud prenesen, ne-
go je pisan namjenski za ovo islamsko glasilo i wime se izri~ito insi-
stira na identifikaciji vjerskog i nacionalnog.
Durakovi} je postao toliko zaboravan da ovaj tekst ne navodi ni u
svojim iscrpnim bibliografijama, a imao sam prilike da se u to uvjerim
prou~avaju}i dokumentaciju o wegovom izboru u zvawe docenta na Fa-
kultetu politi~kih nauka u Sarajevu.
Nemam ni{ta protiv da Durakovi} i daqe pi{e u “Preporodu”, samo
da to ne radi tajno, da se taj detaq ima u vidu prilikom javnog procjewiva-
785
wa wegove ideolo{ke orjentacije i politi~kih ambicija. Sama saradwa u
bilo kojem vjerskom glasilu po mom mi{qewu ni za koga ne bi mogla biti
kompromitantna, ali u va{oj partiji se tradicionalno tra`i idejna ~isto-
}a, pa tako ne{to ne bi bilo preporu~qivo nekome ko reflektuje na najvi-
{e politi~ke funkcije. Naro~ito, ako mu je savjest ne~ista pa se upli}e u
la`i kao pile u ku~ine, ne mogav{i izbje}i ideolo{ku kompromitaciju.
Razumije se, tako “kompromitovan” ~ovjek bio je potreban Hamdiji
Pozdercu, Muniru Mesihovi}u, a sada i Branku Mikuli}u, jer je svaka
“mrqa” u wegovoj biografiji najboqa garancija da }e Durakovi} slu{a-
ti i vjerno slu`iti.
A na{a sirota Bosna }uti i propada. Razvla~e je i pqa~kaju i Po-
zderci i Munir Mesihovi}, i Todo Kurtovi} i Hrvoje I{tuk i Du{ko
Zgowanin. O Mikuli}u da i ne govorim. Da li }e se ikada toj dubokoj pro-
vinciji ukazati neka ozbiqnija {ansa da se otarasi te{kog balasta pre-
vejanih kriminalaca i zacijeli rane nastale bezo~nim pqa~kama u po-
sledwe dvije decenije?
Poneso{e me crne slutwe i duboka tuga, pa umalo i da zaboravim za-
{to Vam se obra}am. Po ko zna koji put suo~io sam se sa samovoqom
Branka Mikuli}a i wegovog vazala Du{ka Zgowanina, pa Vas molim da
kao {ef jugoslovenske dr`ave i politi~ar s mnogo ugleda i uticaja u Bo-
sni i Hercegovini interveni{ete u ciqu obezbje|ewa po{tivawa za-
konskih propisa i otklawawa posledica zloupotrebe slu`benih ovla-
{}ewa kojima pribegava Zgowaninova Slu`ba dr`avne bezbjednosti pod
direktnom Mikuli}evom dirigentskom palicom.
Rije~ je o tri karakteristi~na slu~aja koji me tangiraju, jer su wima
ugro`ena moja elementarna gra|anska prava:
1. Po~etkom oktobra 1986. godine podnio sam tu`bu Osnovnom sudu
1. u Sarajevu protiv Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine,
kao dr`ave zbog odbijawa Slu`be dr`avne bezbjednosti da mi vrati sve
oduzete rukopise, nau~nu dokumentaciju i privatnu prepisku, na ~ije vra-
}awe je, ina~e, obavezana presudom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine
od 20. novembra 1984. godine.
U odgovoru na tu`bu Republi~ko javno pravobranila{tvo Bosne i
Hercegovine ne spori da su mi zaista oduzeti specifikovani predmeti,
ali tvrdi da oni vi{e ne postoje (da su izgubqeni ili uni{teni), te da
nisu ni imali nikakvu “prometnu” vrijednost, pa je, prema tome, tu`be-
ni zahtjev navodno neosnovan.
Posebno se obrazla`e odbijawe da mi se vrati rukopis kwige “Haj-
ka” (500 kucanih strana) i ~etiri debele fascikle prate}ih dokumenata
~iwenicom da mi je 1986. godine u Beogradu zabrawena kwiga “Hajka na
jeretika”, ~ija je tre}ina sadr`aja identi~na sadr`aju kwige “Hajka”, od-
nosno, wenim odgovaraju}im dijelovima.
Sud je odbacio moj tu`beni zahtjev la`no predstavqaju}i da su svi
potra`ivani predmeti materijali za kwigu “Hajka”, a sam rukopis “Haj-
ke” da se ne mo`e vratiti jer mu je jedna tre}ina identi~na dijelovima
ve} zabrawene kwige “Hajka na jeretika”.
Ne samo da mi nikakvim rje{ewem ili sudskom odlukom nije nalo`e-
no oduzimawe rukopisa “Hajke”, nego to nije u~iweni ni sa rukopisom
786
“Hajka na jeretika”. Zabrana se odnosi samo na rasturawe {tampanih pri-
mjeraka, pa se samo oni mogu i oduzeti, kako, uostalom, pi{e i u rje{ewu.
Rade}i po direktnom nalogu Slu`be dr`avne bezbjednosti i wenog
glavnog {efa Du{ka Zgowanina, sudija Branko [inikovi} je “zabora-
vio” da svako sudsko rje{ewe ili presuda mora taksativno nabrojati sve
sankcije koje se gra|aninu eventualno izri~u, te da se ni{ta ne mo`e, po-
sebno u pogledu oduzimawa materijalnih dobara ili intelektualnih pro-
dukata, prepustiti nezavisnoj procjeni i slobodnoj voqi politi~ke poli-
cije.
Kako se pokazalo da je bosanskohercegova~ka Slu`ba dr`avne bez-
bjednosti jedna najobi~nija razbojni~ka banda koja otima kad stigne, gdje
stigne i kome stigne, nepodle`u}i nikakvim zakonskim obavezama, ne
treba se nimalo ~uditi {to je jo{ uvijek u Bosni i Hercegovini iluzor-
no o~ekivati uspostavqawe civilizovanog pravnog poretka i zakonske
za{tite gra|anskih sloboda i prava.
U tom sklopu nimalo me nije ni iznenadilo {to mi je jo{ krajem ma-
ja 1983. godine jedan slu`benik Dr`avne bezbjednosti ukrao i aktenta-
{nu u vozu, na putu iz Sarajeva u Beograd.
2. Krajem 1986. godine sam tako|e Op{tinskom sudu 1. u Sarajevu pod-
nio tu`bu zahtijevaju}i naknadu {tete zbog batinawa kome sam bio pod-
vrgnut u zeni~koj robija{nici, te zbog drugih vidova sistematskog {i-
kanirawa kome sam bio izlagan nezakonitim dr`awem u samici {est i
po mjeseci i ~etiri mjeseca u zatvorskom karantinu.
Mada je na sudu dokazano da me je stra`ar Ivo [imi} batinao gume-
nom palicom, pa ~ak i da je zbog toga disciplinski ka`wen, sud je odba-
cio moj tu`beni zahtjev s obrazlo`ewem da bolovi nisu trajali du`e od
sedam dana, te da udarci nisu izazvali trajne {tetne posledice po moje
zdravqe, pa da zbog toga ne bi bilo pravi~no da mi se nadoknadi {teta.
Iako je i upu}ivawe u samicu uvijek bio nezakonito, jer nije smjelo
trajati du`e od trideset dana po istom osnovu, jer mi nikada nije uru~eno
nikakvo pisano upravnikovo rje{ewe o disciplinskom ka`wavawu na koje
bih se eventualno mogao `aliti, niti je upravnik ikada uo~i upu}ivawa u
samicu tra`io mi{qewe qekara o mom zdravstvenom stawu, {to mu je bi-
la izri~ita zakonska obaveza, sudija Milena Raji} je poslu{no izvr{ila
politi~ko-policijski nalog da se moja tu`ba odbije kao tobo` neosnova-
na.
Ina~e, na obje presude sam se `alio Vi{em sudu u Sarajevu i ve} mje-
secima ~ekam odgovor.
3. U decembru 1978. godine polo`io sam voza~ki ispit u Olovu kod
Sarajeva. Uo~i isteka pet godina uredno sam produ`io va`nost voza~ke
dozvole, mada u me|uvremenu nisam ni posjedovao automobil.
Prilikom hap{ewa 15. maja 1984. godine dozvola mi je nestala.
Pretpostavqam da mi je ostala u radnom stolu u mom kabinetu na Fakul-
tetu politi~kih nauka u Sarajevu, ili su je slu~ajno pokupili slu`beni-
ci Dr`avne bezbjednosti s gomilom papira koje su mi “privremeno” od-
uzeli po izvr{enom pretresu.
Bilo kako bilo, po izlasku iz zatvora dozvolu vi{e nisam imao. Zato
sam se u maju 1987. godine pismeno obratio Op{tinskom sekretarijatu za
787
 PLEDOAJE
ZA DEMOKRATSKI USTAV

I izdawe – SIV[ Beograd 1988.

II izdawe – ABC “Glas”, Beograd 1991.

788 789
 Recenzenti:
Danko Popovi}
Gojko \Ogo
unutra{we poslove Olovo da mi se izda potvrda da sam polo`io voza~ki
ispit, kako bih u Beogradu na osnovu toga mogao izvaditi novu dozvolu.
Kako ni posle {est mjeseci nisam dobijao nikakvog odgovora, a na
moje vrlo ~este telefonske pozive ovla{}eni slu`benici su me molili
da se strpim “jo{ dva-tri dana”, obratio sam se Republi~kom sekretari-
jatu za unutra{we poslove Bosne i Hercegovine i Du{ku Zgowaninu.
Dobio sam odgovor da nikada nisam polagao voza~ki ispit, da nikada ni-
sam bio prijavqen u Olovu, te da nikada moje ime nije uneseno u registar
voza~kih dozvola.
U Olovu sam 1978. godine bio uredno prijavqen. Ispit sam polo`io
pred komisijom ~iji je predsjednik bio tada{wi komandir Stanice mi-
licije Olovo Milorad Radulovi}, nakon {to sam savladao obuku uz po-
mo} instruktora, ina~e aktivnog milicionera koji se preziva ]ebeyija.
Voza~ku dozvolu mi je potpisao tada{wi na~elnik Op{tinskog SUP-a
Miladin Ani~i}. Wenu va`nost sam u novembru 1983. godine produ`io
tako|e u Olovu, jer voza~ki dosije nisam ni prenosio u Sarajevo, kako se
u me|uvremenu dozvolom nisam ni slu`io.
Dakle, policija je, izgleda, uni{tila moj voza~ki dosije i falsifi-
kovala kompletnu dokumentaciju, kako bi uklonila svaki dokaz da sam
bilo kada polo`io voza~ki ispit. U~iweno je to iz ~iste zlobe i mr-
`we, da mi se {to vi{e napakosti. Oni koji mi nisu na politi~koj po-
zornici u stawu adekvatno parirati, svete mi se perfidnim birokrat-
skim maltretirawima.
Povodom ovakvog postupka organa unutra{wih poslova poveo sam
upravni spor pred Vrhovnim sudom Bosne i Hercegovine, ~iju presudu
ve} pola godine i{~ekujem.
Nadam se, gospodine Dizdarevi}u, da Vas ne trebam posebno ubje|i-
vati da je argumentacija kojom raspola`em, te dokumentacija kojom mogu
potvrditi svoje navode, vi{e nego dovoqna da dovede do te{ke javne bla-
ma`e aktuelnu bosanskohercegova~ku politi~ku garnituru i pravosud-
ni sistem, kao ni uvjeravati u svoju odlu~nost da u~inim sve {to je u mo-
joj mo}i, da iskoristim sva sredstva koja mi stoje na raspolagawu, da pa-
`wu jugoslovenske i strane javnosti skrenem na ova tri flagrantna slu-
~aja politi~ko-policijske samovoqe kao na vjernu ilustraciju ukupnih
politi~kih zbivawa u Bosni i Hercegovini.
Ali, iskreno se pitam da li je to sada, u ovakvim uslovima, ikome po-
trebno. Da li je nu`no da se ionako nezavidna situacija dodatno kompli-
kuje?
790 791
 Li~no nemam nikakvog interesa da se daqe bak}em po sudovima, pa
ra~unam na Va{u dobru voqu i spremnost da se anga`ujete kod nadle`nih
faktora kako bi se posledice ove birokratske samovoqe {to prije ot-
klonile, te za{titila moja gra|anska prava u ova tri slu~aja, bez obzi-
ra na ~iwenicu {to sam ve} odavno otvoreni politi~ki protivnik jugo-
slovenskog titoisti~kog re`ima.
Spreman sam da na Va{u eventualnu intervenciju sa~ekam dvadese-
tak dana, a ako ona slu~ajno izostane, ne preostaje mi ni{ta drugo nego
da se na adekvatan na~in obratim jugoslovenskoj i stranoj javnosti, te me-
|unarodnim organizacijama za za{titu gra|anskih sloboda i prava. PREDGOVOR PRVOM IZDAWU
Koristim ovu priliku, cijeweni gospodine Dizdarevi}u, da Vam upu-
tim izraze dubokog po{tovawa i iskrenog uva`avawa. Ustavnopravnim aspektima problematike sada{weg jugoslovenskog
politi~kog sistema po~eo sam se ozbiqnije baviti jo{ 1981. godine. Svo-
U Beogradu, 23. maja 1988. Dr Vojislav [e{eq
je radove na tu temu nudio sam redakcijama “Nina”, “Teorije” i “Marksi-
sti~ke misli”, ali nijedna nije pristajala da ih objavi, mada suurednici
pokazivali izrazit interes za sadr`inu. Nakon {to sam odbranom dok-
torske disertacije na Ustavnopravno-politi~kom smeru Poslediplom-
skog studija Pravnog fakulteta u Beogradu okon~ao prou~avawe poli-
ti~kog sistema socijalisti~kog samoupravqawa, upustio sam se u wegovo
radikalno kriti~ko preispitivawe. Me|utim, za objavqivawe rezultata
tog preispitivawa jo{ nije bilo nikakvih dru{tvenih mogu}nosti.
Istina, u junu 1982. godine iznenada mi se ukazala {ansa da na savje-
tovawu koje je organizovao Marksisti~ki studijski centar Centralnog
komiteta Saveza komunista Srbije izlo`im neka od svojih zapa`awa o
sistemskim protivrje~nostima i politi~koj neadekvatnosti pojedinih
pravnih rje{ewa Ustava Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije iz 1974. godine i, {to je tada predstavqalo svojevrsno sveto-
gr|e, predlo`im da se on mijewa. Dnevna {tampa je prenijela op{irne
izvode iz mog izlagawa, a onda je uslijedila ogor~ena politi~ka kampa-
wa u kojoj su predwa~ili zagreba~ki “Danas” i sarajevska {tampa, te po-
jedina~no Hamdija Pozderac, Branko Mikuli} i Fuad Muhi}. Primjera
radi navodim da me je sa tribine Centralnog komiteta Saveza komuni-
sta Jugoslavije Hamdija Pozderac optu`io da “zar|alom idejnom muni-
cijom versajske Jugoslavije pucam na avnojske tekovine”.
Trebalo je da pro|e vi{e od pet godina pa da moje onda{we ideje do-
biju javni legitimitet i da se steknu objektivni dru{tveni uslovi za wi-
hovo slobodno publikovawe sada ve} kao “produkt razmi{qawa” i mnogih
re`imskih intelektualaca. U me|uvremenu, ja sam krenuo jo{ nekoliko
koraka naprijed, pa i moja sada{wa nau~na razmatrawa i publicisti~ki
eseji predstavqaju politi~ki nepodobno i sudski inkriminisano {tivo,
mada je samo pitawe vremena kad }e i wih socijalna i politi~ka praksa ve-
rifikovati. Za nekoliko godina zastupa}e ih i oni koji ih danas naj`e-
{}e napadaju, i jo{ }e se zakliwati da su tako oduvijek mislili. Nije to
ni{ta iznena|uju}e u politici, u ideologiji, u dru{tvima totalitarnog
tipa i s autokratskim politi~kim re`imom, u kojima gra|anske slobode
i prava ostaju samo na nivou puke proklamacije, predstavqaju verbalni
kolorit izrazitog ideolo{kog monizma i jednopartijskog monopolizma.
792 793
 U toku ~itave 1983. godine jedina prilika da istupim sa svojom kri-
tikom ustavnog regulisawa odnosa u federaciji, izme|u federalnih je-
dinica, te pravnog statusa autonomnih pokrajina, ukazala mi se na savje-
tovawu sociologa u Portoro`u, za koji sam poslao pisani referat (ob-
javqen u zborniku savjetovawa), mada me je uprava Fakulteta politi~kih
nauka u Sarajevu spre~ila da u~estvujem, ~emu je na krajwe nekorektan i
intelektualno nedostojan na~in kumovalo i tada{we rukovodstvo Soci-
olo{kog dru{tva Bosne i Hercegovine. Moj obimniji spis na temu “[ta
da se radi?”, koji je sadr`ao ideje i poglede o eventualnoj temeqitoj re-
formi jugoslovenskog ekonomskog i politi~kog sistema, bio je povod da
me Mikuli}, Pozderac i Dolanc uhapse i na re`iranom staqinisti~kom
su|ewu osude na osam godina robije zbog “kontrarevolucionarnog ugro-
`avawa osnova dru{tvenog ure|ewa”. Napokon, sve svoje radove na temu
nu`nosti ozbiqnih ustavnopravnih promjena, nastale od 1981. do 1984.
godine objavio sam u kwigama “Vrijeme preispitivawa” (1986) i “Demo-
kratija i dogma” (1987). Sada sudu javnosti nudim svoje kasnije radove iz
iste problematike, pri`eqkuju}i polemi~ka. reagovawa i nepo{tedne
kriti~ke osvrte stru~waka, ukoliko, kojim slu~ajem, izostane prethodna
intervencija javnog tu`ioca i sudska zabrana.
Objavqivawem ove zbirke tekstova i poku{ajem, ~ini mi se, racio-
nalne revizije dosada{wih ustavnopravnih rje{ewa, poku{avam pru`i-
ti i sopstveni doprinos potpomagawu osloba|awa duhovne klime u jugo-
slovenskom dru{tvu, kao i razvoju svijesti o nemogu}nosti bilo kakvog
dugoro~nog okivawa qudske misli oficijelnim dogmama, pa makar one
bile sa provjerenog kominternovskog repertoara, koji je Broz tako vje-
{to selekcionisao i primijenio u na{im dru{tveno-istorijskim uslo-
vima, prethodno te uslove prisilno li{iv{i dotada{wih kulturnih
tradicija. Da bih bar djelimi~no ilustrovao do ~ega je dovela dugogodi-
{wa Brozova samovoqa, diktatura i tiranija, ukazujem na primjer dvoji-
ce wegovih izrazitih sqedbenika: Staneta Dolanca i Bo{ka Kruni}a,
~ija drskost, licemjerstvo i vlastodr`a~ke ambicije ne poznaju nika-
kvih granica. Svojom dosada{wom politi~kom i moralnom beskrupulo-
zno{}u pokazali su da nema tog vitalnog i egzistencijalnog narodnog in-
teresa koji ne}e nemilosrdno zgaziti, da bi postigli li~ne karijeri-
sti~ke ciqeve. Kolike je to razmjere ve} poprimilo, najboqe se mo`e
vidjeti iz krivi~ne prijave koju sam vojnom tu`iocu Jugoslovenske nar-
odne armije podnio protiv Staneta Dolanca i otvorenog pisma koje sam
uputio Bo{ku Kruni}u.
794
I.. POKU[AJ KRITI^KE ANALIZE JEDNE SAVREMENE
KONCEPCIJE SOCIJALISTI^KOG DRU[TVA
(Referat na Nau~nom savjetovawu “Dru{tvena struktura socijali-
zma”, Sociolo{ko dru{tvo Hrvatske, Zagreb, 19. i 20. mart 1987)
Zna~ajni autori koji po svom intelektualnom opusu, osnovnim ka-
rakteristikama teorijskih i politi~ko-publicisti~kih djela, pripada-
ju marksisti~kom pravcu mi{qewa, rijetko su u svojim radovima poku-
{avali razviti cjelovitu i sveobuhvatnu koncepciju izgradwe socijali-
sti~kog dru{tva u dr`avi tipa diktature proletarijata, ukqu~iv{i i
formulu wegovog institucionalnog ustrojstva koja bi istovremeno tre-
balo da iskazuje revolucionarnu prirodu izvr{enog socijalnog i poli-
ti~kog prevrata, ali i wegovo zasnivawe na vrhunskim civilizacijskim
dometima. Zato je na{u pa`wu privukao rad autora koji se smiono upu-
stio u takav poduhvat, mada nije raspolagao adekvatnim nau~nim znawem
i teorijskim sposobnostima, pa ih je nadokna|ivao politi~kim autori-
tetom. Uprkos o~iglednoj naivnosti wegovih polaznih sudova i iskon-
struisanosti krajwih zakqu~aka, nevje{toj interpretaciji relevantnih
stavova iz teorijskih izvora, nekonzistentnosti izlagawa, potpunom od-
sustvu koherentnosti i sistemati~nosti u razvijawu osnovnih pogleda i
wihovom obrazlagawu pomo}u marksisti~kog kategorijalnog aparata,
pokazanoj politi~koj aroganciji i ideolo{koj iskqu~ivosti, wegovo
djelo poku{avamo razmatrati sa svom ozbiqno{}u koju, objektivno gle-
daju}i, ne iziskuje wegov pokazani intelektualni nivo, ali je name}u
prakti~ne reperkusije politi~ke realizacije teorijskih postulata, ko-
je neprekidno imamo u vidu. Pri tome ne mo`emo zaobi}i ni ~iwenicu
da je autor ~ijem djelu pristupamo jedan od rijetkih koji je mogao ~itavo
dru{tvo upotrebiti kao eksperimentalni poligon za isprobavawe vla-
stitih ideolo{kih koncepcija i provjeru teorijskih hipoteza. Rije~ je
o Edvardu Kardequ i wegovoj studiji “Pravci razvoja politi~kog siste-
ma socijalisti~kog samoupravqawa” (Izdava~ki centar “Komunist”, Be-
ograd, 1978), kwizi kojoj je posve}eno mno{tvo neodgovornih hvalospje-
va, napisana gomila panegiri~kih prikaza, osvrta i komentara, a ve} ~i-
tavu deceniju nije podvrgavana kriti~kom nau~nom analizirawu i ne-
pristrasnom vrednovawu.
Kardeq je otvoreni apologeta ustavnih promjena iz 1968, 1971. i
1974. godine, koji tvrdi da je pro{irivawem ekonomske i politi~ke sa-
mostalnosti republika i pokrajina „mogu}nost nacionalnog trvewa sve-
dena na minimum”. (str. 9) Mada pretenduje na iskazivawe nau~ne objek-
tivnosti kriti~nosti, on, na primjer, za takozvane „radni~ke amandma-
ne”, ~iji je glavni idejni tvorac i politi~ki inspirator, dokazuju}i svu
svoju skromnost, pateti~no procjewuje da su „izvanredno zna~ajni i re-
volucionarni”. Nastavqaju}i s tradicionalnom idolatrijom proleta-
rijata, tvrdi da je posledwi ustav regulator takvog dru{tvenog stawa u
kome se radnik nalazi u sredi{tu procesa proizvodwe i raspodjele, a
wegovi `ivotni i dru{tveni interesi dominiraju ukupnom socijalnom
strukturom. Usqed neprimjerenosti normativnih rje{ewa `ivotnim
795
uslovima i istorijskim mogu}nostima, imperativima racionalnosti i
efikasnosti, koje ni po koju cijenu ne priznaje, Kardeq se sve vi{e upu-
{ta u juristi~ki in`ewering koji dovodi do hiperprodukcije institu-
cionalnih formi defektnog pravnog ustrojstva, li{enih elementarne
smislenosti i dru{tvene svrhovitosti. Zato su socijalne i politi~ke
tvorevine koje on kreira, oslobo|ene “balasta” umnosti i jednostavno-
sti, davna{wih legislativnih na~ela `rtvovanih politi~koj oportuno-
sti i monopolisti~kim interesima stvarnih nosilaca vlasti i rentije-
ra samoupravqawa. U logi~nom slijedu s tim, umjesto prakti~nim rezul-
tatima i dokazima dru{tvene opravdanosti ustanovqenih institucija i
wima dirigovanih politi~kih procesa, te provjeravawa da li one zaista
izra`avaju izvornu voqu i htewe naroda, autor wihovu legitimnost iz-
vodi iz socijalisti~ke revolucije, odnosno osvajawa monopola politi~-
ke vlasti od strane Komunisti~ke partije.
Postoje}e dru{tvene i politi~ke odnose Edvard Kardeq smatra de-
mokratskim, a to dokazuje tvrdwom da „milioni qudi neposredno aktiv-
no odlu~uju kako o svojim li~nim tako i o zajedni~kim i dru{tvenim in-
teresima i potrebama” (str. 16), dovode}i to u nakaradan spoj s prokla-
movanim delegatskim sistemom izbora institucija vlasti i odlu~ivawa
u wima, dakle, razgranatim posredovawem koje su kao zastarjelu feudal-
nu tekovinu odbacile rane bur`oaske revolucije, afirmi{u}i princip
neposrednosti. Za wega je, zapravo, delegatski sistem sinonim za samou-
pravnu socijalisti~ku demokratiju. Me|utim, u politi~koj sferi dru-
{tva, u odsustvu otvorenog i demokratskog javnog `ivota, Kardeqevi
koncepti bi se jo{ dugo mogli odr`avati sa svojim pseudoslobodarskim
prividima, zahvaquju}i niskom kulturnom i obrazovnom nivou stanovni-
{tva, nenaviklog da organe vlasti svojoj voqi pot~iwava i jo{ uvijek
robuju}eg podani~koj svijesti. Ali, u ekonomskoj sferi oni se nisu mo-
gli odr`ati, nego su doveli do duboke krize koja je razobli~ila wihovu
pravu su{tinu.
Kardeqev koncept organizacije procesa proizvodwe i raspodjele
doveo je u praksi do privrednog voluntarizma, pogubnog po ekonomsku ra-
cionalnost i efikasnost koja se ne mo`e nadomjestiti nikakvom insti-
tucionalisti~kom kombinatorikom i wenim karakteristi~nim “pra-
znim hodom” kao sredstvom iznurivawa entuzijasta i suzbijawa wihove
dobronamjerne i s gledi{ta interesa sistema bezazlene inicijative.
Eliminisawem upliva tehnokratije, koja ja~a produktivnost rada i obez-
bje|uje svrhovitost investicija, otvara se prostor za neometano djelova-
we dr`avnopartijske birokratije koja vr{i politizaciju proizvodnog
procesa manipuli{u}i wegovim akterima tako {to sebe deklari{e pri-
rodnim, istorijskim i neosporivim za{titnikom wihovih interesa.
Svaka stru~nost joj ugro`ava monopol, pa je zato sputava dominacijom
mediokriterstva i ideolo{ke pravovjernosti, {to u krajwem ishodu po-
gubno djeluje na nacionalni bruto proizvod, dodatno optere}en razgra-
natim doprinosima za izdr`avawe nabujalog administrativnog aparata,
koji se razmno`ava geometrijskom progresijom. U tom smislu se i kampa-
wa ourizacije pretvorila u sredstvo drobqewa i sputavawa proizvodnih
796
potencijala, pretvaraju}i proizvo|a~e u diskutante, te ih hijerarhijski
raspore|uju ne prema radnim sposobnostima i postignutim rezultatima,
nego po kriterijumu dokazane poslu{nosti i povjerqivosti. Pretposta-
vqaju}i da je osnovni pokreta~ radnika postizawe pune kontrole nad
procesom proizvodwe a ne zarada, Kardeq do kraja upro{}ava i razgoli-
}uje ionako ve} u startu sumwivu Marksovu tezu o proletarijatu kao
istorijski predodre|enom subjektu velikog istorijskog prevrata iz kla-
snog u besklasno dru{tvo, iz carstva nu`nosti u carstvo slobode. A sve
to ~ini u vremenu u kome razvijeni i industrijalizovani svijet jasno
ukazuje na puteve ukidawa fizi~kog rada uop{te i nestajawa radni~ke
klase kao kqu~ne socijalne grupacije, dominantne po svojoj masovnosti
u ukupnom stanovni{tvu. Zato Kardeq nije nimalo uvjerqiv kad pro{i-
ruje zna~ewe pojma “radnik” na “sve qude bilo na fizi~kom ili na um-
nom radu, bilo u materijalnoj proizvodwi ili u drugim dru{tvenim dje-
latnostima, bilo na najnekvalifikovanijem ili na najodgovornijem me-
stu koji rade sredstvima za proizvodwu u dru{tvenoj svojini”. (str. 25)
Prema tome, radnicima smatra i prethodno ozlogla{ene tehnokrate, od-
nosno tehni~ku inteligenciju, ali i ~inovnike, humanisti~ku inteli-
genciju, nau~nike, pedagoge i umetnike, socijalne slojeve i profesije ko-
je su postojale i u Marksovo vrijeme, ali osniva~u nau~nog socijalizma
nije padalo na pamet da ih podvodi pod pojam “proletarijata”. Otud i no-
vi termini: prosvjetni radnik umjesto u~iteq ili profesor, dru{tve-
no-politi~ki radnik umjesto profesionalni politi~ar, radnik unutra-
{wih poslova umjesto policajac, i tako daqe u gotovo beskrajnom nizu.
Ako su pripadnici dr`avno-partijskog aparata zaista radnici, onda je
na mjestu tvrdwa da je u dru{tvu vladaju}a radni~ka klasa, makar jednim
svojim djelom, onim “najsvjesnijim”. A {ta }emo s Marksovim kategori~-
kim stanovi{tem: proletarijat je industrijsko radni{tvo. Na wemuje u
potpunosti sazdana marksisti~ka teorija o proleterskoj revoluciji i
diktaturi proletarijata.
Nemogu}nost konkretnog identifikovawa titulara dru{tvene svo-
jine i u ovom i u drugim Kardeqevim spisima ~ini suvi{e maglovitim
weno diferencirawe od privatnog i dr`avnog svojinskog oblika. Pri
tome i proklamovano ukidawe dr`avnog monopola u oblasti takozvane
dru{tvene nadgradwe uvo|ewem kategorija slobodne razmjene rada u
praksi je dovelo samo do predavawa kqu~nih nadle`nosti jedne biro-
kratske institucije drugoj, uz nemilosrdno rasipawe finansijskih sred-
stava na tro{kove novog administrativnog aparata. Danas, ve} niko
ozbiqan ne bi ni istupao sa tvrdwom da samoupravne interesne zajedni-
ce nisu tipi~ne dr`avne institucije, mada formalno gledano, to ne bi
smjele biti. Nedostatak jasnih vizija nadokna|uje se frazama i maglovi-
tim formulacijama. U tom smislu, u nedostatku bilo kakvog teorijskog
ili prakti~no-politi~kog argumenta, dolazi tvrdwa kojoj se mora vjero-
vati jer je izgovara neprikosnoveni autoritet koji nema potrebe da bi-
lo {ta dokazuje jer se podrazumijeva da iz wegovih usta mo`e izlaziti
jedino istina: “Na{e dru{tvo ima pred sobom jasan koncept sistema i
razvojnih pravaca samoupravnih i demokratskih dru{tveno-ekonomskih
797
i politi~kih odnosa i ne postoje nikakvi razlozi za sumwu da na{a prak-
sa ne}e postepeno da ostvaruje upravo takve odnose”. (str. 35)
Apsolviraju}i tako sferu proizvodwe, Kardeq se upu{ta u izlagawe
ideolo{kih motiva odbacivawa politi~kog parlamentarizma, tvrde}i
da je on nastao kao rezultat dru{tvenih i politi~kih potreba bur`oaske
klase u kapitalisti~kom sistemu, pa je prevashodno u wenom interesu raz-
vijao demokratska prava i slobode ~ovjeka i gra|anina, kako bi o~uvao po-
stoje}e dru{tvene odnose, zasnovane na eksploataciji. Tvrde}i da je u we-
mu slobodna samo apstraktna politi~ka misao, a da su wome radnici obes-
pravqeni u pogledu svojih `ivotnih i radnih interesa, izvodi zakqu~ak
prema kome se “politi~ki pluralizam u stvarnosti izra`ava kao oblik
ograni~avawa autenti~nih interesa ~oveka, a pre svega klasnih interesa
radnika”. (str. 40) Me|utim, gubi iz vida da i partija kojoj pripada i ~iju
politiku “teorijski uobli~ava” svodi konkretne izvorne interese qudi
na apstraktne politi~ke formule, da monopolsko pravo u odlu~ivawu
imaju samo weni politi~ki vrhovi, a gra|anin na wenu politiku ne mo`e
da uti~e ni svojim izbornim glasom ni uli~nim “grupama za pritisak”, pa
je zato krajwe neubjedqiv zakqu~ak da iz ovih, pobrojanih, razloga, gra-
|anski parlamentarizam ne mo`e da bude politi~ki sistem socijalisti~-
kog dru{tva. U skladu s tim, Kardeq isti~e: “Takav sistem ne samo da bi
nas u sada{wim na{im uslovima u mnogo ~emu vratio daleko nazad u sta-
we politi~ke borbe za politi~ku, odnosno klasnu vlast, to jest u odnose
i dru{tvene suprotnosti zbog kojih je revolucija i nastala, nego on ne od-
govara ni su{tini samoupravne organizacije na{eg dru{tva koja se iz-
gra|uje na pluralizmu interesa samoupravnih subjekata, a ne na plurali-
zmu, odnosno konkurenciji strana~kog politi~kog monopola.” (str. 40)
Dakle, pitawe politi~ke vlasti Kardeq tretira kao jednom zauvijek
re{eno. Isticawe bilo kakve alternativne mogu}nosti ne dolazi u ob-
zir, a autor ne smatra za potrebno da poku{a razlo`no objasniti prin-
cipijelnu razliku izme|u pluralizma interesa samoupravnih subjekata
i politi~kog pluralizma, osim {to se prvi ne kosi s vladaju}im poli-
ti~kim monopolom, qubomornim na svoju nedodirqivost. Ve} i najpovr-
{nijom analizom mo`emo se uvjeriti da je samoupravni pluralizam samo
drugi, maskiraju}i naziv za ideolo{ki monizam. Kardeq i otvoreno iz-
ra`ava uvjerewe da bi uvo|ewe politi~kog pluralizma “zna~ilo ne samo
promenu odnosa mo}i dru{tvenih snaga u korist antisocijalisti~kih i
antisamoupravnih snaga, nego i veliki korak nazad u dru{tveno-istorij-
skom smislu”. (str. 42) Proizlazi da on ne vjeruje da bi na slobodnim de-
mokratskim izborima Savez komunista mogao osvojiti ve}inu glasova
bira~kog tijela, bar jedan promil iznad 50%, a to opet zna~i da ni danas
ne u`iva podr{ku i povjerewe ni proste ve}ine jugoslovenskog stanov-
ni{tva. S obzirom da je u wemu u~laweno vi{e od dva miliona punoqet-
nih gra|ana, o~igledno je da se strahuje da u tajnom glasawu ni ve}ina we-
govih ~lanova ne bi se izjasnila u prilog partije kojoj formalno pripa-
daju. Istina, Kardeq izbjegava da decidirano objasni kakav bi to bio ko-
rak nazad, a nama preostaje da razmi{qamo da li bi to bilo ve}e nazado-
vawe od ovog koje upravo pre`ivqavamo zbog duboke dru{tvene, ekonom-
798
ske, politi~ke i moralne krize kojoj kao da nikako kraj ne mo`emo sa-
gledati. Ne upu{ta se ni u odgovarawe na pitawe za{to se ne dozvoqava
formirawe alternativnih radni~kih, komunisti~kih i socijalisti~-
kih, partija koje bi se u demokratskom procesu takmi~ile, nadmetale sa
Savezom komunista ve}om ili mawom progresivno{}u programa i kon-
cepcija, odnosno primamqivo{}u politi~kih platformi s kojima izla-
ze na izbore ili sposobno{}u da se izborna obe}awa realizuju.
A da ironija bude ve}a, Kardeq je uvjeren da me|unarodni radni~ki
pokret u povoqnim dru{tvenim uslovima mo`e iskoristiti parlamen-
tarni sistem za osvajawe vlasti, pa ostaje onda otvoreno pitawe da li bi
taj sistem priznao kao legalno i legitimno sredstvo vlastitog obarawa
s jednom osvojene vlasti. Otuda i wegovo svo|ewe donedavno vrlo uspje-
{ne i popularne evrokomunisti~ke strategije u zapadnoj Evropi na pro-
blem taktike u borbi za osvajawe vlasti, te reafirmisawe Lewinove te-
ze kao “o~igledne istine” prema kojoj se “politika komunisti~ke parti-
je koja je u opoziciji ne mora uvek poklapati sa politikom komunisti~-
ke partije koja je na vlasti, i obrnuto”. (str. 52) Ne primje}uje Kardeq
da svi argumenti koje isti~e kritikuju}i politi~ke partije u plurali-
sti~kom sistemu stoje i u svakoj objektivnoj kritici partije kojoj i on
pripada i ~iju superiornost propagira. Razumije se, pri tome se ne}emo
ni upu{tati u wegove kvaziteorijske teze o “zamagqivawu klasne su{ti-
ne sistema” i suprotstavqawu ~ovjeka kao nosioca konkretnih interesa
i apstraktnog politi~kog gra|anina. Ta~no je da su programi politi~-
kih partija krajwe politizovani da bira~i imaju malo mogu}nosti da
uti~u na wihovo kreirawe i ostvarivawe, da postoje tendencije sna`ne
unutra{we birokratizacije strana~kog `ivota, da dolazi do razdvajawa
parlamentarne i vanparlamentarne vlasti, supremacije neformalnih
interesnih grupa itd. Ali sve to postoji i u sistemu komunisti~kog ide-
olo{kog monizma i politi~kog monopolizma, s tim {to je dodatno eli-
minisano i sve ono pozitivno {to vi{epartijski sistem posjeduje, {to
su ukinute osnovne demokratske slobode i prava ~ovjeka i gra|anina, te
zamjewene nakaradnim i neistorijskim surogatima. Pitamo se onda na
~emu se bazira Kardeqevo stanovi{te da je partijski pluralizam “si-
stem ograni~avawa demokratskih i qudskih prava”, da mu je potrebna sa-
mo “fikcija demokratije” u ciqu “prikrivawa stvarnog politi~kog mo-
nopola”, te da je faktor ograni~ewa demokratije. (str. 59)
Uz sve ovo, posebno nam se ~ini interesantnim Kardeqev poku{aj
diferencijacije jednopartijskog sistema i sistema socijalisti~kog sa-
moupravqawa. Za jednopartijski sistem ka`e da je bio istorijski pro-
gresivan, ali i podlo`an deformacijama, te da izme|u wega i vi{epar-
tijskog sistema ne postoji “naro~ito velika razlika”, jer ni me|u gra-
|anskim partijama me|usobno nema “velikih razlika u odnosu na posto-
je}i dru{tveni sistem”. (str. 64) Ali, isti~e da se u jednopartijskom si-
stemu javqa tendencija “personalne unije vrha partije sa dr`avnim iz-
vr{nim aparatom”, tako da on postaje instrument tehnobirokratije. On
mo`e da “postane veoma voluntaristi~ki arbitar razre{avawa dru-
{tvenih protivre~nosti i konflikata”. (str. 64) Nasuprot tome, tvrdi
za Savez komunista da ne preuzima ulogu dr`avnih izvr{nih organa, da
799
je izgubio “karakter klasi~ne politi~ke stranke koja se bori za svoj po-
liti~ki monopol u konkurenciji sa drugim politi~kim snagama”. (str.
65, 66) (Vjerovatno zato {to je taj monopol jednom zauvijek izborio –
prim. V.[.) Zatim navodi da je i jednopartijski sistem “odvojio ~oveka
od neposrednog upravqawa dru{tvom”, da ga je “pretvorio samo u bira~e
qudi, a ne i interesa”. U Sovjetskom Savezu, daqe zapa`a, izrazio se
kroz kult li~nosti, li~nu vlast, politi~ki voluntarizam itd.
Uva`avaju}i Kardeqevo priznawe da sistem socijalisti~ke samou-
pravne demokratije jo{ uvijek sadr`i neke elemente i politi~kog plura-
lizma i jednopartijskog sistema, moramo konstatovati da je u ovoj studiji
te{ko na}i odgovor na pitawe kako se on ispoqava kao wihova negacija.
Zapravo, kakva je principijelna razlika izme|u sistema demokratskog
pluralizma samoupravnih interesa i jednopartijskog sistema. Kardeq ne
navodi nijedan teorijski relevantan argument, pa nam preostaje da mu sa-
mo vjerujemo na rije~, da uka`emo povjerewe wegovim politi~kim fraza-
ma koje neprekidno ponavqa u nedostatku nau~nih dokaza koji bi nas upu-
}ivali na mogu}nost provjere samouvjereno postavqenih teza. O~igledno
je da se Savez komunista ne}e otvoreno manifestovati kao kqu~ni nosi-
lac vlasti ukoliko mu se ta uloga ozbiqno ne ospori. Ako se wegova dru-
{tvena pozicija dovede u pitawe, onda on pribjegava onom “potisnutom”
elementu jednopartijskog sistema koji “predstavqa samo instrument od-
brane opstanka i daqeg razvoja samoupravnog i demokratski integrisanog
socijalisti~kog dru{tva”. (str. 72) Smatramo da uop{te nije bilo potre-
ba da nas uvjerava da }e se sila i represija primjewivati samo po potre-
bi. Iskqu~ivo ludi vlastodr{ci bi brutalno ugwetavali i mu~ili po-
korne i poslu{ne podanike. Ali, umnost, moralnost i demokrati~nost
jednog re`ima mjeri se prvenstveno stepenom slobodarstva, pravi~nosti,
tolerantnosti i humanosti kojim se rukovodi u suo~avawu sa svojim otvo-
renim protivnicima. Vlast koja ne trpi nikakvu opoziciju je uvjek kroz
istoriju bila despotska, tiranska, totalitarna, autokratska.
Pa ipak, i pored svih do sada uo~enih nedostataka i proma{aja, sma-
tramo da je teorijski najslabije fundirana Kardeqeva polemika s kriti-
~arima samoupravnog socijalisti~kog koncepta dru{tvenog razvoja, po-
sebno wegov poku{aj obja{wewa i opravdawa odsustva slobode i demo-
kratije za sve one koji ne prihvataju vladaju}u ideologiju, wen sistem
vrijednosti i politi~ki program. Odsustvo politi~kih prava obrazla-
`e wihovom nespojivo{}u s pravom na samoupravqawe jer upu}uje na
borbu za vlast koja vodi obnovi vladaju}ih monopola. Poseban problem,
u skladu s politi~kim preokupacijama vladaju}e birokratije u vrijeme
nastanka i publikovawa kwige koju analiziramo, Kardeq vidi u ideolo-
giji i aktivnostima predstavnika “ultraqevice” i “kritike svega posto-
je}eg” kao na~ela kojim se ona rukovodi. Time, prije svega, otkriva svoju
odioznost prema slobodnomisle}oj i nonkomformisti~koj inteligenci-
ji koja je u prvo vrijeme sa izvorno marksisti~kih pozicija razotkriva-
la kqu~ne negativnosti i slabosti postoje}eg sistema. Suprotstavqa-
wem kritici svega postoje}eg Kardeq pokazuje da re`im mogu}nosti
kriti~kog anga`mana dozira i kanali{e kako bi ga uvijek mogao kori-
800
stiti u svrhe vlastitog ja~awa. Zato i propisuje zapovjesti kojima odre-
|ene kategorije teorijskih postulata, politi~kih dogmi i partijsko-dr-
`avnih funkcionera ~ini neprikosnovenim i wihovu, makar samo ver-
balnu i bezazlenu povredu, nemilosrdno ka`wava.
Postoje}e i nu`ne elemente politi~kog pluralizma Kardeq loci-
ra u Socijalisti~kom savezu kroz ~iju djelatnost navodno dolazi do po-
dru{tvqavawa politike tako {to ona postaje “sastavni dio samouprav-
nog odlu~ivawa”. Kroz tu organizaciju komunisti prilago|avaju, usmje-
ravaju i kontroli{u politi~ke interese i tendencije koji nisu izvorno
komunisti~ki, ali im nisu ni direktno suprotstavqeni. Sve van toga je
kontrarevolucionarno i neprijateqsko. Razumije se, Kardeq nije toli-
ko naivan da ne prizna bar neke od slabosti vlastitog teorijskog kon-
cepta politi~kog sistema i wegove prakti~ne realizacije. Ali, odmah
zatim samouvjereno tvrdi da za “ocenu takvog sistema i za wegovo kompa-
rirawe sa drugim savremenim politi~kim sistemima od presudnog zna-
~aja ne mogu da budu wegove trenutne slabosti i nedore~enosti, nego per-
spektive slobode koje on otvara. A takav sistem ih otvara neuporedivo
{ire nego {to ih je ikad mogao da otvori bilo koji demokratski sistem
u dosada{woj istoriji ~ovje~anstva”. (str. 111) Kardeq ne mo`e takav
apodikti~ki stav potvrditi bilo kakvim ubjedqivim dokazom. Ali, do-
kazi wemu nisu ni potrebni. On od slu{alaca, sqedbenika, podanika,
tra`i apsolutnu vjeru. Izra`avawe i najbezazlenije sumwe zna~i svr-
stavawe na drugu stranu barikade i podlijegawe slobodnom odstrelu
uvje`banih ideolo{kih likvidatora i provodilaca {iroko razgrana-
tih mjera represije. Za progowene je slaba utjeha {to ideolozi i propa-
gandni aparat re`ima represivne mjere smatraju samo privremenim i sa
aspekta kvantiteta zanemarqivim.
Kad izra`ava uvjerewe da “socijalizam otvara i mora da otvori per-
spektive neuporedivo {irih demokratskih prava i qudskih sloboda nego
{to ih je ikada uspostavio bur`oaski parlamentarni sistem”. (str. 123)
Kardeq ujedno tvrdi da je jugoslovensko samoupravno dru{tvo u~inilo
“ogroman korak napred u odnosu na ta prava time {to je bitno oja~alo dru-
{tveni polo`aj radnog ~oveka”. Ostaje nejasno o kome je to “radnom ~ove-
ku” rije~, da li o onome koji je “trbuhom za kruhom” oti{ao u pe~albu na
truli kapitalisti~ki zapad, ovome {to je ostao u Jugoslaviji i svaki mje-
sec se uredno prijavquje zavodu za zapo{qavawe znaju}i unaprijed da su mu
{anse minimalne, ili pak sretniku koji je nekako uspio da stupi u radni
odnos pa mu preostaje da brine kako }e sastaviti kraj s krajem. Preostaje
nam da se pretvaramo kako smo ubije|eni da su normativisti~ke prokla-
macije potpuno primjerene stvarnom `ivotu i u wemu dosqedno realizo-
vane, da je eliminisana eksploatacija, te da samoupravna socijalisti~ka
demokratija “obezbje|uje: slobodu radnog ~oveka da raspola`e uslovima,
sredstvima i plodovima svog li~nog i udru`enog rada; slobodu ~oveka da
sam upravqa svojim interesima; slobodu neposredne razmene rada; slobo-
du samoupravnog odlu~ivawa u mesnoj zajednici i komuni o svim pitawi-
ma od `ivotnog interesa radnih qudi i gra|ana u mestu stanovawa; slobo-
du izbora delegata iz svoje samoupravne zajednice za sve skup{tine i dru-
801
ga delegatska tela i organe samoupravqawa; slobodu ispoqavawa nacio-
nalne individualnosti i svesti qudi i mogu}nosti da se interesi naroda
i narodnosti Jugoslavije u potpunosti samoupravno izraze; slobodu ravno-
pravnog i demokratskog dru{tvenog dogovarawa i samoupravnog sporazu-
mijevawa svih subjekata u dru{tvu itd.” (str. 124) Zanemarimo za trenutak
empirijski lako potvrdqivu ~iwenicu da nijedna od ovih novokomponova-
nih “sloboda” u realnosti ne postoji, da wihovim prividima direktno di-
riguje ili ih diskretno kontroli{e vladaju}a partija. Da li su te “slobo-
de” zaista toliko vrijedne, kad bi uop{te bile ostvarive i smislene, te u
konkretnom dru{tvu realizovane, da se za wihovu qubav spremno i rado-
sno odreknemo modernog pravnog poretka i svih wegovih civilizacijskih
tekovina, mogu}nosti ispoqavawa alternativnih ideja i ideologija, uki-
dawa svih oblika monopolizovane vlasti, uspostavqawa potpune pravne i
politi~ke jednakosti gra|ana, nezavisnosti sudstva u odnosu na izvr{nu i
zakonodavnu vlast, te forume Saveza komunista; da se pomirimo sa oduzi-
mawem prava na privatnost i neprikosnovenost dostojanstva li~nosti,
slobode misli, govora i {tampe, javnog okupqawa i udru`ivawa u poli-
ti~ke partije; da }utke prihvatimo sankcionisawe verbalnog delikta,
kult li~nosti i sistematsku dehumanizaciju qudskog `ivqewa.
Da nas ni trenutak ne bi ostavio u nedoumici, Kardeq na najotvore-
niji na~in izra`ava osnovni monopolisti~ki princip kojim se sistem
rukovodi: “Sva demokratska prava i slobode ~oveka, ukqu~uju}i demo-
kratska prava wegove zajednice samoupravnih interesa i wegovih dru-
{tvenih organizacija, na{ Ustav zajam~uje svim gra|anima koji su sprem-
ni da se pridr`avaju ’pravila igre’ socijalisti~ke samoupravne demo-
kratije”. (str. 124) Ta “pravila” podrazumijevaju bezuslovno prihvatawe
ili bar nesuprotstavqawe komunisti~kom obliku vladavine diktaturi
proletarijata, “avangardnoj” ulozi Saveza komunista, vladaju}oj ideolo-
giji i glavnim vlastodr{cima i institucijama sistema. Sva “nova” pra-
va i slobode koje Kardeq proklamuje svode se na pravo radnog ~ovjeka i
gra|anina da prihvata program i politiku Saveza komunista i slobodu
da naloge vladaju}e partije izvr{ava glume}i da to radi dobrovoqno i u
svoju korist. Tradicionalna demokratska prava “nisu ograni~ena, ali se
mogu koristiti samo u skladu sa socijalisti~kim i samoupravnim karak-
terom na{eg dru{tvenog sistema.” (str. 149)
Kako se represivne mjere na dana{wem stepenu dru{tvenog razvoja
smatraju nu`nim i svrsishodnim s gledi{ta mogu}nosti ostvarewa glav-
nih i ideolo{kih i politi~ko-programskih ciqeva, Kardeq nespokoj-
nim i rezigniranim, ukoliko jo{ uop{te ima takvih, obe}ava: “Daqe ja-
~awe odnosa mo}i dru{tvenih snaga u korist samoupravno-socijalisti~-
kih odnosa, a time i daqe u~vr{}ivawe sistema socijalisti~ke samou-
pravne demokratije svakako stvara uslove u kojima }e politi~ka snaga
pobornika restauracije ovog ili onog oblika starog klasnog ili poli-
ti~kog sistema tako oslabiti da }e i represivne mere postepeno posta-
jati nepotrebne. Jer ne treba gubiti iz vida da se ovde ne radi o progre-
sivnim dru{tvenim snagama, koje nose budu}nost i koje nikakve repre-
sivne mere ne mogu uni{titi, nego o snagama koje brane pre`ivele isto-
802
rijske oblike dru{tvenog `ivota koje nosi pro{lost i koje }e sve vi{e
nestajati sa istorijske scene”. (str. 150) I nehoti~no, jedna Kardeqeva
teza je sigurno na mjestu; ona o nemogu}nosti suzbijawa progresivnih
dru{tvenih snaga represivnim mjerama. Danas ve} vidimo da je re`im
silom i odmazdom, robijom i drugim oblicima {ikanirawa, jedino pod-
stakao vi{estruko i svakodnevno pove}awe broja svojih demokratski i
slobodarski orjentisanih oponenata. Protivni~ke politi~ke snage,
ipak, najve}u politi~ku mo} crpu, ne iz slabosti postoje}eg sistema, ma-
da ni taj faktor ne treba zanemariti, nego iz istorijske opravdanosti i
civilizacijske utemeqenosti, ekonomske i politi~ke superiornosti,
slobodarske osmi{qenosti i humanisti~ke zasnovanosti alternativa
koje nudi, za ~iju se realizaciju wihovi najistaknutiji predstavnici
spremno `rtvuju.
To {to istovremeno, ~ine}i sve da postoje}u monopolizaciju vlasti
i negaciju demokratije u~vrsti i obezbijedi, Kardeq se neprekidno de-
klari{e kao protivnik svakog monopolizma i na svakoj strani studije se
po nekoliko puta poziva na demokratiju i demokratizaciju, nimalo nas
ne iznena|uje. Ne ~udi nas ni o~igledna protivrje~nost wegove teze o
nepartijskom sistemu, koju kasnije direktno demantuju obrazlagawem nu-
`nosti institucionalizacije i ustavno-pravne regulacije upliva Save-
za komunista u politi~kom sistemu. Ali, nemo}ni smo da procijenimo
koliki je procenat vjerovatno}e da je Kardeq zaista iskreno vjerovao u
mogu}nost istorijskog uspjeha vlastite koncepcije socijalisti~ke dr-
`ave tipa diktature prolaterijata, te samoupravnog socijalisti~kog
dru{tva kao rezultata procesa wenog odumirawa kroz razvoj samoupra-
vqawa i delegatskog sistema.
II. VERBALNI DELIKT KAO NEIZBJE@NI
PRODUKT TOTALITARNOG DRU[TVA
(Izlagawe na tribini Udru`ewa kwi`evnika Srbije, 30. juna 1987)
U dosada{wim izlagawima na ovoj tribini gotovo u potpunosti je
rasvjetqena pravna priroda takozvanog delikta mi{qewa koji je pre-
vashodno sanckionisan ~lanom 133, ali i ~lanovima 114, 134, 157. i nekim
drugim odredbama jugoslovenskog krivi~nog zakona. Kako je na evrop-
skim prostorima tokom dvadesetog vijeka krivi~no gowewe politi~kih
neistomi{qenika bilo karakteristi~no za dva osnovna oblika totali-
tarnog re`ima, fa{isti~ki i komunisti~ki, koji su s nezapam}enim us-
hi}ewem pristupili fizi~kom uni{tavawu nepokornih qudi i spaqi-
vawu nepodobnih kwiga, ~ini mi se potrebnim ponuditi i kra}u teorij-
sku elaboraciju teze o nu`nosti i nezamjewivosti krivi~nog gowewa
zbog verbalnog delikta u dru{tvima sa autokratskim re`imom koji ni-
je u stawu pru`iti vjerodostojnu legitimaciju da vlast obavqa auten-
ti~nom i neposredno izra`enom voqom naroda, pa je poku{ao izvesti iz
navodnog istorijskog prava i odgovornosti. S obzirom da je fa{izam
kao totalitarna alternativa gra|anskoj demokratiji, ~ini se, defini-
tivno potisnut sa evropskog tla, razumqivo je {to pa`wu teoreti~ara
803
danas najvi{e privla~e autorski politi~ki oblici koji su nastali kroz
dosada{we poku{aje realizacije marksisti~ke teorije i komunisti~ke
ideologije, odnosno kroz wima inspirisane revolucionarne prevrate.
Komunisti~ki projekat preure|ewa svijeta ve} je dokazao potpunu
teorijsku neutemeqenost, istorijsku neadekvatnost, humanisti~ku ne-
primjerenost, ekonomsku neracionalnost i odsustvo elementarnih eman-
cipatorskih potencijala, mada je u po~etku sve to deklarisao kao svoj
osnovni ciq i svrhu, a radikalnim kriti~kim promi{qawem i politi~-
kim anga`manom dokazivao ozbiqnost namjere da svoje ambicije kroz re-
volucionarni prevrat realizuje. Najvi{e {to je do sada, objektivno gle-
daju}i, postigao je temeqna kompromitacija i diskvalifikacija same
ideje socijalizma, koju je, na`alost, danas te`e rehabilitovati i revi-
talizovati nego nekada inaugurisati kao optimalnu alternativu kapita-
lizmu i poretku produbqenih dru{tvenih nejednakosti. Komunizam je
sam sebe negirao ~im se poku{ao o`ivotvoriti kao globalni socijalni
sistem, mada se wegove dr`avne tvorevine, uspostavqene nad jednom tre-
}inom ~ovje~anstva, relativno uspje{no odupiru svakom poku{aju ugro-
`avawa vladaju}ih monopola. Izvr{io je teorijsko i politi~ko samou-
bistvo, doveo do posledica za koje je izgledalo da ih liberalna gra|an-
ska demokratija nije u stawu posti}i u direktnom su~eqavawu sa ovom
revolucionarnom teorijom i wome inspirisanom praksom. Iracional-
nost marksisti~kog pogleda na svijet ispoqila se u svoj svojoj {irini
ve} prvim poku{ajem da se izvorni Marksov metod primijeni u analizi
stawa karakteristi~nog za dru{tvenu strukturu komunisti~kog tipa ko-
ja nije sposobna da elimini{e eksploataciju, nego je, ~ak {tavi{e, in-
tenzivirala i kombinovala sa novim oblicima ne~ovje~nog postupawa s
qudima koji nerijetko prerastaju u sistematske zlo~ine. Marksizam ni-
je samo ideolo{ka fasada ovih sistema, nego wihovo generi~ko bi}e,
otjelotvoreno u realizovanoj diktaturi proletarijata koja ve} po svom
originalnom konceptu ne mo`e a da se ne izrazi kao antipod slobode i
demokratije. Voluntarizam apsolutne dr`avne mo}i i odsustvo osnovnih
gra|anskih prava spre~avaju svaku spontanu inicijativu podanika; svodi
ih na puki objekat manipulacije kroz do kraja institucionalizovane me-
hanizme hijerarhijske subordinacije u domenu odlu~ivawa koja se nasto-
ji maskirati razli~itim varijantama prividne participacije.
Mada je stvarnost sistema ovog tipa u dubokom raskoraku s izvornim
teorijskim postulatima i sopstvenim ideolo{kim konceptima i dok-
trinarnim dogmama, ta protivrje~nost je prvenstveno dokaz duhovne i
politi~ke nepromi{qenosti posezawa za obrascem istorijskog in`e-
weringa kao na~ina ubrzavawa dru{tvenih promjena i prilago|avawa
socijalnih struktura razvijenim qudskim potrebama. Hirur{ka inter-
vencija te vrste na `ivom tkivu istorije nije mogla eliminisati glavne
negativnosti kapitalisti~kog dru{tvenog ustrojstva, ali ih je za uzvrat
li{ila kqu~nih civilizacijskih tekovina i u tako ogoqenom obliku
podvela pod ideolo{ku qu{turu koja realni socijalisti~ki sadr`aj za-
mjewuje romanti~arskim snom kao prate}im oreolom produbqenog bes-
pravqa i despotskog mra~wa{tva. Ukidawe privatne svojine i individu-
804
alne inicijative nije smawilo stepen eksploatacije, ako ga nije pove}a-
lo, ali je pogubno uticalo na slabqewe ekonomske efikasnosti koje je
te{ko objasniti pukom posledicom parazitizma vladaju}e birokratije,
wenom nesposobno{}u ili nekreativno{}u. Me|utim, dru{tvene nejed-
nakosti se unekoliko transformi{u i prikrivaju administrativnim
intervencionizmom koji minimalnom socijalnom za{titom i starawem
potiskuju svijest o stvarnim razmjerama socijalnih privilegija vladaju-
}eg sloja. Iracionalnost ekonomske proizvodwe koja se ne rukovodi bi-
lo kakvim objektivizovanim mjerilima procjene stvorene vrijednosti,
daqe, dovodi do izrazitog tehnolo{kog zaostajawa, proizvodnog haosa
kao jedino mogu}e posledice dominiraju}eg politi~kog voluntarizma i
samovoqe. Za tako sazdan sistem pogubno je svako kriti~ko mi{qewe ko-
jim se osvje{}uju narodne mase u pogledu glavnih uzroka nezavidnog po-
lo`aja u kom su se na{le. Zato je i svaki pojedina~ni zahtjev za ukida-
wem verbalnog delikta u dr`avama tipa diktature proletarijata uzalu-
dan ukoliko nije pra}en i nastojawima za uspostavqawem pravnog poret-
ka, vi{epartijskog sistema, odnosno, za legalizovawem alternativnih
ideologija i politi~kih programa.
Sloboda mi{qewa i izra`avawa je osnovna qudska sloboda i gra-
|ansko pravo u civilizovanom svijetu. Misao mora da bude slobodna ~ak
i ako je neistinita, la`na, zlonamjerna, klevetni~ka. Ako je takva pre-
ma dr`avi, ideologiji, vladaju}oj partiji ili politi~kim zvani~nici-
ma od we se nedopustivo {titi pravnim sredstvima jer se demokratski
re`im prema gra|anima ne odnosi kao prema podanicima, obaveznim na
poslu{nost i izra`avawe zahvalnosti onima koji vladaju u wihovo ime.
Dr`avni organi, politi~ke institucije ili wihovi individualni nosi-
oci ne mogu biti ni uvrije|eni ni oklevetani od gra|ana koji su ih iza-
brali. Ukoliko se pojedina~no, smatraju uvrije|enim i oklevetanim po-
vodom funkcija i du`nosti koje obavqaju u svakom trenutku mogu podni-
jeti ostavku i li{iti se neugodnosti te vrste. Ukoliko je, pak, gra|anin
uvrije|en ili oklevetan mimo politi~ke funkcije ili javne djelatno-
sti koju eventualno obavqa, civilizovani pravni poredak prepu{ta we-
govoj individualnoj voqi da se odlu~i na tra`ewe pravno-sudske za{ti-
te svog qudskog dostojanstva, li~nog integriteta kao i materijalnog
obe{te}ewa.
S druge strane, despote i satrape vrije|a i to {to im gra|ani ne
kli~u dovoqno glasno, {to ne qube wihove fotografije, {to ne tr~e
dovoqno brzo kad im nose {tafetu sa izrazima vjernosti i odanosti,
{to im ode i zahvalnice ne pjevaju dovoqno glasno, {to svojim sinovi-
ma ne nadijevaju wihova imena. I sve to komotno mo`e biti okarakteri-
sano i kao krivi~no djelo kontrarevolucionarnog ugro`avawa osnova
dru{tvenog ure|ewa. Policijska dr`ava nu`no izrasta na psihozi sum-
wi~ewa i atmosferi potkazivawa uzdignutih u rang osnovne dru{tvene
vrline i prikazanih kao savjesno obavqawe du`nosti samoza{tite rad-
nih qudi i gra|ana. Zato je besmisleno od we o~ekivati razumijevawe
qudske individualnosti i tolerisawe razli~itosti. Ona se smatra ap-
solutno kompetentnom za arbitrirawe u svim sferama qudske duhovne
805
djelatnosti, i tu je iskqu~ivija i netolerantnija ukoliko su weni zva-
ni~nici nesposobniji i primitivniji.
Razumije se, izra`enom mi{qu se mo`e podstrekavati na izvr{ewe
krivi~nih djela protiv `ivota i zdravqa qudi, ali samo ako je podstre-
kavana osoba psihi~ki retardirana ili egzistencijalno zavisna od pod-
streka~a. Me|utim, podstrekavawe, recimo na nasiqe, mo`e biti ka-
`wivo samo ako je krivi~no djelo po~iweno ili bar poku{ano. Nedopu-
stivo je ka`wavawe samog ~ina propagirawa neke akcije, ma koliko ona,
pretpostavimo, nehumana bila. Na primjer, individualno ili grupno za-
lagawe, propagirawe nacionalne i vjerske mr`we, rasne diskriminaci-
je, genocida, itd. u civilizovanom i demokratski ure|enom dru{tvu s iz-
gra|enim pravnim poretkom mo`e biti samo sporadi~na i marginalna
politi~ka pojava bez zna~ajnijeg dru{tvenog uticaja ili opasnosti po
izvjesne kategorije i slojeve stanovni{tva. Ali, ako dolazi do masovni-
jeg odziva na takvu propagandu, to je indikativ koji pokazuje da je dru-
{tvo bolesno i zahtijeva istra`ivawa uzroka i metoda eliminisawa so-
cijalnih boqki. Propagirawe mr`we govori da je i individua koja to ~i-
ni psihi~ki bolesna, ali }e ona dru{tvenu opasnost predstavqati tek
kad poku{a da se preorjenti{e sa rije~i na djela.
Dakle, realna dru{tvena opasnost od podstrekavawa sudski se mo`e
dokazivati samo ako je krivi~no djelo poku{ano pod uticajem podstreka-
~a ~iji autoritet za podstrekavanog mora biti o~igledan i nesumwiv.
Uzvik ili parola na glavnom gradskom trgu: “dole vlada!”, “dole re`im!”,
“dole predsjednik!”, ne mo`e zna~iti ni propagandu ni podstrekavawe na
krivi~no djelo, niti bi predmet inkriminacije po{to se u demokrat-
skom dru{tvu podrazumijeva da se kroz politi~ki proces vlada mo`e od
strane gra|ana legalno i legitimno oboriti, predsjednik smijeniti a re-
`im promijeniti. Tamo gdje to nije mogu}e vlast ne u`iva stvarni auto-
ritet u narodu. Wen autoritet je zasnovan na primjeni sile i prijetwi
silom, odnosno strahom od nasiqa kome se podvrgava neposlu{ni.
^ime bi se uop{te mogla dokazivati zlonamjernost izvjesnog radi-
kalnog kriti~kog anga`mana ili kako bi se to kritika mogla podijeli-
ti na konstruktivnu i destruktivnu? Zakonodavcu je sve to jasno pa do-
voqno uop{tenim normama ostavqa {iroku slobodu sudu da po princi-
pu politi~kog oportuniteta i u dosluhu sa glavnim faktorima izvr{e-
ne vlasti u svakom konkretnom slu~aju procjewuje da li }e se zbog nekog
mi{qewa goniti, ko }e se goniti a ko ne}e, kolika }e se kazna izre}i, da
se bilo koji postupak proglasi na~inom izvr{ewa, da se goni i onaj ko se
samo sagla{ava sa izra`enim i naknadno inkriminisanim mi{qewem,
da se goni i za mi{qewe izra`eno samo u razgovoru vo|enom u ~etiri
oka, za navodnu neistinitu interpretaciju istinitih ~iwenica itd.
Kritika delikta mi{qewa i protest protiv progawawa politi~kih
delikvenata ove vrste od strane re`imskih zvani~nika se kvalifikuju
kao zlonamjerni, a uz to se kriti~arima iz inostranstva prigovara da ne
poznaju jugoslovensku dru{tvenu stvarnost i istorijske prilike, pa do-
zvoqavaju da wima manipuli{u doma}i neprijateqi poretka. Ovakav re-
zon se anahrono temeqi na nekada{woj okosnici agresivno vo|ene pro-
806
pagande koju sad ni oficijelna ideologija rado ne koristi, da `ivimo u
najboqem od svih dru{tvenih sistema, da smo jedini mi po{li putem op-
{tequdske emancipacije, osloba|awa ~ovjekove li~nosti i ukidawe sva-
kog vida eksploatacije razvijaju}i takozvano socijalisti~ko samoupra-
vqawe i suprotstavqaju}i se “la`noj i licemjernoj” gra|anskoj demo-
kratiji novim, samoupravnim demokratskim oblicima. Samoupravni
koncept dru{tvenog razvoja kao temeqito razra|eni i rafinirani omo-
ta~ za izrazito autokratsku sadr`inu dru{tvenih odnosa i totalitari-
zaciju socijalnih i politi~kih procesa doveo je Jugoslaviju na ivicu
propasti. Svaki poku{aj da se objektivno i nepristrasno analiziraju
uzroci postoje}eg dru{tvenog stawa sa aspekta re`imskih zvani~nika
mo`e biti samo zlonamjeran, pa prema tome i neistinit. A kako bi se
uop{te i moglo ozbiqno tragati za mogu}nostima prevazila`ewa krize
ukoliko se nema “zla” namjera prema aktuelnom re`imu koji je svojim di-
letantizmom i iracionalizmom do krize doveo? Zla namjera je ve} sadr-
`ana u sazreloj svijesti da se bez radikalne promjene postoje}eg siste-
ma i ukidawa jednopartijskog monopolizma dru{tvo ne mo`e izvu}i iz
bezna|a i haosa. Razumije se, zlonamjernost je sadr`ana ve} u nepristra-
snoj dijagnozi socijalne bolesti, a nepristrasnost je sinonim za neisti-
nost. Istinite sudove prema re`imskim mjerilima vrednovawa mogu da-
ti samo oni koji su pristrasni, koji prije svega po{tuju oficijelno pro-
klamovane osnove dru{tvene vrijednosti. Zato re`imski “intelektual-
ci” i kad se, makar samo parcijalno, poku{avaju pozabaviti nagomila-
nim dru{tvenim problemima, redovno se po propisanom ceremonijalu
zakliwu u birokratske feti{e: Socijalisti~ko samoupravqawe, dele-
gatski sistem, vode}u ulogu Saveza komunista, ravnopravnost, bratstvo,
jedinstvo i zajedni{tvo naroda i narodnosti, avnojske tekovine, tradi-
cije narodnooslobodila~kog rata i socijalisti~ke revolucije, op{te-
narodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu, kolektivno odlu~ivawe i
odgovornost, nesvrstanu spoqnu politiku, odanost li~nosti i djelu Jo-
sipa Broza Tita, {to predstavqa najvi{u vrijednost i kriterij je pra-
vovjernosti.
Samo u tom doktrinirnom sklopu je dozvoqeno tragati za izlazom iz
krize, {to opet ve} u startu podrazumijeva da je pravi izlaz nemogu}.
Me|utim, to i nije najva`nije. Najva`nije je {to du`e se odr`ati na
vlasti, a posle wih potop. Zato je svaka eventualna alternativa nepri-
hvatqiva, to jest neistinita, reakcionarna, neprijateqska. Svako nepo-
{tivawe deset zapovijesti komunisti~kih vlastodr`aca je neprijateq-
ski akt prema narodu ~iju voqu i interese oni neprikosnoveno tuma~e
nikada ne poku{avaju}i da na demokratskim izborima provjere da li za-
ista imaju u wih neograni~eno povjerewe, da li ih smatraju svojom istin-
skom avangardom. Pristati na birokratski koncept razvijawa dru{tve-
ne kritike zna~i upregnuti se u kola vladaju}e ideologije, usavr{avati
wen demago{ki instrumentarij i politi~ku apologiju. A to je nedostoj-
no za istinskog intelektualca. Wegovo je da u ovim mutnim vremenima
bude uz svoj pa}eni~ki narod, da ~uva ~ast, iskazuje hrabrost i spremnost
na individualnu `rtvu, bore}i se za istinu, pravdu i slobodu.
807
 @ivimo u vremenu ru{ewa mnogih oko{talih mitova. Srpskom na-
rodu, ~iji su duhovno i kulturno jedinstvo, demokratske politi~ke tra-
dicije i slobodarski duh `rtvovani na oltaru kominternovsko-vatikan-
skog fanatizma i mr`we, predstoji postepeno bu|ewe iz dugotrajnog
dreme`a. On }e ponovo razviti svoju nacionalnu svijest, ponos i dosto-
janstvo, odlu~nost na suprotstavqawe svim sredstvima kosovskometohij-
skom genocidu i divqawu {iptarskih fa{ista, anulirati kominternov-
ske koncepte vje{ta~kog stvarawa novih nacija iz wegovog narodnog bi-
}a, te stvoriti uslove za demokratski i slobodan razvoj pribli`avaju}i
se drugim civilizovanim evropskim narodima. To {to }e mnogi od nas
stradati kao `rtve – jo{ uvijek jakog autokratskog poretka, kome smeta
na{a slobodna misao – i nije toliko va`no.
III. USTAV I USTAVNE PROMJENE
(Uvodno izlagawe na istoimenoj tribini
Udru`ewa kwi`evnika Srbije u Beogradu, 22. februara 1988)
Duboka ekonomska i politi~ka kriza jugoslovenskog dru{tva napo-
kon je u potpunosti razotkrila su{tinu sistema vlasti koji je izgra|i-
van proteklih decenija. Do{lo je do situacije u kojoj je re`im iscrpio
sve svoje unutra{we mogu}nosti prilago|avawa izmijewenim dru{tve-
nim uslovima i potrebama, prerastaju}i u osnovnu ko~nicu progresa i
glavnu polugu konzervativnih i reakcionarnih tendencija, otvoreno su-
protstavqenim intenzifikovanim procesima demokratizacije na
evropskim prostorima. Svjesna da je izgubila vjerodostojnost vlastite
ideologije i partijskog programa, vladaju}a komunisti~ka partija, u ne-
dostatku umnih potencijala koji bi joj pru`ili novu {ansu doktrinar-
nog i prakti~nog “prestrojavawa” i modernizacije politi~kih ciqeva i
metode wihove realizacije, ipak i daqe nastoji prevazi|enom doktri-
narnom frazeologijom i ogoqenim sredstvima prinude kao prevashod-
nim instrumentarijem wene politi~ke hegemonije, sa~uvati vlast po
svaku cijenu. Sazreloj op{tedru{tvenoj svijesti o neophodnosti demo-
kratizacije javnog `ivota i uvo|ewa politi~kog pluralizma, Savez ko-
munista i daqe istrajno suprotstavqa oko{talu dogmu o sopstvenoj isto-
rijskoj predodre|enosti i nezamjewivosti u pogledu starateqstva nad
dru{tvom, vje{ta~kog odr`avawa dru{tvene maloqetnosti sve dok tom
dru{tvu u nekoj dalekoj i nesagledivoj budu}nosti vi{e uop{te ne budu
potrebni politi~ki procesi i institucije.
Svakodnevno otkrivawe novih ~iwenica iz savremene istorije, po-
red ukazivawa na politi~ku samovoqu, voluntarizam i neodgovornost
vladaju}ih krugova prema interesima naroda i budu}nosti zemqe, sve vi-
{e dokazuje tezu da je posleratna Jugoslavija izgra|ivana na izrazito an-
tisrpskoj platformi, da je to bilo mogu}e iskqu~ivo zahvaquju}i dugo-
trajnoj komunisti~koj diktaturi i kominternovskim receptima nemilo-
srdnog gu{ewa srpskog nacionalnog ponosa i dostojanstva. Odlu~uju}u
ulogu u institucionalnom uobli~avawu komunisti~kog re`ima imali su
krajwe antisrpski nastrojeni pojedinci koji su monopolizovanom usta-
808
votvornom i zakonodavnom djelatno{}u vje{to vukli konce precizne
re`ije sada{we politi~ke drame ~iji vrhunac predstavqa genocid nad
srpskim narodom na Kosovu i Metohiji. Fizi~ki nestanak sa dru{tvene
pozornice glavnih protagonista takve politike, te sre}na okolnost da
se wihovo odsustvo ne mo`e ozbiqnije nadomjestiti nikakvim uspomena-
ma na harizmatska li~na svojstva niti anahronim kultovima, u samoj vla-
daju}oj partiji su otvorili prostor za pojavu izvjesnih novih ideja i
stremqewa, li{enih nekih od najpogubnijih i najracionalnih zabluda
pro{losti. U partijskom javnom mnijewu sve vi{e sazrijeva svijest o
neophodnosti promjena, te dolazi do o{trog sukobqavawa konzervativ-
nih i reformisti~kih struja. Konzervativne snage su se gr~evito bori-
le za odr`awe politi~kog statusa kvo, qubomorno ~uvaju}i svaku odred-
bu Ustava iz 1974. godine kao najja~e garantije ovjekovje~ewa prinudne
uprave nad Srbijom i sputavawa politi~kih prava i htijewa srpskog na-
roda, odr`awa wegove nacionalne podvojenosti, politi~ke rescjepkano-
sti i kulturne razbijenosti.
Mada su konzervativne re`imske snage napokon privoqene na izvje-
sne ustupke i pristale na neke izmjene postoje}eg ustavnog teksta, one i
daqe budno bdiju nedozvoqavaju}i da se ni za dlaku poremeti instituci-
onalna regulativa nekada{weg odnosa snage u birokratskom vrhu, mada
je taj odnos u realnom politi~kom `ivotu raspolo`ewem ve}ine gra|a-
na Jugoslavije ve} uveliko doveden u pitawe. Naro~ito birokratija dvi-
je ekonomski najrazvijenije republike, privilegovana postoje}im insti-
tucionalnim rje{ewima u ~ijem su normirawu glavnu rije~ dugo vreme-
na imali upravo wihovi pripadnici i predstavnici, insistira ne samo
na pravnom sputavawu srpskog naroda i wegovom onemogu}avawu da ima
kakvu-takvu federalnu jedinicu koja }e bar spoqa li~iti na slovena~ku
ili hrvatsku, nego ve} sedam godina otvoreno onemogu}avaju eliminisa-
we separatisti~ke pobune albanske nacionalne mawine na Kosovu i Me-
tohiji i preduzimawe efikasnih mjera radi suzbijawa organizovanog te-
rora nad pripadnicima srpskog naroda koji je motivisan stvarawem et-
ni~ki ~iste teritorije, prostora s kompaktnim albanskim stanovni-
{tvom kao osnovnog preduslova uspje{ne internacionalizacije alban-
skog pitawa u Jugoslaviji i pripremawa wegovog definitivnog otcje-
pqewa kao strate{kog ciqa. Zapjenu{ana kampawa protiv svega {to je
srpsko naro~ito je intenzifikovana posledwih godina, a odavno je ve}
poprimila diskriminatorsko i {ovinisti~ko obiqe`je. Imaju}i sve
to u vidu, ubije|en sam da reformisti~ka struja u vladaju}oj partiji ima
vrlo malo {ansi da ne{to postigne u okviru postoje}eg sistema. Zato
smatram da }e predstoje}e ustavne promjene biti ~isto “kozmeti~ke”, a
moje mi{qewe potkrepquje i sadr`aj upravo objavqenog nacrta ustav-
nih amandmana i wihovo obrazlo`ewe, kojim se uop{te ne odustaje od
krajwe ideologizacije politi~kog `ivota i wegove institucionaliza-
cije doktrinarnim predrasudama.
Ve} u preambuli Ustava iz 1974. godine proklamuje se te`wa da se
“u~vrste i daqe razviju revolucionarne tekovine” i obezbijedi “daqi
razvitak socijalisti~kih samoupravnih demokratskih odnosa na putu
809
osloba|awa rada i izgradwe komunisti~kog dru{tva”. Dakle, ustavni
tekst se na samom po~etku vrlo jasno ideolo{ki legitimi{e, pa se wime
u startu iskqu~uje svaka alternativna mogu}nost po obrascu: vlast je ve}
jednom osvojena i onaj ko dr`i sve wene poluge u svojim rukama nema na-
mjeru da je s bilo kime dijeli, a kamoli je poslije izvjesnog vremena ustu-
pi, pa ~ak nije du`an ni da pola`e ra~une o rezultatima sopstvenog du-
gotrajnog politi~kog monopola, pozivaju}i se, umjesto na odgovornost
pred narodom i periodi~nu provjeru povjerewa koje je narod eventualno
u wega nekada i imao, na istorijsku odgovornost koja bi se, mo`da, u da-
lekoj, nedoglednoj budu}nosti mogla procjewivati stepenom ostvareno-
sti prethodnih doktrinarnih ciqeva. Ako su o~evi i djedovi sada{we
generacije u trenucima lakomislenosti i dogmatske zaslijepqenosti
prihvatili jedan jedini ideolo{ki obrazac za budu}u institucionaliza-
ciju politi~ke prakse svojih sinova, unuka, praunuka, itd., postavqa se
pitawe do kada potomci moraju robovati zabludama svojih predaka; jesu
li pravno, moralno ili na neki drugi na~in obavezni da ih slijede i po
cijenu sopstvene egzistencijalne ugro`enosti usqed o~igledne istorij-
ske proma{enosti dominiraju}ih ideolo{kih koncepata?
Umjesto ~etvorogodi{weg mandata, ukoliko se uop{te mogu, makar
privremeno, apstrahovati ~iwenice o o~igledno nedemokratskim mani-
pulacijama kojima je neosporni ratni pobjednik podvrgao prve poslerat-
ne izbore, Komunisti~ka partija je prisvojila vremenski neograni~eni
monopol koji brani svim propagandnim i nasilnim sredstvima. Niko od
onih koji su se rodili ili stekli punoqetstvo nakon tih izbora vi{e ni-
kada nije imao {ansu da se slobodno izja{wava o su{tini postoje}eg ob-
lika vlasti i wenim titularima. Svoje posebne, parcijalne i ~esto sek-
ta{ke interese komunisti bez ikakvog ustezawa name}u ~itavom narodu,
kao op{te, nedjeqive i neprikosnovene, formalizuju}i do kraja poli-
ti~ke procese, svode}i ih na manifestacije i aklamacije podr{ke koja
je uglavnom iznu|ena psihozom straha od represije koja slijedi za svako
ozbiqnije neslagawe i protivqewe, ne samo ono javno izra`eno, nego,
nerijetko, i ono koje je samo izre~eno u privatnim razgovorima. Kao da
im nimalo ne smeta {ta je ta podr{ka ~isto deklarativna, neiskrena,
poltronska. Epidemija podani~kog mentaliteta tako podjednako ugro`a-
va i vlastodr{ce i gra|ane jer ni jednim ni drugim ne omogu}ava kriti~-
ko sagledavawe realnog dru{tvenog stawa i prakti~no politi~ko djelo-
vawe u skladu s bar nekim izvornim narodnim interesima i htijewima.
To je dovelo do totalitarizacije svih sfera dru{tvenog `ivota, a
svo|ewem privatne svojine na simboli~ne razmjere, te onemogu}avawem
privatne inicijative, gra|ani su dovedeni u potpunu egzistencijalnu za-
visnost od postoje}eg re`ima. Takvo ustrojstvo osnovnih ekonomskih i
politi~kih odnosa se posebno katastrofalno izrazilo kroz dru{tveni
polo`aj i ulogu inteligencije koja jednostavno nema uslova za fizi~ki
opstanak i materijalnu situiranost ukoliko nije u dr`avnoj slu`bi. U
tome vjerovatno treba tra`iti i osnovni razlog za~u|uju}eg ka{wewa
pojave ozbiqnijeg opozicionog pokreta uprkos beznade`noj ekonomskoj
i politi~koj krizi kao logi~nom rezultatu autokratskog re`ima koji
810
traje ve} petu deceniju, ispoqavaju}i svoju samovoqu, voluntarizam i
primitivizam u svim sferama organizovane dru{tvene djelatnosti ko-
me dr`i pod apsolutnom kontrolom. S druge strane, neosporno je da je
nezrelost opozicionog pokreta i nepostojawe jedne {ire alternative
demokratska platforma osnovni uzrok o~igledne ~iwenice da ni ogrom-
ni finansijski dugovi, galopiraju}a inflacija, upropa{tena poqopri-
vreda, megalomanske i nepromi{qene investicije, krajwe rasprostra-
weni mito i korupcija, pronevjere i mahinacije, nepotizam politi~kih
mo}nika, te ubrzani pad `ivotnog standarda i osiroma{ewe naj{irih
slojeva stanovni{tva, jo{ nisu ozbiqnije doveli u pitawe politi~ki
monopol Saveza komunista kao glavnog krivca za gotovo bezizlazno sta-
we u kome se Jugoslavija na{la. Takvom stawu nesumwivo je doprinijelo
enormno omasovqewe ~inovni~kog aparata, nevi|eni administrativni
institucionalizam i temeqita birokratizacija dru{tva, koja je zahva-
tila sve oblasti `ivota. Poseban balast predstavqaju privilegije ra-
stu}eg povla{}enog socijalnog aparata, bora~ke strukture itd. Primje-
ra radi, ovoliki procenat saveznog buyeta koji odlazi samo na bora~ke
penzije i beneficije bio bi prevelik i za ekonomski neuporedivo mo}-
niju zemqu od Jugoslavije, a broj u`ivalaca bi iziskivao ukupno stanov-
ni{tvo zemqe od preko sto miliona gra|ana da bi broj registrovanih
ratnih veterana bio iole uvjerqiv.
Sa izuzetkom Albanije i Rumunije, u modernom vremenu bi na evrop-
skim prostorima te{ko bilo na}i zemqu sa izrazitijom policijskom
kontrolom stanovni{tva od one koju je postigla Jugoslavija kroz tako-
zvani sistem dru{tvene samoza{tite. Rije~ je o parapolicijskoj organi-
zaciji {irokih razmjera koja provodi politiku uzdizawa denuncijacije
na princip najvi{e dru{tvene vrijednosti i dokaza politi~ke provje-
renosti i ideolo{ke pravovjernosti. Wen je krajwi ciq da svaki gra|a-
nin postane odani policajac koji }e prvenstveno bdjeti nad vlastitim
mislima, pa nad rije~ju i djelom svojih najbli`ih, porodica, prijateqa,
saradnika itd. Organi dru{tvene samoza{tite su pod punom kontrolom
vladaju}e partije, zapravo, kao i Slu`ba dr`avne bezbjednosti, wen su
bukvalni produ`etak. Prije desetak godina se pristupilo i formirawu
posebnih oru`anih snaga. Komandovawe tim jedinicama je bilo povjere-
no neposredno partijskim komitetima. Nedavno se neko dosjetio da ta-
kve jedinice partijske milicije i wihovi pripadnici u karakteristi~-
nim uniformama ne bi bili u ratnim uslovima pod za{titom me|una-
rodnog prava, pa bi wihove zarobqenike eventualni ratni protivnik
mogao mirne du{e na licu mjesta streqati, te su im uniforme ubrzo za-
mijewene vojni~kim, identi~nim onim koje koriste pripadnici jedini-
ca Teritorijalne odbrane. O svim re`imskim potezima te vrste javnost
je, po pravilu, vrlo malo ili nije nikako obavije{tena.
Na sli~an na~in se i sve druge institucije vlasti postavqaju kao ~i-
sto formalne, a ustavotvorac, primjera radi, nije imao nikakvu potrebu
da doka`e u osmom poglavqu Osnovnih na~ela Ustava iz 1974. godine da
je Savez komunista zaista “svesni nosilac te`wi i interesa radni~ke
klase”, te da objasni kako je to “zakonito{}u istorijskog razvitka po-
811
stao vode}a idejna i politi~ka snaga radni~ke klase i svih radnih qudi
u izgradwi socijalizma i ostvarivawu solidarnosti radnih qudi i brat-
stva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije”. Ta puka fraza slu`i
daqe kao jedini osnov za utemeqewe odredbe prema kojoj “Savez komuni-
sta Jugoslavije, svojim usmeravaju}im idejnim i politi~kim radom u
uslovima socijalisti~ke demokratije i dru{tvenog samoupravqawa,
osnovni je pokreta~ i nosilac politi~ke aktivnosti radi za{tite i da-
qeg razvoja socijalisti~ke revolucije i socijalisti~kih samoupravnih
dru{tvenih odnosa, a posebno radi ja~awa socijalisti~ke dru{tvene i
demokratske svesti, i odgovoran je za to. Kome je odgovoran? Istoriji!
Samo istoriji, jer narodu sigurno nije po{to mu i ne pada na pamet da
iza|e na slobodne izbore i provjeri kolika je zaista qubav “radni~ke
klase i radnih qudi” prema wemu. Savez komunista se, u stvari, pojavqu-
je u ulozi monarha-apsolutiste koji nikome ne odgovara za svoje postup-
ke, pa se i po tom osnovu ustav koji se pod wegovom kontrolom donosi mo-
`e nazvati oktroisanim.
Da bi ustav zaista bio instrument u rukama gra|ana kojim }e se ogra-
ni~avati i kontrolisati institucije vlasti, on mora biti donesen na
adekvatan na~in. Ma koliko izgledao demokrati~an i civilizovan, ok-
troisani ustav ne mo`e uliti podanicima gra|ansko samopouzdawe niti
podsticati wihovu slobodarsku svijest samim tim {to su prethodno li-
{eni nekih elementarnih gra|anskih prava, prvenstveno prava do samo-
stalno izaberu svoje predstavnike koji }e donijeti ustavne i zakonske ak-
te shodno izvornoj voqi naroda, iskazanoj kroz slobodne parlamentarne
izbore. Pri tome imamo u vidu da se politi~ka odgovornost nosilaca
vlasti mo`e obezbijediti samo postojawem alternativnih politi~kih
partija i mogu}no{}u da se na prvim slede}im izborima uskrati povje-
rewe do tada dominiraju}oj i dr`avne institucije i poslovi povjere ne-
koj drugoj koja ponudi optimalniji i primamqiviji program. Sada{we
institucije vlasti ne posjeduju legitimitet, izra`en kroz nedvosmisle-
nu voqu naroda da im se povjeri mandat radi vo|ewa dr`avnih poslova,
pa one ne bi mogle ni donijeti ni mijewati ustav. Dono{ewu ustava mo-
ra prethoditi postojawe osnovnih gra|anskih sloboda i prava, prije sve-
ga slobode misli i govora, te prava na politi~ko okupqawe i organizo-
vawe radi artikulisawa i ostvarivawa op{tih interesa.
Ukoliko bi zaista `elio dono{ewe demokratskog ustava aktuelni
jugoslovenski re`im bi prethodno morao omogu}iti formirawe neogra-
ni~enog broja politi~kih partija, te raspisati neposredne izbore za
ustavotvornu skup{tinu. Tek bi neposredno izabrani poslanici ustavo-
tvorne skup{tine mogli pristupiti izradi teksta ustava, a onda je stvar
konvencije da li }e ustav kona~no biti usvojen glasovima kvalifikova-
ne ve}ine ~lanova narodne skup{tine i op{tenarodnim referendumom.
Razumije se, jo{ uvijek je iluzorno o~ekivati spremnost vladaju}e parti-
je da se dobrovoqno odrekne svog politi~kog monopola, a od wene upra-
vqa~ke vrhu{ke da se li{i brojnih materijalnih i drugih privilegija
koje su mogu}e samo u sistemu u kome nema narodnog suvereniteta niti
pravnog poretka. Zato bi sve demokratski orjentisane dru{tvene snage
812
morale istrajati u potpomagawu razvoja slobodarske svijesti naroda, te
se u prvom redu izboriti za slobodu misli, govora i {tampe, ukidawe
svih oblika preventivne cenzure, odstrawivawe verbalnog delikta kao
razloga krivi~nog gowewa, ali i eliminisawe sada intenzivnog onemo-
gu}avawa slobode duhovnog stvarala{tva, i nau~nog i umjetni~kog, ide-
ologizacije obrazovnog sistema i politizacije vaspitnog procesa.
U novom ustavu bi trebalo reafirmisati pravo naroda na smoopre-
djeqewe, ukqu~uju}i i pravo na otcjepqewe. Razumije se, to pravo mogu
imati samo narodi, to jest, Srbi, Hrvati i Slovenci, a ne i nacionalne
mawine. Postojawe nacionalnih mawina u savremenim evropskim dr`a-
vama rezultat je dugotrajnog istorijskog razvoja, osvaja~kih i oslobodi-
la~kih ratova, seoba naroda, pa bi bilo kakav poku{aj revizije dr`av-
nih granica doveo do novog haosa koji bi poni{tio sve rezultate postig-
nute na planu miroqubive koegzistencije i garantovawe bezbjednosti i
saradwe na kontinentu. Razumije se, pripadnicima nacionalnih mawina
ne bi se mogla uskra}ivati gra|anska prava i slobode, {to nikako ne
podrazumijeva i sistematsko finansirawe wihovih ~isto nacionalnih
i politi~kih institucija iz dr`avnog buyeta. To bi iskqu~ivalo daqe
postojawe autonomnih pokrajina, bar u ovom obliku u kome one danas po-
stoje. Podrazumijeva se i odustajawe od insistirawa na postojawu izmi-
{qenih nacija, kao na primer, Crnogoraca ili Muslimana, te svo|ewe
broja feudalnih jedinica na broj jugoslovenskih naroda.
U tim, za sada samo hipoteti~kim, uslovima slovena~kom narodu bi se
garantovalo pravo na otcjepqewe ukoliko se on demokratski izra`enom
voqom na op{tenarodnom referendumu izjasni i opredijeli za dr`avnu
samostalnost. Takvo pravo bi se moralo priznati i hrvatskom narodu sa-
mo {to bi u tom slu~aju u startu bilo postavqeno pitawe granica koje je,
kad je rije~ o Sloveniji, istorijski, politi~ki i etni~ki rije{eno, bar u
okvirima jugoslovenske dr`avne teritorije. Mogu}e bi u tom smislu bi-
lo i razmi{qawe o ~istom konfederalnom ure|ewu Jugoslavije kao prvoj
fazi kolektivnog prikqu~ewa nekoj {iroj integracionoj cjelini, reci-
mo Evropskoj zajednici, {to podrazumijeva i preorijentaciju u me|una-
rodnim odnosima ka na{em prirodnom geografskom, ekonomskom i kul-
turnom okru`ewu, s obzirom da se nesvrstana spoqna politika pokazala
proma{enom s gledi{ta originalnih jugoslovenskih dr`avnih interesa.
Sada{wi komunisti~ki re`im insistira na dru{tvenoj svojini kao
primarnom vlasni~kom odnosu. Rije~ je o teorijski protivrje~nom i prak-
ti~no krajwe konfuznom pojmu, koji iskqu~ivo slu`i prikrivawu istin-
skih svojinskih odnosa, zasnovanih na partijskom monopolu i odlu~ivawu
i raspolagawu sredstvima dru{tvene reprodukcije, akumulacije i raspo-
djele. Neregulisani svojinski odnosi jedan su od razloga poraznog rasip-
ni{tva i iracionalizma mjera ekonomske politike u regulisawu narodne
privrede. Obnova li~ne inicijative i privatnog vlasni{tva podrazumi-
jeva i uvo|ewe akcionarskih dru{tava, tr`i{ne privrede, ali i efika-
snog poreskog sistema i socijalne za{tite, kontrolu finansijskog poslo-
vawa, odgovornost dr`avnog aparata, razbijawe kadrovskih monopola i
prirodnu selekciju stru~waka koji na rukovode}e pozicije ne bi dolazi-
813
li zahvaquju}i ideolo{koj pravovjernosti nego dokazanoj sposobnosti i
umje{nosti. Slobodnom konkurencijom razvila bi se privredna produk-
tivnost i otklonile pogubne posledice tehnolo{kog zaostajawa.
Osnovni demago{ki postulat na kome se danas zasniva ukupna poli-
ti~ka manipulacija je proklamovawe vlasti radni~ke klase i samoupra-
vqawa kao osnovnog dru{tvenog i produkcionog odnosa. Razumije se, ni-
ti je radni~ka klasa uop{te svojim ontolo{kim bi}em sposobna da vla-
da dru{tvom, niti je u stawu stepenom sopstvene stru~ne osposobqeno-
sti da upravqa proizvodwom. Takva proklamacija kao vrhunski princip
je neophodna da bi se pribavio bar doktrinarni legitimitet Savezu ko-
munista kao wenoj nabije|enoj avangardi da je u tome predvodi, a u stva-
ri da vlada u ime i umjesto proletarijata, diktiraju}i mu svoje interese
i nagone}i ga da ih prihvata kao sopstvene. Umjesto socijalne pravde i
ekonomske emancipacije na ovaj na~in je radni~ka klasa podvrgnuta jo{
intenzivnijoj eksploataciji, a uz to je, kao uostalom i svi drugi slojevi
stanovni{tva, obespravqena, li{ena elementarnih gra|anskih sloboda,
~ak i prava na nezavisno sindikalno organizovawe, ali, i kao svi drugi
gra|ani, podvrgnuta nekim oblicima diskriminacije po vjerskom i naci-
onalnom osnovu. Generacija koja je s odu{evqewem prihvatila komuni-
sti~ki politi~ki program i iskreno se upustila u wegovu iluzornu rea-
lizaciju, obmanuta je i razo~arana, a weni potomci jo{ ne mogu da se
oslobode politi~ke apatije i osje}aja besperspektivnosti kao osnovnog
pokazateqa uznapredovane socijalne dekadencije. S jedne strane, sve su
mawe spremni da se ukqu~uju u kontrolisane politi~ke procese dirigo-
vane “demokratije” koja svoju autokratsku su{tinu prikriva kvazidemo-
kratskim omota~em i ~isto formalnom institucionalizacijom. S druge
strane, usqed podvrgavawa doktrinarnom obrazovnom sistemu i ideolo-
{kom vaspitawu, nisu imali uslova za br`e razvijawe svijesti o nu`no-
sti radikalnih promjena i metodama wihovog postizawa.
Ovo bi bio moj li~ni doprinos Javnoj raspravi o Nacrtu amandmana na
Ustav Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije koji }u u pisa-
nom obliku dostaviti Komisiji Skup{tine Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije za ustavna pitawa, uz {iru dopunsku elaboraciju ne-
kih pitawa i prakti~ne predloge novih normativnih rje{ewa.
814
IV. OD KOZMETI^KIH KA OPTIMALNIM
USTAVNIM PROMJENAMA
(Izlagawe na Tribini Filozofskog dru{tva Srbije, 2. marta 1988)
Svoje u~e{}e u aktuelnim raspravama o sada{wem i budu}em ustav-
nom ure|ewu Jugoslavije po~eo sam izlagawem na tribini “Dijalozi”
Udru`ewa kwi`evnika Srbije, 22. februara 1988. godine, na temu “Ustav
i ustavne promjene”. U logi~kom slijedu sa osnovnim zamislima koje sam
tom prilikom izrekao, na ovoj tribini Filozofskog dru{tva Srbije iz-
lo`i}u donekle sistematizovan predlog programa ustavnog preure|ewa
Jugoslavije u 12 ta~aka, ~iju sam osnovu ve} pro{log qeta publikovao u
kwizi “Demokratija i dogma”. Nadam se da }u u dogledno vrijeme dovr{i-
ti i pisawe vlastitog vi|ewa mogu}eg nacrta novog jugoslovenskog de-
mokratskog ustava, te ga uz posebno obrazlo`ewe i tekstove ova dva jav-
na izlagawa dostaviti odgovaraju}oj komisiji Skup{tine Jugoslavije.
Razumije se, moje primjedbe i predlozi ostaju iskqu~ivo u ravni ide-
ja o kojima se mo`e raspravqati, koje se mogu kritikovati, podr`avati
ili odbaciti. Nemam nikakvih iluzija da bi one u sada{wim dru{tve-
nim uslovima mogle imati neku materijalnu politi~ku snagu, pa se wi-
ma ne inicira ni stvarawe opozicionog pokreta niti politi~ko-pro-
gramsko artikulisawe koncepta dru{tvene i dr`avne obnove. U ovom
obliku u kome ih iznosim, moje ideje su tek prilago|ene jednoj akadem-
skoj raspravi od ~ijih u~esnika o~ekujem polemi~ki pristup i radikal-
no-kriti~ke sugestije. Uostalom, od postoje}eg ra`ima ne treba o~eki-
vati da }e pokazati dobru voqu, dobrovoqno se li{iti privilegija koje
u`ivaju wegovi mo}nici i pristupiti ozbiqnijim reformskim zahvati-
ma. On na to mora biti natjeran snagom javnog mnijewa i ozbiqno{}u,
promi{qeno{}u i racionalno{}u alternativnih programa obnove.
Da bismo umjesto kozmeti~kih, za koje se zala`e aktuelni re`im
ostvarili zaista optimalne ustavne promjene i reformisali politi~-
ki sistem shodno najvi{im civilizacijskim dostignu}ima i demokrat-
skim na~elima smatram da je nu`no preduzeti slede}e mjere:
1. Definitivno ru{ewe kulta li~nosti Josipa Broza Tita kao ne-
sumwivo glavnog krivca za gotovo beznade`nu situaciju u kojoj se na{la
Jugoslavija. S obzirom da je Broz decenijama bio apsolutni nosilac po-
liti~ke vlasti, apsolutno je i odgovoran za duboku ekonomsku, politi~-
ku i moralnu krizu. Izgra|uju}i svoj li~ni kult i samodr`avqe siste-
matski je eliminisao elementarne gra|anske slobode i prava, `ivio u
rasko{i i luksuzu nezapam}enim u modernoj evropskoj istoriji, a kom-
pletan politi~ki `ivot podre|ivao veli~awu vlastitog imena i “dije-
la”. Efikasno je, nebiraju}i sredstva, spre~avao svaku ozbiqniju demo-
kratizaciju komunisti~kog re`ima u ~ijem je ustoli~ewu odigrao pre-
sudnu ulogu, neprezaju}i ni od pribjegavawa najogoqenijim makijeveli-
sti~kim metodama obra~una sa ideolo{kim neistomi{qenicima i li~-
nim politi~kim protivnicima. Vodio je izrazito antisrpsku politiku,
u ~emu su mu najvi{e pomagali wegovi najbli`i saradnici Edvard Krdeq
i Vladimir Bakari}. Za ~etiri posleratne decenije vje{to smi{qenim
815
ustavnim transformacijama postepeno su suzbijali srpske nacionalne
interese, Srbiju fakti~ki sveli na nekada{wi beogradski pa{aluk, a
srpski narod kulturno, ekonomski i politi~ki dezintegrisali, omogu}a-
vaju}i albanskim separatistima, hrvatskim {ovinistima i bosanskim
panislamistima da nad wime sprovode unekoliko rafinirani genocid
progonom srpskog `ivqa sa Kosova, iz Metohije, Makedonije, Bosne, Her-
cegovine, Dalmacije, Hrvatske, Like, Banije, Korduna i Slavonije.
Oktroisanim ustavom iz 1974. godine Josip Broz je definitivno in-
stitucionalizovao i pravno normirao svoju li~nu vlast. Li~no je postao
ustavni faktor suspenzijom prva i du`nosti Predsjedni{tva
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije za wegova `ivota i
uvo|ewem ustavne mogu}nosti da samo on mo`e biti izabran za predsjed-
nika Republike i to bez ograni~ewa trajawa mandata. Zato je Ustav iz
1974. godine po sadr`ini reakcionarniji i od tipi~nih monarhisti~kih
ustava (ovdje termin monarhisti~ki treba razlikovati od termina mo-
narhijski. Prvi se odnosi na apsolutisti~ke, a drugi na parlamentarne
monarhije). Dok se monarhisti~ki ustav zadovoqava normirawem vlasto-
dr`a~kih prava jedne dinastije ostavqaju}i otvoreno pitawe same li~-
nosti {efa dr`ave, jugoslovenski ustav uklawa svaki prostor za eventu-
alnu nedoumicu. Po wemu, jedini predsjednik Republike i to bez ograni-
~ewa trajawa mandata mo`e biti samo Josip Broz, i to, kako ustavotvo-
rac ka`e, “polaze}i od istorijske uloge Josipa Broza Tita u narodnoo-
slobodila~kom ratu i socijalisti~koj revoluciji, stvarawu i razvijawu
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, razvoju jugosloven-
skog socijalisti~kog samoupravnog dru{tva, ostvarivawu bratstva i je-
dinstva naroda i narodnosti Jugoslavije, u~vr{}ewu nezavisnosti ze-
mqe i wenog polo`aja u me|unarodnim odnosima i u borbi za mir u sve-
tu, u skladu sa izra`enom voqom radnih qudi i gra|ana, naroda i narod-
nosti Jugoslavije”. Tako se olako barata sa navodnom izra`enom voqom
gra|ana, a da vlastodr{cima nikada nije ni padalo na pamet da organizu-
ju slobodne izbore i tajno glasawe gra|ana, a kamoli da se pored Josipa
Broza pojavi i neki protivkandidat za funkciju predsjednika Republi-
ke, pa da se na taj na~in najefikasnije provjeri kolika je zaista narodna
qubav prema velikom vo|i koji odlu~uje i djeluje u ime naroda i umjesto
wega. Dovoqne su bile i samo te ustavne odredbe, ~lanovi od 333 do 345,
pa da nam se sav civilizovani svijet ruga.
2. Uspostavqawe modernog pravnog poretka, {to prije svega podrazu-
mijeva legitimnost zakonodavnog tijela i legalnost sprovo|ewa wegovih
odluka. Legitimitet zakonodavnog tijela se temeqi na neposredno izra-
`enoj i slobodnoj voqi naroda koji ga bira na odre|eni vremenski pe-
riod. Legalnost predstavqa iskqu~ivawe samovoqe bilo koje instituci-
je ili pojedinca, te po{tovawe na~ela ustavnosti i zakonitosti. To izi-
skuje racionalizaciju pravnog sistema, odnosno modernizovawe, pojedno-
stavqewe i kodifikaciju zakonskih propisa. U svemu tome najva`nije je
obezbije|ewe stvarne nezavisnosti sudstva koja se ne mo`e posti}i kroz
sistem reizbornosti sudija. Samo do`ivotno (mislim na radni vijek)
obavqawe sudijske funkcije i imenovawe od strane najvi{eg zakonodav-
816
nog tijela ili {efa dr`ave moglo bi stvoriti po~etne uslove za obnovu
sudske nezavisnosti koja je, kako-tako, egzistirala u predratnoj Jugosla-
viji, da bi je komunisti po dolasku na vlast potpuno uni{tili.
3. Obnova gra|anskih sloboda i prava koje je posleratni re`im si-
stematski negirao neprestano se verbalno zakliwu}i u wihovu nepriko-
snovenost. Osnovna me|u wima je sloboda misli koja je po svojoj prirodi
javna sloboda, {to zna~i da podrazumijeva i neograni~enu slobodu izra-
`avawa misli. Slobode misli ne mo`e biti u dru{tvu nametnutih ide-
olo{kih dogmi, vje~itih nerpikosnovenih politi~kih stavova i dikti-
ranih “istina”, u kome postoji kult li~nosti, kult vladaju}e politi~ke
partije i wenog monopola, idolatrija jednog socijalnog sloja ili klase,
recimo idolatrija proletarijata itd. Kroz cijelokupnu posleratnu ju-
goslovensku istoriju pokazalo se da titoisti~ki re`im nije na du`i
rok uspijevao suzbiti slobodu misli i izra`avawe, mada je u te svrhe
primjewivao metode koje po okrutnosti uveliko prevazilaze inkvizi-
torske, o ~emu najboqe svjedo~i iskustvo Golog otoka.
Sloboda misli je osnovna qudska sloboda iz koje se izvode sve osta-
le gra|anske slobode i prava. Zato ona mora biti garantovana bez ika-
kvih ograda i rezervi, pa se uop{te daqe ne mo`e ure|ivati niti ogra-
ni~avati bilo kojim zakonom. Svako ograni~avawe predstavqa weno
eliminisawe, a ona postoji samo ako se manifestuje kao sloboda za ono-
ga koji misli druga~ije, suprotno. Ma kakva da je izra`ena misao, ma na
koju politi~ku ili drugu akciju pozivala, ona u jednom civilizovanom
dru{tvu ne mo`e predstavqati osnov za bilo kakvu inkriminaciju i
krivi~ni progon. Takvu pravnu prirodu bi trebalo da imaju i sloboda
savjesti i opredjeqewa, sloboda govora, zbora i javnog okupqawa, slobo-
da udru`ivawa, sloboda vjeroispovijesti i sloboda nau~nog i umjetni~-
kog stvarawa, te pravo na ravnopravnost svih gra|ana bez obzira na ra-
su, nacionalnost, pol, vjeroispovijest, ideolo{ko ubje|ewe i politi~ko
opredjeqewe, pravo na obrazovawe, pravo privatne svojine, pravo na ne-
prikosnovenost li~nosti i qudskog dostojanstva, sloboda kretawa i na-
stawivawa, pravo na rad, nepovredivost stana i tajnost pisama i drugih
sredstava op{tewa.
4. U ustavnom koncipirawu i pravnom organizovawu jednog civili-
zovanog dru{tva poseban zna~aj ima sloboda {tampe i drugih sredstava
informisawa. U posleratnom jugoslovenskom dru{tvu sloboda {tampe
nikada nije po{tivana. Gra|ani fakti~ki nemaju pravo na izdavawe po-
vremenih i stalnih listova, a svaka wihova inicijativa na tom planu na-
ilazi na nesavladive birokratske barijere, o ~emu najboqe svjedo~i pri-
mjer inicijative za pokretawe lista “Samouprava” ili ~asopisa “Jav-
nost”. [tampa se nalazi pod potpunom kontrolom vladaju}e partije, a
weni povremeni i pojedina~ni uzleti uglavnom su rezultat bre{e u kon-
troli do koje dovode me|usobni sukobi regionalnih birokratija, te za-
to vi{e predstavqaju dokaz temeqite manipulacije nego ozbiqnijeg ste-
pena osloba|awa i nezavisnosti. I privatno izdavawe kwiga podlije`e
raznovrsnim oblicima dr`avne kontrole i ometawa, a svako otvorenije
suprotstavqawe vladaju}em sistemu ideolo{kih vrijednosti dovodi do
817
brzih administrativnih zabrana u kojima kao da najboqe dolazi do izra-
`aja potpuna zavisnost sudstva i javnog tu`ila{tva od voqe centra po-
liti~ke mo}i i birokratskog odlu~ivawa. Sada{wi oktroisani ustav
samo isprazno garantuje slobodu {tampe, jer odmah zatim predvi|a mo-
gu}nost wene zloupotrebe, te ostavqa prostor za administrativno-sud-
sku intervenciju da se ta, kako se ka`e, “zloupotreba spreje~i”, a u stva-
ri da se onemogu}i javno izra`avawe ideja i saop{tavawe misli koje se
kose sa ideologijom Saveza komunista kao neprikosnovenog gospodara
dru{tva koji nikome ne odgovara, osim “Istoriji”.
5. Uvo|ewe vi{epartijskog sistema je kondicio sine kva non stvar-
nog ustavnog i demokratskog ure|ewa jugoslovenskog dru{tva i dr`ave.
Sloboda udru`ivawa u politi~ke partije i nezavisne sindikate je glav-
ni oblik realizacije osnovnih gra|anskih sloboda i prava koje su pret-
hodno taksativno naveli. Bez ukidawa politi~kog monopola Saveza ko-
munista i wegovog prisiqavawa da se svake ~etiri godine nadme}e s dru-
gim politi~kim partijama radi zadobijawa narodnog povjerewa nemogu-
}e je prevazi}i sada{wu krizu i izgra|ivati demokratsko, slobodno i
otvoreno dru{tvo. Kao najja~i argument protiv uspostavqawa vi{epar-
tijskog sistema re`im isti~e bojazan da }e se ukidawem vladaju}eg mono-
pola Saveza komunista dovesti u pitawe tekovine “narodnooslobodi-
la~kog rata i socijalisti~ke revolucije”, ali upitajmo se {ta je danas
jo{ ostalo od tih tekovina ~ime bismo se mogli di~iti i za ~iju bi se
qubav spremno odrekli jednog izuzetno zna~ajnog demokratskog na~ela.
Na drugom mjestu je bojazan da bi nove politi~ke partije bile po svom ka-
rakteru nacionalne i nacionalisti~ke. I taj prigovor je bespredmetan
ako se ima u vidu da se i sam Savez komunista odavno podijelio na osam
nacionalisti~kih i regionalisti~kih partija koje se me|usobno iscr-
pquju u stalnim sukobqavawima. Nemam nikakvih iluzija da }e usposta-
vqawem vi{eparitijskog sistema me|unacionalna trvewa preko no}i
nestati, ali }e se tenzije stalno smawivati ako se protivrje~nosti jav-
no razrje{avaju u slobodnom i demokratskom dijalogu, bez re`imskih
prikrivawa ~iwenica iz pro{losti i falsifikovawa oficijelne isto-
rije.
6. Racionalna rekonstrukcija jugoslovenskog federalizma, {to pod-
razumijeva svo|ewe broja federalnih jedinica na broj jugoslovenskih
naroda, dakle na tri: Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju. Pod tim uslovima bi
se moglo reafirmisati pravo svakog jugoslovenskog naroda na samoopre-
djeqewe, ukqu~uju}i i pravo na otcjepqewe. Pri tome je nu`no i odusta-
jawe od insistirawa na izmi{qenim nacijama kao {to su crnogorske
ili muslimanske. Jugoslovenska federacija bi se sastojala od tri repu-
blike, odnosno dr`ave, a unutra{wa stvar svake federalne jedinice bi
onda bilo eventualno postojawe razli~itih stepena i oblika regional-
ne autonomije i lokalne samouprave u wima samima. Jugoslavija bi tada
mogla zadr`ati konfederalni oblik, ali bitno druga~iji od onog koji je
propisao ustav iz 1974. godine. Srbija bi u tom slu~aju mogla imati unu-
tra{we federalno ure|ewe sa odre|enim stepenom autonomije za tako-
zvane istorijske pokrajine kao {to su Crna Gora, Bosna, Hercegovina,
818
Vojvodina, Makedonija itd. Ovakva formula federalnog ure|ewa ne
prejudicira pitawe etni~kog karaktera stanovni{tva Makedonije.
Imamo u vidu da od Jovana Cviji}a nije objavqena nijedna ozbiqnija stu-
dija na tu temu, a stanovni{tvo Makedonije govori dvanaest dijalekata
koji predstavqaju karakteristi~ni prelaz od srpskog ka bugarskom jezi-
ku, da je dijalekt stanovni{tva {ire okoline Skopqa i Kumanova iden-
ti~an vrawanskom, te da je administrativnom odlukom bez odgovaraju}e
nau~ne elaboracije, jedan od makedonskih dijalekata nakon Drugog svjet-
skog rata progla{en za zvani~ni makedonski kwi`evni jezik. Nije na
odmet napomenuti i ~iwenicu da su sve crkve i drugi istorijski spome-
nici kulture u Makedoniji nedvosmisleno srpski, te da je direktnim po-
liti~kim mije{awem u crkvene poslove vje{ta~ki proklamovana auto-
kefalnost takozvane Makedonske pravoslavne crkve, {to je dovelo i do
novog raskola izme|u mati~ne i prekomorske crkvene organizacije.
Razumije se, ni stanovnicima Makedonije, kao ni stanovnicima bilo
kog drugog kraja Jugoslavije ne mo`e se uskratiti pravo da budu ono {to
sami `ele i ho}e, ali se ne smije izgubiti iz vida ~iwenica da je Make-
donija bila u sastavu Srbije i prije Prvog svjetskog rata, te da je wena
eventualna politi~ka i kulturna autonomija iskqu~ivo unutra{wa
stvar Srbije. S druge strane, oficijelni ideolozi u svojim apologet-
skim tiradama u slavu sada{weg dr`avnog ustrojstva Jugoslavije najra-
dije zaboravqaju i prikrivaju ~iwenicu da su se Crna Gora, Vojvodina i
Bosna i Hercegovina slobodno izra`enom narodnom voqom prikqu~ile
Srbiji prije stvarawa jedinstvene jugoslovenske dr`ave, odnosno Kra-
qevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U slu~aju Vojvodine i Crne Gore tu
su odluku donijela jedinstvena skup{tinska tijela, a u slu~aju Bosne i
Hercegovine regionalne institucije vlasti pojedina~no. Prema poda-
cima iz kwige dr Dragoslava Jankovi}a i dr Bogdana Krizmana “Gra|a o
stvarawu jugoslovenske dr`ave” (1. januara – 20. decembra 1918.), Beograd
1964, i dr Hamdije Kapiyi}a “Bosna i Hercegovina pod austrougarskom
upravom”, Sarajevo 1968, odbori okru`nih i kotarskih narodnih vije}a
Bosanske Gradi{ke, Bosanske Dubice, Bosanskog Novog, Te{wa, Kulen
Vakufa, Livna, Mostara, Glamo~a, Blatnice, Doboja, Doweg Vakufa, Bo-
sanskog Petrovog Sela, Bawe Luke, Sanskog Mosta, Bosanske Krupe, Jaj-
ca, Dobrqina, Biha}a, Prijedora, Varcar Vakufa, Prwavora, Bosanske
Kostajnice, Bosanskog Petrovca, @ep~a, Kla{nice, Vi{egrada, Tesli-
}a, Gacka, Rudolf{tata, Fo~e, Zvornika, Bosanskog [amca, Maglaja,
Gra~anice, Kqu~a, Bijeqine, Krwu{e, Srebrenice, Pura~i}a, Modri-
~e, Zavidovi}a, Jablanice, @itomisli}a, Trebiwa i Vlasenice donije-
li su odluku o prikqu~ewu Bosne i Hercegovine Srbiji, odbijaju}i po-
slu{nost Narodnoj vladi u Sarajevu nasle|enoj iz austrougarskog admi-
nistrativnog aparata. Autoritet te vlade je obnovqen tek 2. decembra
1918. godine porukom Stojana Proti}a da do daqweg upravna vlast osta-
je u wenim rukama, s obzirom da je prethodnog dana done{ena odluka o
ujediwewu Kraqevine Srbije sa improvizovanom Dr`avom Slovenaca,
Hrvata i Srba i stvarawu Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca, {to je
zna~ilo da u zajedni~ku dr`avu ulaze i Slovenija i Hrvatska.
819
 ^etrdesetogodi{wim manipulisawem nacionalnim pitawem komu-
nisti~ki re`im je, sprovode}i izrazito antisrpsku politiku, koncipi-
ranu u kominternovskim retortama, uspio zao{triti me|unacionalne od-
nose jugoslovenskih naroda do usijawa, do onog stepena netrpeqivosti ko-
ji oni nikada nisu mogli dose}i u periodu postojawa me|uratne jugoslo-
venske dr`ave. Jedini rezultat takve politike je podrivawe samih osno-
va Jugoslavije i ja~awe centrifugalnih tendencija. Uprkos sve~anom za-
kliwawu i gromoglasnim parolama vladaju}ih mo}nika, nacionalna rav-
nopravnost nije postignuta, mada je u weno ime `rtvovana mnogo va`nija
gra|anska ravnopravnost. Negirawe ne samo nacionalnih, nego i elemen-
tarnih gra|anskih prava dovodi do masovnog i rafiniranom prinudom
izazvanog iseqavawa Srba sa svojih vjekovnih ogwi{ta i useqavawa na
teritoriju nekada{weg Beogradskog pa{aluka i Srpske vojvodine.
7. Uvo|ewe akcionarskih dru{tava kao osnovnog oblika svojinskih
i proizvodnih odnosa. Koncept dru{tvene svojine se pokazao i teorijski
i prakti~no proma{enim jer je u wemu, u stvari, dr`avna svojina ostala
bez titulara vlasni{tva, u~iwena ni~ijom i sva~ijom, {to je dovelo do
krajweg stepena neodgovornosti u proizvodwi i investirawu. Odsustvo
elementarne javnosti politi~kog `ivota i slobodne {tampe pogodova-
lo je bujawu pronevjera i korupcije, a dr`avni, partijski i privredni
funkcioneri naprosto su se me|usobno takmi~ili u li~nom boga}ewu na
ra~un dru{tva, te u sklawawu nov~anih sredstava u strane banke i kupo-
vinama nekretnina u zapadnim zemqama.
8. Redukcija dr`avne uprave i ukidawe privilegija upravqa~kog slo-
ja dru{tva. Masovan i razgranat administrativni aparat je najve}i ba-
last za jugoslovensku ekonomiju i bez wegove potpune redukcije i racio-
nalizacije nemogu}e je ozdraviti narodnu privredu i povratiti vital-
nost proizvodnih procesa.
9. Neutralna spoqna politika kao nu`na i jedino racionalna alter-
nativa takozvanom nesvrstavawu, koje je za Jugoslaviju bilo vrlo skupo i
nepromi{qeno. Dobijawem me|unarodnopravnog i politi~kog statusa –
koji imaju [vajcarska, Austrija ili [vedska – Jugoslavija bi trajno
obezbijedila vlastitu spoqnopoliti~ku stabilnost, otklonila opa-
snost ozbiqnijih pritisaka u pravcu ukqu~ivawa u bilo koji vojni pakt,
te stvorila uslove za bitno smawivawe izdataka za narodnu odbranu.
10. Depolitizacija vojske i policije. Oficirski i policijski ka-
dar, kao uostalom i sudski, mora predstavqati strogo profesionalizo-
vani dio dr`avnog aparata. Aktivni oficiri i policajci ne bi smjeli
biti ~lanovi bilo koje politi~ke partije i morali bi striktno ~uvati
svoju neutralnost u odnosu na aktuelne politi~ke procese u dru{tvu. Po-
sebno armija treba da predstavqa sredstvo o~uvawa dr`avnog suvereni-
teta i teritorijalnog integriteta Jugoslavije, li{eno ideolo{kih
predrasuda bilo koje vrste. To bi podrazumijevalo daqu racionalizaci-
ju vojne slu`be i prestanak ideolo{ke indoktrinacije mladih qudi u to-
ku slu`ewa vojne obaveze. U sada{wim uslovima jednu tre}inu ukupne
obuke u jedinicama Jugoslovenske narodne armije predstavqa politi~ka
nastava kao oblik komunisti~kog ideolo{ko-politi~kog obrazovawa.
820
Vojnici bi se morali vaspitavati u duhu po{tovawa ideolo{kog i poli-
ti~kog pluralizma, te demokratskih po{tivawa i prakti~no ostvarenog
narodnog suvereniteta kroz parlamentarne oblike narodnog odlu~iva-
wa o upravqawu dr`avnim poslovima.
11. Sistematizacija i racionalizacija obrazovawa po uzoru najra-
zvijenijih dru{tava. To podrazumijeva i eliminisawe ideolo{ke indok-
trinacije kao danas dominantne karakteristike pedago{kog rada.
12. Nova kolonizacija Kosova i Metohije. Albanski `ivaq na Koso-
vo i Metohiju je doveo turski okupator kome su Albanci-muslimani vi-
jekovima predano slu`ili isti~u}i se kontinuiranim terorom prema
srpskim starosjedeocima. Nakon oslobo|ewa od turske vlasti ve}i dio
pripadnika albanske nacionalne mawine je kontinuirano slu`io svim
zavojeva~kim silama koje su atakovale na nezavisnost i teritorijalni
integritet prvo Srbije, a onda i Jugoslavije. Zato ni aktuelna perma-
nentna pobuna ve}eg dela albanskog stanovni{tva nije nimalo slu~ajna,
i predstavqa dugoro~ni osnov nestabilnosti Srbije i Jugoslavije. Ne-
sumwivo je da bi jedna umna vlada u Beogradu morala da se ozbiqnije po-
zabavi pitawem trajnijeg obezbje|ewa Kosova i Metohije kao sastavnog
dijela Srbije i Jugoslavije, {to prije svega podrazumijeva {iroku akci-
ju na planu {to intenzivnijeg naseqavawa ovih teritorija gra|anima
srpske, hrvatske i slovena~ke nacionalnosti. Mnogi umni qudi na{eg
naroda, u prvom redu Ivo Andri} i Vasa ^ubrilovi} upozoravali su jo{
prije Drugog svjetskog rata na opasnost po dr`avnu stabilnost i inte-
gritet koji prouzrokuje prevelika koncentracija jedne nacionalne ma-
wine na strate{ki najzna~ajnijem prostoru, i to mawine koja je poznata
po neprijateqskoj orjentaciji prema Ju`nim Slovenima uop{te i Srbi-
ma posebno. Na`alost, predratni re`imi nisu pokazali ni voqe ni spo-
sobnosti da prihvate savjete i predloge na{ih vrsnih intelektualaca, a
kako danas ne postoje uslovi da se realizuju umne zamisli Ive Andri}a
i Vase ^ubrilovi}a, preostaje nam da tragamo za novim rje{ewima, od
kojih sam neka mogu}a ve} eksplicirao u svojoj kwizi “Demokratija i
dogma”, pa smatram da nema potrebe da ih ovdje ponavqam.
V. DRU[TVENE MOGU]NOSTI REALIZACIJE
QUDSKIH SLOBODA I PRAVA
(Izlagawe na Nau~nom skupu “Aktuelni problemi ustava i ustavnih pro-
mena”, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 17. i 18. mart 1988)
Kada se razmatra pitawe odnosa ustavne norme i ustavne stvarnosti s
aspekta wihovog reflektovawa na oblast gra|anskih sloboda i prava, mi-
{qewa sam da je potrebno posebnu pa`wu posvetiti analizi ukupnih kul-
turnih prilika dru{tva o kome je rije~. Konkretno, u jugoslovenskom dru-
{tvu nemogu}e je ra~unati na sveobuhvatnu reviziju postoje}ih ustavno-
pravnih rje{ewa sve dok se u sferi ideja ne iskristali{u nove, prihva-
tqivije varijante, promi{qenije alternative. Tako ne{to bi bilo mogu-
}e u uslovima jedne do kraja obezbije|ene demokratske klime u oblasti du-
hovnog stvarala{tva, me|u intelektualcima emancipovanim od dnevne
821
politike. Na`alost, jo{ uvijek o tome mo`emo samo da sawamo, pa nam
preostaje da se, u okviru realnih mogu}nosti, borimo za stalno pro{iri-
vawe prostora slobode i intelektualnih horizonata, svjesni da ve} uveli-
ko zaostajemo za narodima koji predwa~e u civilizacijskom razvoju.
I jugoslovenski ustav sadr`i takozvani katalog qudskih prava,
istina, za~iwen i nekim ograni~ewima neprimjerenim civilizovanom
dru{tvu sa izgra|enim pravnim poretkom. Me|utim, unutar postoje}eg
politi~kog sistema izgra|en je veliki broj mehanizama kojima se te
kqu~ne ustavne odredbe fakti~ki blokiraju i suspenduju. Po{to od ra-
ta na ovamo nikada nismo bili u prilici da kao narod, kao gra|ani ogra-
ni~avamo dr`avnu vlast, nego da joj se uvijek vi{e ili mawe, s variraju-
}im dozama iskrenosti, odu{evqewa ili revolta, pokoravamo, nemamo
izgra|ene demokratske navike ni elementarnu gra|ansku smjelost da
stvari nazovemo pravim imenom. Pokosila nas je epidemija podani~kog
mentaliteta za koju jo{ uvijek kao da nemamo pravog lijeka. Koliko smo
samo puta kao narod, kao dru{tvo bili spremni da potpuni nedostatak
politi~kih prava slavimo kao wihovo najve}e dostignu}e, najvi{i svjet-
ski domet. Kroz gromoglasne aplauze i klicawa onima koji su mislili u
ime nas i odlu~ivali umjesto nas decenijama se u svoj svojoj puno}i i {i-
rini manifestovao na{ navodni narodni suverenitet.
Umjesto da se narod preko svojih slobodno izbranih predstavnika po-
javi kao istinski subjekt ustavotvorne i zakonodavne vlasti, wegova je
uloga svedena na obavezno davawe aklamativne podr{ke i “spontano”
odu{evqavawe nad svakim potezom re`imskih mo}nika, ma kako on ira-
cionalan i o~igledno {tetan bio. Po{to su rezigniranim mirewem sa
takvim stawem stvari jugoslovenski gra|ani pokazali da su zaista poli-
ti~ki nezreli ili nepunoqetni, {to nikako ne zna~i i da su ravnodu{ni
prema aktuelnim politi~kim zbivawima, preostaje nam da, ako ve} ne
mo`emo u~initi ni{ta zna~ajnije na planu radikalnog mijewawa, bar
poku{amo razumijeti neke od uzroka takvog stawa.
Prethodno se moramo zapitati kako su ideje i ideologija, koje objek-
tivno predstavqaju istorijsko nazadovawe u odnosu na evropski libera-
lizam i demokratske tradicije, uspjele da ovladaju glavama qudi, obuzmu
{iroke mase stanovni{tva i postanu materijalna sila koja je omogu}ila
titularima vlasti vremenski i stvarno neograni~enu vladavinu? Kako
je mogu}e da se najogoqenija samovoqa predstavqa kao izvorna narodna
voqa i jo{ da se narod dovede u situaciju da je na re`iranim mitinzima
podr{ke pozdravqa sa istinskim ili glumqenim odu{evqewem?
Razumije se, elaboracija ovih pitawa zahtijevala bi mnogo prostora
i vremena, a odgovore bi trebalo tra`iti ne samo u sferi pravne i po-
liti~ke teorije, nego, pored ostalih disciplina dru{tvenih nauka, po-
sebno prizvati u pomo} socijalnu psihologiju. Po{to su ovdje moje na-
mjere mnogo skromnije, poku{a}u, nadovezuju}i se na dva vrlo inspira-
tivna referata koja su podnesena u okviru ovog tematskog bloka, da uka-
`em na neke aspekte politi~kog tretmana i socijalne integracije inte-
ligencije kao faktora koji se pokazuje veoma zna~ajnim u stvarawu dru-
{tvenih mogu}nosti realizacije qudskih sloboda i prava. Pri tome
822
imam u vidu da su intelektualci prevashodni kreatori nacionalne, so-
cijalne i politi~ke svijesti narodnih masa, koja se, na nesre}u, u na{im
uslovima pojavquje tek u rudimentarnim oblicima, pa zato i nije u sta-
wu ponuditi neku optimisti~kiju perspektivu.
Sveobuhvatna ideologizacija dru{tvenog `ivota i instrumentali-
zacija duhovnog stvarala{tva u dr`avama tipa diktature proletarijata,
odnosno u zemqama u kojima se izgra|uje socijalizam po marksisti~kom
konceptu, inteligenciju, kao relativno izdiferencirani socijalni
sloj, ~ini imobilisanom i nasposobnom za samostalno obavqawe umnih
djelatnosti. U propagandnim akcijama marksisti~kih politi~kih po-
kreta intelektualci su uglavnom optu`ivani da, poput kapitalista, `i-
ve od eksploatacije radni~ke klase. Dakle, rije~ je o feti{izaciji fi-
zi~kog rada i rada niske stru~nosti, a potcjewivawu vi{estrukog pro-
izvodnog zna~aja umnih napora koji nemaju prakticisti~ki karakter.
S druge strane, isticana je teza da su i intelektualci, bez obzira
{to u osnovi egzistiraju na grba~i proletarijata, fakti~ki najamnici
u slu`bi vladaju}e bur`oazije, pa se u tome tra`i wena “prirodna” spo-
na sa radni~kom klasom i insistira na neophodnosti stavqawa inteli-
gencije u slu`bu komunisti~kog pokreta. Mada je ova supremacija mate-
rijalne produkcije u odnosu na duhovnu, ako je i postojala u prvim isto-
rijskim fazama razvoja qudske civilizacije, ve} odavno opovrgnuta teh-
ni~ko-tehnolo{kom revolucijom, na woj se i daqe tvrdoglavo insisti-
ra, uprkos ~iwenici da se u danas najrazvijenijim zemqama sve izraziti-
je odvija proces socijalnog odumirawa radni~ke klase i naglog bujawa
inteligencije. Umjesto da u skladu s izmijewenim du{tveno-istorijskim
uslovima preispituju svoje izvorne teorijske postulate marksisti sta-
rim pojmovima i terminima mijewaju zna~ewe kako bi sa~uvali izgra|e-
ne i okamewene misaone {ablone i kategorijalni aparat. Mada je Marks
izri~ito i nedvosmisleno pod proletarijatom podrazumijevao indu-
strijske radnike, wegovi savremeni sqedbenici pod taj pojam sve vi{e
podvode i intelektualce, mijewaju}i mu prvobitni smisao kako bi se sa-
~uvale teorijske dogme i ideolo{ke predrasude.
U uslovima nepostojawa privatne svojine, li~ne privredne inicija-
tive i slobodne konkurencije inteligencija je egzistencijalno vezana
gotovo iskqu~ivo za dr`avni buyet, te na taj na~in podlo`na intenziv-
noj politi~koj kontroli rada i stvarala{tva. Kroz to se i vr{i wena
instrumentalizacija tako {to joj se name}e princip takozvanog nagra-
|ivawa prema radu i rezultatima rada koji se svodi na usko praktici-
sti~ki i dnevno politi~ki kriterij vrednovawa duhovnih tvorevina. U
takvim uslovima ni vrhunska teorijska djela ne mogu biti dostupna jav-
nosti ako wihovo izdavawe ne dotira neka dr`avna ustanova; ako ne pro-
|e kroz proceduru komplikovanog ocjewivawa od strane vannau~nih
faktora. Time se najefikasnije sputava i kontroli{e tradicionalno
pravo intelektualaca na bunt protiv svega postoje}eg i sumwu prema
svim dosada{wim istinama.
Ve}ina intelektualaca se adaptira na takve `ivotne uslove i za qu-
bav lagodnog malogra|anskog mira i materijalne sigurnosti odri~e sum-
823
we i neposlu{nosti, a jedan dio ide i daqe pa se potpuno pokorava i iz-
vr{ava birokratske naloge, sti~u}i na taj na~in dru{tvene privilegi-
je i nerijetko politi~ku mo}, integri{u}i se u dr`avni i partijski apa-
rat. Prva posledica ovakvog stawa je poreme}aj dotada{wih kriterija
vrednovawa intelektualnih produkata. Umjesto ~isto nau~nim ili
umjetni~kim argumentima, predmetu umnog rada se pripisuju atributi
izvedeni iz dru{tvenog polo`aja i politi~kog ugleda wegovog tvorca.
U svim fazama oktroisanog ustavnopravnog razvoja posleratne Jugo-
slavije masovno su u~estvovali intelektualci, nau~nici iz svih grana
dru{tvenih nauka, razumije se, do kraja instrumentalizovani i svedeni
na gole poslu{nike ~inovni~kog aparata. Kao takvi, spremno su slavili
svako novoproklamovano pravno rje{ewe koje je birokratija darovala
narodu, da bi ga sa istom priqe`no{}u ne{to docnije kritikovali kad
birokratska vrhu{ka ocijeni da bi joj bilo dobro da od wega odustane.
Pravne i politikolo{ke discipline posebno su bolovale od ovog sin-
droma odsustva odbrambenih mehanizama kojim bi se za{titile od domi-
nacije poltrona i mediokriteta sa megalomanskim ambicijama.
Intelektualci ne smiju ~ekati da im ustavotvorac obezbijedi slobo-
du misli i izra`avawa, slobodu {tampe i savjesti. Za wih se neprekid-
no sami moraju boriti, spremni na li~ni rizik i `rtve. Upravo se nala-
ze na raskr{}u. Od toga kako }e se opredijeliti mnogo toga zavisi ne sa-
mo u wihovoj budu}oj duhovnoj djelatnosti nego i u sudbinskim pitawima
ovoga dru{tva i dr`ave.
I jugoslovenskoj pravnoj i politi~koj teoriji predstoji da se u naj-
skorije vrijeme opredijeli za jednu od alternativa koje su se vrlo jasno
ukazale:
1. Daqe sholasti~ko pre`vakavawe marksisti~kih teorijskih po-
stavki i izvornih misli utemeqiva~a ovog misaonog pravca s jasno izra-
`enim stremqewem da se one u {to vjernijoj formi o`ivotvore u kon-
kretnim dru{tvenim uslovima. Pri tome bi, istina, poku{ala da ih str-
pqivom reinterpretacijom, uz pomo} modernijih {kola, u~ini pristu-
pa~nijim. U tom smislu, morala bi da bar donekle relativizuje wihovu
poslovi~nu ideolo{ku iskqu~ivost odstrawivawem nekih najekstremni-
jih varijanti idolatrije proletarijata, kao i da poku{a starim pojmovi-
ma i terminima uliti nova zna~ewa, kako ih vi{e ni wihovi tvorci ne bi
prepoznali niti razumjeli. Ali, time bi se samo sa~uvao privid kontinu-
iteta i istorijske perspektivnosti marksizma kao revolucionarne mi-
sli, a on sveo na vje{ta~ki teorijski hibrid s krajwe sterilnim na~inom
razmi{qawa koji bi daqe podsticao degenerativne promjene u dru{tvu.
2. Radikalno odbacivawe svih dosada{wih teorijskih dogmi i ideo-
lo{kih predrasuda i intelektualna borba za takve dru{tvene uslove u
kojima nijedan teorijski pravac ne}e imati povla{}en polo`aj niti
u`ivati administrativnu potporu. U tim uslovima bi bila mogu}a slo-
bodna utakmica najraznovrsnijih ideja, a u stvarima duha bi se priznava-
li jedino argumenti uma. Time bi i ustavne odredbe o elementarnim qud-
skim slobodama i pravima postigle punu materijalizaciju u realnim
dru{tvenim odnosima.
824
Moram priznati da nikako nisam neki veliki optimista u pogledu
procjene {ansi da se ve}ina pravnika i politikologa opredijeli za ovu
drugu varijantu. Isto tako, sumwam da }e ove na{e dana{we radikalno
kriti~ke rasprave povodom predstoje}ih ustavnih promena imati neki
zna~ajniji efekat. Pa ipak, mada je sudbina na{ih intelektualaca huma-
nitarnog usmjerewa jo{ uvijek tipi~no sizifovska, smatram da nije be-
smisleno i svaki put iznova iskazivati svoje nemirewe s postoje}im sta-
wem, te tragati za optimalnim idejama wegove izmjene.
S tim u vezi, mi{qewa sam da je sada{wi poredak u Jugoslaviji is-
crpio sve svoje unutra{we mogu}nosti reformisawa i prilago|avawa
novim istorijskim uslovima i dru{tvenim potrebama. Zato mi se ~ini
nu`nim eliminisawe jednopartijskog monopolizma, izraslog na ideolo-
{kom monizmu, antisrpskoj platformi i eliminisawu osnovnih gra|an-
skih sloboda i prava. Iz toga i izvodim svoju tvrdwu da se samo uvo|e-
wem politi~kog pluralizma i reafirmacijom filozofije i ideologije
liberalizma u svim dru{tvenim sferama mo`e prevazi}i sada{wa, go-
tovo beznade`na, ekonomska, politi~ka i moralna kriza. To bi podrazu-
mijevalo i racionalnu reviziju jugoslovenskog federalizma i svo|ewe
broja federalnih jedinica na broj jugoslovenskih naroda. Daqe, zala-
`em se za ukidawe postoje}ih autonomnih pokrajina i sazivawe nepo-
srednih izbora za ustavotvornu skup{tinu na kojima bi u~estvovao neo-
grani~en broj politi~kih partija. Posebno izra`avam uvjerewe da je
neophodno odustati od daqeg insistirawa na vje{ta~kom postojawu iz-
mi{qenih nacija, kao {to su, na primjer, crnogorska ili muslimanska.
Uz to sam mi{qewa da se pravo na samoopredjeqewe ukqu~uju}i i pravo
na otcjepqewe ne mo`e ni pod kojim uslovima uskra}ivati srpskom, hr-
vatskom i slovena~kom narodu pojedina~no. Isti~em da nacionalne rav-
nopravnosti ni u jednom dru{tvu ne mo`e biti bez gra|anske jednakosti,
pravnog poretka i qudskih sloboda i prava. Izgradwom pravnog poret-
ka i po{tovawem qudskih sloboda i prava iskqu~uje se mogu}nost naci-
onalnog ugwetavawa i stvaraju optimalni uslovi za prosperitet pripad-
nika svih nacionalnih mawina. Wihova puna gra|anska ravnopravnost
tako ne bi dovodila u pitawe teritorijalni integritet i dr`avni suve-
renitet Jugoslavije, kao {to ga dovode u pitawe sada{we regionalne
autonomije koje poprimaju obiqe`ja dr`avnih tvorevina, a da bitno ne
poboq{avaju elementarne uslove gra|anske egzistencije ni pripadnika
nacionalnih mawina na ~ije se interese pozivaju i wima svoje postoja-
we opravdavaju.
Autorizovana izlagawa iz kasnijih u~e{}a u raspravi
1. S obzirom da sam nedavno u nekoliko navrata imao op{irnije jav-
ne istupe u kojima sam podrobno eksplicirao svoje vi|ewe aktuelnih pi-
tawa me|unacionalnih odnosa u Jugoslaviji, te da je doma}a {tampa o to-
me vrlo ~esto izvje{tavala, u ovom izlagawu se time nisam op{irnije
bavio. Jednostavno nisam `elio da se ponavqam pred auditorijem za ko-
ji pretpostavqam da ve}, bar u globalnim crtama, poznaje moje osnovne
zamisli u pogledu optimalnih mogu}nosti za rje{avawe nacionalnog
825
pitawa u Jugoslaviji. Po{to to, izgleda, samo Vama (obra}am se predse-
davaju}em, prof. dr Nikoli Viskovi}u, nap. V.[.) nije poznato, ako bi
moje {ire obja{wavawe zamaralo ovaj skup, mogao bih Vam to objasniti
u pauzi skupa, ili u nekoj drugoj prilici ako se sla`ete.
2. U predratnom periodu jugoslovenskog dr`avnopravnog razvoja Ko-
munisti~ke partije Jugoslavije, striktno sprovode}i kominternovske
naloge, vodila je politiku razbijawa srpskog naroda i Jugoslavije kao
dr`ave, smatraju}i je velikosrpskom politi~kom tvorevinom i direkt-
nom opasno{}u po egzistenciju novouspostavqenog revolucionarnog,
boq{evi~kog re`ima u Rusiji. U tom smislu komunisti lansiraju tvrd-
wu o postojawu nekih novih nacija koje se nikakvim, ni sociolo{kim, ni
pravnim, ni politi~kim, ni istorijskim, argumentima ne mo`e dokaza-
ti. Recimo, jo{ u me|uratnom periodu se u propagandisti~kim tiradama
iznose ideolo{ke floskule o postojawu crnogorske i makedonske naci-
je, a dvadesetak godina nakon rata ~ak se inauguri{e kao zamor~e u uzna-
predovanom kvaziistorijskom iw`eweringu, ni mawe ni vi{e nego mu-
slimanska nacija. Kao dje~ak se sje}am vremena kad muslimanska nacija
nije postojala ni u kakvim re`imskim programskim aktima. [tavi{e, u
zatvor je i{ao svako onaj ko bi eventualno, u trenucima pijanstva ili
umawene ura~unqivosti iz nekih drugih razloga, mo`da usqed opijeno-
sti vjerskim fanatizmom, panislamizmom ili muslimanskim fundamen-
talizmom, tvrdio da takva nacija postoji, da se muslimani etni~ki raz-
likuju od, recimo pravoslavnih Srba. A iskusio sam i vrijeme, koje na`a-
lost jo{ uvijek traje, u kome se u zatvor ide ako se tvrdi da muslimanska
nacija ne postoji. S obzirom da je takva nakazna pseudoetni~ka tvorevi-
na nastala ~isto administrativnim putem, weno egzistirawe se mo`e
obezbje|ivati jedino nasiqem.
S druge strane, po pitawu postojawa ili nepostojawa crnogorske na-
cije nastala je brojna nau~na, publicisti~ka i dnevnopoliti~ka, propa-
gandna literatura. Naro~ito u posledwe vrijeme se intenzivirala {i-
roka intelektualna rasprava o etni~koj pripadnosti Crnogoraca. Niko
od poznatih jugoslovenskih nau~nika, sociologa, politikologa ili isto-
ri~ara, ne prihvata ekstremne teze o posebnosti crnogorske nacije, koje
ina~e propovijedaju politikanti i kalkulanti poput Save Brkovi}a, Je-
vrema Brkovi}a, Vojislava Nik~evi}a, Slobodana Tomovi}a i drugih ti-
toisti~kih poltrona i slugerawa, sqedbenika [tedimlijinih. Odgovor-
no tvrdim da niko ~astan i ozbiqan nikada nije tvrdio da zaista posto-
ji crnogorska nacija. S takvom tvrdwom su istupali samo qudi bez ika-
kve ~asti i ugleda, intelektualne mizerije i moralne nakaze.
3. Upu{taju}i se u repliku na wegove malo prije izre~ene tvrdwe,
moram prethodno ista}i da veoma cijenim i po{tujem li~nost profeso-
ra Qubomira Tadi}a, bez obzira {to se suprotstavqam wegovoj teorij-
skoj i ideolo{koj orjentaciji. Profesor Tadi} pripada jednom malo-
brojnom krugu jugoslovenskih marksista koji su bili marksisti ne samo
u toku rata kada je to bilo krajwe opasno po golu fizi~ku egzistenciju,
nego i u posleratnom vremenu kada je opasno bilo biti dosledan marksi-
sta ukoliko ~ovjek svoje opredjeqewe shvata kao mogu}nost i obavezu da
826
na radikalan, pa ma koliko jednostran, na~in kritikuje realno dru{tve-
no stawe pod jednim re`imom koji se legitimi{e kao marksisti~ki. On
je zbog toga bio egzistencijalno ugro`avan i od samog tog re`ima.
Sino} je profesor Tadi} meni spo~itao, na odre|en na~in, mo`da ga
ne}u dovoqno vjerno interpretirati, {to sam napravio duhovni preo-
kret od marksizma ka liberalizmu. Sledstveno wegovom deklarisawu,
rekao bih da sam i ja postao liberal u vrijeme kad je to bilo skop~ano s
ozbiqnim egzistencijalnim rizikom. Napravio sam duhovni preokret
od marksizma ka liberalizmu u vrijeme dok je to bila opasna djelatnost.
Me|utim, ~ini mi se da se u pravom smislu rije~i ne mogu nazvati preo-
bra}enikom, konvertitom. Marksizam mi je nametnut kao jedna postoje-
}a ideologija u dru{tvenoj sredini u kojoj sam ro|en i odrastao, kao je-
dini misaoni pravac s kojim sam se susretao kao |ak i student.
Marksizam sam odbacio ~im sam iza{ao iz {kolskih klupa, ~im sam
stekao doktorat nauka i odslu`io vojnu obavezu, dakle, ~im sam imao mo-
gu}nosti da slobodno mislim svojom glavom, da se slobodno opredjequjem
za svoje teorijsko, pa ako ho}ete, i ideolo{ko opredjeqewe i ubje|ewe,
jer ja ne smatram da je ideolo{ko ubje|ewe ne{to ~ega bi ~ovjek trebao
da se stidi. Ne smatram se uop{te ~istim od ideologije. ^ak, naprotiv,
ideologiju smatram jednom bitnom dimenzijom ~ovjekovog dru{tvenog
`ivqewa i umnog djelovawa, u koje bi, prema svojoj izvornoj definici-
ji, trebalo da spada i politika.
[to se ti~e sino}we Tadi}eve primjedbe u pogledu mog navodnog
idealizovawa liberalizma, mislim da treba ista}i da, u stvari, ne po-
stoji nikakva realna potreba da se liberalizam idealizuje. ^ak se tom
misaonom i ideolo{kom pravcu mogu staviti i mnoge primjedbe, ali bi-
smo prethodno morali stvoriti dru{tvene uslove u kojima bi liberali-
zam bio ravnopravan sa svim drugim teorijskim i ideolo{kim pravci-
ma, pa i sa marksizmom. U dru{tvenoj sredini u kojoj marksizam ima sta-
tus oficijelne, jedino dozvoqene, monopolisti~ke teorije, filozofije
i ideologije, mislim da gube racionalnu i moralnu vaqanost sve zamjer-
ke upu}ene liberalizmu koji spada jo{ uvijek u, mo`da je pretjerano re-
}i, progowene teorijske orjentacije, ali svakako teorijske orjentacije
koje nemaju elementarnih mogu}nosti za svoj nesmetani razvoj, za svoju
intelektualnu promociju u dru{tvu, za svoju duhovnu emancipaciju i po-
liti~ku legitimnost kao produkt slobodne qudske misli. Zato je ilu-
zorno o~ekivati jednu argumentovanu dru{tvenu kritiku kojoj i libera-
lizam kao i svaki drugi misaoni pravac neprekidno treba podvrgavati.
Kritikovati misao koja je progowena, u najmawu ruku krajwe je nemoral-
no i suprotstavqeno je osnovnom intelektualnom dostojanstvu i akadem-
skom ukusu.
Sla`em se s na~elnom ocjenom profesora Viskovi}a da `ivimo u
jednom bolesnom dru{tvenom stawu, ali bih i wemu replicirao s pita-
wem da li mi danas mo`emo i smijemo upravo te instrumente, koji su uz
druge faktore, doveli do ovakvog bolesnog socijalnog stawa, koristiti
za lije~ewe te bolesti. To bi mi izgledalo kao kad bi se ve} otrovanom
~ovjeku davale nove, udvostru~ene doze tog istog otrova u svrhe izqe~e-
827
wa. Moja replika se odnosi na wegovo neslagawe sa, kako je on rekao, mo-
jim pledoajeom za vi{epartijski sistem. [to se ti~e stare Jugoslavije,
mislim da bi tek trebalo dokazivati wegovu tezu da je nova Jugoslavije
predstavqala istorijski napredak u odnosu na staru. Mada u to ne vjeru-
jem, za trenutak recimo da mo`da i jeste. Ali, koji argument pote`e Vi-
skovi} za takvu tvrdwu. Govori o satrojugoslovenskim zatvorima. Ako je
ve} rije~ o zatvorima, o maltretirawu i prebijawima politi~kih neis-
tomi{qenika, toga je bilo i u staroj i u novoj Jugoslaviji. Da li je i u
kojoj toga bilo vi{e ili mawe, te{ko je ovako ad hok govoriti, bez pou-
zdanih empirijskih podataka. Meni se ~ini da je toga bilo mnogo vi{e u
novoj Jugoslaviji, a kao na najboqi dokaz pozivam se na ~iwenicu da ne-
{to poput Golog otoka u staroj Jugoslaviji naprosto nije ni postojalo,
niti je bilo mogu}e. Na stranu ~iwenica {to je u onda{woj kraqevini
bila neuporedivo izra`enija nezavisnost sudstva, nezavisnost i samo-
stalnost sudijske funkcije, tako da re`im ba{ nije mogao politi~kim i
represivnim mjerama da sprovede sve ono {to bi mo`da zamislio.
S druge strane, i ja sam svjedok da kod nas i danas ima i ubijawa i pre-
bijawa u zatvorima, i re`iranih su|ewa, pa, ako ho}ete, ima i mnogo slu-
~ajeva dr`avnog terorizma, da ne pomiwem slu~ajeve ubistva u inostran-
stvu koji su re`irani u Beogradu itd. Re}i }e, vjerovatno, neko da bi nas
to daleko odvelo, ali ako vas interesuje mogu vam ~itav niz pojedina~-
nih, konkretnih slu~ajeva ovdje, na licu mjesta, iznijeti.
Da li je to sino} tvrdio profesor Viskovi} ili neko drugi, ne mogu
se pouzdano sjetiti, ali je ovdje iznesena bojazan da bi uvo|ewe vi{epar-
tijskog sistema u Jugoslaviji omogu}ilo albanskoj iredenti da se sasvim
legalizuje i legitimnim putem bori za ostvarewe svojih ciqeva. Mislim
da to uop{te nije neka ozbiqna opasnost pred kojom bi morali strepiti.
^ini mi se da bi s aspekta op{tedr`avnih i narodnih interesa bilo mno-
go cjelishodnije da se albanskim separatistima, koji su jedna dru{tvena
realnost (oni postoje i ne mogu se uni{titi ili onesposobiti onemogu-
}avawem da se legalno izjasne), pru`i mogu}nost da sasvim slobodno jav-
no iznose svoje ideje, te`we i koncepcije, politi~ke stavove ma kakvi da
su oni, nego da se na jedan vje{ta~ki na~in guraju u podzemqe, u ilegalnu
akciju, u oru`ano sukobqavawe, u teror itd. Svi wihovi ekstremisti~ki
zahtjevi vrlo bi se jednostavno mogli neutralisati kroz jedan demokrat-
ski sistem i civilizovani pravni poredak u kome bi se zakoni striktno
po{tivali prije svega od strane dr`avnih organa. Razumije se, uz to ne-
dvosmisleno tvrdim da je postojawe Kosova i Metohije kao autonomne ad-
ministrativne jedinice besmisleno i ve} koncepcijski upereno protiv
vitalnih interesa srpskih naroda, te da je to jedan od glavnih razloga du-
gogodi{wih stravi~nih zbivawa u ovom kqu~nom dijelu Jugoslavije.
Ako je na{e dru{tvo bolesno onda }e wegova bolest do}i do izra`a-
ja i kroz vi{epartijski sistem, ali }e se onda mnogo lak{e dati dijagno-
za tom bolesnom socijalnom i politi~kom stawu i preduzimati efika-
sne mjere u ciqu wegovog lije~ewa. Na sada{wi na~in, u uslovima jedno-
partijskog monopolizma i komunisti~ke diktature, dru{tvene bolesti
se smi{qeno guraju ispod povr{ine realnog politi~kog `ivota koji se
828
jo{ uvijek odvija kroz masovno zavaravawe ideolo{kim frazama, dok-
trinarnim besmislicama, politi~kom apologijom, socijalnom demago-
gijom, kultom li~nosti Josipa Broza itd.
[to se ti~e jo{ nekih teza, sino} ovdje izre~enih, napomiwem da
sam ve} u prvom izlagawu dao pozitivnu ocjenu referatima podnesenim
u ovom tematskom bloku. Razumije se, ostajem pri toj ocjeni studioznih
analiza koje su nam podnijeli uva`eni profesori i akademci, ali bih
poku{ao da s tri kratke napomene pro{irim teze koje je na vrlo inspi-
rativan na~in iznio profesor Vojislav Stanov~i} u pogledu onih neko-
liko vrsta verbalnih delikata koji se u jugoslovenskom krivi~nom zako-
nodavstvu sankcioni{u.
^ini mi se da bi se moglo dovesti u pitawe i postojawe onog prvog
dijela ~lana 133. Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Federativne Repu-
blike Jugoslavije koji inkrimini{e pozivawe na nasilno i protivu-
stavno ru{ewe dru{tvenog ure|ewa (i dr`avnog). Naime, kada je rije~ o
samom pozivawu, mislim da u tom slu~aju jo{ ne postoje svi elementi bi-
}a krivi~nog djela. Smatram da ni to pozivawe ne bi moglo biti inkri-
minisano niti sankcionisano, a eventualno bi moglo biti inkrimini-
sano samo u slu~aju da je zdru`eno s jo{ nekim krivi~nim djelima, zapra-
vo, da mu slijedi formirawe, kako se to tradicionalnom pravnom termi-
nologijom ka`e, zlo~ina~ke organizacije ilegalnog karaktera, pa u tom
slu~aju da do|e do krivi~nog gowewa.
Ina~e, samo pozivawe kao takvo, u normalnim dru{tvenim uslovima,
u prilikama koje ne pokazuju da je dru{tvo u toj mjeri bolesno da vi{e ni-
je u stawu efikasno neutralisati devijantne politi~ke i retrogradne so-
cijalne pojave, ne mo`e predstavqati realnu dru{tvenu opasnost. Za
ilustraciju bih ukazao na primjer Engleske u kojoj je ~ak i u toku rata na-
stavqala sa svojom aktivno{}u fa{isti~ka partija. Sla`em se da smo
mi daleko od uslova koji postoje u engleskom dru{tvu, ali jednom slobod-
nom komparacijom poku{avam potencirati osnovnu misao koju ovdje iz-
la`em. Nijedna reakcionarna i antihumana ideja nikakvih {ansi za rea-
lizaciju nema u zdravom dru{tvu. U bolesnom ima, ali onda treba dru-
{tvo lije~iti otklawawem uzroka a ne prikrivawem posledica.
[to se ti~e onih verbalnih delikata koji se ispoqavaju kao uvreda
ili kleveta dr`avnih velikodostojnika, posebno {efa dr`ave, mislim
da u jednom civilizovanom pravnom poretku ne bi moglo biti mjesta ni
za wihovo sankcionisawe. I u ovom slu~aju bih se mogao pozvati na is-
kustva nekih naroda koji se nalaze na vi{em stepenu civilizacijskog,
kulturnog i politi~kog razvoja u odnosu na na{. Recimo, u Velikoj Bri-
taniji je sankcionisana uvreda i kleveta {efa dr`ave – kraqa. Me|u-
tim, taj kraq nema gotovo nikakve realne vlasti. S druge strane, u Ame-
rici, u Sjediwenim Ameri~kim Dr`avama, gdje taj {ef ima kqu~nu po-
liti~ku vlast, takav delikt nije sankcionisan.
Po mom mi{qewu, svako onaj ko ima vlast mora biti spreman da pod-
nosi i uvrede i klevete, svojih podanika, svojih bira~a. Ako ve} uvrede i
klevete, posebno wihovi ekstremni slu~ajevi, trebaju da budu spre~ene,
onda bi se mogle goniti jedino po privatnoj tu`bi, i to da se prethodno
829
obezbjedi da, u takvim slu~ajevima, uop{te ne mo`e do}i do ka`wavawa
zatvorom ili na neki drugi represivan na~in. Dovoqno bi bilo uvesti
nov~anu kaznu ili recimo, instrumente materijalne od{tete koja bi se
ispla}ivala onome ko je oklevetan na teret onoga ko je klevetao, da bi se
u svakom slu~aju izbjegla mogu}nost zloupotrebe vlasti i gowewa poli-
ti~kih neistomi{qenika i ideolo{kih protivnika po tom osnovu.
U istom smislu bih bio i protiv zadr`avawa mogu}nosti krivi~nog
gowewa za verbalni delikt koji se ~ini propagirawem i raspirivawem
nacionalne, verske i rasne mr`we, izazivawem netrpeqivosti, jer netr-
peqivost se opet mo`e izazvati samo u bolesnom dru{tvu. U zdravom
dru{tvu vi mo`ete koliko ho}ete izazivati i mr`wu i netrpeqivost,
ali to u narodu ne}e nai}i na odjek koji bi prouzrokovao opasnost po
osnovne dru{tvene vrijednosti. Ukoliko je dru{tvo bolesno, na mr`wu
ne treba ni pozivati. Ona dolazi sama od sebe, kao produkt nerazrije{e-
nih protivrje~nosti u ekonomskoj sferi i konflikata u politi~koj.
Sino} je profesor Vojin Dimitrijevi} pokrenuo pitawe slobode
kretawa i tre}u korpu Helsinkija iznose}i tvrdwu da je taj problem re-
levantan samo za isto~noevropske zemqe, ali ne i za Jugoslaviju. Ja mi-
slim da je to pitawe itekako relevantno i za Jugoslaviju, jer ni u na{oj
zemqi ne postoji sloboda kretawa. Kada se ve} pravi komparacija sa sta-
wem u isto~noevropskim zemqama, onda ona, bar po mom mi{qewu mo`e
ukazivati samo na razlike kvantitativne prirode. Bez sumwe, mnogo ve-
}i broj qudi u isto~noevropskim zemqama je spre~en da se slobodno kre-
}e nego u Jugoslaviji. Ali, dok je u Jugoslaviji makar samo jedan pojedi-
nac spre~en da se slobodno kre}e, sloboda kretawa ne postoji. A vjero-
vatno vam je svima poznato da postoji ve}i broj qudi koji ne mogu dobiti
paso{. Me|u wima je i moja malenkost.
Izno{eno je ve} u toku prve plenarne sjednice stanovi{te o potre-
bi uvo|ewa vije}a udru`enog rada u Saveznoj skup{tini. Po{to nemam
namjeru da se javqam za rije~ u zavr{noj plenarnoj debati, iskoristio
bih ovu priliku da iznesem svoje protivqewe. Moje stanovi{te po tom
pitawu bi bilo mnogo bli`e predlogu profesora Stevana Vra~ara koji
je pledirao za uvo|ewe vije}a naroda, odnosno gra|ana. Kad ka`em vije-
}e naroda i mislim na gra|ane. Dakle, nije rije~ o narodu u etni~kom
smislu. Pri ovome skre}em pa`wu na tradicionalno stanovi{te poli-
ti~ko-pravne teorije da jedna ustavno ure|ena federalna dr`ava treba
da ima dvodomi parlament. U prvom domu bi bili predstavqeni gra|ani
prema svojoj brojnosti, a u drugom domu federalne jedinice ravnopravno,
bez obzira na veli~inu teritorije, ekonomsku mo} i broj stanovnika.
Uvo|ewe tre}eg doma u ovom slu~aju bi bilo potpuno iracionalno.
Postavqa mi se dodatno pitawe za{to se ba{ insistira na vije}u
udru`enog rada, odnosno vije}u proizvo|a~a. Ukoliko bi se ozbiqno tre-
tirao takav predlog, to bi zna~ilo daqe insistirawe na ideologizaciji
na{eg ustavnog sistema koja bi se zasnovala na idolatriji proletarija-
ta kao kqu~noj marksisti~koj doktrinarnoj dogmi. Upitajmo se s aspekta
~iste logike: za{to ba{ vije}e proizvo|a~a, a ne, recimo, vije}e potro-
{a~a? U stawu sam da vam ponudim ~itav niz dokaza za{to su u svakom mo-
dernom dru{tvu potro{a~i zna~ajniji od proizvo|a~a.
830
Ako se ve} ustanovi vije}e proizvo|a~a, kako }e se birati wihovi
predstavnici? Ko je uop{te proizvo|a~? Da li bi trebalo uvesti neki
cenzus prema materijalnoj vrednosti onog {to se proizvodi? Da li mo-
gu biti zastupqeni samo proizvo|a~i koji su u stawu da ono {to proiz-
vedu realizuju na tr`i{tu ili i oni koji proizvode za skladi{ta, koji
liferuju robu koja se nikada ne}e mo}i prodati, koja nikome ne treba?
To su sve reperkusije jednog nepromi{qenog i, rekao bih, neozbiqnog
prijedloga koji poti~e od onih koji pri`eqkuju da se u politi~koj sfe-
ri dru{tva ni{ta bitno ne mijewa, a da skup{tine i daqe budu ustano-
ve od folklorno-manifestacionog zna~aja.
VI. IDEOLO[KI I TEORIJSKI
ORJENTIRI MARKSISTI^KOG PRISTUPA
NACIONALNOM PITAWU
Nacionalno pitawe je, bez sumwe, jedan od osnovnih problema s ko-
jima se mora suo~iti svaki poku{aj teorijskog elaborisawa su{tine mo-
derne dr`ave, wenog dru{tvenog ure|ewa i ustavnosti. Nacionalnu dr-
`avu do kraja devetnaestog vijeka uspjeli su stvoriti samo istorijski
narodi. Svi ostali su bespomo}no ~ekali na rasplet ubrzanih i kom-
pleksnih globalnih politi~kih zbivawa. Revolucionarne tendencije i
demokratizacija dru{tvenih odnosa unutar dr`avnih zajednica istorij-
skih naroda omogu}ile su i javno ispoqavawe razli~itih stepena indi-
vidualnosti etni~kih grupa koje su se tradicionalno nalazile na dubo-
koj periferiji istorijskih doga|aja. One su uvijek glasne samo onoliko
koliko im se glasnost dozvoqava. Povoqne istorijske okolnosti za iz-
ra`avawe i realizaciju svojih parcijalnih interesa znaju vi{e ili ma-
we uspje{no koristiti, ali su nesposobne da takve okolnosti svojom du-
hovnom i materijalnom snagom stvaraju, {to zna~i da im nedostaje puni
istorijski individualitet i subjektivitet.
Kako je Evropa kolijevka nacije i nacionalnosti, u izvornom smi-
slu rije~i, osnovni parametri koji se koriste u raspravi ove vrste mo-
raju biti prevashodno utemeqeni na dru{tvenim i politi~kim katego-
rijama, razvijenim na tlu starog kontinenta, pa zato i nu`no evrocen-
tristi~kim. To prije svega podrazumijeva stav prema kome je nacija isto-
rijska zajednica qudi bliske etni~ke srodnosti i zajedni~kog jezika, ko-
ju karakteri{e svijest o pripadnosti jednom nadindividualnom subjek-
tivitetu, koji je po svojoj socijalnoj prirodi apstraktna kategorija, ali
mu se, uprkos tome, u svijesti qudi, pojedinaca i kolektiva, pridaju sa-
svim konkretna svojstva.
Ako se ima u vidu da su nacije u Evropi samostalno uspjeli formi-
rati samo istorijski narodi, u~vr{}ewem svoje dr`avnosti, logi~an je
zakqu~ak da se sve one nacije kojima je dr`avnost spoqa nametnuta ili
darovana s punim pravom mogu nazvati vje{ta~kim. To su, prije svega,
razli~iti oblici realizacije regionalisti~kih i separatisti~kih
tendencija skupina s izvjesnom posebno{}u unutar ve}ih nacija, ali i
rezultati naga|awa velikih sila o podjeli interesnih sfera. Direkt-
831
nim sporazumijevawem velikih sila nastale su slede}e vje{ta~ke naci-
je: Kiprani, Albanci, pa i [vajcarci, mada na poseban na~in, regulisa-
wem i me|unarodnopravnim priznawem trajnosti wihovog neutralnog
statusa. Nasilnom podjelom wema~kog naroda nakon poraza hitlerovskog
fa{izma i wema~ke osvaja~ke vojne ma{inerije u drugom svjetskom ratu
stvorene su ~ak tri “posebne” nacije: Isto~ni Nijemci, Zapadni Nijem-
ci i Austrijanci. Vladaju}e garniture u svakoj od ovih dr`ava, mada na
razli~ite na~ine, trude se da u narodu razviju nakalemqenu svijest o po-
sebnoj nacionalnoj individualnosti. Kod nekih slojeva stanovni{tva
povremeno i imaju izvjesnog uspjeha, ali on je uvijek kratkog daha, a ~im
prestane direktan upliv velikih sila i vojnopoliti~kih saveza koji de-
cenijama ograni~avaju wema~ki suverenitet, nema sumwe da }e se Nijem-
ci ponovo ujediniti i od tri dr`ave formirati jednu.
Rimqani su sve etni~ki srodne narode starog vijeka, koji su nastawi-
vali obale Sredozemnog mora, ujedinili u jednu dr`avu, pa tako stvori-
li pogodnu osnovu za kasnije formirawe nekoliko romanskih nacija.
Germani i Sloveni, za koje je moderna nauka ustanovila da im se, s obzi-
rom da su zajedni~kog porijekla, jezici po~iwu me|usobno diferencira-
ti tek tri hiqade godina prije nove ere, u Evropu i u istoriju ulaze kao
ve} sasvim jasno oformqeni narodi. Teritorijalna rascjepkanost }e
vremenom u~initi svoje, pa se, recimo, iz germanskog naroda razvijaju po-
sebni, mawi narodi: Nijemci, Englezi, [ve|ani, Norve`ani, Danci i
Holan|ani. Neke leksi~ke razlike me|u wima su i rezultat lokalnog mi-
je{awa sa zate~enim starosjediocima. Posebno izrazit primjer u tom
pogledu je slu~aj engleskog jezika koji se najvi{e izdvojio od ostalih
germanskih, pa obiluje mno{tvom romanskih i predromanskih jezi~kih
izraza i konstrukcija. Od slovenskog naroda, koji se u petom i {estom
vijeku razdvojio u tri velike qudske grupacije, posebnu individualnost
su najranije stekli Rusi, Srbi, Bugari i Poqaci. Na podru~ju Rusije vre-
menom, usqed razli~itih istorijskih okolnosti, dolazi do posebne iden-
tifikacije Ukrajinaca i Bjelorusa, ispod ju`nih granica Poqske ^eha
i Slovaka, a na podru~ju Jugoslavije Hrvata i Slovenaca.
Slovenci nikada kroz istoriju nisu imali svoju samostalnu dr`avu, a
ne bi danas imali ni naciju da su u pro{lom vijeku, {to se umalo nije de-
silo, primili srpski jezik kao kwi`evni, te da ih Srbi u Prvom svjet-
skom ratu nisu izbavili iz vi{evjekovnog ropstva ru{ewem Austro-Ugar-
ske imperije. Te{ko da bi danas bilo ikakvog traga od nacionalnog indi-
vidualiteta Hrvata da su kojim slu~ajem Srbi u vrijeme Stevana Nemawe
ili Stevana Prvovjen~anog pre{li na katoli~anstvo, {to se opet samo
pukom slu~ajno{}u nije desilo. Zahvaquju}i ~iwenici da je glavnu srpsku
etni~ku masu predstavqalo pravoslavno stanovni{tvo, te da su pravosla-
vqe i svetosavqe kroz du`i vremenski period bili jedini ~uvari i nasta-
vqa~i tradicija srpske nacionalnosti i dr`avnosti, Hrvati su svoju na-
cionalnu svijest razvili i odr`ali prihvatawem srpskog za kwi`evni je-
zik, dakle napu{tawem kajkav{tine i ~akav{tine, te vje~itom manipula-
cijom s pounija}enim i pokatoli~enim Srbima kojima je sistematski na-
metana i rafiniranim metodama ulijevana svijest da su prelaskom na ka-
toli~ku vjeroispovijest postali pripadnici druge nacije – hrvatske.
832
Me|utim, bez obzira na realnost sada{weg postojawa vi{e sloven-
skih naroda, ne bi se smjela prenebregavati ~iwenica da su i danas ve}e
razlike izme|u pojedinih dijalekata wema~kog jezika, ili unutar fran-
cuskog, nego one koje su o~igledne izme|u ruskog i poqskog, poqskog i ~e-
{kog, ~e{kog i srpskog, srpskog i bugarskog, bugarskog i ruskog itd. Bu-
du}nost Evrope je u zbli`avawu i ujediwavawu naroda, bez obzira na
brojne centrifugalne tendencije, ~ak i unutar pojedinih dr`ava. Poli-
ti~ke razlike, ideolo{ke barijere i blokovske konfrontacije bitno su
usporile taj proces, ali ga nisu i ne mogu zaustaviti. On }e se vjerovat-
no odvijati prevashodno izme|u etni~ki najsrodnijih naroda i unutar
postoje}ih integracionih cjelina, ali }e ih vrlo brzo prerasti, ostva-
ruju}i viziju blistavih umova o jedinstvenoj Evropi ili, kako je ve} to
jedinstvo prije vi{e od jednog vijeka definisano, o realizaciji ideje o
Sjediwenim Dr`avama Evrope.
Preoptere}eni svojim balkanskim antagonizmima, zarobqeni jed-
nom monopolisti~kom i netrpeqivom ideologijom, mi Jugosloveni, i
Srbi i Hrvati i Slovenci, jo{ uvijek se bak}emo, u na{im svakodnev-
nim politi~kim sporovima, pitawima koja su vi{e stvar akademske ras-
prave nego element odre|ivawa dru{tvenog ure|ewa i garantovawa gra-
|anskih sloboda i prava. Svakodnevno nam ispiraju mozak praznim fra-
zama o nekakvom dijalekti~kom jedinstvu klasnog i nacionalnog, koje
nije jasno ni glavnim ideolozima, ali to im nimalo ne smeta da najvi{e
`ara i samopouzdawa unose u raspravu o pitawu koje najmawe poznaju.
Brozovski ideolozi papagajski ponavqaju {ablone koje su napamet nau-
~ili na improvizovanim partijskim kursevima, a prema kojima se naci-
onalno pitawe u svakodnevnoj politi~koj akciji ne smije zapostavqati,
da socijalizam treba da ima pozitivan odnos prema naciji i nacional-
nim odnosima, da se klase u osnovi ne mogu identifikovati sa nacijom,
itd. Neprikosnoveni partijski ideolog Edvard Kardeq, po{to nije mo-
rao ra~unati na mogu}nost javnog odgovora na wegove napise i rasprave,
sebi je dozvoqavao istupawe sa raznoraznim glupostima, preuzetim sa
staqinisti~kog repertoara, iz koga je posudio i definiciju nacije. Ona
u Kardeqevoj interpretaciji glasi: “Nacija je, dakle, specifi~na na-
rodna zajednica, nastala na osnovu dru{tvene podele rada epohe kapita-
lizma, na kompaktnoj teritoriji i u okviru zajedni~kog jezika i bliske
etni~ke i kulturne srodnosti uop{te.”1
Kardeq prihvata staru marksisti~ku zabludu o razli~itosti pojmo-
va “narod” i “nacija”. Mada su to no svim pokazateqima sinonimni poj-
movi, ovo vje{ta~ko razlikovawe u funkciji je potkrepqivawa neute-
meqene teze da do formirawa nacija dolazi tek u kapitalisti~koj epo-
hi ekonomske formacije dru{tva, koja se bazira samo na ~iwenici da u
tom periodu zaista dolazi do ranije nevi|enog bu|ewa nacionalne svi-
jesti zahvaquju}i djelovawu revolucionarne bur`oazije, koja ru{i oko-
ve feudalnog dru{tva. Tipi~ni brozovski dogmatizam Kardeqa navodi
i na smije{nu tvrdwu, prema kojoj: “Jevreji – uzeti u celini – nisu naci-
ja jer, raspr{eni po celom svetu i bez svoje teritorije, ne `ive ni u eko-
nomskim odnosima koji bi ih iznutra povezivali, niti imaju jedinstven
833
jezik. Ono {to ih ujediwuje to je pre svega wihov specifi~an polo`aj u
istorijskom razvitku i u dana{wem dru{tvu. Samo u tom smislu govori-
mo u svakodnevnoj praksi o Jevrejima kao o naciji.”2 Istina, u fusnoti on
ka`e da se danas jevrejska nacija po~iwe formirati u Izraelu, ali se
uop{te ne upu{ta u eventualno obja{wavawe ~iwenice da je nacionalna
svijest Jevreja vijekovima neuporedivo sna`nija od nacionalne svijesti
nekih, po wegovim staqinisti~kim {emama, “izrazitih” nacija. A kakvu
samo glupost u svom ovom kontekstu predstavqa Kardeqeva tvrdwa da su
Amerikanci posebna nacija!?! Pa ipak, ovaj do kraja ideolo{ki indok-
trinirani povr{no obrazovani u~iteq u jednom momentu zapa`a ne{to
od ~ega }e poslije, pod brozovskim antisrpskim uplivom odustati: “Ne
mo`emo govoriti, na primer, da su muslimani u Jugoslaviji nacija, mada
se individualno uzev{i, ne ose}aju ni Srbima ni Hrvatima i mada, s ob-
zirom na to, svakako sa~iwavaju posebnu etni~ku grupu.”3
Ideolo{ku i teorijsku osnovu marksisti~kog pristupa nacionalnom
pitawu razradio je Lewin, pa zato svaka kritika realnog dru{tvenog sta-
wa u toj oblasti u realizovanim diktaturama proletarijata u prvom redu
podrazumijeva radikalno preispitivawe wegovih postavki. Ovdje }emo
Lewinovo shvatawe nacionalnog pitawa izlo`iti u jedanaest ta~aka, na
osnovu komparativnog prou~avawa mno{tva wegovih mawih tekstova, ese-
ja i rasprava, kojima nikada nije dao jednu konzistentniju formu teorij-
skom sistematizacijom, tako da ~italac ~esto nailazi na protivrje~ne su-
dove i zakqu~ke, zavisno od vremena pisawa pojedinog rada.
1. Lewin je nacionalno pitawe prou~avao prvenstveno s aspekta we-
gove povezanosti s pitawem izvo|ewa proleterske revolucije i ostvare-
wa diktature proletarijata, odnosno kao politi~ko sredstvo proletari-
jata u klasnoj borbi protiv bur`oazije. On je pretendovao da nacional-
ni fenomen posmatra kao dru{tvenu pojavu u svoj wenoj kompleksnosti,
{to podrazumijeva istovremeni sociolo{ki, istorijski, ekonomski,
pravni, ali prvenstveno i politi~ki pristup. Poku{a}emo da ovdje sa-
mo ukratko rezimiramo osnovne stavove i principe do kojih je Lewin do-
{ao, koje je teorijski razradio i ideolo{ki uobli~io, a u konkretnoj po-
liti~koj praksi primijenio, te koji, po mi{qewu wegovih sqedbenika,
slu`e kao polazna i nezamjewiva osnova jedne kompletne marksisti~ke
teorije o problemu nacije. Podrazumijeva se da Lewinova misao nije uvi-
jek bila ista ona se kontinuirano evolutivno razvijala, a prostor i vri-
jeme su je diktirali u wenim zna~ajnim segmentima i doveli u fazu u ko-
joj }e dosti}i punu zrelost. Iako je vo|a ruske revolucije svoje poglede
na nacionalno pitawe bazirao prvenstveno na istorijskom i konkret-
nom pristupu, oni za marksiste imaju op{teteorijski zna~aj za zasniva-
we jednog cjelovitog marksisti~kog prilaza s ve} razvijenom koncepci-
jom u drugim istorijskim situacijama i dru{tvenim sredinama.
Boq{evici oduvijek tvrde da Lewin nikada nije bio dogmatski teo-
reti~ar, te da je sve teorijske postavke marksizma, koje su od strane poje-
dinih marksista, s obzirom da su naslije|ene od samih osniva~a nau~nog
socijalizma, primane za datu i nepobitnu istinu, ponovo kriti~ki prei-
spitivao i tuma~io sa horizonata svoje epohe i interesa proleterske re-
834
volucije, istovremeno se protive}i svakom shematizovanom pristupu iz-
u~avawu i razumijevawu problema qudskog dru{tva. Dakle, smatrao je da
se ni Marksova misao ne mo`e prihvatiti bezuslovno, bez kriti~kog
pristupa, {to su opet, wegovi sqedbenici obja{wavali zakqu~kom da je
to mogao jer je jedini koji se uspio pribli`iti wihovom misaonom nivou,
a, ta se mogu}nost ve} u startu negirala svakom drugom teoreti~aru ili
ideologu jer su se mjesta u “Panteonu” smatrala ograni~enim i rezervi-
sanim samo za izabrane, za one koji su uspijevali u prvoj zemqi socijali-
zma, a kasnije i u drugim diktaturama proletarijata, prigrabiti svu
vlast i monopol na istinu koji ide uz wu kao weno prirodno svojstvo.
Marksov metod, po Lewinu, predstavqa su{tinu marksizma i to je
ono bez ~ega je nemogu}e prodrijeti u sve tajne ~ovjekove dru{tvene eg-
zistencije. Uvi|aju}i da se kompletna marksisti~ka teorija zapravo
konstitui{e na marksisti~kom metodu, na, kako ga je definisao slijede-
}i Engelsa, dijalekti~kom metodu istorijskog materijalizma, te da s
wim ~ini nerazdvojno jedinstvo, on dolazi do zakqu~ka da marksisti~ka
teorija nije ni{ta drugo nego sinteza metoda i sadr`aja, ali i sistem
promjewivih kategorija. Oskudnog filozofskog znawa, Lewin se ipak
slabo snalazio u oblasti ~iste teorije, a kako mu je politi~ka praksa na-
lagala stalna ideolo{ka pojednostavqewa, nikako se nije uspijevao
otrgnuti iz povr{nog i gotovo ~isto verbalnog antidogmatskog stano-
vi{ta i bar ponekad upustiti u preispitivawe osnovnih Marksovih te-
orijskih postulata. To mu nije bilo uputno i zbog ko{ewa sa prevashod-
nim li~nim ambicijama osvajawa vlasti.
Za ve}inu dana{wih marksista, uprkos prohujalom vremenu, istorij-
ski domet Lewinovog u~ewa nije izgubio ni{ta od svoje izvorne vrijed-
nosti, mada i oni vole da povremeno istaknu da se ni Lewinu sada ne smi-
je prilaziti sa dogmatskih pozicija, nego istovremeno kriti~ki i stva-
rala~ki, naro~ito ako im to donosi koristi u poku{aju zadovoqavawa
nekih uskih politikantskih interesa, za koje se opravdawe vrlo te{ko
mo`e na}i ~ak i unutar marksizma, uprkos wegovoj krajwoj makijaveli-
sti~koj zasnovanosti. Nacionalno pitawe se uglavnom jo{ uvijek smatra
aktuelnim prije svega u kapitalisti~kim zemqama, ali nerijetko i u so-
cijalisti~kim, naro~ito onim tek oslobo|enim. Kada se u tom sklopu
ka`e da Lewin nacionalnom pitawu prilazi istorijski i da ga prou~a-
va u wegovoj konkretnosti, ima se u vidu da se posledwi klasik marksi-
zma u svom izu~avawu nije ograni~io na analizu spoqnih manifestaci-
ja, nego je prodro u samu sr`, u produkcione odnose, u, kako marksisti vo-
le da ka`u, su{tinu nacije kao dostignutog stepena razvoja etni~ke za-
jednice u kapitalisti~koj dru{tveno-ekonomskoj formaciji.
Mada Lewin nije uspio napisati jedno cjelovito i sistematizovano
djelo, koje bi predstavqalo originalnu obradu nacionalnog pitawa u svoj
wegovoj kompletnosti i kompleksnosti, odnosno u dru{tveno-istorij-
skom totalitetu koji ne trpi nikakva pojednostavqivawa i neprecizno-
sti, wegovi epigoni tvrde da je on isti ciq postigao nizom mawih radova
koje je pisao u du`em vremenskom periodu, u razli~itim situacijama i
razli~itim povodom. Kako se wegov opus, posve}en nacionalnom pitawu,
835
odnosi na teorijsko i prakti~no tretirawe fenomena nacije i u kapita-
listi~kom i u socijalisti~kom dru{tvu, komunisti mu redovno odaju pri-
znawe da je u isto vrijeme dao briqantnu kritiku na~ina pristupa i rje-
{avawa nacionalnog pitawa u bur`oaskim zemqama, ali i razradio
osnovne principe proleterskog odnosa prema wemu. U Lewinovom shvata-
wu nacionalnog pitawa sadr`ana je ne samo su{tina wegovih pogleda na
materijalisti~ku dijalektiku, nego i teorija proleterske demokratije.
Pri tome ortodoksni marksisti ne zaboravqaju napomenuti da su sva
velika u~ewa u istoriji do`ivqavala i do`ivqavaju pravu bujicu revi-
zionisti~kih, “falsifikatorskih” i apologetskih iskrivqavawa, pa
isti~u da, bez sumwe, ni Lewinovo djelo nije od toga imuno. Primje}uju
da se ~esto u praksi me|unarodnog radni~kog pokreta de{ava da se dva
ili vi{e dijametralno razli~itih stavova podvode pod isti Lewinov
pojam, teorijsku postavku ili ideolo{ki sud, nastoje potkrijepiti isto-
vjetnim citatima. Nemo}ni da takav proces sprije~e, s wime se privid-
no mire uz zakqu~ak da marksisti~ka teorija ne bi bila tako velika i ta-
ko `ivotna misao kad ne bi mogla da se samim svojim korpusom odbrani
od svih tih iskrivqavawa, s tim {to im je jasno da ne smije biti nika-
kvih iluzija oko toga da li se ta iskrivqavawa mogu ikada potpuno od-
straniti. Mirewe im olak{ava zakqu~ak da ona osim negativnog imaju i
nezanemarqiv pozitivan uticaj jer podsti~u borbu u sferi ideja i ubr-
zavaju razvoj autenti~ne i dosledne revolucionarne misli.
Komunisti~ki ideolozi uvi|aju da Lewinovi stavovi u pogledu rje-
{avawa nacionalnog pitawa, ne samo da su u pro{losti bili `estoko
osporavani, nego i danas nerijetko nailaze na `estoke otpore, ne samo
gra|anskih teoreti~ara, nego i onih koji se, kako doktrinari tvrde, sa-
mo nazivaju marksistima, a su{tinu marksizma izopa~avaju svojim dog-
matskim ili revizionisti~kim pristupom, a uz to tvrde da ga jedan broj
marksista i revolucionara nije uspio ni shvatati, pa da iz nerazumijeva-
wa proisti~u neslagawa. I jedan od glavnih sporova izme|u Lewina i Ro-
ze Luksemburg je bio upravo povodom nacionalnog pitawa. Roza Luksem-
burg je smatrala da su nacionalni i socijalisti~ki ciqevi nespojivi, te
da proletarijat ne treba uop{te da se bori za nacionalno, nego samo za
klasno oslobo|ewe. Po ocjeni boq{evika, stavovi Roze Luksemburg, ko-
je je prihvatila poqska socijaldemokratija, bili su jedan od uzroka ne-
mogu}nosti ujediwavawa poqske i ruske socijaldemokratske partije, s
obzirom da je ova druga jo{ na svom prvom kongresu proklamovala pravo
nacija na samoopredjeqewe. Lewinovo djelo ukazuje na prihva}en stav da
proletarijat ne samo da ne smije zapostaviti nacionalno pitawe, nego da
je rje{avawe nacionalnog pitawa za wega jedan od odlu~uju}ih faktora
u socijalisti~koj revoluciji i izgradwi diktature proletarijata uop-
{te. Kako je juri{ ruskih boq{evika krunisan pobjedom, to je Lewino-
vim stavovima i shvatawima dalo i materijalno upori{te, pa su, iako je
Lewin bio vo|a proleterske revolucije koja je izvedena u jednoj krajwe
zaostaloj zemqi, wegovi teorijski radovi i prakti~ni potezi bili od
ogromnog zna~aja za teoriju i praksu me|unarodnog radni~kog i komuni-
sti~kog pokreta.
836
2. Lewin se, bar na rije~ima, uvijek trudio da ne apsolutizuje pojmo-
ve, pojave i zakone dru{tveno-istorijskog razvoja. Posmatraju}i nacio-
nalno pitawe u kapitalizmu, on je jasno izrazio svoj stav da nikada ni-
{ta nije postojalo {to je bilo apsolutno pozitivno ili apsolutno ne-
gativno. Ono {to je u odre|eno vrijeme bilo pozitivno, u nekom drugom
vremenskom periodu je negativno; ono {to je za jednu klasu pozitivno, za
drugu mo`e biti i naj~e{}e je negativno, itd. Zato je uvijek isticao, i u
~isto teorijskim i akademskim raspravama, da se sva wegova misaona
razmatrawa i prakti~na aktivnost baziraju na istorijskim klasnim in-
teresima proletarijata. Polaze}i upravo od tih interesa radni~ke kla-
se Lewin dolazi do zakqu~ka da je bur`oazija, uop{te posmatrano, ima-
la pozitivnu ulogu u pogledu pristupa i rje{avawa nacionalnog pitawa,
ali samo u prvo vrijeme, da bi ta wena uloga kasnije sve vi{e evoluira-
la u negativnom pravcu.
U tom smislu on isti~e da je bu|ewe nacionalne svijesti i borba
protiv nacionalnog ugwetavawa i neravnopravnosti, te te`wa ka stva-
rawu nacionalnih dr`ava, tekovina bur`oaske klase. Pozitivni razvoj
se daqe ogleda u lomqewu me|unacionalnih barijera i uspostavqawu in-
ternacionalnih veza i ~vrstih odnosa me|u narodima. Ali, Lewin je
ubije|en da je sve ovo bilo rukovo|eno interesima kapitala, wegove aku-
mulacije, koncentracije i {irewa i produbqivawa eksploatacije, koja
iz klasne prerasta u nacionalnu, jer kapital vi{e ne eksploati{e samo
radni~ku klasu svoje zemqe, nego ~itave ekonomski slabije razvijene i
nerazvijene zemqe. To je momenat od koga on zapa`a da sve vi{e preovla-
|uje negativni trend u tretirawu nacionalnog pitawa. Sada je kapitalu
u interesu da podsti~e nacionalizam vlastite nacije protiv nacional-
nih prava drugih nacija, {to opet neminovno vodi nastanku i razvoju na-
cionalizma eksploatisanih naroda. Bur`oazija nacionalno pitawe, po
Lewinovom mi{qewu, zloupotrebqava i wegovom apsolutizacijom na-
stoji u isto vrijeme otupiti o{tricu klasne borbe radni~ke klase unu-
tar svoje zemqe, i, ujedno, suzbiti slobodarske te`we ~itavih izrabqi-
vanih naroda, opet, u prvom redu, wihovog proletarijata.
Iz toga Lewin zakqu~uje da su proletarijat ugweta~ke nacije i rad-
ni~ka klasa ugwetavane nacije, u su{tini, u istom polo`aju potpuno
ekonomski obespravqeni, a sa ekonomskom obespravqeno{}u, prema tra-
dicionalnom marksisti~kom postulatu, mogu predstavqati samo puku
formalnost i politi~ka prava i qudske slobode. On zapa`a da bur`oa-
zija ugwetavane nacije, iako joj takvi neravnopravni odnosi u stvarno-
sti ometaju ekonomski razvoj, ipak iznalazi na~ine prilago|avawa i za-
jedni~ke interese u savezu sa gra|anskom klasom eksploatatorske ugwe-
ta~ke nacije. Daqe, Lewin tvrdi da demago{kim parolama o otaybini
gra|anska ideologija nastoji razjediniti i suprotstaviti jednu drugoj
radni~ke klase razli~itih zemaqa, pa tako proletere oslabiti u suo~a-
vawu sa zajedni~kim neprijateqem.
S druge strane, on procjewuje da je bur`oazija vrlo brzo uvidjela da
nacionalna dr`ava obezbje|uje najboqe uslove za razvoj kapitalizma.
Samoopredjeqewe nacija pretpostavqa politi~ko samoopredjeqewe i
837
dr`avnu samostalnost. Zato je nacionalno pitawe u Evropi, koja je pred-
wa~ila u kapitalisti~kom razvoju, i u Lewinovo vrijeme bilo uglavnom
rije{eno, dok na Istoku, u Aziji i Africi to nije bio slu~aj. U svemu
tome smatra najbitnijim stav prema kome proletarijat mo`e samo u od-
re|enoj mjeri podr`avati bur`oaziju, i to u ciqu postizawa nacional-
ne ravnopravnosti i boqih uslova za klasnu borbu. U tom sklopu je i za-
kqu~ak da nacionalni interesi bur`oazije nikada nisu isto {to i naci-
onalni interesi radni~ke klase, jer oni uvijek imaju svoju klasnu osno-
vu. Lewin tvrdi da su za bur`oaziju nacionalni interesi samo prikrive-
na forma interesa kapitala i eksploatacije, a za proletarijat su oni u
isto vrijeme interesi proistekli iz te`we za osvajawem slobode i vo|e-
wa borbe protiv eksploatacije i svakog oblika dominacije.
Lewin isti~e da bur`oazija u svojim politi~kim akcijama postavqa
pitawe samo formalne jednakosti i ravnopravnosti nacija, na isti na~in
na koji formalizuje pitawe gra|anske jednakosti kapitalista i prolete-
ra. Zato ona nikada, prema wegovom mi{qewu, nije bila istinski stvara-
lac i zastupnik “nacionalne kulture uop{te”, jer takva vrsta nacionalne
kulture nije nikada ni postojala. Zapravo, kako vi{e puta nagla{ava, u
svakoj savremenoj dr`avi postoje u isto vrijeme dvije nacije i dvije kultu-
re: bur`oaska nacija i proleterska nacija; radni~ka kultura i kapitali-
sti~ka kultura. Iz takve postavke izvla~i zakqu~ak da bur`oaska parola
o jedinstvenoj nacionalnoj kulturi predstavqa obmanu proletarijata, de-
mago{ku frazu kojoj se sputava i nastoji u krajwem ishodu potpuno elimi-
nisati klasna borba. Istovremeno sam kapital sve mawe biva nacionalan,
a sve vi{e postaje internacionalan. Zato, nasuprot te`wama bur`oazije
da {to vi{e razjedini radni~ku klasu, Lewin apeluje da se me|unarodnom
savezu kapitala suprotstavi internacionalno jedinstvo proletarijata.
3. Na tome se bazira i teza prema kojoj se proletarijat, nasuprot bur-
`oaskoj borbi za nacionalnu kulturu, mora energi~no zalagati za inter-
nacionalnu radni~ku kulturu koja }e se zasnivati na proleterskoj demo-
kratiji i stepenu osvojene slobode koju garantuje novouspostavqena dik-
tatura proletarijata. Isto tako se radnici trebaju boriti za otklawa-
we svih nacionalnih razlika i barijera koje ometaju wihovo potpuno je-
dinstvo, {to logi~no rezultira prirodnim procesom spajawa nacija.
Ali, to ni u kontekstu Lewinovih izlagawa ne zna~i da je internacio-
nalna kultura beznacionalna. Lewin misli da ta kultura ima za osnovni
ciq da objedini i daqe razvija sve ono {to je progresivno u nacional-
nim kulturama svih naroda, a time izra`ava i sopstveno ubje|ewe da sva-
ka ta nacionalna kultura pojedina~no u sebi sadr`i, naj~e{}e, nerazvi-
jene elemente socijalizma i proleterske demokratije.
“Radnici stvaraju na cijelom svijetu svoju, internacionalnu kulturu,
koju su davno pripremali propovjednici slobode i neprijateqi ugweta-
vawa. Starom svijetu, svijetu nacionalnog ugwetavawa, nacionalnog glo-
`ewa ili nacionalnog odvajawa, radnici suprotstavqaju nov svijet je-
dinstva trudbenika svih nacija u kome nema mjesta ni za privilegij, ni za
najmawe ugwetavawe ~ovjeka od strane ~ovjeka.”4 S obzirom na prethodno
ve} izra`eno Lewinovo ubje|ewe da se radnici ne smiju povesti za slat-
838
korje~ivom gra|anskom propagandom o nacionalnoj kulturi, jer je kultu-
ra po svojoj su{tini klasna, a ne nacionalna, kakva joj je samo spoqa{wa
forma, on tvrdi da se na sli~an na~in bur`oazija zanosi i svojim kla-
snim idealom demokratije, “a marksisti znaju da demokratija ne odstra-
wuje klasno ugwetavawe, nego samo ~ini klasnu borbu ~istijom, {irom,
svestranijom, o{trijom, to nam je potrebno”.5 Iz toga slijedi i zakqu~ak
prema kome se “sva demokratija sastoji u progla{avawu i ostvarivawu
’prava’ koja su ostvarqiva vrlo malo i vrlo uslovno u kapitalizmu, a bez
takvog proklamovawa, bez borbe za prava odmah i neodlo`no, bez odgaja-
wa masa u duhu takve borbe socijalizam nije mogu}”.6 Napokon, ni bez
ekonomskog prevrata nema pravog rje{avawa nacionalnog pitawa, ali se
to rje{avawe nikako ne smije ograni~iti na sam prevrat.
Lewin nastoji sagledati i svu kompleksnost borbe za oslobo|ewe
pokorenih i podjarmqenih naroda {irom svijeta. Zapa`a da u wegovo
vrijeme u Aziji bur`oazija jo{ uvek ide u dalekose`niji politi~ki an-
ga`man u savezu sa narodom, da je Evropa saveznik azijske feudalne re-
akcije, a Rusija tamnica naroda. Posebno skre}e pa`wu na ~iwenicu da
bur`oaski nacionalizam evropskih nacija nastoji radni~ku klasu odvo-
jiti od borbe za rje{avawe wenih fundamentalnih i egzistencijalnih
problema, te za ostvarewe vitalnih istorijskih interesa, i uvu}i u bor-
bu za supremaciju “nacionalne kulture”. Zato, “nacionalno pitawe zah-
tijeva jasno postavqawe i rje{avawe od strane svih svjesnih radnika”.7
Iz toga proizilazi zakqu~ak prema kome se socijalizam ne smije
prilago|avati nacionalizmu, jer je proletarijat principijelno protiv
svakog nacionalnog ugwetavawa i protiv svakog nacionalizma. Lewin
posebno potencira postavku koja se mo`e rezimirati kroz parolu da
istinsku internacionalisti~ku solidarnost radni~ke klase pojedinih
dr`ava prvenstveno dokazuju svojim odnosom prema pravu nacija, upravo
onih koje wihove bur`oazije ugwetavaju, na samoopredjeqewe. Prema to-
me, “samo proletarijat brani u na{e dane istinsku slobodu nacija i je-
dinstvo radnika svih nacija. Da bi razne nacije slobodno, mirno `ivje-
le zajedno ili se razilazile (kad im je to najzgodnije), stvaraju}i razne
dr`ave, za to je potreban potpuni demokratizam za koji se zala`e rad-
ni~ka klasa. Nijedna privilegija ni za jednu naciju, ni za jedan jezik! Ni
najmaweg tla~ewa, ni najmawe nepravednosti prema nacionalnoj mawi-
ni! – to su principi radni~ke demokratije”.8
Po{to bur`oazija nastoji radnike razjediniti i suprotstaviti jed-
ne drugim, Lewin smatra da je puna ravnopravnost nacija jedan od osnov-
nih preduslova jedinstva radni~kog pokreta. A bez radikalnog razbija-
wa nacionalnih okvira nemogu}e je, kako ka`e Lewin, izvr{iti prelaz
iz kapitalizma u socijalizam. I pored svega toga, Lewin je svojim opo-
nentima, koje je nazivao zajedqivcima i intrigantima, konkretnim pri-
mjerima nastojao dokazati da ruskom proletarijatu nije tu| nacionalni
ponos, da ruska radni~ka klasa voli svoju otaybinu i svoj jezik.
Ono {to predstavqa sr` wegovog u~ewa je teza po kojoj se nacional-
no ne mo`e, bar ne s marksisti~kih pozicija, posmatrati odvojeno od
klasnog, ali se klasno mo`e, makar djelimi~no, prou~avati odvojeno od
839
nacionalnog. Dakle, klasno i nacionalno se ne mogu svoditi na isti ni-
vo. Nacionalno uvijek mora biti podre|eno klasnom, {to nikako ne zna-
~i da klasno smije potcjewivati i zapostavqati nacionalno. U su{tini,
Lewin smatra da istinski nacionalni interesi nikada ne mogu do}i u su-
kob s klasnim interesima proletarijata. Tvrdi da samo bur`oaski kla-
sni interesi, koji se nekad s mawe, a nekad s vi{e uspjeha predstavqaju
kao op{tenacionalni, dolaze u sukob s interesima proletarijata. Otud
i Lewinov zahtjev da marksisti~ka teorija ne zapostavqa nacionalno
pitawe, ali i da ga nikada ne postavqa odvojeno i apstraktno, nego uvi-
jek u funkciji klasnog.
Pod direktnim Lewinovim uplivom marksisti~ka politi~ka teori-
ja nasuprot bur`oaskom principu nacionalizma postavqa proleterski
princip internacionalizma kao na~elo radni~ke klasne solidarnosti i
uzajamne pomo}i u borbi za ru{ewe bur`oaske diktature. Zato je nacio-
nalno za proletarijat u slu`bi internacionalnog, a internacionalno je
klasno. Ali, internacionalno u isto vrijeme u velikoj mjeri zavisi od is-
pravnog postavqawa nacionalnog. Zna~aj nacionalnog u sferi interna-
cionalnog Lewin pokazuje analizom predrevolucionarnih prilika i
ostvarivawa diktature proletarijata u jednoj izolovanoj zemqi kao {to
je bila Rusija. S druge strane, internacionalizam zahtjeva dosqednu bor-
bu za socijalizam u svojoj zemqi i pomo} u borbi proletarijata u drugim
zemqama. Radni~ka klasa i wena partija koje nisu u stawu da vode borbu
za socijalizam u svojoj zemqi, ne mogu biti u stawu ni da tu borbu poma`u
u drugim zemqama. Sqede}i ovakve postavke, savremeni marksisti vrlo
~esto insistiraju da treba imati u vidu da isto onako kako se Marks nije
bavio pisawem “recepata za ~orbu budu}nosti”, tako se ni Lewin nije za-
nosio iluzijama da su iskustva Oktobarske revolucije i Boq{evi~ke
partije nezamewivi obrazac za oblike borbe proletera drugih zemaqa. To
potkrepquju i Lewinovim citatom u kome se ka`e da “jo{ nije donesen de-
kret da sve zemqe moraju `ivjeti po boq{evi~kom revolucionarnom ka-
lendaru, a kad bi i bio donesen ne bi ga primjewivali”.9
4. U vrijeme samih po~etaka bu|ewa nacionalne svijesti kolonijal-
nih naroda i wihove borbe za slobodu, samostalnost i nezavisnost Le-
win je tragao za optimalnim rje{ewem za ujediwavawe tih napora i te-
`wi sa `eqama i zahtjevima proletarijata za socijalnim oslobo|ewem.
Smatrao je da proletarijat svim snagama treba da podr`i oslobodila~-
ku borbu kolonijalnih naroda protiv imperijalizma i da neprekidno po-
ku{ava da je iskoristi za ostvarivawe ciqeva proleterske revolucije.
I u tom sklopu je isticao da nijedna proleterska revolucija ne mo`e bi-
ti uspe{no izvedena ako ne postoji beskompromisno i radikalno rije{e-
no nacionalno pitawe, ostvariti i garantovati pravo svih nacija na sa-
moopredjeqewe.
Rade}i na teorijskoj sintezi na~ela proleterske i nacionalno-
oslobodila~ke borbe protiv zajedni~kog neprijateqa potla~enih klasa
i nacija, Lewin je razvijao postavku prema kojoj proleteri razvijenih
zemaqa moraju najodlu~nije pomagati ratove i ustanke kolonijalnih na-
roda. Podr{ka borbi kolonija za oslobo|ewe od imperijalnog jarma u
840
isto vrijeme zna~i podr{ku naporima za ostvarewe prava naroda na sa-
moopredjeqewe. Procjewuju}i koliko to kapital mo`e donijeti poli-
ti~kom ugledu i ja~awu materijalne snage radni~ke klase i wene avan-
garde, Lewin pri svim ovim analizama polazi od poznate Marksove mi-
sli da ne mo`e biti slobodan onaj narod koji ugwetava druge, mawe i
slabije nacije.
Istovremeno, Lewin svojim sqedbenicima skre}e pa`wu na ~iwe-
nicu da kolonijalni {ovinizam uspijeva vrlo ~esto ste}i svoje prista-
lice i me|u radnicima imperijalisti~kih metropola koji imaju privid-
ne i prizemne koristi od zavojeva~ke i porobqiva~ke politike svojih
kapitalisti~kih vlada. Upozorava sve one proletere koji se bar za tre-
nutak polakome sitnim materijalnim beneficijama, mrvicama koje
ostanu posle op{te pqa~ke, na istorijsku zakonomjernost prema kojoj
proizilazi da {to je pqa~kawe kolonija sada intenzivnije, to }e se pro-
letarijat i cijeli narodi tih kolonijalnih zemaqa jednog dana `e{}e
obra~unati sa kolonizatorima.
Dakle, ovdje osniva~ boq{evizma kao najradikalnije struje unutar
marksizma razlikuje nacionalizam ugweta~kih nacija od nacionalizma
ugwetavanih. Nacionalizmu ugwetenih daje pozitivne predznake, sma-
traju}i da wihove nacionalne pokrete treba podr`avati, uz, ipak, izvje-
snu dozu opreza koja nikada nije suvi{na. “Komunisti~ka internaciona-
la mora i}i u privremenom savezu sa bur`oaskom demokratijom koloni-
ja i zaostalih zemaqa, ali ne smije da se s wima spaja i bezuslovno mora
da ~uva samostalnost proleterskog pokreta ~ak i u wegovom najembrio-
nalnijem obliku.”10 Lewin pri tome ima u vidu da postoje i mnogi pokre-
ti koji se predstavqaju kao nacionalni i oslobodila~ki, a u stvari su
oli~ewe te`wi najcrwe reakcije. Najreakcionarniji od svih tih pokre-
ta, po wegovom mi{qewu, je panislamski.
Upravo na primjeru burnih balkanskih zbivawa Lewin poku{ava
prikazati na koji na~in sna`ne kapitalisti~ke dr`ave, sprovode}i po-
litiku “zavadi, pa vladaj”, male balkanske dr`avice suprotstavqaju jed-
na drugoj, raspiruju}i wihove navodne {ovinisti~ke strasti i aspira-
cije, a sve to sa jednim jedinim ciqem, da te narode, tako razjediwene,
oslabqene i politi~ki iscrpqene, obesprave i podvrgnu sistematskoj
eksploataciji. Zato on proklamuje da je glavna borba balkanskih naroda
borba za ekonomsko oslobo|ewe, koje jo{ nije bilo postignuto, a ne za
nacionalno. “Samo do kraja dovedeno ekonomsko i politi~ko oslobo|e-
we seqaka svih balkanskih narodnosti mo`e da uni{ti mogu}nost bilo
kakvog nacionalnog ugwetavawa.”11
Ovo nam ujedno pokazuje kako je Lewin s velikom pa`wom pratio sve
politi~ke procese na Balkanu, optere}ene neprekidnim i direktnim
mije{awem velikih sila. Zakqu~ivao je da nikada velikim silama nije
istinski stalo do slobode i napretka pojedinih malih naroda, iako se
neprestano u to zakliwu. Ubije|en je da se iza svake parole i demago{ke
fraze u tom smislu, kriju neiskrene i podle namjere. Ugwetavani naro-
di ne mogu nikada ostvariti vlastitu slobodu ratuju}i me|usobno. Takvi
ratovi samo jo{ vi{e u~vr{}uju okove koji su oko wih stegnuti.
841
 Zakqu~ak koji se, po Lewinovom mi{qewu, iz toga name}e je da je
istorijski zadatak balkanskih naroda stvarawe ujediwenih balkanskih
nacionalnih dr`ava. Lewin je, dakle, ubije|en da bi federativna i slo-
bodna republika najbr`e rije{ila wihove probleme. Istovremeno tvrdi
da je slabost balkanskog proletarijata bila osnovni uzrok i podstrek
preovla|ivawa bur`oaskih i dinasti~kih interesa u ratu koji je vo|en
pod firmom borbe za nezavisnost i samostalnost. Po{to politika mr-
`we i {ovinizma bur`oaziji, prije svega, omogu}ava nesmetanu pqa~ku,
isti~e da je upravo zato potpuna i dosqedna demokratija najboqa prepre-
ka nacionalnom glo`ewu i vjerskom ugwetavawu i neravnopravnosti.
Lewin ujedno poku{ava sagledati i velike potencijale svjetske re-
volucije koji su, kako ka`e, vjekovima bili uspavani u Kini i Indiji, i
upravo u wegovo vrijeme po~eli naglo da se bude. U tom istorijskom pe-
riodu, boje}i se revolucije u vlastitim zemqama, bur`oaske vlade Evro-
pe, najrazvijenijih evropskih dr`ava, gu{e svim silama revolucionarne
pokrete u Aziji. On tu tezu ilustruje primjerom ruske uloge u gu{ewu za-
po~etih revolucionarnih prevrata u Turskoj i Persiji, socijalnom i po-
liti~kom vrewu u engleskoj Indiji itd., te izvla~i zakqu~ak prema ko-
me je prvi ciq svih nacionalno-oslobodila~kih pokreta ostvarewe naj-
elementarnijih prava ~ovjeka i demokratije. Ali, odmah se postavqa pi-
tawe da li }e, uprkos svom revolucionarnom `aru i politi~kom radika-
lizmu koji ih je obuzeo, narodi kolonijalnih zemaqa morati da pro|u
kroz sve faze razvoja kroz koje su svojevremeno pro{le najrazvijenije ka-
pitalisti~ke zemqe u svom civilizacijskom, ekonomskom, politi~kom i
kulturnom napretku. “Ako revolucionarni pobjedonosni proletarijat
povede kod wih (zaostalih naroda koji se tek osloba|aju – prim. V.[.) si-
stematsku propagandu, a sovjetske vlade im prisko~e u pomo} svim sred-
stvima koja imaju na raspolagawu, onda je nepravilno misliti da je kapi-
talisti~ki stadij razvoja neizbje`an za zaostale narodnosti.”12 Pored
sveta toga, prema u~ewu najsposobnijeg Marksovog i Engelsovog sqedbe-
nika, proletarijat ne smije ra~unati i uzdati se u savez sa liberalnom
bur`oazijom, jer je jedini wegov istinski saveznik eksploatisano sta-
novni{tvo, a svi drugi su samo privremeni i povremeni, sklopqeni iz
takti~kih razloga i radi ostvarewa parcijalnih interesa.
Lewin smatra da se priznavawem prava kolonija na nezavisnost
ostvaruje pravo nacija na samoopredjeqewe, jer i kolonijalno stanovni-
{tvo ~ine narodi, odnosno nacije. Po{to je me|unarodni imperijalizam
ujediwen interesima, ciqevima i akcijama, “svrgnuti tu ujediwenu snagu
okruwenih razbojnika i me|unarodnog kapitala mo`e samo svjetska re-
volucija proletarijata”.13 Svjetska proleterska revolucija, okosnica je
gotovo svih Lewinovih stavova, ne mo`e se izvr{iti istovremenim uje-
diwenim akcijama proletera svih zemaqa, s obzirom na wihov razli~i-
ti stepen dostignutog dru{tveno-ekonomskog i politi~kog razvoja. Ona
se, nasuprot Marksovim i Engelsovim predvi|awima, odvija postepeno i
kontinuirano, po~ev{i na prostorima gdje je, prema doktrinarnim pret-
postavkama, najmawe o~ekivana. Ipak, “zao{travawe borbe proletarija-
ta sa bur`oazijom opa`a se u svim naprednim kapitalisti~kim zemqama,
842
pri ~emu razlika u istorijskim uslovima, u politi~kim re`imima i u
formama radni~kog pokreta uslovqava razli~ito ispoqavawe jedne i
iste tendencije”.14
5. Iako je uo~i Prvog svjetskog rata evropska bur`oazija do krajwih
granica raspirivala {ovinizam – ~emu je mnogo pogodovao i stav ve}i-
ne radni~kih partija pripadnica Druge internacionale – Lewin misli
da je sasvim o~igledno da je period nacionalnih ratova u Evropi i svi-
jetu pro{ao. Naredni ratovi su, po svojim preovla|uju}im karakteri-
stikama, imperijalisti~ki i revolucionarni. Zato on postavqa zahtjev
da proletarijat, uvijek i u svim uslovima, nastoji imperijalisti~ki rat
pretvoriti u gra|anski, jer nema nikakve potrebe ispitivati ko je im-
perijalisti~ki rat zapo~eo, koja strana u sukobu. Svi su se, kad je rije~
o Prvom svjetskom ratu, grozni~avo za wega pripremali i vodili ga u in-
teresu svoga kapitala. “Teoretski bi bilo sasvim pogre{no zaboravqa-
ti da je svaki rat samo nastavak politike drugim sredstvima; sada{wi
imperijalisti~ki rat je nastavak imperijalisti~ke politike dviju gru-
pa velikih sila, a tu politiku ra|a i hrani cjelokupnost odnosa impe-
rijalisti~ke epohe. Ali ta ista epoha nu`no mora ra|ati i hraniti i
politiku borbe protiv nacionalnog ugwetavawa i borbe proletarijata
protiv bur`oazije, a s toga i mogu}nost i neizbje`nost, prvo, revoluci-
onarnih nacionalnih ustanaka i ratova, drugo, ratova i ustanaka prole-
tarijata protiv bur`oazije, tre}e, ujediwavawe obje vrste revolucio-
narnih ratova.”15
Da bi se mogli shvatiti porijeklo i su{tina imperijalisti~kog ra-
ta treba prvo shvatiti zakonitost prerastawa epohe liberalnog kapita-
lizma u imperijalizam kao najvi{i stadij kapitalisti~ke dru{tveno-
ekonomske formacije. Zato Lewin nikada unaprijed parolu o “odbrani
otaybine” ne karakteri{e izdajni~kom. On ipak, i pored op{te ocjene
ratova imperijalisti~kog perioda, tra`i da se prvo svaki konkretni
rat analizira i odredi da li je pravedan ili nepravedan, te, ako je pra-
vedan, za koju je stranu pravedan.
Ruskom proletarijatu, kao i radnicima svih drugih zemaqa, poru~uje
da se ne smiju pomiriti sa poni`ewima kojima je izlo`ena wihova
otaybina od strane carskog samodr`avqa i kapitalisti~kih monopola.
Isto tako ne smiju rezignirano prihvatati zdravo za gotovo ~iwenicu da
slu`e kao oru|e kojim wegovi upravqa~i porobqavaju i ugwetavaju dru-
ge narode. U prvom svjetskom me|ukapitalisti~kom obra~unu, vlastodr-
{ci koji su otpo~eli rat postavqaju nepravedne, imperijalisti~ke uslo-
ve sklapawa mira. Iz tog razloga Lewin isti~e da proleterske partije
svih zemaqa treba da imaju razra|ene jedinstvene uslove pod kojima }e
tra`iti zakqu~ewe primirja i trajan mir. Ti uslovi bi trebalo obave-
zno da sadr`e priznawe prava nacija na samoopredjeqewe i odricawe od
svih imperijalisti~kih ciqeva. Razumije se, on nema nikakvih iluzija u
pogledu realnih mogu}nosti da postoje}i re`imi dobrovoqno prihvate
zahtjeve radnika, pa posebno potencira mi{qewe da se zahtjevi proleta-
rijata za mir mogu ostvariti samo proleterskom revolucijom. “Ta posto-
je}a revolucija pokaza}e u jo{ ve}oj mjeri, s jedne strane, da samo `esto-
843
ke borbe, upravo gra|anski ratovi, mogu osloboditi ~ovje~anstvo od jar-
ma kapitala, a s druge strane da samo klasno svjesni proleteri mogu biti
i da }e samo oni biti vo|e ogromne ve}ine eksploatisanih.”16
6. Na~elo o pravu nacija na samoopredjeqewe ukqu~uju}i i pravo na
otcjepqewe je osnovno na~elo kojim bi trebalo da se rukovodi proleta-
rijat pri rje{avawu pitawa ravnopravnosti naroda, kroz socijalisti~-
ku revoluciju i u uslovima realizovane diktature proletarijata. Lewin
je pri razradi ovog na~ela polazio od principa nu`ne integracije naro-
da kao rezultata istorijskog razvoja, koja mora biti dobrovoqna, ravno-
pravna i produkt neposredno izvr{ene voqe naroda, odnosno wegovih le-
gitimnih organa. Pravo na samoupravqawe proklamuje kao osnovno pra-
vo svih naroda, a u wega ukqu~uje pravo samostalnog odlu~ivawa o vla-
stitoj sudbini bez strane dominacije i diktata, pravo na otcjepqewe i
stvarawe samostalne dr`ave, odnosno, pravo na ujediwewe sa drugim na-
rodima. Ina~e, on skre}e pa`wu na ~iwenicu da je pravo na samoopredje-
qewe jo{ svojevremeno proklamovala revolucionarna bur`oazija u do-
ba borbe protiv feudalizma, ali ga je odmah nakon dolaska na vlast po-
~ela nemilosrdno kr{iti, da bi ga u fazi imperijalizma potpuno negi-
rala. Wegovi epigoni na tome baziraju zakqu~ak prema kome je teorijski
i prakti~ni smisao i mjesto prava na samoopredjeqewe u revolucionar-
nom programu proletarijata najpotpunije razradio Lewin, polaze}i od
na~ela da radni~ka klasa i wena avangarda pravo naroda na samoopredje-
qewe neraskidivim nitima povezuju sa pitawima proleterske revoluci-
je i izgradwe novog poretka.
Lewinov princip o pravu nacija na samoopredjeqewe ukqu~uju}i i
pravo na otcjepqewe, boq{evici smatraju su{tinskim demokratskim
na~elom koji se ne zasniva na nekoj apstraktnoj demokratiji, demokrati-
ji uop{te, nego na sasvim odre|enoj, proleterskoj demokratiji. Iz tog
razloga je Lewin nagla{avao da se pitawa prava na samoopredjeqewe i
otcjepqewe ne smije mije{ati sa svrsishodno{}u otcjepqewa neke poje-
dina~ne konkretne nacije. On podrazumijeva stav prema kome je samo par-
tija proletarijata kompetentna da rje{ava pitawe svrsishodnosti otcje-
pqewa neke nacije, polaze}i od autenti~nih istorijskih interesa rad-
ni~ke klase i konkretnih zahtjeva proleterske revolucije, a to sve iz
razloga {to Lewin nikada nacionalno pitawe nije smatrao iskqu~ivo
nacionalnim, nego prvenstveno klasnim proleterskim pitawem. Zato je
isticao da u slu~aju sukoba interesa, pojedina~ni nacionalni interes
koji u datom trenutku samo izgleda kao stvarni interes naroda, populu-
sa, treba da bude podre|en interesu socijalisti~ke revolucije, odnosno
istorijskim ciqevima radni~ke klase.
U skladu s tim, tvrdio je da treba insistirati na nacionalnim dife-
rencijacijama sa gledi{ta borbe protiv hegemonizma i boriti se protiv
nacionalisti~ke uskogrudnosti, a za izrastawe svjetske iz sada{we mno-
gonacionalne zajednice, kroz ujediwavawe, odnosno stapawe nacija. On
se nije zadr`ao samo na formalnom proklamovawu prava nacija na samo-
opredjeqewe ukqu~uju}i i pravo na otcjepqewe, nego se zalagao i za we-
govo regulisawe ustavnopravnim i dru{tveno-politi~kim putem, ~ime
844
je poku{ao stvoriti uslove koji bi garantovali i wegov oblik i sadr`i-
nu. Imao je u vidu da samo tako ovo pravo mo`e predstavqati garanciju
ravnopravnosti svake pojedine nacije u jednoj mnogonacionalnoj dr`avi
i garanciju mogu}nosti slobodnog odvajawa, ako bi ta ravnopravnost u
bilo koje vrijeme bila naru{ena. Pored toga, slobodno ostvarivawe
prava naroda na samoopredjeqewe iskqu~uje bilo kakvu upotrebu sile,
{to s druge strane podrazumijeva da bi trebalo ispraviti sve nepravde
koje je ugweta~ka nacija nanijela ugwetenim, da bi se tako najefikasni-
je odstranilo nepovjerewe i sumwi~avost.
Daqe, boq{evi~ki vo|a misli da isto onako kako se proletarijat
ugweta~kih nacija mora u svakom trenutku energi~no boriti za ostvare-
we prava na samoopredjeqewe ugwetenih naroda, jer samo tako on na dje-
lu mo`e iskazati i dokazati svoju proletersku solidarnost, na isti na-
~in se i radni~ka klasa ugwetene nacije mora stalno zalagati za klasno
jedinstvo sa radni~kom klasom ugweta~ke nacije i, zavisno od specifi~-
nih uslova revolucionarne borbe, formirawe jedinstvene politi~ke
organizacije. Ciq ostvarivawa prava na samoopredjeqewe ukqu~uju}i i
pravo na otcjepqewe nije rascjepkavawe i razbijawe jedinstvenih dr`a-
va na mawe dr`avice sa mononacionalnim sastavom stanovni{tva, nego
stvarawe takvog jedinstva i velikih dr`avnih tvorevina koje }e se za-
snivati na slobodno i demokratski izra`enoj voqi, a ne na prinudi.
Lewin ne zapostavqa ~iwenicu da je kapitalizam asimilacijom na-
cija doveo do velikog istorijskog progresa. I stvarawe krupne ruske dr-
`ave zna~ilo je veliki korak naprijed ka stvarawu jedne svjetske socija-
listi~ke dr`ave. Zato bi raspad te dr`ave zna~io korak nazad, a osim
toga, i proletarijat neruskih naroda je bio daleko nerazvijeniji od ru-
skog, pa bi mu ostanak u zajedni~koj dr`avi bio dobra {ansa da se ubrza-
no razvija. Po Lewinu, upravo u Rusiji gdje je bilo gotovo najte`e ugwe-
tavawe radnika, naro~ito radnika neruske nacionalnosti, u jo{ o{tri-
jem obliku se postavqao zahtjev za jedinstvom proletera svih narodno-
sti. Iz tih razloga nacionalno bu|ewe neruskih naroda predstavqalo je
veliki udarac carskom samodr`avqu. Istina, uo~i Prvog svjetskog rata
Lewin je pisao da se proklamovawem prava na samoopredjeqewe ~ini iz-
uzetak u odnosu na op{te postavke centralizma, {to govori da tada kod
wega jo{ nije bila sazrela ideja socijalisti~kog federalizma. Ali, i
tada je, rukovode}i se izvornim Marksovim i Engelsovim unitaristi~-
kim sklonostima, insistirao na razlikovawu centralizma od samovoqe
i birokratizma.
“Ostaje li i{ta realno u pojmu asimilatorstva ako izuzmemo svako
nasiqe i svaku neravnopravnost? Bezuslovno ostaje. Ostaje ona svjetsko-
istorijska tendencija kapitalizma ka lomqewu nacionalnih pregrada,
ka brisawu nacionalnih razlika, k asimilirawu nacija, koja se svakim
decenijama ispoqava sve sna`nije, koja je jedna od najve}ih pokreta~kih
snaga pretvarawa kapitalizma u socijalizam.”17
Iz ovog citata se najboqe vidi da Lewin nije bio apsolutno protiv
svake asimilacije nacija, nego samo protiv nasilne asimilacije, odnosno
asimilacije koja zna~i u~vr{}ewe privilegija jedne nacije na ra~un dru-
845
ge. “Nije marksist, nije ~ak ni demokrat onaj ko ne priznaje i ko se ne za-
la`e za ravnopravnost nacija i jezika, ko se ne bori protiv svakog naci-
onalnog ugwetavawa ili neravnopravnosti. To je nesumwivo. Ali je isto
tako nesumwivo da onaj kvazimarksist koji na ’pasja’ kola grdi marksistu
druge nacije, zbog ’asimilatorstva’, fakti~ki predstavqa naprosto naci-
onalisti~kog malogra|anina”18 Iz toga proizilazi da je dosqedni demo-
kratizam najboqe re{ewe nacionalnog pitawa. Ukoliko su sna`nije raz-
vijeni demokratski odnosi u jednoj vi{enacionalnoj dr`avi, utoliko }e
se slabije ispoqavati te`wa pojedinih nacija za otcjepqewem.
Lewinu je sasvim razumqivo da u kapitalizmu mora postojati nacio-
nalno i politi~ko ugwetavawe. Ipak, klasna borba se vodi u ekonomskoj
i politi~koj, a ne u nacionalnoj sferi, pa bi, prema tome, marksizmu tre-
balo da bude stran svaki nacionalizam. Iz toga slijedi i op{ti princip
da socijalisti~ka dr`ava nikada ne}e na silu ukqu~ivati narode koji ne
izra`avaju `equ da joj pristupe. I iz toga razloga, iako su marksisti pro-
tiv svakog nasilnog uticaja na kori{}ewe prava na samoopredjeqewe u
ciqu otcjepqewa ili pripajawa, ne podrazumijeva se da }e oni apriori
podr`avati svaki zahtjev za samoopredjeqewe. Osnovni zadatak nije po-
magawe samoopredjeqewa naroda, nego pru`awe neograni~ene pomo}i
proletarijatu svih zemaqa u borbi za wegove klasne interese.
S aspekta zastupawa radni~koklasnih interesa, treba te`iti naju-
`em sjediwavawu proletera svih nacija, a samo u posebnim slu~ajevima
podr`avati borbu ili te`wu za samostalno{}u ili federativno{}u,
kako se ne bi desilo da se zapostavi polazno na~elo da zahtjev za nacio-
nalnim samoopredjeqewem i samoodre|ewem mora biti podre|en inte-
resima klasne borbe i socijalnog oslobo|ewa. Isto onako, zakqu~uje Le-
win, kako samo preko diktature proletarijata kao prelaznog perioda ~o-
vje~anstvo mo`e u}i u komunizam, tako se samo ostvarivawem potpunog
prava nacija na samoopredjeqewe mo`e do}i do punog jedinstva i spaja-
wa nacija. Treba pri tome imati u vidu da pobjeda proleterske revoluci-
je ne dovodi sama po sebi do ostvarewa potpune ravnopravnosti svih na-
roda i i{~ezavawa nacionalnih suprotnosti (ovdje se izraz “suprot-
nost” ne upotrebqava u klasnom smislu), nego je za to potreban stalan,
uporan i intenzivan rad, jer i proletarijat kao klasa i wegova avangar-
da nisu imuni na gre{ke i propuste, ali se stepen wihove revolucionar-
nosti mjeri stepenom smjelosti da otvoreno sagledaju i ispravqaju svoje
gre{ke, {to opet podrazumijeva obavezu da se u svakom trenutku samo-
kriti~ki odnose prema svome radu i djelovawu u revolucionarnom po-
kretu.
7. Lewin razra|uje i pitawe dr`avne forme kroz koju }e se najdo-
slednije ostvariti ispravno rje{ewe nacionalnog pitawa u socijalizmu,
te ka`e da je “federacija prelazna forma k potpunom jedinstvu trudbe-
nika raznih nacija”.19 Poput osnova nacionalnog pitawa, i pitawe fede-
ralizma je podre|eno interesima proleterske revolucije, s tim {to je
federalizam i u funkciji ispravnog rje{avawa nacionalnog pitawa, ka-
ko se ono istorijski ne bi pojavqivalo kao ko~nica i destimulator re-
volucionarnog prevrata.
846
Kao okosnica ~itavog Lewinovog u~ewa o nacionalnom pitawu po-
javquje se teza prema kojoj federalizam svoju dru{tvenu su{tinu i isto-
rijsku svrhu nalazi iskqu~ivo u slu`bi najispravnijeg mogu}eg na~ina
rje{avawa nacionalnog pitawa. To bi u stvari bio najprikladniji na-
~in regulisawa me|unacionalnih odnosa u okviru jedne dr`ave i najade-
kvatniji oblik ujediwavawa socijalisti~kih dr`ava, diktatura prole-
tarijata. Zato je Lewin insistirao da proletarijat ne zahtijeva federa-
tivno ure|ewe, odnosno nacionalnu autonomiju, u uslovima vi{enacio-
nalne kapitalisti~ke dr`ave, nego potpuno ostvarewe prava naroda na
samoopredjeqewe, da se tako svim nacijama omogu}i da nezavisno od vo-
qe ja~ih odlu~e u kakvoj }e dr`avnoj zajednici `ivjeti, ra~unaju}i da }e,
po pobjedi revolucionarnog prevrata u svakoj od wih, novouspostavqene
diktature proletarijata pojuriti u bratski zagrqaj jedna drugoj.
Lewin, dakle, ne samo da nije pristalica, nego je i ogor~eni protiv-
nik federativne bur`oaske dr`ave, te u uslovima relativno stabilne
gra|anske demokratije samo tra`i {to boqe i povoqnije mogu}nosti za
jedinstveno organizovawe i istupawe proletarijata. Takav stav je, u
stvari, samo nadovezao na svoje ranije iskqu~ivo i energi~no protivqe-
we svakom federalizmu ili autonomiji.
O~igledno je da su se gledi{ta Lewina i Boq{evi~ke partije po pi-
tawu odnosa prema federalizaciji temeqito mijewala, te da se Boq{e-
vi~ka partija pod direktnim Lewinovim uticajem do 1917. godine kraj-
we negativno odnosila prema eventualnoj mogu}nosti federativnog ure-
|ewa dr`ave, a od 1917, naglo, gotovo preko no}i pozitivno, afirmativ-
no, gotovo apologetski. Boq{evici obja{wavaju da su se wihova stano-
vi{ta evolutivno razvijala u skladu sa razvojem konkretnih istorij-
skih uslova u Rusiji, ali ne samo u woj, nego i u ~itavom svijetu. Ve}ina
wih tvrdi da je Lewin, svojevremeno energi~no kritikuju}i federali-
zam, u stvari se suprotstavqao elementima konfederalizma i rascjepka-
nosti kao sitnobur`oaskim te`wama. Ukazuju da se u to vrijeme federa-
cijom nazivalo i ono {to je u modernoj politi~koj teoriji su{tina kon-
federalizma, pa poku{avaju dokazati da je u pitawu samo ~isto termino-
lo{ki spor, odnosno nesporazum zbog neadekvatnog tuma~ewa su{tine,
misaonog korpusa, s obzirom da je Lewin jo{ u januaru 1916. godine pi-
sao: “Socijalisti~ke partije koje ~itavom svojom djelatno{}u i sada, i
za vrijeme revolucije, i poslije wene pobjede ne doka`u da }e oslobodi-
ti porobqene nacije i izgraditi svoj odnos prema wima na bazi slobod-
nog saveza – a slobodan savez bez slobode odvajawa je la`na fraza – ta-
kve partije bi izvr{ile izdaju prema socijalizmu”.20
A {ta mo`e biti slobodan savez, nastavqa se sa poluautenti~nim
tuma~ewem, nego socijalisti~ka federacija u konkretnim uslovima?
Pitaju se nije li izvjesno da ve} i sam stav o pravu naroda na samoopre-
djeqewe, ne samo da omogu}uje, nego ~ak i pretpostavqa potrebu uvo|ewe
federalizma? Ipak, priznaju da na ovo drugo pitawe odgovor ne mo`e
biti potpuno decidan. “Priznawe samoodre|ewa nije istovjetno sa pri-
znavawem federacije kao principa. Neko mo`e biti odlu~an protivnik
tog principa i pristalica demokratskog centralizma, a pretpostavqa-
847
ti federaciju nacionalnoj ravnopravnosti kao jedini put potpunom de-
mokratskom centralizmu. Upravo s tog gledi{ta je Marks, koji je bio
centralist, pretpostavqao ~ak federaciju Irske i Engleske nasilnom
pot~iwavawu Irske od strane Engleske.”21
Prema tome, o~igledno je da je Lewin federalno ure|ewe uvijek sma-
trao samo izuzetnom potrebom u uslovima u kojima ve} postoji federal-
na dr`ava. Dakle, ne treba po svaku cijenu te`iti federalizmu tamo gdje
za federalizam ne mo`e biti opravdawa sa aspekta klasnih interesa
proletarijata. Federalizam je sredstvo, nu`na mjera, a ne ciq. Federa-
cija je samo prelazna forma proleterske dr`ave i treba te`iti wenom
sve ve}em jedinstvu, jedinstvu zasnovanom na potpunoj ravnopravnosti i
dobrovoqnosti. U tom pravcu je usmjerena i konstatacija da pravo naci-
ja na samoopredjeqewe nije oblik cijepawa, nego sredstvo osloba|awa i
obezbje|ewa ravnopravnosti, jer “ciq socijalizma je ne samo uni{tewe
rascjepkanosti ~ovje~anstva na sitne dr`ave i svake izdvojenosti naci-
ja, ne samo zbli`ewe nacija, nego i wihovo spajawe”.22
Zato federalizam po svojoj su{tini zna~i udru`ivawe samostalnih
subjekata radi postizawa zajedni~kih ciqeva, te, prema tome, nema fede-
racije bez dovoqnog stepena homogenosti. Marksisti upravo to imaju u vi-
du kad isti~u da je federalizam progresivna pojava u politi~koj teoriji
i praksi samo kao vid rje{avawa nacionalnog pitawa. Iz toga proizila-
zi da u dr`avi u kojoj ne postoje dvije ili vi{e nacija, eventualno fede-
ralno ure|ewe ne mo`e biti progresivno niti korisno, kao i da je socija-
lizam zainteresovan za federalizam upravo u onoj mjeri u kojoj te`i rje-
{avawu nacionalnog pitawa. Daqe, Lewinovi sqedbenici su uvjereni da
najve}a prekretnica u teoriji i praksi federalizma nastaje nakon Okto-
barske revolucije i wenog sprovo|ewa principa rje{avawa nacionalnog
pitawa na osnovu prava naroda na samoopredjeqewe, ukqu~uju}i i pravo
na otcjepqewe i formirawe samostalnih dr`ava, koje je postavio Lewin.
S obzirom da, kako smo to ve} vidjeli, federalizam po Lewinu pred-
stavqa najprikladniji princip i na~in zbli`avawa naroda koji treba da
se ostvaruje u najraznovrsnijim oblicima, uz iskqu~ivawe upotrebe na-
siqa i po{tovawe principa dobrovoqnosti i ravnopravnosti, bez obzi-
ra na veli~inu i snagu pojedinih nacionalnih individualiteta, on po-
sebno insistira da je, “priznaju}i federaciju za prelaznu formu ka pot-
punom jedinstvu, potrebno te`iti ka sve tje{wem i tje{wem federativ-
nom savezu, imaju}i u vidu, prvo, nemogu}nost da se opstanak sovjetskih
republika okru`enih imperijalisti~kim silama cijelog svijeta koje su
neuporedivo ja~e u vojnom pogledu, odbrani bez najtje{weg saveza sovjet-
skih republika, drugo, potrebu tijesnog ekonomskog saveza sovjetskih re-
publika, bez ~ega su i obnova proizvodnih snaga koje je razorio imperi-
jalizam i osigurawe blagostawa trudbenika neostvarqivi, tre}e, ten-
denciju ka stvarawu jedinstvene, od strane proletarijata svih nacija za-
jedni~kim planom regulisane svjetske privrede kao cjeline, tendenciju
koja se potpuno jasno ispoqila u kapitalizmu i koja }e se bezuslovno da-
qe razvijati i potpuno zavr{iti u socijalizmu”.23
848
Po{to je, prema uobi~ajenoj marksisti~koj viziji, osnovni ciq fe-
deralizma i konstituisawa federacija u socijalizmu udru`ivawe naro-
da radi lak{eg ostvarivawa zajedni~kih ciqeva i izgradwe komunizma,
sasvim je i logi~no {to Lewin pravi o{tru razliku izme|u ujediwewa
i prisajediwewa i prikqu~ewa naroda i dr`ava. Wemu je jasno da se na-
cionalno pitawe ne mo`e rije{iti nikakvim dekretima, niti samom ~i-
wenicom postojawa socijalizma. U istoj mjeri u kojoj federacija u soci-
jalizmu treba da predstavqa oblik obezbje|ewa nacionalne jednakosti i
ravnopravnosti, i insistirawe na federalizmu tamo gdje za federali-
zam nema objektivnih istorijsko-nacionalnih potreba zna~i korak na-
zad i strano je proletarijatu. Pored svih razloga koje smo do sada nave-
li, radni~ka klasa ne smije te`iti ekonomskoj i politi~koj rascjepka-
nosti kapitalisti~ke dr`ave, jer ta razdrobqenost ne samo da ne pod-
sti~e, nego uveliko ote`ava wenu klasnu borbu.
Lewin je kategori~an: “Sva najva`nija i za kapitalisti~ko dru{tvo
bitna ekonomska i politi~ka pitawa treba da spadaju iskqu~ivo u nad-
le`nost centralnog, op{tedru{tvenog parlamenta, a nikako ne u nadle-
`nost autonomnih skup{tina pojedinih oblasti. U red tih pitawa idu:
carinska politika, trgovinsko i industrijsko zakonodavstvo, saobra}aj
i sredstva veze (`eqeznice, po{ta, telegraf, telefon itd.), vojska, po-
reski sistem, gra|ansko i krivi~no pravo, op{ti principi {kolstva ...
zakonodavstvo o za{titi rada, o politi~kim slobodama... itd.”24
Iako se ideja socijalisti~kog federalizma tek u Rusiji po~ela raz-
vijati nakon Oktobarske revolucije i proklamovawa prava naroda na sa-
moopredjeqewe, ~ime je Lewin i sam koncept federalizma prvi put uveo
u marksisti~ku politi~ku teoriju i revolucionarnu praksu kao wihov
zna~ajan dio, on se ~uvao od striktnog propisivawa unaprijed oblika
federalizma koji }e va`iti u svakoj situaciji, a nije se upu{tao ni u od-
re|ivawe po`eqne {irine i dubine integracionih procesa izme|u na-
roda i dr`ava. Vrlo dobro je znao da nema, niti }e ikada biti, ~istog ob-
lika federalizma, ali i da je to, bez obzira na sve objektivizovane re-
zerve, i pored svih svojih protivrje~nosti, jedinstven proces i predu-
slov ostvarewa svjetske socijalisti~ke zajednice.
Poput drugih dru{tveno-istorijskih kategorija ni federalizam
nije oduvijek postojao, niti marksisti predvi|aju da }e uvijek postojati.
Neki od wih mu prognoziraju va`nu ulogu u prelaznom periodu iz kla-
snog u besklasno dru{tvo, te nestanak kroz proces odumirawa dr`ave. I
za takvo stanovi{te upori{te se mo`e na}i u Lewinovim spisima:
“Sli~no tome kao {to ~ovje~anstvo mo`e do}i do uni{tewa klasa samo
kroz prelazni period diktature ugwetene klase, sli~no tome i do neiz-
bje`nog spajawa nacija ~ovje~anstvo mo`e do}i samo preko prelaznog
perioda potpunog osloba|awa svih ugwetenih nacija, tj. wihove slobode
odvojewa”.25 Na takvim formulacijama wegovi sqedbenici baziraju pro-
cjenu da Lewin nikada nije zauzimao aprioristi~ke stavove po pitawu
oblika rje{ewa federativnog ure|ewa, a nagla{avaju da upravo to we-
govoj misli daje stalnu svje`inu i aktuelnost. Istovremeno pokazuju i
odlu~nost da ne odstupaju od osnovnih principa koji se ti~u prava naci-
onalnosti, a koje je wihov harizmatski vo|a postavio.
849
 8. Marksisti su, gotovo bez izuzetka, ubije|eni da je Lewin sve do da-
nas bio i ostao najve}i teoreti~ar nacionalnog pitawa prvenstveno za-
to {to je to pitawe povezao na originalan na~in s pitawem klasne bor-
be i proleterske revolucije. Kako je wegov koncept federalizma dugo sa-
zrijevao i predstavqao najpogodniju formu rje{avawa nacionalnog pi-
tawa u vi{enacionalnoj dr`avi i ujediwavawa slobodnih i nezavisnih
socijalisti~kih nacija u jedinstvenu me|unarodnu zajednicu, kasniji ko-
munisti~ki teoreti~ari i ideolozi su na sve mogu}e na~ine nastojali
dokazati da je vo|a ruskog proletarijata upravo u radovima Marksa i En-
gelsa na{ao polazne ocjene za stvarawe i razradu jedne cjelovite i do-
sqedno marksisti~ke teorije o nacionalnom pitawu. Uprkos ~iwenici
da su osniva~i nau~nog socijalizma samo uzgred u svojim raspravama do-
ticali nacionalno pitawe, smatra se najbitnijim wihovo mi{qewe da-
je oslobo|ewe radni~ke klase neodvojivo od ispravnog rje{avawa pro-
blema me|unacionalnih odnosa, odnosno da je to pitawe mogu}e rije{i-
ti samo oslobo|ewem radni~ke klase. Bilo kako bilo, ~iwenica da su se
osniva~i marksizma prvenstveno zalagali za koncept jedinstvene prole-
terske dr`ave, s obzirom da takva dr`ava daje boqe uslove za brz ekonom-
ski razvoj, ~vr{}e organizovawe proletarijata i ujediwewe ~ovje~an-
stva, Lewinu nije smetala da nacionalno pitawe postavi kao jedno od
kqu~nih pitawa proleterske revolucije.
Marks je svojevremeno bio izri~ito protiv federalizma, pa se i po
tome razlikovao od Prudona i Bakuwina, a wihovom stanovi{tu suprot-
stavqao vrijednosti i prednosti centralizma kao optimalnog organiza-
cionog principa diktature proletarijata. Istina, federalizam je u to
vrijeme u politi~koj teoriji prije svega produkt sitnobur`oaskog shva-
tawa anarhizma, pa je vjerovatno i u tome dio obja{wewa za{to ni u jed-
nom Marksovom radu nema odstupawa od centralisti~kih principa. Ali,
kako je to Lewin pomirqivo zakqu~ivao, Marks je bio pristalica cen-
tralizma dobrovoqnog ujediwavawa, a ne nametnute centralizacije.
Dakle, proizilazi da se Marksov koncept centralizma temeqi na do-
brovoqnom spajawu i ujediwavawu proleterskih komuna u naciju (ne sa-
mo u naciju u etni~kom smislu rije~i). Nije zgorega uz sve to pomenuti da
je on pretpostavqao da }e proleterska revolucija pobijediti i diktatu-
ra proletarijata biti ostvarena u najrazvijenijim kapitalisti~kim ze-
mqama, a polazna mu je pretpostavka da je u tim zemqama i dru{tvima ve}
rije{eno nacionalno pitawe u mjeri u kojoj ga kapitalizam uop{te mo-
`e rije{iti, te bi tako pitawe federalizma i federalizacije gubilo
svaki smisao i svrsishodnost.
Istina, Marks nije izu~avao nacionalno pitawe u socijalizmu od-
mah nakon pobjede proleterske revolucije, nego je svoja nau~na prou~ava-
wa ograni~io na teoriju o prevazila`ewu i odumirawu nacija u razvije-
nom socijalizmu, odnosno komunizmu, ali je ipak Lewin sve svoje koncep-
cije tako vje{to razvijao da su se one bez velikih te{ko}a mogle afir-
misati i deklarisati kao logi~ki slijed Marksove misli.
Kroz sve to se reflektovala i potreba da marksisti~ka politi~ka
teorija, u skladu sa osnovnim Lewinovim shvatawima, razgrani~i pojmo-
ve federalizma, autonomije i komunalne samouprave. Autonomiju bi, po
850
toj zamisli, trebalo posmatrati kao u`i, a federalizam kao {iri po-
jam. Marksov koncept komunalne samouprave ce, prema tome, ne bi mogao
poistovje}ivati ni sa jednim odre|ewem federalizma jer razvoj komu-
nalnog sistema, po izvornoj Marksovoj i Engelsovoj zamisli, vodi odu-
mirawu dr`ave, a ne uspostavqawu federalizma.
9. U sklopu izlagawa Lewinovog koncepta federalizma potrebno je
razmotriti i wegov odnos prema svim oblicima autonomnosti, posebno
prema kulturnoj autonomiji. U svojim radovima on je zapa`ao da, posma-
traju}i naciju in apstrakto, austrijska socijaldemokratija, a naro~ito
Bauer i Rener, razvija ideju kulturne autonomije, zanemaruju}i vezanost
nacije za teoriju, privredu i klasu. Tom dijelu me|unarodnog radni~kog
pokreta pripisuje da je objektivno, takvim stanovi{tem i wegovim
prakti~nim reperkusijama, bio u slu`bi interesa austrougarske impe-
rijalisti~ke bur`oazije. Imao je u vidu da su “austromarksisti” smatra-
li da treba omogu}iti pripadnicima mawinskih naroda u vi{enacio-
nalnoj dr`avi razvoj wihove nacionalne kulture i upotrebu nacional-
nog jezika u okviru posebnih institucija koje }e oni sami osnivati i wi-
ma upravqati, ali u okviru zakona i propisa centralne dr`avne vlasti.
Tako se kulturna autonomija u dru{tvenoj praksi uglavnom svodila na
crkvenu i {kolsku, a u okviru ove posledwe na izvo|ewe nastave na na-
rodnom jeziku u osnovnim i sredwim {kolama.
Lewin tvrdi da je uvo|ewe kulturne autonomije samo jedan od na~i-
na parcijalnog zadovoqavawa te`wi ugwetavanih naroda da bi se oni
jo{ ~vr{}e zadr`ali u okvirima unitarne i ugweta~ke dr`ave i otupi-
la o{trica wihove borbe za politi~ku samostalnost. Ubije|en je da je
anga`ovawe socijaldemokratije na prihvatawu ideja kulturne autono-
mije jo{ jedan u nizu navodnih dokaza wene izdaje radni~ke klase i inte-
resa me|unarodnog proletarijata. Zato isti~e da je zahtjev za kulturno-
nacionalnom autonomijom, u stvari, jedan od naj{tetnijih oblika naci-
onalizma, jer, kako ka`e, eksteritorijalna autonomija vodi ovjekovje~e-
wu {ovinizma.
Dakle, Lewin je mi{qewa da bi se ostvarivawem kulturno-nacio-
nalne autonomije i{lo na ruku bur`oaziji, s obzirom da se tako prole-
tarijat ~vrsto povezuje sa gra|anskom kulturom svoje nacije, a odvaja od
proletarijata drugih nacija. Istovremeno, zahtjev za nacionalnom po-
djelom {kolstva bi doveo u mnogo te`i polo`aj male nacije jer bi wi-
hov obrazovni nivo bio veoma nizak, a to opet, u krajwem ishodu, vodi ci-
jepawu proletarijata.
Lewin je razlikovao autonomizaciju kao reformsku od slobode samo-
opredjeqewa kao revolucionarne mjere. Ali, sama ~iwenica da se suprot-
stavqao, s wemu svojstvenom energi~no{}u koja je ~esto bila kombinova-
na i s netrpeqivo{}u prema svima koji druga~ije misle, autonomizaciji,
ne zna~i da je bio protiv autonomije uop{te. Smatrao je da autonomija mo-
`e biti jedan od nu`nih oblika dr`avne organizacije vi{enacionalne
dr`ave u ciqu obezbe|ewa nacionalnih sloboda i prava narodnim mawi-
nama. S tog aspekta posmatrano, savremeni marksisti smatraju zna~ajnim
sukob Lewina i Staqina po pitawu “autonomizacije”. Ideju “autonomiza-
851
cije” zastupao je Staqin, smatraju}i da sve sovjetske republike treba da
stupe u Rusku Sovjetsku Federativnu Socijalisti~ku Republiku na prin-
cipu autonomije. On je predlo`io i “Nacrt rezolucije o uzajamnim odno-
sima RSFSR-a sa nezavisnim republikama” koji je usvojila komisija, for-
mirana od strane Centralnog komiteta Boq{evi~ke partije, da pobli`e
razradi i pripremi za sjednicu Centralnog komiteta pitawe odnosa izme-
|u RSFSR-a, Ukrajinske SSR, Bjeloruske SSR i Zakavkaske Federacije.
Lewin je vrlo o{tro kritikovao Staqinove stavove iz ovog nacrta. On se
zalo`io za dobrovoqno ujediwewe svih sovjetskih republika na principu
ravnopravnosti. Komisija i Centralni komitet su prihvatili Lewinovo
mi{qewe i pristupili pripremama za wegovu realizaciju, {to je 30. de-
cembra 1922. godine dovelo do stvarawa Saveza Sovjetskih Socijalisti~-
kih Republika na Prvom svesaveznom kongresu sovjeta. “Jedinstvo radnika
svih nacionalnosti pri najpotpunijoj ravnopravnosti nacionalnosti i
najdoslednijem demokratizmu dr`ave – to je na{a parola i parola cijele
me|unarodne revolucionarne socijaldemokratije. Ova istinska proleter-
ska parola ne stvara la`an privid i iluziju ’nacionalnog’ jedinstva pro-
letarijata i bur`oazije, dok parola ’nacionalno-kulturne autonomije’ ap-
solutno stvara takav privid i sije me|u trudbenicima takvu iluziju.”26
10. Lewin je posebno nagla{avao da je osnovni oblik ispoqavawa
stepena slobode i samoodre|ewa jedne nacije nivo rje{avawa jezi~kog
pitawa. Pravo na jezik je i individualno i kolektivno pravo. Ono pod-
razumijeva pravo na ravnopravnost svih jezika, bez obzira da li se ve}e
ili mawe etni~ke zajednice wime slu`e. Po Lewinu, pripadnik bilo kog
naroda ima pravo na za{titu svog jezika, a uz to nagla{ava da se su{ti-
na ispravnog rje{avawa nacionalnog pitawa ne smije svoditi na pro-
blem prihvatawa jednog jezika kao zajedni~kog, nego na odbacivawe na-
silnog nametawa bilo kog jezika, jer }e “potrebe privrednog prometa
uvijek tjerati one nacionalnosti koje `ive u istoj dr`avi (dok budu htje-
le da `ive zajedno) da u~e jezik ve}ine”.27
Smatraju}i da sve nacije treba da imaju pravo upotrebe vlastitog na-
cionalnog jezika u radu organa vlasti, ustanova, u {kolstvu i kulturi
uop{te, Lewin je bio energi~no protiv uvo|ewa bilo kakvog dr`avnog
jezika. Ali, on je isto tako vrlo dobro znao da }e zajedni~ki `ivot i sve
ve}a povezanost naroda, kao produkt razvoja proizvodnih snaga i proiz-
vodnih odnosa, dovesti do dobrovoqne upotrebe jednog ili nekoliko je-
zika, koji }e u prvo vrijeme slu`iti me|usobnim komunikacijama, da bi
postepeno prerasli u op{teprihva}eni jezik slobodne zemaqske zajed-
nice. U ovom procesu Lewin iskqu~uje bilo kakvu prinudu ili neke dru-
ge administrativne mjere. Wemu je, na primjer, bilo jasno koliko je pro-
gresivan zna~aj imao ruski jezik na razvoj zaostalih nacija, ali i da bi
taj jezik imao i mnogo ve}i i progresivniji zna~aj da nije bilo prinude
koja druge nacije vje{ta~ki odbija od ruskog jezika. Qudi su navikli da
odbijaju sve ono {to im se name}e.
Upravo to je osnovni razlog koji je naveo Lewina da se zala`e za pot-
punu ravnopravnost jezika svih nacija i protiv bilo kakvih privilegi-
ja jednog odre|enog. Iz toga proizilazi da proletarijat ili wegova
852
avangarda ne smiju odre|ivati ili nametati jedan dr`avni jezik, pa ma
kakvim vi{im ciqevima se to moglo pravdati. Stvar je svakog civili-
zovanog naroda da postepeno, bez ikakve prinude, usvaja i daje prednost
jeziku kojim govori ve}ina gra|ana, ili koji je bar razumqiv za ve}inu.
Kako je Lewin bio protiv dr`avnog jezika jer je smatrao da je svaki dr-
`avni jezik istovremeno i prinudan, a u isto vrijeme isticao zna~aj je-
zika velikih naroda i wegovo u~ewe od strane pripadnika malih naro-
da smatrao korisnim i neophodnim, prevashodno je isticao da je osnov-
ni ~inilac koji treba da uslovi slobodno prihvatawe jednog jezika kao
zajedni~kog faktora privrednog prometa i me|unacionalne saradwe i
kontakata.
11. U borbi za dosledno ostvarivawe principa marksisti~ke poli-
ti~ke teorije koji se odnose na nacionalno pitawe Lewin je kqu~no mje-
sto pridavao revolucionarnoj proleterskoj partiji. Podrazumijevao je
da se proleterska partija ne smije slu`iti bur`oaskim demago{kim
frazama i zamagqivati klasnu svijest radnika isto onako, kao {to, u
uslovima sve tje{weg zbijawa redova bur`oazije u me|unarodnim okvi-
rima u ciqu otpora revolucionarnim promjenama, ni svjetski proleta-
rijat ne smije biti rascjepkan u usko nacionalnim okvirima, nego mora
biti ujediwen i oslobo|en nacionalnih i nacionalisti~kih predrasu-
da, kojima gaje sistematski kqukala bur`oazija, manipuli{u}i wime i
unedogled poku{avaju}i da prolongira bu|ewe wegove klasne svijesti.
“Mi proleteri”, kako ka`e Lewin, “vidjeli smo desetinama puta kako
bur`oazija izdaje interese slobode, domovine, jezika i nacije, kad se
pred wom isprije~i revolucionarni proletarijat”.28
Iz tog razloga Lewin je bio pristalica revolucionarnog jedinstva,
a ne nacionalne razdrobqenosti i krute zatvorenosti pojedinih dijelo-
va me|unarodnog radni~kog pokreta. Nije pri tome gubio iz vida ~iwe-
nicu da me|unarodni revolucionarni pokret proletarijata ne ide i ne
mo`e napredovati ravnomjerno, u jednakim formama, u raznim zemqama.
Potpuno i svestrano iskori{}avawe svih mogu}nosti na svim podru~ji-
ma aktivnosti ostvaruje se samo kao rezultat klasne borbe radnika raz-
li~itih zemaqa. “Svaka zemqa unosi svoje dragocjene, originalne crte u
op{ti tok, ali u svakoj pojedinoj zemqi pokret pati od ove ili one jed-
nostranosti, od ovih ili onih teoretskih ili prakti~nih nedostataka
pojedinih socijalisti~kih partija”.29
Lewin je apsolutno protiv uvo|ewa principa federalizma u iz-
gradwi pojedinih proleterskih partija, ali i u razvijawu wihovih me|u-
sobnih odnosa i formirawu me|unarodnih organizacija. Smatrao je da je
spajawe radnika svih nacionalnosti jedne odre|ene dr`ave u jedinstve-
nu proletersku organizaciju, bilo da je ona politi~ka ili sindikalna,
zadru`na ili prosvjetna, diktirano upravo istorijskim interesima
proletarijata. [tavi{e, tvrdio je da je zahtjev da se proleteri razli~i-
tih nacionalnosti ujediwavaju u jedinstvene proleterske organizacije i
partije jedan od kqu~nih preduslova uspjeha socijalisti~ke revolucije.
Takav stav ne umawuje zna~aj ~iwenice da je, ina~e, organizacija pro-
leterske partije u vi{enacionalnoj federativnoj dr`avi tipa diktatu-
re proletarijata veliki problem, ~ijem se rje{avawu Lewin svojski po-
853
sve}ivao. Upravo je polaze}i od stava da nacionalni interesi moraju bi-
ti podre|eni klasnim, te od saznawa da interesi klasne borbe zahtijeva-
ju jedinstven proletarijat, odnosno idejno i organizaciono jedinstvenu
radni~ku partiju, zastupao ideju koja je, gotovo da bi se moglo re}i, op-
{teprihva}ena u me|unarodnom komunisti~kom pokretu, da se odnos iz-
me|u nacija zasniva na principu federalizma, a da organizacija partije
u socijalisti~koj dr`avi mora biti unitarna.
Lewin je, dakle, bio energi~no protiv svakog poistovje}ivawa odno-
sa prema naciji i stava prema politi~koj partiji te nacije, kao {to je
bio i protiv svakog federalizma i autonomizma u partiji koji bi se za-
snivao na nacionalnom individualitetu skupina wenih ~lanova. Pri to-
me je polazio od postulata prema kome je nacionalna razjediwenost i
otu|enost produkt bur`oaskog dru{tva, ~ije dijelove dru{tvene struk-
ture proletarijat preuzima kao nu`no zlo, ali i vodi kontinuiranu bor-
bu da se nacionalne razlike {to prije prevladaju i ostvari puno jedin-
stvo radnika svih zemaqa.
Lewinovi sqedbenici uz to dodaju da je teorijski neispravno sma-
trati da postoji dualizam odnosa u socijalisti~koj federaciji, kad ona
garantuje pravo naroda na samoopredjeqewe, a istovremeno ima jedin-
stvenu i centralizovanu komunisti~ku partiju. Smatraju da zagovornici
takvog stava, namjerno ili nehoti~no, gube iz vida da je Lewin smatrao
da u svakom konkretnom slu~aju o svrsishodnosti kori{}ewa prava naro-
da na samoopredjeqewe u smislu dono{ewa odluke o eventualnom otce-
pqewu odlu~uje politi~ka partija, rukovode}i se prevashodno interesi-
ma proleterske revolucije i izgradwe socijalisti~kog dru{tva. U po-
sebnim federalnim jedinicama jedne federativne dr`ave, kako se zala-
gao Lewin, treba da se obrazuju komunisti~ke partije, ali wihovi cen-
tralni komiteti moraju biti podre|eni jedinstvenom centralnom komi-
tetu na saveznom nivou.
I na Lewinovom stavu da ne postoji ni jedinstvena nacija ni jedin-
stvena kultura, nego su podijeqene i razgrani~ene na proletersku i bur-
`oasku naciju, odnosno radni~ku i gra|ansku nacionalnu kulturu, te da
se proleterska partija u tom sklopu ne bori za ostvarewe prava na samo-
odre|ewe nacije in apstrakto, nego za pravo na samoopredeqewe nacije
in konkrete to jest, za pravo na samoopredeqewe proletarijata svih na-
cija, mo`e se konstituisati zakqu~ak da proleterska partija mora biti
jedinstvena i centralizovana, te da wena ~vrstina nu`no nastoji preva-
zi}i ~vrstinu jedinstvene gra|anske klase, jer samo kao takva, ona }e bi-
ti avangarda i predvodnik radni~ke klase u socijalisti~koj revoluciji
i borbi za realizaciju i u~vr{}ewe diktature proletarijata. S poseb-
nim `arom on je nagla{avao da koncept jedinstvene i centralizovane
partije ne ra|a sam po sebi praksu favorizovawa jedne nacije. Proizi-
lazi da ostvarivawe elemenata povla{}enog polo`aja jedne i podre|e-
nog polo`aja druge nacije u socijalizmu mo`e biti samo proizvod pogre-
{ne partijske politike, a ne ispravne teorijske koncepcije. Lewin pri
tome ima u vidu raniji zakqu~ak da komunizam ne}e niko mo}i kompro-
mitovati, ako on ne kompromituje sam sebe.
854
Proleterska partija mora borbu ugwetavanih nacija ukqu~iti u
vlastita revolucionarna nastojawa. To je, ujedno, i polazna osnova Le-
winove ideje i koncepcije o potpunoj ravnopravnosti svih naroda i jezi-
ka, {irokoj autonomiji i po{tovawu prava nacionalnih mawina i stava
da radnici unutar jedne dr`ave moraju biti ujediweni u jednu partijsku,
klasnu organizaciju, neovisno od wihove nacionalne pripadnosti. Zato
se parole radni~ke avangarde ne odnose samo na proletere, nego na sve
ugwetavane dru{tvene klase i slojeve.
Iz ovoga slijedi da komunisti~ke partije treba direktno da potpo-
ma`u borbu kolonijalnih naroda za oslobo|ewe. Zato je i logi~an stav
boq{evika prema kome se zakqu~ak da komunisti~ka partija ne smije na
formalisti~ki na~in pristupati nacionalnom pitawu, te da ona mora
prethodno dobro sagledati i analizirati i istorijsku i ekonomsku situ-
aciju, pa tek onda donositi sopstvene odluke, i zakqu~ak da samo kada se
radnici svih nacionalnosti jedne zemqe ujedine u jedinstvenu proleter-
sku organizaciju, mo`e se govoriti o uspjehu wihove borbe protiv bur-
`oazije i suzbijawu nacionalizma ima posmatrati u svjetlu Lewinove
misli da politika Kominterne mora i}i ka {to ~vr{}em povezivawu
radnika svih zemaqa, jer je to osnovni preduslov izvo|ewa i pobjede pro-
leterske revolucije.
Dana{wi wegovi epigoni i daqe isti~u da su Lewinovi pogledi na
problematiku nacionalnog pitawa i sada naro~ito zna~ajni za svako so-
cijalisti~ko dru{tvo, jer ono, da bi zaista bilo socijalisti~ko, mora
voditi stalnu borbu za oslobo|ewe i jednakost svih naroda. Mada je Le-
win `ivio u jednom drugom vremenu i druga~ijoj sredini, bremenitoj i
op{tim problemima, protivrje~nostima i antagonizmima tog doba, i
posebnim, specifi~nim problemima, tvrde da su wegova misao, wegove
ideje i metod koji je upotrebqavao, jo{ uvijek izuzetno vitalni i da da-
ju odgovor na mnoga goru}a pitawa savremene epohe. Na tome se bazira i
procjena po kojoj su Lewinova revolucionarna misao i akcija predsta-
vqali, pa i danas predstavqaju, izvor nadahnu}a stotina marksista, na-
u~nika i prakti~ara, bez obzira na stalna nastojawa revizionista i dog-
mati~ara da wegovo djelo obezvrijede, ili da mu daju sasvim druga~iji
smisao i sadr`inu.
U praksi jugoslovenske socijalisti~ke revolucije i izgradwe soci-
jalisti~kog dru{tva do kraja su primjewene Lewinove koncepcije rje-
{avawa nacionalnog pitawa i uvo|ewa federalizma. Po{to je federa-
lizam ostvarivan ve} vi{e od ~etrdeset godina, wime su postignuti svi
ciqevi kojima je Lewin obja{wavao wegovu svrsishodnost. Po{to su
mnoge stvarne ili izmi{qene nacije dobile priliku da iz`ive svoje na-
cionalno bi}e i svijest, a po{to je, opet, rije~ o vrlo srodnim narodi-
ma, koje je ekonomska nu`da natjerala da nau~e srpskohrvatski jezik, sa-
zrelo je vrijeme da se pristupi ukidawu federalizma kao daqe nesvrsis-
hodnog dr`avnog oblika i stvara unitarna dr`ava, koja bi se jedino mo-
gla adekvatno suo~iti s dubokom dru{tvenom krizom, izazvanom, prije
svega neograni~enim voluntarizmom i samovoqom politi~kih mo}nika.
Interes i naroda i gra|ana vi{e nije zasnovan na te`wi za podjelama i
855
posebnostima, nego usmjeren u pravcu izgradwe modernog dru{tva koje }e VIII. GENERAL-M
MAJORU AHMETU HOYI]U,
prvenstveno obezbjediti elementarna gra|anska prava i slobode svim VRHOVNOM VOJNOM TU@IOCU JUGOSLOVENSKE
svojim ~lanovima. NARODNE ARMIJE
Beograd
Napomene: Predmet: Krivi~na prijava protiv gra|anina Staneta Dolanca, dru-
1
Edvard Kardeq: Razvoj slovena~kog nacionalnog pitawa; “Kultura”, Beograd, 1958,
{tveno-politi~kog radnika, zbog osnovane sumwe da je po~inio krivi~no
djelo odavawa vojne tajne, sankcionisano ~lanom 224, Krivi~nog zakona
str. 104. Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, a u vezi s krivi~nim
2
Isto, str. 104. djelom kontrarevolucionarnog ugro`avawa dru{tvenog ure|ewa iz ~lana
3
Isto, str. 104. 114, Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije
4
Lewin: O nacionalnom i kolonijalnom pitawu. Zbornik; “Naprijed”, Zagreb, 1958, za koje sam ve} 6. aprila 1988. godine podnio krivi~nu prijavu Saveznom
javnom tu`iocu Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije.
str. 64.
Predla`em Vam da pred nadle`nim vojnim sudom zahtijevate pokre-
5
Isto, str. 327. tawe istrage protiv Staneta Dolanca zbog osnovane sumwe da je po~inio
6
Isto, str. 328. krivi~no djelo odavawa vojne tajne tako {to je kao predsjednik Saveznog
7
Isto, str. 63. savjeta za za{titu ustavnog poretka i fakti~ki glavni {ef svih poli-
8
cijskih, obavje{tajnih i kontraobavje{tajnih slu`bi Socijalisti~ke
Isto, str. 63.
9
Federativne Republike Jugoslavije nalo`io sebi podre|enim oficiri-
Isto, str. 363. ma i podoficirima vojne kontraobavje{tajne slu`be da novinaru Jane-
10
Isto, str. 397. zu Jan{i i Davidu Tasi}u podmetnu strogo povjerqive armijske doku-
11
Isto, str. 53. mente koji se iskqu~ivo ti~u odbrambenih priprema zemqe, te, kao ta-
12
Isto, str. 406.
kvi ne sadr`e nikakvu politi~ku dimenziju.
13
Jan{a i Tasi} su {iroj jugoslovenskoj javnosti ve} poznati po kri-
Isto, str. 36. ti~ki intoniranim tekstovima u kojima su pisali o nekim politi~kim
14
Isto, str. 26. aspektima djelovawa Jugoslovenske narodne armije. Bili wihovi novin-
15
Isto, str. 335. ski napisi umjesni ili ne bili, ne mo`e im se prigovoriti da su prije
16
Isto, str. 340. nedavnog hap{ewa u~inili bilo {ta {to je upereno protiv bezbjedno-
17
sti zemqe, odnosno usmjereno na podrivawe odbrambene sposobnosti Ju-
Isto, str. 103.
goslavije.
18
Isto, str. 103, 104. Nakon {to su u {iroj javnosti provaqeni Dolan~evi planovi da se
19
Isto, str. 394. uz pomo} vojske zavede vanredno stawe u Sloveniji i uhapsi vi{e stoti-
20
Isto, str. 220. na istaknutih intelektualaca, Stane Dolanc pribjegava podmetawu bri-
21
`qivo ~uvanih vojnih planova Jan{i i Tasi}u kako bi reflektore jav-
Isto, str. 223.
22
nosti usmjerio u drugom pravcu, te izazvao veliko uzbu|ewe i nespokoj-
Isto, str. 223. stvo, posebno u slovena~kom stanovni{tvu. Glavni mu je ciq da na taj na-
23
Isto, str. 395. ~in isprovocira `estoki gra|anski revolt i masovne nemire, kako bi
24
Isto, str. 120, 121. mu to omogu}ilo obarawe sada{we slovena~ke politi~ke garniture re-
25
Isto, str. 223.
lativno demokratskog i slobodarskog usmjerewa, te na wihovo mjesto do-
26
vede sebi odane qude.
Isto, str. 68. Koji su Dolan~evi motivi? Stane Dolanc je ve} petu godinu ~lan
27
Isto, str. 96. Predsjedni{tva Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije i
28
Isto, str. 14. trenutno potpredsjednik kolektivnog {efa jugoslovenske dr`ave. Man-
29
Isto, str. 26, 27. dat mu isti~e u maju 1989. godine, upravo u vrijeme kad na slovena~kog
predstavnika dolazi red da obavqa du`nost predsjednika. Mogu}e je, ako
ustavne promjene krenu u tom pravcu, da od idu}e godine mandat predsjed-
nika bude ~etiri ili pet godina, umjesto dosada{weg jednogodi{weg.
856 857
 Kako sada stvari stoje, ako se imaju u vidu raspolo`ewe slovena~kih
politi~kih faktora i stav slovena~ke javnosti prema wemu, Dolanc ne-
ma nikakvih {ansi da od Skup{tine Slovenije dobije jo{ jedan petogodi-
{wi mandat u Predsjedni{tvu Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije i tako se ustoli~i kao novi {ef dr`ave nakon {to Dizdare-
vi}u istekne sada{wi jednogodi{wi mandat.
Da bi ispitao puls javnosti Dolanc je pro{le godine pustio probni
balon da namjerava oti}i u penziju. Vjerovatno je o~ekivao javne reakci-
je koje bi i{le u pravcu wegovog nagovarawa da odlo`i penzionisawe
kao jedan od “najzaslu`nijih” politi~ara. Kako su se takva wegova o~e-
kivawa izjalovila, {tavi{e, gra|anstvo pokazalo da bi mu napokon ma-
lo laknulo nakon Dolan~evog povla~ewa, a bilo vi{e nego o~igledno da
mu niko ne vjeruje da ima ozbiqne namjere da se penzioni{e, Dolanc je
odlu~io da obori Milana Ku~ana i kompletnu sada{wu slovena~ku po-
liti~ku garnituru, te na vode}e polo`aje u toj republici ustoli~i one
koji }e mu “odu{evqeno” izglasati jo{ jedan mandat.
U `eqi da to {to prije postigne on se na protivzakonit na~in po-
slu`io svojom funkcijom predsjednika Saveznog savjeta za za{titu
ustavnog poretka i zloupotrijebio polo`aj glavnog {efa kontraobavje-
{tajne slu`be i drugih slu`bi bezbjednosti kako bi na krajwe vje{t na-
~in isprovocirao uspostavqawe prinudne uprave nad Slovenijom.
Sve konce je vukao u potpunoj tajnosti, imaju}i dodatnu namjeru da
odijum javnosti, ogor~ewa naroda, ne samo zbog hap{ewa Jan{e i Tasi}a,
nero i zbog predstoje}eg uspostavqawa vanrednog stawa u Sloveniji,
usmjeri prema Jugoslovenskoj narodnoj armiji, posebno podvrgavaju}i
srpske oficire i ~itav srpski narod naglo naraslim animozitetima.
Ciq mu je da pored zadovoqavawa li~nih vlastodr`a~kih ambicija, pod-
stakne izgradwu javne predoybe o Srbima kao narodu koji pri`eqkuje
vojnu diktaturu i srpskim oficirima kao protagonistima `andarmskih
ambicija.
Ina~e, ovo Stanetu Dolancu nikako nije prvi put da manipuli{e
vojnim organima, ozbiqno naru{avaju}i ~ast i ugled Jugoslovenske na-
rodne armije. Podsje}am Vas na `estoke pritiske kojima je Dolanc izla-
gao vojne qekare i druge oficire kako bi iznudio wihovo la`no svjedo-
~ewe u slu~aju Martinovi}. S tim u vezi, krajwe ne~asna uloga pukovni-
ka Ivanovi}a u zata{kavawu albanskog separatisti~kog i {ovinisti~-
kog zlo~ina nad \or|em Martinovi}em, samo je najkarakteristi~niji
primjer koji svjedo~i da je Dolan~eva samovoqa neograni~ena.
Uvjeren da sam Vam krajwe razlo`no dokazao da je moja sumwa da je
Stane Dolanc zaista po~inio krivi~no djelo odavawa vojne tajne oprav-
dana i na zakonu zasnovana, predla`em Vam da nadle`nom organu bezbjed-
nosti nalo`ite Dolan~evo hap{ewe, te zahtjevate od odgovaraju}eg voj-
nog suda da mu odredi pritvor do okon~awa istrage s obzirom da sve okol-
nosti ukazuju da je osumwi~eni po~inio odnosno krivi~no djelo odavawa
vojne tajne u pogledu naro~ito povjerqivih podataka iz stava 2, ~lana
224, Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Federativne Republike Jugosla-
vije, za {to se mo`e izre}i kazna od jedne do petnaest godina zatvora. Ra-
858
zumije se, prethodno je potrebno podnijeti zahtjev nadle`nom dr`avnom
organu da mu se oduzme imunitet koji sada u`iva. Predla`em Vam i da
pokrenete inicijativu pred sudom ~asti nadle`ne organizacije Saveza
rezervnih vojnih starje{ina da se Stanetu Dolancu oduzme ~in rezer-
vnog pukovnika s obzirom da je svojim postupcima nepopravqivo ukaqao
oficirsku ~ast.
Mi{qewa sam da je sasvim osnovana bojazan da bi Stane Dolanc,
ukoliko ne bude blagovremeno li{en slobode, poku{ao sve {to je u we-
govoj mo}i da ukloni i prikrije, po mogu}nosti i uni{ti, tragove po~i-
wenog krivi~nog djela, te mogao pobje}i u inostranstvo. S druge strane,
dopu{tawe da se i pored sve te`ine krivi~nog djela, brani sa slobode
mogli bi dovesti do te{kog uznemirewa javnosti.
Predla`em Vam, napokon, da inicirate otvarawe istrage protiv od-
govornih slu`benika slu`bi bezbjednosti koji su Dolancu pomogli pri
izvr{ewu odnosnog krivi~nog djela.
Sa svoje strane se obavezujem da Vas odmah obavijestim ako saznam i
neke nove podatke koje bi dodatno osvjetqavale Dolan~evu krivicu, kao
i ukazivali na eventualnu umije{anost i nekih drugih dr`avnih funk-
cionera.
Koristim ovu priliku, cijeweni gospodine generale, da Vam uputim
izraze dubokog po{tovawa i iskrenog uva`avawa.
U Beogradu, 28. juna 1988. Dr Vojislav [e{eq
IX.. OTVORENO PISMO GOSPODINU BO[KU KRUNI]U,
^LANU PREDSJEDNI[TVA CENTRALNOG KOMITE-
TA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE
Dragi Bo{ko,
Po{to nesre}nim spletom okolnosti propade dugo o~ekivana prili-
ka za na{ neposredni susret, koji smo i Ti i ja podjednako `eqeli, primo-
ran sam da Ti pi{em i skrenem pa`wu na neke stvari koje si, izgleda, pre-
vidio u Tvojoj birokratskoj bahatosti i te`wi da po svaku cijenu zadr-
`i{ polo`aj pokrajinskog samodr{ca. Moram Ti priznati da me sve vi-
{e podsje}a{ na Moiza ^ombea. Kao {to je on u~inio sa Katangom u od-
nosu na ostatak Konga, tako si i Ti odlu~io da izdvoji{ najbogatiji kraj
Srbije i pretvori{ ga u svoje neograni~eno lovi{te. Razumije se, kao vr-
lo talentovan u~enik Ti temeqito studira{ wegova iskustva, rije{en da
gre{ke ne ponavqa{. Ali, ne{to mi ipak govori da ne}e{ uspjeti.
U subotu, 9. jula 1988. prikqu~io sam se dugoj koloni na{e napa}ene
bra}e, kosovskih Srba, koja Ti je krenula u pohode, da Te posledwi put
opomene i pozove da se opameti{. Ali, umjesto da nas oko hiqadu Koso-
vaca i Beogra|ana bratski primi{, poslu`i{ sendvi~ima i sokovima,
prijateqski porazgovara{, objasni{ nam svoju politi~ku poziciju i iz-
nese{ vjerodostojne argumente kojim bi dokazao da zaista vojvo|anski
narod podr`ava Tvoju separatisti~ku politiku, Ti glavom bez obzira
pobje`e u rodno Prhovo, u op{tinu Pe}ince.
859
 Dok smo se mi pekli na nemilosrdnom julskom suncu ~ekaju}i Te, Ti
si mezetio vru}u jagwetinu i pio hladne {pricere, podsmjehuju}i se mu-
ci i jadu kosovskih Srba, provjeravaju}i pragove strpqewa i izdr`qi-
vosti ~itavog srpskog naroda.
Ne zamjeram Ti mnogo. Pametno si procijenio da je tako za Tebe naj-
boqe. [to bi ba{ Ti morao da se suo~ava{ sa sopstvenim narodom i po-
la`e{ ra~une za autonoma{ku samovoqu?
^ak mi posebno imponuje {to si naknadno i mene proglasio jednim
od nacionalisti~kih vojvoda koje se stavqaju na ~elo svog naroda. Ni{ta
zato {to si prozvao Matiju Be}kovi}a, a on uop{te nije bio u Novom Sa-
du. Dovoqno je da sam ja tu, pa da bude isto kao da je i on.
Moram Ti priznati da godinama ve} `eqno o~ekujem takvu javnu pro-
mociju i svojski se trudim da je zaslu`im. Da moje iznena|ewe i zadovoq-
stvo bude ve}e, najmawe sam se nadao da }u od Tebe takvu po~ast do~ekati,
pa sam Ti utoliko vi{e zahvalan.
Samo ne razumijem za{to se ~udi{ {to su se vojvode uputile u Tvoj
birokratski zabran? Gdje bi uop{te mogle krenuti na{e vojvode nego u
Srpsku vojvodinu, me|u qute grani~are koji su slavu srpskog oru`ja vje-
kovima pronosili {irom Evrope? HORVATOVE USTA[KE
^udim Ti se {to si tako nepouzdane dou{nike ostavio u Novom Sa-
du i nasjeo wihovoj podvali – informaciji da je na demonstracijama u~e- FANTAZMOGORIJE
stvovalo svega nekoliko stotina gra|ana, do{qaka, a da im se Novosa|a-
ni nikako nisu prikqu~ivali. Ispade da smo mi samo tamo prikazivali
neku, maltene, cirkusku predstavu, koju je dokoni narod poluzaintereso-
vano posmatrao.
E, moj Bo{ko! Deset hiqada `iteqa Novog Sada, i Srba, i Ma|ara, i
Rusina, i Slovaka, i Rumuna, i pripadnika drugih nacionalnosti, kora~a-
lo je rame uz rame s kosovskim mu~enicima i izra`avalo protest zbog ne-
mo}i Srbije da se kosovskometohijski genocid suzbije, usqed ravnodu-
{nosti jugoslovenskog dr`avnog i partijskog vrha, a i zluradosti biro-
kratskih garnitura drugih federalnih jedinica; zbog barijera koje ujedi-
weni srpski neprijateqi hitro i vje{to postavqaju svakom ozbiqnijem
poku{aju da se stane ukraj divqawu albanskih {ovinista i separatista.
Uzalud kordoni Tvoje milicije koji su poku{ali sprije~iti Novosa-
|ane da nam se prikqu~e, uzalud sva bezrazlo`na legitimisawa, zastra-
{ivawa i druga provokativna maltretirawa. Bilo je vi{e nego o~igled-
no da Ti i Tvoja bratija u Vojvodini nikakvu narodnu podr{ku ne u`iva-
te. Dvostruko iskqu~ivawe struje bilo je samo dokaz nemo}nog bijesa.
Na svaku parolu “Vojvodina – Srbija”, “Jedan ustav – jedna Srbija”,
“Dole birokratija”, “Dole Bo{ko Kruni}”, deset hiqada glasova se sliva-
lo u jedan zaglu{uju}i pokli~. Neprekidno su novi qudi prilazili. Mno-
gi su nam donosili kiselu vodu, sokove, hqeb. Sve mi je to bilo vi{e nego
razumqivo, a moram Ti iskreno priznati da sam tako ne{to i o~ekivao,
svjestan da se nalazimo u svojoj zemqi, me|u svojim qudima, me|u bra}om.
Me|utim, pravo iznena|ewe je usledilo na povratku iz centra Grada
ka `eqezni~koj stanici. Gra|ani Novog Sada su na{u kolonu skrenuli u
Ulicu Vase Staji}a. Deset do dvanaest hiqada qudi se slilo pred Tvoju I izdawe – ABC “Glas”, Beograd 1992.
860 861
 Recenzenti:
Novak Savi}
Slobodan Stanki}
ku}u. Na moje veliko zaprepa{}ewe, upravo Tvoji sugra|ani, qudi u ~i-
ju se bezgrani~nu podr{ku svakodnevno zakliwe{, po~e{e na sva glas
skandirati – “Kruni}u, lopove!” Vi{e od pola sata grmjeli su slo`ni
uzvici hiqada i hiqada qudi: “Kruni}u, lopove”.
Znao sam da Ti je iznad svega draga vlast, da si beskrupulozni auto-
noma{, bezdu{ni birokrata; da u svojoj politi~koj karijeri nikada ni-
si imao moralnih skrupula. Ali, u svojoj prevelikoj naivnosti nikada
nisam ni pomislio da si, uz sve to, jo{ i lopov.
Sa izrazom neskrivenog ~u|ewa, sa o~iglednom nevjericom, obratio
sam se nekolicini najbli`ih Novosa|ana s pitawem: “Kako to sad odjed-
nom Kruni} lopov?” U prvom trenutku su mislili da se {alim, a onda me
gotovo sa`aqivo pogleda{e. Gotovo da se pokajah {to sam uop{te takvo
pitawe postavio. Kad sam ve} spremno o~ekivao da me izlo`e ruglu i
podsmjehu, uslijedi{e odgovori: “[ta! Zar ti ne zna{ u koliko je kra|a
i pronevjera Kruni} umije{an, kojima je kumovao?”
Me|usobno se gotovo utrkuju}i, po~e{e mi pri~ati o Tvojoj ulozi u
aferi oko filma “Veliki transport”, o u~e{}u u “sviwskoj aferi” u
Pe}incima i nizu drugih. Posebno su mi skretali pa`wu kako si se ne-
milosrdno obra~unavao sa novinarkom Rankom ^i~ak i advokaticom
Spomenkom Bili} jer su poku{ale da ~a~kaju po nekim Tvojim mangup-
skim marifetlucima. Ko bi sve to zapamtio. Re|ale su se fantasti~ne
brojke deviznih sredstava u stranim bankama, zakulisne mahinacije, na-
prosto da ~ovjeku pamet stane. Uze{e Tvoji sugra|ani moju adresu i obe-
}a{e mi da }e mi o svemu tome op{irno pisati i dokumentaciju mi po-
slati. Budi bez brige. Sve {to saznam u slede}em pismu }u Ti prenijeti.
I dok sam se ja tako ~udom ~udio, vikali su vojvo|anski Srbi: “Kru-
ni}u, lopove!” Nimalo za wima nisu zaostajali neustra{ivi Ma|ari:
“Kruni}u, lopove!” S posebnom `estinom ukqu~ivali su se gordi Slova-
ci: “Kruni}u, lopove!” Prolamali su se kliktaji ponosnih Rusina: “Kru-
ni}u, lopove!” “Kruni}u, lopove!” – grmjeli su dostojanstveni Rumuni.
“Kruni}u, lopove!” – orilo se ispred Tvoje ku}e. U susjedstvu su se svi
prozori {irom otvarali. “Kruni}u, lopove!” – sasvim razgovjetno se ~u-
lo i iz usta Tvojih najbli`ih kom{ija, onih koji Te najboqe poznaju.
“Kruni}u, lopove!” – skandiralo je u jedan glas hiqade Vojvo|ana.
Mi, Kosovci i Beogra|ani, jedva Tvoje sugra|ane ubijedismo nekako
da nastavimo pje{a~ewe prema `eqezni~koj stanici. Sa suzama u o~ima
napa}eni Kosovci tada se gromoglasno obrati{e prisutnim i vojvo|an-
skim Srbima, i Ma|arima, i Rumunima, i Slovacima, i Rusinima: “Hva-
862 863
 la vam bra}o!” “Hvala vam bra}o!” – prolamalo se beskrajnom panonskom
ravnicom.
Ponovo utonuh u razmi{qawe. Mjesecima sam glavu razbijao pita-
wem za{to napokon ne podnese{ ostavku na sve politi~ke funkcije i
jednostavno rije{i{ gotovo bezizlaznu situaciju u koju Te Tvoja poli-
ti~ka orijentacija dovela.
Sad mi je, poslije svega ovoga, jasno da Ti ne smije{ ni po koju cijenu
podnositi ostavku. Mora{ istrajati do kraja. Li{i{ li se poluga vla-
sti, skon~a}e{ u zatvoru. Svejedno, kao veleizdajnik ili kao kriminalac.
Ako te uhapse kao kriminalca odgovara}e{ za brojne malverzacije
i pronevjere, za goleme pqa~ke u koje si do gu{e umije{an. Zatvore li Te
kao veleizdajnika, odgovara}e{ pred narodnim sudom zajedno sa ostalim
najve}im izdajnicima srpskog naroda kao {to su Milo{ Mini}, Petar
Stamboli}, Dra`a Markovi}, Svetozar Vukmanovi} Tempo i drugi. Na-
prosto se ne zna koja Ti je perspektiva gora.
Da sam na Tvom mjestu najozbiqnije bih razmi{qao o samoubistvu.
Ima toliko bezbolnih na~ina da ~ovjek jednostavno nema nikakvog ozbiq-
nog razloga za oklijevawe. Svakako, prethodno bi trebalo uni{titi {to
vi{e tragova koji bi te posmrtno mogli dodatno kompromitovati.
Kako qudi Tvoga kova i ne znaju za osje}aj ~asti i dostojanstva, ipak
je suvi{e optimisti~ki o~ekivati da bi Ti mogao pribje}i ovom kraj-
wem sredstvu.
Zato, mo`da je najboqe rje{ewe i za Tebe i za Jugoslaviju da {to
prije, u najve}oj tajnosti, pobjegne{ u inostranstvo i uto~i{te potra-
`i{ u nekoj od dr`ava s kojom nemamo ugovor o ekstradiciji. Razmisli
o Paragvaju, ^ileu, Sjevernoj Koreji ili nekoj drugoj zemqi ~iji su Ti
vlastodr{ci {to sli~niji.
Spasavaj svoju rusu glavu i ne osvr}i se za sobom. Tvoja birokratska
tvr|ava sasu}e se kao kula od karata.
Po{to si me promovisao u srpskog vojvodu, osje}am se Tvojim do`i-
votnim du`nikom, pa mo`e{, {ta god da ti se desi, ra~unati na moju sve-
srdnu pomo}. Mogu Te bez ikakvog rizika ilegalno prevesti preko jugo-
slovenske dr`avne granice.
Da bih Te {to boqe preru{io posudi}u Ti i jednu prikladnu peri-
ku. Ona }e Te efikasno za{tititi i od mjese~ine, ako u toku vedre qet-
ne no}i po|emo za Italiju i Austriju da ne bi neki grani~ar primjetio
odsjaj Tvoje pametne glave.
Ina~e, po{to sam ve} godinama bez paso{a, vi{e puta sam u potpu-
864 865
noj konspiraciji izlazio iz zemqe i bezbjedno se vra}ao. Nikad nisu ni PREDGOVOR PRVOM IZDAWU

slutili da odlazim u inostranstvo, a kamoli da me uhvate na granici. Da- Raspravu “Horvatove usta{ke fantazmagorije” napisao sam u le-

to 1988. godine, ali mi se do sada nije ukazivala prilika da je obja-

kle, ima}e{ vodi~a kakav se samo po`eqeti mo`e. Ni lova~ki psi Ti u
vim. U vreme nastanka teksta jo{ se moje ime nalazilo na crnim li-
trag ne bi u{li. stama u re`imskim novinskim i ~asopisnim redakcijama, a kasnije

se izgubila wena aktuelnost, nakon ubrzanog sloma komunizma u Ju-

Svu imovinu rasprodaj {to prije i novac pretvori u devize. Tra`i
goslaviji i izbijawa gra|anskog rata.
najkrupnije dolarske nov~anice ili engleske funte, kako tri-~etiri ko-
Ovde je publikujem uz vi{e tekstova srodnije problematike. Tu

wa ne bi lipsala pod Tvojim nagomilanim bogatstvom. je i predgovor za kwigu govora generala Mihailovi}a, sadr`aj emi-

grantskog letka koji sam pisao 1988. i integralni predizborni govor

Za prvo vrijeme, dok ne dobije{ poziv nekog sebi sli~nog diktatora,
iz juna 1991. godine u Rakovici.
komotno bi se mogao smjestiti u Mikuli}evoj ku}i u Londonu. Dobro za- Najve}i deo kwige ipak ~ine fonogrami predavawa koja sam

pamti adresu: Queens gate 25. Kako sam obavije{ten, ku}a se formalno 1989. godine dr`ao Srbima Amerike, Kanade, Australije i Zapadne

Evrope (ukupno 97 nastupa), intervjui srpskim novinama i radio-

vodi na ime Mikuli}evog sina.
programima, odgovori na pitawa slu{alaca, kao i ono {to }e ~ita-

U moju lojalnost se mo`e{ potpuno uzdati. Dobro o svemu razmisli, ocima verovatno biti posebno interesantno, `estoki napadi usta-

{ke {tampe tokom mog boravka u Australiji, kojima, kao komparaci-

pa mi se {to prije javi. Do tada, srda~no Te pozdravqa Tvoj vjerni paj-
ju pru`a mi jedan od komentara srpskih autora afirmativnog karak-
ta{.
tera, kakvih je bilo vrlo mnogo u glasilima skoro svih organizacija

srpske dijaspore.
U Beogradu, 14. jula 1988. Dr Vojislav [e{eq, vojvoda srpski

866 867
 I. HORVATOVE USTA[KE FANTAZMOGORIJE
Neprekidno insistiraju}i na svojoj navodnoj jugoslovenskoj orijen-
taciji, poznati zagreba~ki intelektualac, ekonomista, Branko Horvat
se latio preambicioznog zadatka da, ne samo svoje informisanosti radi,
nego i radi u{tede truda drugih i, kako ka`e, poboq{awa op{teg in-
formisawa o Kosovu, prostudira kosovsko pitawe i podstakne op{teju-
goslovenski razgovor na ovu temu, kojoj ina~e priznaje da ima egzisten-
cijalni karakter. Plod takvog wegovog zame{ateqstva je kwiga “Kosov-
sko pitawe”, Globus, Zagreb 1988, koja je privukla na{u pa`wu.
Kao prefrigani hoh{tapler, autor se u predgovoru vi{estruko
ogra|uje od krupnih slabosti svoje kwige, kojih je i sam bio svestan pre
nego ju je i ponudio sudu javnosti. Navodi da mu se ideja rodila tek pre
godinu dana da prou~i ovu problematiku, da se nije orijentisao na iscrp-
na kazivawa o ~itavom konglomeratu aspekata i opisivawe kosovske si-
tuacije, nego na weno problematizovawe. Ali, istovremeno je ube|en da-
je razmotrio sve sporne probleme, da bi se “odre|enim metodolo{kim
postupkom” suprotstavio “ra{irenom mi{qewu da su kosovski proble-
mi nerje{ivi”. (str. 5)
Ne pada mu ni na kraj pameti da {ire izlo`i taj svoj “metodolo{ki
postupak”, zadovoqavaju}i se opaskom da je on bar ekonomistima dobro
poznat i defini{u}i ga u nekoliko re~i od kojih je sklopio frazu koja
fakti~ki ni{ta ne zna~i: “Uklawawem pojedinih ograni~ewa omogu}u-
ju se boqa optimalna rje{ewa”. (str. 5) Pri tome samo izra`ava bojazan
od eliminisawa su{tinskih ograni~ewa, da sam postupak ne bi dobio
“utopijski karakter”. Ciq mu je da razbije postoje}e “rigidne politi~-
ko-institucionalne okvire”, da bi osnovni problem postao re{iv situ-
irawem “u {iri istorijsko-politi~ki kontekst”.
Intelektualac koji svoju nedou~enost pravda nedostatkom vremena
da se na imanentno nau~ni na~in pozabavi problemom Kosova, `ale}i da
u wega ulo`i neophodnih “nekoliko godina istra`ivawa”, isti~u}i da je
“problem aktuelan sada, i treba ga rje{avati sada” (str. 6), opredequje se
za pisawe “akcionog politi~ko-sociolo{kog ogleda”. U skladu s tim ka-
`e: “U akademskom nau~nom istra`ivawu sva relevantna pitawa treba
iscrpiti. Ja sam se, me|utim, ograni~io na to da pojedina pitawa studi-
ram samo toliko dok ne budem razumno siguran da sam ih shvatio. Takav
pristup ostavqa odre|en prostor za pogre{ne interpretacije i nekri-
ti~ko kori{}ewe izvora. No taj se rizik nije mogao izbje}i, i bit }u,
stoga, zahvalan za svaku ~iweni~nu korekciju.” (str. 6)
Dakle, Horvat ra~una samo na ~iweni~ne korekcije. One koncepcij-
ske ne `eli, kao ni metodolo{ke prigovore. Umesto da sva ta relevant-
na pitawa iscrpi, on samo neka od wih, koja mu se ~ine korisnim za pot-
krepqivawa ideolo{ke orijentacije i politikantske koncepcije, studi-
ra dok ne bude “razumno siguran” da ih je shvatio. Wegova “razumna sigur-
nost” je nadoknada za nedostaju}a objektivizovana merila kojima bi do-
kazao da je ne{to zaista shvatio, u {to bi nas ina~e mogao uveriti samo
iscrpnijim obja{wewima, koja bi svedo~ila da je studirano pitawe us-
peo sagledati u svoj wegovoj kompleksnosti.
868
O~igledno je da polazi od dve ve} u startu sumwive konstatacije: da
je razuman i da mo`e biti siguran i u one svoje postavke koje ne mo`e
potkrepiti validnim argumentima. One mu slu`e kao dovoqan oslonac
za smelo prihvatawe rizika “pogre{ne interpretacije i nekriti~kog
kori{}ewa izvora”. Obi~no takav rizik prihvataju samo oni intelektu-
alci koji su ube|eni da je sveden na najmawu mogu}u meru. U ovom slu~a-
ju ve} Horvatova ontolo{ka pozicija iskqu~uje objektivnost u samom
metodolo{kom pristupu, pa otuda i wegova pristrasnost, ideolo{ko
opredeqewe, navija~ko raspolo`ewe n sklonost ka stvarawu one vrste
akciono-politi~kog programa koja je karakterisala i gotovo sve srbo-
fobe pre wega. Zato }e on svojim {ovinisti~kim predrasudama i anti-
srpskom zagri`eno{}u uspeti da ~itavu kwigu bazira gotovo iskqu~ivo
na pogre{nim interpetacijama i nekriti~kom kori{}ewu izvora.
Mada priznaje da mu se veliki deo kwige odnosi na istoriju Kosova,
Jugoslavije i Albanije, u startu se ve} odri~e svake pretenzije na istorij-
ska istra`ivawa, ali mu to ne smeta da odmah zapostavi jednu “sitnicu”,
da bar pomene i istoriju Srbije kao bitnu odrednicu svakog mogu}eg isto-
riografskog pristupa. Smelo tvrdi da bi “uobi~ajeni sistematski prikaz
historijskih doga|aja samo nepotrebno optere}ivao kwigu” (str. 6), pa ti-
me i obja{wava ~iwenicu da se izvorima koristi “relativno malo”.
Savremena zbivawa Horvat i ne smatra istorijom, {to mu onda daje
odre{ene ruke za nesmetano eksperimentisawe i qudima, i ~iwenicama,
i doga|ajima, manipulisawe faktografijom wenom subjektivisti~kom i
ciqnom selekcijom, kako bi istoriju mogao do kraja instrumentalizova-
ti i svesti na funkciju pomo}nog sredstva u izgradwi jedne politikant-
ske koncepcije. Po wemu, istorija u ovoj kwizi “treba da pridonese raz-
ja{wewu dana{wih problema i sporova”. (str. 6)
On se unapred opredequje za sasvim konkretan na~in “razja{wava-
wa”, pa tome i podre|uje odbir ~iwenica po kriteriju pogodnosti i ko-
risnosti. Razume se, u tom ciqu ne preza ni od mewawa i izmi{qawa ~i-
wenica, a ne samo wihovog pre}utkivawa ako se ne uklapaju ili pak ne-
giraju pojedina koncepcijska opredeqewa. Ako su ~iwenice u suprotno-
sti s wegovom vizijom, tim gore po ~iwenice, a da bi svoj politi~ki ciq
postigao on ne bira sredstva, {to je ve} sadr`ano i opredeqeno genet-
skom strukturom wegove li~nosti. “Mi svi”, ka`e Horvat, “nosimo u se-
bi – jeziku, tradiciji, obi~ajima – natalo`enu historiju kraja u kojem
smo ponikli. Isto tako nosimo i mitove za koje smatramo da su stvar-
nost.” (str. 6)
[ta je puko falsifikovawe istorijskih ~iwenica i wihovo ciqno
manipulisawe u pore|ewu sa pokoqima, bacawem u kra{ke jame, razbija-
wem lobawa, naticawem male dece na bajonete, probadawem trudnica?
Sitnica – mo`da }e re}i neupu}eni posmatra~? Nije sitnica. Od toga
sve poti~e. To je logi~ki produkt jedne poreme}ene kolektivne svesti,
li{ene svih moralnih obzira i naviknute na mo}nu indulgenciju, na ve-
lika istorijska zata{kavawa i ve{ta prilago|avawa, kako bi se mirno
sa~ekala slede}a istorijska prilika, a da se uop{te ne iskusi kazna za
zlo~ine iz prethodne.
869
 Horvat priznaje da “prvi preduvjet za demitologizaciju svijesti jest
upoznavawe sa ~iwenicama i wihovom genezom. A tu je historija nezamje-
wiva”. (str. 6) Logi~no bi bilo da se u svojim istra`ivawima striktno
rukovodi tim saznawem, ali, ono je wemu samo razlog vi{e da se s ~iwe-
nicama ne upoznaje, nego da wima, na u akademskim raspravama nedozvo-
qen na~in, manipuli{e. ^iwenicu da mu je ve} u postupku recenzirawa
zamereno da su mu pojedini iskazi protivre~ni on jednostavno obja{wa-
va faktom da je i dru{tvena stvarnost protivre~na.
Verovatno zaslu`uje epitet antologijskog, obja{wewe koje ovaj na-
be|eni nau~nik “svetskog glasa” navodi sebi u prilog: “Na{a narodnoo-
slobodila~ka borba – da navedem jedan primer – bila je nesumwivo heroj-
ska. Ali ona je imala i ru`nih strana. Je li to protivre~no? Treba li
ru`ne strane pre}utati da bi se izbegla protivre~nost? Ili se poduhva-
titi “uskla|ivawa”.” (str. 6) S obzirom da mu je strano svako tradicio-
nalno logi~ko na~elo, Horvat sebi i mo`e, ~ak i u ovom primeru, dozvo-
liti da jednu sumwivu hipotezu bez ikakve elaboracije tretira kao gotov
nau~ni sud, kako bi onda na wemu temeqio daqe pretpostavke i wihovim
me|usobnim konfrontirawem izvodio zakqu~ke, koje }e posle koristi-
ti za obja{wewe sasvim druga~ijih pojava i procesa.
Uz sve to, on isti~e da stvarnost poku{ava shvatiti onakvom kakva
jeste, “ina~e su iluzorni poku{aji da se ona svesno mewa”. Tu je i osnova
wegovog politi~kog deklarisawa, kojim opravdava sopstveni nenau~ni
pristup besmislenom tezom “da za temeqit nau~ni rad o Kosovu ~ovek
treba da bude ro|en na Kosovu. To mu do|e kao neka plemenska uslovqe-
nost”. U logi~kom sledu sa ovakvim stavom moglo bi se zakqu~iti da za
temeqit nau~ni rad o Africi ~ovek mora da bude ro|en u Africi, o
Marsu na Marsu, o gmizavcima da i sam bude gmizavac itd. To otkriva i
wegovo shvatawe nauke uop{te. Pa i pored tih svih ograda on priznaje da
je “duboko zainteresovan da se ru`na stvarnost promeni. I utoliko je
ovo istra`ivawe, pored sve svoje ’objektivisti~ke’ orijentiranosti,
beskompromisno anga`irano”. (str. 6)
Za kosovski, kao najdelikatniji politi~ki problem u zemqi, Horvat
tvrdi da “ima bar tri razli~ita aspekta, od kojih se prvi odnosi na ise-
qavawe Srba i Crnogoraca, drugi na srpski nacionalizam, a tre}i na in-
tegraciju Albanaca u jugoslovensku zajednicu. Prva su dva aspekta pri-
li~no o~igledna. Tre}i zahtijeva posebnu studiju”. (str. 10)
Na ~iwenicu da i Horvat zdravo za gotovo prihvata kominternov-
sko-brozovsku podelu srpstva na Srbe i Crnogorce kao posebne nacije
ovom prilikom se ne}emo posebno osvrtati smatraju}i da je ona ve} po-
stala i politi~ki krajwe deplasirana. Bitno je da on u ovom slu~aju kon-
statuje da jugoslovenska federacija nije u stawu da na Kosovu obezbedi
pravni poredak i sigurnost gra|ana, te priznaje da su “direktni i indi-
rektni pritisci materijalne i moralne prirode, mjestimi~no i otvore-
ni zlo~ini, pokrenuli lavinu iseqavawa”. (str. 10) Ali kakav on recept
predla`e, da bi se bar uklonio haos u dr`avnoj administraciji i da qu-
di ne bi bili prepu{teni sami sebi, odre|uju}i kao lekara jugosloven-
sku dr`avu?
“Trebalo je da na Kosovo po{aqe ekipe inspektora, pravnika, uprav-
870
nih i sudskih kadrova, sa zadatkom da u najkra}em roku srede stawe u jav-
nim slu`bama. Trebalo je da uspostavi instituciju javnog pravobranioca
gra|ana (za balkanske prilike adaptirana skandinavska institucija omb-
dusmana). Ured tog pravobranioca bio bi otvoren za svakog gra|anina ko-
me je nanesena nepravda – umjesto da gra|ani prolaze kroz poni`avaju}u
proceduru predavawa `albi i slawa delegacija u Beograd – a javni bi
pravobranilac u ime o{te}enog pokretao sporove na sudu, tra`io disci-
plinsko ka`wavawe ili smjewivawe neodgovornih slu`benika, anga`o-
vao bi inspektore i preko {tampe davao informacije jugoslovenskoj jav-
nosti. Trebalo je da Federacija formira grupu od istaknutih nau~nih
radnika – histori~ara, socijalnih psihologa, ekonomista, politikologa
– koji bi predlo`ili mjere za dugoro~no sanirawe situacije.” (str. 10)
O~igledno je da Horvata i ne interesuju pravi uzroci kosovskometo-
hijske drame. Ne pada mu na pamet da haos u dr`avnoj administraciji i
sudstvu pove`e s postojawem kosovske autonomne jedinice s ovla{}ewi-
ma koja su identi~na nadle`nostima srbijanske federalne jedinice, u
~ijem se sastavu samo formalno nalazi. Za{to da se na Kosovo {aqu
ekipe inspektora, pravnika, upravnih i sudskih kadrova kad ih ionako
tamo ima previ{e, kad je kosovska administracija proporcionalno bro-
ju stanovnika najglomaznija u Jugoslaviji, a na Pri{tinskom univerzi-
tetu studira najvi{e studenata ({tampa je svojevremeno objavila da ih
ima vi{e od pedeset hiqada). Stotine i stotine pravnika tamo je neza-
posleno, a Horvat bi slao nove. [ta to zna~i?
To zna~i da je i wemu jasno da se Jugoslavija ne mo`e uzdati u alban-
ske kadrove u javnim slu`bama, niti imati poverewe u visoko{kolske
diplome izdate na Pri{tinskom univerzitetu, ali tu ~iwenicu poku-
{ava zaba{uriti uop{tenim tezama o kadrovima kao takvim, bez obzira
na wihovu nacionalnu pripadnost.
Kome bi on uop{te poverio funkciju “javnog pravobranioca gra|a-
na”? Da li bi i albanski kadrovi mogli do}i u obzir? Ako bi, za{to on-
da uop{te takva funkcija, ili bar, za{to samo na Kosovu? Kako bi taj
narodni tribun mogao predstavqati ravnote`u svoj ostaloj administra-
ciji koja podsti~e separatisti~ke tendencije i ~ak finansira proces
iseqavawa Srba otkupquju}i wihovu zemqu i poklawaju}i je emigranti-
ma iz Albanije.
Sve ono {to bi radio “ombdusman” mogu da rade i obi~ni advokati,
ali to ostaje bez ikakvog efekta. S druge strane on ne precizira dovoq-
no svoj predlog da Federacija formira grupu od istaknutih nau~nika ko-
ji bi predlo`ili “mjere za dugoro~no sanirawe situacije”. Da li bi i ta
grupa bila formirana na principu paritetne zastupqenosti nau~nika
iz svih sada{wih federalnih jedinica s precizno datim uputstvima za
rad od mati~nih regionalnih birokratija? Da li bi se opet po svaku ce-
nu nastojalo posti}i da srpski nau~nici u grupi broj~ano ne predsta-
vqaju ve}inu, da se stavovi usvajaju konsenzusom, da mi{qewe pravog na-
u~nika vredi isto kao i stanovi{te nabe|enog nau~nog radnika iz sre-
dine koja nema gotovo nikakvih intelektualnih tradicija i nau~ni auto-
ritet bazira na ideolo{koj proverenosti i politi~koj podobnosti?
871
 Ko bi predlo`ene mere usvajao: Federacija ili Pokrajina? Ko bi ih
sprovodio? Kako bi ih jugoslovenska federacija mogla sprovesti, a da
prethodno ne suspenduje sada{wa autonomna prava pokrajine? Kakva bi
u svemu tome bila uloga Srbije? Za{to Horvat neprekidno zapostavqa
~iwenicu da je Kosovo wen sastavni deo?
Mnogo pitawa na koja on uop{te i ne poku{ava da odgovori. Uosta-
lom, zato se nije ni upu{tao u nau~nu raspravu nego u izradu politi~kog
programa. Ali, i kao politi~ki program wegov spis ima ~itav niz nedo-
pustivih po~etni~kih slabosti.
Ne obaziru}i se na o~igledne nedore~enosti Horvat ide daqe. @u-
ri svom ideolo{kom ciqu i zaokru`ivawu politikantske koncepcije, pa
jadikuje: “Ni{ta od svega toga federacija nije uradila. Zapreka nije bi-
la u Ustavu. ^lan 281, Ustava (federacija preko saveznih organa {titi
ustavnost i zakonitost) takve akcije omogu}ava. Ali federacija za wih
niti je pripremqena niti ho}e da ih provodi.” (str. 10)
[ta je Federacija jedino mogla da uradi da bi za{titila ustavnost
i zakonitost koje se sistematski kr{e i negiraju? Ni{ta drugo nego da
zavede prinudnu upravu nad ovom pokrajinom, a prethodno da raspusti sve
wene dr`avne organe. Takvo re{ewe ne pada na pamet ni Horvatu, ni Fe-
deraciji. Oni bi po svaku cenu da zadr`e sada{wu administrativno-te-
ritorijalnu podelu Jugoslavije, a uz to i da se skine krivica sa Ustava iz
1974. godine koji je zaokru`io dana{wi koncept autonomije, da se svake
odgovornosti oslobode wegovi ideolo{ki kreatori i prakti~ni poli-
ti~ki tvorci. Bolest bi le~ili samo pod uslovom da ne uklawaju wene
uzroke. Sve u skladu sa oprobanim jezuitskim metodama ~iji su ve{ti
protagonisti.
Horvata najvi{e zabriwava ~iwenica da iseqavawe Srba (kako on
ka`e “i Crnogoraca”) podstrekava ispoqavawe srpskog nacionalizma.
“U licitirawu tko }e biti ve}i za{titnik progowenih Srba na Kosovu
sre|uju se i neki stari ra~uni o obespravqenosti srpskog naroda u novoj
Jugoslaviji. A budu}i da su Srbi na Kosovu zaista maltretirani, te{ko
je na demagogiju odgovarati pravom mjerom. Na emotivnoj vezanosti Sr-
ba za Kosovo, na rawivosti srpskog naroda kad je posrijedi patwa, gradi
se politi~ka pozicija i strategija nagodbe sa suparnicima u federaci-
ji.” (str. 10)
Horvat sve teze o obespravqenosti srpskog naroda u posleratnoj Ju-
goslaviji naziva demagogijom. I to je u skladu s wemu svojstvenim stilom
aprioristi~kog odbacivawa i ideolo{kog diskvalifikovawa teza s ko-
jima se ne sla`e, a da ih i ne poku{ava uverqivo nau~no razlo`iti i ar-
gumentovano opovrgnuti. Proisti~e iz wegovih floskula da neko nezna-
ni izvla~i politi~ki kapital iz srpske patwe, koja mu ja~a poziciju u od-
meravawu snaga sa suparnicima koji, na`alost, takvog kapitala nemaju,
pa se ose}aju jadno i bespomo}no.
[ta mislite, gospodine Horvat, da se malo potrudimo i potpomogne-
mo da i srpski suparnici steknu sli~an kapital, te da se odnos snaga opet
uravnote`i na op{te zadovoqstvo?
Znam, ne bi to Horvat tek tako olako prihvatio. Poput svojih ideo-
872
lo{kih i istorijskih uzora, on jau~e i zaziva upomo} i pre nego je opa-
snost uop{te na vidiku. Za svaki slu~aj. “Srpski nacionalizam u drugim
sredinama promptno nailazi na odjeke koji po~iwu podsje}ati na vreme-
na maspoka. Na taj na~in javqa se sasvim realna opasnost da, uslijed ne-
sposobnosti Federacije, Kosovo poslu`i kao detonator nove naciona-
listi~ke eksplozije.”
Ali, za{to se Horvat ne zapita ko je kriv za nemo} Federacije, za
wenu demonta`u? Jesu li to opet Srbi? Kako uop{te srpski nacionali-
zam mo`e podse}ati na hrvatski maspok? Mogu li se izjedna~iti srpski
i hrvatski nacionalizam? Zar Hrvati u slede}ih hiqadu godina ikako
mogu imati moralno pravo na sopstveni nacionalizam posle stravi~nih
usta{kih zlo~ina? Da li mo`da Horvat i wegovi istomi{qenici sma-
traju da je to i{~ilelo iz istorijskog se}awa potomaka `rtava Jasenov-
ca? Imaju li Srbi u svojoj istoriji ne{to {to bi moglo biti i nalik Ja-
senovcu?
Stara te`wa za ve{ta~kom simetrijom izme|u zlo~inaca i `rtava
opet je na delu. Afirmi{e je ~ovek koji se na koricama svake svoje kwi-
ge busa u prsa da je kao {esnaestogodi{wak (1944. godine) napustio gim-
naziju i pridru`io se slavonskim partizanima, ili redovno na javnim
tribinama i u novinskim intervjuima isti~e da mu je `ena Srpkiwa. Ni
jedno ni drugo ni{ta ne zna~i. 1944. godine mnogi Hrvati – ~ak i oni ~i-
je su ruke bile do lakata okrvavqene – prikqu~uju se partizanima, a i
Paveli}eva majka je bila pravoslavna Srpkiwa.
Ono {to je bitno je ~iwenica da iz svakog Horvatovog stava izvire
svest koja je u wemu razvijana svakodnevno u toku ~etiri ratne godine,
kad je kao sredwo{kolac pozdravqao uzdignutom rukom: “Za dom – sprem-
ni!” Ne krivim ga ja nimalo zbog toga. On svojom sudbinom u tim godina-
ma nije mogao samostalno upravqati. @ao mi je {to bar pod starost ni-
je u~inio izvestan napor da se bar malo otrgne od svojih ontolo{kih
predodre|ewa.
Horvatu se jedna stvar ipak mora priznati. Jedan je od prvih koji se
javno suprotstavio kvalifikovawu albanske separatisti~ke pobune
kontrarevolucijom. Prili~no neuko barataju}i sociolo{kim katego-
rijama, on ka`e: “Revoluciju, kao i kontrarevoluciju, ~ine odnosi izme-
|u dru{tvenih klasa, izme|u kapitalizma i socijalizma, vlasni{tva i
samoupravqawa.” (str. 11) Student, koji tako ne{to ka`e na ispitu iz so-
ciologije, pada. Horvat je ube|en da mu se ne mo`e desiti da padne na is-
pitu. On misli da je sve ispite polo`io, a u tom uverewu ga odr`ava i
lagodna malogra|anska situiranost intelektualca koji glumi “disiden-
ta”, da bi tako uspe{nije i ve{tije slu`io vladaju}oj birokratiji, ali
iskqu~ivo onom wenom krilu koje je izrazito antisrpski orijentisano.
Mada mu je definicija revolucije i kontrarevolucije krajwe naka-
radna, slede}e zapa`awe mu je vrlo interesantno i direktno se nadovezu-
je na tu definiciju: “Ni{ta od svega toga nije bilo u pitawu. [tovi{e,
vode}e ilegalne separatisti~ke grupe – Grupa marksista – lewinista Ko-
sova i Komunisti~ko-marksisti~ko-lewinisti~ka partija Albanaca u
Jugoslaviji, zakliwu se na komunizam i marksizam-lewinizam. Mi smo ta-
kvih marksista-lewinista, orijentiranih na razbijawe Jugoslavije, ima-
873
li i prije rata. Samo {to su onda bili raspore|eni po cijeloj teritori-
ji, dok su sada koncentrisani u jednoj regiji, ali u oba slu~aja zajedni~ki
je ideolo{ki dogmatizam i fanatizam poluobrazovanih qudi”. (str. 11)
Me|utim, Horvat ili nema hrabrosti da zagrize i krene daqe u tom
pravcu, ili se to ne uklapa u wegovu politikantsku koncepciju, jer bi mo-
glo dovesti do saznawa da su marksisti-lewinisti svojom politikom,
svojim na~inom “re{avawa” nacionalnog pitawa u Jugoslaviji, doveli
do dana{we kosovskometohijske situacije. Nadobudni Horvat ve{to iz-
begava da to pitawe pove`e sa polo`ajem srpskog naroda u drugim delo-
vima Jugoslavije, posebno u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, Lici, Bani-
ji, Kordunu, Slavoniji itd. On samouvereno tvrdi da je nacionalno pita-
we kod nas “u osnovi” re{eno.
Konstatuju}i da je na Kosovu re~ o nacionalnom buntu “koji je zatim
eskalirao u {ovinisti~ke ispade”, Horvat ka`e da je to “tipi~no za jed-
nu naciju u formirawu, koja tek tra`i svoj identitet. Kad jedna mlada
nacija u toku dvije generacije prije|e put od nepismenosti do akademije
nauka, moraju se o~ekivati izuzetno burni procesi ispoqavawa tek osvo-
jene nacionalne samosvijesti. A ako ti procesi teku stihijski – kao {to
teku – i nisu inteligentno kontrolirani – kao {to nisu – i uz to se od-
vijaju u izuzetno nepovoqnim uslovima op}e ekonomske i politi~ke kri-
ze, onda je neminovno da se nacionalne osjetqivosti razvijaju u nacio-
nalni {ovinizam.” (str. 11)
Pri tome, on prenebregava ~iwenicu da je re~ o naciji koja se ve{ta~-
ki formira, voqom drugih, kompromisom velikih sila ili blagonaklono-
{}u svojih suseda, a ne zahvaquju}i sopstvenom naporu, vlastitoj istorij-
skoj snazi i duhovnim potencijalima. To {to su Albanci u Jugoslaviji, u
toku dve generacije, pre{li put od nepismenosti do “akademije nauka”
isto tako je proces koji je spoqa iniciran, podstican, doziran i finansi-
ran. Nisu ti procesi uop{te tekli stihijski, kao {to misli Horvat. Oni
su vrlo ve{to iz Beograda planirani i vo|eni, da bi se {to pre stekli
uslovi za otcepqewe Kosova i Metohije od Srbije i, u krajwoj instanci,
pomogli ciqevi za koje se upravo i Horvat zala`e svojom kwigom.
Horvat `ali {to ti procesi nisu inteligentno kontrolisani. U
tom smislu su albanski separatisti zaista napravili kardinalnu gre-
{ku. Oni bi sve svoje ciqeve, u situaciji u kojoj se nalazila Jugoslavija,
u vreme Tita i nakon wegove smrti, vrlo brzo mirnim putem ostvarili,
da nisu nervozno i ishitreno krenuli u otvorenu pobunu 1981. godine.
Efekti pobune bili su kontraproduktivni po osnovnu zamisao i ona je
wima dovedena u pitawe. Horvat se prihvatio zadatka da spasava ono {to
se jo{ uop{te od we mo`e spasiti, a to radi jezuitski ve{to, nastoje}i
da u svakom momentu sa~uva privid objektivnosti i nepristrasnosti.
Suprotstavqaju}i se kvalifikaciji “kontrarevolucionarnog”,
Horvat usput poku{ava odbaciti i termin “genocid”, za koji ka`e da su
ga dodali srpski nacionalisti, apostrofiraju}i poimeni~no Dimitri-
ja Bogdanovi}a. Doslovno ka`e: “Genocid je izvr{ila nacisti~ka We-
ma~ka nad Jevrejima uni{tavaju}i ih masovno u du{egupkama. Genocid je
izvr{ila fa{isti~ka Paveli}eva dr`ava nad Srbima u Hrvatskoj i Bo-
874
sni. Genocid je izvr{ila Staqinova dr`ava masovnim deportirawem i
ubijawem balti~kih oficira i intelektualaca. U svjetlu ovih upotreba
termina “genocid”, nazivati nacionalnu netrpeqivost i izvjestan broj
kriminalnih akata po~iwenih na Kosovu – ma koliko oni revoltiraju –
genocidom znak je nedobronamjernog pretjerivawa.” (str. 12)
Kakav metod koristi Horvat mo`da se najboqe mo`e pokazati na
ovom citatu. Iz sasvim o~iglednih razloga ideolo{ke i nacionalisti~-
ke prirode, on pravi ne samo terminolo{ku, nego i pojmovnu zbrku kad u
istom kontekstu govori o razli~itim protagonistima genocida, pa ka`e
“nacisti~ka Wema~ka”, “fa{isti~ka Paveli}eva dr`ava, “Staqinova
dr`ava”. Savestan nau~nik ili publicista imao bi podjednako objekti-
van tretman sve tri pobrojane vrste totalitarnog re`ima, pa bi rekao
“nacisti~ka Hitlerova dr`ava”, “fa{isti~ka Paveli}eva dr`ava”,
“komunisti~ka Staqinova dr`ava”, ili, pak, “nacisti~ka Nema~ka”,
“usta{ka Hrvatska”, “boq{evi~ka Rusija”, odnosno Sovjetski Savez.
Publicisti Horvatovog tipa nimalo se ne ustru~avaju da Nema~ku u
vreme Hitlera nazivaju nacisti~kom Nema~kom, Italiju u doba Musoli-
nija fa{isti~kom Italijom itd., te pripadnike wihovih osvaja~kih i
zlo~ina~kih armija Nemcima, Italijanima itd. Ali kad se neko drzne da
na sli~an na~in postupi u slu~aju hrvatske fa{isti~ke dr`ave, onda je
to znak za veliku uzbunu.
Jest da je ta dr`ava bila marionetska tvorevina, ali je to ipak jedi-
na dr`ava koju su Hrvati imali u posledwih devetsto godina. Sve usta-
{e su bili Hrvati. Domobrani su regularna vojska usta{ke Hrvatske.
Dakle, kad se govori o pripadnicima armija sila Osovine, onda treba
biti pravedan pa re}i, nema~ki, italijanski, hrvatski, slova~ki, ma|ar-
ski itd. vojnici, ili nacisti, fa{isti, usta{e, hortijevci itd., ili
Nemci, Italijani, Hrvati, Ma|ari, Slovaci, Bugari itd. Ako mo`emo
re}i da su Nemci u toku Drugog svetskog rata ubili {est miliona Jevre-
ja, onda moramo na isti na~in konstatovati da su Hrvati ubili milion
Srba. S obzirom da je Nemaca u to vreme bilo 25 puta vi{e nego Hrvata
proizilazi da su Hrvati ~etiri puta te`i zlo~in po~inili od tog ne-
ma~kog.
Ina~e, nama Srbima su i Hrvati i Bugari vrlo srodni narodi, et-
ni~ki bliski, “bratski”, {to bi se reklo. Pa za{to onda da jedne krite-
rijume imamo prema prvom, a posve razli~ite prema drugom, u prikazi-
vawu zlo~ina wihovih vlastodr`aca, armija, fa{isti~kih organizaci-
ja i mase gra|ana nad Srbima. Za{to se uvek ka`e da su, na primer, Buga-
ri ubili toliko i toliko Srba, a ne i da su Hrvati ubili toliko i toli-
ki srpskog naroda? Kako se mo`e govoriti o nema~kim zlo~inima, a ne
govoriti o hrvatskim, ~ak iako se ima u vidu da su zagreba~ki Hrvati or-
ganizovali tako veli~anstven do~ek nema~kim vojnicima 1941. godine,
koji se, prema svedo~ewu nema~kih oficira, mo`e porediti samo sa
onim koji su do`iveli u Hitlerovom rodnom mestu u Austriji.
[to se ti~e Horvatove tvrdwe da se pod termin “genocid” podvodi
“nacionalna netrpeqivost i izvjestan broj kriminalnih akata”, ona, po-
red toga {to svedo~i o uro|enom bezobrazluku, govori i o lewosti auto-
875
ra, koji prethodno nije smogao snage da bar prelista Politi~ku enciklo-
pediju ili Leksikon stranih re~i i izraza, ali pri tome prenebregava
~iwenicu da nije samo re~ o nacionalnoj netrpeqivosti i izvesnom bro-
ju kriminalnih akata, nego i o sistematskom {ikanirawu srpskog `ivqa
na Kosovu i u Metohiji, kako bi se ono prisililo da se {to pre iseli.
Horvat i u slede}em stavu, koji je samo delimi~no osnovan, zaba{u-
ruje sr` problema kad isti~e: “ ’Kosovo republika’ nije nikakav kontra-
revolucionaran zahtjev zbog kojeg gra|ane treba hapsiti. Radi se o poli-
ti~kom zahtjevu koji je u jednoj socijalisti~koj zemqi – a Jugoslavija bi
trebalo da bude takva zemqa – potpuno legitiman. Je li on opravdan ili
neopravdan, treba da utvrdi politi~ka, a ne policijska rasprava. Me|u-
tim, udru`ivawe radi tra`ewa republike ka`wava se sa tri do deset go-
dina robije, ovisno o tome da li je netko obi~an ~lan ili organizator
grupe. Umjesto da se politi~ki rad odvija pred o~ima javnosti, takvo je
ka`wavawe direktan poziv na ilegalnu aktivnost. Iluzija je da se ne~i-
je uvjerewe mo`e suzbiti terorom. Iskustva kraqevske Jugoslavije s ko-
munistima trebala bi u tom pogledu biti dovoqno pou~na”. (str. 12)
Razume se, potpuno sam protiv bilo kakvog ka`wavawa za verbalni de-
likt. Bilo {ta da ~ovek ka`e, mogao bi zbog toga u jednom civilizovanom
dru{tvu biti gowen samo po privatnoj tu`bi, ako je u pitawu uvreda ili
kleveta, a za to krivi~no delo mogla bi se izre}i samo nov~ana kazna.
Parola “Kosovo – republika”, kao i sve druge sli~ne, recimo, “Srp-
ski Dubrovnik”, “Dalmacija Srbija”, “Srpska Lika”, “Srpski Kordun”,
“Srpska Banija”, “Srpska Bosna i jo{ srpskija Hercegovina” itd. potpu-
no su legitimne i za wihovo javno izvikivawe niko ne bi smeo biti ka-
`wavan. Ali, kad je re~ o udru`ivawu treba napraviti jednu vrlo va`nu
distinkciju.
Na stranu ~iwenica {to {irom Jugoslavije ne postoji sloboda po-
liti~kog udru`ivawa gra|ana, pa ni na Kosovu. Takvu bi slobodu treba-
lo obezbediti svuda i za svo stanovni{tvo. U tom slu~aju bi se moralo
razlikovati javno od ilegalnog udru`ivawa. Ilegalno udru`ivawe radi
pripremawa za upotrebu nasiqa i prikupqawe oru`ja u tom ciqu svuda
u civilizovanom svetu je ka`wivo kao krivi~no delo koje se u tradicio-
nalnoj pravnoj teoriji defini{e kao stvarawe zlo~ina~ke organizaci-
je. Takvo bi organizovawe nu`no bilo ka`wivo i u eventualnoj demo-
kratskoj Jugoslaviji. Budu}i da danas ne postoji sloboda politi~kog
udru`ivawa, re`im progoni sve wegove oblike, ~ime samo pravi usluge
albanskim separatistima jer im omogu}ava da pod vidom borbe za gra|an-
ska prava stvaraju i zlo~ina~ke organizacije.
Sla`em se sa Horvatovim mi{qewem da bi bilo iluzorno o~ekiva-
ti da se ne~ije uverewe terorom mo`e suzbiti, ali je vrlo neumesno we-
govo pore|ewe sa polo`ajem komunista u Kraqevini Jugoslaviji. Pred-
ratna Jugoslavija je bila pravna dr`ava, toliko izgra|ena i stabilna da
se posleratna u tom pogledu uop{te s wom ne mo`e meriti.
Nikakav teror protiv komunista nije provo|en. Intelektualci ko-
munisti~kog uverewa slobodno su stvarali i delovali. Ka`wivo je bilo
samo ~lanstvo u Komunisti~koj partiji Jugoslavije, jer je ona bila ti-
876
pi~na strana agentura, prevashodno se bavila {pijuna`om, i na podsti-
caj, uputstva, direktive, uz finansijsku pomo} jedne strane sile, delova-
la u ciqu ru{ewa Jugoslavije.
I pored svega toga, komunistima su sudili redovni sudovi, osu|iva-
ni su samo za dokazana krivi~na dela, u zatvorima su imali status poli-
ti~kih osu|enika i u`ivali tretman o kome mogu samo sawati politi~-
ki robija{i u kaznionicama komunisti~ke Jugoslavije, koja strogo ka-
`wava i za samo izra`enu ili tek pretpostavqenu misao, {to je u onoj
kraqevskoj bilo nezamislivo.
Horvatovi usta{ki marifetluci se nastavqaju i obradom geneze ko-
sovskog “problema”. Po|imo redom. “U sredwem vijeku, u ~etiri i po sto-
qe}a od kraja X do sredine XV, kad je pala despotovina, Kosovo je bio ju-
goslavenski teritorij naseqen velikim dijelom Slavenima. Termin “ju-
goslavenski” upotrebqavam u dr`avno-pravnom smislu: radi se o dr`a-
vama koji je historijski nasqednik dana{wa Jugoslavija. Prvi jugosla-
venski vladar koji je u svoju dr`avu ukqu~io cijelo Kosovo bio je Samu-
ilo. Zatim su svoju vlast na Kosovo protegli dukqanski vladari. Slije-
de Nemawi}i, od kojih je car Du{an ukqu~io i cijelu Albaniju. Posled-
wi su srpski despoti koje s Kosova izbacuju Turci 1455. godine. Nakon
toga slijede gotovo ~etiri stoqe}a osmanlijske vladavine. Od 1912. da-
qe Kosovo je opet jugoslavenska pokrajina.”
Bio je to najboqi dokaz Horvatove krajwe perfidnosti. Koje su to
dr`ave ~iji je pravni naslednik dana{wa Jugoslavija? Samo Srbija.
Ali Horvat nikako da to prevali preko jezika.
Kako to da je Kosovo tek od kraja H veka naseqeno Slovenima. [ta
je bilo od XV do H veka. Kako to da je re~ o jugoslovenskoj teritoriji na-
seqenoj “velikim delom Slavenima”, kad su u pitawu samo Srbi, i to u
procentima vi{e od 90%.
U kom se to smislu Samuilo mo`e nazvati jugoslovenskim vlada-
rom? Vaqda je ju`noslovenski, po{to se krunisao za bugarskog cara. Sa-
ma ~iwenica da je Kosovo u jednom periodu bilo u sastavu bugarskog car-
stva sama po sebi ni{ta ne govori, jer je isti slu~aj i sa mnogim drugim
srpskim pokrajinama.
Naseqavawem i borbom za politi~ku samostalnost na naseqenim
teritorijama, Srbi su svoju zemqu ma~em osvojili poraziv{i Vizanti-
ju, te jedino prema wenom nasledniku – Gr~koj mogu imati pravne odnose.
Za{to Horvat izbegava da ka`e da su dukqanski vladari zapravo srp-
ski? Za{to stavqa pod navodnike titulu bugarskog cara za koga je u Pri-
zrenu krunisan dukqanski vladar Bodin? [ta ima ~udno u tome {to su u
sredwem veku na bugarski carski presto dolazili i srpski vladari? Pa u
novije vreme su na bugarskom carskom tronu sedeli i nema~ki prin~evi.
Kako je to car Du{an u svoju dr`avu mogao ukqu~iti celu Albaniju,
kad takav geografski pojam u to vreme ne postoji ni u prostornom, ni u
etni~kom, ni u politi~kom smislu? Vaqda je re~ o teritoriji dana{we
Albanije, ~iju su severnu polovinu u Du{anovo vreme naseqavali Srbi,
o ~emu ima bezbroj istorijskih tragova i toponima, a i svedo~anstava u
usmenoj tradiciji docnije islamizovanog i poarbana{enog srpskog sta-
877
novni{tva.
U nekoliko re~enica, povr{no izla`u}i zna~aj Kosova Poqa i Me-
tohije za srpsku istoriju, dr`avotvorne tradicije i kulturu, wihovu ulo-
gu i zna~aj u srpskoj nacionalnoj svesti, Horvat bezobrazno zakqu~uje da-
je “Kosovo jednako dragocjeno i za drugu etni~ku grupu dana{we Jugosla-
vije, za Albance”. Glavni mu je argument ~iwenica da je “na Kosovu”, a u
stvari, u Metohiji, 1878. godine osnovana Prizrenska liga, za koju ka`e
da s wom “po~iwe formirawe moderne albanske nacije”, te da predsta-
vqa “sredi{wi doga|aj novovjeke albanske historije”, (str. 16), kao i da
od we pa “nadaqe Kosovo igra vode}u ulogu u formirawu suvremene al-
banske nacije i dr`ave”.
Pozivaju}i se i na drugi doga|aj koji je, pored Prizrenske lige, imao
najve}i zna~aj u albanskoj istoriji, Horvat sam najboqe svedo~i o vla-
stitoj intelektualnoj ozbiqnosti: “U Manastiru (Bitoqu) u 1908... odr-
`an je Nacionalni kongres na kojem je usvojen jedinstven alfabet, koji
je u upotrebi jo{ i danas, i istaknut ciq autonomne Albanije. Manastir,
dodu{e, nije na Kosovu, ali je u okviru Jugoslavije”. (str. 16) Najva`nije
je, od svega, da se nalazi na teritoriji koju obuhvataju velikoalbanske
pretenzije.
Horvat se kao na zna~ajan istorijski doga|aj poziva i na ovovekovne
albanske ustanke protiv osmanlijske vlasti, od kojih je najve}i izbio na
Kosovu 1912. “Ustanici su oslobodili mnoge gradove i u{li u Skopqe.”
(str. 16) Albanci su, dakle, od Turaka oslobodili mnoge srpske gradove,
da bi pod wihovom neposrednom vla{}u Srbima bilo neuporedivo gore
nego pod Turcima.
Uz to, Horvat previ|a ~iwenicu da se pobunio albanski begovat, ne
mire}i se s reformama koje je uvodila mladoturska revolucija. On poku-
{aju o~uvawa wihovih feudalnih prava, bez ijednog dokaza, pripisuje na-
cionalno-oslobodila~ki karakter.
Da bi potkrepio svoju tvrdwu da Albanci u Jugoslaviji nisu “napro-
sto nacionalna mawina” poziva se na ~iwenicu da oni, prema oficijel-
nim podacima “po brojnosti zaostaju samo za Srbima, Hrvatima i Musli-
manima, podjednako su brojni kao Slovenci, a brojniji su od Makedonaca,
Jugoslovena i Crnogoraca”, te da 40% svih Albanaca `ivi u Jugoslaviji.
“O~igledan je problem koji se pojavio: rije~ je o sukobu historijskog
– i etni~kog principa u rje{avawu nacionalnog pitawa.” (str. 16) ^ijeg
nacionalnog pitawa? Srbi su svoje nacionalno pitawe re{ili oslobo-
dila~kim ratovima od 1912. do 1918. godine. Svi oni koji smatraju da se
prakti~ni rezultati tih ratova mogu revidirati, morali bi ve} po~eti
da bruse sabqe. Svaki pedaq krvqu nakva{ene srpske zemqe samo novom
prolivenom krvqu bi mogao biti otkinut od wene matice. Zato Alban-
ci niti mogu imati svoju federalnu jedinicu, niti bilo kakvu admini-
strativnu autonomiju. Jednostavno, mogu u`ivati sva ona politi~ka pra-
va i slobode koje imaju i druge nacionalne mawine u civilizovanim
evropskim dr`avama.
Smatraju}i da je osnovni problem u kosovskom pitawu sukob “histo-
rijskog i etni~kog principa u rje{avawu nacionalnog pitawa”, Horvat,
pozivaju}i se na izraelsko iskustvo, smatra da insistirawe na samo jed-
878
nom od ovih principa “mo`e imati stravi~nih posqedica”, pa poziva da
razumni qudi, me|u koje, dakako, i sebe ubraja, na|u re{ewe “uva`avaju-
}i historijski nametnute okvire”.
“Presedane ve} imamo. U Skopqu je 1346. Du{an okruwen za cara Sr-
ba, Grka i Bugara, a srpski mitropolit progla{en za srpskog patrijar-
ha. Tomislavova i Kre{imirova Hrvatska ukqu~ivale su i Bosnu deli-
mi~no, a ugarsko-hrvatsko kraqevstvo potpuno, dok je u Biha}u bilo sje-
di{te hrvatskih sredwovjekovnih skup{tina. Pa ipak, “Ju`na Srbija” i
Skopqe nisu ukqu~eni u republiku Srbiju, niti su Bosna i Biha} ukqu-
~eni u republiku Hrvatsku – s ~ime se, pretpostavqam, sla`u svi razum-
ni Srbi i Hrvati – ali su oba grada i obje zemqe u zajedni~koj Jugosla-
viji. S druge strane, Vojvodina nikad nije bila dio srpske dr`ave ni
Istra Hrvatske, ali su uspostavqawem Jugoslavije to postale.” (str. 17)
Horvat o~igledno smatra svr{enom ~iwenicom da brozovska dikta-
torska administrativna podela Jugoslavije ve} predstavqa formirawe
samostalnih dr`ava koje su se slobodno “udru`ile” u Jugoslaviju. On la-
`e kad tvrdi da Vojvodina nikada nije bila deo srpske dr`ave. U sastav
Kraqevine Srbije u{la je odlukom svoje Velike narodne skup{tine, pre
stvarawa Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca. La`e kad ka`e da je
Istra postala deo hrvatske dr`ave uspostavqawem Jugoslavije. To se de-
silo tek nakon Drugog svetskog rata kad je tu teritoriju Italija izgubi-
la kao pora`ena sila.
Odre|uju}i op{ti istorijski okvir svoje rasprave Horvat iz vi{e
razli~itih pretpostavki izdvaja onu po kojoj su preci dana{wih Alba-
naca `iveli u Dardaniji. “Dardanci su bili Iliri koji su pretrpjeli
odre|eni uticaj Tra~ana... Mo`e se pretpostaviti da su starosjedila~ki
Iliri i doseqeni Dardanci, uz asimilirawe vla{kih sto~ara i slaven-
skih ratara postepeno formirali albanski etnos.” (str. 18, 19)
Po{to je anti~ka Dardanija obuhvatala dana{we Kosovo, Metohiju,
okolinu Ni{a i Skopqa, Horvat bez navo|ewa bilo kojih argumenata za
ba{ takvo opredeqewe, bira onu varijantu, hipoteti~ku soluciju, koja
mu, misli on, daje pravo da zakqu~i da su u vreme Turaka, postaju}i od
sto~ara zemqoradnici, Albanci si{li “s planina u kosovske i makedon-
ske ravnice”, vra}aju}i se “na neki na~in tamo odakle su i wihovi pre-
ci po{li”. (str. 19)
Daqe razvijaju}i svoju etnolo{ku alhemiju, Horvat isti~e: “Alban-
ski muslimani, idenfiticiraju}i se u muslimanskim Osmanlijama, nisu
mogli u~estvovati u oslobodila~kim ratovima nemuslimanskih balkan-
skih naroda (iako je nekih poku{aja bilo). Zbog toga su Albanci, sli~-
no kao i Bo{wake, zakasnili u formirawu nacije. No, dok su Bo{waci
prihvatali srodni slavenski narodi, Albanci nisu imali srodnika. Kao
rezultat, Albanija je danas najmawe razvijene zemqa Evrope.” (str. 21)
Kako mogu Bo{waci kasniti u formirawu nacije kad ~itava istori-
ja Bosne kazuje da su oni Srbi, a da su na bosanskim rubovima `iveli i
Hrvati? Identifikuju}i se sa okupatorom mnogi od wih su izgubili do-
tada{wu nacionalnu svest, {to nije dovoqan uslov da bi se izgradila
druga, nova, o pripadnosti sasvim novoj naciji. Istorija nije zapamtila
879
slu~aj da se ~itava nacija formirala samo od ~istih kvislinga i wiho-
vih potomaka, koji bi novo nacionalno bi}e stekli iskqu~ivo mewawem
veroispovesti.
Kako je to Albanija najnerazvijenija evropska zemqa – zato {to Al-
banci nisu imali srodnike. Vaqda je nerazvijena zbog sporog mewawa
dru{tvenih odnosa i robovawa tradicijama koje su Albanci preuzeli od
Turaka.
Napreduju}i u svojim nebulozama, Horvat govori i o navodnom al-
banskom regresu u plemensko dru{tvo kao “izravnoj posqedici turske
okupacije nezavisno od civilizacije... Stari Iliri bili su, kao i svi
primitivni narodi, plemensko dru{tvo. S vremenom oni su formirali
dr`avne tvorevine i prevladali plemensku razinu razvoja, a nakon rim-
skih osvajawa razvili su i gradsku kulturu i primili kr{}anstvo. Sla-
vensko naseqavawe uni{tilo je rimsko-ilirsku kulturu i prouzrokova-
lo ponovno formirawe plemena u albanskim planinama. Po tre}i put su
plemena formirana nakon turskih razarawa”. (str. 21, 22)
Albanci, zapravo, nikada nisu ni prestajali da `ive u plemenskom
dru{tvu. Eventualno postojawe ilirskih dr`ava u predromanskom peri-
odu nema nikakve veze s wima. Ili bar o tome ne postoji nikakav trag.
Pitawe je da li se i ono {to stari rimski pisci nazivaju ilirskim
dr`avama mo`e tako nazvati u pravom smislu re~i. Pre bi se moglo go-
voriti o razvijenijim oblicima plemenskih saveza, {to je, prema {iro-
ko usvojenoj Morganovoj periodizaciji, najvi{i stadijum varvarstva, da-
kle preistorijski stepen dru{tvenog razvoja. Uz to, Iliri nisu imali
ni svoje pismo. Tek su ih Rimqani vlastitim osvaja~kim pohodima uveli
u civilizaciju.
Sloveni nisu uni{tili rimsku kulturu, mada su kao i svi drugi var-
vari razarali gradove u toku svojih prvih osvajawa. Rimsku kulturu oni
su preuzeli, bilo u wenoj isto~noj ili zapadnoj varijanti. Besmislica je
tvrditi da su “civilizovani” Albanci pred wima be`ali u planine i po-
lako postajali varvari, te da se sli~an proces de{avao u tursko doba.
I daqe Horvat ve{to kombinuje istorijske ~iwenica sa svojim laga-
rijama: “U XIV st. Albanija je zemqa s potpuno sredwovjekovnim razvo-
jem. Najve}i grad, Dra~, ima 25.000 stanovnika. U odnosu na wega Zagreb
(2.810 stanovnika 1368. g.), Qubqana (7.000 stanovnika u XVII st.) i Beo-
grad (7.033 stanovnika 1820. g.) bili su sela.” (str. 22)
Koju to zemqu u sredwem veku Horvat naziva Albanijom? Ima li
ikakvog dokaza da je Dra~ bio albanski grad? Da li je tada u wemu `iveo
i jedan jedini Albanac? On to ne zna, ali bi mogao znati da je Dra~, po-
put Dubrovnika, Splita, Zadra itd., tipi~an romanski grad, pa ako neko
na wih pola`e pravo na osnovu sredwevekovnog stanovni{tva, onda bi to
mogli biti samo Italijani.
“Postoji jo{ jedna balkanska nacija koja je – iako iz drugih razloga
– sli~no zakasnila sa sli~nim posqedicama. To su Makedonci koji su u
izvjesnom smislu pro{li jo{ gore od Albanaca jer je Makedonija 1913.
bila podijeqena izme|u tri mala balkanska imperijalista. Makedonci
su se kao nacija formirali tek izme|u dva rata, a svoj kwi`evni jezik do-
bili su poslije oslobo|ewa.” (str. 22)
880
Kako su se to Makedonci kao nacija formirali izme|u dva rata? Ka-
ko su u balkanskim ratovima uop{te mogli biti osvojeni i pokoreni, ako
tada kao nacija nisu ni postojali? Horvatu nije ni va`no {to niko nije
osvojen ni pokoren. Va`no mu je da postoji bar jedan mali imperijali-
sti~ki osvaja~, onaj srpski, koji je krvqu miliona svojih najboqih sino-
va oslobodio i wegovu Hrvatsku. Kad bi se to Makedonci kao posebna “na-
cija” sami izbavili iz turskog ropstva da ih srpska vojska nije oslobodi-
la. Kad bi se Albancima ukazala {ansa za formirawe samostalne dr`a-
ve, da nije bilo srpskih, gr~kih i bugarskih oslobodila~kih ratova?
Nakon pozivawa na sumwive podatke o navodnoj makedonsko-albanskoj
saradwi u borbi za autonomiju u okviru Turske, za {to mu je jedini “vjero-
dostojni” izvor kwiga Sinana Hasanija, Horvat pi{e: “Do prve efektiv-
ne makedonsko–albanske saradwe do{lo je u toku Narodnooslobodila~kog
rata, kad je 1943. formirana Prva makedonsko-kosovska brigada koja je ra-
tovala i na albanskom teritoriju.” (str. 23) Ne bi bilo lo{e da se pret-
hodno raspitao kakva je bila etni~ka struktura bora~kog sastava te briga-
de.
E to je ve} za Horvata neprihvatqivo, jer bi s takvim saznawem bi-
la poquqana ~itava krhka gra|evina wegove teze o “prirodnom savezni-
{tvu”. Iz ~iwenice da su se srpski i gr~ki dr`avnici u pro{lom i po-
~etkom ovog veka nekoliko puta dogovarali o eventualnoj podeli Alba-
nije, Horvat izvla~i zakqu~ke o wihovim navodnim imperijalisti~kim
aspiracijama. Aspiracijama, ali prema kome?
Ne{to {to bi se u bilo kom smislu zvalo Albancima do tog vreme-
na nije ni postojalo. Pravoslavni i deo katoli~kih Arbanasa su u Srbe
i Grke gledali kao u mogu}e i najpo`eqnije oslobodioce. Ve}ina kato-
li~kih Arbanasa poglede je upirala prema velikim silama Zapada. Jedi-
no su Arbanasi-muslimani, poput ^erkeza, najvernije slu`ili turskom
okupatoru i predstavqali najsurovije jedinice wegove armije. Zar su se
Srbi i Grci trebali osvrtati na interese i ambicije najodanijih tur-
skih sluga? Uostalom, svi Albanci-muslimani bi se povukli sa Turcima
da turska vojska nije tako brzo i efikasno pora`ena, a oni se nisu bla-
govremeno pripremili za be`aniju.
Daqe, Horvat ka`e: “Mi Jugosloveni navikli smo da sebe smatramo
`rtvama stranih zavojeva~a, ({to je ta~no), a da svoj stav prema tu|oj na-
cionalnoj slobodi smatramo duboko principijelnim ({to je mit). Ako iz-
uzmemo sredwovjekovne dr`ave, mi tu|e teritorije nismo osvajali, ne za-
to jer to nismo htjeli, ve} zato jer to nismo bili u stawu. No ~im nam se
pru`ila prilika, mi smo je iskoristili. I kod toga nismo bili we`ni.
Treba podsjetiti na ni~im izazvani napad na Bugarsku 1885, na osvajawe
Barawe i Temi{vara koje smo morali vratiti Ma|arima i Rumuwima; na
namjeravanu intervenciju, zajedno s Rumuwima i Hortijevcima, radi raz-
bijawa Ma|arske revolucije, do koje nije do{lo jedino zbog sna`nog pro-
testa komunista i sindikata u zemqi, na oru`anu intervenciju u Tirani
kojom je 1924. sru{ena jedina albanska progresivna vlada Fan Nomaja i in-
staliran diktator Zogu; i na osvajawe sjeverne Albanije.” (str. 23)
Horvat me{a “babe i `abe”, poistove}uje stvarni proma{aj srpske
881
vlade otpo~iwawem rata s Bugarskom 1885, koji je imao katastrofalne
politi~ke posledice, s tek eventualno planiranom intervencijom.
Kad ve} po~iwe “osvajawe” Barawe i Temi{vara, pitam se zna li
uop{te Horvat koliki je procenat srpskog stanovni{tva u to vreme `i-
veo u barawskom i temi{varskom okrugu?
[to bar ne pomenu kako je iskrvavqena Srbija smelo pogazila save-
zni~ki ugovor, Londonski sporazum iz 1915. godine sila Antante sa Ita-
lijom, da bi za{titila interese svoje severne “bra}e” Hrvata i Slove-
naca, a pritom zauzela i severnodalmatinske gradove i ostrva u kojim je
`ivela ve}ina italijanskog stanovni{tva, a ~ije su teritorije sve do
Napoleonovih osvajawa bile ukqu~ene u sastav Mleta~ke republike, pa
Hrvati na wih nisu mogli polagati ni istorijsko ni etni~ko pravo.
Ili jo{ sve`iji primer Trsta. Mada je to izrazito italijanski grad,
posleratni jugoslovenski re`im je u jednom trenutku bio spreman za we-
ga i ratovati i u tu svrhu ve} koncentrisao brojne jedinice s uveliko
preovla|uju}im srpskim bora~kim sastavom.
Neuko razmatraju}i i globalnu evropsku politiku Horvat u jednoj
fusnoti ka`e i slede}e: “Zanimqivo je da se kraqevska vlada Jugoslavi-
je nije orijentirala na izbacivawe Talijana iz Rijeke i Istre, ve} na
osvajawe Albanije.” To bi, zna~i, Horvat, da se prolivawem srpske krvi
zaokru`uju hrvatske velikodr`avne aspiracije.
Malo je, dakle, bilo {to su se Srbi ga`ewem Londonskog ugovora,
najo{trije sukobili sa jednim od svojih najvernijih saveznika – Itali-
jom, ~iji su ih brodovi u najte`im trenucima evakuisali iz Albanije
pred nadiru}im austrougarskim i nema~kim snagama u ~ijim su zverstvi-
ma redovno predwa~ili hrvatski krvoloci. A da smo sa~uvali savez i
prijateqstvo sa Italijom, ne povode}i se za epitetima na{e severne
bra}e koja nisu bila u stawu da se sami oslobode, sigurno je da do Jasenov-
ca ne bi ni do{lo.
Horvat opravdava Prizrensku ligu koja je tra`ila albansku autono-
miju unutar Turske ujediwavawem ~etiri vilajeta u kojima je `ivelo sve-
ga 50% albanskog stanovni{tva, porede}i je sa srpskom autonomijom na
podru~ju Srema, Banata i Ba~ke u Austrijskoj monarhiji. “Na majskoj
skup{tini 1848. Srbi tra`e autonomnu teritoriju koja bi zahva}ala
Srijem, Barawu, Ba~ku i ve}i dio Banata s Vojnom krajinom koja se nala-
zila u tim oblastima. Punu podr{ku ovoj Velikoj Vojvodini dao je odmah
hrvatski Sabor, ali ne i be~ki dvor. Kad je u novembru 1849. progla{en
patent o osnivawu vojvodstva Srbije, ono je ukqu~ilo dijelove Ba~ke i
Banata i isto~ni Srijem. Jedanaest godina kasnije Vojvodstvo je ukinuto
i pripojeno Ugarskoj. Ono {to je za nas ovdje od interesa jest ~iwenica
{to su Srbi (zajedno s Hrvatima) jedino u Srijemu predstavqali ve}inu
stanovni{tva (oko 70%), dok su u svim ostalim “vilajetima” bili u ma-
wini. Prema popisu iz 1910. u Vojvodini je bilo 38,6% Slavena... U Kra-
qevini Jugoslaviji tako|er su ~inili mawinu stanovni{tva. Nakon ise-
qavawa Nijemaca i kolonizacije, udio Srba poslije rata pove}ao se na
51% u 1955. i na 58% u 1981.” (str. 27, 28)
Branko Horvat ovde previ|a jedan bitan momenat. Politi~ka snaga
882
Srba kao prevashodno vojnika – grani~ara uveliko je nadilazila wiho-
vo broj~ano u~e{}e u ukupnom stanovni{tvu, ba{ kao {to je danas real-
na politi~ka snaga kosovskih Srba vi{estruko prerasla wihov procen-
tualni udeo u stanovni{tvu.
“Ako ispravno ~itam historiju, onda su vojvo|anski Srbi dobro ura-
dili tra`e}i {to vi{e, a tako|er i Hrvati {to su ih poduprli. Srbi i
Hrvati bili su historijski orijentirani na izlazak iz monarhije, pa je
trebalo ponijeti {to ve}i miraz. Albanci, s druge strane, nisu histo-
rijski mogli do}i do samostalnosti bez suradwe s ostalim balkanskim
narodima. Zbog toga je Velika Albanija bila smetwa za nacionalno uje-
diwewe. Ali ta~no je i to da, kako god Albanija bila koncipirana, bal-
kanski susjedi nisu bili naro~ito raspolo`eni za suradwu. Proizlazi
da nekog racionalnog politi~kog izbora i nije bilo. U sli~noj situaci-
ji bila je i Makedonija.” (str. 28)
Horvat ovde zapostavqa samo jednu “sitnicu”. Do prikqu~ewa Voj-
vodine Srbiji do{lo je zahvaquju}i prvenstveno pobedi srpskog oru`ja
u Prvom svetskom ratu, a ne orijentaciji tamo{wih Srba i Hrvata za iz-
lazak iz monarhije. Kakav li su to samo miraz Hrvati spremali? Ne sa-
stoji li se mo`da on u zlo~inima i paqevinama koje su hrvatske domo-
branske pukovnije ~inile po Srbiji, u kojima se isticao i feldvebel Jo-
sip Broz?
Po kom bi to osnovu porobqeni balkanski narodi, u `aru oslobodi-
la~ke borbe, trebali da vode ra~una i o nacionalnim pretenzijama i
eventualnim dr`avotvornim aspiracijama Albanaca, koji su ih, kao
“najgori Turci”, vekovima najte`e tla~ili i masakrirali?
Iako svi istorijski podaci pokazuju da je turska vlada na sve mogu-
}e na~ine podr`avala Prizrensku ligu i wene autonoma{ke ambicije za
kontrolom nad ~etiri vilajeta u kojima je mnogo Srba `ivelo, Horvat
bez ijednog dokaza negira wen izvorni panislamski karakter i prokla-
movawe ideologije Velike Albanije. Wemu je dovoqna slede}a op{ta
tvrdwa: “Svaki nacionalni pokret po~iwe s projektom velike, a ne ma-
le nacije i oslawa se na onoga od koga o~ekuje pomo}, a ne na onoga tko
se suprotstavqa. U tom pogledu Liga nije izuzetak, pa stoga to i ne mo-
`e biti specifi~na odrednica wenog zna~aja.”
Je li mo`da trebalo da i Srbija, Crna Gora, Bugarska i Turska pot-
pomognu oslaba|awe Albanaca na taj na~in {to bi oni formirali svo-
ju dr`avu i nad vi{e od polovine stanovni{tva Srba, Grka i Bugara, ko-
ji bi zatim trpeli re`im dvostruko gori od turskog, i po ciqevima i po
metodu uprave nad hri{}anima?
Horvatu ni{ta zna~ajno ne kazuje ni ~iwenica da je Liga planirala
u svoju organizaciju ukqu~iti i bosanske i sve druge balkanske muslima-
ne, bez obzira na wihovu nacionalnu pripadnost, pa tek kad su takvi po-
ku{aji ostali bez opipqivih rezultata, okre}e se samo Albancima ape-
luju}i na wihovo jedinstvo bez obzira na verske razlike, imaju}i, svaka-
ko, u vidu da je me|u Albancima 70% muslimana koji u svakom jedinstve-
nom politi~kom nastupu mogu jednostavno instrumentalizovati katoli-
ke i pravoslavce.
883
 Paralelno s tim, ubrzava se, tako|e uz direktnu tursku podr{ku, al-
banizacija muslimanskog `ivqa na ~itavom podru~ju zami{qene Velike
Albanije.
Porta je vrlo ve{to manipulisala prizrenskom ligom. U sve kraje-
ve, koje je sporazumom velikih sila morala napustiti, upu}ivala je al-
banske autonoma{ke trupe. Tek kad su vo|e Lige 1879. godine, kad im je
zamirisala ve}a li~na vlast, zatra`ile administrativnu autonomiju,
turska vlada je to kategori~ki odbila, pa dolazi do pobune koja je ubrzo
ugu{ena bez ozbiqnijeg otpora, a wene uhva}ene vo|e ~ak nisu ni na smrt
osu|ivane, {to je bilo, u najmawu ruku, neuobi~ajeno u praksi turskog
carstva. To {to su deportovani nije bilo nimalo stra{no.
Horvat daqe ka`e: “Veliki moralni kapital Prizrenske lige poku-
{ali su albanski kvislinzi iskoristiti za vrijeme wema~ke okupacije
osnivaju}i u Prizrenu, u septembru 1943, Drugu prizrensku ligu. Ta je or-
ganizacija sura|ivala sa okupatorom i zajedno s drugim kvislinzima
pripremila ustanak u decembru 1944, o ~emu je ve} bilo govora. Osim na-
ziva, dvije lige nemaju ni{ta zajedni~ko, ali je druga poslu`ila da se
diskreditira prva.” (str. 30)
Da li je to ba{ tako? Nisu li dve osnovne zajedni~ke karakteristi-
ke dovoqan dokaz da su su{tina i ciqevi obe lige identi~ni? Ijedna i
druga su formirane uz direktnu podr{ku i pomo} okupatora, jedna tur-
skog, a druga nema~kog. I jedna i druga su za glavni ciq proklamovale Ve-
liku Albaniju. Uz sve to, me|usobno kao da su se takmi~ile koja }e nemi-
losrdnije ugwetavati srpski `ivaq.
Svi sukobi Prve prizrenske lige sa turskom vla{}u uglavnom su iz-
bijali usled albanskog suprotstavqawa modernizaciji Turske kao dr`a-
ve. U tom smislu i Horvat navodi upe~atqive podatke, ali izbegava da ih
komentari{e. Za wega je to isto kao kad Srbi, Grci i Bugari ustaju u bor-
bu za slobodu. On navodi: “U 1884. izbija u Prizrenu buna pri popisu sta-
novni{tva. Idu}e godine dolazi na Kosovu do ustanka zbog pove}awa da-
`bina i skupqawa oru`ja... U 1901. dolazi do oru`anog otpora na Koso-
vu zbog poreza i regrutovawa.” (str. 31)
^ak ~iwenicom da su u mladoturskoj revoluciji u~estvovali i al-
banski oficiri i vojnici, Horvat nastoji sugerisati zakqu~ak da su je i
albanske mase podr`avale. Po{to je eventualnu albansku nacionalnu
svest, usled krajwe kulturne zaostalosti tih masa, mogao izra`avati be-
govat, rukovo|en prevashodno svojim ekonomskim interesima, zasnova-
nim na potrebi odr`awa feudalnih dru{tvenih odnosa. U tom delu car-
stva mladoturci nikada nisu mogli ra~unati na zna~ajniju podr{ku. Me-
|u Albancima su preovladavali individualni i plemenski interesi.
Razume se, bilo je i sporadi~nih albanskih ustanaka koje su podr`a-
vale srpska i crnogorska vlada, kao onaj na ~ijem je ~elu bio Iso Boqe-
tini, ali oni nisu imali nikakve veze sa Prizrenskom ligom.
Osloba|awe Kosova i Metohije Branko Horvat naziva okupacijom.
On pi{e: “Kad su balkanski saveznici, Bugarska, Srbija i Gr~ka, 1912.
osloba|ali svoju kr{}ansku bra}u, wihove vojske okrutno su se obra~u-
navale s muslimanskim stanovni{tvom. Vr{ena su masovna pqa~kawa,
maltretirawa i ubijawa, Bolesni i raweni turski vojnici bili su masa-
884
krirani.”(str. 34)
Horvat se poziva na sumwive navode Austrijanca Lea Frojndliha,
koji tvrdi da je tom prilikom ubijeno 25 000 Albanaca, mada je poznati
separatisti~ki ideolog Hajredin Hoya znatno skromniji, pa tvrdi da je
takvih bilo 12 000. I ovaj drugi znatno preteruje.
Nemam nameru negirati ~iwenicu da je nekoliko hiqada Albanaca
po oslobo|ewu Stare Srbije i Makedonije zaista ubijeno, ali re~ je o
onima koji su odbijali da predaju oru`je i neprekidno iz zasede vr{ili
prepade na srpsku vojsku, kao i pqa~kali civilno stanovni{tvo. Horvat
gubi iz vida da su te surove mere bile samo odgovor na pona{awe i tur-
ske vlasti, i turske policije, i albanskih razbojnika, takozvanih ka~aka.
Kojeg je to srpskog, bugarskog ili gr~kog zarobqenog vojnika turska
armija ostavqala u `ivotu? Nikada u wihovim me|usobnim ratovima za-
robqenici nisu po{te|ivani.
Horvat ~ak i jednu ordinarnu la` navodi kao ~iwenicu. “Specijal-
ni dopisnik Dejli Telegrafa pi{e da su u prolazu kroz Albaniju trupe
generala Jankovi}a ’prevazi{le sve u`ase svjetske historije’, ubijaju}i
starce, `ene i decu, pa ~ak i dojen~ad. Dopisnik nastavqa: ’Srpski ofi-
ciri u svojoj opijenosti pobjedom izbacili su parolu da je najdjelotvor-
niji na~in da se Albanija pacificira – potpuno istrebqewe Albana-
ca’.” (str. 34, 35)
Potpuna je izmi{qotina da su srpski vojnici ubijali `ene, decu i
starce. Ubijani su samo oni mu{karci koji su nosili oru`je i suprotsta-
vqali se oslobodila~koj armiji. Kako to da jedan nau~nik Horvatovog
“autoriteta” po tako zna~ajnom pitawu ne proveri u izvorniku navode
nepoznatog i nepouzdanog autora, pa navede datum i broj lista u kome je
takav izve{taj objavqen, ako je uop{te objavqen?
Pored wega, preostalo mu je jo{ jedino da se uzda u komentare qudi
koji su u istoriji ostali zapam}eni kao individue bez elementarnih mo-
ralnih skrupula: Lavu Trockom, Dimitriju Tucovi}u i Kosti Novakovi-
}u. “Oni potvr|uju da se to balkansko klawe u ime osloba|awa kr{}an-
ske bra}e zaista doga|alo. Jedino brojke ostaju da se provjere.”(str. 35)
Horvatove prave namere otkrivaju se i slede}im citatom: “Trocki
je, kao dopisnik lista Kievskaja misl, bio na licu mjesta i razgovarao je
s u~esnicima doga|aja. On opisuje kako je postojala odre|ena podjela ra-
da. Ako se radilo o ka~acima (hajducima), wihove bi ku}e prvo razorila
regularna armija. Zatim su dolazili rezervisti, koji su izvr{ili svoj
dio posla. Poslije wih dolazila je milicija i na kraju komite. Komite
su se pona{ali onako kako ih znamo iz na{e skora{we ~etni~ke histo-
rije. U Skopqu su ispod glavnog mosta Vardarom plutala trupla Alba-
naca – bez glava!” (str. 35)
Nijednim retkom Horvat se nije upu{tao u opisivawe albanskih
zlo~ina nad Srbima u toku petsto godina turske okupacije. [ta je to
{to bi napa}ene qude u pojedina~nim slu~ajevima navodilo na nemilo-
srdnu osvetu nad pripadnicima jednog naroda koji nema nikakvih civi-
lizacijskih tekovina, ali se spremno stavqao u slu`bu svakom osvaja~u
~ije su armade prodirale kroz ove balkanske gudure.
885
 Horvat namerno preuveli~ava razmere terora nad Albancima koji
se nisu mirili s potiskivawem turske i uvo|ewem srpske uprave. Wemu
je potreban bilo kakav, ma koliko nesrazmeran i ve{ta~ki iskonstrui-
san, pandam usta{kim zverstvima. Otuda i aluzija na sporadi~ne postup-
ke ~etnika u Drugom svetskom ratu. Samo, opet previ|a ~iwenicu da su
~etnici u toku celog trajawa rata ubili do deset hiqada civila, parti-
zani preko sto hiqada, a usta{e preko milion. Dok su ~etnici ubijali
politi~ke protivnike, partizani sve za koje su pretpostavqali da bi im
mogli biti politi~ki protivnici, usta{e su ubijale sve Srbe redom, ko-
ji su im dopadali {aka.
Doti~u}i pitawe kolonizacije Kosova i Metohije nakon Prvog
svetskog rata, Horvat priznaje da je i tamo izvr{ena agrarna reforma da
su albanski seqaci bezzemqa{i napokon postali “slobodni qudi i po-
sjednici zemqe koju su obra|ivali”; ali i da su begovi od dr`ave dobili
nov~anu nadoknadu u ~vrstoj valuti. U prvoj i drugoj etapi kolonizacije,
do 1931. godine, “uglavnom se nije zadiralo u zemqi{te albanskih seqa-
ka. Dijeqene su utrine, {ume, pa{waci i {ikare, te trajno napu{tena
imawa i zemqi{te eksproprirano agrarnom reformom. Preko devet de-
setina tog zemqi{ta nije ranije bilo obra|ivano”. (str. 40)
Ali, ovaj trenutak iznenadne Horvatove “objektivnosti” ima za ciq
samo da uspava pa`qivog ~itaoca. Odmah nakon toga servira nam kontra-
diktornu informaciju: “U tre}oj etapi, 1931–1941, oduzimana je plodna
zemqa albanskih seqaka. Sada je ciqevima kolonizacije dodan jo{ jedan
ciq: da se oduzimawem `ivotne zemqe Albanci potaknu na iseqavawe u
Tursku”.
Opet gnusna la`. Kolonisti su naseqavani samo na napu{tenu ze-
mqu, na onu koju su ostavili iseqenici u Tursku ili odmetnici. To se vi-
di i iz slede}eg Horvatovog citata, u produ`etku, koga, verovatno u pre-
velikoj `urbi nije stigao redigovati, pa on u kwizi ostade, da bi autor
sam sebe demantovao: “Kolonisti su dolazili iz pasivnih krajeva, ve}i-
nom gladni hqeba, a ponekad no{eni i romanti~arskim iluzijama o Ko-
sovu. No ubrzo su upali u vrlo te{ku situaciju. S jedne strane agitiralo
se za zajedni~ki front starosjedilaca Srba i Albanaca protiv prido-
{lica. Starosjedioci su o~ekivali da }e oni dobiti napu{tena imawa i
drugu zemqu. Oni su s negodovawem do~ekivali naseqenike koji su im od-
uzimali pa{wake i {ume.”(str. 40)
[to se ti~e podsticawa Albanaca na iseqavawe u Tursku, ono je vr-
{eno propagandnim sredstvima, a ne nasiqem, pa mu se nema {ta ozbiq-
nije prigovoriti. Istina je da je 1935. godine odlu~eno da se Albanci
iseqavaju iz pograni~nih krajeva, ali je i ta odluka bila legitimna jer
im je zauzvrat davana zemqa istog boniteta na drugom mestu, gde svojim
otvorenim antijugoslovenskim i separatisti~kim odnosom ne bi mogli
direktno ugro`avati bezbednost zemqe.
[to se agrarne reforme ti~e, ona je po istim principima sprovo|e-
na {irom zemqe i svi krupni posedi, bez razlike, dolazili su pod wen
udar.
Albansko stanovni{tvo nikada nije bilo miroqubivo, niti u stawu
da se, u ve}ini slu~ajeva, civilizovano pona{a. Neprekidno je delovalo
886
u pravcu otcepqewa Kosova i Metohije i wihovog pripajawa Albaniji.
Dr`avna vlast im nije dovodila u pitawe egzistenciju, materijalnu si-
gurnost i kulturnu aktivnost. To {to ih je devedeset posto bilo nepi-
smenih, predstavqalo je zate~eno stawe, a svaki poku{aj wihovog opi-
smewavwa po sili zakona neizbe`no bi dovodio do oru`anog ustanka, to-
liko su za pismeno{}u ~eznuli.
Wihovo iseqavawe u Tursku, kao i mnogobrojni odlasci bosanskih i
makedonskih muslimana, prevashodno su motivisani ~iwenicom da se
oni nikako nisu mogli pomiriti sa dru{tvenim stawem u kome je hri-
{}anska raja u potpunosti s wima izjedna~ena u qudskim pravima i gra-
|anskim du`nostima. [kole i univerzitet na materwem jeziku Albanci
nisu imali ni u vreme turske uprave.
Tvrdwe o navodnoj {iptarskoj obespravqenosti u Kraqevini Jugo-
slaviji posebno je pronosila komunisti~ka propaganda, ~iji akteri ni-
su birali na~ina da bi ostvarili primarni ciq – raspad zemqe.
Upravo citirawem referata Vase ^ubrilovi}a iz marta 1937. Bran-
ko Horvat opovrgava sve svoje navode o polo`aju albanske nacionalne
mawine u me|uratnoj Jugoslaviji. U `eqi da kompromituje jednog istak-
nutog srpskog intelektualca on, svakako ne hteju}i, prikazuje pravo sta-
we stvari, zbog koga sam ^ubrilovi} iskreno `ali.
Kako pokazuje Horvat, “^ubrilovi}, prije svega, zamjera kraqevskoj
vladi ’{to su na nemirnom i krvavom Balkanu hteli da... primene zapadne
metode pri re{avawu velikih etni~kih problema...’ Trebalo je imati u
vidu da je Turska ’donela na Balkan obi~aj, uzet iz [erijata, da se dobija-
wem bitke i osvajawem jedne zemqe dobija pravo nad `ivotom i imawem
osvojenih podanika. Od wih su i hri{}ani Balkana nau~ili da se dobija i
gubi na ma~u ne samo vlast i gospodstvo, nego i ku}a i imawe.’ Nekada su
Kara|or|e, Milo{, Mihajlo i Jovan Risti} ’o~istili Srbiju od stranog
elementa, naselili je svojim narodom’, {to sad nije ura|eno. Glavni neu-
spjeh kolonizacije bio je ’{to su najboqe zemqe ostale u rukama Arnauta.
Jedini mogu}i na~in naseqavawa na{eg elementa u masama u te predele
bio je oduzimawe zemqe Arnautima. Posle rata to se lako moglo proteri-
vawem jednog dela Arbanasa u Albaniju za vreme pobuna i ka~a~ke akcije,
neozakowivawem wihovih uzurpacija i otkupqivawem begluka.’ U~iwena
je strahovita pogre{ka {to nije iskori{teno ’shvatawe samih Arnauta o
wihovim uzurpacijama zemqi{ta – retko ko je od wih imao i tursku tapi-
ju, i to samo na kupqena imawa’, pa smo, mjesto toga, ’na na{u veliku naci-
onalnu dr`avnu {tetu ne samo ozakowivali sve te uzrupacije nego, {to je
jo{ gore, privikavali Arnaute na zapadnoevrpske pojmove o privatnom
posedu. Oni ga pre toga vremena nisu ni imali. Tako smo im mi sami dali
u ruke oru`je kojim }e se braniti, dr`ati najboqe zemqe, i onemogu}ava-
ti nacionalizaciju za nas jednog od najva`nijih predela’.”(str. 45)
Sa kakvom tek ironijom Horvat komentari{e prethodni citat: “Iz
ovoga proizlazi zakqu~ak da je kraqevska Jugoslavija bila suvi{e pro-
gresivna zemqa – {to je zakqu~ak na koji ba{ nismo navikli.” (str. 45)
Uz to, on iznosi osnove ^ubrilovi}evog plana, pa zakqu~uje, mada nika-
da nije oficijelno ni poku{ana wegova realizacija, da u odnosu na we-
887
ga “dana{we zavjere albanskih nacional-{ovinista izgledaju kao ne-
vje{t poku{aj diletanata”. (str. 46)
Izno{ewem neistina i poluistina o polo`aju albanske nacionalne
mawine u Kraqevini Jugoslaviji Horvat pravda wihov odnos prema fa-
{isti~kom okupatoru ~ije su jedinice do~ekali kao oslobodioce. Novo
stawe on ovako opisuje: “Otvarane su {kole na materwem jeziku, alban-
skije, pored italijanskog, uveden u dr`avnu administraciju, dozvoqena je
upotreba albanske zastave, vra}ena je oduzeta zemqa, dozvoqeno je no{e-
we oru`ja. Osim toga, albanskim kolaboracionistima ostavqene su
odrije{ene ruke u odnosu na Srbe i Crnogorce koji su prakti~no stavqe-
ni van zakona.” (str. 48)
Odmah upada u o~i da je to sve ono {to je Albancima posle rata pru-
`io jugoslovenski titoisti~ki re`im, i jo{ mnogo uz to, pa ih nije ni-
malo pokolebao u wihovim separatisti~kim ambicijama i privolio na
civilizovano gra|ansko `ivqewe u nacionalno heterogenoj dr`avi.
^ak naprotiv. Sve to je wihove megalomanske apetite udvostru~ilo.
Mada tvrdi da “masovnih ubijawa, poput onih u usta{kim i ~etni~-
kim krajevima, na Kosovu nije bilo sve do kraja 1943.”, Horvat odmah za-
tim iznosi deo autenti~nog svedo~ewa Milije [}epanovi}a, ~ime sam
sebe demantuje. Ali, ne propu{ta priliku da jo{ jednom izjedna~i ratnu
ulogu usta{a i ~etnika.
Istina, komentari{u}i [}epanovi}ev zapis, on ka`e: “Takvi se
prizori ne zaboravqaju. Oni postaju izvor novih osveta. Takve stravi~-
ne prizore do`ivio sam i sam kad sam nailazio na usta{ke zlo~ine.”
Ali, odmah tome dodaje: “Svi na{i narodi imali su svoje usta{e, ~etni-
ke, bjelogardejce i baliste. Ali imali su i partizane koji su oprali
sramne qage.” (str. 49). Usta{e sada, ~ine}i daqi korak, izjedna~uje i sa
belogardejcima, {to je opet zlo~in svoje vrste. Siguran sam da nijedan
evropski narod u dvadesetom veku nije imao svoje usta{e osim Hrvata.
Pred usta{kim zlo~inima kosa na glavi se dizala i okupatorskim ne-
ma~kim Es-Es oficirima i gestapovcima.
I kako su to uop{te malobrojni hrvatski partizani sa ono malo vo-
jevawa, uglavnom pred kraj rata, oprali sramnu qagu koju su ~itavom hr-
vatskom narodu nanele usta{e? Potrebni su vekovi iskrenog kajawa i
wegovog stalnog dokazivawa da se takva qaga opere.
Horvat se nijednog momenta ne zaustavqa u svojoj antisrpskoj mr-
`wi, pa nalazi opravdawe i za albanski separatisti~ki ustanak pred
kraj rata: “Mjesto trijumfalnog osloba|awa zemqe vlastitim snagama, u
trenutku isterivawa okupatora na Kosovu je buknuo kontrarevolucio-
narni ustanak u kojem je u~estvovalo oko 30.000 Albanaca. Organizatori
ustanka, pripadnici vladaju}eg sloja i suradnici okupatora {irili su
glasine o srpskoj i komunisti~koj osveti. S obzirom na vlastito isku-
stvo s ranijim jugoslovenskim re`imima i na svijest da su stvarno bili
povezani s okupatorom protiv kojega se digla cijela Jugoslavija, uz od-
sutnost partizanskog utjecaja u vlastitoj sredini, albanskim je seqaci-
ma najavqivawe osvete izgledalo sasvim realno, i oni su dali prili~no
masovnu podr{ku svojim kvislin{kim vo|ama i raznim odmetnicima iz
888
narodnooslobodila~ke vojske.” (str. 50)
Sve zlo~ine albanske nacionalne mawine Horvat opravdava kao “re-
zultat nesretne istorije ovog kraja”. Da bi ponovo uspostavio osnovnu
nit sa svojom kqu~nom tezom, opet citira Vasu ^ubrilovi}a, odnosno we-
gov referat iz 1940. godine, u kome se, izme|u ostalog, ka`e: “Kod nas, kao
i svugde u Evropi, pokazalo se da nikakva popustqivost nije u stawu da
odvrati te`we pojedinih mawina da se preko granica dr`ava ve`u sa svo-
jim maticama-zemqama. Nasuprot, jo{ pre rata zapa`eno je ja~awe sepa-
ratisti~kih te`wi nacionalnih mawina u svim dr`avama, pa i u na{oj.
Sve povlastice, kulturne i privredne, poslu`ile su im samo zato da ih
iskoriste kao sredstvo za razbijawe dr`ava u kojima su `ivele.” (str. 51)
Horvat daqe interpretira ^ubrilovi}a: “Zbog toga mawine treba
iseliti, pri ~emu je po va`nosti ovaj redoslijed: Nijemci, Ma|ari, Arna-
uti, Rumuwi. [to se ti~e Albanaca, ’simpatije koje mi ose}amo prema na-
rodu u Albaniji, ne smeju nas omesti da ras~istimo ra~une s kvislin{kim
razbojnicima Kosova i Metohije’. A, po{to u pitawu Arnauta Stare Sr-
bije i Makedonije moramo i da etni~ki zavladamo... Kosovom i Metohijom,
a da izbegnemo sukob sa susednim albanskim narodom, tu treba jo{ smi-
{qenije i prakti~nije raditi nego u Vojvodini.’ – Ovaj tekst se”, nasta-
vqa Horvat, “po svoj prilici, mo`e uzeti kao prva formulacija ideje o et-
ni~ki ~istom Kosovu. Kod toga nije bitno o kojoj naciji se radi: nacije su
razli~ite, ali su ideje iste; nacionalizmi su simetri~ni.” (str. 51, 52)
Ipak je bitno, ako se ima u vidu odnos pojedinih nacionalizama pre-
ma postojawu odnosne dr`ave. Horvat o~igledno ne razlikuje patrioti-
zam od separatizma.
Svoju nemoralnost Horvat opet pokazuje slede}im stavom: “^ubri-
lovi}evo mi{qewe nije bilo usamqeno. No, nova, partizanska vlast ni-
je ni pomi{qala na takvo rje{avawe mawinskog pitawa. Izuzev folks-
doj~era, koji su se svojim postupcima sami izop}ili, nijedna mawina ni-
je iseqavana.” (str. 52)
Horvat nam ostaje du`an odgovor na pitawe kojim su se to postupci-
ma folksdoj~eri sami “izop}ili”, a Albanci pak nisu?
Za{to pre}utkuje ~iwenicu o desetinama, prema nekim svedo~ewi-
ma, nekoliko stotina, hiqada Italijana proteranih posle rata iz Hr-
vatske i Slovenije?
Kako to da su se folsksdoj~eri “sami izop}ili”, a Hrvati se nisu
“izop}ili”?
Trebalo bi samo uporediti brojke o nema~kim, hrvatskim i alban-
skim zlo~incima, pa onda izvu}i odgovaraju}e zakqu~ke. Ali to bi opet
bilo porazno po Horvatovo osnovno stanovi{te, pa se u takvu avanturu
on najradije ne upu{ta.
Brzo mewa temu izlagawa, pa lije la`ne suze nad “nesretnim kolo-
nistima” koji su “stradali po tre}i put” jer “nisu mogli dokazati pravo
na zemqu”, ili je zemqa na kojoj su pre rata `iveli bila “nepravilno od-
uzeta” albanskim vlasnicima. To konstatuje u svega tri-~etiri re~eni-
ce, mada je re~ o kqu~nom pitawu koje najboqe ilustruje neravnopravan
tretman kome je nova vlast podvrgavala pojedine jugoslovenske narode i
889
nacionalne mawine.
Te ~iwenice nimalo ne smetaju Branku Horvatu pri tvrdwi da je ti-
toisti~ki re`im u osnovi re{io nacionalno pitawe. Vide}emo daqe ka-
ko je ono re{eno, te kako Horvat namerava re{iti ovo kosovsko potpi-
tawe.
Opisuju}i ratne prilike na Kosovu i Metohiji Horvat primat daje
pitawima partizanske borbe, navode}i podatke da je pred rat na tom pod-
ru~ju bilo 239 ~lanova Komunisti~ke partije Jugoslavije, od ~ega 23 Al-
banca. Taj broj se uveliko smawio progonom kolonista, me|u kojima je i
ina~e komunisti~ka agitacija i pridobijawe novih ~lanova bilo naji-
zra`enije.
Sve do septembra 1942. Albanci uop{te nisu odlazili u partizane,
a italijanske okupatore do~ekali su kao oslobodioce. Tek pred sam kraj
rata, dolaskom partizana iz Albanije prikqu~uje se komunistima i jedan
broj kosovskometohijskih Albanaca.
Da bi ve{ta~ki do~arao navodno savezni{tvo u Drugom svetskom ra-
tu Horvat pronalazi i citira propagandisti~ki ~lanak Radovana Zogo-
vi}a iz “Borbe” 1944. godine, u kome se albanski narod i partizani pri-
kazuju kao “najvjerniji i najistrajniji balkanski saradnici jugosloven-
skih naroda”, a u prilog tome navodi tvrdwu da su u vreme okupatorskih
ofanziva na albanske partizane, jugoslovenski intenzifikovali borbe-
ne akcije na svojim sektorima i obratno.
Na {ta je sve spreman Horvat u svojoj falsifikatorskoj raboti i u
kakve kontradikcije sam upada govori i ~iwenica da on priznaje da u
Drugoj, Tre}oj i Petoj kosovskometohijskoj brigadi, formiranim u no-
vembru 1944. godine “u po~etku” nije bilo Albanca, a odmah zatim da su
“Druga, Tre}a i Peta kosovskometohijska brigada, zajedno sa srpskim
partizanima i uz ukqu~ivawe bugarskih jedinica, oslobodile Kosovo.”
(str. 54)
Ovo Horvatu slu`i kao dokaz albanskog i srpskog ratnog savezni-
{tva, bez obzira na ~iwenicu da su, u stvari, srpski partizani sa Koso-
va i Metohije zajedno sa drugim srpskim partizanima osloba|ali ovo
podru~je. U Horvatovoj unapred zadatoj koncepciji uloge su striktno po-
deqene, pa kosovskometohijski partizani – Srbi imaju zadatak da glume
Albance, da bi Horvat imao dokaz srpsko-albanskog bratstva po oru`ju.
^iwenica da je krajem 1943. i po~etkom 1944. godine na albanskoj dr-
`avnoj teritoriji odr`ana osniva~ka konferencija Narodnooslobodi-
la~kog odbora za Kosovo i Duka|in, da je Duka|in, kako i Horvat prizna-
je, “albanski naziv za podru~je koje je ne{to prostranije od Metohije i
ukqu~uje i dio albanske teritorije” (str. 54), da je od 49 u~esnika bio 41
Albanac, a me|u wima 10 delegata Narodnooslobodila~ke vojske Alba-
nije, Horvatu ni{ta ne zna~i, ne predstavqa nikakav razlog za dovo|ewe
u pitawe “autenti~nosti konferencije”.
Wega ne interesuju ni motivi saziva konferencije ba{ u Bujanu, ni
kriterijumi odre|ivawa delegata. Ako su ve} prisutni delegati strane
vojske, i ako to Horvatu ne govori dovoqno ubedqivo o aneksionisti~koj
politici, za{to se bar ne zamisli nad ~iwenicom da struktura delegata
890
konferencije nije odgovarala ni nacionalnoj strukturi partizanskih
jedinica sa Kosova i Metohije.
Taman posla, pa da se postavi pitawe za{to je sli~na situacija bila
i u Hrvatskoj. Uprkos ~iwenici da je ogromnu ve}inu bora~kog sastava
predstavqao srpski `ivaq, strogo se vodilo ra~una da na rukovode}im
mestima pokreta i u strukturi organa nove vlasti, koju su komunisti jo{
u toku rata uspostavqali, bude onaj broj Hrvata koji je proporcionalan
wihovom u~e{}u u ukupnom stanovni{tvu. Tako su se oni obezbe|ivali
da u svakom slu~aju iza|u kao ratni “pobednici”, bilo da nadja~aju usta-
{e, bilo partizani.
Ovde je ipak najinteresantnije izlo`iti kako Branko Horvat komen-
tari{e slede}i odlomak iz rezolucije Bujanske konferencije: “Kosovo i
Metohija je kraj koji je naseqen najve}im dijelom {iptarskim narodom,
a koji kao i uvijek tako i danas – `eli da se ujedini sa [ipnijom (Alba-
nijom). Prema tome osje}amo za du`nost ukazati pravi put kojim treba da
po|e {iptarski narod da bi ostvario svoje te`we. Jedini put da se [ip-
tari Kosova i Metohije ujedine sa [ipnijom jeste zajedni~ka borba s
ostalim narodima Jugoslavije protiv okupatora i wegovih sluga. Jer je to
jedini put da se izvojuje sloboda, kada }e svi narodi pa i [iptari biti u
mogu}nosti da se izjasne o svojoj sudbini sa pravom na samoopredjeqewe
do otcjepqewa. Garancija za ovo jest narodnooslobodila~ka vojska Jugo-
slavije kao i NOB [ipnije sa kojom je usko povezana.” (str. 55)
Horvat prvo konstatuje: “U posledwih dvadeset godina ovaj stav na-
pada se kao separatisti~ki i tra`i se wegovo poni{tavawe, odnosno do-
kazuje se nelegalnost konferencije. S druge strane, dana{wa iredenta
dokazuje svoju legitimnost pozivawem na Bujan.” (str. 55, 56)
Zatim, analiziraju}i op{te istorijske okvire, on pokazuje da je no
pitawu budu}nost Kosova i Metohije bilo nedoumica i u rukovodstvu
Narodnooslobodila~kog pokreta. Citiraju}i pojedina dokumenta i slu-
`benu prepisku on isti~e da se iz wih “vidi da vodstvo Komunisti~ke
partije Jugoslavije ne prigovara Kosovarima zbog sadr`aja rezolucije,
nego zato {to su s wom preuranili. Potvr|eno je na~elo samoopredjeqe-
wa, ali nikakva odluka nije donesena.
Opcije su ostavqene otvorenima. Ponovno je nagla{eno da legitim-
nost bilo kojega politi~kog zahtjeva ovisi o u~estvovawu u zajedni~koj
borbi.” (str. 57)
Ovaj stav on smatra principijelnim jer je u skladu sa interesima re-
volucije, pa ga poku{ava “ilustrirati malom spekulacijom o dva alterna-
tivna scenarija”, u kojoj navodi: “Da je na Kosovu bila ja~a partijska orga-
nizacija i da je do{lo do sna`nog razmaha partizanske borbe protiv oku-
patora, Kosovo bi iz rata, vjerovatno, iza{lo kao sedma republika. Da je
do{lo do federacije s Albanijom, Kosovo bi se ujedinilo u federalnu al-
bansku republiku. Historija je odabrala tre}i scenarij po kojem je Koso-
vo postalo autonomna pokrajina u okviru federalne Srbije.” (str. 57)
Odmah dodaje da to i nisu prave spekulacije pozivaju}i se i na govor
Sretena @ujovi}a s kraja 1944. godine koji je, izme|u ostalog, rekao: “[to
se ti~e Kosova, ono je na{e i nema nikakve diskusije o tome. Ako bi se Al-
891
banija organizirala na istim principima na kojima i mi, ne bismo imali
ni{ta protiv da se na{i Arnauti otcepe i pripadnu woj”. (str. 58)
Pozivaju}i se na svedo~ewa Mige Miqkovi}a i Vladimira Dedijera,
Horvat daqe navodi: “U Me|uvremenu, u Drugoj polovini februara 1945,
kad jo{ nije savladana pobuna na Kosovu, u Centralnm komitetu
Komunisti~ke partije Jugoslavije u Beogradu odr`ava se kqu~no sasta-
nak, na kojem, pored Kardeqa, Rankovi}a, \ilasa i Tempa, prisustvuju
srpski rukovodioci Ne{kovi} i @ujovi}, te kosovski rukovodioci Mi-
ladin Popovi} i Fadiq Hoya. Raspravqalo se o statusu Kosova. Kardeq
je tada izjavio da bi najpravilnije bilo da se Kosovo i Metohija prisa-
jedine Albaniji, a da Albanija u|e u federaciju s Jugoslavijom.” (U fu-
snoti: “Prema Dedijerovom svjedo~ewu, to je bilo i Titovo mi{qewe.”)
“No kako se u Albaniji narodnooslobodila~ki pokret jo{ nije u~vrstio,
a me|unarodna situacija bila je vrlo nepovoqna – savezni~ka interven-
cija u Gr~koj – balkansko rje{ewe nije dolazilo u obzir. Nakon razma-
trawa raznih mogu}ih varijanti zakqu~eno je da ne najispravnije rje{e-
we biti da se Kosovo i Metohija ujedine u jednu autonomnu oblast i
pripoje republici Srbiji.” (str. 58, 59)
To {to komunisti~ki rukovodioci u ono vreme nisu Bujansku konfe-
renciju smatrali separatisti~kom i uperenom protiv Jugoslavije; te
{to su ozbiqno razmi{qali o otcepqewu ovog dela srpske teritorije,
nije nikakav dokaz za tezu o eventualnoj legitimnosti ove zamisli. Vo|e
narodnooslobodila~kog pokreta su svoju osnovnu antisrpsku usmerenost
pokazivali i dokazivali i u mnogim drugim situacijama, pa otud i kraj-
wi ciq wihovog delovawa – svo|ewe Srbije na teritoriju nekada{weg
Beogradskog pa{aluka.
Nabe|eni nau~nik Branko Horvat partijske proglase, rezolucije,
direktive, govore komunisti~kih rukovodilaca i partizanskih komanda-
nata, mi{qewe Josipa Broza Tita, tretira kao pravne dokumente, zabo-
ravqaju}i da administrativna podela Jugoslavije ni ina~e jo{ nije
pravno sankcionisana, jer bi re`im za tako ne{to prethodno morao pri-
baviti sopstvenu legitimnost kroz nesmetano izra`avawe voqe naroda
na slobodnim izborima. Horvatovo otkri}e Brozove i Kardeqeve anti-
srpske politike nije dovoqan argument o moralnoj i istorijskoj zasno-
vanosti te politike, bar ne u onoj meri koja bi garantovala da bi je srp-
ski narod morao prihvatiti kao svr{en ~in.
Kako tek Horvat ozna~ava razvoj posleratnih prilika na Kosovu i u
Metohiji: “Na ~elo dr`avne uprave i politi~kih foruma do{li su oni
Kosovari i Kosovci koji su najaktivnije u~estvovali u revoluciji. Te-
{ko da je druga~ije moglo i biti. Ali to je zna~ilo dominaciju Srba i
Crnogoraca u kraju gdje su velika ve}ina stanovni{tva Albanci. Dok je
trajao revolucionarni zanos bratstva i jedinstva, obnove i izgradwe ze-
mqe, ta se proturje~nost nije posebno osje}ala. No, trebalo je da bude ja-
sno da su, s udaqavawem od revolucije i s bu|ewem nacionalne samosvi-
jesti, takve proporcije u~e{}a u vlasti tempirana bomba.” (str. 61)
Wegovi pravi motivi opet izbijaju na videlo: “Nacionalne se dis-
proporcije prije svega odnose na policiju. Sli~na pojava, iako mnogo ma-
892
weg intenziteta, zapa`ena je i u Hrvatskoj. Uslijed usta{kog terora, Sr-
bi su u Hrvatskoj ranije i masovnije odlazili u partizane nego Hrvati,
pa su tako na kraju rata imali i u prosjeku du`i partijski i bora~ki
sta`. Kako je taj sta` bio glavni kriterij za ukqu~ivawe u OZN-u i
UDB-u, ta je slu`ba imala iznad prosje~an broj srpskih kadrova. Ostav-
{i bez potrebnog politi~kog nadzora, UDB-a je izvr{ila niz te{kih
povreda zakonitosti koje, u vrijeme maspoka, nisu pripisivane neodgo-
vornoj politici nego Srbima. Sve to je moralo imati mnogostruko te`e
posqedice na Kosovu.” (str. 62)
Horvat opet la`e kad tvrdi da je Unutra{wa dr`avna bezbednost
bilo kada ostajala bez politi~kog nadzora. Ta slu`ba je bila samo puki
instrument u Brozovim rukama, a posledice wene nezakonite delatnosti
on je upravo pri`eqkivao i inicirao jer su se idealno uklapale u wego-
ve ve{te politi~ke kombinacije i manipulacije sa najbli`im saradni-
cima, kako bi ovekove~io svoju diktaturu. Sva me|unacionalna trvewa i
sukobi u posleratnoj Jugoslaviji wegovo su delo. Smi{qeno je izazivao
nacionalne raskole da bi pa`wu gra|ana odvra}ao od ekonomskog stawa
i socijalnih prilika, te niotkog neometan, gradio svoje faraonske zadu-
`bine i “bistrio” svetsku politiku, glume}i bogomdanog lidera “save-
sti ~ove~anstva”.
Potpuna policijska kontrola nad svim sferama dru{tvenog i kul-
turnog `ivota u posleratnoj Jugoslaviji nikako nije bila kosovskome-
tohijska specifi~nost. Horvat prima zdravo za gotovo tvrdwu da je
Prizrenski proces 1956. godine montiran samo zato jer je on osu|en na
Brionskom plenumu Centralnog komiteta Saveza komunista
Jugoslavije. [to se samih policijskih metoda ti~e, psovki, {amarawa,
batinawa, terawa kroz vodu u zimskim danima, dr`awe u hladnim pro-
storijama do fizi~kog osaka}ewa, ubistava, fiktivnih streqawa, pre-
prodaje gra|anima nezakonito oduzetih stvari, wih je tako|e Brozova
policija primewivala u svim krajevima Jugoslavije, pa ni do danas nisu
izba~ene iz upotrebe.
Sama ~iwenica da je najmawe Albanaca, procentualno, odvedeno na
Goli otok najboqe svedo~i da oni sve strahote posleratnog re`ima ni-
su ni osetili. Pozivaju}i se na sumwive podatke Hajredina Hoye, Hor-
vat isti~e da se od 1953. do 1966. godine u Tursku iselilo 231.000 lica, od
kojih 80% Albanaca, ali ili ne zna, ili namerno pre}utkuje, da je za ce-
lo to vreme jugoslovenska dr`ava vodila propagandnu kampawu protiv
iseqavawa, Albanci su bar imali priliku da se, izjasniv{i se kao Tur-
ci, isele u Tursku. Iseqavali bi se, verovatno, i svi drugi jugosloven-
ski narodi da su mogli, da su imali gde, da su jugoslovenske granice bile
otvorene. Be`alo se od titoisti~ke diktature koja je tek 1966. godine
ne{to popustila u svojoj surovosti, da bi se odgovornost za sve {to se
de{avalo u prethodnom periodu svalila na Aleksandra Rankovi}a.
To su nesporni fakti, od kojih sasvim odudara zakqu~ak Branka
Horvata: “Nakon svega ovoga Brionski plenum do`ivqen je na Kosovu
kao novo oslobo|ewe. A svako oslobo|ewe stvara i euforiju.” (str. 66)
A “to postepeno razbuktavawe nacionalne euforije poklopilo se s pri-
893
vrednim zaostajawem Pokrajine i sve ve}om nezaposleno{}u. Jedno je i
drugo bilo rezultat zatvarawa i pogre{ne ekonomske politike u Pokra-
jini kao i u cijeloj zemqi”. (str. 66)
Onaj isti Horvat, koji nadugo i na{iroko opisuje navodne srpske zlo-
~ine, pozivaju}i se na krajwe nepouzdane izvore, danas ovu albansku naci-
onalisti~ku euforiju svodi samo na slede}e: “Sada je postepeno dolazilo
do iracionalne albanizacije svega p sva~ega. Od dje~ijih vrti}a daqe
{kole su podijeqene na albanska i nealbanska odjeqewa; albanski je for-
siran u administraciji; popuwavawe radnih mjesta uvjetovano je poznava-
wem albanskog; albanski kadrovi u`ivali su prednost u upravi, {kolstvu,
privredi, kako bi se ispravio nacionalni sastav; {etala~ki korzo u Pri-
{tini podijelio se na albansku i nealbansku stranu. Kako pokazuje slu~aj
Kadri Reufija, ~ak je i popis stanovni{tva zloupotrijebqen da se pove-
}a broj Albanaca pretvarawem Turaka u Albance.” (str. 66)
I to je sve! Pa za ovo malo {to priznaje da se de{avalo, Horvat za-
ba{uruje ~iwenicu da je sve upravo iz Beograda inicirano.
I balkanske migracije u posledwih nekoliko vekova Horvat selek-
tivno opisuje, kako bi ih mogao koristiti kao dokaz za svoju osnovnu te-
zu da se centar srpske dr`avnosti preselio na sever, te da bi se Srbi mo-
rali pomiriti sa gubitkom Kosova i Metohije. U tom smislu on povla~i
ve{ta~ku paralelu sa Hrvatima, koji su se, tako|e, pred Turcima pome-
rali na sever i centar svoje dr`avnosti preselili iz dalmatinskog pri-
morja u Zagreb. Pokazuje da su se i slavonski kajkavci preselili u [ta-
jersku i Krawsku. Na stare hrvatske prostore doseqeni su Srbi.
Horvat iz vida ispu{ta va`nu ~iwenicu da su Srbi bili toliko voj-
no i politi~ki sna`ni da su povratili mnoge od svojih nekada{wih ze-
maqa, {to Hrvati, koji su se sami odrekli svoje dr`avne samostalnosti
stupaju}i u uniju sa Ugarskom, nikada nisu mogli.
Kad govori o ratovima sa Turskom Horvat upotrebqava termin “aus-
tro–ugarsko–hrvatske kontraofanzive”. Za{to bi taj termin u vreme Tu-
raka bio umesan, a u Prvom svetskom ratu to ve} nije, kad su austro–ugar-
sko–hrvatske snage udarile na Srbiju.
Ali, to jo{ nije ni{ta. Koliki je Horvat bezobraznik vidi se i iz
slede}e wegove tvrdwe: “Uprkos toj rascjepkanosti, nacionalna osje}awa
kod Crnogoraca nisu ni{ta mawe sna`na nego kod Srba. Ako i{ta, ona
su `e{}a, strastvenija.” (str. 76)
Da bi potkrepio tu nebulozu o crnogorskim nacionalnim osje}awi-
ma, wihovo izdvajawe iz okriqa srpskih i zatim pore|ewe sa srpskim,
Horvat se poziva upravo na citat Jovana Cviji}a koji govori da su Crno-
gorci tipi~ni Srbi. Citat glasi: “Nad svim ostalim prevla|uju dva ose-
}awa: plemenska slava i ~ast i nacionalna misao ’vera Obili}a’... Crno-
gorci su ispuweni ’verom Obili}a’ kao Jevreji Starog zaveta verom u Je-
hovu. Glavna duhovna hrana su im predawa o Kosovu i srpskoj nemawi}koj
dr`avi, i ova predawa znaju ~ak i `ene i deca. Svi su pro`eti mi{qu
oslobo|ewa srpske zemqe od tu|inskog jarma – svega ’{to je na{e od sta-
rina bilo’, kako pesma ka`e. Znaju joj granice, slavne gradove i mesta. U
ove granicu uvla~e ’polovinu Albanije’, smatraju}i je kao istorijsku
894
srpsku oblast, naseqenu plemenima srpsko-albanskog porekla. Smatraju
sebe za srodne Arbanasima... Crnogorac se ne uste`e o`eniti devojkom
kakvog arbana{kog junaka. Razlika u veri, naro~ito ako je u pitawu ka-
toli~ka vera, nije prepreka... utoliko pre {to Arbanase smatraju za ro-
|ake crnogorskih plemena.” (str. 76, 77)
Koliko god da se Horvat i trudio, ne}e na}i nikakav dokaz za tvrd-
wu da Crnogorci nisu Srbi. Me|utim, {to se ti~e prijateqstva Crno-
goraca i Albanaca, ono poti~e jo{ iz vremena `ivqewa Albanaca u srp-
skoj dr`avi, u kojoj su imali status identi~an srpskom. Dakle nije bilo
nikakvog diskriminisawa na etni~koj liniji. To prijateqstvo je potom
u~vrstila zajedni~ka borba protiv Turaka. Ali, odnos prema potur~e-
nim Albancima bio je identi~an odnosu prema potur~enim Srbima – ne-
pomirqivost i kazna za izdaju, kao i osveta za po~iwene zlo~ine.
Horvat daqe iznosi: “Kad je do{lo vrijeme formirawa dr`ave, onaj
ro|a~ki imperijalizam o ’polovini Albanije’ Albanci nisu bili sprem-
ni primiti i do{lo je do prolijevawa krvi. No, vaqa zapaziti motiva-
ciju. Nije rije~ o osvajawu tu|e teritorije ve} o osloba|awu zajedni~ke,
crnogorsko-albanske. I ne radi se samo o romanti~arskoj fikciji. U sje-
vernoj Albaniji, oko Skadra, `ivjelo je dosta Slavena koje su Albanci
asimilirali. Osim toga, bilo je neprestanih uskakawa u oba smjera radi
krvne osvete i drugih razloga. Na taj na~in izvjestan broj plemena s obje
strane dana{we granice ima mije{ano slavensko-albansko porijeklo, i
to `ivi u svijesti naroda.” (str. 78)
U srpskoj svesti nije moglo biti pomisli o osvajawu tu|e teritori-
je, jer ne{to {to bi se zvalo albanska teritorija ili Albanija kroz
istoriju nikada nije ni postojalo. Taj srpski “ro|a~ki imperijalizam”,
kako ga Horvat naziva, nisu prihvatili albanski muslimani, a on i ina-
~e ~esto brka kategorije jednom prilikom govore}i o Albancima hri-
{}anima, a drugom o Albancima muslimanima, ne nagla{avaju}i kad je o
kojoj grupaciji re~.
I u ovom citatu Horvat se posebno ~uva od upotrebe termina ”srp-
ski”, pa otuda govori samo o “Slavenima”, mada u tom kraju nikada, osim
Srba, nisu `iveli pripadnici nijednog drugog slovenskog naroda.
“Ako se sada vratimo jo{ daqe u istoriju, na}i }emo da su i Hrvati
do{li u dodir s Albancima. To se desilo za vrijeme seobe Slavena, kad
su Hrvati prodrli dovoqno daleko na jug. U devetom stoqe}u podru~je
pod nazivom Crvena Hrvatska protezalo se od rijeke Cetine do Dra~a.
Spomiwu ga mleta~ki pisci i pop Dukqanin, koji je `ivio u XII stoqe-
}u u Baru, sjedi{tu biskupije za to podru~je. Barska biskupija bila je do
989. pod jurisdikcijom dra~ke metropolije, kasnije je ukqu~ena u split-
sku, odnosno dubrova~ku metropoliju, a za velikih dukqanskih vladara,
Mihajla i Bodina (1089–1142), podignuta je na rang nadbiskupije. Crve-
na Hrvatska obuhva}ala je kne`evine Paganiju (oblast od Cetine do Ne-
retve), Hum, Travuniju i Dukqu (kasniju Zetu, odnosno Crnu Goru). Ova
potowa je, prema Konstantinu Porfirogenitu, ukqu~ivala i podru~je
od Skadra do Dra~a... U to vrijeme se na tom podru~ju, kao i drugdje i jo{
mnogo kasnije, hrvatsko ime mije{alo sa srpskim, a bizantski pisci u XI
895
i XII stoqe}u upotrebqavaju za stanovnike Dukqe etnonime Dukqani,
Hrvati, Srbi ili neko lokalno predslovensko ime... Kasnije ja~aju veze
sa Srbijom (Rackom).” (str. 82, 83)
Ta~no je da su stari vizantijski pisci ponekad termine “Srbin” i
“Hrvat” upotrebqavali kao sinonime, ali to samo svedo~i o wihovom po-
vr{nijem poznavawu pripadnika ta dva srodna slovenska naroda.
Horvat ne smatra uop{te za potrebno da ka`e koji su to mleta~ki iz-
vori koji navodno pomiwu “Crvenu Hrvatsku” i lociraju je na podru~je
koje on navodi. Poziva se u tom smislu i na popa Dukqanina ~iju je neve-
rodostojnost svedo~ewa istorijska nauka ve} odavno nedvosmisleno usta-
novila.
Kqu~ni momenat, koji Horvat iz sasvim razumqivih razloga pre}ut-
kuje, je ~iwenica da barski nadbiskup jo{ od vremena dukqanskih vlada-
ra Mihajla i Bodina nosi titulu “primas srpski”, {to u potpunosti opo-
vrgava Horvatovu tvrdwu da je tek nemawi}kim ukqu~ivawem Dukqe u Sr-
biju “formirana svijest o srpskoj pripadnosti, koju je pravoslavna crkva
– koja je ve}inu Nemawi}a proglasila svecima – u narodu wegovala u ka-
snijim stoqe}ima”, potkrepquju}i tu tvrdwu navo|ewem kako se “nakon
osnivawa srpske autokefalne arhiepiskopije, podru~je pravoslavqa pro-
{irilo na cjelokupnom teritoriju biv{e Crvene Hrvatske.” (str. 83)
Komentari{u}i pismo u kome juna 1789. godine crnogorski glavari
pi{u ruskoj carici Katarini Drugoj: “Sada svi mi Srbi: Crnogorci, Her-
cegovci, Bawani, Drobwaci, Kosturani, Ku~i, Piperi, Bjelopavli}i, Ze-
}ani, Klimenti, Vasojevi}i, Bratono`i}i, Pe}ani, Kosovci, Prizrenci,
Albanci, Makedonci i drugi ovdje nepomenuti Srbi molimo va{u najmi-
lostiviju carsku li~nost da budete na{ blagotvoriteq i za{titnik.” (str.
86) Horvat ka`e da “Srbi ovdje, vjerojatno, ozna~uju kr{}ane.” Pri tome u
citatu podvla~i nazive Klimenti, Pe}ani, Kosovci, Prizrenci, Alban-
ci, pa na tome konstitui{e pretpostavku da Srbi ozna~uju kr{}ane.
A koji bi to Pe}ani, Kosovci i Prizrenci tra`ili rusku za{titu
kad tamo nije bilo Albanaca hri{}ana, jer su Turci nakon srpskih seo-
ba na tim prostorima naseqavali samo albanske muslimane?
[to se pomenutih Albanaca ti~e, Horvat prenebregava ~iwenicu da
su albanski hri{}ani sve do najnovijeg vremena wegovali svoju svest o
pripadnosti srpskim dr`avotvornim tradicijama, pa otud wihovo prija-
teqstvo i bratimqewe s okolnim Srbima.
I sam Horvat, nesvestan sopstvene konfuzije, prethodno navodi: “U
borbi s Bizantom, car Du{an osvojio je i Albaniju, koja je bila pod bi-
zantskom vlasti. Du{an je ugledne Albance, zajedno sa Srbima, ukqu~i-
vao u svoje dr`avne sabore. Gradovima ostavio povlastice. U Du{anovoj
vojsci, koja je osvojila Epir i Tesaliju, bilo je mnogo albanskih vojnika.
Mali albanski plemi}i dobili su posjede smijewenih gr~kih erhonata i
uzdignuti su na visoke polo`aje u Epiru i Tesaliji. Tako su Srbi pomo-
gli prodor Albanaca u Sjevernu Gr~ku.” (str. 84)
Odmah dodaje u svom poznatom stilu: “Na taj na~in srpska vlast u za-
jedni~koj dr`avi nije do`ivqena (sasvim) neprijateqski.” Ovo “sasvim”
onda obja{wava slede}im navodom: “Ipak, krupni albanski velika{i bi-
896
li su potisnuti (kao i op}enito krupna vlastela u Du{anovom carstvu),
a kao namjesnik Albanije nije bio imenovan Albanac nego, u skladu s fe-
udalnim obi~ajima, carev ro|ak, Jovan Asen, brat careve supruge Jelene.
Sjever je dobio sin Du{anov Uro{, a Jug brat Du{anov Simeon.” (str. 84)
Za{to bi u tome bilo razloga da Albanci imalo neprijateqski do-
`ive Du{anovu vlast? Pogotovo, ako se ima u vidu da oni nikada, kroz
celokupnu svoju pro{lost, sve do dvadesetog veka, niti su imali `eqe,
ni voqe, niti su uop{te pomi{qali da formiraju samostalnu dr`avu.
Horvatova pokvarenost jezuitskih korena posebno se iskazuje kroz
napomenu uz slektivno izno{ewe podataka iz istorije Dukqe, te kombi-
novawe proverenih sa neproverenim ili ve} odavno opovrgnutim pret-
postavkama. Tako on ka`e: “Ovi se podaci ne navode radi dokazivawa da
Dukqa pripada Hrvatskoj ili Srbiji. To podru~je pripada narodu koji
tamo `ivi, a to su danas Crnogorci. Svrha navoda u tekstu jest da se is-
takne fluidnost etni~kih naziva u to vrijeme, kao i vjerojatnost da su,
pored Crnogoraca i Srba, i Hrvati do{li u kontakt s Albancima jo{ u
samim po~ecima svoje historije. Uostalom, ni mnogo kasnije etni~ka
odn. nacionalna pripadnost nije ozna~avana mnogo preciznije. Krajem
18. stoqe}a Pavao Riter Vitezovi} progla{ava sve Ju`ne Slavene Hr-
vatima (u kwizi Croatia Rediviva objavqenoj 1700. g.). Stoqe}e i koju go-
dinu kasnije Vuk Stefanovi} Karayi} je skromniji: on Srbima smatra
sve {tokavce. Prilikom osnivawa Jugoslavije 1918. priznata su samo
tri “plemena” – Slovenci, Hrvati i Srbi – koja su formirala Dr`avu
Srba, Hrvata i Slovenaca. Na Drugom zasjedawu Avnoja dodani su Make-
donci i Crnogorci. Koju godinu poslije oslobo|ewa otkriveni su i Mu-
slimani. Tako je, ~ini se, precizna etni~ka identifikacija na jugosla-
venskom prostoru izvr{ena tek u vrijeme sada{we generacije. Odatle
vjerojatno i toliko neiz`ivqenih nacionalizama. Mo`e se povu}i jo{
jedna paralela. U Kraqevini Jugoslaviji Muslimani su me|unarodnim
ugovorom iz 1919. dobili status mawine. U Republici su postali nacija
s veliko M. Danas su Albanci tretirani kao mawina. I oni mogu tokom
vremena postati narod udru`en u federativnu Jugoslaviju.” (str. 83)
Ni{ta od ovoga Horvat ne navodi slu~ajno. Tezom da podru~je Dukqe
pripada narodu koji tamo `ivi, “a to su danas Crnogorci”, Horvat nasto-
ji da postigne dva ciqa: potvrditi brozovsku politiku izmi{qawa crno-
gorske nacije kako bi se srpski narod u celini oslabio, te promovisati
na~elo prema kome, daqe, Kosovo i Metohija pripadaju onima koji danas
tamo `ive, to jest, Albancima. ^iwenica o wihovoj trenutnoj broj~anoj
prevazi je, dakle, dovoqna da anulira na~in na koji su oni tamo dovedeni,
metode kojima su se slu`ili da Srbe otud proteraju, te, uop{te, ve{ta~-
ko stvarawe teritorijalne celine koja nema nikakav istorijski osnov.
To {to je Vitezovi} progla{avao sve Ju`ne Slovene Hrvatima ne
mo`e biti nikakvo utemeqewe za Horvatove relativizacije, nego je je-
dino svedo~anstvo panslavisti~kog zanosa intelektualaca onog vreme-
na. Tim zanosom se ne mo`e opovrgnuti ni kasnije Karayi}evo smatrawe
svih {tokavaca Srbima, jer je izvorni jezik kojim su govorili Hrvati
samo kajkavski i ~akavski. Oni su naknadno prihvatili srpski za svoj
897
kwi`evni jezik, a sli~no su zamalo mogli da urade i Slovenci.
Pravnim aktom osnivawa jugoslovenske dr`ave 1918, koju formiraju
Srbi, Hrvati i Slovenci (odnosno ve}i delovi hrvatskog i slovena~kog
naroda koje su Srbi uspeli da oslobode), Horvat kao dokument istog zna-
~aja i vrednosti dodaje odluke Drugog zasedawa Avnoja, na kome se insi-
stira na postojawu makedonske i crnogorske nacije, koje su komunisti
prethodno izmislili, u vreme kad su se svim silama borili za razbijawe
Jugoslavije. Daqe, prihvata zdravo za gotovo re`imski stav prema kome
su i muslimani, navodno, postali nacija.
Sve to mu predstavqa “dovoqnu” argumentaciju za tezu da i Albanci
od nacionalne mawine “mogu tokom vremena postati narod udru`en u fe-
derativnu Jugoslaviju”. Mogli bi ako se od Srba o~ekuje da se }utke po-
mire sa odsecawem kqu~nog dela wihove nacionalne teritorije, na kome
su vi{e puta kroz istoriju sopstveni suverenitet oru`je i rekama krvi
potvr|ivali. Ne verujem da se to ikada mo`e dogoditi. Oni koji nastoje
formirati novu albansku dr`avu na srpskoj zemqi, na podru~ju Kosova i
Metohije, morali bi se temeqito pripremiti za novi surovi rat sa srp-
skim narodom.
U najkra}im crtama opisuju}i razbija~ku komunisti~ku politiku u
predratnoj Jugoslaviji, koja je sprovo|ena po direktivama Komunisti~-
ke internacionale, Horvat ka`e i slede}e: “Sredinom tridesetih godi-
na KPJ po~iwe mijewati stav prema integritetu Jugoslavije. Me|utim,
stvarno nezavisniju politiku Komunisti~ke partije Jugoslavije po~iwe
voditi tek od dolaska Josipa Broza Tita na ~elo Partije 1937. Jo{ iste
godine odr`ana je osniva~ka konferencija Komunisti~ke partije
Jugoslavije za Kosmet. Kosmetska partijska organizacija bila je vezana
za PK Crne Gore. No, tek {to se malo konsolidirala, tra`ila je 1939.
osamostaqivawe i povezivawe neposredno s Centralnim komitetom
Komunisti~ke partije Jugoslavije. Od interesa je uo~iti da zahtjev nije
bio postavqen zbog nekih animoziteta prema Crnogorcima; na ~elu Ko-
smetske partijske organizacije stajali su upravo Crnogorci. Zahtjev je
odbijen, ali je ponovqen naredne godine i prihva}en na Petoj zemaqskoj
konferenciji u Zagrebu 1940. godine. I to se mo`e smatrati po~etkom
formirawa kosovske autonomije. Partijski rad i partizanska borba u
naredne ~etiri godine tu su autonomiju i realno pripremili.” (str. 92)
Interesantno bi bilo da Horvat poku{a i ~iwenicama potkrepiti
tvrdwu da je Komunisti~ka partija Jugoslavije dolaskom Josipa Broza na
weno ~elo, po~ela voditi “stvarno nezavisniju politiku”, pogotovo ako
se ima u vidu da je Broz do{ao kao mandator Kominterne, nakon {to se
prethodno istakao i svoju pravovernost dokazao agilnim u~e{}em u sta-
qinisti~kim ~istkama, te da je bez izuzetka, u Jugoslaviji vodio najrigo-
rozniju varijantu staqinisti~ke politike. Ipak, najva`nije od svega je
to {to i Horvat pokazuje da je autonomnost Kosova i Metohije ~isto par-
tijska stvar, produkt komunisti~ke politike, koji je svoju istorijsku
{ansu do`iveo postizawem monopolisti~kog polo`aja Komunisti~ke
partije, pa je realno o~ekivati da }e i nestati sa istorijske pozornice
okon~awem brozovske diktature, koja se, evo i godinama nakon tiranino-
898
ve smrti, makar na jedvite jade, produ`uje.
Prikazuju}i pozori{nu predstavu u kojoj je partijski vrh, na ~elu sa
Brozom unapred podelio razli~ite uloge pojedinim delovima partij-
skog organizma i prinudio ih da napokon na pomen izvuku scenario, Hor-
vat komunisti~ku komediju prihvata kao regularnu dr`avotvornu delat-
nost, pa rezimira: “Nakon oslobo|ewa Kosovo ima nedefiniran status
sve do zasjedawa Skup{tine Oblasnog narodnog odbora u julu 1945. g. u
Prizrenu. Zbog toga Kosovari (jednako kao i Vojvo|ani) nisu u~estvova-
li na Beogradskom zasjedawu Velike antifa{isti~ke narodnooslobodi-
la~ke Skup{tine Srbije u novembru 1944. g. U Prizrenu se donosi rezo-
lucija o prikqu~ewu Srbiji. U avgustu 1945. g. taj zakqu~ak prihva}a
Avnoj. U septembru Predsjedni{tvo Narodne skup{tine Srbije donosi
Zakon o ustavnovqewu i ustrojstvu Autonomne Kosovsko-Metohijske
oblasti po{to je prethodno Antifa{isti~ka skup{tina narodnog
oslobo|ewa Srbije prihvatila u na~elu najavqenu odluku Kosovara i
Kosovaca”. (str. 92) Sve odluke u tom vremenu donosio je Broz, uz sarad-
wu nekoliko najbli`ih a|utanata. Me|u kojima su se po antisrpskoj mr-
`wi isticali Kardeq, Hebrang i Pijade. Horvat zapostavqa ~iwenicu
da ni na Drugom zasedawu Avnoja uop{te nije bilo srbijanskih predstav-
nika, te da su wih glumili partizanski oficiri srpske narodnosti, ko-
ji su slepo izvr{avali Brozove naloge. Srbijanski pandan pokrajinskim
antifa{isti~kim ve}ima sazvan je tek nakon oslobo|ewa Beograda i u
wegovoj pripremi, posebno u odluci da predstavnici Kosova, Metohije,
Vojvodine i Sanyaka ne u~estvuju u wegovom radu – doneo je Broz. On je
pored svih danas postoje}ih, planirao jo{ i Sanya~ku federativnu jedi-
nicu, ali je odustao od we kada mu se u~inilo da bi time mogao pretera-
no iritirati Srbe, pa je wihovim masama bacio pra{inu u o~i odlukom
da se ukinu svi formirani paradr`avni organi Sanyaka i ova, od pamti-
veka srpska teritorija podeli izme|u srbijanske i crnogorske federal-
ne jedinice. Pod punom komunisti~kom kontrolom se improvizuju mari-
onetske skup{tine u Vojvodini i na Kosovu i u Metohiji, da bi “jedno-
glasno” izglasale odluku o prikqu~ewu Srbiji, kao da su sve do tog mo-
menta, bile van sastava Srbije. Prihvataju}i sve zdravo za gotovo sve ko-
munisti~ke odluke, uprkos ~iwenici da su im kreatori davali samo pri-
vid legitimiteta, nikada ni ne poku{avaju}i da provere stvarnu voqu
naroda, Horvat izvla~i slede}e zakqu~ke:
“1. U toku NOB-a mnogo je puta nagla{avano da }e odluku o dr`av-
nom ure|ewu narodi donositi sami slobodnom voqom. Legitimitet do-
no{ewa politi~kih odluka stican je u~estvovawem u borbi. Nema, sto-
ga, sumwe da je NOO u Prizrenu legitimno doneo odluku, da je ta odluka
predstavqala mi{qewe u~esnika i da su tako realizirana na~ela pro-
klamirana u partizanskoj borbi. Na skup{tini u Prizrenu sudjelovali
su svi `ivi u~esnici Bujanske konferencije, a Bujanska rezolucija bila
je prethodno podijeqena skup{tinarima”. (str. 92, 93)
Sve {to je Narodnooslobodila~ka borba proklamovala imalo je
status programa jednog politi~kog pokreta, a ne pravnu snagu. Pravnu
snagu tim politi~kim proklamacijama, mogli su dati samo regularno
899
ustanovqeni dr`avni organi. Po{to su izbori za ustavotvornu skup-
{tinu 1945. godine bili samo jedna kvazi-parlamentarna farsa sa na-
{timovanim rezultatima i dirigovanom opozicijom, koja je, iako diri-
govana, bila uz to i sistematski {ikanirana kako bi na woj zube o{tri-
li uzavreli i netrpeqivi komunisti~ki fanatici. Po kojoj bi se to
pravnoj teoriji legitimitet politi~kih odluka sticao u~estvovawem u
borbi, i to ne u antiokupatorskoj ili antifa{isti~koj, dakle, patriot-
skoj borbi, nego iskqu~ivo u partizanskoj borbi koja se ve} u prvim da-
nima rata deklarisala prevratni~kim ambicijama i `elela da genocid
nad srpskim narodom i wegovo patriotsko i rusofilsko ose}awe iskori-
sti i zloupotrebi radi osvajawa vlasti koja }e u svojoj osnovi imati iz-
razito antisrpsku politiku. ^ak i kada bi se prihvatio Horvatov rezon,
kojim su to, kakvim i kolikim u~estvovawem u borbi Albanci stekli le-
gitimitet, kada su Albanske mase do zadweg dana istrajale u predanoj
slu`bi okupatoru, te su albanski antifa{isti bili muzejska vrednost,
ne{to ipak ~e{}e nego antifa{isti me|u folksdoj~erima, od kojih je
tako|e formirana partizanska jedinica “Ernest Telman”. Kako to da
folksdoj~eri, mada ima neospornih dokaza da su wihovi predstavnici
u~estvovali u borbi na partizanskoj strani, nisu stekli legitimitet za
dono{ewe odluka o sopstvenoj administrativnoj autonomiji, nego su bez
milosti proterani u Nema~ku. Ni veliki broj Italijana ukqu~enih u
partizanske jedinice nije pomogao ovoj nacionalnoj mawini da stekne
bilo kakvo autonomno pravo, nego su weni pripadnici, skoro svi, prote-
rivani bilo direktnim napadom, bilo du`im kontinuiranim {ikanira-
wem, tako da su izlazak iz Jugoslavije smatrali darom provi|ewa.
“2. U balkanskim ratovima Crna Gora i Srbija osvojile su Metohiju
i Kosovo, pa je Bukure{tanskim mirom 1913. godine Kosovo sa Prizre-
nom pripojeno Srbiji, a ostala Metohija Crnoj Gori. Kao rezultat for-
mirawa Jugoslavije, ta je podela anulirana. A u duhu narodnooslobodi-
la~ke borbe: Metohija i Kosovo su ujediweni, a predstavnici ujediwenog
Kosmeta samostalno su doneli odluku o prikqu~ewu.” (str. 93)
Srbija i Crna Gora nisu osvojile nego su oslobodile Kosovo i Me-
tohiju. Odluka o wihovoj pobedi izme|u Crne Gore i Srbije nije anuli-
rana kao rezultat formirawa Jugoslavije, nego slobodno izra`enom vo-
qom srpskog naroda Crne Gore na velikoj Narodnoj skup{tini 1918. go-
dine, u Podgorici i prikqu~ewu Crne Gore Srbiji, pa su tako Kosovo i
Metohija ujediweni u jedinstvenu srpsku dr`avu. Horvat bi trebalo da
iznese ~iwenice ko je i po kom kriteriju upravo ovu srpsku teritoriju
izdvojio, granice joj odredio i posebnom administrativnom celinom je
proglasio. Staqinisti~ki diktator Josip Broz je nastojao anulirati i
sve druge tekovine srpske oslobodila~ke borbe, otimaju}i od Srbije, po-
red Kosova i Metohije, i Makedoniju, Crnu Goru, Vojvodinu, Bosnu i Her-
cegovinu i sve druge teritorije koje je Srbija dobila savezni~kim Lon-
donskim ugovorom 1915. godine.
Nezasiti u svojim antisrpskim aspiracijama, Brozovci su previde-
li mogu}nost da Srbima jednog dana to postane nepodno{qivo, pa da se
veliki vaqak kvaziistorijskog in`eweringa zakotrqa nizbrdo, te da
uskoro izbri{e i ovaj i sve ostale brozovske marifetluke. Svi oni koji
900
igraju na kartu antisrpske politike, ve{ta~kog odr`avawa Srbije u
granicama nekada{weg Beogradskog pa{aluka, morali bi ipak imati u
vidu da ni srpsko strpqewe nije bezgrani~no, te da bi jednog dana srp-
skom narodu moglo dosaditi stalno parni~ewe sa svojom severnom bra-
}om i motivisati na odluku o reafirmisawu klauzula Londonskog ugo-
vora, {to ujedno zna~i da svoju severnu bra}u prepusti da se u daqoj bu-
du}nosti sami snalaze. Oni su prirodno pametni, pa im to ne}e biti
mnogo te{ko.
“3. Sa odlukom Kosovara morala se slo`iti i Republika i Federa-
cija da ona postane punova`na.” (str. 93)
Srbijanska republika je bila samo provizorna dr`ava sa stalnom
prinudnom, gotovo okupacijskom namesni~kom upravom, koja se zadr`ala
punih 40 godina nakon rata, pa se zato nikada samostalno nije mogla s ne-
~im slagati ili ne~em protiviti, da bi, tek, jugoslovenska federacija
mogla punova`no donositi neke odluke ili se ve} sa dono{enim slaga-
ti. Weni dr`avni organi su prethodno morali, pribaviti legitimitet
kroz op{te parlamentarne izbore ili slobodnim referendumom. U ju-
goslovenskoj stvarnosti sve kqu~ne odluke je Broz donosio, a dr`avne i
partijske instrukcije su mu slu`ile samo kao puki paravan i folklor-
ni ukras sa osnovnom funkcijom da daju privid javnog `ivota. Zato te od-
luke nemaju nikakvu pravnu vrednost.
“4. Kao {to su legitimni predstavnici Kosova odlu~ili da se pri-
kqu~e Srbiji, oni mogu odlu~iti i da se od Srbije odvoje.” (str. 93)
Niti su ti predstavnici na koje se Horvat poziva, bili legitimni,
niti su odluke o prikqu~ewu Srbiji mogli doneti jer su i pre toga Ko-
sovo i Metohija stvarno i po me|unarodnom pravu bili u sastavu Srbi-
je, one teritorije sa kojim je Srbija do{la u sastav Jugoslavije. Odluku
o odvajawu Kosova i Metohije od Srbije mo`e doneti bilo ko, ali da bi
je sproveo mora imati dovoqno jaku armiju da pobedi srpski narod na
bojnom poqu.
Istina, prikazuju}i evoluciju kosovske autonomije Horvat prikazu-
je da su dominiraju}i politi~ki ~inioci u Jugoslaviji umesto pravih
gra|ana, pojedinaca i izgradwom civilnog dru{tva insistirali na “su-
verenitetu nacija i dr`avnosti republika, {to je vrlo brzo probudilo
nacionalne antagonizme”, {to je opet, dovelo do toga, kako se poziva na
Qubomira Tadi}a, da je “nacionalno i nacionalisti~ko i`ivqavawe u
na{oj zemqi pomalo surogat za demokratiju.” (str. 93)
Horvat se sla`e da je u Jugoslaviji podstican proces dezintegraci-
je, da su federalnim jedinicama zavladale regionalne oligarhije, koje su
sveop{tim zatvarawem obezbe|ivale i o~vr{}ivale svoje teritorijal-
ne monopole, te da su pokrajine fakti~ki dobile status republika, a da
to samo jo{ formalno nisu. [to je dovelo zemqe u “veoma opasnu i ne-
stabilnu politi~ku situaciju”. A kako Horvat vidi uzroke tog proble-
ma i wegovo optimalno re{ewe: “Osnovni uzrok te nestabilnosti jest’
odsutnost demokrati~nosti u rje{avawu politi~kih pitawa. Kako se to
vidi iz dnevnika Dra`e Markovi}a, ta se pitawa re{avaju poga|awima
~elnih politi~ara daleko od svake javnosti. U tim su poga|awima bile
901
ispitane sve varijante izuzev{i one osnovne: da se gra|ani Kosova i Voj-
vodine zapitaju kako `ele politi~ki organizirati svoje pokrajine. A
upravo ta varijanta – da se “narodi izjasne {to ho}e i kako ho}e” pred-
stavqa kako smo vidjeli pri ispitivawu Bujanske konferencije tekovi-
nu revolucije. Taj legat nije po{tovan.” (str. 94, 95)
Te revolucionarne legate Horvat mo`e obesiti ma~ku o rep. Narod
Vojvodine se izjasnio jo{ 1918. godine o prikqu~ewu Srbiji, a dana{we
wegovo javno demonstrirawe pokazuje da mu je posleratno autonoma{tvo
nametnuto, uprkos wegovoj voqi da Vojvodina predstavqa integralni
deo Srbije – bez bilo kakve administrativne posebnosti. [to se Alba-
naca na Kosovu i Metohiji ti~e, oni imaju pravo na samoopredeqewe, ali
samo po pitawu da li `ele da `ive na teritoriji Srbije, kao ravnoprav-
ni gra|ani bez bilo kakvih autonoma{kih administrativnih – politi~-
kih posebnosti. Ili da se iz Srbije isele. Po{to ih je okupator naselio
u staru srpsku zemqu, a okupator je definitivno pora`en i proteran sa
Balkana, oni ne mogu imati nikakva prava na teritoriju jer je okupacija
fakti~ko, a ne pravno stawe. Pa makar trajala 500 godina. Nakon okon-
~awa okupacije sve se dovodi u prvobitno stawe. Srpski narod i wegova
dr`ava imali su ogromno razumevawe prema potomcima naseqenih Al-
banaca samom ~iwenicom {to ih nisu proterali zajedno sa okupatorom
koji ih je doveo. Ono na {ta albanska nacionalna mawina i u budu}e mo-
`e ra~unati su puna gra|anska prava i politi~ke slobode koje imaju i
Srbi i pripadnici svih drugih nacionalnosti. O nekoj administrativ-
no-teritorijalnoj autonomiji ne mo`e biti ni govora.
Prikazuju}i kosovskometohijsku krajwu ekonomsku nerazvijenost
Horvat posebno potencira kvantitativni pokazateq da je u srpskom sta-
novni{tvu dva puta ve}i procenat zaposlenosti na 1.000 stanovnika, pred-
vi|aju}i ~iwenicu da bi on u odnosu na samo radno sposobno stanovni{tvo
svedo~io o dijametralno suprotnom stawu stvari. Iz ~iwenice da “danas
na Kosovu ima” vi{e studenata nego bilo gde drugde u Jugoslaviji, te da za
te studente nema radnih mesta a wihovo obrazovawe vi{e je nego mawkavo,
Horvat samo vidi problem nemogu}nosti wihovog zapo{qavawa, a ne i lu-
kavu politi~ku odluku da se upravo takva situacija izazove. ^ak, nabraja-
ju}i parole koje su 1968. godine i 1971. godine uzvikivali albanski demon-
stranti, kao {to su “Ho}emo Pre{evo u sastavu Pokrajine”, “@iveo Oslo-
bodila~ki pokret Kosova”, “@ivela Albanija”, “@iveo Enver Hoya” tvr-
di da one “ne poti~u od organizatora demonstracija”. (str. 102)
Umesto bilo kakvog dokaza, Horvat nudi sebe. Nema nikakvog dokaza,
ali je ube|en da je u pravu. A sasvim je prirodno da mu svi mi verujemo,
ako imamo u vidu o kakvom je nau~nom autoritetu re~. Ve{ta~ki klasi-
fikuju}i zahteve demonstranata, da bi nacionalisti~ke objasnio op-
{tim stawem u zemqi, koje bi ina~e pove}alo me|unacionalne surevwi-
vosti zbog krize i ekonomike privrednog zaostajawa Kosova i Metohije,
u ~ijim uzrocima vidi i ~iwenicu da u Jugoslaviji jedna regija eksploa-
ti{e drugu, te politi~kim zahtevima za nacionalnim i individualnim
politi~kim pravima, tvrde}i da je i zabrawivawe wihove zastave “pod
kojom su se borili Albanski partizani” nezakonito. Horvat tvrdi: “^e-
902
tvrta grupa zahteva jeste iredentisti~ka. Vidi se da su ekstremne paro-
le u toj grupi do{le iz vana. Zanimqivo je da se 1981. godine Enver Hoya
vi{e ne pojavquje kao nacionalni heroj.” (str. 102)
Horvat drsko i bezobrazno la`e. Poklici Enver Hoyi spadaju u naj-
~e{}e parole. Kao da je zaboravio ono otegnuto: “E-hoooo!”.
Horvat posebnu pa`wu poklawa zahtevu “Kosovo – Republika”, kao
centralnom zahtevu albanske nacionalne mawine, pa ka`e: “Zahtjev ni-
je sasvim racionalan jer osim naziva, Kosovo, zapravo jeste Republika.
[tovi{e, upore|uju}i prava Kosova sa pravima jedne nema~ke ili ame-
ri~ke savezne dr`ave, pokrajina Kosovo ima ve}a prava. Prema tome, re-
publika ima prvenstveno simboli~ko zna~ewe.” (str. 103) To je dobro
uo~io. Daqe ka`e da nije mogao “prona}i nijedno koherentno obrazlo-
`ewe” za progla{ewe zahteva za republikom kontrarevolucionarnim, i
tuje u pravu. A postoje}i re`im svojom glupo{}u mu pru`a idealnu pri-
liku za racionalno kontrirawe po svakom osnovu obrazlo`ewa. Za
obrazlo`ewe po kojem je republika suverena dr`ava, a da ne mogu posto-
jati dve albanske dr`ave, lako mu je i da na|e konkretne primere za opo-
vrgavawe. Horvat uspe{no opovrgava i drugo obrazlo`ewe, koje prvo
formuli{e: “Narodi imaju pravo na otcepqene a nacionalne mawine
nemaju. Republika odgovara narodu, a pokrajina nacionalnoj mawini. Ka-
ko su Albanci u Jugoslaviji nacionalna mawina, oni mogu imati samo
autonomnu pokrajinu. Ta je argumentacija sasvim arbitrarna i ostatak je
nekada{we politi~ke skolastike. Svaki ~ovek – u socijalizmu – ima
pravo na samoopredeqewe, pa tako i na nacionalno samoopredeqewe.
Pripadnost nacionalnoj mawini u tom pogledu je sasvim irelevantna.
Jedino je relativno pitawe da li moje pravo ne nanosi {tetu vitalnim
interesima moga susjeda. A upravo je u tom pogledu doktrina o “samoo-
predeqewu” do otcepqewa” je neodr`iva, jednako za narod kao i za naci-
onalnu mawinu.” (str. 103–104)
Tek je kritika tre}eg obrazlo`ewa Horvatu prilika da ispuni svo-
je politikantske kalkulacije. Tu on ka`e, opet, prethodno iznose}i
obrazlo`ewe koje opovrgava: “Republika je samo prva faza, posle ~ega
sledi izdvajawe iz Jugoslavije”. Zbog toga treba onemogu}iti formira-
we republike. Ta~no je da su dve otkrivene ilegalne organizacije sa ma-
we od 200 ~lanova formulirale svoje ciqeve upravo tako... no, sa kojim
se pravom mi{qewe 200 qudi pripisuje celom narodu? Zar ne bi svako
od nas `estoko protestirao kada bi netko poku{ao da nas svede na zajed-
ni~ki nazivnik sa na{im lokalnim nacional-{ovinistima? I zar nije
te{ki politi~ki prestup gurati gra|ane, koji predstavqaju jedan legi-
timan politi~ki zahtev, u naru~je politi~kih diverzanata? A, osim to-
ga, doslednost zahteva da se isti postupak primeni i na postoje}e repu-
blike. Budu}i da se u svakoj od wih mogu na}i nacionalisti separati-
sti~kih raspolo`ewa, onda bi sve republike trebalo rasformirati.
Izvesno je da ima i takvih razmi{qawa. No, o~igledno je, tako|er, kuda
ona vode?”. (str. 104–105)
Kuda vode? Za{to bi takvi predlozi za rasformirawe svih repu-
blika ili bar samo nekih, bili nelegitimni ako su zahtevi za kosovskom
903
republikom legitimni? Sa kojim pravom Horvat albanskoj nacionalnoj
mawini u Jugoslaviji pori~e sasvim prirodnu te`wom da se otcepi i
pripoje Albaniji? Koliko samo objektivnih pokazateqa takvog raspo-
lo`ewa mora pri tome da se zaba{uri. On ~ak previ|a da je i nedavno u
Hrvatskoj u stvari bio masovni pokret, pokret koji je okupqao mase Hr-
vata. Republika je, po zamisli Albanskih separatista prva faza izdvaja-
wa iz Jugoslavije zato {to se wome definitivno zaokru`uju formalna
obele`ja jedne “suverene” dr`ave. Postavqa se onda pitawe otcepqewa
u uslovima kada ve} Jugoslavija po svim bitnim karakteristikama pred-
stavqa jedinu konfederaciju na svetu, {to priznaje i Horvat. Pitawe
otcepqewa se postavqa na najvi{oj politi~koj razini, a opovrgavati
jednom narodu sa dve ili vi{e dr`ava da se ujedini, mo`e se samo golim
nasiqem: kao u slu~aju podeqene Nema~ke ili Koreje na ~ije se promere,
ina~e Horvat poziva kod opovrgavawa prvog obrazlo`ewa. Tvrdi da je
sporna teza prema kojoj ne mogu postojati dve albanske dr`ave.
Konstatuju}i sa pravom, da se jugoslovenska dr`avno-politi~ka
praksa “zasniva na nedomi{qenim, kontradiktornim i ad hok teorija-
ma”, Horvat smatra da se takva konstatacija odnosi na teoriju o pravu na-
roda na samoopredeqewe do otcepqewa “koja vredi za narode, ali ne i za
nacionalne mawine, i to zato {to su narodi nosioci suverenosti, a na-
cionalne mawine nisu. Prema toj teoriji razlike izme|u naroda i naci-
onalnih mawina jeste u tome {to nacionalna mawina `ivi u “tu|oj” dr-
`avi, a ne u mati~noj. Narod ne “gostuje” u “tu|oj” dr`avi nego ima svoju
dr`avu gdje je nosilac suverenosti”. (str. 105)
Kao gotovo i sve druge teorije sa neiscrpnog lewinisti~kog repertoa-
ra, i ova je krajwe nedomi{qena, u funkciji trenutne politi~ke te`we za
osvajawem vlasti, pa je se zato i wen glavni kreator i protagonist nije dr-
`ao nakon {to je ta vlast osvojena. Ali, za nas je interesantan na~in na ko-
ji Horvat dovodi u pitawe ovu teoriju, posebno kada se poziva na primer Bo-
sne i Hercegovine: “Tko predstavqa narod u Bosni i Hercegovini? O~i-
gledno bo{waci (koje politi~ari iz nekog razloga, zovu muslimanima) Jer
oni nemaju nigde neku svoju drugu dr`avu. To onda zna~i da su Srbi i Hrvati
nacionalne mawine. Ali kako Srbi i Hrvati predstavqaju ve}inu stanov-
ni{tva, ovde je bosanski narod mawina u vlastitoj dr`avi.” (str. 105)
Horvat prvo previ|a ~iwenicu da su Bosna i Hercegovina stare srp-
ske zemqe, da je u wima vekovima `iveo srpski narod, da je Hercegovina
dobila ime po Hercegu Stevanu od Svetog Save, da se prvi Bosanski kraq
Tvrtko krunisao u manastiru Mile{evi, da je tom prilikom svom imenu
dodao i ime Stefan koje su imali svi srpski vladari iz dinastije Nema-
wi}a. Pa otuda toliko ~esto ponavqawe Stjepan kod Tvrtkovih nasledni-
ka. On izgleda i ne zna da se narod Bosne i Hercegovine pojedina~nim od-
lukama svojih okru`nih i kotarskih narodnih odbora, prikqu~io Kraqe-
vini Srbiji pre progla{ewa Kraqevine Srba, Htvata i Slovenaca.
[to se ti~e muslimana, re~ je sa malim gotovo samo pojedina~nim iz-
uzecima, o muslimanizovanom srpskom stanovni{tvu, koje u usmenoj pre-
daji ili u pisanim tragovima ~uva uspomene na svoje srpske pretke. Po-
sebno ako je re~ o plemi}kim porodicama. Ogromna ve}ina srbijanskih
904
muslimana, te muslimani iz Crne Gore iselila su u Bosnu nakon srpskih
ustanaka i teritorijalnog {irewa dve srpske dr`ave, ne mire}i se sa gu-
bitkom ranijih privilegija, ali i u strahu od osvete svojih hri{}anskih
srodnika. Za vekovima dugu izdaju, predano slu`ewe turskom okupatoru
i zlo~ine nad svojom bra}om koje su sve `rtvovali za o~uvawe nacional-
ne ~asti, vere i dr`avnih tradicija. Ako su muslimani posebna nacija,
zna~i li to da se i ina~e, od kvislinga bilo koje vrste mogu formirati
nove nacije. Horvat brozovsko anulirawe rezultata srpskih oslobodi-
la~kih ratova smatra definitivnim stawem te postojawe svih sada-
{wih federalnih jedinica u postoje}im granicama sasvim opravdanim.
Mada se sa Brozom ne sla`e po pitawu ekonomske politike i oblika po-
liti~kog re`ima, jasno vi|aju}i da su anahroni, on striktno sledi bro-
zovsku politiku “re{avawa” nacionalnog pitawa jer jednostavno ne po-
stoje boqi ni uspe{niji metodi wenog antisrpskog kreirawa od svih
onih koje je Josip Broz predano koristio.
Uz ovaj primer Horvat daje i {iru napomenu, koja u ~itavom kontek-
stu ima veliki zna~aj, pa je zato prenosim u celosti: “Primedba recen-
zenta upozorila me da je ovde potrebno dati jedno kratko obja{wewe.
Kao standardno opravdawe uvo|ewa muslimana umesto Bo{waka navodi
se da je Austrougarski upraviteq Bosne i Hercegovine Benjamin Kallay
poku{ao stvoriti bosansku naciju – bez uspeha. Uz to je taj poku{aj bio
inspirisan antisrpski, antihrvatski i antijugoslavenski. No, nacije se
ne izmi{qaju niti stvaraju dekretom. Niti je bitna motivacija nekog
politi~ara. Nacije sazrevaju u historijskom procesu. ^iwenica je da se
za vreme Kallaya bo{waci za razliku od Srba i Hrvata jo{ nisu osje}a-
li nacijom, a to nisu bili ni u vrijeme Drugog zasjedawa Avnoja, koje ne
poznaje bo{wa~ku ili muslimansku naciju bilo politi~ki nesretno bar
iz tri razloga:
Prvo, jer se time mije{a vjera i nacija i produ`uje praksa iz Osman-
lijskog carstva, gdje su se nacije identificirale sa religijom, a to za
mnoge gra|ane mora biti uvredqivo; Osim toga skupovi bo{waka i mu-
slimana nisu identi~ni: {ta je, recimo, sa katoli~kim muslimanima?
Drugo, jer se time ohrabruju muslimanski fundamentalisti i qudi
orijentirani na motive o islamskom duhu, poput raznih islamskih dr`a-
va na Sredwem Istoku, i
Tre}e, {to se sami pripadnici te nacije druga~ije nazivaju. Jo{ u
sredwem vijeku, prije islamizacije, u upotrebi je etnonim bo{wanin, a
“Crkva bosanska” kao nacionalna crkva, u sredwovjekovnim uvjetima
upu}uje na etnicitet. Bogumili su pre{li na islam ali time nisu posta-
li muslimani. U XVIII veku Ka~i}-Mio{i} pijeva o hri{}anskim bo-
{wacima koji su prebjegli u Primo{ten. Putuju}i prije nekoliko godi-
na Malom Azijom, prolazio sam kroz nekoliko sela jugoslovenskih ise-
qenika. A mnoge sam sretao i u gradovima ili hotelima, tako da je srp-
sko-hrvatski jezik bio gotovo lingua franca. Bili su to muslimani iz Bo-
sne, Hercegovine i Sanyaka. A doselili su se u Tursku odmah poslije
Prvog svjetskog rata, kada su mnoga maloazijska sela ostala prazna zbog
istjerivawa Grka. Ti su qudi sebe nazivali Bo{wacima. I na um im ni-
905
je padalo da se nazivaju muslimanima. Prva generacija jo{ je imala muke
sa turskim, i nisu se smatrali Turcima.” (str. 105)
Horvat bi bosanskohercegova~kim muslimanima samo promenio ime
u “Bo{waci” i “re{io” ~itav problem. A {ta bi uradio sa muslimani-
ma iz Sanyaka ili iz Crne Gore, koji se, prema oficijelnim popisima
stanovni{tva, tako|e izja{wavaju kao pripadnici navodne muslimanske
nacije? Da li bi i wih nazivao “Bo{wacima” ili bi ih jednostavno ot-
pisao. Kako bi bilo mogu}e da se samo muslimani iz Bosne nazivaju “Bo-
{wacima” a ne i pravoslavci i katolici? Mada ka`e da se nacije ne iz-
mi{qaju niti stvaraju dekretom, Horvat bi ih ipak tako stvarao ili bi
zdravo za gotovo prihvatio one koje su ve} izmi{qene ili dekretom
stvorene, pa bi im samo naziv mewao.
Kada ka`e da nacije sazrevaju u “historijskom procesu” zna li on to
da mo`e sazreti i ono {to ne postoji, {to nikada nije postojalo? Razu-
me se da mo`e pod uslovom da to bude izvedeno iz srpskog nacionalnog
bi}a, od wega otcepqeno i usmereno u pravcu teritorijalnog, duhovnog i
politi~kog razbijawa srpskog naroda. Mada priznaje ~iwenicu da se mu-
slimani “Bo{waci” kako ih on naziva, nisu u vreme Kelijevog re`ima
smatrali nacijom. Horvat izbegava da ka`e ~ime su se smatrali. U ve}i-
ni su se smatrali Turcima i tako su se otvoreno deklarisali. Vrlo mali
broj se smatrao Srbima, a jo{ mawe Hrvatima. To samo ukazuje na denaci-
onalizaciju wihove svesti, {to nikako nije dovoqna podloga za stvara-
we nove nacije. Kada govori o jugoslovenskim naseqenicima u Turskoj,
Horvat ka`e da su se nazivali “Bo{wacima” a ne muslimanima ili Tur-
cima. Horvat opet pokazuje da je glup i pokvaren. Nazivali su se “Bo-
{wacima” po svom zavi~aju poput Slavenaca, [umadinaca, Kosovaca,
Crnogoraca, Li~ana, Makedonaca itd. Samo zato {to su se smatrali Tur-
cima u nacionalnom pogledu i {to se nisu mogli pomiriti sa potiski-
vawem turske imperije, te {to ih je vekovima, sa generacije na generaci-
ju, progonila gri`wa savesti zbog prevare wihovih predaka, kompleksa
krivice zbog izdaje prethodnih generacija, ali i zato {to se nisu miri-
li sa uspostavqawem civilizovane evropske Dr`ave i ukidawem wiho-
vih ranijih privilegija, odlu~ili su da se isele u Tursku. Mada smatra
da je naturawem muslimanskog naziva za “novu naciju” bilo politi~ki
nesre}no, Horvat se ne pita {ta bi uop{te tim qudima od nacionalnog
identiteta ili individualiteta ostalo ako se zanemari ili bar za tre-
nutak, odstrani verski faktor. To {to je u Sredwem veku u upotrebi ter-
min “Bo{wanin” odnosno Bosanac, ne upu}uje samo po sebi na etnicitet.
Prisutan je i termin Dukqanin, Rasc, Neretqanin, Travunac, Humqa-
nin, po istom osnovu a da ne upu}uje na etni~ku posebnost.
“Crkva bosanska” nikako se ne mo`e nazvati nacionalnom, kako je
Horvat, slede}i svoje usta{ke uzore, promovi{e. Re~ je o bogumilima ko-
ji su iz nemawi}ke Srbije proterani jo{ u vreme Svetog Save. U Bosni
nisu progawani, pa je wihova vera omasovqena, ali nikada nije bila pre-
ovla|uju}a bar ne na teritoriji koja se danas naziva Bosnom i Hercego-
vinom. Bosanski vladari su se neprekidno kolebali izme|u pravoslavqa
i katoli~anstva. Do Kosovske bitke prevagu je odnelo pravoslavqe, a po-
906
sle toga katoli~anstvo, jer su Bosni ostali samo severna katoli~ka upo-
ri{ta, u suprotstavqawu Turcima. Horvat la`e kada ka`e da su bogumi-
li pre{li na islam. Mada su samo pravoslavci prelazili na bogumil-
stvo, bogumili su posle prelazili i na islam, i na pravoslavqe i na ka-
toli~anstvo. Dana{wi bosanskohercegova~ki katolici su nastali po-
kr{tavawem bogumila, ali jo{ vi{e pokr{tavawem pravoslavaca. Na
islam su prelazili bogumili i pravoslavci. Vrlo retko katolici jer je
wihova crkva sa~uvala organizacionu snagu i strana upori{ta. Tako
stvari ~iweni~ki stoje, ali po{to je Horvat pro{ao brozovsku {kolu
mi{qewa on ne ose}a obavezu da se mnogo osvr}e na ~iwenice. Wemu je
gotovo u krvi da istoriju falsifikuje i prilago|ava kako mu kada tre-
ba u wegovoj politi~koj ekvilibristici.
Horvat se jo{ vi{e zahuktava u svojoj pseudoteorijskoj papazjaniji,
pa isti~e: “a {to da se ka`e o onih 1.200.000 Jugoslovena? Oni nemaju ni
svoju republiku, pa stoga ni suverenost. Bez suverenosti oni su o~igled-
no nacionalna mawina. Prema tome u Jugoslaviji, Jugosloveni predsta-
vqaju nacionalnu mawinu. Ali, kako nemaju dr`ave van Jugoslavije oni
su, u stvari narod. Kao narod, imaju pravo na otcepqewe. Zna~i, Jugoslo-
veni bi se, u na~elu, mogli otcepiti od Jugoslavije.” (str. 106)
Horvat, pre svega, prenebregava da su upravo wegovi sunarodnici ide-
olo{ki i politi~ki progonili sve one koji su se u nacionalnom pogledu
izja{wavali kao Jugosloveni. Ako zanemarimo decu iz me{ovitih brako-
va, mahom je re~ o Srbima pre~anima, koji se posebno u brozovskoj Jugo-
slaviji ose}aju nacionalno ugro`enim, nakon {to su pro{li kroz sve
strahote usta{kog genocida. Kako su kao Srbi svedeni fakti~ki na gra-
|ane drugog reda, bekstvom u jugoslovenstvo oni jednostavno ispoqavaju
svoju ~e`wu za gra|anskim dru{tvom, u kome nacionalna pripadnost ne
predstavqa nikakav osnov za u`ivawe odre|enog dru{tvenog statusa.
Srpski narod je u celini bio spreman da se za qubav jugoslovenstva odrek-
ne srpstva, ali na to nisu pristajala wegova severna “bra}a”, pronalaze-
}i u Jugoslaviji samo idealni trgova~ki zabran za nesmetanu eksploata-
ciju ekonomski nerazvijenih i za{titnicu pred grabe`qivim susedima.
Zato wima odgovara upravo onakva Jugoslavija kakva je sada, sa dezinte-
grisanim srpskim narodom, te sa prinudnom upravom nad Srbijom kako je
bila sve do pre par godina. Horvatu je osnovno, i moglo bi se re}i jedino,
merilo i dokaz postojawa nacije ~iwenica da postoje qudi koji se uglav-
nom pod uticajem oficijelne propagande izja{wavaju kao weni ~lanovi.
Ne mo`e jugoslovenstvo biti nacionalna pripadnost, sve dok postoji
Srpstvo, Hrvatstvo ili Slovenstvo. Morali bi se opredeliti za jedno
ili za drugo. Na{a severna “bra}a” su se opredelila za drugo, ali bi i po-
red toga, po svaku cenu sa~uvali i jugoslovenstvo kao kategoriju za izra-
`avawe nacionalne pripadnosti. Kako bi i na taj na~in doprinosili dro-
bqewu srpske nacije, znaju}i da su Srbi lakoverni i dobrodu{ni, kakve
ih je bog stvorio, spremni da se za qubav bratstva mnogo toga odreknu.
Horvatovo negirawe prava na otcepqewe je umesno, a u slu~aju Ko-
sova i Metohije smatra da je takvo otcepqewe nemogu}e iz pet razloga.
On ima u vidu da Albanci u Jugoslaviji u`ivaju neuporedivo ve}a naci-
907
onalna prava od bilo koje nacionalne mawine u susednim zemqama, pa i
gra|anska prava nego wihovi sunarodnici u Albaniji. Da bi otcepqe-
wem Kosova i Metohije bili bitno ugro`eni Jugosloveni u celini, te da
bi se oko pola miliona Jugoslovena na{lo u polo`aju nacionalne mawi-
ne u Albaniji. Uz to i me|unarodno pravo, posebno Helsin{ki sporazum
{titi integritet Jugoslavije, kao i svih zemaqa potpisnica. Sumwiva
su posledwa dva razloga na kojima Horvat bazira svoju tvrdwu da bi ot-
cepqewe Kosova i Metohije bilo u suprotnostima sa interesima jugo-
slovenskih Albanaca:
“4. Sve Kosovske socijalne grupe imaju vitalnog interesa da ostanu u
Jugoslaviji: seqaci zato {to imaju zemqu; vernici i sve}enici zato {to
u`ivaju pravo na vjeroispovijedawe, radnici zato {to boqe `ive i u`i-
vaju pravo na samoupravqawe, intelektualci zato {to mogu komunicirati
sa cijelim svijetom, a svi zajedno zato {to u`ivaju neuporedivo ve}a gra-
|anska prava i mogu se zapo{qavati na cijeloj jugoslovenskoj teritoriji.
5. S obzirom na brojnost Kosovara i vi{i privredni politi~ki i
kulturni razvoj, pripajawe Kosova bi zna~ilo kraj sada{weg re`ima u
Tirani. Zbog toga bi, radi samoodbrane, taj re`im postavqao Kosovari-
ma sasvim neprihvatqive uvjete. Ujediwewe bi se moglo sprovesti samo
na silu, a onda bi vjerovatno dovelo do gra|anskog rata”. (str. 109)
Objektivisti~ki posmatrano, na osnovu kriterija koji bi kod civi-
lizovanih qudi imali prednost, Horvat bi mogao biti u pravu. Me|utim,
on jednostavno ne poznaje psiholo{ku prirodu nacionalizma primitiv-
nih naroda. Svi su kriteriji, svi uslovi koje Horvat navodi, ostavqawe
Al`ira u uniji sa Francuskom nalagali kao najrazumnije re{ewe za al-
`irski narod. Ali, on se nije rukovodio umnim motivima. Albanci `e-
le da `ive u jednoj dr`avi, da ta dr`ava bude jedinstvena, pa kakvo god da
je ure|ewe u woj. I to je sasvim prirodno. Neprirodno je {to pripadni-
ci jugoslovenskog naroda ~ine sve da bi udovoqili albanskim naciona-
listi~kim prohtevima i separatisti~kim te`wama. Nasuprot Horvato-
vim prognozama, jugoslovenski Albanci ra~unaju da bi vrlo brzo stekli
politi~ku i ekonomsku prevlast u Velikoj Albaniji. Kosovo – Republi-
ka je prva faza realizacije wihovih stremqewa, Velika Albanija druga,
a prikqu~ivawe svetskoj panislamskoj federaciji, tre}a, zavr{na. Ovu
tre}u, glavnu etapu Horvat uop{te nema u vidu. On daqe ka`e: “zna~i li
to da se Albanci moraju odre}i ujediwewa? Naravno da ne!... Me|utim,
ako otcepqewe ne dolazi u obzir, unutra{we samoopredjeqewe dolazi i
ono je {ti}eno me|unarodnim pravom. Mogu}nost opcije izme|u autono-
mije i republike proisti~e iz tog prava samoopredjeqewa.” (str. 108)
Docnije }emo videti da Horvat ovim planira za budu}nost i sam op-
stanak Jugoslavije jo{ opasniju opciju.
Prethodno Horvat vr{i krajwe pojednostavqivawe uzroka razbukta-
vawa nacionalnih netrpeqivosti u Jugoslaviji, pa u tom sklopu i na Ko-
sovu i Metohiji. On, bez ikakvih argumenata tvrdi da “do sredine {ezde-
setih nije bilo iseqavawa Srba sa Kosova, kao ni iz drugih sredina. Ta-
da se, zbog pogre{ne ekonomske politike, pojavquje nezaposlenost koja
dovodi do prili~no masovne ekonomske emigracije u inozemstvo. Ista ta
908
politika budi latentne nacionalne antagonizme, republike se zatvaraju
i qudi se po~iwu vra}ati u “mati~ne” republike. Srbi iz Hrvatske sele
se u Srbiju; Hrvati iz Srbije (Vojvodine) u Hrvatsku, jedni i drugi napu-
{taju Bosnu. U to vreme po~iwe iseqavawe Srba i Crnogoraca sa Koso-
va, tako da se prvi put wihov apsolutni broj smawuje.” (str. 109)
Ne smatra za potrebno da navede broj~ane pokazateqe iseqavawa u
drugim regionima, osim Kosova. Niti podrobnije analizira uzroke. On
to navodi samo zato da bi otupio alarmantnost iseqavawa sa Kosova, a
ne pada mu ni na kraj pameti da kriti~kom preispitivawu podvrgne ce-
lokupnu brozovsku politiku po nacionalnom pitawu.
Kao pravi zlo~inac Horvat se legitimi{e tek kada po~iwe me{ati
uzroke i posledice kosovskometohijskog stawa. Prvo prikazuje kako je
Jugoslovenska dr`ava reagovala na eksploziju “iracionalnog naciona-
lizma” 1981. godine: “Iznena|ena dr`ava reagira dr`avnim represiv-
nim merama koje se sru~uju gotovo iskqu~ivo na mlade qude. U narednih
{est godina otkriveno je 89 grupa i 8 ilegalnih organizacija. Oko 1.000
osoba krivi~no je ka`weno, ~esto dugogodi{wom robijom. Wih 4.500 je
ka`weno prekr{ajno. Policija naravno, nije odgojna ustanova. “Smatra
se” izve{tava Milenko Kosanovi}, “da ~ak 70% onih koji su odslu`ili
kazne i daqe deluju sa istih pozicija, postaju nacionalni heroji u svojim
sredinama, a ukupnim pona{awem itekako uti~u na otvarawe nepovoqne
klime na Kosovu”... U istom razdobqu iz nastave u osnovnim i sredwim
{kolama udaqeno je 298 nastavnika i 1.015 u~enika. Uvedena je sugla-
snost za upis na Univerzitet – i 620 u~enika nije dobilo tu saglasnost.
Sve te hiqade uhap{enih, ka`wenih, iskqu~enih mladih qudi imaju
rodbinu, prijateqe, znance. Kosovske obiteqi su velike, a rodbinske ve-
ze razgranate. Na taj na~in neposredno ili posredno tangirano je najma-
we 100.000 qudi, a verovatno iznatno vi{e”. (str. 110)
Dr`ava se zaista trapavo pona{ala u poku{avawu da ugu{i separa-
tisti~ku pobunu. Politi~ki faktori sa Kosova i Metohije posebno su
povla~ili upravo one poteze koji na dugu stazu situaciju pogor{avaju i
nacionalisti~ku zagri`enost nala`u.
Me|utim, kao reakciju na sve ovo Horvat prikazuje maltretirawe i
{ikanirawe srpskog naroda koji u neizmenqivom obliku traju jo{ od
Turskih vremena, samo {to im se intenzitet mewao zavisno od konkret-
nih dru{tvenih prilika. Horvat bez imalo stida ka`e: “Reakciju nije
trebalo dugo ~ekati. Do{lo je do zatvarawa u vlastitu naciju i bojkota
“tu|inaca”. Ako si u prodavaonici kupovao na srpskom, robe nije bilo.
Ako si na pismu napisao adresu na srpskom, a postoji i albansko ime me-
sta, pismo ponekad nije ni stizalo. Ako si u hotelu poku{ao slu{ati ra-
dio ili TV na srpskom, umesto uvi|avnosti doma}ina, albanska ve}ina
demonstrativno je skretala dugme na albanski program. Mali derani
maltretiraju svoje vr{wake u nebrojenim sitnim incidentima. Odnosi
su se sa susedima pogor{ali. Pravqene su sitne pakosti, kao {to su pre-
kopavawe puteva, ru{ewa, se~e vo}waka, uzimawe tu|e letine. Te su pa-
kosti ~iwene dok se na sceni nisu pojavili pravi kriminalci koji su
ubijali, silovali, batinali, vr{ili kojekakva nasiqa.” (str. 110)
909
 Ali ni na tome se Horvat ne ograni~ava. On tvrdi da se ~esto poka-
zivalo “da su izve{taji sa terena bili iskrivqeni ili naprosto la`ni”,
pa smatra da “treba uzimati sa potrebnom rezervom” i upe~atqive opise
Muhameda Ke{etovi}a, koji pomiwe i `etve tu|ih useva, uskra}ivawa
struje i vode, zabrane ispa{e stoke, atake “na verska i nacionalna ose-
}awa” kao {to su: skrnavqewe crkava, manastira i spomenika junacima
iz protekla dva svetska rata, ru{ewe nadgrobnih spomenika i skrnavqe-
we grobova, nasrtawa na manastirska imawa. Slede}i korak koji je dopu-
wavao zamisao o stvarawu nepodno{qive atmosfere, kao metoda nasil-
nog proterivawa... bio je psiholo{ka tiranija u {irewu neprijateqstva
i mr`we. To se ogledalo u {irewu parola kao {to su: “Pobimo gadove”,
“Srbi idite sa Kosova”, “ve{ajmo [kije”, “dole srpski uqezi”. (str.
110–111)
Sve to i jo{ mnogo {to-{ta po Horvatu, treba uzeti sa rezervom.
Ali to mu ne smeta da odmah zatim iznese tvrdwu da je uspostavqena si-
metrija {ovinizma izme|u Srba i Albanaca, isti~u}i uverewe da “ni
srpski {ovinisti nisu ostali du`ni u izmi{qawu kontraparola, koje
oni ne pi{u nego uzvikuju na zborovima”. (str. 111)
U takve parole kojima srpski “{ovinisti” odr`avaju ravnote`u, po
Horvatu spadaju i “glavu dajem, Kosovo ne dajem” i “Kosovo je Srbija”.
(str. 111)
Horvat dakle, prvo izjedna~uje zlo~ince i `rtve, pa zlo~ine oprav-
dava izmi{qenim izazovima od strane `rtve, da bi na kraju izvr{io ro-
kadu i zlo~ince proglasio `rtvama, a `rtve zlo~incima. Nasiqe nad de-
com i starcima, te skrnavqewe grobova i trovawe bunara pravda ~iwe-
nicom “da je do{lo do razarawa patrijahalnog morala i stvarawa stawa
analognosti koje pogoduje razbuktavawu najni`ih strasti”. (str. 111)
Naravno, i zbog ove pojave Srbi snose glavnu krivicu. ]utawe biro-
kratizovane administracije na predstavke gra|ana, nepostojawe zemqi-
{nih kwiga i nere{avawe sudskih predmeta obja{wava navodnom sli~-
nom, “analognom” situacijom u drugim delovima Jugoslavije. Daqe, para-
lele izvla~i i u uplivu politi~kih mo}nika na rad sudova, postojawu
funkcionerskih nasiqa.
I iz krajwe upe~atqivih ~iwenica Horvat izvla~i sasvim pogre-
{ne zakqu~ke. “Zborove sazivaju i u Beograd odlaze samo Srbi i Crno-
gorci. [to je sa ostalima? Milenko Karan, psiholog iz Pri{tine, ova-
ko ocewuje etni~ka pona{awa: “Na jednoj strani su Albanci (sa dosta Ro-
ma, sada sve mawe Turaka i ne{to muslimana) – svi sada Albanci. Na dru-
goj su strani Srbi i Crnogorci (sa ne{to Hrvata)... pa ta podvojenost po-
~iwe ve} od porodiqskog kreveta, nastavqa se sa de~jim vrti}em, potom
{kolom i radnim mestom, a ne okon~ava se ~ak ni sa sahranom nekog ne-
sre}nika koji je oti{ao na onaj svet”... Dakle, uz male iznimke dva bloka:
Sloveni i nesloveni. (str. 113)
Glupi Horvat. Bez ikakvih iznimki blokovi su: muslimani i hri-
{}ani. Ali, wega pravo stawe ne interesuje. On zbivawa prikazuje ona-
kvima kakve bi `eleo u stvarnosti da jesu. I kada, sa “rezervom” prihva-
ti da bi nekih {ikanirawa Srba i moglo biti, odmah tome dodaje: “kao
910
da situacija nije sama po sebi dovoqno te{ka, strasti se i daqe raspa-
quju hu{kawima, iskrivqenim izve{tajima sa terena i direktnim nei-
stinama. Toga ima sve vi{e, demanti se ne objavquju, a nosioci srpskog
{ovinizma dobijaju {ansu.” (str. 114)
Da bi to ilustrovao Horvat beskrupulozno la`e da se {tete preuve-
li~avaju i doga|aju i iskrivqeno u {tampi prikazuju. Kao na krunski do-
kaz, poziva se na mi{qewe tri “srpska novinara” koji su ve} u javnosti
poznati kao najobi~niji pla}enici glavnih antisrpskih centrala i pi-
sci po naredbi.
Da je Horvat nevi|eno |ubre, svedo~i i slede}i citat iz wegove
kwige: “U dva srpska grada desilo se ne{to neobi~no. U Po`arevcu je
sedmogodi{wi de~ak, Albanac Burin, uboden u oko, po~initeqi nisu ot-
kriveni, doga|aj se dva meseca pre}utkivao, a sam zlo~in – kako prime-
}uje [piro Galovi} – pobu|uje asocijacije na ~etni~ku kamu... u Aran|e-
lovcu po~ele su se pojavqivati antijugoslovenske parole i otkrivena je
prva tajna velikosrpska organizacija sa statutom, programom rada, za-
stavom i ritualnom Zakletvom (Tanjug). Za one koji su po`iveli i pre-
`iveli – posledwi bratoubila~ki rat komentar nije potreban.” (str.
117)
Ba{ kao da su Srbi otpo~eli i vodili taj “bratoubila~ki” rat. Zlo-
~in nad malim Albancem u Po`arevcu `estoko je osudila sva srpska jav-
nost, a da je Srbin po~inilac nema nikakvog dokaza. ^iwenica da je na
krajwe tendenciozan na~in u to ume{an [piro Galovi}, govori da su
mnoge okolnosti krajwe sumwive. Indicije ukazuju da je izvesnoj anti-
srpskoj centrali takav zlo~in ba{ trebao u Po`arevcu, pa otud i nemo}
policije da otkrije po~inioca. Kod naru~enog zlo~inca je te{ko otkri-
ti ubicu ili izvr{ioca, jer on dolazi iz drugog mesta, obavqa svoj krva-
vi posao, i vra}a se neostavqaju}i tragove. [to se Aran|elovca ti~e,
tamo je otkrivena grupa maloletnika, ~ije “organizovawe” po naivnosti
podse}a na de~ju igru, a Horvat ga di`e na vi{i rang od ilegalnog orga-
nizovawa Albanaca i wihovih teroristi~kih akcija. Ponesen ve{ta~-
kim simetrijama kojima su brozovci decenijama pravdali i prikrivali
usta{ke zlo~ine, Horvat i u ovom slu~aju na isti na~in postupa kako bi,
izjedna~iv{i po karakteristikama i dometu pona{awe Srba i Albana-
ca, velikodu{no ponudio “kompromis”. I kao vrhunac ironije on nabra-
ja i “pozitivne” efekte kosovskih doga|aja, prvenstveno, ve}i broj in-
formacija o toj jugoslovenskoj regiji; za koju tvrdi da se tek sada stvar-
no integri{e u Jugoslaviju, spontani narodni skupovi i wihova legali-
zacija, otvoreni zahtevi da dr`avni organi obavqaju svoje funkcije u
skladu sa zakonom, legalizacija peticiona{a, prozivawe politi~ara od
strane {tampe i gra|ana i civilizovanije pona{awe milicije prema
okupqenim gra|anima protiv kojih se vi{e ne smeju olako isukati pali-
ce. Izra`avaju}i svoj optimizam, pri tom isti~e: “Odre|ena doza naci-
onalisti~kog i`ivqavawa ne da se izbe}i. To je kao groznica koja prati
infektivnu bolest, posle ~ega pacijent postaje imun za neko vreme. Hr-
vatska je imala iskustvo pa stoga i danas je neusporedivo stalo`enija od
isto~nih i sjevernih susjeda.” (str. 117)
911
 To kako je Hrvatska stalo`ena pokaza}e tek narednih nekoliko go-
dina. U `arkoj `eqi da se {to vi{e dodvori albanskim separatistima
i tako ostvari svoje usta{ke ambicije, Horvat nalazi opravdawe za sva-
ki oblik manifestovawa albanskog {ovinizma, ali zato nema ni trunke
razumevawa ni za oficijelne ni za spontane narodne reakcije na {ovi-
nisti~ke izlive. Wemu ~ak i Jugoslovenska himna smeta, pa je isti~e:
“O~igledno je da himna “Hej, Sloveni” vre|a albanski (i turski i ma|ar-
ski, itd.), nacionalni ose}aj jer Albanci nisu Sloveni. I, upravo o to-
me, polovina delegata u na{oj Saveznoj skup{tini jo{ nije na~isto da te
Slovene treba {to pre zameniti, nego se rasprave odugovla~e u nedo-
gled.” (str. 121)
Sa razumevawem prate}i Albanske antijugoslovenske ispade Horvat
daqe pi{e: “Jugoslavija – shva}ena kao zemqa ju`nih Slovena – mora Al-
bancima i drugim neslovenima biti tu|a. Za jugoslovenske narode Jugo-
slavija je simbol ujediwewa i oslobo|ewa od tu|inske prevlasti. Me|u
Albancima nije bilo nikakvog razvoja jugoslovenske ideje – a za{to bi i
imalo? Kod wih se historijski sasvim simetri~no razvijala ideja alban-
skog ujediwewa. Za Albance jugoslovensko ujediwewe simbolizira slo-
vensku opasnost koja se pre 1965. godine odrazila u brutalnim progoni-
ma na Kosovu. Prema tome, na nama Slovenima, teret je dokaza da Jugosla-
vija nije dr`ava dominiraju}ih ju`nih Slovena, nego federacija svih
naroda koji u woj `ive. Drugim re~ima, Jugoslavija treba da postane fe-
deracija balkanskih naroda.” (str. 121)
Horvat propisuje i recept za re{avawe jezi~kog pitawa u Jugoslavi-
ji: “U zemqi postoje pet jezika kojim govore ve}e etni~ke grupe: to su
srpsko-hrvatski (hrvatsko-srpski), slovenski, albanski, makedonski i
ma|arski. Prvo od najbrojnijih je lingua franca i wega govori ili razume
velika ve}ina stanovni{tva, to vi{e {to su jo{ dva slovenska jezika
srodna. Prema tome, tehni~ki gledano jezik i nije neki problem. No, to
bi bio veoma pogre{an stav. Nije dovoqno da Slovenci, Albanci, Make-
donci i Ma|ari govore ili razumeju srpsko-hrvatski. Potrebno je i da
Srbi, Hrvati, Bo{waci i Crnogorci govore ili bar razumeju jo{ po je-
dan od ostala ~etiri jezika, posebno onaj koji govore qudi sa kojima za-
jedno `ive. Jezik nije samo sredstvo komunicirawa; on najdirektnije
uvodi u kulturu nekog naroda. Ako Jugoslavija treba da bude zajedni~ka
domovina svih svojih naroda, ti narodi moraju biti potpuno ravnoprav-
ni i moraju se dobro me|usobno poznavati. Stoga je sasvim nedovoqno da
svi znaju srpsko-hrvatski; neophodno je i da “Srbo-Hrvati” – kako ih je
nazivao Jovan Cviji} – nau~e druge jezike. O~igledno je, dakle, da poli-
ti~ke i kulturne integracije Jugoslavije zahtevaju dvojezi~nost u svim
krajevima, a ne samo pokrajinama.” (str. 127)
A {ta, gospodine Horvat, ako srpski narod ni po koju cenu ne}e da
u~i albanski jezik? Koja bi to budala radije u~ila albanski nego engle-
ski, ako ve} u {koli mo`e slobodno da se opredeli. Ili, kuda bi nas to
civilizacijski odvelo, ako bi na{a deca bila obavezna da u {kolama
umesto engleskog, ruskog i francuskog, u~e albanski, ili pak, ma|arski,
slovena~ki, odnosno ve{ta~ki makedonski. Koliko je tek promi{qen
912
Horvatov zakqu~ak: “Je li dvojezi~nost mogu}a? Bila je mogu}a u sred-
wem veku. Ostvarena je u [vicarskoj: treba da bude mogu}a i u socijali-
sti~koj Jugoslaviji.” (str. 128)
Za qubav dvojezi~nosti Horvat je spreman i u sredwi vek da nas vra-
ti. On previ|a ~iwenicu da i u [vajcarskoj retoramanskim, kao rela-
tivno anahronim jezikom, govori sve mawe stanovni{tva. Sa druge stra-
ne, dvojezi~nost je malo prirodna stvar, jer qudi jednostavno mogu da op-
tiraju izme|u nekoliko jezika velikih, izrazito kulturnih naroda na
najvi{em civilizacijskom nivou, kao {to su francuski, nema~ki, ili
italijanski. Uz to svo obrazovano stanovni{tvo [vajcarske kao i svih
ostalih zapadnoevropskih zemaqa dobro govore engleski. Srbin bi tako
umesto engleskog u~io albanski, umesto francuskog slovena~ki, umesto
ruskog makedonski, a umesto nema~kog ma|arski. Divnog li predloga.
Nije ni ~uda kada iz tako “pametne” glave poti~e.
Daqe, Horvat se smelo upu{ta i u “opovrgavawe {ovinisti~ke teze”
o “uspe{noj iredentisti~koj propagandi ra|awa {to vi{e dece radi
ostvarivawa etni~ki ~istog Kosova.” On albanski masovni natalitet
obja{wava iskqu~ivo ekonomskom nerazvijeno{}u i nezaposleno{}u
`ena.
Re{ewe za kosovsko pitawe on vidi u ulasku Albanije u Jugosloven-
sku federaciju, {to je za wega “me|unarodni problem koji moraju re{a-
vati dve suverene dr`ave: Jugoslavija i Albanija”. (str. 137)
Pri tome eventualni opstanak najzna~ajnijeg dela srpske nacional-
ne teritorije u zami{qenoj “Republici Kosovo” ili “ujediwenoj” Alba-
niji kao jednoj od jugoslovenskih federalnih jedinica Horvat na slede-
}i na~in poku{ava anulirati: “Gosposvetsko poqe, koje za Slovence ima
isto historijsko zna~ewe kao Kosovo Poqe za Srbe, trajno ostaje van
Slovenije i Jugoslavije. Isto tako, Pirinska i Egejska Makedonija
ostaju van dohvata Makedonaca. Granice Evropskih dr`ava fiksirane su
me|unarodnim sporazumima, a za socijalisti~ku Balkansku federaciju
nema izgleda u dogledno vreme”. (str. 138)
Za eventualnu federaciju, dakle, sa Bugarskom ili Gr~kom nema iz-
gleda, a sa Albanijom ima. Zapravo, za eventualnu federaciju sa Bugar-
skom Horvat je protiv, kao {to su protiv toga svojevremeno bili Broz i
Kardeq u uslovima kada je ona bila mogu}a, samo zato {to bi se na taj na-
~in poja~ao slovenski karakter komplementarne ju`noslovenske dr`a-
ve. Istovremeno je Horvat i protiv federacije sa Bugarskom i Gr~kom
jer bi se tako vi{estruko poja~ao pravoslavni element u jugoslovenskoj
federaciji. Za wega je optimalno re{ewe integrisawe Albanije i odse-
cawe vitalnog dela srpske nacionalne teritorije od, ionako, ve} unaka-
`ene Srbije. Time bi izrazito poja~ao antisrpski {ovinisti~ki blok
pa bi se za du`i istorijski period, kako se Horvat nada, obezbedila pri-
nudna uprava nad su`enom Srbijom i ovekove~ila teritorijalna, kul-
turna i politi~ka razbijenost srpskog naroda. Srpski narod nikada ne-
}e prihvatiti federaciju sa Albanijom, izuzev mo`da u dalekoj budu}-
nosti u sklopu nekog op{teevropskog integrativnog procesa, u okviru
isto~no ili zapadnoevropske zajednice. [to se ti~e Gosposvetskog poqa
913
ono nikako za Slovence ne mo`e imati isti zna~aj kao Kosovo i Meto-
hija za Srbe. Na Gosposvetskom poqu gotovo da nema nikakvih tragova
slovena~ke kulture u svakom slu~aju nema nikakvih tragova eventualne
dr`avnosti. Navodna dr`ava Karantanija u stvari je predstavqala savez
plemena, {to je oblik teritorijalnog i politi~kog povezivawa iz pred-
istorijskog perioda, sa stepena varvarstva. Uostalom, sami su Koru{ki
Slovenci na slobodnom referendumu izrazili svoju voqu da ostanu u sa-
stavu Austrije, a protiv ujediwewa sa Slovena~kom maticom u Jugosla-
viji. Kosovski Srbi nikada nisu imali prilike da se slobodno izjasne da
li su za postojawe Kosova i Metohije kao posebne federalne jedinice i
wihovo postepeno otcepqivawe od Srbije. Ako u Pirinskoj i Egejskoj
Makedoniji zaista `ive Makedonci kao poseban narod, logi~no se name-
}e pitawe {ta su oni sami do sada uradili da bi obezbedili svoje stalno
nacionalno oslobo|ewe, koliko su ratova u tu svrhu vodili. Nije vaqda
trebalo da Srbi ratuju i krvare sve do definitivnog zaokru`ivawa ma-
kedonske teritorije pa da onda Makedoniji daruju samostalnost.
Horvat pomiwe da u Albaniji “`ivi oko 120.000 – 150.000 Jugoslove-
na, prete`no Makedonaca (oko 100.000)?... Oni se ne smeju okupqati u
grupe ve}e od petoro; ne mogu kontaktirati sa svojom ambasadom, ne mogu
pose}ivati svoje prijateqe i rodbinu u Jugoslaviji; mewaju im se imena
po posebnom dekretu koji ka`e da “dr`avqani koji imaju neprikladno
ime sa politi~kog, ideolo{kog i moralnog stanovi{ta i poni`avaju}a
prezimena moraju ih zameniti”. Drugim dekretom mewaju se slavenski
nazivi naseqa u albanska; Makedonci, Crnogorci, Srbi i Torba{i (Mu-
slimani iz Crne Gore) prisilno se asimiliraju”. (str. 142)
Umesto da iz toga izvu~e neke zahteve o nu`nosti adekvatne nacio-
nalne politike i reciprociteta sa druge strane granice, Horvat nasta-
vqa sa svojim nebulozama: “U ovakvom okru`ewu Jugoslovenska autono-
mija Kosova, sa Albancem koji je predsednik Jugoslovenske federacije,
upravo zato {to je Albanac – deluje po malo nestvarno. Otkud onda stu-
dentski bunt? Paradoksalne situacije dovode do paradoksalnih odgovo-
ra. Kosovski revolt izraz je snage, a ne slabosti Jugoslavije, izraz je iz-
uzetnih dostignu}a, a ne historijskog zaostajawa. Jugoslovenska revolu-
cija podigla je razinu aspiracija jugoslovenskih gra|ana, me|u wima i
Albanaca neobi~no visoko. Standard za uspore|ivawe nisu balkanske
performanse na{ih suseda, pa ~ak ni evropski standardi nisu merodav-
ni. Standard je autonomno postavila jugoslovenska revolucija. A ti
standardi nisu bili zadovoqeni. Do{lo je do sve ve}ih raskoraka izme-
|u proklamiranih ciqeva i ostvarewa. Dr`ava je zakazala, wena balkan-
ska komponenta nije bila sazrela. Konzervativna kontrola nametnuta
po~etkom sedamdesetih godina, dovela je do op}eg debakla. Kosovo je sa-
mo jedna epizoda jugoslovenske krize”. (str. 142)
Horvat je nesumwivo u pravu kada ka`e da je Kosovo samo jedna epi-
zoda jugoslovenske krize. Tek }e do}i dr izra`aja autenti~ne posledice
izrazite antisrpske politike koja je pod Brozovom diktaturom ~etiri
decenije vo|ena. A {to se Albanske pobune ti~e, mo`emo samo zamisli-
ti kakve bi tek razmere ona imala da su maksimalno zadovoqeni “stan-
914
dardi” za kojima Horvat tuguje i za wih ka`e da ih je jugoslovenska revo-
lucija autonomno postavila.
Kako Horvat namerno i krajwe tendenciozno izvr}e pravo stawe
stvari na Kosovu i u Metohiji, pokazuje i naredni citat: “Ako dobro raz-
umem narodne sentimente, Kosovari – za razliku od Albanskih {ovini-
sta – protestiraju ne zato {to se `ele otcepiti, ve} upravo zato {to `e-
le `iveti u Jugoslaviji. Ali to `ele kao ravnopravan narod u vlastitoj
dr`avi, a ne kao nacionalna mawina u tu|oj dr`avi iskqu~ivih Ju`nih
Slovena. Kako je u Jugoslaviji simbol nacionalne ravnopravnosti repu-
blika, oni tra`e republiku. ^ak i Albanska emigracija, na primer u @e-
nevi, u javnim demonstracijama tra`i republiku, a ne otcepqewe.” (str.
142)
Razume se nema ni{ta prirodnije nego da im se omogu}i da formira-
ju republiku, ali van srpske nacionalne teritorije. Mo`da u Australi-
ji ili Kanadi.
Horvatov krajwi bezobrazluk dolazi do izra`aja i u komentaru o
ulozi slu~ajnosti u istoriji, posebno balkanskoj: “Da Srbi, kojim slu~a-
jem, u odre|enom kriti~nom trenutku nisu imali efikasnije politi~a-
re i vojskovo|e od bugarskih, Makedonci danas, ne bi bili nacija. Zvu~i
grubo, ali je istinito. Naime da su za vreme Balkanskih ratova Bugari
okupirali Makedoniju – kako je za wen ve}i deo, uostalom bilo dogovo-
reno – Vardarska Makedonija delila bi danas sudbinu Pirinske Make-
donije, a to zna~i da makedonska nacija ne bi uspela da se oformi. Bilo
bi, verovatno, makedonskih revolucionara, koji bi punili bugarske tam-
nice, ali to nije dovoqno za formirawe nacije”. (str. 143)
Ali, gde su danas bar ti “revolucionari” iz Pirinske Makedonije da
pune bugarske tamnice? Horvatu ni{ta ne zna~i ni ~iwenica da se Make-
donija nalazila u sastavu srpske dr`ave pre stvarawa Jugoslavije. Novo
iznena|ewe susti`e prethodno: “Oslobo|ewe Makedonije i Kosova od Tu-
raka u Balkanskom ratu nije bilo u~iweno sa namerom da se obrazuje ma-
kedonska dr`ava i kosovska autonomija. Zbog toga bi se moglo govoriti i
o osvajawu Makedonije i Kosova od strane Srbije (Crne Gore). Me|utim,
jugoslovenska revolucija sa svojim programom nacionalne emancipacije
dala je ratovima srpskih vojnika historijski oslobodila~ko zna~ewe. I
utom smislu 1912. godine Srbi su zaista oslobodili Makedoniju i Koso-
vo. A historija je zatim realizirala program srpskih socijalista.” (str.
143)
Pa ako je i od Horvata, previ{e je. Ne bi nas on kao autor pojedinac
previ{e interesovao da wegovi stavovi nisu uobi~ajeni za hrvatsko jav-
no mwewe i tako indikatori za na{ zakqu~ak da se sa Hrvatima jedno-
stavno daqe vi{e ne mo`e zajedno `iveti.
II. POLITI^KI SPISI
1. TAKO JE GOVORIO ^I^A
Iza vo|e Tre}eg srpskog ustanka, armijskog generala Dragoquba Dra-
915
`e Mihailovi}a, ostalo je veoma malo politi~kih spisa. Arhiva wegovog
{taba uglavnom je pala u ruke komunistima i jo{ uvek, nije u potpunosti,
dostupna javnosti. S druge strane, Dra`a Mihailovi} je bio, pre svega,
vojnik, borac za slobodu i Otaybinu. Govori, koje je dr`ao, uglavnom ni-
su mogli biti blagovremeno zabele`eni i sa~uvani kao dragoceno isto-
rijsko svedo~anstvo o juna~koj borbi srpskih ~etnika. Mnogi pisani tra-
govi te herojske epopeje, brutalno ugu{ene savezni~kom izdajom i uspo-
stavqawem komunisti~ke diktature, namerno su uni{teni, kako bi se su-
zbila istorijska istina, a drugi su, opet, sakriveni od strane Dra`inih
saboraca i ~esto zaboravqani od wihovih potomaka, suo~enih sa krajwe
nequdskim uslovima opstanka pod Titovom tiranijom.
Pola veka komunisti~kih la`i i kleveta ipak nije bio dovoqan vre-
menski period da se izbri{e iz kolektivnog se}awa jedna od najlep{ih
i najslavnijih stranica srpske nacionalne istorije. Istina o juna~koj
ratnoj ulozi i zaslugama generala Mihailovi}a i wegovih ratnika pono-
vo probija u javnost, ru{e}i dotrajale naslage komunisti~kih propa-
gandnih izmi{qotina i ideolo{kih predrasuda. Ocena Kraqa Petra
Drugog Kara|or|evi}a, izre~ena u poruci ameri~koj vojsci od 1. novem-
bra 1942. godine, i danas je i te kako aktuelna, u uslovima ponovnog bu|e-
wa rodoqubive svesti i ~etni~kog duha {irom srpskih zemaqa: “\ene-
ral Mihailovi} sa svojom nevidqivom vojskom ponos je mog naroda i sim-
bol duha slobode koji – i pored svega pritiska i svih zverstava – veje neo-
doqivo celom Evropom. On je zaista zaslu`io da se ime wegovo i wego-
vih boraca pomiwe samo sa divqewem i zahvalno{}u.”
General Mihailovi} je bio elokventan govornik, sposoban da dr`i
politi~ke govore i u najnepovoqnijim uslovima. Ali, wegove re~i su,
uglavnom, ostajale nezabele`ene. Vrlo mali broj govora, izjava i poruka
je sa~uvan, a u Otaybini decenijama nije bilo nikakvih mogu}nosti da se
taj materijal publikuje. Taj nedostatak je poku{ala, bar delimi~no, na-
domestiti srpska politi~ka emigracija, rasejana {irom Evrope, Ameri-
ke, Kanade i Australije. Centralna uprava Udru`ewa boraca Kraqevske
jugoslovenske vojske “Dra`a Mihailovi}” izdala je u ^ikagu, 1966. godi-
ne, bro{uru “Govori i izjave generala Dra`e Mihailovi}a”, i to je, do
sada, koliko nam je poznato, jedino izdawe te vrste.
U prilikama mukotrpnog obnavqawa slobode i demokratije u na{oj
otaybini, o`ivqavawa nacionalnog ponosa i ~etni~kih tradicija, sa-
zreli su uslovi da se i kod nas objave spisi Dra`e Mihailovi}a i tako
na~ini novi pomak u saznavawu prave istine o wegovoj li~nosti i delu.
Kwiga “Tako je govorio ^i~a” sadr`i {esnaest govora, poruka, izjava,
intervjua i ~lanaka generala Mihailovi}a, kojima se sa razli~itih
aspekata osvetqavaju svi vidovi ~etni~ke borbe i ciqevi op{tenarod-
nog ustanka.
General Mihailovi} je briqantno sagledavao i uzroke i posledice
nedovoqnog stepena vojne spremnosti i politi~ke stabilnosti Kraqe-
vine Jugoslavije u predve~erje Drugog svetskog rata. Wegova dijagnoza, u
najkra}em, glasi: “Mi smo u ovaj rat u{li vojni~ki potpuno nespremni.
Poraz je izgledao neminovan. Ali do poraza ipak nije do{lo. Pora`ena
916
je samo pogre{na dvadesetogodi{wa dr`avna i vojni~ka politika; pora-
`en je duh austrougarske vojske, koji je u na{u vojsku bio unesen; pora`en
je birokratizam, koji je bio posledica toga austrougarskog duha i koji je
ometao svaku slobodnu misao, koja je i{la zatim da se i na{a vojska i we-
na sprema saobrazi u duhu vremena i tehni~kom napretku u svetu.”
Takvim stavom, odlu~no{}u i hrabro{}u jedino je i bilo mogu}e spa-
siti ~ast srpskog oru`ja u krajwe nepovoqnim istorijskim uslovima.
Protiv neprijateqa nisu ustajali samo za rat sposobni nego celokupan
narod, i `ene, i deca, i starci. U poruci “Ameri~kom narodu i juna~koj
ameri~koj vojnoj sili” Dra`a Mihailovi} je nagla{avao: “Vama je svima
poznato da na{ narod ve} punu godinu i po dana neprekidno se bori, vezu-
ju}i za Jugoslaviju stalno preko trideset osovinskih divizija. Vama je
svima poznato da jugoslovenske majke i `ene odr`avaju moral na{ih bora-
ca. Taj moral nikada nije bio vi{i no danas kod qudi koji se bore pod naj-
te`im ratnim okolnostima, bez obu}e, bez ode}e, gladni, bez oru`ja i mu-
nicije.”
Generala Mihailovi}a nije bilo mogu}e poraziti na bojnom poqu
jer je ve}ina Srba zdu{no bila uz wega. Me|utim, {ira me|unarodna za-
vera antisrpski nastrojenih snaga nastojala je wegove vojne napore i
ratne uspehe obezvrediti, podvige wegovih boraca pripisati srpskim
neprijateqima i izdajicama. Oficijelni faktori savezni~kih zemaqa,
nastoje}i da se dodvore Staqinu i Sovjetskom Savezu, koji su podr`ava-
li Tita kao svog direktnog eksponenta, kao i Vatikanu kao za{titniku
hrvatske genocidne politike prema Srbima, oglu{ili su se na srpske
patwe i stradawa, nastoje}i pre svega svoje sebi~ne interese zadovoqi-
ti. Spremni su se bili boriti protiv Hitlera do posledweg `ivog Sr-
bina, samo da bi sopstvenu `ivu silu {to boqe sa~uvali. Tim povodom,
u poruci ameri~koj javnosti, kao odgovoru na izjavu ministra Loa, gene-
ral Mihailovi} pi{e: “Dosada{we operacije jugoslovenske vojske ne
samo {to nisu nai{le na pravilnu ocenu kod nadle`nih savezni~kih
faktora, nego su ostale potpuno nepoznate savezni~koj javnosti iz pro-
stog razloga, {to im je u celosti uskra}en publicitet. Sa `aqewem kon-
statujem da su mnogi uspesi Jugoslovenske vojske pripisivani partizani-
ma i da se potpuno pre{lo preko stalnih napada partizanskih formaci-
ja na jugoslovenske jedinice, ~esto puta u momentu vrlo zama{nih akci-
ja protiv okupatora.” Savezni~ka perfidnost je pravdana na~elom po-
trebe neprekidne borbe na svim terenima, bez obzira na `rtve u civil-
nom stanovni{tvu i brutalne nema~ke odmazde. Mihailovi} je sve to
blagovremeno uvi|ao i nije se dao manipulisati od onih zbog kojih su ~i-
tav jedan vek Srbi du`e ostali u turskom ropstvu nego {to je to objek-
tivna imperijalna snaga Turske nalagala. “Zahtevati od Jugoslovenske
vojske da se anga`uje vi{e nego {to joj dozvoqavaju granice razumne mo-
gu}nosti saobrazno utvr|enom planu – bilo bi isto tako kao kad bi po-
robqeni narodi zahtevali od Velike Britanije da pre otvori zapadni
front ili ubrza svoje operacije na drugim frontovima – ne vode}i ra-
~una o fakti~nim mogu}nostima i unapred utvr|enom planu.”
Slika pravih savezni~kih namera je bila potpuno jasna. “Ono {to se
917
direktno i indirektno zahteva od jugoslovenskog naroda, koji je do sada
podneo proporcionalno vi{e `rtava nego i jedan drugi narod u Evropi,
ne zahteva se ni od jednog drugog savezni~kog naroda koji se nalazi pod ne-
ma~kom okupacijom.” Dra`a Mihailovi} ovde neprekidno govori o jugo-
slovenskom narodu, {to je termin saobra`en zvani~noj politici vlade
~iji je ministar, bio, ali i zato {to se tu obra}ao inostranom javnom
mwewu koje uobi~ajeno identifikuje dr`ave i nacije. Neupu}enim qudi-
ma nije jednostavno da ulaze u jugoslovenska me|uetni~ka zbivawa, osim
{to su hrvatski zlo~ini pod usta{kim barjacima predstavqali razlog
zgra`avawa i u`asavawa ~itavog sveta, ~ak i nema~kih okupatora.
Udvaraju}i se Staqinu ^er~il je podr`avao Tita, da bi opet s Titom
ulazio u tajne aran`mane, u kojima je, naposletku, bio do kraja izigran.
Uzaludna su bila Mihailovi}eva upozorewa o pravoj prirodi komuni-
sti~kog gerilskog pokreta: “Moram da konstatujem da je partizanski eks-
periment u Jugoslaviji, koji se izvodi iskqu~ivo u ciqu zavo|ewa dik-
tature mawine, uprkos svih spoqnih dekoracija i kamufla`a, prouzro-
kovao strahovita uni{tewa stanovni{tva pored uni{tavawa nevinog
`ivqa, izvr{enog od strane hrvatskih usta{a i okupatora.” Jasno je bi-
lo do ~ega jedino i mo`e dovesti partizanski revolucionarni anga`man,
sazdan na izrazito antisrpskoj platformi, pa je zato bilo nemogu}e s ko-
munistima posti}i bilo kakav kompromis o saradwi u borbi protiv oku-
patora. U govoru odr`anom ~lanovima Komiteta spa{enih ameri~kih
avijati~ara na Ravnoj Gori, jula 1944. godine, general Mihailovi} je is-
takao: “Prekor ~ujemo svakog dana, a on se svodi na pitawe: za{to nema
zajedni~kog fronta izme|u nas, jugoslovenskih patriota, i komunista,
kad se oba krila bore protiv okupatora, a oslobo|ewe Otaybine zajed-
ni~ka je stvar. To je zaista tragedija, ali za wu nismo krivi mi, ve} oni.
Ja sam s Titom potpisao ugovor o zajedni~koj borbi, bez tra`ewa ikakvog
pot~iwavawa, ve} samo lojalnu saradwu.
Ali, komunisti su taj ugovor iskoristili da bi se u mnogim mestima
domogli vlasti, zaveli teror i pobili hiqade nevinih, ~iji je greh bio
samo u tome {to ne vole komunizam i {to za wih qudi nisu mravi ve}
bra}a. Kako su za mrtve birali najvi|enije doma}ine, to im je, pored wi-
hovih unaka`enih ili izre{etanih tela, bilo lak{e ostale ubediti da
}e i oni pro}i isto tako kao {to su pro{li ve}i, ako ne budu slu{ali i
du{u prodali.
Ja ne ka`em da je to bio jedini posao komunista, ali im je bio i ostao
najglavniji. Gde god do|u, oni na{ nacionalni otpor pretvaraju u gra|an-
ski rat, jer, dok mi mislimo na oslobo|ewe Otaybine, oni misle na osva-
jawe vlasti. Ne mo`e im se osporiti ni borba protiv okupatora, i to sa-
mo, otkada ih je u wu pozvala crvena internacionala. Ali, ta je borba
svedena samo na odbranu `ivota, svog, a ne narodnog, a glavna wihova bor-
ba sastoji se u stalnim napadima na moju vojsku i nacionalne qude. Za
vreme svake borbe s Nemcima ili wihovim saveznicima, na|emo ih iza
sebe, te tako celu wihovu borbu ose}amo na svojoj ko`i, mnogo te`e mi,
nego okupatori.”
Mada se ve} vi{e puta u praksi pokazalo da je borbena saradwa s ko-
918
munistima nemogu}a, Mihailovi} nikada tako ne{to nije kategori~ki
odbijao, razume se, pod uslovom da obe strane budu lojalne sadr`aju me-
|usobnog dogovora. “Jedan jedinstveni borbeni front svih koji `ele do-
bra svojoj Otaybini, na{a je `eqa i potreba. Ako ga jo{ nema, to nije
na{a krivica, ve} krivica onih koji se ne bore za Jugoslaviju, ve} za svo-
ju internacionalu, i koji su svojim terorom posejali stra{ne tragove,
svuda gde su do{li, te ih se narod pla{i, kao i okupatora. Ali, ako na-
{i mo}ni saveznici mogu da ih urazume, mi smo spremni za takav plan,
na svakoj razumnoj i pravilnoj osnovi, koja obezbe|uje, ne na{e posebne
`eqe i programe, ve} interes zajednice i slobodu Otaybine.”
Nasuprot komunisti~kim vlastoqupcima i {pekulantima, ideolo-
{ki indoktrinisanim avanturistima koje uop{te nisu interesovale ne-
da}e i tragedija sopstvenog naroda, ciqevi ~etni~ke borbe bili su mo-
ralno sasvim ~isti i patriotski artikulisani, o ~emu je i sam general
Mihailovi} govorio: “Na{ pokret ima pred sobom dva glavna ciqa: pr-
vo, da sa~uva na{em narodu punu slobodu u pogledu izbora wegovog unu-
tra{weg politi~kog i socijalnog ure|ewa; drugo, da ujedini srpski na-
rod kao zasebnu celinu u novoj Jugoslaviji i da ne dozvoli da mu wegovi
neprijateqi povla~e granice na Drini, Savi i Rastovcu. To treba danas
da bude jasno svakom Srbinu.”
Savezni~ku orijentaciju na potporu Titovih partizana niko nije
mogao opravdati nekim racionalnim argumentima. “U francuskom po-
kretu otpora ne postoji posebni komunisti~ki front, koji bi nacional-
ni rat pretvorio u gra|anski, i mesto Francuske mislio samo na – komu-
nu. Za{to onda sve to u Jugoslaviji, kad se rat vodi za slobodu i demokra-
tiju, i kad je saveznik Jugoslavija, a ne wena komunisti~ka ili terori-
sti~ka mala partija.
Dobro je mobilisati sve borbene snage, ali je zlo jednom ni{tavilu
dati cenu, koje nema, ili rebelu slati visoke emisare i tim ga kura`iti
na bratoubijstvo i ru{ewe vernog saveznika. Zlo je jo{ ve}e, {to ti
emisari ne proveravaju vesti koje {aqu, niti to mogu, jer su komunisti
ve{ti cenzori i veliki agitatori, da ne ka`em la`ovi.”
Sve ono {to su komunisti sproveli nakon Drugog svetskog rata bi-
lo je prepoznatqivo kao politi~ki program jo{ u ratnim uslovima. Ko-
munisti su fakti~ki {titili usta{ki re`im na prostoru takozvane
Nezavisne Dr`ave Hrvatske. [titili su ga tako {to su uglavnom rato-
vali protiv srpskih ~etnika, izazivali ideolo{ke razdore i bratoubi-
la{tvo u srpskom narodu, izmi{qali nove nacije i pripremali pravno-
politi~ku platformu za cepawe srpskih zemaqa. “U me|uvremenu, Titov
partizanski pokret, poja~avan prila`ewem u wegove redove usta{kih
yelata i kompromitovanih ~lanova katoli~kog klera, dobijao je sve vi-
{e protivsrpski karakter. Poku{aj cepawa srpskog naroda na ~etiri
federativne jedinice u Titovom ustavu, besomu~na kampawa partizanske
propagande protiv tobo`we srpske hegemonije, progawawe i ubijawe is-
taknutih Srba u celoj na{oj zemqi, kao i otvorena saradwa usta{kih od-
reda sa partizanima protiv ~etnika, sve to pokazuje da te`i{te parti-
zanske akcije nije u borbi protiv okupatora, u sprovo|ewu socijalne re-
forme, nego u razbijawu srpstva i u te`wi da se na{em narodu nametne
919
okrutna diktatura jedne klike, kojoj je mawe stalo do ideologije nego do
spasavawa usta{kih zlo~inaca i do ru{ewa na{ih narodnih ustanova.”
Kao izrazito uman i hrabar ~ovek, vo|a Tre}eg srpskog ustanka Dra-
`a Mihailovi} se isticao i izvanrednim moralnim svojstvima, dosto-
janstvom li~nosti i po`rtvovano{}u. Nije mu padalo na pamet da, ni u
trenucima savezni~ke izdaje, napusti svoje ratnike ili polo`i oru`je.
U posledwoj poruci, koju je uputio srpskoj emigraciji pred svoje zaro-
bqavawe, 13. marta 1946, general Mihailovi} pi{e: “Nikada ni pod ko-
jim uslovima ne}u napustiti svoju Otaybinu, svoje prijateqe i pristali-
ce... Vi znate moju nameru – da se borim do kraja za postizawe zadatka. Ja
mogu i poginuti u ovoj svetoj borbi, ali to ne}e zna~iti da }e na{ narod,
koji se bori za ovu pravednu stvar, umreti sa mnom! – Ja samo radim da bih
izvr{io voqu svoga naroda. U istom duhu u kome sam rukovodio otpori-
ma protiv nacista, ja sada vodim borbu protiv komunista.”
General Dra`a Mihailovi} se juna~ki borio i mu~eni~ki pao u bor-
bi protiv komunista. Srpski narod je sna{lo poluvekovno komunisti~ko
ropstvo. Ali, duh ~etni{tva u wemu nikada nije zamirao. Nazirao se u
svakom pojedina~nom otporu titoisti~koj diktaturi, u svakoj kolektiv-
noj gra|anskoj neposlu{nosti. Hiqade i hiqade najboqih srpskih nacio-
nalista i patriota brutalno je pobijeno, zasu`weno ili proterano da se
potuca po belom svetu, ali, iz te{ko rawenog srpskog naroda stasale su
nove, mla|e snage, spremne da obnove tradicije srpskog ~etni{tva i gor-
do se usprave u borbi za slobodu i demokratiju. Danas kada je u na{oj
Otaybini ve} obnovqen Srpski ~etni~ki pokret i istina o herojskim
podvizima ravnogorskih boraca nezadr`ivo se {iri i potiskuje perfid-
ne komunisti~ke la`i i klevete. Zato i ova zbirka govora i poruka veli-
kog srpskog vojskovo|e i rodoquba, pod naslovom “Tako je govorio ^i~a”,
ima izvanredan zna~aj za sve ^i~ine sledbenike, srpski narod u celini.
2. CIQ SRPSKE OPOZICIJE
(Mi{qewe jednog istaknutog srpskog intelektualca u porobqenoj
Otaybini, ~ije }e ime ostati u tajnosti do boqih prilika.)
Sedamdesetogodi{wi razvoj jugoslovenske dr`ave pokazao je da je
srpskom narodu nemogu} zajedni~ki `ivot sa Slovencima i Hrvatima, a
da ta dr`ava bude demokratska. Zato se srpska opozicija sve vi{e orijen-
ti{e na iznala`ewe institucionalnih i dru{tvenih mogu}nosti za kon-
cipirawe novog politi~kog programa. Me|utim, tu ve} dolazi do krup-
nog raskoraka me|u samim opozicionarima. Jedna grupacija, oni stariji,
nije u stawu da se otarasi komunisti~kih predrasuda i marksisti~ke dok-
trine, pa svoju delatnost orijenti{e u pravcu reforme postoje}eg siste-
ma, kako bi eventualno o`ivotvorili neke wegove ideolo{ke postavke,
kao na primjer o socijalizmu i samoupravqawu.
Mla|i opozicionari su ve} razvili svijest da je sam komunizam jed-
na zlo~ina~ka ideologija, poput fa{izma, pa tra`e radikalni raskid s
marksisti~kim dogmama i zabludama. Ja pripadam toj grupaciji. Moja po-
liti~ka aktivnost je usmjerena ka stvarawu slobodnog i demokratskog
920
dru{tva, koje }e karakterisati parlamentarizam, vi{epartijski si-
stem, slobodna inicijativa i tr`i{na privreda, te neprikosnovenost
privatne svojine i uvo|ewe akcionarskih dru{tava.
Srbi sa Slovencima nemaju nerije{enih teritorijalnih problema,
tako da bi Sloveniju trebalo omogu}iti da se, kad god za`eli, izdvoji iz
jugoslovenske federacije u sada{wim granicama slovenske federalne
jedinice. Sa Hrvatima postoje nerije{ena teritorijalna pitawa. Gra-
nice budu}e srpske dr`ave obiqe`io je sam Paveli} jamama i gubili-
{tima na kojima je stradalo oko 1.500.000 Srba. Nijedno masovno srpsko
grobqe iz Drugog svjetskog rata ne bi smjelo ostati van granica srpske
dr`ave. To zna~i da bi Srbija obuhvatila i Makedoniju, Kosovo, Meto-
hiju, Crnu Goru, Bosnu, Hercegovinu, veliki deo Dalmacije, Liku, Kor-
dun, Baniju i dve Slavonije. (Slavoniju i Vojvodinu, prim. A.D.O.).
U srpskoj dr`avi bi se garantovala sva gra|anska politi~ka prava i
slobode, te ravnopravnost bez obzira na ideolo{ka, politi~ka i reli-
gijska opredeqewa.
Li~nog sam mi{qewa da uskoro treba pristupiti stvarawu nove po-
liti~ke partije na {irokoj demokratskoj platformi. Smatram da su
dru{tveni uslovi za tako ne{to sazreli.
Prva faza te akcije ve} traje. Srpski intelektualci ve} intenziv-
no rade na bu|ewu narodne svijesti. Svako novo kwi`evno i nau~no dje-
lo slobodarske orijentacije krupni je korak u tom pravcu. Narod se sve
slobodnije pona{a. Vlast je izgubila svaki autoritet.
Policijska stra`a je jo{ uvijek vrlo jaka, pa zato nije uputno pisa-
ti bilo {ta o konkretnim namerama opozicije u politi~koj borbi koja
se vodi. Na~elni politi~ki programi se mogu izra`avati. Ja sam to i
u~inio u svojoj kwizi Demokratija i dogma. Me|utim, neposredni plano-
vi dru{tva ne bi trebalo da budu dostupni na bilo koji na~in re`imu.
Letak Srpskog kulturnog kluba “Sveti Sava” Wujork, 1988.
3. PREDIZBORNI GOVOR U RAKOVICI 4. JUNA 1991.
JUGOSLAVIJA – SRPSKA ZABLUDA
Srpska radikalna stranka se razlikuje od svih drugih politi~kih
stranaka koje deluju u dana{woj su`enoj Srbiji pre svega po tome {to mi
ne}emo nikakvu Jugoslaviju i nikakvo jugoslovenstvo.
Napokon, moramo sami sebi priznati da je Jugoslavija bila velika
srpska zabluda, da je od samih po~etaka bila tamnica srpskog naroda i
preti da preraste u masovnu srpsku grobnicu, a jugoslovenstvo velika
istorijska i socijalna bolest koja nas je u ovom 20. veku napala poput ko-
munizma i paralelno sa komunizmom pa je danas te{ko oceniti {ta nam
je ve}e zlo, ve}u nesre}u donelo, da li komunizam ili jugoslovenstvo.
Danas se osloba|amo definitivno od komunizma, pre svega usled na-
rasle srpske nacionalne svesti, ponosa, ~asti i dostojanstva i nesprem-
nosti mladih generacija da na svojim rukama trpe one iste okove koje su
nosili wihovi o~evi pod diktaturom i tiranijom zlikovca i zlo~inca
921
Josipa Broza Tita. Ali, komunizma se mi danas osloba|amo i zbog toga
{to on definitivno propada {irom sveta, {to se pokazalo da nigde ni-
kakvih {ansi nema a pogotovo ne u Evropi. Danas – kad se osloba|amo
komunisti~kih okova, kada di{emo slobodnim plu}ima, kada smo oseti-
li {ta zna~i sloboda, {ta je to kad ~ovek mo`e svojom glavom misliti,
ono {to misli saop{tavati i delovati svojim li~nim sklonostima, `e-
qama i htewima – mi imao posebnu i posledwu istorijsku {ansu da se
otarasimo i Jugoslavije. Ako tu {ansu sada ne iskoristimo ona nam se
ne}e nikada vi{e ukazati i na{em narodu preti jedan dugotrajni period
istorijskog truqewa u kome }emo definitivno izgubiti sve {to smo
imali: svoju dr`avnost i svoje teritorije. Srpski narod }e ostati defi-
nitivno pocepan i podeqen a wegovi delovi suprotstavqeni jedni dru-
gim.
Zato Srpska radikalna stranka se bori za obnovu nezavisne i slo-
bodne srpske dr`ave koja }e u svom sastavu imati sve srpske zemqe: koja
}e se sastojati od dana{we su`ene Srbije pod kojom podrazumevamo Voj-
vodinu i Kosovo i Metohiju, srpske Makedonije, srpske Crne Gore, srp-
ske Bosne, srpske Hercegovine, srpskog Dubrovnika, srpske Dalmacije,
srpske Like, srpske Banije, srpskog Korduna, srpske Slavonije i srpske
Barawe. Bez ijednog od ovih konstitutivnih delova danas nema celovite
Srbije i na{a borba ne}e prestati.
Srpska radikalna stranka ima vrlo kompletan politi~ki, ekonom-
ski, socijalni i nacionalni program. Ali, osnovu na{eg programa ~ini
za{tita granica srpske dr`avnosti, odbrana srpskih naroda i ja~awa
srpske sloge i jedinstva.
KO DA RATUJE SA NAMA?
Optu`uje nas neki da zagovaramo gra|anski rat. To nije istina iz
jednostavnog razloga {to protiv nas Srba u granicama dana{we Jugosla-
vije nema ko da ratuje. Zar Slovenci koji kroz istoriju nikakvu dr`avu
nisu imali i ratove nikada nisu vodili da ratuju sa srpskim narodom?
Uostalom, oni nemaju nikakvog razloga da ratuju ~ak i kad bi hteli i kad
bi mogli jer mi Srbi podr`avamo `equ i voqu slovena~kog naroda da se
otcepi od Jugoslavije, da formira svoju samostalnu dr`avu ili se pri-
kqu~i nekoj drugoj dr`avi. [to Slovenci pre odu, to boqe i za wih i za
nas. A za nas Srbe, to pre svega zna~i milion i petsto hiqada ogor~enih
neprijateqa mawe u granicama jedinstvene dr`ave.
Mi smo, napokon shvatili da nam Slovenci nikada kroz istoriju, ni
bra}a ni prijateqi nisu bili. Olako smo zaboravili da je ona zlo~ina~-
ka parola “Srbe na vrbe” prvi put, upravo iz slovena~kih usta, lansira-
na u predve~erje Prvog svetskog rata. Na svu sre}u izme|u nas nema nika-
kvih nere{enih teritorijalnih sporova. Oni mogu odmah da idu, samo da
prethodno ustanovimo koliko je ukupno u~e{}e Slovenije u dr`avnim
dugovima i koliko Slovenci treba da plate za one fabrike koje je zliko-
vac i zlo~inac Josip Broz Tito iz Srbije preselio u Sloveniju.
A ova banda makedonstvuju{}ih koji bi da otcepe ju`nu Srbiju srp-
922
sku Makedoniju, zar oni nama predstavqaju neku opasnost. Mi znamo ko
su i {ta su i da niza{ta nisu sposobni. Na podru~ju Makedonije jo{ uvek
`ivi ve}ina Srba. Oni jo{ uvek ne mogu da se izja{wavaju kao pripad-
nici srpske nacije. Ali u najskorije vreme ima}e sva gra|anska prava i
qudske slobode. Svi oni koji krsnu slavu slave, oni su Srbi po nacio-
nalnosti i nikad to nisu zaboravili.
Zar [iptari da ratuju sa nama Srbima? A oni kroz istoriju, nika-
kvu dr`avu nisu imali niti su ratove vodili. Albanija je kao dr`ava
stvorena nakon balkanskih ratova, kompromisom velikih sila samo da se
spre~i direktan izlazak Kraqevine Srbije na Jadransko more. Dodu{e,
Albanci su u~estvovali u nekim turskim ratovima kao turski vojnici u
sastavu neregularnih trupa, takozvanog ba{ibozluka koji bi se raspr-
{io posle prvog ozbiqnijeg obra~una, ali su se zato isticali, na zver-
stvima nad civilnim stanovni{tvom.
Zar bosanski panislamisti da ratuju sa nama Srbima? Mi smo im ne-
davno poru~ili: Nemojte dozvoliti da muslimani velikim delom, pred-
stavqaju oru|e u zlo~ina~kim hrvatskim rukama kao {to su to bili u
oba svetska rata. Vodite ra~una i ne me{ajte se u srpsko-hrvatski sukob.
Ako vas Hrvati opet upotrebe, srpska }e osveta biti stra{na a vi se ni
do Anadolije ne}ete zaustaviti.
Zar su Hrvati u stawu da ratuju sa nama Srbima? Pa oni ve} 900 go-
dina nikakvu dr`avu nisu imali niti su ratove vodili. Hrvati su sami
svoju dr`avu ugovorom Pakta konventa iz 1102. godine predali u ruke
Ma|arima, nakon pogibije posledweg hrvatskog kraqa 1097. godine na
planini Gvozdu. Dodu{e i oni su u~estvovali u nekim tu|inskim ratovi-
ma. Recimo u tridesetogodi{wem evropskom ratu. I tamo su se redovno
pokazivali kao kukavice na bojnom poqu pa su ih komandanti nerado ko-
ristili za operacije. Uglavnom su ih raspore|ivali kao posadne trupe
na ve} okupiranim teritorijama, gde su se dokazivali {ikanirawem ne-
vinog civilnog stanovni{tva, `ena, dece i staraca. I nije ni malo slu-
~ajno {to je do dana dana{weg u ju`nim nema~kim pokrajinama sa~uvana
poslovica: Bog nas sa~uvao kuge i Hrvata. Nije ni malo slu~ajno {to je
na{ veliki pesnik Jovan Du~i}, 1942. godine, u kabinetu ameri~kog
predsednika Ruzvelta, obra}aju}i se grupi hrvatskih politi~kih pred-
stavnika, koji su poku{ali da zata{kaju usta{ke zlo~ine, rekao: “Vi Hr-
vati ste najhrabriji narod na svetu, ali ne po tome {to se ni~ega ne bo-
jite, nego zbog toga {to se ni~ega ne stidite.”
SVAKI KOMADI]
SRPSKE TERITORIJE – SVETIWA
Nemamo mi principijelno ni{ta protiv da novi usta{ki poglavnik
i Titov general Frawo Tu|man planira nezavisnu dr`avu Hrvatsku ali
ga neprekidno upozoravamo da nikada, ni po koju cenu, ne}emo dozvoliti,
da u granice te dr`ave, te zlo~ina~ke tvorevine, prisvoji i komadi}
srpske teritorije. Ne damo ni deli} zemqe na kojima se nalaze srpska se-
la, poru{ene crkve, masovne grobnice, logori, Jasenovci. Ako bismo to
dozvolili, bili bismo nedostojni na{ih slavnih predaka, morali bi da
923
se stidimo pred svojim potomcima. Nemamo ni{ta protiv eventualne
Hrvatske dr`ave ali pod uslovom da se ona prote`e zapadno od linije
Karlobag–Ogulin–Karlovac–Virovitica.
Ako se Jugoslavija ve} raspada a mi ne verujemo da }e se odr`ati,
smatramo da su mogu}e samo dve verovatne varijante. Prva varijanta da se
Jugoslavija raspadne na tri dr`ave: veliku Srbiju, malu Sloveniju i jo{
mawu Hrvatsku. Druga varijanta ako se ova prva Hrvatima ne svi|a a ve-
rovatno da im se ne svi|a, mi }emo se zalagati, gde god je to mogu}e ako
ostvarimo participaciju dr`avnoj vlasti i u~estvujemo u odlu~ivawu da
dr`avni organi Srbije odmah stupe u kontakt sa dr`avnim organima Re-
publike Italije i da se srpsko–italijanska granica uspostavi na ovoj li-
niji Karlobag–Ogulin–Karlovac–Virovitica.
Uostalom, oni na to pola`u velika prava. Jedan, jedini, me|unarod-
no pravni akt kojim se reguli{e pitawe zapadnih granica srpske dr`av-
nosti garantuje Italijanima te teritorije, i ono {to je italijansko tre-
ba da im bude vra}eno. Svi }emo im mi Srbi u tome pomo}i jer mi ho}e-
mo prijateqstvo sa italijanskim narodom. Dodu{e, sada{wa italijanska
vlada bar verbalno se zala`e za opstanak Jugoslavije. Ali {ta ta vlada
mo`e ako `eqa italijanskog naroda bude druga~ija. Mi vidimo da neko-
liko italijanskih stranaka tra`i reviziju Osimskih sporazuma. Kad im
mi Srbi otvoreno ponudimo ono {to je wihovo, nema te italijanske vla-
de koja }e se usuditi da to odbije. Naoru`a}e se Hrvati. Novi usta{ki
poglavnik Frawo Tu|man danas ima 80.000 do zuba naoru`anih usta{kih
specijalaca. Nikakva to snaga nije za nas Srbe. Koliko su kukavice ti
hrvatski specijalci videli smo u Borovom Selu. Trista usta{kih speci-
jalaca nije bilo u stawu ~ak i uz pomo} faktora iznena|ewa da savlada
22 Srbina: 14 srpskih ~etnika, dva predstavnika SNO i {est me{tana.
Na{i su ~etnici primili borbu dok se selo konsolidovalo i obra~una-
lo sa napada~ima. To govori da 15 usta{a nije u stawu jednog Srbina da
savlada. Za{to? Zato {to se Srbi ra|aju kao ratnici, a vojni~ke ve{ti-
ne savla|uju u kolevci.
SRPSKI DOBROVOQCI
Mi }emo i daqe upisivati srpske dobrovoqce i upu}ivati tamo gde je
najpotrebnije. Ciq nam je da se za{titi svako srpsko selo, svaki srpski
kraj. Mi u srpske dobrovoqce, upisujemo samo starije od 25 godina. Samo
one ozbiqnije koji znaju da zalegnu i zaklon uhvate, koji se mnogo ne juna-
~e. Zahvaquju}i takvom stavu, nijedan ~etnik nije poginuo prilikom od-
brane Borova Sela. Ne}emo suvi{e mlade qude da upu}ujemo jer imamo is-
kustvo: suvi{e se juna~e, svaki bi u borbi {to pre da se istakne i nijedan
ne}e da se ukopava – svi bi odmah na juri{. E, tako ne}emo. Takve }emo ~u-
vati. Tek kad mi stariji izginemo, tek onda }e na wih red do}i.
Raspisuju za nama poternice. Prete nam hap{ewem. Ka`u ako nas
uhvate u Hrvatskoj “uhititi” }e nas. Pa, uostalom mi po Hrvatskoj jo{
nismo po~eli da {etamo. Mi idemo samo po srpskim zemqama. Da vidimo
kako }e nas uhvatiti. Pre }emo mi uhvatiti Frawu Tu|mana, Stjepana
924
Mesi}a i Antu Markovi}a, glavne usta{ke ~elnike.
Bra}o Srbi i sestre Srpkiwe,
SRBI SU JAKI KAD SU SLO@NI
Na{i neprijateqi nama Srbima ni{ta ne mogu. Juna~ka Srpska Kra-
jina pokazuje primer svakolikom Srpstvu kako se brani rodna gruda. Srp-
ska radikalna stranka podr`ava odluku naroda Srpske Krajine o direkt-
nom prikqu~ewu Srbiji i mi smatramo da je to prvi korak ka ujediwewu
srpskih zemaqa. Ni{ta nam na{i neprijateqi totalno ne mogu. I oni su
se dosetili: Srbi su jaki kad su slo`ni i jedinstveni i oni su za to da nas
iznutra pocepaju, da nas sukobe ideolo{kim i politi~kim platformama.
Oni bi opet da se krv proliva u me|usobnim sukobima unutar srpskog na-
roda. E, to im ne}emo dozvoliti i vi{e se nikada srpska krv ne}e proli-
vati na srpskim ulicama. Mi smo prozreli agenture stranih obave{taj-
nih slu`bi i delovawe Ameri~ke ambasade i aktivnosti Ante Markovi-
}a. Danas Zapad dr`i stranu na{ih tradicionalnih neprijateqa. Ka`u,
Srbija je boq{evi~ka, a upravo su nam sa Zapada boq{evizam i komuni-
zam Vinston ^er~il i Englezi nametnuli. Ti isti Amerikanci koji da-
nas podr`avaju Hrvate i Slovence i sve srpske neprijateqe i izdajnike,
nekoliko decenija su odr`avali re`im zlikovca i zlo~inca Josipa Bro-
za Tita. Tito bi pao 1965. ili 1966. godine, u ono vreme duboke ekonomske
krize, da nije bilo ameri~ke pomo}i. I sad bi Amerikanci da nam uvode
demokratiju. Nama Srbima koji smo me|u prvima u Evropi upoznali {ta
zna~i sloboda i demokratija. Mi to me{awe ne}emo dozvoliti. Ne}emo
dozvoliti da se srpska politika kreira ni u Va{ingtonu ni u Londonu.
Kreira}e se samo u Beogradu i to samo voqom srpskog naroda.
Bra}o Srbi i sestre Srpkiwe,
Oni nam prete ukidawem ekonomske pomo}i, kao da smo mi i do sada
imali koristi od wihove ekonomske pomo}i. Tih pet miliona dolara
kao da bi ne{to nama zna~ilo. Vlada Ante Markovi}a samo dva miliona
dolara tro{i godi{we na odr`avawe “ku}e cve}a”, tog paganskog zlo~i-
na~kog hrama. Koliko Ante Markovi} tro{i na luksuz, na kupovinu be-
ogradskih novinara, nekih beogradskih novinskih ku}a, listova i koli-
ko tro{i na izdavawe propalih novina: “Borbe”, “Vremena” i drugih.
Bra}o Srbi i sestre Srpkiwe,
Ni ranije ekonomske blokade protiv Srbije nisu uspevale. Setimo
se Carinskog rata sa Austrougarskom po~etkom ovoga veka. Pa otaybin-
skog rata Srbija je iza{la ja~a i ekonomski mo}nija. I ovoga puta ona }e
odoleti, pogotovo {to imamo u vidu da je efikasna ekonomska blokada
Srbije nemogu}a. Srbija se nalazi na takvom geostrate{kom polo`aju da
je nemogu}e wene puteve zaobilaziti. A kad je nemogu}e Srbiju zaobi}i,
nemogu}e je wu i bojkotovati. Najva`nije je da Srbi budu ~vrsti, slo`ni
i jedinstveni. Zato }emo uvek u svojim redovima prepoznati izdajnike,
one, koji se otvoreno u tu|insku slu`bu stavqaju i one, koji bi da prave
haos po Srbiji.
One koji bi danas hteli da srpske zemqe gore, da se mi ovde u Beogra-
925
du o svom jadu zabavimo. Mi to ne}emo dozvoliti. Takve smo ve} odavno
prepoznali. U Srbiji deluje i zlo doma}e. Deluju otvoreni neprijateqi
i izdajice srpskog naroda. Mi ih lako raspoznajemo. To su Savez reform-
skih snaga na ~ijem se ~elu nalazi dana{wi predsednik Savezne vlade, to
je UJDI – Udru`ewe za jugoslovensku demokratsku inicijativu, koji je
formirao poznati usta{a i srbomrzac Branko Horvat i to je Narodna
seqa~ka stranka na ~ijem se ~elu nalazi poznati vojvo|anski autonoma{
Dragan Veselinov. Takve stranke upori{te u srpskom narodu nikada ne-
}e prona}i i one su osu|ene na nestajawe.
NAROD SVE ZNA
Narod razume u kakvoj ekonomskoj krizi `ivimo.
Mi nismo stranka koja obe}ava da }e preko no}i, ako nam narod uka-
`e poverewe, sve probleme razre{iti. To je nemogu}e. Potrebno je 2–3 go-
dine intenzivnog rada i truda da se iza|e iz ekonomske krize. I ta kriza
bi nam bila podno{qiva pod jednim uslovom – da je svi podjednako ose}a-
mo. Mi se ve} mesecima zala`emo, sve dok ima radnika koji primaju mini-
malne plate, sve dok ima radnika koji mesecima nikakve plate ne prima-
ju, sve dok ima milion nezaposlenih, da i svi dr`avni funkcioneri `ive
od minimalnih plata. Nama je drago, videli smo to neko ve~e na televizi-
ji, da se ~elnici nekih stranaka sa kojima smo ~ak i u sukobu bili, prihva-
tili ovakvu ideju. Nama je drago, {to su se oni, otarasili koalicije sa re-
formskim snagama, ujdijevcima i autonoma{ima. Hteli bismo jo{ da se
otarase ameri~kog ambasadora Cimermana i Ante Markovi}a i da od wih
ne primaju naloge kako }e delovati u Beogradu. Hteli bismo da se i oni
anga`uju u odbrani Srpske Krajine i da ne napadaju dr Milana Babi}a i
dr Radovana Karayi}a koji je ponos srpskog naroda. Ako se budu tako po-
na{ali mi smo spremni sa wima da sara|ujemo i da pre|emo preko svega
{to je ranije bilo u odnosima me|u rukovodstvima.
Bra}o Srbi i sestre Srpkiwe.
MODERAN PRAVNI POREDAK
Srpska radikalna stranka se zala`e za obnovu modernog pravnog po-
retka u srpskoj dr`avi u okviru vi{estrana~kog sistema, parlamentar-
ne demokratije i po{tovawa svih gra|anskih sloboda i prava. Mi smo
pre dva i po meseca uputili zahtev sada{woj dr`avnoj vlasti Srbije,
predsedniku Republike, Skup{tini i Vladi da odmah opozove sve srpske
predstavnike u organima vlasti Federacije, da se jednostavno ukinu sa-
vezni organi vlasti, da se opozove General{tab sada{we Jugoslovenske
narodne armije i da ona priznaje ingerencije srpske dr`avne vlasti i da
se armija preimenuje u srpsku armiju, da se iz we otpuste svi oficiri
slovena~ke, hrvatske i {iptarske nacionalnosti i da se naredi povla~e-
we trupa i naoru`awa iz Hrvatske i Slovenije do linije Karlobag–Vi-
rovitica, gde vojska treba da brani granicu. To razume se podrazumeva i
ove korake koji se ve} ~ine da se promene sva ideolo{ka obele`ja dr`av-
926
nih organa i dr`ave u celini i da se vrate ona, tradicionalna, srpska.
Mi se zala`emo za uspostavqawe nezavisnog sudstva i tu`ila{tva.
To pre svega podrazumeva da nijedan sudija ili tu`ilac ne bi smeli bi-
ti ~lanovi bilo koje politi~ke stranke a ne kao u Titovoj Jugoslaviji
gde su oni morali biti ~lanovi Saveza komunista pa su zato morali da
sude ne po zakonu i savesti ve} po nalozima partijskih komiteta.
Mi se zala`emo da vojska i policija budu ~isto profesionalne slu-
`be, {to tako|e podrazumeva da nijedan oficir, podoficir ili poli-
cajac ne bi mogli biti ~lanovi bilo koje politi~ke stranke a ne kao u
Titovoj Jugoslaviji gde su redovno bili ~lanovi Saveza komunista. Za-
to nismo mogli ni imati narodnu vojsku ni dr`avnu policiju, nego par-
tijsku komunisti~ku vojsku i partijsko komunisti~ku policiju.
Bra}o Srbi i sestre Srpkiwe,
Komunizam je jedna velika istorijska i socijalna bolest koja je ogrom-
ni deo srpskog naroda zamalo savladala. Mnogi od nas su godinama bili u
tim komunisti~kim redovima, i postepeno smo se, neko ranije, neko kasni-
je, osve{}ivali i uspravqali i komunisti~ke okove skidali sa ruku. Da-
nas `ivi najmawe tri miliona Srba, koji su bilo kad u svom `ivotu, pri-
padali Savezu komunista i mi zato nikakav front prema tim qudima ne
uspostavqamo. Mi pru`amo ruku bratstva i saradwe, jer ako smo zajedno
bolovali od te bolesti, od te bolesti treba da se zajedno le~imo i poma-
`emo jedni drugima u tom izle~ewu. Srbija zaista vi{e nije komunisti~-
ka {to mi u tom zakqu~ivawu poma`u prisutni svojom reakcijom. Za{to
nije komunisti~ka? Zato {to su se desili prvi vi{estrana~ki izbori.
Danas ni u jednoj federalnoj jedinici u Jugoslaviji nema komunisti~kog
re`ima. Tamo gde do|e do vi{estrana~kih izbora nema komunizma, makar
u izborima pobedio Savez komunista kao u Crnoj Gori, jer tamo gde je man-
dat ograni~en na ~etiri godine, nemogu} je autokratski i diktatorski po-
redak. Ako smo demokrate, vaqda teorijski ostavqamo mogu}nost, da na
nekim vi{estrana~kim izborima i komunisti~ka partija pobedi. Mi ne
verujemo da se to ubudu}e mo`e desiti ali mi za to ostavqamo makar teo-
rijsku mogu}nost, jer smo iskreni demokrati i ube|eni slobodari.
Koji je jedini komunisti~ki re`im u Jugoslaviji? Jedini komuni-
sti~ki re`im je re`im Ante Markovi}a jer je on na ~elo Savezne vlade
do{ao kao dobar komunista a ninakakvim izborima nije izabran. To je
direktni produ`etak Titove diktature i komunisti~ke tiranije. Ta-
kvom re`imu treba stati u kraj.
RAZRE[EWE EKONOMSKE KRIZE
Srpska radikalna stranka ima kompletan ekonomski program, pro-
gram razre{ewa ekonomske krize i privrednog preporoda. Da bismo taj
program realizovali, treba prethodno da re{imo pitawe ogromnih dr-
`avnih dugova. Mi, napokon, ~itavom svetu, treba da stavimo do znawa, da
te dugove, ne mo`emo i ne}emo da vra}amo. U vreme kad su kapom i {akom
davali kredite zlikovcu i zlo~incu Josipu Brozu Titu, zapadni finansi-
jeri su morali znati da zajmove daju jednom nenarodnom re`imu, nasiqem
927
uspostavqenim i koji nikakvim izborima ne proverava da li u`iva na-
rodno poverewe. Ako taj re`im nije bio legitiman i legalan onda ni na-
rod nije du`an da snosi posledice politike takvog re`ima. Sami su u{li
u taj rizik pa neka sami snose posledice. Umesto vra}awa tih dugova mi
zapadnim finansijerima nudimo u puno vlasni{tvo odgovaraju}i broj na-
{ih fabrika, upravo one fabrike koje su podignute stranim kreditima;
recimo Smederevsku `elezaru, Crvenu zastavu i Elektronsku industriju
a koje su se pokazale kao proma{ene investicije. Oni }e se, razume se, u
prvo vreme buniti i ne}e prihvatati na{u soluciju. Preti}e nam, ali oni
su nemo}ni da bilo {ta u~ine protiv toga, jer mi iskqu~ujemo mogu}nost
strane vojne intervencije kako bi sru{ili legitimnu vladu i uspostavi-
li marionetsku vladu a koja bi bila spremna da te dugove vra}a jer nigde
u svetu ne postoji institut du`ni~kog ropstva. Ako ste nekom ne{to po-
zajmili i taj ne mo`e ili ne}e da vam dug vrati, ne postoji mogu}nost da
ga zbog toga u zatvor strpate. Tako je i kada su i dr`ave u pitawu. Ako jed-
na dr`ava duguje drugoj po me|unarodnom pravu, nemogu}e je da dr`ava po-
verilac okupira dr`avu du`nika. [ta im daqe preostaje? Preostaje im
da plene na{e brodove koji se zateknu u wenim teritorijalnim vodama i
na{a trgova~ka i diplomatska predstavni{tva u inostranstvu. Na taj na-
~in ne mogu ni 10% duga da namire. [ta im daqe preostaje? Da te fabri-
ke prodaju u staro gvo`|e a na taj na~in ne mogu ni 2 do 3 procenta duga
namiriti. Koja je onda jedina realna solucija? Da posle du`eg cenkawa i
ube|ivawa (a mi }emo biti {irokogrudi):
Prvo }emo im ponuditi jedan broj fabrika, pa }emo dodati jo{ 5–6,
desetak. Eto, tako }emo pokazati dobru voqu da prihvate te fabrike u
punu svojinu i da pomo}u wih vra}aju ono {to im dugujemo a to zna~i da
}e se truditi da te fabrike racionalno i ekonomski posluju. To zna~i da
bi morali da uvezu dodatni kapital, najsavremeniju tehnologiju i zapad-
ne metode organizacije rada i poslovawa. I mi time dvostruko dobijamo
i zemqa se time izvla~i iz ekonomske krize. Kako? Umesto da dr`ava
svake godine baca 100 miliona dolara u ove proma{ene investicije kako
bi se minimum sirovina nabavio i radnicima bedne plate ispla}ivale
sa zaka{wewem, zapadni vlasnici }e sopstveni kapital ulagati i taj se
kapital unosi u zemqu i tim se podsti~e proces proizvodwe u svim sfe-
rama a odmah }e biti postignut visok stepen produktivnosti i odjednom
radnici koji su `iveli od bednih minimalaca, bi}e najboqe pla}eni
radnici u na{oj zemqi. Tim zapadnim vlasnicima nije te{ko da na|u
pro|u na stranim tr`i{tima jer oni ta strana tr`i{ta kontroli{u i
kad se oni sami pojavquju sa tom robom, nema ko da ih ucewuje, kao {to
oni sada ucewuju Jugoslaviju, pa robu kupuju po najni`im cenama. Odjed-
nom }e dr`ava dvostruko da dobija. U{tede}e milione dolara koje je do
sada bacala i mo}i }e svake godine na osnovu poreza na profit da sti~e
dvostruka sredstva i da finansira ~itav niz socijalnih slu`bi i obez-
bedi socijalno starawe za sve nezaposlene po uzorku na druge dr`ave sve-
ta, da svaki onaj koji nema posla, primi svakog meseca onoliko koliko je
dovoqno da se prehrani, obu~e i obezbedi krov nad glavom.
To bi bila prva faza izlaska iz ekonomske krize, faza bez koje se ne
928
mo`e, faza koja omogu}ava bitnu akumulaciju sredstava u dr`avnom
buyetu, ~ime se mogu finansirati sve dr`avne potrebe.
Daqe se zala`emo za punu reprivatizaciju sredstava za proizvodwu.
Smatramo da sve ostale fabrike treba rasprodati onome ko ponudi vi-
{e novca na javnoj licitaciji, jer onaj ko je spreman da kupi fabriku,
podrazumeva se da zna {ta treba sa wom da radi i da }e sa wom poslova-
ti na najboqi mogu}i na~in i da mu je ciq da ostvari profit, pa je samo,
na taj na~in mogu}e ekonomsko ozdravqewe i produktivna delatnost u
tim fabri~kim pogonima.
^itavim sistemom radnog zakonodavstva za{titili bi se svi zapo-
sleni radnici tako da ne bi bio mogu} otkaz samovoqnog poslovo|e. Rad-
nici bi se za{titili slobodnim i nezavisnim sindikalnim udru`iva-
wem koriste}i iskustva Zapada. Nemogu}e je ~ak i u jednoj Americi, u ve-
likoj fabrici, da radnik iz ~ista mira bude otpu{ten. Sindikat ako se
to dogodi reaguje i preti generalnim {trajkom i radnik je za{ti}en. To
je pravi sindikat koji mi treba tek da stvaramo. Mi ne}emo dr`avne sin-
dikate koji su u slu`bi re`ima.
PRIVATNA INICIJATIVA
I PORESKA POLITIKA
Daqe, zala`emo se za potpuno oslobo|ewe privatne inicijative.
Kako? Pre svega kroz promi{qenu poresku politiku. Sada{wi re`im
samo se na re~ima zala`e za privatnu inicjativu, ali privatnike tako
`estoko oporezuje, nekada i 100% u odnosu na ostvareni profit, te tako
bukvalno gu{i tu istu privatnu inicijativu.
Mi se zala`emo da se garantuje jedinstvena poreska stopa od 20% za
sve vidove sticawa profita. Dr`avu ne treba da interesuje ~ime se ko
bavi, kakvu proizvodwu ili uslu`nu delatnost obavqa. Dr`avi je bitno
da ne do|e do utaje poreza. Ako je poreska stopa 20% za sve vidove delat-
nosti onda nema razlike od op{tine do op{tine, onda se ni{ta ne osta-
vqa op{tinskim funkcionerima kao sredstvo manipulacije kao podlo-
ga za mito, korupciju, razne {pekulacije i sli~no. Dr`avi samo preosta-
je da ima sposobnu inspekcijsku slu`bu koja bi suzbijala eventualnu uta-
ju poreza. Na taj na~in se dr`ava pretvara u jedan racionalan dru{tve-
ni aparat u slu`bi naroda a ne kao nabe|ena sila iznad tog naroda koju
bi narod ose}ao kao te`ak balast.
Daqe, mi se zala`emo za izvo|ewe javnih radova gde god je to mogu-
}e. Pre svega na izgradwi saobra}ajne infrastrukture. Mi se zala`emo
za politiku pune zaposlenosti i po tom osnovu se razlikujemo od vlade
i politike Ante Markovi}a. Vlada Ante Markovi}a htela bi da sprove-
de reprivatizaciju, ali ona nam je obe}ala, a to je {tampa objavila pre
oko dva meseca, da }e ove godine jedan milion radnika biti otpu{teno
na podru~ju Jugoslavije. E, ne}emo mi takve reforme. Ne}emo takvo eko-
nomsko ozdravqewe. Mi smatramo da je mnogo va`nije posti}i punu za-
poslenost pa makar radnici i mawe primali, nego da se ekonomsko ozdra-
vqewe posti`e na u{trb zaposlenosti, da nam reke gladnih teku na{im
ulicama i da nam socijalni bunt neprekidno preti.
929
 PODJEDNAK EKONOMSKI TERET ZA SVE
Ako stvorimo uslov da svi podjednako u ovoj na{oj su`enoj Srbiji
podnose neda}e ekonomske krize, socijalnog bunta ne}e biti. Ako je rad-
nicima te{ko, oni su spremni da trpe, ako je svima te{ko i ako je dr`av-
nim funkcionerima te{ko (a to radnici vide) i da u svakodnevnom `i-
votu dele wihovu sudbinu. Ako se to ne uradi, mi }emo koliko na jesen
imati veliki socijalni bunt, socijalne nemire a gladni radnici }e nas
redom sve zbrisati i re`im i opoziciju, bez obzira, jer gladni radnici
nemaju strpqewa jer radnici ne}e dozvoliti da im deca gladuju.
Bra}o Srbi i sestre Srpkiwe,
SKUP[TINSKE PRAZNE PRI^E
Mi nismo zadovoqni sada{wom Skup{tinom Srbije. Smatramo da su
poslanici re`ima i poslanici opozicije uglavnom pali na ispitu. Vidite
li oni mesecima izbegavaju raspravu o ekonomskoj problematici. Oni vode
prazne pri~e o ideolo{kim ili politi~kim pitawima kao da to o ~emu
raspravqaju nama ve} odavno nije jasno. Za{to to izbegavaju? Zato {to ne
poznaju ekonomsku problematiku. Be`e od ekonomske problematike. Misle
da }e neko drugi izvesti zemqu iz ekonomske krize. To je nemogu}e. Onaj ko
se bavi politikom, mora pre svega, ekonomiju dobro da savlada. Na Zapadu
nema uspe{nog politi~ara bez dobrog poznavawa ekonomije.
Mi se zala`emo i za za{titu na{eg sela. Za vra}awe seqacima odu-
zete zemqe iz dr`avnih fondova, za ukidawe svakog zemqi{nog maksimu-
ma, za podsticawe poqoprivredne proizvodwe po uzoru na Nema~ku i
Francusku koje dotiraju seqaka da bi proizvodili sve ono {to je potreb-
no narodu, bez obzira {to se ta roba, po mnogo ni`im cenama, mo`e na-
baviti u inostranstvu. Zato ako mi nemamo svoju hranu, drugi nas mogu
ucewivati. Ako imamo svoju hranu niko nam ni{ta ne mo`e.
Vlada Ante Markovi}a sa aspekta osnovnih ekonomskih na~ela vodi
i daqe proma{enu privrednu politiku. Ali wena politika je ve~no pro-
mi{qena, ako se ima u vidu osnovni ciq, koji ta vlada nastoji posti}i.
Wihov ciq nije ekonomska obnova i privredni preporod. Ciq je te vla-
de da ekonomskim merama obori Srbiju na kolena i da je tako i politi~-
ki oslabi. I zato Ante Markovi} forsira uvoz poqoprivrednih proiz-
voda, onih istih sa kojima na{i seqaci ne znaju {ta da rade.
SOCIJALNI PROGRAM
Srpska radikalna stranka ima veoma razra|en socijalni program. Ja
vas ne}u mnogo zamarati detaqnim izlagawem tog programa. Ukaza}u vam
samo na jednu karakteristi~nu ta~ku – na pitawe penzijskog osigurawa.
Mi smatramo dok je na{a zemqa u ekonomskoj krizi, uop{te vas ne zava-
ravamo, ako smo pola veka `iveli pod komunisti~kom diktaturom, tre-
ba}e nam upola toliko vremena da otklonimo sve negativne posledice te
diktature i tiranije. Mi ne spadamo u neozbiqne stranke koje obe}avaju
da }e se to ~etvorogodi{wim mandatom sve re{iti i koje obe}avaju da }e
svako selo preko no}i, dobiti asfaltni put, crkvu, dom kulture, kultur-
930
ne ustanove i sl. To je nemogu}e. Mi moramo da se snalazimo u okviru tog
{ta imamo. Mi moramo da re{avamo stambene probleme. Re`im nudi
stanove na otkup. Mi smo protiv toga zato {to su radnici dobili stano-
ve po osnovu radnog sta`a i svog li~nog doprinosa. Oni su te stanove ve}
odavno otkupili. Mi se zala`emo da se jednostavno svim nosiocima sta-
narskog prava daju stanovi u puno vlasni{tvo. I kad imaju stanove u vla-
sni{tvu, oni }e se starati o renovirawu i svim mogu}im popravkama i o
onome {to je potrebno. A jo{ kad se otarasimo saveznih organa vlasti,
kad proteramo desetine hiqada saveznih funkcionera, Slovenaca, Hr-
vata i [iptara ima}emo desetine hiqada slobodnih stanova u Beogradu
i jo{ kad oduzmemo stanove onima koji imaju po 2 do 3 stana a zahvaquju-
}i tome {to su bili visoki dr`avni funkcioneri i na taj na~in pqa~-
kali dr`avu i narod; mi smo bar u Beogradu, za kratko vreme, re{ili
stambene probleme. Sad se kod nas u Beogradu dupliraju organi vlasti pa
imamo savezne institute vlasti i republi~ke. Kad budemo imali samo
srpsku vlast, ima}emo ogroman broj neiskori{}enih zgrada. Te zgrade
}emo prodavati strancima, doma}im licima, kome god je potrebno i sa
tim novcem }emo finansirati stambenu izgradwu jer nam je ciq za vrlo
kratko vreme, da kod nas nestane besku}nika.
U sferi penzijskog osigurawa se zala`emo za primenu potpunog
principa solidarnosti a to zna~i da bismo sve kategorije penzionera
podelili na tri osnovne.
U prvu kategoriju bi do{li svi penzioneri koji imaju radni sta`,
pune godine ili ne{to mawe od toga i svi bi oni bez obzira na kvalifi-
kaciju i koliku su platu imali, svi bi imali jednake penzije. Za{to? Za-
to oni koji danas imaju 20, 30 i 40 milijardi penziju, najve}i su krivci
{to je na{a zemqa u{la u katastrofalno stawe. A oni koji imaju bedne
penzije 2, 3, 4 ili 5 milijardi, najvi{e su na svojoj grba~i doprinosili
i tako im se danas vra}a da jedva kraj sa krajem sastavqaju.
U drugu kategoriju bi u{la sva lica sa navr{enih 60 ili 65 godina
starosti. Svi oni, bez obzira da li su ili nisu bili u radnom odnosu ima-
li bi podjednake penzije na osnovu godina starosti.
I tre}a kategorija, nemo}na lica kojima je potrebno dopunsko starawe.
Pre nekoliko dana smo prou~avali zvani~ne podatke o penzijskom
fondu Srbije. Danas postoje tolika sredstva, koja kad bi se ravnomerno
raspodelila, svi bi penzioneri imali po 8 milijardi dinara penziju. Sa-
mo iz penzijskog fonda Srbije. Sad vidite koliko ima onih sa velikim
penzijama i za{to jedan veliki broj penzionera ispa{ta i za{to penzi-
je kasne. A kad u taj fond prebacimo i savezni penzijski fond i kad u to
prebacimo fondove socijalnog starawa i sredstava koja se izdvajaju za
obavqawe saveznih organa vlasti, bili bismo u stawu da svakom nezapo-
slenom, dok se ne zaposli, dajemo mese~no 3–4 milijarde a to ipak nije be-
zna~ajno. Dakle, ono {to ve} imamo ako bi se pravedno rasporedilo, us-
peli bismo da spre~imo glad ako ne bi mogli da znatnije pove}amo `i-
votni standard. Bitno je spre~iti glad i socijalno nezadovoqstvo eli-
minisati jer na tom stvaramo osnov za privredni preporod.
^uli ste u osnovnim crtama kakav je na{ nacionalni program. Vero-
931
vatno }e vas posebno interesovati kakav program zastupamo u odnosu na
definitivno gu{ewe {iptarske separatisti~ke pobune na Kosovu i Me-
tohiji. [iptari nam tu idu na ruku. Odbili su velikim delom da budu po-
pisani na zadwem popisu stanovni{tva. Vi znate, popis stanovni{tva je
obaveza koja proisti~e iz odgovaraju}ih dokumenata Ujediwenih nacija i
sve dr`ave su du`ne, jednom u deset godina, da vr{e popis stanovni{tva.
[iptari su nam olak{ali posao. Oni koji su bojkotovali popis, nisu na-
{i dr`avqani i oni nemaju {ta da tra`e u na{oj zemqi. Jednostavno, op-
koli}emo ih vojskom i gurnuti preko granice nazad u Albaniju. Na Zapa-
du }e se dignuti galama, mesec ili dva galami}e, galami}e i zaboravi}e.
KOMUNISTA VI[E NEMA
Sve srpski narod danas mo`e da postigne ako bude imao umno rukovod-
stvo, promi{qenu vlast i ako bude slo`an i jedinstven. Slogu i jedinstvo
ve} smo postigli. Treba jo{ vlast da nateramo da bude promi{qena i um-
na i uspe}emo da ostvarimo sve na{e ciqeve. [to je najva`nije, ne}emo vi-
{e dozvoliti da nas neko cepa i deli na ideolo{koj ravni. Nema vi{e ko-
munista me|u nama ili su toliko retki da ih sve}om treba tra`iti! Ne
treba ih na silu prepoznavati gde ih nema da bi se udvarali na{im nepri-
jateqima, da bismo wima jadikovali: komunisti nam ne daju ovo ili ono.
USKORO MITING SRBA U KUMANOVU
Ne}emo nikakve strana~ke interese iznad interesa srpskog naroda.
Niko nema prava na uskostrana~ku politiku i na sebi~wa{tvo dok je
otaybina u plamenu, dok je otaybina ugro`ena. Onda kad obezbedimo gra-
nice srpske dr`avnosti, kad sve na{e teritorije budu efikasno za{ti-
}ene, onda }emo opet da se cepamo i delimo kroz demokratski politi~ki
proces, pa ko uspe, ko pobedi, koga narod po`eli i ko narod ubedi da od-
govara wegovim interesima taj nek vlada. Do tada nikakvog cepawa ili
deqewa ne sme biti.
Mi koji se kre}emo kroz sve srpske zemqe: Krajinu, Slavoniju i dru-
ge, ose}amo da nema razlike izme|u Srba Hercegovaca, Srba Crnogora-
ca, Srba Dalmatinaca, Srba Slavonaca i dr. Svi su Srbi danas jedno. U
svim srpskim grudima juna~ko srce kuca. Ako ostanemo slo`ni i jedin-
stveni ne}e biti ni rata, ne}e biti prolivawa krvi. Dovoqno je da nas
na{i neprijateqi pogledaju tako slo`ne i jedinstvene i da se sakriju u
mi{ije rupe. Eto pre nekoliko dana pronela se glasina da se primi~emo
Zadru preko Benkovca. Nas oko 1.000 reko{e. Svi su poskakali u ~amce i
otisnuli se na pu~inu od straha.
Gomila panislamista u srpskom Rasu, koji oni ho}e da nazivaju
Sanyak i po Bosni i Hercegovini, no}ima u svojim ku}ama ne spavaju. Ne
spavaju zato {to im je ne~ista savest. Mi im se privi|amo i tamo gde nas
nema i gde jo{ nismo do{li.
^uli su da imamo svoje odbore po Makedoniji. Panika iz uhvatila.
Stotine hiqada Srba tamo `ivi i mi }emo u najskorije vreme miting da
932
odr`imo u srpskom Kumanovu. Svi kojima je ne~ista savest treba da stra-
huju od nas Srba. Imaju razloga da se boje. Mi Srbi smo previ{e kroz
istoriju zaboravqali i opra{tali. Poru~ili smo Hrvatima: Odva`e li
se ponovo na genocidne radwe protiv srpskog naroda ne samo da }emo
osvetiti svaku sada{wu `rtvu, nego }emo im ispostaviti ra~une i za `r-
tve iz oba svetska rata. A mi wih jo{ ugrozili nismo. Mi ni na jedno hr-
vatsko selo nismo napali. Mi smo samo srpska sela branili. Tamo gde nas
nema i gde ne mo`emo da ih odbranimo mi }emo se svetiti tamo gde su Hr-
vati najslabiji. Jednostavno, mi govorimo jezikom snage, jezikom mo}i jer
srpski narod je sna`an i mo}an kad je Srbija jedinstvena, kad su Srbi slo-
`ni.
MI SE NE UDVARAMO NIKOME
Mi ne mitingujemo da bi vas u ne{to ubedili. Vas ne treba ube|iva-
ti. Mi se srpskom narodu ne udvaramo. Mi smo spremni iskqu~ivo da slu-
`imo srpskom narodu, onako kako ose}amo da su srpske `eqe i htewa. Mi
vas ne nagovaramo: glasajte za ovoga ili onoga. Vi najboqe znate za koga
}ete glasati onda kada se na|ete sami izme|u ~etiri zida i kad niko ne
mo`e da kontroli{e za koga glasate. U svakom slu~aju, za bilo koga da
Srbi glasaju, na bilo kojim izborima, za nas je voqa srpskog naroda ne-
prikosnovena i mi ne}emo nikada one koje Srbi izaberu na izborima na-
silnim putem obarati. Ako smo jednom do~ekali vi{estrana~ke izbore
pa nismo wihovim rezultatima zadovoqni, moramo se zapitati a gde su
na{e gre{ke? Za{to nas narod nije hteo? Mi smo narodu podredili da
zaslu`imo wegovo poverewe. Treba da se trudimo da ga na slede}im iz-
borima ubedimo i da srpski narod u nama prepozna ozbiqnu politi~ku
snagu. Ako narod shvati i u nama prepozna politi~ku snagu ukaza}e nam
i poverewe. Ube|eni smo da }e srpski narod uvek biti u stawu da prepo-
zna svoje odane sinove i razlikuje od onih koji su spremni da se prodaju
tu|inu za po~ast da ru~aju sa ameri~kim ambasadorom ili da se udvaraju
Anti Markovi}u.
Ube|en da }e srpski narod odr`ati slogu, ~vrstinu i me|usobnu so-
lidarnost, da }e uspeti da ostvari sve svoje nacionalne ciqeve, u~vrsti
granice srpske dr`avnosti. Ja vas na kraju pozdravqam sa na{im narod-
nim i tradicionalnim srpskim pozdravima:
Sve za Srpstvo, a Srpstvo niza{ta!
Za vaskrs slobodne Srbije!
Srbija je ve~na dok su joj deca verna!
III. PREKOMORSKE BESEDE
1.SRPSKI NAROD I AKTUELNA
POLITI^KA SITUACIJA U JUGOSLAVIJI
933
 Tema mog predavawa i nastupa pred prekomorskim Srbima je “Srp-
ski narod i aktuelna politi~ka situacija u Jugoslaviji”. Srpski narod
se ponovo nalazi na jednoj od svojih velikih istorijskih prekretnica.
Takvih prekretnica imao je mnogo u ovome vjeku, i na`alost, nikad nije
uspio da im odgovori na najboqi na~in. Nikad wegovi politi~ki pred-
stavnici, wegove politi~ke vo|e, nisu bili u stawu da odgovore zahtje-
vima vremena i na|u onaj put koji bi najvi{e odgovarao istorijskim na-
cionalnim potrebama srpskog naroda.
Koje su to prekretnice?
Godine 1918. posle pobjedonosnog zavr{etka Prvog svjetskog rata,
slavom ovjen~ana srpska vojska, osloba|a i na{u navodnu sjevernu bra}u
Hrvate i Slovence, a srpski narod zaboravqa svu onu patwu i strahote
koje je pro{ao u Prvom svjetskom ratu, u kojima su u~estvovali, tj. me|u
kojima su bili po~inioci zlo~ina i pripadnici te na{e navodne sever-
ne bra}e, {iri svoje ruke i prihvata ih u bratski zagrqaj, a oni mu ne od-
govaraju na isti na~in. Godine 1918. kada je postojala najboqa istorijska
{ansa da se srpski narod napokon ujedini i zaokru`i definitivno gra-
nice svoje dr`ave, kada su mu te granice garantovane Londonskim ugovo-
rom iz 1915. godine, tu wegove politi~ke vo|e ~ine ogromnu gre{ku, ra-
zumije se, iz dobrih namjera pa ih ne mo`emo osu|ivati, i ulaze u zajed-
ni~ku dr`avu sa Hrvatima i Slovencima.
Ta gre{ka }e se pokazati kobnom ve} prvih posleratnih godina. Slo-
venci i Hrvati pokazuju da nikada iskreno nisu `eleli `ivjeti sa Srbi-
ma u granicama te jedinstvene dr`ave, i po~iwe period dugog parni~ewa,
koji nisu dozvoqavali da se nova dr`ava stabilizuje, u~vrsti i da odgo-
vori zahtevima svoga vremena i o~ekivawa srpskog naroda.
Taj veliki istorijski proma{aj ponovi}e se i 1929. godine, kada vi-
te{ki kraq, mu~enik Aleksandar Prvi Kara|or|evi}, ujediniteq i
oslobodilac, dolazi na pomisao, razmi{qa o amputaciji Hrvatske, shva-
taju}i da je nemogu} zajedni~ki `ivot Srba, Hrvata i Slovenaca u jednoj
dr`avi, pod uslovom da ta dr`ava bude demokratska. Na`alost, kraq
Aleksandar nije uspio u svojim namjerama, izme|u ostalog i zato {to mu
se suprotstavio i jedan broj istaknutih srpskih politi~ara, me|u kojima
je kqu~nu ulogu igrao izdajnik srpskog naroda Svetozar Pribi}evi}.
Svetozar Pribi}evi}, koji je ulazio u savez sa srpskim neprijateqi-
ma, koji posle u emigraciji pi{e kwigu “Diktatura kraqa Aleksandra”,
opravdavaju}i usta{ka zverstva koja su po~iwena uo~i Drugog svjetskog
rata, gde je npr. prikazivao usta{ku pobunu na Velebitu kao mirni pro-
test hrvatskog stanovni{tva. Tako je i ta istorijska {ansa prokockana
a dr`avnik, ipak velikog svjetskog formata, Aleksandar Kara|or|evi}
pao pod mu~kim kur{umima hrvatsko-bugarske zavjere.
Srpski narod kao da se kre}e stra{nom stranputicom.
Slede}a stra{na gre{ka koja se desila, a koju su po~inile na{e po-
liti~ke vo|e, bila je potpisivawe sporazuma Cvetkovi} – Ma~ek a {to
je omogu}ilo formirawe banovine Hrvatske. Banovina Hrvatska je pre-
te~a kasnije tzv. Nezavisne Dr`ave Hrvatske. Nastoje}i da Hrvate odo-
brovoqe, {to je uvijek bila na{a velika gre{ka, nastoje}i da sa Hrvati-
934
ma na|u zajedni~ki jezik ~ine}i te{ke kompromise, na{i politi~ki vo-
|i napravili su jednu od najve}ih gre{aka u ovom vijeku. Ve} uo~i Dru-
gog svjetskog rata, nakon formirawa banovine Hrvatske, srpsko stanov-
ni{tvo, koje je obuhva}eno wenim granicama, po~iwe te{ko da strada.
Ve}i broj Srba je i ubijen. Na meti su se na{li svi oni koji su u odre|e-
nim krajevima mogli da predvode srpski narod, koji su u`ivali najve}i
ugled i po{tovawe svojih sunarodnika.
U banovini Hrvatskoj se formiraju i prete~e, kasnije usta{ke orga-
nizacije. Hrvatska seqa~ka stranka formira tzv. seosku stra`u, ~iji su
pripadnici odmah nakon aprilskog rata 1941. godine obukli usta{ke
uniforme, opasali no`eve i krenuli u klawe Srba. Ta gre{ka }e se po-
kazati fatalnom.
Me|utim, Srbi ni to ne}e da shvate. Srbi prelaze i preko toga i ~i-
ne jo{ fatalniju gre{ku 1941. godine – kada je Jugoslavija porobqena,
razdrobqena, kada su fa{isti~ke trupe umar{irale i to tako brzo za-
hvaquju}i hrvatskoj izdaji – Hrvatima koji nisu hteli da se bore na
frontu, koji su okrenuli pu{ke protiv svoje srpske bra}e razoru`avaju-
}i jugoslovenske jedinice, hvataju}i iz zasede oficire i vojnike ubija-
ju}i ih ili {aqu}i ih u nema~ke logore i sl.
Godine 1941. srpski narod dozvoqava da mu bude podmetnuta jedna, u
osnovi, zlo~ina~ka ideologija – komunisti~ka ideologija koja u najnepo-
voqnijem istorijskom momentu, u vreme kada je srpski narod na klanici,
kada su strati{ta {irom tzv. Nezavisne Dr`ave Hrvatske, a i u drugim
krajevima Jugoslavije, srpski narod ne uspijeva odoqeti tom izazovu.
Za{to je srpski narod jednim dijelom podlegao komunisti~koj ideo-
logiji? Mi{qewa sam, {to mu je ona pobudila proruska osje}awa: komu-
nizam je do{ao iz Rusije, a na{i seqaci, na{i intelektualci, na{i rad-
nici, na{i gra|ani kao da nisu mogli da shvate {ta je to komunizam.
Osnovna vrijednost komunisti~ke ideologije za wih je bila sadr`ana u
~iwenici da komunizam dolazi iz Rusije, da mu ga nude pripadnici tog
na{eg bratskog slovenskog naroda. I to iz one iste Rusije kojoj je komu-
nizam podmetnut nekoliko decenija ranije da bi je upropastio, da bi je
napatio, da bi izazvao milionske `rtve.
Komunisti, umjesto da se suprotstave zlo~inima usta{a i drugih sa-
radnika okupatora, posebno nad srpskim narodom, namerno forsiraju
bratoubila~ki rat, namerno forsiraju gra|anski rat koriste}i tu situ-
aciju, kao najpogodniji momenat, za osvajawe vlasti. Wihov jedini ciq je
bio osvajawe vlasti, bez obzira koliko mnogo `rtava to ko{talo. U to-
ku rata komunistima i ne pada na pamet da se ozbiqnije bore sa okupato-
rom. Komunistima ne pada na pamet da se ozbiqnije bore sa usta{ama.
Nikad im nije palo na pamet da napadnu najve}u srpsku klanicu Jaseno-
vac. Wima je padalo na pamet da se samo bore sa svima koji bi se posle
rata mogli na}i na pobjedni~koj strani, koji bi im mogli pomrsiti ra-
~une. Zato su komunistima u Drugom svjetskom ratu najopasniji protiv-
nik bili ~etnici i oni sve ~ine da bi ih onemogu}ili, da bi ih oslabi-
li i politi~ki likvidirali. Oni u tom smislu sara|uju, na taj na~in, ra-
zumije se, i sa Nemcima i sa usta{ama. Poznata je naredba Josipa Broza
935
Tita, kao vrhovnog komandanta partizanskih odreda, da partizani pre-
stanu sa svakim oru`anim sukobqavawima sa Nemcima. To je posle onih
poznatih pregovora u Prozoru, Sarajevu, a kasnije u Zagrebu, na koje je
Tito poslao \ilasa, Velebita i Ko~u Popovi}a da sa usta{ama vode
borbe samo ako ih usta{e prve napadnu, da su glavni neprijateqi ~etni-
ci i da se sa wima treba prvo obra~unati.
Takvu politiku Broz je vodio do kraja rata. Apsolutnu antisrpsku
politiku. Istu onu politiku koju je Komunisti~ka partija vodila uo~i
Drugog svjetskog rata, kada su se weni politi~ki predstavnici sporazu-
mijevali sa usta{ama. Poznat je pakt iz sremskomitrova~ke kaznionice
koji su potpisali komunisti~ki vo|a Mo{a Pijade i usta{ki vo|a Mi-
le Budak, orijentisan u pravcu uni{tewa srpskog naroda za razbijawe Ju-
goslavije. Tu politiku }e komunisti sprovesti na kraju Drugog svjetskog
rata. Vje{tim potezima komunista u zemqi, podupiranih politikom So-
vjetskog Saveza, ukqu~i}e se i Vinston ^er~il, da na taj na~in spasi hr-
vatski narod od odgovornosti za nevi|ene zlo~ine nad srpskim narodom,
da oslabi Srbiju i stvori uslove za kasnije restaurisawe Austrougarske
monarhije ili neke dr`ave sli~nog tipa. ^er~il je posle rata najzaslu-
`niji, najodgovorniji za dovo|ewe Josipa Broza na vlast u Jugoslaviji.
Druga, izrazito antifa{isti~ka snaga, ~etnici Dra`e Mihailovi-
}a, bili su izdani i prepu{teni sami sebi. Oni tako pri kraju Drugog
svjetskog rata nisu mogli predstavqati neku vojni~ku snagu, a tamo gde su
to prestavqali, gde su oslobodili gradove unutar Srbije, kao grad Kru-
{evac koji su oslobodili ~etnici Dra`e Mihailovi}a, vladali wim ne-
koliko dana, organizovali sve~ani do~ek Crvene armije, vladali sa Ru-
sima nekoliko dana, ali su ih Rusi na prevaru razoru`ali i predali par-
tizanima. To su ta zbivawa koja su ostavila neizbrisiv pe~at na na{oj
nacionalnoj sudbini. Te podjele u srpskom narodu, to nejedinstvo u kqu~-
nim istorijskim momentima }e nam se kasnije razbijati o glavu. Godine
1945–46, Broz, kao komunisti~ki vo|a, ~ini nove gre{ke i poteze orijen-
tisane protiv interesa srpskog naroda. On je uspio okupiti oko sebe
predstavnike nekoliko gra|anskih i politi~kih partija, izmanipulisa-
ti ih u vreme prvih posleratnih izbora i kada je na tim re`iranim iz-
borima utvrdio vlast komunisti~kog re`ima on }e te partije jednostav-
no ukinuti i wihove pojedine vo|e koje su mu, kao Jovanovi}, pru`ale ot-
por poslati na dugogodi{wu robiju.
Posle Drugog svjetskog rata Broz sve otvorenije vodi antisrpsku po-
litiku. Dok se u ratu prikazivao i svoje poteze obja{wavao strate{kim
razlozima, posle rata za to nije vi{e imao potrebe jer wegovom politi~-
kom monopolu nije imao ko da se suprotstavi. Srpska gra|anska opozici-
ja je likvidirana fizi~ki odmah posle rata, bilo na taj na~in {to su po-
tencijalni opozicionari likvidirani odmah posle komunisti~kog pre-
uzimawa vlasti, kao {to je npr. u Beogradu odmah posle ulaska partiza-
na i Crvene armije streqano oko 5.000 gra|ana, mahom intelektualaca,
civila koji u ratu uop{te nisu u~estvovali. Tako i posle rata veliki
broj intelektualaca, svi oni koji su na neki na~in predstavqali poten-
cijalnu opasnost komunisti~kom re`imu, otjeran je u zatvore ili je mo-
936
rao da izbjegne u emigraciju.
Srpski narod je ovom vijeku nekoliko puta uni{tavan. Sve ono {to
je bilo najboqe u srpskom narodu izginulo je kroz dva balkanska rata i
dva svjetska rata ili istrunulo po tamnicama ili bilo prisiqeno da na-
pu{ta otaybinu. Zato je srpski narod tako oslabqen, biolo{ki uni{ten,
potu~en ostao na milost i nemilost komunistima. Komunisti to vje{to
koriste i wihovom re`imu nekoliko decenija nema ko da se suprotstavi.
Komunisti odmah nakon rata uvode novu administrativnu podjelu Ju-
goslavije izrazito antisrpski usmjereno. Komunisti, ustvari, sprovode
onaj politi~ki program za koji su se pre Drugog svjetskog rata zalagali
Hrvatska seqa~ka stranka i frankova~ki pokret. Potrebno je bilo raz-
biti Srbiju i onemogu}iti da se srpski narod bilo kada ujedini i digne
glavu tako da je Srbija razdrobqena na vi{e federalnih jedinica. Odmah
posle rata komunisti su govorili da je to administrativna podjela, ~i-
sto formalna, da se u praksi ne}e znati za granice izme|u pojedinih re-
publika, pokrajina, oblasti itd. Me|utim, postepenim ustavnim promje-
nama, po~ev od Ustava od 1963. godine, zakqu~no sa Ustavom iz 1974. godi-
ne, te administrativne celine su pretvorene u posebne dr`ave. Karakte-
risti~an je slu~aj Autonomne Pokrajine Kosova i Metohije za ~ije kon-
stituisawe nije bilo nikakvih istorijskih, politi~kih ili drugih raz-
loga, jednostavno teritorija na kojoj je `ivjela albanska nacionalna ma-
wina, odvojena je od matice Srbije i pretvorena u autonomnu oblast, da
bi ta oblast Ustavom iz 1963. godine konstituisana u pokrajinu a Ustavom
iz 1974. godine data su joj sva prava, sve prinadle`nosti, sve ingerencije
dr`ave. Godine 1974. obje pokrajine donose Ustave i zakone i formiraju
druge dr`avne organe po ugledu na savremene dr`ave, razumije se, samo
formalne organe. Na taj na~in Srbi su dodatno razdrobqeni.
Prethodno im je oduzeta Makedonija, s kojom je srpska dr`ava u{la
u sastav Jugoslavije, koju je u svom sastavu imala prije Prvog svjetskog
rata. Zatim je Srbiji ponovo oduzeta Crna Gora, mada je srpski narod
Crne Gore jo{ 1918. na Velikoj narodnoj podgori~koj skup{tini odlu-
~io da se pripoji Srbiji. Oduzeta joj je i Vojvodina, mada je i Vojvodina
pripojena Srbiji prije Decembarskog akta o ujediwewu Srbije i impro-
vizovane dr`ave Srba, Hrvata i Slovenaca. Oduzeta joj je i Bosna n Her-
cegovina, mada je jo{ u novembru 1918. godine vi{e od dve tre}ine naro-
da, kotarskih odbora kako se u to vreme zvalo, {irom Bosne i Hercego-
vine, odlu~ilo da se Bosna i Hercegovina pripoje Srbiji i odlu~ilo da
ne prizna narodnu vlast Bosne i Hercegovine sa sjedi{tem u Sarajevu
koja je nasle|ena iz austrougarskog vremena. Tek posle Prvodecembar-
skog akta ujediwewa Stojan Proti} upu}uje nalog svim kotarskim narod-
nim odborima da do daqweg priznaju ipak tu narodnu vlast Bosne i
Hercegovine dok se ne konstitui{u organi nove vlasti.
Srpski narod je dozvolio da i tada bude prevaren. Dozvolio je da i
posle mnogo puta bude prevaren. Srpski narod se nalazio u o~ajnoj eko-
nomskoj situaciji. Odmah nakon dolaska na vlast, komunisti po~iwu sa
masovnom pqa~kom. Oni su uni{tili sve ekonomske kapacitete nad ko-
937
jima su preuzeli kontrolu. Uni{tili su i srpsko selo, mada shodno i sva-
ko drugo selo {irom Jugoslavije. Znali su da onaj ko nema ekonomsku
osnovicu ne mo`e da im pru`a ozbiqniji otpor. Znali su kad sve qude
dovedu u egzistencijalnu zavisnost od svog re`ima, da upravqaju wiho-
vim sudbinama, ne mo`e da bude rije~i o nekom ozbiqnijem suprotsta-
vqawu wihovoj samovoqi.
Srpsko selo je definitivno uni{teno. Srbi su podvrgnuti eksperi-
mentisawu. Da bi se posle 1948. godine pokazao “ve}im katolikom od pa-
pe”, Josip Broj `eli da nadma{i Staqina. On ga nije samo nadma{io po
zlo~inima po~iwenim na Golom otoku i drugim logorima, nego ga je nad-
ma{io i u postupcima koji su sprovo|eni prilikom kolektivizacije se-
qa{tva.
Tek nekoliko godina posle toga, kad Tito nije uspio da ponovo umi-
lostivi Staqina, da dobije wegov opro{taj, onda on mijewa plo~u i po-
vodi se za zahtevima zapadnih sila i po~iwe proces dekolektivizacije
sela. Me|utim, tada je selo definitivno uni{teno i nikada se vi{e ni-
je moglo oporaviti. Verovatno se srpsko selo ne mo`e ni danas vi{e
oporaviti. Po{to je, ina~e, tendencija u savremenom svijetu da se sma-
wuje ukupan broj seqaka, da se seoska poqoprivredna proizvodwa indu-
strijalizuje. Bilo kako bilo, Tito je uspio u svim svojim namjerama, u
svim svojim potezima.
Srbi su bili glavni oslonac komunisti~kog re`ima. Komunizam ni-
je imao nikakvih {ansi ni me|u Hrvatima ni me|u Slovencima. Toj zara-
znoj ideologiji, toj zaraznoj bolesti rekao bih, podvrgnuti su, uglavnom
Srbi. Tito je to znao; zato je vje{to sa Srbima manipulisao. Na ~elo te
su`ene Srbije dovodio je svoje najboqe poltrone, najve}e izdajnike srp-
skoga naroda, koji su se me|u sobom takmi~ili, koji su svoju ideolo{ku,
komunisti~ku i titoisti~ku pravovjernost provjeravali stepenom okre-
nutosti protiv srpskog naroda.
Ipak, godinu dana posle Titove smrti, de{ava se ne{to {to predsta-
vqa prekretnicu u istoriji Srba. De{ava se jedan veliki doga|aj. Alban-
ska nacionalna mawina, albanski separatisti na Kosovu i Metohiji ~ine
ne{to zbog ~ega im srpski narod mora biti vje~ito zahvalan. Mada je Ti-
to posle 1945. godine direktno obe}ao Enveru Hoyi da }e koristiti prvu
povoqnu politi~ku situaciju da im ustupi Kosovo i Metohiju, na {to su
ga Albanci neprekidno pozivali, on je to ~inio postepeno, daju}i im ma-
lo po malo sve ve}a prava, sve ve}e prinadle`nosti u toj improvizovanoj
autonomnoj pokrajini. Godine 1981. albanski separatisti, vide}i da nema
niko da im se suprotstavi, postali su nestrpqivi u izra`avawu svojih
maksimalisti~kih zahtjeva i time su pokvarili svoju strate{ku inicija-
tivu, time su pokvarili svoj strate{ki program. Mi treba najvi{e da bu-
demo zahvalni kao Srbi albanskim separatistima koji su 1981. godine iza-
{li u otvorenu pobunu, iza{li na ulice. To je djelovalo kao hladan tu{
za srpski narod. Od tog momenta po~iwe ponovo bu|ewe nacionalne svi-
jesti, savjesti, ~asti, ponosa i dostojanstva srpskog naroda.
Razumije se, taj se proces sporo odvijao. Odvija se jo{ i danas. Jo{
uvijek ne mo`e biti tako brzo okon~an, ali on se odvija i svakim danom
938
je sve o~igledniji. Srbi pokazuju sve vi{e da nisu spremni da trpe lan-
ce i okove na svojim rukama. Srbi pokazuju da nisu spremni vi{e da tr-
pe tu zlo~ina~ku ideologiju, koja im je spoqa uvezena. Srbi pokazuju po-
novo da su odani ciqevima i tradiciji demokratije i slobode.
Potrebno je da pro|u ~etiri decenije od Drugog svjetskog rata da bi
se srpski narod ponovo biolo{ki oporavio, da stasaju nove generacije
koje su krenule u obra~un sa titoisti~kim nasle|em. One, razumije se,
nisu jo{ svjesne veli~ine ovih istorijskih zbivawa. Jo{ nisu u stawu da
se u potpunosti otarase tih dogmatskih zabluda koje su im ostavili wi-
hovi o~evi. Me|utim, oni toga svakim danom postaju sve svjesniji. Srp-
ska omladina, srpski intelektualci vi{e ne priznaju nijednu komuni-
sti~ku dogmu. Ne mire se vi{e ni sa kakvim re`imom koji je u zemqi us-
postavqen protiv wihove voqe. Srpski intelektualci, srpska omladina
pokazuju sve vi{e spremnost da se `rtvuju za interes svoga naroda i da
ne podlegnu bilo kakvoj zaveri protiv srpskog naroda unutar Jugoslavi-
je i izvan wenih granica.
U takvoj situaciji pred srpski narod se postavqa jedan vrlo ozbi-
qan zadatak. Srpski narod nije imao svog kompletnog politi~kog pro-
grama, sistematizovanog i detaqno razra|enog jo{ od Gara{aninovih
na~ertanija. Srpski narod mora {to prije da konstitui{e nacionalni
program. Jo{ uvjek se na tome ne radi. Srpski intelektualci, oni koji
imaju odgovornost da rade na tom programu, jo{ nisu u stawu da tome or-
ganizovano pristupe. Srpska opozicija jo{ uvijek nije jedinstvena. Ona
je, uglavnom, podjeqena na dva osnovna krila: na marksisti~ko – ne{to
radikalnije nego {to je sada{wi re`im, na tzv. praksisovce (i kako ih
jo{ sve ne nazivaju), i nacionalno demokratsko krilo, koje sve otvore-
nije istupa i sve radikalnije zahteve postavqa. Jo{ uvijek zato nismo u
stawu da ne{to na organizovan na~in uradimo, npr. konstituisawe srp-
skog nacionalnog programa, ali o tome sve vi{e razgovaramo u zemqi,
sve vi{e iznosimo sopstvena mi{qewa i razmewujemo ideje. Prije dvi-
je godine u mojoj kwizi “Demokratija i dogma”, iznio sam u najkra}im cr-
tama svoje vi|ewe mogu}eg Srpskog nacionalnog programa, svoje predlo-
ge u tom pravcu, pa }u ih ovdje u najkra}im crtama rezimirati.
Smatram da osnovna ta~ka budu}eg Srpskog nacionalnog programa
treba da bude definitivno ru{ewe kulta Josipa Broza Tita, kao glav-
nog krivca za beznade`nu situaciju u kojoj se na{la Jugoslavija uop{te,
a srpski narod posebno. Pre dvije godine, prilikom zabrane moje kwige
“Disidentski spomenar”, predlagao sam, pred prepunom sudnicom, u beo-
gradskoj Palati pravde, dr`e}i zavr{nu besedu, na predlog javnog tu`i-
oca, da se Josip Broz preseli iz “ku}e cvije}a” iz Beograda u Kumrovac,
gdje se i rodio, ali se nije usudio da ode 1941. godine da di`e ustanak ne-
go je oti{ao u srce Srbije da bi srpske mladi}e poveo na klanicu. Mo-
ram vam priznati, ipak sam u me|uvremenu evoluirao od tog prijedloga,
da sam taj prijedlog unekoliko promijenio, pa sam se zalagao da se Josip
Broz iskopa iz “ku}e cvije}a”, da se “ku}a cvije}a” sa~uva kao spomenik
na{e srpske nacionalne gluposti, a da se on isporu~uje svim republika-
ma na po godinu dana, pokrajinama na po {est mjeseci da bi svi imali
939
podjednaku mogu}nost da mu se dive, da ga vole, da ga paze! Za{to bi to bi-
la privilegija samo srpskog naroda?! Tako sam posle do{ao do saznawa
da se politi~ka rukovodstva republika i pokrajina Jugoslavije ne bi mo-
gla nikako sporazumjeti o redosledu isporu~ivawa Josipa Broza, pred-
lagao sam da se Josip Broz iskopa, podjeli na osam jednakih djelova i sva-
koj republici pokloni po jedan dio za uspomenu. Tako bi svaka republi-
ka i pokrajina bila u mogu}nosti da sagradi svoju vlastitu “ku}u cvije-
}a”. (Malo da se na{alimo, po{to sam zaista to predlagao u Beogradu
gdje god mi se za to ukazala prilika, da ne biste mo`da pomislili da go-
vorim ovdje ne{to {to tamo nisam.)
Da se vratimo ovom srpskom nacionalnom programu. Druga osnovna
ta~ka tog srpskog nacionalnog programa je definitivno izja{wavawe
srpskog naroda da li `eli, ili ne `eli, da `ivi u Jugoslaviji. Po{to su
Srbi imali glavnih zasluga za formirawe, a mo`da i odgovornosti jugo-
slovenske dr`ave, smatram da mi Srbi ne bi trebalo da budemo ti koji }e
prvi izraziti svoje neslagawe za daqi opstanak Jugoslavije. Mi Srbi tre-
ba da u okviru Jugoslavije odredimo svoje nacionalne ciqeve, svoj nacio-
nalni program i granice svoje dr`avnosti a da prepustimo to na{oj, na-
vodnoj sjevernoj bra}i Hrvatima i Slovencima, wihovoj slobodnoj voqi,
da se izjasne da li `ele da `ive u takvoj dr`avi ili ne `ele. Srpski na-
rod nije apriori protiv postojawa Jugoslavije. Srpski narod je, duboko
sam ubije|en, za postojawe Jugoslavije ali ne Jugoslavije po svaku cijenu.
Samo one Jugoslavije koja bi svojim granicama po{tivala granice srpske
dr`avnosti garantovane Londonskim ugovorom. Dakle, u slu~aju opstanka
federalne Jugoslavije, srpska federalna jedinica u svojim granicama mo-
ra da ima, ne samo dana{wu Srbiju, dana{we pokrajine Vojvodinu, Kosovo
i Metohiju, nego i Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Dubrov-
nik, Dalmaciju, Liku, Baniju, Kordun, Isto~nu Slavoniju i Barawu. Sve
ove granice nisu garantovane Londonskim ugovorom; wih je obiqe`io An-
te Paveli} u toku Drugog svjetskog rata. Obiqe`io ih je srpskim grobqi-
ma, masovnim grobnicama, srpskim strati{tima, logorima, klanicama, ja-
mama. A mi{qewa sam da srpski narod ni po koju cijenu ne smije dozvoli-
ti da bilo koje masovno grobqe ostane van granica srpske dr`ave.
Definitivno, srpski intelektualci treba da postave zahtev za utvr-
|ivawe istorijske odgovornosti hrvatskog naroda za usta{ke zlo~ine.
Istog onog hrvatskog naroda koji je sve do 1943. godine, do kapitulacije
Italije, davao masovnu podr{ku usta{kom re`imu. Istog onog hrvatskog
naroda, posebno gra|ana Zagreba, koji su sa tolikim odu{evqewem do~e-
kali Hitlerove trupe u aprilu 1941. godine u Zagrebu; u tom, kako ga ko-
munisti nazivaju “gradu heroju”, su Hitlerovi oficiri, oficiri Ver-
mahta pisali svojoj rodbini i prijateqima da toliko odu{evqewe nisu
videli nigde u okupiranoj Evropi, osim u Hitlerovom rodnom mestu u
Austriji.
Ja ne mislim da su svi Hrvati usta{e i da svi Hrvati moraju ispa-
{tati zbog usta{kih zlo~ina. Ne mislim da mi Srbi treba da se sveti-
mo Hrvatima. Ono {to je osnovna vrednost na{eg naroda, bez obzira ko-
liko ubijan, zlostavqan i poni`avan kroz istoriju, je da Srbi nikada
940
svoje lice nisu umazali krvqu nevinih `ena, djece i staraca. Srpski na-
rod se nikada nije svetio na taj na~in i srpski narod se i ne}e svetiti
na taj na~in {to }e Hrvatima vra}ati ravnom mjerom za ono {to su oni
wemu u~inili. Me|utim, mada svi Hrvati nisu bili usta{e, nisu ni svi
Nemci bili nacisti. Bilo je Nemaca koji su se otvoreno suprotstavqa-
li Hitleru. Bilo je Nemaca koji su zaglavili u Hitlerovim logorima,
koji su izbegli u emigraciju i nastavqali da se suprotstavqaju Hitleru;
bilo je Nemaca koji su ratovali na strani snaga antihitlerovske koali-
cije u Drugom svjetskom ratu. Me|utim, nema~ki narod je u ogromnoj ve-
}ini podr`avao Hitlera i zato je nema~ki narod posle Drugog svjetskog
rata ka`wen onako kako se narodi i dr`ave ka`wavaju u civilizovanom
svijetu. Narodi i dr`ave se ka`wavaju oduzimawem teritorija, unutra-
{wom politi~kom podelom, oni se ka`wavaju i uskra}ivawem davawa
nezavisnosti i integriteta za izvjesno vrijeme. Ka`wavaju se i uvo|e-
wem prinudne uprave nad tim narodima, nad tim dr`avama. Nema~ki na-
rod je, kao posledicu Hitlerovih osvajawa i Hitlerovih zlo~ina, ostao
bez ogromnih teritorija: bez Isto~ne Pruske, [lezije, Sudeta... Nema~-
ka dr`ava je podijeqena na tri dijela: Isto~nu i Zapadnu Nema~ku i
Austriju. Pojedini dijelovi Nema~ke vrlo dugo su ostali pod prinudnom
upravom – recimo, Isto~na Nema~ka, a u odre|enim uslovima i Austri-
ja. Nema~ki narod je dakle ka`wen za Hitlerove nacisti~ke zlo~ine.
Hrvatski narod ne da nije na taj na~in ka`wen nego je nagra|en. Hr-
vatska dr`ava je, kao proizvoqna dr`avna tvorevina u posleratnoj Jugo-
slaviji, dobila i teritorije koje nikada nije imala ranije u svome sasta-
vu kroz celokupnu svoju istoriju. Recimo Dubrovnik; Dubrovnik nikad
nije bio hrvatski grad. Dubrovnik je uvek bio srpski grad, u kome su u ve-
}ini `iveli Srbi katolici. Dakle, to zaokru`ivawe srpske dr`avno-
sti, u okviru Jugoslavije, je na{ osnovni preduslov daqeg opstanka u Ju-
goslaviji. A prepusti}emo Hrvatima i Slovencima da sami procjene da
li su spremni `ivjeti u toj zemqi ili tra`iti nezavisnost. Ukoliko za-
tra`e nezavisnost, ja mislim, da im se treba dati mogu}nost da se otcje-
pe od Jugoslavije. Da to prepustimo wihovoj slobodnoj voqi neka se sna-
laze daqe samostalno ili u sastavu nekih drugih dr`ava.
Slede}a ta~ka na{eg nacionalnog programa je, po mom mi{qewu (sa-
mo svoje mi{qewe iznosim), uvo|ewe demokratskog politi~kog poretka,
vi{epartijskog sistema i parlamentarizma po uzoru na civilizovani
demokratski svijet. Uvo|ewe vi{epartijskog sistema koji su Srbi ima-
li i prije i posle Prvog svjetskog rata kao jedini narod, posle Gr~ke,
ima demokratske tradicije na Balkanu.
[ta se desilo posle Prvog svjetskog rata? Srbi su nastavili sa odr-
`avawem vi{epartijskog sistema, politi~ko-demokratskog `ivota, a
svi su se Hrvati organizovali u jednu partiju – Hrvatsku seqa~ku stran-
ku, bez obzira na svoje ideolo{ke poglede, a svi Slovenci u drugu stran-
ku Slovensku qudsku stranku, kako se zvala.
^etvrta ta~ka ovog srpskog nacionalnog programa bilo bi oslobo-
|ewe ekonomije, oslobo|ewe narodne privrede, uvo|ewe privatne ini-
941
cijative, akcionarskih dru{tava, slobodne konkurencije na tr`i{tu.
To je jedini na~in da Srbija, a i Jugoslavija, iza|u iz ove ekonomske kri-
ze. Tito je zadu`io Jugoslaviju tako da te dugove i na{i sinovi, i na{i
unuci nisu u stawu da vrate.
Kako rje{iti taj problem dugova? Nedavno, pre otprilike mjesec da-
na, sam intervjuisan za nema~ku televiziju i iznio ideju da bi najboqe
bilo da Jugoslavija, kao dr`ava, bankrotira, jer mi te dugove ne mo`emo
vra}ati a zapadni finansijeri bi trebalo da imaju u vidu da su novac da-
vali re`imu koji nije u`ivao povjerewe svoga naroda, koji nije bio le-
gitiman. Sami su na taj na~in rizikovali, sami neka snose posledice.
Srpski narod, a nijedan drugi narod unutar Jugoslavije, nije odgovoran za
dugove koje su napravili qudi koji su se nad wim konstituisali u poli-
ti~ki re`im. Taj re`im nikada nije proveravao da li u`iva povjerewe u
narodu. To su znali zapadni finansijeri.
Kakve su posledice tog bankrotstva Jugoslavije? Dr`ava bi onda
trebalo da formira neki organ zadu`en za sprovo|ewe legalizacije ban-
krotstva. Taj organ bi trebalo da popi{e svu dr`avnu imovinu, sva pred-
uze}a a da zapadnim finansijerima da u vlasni{tvo najve}i deo tih pred-
uze}a, bar ona preduze}a koja su finansirana stranim kapitalom, pa ne-
ka ti zapadni finansijeri imaju u vlasni{tvu ta preduze}a pa neka sami
ocjene {ta je najboqe da urade. Da li da ne obnove proizvodwu, da li da
uvedu novu tehnologiju, da u~ine kako se to radi u civilizovanom svijetu
ili da to preduze}e prodaju u staro gvo`|e. Razumije se, potrebno je da
krivi~no odgovaraju svi pripadnici tog nenarodnog re`ima, koji su sa
pozicije politi~ke vlasti, na kojoj su se nalazili, koristili za boga}e-
we, za rasipawe narodne imovine. Nijedan od wih ne sme da ostane neka-
`wen, nijedan od wih ne sme da bude prepu{ten da u`iva plodove svoje
pqa~ka{ke rabote. Nisu u pitawu samo Pozderci i Mikuli}i. Takvih je
na hiqade u dana{woj Jugoslaviji.
Slede}a ta~ka politi~kog programa je postavqawe modernog prav-
nog poretka koji bi garantovao legitimnost dr`avne vlasti i legalnost
wenih odluka. [ta to zna~i? Legitimnost dr`avne vlasti podrazumije-
va da vlast svoje povjerewe u narodu provjerava najmawe svake ~etvrte go-
dine. Ukoliko vlast ne u`iva povjerewe naroda da bude promjewena. Le-
galnost zna~i da vlast mora da se pridr`ava zakona i drugih odluka koje
donosi. U dana{woj Jugoslaviji vlast je donosila zakone, narodne zako-
ne, ali nije sama bila obavezna da ih se pridr`ava. Zakoni su bili samo
za gra|ane, posebno za wene protivnike. Vlasti su imale privilegije da
se ne osvr}u na zakonske odredbe, kako su one ina~e bile nakaradno for-
mulisane.
Slede}a ta~ka Srpskog nacionalnog programa bi se ticala spoqne
politike Jugoslavije ili srpske dr`ave. Tito nas je, protiv na{e voqe,
uveo u pokret nesvrstavawa. Tako nas je uveo u savez sa najreakcionarni-
jim re`imima savremenog svijeta. Tito je sklapao prijateqstva sa mno-
gim qudo`derima, bukvalnim qudo`derima, kakav je bio centralno-
afri~ki samozvani car @an Badel Bokasa Prvi ili ugandski feldmar-
{al Idi Amin Dada. Tito nas je uveo u prijateqske odnose sa re`imom
942
jednog Gadafija u Libiji, Homeinija u Iranu, Kim Il Sunga u Severnoj
Koreji. Tito je sklapao prijateqstva sa najprimitivnijim diktatorima
savremenog svijeta, a odvojio nas od mati~ne postojbine Evrope.
Osnovna ta~ka Srpskog nacionalnog programa treba da sadr`i te-
`wu za povratkom Evropi, zajednici slobodnih naroda. Me|utim, {to se
ti~e same spoqnopoliti~ke orijentacije, mi{qewa sam (zbog ~iwenice
da se na{im prostorima suprotstavqaju interesi velikih sila) da na{a
dr`ava treba da vodi neutralnu spoqnu politiku. Da obezbijedi me|una-
rodnopravni status po uzoru, recimo, na Austriju, [vajcarsku ili [ved-
sku. To bi nam svelo optimalne mogu}nosti za daqi ekonomski, politi~-
ki ili kulturni razvoj.
Srpski narod treba da vodi ra~una da mu se takve istorijske prilike
ne}e suvi{e ~esto ukazati. Ovo je, jedna, od tih prilika. Ako je ne isko-
ristimo pitawe je da li }e se ikada nova ukazati. U dana{woj situaciji
imamo i tu sre}u da nam u ovoj situaciji ne preti intervencija nijedne ve-
like sile. Sovjetski Savez je sa svojim saveznicima zaokupqen vlastitim
unutra{wim problemima i prinu|en je da se povu~e iz Avganistana.
Mi Srbi moramo biti svjesni da nemamo mnogo prijateqa. I sa onim
prijateqima koje smo imali Broz je uspio da nas pozavadi: sa jednom
Francuskom, na{im tradicionalnim saveznikom. Broz je uspio da nas za-
vadi sa Gr~kom sa kojom nikada nismo imali nerije{enih problema. Na-
{a stara prijateqstva moramo da obnavqamo. Pri svemu tome moramo
imati u vidu kako da na planu na{e kulture, na{eg obrazovnog sistema
moramo u~initi vi{e radikalnih promjena. Stipe [uvar je upropastio
{kolstvo, vaspitno-obrazovni sistem u ~itavoj Jugoslaviji. Mi moramo
ponovo uspostaviti obrazovni sistem koji }e odgovarati zahtevima sa-
vremenog svijeta, savremene civilizacije. To je, tako|e, jedna od ta~aka
koji }e sadr`ati na{ nacionalni program.
[to se ti~e pitawa pojedinih nacionalnih mawina, koje bi nastavi-
le da `ive u Srbiji, odnosno Jugoslaviji, srpski narod je uvjek bio tole-
rantan prema drugim narodima, a Srpska pravoslavna crkva tolerantna
prema drugim vjerskim zajednicama. Srpski narod }e stvoriti dr`avu
gra|ana. I srpski narod sa svim nacionalnim mawinama, na svojoj teri-
toriji, garantovati gra|ansku ravnopravnost – ista prava koja }e imati
i weni podanici. Me|utim, srpski narod nikada ne}e vi{e dozvoqavati
da ga bilo ko poni`ava, da bilo ko nacionalnim mawinama omogu}i da
stvaraju dr`avu u dr`avi.
Ja se ne bih sada upu{tao u procjenu kakav je odnos, etni~ki sastav
stanovni{tva u Makedoniji. Pretpostavqam, na osnovu dosada{wih sa-
znawa, da u Makedoniji, kada je rije~ o hri{}anskom stanovni{tvu, `ivi
dve tre}ine Srba, jedna tre}ina Bugara. Mi moramo imati u vidu da na{a
dr`ava treba da garantuje gra|anska prava svima onima koji u woj `ive i
ispoqavawe wihove nacionalnosti. Me|utim, moramo anulirati sve ono
{to je Broz, odmah posle Drugog svjetskog rata uradio uvode}i u Makedo-
niju jedan slu`beni jezik i to od dijalekta koji je najbli`i bugarskom je-
ziku, tjeraju}i srpsko stanovni{tvo da mijewa svoju nacionalnu pripad-
nost, izbacuju}i iz prezimena onih koji su imali karakteristi~no srpsko
943
prezime, onaj nastavak “-i}” i cijepaju}i Srpsku pravoslavnu crkvu. Ko-
munisti~ki re`im je odvojio tzv. autokefalnu makedonsku pravoslavnu
crkvu kojoj ta autokefalnost nikada ne}e biti priznata. Me|utim, even-
tualna autonomija Makedonije mo`e biti samo unutra{wa stvar Srbije i
srpskog naroda. To pitawe mo`emo ostaviti i otvorenim, me|utim ni po
koju cjenu ne smijemo dozvoliti da bilo koja teritorija, s kojom je Srbija
u{la u sastav jugoslovenske dr`ave, ostane van sastava Srbije.
Mislim da jedno od na~ela na{eg srpskog nacionalnog programa tre-
ba da bude zahtjev da vojska i policija budu profesionalne slu`be. To pod-
razumeva da nijedan oficir, podoficir ili policajac ne mo`e biti ~lan
bilo koje politi~ke partije. U sada{woj komunisti~koj Jugoslaviji oni su
to gotovo stoprocentno. Zatim, nezavisno sudstvo i javno tu`ila{tvo.
Nijedan sudija ne bi trebalo da bude ~lan bilo koje politi~ke partije. A
ne nezavisnost sudstva koje do sad nismo imali, jer su sudovi bili pod nad-
le`no{}u partijskih komiteta, naro~ito u politi~kim slu~ajevima. Pre-
sude su izricane u partijskim komitetima a sudijama je samo davan nalog da
ih saop{ti javnosti i sprovedu formalisti~ka i re`irana su|ewa.
[to se ti~e Kosova i Metohije, srpski narod je kroz svoju istoriju
vi{e puta ratovao za Kosovo i Metohiju. Ako bude potrebno, srpski na-
rod }e ponovo ratovati za Kosovo i Metohiju. I rijeke krvi }e se proli-
ti da Kosovo i Metohija ostanu srpska teritorija, ako nas na to prisile.
Mi ne prijetimo ali obe}avamo, ako budemo prisiqeni, tako }emo ura-
diti. Smatram da jedno od na~ela tog srpskog programa treba da bude za-
htjev za novom kolonizacijom Kosova i Metohije. Na koji na~in?
Ja nemam nikakvih iluzija da je mogu}e vra}awe na Kosovo i Metohi-
ju Srba koji su od tamo izbjegli. Onaj koji je jednom `ivio sa albanskom
nacionalnom mawinom i varvarskim necivilizovanim narodom, ne pada
mu na pamet da se tamo vra}a. Onaj ko je tamo prodao svoje imawe – prese-
lio se u Beograd ili neki drugi deo Srbije, podigao ku}u, zaposlio se,
{koluje djecu – ni po koju cjenu se ne}e vra}ati na Kosovo i Metohiju, a
mislim da te qude i ne treba prisiqavati da tako u~ine.
Me|utim, na Kosovo i Metohiju bi se mogla preseliti srpska i jugo-
slovenska prestonica, svi dr`avni organi, ustanove i institucije. To bi
podrazumijevalo preseqewe vi{e stotina hiqada dr`avnih ~inovnika i
~lanova wihovih porodica. Zatim, na Kosovo i Metohiju bi se moglo
preseliti sve vojne i policijske akademije, sve vojne ustanove koje nisu
direktno vezane za komandovawe pojedinim armijskim oblastima. Na taj
na~in po~iwao bi se naseqavati {to vi{e dr`avnih ~inovnika, dr`av-
nih slu`benika na Kosovu. Onaj ko ne}e da se preseli da bude jednostav-
no otpu{ten iz dr`avne slu`be i neka se sam snalazi. Dr`avni ~inovni-
ci koji su decenijama posle rata u`ivali najvi{e privilegije treba da
daju svoj puni doprinos rje{avawu na{eg kqu~nog problema. S druge
strane, mislim, da bi trebalo pod hitno 360.000 albanskih emigranata,
koji su od 6. aprila 1941. upali na Kosovo i Metohiju, pod hitno protera-
ti iz Jugoslavije. Oni su pokazali da su do kraja zloupotrebili srpsko i
jugoslovensko gostoprimstvo pa }emo ih isporu~iti komesarijatu Ujedi-
wenih nacija. U svijetu ima mnogo bogatijih zemaqa koje ih mogu izdr`a-
944
vati, koje ih mogu pomo}i. Za{to bi se oni otimali neprekidno o na{u
sirotiwu i stavqali nam no` pod grlo. Po{to je albanska nacionalna
mawina u ve}ini slu~ajeva pokazala da ogromnim svojim dijelom nije
spremna da se pokori srpskom i jugoslovenskom suverenitetu na Kosovu
i Metohiji, da svim snagama radi na otcepqewu Kosova i Metohije i dru-
gih srpskih i jugoslovenskih pokrajina i wihovom pripajawu Albaniji,
smatram da bi trebalo iz strate{kih i vojnopoliti~kih razloga nacio-
nalizovati svo poqoprivredno zemqi{te u, recimo, jednom pojasu od 50
do 100 kilometara od albanske granice, svima wima platiti zvani~nu
nov~anu nadoknadu za zemqi{te, uputiti da se sele u druge dijelove Ju-
goslavije, posebno u Hrvatsku i Sloveniju, pa da i na{a sjeverna bra}a
vide kako je `iveti s wima. Pokazalo se da pravi centar albanske sepa-
ratisti~ke zavjere nije Pri{tina ni Tirana nego Zagreb. Otpor alban-
skih separatista bi bio odavno skr{en da oni nisu u`ivali otvorenu
podr{ku garnitura koje vladaju Hrvatskom i Slovenijom, a donedavno u
savezu sa vojvo|anskom garniturom, bosanskohercegova~kom, crnogor-
skom. A ovo zemqi{te koje bi se nacionalizovalo, razumije se, to podra-
zumjeva i ukidawe tog fonda za finansirawe nerazvijenih republika i
pokrajina, jer svakodnevno, prema podacima koji su nedavno objavqeni,
iz tog fonda na Kosovo ide milion i pet stotina hiqada dolara. Tim se
finansira iskqu~ivo albansko razmno`avawe i funkcionisawe wiho-
ve birokratije. Taj novac bi se mogao iskoristiti i za otkup tog zemqi-
{ta i preseqewa jugoslovenske i srpske prestonice.
Ovo zemqi{te bi trebalo povjeriti na upravqawe armiji koja bi
formirala armijska poqoprivredna dobra, organizovala proizvodwu na
tom zemqi{tu i polako stvarala uslove za naseqavawe novog stanovni-
{tva, novu kolonizaciju. To bi bilo, u nekoliko osnovnih ta~aka, o mom
vi|ewu Srpskog nacionalnog programa koji bi tek trebao konstituisa-
ti. Taj srpski nacionalni program nedavno sam, u ne{to pro{ireni joj
verziji, objavio u Beogradu u kwizi “Pledoaje za demokratski ustav” ko-
ja je polovinom decembra u Okru`nom sudu zabrawena.
I na kraju da se opet malo na{alimo. Nadam se da nisam predugo go-
vorio. Jedan od oblika svoje kwi`evne djelatnosti, uskoro privodim
kraju pisawe pisma, otvorenog pisma, Josipu Brozu Titu. Pismo je ovako
adresovano: Gospodinu Josipu Brozu Titu, predsedniku Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije, predsjedniku Saveza komunista Ju-
goslavije, komandantu oru`anih snaga Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije i mar{alu Jugoslavije koji samo trenutno, i iz
svima poznatih razloga nije u stawu da obavqa svoje du`nosti. To je ina-
~e aluzija na stav jednog vojvo|anskog sudije iz 1983. godine prilikom su-
|ewa novinarki Ranki ^anak zbog uvrede li~nosti i djela Josipa Broza
Tita, koji je na primedbu Rankinih advokata, da Josip Broz nije vi{e
{ef dr`ave, da mrtav ~ovek i ne mo`e biti {ef dr`ave, odgovorio da
nije ta~no da on nije {ef dr`ave, da je on jo{ uvek {ef dr`ave ali tre-
nutno iz svima poznatih razloga nije u stawu da obavqa svoje du`nosti.
A kada su zabrawivali moju kwigu “Veleizdajni~ki proces” upala je po-
licija u jednu privatnu {tampariju, zaplenili su tamo ne{to oko pola
945
tira`a, pola tira`a sam uspio da sklonim. Policajci su onako dosta na-
busito nastupili prema {tamparu i prema meni. Ja sam im se smejao u li-
ce. Malo se otoplila ta atmosfera, {tampar ih je poslu`io viskijem i
onda su malo tu o{tricu otupili te me jedan od wih pita: Dobro, ja sve
to razumjem, Vi iznosite svoje mi{qewe, svoje stavove, mi se ne sla`emo
sa wima, Vi se za to borite, mi se tome suprotstavqamo, ali kako mo`e-
te Josipa Broza da onako napadate? Pa mrtav ~ovek, nema smisla! Ja na
to odgovorim. Ko mrtav? Nije on mrtav! Kako to, ~udi se policajac. On
je `iv u na{im srcima, prema tome ja mogu da pi{em o wemu.
Pismo Josipu Brozu ovako po~iwe:
Voqeni na{ dru`e Tito,
Ve} du`e vremena se spremam da ti pi{em, ali nikako da na|em tvo-
ju trenutnu adresu. Imao sam nameru da ti ovo pismo po{aqem po Hamdi-
ji, ali on, fuwara jedna, uma~e a da ti pismo ne ponese. Iz vrlo pouzda-
nih izvora sam saznao da se Stane (Dolanc) uskoro sprema na taj dugi put,
a ubje|en sam da ne}e imati ni{ta protiv da mi u~ini tu sitnu uslugu.
Onda ide sve daqe, pismo za{to je sve Tito zaslu`an, u kakvom je stawu
ostavio Jugoslaviju, upozorewe da se srpski narod ponovo di`e, da se bu-
ni, da di`e glavu, da se `eqno o~ekuje wegov povratak da ga opet natjera
u mi{iju rupu... itd.
Nadam se da ove dvije stvari nisu bile isuvi{e morbidne a nadam se
da }e mi Va{e Visokopreosve{tenstvo oprostiti. @ivela Srbija i srp-
ski narod!
2. VOJISLAV [E[EQ U AMERICI
Nedavno je (1989) u ^ikagu i okolini boravio poznati srpski publi-
cista doktor Vojislav [e{eq. Wegov boravak je izazvao veliko intere-
sovawe u emigraciji tako da su crkvene dvorane i klubovi bili ispuwe-
ni do posledweg mesta. Mladi, visoki, ogromni Sarajlija nije izneverio
o~ekivawa. Gde god se pojavio govorio je otvoreno iznose}i svoja radi-
kalna re{ewa u odnosu na pitawa oko polo`aja Srbije i wene perspek-
tive u budu}nosti. U Vokigenu je govorio o nastanku Jugoslavije i uzro-
cima wene propasti. U kratkom pregledu koliko mu je vreme dozvoqava-
lo odr`ao je predavawe o bitnim i dobro poznatim uzrocima wene pro-
pasti. Usledila su pitawa.
* Kakav je stav Makedonske crkve prema Srpskoj crkvi i stav Make-
donske crkve prema proslavi na Kosovu?
Dr [e{eq: Prema proslavi ne znam pouzdano. Me|utim, takozvana
Makedonska crkva je komunisti~ka tvorevina, privesak komunisti~kog
komiteta, i ne mo`e se nazvati crkvom u pravom smislu re~i. Svi srpski
manastiri i sve srpske crkve su izrazito srpski, po svim svojim znamewi-
ma, po istoriji, umetnosti, osnovnoj nameni, osniva~ima i graditeqima.
* [ta mislite o Slobodanu Milo{evi}u?
Dr [e{eq: Slobodan Milo{evi} je prvi srpski komunista – bez ob-
zira {to se mi ideolo{ki razlikujemo – koji se okrenuo interesima svo-
ga naroda. Slobodan Milo{evi} ima velikih zasluga {to je do{lo do de-
946
finitivnog ru{ewa vojvo|anskih birokratskih autonoma{a i crnogor-
skih zelena{a, {to ih je definitivno sru{io i {to oni u istoriji ne-
}e imati nikakvih {ansi, u to sam ube|en. On je najzaslu`niji za sada-
{wa zbivawa na Kosovu i Metohiji, zatim, od kako je on preuzeo vlast, u
Srbiji i u Beogradu, nije bilo nijedno hap{ewe zbog takozvanog delik-
ta mi{qewa. To su stvari koje i srpska opozicija mora da cijeni, da po-
{tuje i da vodi ra~una. Danas u ~itavoj Srbiji Slobodan Milo{evi}
u`iva nepodeqenu podr{ku i poverewe naroda. Ja ne mogu da prognozi-
ram kako }e se on ubudu}e pona{ati ali ovo {to sada ~ini govori da je
on istinski lider najmawe 90 posto svih Srba.
* Mislite li da je podizawe crkve na Vra~aru najboqa {ansa da se
bra}a Srbi izmire, pru`e jedni drugima ruku vode}i ra~una o velikim
danima koji dolaze?
Dr [e{eq: Ne verujem da tako brzo mo`e do}i do potpunog mirewa.
Na`alost, mislim da postoje snage i na jednoj i na drugoj strani koje se
suprotstavqaju ujediwewu, kojima nije u interesu da do|e do tog pomire-
wa. Mi smo Srbi takvi, videli smo kroz svoju istoriju, znali smo da u od-
re|enim istorijskim trenucima to pomirewe i slogu postignemo. Da li
}e to sad biti povodom osve}ewa Svetosavskog hrama 25. juna li~no ne ve-
rujem da }e to da bude, ali treba raditi kao da je to mogu}e, kao da }e to
sutra da se ostvari. Na taj na~in treba raditi me|u zagrani~nim Srbi-
ma i nadajmo se da }e u doglednom vremenu da se to desi, ako ne 25. juna,
onda godinu dve dana kasnije.
* Ako je ta~no da se u Jugoslaviji kora~a ka demokratizaciji, da li
je mogu}e da sada{wa vlada izda amnestiju za jugoslovenske ratne zaro-
bqenike koji su posle provedenog ropstva ostali verno uz svog Kraqa i
odbili da se vrate u Otaybinu?
Dr [e{eq: Ja sam protivnik bilo kakve amnestije jer bi ona zna~i-
la da su ti qudi krivi. Na posledwoj vanrednoj Skup{tini udru`ewa
kwi`evnika Srbije koji je organizovan po~etkom marta, kao odgovor na
udru`ivawe u Cankarevom domu u Sloveniji, javno sam se zalagao da se
rehabilituju svi Srbi koji `ive u emigraciji. Da se svima onima koji to
`ele vrati srpsko dr`avqanstvo i da se svima koji to `ele izda jugoslo-
venski paso{. Ako ne `ele paso{ da im se zauvek dozvoqava slobodan
ulazak i izlazak iz zemqe.
* Mi nismo izgubili jugoslovensko dr`avqanstvo mi smo se odrekli
toga dr`avqanstva i primili ameri~ko i kanadsko. Nama to ne treba od
Jugoslavije. I nama nije zabraweno da idemo u Jugoslaviju.
Dr [e{eq: Ja nisam rekao da vam to treba nego sam se zalagao da svi-
ma onima koji to `ele treba iza}i u susret i omogu}iti im, a onima ko-
ji to ne `ele da se omogu}i da dolaze u Jugoslaviju sa stranim paso{em.
Mo`da vama nije zabraweno, me|utim velikom broju qudi koje sam upo-
znao za nekoliko dana u Americi, jugoslovenski konzulat u ^ikagu ne iz-
daje paso{, vizu, a hteli su da idu na proslavu 600 godina Kosovske bit-
ke u Jugoslaviju.
* Hvala Vam na tako lepom izlagawu o situaciji u Jugoslaviji kao i
va{em borbenom stavu za slobodu srpskog naroda. Ja vam `elim puno
947
uspeha u `ivotu i radu i da ne mewate va{ stav i pravo. Iako je Jugosla-
vija osudila kao izdajnike, recite nam mi{qewe srpskog naroda u Jugo-
slaviji i va{e o srpskim nacionalnim borcima, ~etnicima i jedinom
pre`ivelom vojvodi Mom~ilu \uji}u?
Dr [e{eq: ^etni~ki pokret Dra`e Mihailovi}a bio je izrazito
antifa{isti~ki pokret koji je delovao na teritoriji Jugoslavije. Dra`a
Mihailovi} je bio prvi gerilac u okupiranoj Evropi i te ~iwenice ni-
ko ne mo`e da opovrgne. Dodu{e, pod uticajem komunisti~ke ideologije i
propagande, {irene su posle rata neistine o politi~kom delovawu ~et-
ni~kog pokreta. Me|utim, pravo osve`ewe u tom smislu izazvala je kwi-
ga Veselina \ureti}a “Saveznici i jugoslovenska ratna drama”, posle ~e-
ga dolazi do jednog sistematskog raskrinkavawa komunisti~ke propagan-
de, dolazi do izno{ewa novih ~iwenica na svetlost dana i pokazuje da je
taj pokret bio antifa{isti~ki. [to se ti~e Mom~ila \uji}a wega je ju-
goslovenski re`im proglasio za ratnog zlo~inca da bi na taj na~in ve-
{ta~ki stvorio komparaciju sa usta{kim zlikovcem Andrijom Artuko-
vi}em. Ina~e, posle rata komunisti neprekidno trpaju u isti ko{ ~etni-
ke i usta{e. ^etnike kao svoje ideolo{ke protivnike, a usta{e kao zli-
kovce i koqa~e, pa trude}i se tako, `ele da sa hrvatskog naroda skinu i-
storijsku odgovornost za genocid nad Srbima i poku{avaju}i na taj na~in
da poka`u da su i Srbi u~estvovali u genocidu nad drugim narodima.
Mom~ila \uji}a ne poznajem, me|utim poznato mi je da je u wegovoj
rodnoj Dalmaciji va`io kao veliki junak, koji je u toku rata mnogo u~i-
nio na spasavawu srpskog naroda, hiqade i hiqade Srba u Dalmaciji spa-
sao je od usta{kog no`a.
Ina~e posleratni komunisti~ki re`im je tako daleko i{ao u svom
bezumqu da je odmah posle rata sudio mnogim istaknutim Srbima kao
ratnim zlo~incima a nikad mu nije palo na pamet da sudi jednom Anti
Paveli}u jer bi su|ewe Anti Paveli}u dovelo do raskrinkavawa prave
prirode usta{kog re`ima i stawa Nezavisne Dr`ave Hrvatske u toku ra-
ta. A komunisti~ki re`im je sudio jednom od najve}ih velikana srpske
istorije, kulture, nauke, Slobodanu Jovanovi}u i osudio ga kao ratnog
zlo~inca. Slobodan Jovanovi} je za sramotu svih na{ih Srba umro u tu-
|ini, mada je u toku rata sve svoje snage, intelektualne i politi~ke ulo-
`io u slu`bu srpskog naroda, suprotstavqaju}i se Hitleru i bore}i se
za stvar Srbije i Jugoslavije. On je jedno vreme bio i predsednik Jugoslo-
venske kraqevske vlade u Londonu.
* Na jednom va{em predavawu vi ste pomenuli da vas oslovqavaju voj-
vodom. Kako to primate sa va{eg nacionalno politi~kog stanovi{ta?
Dr [e{eq: [to se toga ti~e mene je za vojvodu proglasio Bo{ko
Kruni}, poznati vojvo|anski autonoma{ posle onih prvih novosadskih
demonstracija pro{le godine, kada sam se na{ao u koloni Srba iz Sre-
ma, Banata i Ba~ke na demonstracijama. Tada je sva jugoslovenska {tam-
pa radio i televizija u prvi plan stavila mene i Matiju Be}kovi}a, ma-
da Matija Be}kovi} uop{te nije bio na demonstracijama. Istina, Mati-
ja i ja smo se uo~i demonstracija dogovarali da krenemo i verovatno pro-
storija u kojoj smo se dogovarali bila je ozvu~ena i re`im je mislio da
948
idemo obojica. U posledwem momentu on je odustao i oni nisu znali da se
Matija ne nalazi me|u demonstrantima, tako da ga je {tampa napadala
kao da je on tamo. Mo`da su neki i ~uli za onaj poznati demanti iz Udru-
`ewa kwi`evnika, kada je nas nekoliko Bo{ko Kruni} nazvao srpskim
vojvodama, misle}i da nas na taj na~in ponizi a ja sam mu u svom otvore-
nom pismu zahvalio na tome, odgovaraju}i mu da je u~inio ono {to sam
dugo pri`eqkivao i u tom pismu sam se i potpisao kao vojvoda srpski.
* Koliko se ja se}am amnestija je progla{ena jo{ za vreme Tita, ali
su i objavqena imena ratnih zlo~inaca koji ne mogu da idu za Jugoslavi-
ju. Wihova su imena iza{la separatno na listi. Ina~e svi drugi mogu da
idu i da se vra}aju.
Dr [e{eq: To je ta~no. Qudi koji idu u Konzulat i tra`e vizu oni
im ka`u, ti si bio aktivan ovde i onde, ~ita{ ovo, ~ita{ ono...
* Razgovaramo o Jugoslaviji a {ta je sa Srbijom?
Dr [e{eq: Ja sam ve} o tome govorio.
* Bra}a Slovenci i Hrvati ne `ele da `ive sa nama Srbima. Kakav
treba da bude na{ stav?
Dr [e{eq: Po mom mi{qewu, nikada nisu ni `eleli Jugoslaviju.
Posle Drugog svetskog rata im je odgovarala Jugoslavija jer su u woj ima-
li privilegovan polo`aj. Danas kada se Srpski narod budi, ustaje, ne do-
zvoqava nikome vi{e privilegovan polo`aj, ne dozvoqava prinudnu
upravu nad Srbijom, ne dozvoqava da ga drugi vre|aju i poni`avaju, oni,
Slovenci razmi{qaju i otvoreno iskazuju `equ izlaska iz Jugoslavije.
Me|utim, {to se ti~e Slovenije, sa wom srpski narod nema nere{enih
problema. Ako Slovenija `eli, ona mo`e iza}i iz jugoslovenske zajed-
nice i tome se ne treba suprotstavqati. [to se ti~e Hrvatske i ona mo-
`e da iza|e iz jugoslovenske zajednice pod posebnim uslovima. Kao jedan
od najva`nijih, Hrvatska ne mo`e dobiti za svoju teritoriju zemqu koja
je Srbiji od strane savezni~kih sila garantovana Londonskim ugovorom
iz 1915. godine, pre wenog ulaska u rat, samo pod tim uslovom ona mo`e
napustiti Jugoslaviju!
* Imao sam prilike da ~itam kako se u Sloveniji i Hrvatskoj peva-
ju wihove himne, imamo li mi himnu u Jugoslaviji?
Dr [e{eq: Zvani~no nemamo himnu.
* [ta se peva?
Dr [e{eq: Kao srpska himna se peva “Hej Sloveni”. Srpski narodi
su hteli da je zamene. Srbi su kroz istoriju imali vi{e himni. Pevalo
se “Bo`e pravde”, “Mar{ na Drinu” i pisane su neke druge ali nisu zva-
ni~no usvojene.
* Koliko je ostalo Srba na Kosovu?
Dr [e{eq: Ima jo{ oko dvesta hiqada.
* Odakle ovoliki Arnauti, pola miliona...
Dr [e{eq: Sa predstavnicima srpskog naroda sam se zalagao i za
proterivawe svih 360 hiqada koji su se od 6. aprila 1941. doselili na Ko-
sovo i Metohiju.
* Gospodine profesore vi ka`ete ima deset hiqada Srba na Koso-
vu...
949
 • (Svi uglas) dvesta hiqada!
* Dvadeset petog juna bi}e nas milion! Bi}e nas i vi{e od milion!
• Ako vam daju vize!
* Ne{to me zabriwava situacija ba{ na Kosovu. Da ne bude ne{to,
da komunisti ne izvedu da se ne odr`i 600. kosovska proslava i ne zavedu
neko opsadno stawe, da ne to zamute tamo.
Dr [e{eq: Ja ne verujem da }e do toga do}i. O~ekujem da }e za mesec
dana da se ovaj albanski otpor ugu{i. Albanci su takav mentalitet oni
na silu odgovaraju pokoravawem.
* Da li je to mogu}e da se ne ugu{i?
Dr [e{eq: Ja mislim da tu proslavu na Kosovu niko `iv ne mo`e ot-
kazati. Ja se spremam da idem na Kosovo.
* Vi ste iz Hercegovine, da li postoji neki zvani~ni podatak o bro-
ju srpskih `rtava iz Bosne i Hercegovine?
Dr [e{eq: Po zvani~nim podacima tvrdi se da u Bosni i Hercego-
vini `ivi oko 39% Srba. Me|utim zvani~ni popisi stanovni{tva su ve-
{ta~ki, ubacili su takozvanu muslimansku naciju da bi smawili proce-
nat srpskog stanovni{tva, u ukupnom stanovni{tvu u Bosni i Hercego-
vini. Tako|e imamo sliku iseqavawa srpskog stanovni{tva iz tih kraje-
va, godi{we 240 hiqada se vi{e iseqavalo nego {to se useqavalo, {to
govori da je polo`aj srpskog stanovni{tva u tim krajevima veoma te`ak.
Posebno se na udaru nalaze srpski intelektualci. Oko 200 intelektua-
laca iz Bosne i Hercegovine je prognano, bukvalno prognano.
* Kako je do{lo do toga, i kako se mo`e objasniti da je srpska inte-
ligencija u pasivnom polo`aju u odnosu na Hrvatsku i Slovena~ku, kada
se zna kakvu mi imamo istoriju i tradiciju koja je neuporedivo ja~a, da
intelektualci wihovi vr{e omalova`avawe srpske istorije i srpskog
naroda. U prilog toga isti~em, da sam nedavno pro~itao kwigu Odliko-
vawa kroz ceo svet. U toj kwizi namerno sam tra`io odlikovawa Slove-
nije i nisam prona{ao nijedno jer i ne postoje, Hrvatska ima samo od ve-
{ta~ke dr`ave Paveli}a za klawa nad srpskim narodom, dok su srpska
odlikovawa u istoj kwizi bila na {est stranica. Koji je razlog da srp-
ski intelektualci ulaze u diskusiju sa slovena~kim i hrvatskim inte-
lektualcima kada oni nemaju nikakav materijal za svoju istoriju, na-
spram srpske?
Dr [e{eq: Mi sve vi{e prekidamo konsultacije sa slovena~kim i
hrvatskim intelektualcima, a nedavno smo zvani~no na Skup{tini
Udru`ewa srpskih kwi`evnika doneli odluku da prekinemo kontakte sa
grupom slovena~kih pisaca. [to se ti~e odlikovawa {to pomiwete,
Slovenci nikada kroz istoriju nisu imali svoju dr`avu, a pitawe je da li
su je i Hrvati imali jer istoriografija je zasnovana na velikoj hrvatskoj
istorijskoj la`i kojoj je kumovao istori~ar Klai} u svojoj “Povijesti
Hrvata”. To kako su Hrvati imali dr`avu do Moha~ke bitke, do Unije sa
Ugarskom o tome i nema pouzdanih izvora, da li je ta dr`ava bila neza-
visna ili pod dominacijom neke druge dr`ave. Ono {to mi Srbi imamo
i mo`emo da dokazujemo, svoju samostalnost i svoju dr`avnost u sredwem
veku, brojnost svojih crkvi i manastira, na{e loze Nemawi}a... Hrvati
950
toga nemaju, oni mogu da izmi{qaju svoju istoriju ali za wu nemaju nika-
kva prava dokumenta.
* [ta nam mo`ete re}i o sudskom procesu koga ste vi poveli u Jugo-
slaviji protiv neprijateqa i grobara srpskog naroda. Vi ste jedini ko-
ji na tom planu to radite, kakve su perspektive takvog procesa?
Dr [e{eq: Ja koristim svaku priliku da neprijateqa ga|am sop-
stvenim oru`jem, podnose}i krivi~ne prijave protiv pojedinih veliko-
dostojnika za koja doka`em da su u~inili pojedina krivi~na dela. Na`a-
lost, tu`ioci mi na te optu`be ne odgovaraju. Jednom mi je odgovorio vr-
hovni vojni tu`ilac, general-major, na krivi~nu prijavu koju sam podneo
protiv Staneta Dolanca, smatraju}i da nema elemenata za Dolan~evo
krivi~no gowewe. Zatim, vodim sudske sporove sa dr`avom Bosnom i
Hercegovinom u Sarajevu i koristim svaku priliku da napadnem re`im.
Do sada su mi od 13 kwiga zabranili sedam. Kada god se odr`ava sudski
proces ja u sudske zapise izdiktiram i svoje stavove...
* Kakva je perspektiva tih procesa, da li }e to neko da plati, da li
sud pola`e ra~une?
Dr [e{eq: Ja ne verujem u dana{we jugoslovensko sudstvo koje je di-
rigovano od strane Saveza komunista Jugoslavije. Me|utim, ja koristim
te sudske procese kao sredstvo obra~una sa sadawim poretkom, koji se ni
u kom slu~aju ne mo`e nazvati pravnim – nema ni legaliteta ni pravnosti.
* Koliki je uticaj zastupqenosti panislamizma u intelektualnim
manevrima?
Dr [e{eq: Veoma je zastupqen. Tito je izmislio muslimansku naci-
ju iz dva razloga: Prvi, da smawi broj srpskog stanovni{tva a drugi da se
time udvori svetskim panislamskim centrima, pojedinim arapskim i
drugim islamskim dr`avama. U zadwih dvadesetak godina dolazi do buja-
wa muslimanskog nacionalizma i panislamizma u velikom dijelu me|u
muslimanskim intelektualcima. Wihov glavni ideolog i predvodnik je
dr Muhamed Filipovi}, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a
glavne politi~ke vo|e bile su Yemal Bijedi} do wegove smrti, kasnije
Hamdija Pozderac. Oni su danas prili~no razbijeni i muslimanske mase
se sve vi{e orijenti{u prema Srbiji. Kao kqu~nu tezu za ovo pozivam se
na slu~aj ~istog muslimanskog sela Mo{evac kod Maglaja u Bosni, koje
ve} deset godina odoleva u obra~unu sa garniturom koja vlada u Bosni i
Hercegovini. Tako je na jednom mitingu solidarnosti koji je odr`an u
Mo{evcu uz prisustvo nekoliko stotina qudi, jedan mladi seoski vo|a
Yevad Gavrija{evi}, recitovao Lazarevu zakletvu iz Boja na Kosovu.
* Kakav je stav Katoli~ke crkve prema doga|ajima u Srbiji?
Dr [e{eq: Izrazito negativan. Katoli~ka crkva ostaje pri svojoj
tradicionalnoj antisrpskoj politici, pri svom tradicionalnom prav-
dawu i prikrivawu usta{kih zlo~ina, a no mojim informacijama kato-
li~ki Papa Jovan Pavle Drugi odbija da poseti Jugoslaviju da bi izbe-
gao potrebu da kle~i u Jasenovcu.
* Kojoj naciji muslimani pripadaju, jesu li oni Turci ili {ta su
oni? Ho}u da dodam da sam putovao po Bosni i jednom prilikom upitao
sam jednu grupu mladih, {ta su oni, jesu li Turci. Oni su se bili jako
951
uvredili i rekli su mi da oni nisu Turci, nego su prekr{teni i pre{li
su u muslimane i da se nikada nisu smatrali Turcima, a shodno tome ja
sam iz Crne Gore, i hteo sam da pitam kakva mogu}nost postoji da se bar
u delu onog muslimansko-b bosanskog `ivqa oseti klica, koju je postavio
prvi pisac Me{a Selimovi} o tome kad je i kako je, i iz kojih razloga
wegova porodica promenila veru iz pravoslavne u muslimansku?
Dr [e{eq: Ja sam ubije|en da je proces mogu}. Ne samo porodica Me-
{e Selimovi}a – jednog od najve}ih srpskih pisaca – nego gotovo sve mu-
slimanske begovske jo{ uvek ~uvaju tapije, kako se to zvalo kod Turaka, ja
ne znam za svoje plemi}ke titule u predturskoj Bosni, odnosno u srpskoj
Bosni. Svim muslimanima je jasno da su oni Srbi svojim porijeklom. Me-
|utim, ja mislim da treba mnogo povesti ra~una o wihovoj poziciji, jer od-
ba~eni od svojih, nikada nisu iskreno prihva}eni od onih kojima su se pri-
lepili, od Turaka. Bosanski muslimani su uvek imali neku distancu pre-
ma Turcima u celini. E sad, mi wihove potomke ne mo`emo kriviti za po-
stupke wihovih o~eva koji su pre{li u islam. Ali muslimanima je jo{ jed-
no jasno, ako do|e do razbijawa Jugoslavije, oni moraju da se oprijedele na
koju }e stranu. Jasno im je ako odu Hrvatima da }e ih Hrvati samo u prvo
vrijeme upotrebiti, iskoristiti i da }e im onda ugroziti sva gra|anska
prava. Oni isto znaju da su Srbi tradicionalno najtolerantniji narod na
Balkanu i ukoliko se prikqu~e Srbima, Srbi ne}e dovoditi u pitawe wi-
hova gra|anska prava, slobodu, kulturu, versku tradiciju i bilo {ta drugo
{to se ina~e u civilizovanom svetu ne dovodi u pitawe. I mislim da je to
jedan od razloga zbog koga }e oni sve vi{e igrati na srpsku kartu. Bez ob-
zira na ovo, porijeklo je porijeklo, me|utim ~ovek se uglavnom opredequ-
je u takvim situacijama prema trenutnim prilikama a i interesima.
* @elim da pitam o grobu Tita. On niti ima krsta, niti petokrake
niti crvene zvezde?
Dr [e{eq: [to se ti~e nepostojawa nikakvog znaka na grobu Brozo-
vom ja nikakvog mi{qewa nemam. Mene wegov grob ne interesuje osim da
izra`avam `equ da se on odande {to pre iseli.
* Poslati ga ^er~ilu! (glas)
* [ta je sa zemqama tre}ega sveta, nesvrstanim?
Dr [e{eq: [to se ti~e politike nesvrstavawa, smatram da je to je-
dan od strate{kih proma{aja komunisti~ke tiranije. Tito nas je u tom
pogledu uveo u svrstavawe, idu}i za svojim li~nim ambicijama. Po svaku
cenu je hteo da postane svetski lider, pa po{to nije raspolagao velikom
i sna`nom dr`avom, on je to poku{avao na zaobilazan na~in da postigne.
I zato nas je uveo u savez sa mnogim qudo`derima i diktatorima i tira-
nima sa dokazanim zlo~inima, kao {to su bili, samozvani afri~ki car
Bokasa, Idi Amin iz Ugande, Gadafi, Homeini, Kim Il Sung iz Severne
Koreje i drugi. Dakle, prema sklopu na{eg srpskog nacionalnog progra-
ma trebalo bi preispitati i anulirati spoqnopoliti~ki program. Zala-
`em se da se Srbija i Jugoslavija okrenu ka Evropi, ka na{em prirodnom
izvori{tu i duhovnom opredeqewu. Tako|e, na{a spoqna politika treba-
la bi da bude neutralna po primeru [vajcarske, [vedske i Austrije.
* U zadwe vreme u novinama ~itamo o Milovanu \ilasu. Da li se on
952
treba uvu}i u politi~ki proces?
Dr [e{eq: Ja ne mislim da \ilasa neko danas mo`e da uvu~e u poli-
ti~ki proces, te{ko da bi on nekome mogao danas da slu`i, pogotovu srp-
skom narodu. Mi svi znamo ko je Milovan \ilas i kakva je wegova poli-
ti~ka pro{lost, ratna pro{lost. Pri tome treba imati jednu ~iwenicu
u vidu, da je on jedan od prvih pobuwenika unutar jugoslovenskog komuni-
sti~kog pokreta. Godine 1954, kada se on pobunio to je imalo zna~ajne po-
sledice na raskrinkavawu Titove politi~ke delatnosti. On je u nared-
nih nekoliko decenija svojom politi~kom i publicisti~kom kao i kwi-
`evnom delatno{}u sa objavqenim kwigama u inostranstvu u~inio po
mom mi{qewu dosta ne samo na raskrinkavawu komunisti~kog re`ima u
Jugoslaviji nego i komunizma u celom svetu. Po mom mi{qewu nije u~i-
nio sve {to je mogao. Mnoge stvari je pre}utao, naro~ito u svojim bio-
grafsko memoarskim radovima. Za razliku od ostalih komunista on je
ipak ispa{tao za svoju ratnu delatnost. On je devet godina odle`ao u Ti-
tovim kazamatima. Danas on u zemqi nema sledbenika. Wega ne treba pro-
gawati ni napadati, treba mu dozvoliti da publikuje svoje kwige slobod-
no.
* Hteo sam da vas pitam o Dobrici ]osi}u? Naime, on je u Besedi
1968. predvideo doga|aje na Kosovu, rekav{i da }e on biti sre}an ako
vreme poka`e da on nije u pravu.
Dr [e{eq: Pa, pokazalo se da je Dobrica ]osi} 1968. bio potpuno
u pravu i to se ve} isti~e u srpskoj, odnosno beogradskoj {tampi, razume
se dosta stidqivo, ali s vremena na vreme se pojavi. Tako je bilo nekoli-
ko parola na velikom mitingu Srba na U{}u gde je bilo preko milion i
po qudi, na kojima je pisalo “]osi} je bio u pravu”. Sada se ]osi}u ob-
javquju wegove kwige, ~lan je Srpske akademije nauka i umetnosti, istak-
nuti intelektualac, uva`en, ali on jo{ uvek ne mo`e da se pojavi na te-
leviziji i u {tampi. Ipak o ~emu se sve vi{e govori i tako na neki na-
~in otvara mu se mogu}nost za javni `ivot.
* Kakav je polo`aj Srba u Hrvatskoj?
Dr [e{eq: Srbi treba da povrate svoju politi~ku mo} i uticaj, tre-
ba da se postave shodno svojoj politi~koj snazi. [to se ti~e etapa, mi-
slim da je prva etapa sa Vojvodinom, Kosovom i Metohijom i Crnom Go-
rom postignuta. U Crnoj Gori je bilo javnih zahteva da bude Crna Gora
prikqu~ena Srbiji a u Bosni i Hercegovini i u srpskim delovima sada-
{we Hrvatske, do{lo je do velikih uznemirewa Srba. Tamo je bilo i ve-
likih demonstracija. Pre mesec dana recimo u Bawoj Luci, Drvaru i ne-
kim hercegova~kim mestima u Kninu, Srbu u Lici u Pakracu srpski na-
rod se i tamo sve vi{e budi, ustaje i javno izra`ava svoje zahteve. I to
je povod razmi{qawu da }e dovesti do prirodnog ujediwewa srpskog na-
roda u celini i politi~ki i kulturno i ekonomski. Ja mislim da je ovde
sre}na okolnost da ne preti opasnost od direktne intervencije nijedne
strane sile, vojne intervencije sa Istoka, s obzirom da se i Sovjetski
Savez i wegovi saveznici nalaze u velikim unutra{wim previrawima.
Sovjetski Savez je bio prinu|en da se povu~e iz Avganistana. Isto tako
953
mi{qewa sam da nam ne preti intervencija sa Zapada. To su dakle ideal-
ni spoqno politi~ki uslovi da postignemo svoje nacionalne ciqeve.
* Da li je zavr{en proces va{eg poznanika Hamdije?
Dr [e{eq: Wegov proces jo{ uvek traje, samo na onom svetu.
* Sti~e se utisak da su ameri~ka {tampa i televizija vi{e naklowe-
ni Albancima po pitawu Kosova. S obzirom da je srpska emigracija raz-
jediwena zbog nastalog raskola i da ne dejstvuje jedinstveno u odnosu na
doga|aje u Srbiji, {ta nam vi predla`ete kojim putem i na koji na~in da
objasnimo ameri~kom narodu da je Kosovo na{a zemqa i da mi nismo
osvaja~i i prekr{ioci rezolucije o pravu ~oveka?
Dr [e{eq: Ja mislim da vi Srbi prethodno treba da postignete sop-
stveno jedinstvo. Tako }ete nam najvi{e pomo}i. Udru`eni }ete predsta-
vqati veliku politi~ku snagu koju }e vlade svih zapadnih sila morati da
po{tuju. Meni je jasno da mi Srbi imamo vrlo malo prijateqa u svetu. Ti-
to nas je zavadio sa na{im tradicionalnim saveznicima Francuzima, Gr-
cima i sa kime nije. Mi moramo svoje prijateqstvo da obnavqamo {to
prije. Me|utim, bez obzira kako se spoqni svet prema nama odnosio mi
moramo da radimo svoj posao. [to se ti~e Kosova i Metohije to je od vaj-
kada srpska zemqa. Srpski narod je vi{e puta ratovao za Kosovo i Meto-
hiju kroz svoju istoriju i ratova}e ponovo ako to zatreba, i reke }e se kr-
vi proliti da bi Kosovo i Metohija ostali srpski. To treba jasno da sta-
vimo do znawa svim na{im neprijateqima i protivnicima.
* Interesuje me {ta je sa Brankom Mikuli}em?
Dr [e{eq: Ja se nadam da }e Mikuli} da zaglavi u zatvoru. Tek sada
posle wegovog definitivnog politi~kog pada, predstoji politi~ko pre-
ispitivawe, malverzacija i pqa~ki oko Zimske olimpijade u Sarajevu,
koje je jo{ ostalo netaknuto u unutra{wem bosanskom razra~unavawu, a
tu je on po~inio veliku pqa~ku i ube|en sam da bi zbog toga morao da ode
u zatvor.
* Da li znate {ta je sa onom prugom koju smo poklonili Albancima?
Dr [e{eq: To su radili crnogorski zelena{i potpomognuti partij-
skim vrhom. Pruga je potpuno neiskori{}ena, razmi{qa se o wenom za-
tvarawu.
* [ta je sa Dragi{om Pavlovi}em?
Dr [e{eq: Dragi{a Pavlovi} je izdajnik srpskog naroda i on igra
na kartu Slovenaca i Hrvata. Suprotstavio se ovoj br`oj akciji re{a-
vawa prilika na Kosovu, unutar same Partije. Slovenci su mu dali do-
bro radno mesto, a Hrvati {tampali kwigu u Plavoj biblioteci “Glo-
busa”.
* Ne{to vi{e da nam ka`ete o crnogorskim zelena{ima?
Dr [e{eq: Politika crnogorskih zelena{a je definitivno potu-
~ena u crnogorskom narodu. Poznato je da je godine 1918. odr`ana Veli-
ka narodna skup{tina koja je proglasila prisajediwewe Crne Gore Sr-
biji. Posle Prvog svetskog rata crnogorski zelena{i su poku{ali da
obnove svoju mo}, prouzrokuju}i poznatu pobunu u Crnoj Gori koja je fi-
nansirana od strane Italije. Nakon te pobune oni su drugu svoju {ansu
954
videli u toku Drugog svetskog rata, stavqaju}i se otvoreno u slu`bu ita-
lijanskog okupatora i sara|uju}i sa usta{ama. Poznato nam je da je Se-
kula Druqevi} bio direktni saradnik usta{kog re`ima i da je po~inio
mnoge ratne zlo~ine nad srpskim narodom. Posle Drugog svetskog rata
vlast crnogorskih zelena{a inaugurisao je Josip Broz Tito. Ta vlast je
sada sru{ena. Pokazalo se da srpski narod Crne Gore nikada nije voleo
zelena{e da su mu oni bili nametnuti i da je prvu priliku da ih sru{i
iskoristio. Ne verujem da }e ikada srpski narod Crne Gore biti spre-
man da prihvati da mu neko nametne prinudnu upravu. A ne verujem isto
da je mogu}a renesansa teroristi~kog i komunisti~kog re`ima u Jugo-
slaviji.
* Kakav je Va{ stav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi?
Dr [e{eq: Ja sam deset godina bio ~lan Saveza komunista, od 16. do
27. godine. Godine 1981. sam se definitivno pobunio protiv Partije i
po~eo obra~un sa wom. Razume se, u vreme dok sam bio ~lan Saveza komu-
nista bio sam iskreni i ube|eni komunista. To je verovatno bila jedina
mogu}nost za svakog mladog ~oveka, da sti~e pogled na svet u osnovnoj,
sredwoj i visokoj {koli. Onoga trenutka kada sam po~eo da mislim svo-
jom glavom i kada sam zavr{io {kole, odrekao sam se i komunizma kao
ideologije i komunisti~kog pokreta kao pokreta i vratio sam se Srp-
skoj pravoslavnoj crkvi. [to se ti~e same Srpske pravoslavne crkve u
Otaybini, ona sve vi{e preuzima ulogu koju je ranije imala u dru{tve-
nom, kulturnom i politi~kom `ivotu srpskog naroda, koju su komunisti
sistematski posle rata potiskivali. Danas se narod sve vi{e vra}a Cr-
kvi. Sve je vi{e mladih za vreme praznika Bo`i}a, Vaskrsa, Vidovdana
oko Saborne crkve u Beogradu, oko koje se okupi po nekoliko stotina hi-
qada qudi. Tako|e, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi razvijaju se i vladaju
nove mlade snage, istaknuti teolozi, veliki umovi, qudi koji }e zna~i-
ti mnogo za budu}nost ne samo Srpske pravoslavne crkve ve} i za srpski
narod u celini. Ja bih pomenuo dvojicu istaknutih intelektualaca veli-
kog formata, kao {to su wegovo preosve{tenstvo vladika banatski dr
Afilohije Radovi} i dr Atanasije Jevti}.
* [ta preporu~ujete na{em malom narodu koji se nalazi ovde?
Dr [e{eq: Preporu~ujem vam da postignete jedinstvo i da radite za
dobrobit srpskog naroda i svoje otaybine.
Posle predavawa doktora Vojislava [e{eqa kod manastira Gra~a-
nice postavqena su mu mnogobrojna pitawa od slu{alaca na koja je on is-
crpno odgovorio. Evo tih pitawa i odgovora sa predavawa u sali mana-
stira Gra~anice 2. aprila 1989. godine.
* Da li postoji mogu}nost da budete uhap{eni kad se vratite u Jugo-
slaviju?
Dr [e{eq: Mogu}nost je uvek otvorena. Ja sam im uvek na raspolaga-
wu. Ako mi po{aqu poziv za sudski spor da odmah do|em ja }u odmah oti}i.
* Ja bih `eleo da pitam, koliki odziv ima u srpskom narodu zauzima-
we Slobodana Milo{evi}a. Kolika je wegova podr{ka od naroda u Jugo-
slaviji?
Dr [e{eq: Ima velikog odziva. Najmawe devedeset procenata Srba
955
su uz Slobodana Milo{evi}a zahvaquju}i tome {to je Slobodan Milo-
{evi} napravio nekoliko kqu~nih politi~kih poteza i {to je postigao
odli~ne rezultate. Slobodanu Milo{evi}u se mora odati priznawe da je
najzaslu`niji {to je napokon definitivno sru{ena vojvo|anska biro-
kratska autonoma{ka garnitura, {to je definitivno sru{ena crnogor-
sko-zelena{ka separatisti~ka garnitura, antisrpska i za sada{we zbi-
vawe na Kosovu i Metohiji, za ponovno privo|ewe Kosova i Metohije
pod srpski suverenitet. To su wegove konkretne zasluge koje mu srpski
narod u celini priznaje, koje mu priznaje i dana{wa srpska opozicija.
Kakav }e Slobodan Milo{evi} biti u budu}nosti to niko od nas ne zna.
Me|utim, ovo {to sad ~ini pokazuje da je Slobodan Milo{evi} prvi
srpski komunista koji se napokon okrenuo interesima svoga naroda nasu-
prot svojim prethodnicima koji su se me|usobno takmi~ili i utrkivali
ko }e {to {tetnije djelovati po te interese.
* Kako sam ja shvatio, vi ste zagovarali sa grupacijom, koja, mislim
da se zove, srpska alternativa, svejedno kako se zove, tj. da ste vi zagovor-
nik teze nagodbe, niste za oru`anu borbu. Znamo da je komunisti~ka bi-
rokratija najja~a snaga koja danas postoji u Jugoslaviji, da je to oform-
qena klasa – ima svoje interese, te kako vi vidite, kakve su na{e {anse
za pobedu nad jednim takvim protivnikom? Koliko imate {ansu da pobe-
dite jednog takvog protivnika koji ne preza ni od kakvih sredstava da sa-
~uva svoje pozicije?
Dr [e{eq: Ja ne pripadam nikakvoj srpskoj socijalisti~koj alter-
nativi, a moram iskreno da vam priznam da prvi put ~ujem za postojawe
ne~eg takvog. Ja sam otvoren antikomunista. Jedan sam od prvih opozici-
onara koji se zvani~no deklarisao kao takav. O tome je sva jugoslovenska
{tampa pisala prije ne{to vi{e od dvije godine. Kao antikomunista ja
odbacujem i komunisti~ku ideologiju i komunisti~ki poredak. Borim se
za vi{epartijski sistem, demokratiju. Me|utim, nisam pristalica oru-
`anih metoda u toj politi~koj borbi. Smatram da je komunistima, ne sa-
mo u Jugoslaviji, ve} {irom sveta odzvonilo i da je samo pitawe vreme-
na kada }e komunisti nestati sa istorijske pozornice kao ozbiqna poli-
ti~ka snaga, kao alternativni politi~ki pokret. U Jugoslaviji posebno,
komunisti nemaju nikakvih istorijskih {ansi. Na sre}u, to postepeno
saznaju i sami komunisti.
Od dana{wa dva miliona ~lanova Komunisti~ke partije Jugoslavi-
je ne verujem da ima vi{e od sto hiqada onih koji su iskreni komunisti.
Drugi su to po inerciji, iz nekih li~nih privatnih interesa ili zato
{to im to omogu}uje odre|ene pozicije u dru{tvu itd., a ubje|en sam da
~im bi se formirala nova politi~ka partija Srbije da bi se ogroman
broj wih prebacili u novu partiju. Ja se, kao {to znate, zala`em za poli-
tiku nacionalnog pomirewa. Smatram da mi, svi Srbi, bez obzira na po-
liti~ko opredeqewe, ideolo{ko uvjerewe treba da se, pre svega, posve-
timo osnovnim interesima srpskog naroda, posebno u granicama na{e dr-
`avnosti, da sve svoje snage u tom pravcu anga`ujemo.
Kada se izborimo za taj osnovni srpski interes, onda nam predstoji
borba za demokratsku slobodu. Ta borba za demokratsku slobodu traje i da-
956
nas, a ona se svakim danom odvija i sve je intenzivnija, me|utim to nije
osnovna borba za koju se borimo. Osnovni interes je da zaokru`imo grani-
ce Srbije, da anuliramo posledice dugogodi{we Titove diktature i tira-
nije. Zato mi Srbi u ovom trenutku ne bi smjeli da nasjedamo provokaci-
jama Hrvata i Slovenaca koji ponovo poku{avaju da nas me|usobno zavade,
da nas me|usobno podjele, da se iscrpqujemo u tim unutra{wim sukobima.
Do{lo je do velike homogenizacije srpskog naroda pod nekoliko
osnovnih pitawa – ta pitawa se ti~u prete`no teritorijalnog integri-
teta srpske dr`ave. Dok taj svoj ciq ne ostvarimo mi ne smijemo dovesti
u pitawe duhovnu homogenizaciju. Kako komunizam nema nikakvih isto-
rijskih {ansi u granicama te srpske dr`avnosti, mislim da ne}e biti ni
malo te{ko}e da se komunizam definitivno skine sa istorijske pozorni-
ce. Dakle, zala`u}i se za mirne metode borbe, odbacuju}i oru`ane meto-
de (bar kad je rije~ o rje{avawu tih na{ih osnovnih unutra{wih pita-
wa), razumije se i oru`jem se treba suprotstaviti ukoliko neko oru`jem
nasrne na na{e srpske vitalne interese – kao na pitawu albanske pobune
na Kosovu i Metohiji. A po{to su Albanci spremni da uzmu oru`je u ru-
ke, i ako uzmu oru`je u ruke, onda im treba dati `estok odgovor. A ovo za
{ta se ja zala`em su prevashodno srpska sloga i jedinstvo srpskog naro-
da.
* Mene interesuje stawe na Kosovu. [ta vi mislite, koliko dugo }e da
traje ova opasnost koja je danas; kako mislite da se ta opasnost otkloni?
Dr [e{eq: Ja mislim za jedno mesec dana da }e armija i policija bi-
ti u stawu da sru{e taj otvoren otpor albanskih separatista. Ono {to
je najbitnije, ja ne vjerujem u ove ustavne promjene. One ni{ta u osnovi
ne donose. A ono {to je bitno u ustavnim promjenama unutar Srbije je sa-
mo jedan ustavni amandman koji ubudu}e daje za pravo Skup{tini Srbije
da donosi i mjewa Ustav a da joj prethodno nije potrebna saglasnost auto-
nomnih pokrajina. Do sada je Srbija bila pod prinudnom upravom, ne sa-
mo saveznog i partijskog vrha, nego i birokratskih garnitura pokrajina
koje su formalno u wenom sastavu, jer bez wihove saglasnosti ni{ta ni-
je moglo samostalno da se radi, a obje pokrajine su bile samostalne u od-
nosu na maticu Srbiju. To je ono {to je bitno promjeweno u ovome usta-
vu. A {to se ti~e kompleksnog i kompletnog rje{avawa kosovskog pro-
blema ono }e iziskivati deset do dvadeset godina a ve} sam izlo`io svo-
je mi{qewe na koji na~in da se to rje{i.
* Doktore, vi ste dali veoma lep program. Mene interesuje, koga vi
vidite za nosioca toga programa?
Dr [e{eq: Ako mislite konkretno na neku li~nost, na to Vam pi-
tawe ne mogu odgovoriti jer istorijske li~nosti se javqaju iz naroda on-
da kad narod osjeti potrebu za wima. U ovom slu~aju, mislim, da u koncep-
tirawu samog programa odlu~uju}u ulogu treba da odigra samo srpska in-
teligencija koja je sve slobodnija, sve demokratski je orijentisana. Ko
bi stvorio taj srpski nacionalni program, to bi bio srpski narod nepo-
sredno, a tu svoju sposobnost je pokazao na pro{logodi{wim i ovogodi-
{wim demonstracijama. Ko }e se pojaviti kao vo|a, to prepustimo srp-
skom narodu.
957
 * Doktore, imam pitawe. Vi ste vrlo mlad ~ovek. Kad se ta srpska
svijest u vama probudila i koliko ima takvih kao {to ste vi? Ja sam od-
rastao u Beogradu. @iveo sam tamo od 1949. do 1964. a istog sam mi{qe-
wa kao {to ste vi, a nadam se da ima miliona (Srba) kao {to ste vi. Hva-
la vam, i Bog vas blagoslovno.
Dr [e{eq: Danas ih ima. Ja sam ro|en u Sarajevu. Tamo sam `ivio
sve do 1986. godine i bio sam 10 godina ~lan Saveza komunista, od
{esnaest i po pa do negde 27. godine. U 27. godini sam se definitivno od-
metnuo od komunizma. U mojoj ranoj mladosti jedini pogled na svijet {to
sam ugledao je bio marksisti~ki. To je politi~ki pogled na svijet kroz
koji sam jedino mogao nai}i kroz ~itav vaspitni sistem. Onda kada sam
zavr{io {kole, kada sam po~eo da mislim svojom glavom onda sam se od
marksizma odmetnuo, shvataju}i kakva je to ideologija. Takvih qudi je u
Beogradu, u Srbiji, u Jugoslaviji sve vi{e. Marksizam u Srbiji i Jugo-
slaviji nema vi{e nikakvih perspektiva.
Za marksizam se zala`e jo{ nekoliko staraca, starih marksista,
partizana, predratnih komunista, onih komunista praksisovaca, koje sam
ve} pomenuo ne zato {to oni iskreno misle da je marksizam budu}nost ~o-
ve~anstva, nego zato {to sad pod starost nemaju kud. Ta~no je da oni mje-
waju svoja osnovna teorijska, ideolo{ka i politi~ka opredjeqewa i na
neki na~in poku{avaju spasti od marksizma ono {to misle da se spasti
mo`e – spasiti djelove svoje pro{losti. Ovo je {to vam moram prizna-
ti: u vrijeme dok sam bio ~lan Saveza komunista bio sam ubije|eni komu-
nista. To govorim koliko je ta ideologija sna`na i opasna, koliko je bi-
la u stawu da zavlada mozgovima qudi. Danas ona to vi{e nije u stawu.
Srpska omladina vi{e nema nikakve veze sa komunizmom.
* Doktore, ja `elim da vam postavim jedno pitawe. Po{to ste zavr-
{ili fakultet u Sarajevu – kakvo je stawe Srba Bosanaca u Bosni? Poje-
dini na{i izvori nam ka`u da su u vrlo te{koj situaciji, i kakvi su wi-
hovi odnosi sa muslimanima bosanskim i kako stojimo u su{tini?
Dr [e{eq: Polo`aj srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je veoma
te`ak od Drugog svjetskog rata naovamo. On se mo`e porediti sa polo-
`ajem Srba na Kosovu i Metohiji, kao i polo`ajem Srba u Hrvatskoj. Sr-
bi su forsirano iseqavani iz Bosne i Hercegovine kao i iz Hrvatske. U
posleratnom periodu na svakih deset godina oko 240 hiqada vi{e iz Bo-
sne i Hercegovine se iselilo nego {to se u wu uselilo. Zadwih dvadese-
tak godina u Bosni i Hercegovini su izrazite tendencije muslimanskog
nacionalizma i panislamizma. Te tendencije su iritirane Titovom od-
lukom da se izmisli nova muslimanska nacija.
[ta je Tito s time `elio posti}i? Prvo, htio je daqe rascijepiti
srpski narod izmi{qaju}i, pored makedonske i crnogorske, jo{ jednu no-
vu naciju – muslimansku da bi srpski narod u zvani~nim statistikama
predstavqao {to mawi procenat ukupnog jugoslovenskog stanovni{tva,
a s druge strane je povla|ivao poznatim svjetskim panislamisti~kim
centrima a posebno u nekim arapskim zemqama, vjeruju}i na taj na~in,
sklapaju}i sa wima prijateqstva, politi~ke saveze, ulaze}i u zajedni~ke
akcije na me|unarodnom planu. Taj muslimanski nacionalizam i panisla-
958
mizam je jedno vrijeme bio veoma `estok, predvo|en prvo Yemalom Bje-
di}em a kasnije Hamdijom Pozdercom. Wima je punu podr{ku pru`ao
Branko Mikuli}. Do{lo je do jedne tipi~ne sprege orijentalnog despo-
tizma i krajwe radikalnog i ekstremnog staqinizma, koga predstavqa
Branko Mikuli}. On je poznat kao za{titnik prousta{ke ideologije,
izrazito usta{kog stava a jugoslovenska {tampa nedavno je objavila po-
datke da mu je otac bio poznati usta{ki povjerenik i pred i u toku rata.
Posebno su se srpski intelektualci nalazili na politi~kom udaru
u Bosni i Hercegovini. Preko 200 istaknutih srpskih intelektualaca,
na razli~ite na~ine, bilo je prisiqeno da napuste Sarajevo i Bosnu i
Hercegovinu i presele se u Beograd. Me|u wima najpoznatiji su, jedan od
najve}ih srpskih kwi`evnika svih vremena Me{a Selimovi}, Bo`idar
Jak{i}, Rajko Petrov Nogo, Novica Petkovi} i mnogi drugi.
[ta se danas zbiva u Bosni i Hercegovini? Posle ru{ewa dinasti-
je Pozderaca, posle svrgavawa Branka Mikuli}a i predstoje}eg wegovog
ru{ewa, (ubje|en sam da }e uskoro da zavr{i u zatvoru ~im se po~ne od-
motavati klupko oko afere Zimske olimpijade, gdje su izvr{ene velike
pronevjere, pqa~ke) stawe se postepeno mijewa. U Bosni i Hercegovini
Srbi se sve vi{e bude.
Nedavno su bile velike demonstracije Srba u nekim hercegova~kim
mjestima, u Drvaru, u Bawoj Luci. Bile su velike demonstracije Srba u
Kninu, Srbu, Pakracu i jo{ nekim mjestima dana{we Hrvatske. [to se
ti~e odnosa muslimana prema Srbima, oni se sve vi{e okre}u na srpsku
stranu. Wima je jasno, ukoliko se Jugoslavija dovede u pitawe, da im za-
jedni~kog `ivota sa Hrvatima, odnosno katoli~kim narodima, nema.
Oni tamo mogu biti upotrebqeni samo kao sredstvo do povoqne prili-
ke a kasnije da im se sva prava oduzmu. Oni imaju u vidu da je srpski na-
rod poznat kao tolerantan narod, da vra}aju}i se u zagrqaj svoje matice
Srbije ne}e biti ugro`ena ni wihova vjerska sloboda, ni wihova kul-
turna specifi~nost, ni wihovo dostojanstvo. Zato se muslimani sve vi-
{e okre}u ka Srbiji.
Kao primer ovoga kretawa ilustrova}u poznatim doga|ajima oko se-
la Mo{evac, ~istog muslimanskog sela u okolini Maglaja. Tamo ve} ne-
koliko godina traje jaka pobuna muslimanskog stanovni{tva protiv bo-
sanskohercegova~ke garniture. A pro{le godine, jedini miting soli-
darnosti sa kosovskim Srbima u Bosni i Hercegovini odr`an je upravo
u tom selu. Jedan od vo|a sela Mo{evac, mladi}, Yevad Galija{evi} je
tom prilikom pred okupqenim, nekoliko stotina qudi, recitovao Laza-
revu zakletvu iz “Boja na Kosovu”.
* Va{im izlagawem smo vi{e nego odu{evqeni; glasom srpskoga ro-
da koga ste doneli ovde da ~ujemo, pa me interesuje, (niko se nije dotakao
pitawa koje je vrlo bitno za nas ovde u Americi) koliko je pobuda i ko-
lika je `udwa srpskog roda na verskoj liniji probu|ena danas u otaybi-
ni? Za nas je bitno ovde da ~ujemo, kakav je stav srpske inteligencije po
pitawu vere i crkve?
Dr [e{eq: Srpska pravoslavna crkva u Srbiji i Jugoslaviji posle
Drugog svetskog rata bila je u vrlo te{kom polo`aju; u mnogo te`em po-
959
lo`aju nego druge verske zajednice. Katolici su uvijek imali pomo} i
podr{ku u Vatikanu, uvijek je bio neko ko je mogao da ih za{titi. Musli-
mani su, posebno posledwih desetak godina, mogli da tra`e uto~i{te u
svetskim panislamskim centrima. Srpska pravoslavna crkva je bila de-
cenijama prepu{tena sama sebi, podvrgavana `estokom teroru od strane
komunisti~kog re`ima. Zato smo mi Srbi najve}i krivci jer smo to do-
zvolili. Srpski narod je bio odvojen od svoje pravoslavne crkve. Dugo go-
dina u crkvu su i{le `ene samo u crnini, starice. Srpskoj omladini ni-
je padalo na pamet, u ogromnoj ve}ini slu~ajeva, da ide u crkvu. Zadwih
nekoliko godina srpska omladina, Srbi, se sve vi{e vra}aju pravoslav-
noj crkvi. Sve je vi{e omladine na bogoslu`ewima, a za najve}e vjerske
praznike, za Bo`i}, za Vaskrs, za Vidovdan samo ispred Saborne crkve u
Beogradu se okupi nekoliko stotina hiqada qudi.
Srpska crkva, po mom dubokom uvjerewu, sve vi{e vra}a pozicije u srp-
skom narodu koje je nekada imala kao glavni ~uvar wegove nacionalne samo-
bitnosti, kulturnih, vjerskih i drugih tradicija. U samoj Srpskoj pravo-
slavnoj crkvi izrasla je nova generacija sve{tenika, teologa, u~enih qudi
koji se sve vi{e posve}uju interesima svoga naroda, koji se pokazuju svojim
o{troumqem, pame}u. Me|u wima bih pomenuo nekoliko imena kao Wv.
preosve{tenstvo vladiku banatskog gospodina Amfilohija, gospodina
doktora Atanasija Jefti}a i mnoge druge. Dakle, uvjeren sam da }e Srpska
pravoslavna crkva u narednom periodu sve vi{e biti u mogu}nosti da odgo-
vori svojim istorijskim i vjerskim obavezama u odnosu na srpski narod a da
}e u srpskom narodu povratiti onu podr{ku, ponovnu snagu koju je nekad
imala a koju su komunisti tako `estoko presjecali. Odvajaju}i Srbe od wi-
hove crkve, ovo vam mogu re}i, da je ateisti~ka ideologija i propaganda bi-
la naj`e{}a me|u Srbima i da su joj Srbi najvi{e u Jugoslaviji podlijega-
li. To, zadwih nekoliko godina, se ipak pokazuje kao pro{lost i mi srpski
intelektualci se sve vi{e okupqamo oko Srpske pravoslavne crkve i sve
vi{e poku{avamo doprineti vra}awu wene `ivotnosti i snage.
* Moje ime je Bab Vujovi}. Voleo bih da ~estitam govorniku. Ja sam
ovdje ro|en, Amerikanac. Moje pitawe bi bilo, a {to bi i mnogi drugi
voleli da znaju: kako moremo mi ovdje, Ameri~ki Srbi da pomognemo
stvari i na koji na~in to da u~inimo odavde?
Dr [e{eq: Ja mislim da biste najboqe pomogli obnavqawem srpske
sloge i nama Srbima u Otaybini i prekomorskim Srbima, zagrani~nim
Srbima da ostvarimo na{e nacionalne interese. Ja znam da su se tome is-
prije~ile mnoge stvari, ali pri postizawu ponovnog srpskog nacional-
nog jedinstva i sloge potrebno je uva`avati sva~ije poglede i mi{qewa
i toj slozi pristupiti na onaj na~in koji najvi{e odgovara srpskom na-
rodu u cjelini. To zna~i, da svima onima koji su u~estvovali u ranijim di-
obama unutar srpskoga naroda treba omogu}iti da o~uvaju ~ast i dosto-
janstvo i ponos; ne treba tra`iti krivicu za na{e dosada{we nejedin-
stvo i u Otaybini i u inostranstvu. Ne treba danas ispitivati uzroke to-
ga, prepustimo to istori~arima a jedinstvo posti`imo kroz zajedni~ku
akciju jer samo tako ono mo`e da naknadno ostvari organizaciono-for-
malne oblike. Od tog srpskog jedinstva hvata pani~an strah sve na{e ne-
960
prijateqe. Zato pitawe ponovnog jedinstva i sloge srpskog naroda, to
sticawe ponovne snage u srpskom narodu, ne treba niko me|u Srbima da
se osje}a ni pobjednikom ni pora`enim. U tom slu~aju kao pobjednik tre-
ba da istupi ~itav srpski narod, to osje}amo kao na{u zajedni~ku pobje-
du, a pora`eni }e biti srpski neprijateqi. I antisrpska koalicija u ze-
mqi, pora`eni }e biti srpski neprijateqi u inostranstvu.
* Gospodine [e{equ, ja bih prvo `eleo da se predstavim vama i da
se predstavim ovome cewenom skupu. Ja sam dr Du{an Vu~i}evi} i po{to
~usmo va{u biografiju da ste ro|eni 1954, ja sam ro|en 1947. u ^a~ku.
Medicinski fakultet sam zavr{io 1972. u Beogradu a Pravni fakultet
1988. u ^ikagu. Ja bih hteo da vam ~estitam na izvanrednoj analizi doga-
|aja koji su doveli srpski narod dovde. Ali moram da primetim, ovako
kao kolega, jednu kritiku a to je da vi ne vidite put demokratiji u Srbi-
ji, od sada pa dok se ne dostigne teritorijalni integritet, teritorijal-
na nezavisnost srpskog naroda. Ja mogu da vam ka`em, da u ovom skupu ov-
de mnogi qudi su imali {ansu da postanu ~lanovi komunista. I najve}i
broj je odlu~io ili da s pu{kom krenu protiv tog re`ima za vreme rata,
a drugi su odlu~ili eventualno da se ne vrate iz zarobqeni{tva a tre-
}i, kao ja, da to odbace kad im je bilo ponu|eno – kad im je bilo 16 godi-
na. Me|utim, svi smo mi imali {ansu da napravimo pravilnu odluku ili
da napravimo gre{ke ponekad u `ivotu. To zna~i da mi svi koji radimo
gre{imo. To ne zna~i da vas kritikujem, ali mi se ~ini... (konferansije
upada i tra`i od istog da postavi pitawe). Pitawe je, ako smo svi ima-
li {ansu da pogre{imo u svojim politi~kim odlukama, prema tome ima-
li ste i vi, zar je va{ predlog da Komunisti~ka partija Srbije treba da
bude vo|a toga va{eg politi~kog programa od sada pa u budu}e? Ne mo`e
da bude ni nezavisnost sudstva, ni nezavisne vojske od politike bez de-
mokratije, bez opozicije. To na{a srpska, demokratska tradicija nam na-
la`e. Molim vas, ho}ete li da objasnite to?
Dr [e{eq: [to se ti~e va{eg izbegavawa da ne po~inite gre{ku ja
vam se divim, ali morate imati u vidu isto tako da neki nisu imali iz-
bora, da su imali jednu jedinu mogu}nost, za drugu nisu znali, oni koji su
ro|eni posle va{eg ro|ewa. A ja bih vas pozvao, po{to se stvari u
Otaybini mewaju naboqe, ~ini mi se, da se vratite i da u~estvujete u na-
{oj borbi i po{to ste odvi{e intelektualni, da nam poka`ete kako na
najboqi na~in da se izborimo za na{e ciqeve. To je jedna stvar.
Druga stvar, ja nisam nikakvo povjerewe ni Savezu komunista Jugo-
slavije, ni Savezu komunista Srbije iskazao niti smatram da su oni ti
koji mogu voditi srpski nacionalni program. Ja sam odao priznawe samo
dana{woj garnituri qudi koja vlada Srbijom na ~elu sa Slobodanom
Milo{evi}em za konkretne politi~ke poteze i dok oni ~ine te poteze
ja mislim da im ne treba praviti smetwu, jer oni su uradili vi{e nego
~itava srpska opozicija od rata naovamo. Ne vjerujem da bismo mi srpski
opozicionari u zadwe dvije godine, da smo se na glavu postavili, ne bi
postigli ono {to su oni postigli, a to treba cjeniti.
Vjerujem da ste slu{ali moje uvodno izlagawe pa se onda ~udim otku-
da ta va{a kritika kada sam se ja, upravo, zalagao za vi{epartijski si-
961
stem i za pravni poredak, a kao otvoreni antikomunista, za ru{ewe ko-
munisti~ke ideologije i komunizma uop{te. Me|utim, zala`em se da se
to uradi mirnim putem po{to smatram da su za to sazreli istorijski
uslovi. Dosta je srpski narod prolivao krvi i ne treba ga ponovo slati
na klanicu bez prijeke potrebe.
Jo{ jednu stvar bih `eleo da ka`em. U Srbiji dolazi do izvjesne li-
beralizacije i demokratizacije. To jo{ uvijek nije ono {to mi `elimo
i {to mi ho}emo, {to zahtjevamo. Me|utim, treba cijeniti i samu ~iwe-
nicu da u zadwe dvije godine niko u Beogradu i u Srbiji nije uhap{en
zbog tzv. verbalnog delikta, zbog izno{ewa svoga mi{qewa a to je krup-
na promjena u odnosu na stawe od rata na ovamo. (Aplauz)
* Doktore Vojislave [e{equ, moje ime je Nedeqko Mili}. Ja bih
`eleo da vam za`elim dobrodo{licu u ovu slobodnu zemqu. Ja bih imao
da postavim dva pitawa.
Prvo. Za{to najve}i zlo~inac srpskog naroda Artukovi} nije vra-
}en u Jugoslaviju odmah posle rata, nego je vra}en pred samu smrt?
Drugo. Za{to pak na{a “bra}a” Slovenci i Hrvati se samo brinu za
Autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohiju a ne i za Vojvodinu. O Vojvodi-
ni ni{ta ne govore, samo su se skoncentrisali na Kosovo?
Dr [e{eq: Ja va{e drugo pitawe nisam razumio, a na prvo }u poku-
{ati da odgovorim. Andriji Artukovi}u je re`irano su|ewe u Zagrebu.
On je su|en za one stvari za koje nije pouzdano utvr|eno da ih je po~inio.
Su|en je na osnovu svedo~ewa la`nih svedoka, biv{ih usta{kih koqa~a,
koje je komunisti~ki re`im i ranije koristio u su|ewu usta{kim ratnim
zlo~incima, a to je jedna nova, perfidna, antisrpska zavjera. Andriji
Artukovi}u nije su|eno za glavnu krivicu – za genocid nad srpskim na-
rodom, za Jasenovac.
Hrvati su na ovaj na~in `eleli da postignu dvije stvari: da kona~no
stave ad akta “slu~aj Artukovi}” i da budu}im istori~arima, za stotinu
ili dvjesta godina ostavqaju}i dokumenta sa ovog su|ewa ustvari prika-
`u da je Andriji Artukovi}u su|eno za izmi{qene krivice, da je on ne-
vin su|en. To je wihova strate{ka zamisao. Na svu sre}u, srpski intelek-
tualci to uspje{no demaskiraju i raskrinkavaju. Veliki doprinos je u
tom pravcu nedavno objavqena kwiga Milana Bulaji}a “Usta{ki zlo~in
genocida i su|ewe Andriji Artukovi}u”. On je ta~ku po ta~ku pokazao
kako je taj proces vo|en i na jedan poseban na~in ukazao na razloge takvog
vo|ewa.
[to se ti~e drugoga pitawa, mo`da vam je poznato da su Slovenci i
Hrvati `estoku podr{ku davali vojvo|anskoj autonoma{koj garnituri.
I uprkos wihovoj podr{ci ta garnitura je pala kada je srpski narod Voj-
vodine odlu~io da stvari preuzme u svoje ruke. Slovenci i Hrvati su po-
dr`avali do zadweg momenta i crnogorsku zelena{ku garnituru. Me|u-
tim, srpski narod Crne Gore i tuje garnituru pogazio, bez obzira na slo-
vena~ku finansijsku pomo}. To je srpski narod Crne Gore posebnu veli-
ku ulogu shvatio i slovena~ka finansijska pomo} crnogorskim zelena-
{ima bila je kontraproduktivna. Isto tako, pohvala Stipe [uvara cr-
nogorskim zelena{kim funkcionerima da su najdisciplinovaniji, vra-
962
tila se kao bumerang, jer hvaliti srpski narod Crne Gore kao najposlu-
{niji ne mo`e od toga biti ve}e uvrede po sve Srbe.
* Da li je ovo sre}a za srpski narod {to je Tito umro i da li bi srp-
ski narod ovako ustao zajedno sa Slobodanom Milo{evi}em da je Tito
bio i daqe `iv?
Dr [e{eq: Pa, ja mislim da je Tito i danas `iv da bi se sve isto de-
silo jer je toliko sazrela dru{tvena i politi~ka situacija u Srbiji i
Jugoslaviji, toliko je probu|ena nacionalna svijest, ponos i dostojan-
stvo. Tito je, ~ini mi se, na vreme umro da ne bi bio sru{en pred bujicom
naleta srpskog narodnog nadawa, srpskog bunta i protesta.
* Doktore, mo`ete li nam re}i ko su od vode}ih disidenata, boraca
za srpska prava najdu`e na na{oj misiji a na koje bi mogli sutra ra~una-
ti za sprovo|ewe ovoga programa koji vi iznosite i kakav je va{ odnos
prema, recimo, Vuku Dra{kovi}u, \ogi, ^avo{kom, Radulovi}u i drugi-
ma?
Dr [e{eq: Vrlo je te{ko odgovoriti na to pitawe. Ali vam mogu
ovo iskreno re}i da sam u najboqim prijateqskim odnosima sa Vukom
Dra{kovi}em, mi smo i kumovi, sa Matijom Be}kovi}em, \ogom, Kostom
^avo{kim i nizom drugih srpskih intelektualaca pripadnika demo-
kratskog i srpskog nacionalnog pokreta. Isto tako sam u vrlo srda~nim
odnosima sa wegovim preosve{tenstvom vladikom banatskim Amfilo-
hijem, doktorom Atanasijem Jefti}em i nizom drugih poznatih sve{te-
nika, istaknutih pravoslavnih teologa i pametnih qudi. Te{ko mi je da
nabrojim sva imena, ne mo`ete to od mene ni da tra`ite ovde.
* Gospodine doktore, kada ste vi, va{im dolaskom drugom polovi-
nom sedamdesetih godina, vi ste kao mlad student na Sarajevskom univer-
zitetu, sa grupom studenata, bili protiv Fu-M Mu ili kako ga vi tamo zo-
vete; Fuada Muhi}a. Vi niste dozvolili, protestovali ste protiv dovo-
|ewa na fakultet za dekana. Onda ste, od tog istog ~oveka do~ekali da
budete progawani i vi i svi drugi, koji ste po va{im re~ima malo pre,
pre{li u Beograd. Da li je, ta va{a cela muka i ti zatvori, koji su vam
do{li, po zahtevu Muhi}a. Je li to ta~no ili nije?
Dr [e{eq: Muhi} je bio samo sredstvo u rukama, u ono vreme, Ham-
dije Pozderca i Branka Mikuli}a, sada nekih drugih politi~kih funk-
cionera u Bosni i Hercegovini. On je uvijek bio samo u funkciji pla}e-
nog revolvera{a. Moji kqu~ni protivnici u Bosni su bili Branko Mi-
kuli} i Hamdija Pozderac, Muhamed Filipovi}.
[to se ti~e tog perioda od prijema u Savez komunista od {esnaest
i po godina, pa do izlaska iz Saveza komunista, posle jednog spektaku-
larnog izbacivawa, ja sam neprekidno bio u nekim sukobima unutar Par-
tije. Ali opet moram priznati da sam bio ubije|en da su to samo defor-
macije unutar ideologije i pokreta; da su to qudi koji su u{li u Parti-
ju da bi je iznutra ru{ili. To je bilo moje prvo mladala~ko mi{qewe,
dok nisam napokon shvatio da je sama idejna struktura te ideologije i po-
kreta nakaradna, zlo~ina~ka ~ak u nekim istorijskim situacijama dok se
nisam, kako to komunisti danas ka`u, diferencirao od pokreta u cjeli-
963
ni i suprotstavio mu se kao otvoren politi~ki protivnik.
* Ja nisam zavr{io moje pitawe, doktore. Moje pitawe je trebalo da
bude: posle svega ovoga svi ste vi nau~nici i vode}e li~nosti Bosne i
Hercegovine napustili (BiH) i oti{li u Beograd a ostavili ste Bosnu
i Hercegovinu bez takvih qudi, va{ega kova, da je vodi Muhi}, a Muhi},
po va{im re~ima, znate kuda vodi. Ja se bojim da sada Bosna i Hercegovi-
na nema qudstvo koje }e da ih vodi, kao {to rekoste be`e i oni iz Bosne
i Hercegovine. Kad ostanemo u mawini u Bosni i Hercegovini, kao {to
je uostalom na Kosovu, {ta }e biti sa tim svetom? I drugo pitawe. Da li
kwiga Milo{evi}a, koja treba sad da iza|e a sastoji se iz wegovih govo-
ra, po prilici kao {to se kwiga Gorba~eva sastoji iz wegovih govora, ~e-
mu }e ona slu`iti posle svega ovoga?
Dr [e{eq: Ja sam poku{ao u Bosni i Hercegovini da ostanem do zad-
weg momenta. Ja sam mogao izbje}i robiju u Bosni i Hercegovini da sam
htio ranije da pre|em u Beograd. Ostao sam do zadweg momenta i posle
robije odlu~io da ostanem i ostao sam {est mjeseci a u Beograd sam oti-
{ao kad bukvalno vi{e nisam mogao da `ivim u Bosni, jer nisam imao od
~ega. A u Bosni nema ni privatnih {tamparija ni mogu}nosti da ~ovek
bilo {ta samoinicijativno radi. To mi je pru`io Beograd i zato sam mo-
rao da se preselim. U Bosnu jo{ uvijek povremeno odlazim. Navratim
kod nekih koji se jo{ usu|uju da se vide sa mnom. Ja smatram da bi bilo
najboqe da smo svi mi ostali u Bosni. Ja vi{e nisam imao nikakvih {an-
si za opstanak tamo, osim da prosja~im na ulici. U takvoj situaciji sam
morao da pre|em u Beograd. Da je bilo tako i u Beogradu, onda bih, vero-
vatno, morao u emigraciju kao i vi. Mo`da bi bilo boqe da ste i vi osta-
li u Srbiji, Jugoslaviji, ne znam gdje ste `ivjeli ali vas je tako `ivot-
na sudbina nagnala da potra`ite uto~i{te u slobodnom svijetu. [to se
ti~e situacije u Beogradu i Srbiji u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, za
nas iz Bosne Beograd je uvijek bio slobodarski.
[to se ti~e kwige Slobodana Milo{evi}a, ona je izi{la pre ot-
prilike mesec dana i sadr`i wegove politi~ke govore u posledwe dvije,
dvije i po godine. Vrlo je brzo rasprodata. Ja vam tu kwigu ne mogu ovdje
prikazivati jer nisam imao prilike da je pro~itam jo{, ali znam da sa-
dr`i wegove politi~ke govore. Ona u sada{woj dru{tvenoj situaciji u
Srbiji i Jugoslaviji ima odre|enu politi~ku te`inu, ima odre|en poli-
ti~ki zna~aj. Ja se sla`em da to nije ono maksimalno {to mi zahtjevamo,
me|utim nije ni bezna~ajno u dana{woj situaciji.
* Gospodine doktore, hteo bih da vas upitam za informaciju, ako bih
tako mogao re}i. Poznato je da je posle 40 godina tek sada dozvoqeno da
se zida hram Sv. Save, mo`ete li nam re}i neke detaqe kako je do{lo do
toga da je komunizam popustio posle toliko vremena?
Dr [e{eq: Prije nekoliko mjeseci je u Beogradu osve}ena prva pra-
voslavna crkva u zadwih 50 godina. Od 1938. do ovo nekoliko meseci, ni-
jedna nova pravoslavna crkva nije podignuta na podru~ju Beograda, a i u
drugom srpskim podru~jima je podignuto veoma malo. U Bosni i Hercego-
vini i u Hrvatskoj posebno je, a i u Vojvodini (verovatno ste svi ~uli za
propadawe fru{kogorskih manastira i posleratna razarawa i zaposta-
964
vqawa) re`im u Bosni i Hercegovini, Vojvodini i Hrvatskoj, a i u Cr-
noj Gori, je `estoko spre~avao obnavqawe poru{enih i spaqenih pravo-
slavnih crkava. Vrlo mali broj je obnovqen a sve je to ra|eno tendenci-
ozno da bi se srpskom narodu, onaj wegov glavni i duhovni oslonac izma-
kao; da bi se srpski narod na{ao na vatrometini, da bi ga svi mogli ne-
smetano uni{tavati i progoniti.
Izgradwa Svetosavskog hrama u Beogradu je veliki op{tesrpski
projekat. To }e biti najve}i pravoslavni hram u ~itavom svetu i svi mi
`eqno i{~ekujemo zavr{etak wegove izgradwe. Sama ~iwenica da su
vlasti, napokon, popustile pod pritiscima i omogu}ili izgradwu tog
hrama govore da se u Otaybini stvari bitno mjewaju, da prilike nisu
onakve kakve su bile. Mi smo daleko od toga da smo sada{wim prilika-
ma zadovoqni, ali ipak moramo imati u vidu da su one bitno druga~ije u
odnosu na predhodne, da se ne{to mijewa. Mijewa se naboqe. Nismo, mo-
`da, zadovoqni ni brzinom kojom se mijewa, me|utim, promjene ipak
osje}amo i na neki na~in moramo da ih cijenimo.
* Doktore, ja imam pitawe o srpskom pravoslavqu u Americi i uop-
{te o pravoslavqu. Ja sam ~uo da pre dolaska Gorba~ova, da su dolazili
patrijarsi iz ruske patrijar{ije. Molim vas, ako vam je to poznato, da
nam objasnite to ovde danas kao i ovo birawe u Rusiji, wihovo slobodno
birawe. Kakvi su odnosi izme|u Gorba~ova i Slobodana Milo{evi}a?
Kad je Slobodan Milo{evi} ovo u~inio {ta je u~inio? Ako samo smete
da nam ka`ete.
Dr [e{eq: Ja smem i da se vratim. Ne znam da li vi smete? Wegova
svetost patrijarh moskovski i cele Rusije Pimen pre nekoliko godina je
posetio Srbiju, posetio Kosovo i Metohiju, Pe}ku patrijar{iju i izra-
zio otvorenu podr{ku Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskom narodu po-
vodom izbijawa nereda na Kosovu. To je {to se ti~e prvog dijela Va{eg
pitawa. Ja budno pratim promjene u Sovjetskom Savezu, odnosno zbivawa
u Rusiji. Tu postoje dvije frakcije u sovjetskoj komunisti~koj partiji.
Jednu frakciju izvjesnog liberalizma, onog demokratskog usmjerewa vo-
di Mihailo Gorba~ov a drugu frakciju vodi, ~lan politbiroa, Liga~ov.
Po mom mi{qewu jo{ je neizvjesno koja }e frakcija odnijeti prevagu.
Me|utim, desi li se da Liga~ov odnese prevagu, bi}e to velika nesre}a i
za ruski narod i za ~itavu Isto~nu Evropu. To je ta staqinisti~ki ori-
jentisana frakcija koja nastavqa politiku Bre`weva i kao takva vodi
~itavu Rusiju u propast. Ja se nadam da }e prevagu odnijeti Gorba~ov i da
}e krenuti u pravcu jo{ temeqitije liberalizacije i demokratizacije,
da }e napokon za neko vrijeme, ja ne znam koje vrijeme, i Rusija osjetiti
slobode i demokratije, a Boris Jeqcin, ~ini mi se, glavni predstavnik
te Gorba~ovqeve struje, u stvari wegova produ`ena ruka, koji prvi istr-
~ava, uvijek u prvom borbenom redu i sav odijum te suprotne struje se na
wegova le|a svaquje, te Gorba~ov i wegovi politi~ki savetnici bivaju u
izvjesnom smislu potisnuti. To je jedna politi~ka borba ~iji ishod je
jo{ uvijek neizvjestan. Ja navijam, ako mogu tako da ka`em, iako je izraz
vi{e prost, navijam za Gorba~ova u tom slu~aju.
* Doktore, ja bih vam postavio jedno pitawe. Ja sam va{a izlagawa
965
pratio i ranije, proces va{eg su|ewa i ostalo. Sada se ovde nalazim. Ni-
sam va{e dana{we predavawe pratio jer sam zakasnio. Rekli su mi da je
predavawe zakazano za dva sata. Vidim iz va{eg predavawa da se zala`e-
te za jedinstvo, kako vidite `ivot sa ostalim narodima Jugoslavije?
Dr [e{eq: Ja sam to ve} rekao u toku moga predavawa i ne bih to sa-
da ponavqao. Rekao sam da mi Srbi treba da ispostavimo svoj nacional-
ni program, da prepustimo drugim narodima da sami odlu~e ho}e li da
`ive ili ne `ive u Jugoslaviji. [to se ti~e nas Srba, mi nikada elemen-
tarna gra|anska prava i slobode, bilo kojih naroda, ne}emo dovoditi u
pitawe. A isto tako ne}emo da dozvolimo dr`avu u dr`avi na na{oj srp-
skoj nacionalnoj teritoriji.
* Gospodine doktore, ja imam jedno pitawe. Kakvi su odnosi izme|u
armije i Komunisti~ke partije u Jugoslaviji?
Dr [e{eq: Pa, Komunisti~ka partija Jugoslavije od rata na ovamo
uvjek je imala kontrolu nad armijom. Ta kontrola i danas postoji. Svi
stalni pripadnici Jugoslovenske narodne armije su ~lanovi Komuni-
sti~ke partije. Me|utim, na svu sre}u, nema vi{e niti je mogu}e posti}i
jedinstvo u samoj Komunisti~koj partiji i wenom vo|stvu. A {to se ti~e
same armije ona je dosad pokazala spremnost i odlu~nost da spre~i da po-
stane oru|e u rukama antisrpske koalicije. Antisrpska koalicija je ne-
prekidno na wenu kartu igrala, ali zahvaquju}i nekolicini generala,
nekoliko komandanata, to je spre~eno. Armija jo{ uvijek vodi izrazito
jugoslovensku politiku. Ono {to bih ja zamjerio da je jo{ uvjek doktri-
narno titoisti~ki ustrojena, ali mislim da ti procesi demokratizacije
i liberalizacije tamo kasne. Za nas Srbe je najzna~ajnije da ona nije po-
stala, odnosno ostala, oru`je u rukama antisrpske koalicije, da nisu us-
peli da armiju iskoriste u obra~unu sa srpskim narodom i wegovim na-
cionalnim interesima. Armija je vrlo odlu~na u suprotstavqawu alban-
sko separatisti~koj pobuni na Kosovu i Metohiji i mislim da u armij-
skim krugovima postoji prili~an stepen jedinstva po tom pitawu. Armi-
ja nije spremna da dozvoli da bilo koji dio Jugoslavije, odnosno Srbije,
bude otcepqen i pripadne nekoj drugoj dr`avi. Danas je takva situacija.
Vide}emo kako }e se stvari razvijati. Da kroz neke primedbe na stawe u
armiji i danas onu ulogu koju ona igra treba na jedan izvjestan na~in uva-
`avati. Uva`avati samu ~iwenicu da nije postala eksponent u rukama an-
tisrpske zavjere, antisrpske koalicije. (Aplauz)
* Doktore [e{eq, ja samo prenosim pitawe ovde jednog brata. On
postavqa pitawe, kako se doktor [e{eq priprema za proslavu {eststo-
godi{wice Kosova i za Vidovdan?
Dr [e{eq: Pa, ja namjeravam da se vratim u Beograd do 25. juna da
bih prisustvovao osve}ewu Svetosavskog hrama, a za Vidovdan 28. juna na-
mjeravam da idem na Kosovo.
Poruka: Gospodine doktore, ne}u da vam postavqam pitawe, nego `e-
lim da preko vas uputim pozdrav va{im saradnicima na ~elo sa Slobo-
danom Milo{evi}em slede}e: Srpska-nacionalno-politi~ka-ravnogor-
ska emigracija du` zemaqskog {ara, koja blizu pola vijeka nije vi|ela
Srbiju ali je nosi u svojim srcima i du{i tra`e i od vas zahtjevaju da jed-
noga sre}nog dana proglasite Republiku Srbiju i ujediweno vaskoliko
966
Srpstvo Svetog oca Save a krvavu Brozovu Jugoslaviju da prezentirate
Hrvatima, Slovencima i Turcima. U to ime `ivela Srbija!
Konferansije: Dame i gospodo, slu{aju}i danas doktora [e{eqa,
recite mi da li je Srpstvo propalo? Nijeeee, ~uli su se burni odgovori
i aplauzi.
Neka Svevi{wi Gospod blagoslovi doktora [e{eqa i da mu snage
da izdr`i na wegovom te{kom ali plemenitom putu.
3. GENEZA I MOGU]NOSTI OPOZICIONOG
DELOVAWA U KOMUNISTI^KOJ JUGOSLAVIJI
Zavo|ewe komunisti~ke diktature u na{oj otaybini, uvelo je i srp-
ski narod i druge narode Jugoslavije u potpuno ko{marno stawe. Ipak u
najte`oj situaciji su se nalazili Srbi. Masovna streqawa, od strane ko-
munista, izvo|ena su u samo ~isto srpskim delovima Jugoslavije. Kada su
komunisti krenuli u Hrvatsku, streqawa su odjednom obustavqena. Jedan
Titov general, Nenezi}, komandant Slavonske divizije, dobio je nare|e-
we da 12 dana ~eka pred Jasenovcem, da ne ulazi u Jasenovac, kako bi se
usta{ama ostavilo {to vi{e vremena da uklone tragove zlo~ina. Isti-
na, pred sam kraj rata, dolazi do masovnih streqawa u Sloveniji. Ali tu
je streqano 10.000 Srba, veliki broj ~etnika Dra`e Mihajlovi}a. Oni
su streqani samo zato {to su se borili za slobodu svoga naroda, {to ni-
su hteli da pokleknu pred komunistima. I u toj situaciji, izdali su nas
zapadni saveznici. Engleski oficiri su za kapu zlata prodavali parti-
zanima svaki vagon ~etnika. A ~etnici koji su se ukrcavali u te vagone,
bili su ube|eni da idu daqe na zapad, da idu za Italiju. Razume se, tamo
je bilo streqawa i drugih. Streqali su i usta{e. Ali, streqawe usta{a
nije nare|eno iz Beograda. Nije naredio Josip Broz Tito. Usta{e su
streqali lokalni partizanski komandanti, Srbi po nacionalnosti, ko-
ji jo{ uvek u svojoj gluposti nisu znali, da samo streqawe Srba je po vo-
qi Josipu Brozu Titu, pa su nastavili da streqaju redom, dok Tito nije
za to ~uo i dok to nije odmah energi~no iz Beograda spre~io. Kada su Sr-
bi ve} bili streqani.
Posle Drugog svetskog rata fizi~ki je likvidirano sve ono {to je
moglo predstavqati politi~ku opoziciju Komunisti~koj partiji Jugo-
slavije. Poslato na dugogodi{wu robiju, streqano, prisiqeno na emigra-
ciju. Srpski narod se mukotrpno podizao iz ru{evina rata. U takvim tre-
nucima pravog opozicionog delovawa nije ni bilo. Istina, nekoliko gru-
pa srpskih omladinaca, pripadnika Srpske demokratske omladine, poku-
{ali su sa formirawem tajnih politi~kih organizacija. Komunisti su
to vrlo brzo uspeli raspr{iti. Ve} u startu se pokazalo da se protiv te-
roristi~kog re`ima, kakav je komunisti~ki, nije mogu}e boriti metoda-
ma ilegalne politi~ke borbe. Ilegalna politi~ka borba je efikasna sa-
mo protiv demokratskog re`ima. Kada je ve} re`im, sam po sebi ilegalan
i konspirativan, kakav je po svojoj su{tini komunisti~ki re`im, jer taj-
nost ~lanstva u Komunisti~koj partiji Jugoslavije bila je propisana kao
jedna od osnovnih obaveza, nekoliko godina posle Drugog svetskog rata
967
komunisti nisu uop{te izlazili iz ilegale. Pokazalo se da je efikasno
suprotstavqawe komunisti~koj diktaturi samo ono koje je javnog karakte-
ra. E sada, Srbi su bili nemo}ni da se suprotstave na javan na~in komuni-
sti~koj diktaturi, iz ovoga razloga o kome sam govorio u toku prvog pre-
davawa, jer je srpski narod bio biolo{ki unaka`en. A javna akcija, zahte-
va i nacionalnu podr{ku, pa makar pasivnu podr{ku. Kad ~ovek pojedinac
istupa protiv re`ima, on mora bar imati masovne istomi{qenike u na-
rodu koji se ne}e slagati sa re`imom u pogledu primewivawa kaznenih
sankcija prema tom pojedincu. Takve situacije od rata pa naovamo nikada
nismo imali, sve do unazad nekoliko godina. Nakon {to je likvidirana
gra|anska opozicija posle Drugog svetskog rata, komunisti~kom re`imu
su se s vremena na vreme samo suprotstavqali pojedini komunisti. Godine
1948. likvidirano je ono ne{to malo ~asnih i po{tenih qudi kojih je jo{
preostalo u Komunisti~koj partiji Jugoslavije. Oni koji su bili ideali-
sti, iz idealisti~kih, mladala~kih pobuda i zabluda pristupili komuni-
stima, smatraju}i da time ~ine ne{to za dobrobit svoga naroda. Posled-
wi od wih su likvidirani 1948. godine.
Posle 1948. godine nijedan ~astan i po{ten ~ovek nije ostao u
Komunisti~koj partiji Jugoslavije. Ali, s vremena na vreme, unutar naj-
vi{eg komunisti~kog rukovodstva dolazi do politi~kih sukoba. Komu-
nisti se inercijom posva|aju oko li~nog presti`a, oko li~ne prevare,
tako da toliko nepristrasno suprostavqawe nema karakter zdravog opo-
zicionog djelovawa. Istina, Milovan \ilas je 1954. godine bio u opozi-
ciji Josipu Brozu Titu i drugim komunisti~kim vo|ama. Ali ne zato {to
je pritom mislio druga~ije od wih, on je mislio na sli~an na~in, poku-
{avaju}i da popravi komunisti~ki re`im. I razume se, ose}ao je veliku
smetwu od kulta li~nosti Josipa Broza Tita i Titove li~ne diktature,
Titove li~ne dominacije u rukovodstvu Komunisti~ke partije Jugosla-
vije. Zato wegova pobuna, nema karakter pravog opozicionog delovawa.
Tito se vrlo surovo obra~unao i sa samim Milovanom \ilasom. Ne
toliko surovo kao sa prvim posleratnim otpadnicima iz svojih redova,
oni su ostajali bez glave, oni su streqani, ubijani, pa onda mrtvi odno-
{eni na granicu da bi se prikazalo kao da su poku{ali da be`e u ino-
stranstvo, i na sli~ne na~ine. Slede}a velika gu`va u rukovodstvu
Komunisti~ke partije Jugoslavije, odnosno Savezu komunista (u me|u-
vremenu je zamenila ime) desila se po~etkom {ezdesetih godina. Tito je
hteo da se otarasi Edvarda Kardeqa, u nekim stvarima mu je smetao. Ti-
to tih godina ulazi ponovo u srda~nu saradwu sa sovjetskim rukovodio-
cima, sa Nikitom Hru{~ovom. A Kardeq se suvi{e mnogo, za sovjetski
ukus, eksponirao nakon 1948. godine, napadaju}i Staqina, napadaju}i So-
vjetski Savez. Kao {to se eksponirao i \ilas, pa je iz istog razloga 1954.
godine morao da ode, da bi se stvorili uslovi za pomirewe Josipa Broza
sa sovjetskim komunistima.
Kardeq se i na drugi na~in jogunasto pona{ao u rukovodstvu
Komunisti~ke partije, odnosno Saveza komunista i Tito odlu~i da ga
ukloni. Me|utim, tome se suprotstavila slovena~ka politi~ka garnitu-
ra. Interesantno je ovde primetiti, da se srpski komunisti nikada nisu
968
suprotstavqali likvidaciji bilo koga iz svojih redova. Koga god da je
Tito odlu~io da likvidira, on je uvek me|u srpskim komunistima nala-
zio dovoqno pristalica, qudi koji jedva ~ekaju da mu se prikqu~e u toj
likvidaciji. Tako je bilo i sa slu~ajem \ilas, i sa slu~ajem Rankovi}a i
posle onih tzv. liberala u Srbiji i sl. U ovom slu~aju Slovenci se po-
kaza{e ipak, ~vr{}i, i slovena~ki komunisti ne prista{e da politi~-
ki likvidiraju Kardeqa. A onda Josip Broz Tito nalo`i Aleksandru
Rankovi}u da se Kardeq ubije. U po~etku Rankovi} se suprotstavqao Ti-
tu. Predlagao mu da se jo{ neki put razgovara sa Kardeqom, da poku{a
Kardeqa ubediti da se promeni, da se prilagodi, da sam odstupi itd., a
kada to sve nije uspelo Rankovi} se prihvati da nare|ewe izvr{i. I za-
du`i Slobodana Penezi}a Krcuna. U diplomatskom lovu Krcun je pucao
u Kardeqa, i pogodio ga u glavu. Kasnije je javnosti podvaqeno, da je pu-
{ka slu~ajno opalila @arku Veselinovu, i da je tako Kardeq i rawen.
Kardeq je dobio hitac u glavu, poslat je odmah u inostranstvo na le~ewe,
uspeli su da ga spasu, ali kugla u glavi je ostala sve do smrti.
Me|utim, takom vremena stvari se unekoliko mewaju. Nikita Hru-
{~ov pada u Sovjetskom Savezu. I tada{we sovjetsko rukovodstvo opet
se odnosi prema Brozu sa mnogo ve}om rezervom, Broz je opet prisiqen
da mewa svoju politi~ku orijentaciju, u to vreme. I prve dubqe ekonom-
ske krize u Jugoslaviji koja }e kasnije okon~ati propalom privrednom
reformom 1965. pu{tawem jugoslovenskih radnika da odlaze na rad u
inostranstvo, masovnim otpu{tawem u jugoslovenskim fabrikama itd.
Tada pravi novi zaokret, poku{avaju}i opet da se pribli`i Zapadu, jer
mu je bio potreban novac, iznad svega, Josip Broz Tito odlu~i da `rtvu-
je Aleksandra Rankovi}a, najvernijeg psa kojeg je imao u (mena`eriji) an-
tologiji Komunisti~ke partije Jugoslavije.
Rankovi} je i sam bio iznena|en kako mu je ve{to mre`a bila posta-
vqena i kako je ve{to sru{en. Podmetnuli su mu da je prislu{kivao Jo-
sipa Broza Tita, {to je jedna najobi~nija izmi{qotina, on se to nikada
ne bi sam usudio da radi, podmetnuli su mu i mnoge druge stvari. Na we-
gova le|a su svaqivali odgovornost i za 1948. godinu, i za likvidaciju
politi~kih protivnika, osu|ivali su ga da je surovo postupao sa alban-
skim separatistima na Kosovu, da je na~iwao srpski nacionalni interes
itd. Sve su to izmi{qotine. Aleksandar Rankovi} je samo izvr{avao
ono {to mu je Josip Broz Tito nalagao. [to mu je Josip Broz Tito nare-
|ivao. Nikada u tome, neku ve}u samoinicijativu nije pokazivao. Ali
kad ga je trebalo `rtvovati, onda je to bio na~in i da se sa Tita speru sve
ranije krivice. Eto, to je taj, trebalo je pokazati javnosti, koji je kriv
za sve {to se do sada doga|alo, a sada okre}emo novi list.
Razume se, Tito je vrlo brzo 1968. godine pokazao {ta zna~i to okre-
tawe novog lista. Po{to je propala ekonomska reforma u na{oj zemqi,
dolazi do burnih socijalnih nemira. U tim nemirima predwa~e studen-
ti. Studenti izlaze na ulice u svim ve}im gradovima, posebno u Beogra-
du. Beogradski studenti demonstriraju nekoliko dana. Imaju te{ke su-
kobe sa policijom. Mnogo studenata je bilo pretu~eno. Ali ti studenti
koji su izlazili da demonstriraju, nisu bili u stawu da artikuli{u svo-
969
je politi~ke zahteve. Suvi{e su bili zaokupqeni komunisti~kom ideo-
logijom. Tra`ili su, u stvari, komunisti~ku revnost. Wima je upadalo u
o~i rasprostraweno pqa~kawe narodnog bogatstva od strane komuni-
sti~kih vo|a. Ali nisu imali razra|en program {ta daqe i kako sa svo-
jim protivnicima da postupe. Nisu artikulisali svoje politi~ke ciqe-
ve, i zato je wihov pokret propao. Uostalom, Josip Broz Tito se pokazao
kao vrlo ve{t politi~ar. Iza{ao je, istupio je u javnost sa govorom, u
kome je prihvatio sve studentske kritike, studentske zahteve i rekao da
on misli isto kao studenti. A na{i glupi studenti, u ogromnoj ve}ini,
zaigraju Kozara~ko kolo na Trgu Marksa i Engelsa u Beogradu. I zapeva-
ju: “Dru`e Tito mi ti se kunemo...” Time je Josip Broz Tito jednim pote-
zom razbio demonstracije. Ostalo je, razume se, nekoliko studenata koji
se nisu polakomili na ta wegova obe}awa, ali su oni bili nemo}ni, da
ne{to ozbiqnije rade narednih dana. I ~im je skr{io studentske demon-
stracije, ~im je studentski bunt prestao, Josip Broz Tito dr`i novi go-
vor, i odmah ka`e 90% otprilike, ja ne mogu napamet da citiram, 90%
studenata su dobri, zdravi, socijalisti~ki orijentisani, komunisti~ki
opredeqeni, a me|u wima su intrigirali na{i neprijateqi. I onda po-
~iwu hap{ewa.
Josip Broz Tito je vi{e puta znao tako da postupi. Ipak 1968. godi-
ne dolazi i do otvorene pobune na Kosovu i Metohiji. Ali Tito se tamo
ne obra~unava na isti na~in. Kosovskometohijsko pitawe tokom svog `i-
vota ne re{ava. On stalno ide u susret zahtevima albanskih separatista.
Zatim, dolazi do masovnog pokreta u Hrvatskoj koji se formirao 1970.
godine. Setite se tog opozicionog delovawa komunisti~kom re`imu, ko-
je to nije u pravom smislu re~i, to nije tipi~na antikomunisti~ka opo-
zicija, nego ne{to {to je iz samog komunisti~kog pokreta stvoreno, i de-
luje unutar pokreta, polako ga razara, polako ga nagriza, ali rukovod-
stvo pokreta uspeva sa wim iza}i na kraj.
Josip Broz Tito je inicirao masovni pokret u Hrvatskoj u vreme ka-
da je po~eo da radi na destrukciji federacije, da bi {to vi{e oslabio
Srbiju.. Ja sam ve} to govorio u nekoliko navrata. Jo{ 1948, 1949. i 1950.
godine, Tito postepeno iseqava mnoge fabrike iz Srbije u Sloveniju i
zapadnu Hrvatsku. Pod izgovorom da je to zato, ako do|e do oru`ane in-
tervencije iz Sovjetskog Saveza. Ali, fabrike koje su jednom preseqene,
ostale su tamo gde su preseqene. Razume se, mnogi su qudi tamo zaposle-
ni. Umesto Srba zaposleni su Slovenci i Hrvati. Godine 1968. je u punom
jeku akcija razvla{}ivawa Federacije. Ukidawe kapitala Federacije.
Federacija kao najvi{i dr`avni organ, imala je ogroman kapital u svo-
jim rukama. I ona je vodila glavne investicijske poduhvate {irom Jugo-
slavije. Tito je to prebacio na republike i pokrajine. Potpuno ukida
sredstva federacije za te namene, ostavqaju}i samo sredstva koja su po-
trebna za izdr`avawe partizanskih prvoboraca, za izdr`avawe Armije
i dr`avne hijerarhije.
Posle }e, daqim wegovim politi~kim i ekonomskim reformama, ka-
da se pre{lo na ourizaciju, na stvarawe organizacija udru`enog rada, to
je opet wegova strate{ka podvala, da bi sva srpska preduze}a, koja su po-
970
slovala {irom Jugoslavije, bila oteta, a Hrvati takvu gre{ku nisu u~i-
nili. Oni su svoj razvoj ograni~avali na granice Hrvatske. Srbi su po-
slovali {irom Jugoslavije i u toj situaciji se pona{ali kao Jugoslove-
ni, jer jedini iskreni Jugosloveni u na{im uslovima, su uvek bili samo
Srbi. Nije im bilo te{ko, i svejedno im je bilo i zbog toga smo svi kri-
vi, svejedno im je bilo da li neki pogon, proizvodni pogon otvaraju u sa-
moj Srbiji, u Bosni ili u Hrvatskoj i Sloveniji. Tom ourizacijom su
stvorene mogu}nosti da se svi ti pogoni osamostale, u odnosu na mati~-
na preduze}a. I sav kapital koji je u wih ulo`en, ostaje u onim mestima
gde je ulo`en. Nova hotelska preduze}a {irom jadranske obale na pri-
mer, mnoga druga preduze}a, finansirana su od strane Srba i Srbije.
Ourizacijom su stekli prava da se osamostale i kapital je propao. Kapi-
tal je ostao u rukama onih koji su se osamostalili u tim preduze}ima.
Znate, mnogo puta smo od rata pa na ovamo ispali glupi, ispali nad-
mudreni, ispali prevareni, izmanipulisani.
Tito podr`ava masovni pokret u Hrvatskoj. On ga inicira. Takozva-
nu 10. sednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske na kojoj
je po~eo Mas-pokret, sam Tito planira i izvodi. I zadu`uje Vladimira
Bakari}a da neposredno rukovodi akcijom na terenu. Ciq im je bio stra-
te{ki, da se u Hrvatskoj Srbi napokon onemogu}e. Jer posle rata mora-
li su da pristanu da neka srpska kulturna dru{tva, na upotrebu }irili~-
nog pisma, na izdavawe srpskih novina itd. Od 10. sednice koja je zapo~e-
ta pod firmom borbe protiv unitarizma, po~iwe proces politi~kog
rastakawa federacije sa ciqem da se Srbi prognaju iz Hrvatske. Masov-
ni pokret se razvijao velikom brzinom. Zahvatao je sve strukture hrvat-
skog dru{tva imaju}i direktnu podr{ku Partije. A onda 1971. godine
Hrvati po~iwu ponovo da preteruju u svojim zahtevima, sa time i da ugro-
`avaju Josipa Broza Tita. I ti hrvatski omladinci koji nisu znali, u
~ijim su rukama oru`je, po~iwu da postavqaju sve radikalnije zahteve: za
prijem Hrvatske i Ujediwene nacije, za formirawem hrvatske vojske, za
izdvajawe iz Jugoslavije. To je po~elo samog Tita da ugro`ava. Zatim
1971. godine, dolazi Bre`wev u Jugoslaviju. I Josipu Brozu Titu otvore-
no ka`e da Sovjetski Savez ne}e tolerisati takva zbivawa, i da ako Ti-
to ne}e da interveni{e, da Sovjetski Savez ne}e dozvoliti razbijawe
Jugoslavije, intervenisa}e Bre`wev. I {ta Tito tada radi? Kada je ma-
sovni pokret postigao svoje ciqeve, za koje se Tito zalagao, Tito jedno-
stavno obara rukovodstvo masovnog pokreta, Savku Dap~evi}, Mika Tri-
pala, Sre}ka Bjeli}a i druge. I zbog javnosti, da qudi opet slave, Tito
se obra~unao sa neprijateqima. A Tito je jednostavno odbacio, kao isce-
|eni limun, one koji su mu slu`ili, koji su za wega obavqali posao.
A sada, Josip Broz Tito, godinu dana posle, obara i tada{we srbi-
jansko rukovodstvo. U Srbiji se osetio neki dah liberalizma, to se ne
mo`e osporiti. Me|utim, to rukovodstvo koje je Tito oborio nije bilo
demokratsko u pravom smislu re~i. Uostalom i oni su se pokazali kao
qudi koji su progonili, koji su hapsili, koji su izbacivali sa fakulte-
ta disidentski nastrojene intelektualce itd. Ali, Titu nisu bili po vo-
qi jer su se ponovo jogunasto pona{ali. Bili su uglavnom pametniji i
971
obrazovaniji i od Tita i od Kardeqa. Re~ je o Marku Nikezi}u i Latin-
ki Perovi}. I Tito dugo vremena nije mogao da ih likvidira. A morao je
iz drugog razloga, da bi napravio ve{ta~ku ravnote`u sa stawem u Hr-
vatskoj. Sva javnost Jugoslavije je bila orijentisana protiv Hrvata, i
Tito je morao po svaku cenu da poka`e da nisu samo Hrvati koji su nepri-
jateqi, ima ih i me|u Srbima. Zato je trebalo likvidirati i srpsku gar-
nituru, da bi se uspostavila ravnote`a.
Dugo vremena to Tito nije mogao da uradi. Ovi su qudi bili dosta
sposobniji, obrazovaniji i inteligentniji od wega. Jer wega je ve} poma-
lo zahvatala stara~ka skleroza. I kako on to ~ini? On, umesto da sazove
Centralni komitet Saveza komunista Srbije i tako obori Nikezi}a i
Latinku Perovi}, znao je da tamo ne bi imao ve}inu, jer su oni ve} rani-
je blagovremeno, sebi obezbedili ve}inu u Centralnom komitetu, imao
je iskustvo na ranijem slu~aju Slovenije, kako su Slovenci odbranili
Kardeqa, i trudi se da tu gre{ku ne ponovi. I ne saziva Centralni ko-
mitet Saveza komunista Srbije, nego saziva “Politi~ki aktiv Srbije”.
To je forum koji nije predvi|en nikakvim statutarnim normama. Tu jed-
nostavno saziva qude po svom izboru. Bilo je ~lanova Centralnog komi-
teta, mo`da ne svi ili svi, to nije ni va`no, i onda druge politi~ke
funkcionere, i dr`avne i partijske, i mada takav organ ne mo`e donosi-
ti nikakve odluke, on ih saziva i na wemu se odlu~ivalo. Josip Broz Ti-
to ni tada nije imao komotnu ve}inu. Ali jednim potezom on to re{ava.
Pona{a se kao da je pobedio i oni nemaju kud. Ili da idu u zatvor, ili da
podnose ostavke. Dakle, me|u Srbima nije bilo tako ~vrstih, tako dosto-
janstvenih, ~asnih i po{tenih qudi me|u srpskim komunistima, koji bi
radije izabrali zatvor nego ostavku. Takav nije bio ni Aleksandar Ran-
kovi}. On, kada je skinut sa vlasti, kada je oboren, oti{ao je u penziju.
Nikada se nijednim potezom nije suprotstavio Josipu Brozu. Bez obzira
na to kada je to re`imu bilo potrebno, oni su vodili kampawu protiv
Rankovi}evaca, i takvih qudi uop{te nije bilo, osim penzionisanih po-
licajaca, a re`imu je trebalo. Kada ka`u, hrvatski nacionalisti, usta-
{e onda odmah napadaju i ~etnike, i napadaju rankovi}evce. Ne vidim da
to jednostavno ima veze sa Hrvatima. ^ak, kakav je Rankovi} bio ~ovek,
govori i ~iwenica da je 1980. godine, oti{ao da se pokloni Josipu Bro-
zu u bolnicu u Qubqani, oti{ao je tamo da ga poseti, i sedeo pored we-
govog uzglavqa. Mo`ete misliti, kakav je ~ovek on bio.
Daqe, kada je Tito oborio i ovu garnituru u Srbiji, ostale su mu od-
re{ene ruke da sprovede definitivne ustavne promene koje su krunisane
Ustavom iz 1974. godine. Kardeq je neumorno radio da se te promene {to
pre sprovedu, i one su sprovedene. Tada je Federacija totalno razbijena,
tada je srpski narod definitivno pocepan, podeqen, delovi srpskog naro-
da su suprotstavqeni jedni drugima. Bilo je samo sporadi~no otpora tim
ustavnim promenama. Jedini koji su pru`ili otpor ustavnim promenama
bili su deset nastavnika Pravnog fakulteta u Beogradu, na ~elu sa dr Mi-
hailom \uri}em. Oni su otvoreno istupili na skupu profesora i stude-
nata Pravnog fakulteta protiv ustavnih amandmana. Oni su ukazali da
ustavni amandmani razbijaju srpski narod i da Srbi to moraju da odbace.
972
Zbog toga je uhap{en, osu|en prvo, na dve godine, pa mu je kazna smawena
na godinu dana, i odle`ao je 8 meseci. Onih devet ostalih, ostali su bez
posla. Izba~eni sa Fakulteta, kasnije su se zapo{qavali na raznim in-
stitutima, po raznim drugim ustanovama. Me|u wima su bili najistaknu-
tiji Kosta ^avo{ki, Andrija Gams i drugi. Krajem {ezdesetih godina u
Zagrebu je postala mnogo aktivna grupa od filozofa marksista, tzv. prak-
sisovaca, okupqenih oko ~asopisa “Praksis” koji je izlazio desetak godi-
na ranije. Ono {to bi se moglo nazvati wihovom zaslugom da su bili jed-
ni od prvih koji su ukazivali na po~etke Mas-pokreta u Hrvatskoj. Oni su
tada uspeli odrediti wegovu su{tinu. Me|u wima je bilo najvi{e Srba,
bilo je i Hrvata, razume se. Ima ~asnih qudi, jedan Rudi Stupek se poka-
zao kao ~astan ~ovek nasuprot svom bratu Ivanu Stupeku, poznatom hrvat-
skom nacionalisti usta{kog opredeqewa. Ro|ena bra}a, a me|usobno
uop{te ne govore, ve} dvadesetak godina. Tu su se najvi{e isticali Mi-
lan Kangrga, Gajo Petrovi}, Danko Grli} i drugi, oni su bili dosta ~vr-
sto povezani sa grupom praksisovaca iz Beograda, uglavnom profesorima
Filozofskog fakulteta Mihajlom Markovi}em, Qubomirom Tadi}em,
Zagorkom Golubovi}, Svetozarom Stojanovi}em, Neboj{om Popovim,
Dragoqubom Mi}unovi}em itd. Izdavali su taj ~asopis “Praksis”, ~aso-
pis je bio izrazito marksisti~ki, ali ipak u izvesnoj opoziciji prema re-
`imu. Dozvoqavao je sebi da kritikuje pojedine re`imske i teorijske po-
stavke i prakti~ne akcije. I Titu je to mnogo smetalo. Oni su organizo-
vali tzv. Kor~ulansku qetwu {kolu, svake godine na Kor~uli, na koju su
pozivali istaknute svetske marksiste. Bili su prili~no jaki, ~vrsti i
dosta jedinstveni. I Tito je jedva uspeo da ih skloni. Slomio ih je tek
1975. godine, tada je i ukinut ~asopis “Praksis”. Nastavili su se izdava-
wem ~asopisa “Praksis interne{enal” u Londonu ali oko toga su se poce-
pali, me|usobno se zavadili i onda su se vi{e sva|ali me|usobno nego {to
su ne{to ozbiqnije na politi~kom planu uradili. U Srbiji ta grupa oko
Mihajla \uri}a na Pravnom fakultetu, grupa praksisovaca oko Qubomi-
ra Tadi}a i Mihajla Markovi}a, Dobrice ]osi}a, to je bila jedina opo-
zicija. Druge opozicije u Srbiji nije bilo. S vremena na vreme pojavila
bi se poneka redakcija ~asopisa “Student”, po neka redakcija ~asopisa
“Vidici”, oni bi pone{to javili dok ih ne bi posmewivali, dolazili bi
drugi i drugi su bili re`imski prvih nekoliko meseci, dok se omladinci
ne bi oslobodili, i dok ne bi po~eli da misle svojom glavom, a onda su
opet smewivani. Tako je to i{lo u nedogled. Ali ozbiqnije opozicione
politi~ke akcije nije bilo.
[to se ti~e Kosova i Metohije, prvi put otpor re`imu pru`aju Do-
brica ]osi} i istori~ar dr Jovan Marjanovi}, na sednici Centralnog
komiteta Srbije u junu 1968. godine. Tada na wih ustaju svi srpski komu-
nisti. Posebno su se odlu~nim u tom obra~unu pokazali Milo{ Mini}
i Dra`a Markovi}, veliki izdajnici srpskog naroda. I ]osi} i Marja-
novi} bivaju izba~eni iz Centralnog komiteta. Marjanovi} se posle to-
ga gotovo iskqu~ivo posvetio istoriografskom radu, nau~nom radu.
Umro je pre desetak godina. Nije se vi{e politi~ki javno eksponirao.
Dobrica ]osi} je nastavio da se eksponira na odre|ene na~ine i posle
973
toga. Poznate su wegove besede u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti,
wegova istupawa u Srpskoj kwi`evnoj zadruzi, ~iji je bio direktor,
predsednik pa je tu smewen. Likvidirana je ~itava uprava.
U sedamdesete godine ulazimo sa takvom srpskom opozicijom, druga-
~ije nije bilo. Nije bilo klasi~ne gra|anske demokratske opozicije.
Marksisti koji su bili opozicija prema re`imu, poku{avali su da re-
`im poprave. Oni su ponikli u Komunisti~koj partiji Jugoslavije, u~e-
stvovali su u Drugom svetskom ratu, bivali partizanski komandanti,
partizanski komesari. I nikada nisu bili u stawu da se potpuno distan-
ciraju od komunisti~kog re`ima. Sve {to su oni nastojali to je da se ko-
munisti~ki re`im popravi prema nekim wihovim zamislima. Dakle, da
po~nu iz po~etka ono {to su bili wihovi mladala~ki snovi, smatraju}i
da je Tito po{ao pogre{nim putem. Me|utim, za Tita su vrlo opasni. Ti-
to nije trpeo nikakva suprotstavqawa, nikakva protivqewa i s vremena
na vreme je progawao ove opozicionare. U jednom trenutku je hteo i da
uhapsi Dobricu ]osi}a i u tome mu se suprotstavio Marko Nikezi}. Ti-
to nije uhapsio ]osi}a, ali je smenio Nikezi}a, pa je na neki na~in opet
bio zadovoqan. Ovi praksisovci su izba~eni sa Filozofskog fakulteta
1975. godine. Pet godina su bili bez posla, primali su platu iz dr`avnog
buyeta. Re`im nije bio u stawu da ih na relativno regularan na~in ote-
ra. Iz Gradskog komiteta su dolazili funkcioneri na Filozofski fa-
kultet u Beogradu, tra`e}i da se svih sedam profesora izbaci. Kolektiv
Filozofskog fakulteta to nije prihvatio, ni na jednom glasawu re`im
nije dobio ve}inu. I kada je bilo nemogu}e da to i u postoje}oj zakonskoj
normi izvedu, re`im je ovo u~inio. Skup{tina Srbije donosi dva nova,
posebna, zakona. Po prvom zakonu omogu}ava se Skup{tini Srbije da sta-
vqa na raspolagawe univerzitetske nastavnike. Po drugom zakonu Skup-
{tina Srbije slede}i onaj prvi zakon odlu~uje da se ovih sedam profe-
sora odstrani sa Fakulteta. Tako ne{to nigde, ni u komunisti~kom sve-
tu nije zabele`eno, takva samovoqa vlasti, takvo javno prikazivawe re-
`ima kao ~isto teroristi~ko nakon {to su ih izbacili sa Fakulteta,
oni nastavqaju na odre|eni na~in da se suprotstavqaju re`imu, i pred-
stavqaju vrlo zna~ajnu opozicionu snagu u vreme kada srpski narod boqe
opozicije nije ni imao.
Sa takvim stawem dolazimo u posttitovski period. Dakle, sa te tri
osnovne grupacije u na{oj opoziciji, ako ne ra~unamo tu Milovana \i-
lasa, koji je i daqe nastavio da pi{e, da se suprotstavqa re`imu. Robi-
jao je pod Titom devet godina, kwige objavqivao i druge tekstove, uglav-
nom u inostranstvu. U na{oj javnosti, ni u srpskoj, ni u jugoslovenskoj,
nije imao nikada nikakvog ve}eg uticaja. Ali se tu de{avala jedna inte-
resantna stvar. Mada je Milovan \ilas u ratu radio sve ono {to su ra-
dili i drugi komunisti~ki rukovodioci, kao da se u narodu ose}alo neko
olak{awe, qudi su bili vrlo spremni da sve to svaquju na wegova le|a.
Ja ne mislim da wega treba pravdati, wega ni{ta ne mo`e opravdati za
ono {to je uradio u ratu, me|utim, qudima je nekako bilo lak{e da samo
na wega svaquju krivicu. On je prema uzoru Broza kao glavnog krivca, da
tu prozovu Rankovi}a i Kardeqa, po{to je on politi~ki pao, najlak{e je
974
bilo na wega svaliti svu krivicu. Mada \ilas ni{ta ni u Crnoj Gori u
toku rata nije uradio za{to nije imao direktno Titovo odobrewe i na-
re|ewe. To treba imati u vidu kada se procewuje wegova ratna uloga, a to
su i danas na{i intelektualci u otaybini spremni da, na neki na~in,
previde, pa svejedno napadaju \ilasa, jer nemaju nikakvih posledica ako
samo wega napadaju, a ovi sve uglavnom osu|uju kad napadaju \ilasa da
istovremeno napadaju i Tita i Rankovi}a i Kardeqa. Rankovi}a mogu, a
Kardeqa na primer, ili neke druge koji su u mnogo du`em periodu ~ini-
li razna zverstva i razne zlo~ine, ne mogu.
Ulaze}i u taj posttitovski period, suo~avamo se sa mnogim proble-
mima. Nekoliko godina je trebalo da se narodu saop{ti, da narod sazna
u kolikim je dugovima Jugoslavija. Jugoslovenski dugovi su bili najstro-
`ije ~uvana dr`avna tajna. A obi~an svet je, s vremena na vreme, imao
utisak da se standard po~eo popravqati, krajem {ezdesetih i po~etkom
sedamdesetih godina, sve vreme sedamdesetih godina uglavnom je rastao
`ivotni standard obi~nih qudi i gra|ana. Qudi su dosta olako bili
spremni i da zasluge za to pripisuju Josipu Brozu. Nisu doista bili sve-
sni na kakvom buretu baruta sede. Nisu bili svesni na ~emu se zasniva
wihovo, relativno blagostawe. Wihov relativno poboq{an `ivotni
standard. Mislili su da je to rezultat politike koju vode komunisti, da
je to rezultat wihove li~ne politike. Da su to uspesi privredne refor-
me. Da su to uspesi samoupravqawa. ^itavih deset godina uop{te se ni-
je ni raspravqalo o ekonomskim pitawima. Vo|ena je kampawa protiv
tzv. tehnomenayera ili tehnobirokrata, kako su ih nazivali, po{to su
oni prema komunisti~koj zamisli, ti koji kr{e samoupravqawe, koji
onemogu}avaju, kako to komunisti ka`u da “samoupravqawe za`ivi” u
praksi i dru{tvenoj bazi. Narod kao narod, nije o tome mnogo ni razmi-
{qao. Tek kada do|e u nevoqu obi~an ~ovek po~iwe da razmi{qa o uzro-
cima takve nevoqe i jo{ gorim posledicama na koje mo`e ra~unati. Ka-
da je kona~no objavqena ~iwenica da je Jugoslavija do gu{e u dugovima,
kada po~iwe rapidno da slabi `ivotni standard, u narodu nastaje kome-
{awe. Re`im po~iwe da gubi autoritet u narodu. Me|utim, re`im je naj-
vi{e izgubio u srpskom narodu od svoga autoriteta, izbijawem otvorene
kosovskometohijske pobune 1981. godine. Razume se, bu|ewe srpskog naro-
da nakon te pobune nije bilo ni brzo ni jednostavno. Mnoge je opet Srbe
re`im uspevao upregnuti u svoja kola, ukazivati na to da je do pobune do-
{lo slu~ajno, zbog ekonomske krize, vrlo brzo }emo se izvu}i, nije nam
prvi put da smo u te{ko}ama, tako re`im naziva tu krizu, tj. pote{ko}e.
Izvu}i }emo se kao i ranije, dodu{e sada nismo sa Titom, nema Tita da
nam pomogne, ali tu je Tito, to smo mi svi itd. To su bile te re`imske
parole, koje su trajale 1981, 1982. i 1983. godine.
Posle vi{e takve parole nisu palile u narodu. Godine 1985. recimo
kada je uvedena nova nov~anica od 5.000 dinara sa Titovim likom, u Her-
cegovini se za~ela pesma: “To je nama na{a borba dala, vre}a bra{na –
~etiri mar{ala”. Jer sa ~etiri takve nov~anice jedna se vre}a kupi. Da-
nas vi{e ne mo`e da se kupi ni paklo cigareta za “jednog mar{ala”.
U takvim uslovima dolazi do pravog procvata raznih oblika opozi-
975
cionih delovawa. Stasale su, mla|e posleratne generacije, generacije
koje nisu pro{le kroz rat, kroz komunisti~ku revoluciju, koje nisu suvi-
{e optere}ene komunisti~kom doktrinom. Po~ele su postepeno da se
osloba|aju, po~ele su da misle svojom glavom. Wihovi politi~ki zahte-
vi ni do danas, nisu dovoqno artikulisani. Ali, oni su u sve ve}oj opozi-
ciji prema re`imu. Naro~ito u Beogradu, u mla|em svetu su vrlo izra`e-
ne antikomunisti~ke tendencije. Danas komunisti kod srpske omladine
nemaju nikakve {anse. Ali, ono {to je mo`da osnovni problem, dana{we
srpske opozicije, je to {to ona nije dovoqno organizovana. I u dana{woj
srpskoj opoziciji, zna~ajnu ulogu imaju marksisti. Ja u tome vidim jedan
od na{ih glavnih problema. Recimo, neka od na{ih profesionalnih
udru`ewa koja su tradicionalno suprotstavqena re`imu, kao recimo,
Filozofsko dru{tvo Srbije, ili Sociolo{ko dru{tvo Srbije, pogoto-
vo, puna su marksista. Marksisti tamo jo{ uvek imaju prevagu. Nisu to
~isto re`imski marksisti. To su qudi koji su sebi dali neku zna~ajnu
ulogu u suprotstavqawu postoje}em re`imu. Ali su ostali marksisti.
Kada je re~ o starcima, oni nemaju kud, jer, onaj koji je pro{ao ~etiri go-
dine rata sa partizanima, bio partizanski komesar, posle rata istaknu-
ti komunista, onaj koji je pisao mnoge kwige na marksisti~ke teme, za-
kliwao se u marksizam, sada kada je navr{io 60, 70 ili vi{e godina, jed-
nostavno nije u stawu da se odrekne ~itavog svog `ivotnog dela, i da
okrene novi list. Wima je kasno da po~iwu iz po~etka. I to je ono {to
po mom mi{qewu, te qude spre~ava da danas postanu radikalniji i da se
odvoje od marksizma i komunizma. I oni }e umreti kao marksisti. Sma-
tram da je ta generacija jednostavno otpisana. Razume se, sve dok su sprem-
ni da pone{to urade za dobrobit srpskog naroda, a neki od wih jesu, to im
se ne mo`e osporiti, pone{to urade s vremena na vreme, daju neki inter-
vju, napi{u neki tekst i sve ostalo, wih ako ni{ta ne treba napadati. Ja
mislim da je wima wihova nesre}a dovoqna, nesre}a ta {to }e do kraja
`ivota ostati marksisti.
A kada su danas ve} svesni u kakvim su zabludama `iveli, svi bi ne-
kako da prika`u ovaj re`im kao nemarksisti~ki i nekomunisti~ki, kao
re`im koji je izdao i marksizam i komunizam. Da li uop{te postoji ne-
ki re`im koji u tom smislu nije izdao, kao da je to samo specifi~nost ju-
goslovenskog komunisti~kog re`ima. Pa takvi su svi drugi komunisti~-
ki re`imi, {irom sveta. Dakle, nije problem u re`imima, nego je pro-
blem u ideologiji na kojoj je re`im zasnovan. Nije problem u Staqinu,
nego je problem u Marksu. Marks je idejni za~etak Staqinovih logora.
On se nije zalagao za ba{ takav vid uni{tavawa qudi. On se zalagao za
uni{tavawe qudi, zalagao se za komunisti~ku diktaturu, a Staqin je sa-
mo najverniji u~enik Marksa i Lewina i ni{ta vi{e. Staqin je u prak-
si sproveo ono {to su Marks, Lewin i Engels zamislili. I on je to do-
veo do onih krajwih konsekvenci. A svaki kasniji poku{aj, kako to komu-
nisti ka`u, borbe protiv staqinizma, u stvari je izvesna revizija mark-
sisti~kog u~ewa. Ali marksisti~ki re`imi, komunisti~ki re`imi ni-
su uspeli da odnesu prevagu, da odnesu pobedu u borbi protiv staqinizma,
tzv. staqinizma, mada se meni taj izraz u principu ne svi|a, ja kada ka-
976
`em staqinizam ja mislim na marksizam, na komunizam kao takav, nisu
uspeli da odnesu prevagu u toj borbi, iz jednostavnog razloga {to nisu u
potpunosti mogli da se oslobode komunizma. Sve dok istrajavaju na ko-
munizmu, izlaska tih dru{tava iz krize nema. Nemogu}e im je, dakle, da
re{e problem ekonomske i politi~ke krize, nemogu}e im je da u|u u red
civilizovanih i demokratskih dr`ava savremenog sveta.
Kako se ispoqavaju dana{wi oblici opozicionih delovawa u Srbi-
ji? Protiv marksista u Srbiji se kao opoziciona snaga pojavquje jedan
broj sve{tenika Srpske pravoslavne crkve. I to je zna~ajna opoziciona
snaga. Prosve}eni intelektualci, me|u wima ima vrlo pametnih, obrazo-
vanih qudi. Zatim jedna grupa mladih sve{tenika {aba~kog “Glasa cr-
kve”, itd. Zatim druga opoziciona snaga koja danas deluje u na{oj otaybi-
ni, koja danas deluje u Beogradu, predstavqa opoziciju demokratskog naci-
onalnog opredeqewa. I ona je izrasla iz komunisti~kih redova. Ali je
~ine ne{to mla|i qudi, qudi koji nisu pro{li kroz rat i komunisti~ku
revoluciju, qudi koji svoje ruke nisu nikada uprqali krvqu, mo`da samo
zato {to nisu imali {ansi da uprqaju ruke, ali ja ne mislim da je to jedi-
ni razlog. Ti qudi jednostavno mogu da se oslobode komunizma. Wihovo
osloba|awe nije dovoqno brzo, nije preko no}i. Ali kao da je sigurno, idu
u tom pravcu i svakim danom je sve o~iglednije. Ti qudi, po{to jo{ nisu
na zalasku svog `ivotnog veka, mnogo se lak{e osloba|aju od komunizma.
Wima je mnogo lak{e da okrenu novi list. I me|u wima ima onih koji ka-
`u u ono vreme kada su bili marksisti nisu to bili iskreno. Malo je onih
koji priznaju otvoreno svoju mladala~ku zabludu; jeste bio sam marksista,
bio sam komunista, sada to vi{e nisam, bio sam u zabludi, do te moje za-
blude doveli su takvi i takvi ~inioci; to kao da se mnogima te{ko preva-
quje preko usta. Ali ima i takvih slu~ajeva, i mislim da }e ih u budu}e sve
vi{e biti. E sada, po{to mi svi dana{wi srpski opozicionari, (ja sam
malo prekarda{io u vremenu) vodimo poreklo iz komunisti~kih redova,
jer druge opozicije nije bilo, smatram da srpski narod dana{wom srpskom
opozicijom ne mo`e biti zadovoqan. Ali, kakvi smo takvi smo, mi danas
boqu opoziciju nemamo. E sada, kakva bi bila na{a uloga, dana{we srp-
ske opozicije, u svemu ovome? Kako je ja vidim tu na{u ulogu, razume se, ja
ne govorim ni u ~ije drugo ime nego u svoje sopstveno. Smatram da na{a
osnovna uloga da {irimo {to ve}i prostor, da nova, jo{ mla|a generaci-
ja stupi na politi~ku scenu, kako bi imali {ansi, da jednim potezom zbri-
{e sada{wi re`im i sada{we komuniste i nas dana{we opozicionare
koji smo bilo kada u svom `ivotu {urovali sa komunistima na bilo koji
na~in.
U tome ja vidim na{u {ansu za ovo potpunije iskupqewe. Koji su me-
todi dana{weg opozicionog delovawa? Mi do sada jo{ nismo poku{ali
da formiramo opozicionu partiju. Posledwe dve godine to smo i mogli,
ali nismo hteli. Mogu da ka`em u svoje ime, i u ime nekolicine qudi sa
kojima sam najbli`i iz ove druge grupacije, ove grupacije opozicionara
demokratskog i nacionalnog opredeqewa. Smatram da nam danas to ne bi
bilo pametno jo{ za izvesno vreme. Mi se svi zala`emo za vi{epartij-
ski sistem. Te stvari na~elno podr`avamo, zato smo svi jednoglasno, zdu-
977
{no i to pokazujemo u svim svojim javnim istupima. To pokazujemo jednim
zvani~nim kolektivnim dokumentima sa kojima istupamo. U pro{loj go-
dini onaj zajedni~ki akt Udru`ewa kwi`evnika, Filozofskog dru{tva
Srbije, i nedavno ste imali prilike da ~ujete Udru`ewe kwi`evnika se
samo zalo`ilo za uvo|ewe vi{epartijskog sistema. Ali nismo poku{a-
li da formiramo partiju. Koji su to razlozi? Prvi je razlog {to smatra-
mo da danas to nije ono {to je najpotrebnije srpskom narodu. [ta je da-
nas najpotrebnije srpskom narodu? Dve stvari: definitivno ru{ewe
kulta li~nosti Josipa Broza Tita i, druga stvar, zaokru`ivawe granica
srpske dr`avnosti.
Sve dok ne zaokru`imo granice srpske dr`avnosti, mi srpski opozi-
cionari ne smemo da u~inimo ni{ta {to bi nas me|usobno delilo, {to
bi nas me|usobno suprotstavqalo, {to bi dovodilo do sukoba, {to bi qu-
de i narod dovodilo u situaciju da se opredequje za jednu ili drugu stra-
nu. Sve dok dana{wi re`im u Srbiji vodi takvu politiku, politiku ko-
ja je okrenuta srpskim nacionalnim interesima, a mi moramo priznati
da je trenutna politika takva, jer je taj re`im u Srbiji pod Slobodanom
Milo{evi}em za ove dve godine uradio mnogo vi{e nego celokupna srp-
ska opozicija, od rata na ovamo. Mi ne bismo smeli da ~inimo ni{ta {to
bi smetalo toj akciji. Ako ve} nismo u stawu da ponudimo ne{to boqe, a
mi nismo u stawu da uradimo ono {to je on uradio za protekle dve godi-
ne. Da smo u stawu, onda bih bio prvi koji bi se zalagao da preuzimamo
stvari u svoje ruke. A nismo ni dovoqno sposobni, ni dovoqno jaki, ni
dovoqno organizovani.
Daqe, {to se ti~e drugih oblika na{eg delovawa, oni se uglavnom
iscrpquju u javnim istupima, istupima na javnim tribinama, kojih u Be-
ogradu danas ima mnogo. Ali, u ve}ini su pod kontrolom re`ima. Tribi-
na u Studentskom kulturnom centru, u Domu omladine, u Studentskom
gradu itd., sve su to tribine pod kontrolom re`ima. I mi najradikalni-
ji me|u srpskim opozicionarima nemamo {ansi da tamo govorimo sa bi-
ne. A ono {to ~inimo, to je da odemo u publiku, javimo se iz publike za
re~ i slistimo tako govornika. I vrlo je prepoznatqiv strah u o~ima
mnogih qudi, koji su dovedeni da govore na tribinama, kada se neko od nas
pojavi u sali. Sednemo obi~no negde u prvi red, i ~ekamo da on zavr{i
svoje uvodno izlagawe, javqaju}i se iz publike i sasecaju}i govornika. Ja
sam prouzrokovao prekid javne tribine na kojoj je govorio Branko Hor-
vat u maju pro{le godine, u Beogradu, u Studentskom kulturnom centru.
Doveli su ga, po{to sam na neki na~in iscrpeo govor o pitawima o koji-
ma sam mislio govoriti, moram da vam sada malo to ilustrujem. Doveli
su ga da govori o wegovom pogledu na krizu jugoslovenskog dru{tva i mo-
gu}nostima izlaska iz krize. I on je po~eo veoma bezobrazno. U to vreme
se pojavila wegova kwiga “Kosovsko pitawe” i on se eksponirao sa neko-
liko intervjua, staju}i otvoreno na stranu albanskih separatista. I to
je prvi put posle toga da dolazi u Beograd, i znao je da }e nai}i na `estok
otpor. I po~iwe, da bi nekako predupredio taj otpor, ~ita dva anonimna
pisma u kojima neki ~etnici prete da }e ga zaklati. I onda nastavqa iz-
lagawe. Ukazuje kako je u Beogradu, ne{to poput masovnog pokreta, kako
978
ne mo`e da do|e sebi zbog srpskog nacionalizma, kako se posva|ao sa ne-
kim srpskim prijateqima, zbog tog nacionalizma itd. I on to sve zavr-
{i i ja se prvi javim za re~. Otprilike, kao dvaput ovde, toliko je bilo
prisutnih qudi na toj tribini. I po~nem tako, {to smatram da je ta
otvorena pisma koja je sam sebi napisao, uostalom to klawe i nije u tra-
diciji srpskog naroda, nego naroda kome pripada Branko Horvat. I sve
ga ta~ku po ta~ku napadnem zbog tih wegovih javnih istupa, zalagawa za
albanske separatisti~ke stavove, wegove pozicije estradnog intelektu-
alca, nepromi{qenog teoreti~ara, itd. I na kraju ka`em da nemam ni-
{ta protiv da Branko Horvat osnuje novu albansku republiku na teri-
toriji Jugoslavije, ali pod uslovom da to bude Hrvatsko Zagorje. Tu ga
optu`im za otvoreno eksponirawe sa pozicija usta{ke ideologije, tu je
bila ona moja izjava, da je srpski narod vi{e puta ratovao na Kosovu i
Metohiji, da je to na{a “Sveta zemqa” i da su reke krvi prolivene za Ko-
sovo i Metohiju, da }emo ratovati ponovo, da }e se nova krv proliti, da
ostanu Kosovo i Metohija srpski. Horvat na to ni re~i nije odgovorio.
Rekao je, iza{la wegova kwiga, koju verovatno ve}ina nije pro~itala, da
ostavimo za jesen tu temu kada qudi pro~itaju tu kwigu, pa je on spreman
da govori o kosovskom pitawu. Vi{e se nije pojavio da govori na tu te-
mu.
Javi se jo{ nekoliko qudi koji podr`a{e moje stanovi{te. Javila
su se i dvojica na{ih izdajnika iz Beograda, koji neprekidno {uruju sa
Hrvatima. Re~ je o propalim studentima nekim, zaostalim iz 1968. godi-
ne, po 20 godina studiraju, jo{ nisu fakultet zavr{ili, ali neprekidno
{uruju i sa Slovencima i sa Hrvatima jer im oni pridaju ozbiqno zna-
~ewe. ^ine ih ozbiqnim. Mi svi u Beogradu ih znamo i niko ih ozbiqno
ne tretira. Ali oni im objave po neko protestno pismo, oni im objave po
neki pamflet, naro~ito u Sloveniji, u nekim slovena~kim listovima.
Oni ih tretiraju ozbiqno i tako ih ve{ta~ki odr`avaju na povr{ini.
Onoga trenutka kada bi im prestalo to pomagawe iz Slovenije i Hrvat-
ske oni bi jednostavno potonuli i vi{e ih ne bi bilo.
Koji su drugi vidovi na{eg opozicionog delovawa? Ponekad neko
uspe da se probije do neke redakcije i obezbedi da se po nekom re`imu,
nepovoqan tekst objavi, a to se retko de{avalo u posledwe vreme. Uglav-
nom je sva {tampa u re`imskim rukama, svi ~asopisi. I re`im, ako mu se
neki list ne svi|a, on mu zavrne finansijsku slavinu, nema dotacija i to
je odmah razlog da izdava~ki saveti kao re`imski kontrolori u redak-
cijama, skidaju redakciju, dovode novu, i re`im opet daje novac. Nijednog
slobodnog lista u na{oj otaybini jo{ nema. Desi se ponekad da neke no-
vine budu zabrawene, ali samo zato {to promakne glavnom uredniku,
{to promakne onome {to kontroli{e neki tekst. Desi se da neka kwiga
bude zabrawena na taj na~in, ali vrlo retko. Kwiga je izdata u izdava~-
koj ku}i pod dr`avnom upravom, pod dr`avnim ustrojstvom. Me|utim,
pojavquje se ne{to novo u Beogradu, na {ta se re`im vrlo te{ko privi-
kava, sa ~ime re`im nije ra~unao. Pojavile su se privatne {tamparije,
koje su po~ele od malih radwi za fotokopirawe, pa su nabavqale ofset-
ne ma{ine. Te ofsetne ma{ine nisu vi{e ni tako skupe. Privatne
979
{tamparije ni~u na sve strane. Pojavila se mogu}nost privatnog ne samo
izdavawa, nego i {tampawa tih kwiga. A kad se kwiga {tampa u privat-
noj {tampariji onda re`im ne mo`e ~itav proces neprekidno da ima pod
kontrolom. Tako da kwige koje se zabrawuju, u posledwe vreme, uglavnom
bivaju kwige koje su {tampane u privatnoj {tampariji, ~iji je privatnik
izdava~. A {ta se meni desilo u tom pogledu. [tampao sam nekoliko
kwiga u privatnim {tamparijama. ^etiri koje sam {tampao bile su za-
brawene. Ali re`im vr{i `estok pritisak protiv tih privatnih {tam-
parija. Prete im da }e zapleniti radwe, da }e im mnogo veliki porez od-
rezati itd. Godine 1987. vi{e nijedan privatni {tampar moje kwige ni-
je hteo u Beogradu da {tampa. Iz ~istog straha. I onda, {ta sam uradio?
Kupim polovnu {tampariju, malu stonu {tamparsku ma{inu, i po~nem da
{tampam u svome stanu. Ali kvalitet {tampe je bio mnogo lo{, kwige su
sa umazanim stranicama. Ja to {tampam u svome stanu, sam cantragujem,
to je slagawe listova na kuhiwskom stolu, i svaki put na|em drugu kwi-
goveznicu. Odnesem na povez, a sve kwige sklonim kod svojih prijateqa,
na razna mesta, svaki put mewam mesta, a onda po{aqem po{tom javnom
tu`iocu tri primerka. A recimo jednu petinu tira`a kwiga pustim u
prodaju po kwi`arama. I dok to wemu stigne po{tom, za dva dana obi~-
no, dosta se toga u kwi`arama ve} rasproda. Kad izda re{ewe o privre-
menoj zabrani, po{aqu policiju, pretresaju mi stan, ne mogu da na|u. Ne-
}u da ka`em ni gde sam povezivao, ni gde su kwige, a posle te kwige pro-
turam, posebnim kanalima, kako to ka`u, i zabranom samo ih reklamira-
ju u javnosti. Sva {tampa objavi: zabrawena ta i ta kwiga, qudi po~iwu
da tra`e, a kada tra`e onda to i na|u, po{to se uglavnom krivac sakri-
va i prodaje kwige. Od pro{le godine su u Beogradu svega tri kwige za-
brawene, i sve tri su bile moje.
Daqe, poku{ali smo i sa nekim oblicima organizovawa. Moje su|e-
we i hap{ewe jo{ {estorice u Beogradu, bili su glavni razlog za for-
mirawe odbora za odbranu slobode, misli i izra`avawa pri Srpskoj aka-
demiji nauka i umetnosti, popularno u Beogradu poznat kao ]osi}ev od-
bor. Uglavnom, on je okupqao mnoge akademike, najve}i deo u wemu su
marksisti, ali ima ovih kao Matija Be}kovi} i Borisav Mihajlo-
vi}–Mihiz koji nisu marksisti. Zatim Udru`ewe kwi`evnika Srbije je
formiralo odbor za odbranu umetni~kih sloboda, aktivan odbor koji ra-
di na svakom kr{ewu gra|anskih prava i sloboda. [ta se onda desilo?
Onda jedna grupa bolesnika, grupa ludaka, pacijenata poznatog beograd-
skog neuropsihijatra u penziji Veselina Savi}a, formira Komitet za
odbranu qudskih prava. Na ~elu Komiteta on kao psihijatar, a ~lanovi
odbora wegovi biv{i pacijenti. To nije sme{no, to je vrlo ozbiqna
stvar. Za{to je to ura|eno? To je ura|eno zato da bi se u javnosti prika-
zalo na neozbiqan na~in delovawe ova ve} dva postoje}a odbora. Tome na-
sedaju mnogi qudi, Hrvati i Slovenci, posebno Slovenci vrlo rado u
svojoj {tampi publikuju saop{tewa o Komitetu. Zatim neki emigrant-
ski listovi to rade, naro~ito londonska “Na{a re~”. (Posle }u vam o to-
me re}i nekoliko re~i, {ta mislim o toj londonskoj “Na{oj re~i”, po-
{to govorim o srpskoj opoziciji u Otaybini, ali govorim i o situaciji
980
u na{oj emigraciji, po{to ni tu nije sve ba{ kako treba, po mom mi{qe-
wu). Trebalo je dakle, da se predstavi javnosti neozbiqnom delatnost
svih odbora te vrste. I {ta oni rade? Oni izmi{qaju slu~ajeve re`im-
skog ugwetavawa qudi. Dovoqno je da ga popreko pogleda neko na ulici,
da on mo`e da se `ali jednom od ~lanova ovog komiteta i da ka`e, re`im
ga progawa, ovaj odmah pi{e peticiju, saop{tewe i {aqe na sve adrese.
[aqe stranim ambasadama, stranim novinarima u Beogradu itd. Zatim,
poku{ali smo sa formirawem poznatog “Fonda solidarnosti”, nakon
{to je Du{an Bogavac ostavqen bez posla. Du{an Bogavac, biv{i ured-
nik partijskog lista “Komunist”. I nas nekoliko stotina smo potpisa-
li saop{tewe o formirawu “Fonda solidarnosti”. A {ta se onda desi-
lo? Desilo se to da smo svi bili izmanipulisani. Jer je Du{an Bogavac
taj fond preuzeo u svoje ruke. Nikada nije dozvolio da se sazove Osniva~-
ka skup{tina Fonda, da se formiraju neki organi, Izvr{ni odbor, da se
postave blagajnici. Uvek je sve dr`ao u svojim rukama i uvek je on pisao
saop{tewa odbora i svaki put birao druge qude koji }e to potpisati.
Uvek druge po wegovom li~nom izboru. Uvek je to inicijativni odbor, to
je od Fonda solidarnosti ~inilo jednu neozbiqnu stvar u Beogradu.
Ozbiqniji qudi su se po~eli toga kloniti, ali re`im je i{ao na ruku
Fondu solidarnosti jer ga je `estoko napao po~etkom 1987. godine. Re-
`im je prvo izgubio bitku sa Srpskom akademijom nauka oko Memoran-
duma. I da bi postigao uspeh na drugom planu napadne iz svih oru|a Fond
solidarnosti time daju}i im i zna~aj u javnosti. I na toj slavi koju mu je
nenadano dao re`im Fond solidarnosti je egzistirao oko godinu i po da-
na, razume se, prili~no neozbiqno i neodgovorno. Dok pro{le godine
negde u avgustu Du{an Bogavac, nije dao izjavu za sarajevske novine “Na-
{i dani” u kojoj je izme|u ostalog srpski narod optu`io kao fa{istoi-
dan, imaju}i u vidu ove na{e demonstracije Srba i srpske nacionalne
zahteve. Ko je Du{an Bogavac? Du{an Bogavac je Srbin iz Crne Gore.
Boqe bi bilo da nije ni Srbin, ni iz Crne Gore. Otac mu je bio ~astan
~ovek i majka mu je vrlo ~asna `ena. Otac mu je bio ~etni~ki oficir i
ubijen kod Zidanog Mosta. A on je, jadnik, ~itavog svog `ivota bio ve}i
katolik od pape, ve}i komunista od bilo koga drugoga. Doveden je u takvu
situaciju, re`im ga je doveo. I to jo{ mo`emo da shvatimo. Me|utim, ne
mo`emo da ga opravdamo za sve kasnije postupke. Danas je on, bez obzira
na sve {to se de{ava, krajwe doktrinaran marksista i crnogorski zele-
na{. Prvi na{i sukobi su po~eli po pitawu postojawa ili nepostojawa
crnogorske nacije. On je stalno na tome insistirao, a danas je sveden na
filijalu Branka Horvata u Beogradu. Wegova je uloga u tome da izrezu-
je iz beogradskih novina ~lanke u kojima se napada Branko Horvat i da
to Horvatu {aqe u Zagreb. Toliko se srozao.
Pomiwao sam nekoliko karakteristi~nih slu~ajeva, pretpostavqa-
ju}i da ste mo`da i do sada ~uli za neki od wih. Bio sam odmah posle te
wegove izjave, u septembru pro{le godine, inicijator da se raspusti
Fond solidarnosti, i svi zna~ajniji qudi koji su bili ukqu~eni u Fond
solidarnosti potpisali su saop{tewe o raspu{tawu. “Politika” je ob-
javila to saop{tewe, ali nije objavila imena nas potpisanih, jer joj je
smetalo moje ime kao prvo, pa je objavila sam tekst bez imena.
981
 De{avaju se jo{ slu~ajevi da se jo{ neko telo formira. Nedavno je
bila jedna inicijativa za formirawe, kako su to nazvali Srpske sekcije
Socijaldemokratske partije Jugoslavije, ali nije nai{la ni na kakav od-
ziv. I nedavno smo nas nekoliko, nas 40 formirali u Beogradu Komitet
za odbranu Yevada Galija{evi}a i Hasana Deli}a. U vreme kada su bili
osu|eni, jedan je bio u zatvoru, sada je ovaj drugi u zatvoru. Ove mladi}e
iz sela Mo{evac kod Maglaja, koji se ve} nekoliko godina podruguju `e-
stokim pritiscima bosanske komunisti~ke garniture, ja sam ve} to spo-
miwao na svojim prethodnim predavawima, ~iwenicu da je jedini vid so-
lidarnosti sa kosovskim Srbima na podru~ju Bosne i Hercegovine pro-
{le godine odr`an ba{ u tom selu Mo{evac kod Maglaja, ~istom musli-
manskom selu, gde je tom prilikom jedan od lidera tog sela Yevad Galija-
{evi} pred okupqenim narodom recitovao “Lazarevu zakletvu” i “Boj na
Kosovu”. Oni pokazuju o~igledno i demokratsku i prosrpsku orijentaci-
ju. Zato, posebno mi srpski intelektualci treba da im pomognemo {to je
mogu}e vi{e u wihovom suprotstavqawu teroru bosanskohercegova~kog
komunisti~kog re`ima. ^uo sam da je uhap{en na ulazu u Maglaj i Hasan
Deli}. Prijateqi iz Beograda mi ka`u da je tom prilikom do{lo do ba-
tinawa naroda, da je dvadesetak policajaca upalo u kolonu, iz grupe iz-
dvojilo Deli}a, udaraju}i palicama svuda oko sebe, i ve} se u Beogradu
govori da je to bosanskohercegova~ka “@uta Greda”. Ja sam ube|en da }e
se tako desiti, i o~ekujem u najskorije vreme da se tamo desi ono {to se
desilo u Vojvodini i Crnoj Gori.
E sada, tu i tamo su prisutni slu~ajevi pojedina~no, u okviru opozi-
cionog politi~kog nastupa nekih intelektualaca, u svim delovima Jugo-
slavije, ~ak u Bosni i Hercegovini. Me|utim, obi~no se to desi da se ne-
ko usprotivi re`imu, vi{e ili mawe radikalno, i da strada. [to mu je
radikalnije suprotstavqawe, to gora stvar. Sve radikalnije su poslali
u zatvor, mawe radikalne su ostavqali bez posla, do onih najbanalnijih
stvari kao {to je bilo izbacivawe iz Partije.
Ali u nekim sredinama ni to izbacivawe iz Partije nije tako naiv-
no. Jer, biti izba~en iz partije u Bosni i Hercegovini zna~i biti, pro-
kazan, zna~i biti odba~en iz dru{tva, onemogu}en u obavqawu profesi-
onalne delatnosti, zna~i biti napu{ten od svojih najdra`ih prijateqa,
nekada i od rodbine i sl. Na svu sre}u, stvari se u zadwih nekoliko godi-
na mewaju, stvari idu na boqe, pa oni koji ulete u sukob sa re`imom vi-
{e nisu u situaciji da budu prezreni od svoje okoline, ~ak u`ivaju sve ve-
}u popularnost u narodu.
Ono {to sam najavio malopre, da vam skrenem na jo{ jednu ~iweni-
cu, koja mi je upala u o~i za vreme mog boravka u Americi, Kanadi i
Australiji. Ima jedan broj srpskih iseqenika koji nasedaju komunisti~-
kim provokatorima. Neki su naseli londonskom ~asopisu “Na{a re~”.
Tom ~asopisu su naseli i mnogi srpski intelektualci u otaybini. Kakva
je funkcija tog ~asopisa? On istupa sa izrazito antisrpske pozicije,
okupio je izdajnike srpskog naroda. Re`im ih namerno forsira. Na koji
na~in? Re`im ne pomiwe uop{te u svakodnevnim svojim napadima na
opoziciju, na neprijateqe, na ove, na one. Ne pomiwe najzna~ajnije srpske
982
listove i ~asopise u emigraciji. On forsirano pomiwe “Na{u re~”, da-
ju}i joj na taj na~in ve{ta~ki va`nost. Zatim, nikada re`im nije spre-
~avao da se “Na{a re~” dostavqa na adrese u Beogradu, adrese {irom Ju-
goslavije, dok je skidao sa po{te direktno druge ~asopise, druge novine,
druge listove. Zatim, uvek je bilo mnogo lak{e iz Beograda dostaviti
neki materijal na adresu “Na{e re~i”, i nesmetano su delovali weni po-
verenici u Beogradu, nego kada je re~ o drugim emigrantskim ~asopisi-
ma. Re`im je dakle, tim qudima ve{ta~ki pridavao veliku va`nost. Na-
stoje}i da je oja~a iz Beograda, iz Jugoslavije, kad ve} oni svojim ideja-
ma nisu bili u stawu da oja~aju svoju poziciju u emigraciji. I oni danas,
imao sam prilike da se upoznam sa skoro svim emigrantskim listovima,
koje izdaju Srbi, oni danas vode izrazito antisrpsku politiku. Protiv
su sada{wih zbivawa u Srbiji. I daqe su za saradwu, za bratimqewe sa
Hrvatima i Slovencima, podsti~u i podr`avaju svaku wihovu akciju, i
podsti~u svakoga onoga koji u Beogradu danas ide nasuprot srpskim na-
cionalnim interesima.
Treba imati u vidu, namerno sam sve ono ispri~ao, treba imati u vi-
du jednu ~iwenicu. U Beogradu deluje grupa qudi, nisu ba{ suvi{e me|u-
sobno organizovani, koji su se nekada eksponirali kao opozicionari i
kao disidenti. Neki su i stradali od komunisti~kog re`ima, neki su bi-
li u zatvoru. Neki od wih nije u intelektualnom smislu zna~ajan, ni iza
kojeg od wih nema ni napisane kwige, ni napisan ozbiqniji rad. U ve}i-
ni su propali studenti, studenti koji nisu zavr{ili fakultet i sl. Ta-
kvih ima, recimo jedno pedesetak, mo`da stotinu. Nijedno zna~ajno ime
ne mogu da vam navedem, takvih nema me|u wima. U Beogradu, danas poku-
{avaju pru`iti organizovan otpor, sada{wim zbivawima u Srbiji. Oni
se ukqu~uju u Jugoslovensku demokratsku incijativu koju je u Zagrebu
inicirao Branko Horvat. Za{to je to Branko Horvat uradio? Razume se,
ne zato {to je demokrata i pristalica komunisti~kog liberalizma. U
svojoj jednoj kwizi, pre dva-tri meseca se izri~ito opredelio protiv vi-
{epartijskog sistema i dokazivao za{to nama ne treba vi{epartijski
sistem. Odjednom sada ho}e novu partiju. Za{to? Wemu je jasno i hrvat-
skoj rukovode}oj garnituri koja mu je dala podr{ku, da Jugoslovenska de-
mokratska inicijativa nikakvih {ansi nema u Hrvatskoj. Ali, smatraju
da bi mogla imati me|u Srbima. Da Srbima podmetnu opet kukavi~ije ja-
je, da Srbe opet zainteresuju za jugoslovenstvo, koje se inicira iz Hrvat-
ske, da bi se Srbi opet me|usobno podelili, da bi pristali na kompro-
mise, sporazume sa Hrvatima, da bi zaboravili na svoje nacionalne in-
terese. Niko od ozbiqnijih srpskih intelektualaca nije pristupio
Branku Horvatu. Li~no sam 4. marta, ~ini mi se da je bila ta na{a van-
redna Skup{tina udru`ewa kwi`evnika, na kojoj smo odlu~ili presta-
ti sa svakim kontaktom sa slovena~kim kwi`evnicima. Li~no sam govo-
rio na toj skup{tini. Rekao za sve one Srbe koji pristupe Branku Hor-
vatu, da su izdajnici srpskog naroda.
* Da li je la`ni dr Branko Horvat platio beogradskim bankama pa-
re koje je uzimao?
Dr [e{eq: Vi mislite da je on la`ni doktor. Ja wega ne volim. Ne
983
samo da ga ne volim, mrzim ga, ali ga ne bih nazvao la`nim doktorom. On
je mo`da la`ni nau~nik, la`ni demokrata, ali la`ni doktor nije, nije
la`ni doktor. A nije nikada vratio to {to je u Beogradu ukrao.
* Da nam ne{to ka`ete o va{em mi{qewu u vezi vanrednog kongre-
sa, koji treba da se odr`i u decembru. Kakav je taj kongres i kakve Srbi-
ja ima koristi od tog kongresa.
Drugo. Da nam ka`ete kratko, u vezi Kecmanovi}a iz Bosne i Herce-
govine. Da li je on pravi Srbin ili je to neki sumwivi ~ovek, za{to su
ga oni smenili da ne mo`e da bude kandidat za predsednika.
I tre}e pitawe o Kosovu.
Dr [e{eq: Josip Broz Tito je ostavio za sobom vladavinu antisrp-
ske koalicije u Jugoslaviji. Nad Srbijom je bila prinudna uprava, fak-
ti~ki guvernerska uprava, na ~ijem su ~elu bili Dra`a Markovi}, Tiho-
mir Vla{kali}, Milo{ Mini} i drugi. Guvernerska uprava nad Srbijom
je pukla 1981. godine, na onoj poznatoj sednici Centralnog komiteta Sr-
bije, koja je trajala tri dana. Tada je definitivno polomqen Milo{ Mi-
ni}, oteran u penziju. Posle toga vi{e nije igrao nikakvu ozbiqniju ulo-
gu u politi~kom `ivotu. Dra`a Markovi}, bez obzira kakav je izdajnik
i neprijateq srpskog naroda, tada je, relativno, pozitivnu ulogu odi-
grao. Bio je jedan od najradikalnijih, na toj sednici u za{titi srpskih
interesa. Pa mo`ete misliti kakvi su ostali bili, ako je Dra`a Marko-
vi} bio najradikalniji. Od tog momenta po~iwe da se mewa odnos snaga u
Jugoslaviji. Postepeno. Antisrpska koalicija i daqe vlada Jugoslavi-
jom, ali Srbija po~iwe da se budi, bar tzv. u`a Srbija. I prvo u Srbiji
dolazi do velikih lomova. Pada garnitura sa Dra`om Markovi}em, do-
lazi Ivan Stamboli}. Sa Ivanom Stamboli}em dolazi i Slobodan Mi-
lo{evi}. Wih dvojica su prvo bili u prijateqskim odnosima. Me|utim,
Ivan Stamboli} nije mogao da ide dovoqno brzo, politi~ki. I dovoqno
radikalno, jer je optere}en i svojom porodi~nom situacijom, verovatno
je to jedan od glavnih razloga. On je sestri} Petra Stamboli}a. A nije
imao kud radikalnije da krene, a da prvo po svom ujaku ne udari. Mislim
da je to osnovni momenat koji je upropastio wegovu politi~ku karijeru.
Ako nemate umerene struje, dve struje koje bi se sporazumevale, a ne
bi se sporazumevale sa Hrvatima. Koja bi blago i ne bi blago oko Koso-
va. Te struje koja bi u osnovi bila neodlu~na. Dolazi nova struja, na ~e-
lu sa Slobodanom Milo{evi}em. Radikalna, izrazito orijentisana pre-
ma srpskim nacionalnim interesima. I ona po~iwe mnogo ozbiqnije da
mewa odnos snaga u Jugoslaviji. Kada je Slobodan Milo{evi} do{ao na
vlast u Srbiji, odnos snaga je bio 7 na prema 1. Sedam na prema jedan je
bio i 1981. godine, do ovog istupa Dra`e Markovi}a. Prvo su poku{ali
na Kongresu Partije, kada je biran Centralni komitet, da izbegnu izbor
Dra`e Markovi}a u Predsedni{tvo Partije. Prvi put je glasawe tajno,
on izgubi nije izabran. Ponovo je glasawe, opet nije izabran. I onda na-
stane te{ka gu`va, na sednici Komiteta gde su jedni drugima i majku pso-
vali. I tek su Srbi malo odva`nije ustali u toj situaciji, kada su zapre-
tili da }e svi napustiti Centralni komitet Partije, da }e do}i do hao-
sa u Jugoslaviji, Dra`a Markovi} na tre}em birawu bude izabran.
984
Zatim, trebalo je Ivan Stamboli} da bude srpski kandidat za pred-
sednika Savezne vlade, u vreme kada je do{ao Mikuli}. Sedam glasova je
bilo protiv wega, zna~i samo jedan za wega. Samo Srbija, tzv. u`a Srbi-
ja bila je za wega, svih sedam iz drugih republika i pokrajina protiv we-
ga. I tada dovedu Mikuli}a.
Kada je Milo{evi} preuzeo vlast to po~iwe postepeno da se mewa.
Makedonija koja je mnogo ugro`ena od Albanaca, mo`da ugro`enija od
same Srbije, po~iwe sve vi{e da se priklawa srpskom stanovni{tvu. Za-
tim, padaju vojvo|anski autonoma{i, Vojvodina je opet prikqu~ena Sr-
biji, vojvo|anska garnitura sada srpske interese predstavqa. Pali Cr-
nogorski zelena{i, nova crnogorska garnitura srpsku politiku vodi.
Pali albanski separatisti na Kosovu, Kosovo povereno pod kontrolu
Srbije. Na ~elu Kosova i Albanci i Srbi koji vode istu politiku koju
vodi i Centralni komitet Srbije. Zna~i stawe u Jugoslaviji 5:3. Vrlo se
lako mo`e desiti da uskoro i Bosna padne. Pa da bude stawe u Jugoslavi-
ji 6:2. E sada, u praksi se ve} promenio odnos snaga. Me|utim, na najvi-
{em dr`avnom nivou ostao je onaj stari, nasle|eni iz Titovog vremena.
Sastav Centralnog komiteta, na osnovu starih odnosa snage formiran.
Rukovodstvo partije, rukovodstvo dr`ave, svi drugi dr`avni organi, da-
kle odnos snaga u politi~kom vrhu zemqe ne odgovara odnosu snaga dole
u bazi. I sada, za{to se Hrvati i Slovenci boje vanrednog Kongresa? Za-
to {to }e se na vanrednom Kongresu onaj odnos snaga koji postoji u dru-
{tvenoj bazi izraziti kroz partijske organe i tela, i kroz strukturu
Kongresa, kroz opredeqewe delegata na Kongresu. I tada se oni boje da
definitivno ne izgube. I zbog toga su se i nogama i rukama suprotsta-
vqali vanrednom Kongresu. Wima ne odgovara dru{tvena situacija u ko-
joj se saziva vanredni Kongres. Na vanrednom Kongresu ovo {to je ve} re-
alan odnos snaga, fakti~ki odnos snaga u zemqi, mo`e da postane i for-
malni odnos snaga u politi~kom vrhu Jugoslavije.
[to se ti~e va{eg drugog pitawa, o Nenadu Kecmanovi}u, Nenad Kec-
manovi} je ~astan, po{ten ~ovek. Veoma obrazovan, veoma inteligentan i
sposoban. Intelektualac par ekselans, {to se ka`e. Mi smo bili izuzet-
no dobri prijateqi, najbli`i prijateqi na Fakultetu politi~kih nauka.
U vreme dok smo zajedno radili. Jo{ uvek je ostao u izvesnom smislu mark-
sista. Nije se potpuno odvojio od marksisti~ke ideologije. Me|utim, ka-
kav je takav je, izuzetno je pametan, inteligentan i ja ga visoko cenim. On
je u vi{e navrata direktno napadao politi~ku garnituru koja vlada Bo-
snom i Hercegovinom. Zbog svojih tekstova, posebno objavqivanih u beo-
gradskom “Ninu”, ve} je bio na udaru 1981. godine. Poku{ali su da ga poli-
ti~ki i intelektualno likvidiraju. Nakon pada Hamdije Pozderca, otkri-
vawem afere “Agrokomerc”. Zatim, nakon po~etka pada Branka Mikuli-
}a, jer Mikuli} jo{ nije u potpunosti pao, Kecmanovi}eva politi~ka zve-
zda je zablistala na hladnom bosanskom nebu. I on je veoma omiqen u na-
rodu, posebno me|u studentima. Vrlo brzo je stekao veliku popularnost,
postao rektor Univerziteta, mada su se zvani~ne politi~ke strukture to-
me suprotstavqale. Kao rektor je stekao jo{ ve}u popularnost, pa je kan-
didovan za ~lana Predsedni{tva Jugoslavije. Re`im u Bosni mu se nije na
985
vreme suprotstavio. Nije se na vreme suprotstavio wegovoj kandidaturi,
tu je strahovitu gre{ku napravio. Re`im nije smatrao da je Kecmanovi}e-
va kandidatura ozbiqna. Ono, kada se uzelo desetak kandidata, pa neka se
na|e i Kecmanovi}. Nikome u prvo vreme nije to smetalo, jer niko nije ra-
~unao da Kecmanovi} mo`e postati najozbiqniji kandidat. Me|utim, ka-
ko su se qudi izja{wavali, kroz sve op{tine, kroz politi~ke strukture u
op{tinama, on je dobijao sve vi{e glasova. Polako izbijao na listi. I ta-
da policija mu montira optu`bu, da je strani {pijun. Policiju vodi, jo{
u svojim rukama dr`i Branko Mikuli}. To mu je posledwa optu`nica. Ka-
da izgubi politi~ku policiju, kada izgubi Slu`bu dr`avne bezbednosti,
gde su jo{ wegovi qudi, on gubi fakti~ki vlast u Bosni i gotov je. I nije
nemogu}e da se jo{ Mikuli} uskoro u zatvoru na|e.
Smatram da je vrlo dobro ovo {to se u Bosni de{ava oko Kecmano-
vi}a. Da je to daqi `estoki udarac bosanskoj vlasti i da }e je to na kra-
ju i uni{titi.
* Ima li mogu}nosti da se Srbi iz Rumunije presele na Kosovo?
Dr [e{eq: Ja sam ~uo za tu ideju jo{ u Beogradu. I smatram da je ta
ideja krajwe lo{a, da je nehumana i da je ne~asna, ako ho}ete. Qude koji da-
nas u Rumuniji `ive, kojima je mo`da tamo i boqe, nego na Kosovu i Meto-
hiji, iz jednog zla prebacivati u drugo. Ja sam za to da se izvr{i i politi~-
ki i vojni pritisak, ako treba, prema rumunskoj vladi, da se dozvoli ise-
qavawe svim Srbima koji to `ele. Me|utim, nikako ih ne bi useqavao na
Kosovo i Metohiju, nego u Vojvodinu, tamo ima mnogo prazne zemqe. Nase-
lio bi ih tamo na najboqu zemqu. Da malo do|u sebi, da malo predahnu. A
ne da slu`e kao topovsko meso na Kosovu. Da oni za nas izvla~e kestewe iz
vatre. Ako neko treba da ide na Kosovo, treba mi koji nismo `iveli u Ru-
muniji, a ne oni koji su se ve} u strahovitim mukama nalazili.
* Da li vi mo`ete ra~unati na neku vrstu realne pomo}i iz emigra-
cije, pomo}i Srbima?
Dr [e{eq: Ja sam ve} vi{e puta u tom smislu govorio. Vi Srbi u emi-
graciji bi nam najvi{e pomogli, kada bi se ujedinili i slo`ili i kada bi
ste zajedni~ki politi~ki istupali. Jer, vidite koliko u slobodnom svetu
`ivi Srba. Ka`u da ih ima vi{e od milion. I ne zna se ta~no koliko ih
ima. Kada bi ti svi Srbi bili slo`ni i jedinstveni, bar po nekoliko
osnovnih pitawa, i kada bi sve svoje me|usobne rasprave ostavili za kasni-
je, da se posvetite toj nekolicini pitawa, kakva bi to politi~ka snaga bi-
la. Sve vlade demokratskih zemaqa u kojima `ive Srbi, morali bi tu po-
liti~ku snagu da respektuju, i da prema woj kreiraju svoju spoqnu politi-
ku. Danas mi u svetu nigde vi{e prijateqa nemamo. Zapadno javno mwewe je
protiv nas Srba. A Srbi mesto da se ujedine i slo`e, i u~ine ne{to da se
to stawe promeni, Srbi se i daqe me|usobno glo`e. Vidite kako su Alban-
ci jedinstveni. Kako su Hrvati jedinstveni, kada je re~ o wihovim osnov-
nim nacionalnim interesima. Kada bi Srbi to uradili, oni bi na taj na-
~in mnogo nama u otaybini pomogli, u suprotstavqawu komunisti~kom i
titoisti~kom re`imu. I ostvarewu srpskih nacionalnih interesa.
* U svojim izlagawima stvorili ste utisak, ja sam to tako stekao, da
na{ srpski narod u otaybini zajedno sa vama intelektualcima u opozi-
ciji, jo{ uvek petqate sa tankim nitima. Nikako da se popnete. Bojim se,
986
da zbog toga, sami ste malo pre rekli, da Hrvati, [iptari i sva ostala
severna bra}a imaju svoj nacionalni program jedinstveno u svom narodu,
da znaju {ta ho}e. Kakvi smo, svi zajedno su protiv Srba, i da su Srbi usa-
mqeni u Jugoslaviji potpuno. Bojim se da ne budemo iznena|eni.
Dr [e{eq: Verovatno nam se to mo`e desiti. Ako ne budemo dovoq-
no pametni i desi}e nam se.
Ne sla`em se da mi nismo ba{ tako ujediweni u Otaybini, jesmo
prili~no. Ne sla`em se da Slovenci ba{ imaju neki posebno razra|en
nacionalni program. Osnovni program je antisrpska mr`wa. Nisu oni
mnogo daqe od toga. Sva{ta nam se mo`e desiti. Me|utim, mnogo je ve}
postignuto. Ko je do unazad godinu dana, mogao i sawati da }e za to takvo
kratko vreme, i Vojvodina i Kosovo i Metohija, i Crna Gora opet biti
srpski. Izgledalo nam je u jednom trenutku kao da su dve srpske zemqe de-
finitivno odvojene od Srbije. Izgledalo je kao nemogu}e, da se Vojvodi-
na ponovo privede Srbiji. Vojvodina je bila ve}i problem za Srbiju, ne-
go Kosovo i Metohija, pa je ipak to ura|eno. I zato, ja sam veliki opti-
mista. Ja smatram da sve mo`emo – ako ho}emo. [to je za nas najva`nije,
danas ne preti mogu}nost strane vojne intervencije ni sa Istoka, ni sa
Zapada. Prepu{teni smo sami sebi, mi koji `ivimo u Jugoslaviji. Onda
da vidimo, ko mo`e da se goropadi?
* Oko imena timova u Beogradu? Kako su pokr{teni Srbi za Ante
Paveli}a? Kako na{a patrija{ija ba{ ni{ta nije uradila po tome?
Dr [e{eq: Pa ja se sla`em da je to jedna komunisti~ka podvala u na-
zivima na{ih timova u Beogradu – Partizan i Crvena zvezda.
[to se ti~e pokr{tenih Srba u Drugom svetskom ratu, gotovo niko
od wih nije ostao katolik, posle Drugog svetskog rata. To nije toliki
problem, koliki su problem oni Srbi koji su mnogo ranije pokr{tava-
ni. Koji su jo{ u vreme Marije Terezije, ili u vreme mleta~ke vlasti nad
na{im zemqama, prvo pounija}eni, onda pokatoli~avani. To je pet, {est
generacija. Oni su uvek bili u situaciji da se ispoqavaju kao ve}i kato-
lici od samog pape. Oni su uvek kori{teni od strane Hrvata za najve}a
zverstva. Jer, Hrvati nikada iskreno nisu ih primali kao svoje, a odba-
~eni su od svojih, pravoslavnih. I uvek su se na{li u situaciji da mora-
ju da se dokazuju kao katolici mnogo vi{e nego {to se dokazuje Hrvat, re-
cimo iz Zagorja, ili iz hrvatskog primorja, iz zapadne Slavonije, takva
je ~itava zapadna Hercegovina, takva su mnoga Dalmatinska mesta, Lika,
Kordun. Tu `ivi taj katoli~ki `ivaq, koji se i danas smatra Hrvatima.
Svi su oni poreklom Srbi. Kod mnogih su sa~uvane krsne slave. Recimo
u Konavlima kod Dubrovnika, u Opuzenu, Metkovi}u i tim mestima. Jo{
uvek imaju krsnu slavu, bez obzira {to su katolici. I dolazi im kato-
li~ki sve{tenik u ku}u za krsnu slavu, i se~e slavski kola~.
Me|utim, {ta su uradili? Pomerili su krsnu slavu za onih 13 dana,
kolika je razlika izme|u pravoslavnog i katoli~kog kalendara. I oni su
to samo pomerili, prilagodili katoli~kom kalendaru.
* Ova dela koja radite vi i srpska zemqa, kome }e to biti pripisa-
no. Da li komunistima ili srpskom narodu po{to oni svi ka`u da su oni
Srbima dali svu slobodu, da su je oni izvojevali.
987
 Dr [e{eq: Slu{ajte jednu stvar. Nikakvo mi delo ne radimo. Mi smo
samo po kap vode u srpskom moru. [to u odre|enom trenutku neki od nas
predwa~e, {to istupaju ne{to radikalnije, {to istupaju sa nekom novijom
idejom, to u kona~nim ishodu i nije toliko va`no. Va`no je da srpski na-
rod iza|e, na kraju krajeva, kao pobednik. A wemu }e sve {to je dobro biti
pripisano, ali }e mu biti pripisano i ono {to je lo{e. A ono, {to mi po-
jedina~no treba da radimo, je da `igo{emo pojedina~ne lo{e pojave u sa-
mom narodu, i pojedince koji ~ine te lo{e pojave i koji veruju u proma{e-
nost narodnih pozicija. A to ko kakvu zaslugu ima, to nikada nama nije bi-
lo va`no. Komunisti su nam posle rata nametnuli takav na~in razmi{qa-
wa, jer su se me|usobno jagmili o privilegije na osnovu nekih svojih izmi-
{qenih ratnih zasluga. Nijedan srpski borac sa Solunskog fronta, nika-
da posle Prvog svetskog rata nije tra`io nikakve privilegije, zato {to
se borio. I srpski ratnici, kada su odlazili u rat smatrali su to svojom
du`no{}u, kao {to idu ujutro na poqe da kopaju, tako su smatrali svojom
du`no{}u da idu u rat. I u taktici na{eg naroda nikada nije bilo da, po-
sle zavr{enog rata, posle postignute pobede, oni koji su u~estvovali u ra-
tu tra`e da im se neko priznawe za to dodeli. Da imaju neke privilegije,
neke beneficije, da zbog toga budu uva`avani. Ako je ve} neko bio uva`a-
van, onda je to bila stvar samoga naroda, a ne wegovog zahteva.
* Tako je. Za mene je bilo veoma bolno 1975. godine, ja sam podigao
spomenik svom ocu, koji je bio u redovima Dra`e Mihailovi}a. Komuni-
sti su to tuma~ili kao po~ast Mihailovi}u, ili kao da je sa {ajka~om. U
“Politici” od 12. oktobra 1977. godine iza{lo je re{ewe, u kome glasi:
Svima onima koji su bili ~etnici, da se ti spomenici sru{e i uklone sa
onoga mesta gde su postavqeni. Tako je to u~iweno.
Ja bih molio da mi odgovorite, da li u Jugoslaviji momentalno, po-
stoji neki odbor za za{titu spomenika, ili da li }e do}i uskoro vreme
da se ovakvi spomenici mogu vratiti na mesta gde su bili postavqeni.
Hvala.
Dr [e{eq: Na`alost zaista je tako. U ~itavoj Jugoslaviji zaista je
tako od rata na ovamo. Ja sam ube|en da dolazi vreme kada }e se ta velika
istorijska nepravda mo}i ispraviti, kada }e mo}i srpski narod da oda
puno priznawe i Dra`i Mihailovi}u i ^etni~kom pokretu i svim Dra-
`inim borcima pojedina~no.
* U ve~era{wem izlagawu ste rekli da je Slobodan Milo{evi} do-
sta dao i dosta u~inio za pokret. [ta bi onda mi ovde u emigraciji. ^i-
tamo novine, mi znamo da je on ~lan Partije, da je komunista. Da li mi u
wemu vidimo, s obzirom da ga narod dosta podr`ava, budu}eg srpskog na-
cionalnog vo|u.
Dr [e{eq: Pa, ja ne znam {ta }e biti u budu}nosti, to }emo videti.
Ali bi na prvi deo va{eg pitawa ovako odgovorio. Odgovorio bih jednom
Kineskom poslovicom, za koju ka`u da je ~esto koristi Deng Hsiao Ping:
“Nije va`no da li je ma~ka crna ili bela, va`no je da lovi mi{eve”.
* Srpska pravoslavna crkva ima jedan dobar broj visokih intelektu-
alaca koji su svr{ili fakultete u inostranstvu. I da ima jedan broj, kod
vas sve{tenika. Da li bi mogli pribli`no re}i nam koji je to broj srp-
988
skih sve{tenika, da li je ve}ina na drugoj strani ili...
Dr [e{eq: Stvarno mi je te{ko da to procenim. Ima jedna grupa
srpskih pravoslavnih sve{tenika, razume se, koji se izdajni~ki pona{a-
ju i ti su u~laweni, uglavnom u Udru`ewe pravoslavnih sve{tenika ko-
ji deluju u okviru Socijalisti~kog saveza. Ali takvi imaju sve mawu ulo-
gu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Oni su bili veliki problem za ukupnu
crkvenu delatnost.
Kada je re~ o tim sve{tenicima koje najvi{e cenim, koje najvi{e po-
{tujem, za koje smatram da predstavqaju veliku nadu, ne samo Srpske pra-
voslavne crkve, nego srpskog naroda u celini. Trudim se da imam u vidu
wegovo preosve{tenstvo vladiku banatskog gospodina Amfilohija, zatim
dr Atanasija Jevti}a, dr @arka Gavrilovi}a i tu grupu mla|ih sve{teni-
ka oko {aba~kog “Glasa crkve”. Ima ih jo{, razume se, ja sada govorim o
onima za koje mislim da su se najvi{e eksponirali, da su danas najzna~aj-
niji.
Ina~e, svake godine stasavaju mla|e generacije teologa na Teolo-
{kom fakultetu u Beogradu. Veoma su obrazovani, puni znawa, spremni
da se bore za srpstvo. Bili su na svim demonstracijama, uvek istupaju kao
studenti Bogoslavskog fakulteta, sa srpskom nacionalnom zastavom,
bez petokrake, sa srpskim ikonama, posebno ikonom Svetog Save. Takvi
su bili na ovim demonstracijama koje su trajale dva dana krajem febru-
ara u Beogradu. I bili su u prvim redovima demonstranata.
* Mi znamo ko je bio Artukovi} i wegova dela sa Srbima. Kada je do-
veden u Jugoslaviju, da mu se sudi u Zagrebu, na kakav je on na~in su|en,
kada nije bio osu|en. [ta vi ka`ete o tome? Kako srpski narod reaguje
na to?
Dr [e{eq: On je bio osu|en na smrt. Srpski narod reaguje zbuweno.
Posebno srpska inteligencija. Artukovi} je bio su|en i osu|en na smrt.
Ali kazna ranije nije bila izvr{ena. @ivio je u zatvorskoj bolnici u
Zagrebu, boqe nego {to bi `iveo u Kaliforniji kod svojih najro|eni-
jih.
Dra`a Mihailovi} je su|en kao ratni zlo~inac 1946. godine i odmah
likvidiran. Po nekim na{im pretpostavkama u Beogradu, na najzverski-
ji na~in. Slobodan Jovanovi}, je posle rata, jedan od najve}ih intelektu-
alaca koje smo ikada imali, osu|en kao ratni zlo~inac, na kaznu robije.
Mnogi drugi istaknuti srpski intelektualci, srpske politi~ke vo|e su
su|eni i osu|eni. Neki u Beogradu, neki u odsustvu. Ali re`imu nikada
na pamet nije palo, u Beogradu, da sudi ni Anti Paveli}u, ni Andriji
Artukovi}u u odsustvu. Moglo im se suditi, ali nisu hteli. Kada je bilo
vreme za to, mogli su suditi i Artukovi}u i Paveli}u, pre ekstradici-
je. Pa da se ~itav svet upozna sa wihovim zlo~inima. Ovoga puta kada su
Amerikanci isporu~ili Andriju Artukovi}a, wemu je u Zagrebu su|eno
za izmi{qene krivice. Wegovo su|ewe je bilo re`irano. Wemu za wego-
ve glavne krivice, nisu ni sudili, za Jasenovac, za genocid nad srpskim
narodom. Wemu je su|eno nakon svedo~ewa nekih usta{kih koqa~a, koji
su pre`iveli rat, i koji ina~e slu`e re`imu kao svedoci kada god je to
potrebno. Oni sve svedo~e, da bi sa~uvali glavu oni }e sve tvrditi. Za-
989
{to su to Hrvati uradili? Uradili su zato, da bi za nekih 200, 300 godi-
na neki nepristrasni istori~ari, koji bi prou~avali proces Andriji
Artukovi}u, do{li do zakqu~ka, da je Andrija Artukovi} nevino osu|en.
Jer to pokazuju sva sudska dokumenta, koja uop{te ne sadr`e ni Jasenovac,
ni genocid. Hrvati su to poku{avali opravdavati narodu ~iwenicom, da
mu se za to ne mo`e suditi jer to nije sadr`ao akt o ekstradiciji. To ni-
je ta~no. Moglo se i za to osuditi, pa da presuda za to ne mora ni biti iz-
re~ena. Ali va`no je bilo da se proces vodi prevashodno za tu krivicu.
I da se izvedu dokazi na su|ewu. A Hrvati su to vrlo ve{to izbegli. Tre-
ba imati u vidu da su hrvatski komunisti i hrvatske usta{e uvek u doslu-
hu vojevali.
* ^itaju}i beogradsku {tampu, mo`e se videti kako Slovenija i Hr-
vatska, prete izlaskom iz Federacije. Zbog ~ega Srbija to ne uradi isto?
Dr [e{eq: Ja mislim da mi Srbi ne bi trebalo da pretimo da }emo
iza}i iz Federacije. Po{to su oni ve} zapretili, onda je nama najboqe
da ~ekamo da oni iza|u.
* Postoji veliki broj intelektualaca u emigraciji. ^ak jedan na{
veliki kwi`evnik Laza Kosti} je napisao 76 kwiga.
Da li postoji mogu}nost, da se sve te kwige pojave u kratkom roku.
Jer kod Hrvata, direktno ili indirektno ve} imaju, i slave Ante Star-
~evi}a i one kwi`evnike wihove. Kod Srba se jo{ nisu pojavile te kwi-
ge. Nazad, u pravom redu, nakon oslobo|ewa hrvatski sve{tenici su bi-
li odmah aktivni, bilo direktno ili indirektno. Uzimali su druge pro-
fesije, da bi se sakrili. Me|utim, i dan danas u Jugoslaviji, i dan danas
se ne zna koliko je u kojem selu ubijeno i zaklano Srba. [ta su radili u
to vreme na{im Srbima?
Dr [e{eq: Ja bih prvo odgovorio na drugo pitawe. Mnogi na{i sve-
{tenici su bili poklani. I {ta su mogli da rade?
Komunisti su posle rata spre~avali da se popi{u `rtve Drugog
svetskog rata. I one su i do dan danas ostale nepopisane. Jo{ uvek je
pretpostavqam, mogu}e da se izvr{i popis, ali kada }e to biti ura|eno,
ne znam. Ali sve vi{e se kwiga objavquje o usta{kom genocidu. Nedavno
je iza{la u Beogradu vrlo sadr`ajna kwiga Milana Bulaji}a “Usta{ki
zlo~in genocida i su|ewe Andriji Artukovi}u”. Zatim, Vladimir Dedi-
jer je objavio kwigu “Vatikan i Jasenovac”. Zatim je objavqena kwiga
“Magnum crimen” mladog Vikotra Novaka. Objavqena je kwiga prof. @i-
vojinovi}a “Prilozi za Magnum crimen”. Objavqena je kwiga Antuna
Mileti}a “Jasenovac” u tri toma. Na tome se u Beogradu radi, bez obzi-
ra, {to imam velike primedbe na ukupno delovawe Srpske akademije na-
uka i umetnosti, smatram da nije dovoqno. Ne da nije dobro ovo {to ve}
radi, nego nije dovoqno. Trebali bi jo{ vi{e, imaju sve mogu}nosti.
Srpska akademija je po pitawu genocida nad srpskim narodom, po pitawu
istra`ivawa genocida uradila zaista mnogo. Ima ~itav jedan odbor po-
sve}en pitawima genocida. Na tome rade i druge institucije i pretpo-
stavqam u narednom vremenu da }e mnogo biti u~iweno na tom planu.
[to se ti~e uloge Laze Kosti}a, koga visoko cenim i uva`avam, i sma-
tram jednim od najboqih srpskih intelektualaca uop{te, ne samo u emi-
990
graciji. Ja sam svoj stav izrazio na me|unarodnim oktobarskim susretima
pisaca, pro{le godine, u Beogradu, jer sam se zalo`io da se svim srpskim
intelektualcima koji su izgnani vrati mesto i ugled u srpskoj kwi`evno-
sti, tako kakav je slu~aj u kulturnom nasle|u srpskog naroda. Izme|u osta-
log, i zbog toga, pro{le godine sam privo|en u policiju i saslu{avan.
U Beogradu u posledwe vreme, sazreva otpor srpskih intelektuala-
ca prema re`imskom klevetawu srpske emigracije. I dovoqno je bilo da
nekoliko beogradskih intelektualaca do|e u Ameriku, Kanadu, Austra-
liju i da se na licu mesta upozna sa stawem, da mi svi u Beogradu sazna-
mo sa kakvim su nas la`ima i klevetama kqukali komunisti nekoliko
decenija. Nedavno smo po~etkom marta ove godine, na vanrednoj skup-
{tini Udru`ewa kwi`evnika Srbije izme|u ostalog usvojili stav, za-
kqu~ak, zahtev da se tra`i od re`ima da se svim Srbima u emigraciji do-
zvoli da do|u u Beograd na Vidovdan. Ja sam oti{ao tom prilikom daqe,
zahtevao sam da se svim Srbima, svima onima koji su Srbi po ro|ewu i
`ele, vrati srpsko ili eventualno jugoslovensko dr`avqanstvo. Po{to
sada i mi u Jugoslaviji imamo dvojna dr`avqanstva: republike u kojoj
`ivimo i jugoslovensko dr`avqanstvo. [to ne zna~i da oni trebaju da
se odreknu dr`avqanstva u dr`avi u kojoj `ive. Mogu imati i dvojno dr-
`avqanstvo, niko im to u civilizovanom svetu ne bi zamerao. A time bi
smo napokon, pro{irili ovaj proces ujediwavawa srpstva na ne{to ve-
}i teren. Radili bismo na ujediwavawu celokupnog srpstva. A koliko se
tehnologija u ~itavom svetu, razvija, jednostavno nije va`no gde Srbin
`ivi, ako je vezan na neki na~in za svoju otaybinu. Kako se razvila ta
avionska tehnologija, do kraja veka, verovatno }e i vama iz Australije
biti dovoqno jedan ili tri sata leta do Beograda. A to je kao sada do ne-
kog najbli`eg mesta. Zna~i uop{te nije bitno gde vi `ivite, bitno je da
su qudi povezani, da im je nacionalna svest na dovoqno visokom nivou, i
da su odani svojoj otaybini. Ina~e i ~itav svet ne prikriva nacionalna
zatvarawa, i mi Srbi nikada nismo bili u svetu poznati po nekom naci-
onalnom zatvarawu. Ali jesmo po visokom stepenu homogenizacije kada
god nam zapreti neka velika opasnost. Ovoga puta preti nam ogromna
opasnost, i svi Srbi moraju da budu jedinstveni i slo`ni. I Srbi u
otaybini i Srbi u emigraciji. I treba da ja~aju veze, kanale saradwe,
sporazumevawa Srba u otaybini i Srba u Australiji.
* Mi smo svi upoznati, da ste vi izdali mnoge kwige koje su zabrawe-
ne u Jugoslaviji. S tim {to ste jednu prodali u Americi, a jednu ovde u
Australiji. Kako mi Srbi u emigraciji mo`emo do}i do va{ih kwiga.
Dr [e{eq: Pa jedino ako imate nekog u Beogradu, pa da taj do|e kod
mene i da tra`i te kwige. Jer nema drugog na~ina. Imate moju adresu, ja
uvek imam kwiga na raspolagawu, po raznim skrovi{tima. I nikad re-
`im ne uspeva da mi u|e u trag. Dovoqno je biti drzak i bezobrazan pa da
nam re`im fakti~ki ni{ta ne mo`e da uradi.
991
 4. KORENI HRVATSKE ZAVISTI I MR@WE
PREMA SRBIMA
Izlaze}i iz tame praistorije 6. i 7. veka nove ere, dolaze}i na Bal-
kan, stupaju}i u dodir sa prvim civilizovanim dr`avama, srpski narod
je vrlo brzo uspeo da se dovede u red najcivilizovanijih i najmo}nijih na-
roda onda{we Evrope. Mo`da je imao i sre}u da do|e u dodir sa Vizan-
tijom, wenom kulturom i wenom civilizacijom. Bez obzira {to je neko-
liko vekova vodio ratove sa Vizantijskim carstvom, uspeo je da usavr{i
recepciju svega onoga {to je u Vizantijskoj carevini najvrednije.
Srpski narod je vrlo brzo formirao svoje prve dr`avice na Balka-
nu. Prve srpske dr`avice Ra{ka, Dukqa, Hum, Zahumqe, Zagubqa, Nere-
tqanska oblast, vrlo brzo su stekle ugled hrabrih ratni~kih dr`ava
sposobnih da vojnom silom re{avaju mnoge sopstvene probleme.
Srpski narod nije bio samo poznat kao ratni~ki narod, nego narod sa
izrazito razvijenom kulturom. Kulturom koja je velikim tempom napre-
dovala od samog srpskog primawa hri{}anstva. Ostalo je u istoriji za-
bele`eno, kada je mo}ni imperator Svetog rimskog carstva nema~kog na-
roda Fridrih Prvi Barbarosa krenuo u krsta{ki rat, prolazio je kroz
Srbiju. Svratio je do velikog srpskog `upana Stevana Nemawe i bio gost
na wegovom dvoru. U ~ast mo}nog imperatora, Stevan Nemawa je pripre-
mio banket, veliku gozbu. Ostalo je zabele`eno da su na tom banketu na
stolovima bile pore|ane zlatne ka{ike, viqu{ke i no`evi. Nema~ki
plemi}i, nema~ka vlastela nije znala ~emu to slu`i. Kada je poslu`eno
meso ~ere~ili su ga prstima, zubima, dok je srpska gospoda jela sa zlat-
nim priborom za jelo. Desilo se to da su po zavr{etku banketa nema~ka
vlastela krala sa stola zlatni escajg.
U isto vreme kada je ja~ala mo}na srpska dr`ava na Balkanu, kada je
ja~ala srpska civilizacija i kultura, na Balkanu je postojala i hrvatska
dr`ava. Hrvati su u po~etku imali dve dr`ave, Bosansku i Primorsku
Hrvatsku. Vodili su ~este ratove sa Francima i u jednom periodu bili
totalno potu~eni. Me|u tim dr`avama je vladala surevwivost, ali se ne-
kako Hrvatsko kraqevstvo ipak odr`alo. Me|utim, dok je Srpska dr`a-
va bila mo}na i uva`avana na Balkanu, Hrvatska dr`ava nikakvu mo} i
uticaj nije imala. Nakon pogibije posledweg hrvatskog kraqa Petra
Sva~i}a na Gvozdu, 1102. hrvatski velikani sklapaju nagodbu, takozvanu
pacta conventa, sa ma|arskim dvorom i priznaju ma|arskog kraqa za sop-
stvenog. Hrvatska i svojom voqom ulazi u uniju sa Ma|arskom. Od toga
trenutka prestaje postojawe Hrvatske dr`ave, a ja ne verujem da }e Hrva-
ti ikada vi{e u istoriji imati {ansu da uspostave svoju dr`avu.
Istorijska nauka uglavnom tvrdi da su hrvatski i srpski narod sli~-
ni po poreklu. Pouzdano se zna da su i Hrvati i Srbi, kada su do{li na
Balkan bili potpuno izdiferencirani kao narodi i da su do{li sa tim
imenima na Balkan. Me|utim, kako je vrlo lako ustanoviti da je srpsko
ime izrazito slovenskog porekla, za hrvatsko ime je to te{ko utvrditi.
I danas sami Hrvati ne znaju {ta wihovo ime zna~i, a postoje u teoriji
mnoge pretpostavke da je ono persijskog porekla. Hrvati su u svojoj isto-
992
riji do sada dolazili mnogo ~e{}e u dodir sa raznim azijatskim narodi-
ma, sa Hunima, Tatarima, a obja{wavaju}i wihovu veliku krvo`ednost u
pro{lom i ovom veku, mnogi istori~ari i mnogi teoreti~ari, mnogi
psiholozi su tu wihovu krvo`ednost u stvari tuma~ili me{awem sa ra-
znim azijatskim narodima. Jer Hrvati svoju plemenitu krvo`ednost ni-
su iskazivali samo u ovom veku.
Pro{lih nekoliko vekova u ju`nim nema~kim pokrajinama ustali-
la se u narodu poslovica “Bog nas ~uvao kuge i Hrvata”. Mada su vrlo br-
zo izgubili sopstvenu dr`avu, Hrvati su igrali odre|enu ulogu prvo u
okvirima ma|arskog kraqevstva, a onda pogibijom posledweg ma|arskog
kraqa i sklapawem unije izme|u Ugarske i Austrije u okviru Austrou-
garske monarhije, Hrvati su mobilisani u Ugarsku vojsku, ali na bojnim
poqima nikada nikakve zna~ajnije rezultate nisu pokazali. Nema nigde
pobede u ~itavoj wihovoj istoriji sa kojom bi Hrvati mogli da se pono-
se. Ali, oni, ~iji su najamnici hrvatski vojnici bili, znali su kako da
to na najboqi na~in iskoriste i upotrebe. Zato su Hrvati uglavnom ko-
ri{}eni kao posadne trupe na osvojenim teritorijama. Jer i Austrijan-
ci i Ma|ari su smatrali da im nema ravnih u ugwetavawu mirnog civil-
nog stanovni{tva. I otuda i te poslovice o ju`nim nema~kim pokraji-
nama, otuda iskustva o hrvatskoj ulozi u stogodi{wem evropskom ratu na
drugim mnogim boji{tima gde su se oni pojavqivali.
Sa Hrvatima verovatno imamo ne{to u zajedni~kom poreklu, ali ve-
likih sli~nosti nema. Mi i Hrvati kroz istoriju nismo govorili iden-
ti~ni jezik. I jednom i drugom je koren u staroslovenskom jeziku. Me|u-
tim dok su Hrvati govorili kajkavski i ~akavski, Srbi su govorili is-
kqu~ivo {tokavski. Hrvati bacaju postepeno u zaborav i svoje poreklo
i svoje nekada{we dr`avne tradicije, koliko-toliko da su postojale, i
po~etkom 19. veka oni nemaju nikakve svesti o vlastitom etni~kom-naci-
onalnom individualitetu, i zato nije nimalo slu~ajno kad u hrvatskim
zemqama dolazi do politi~kih previrawa me|u katoli~kim stanovni-
{tvom, da wihovi onda{wi intelektualci smatraju da su ube|eni da su
Hrvati iliriskog porekla i zato se wihov pokret u pro{lom veku i na-
ziva, bar je sebe tako nazvao “Ilirskim pokretom”.
Nije ni malo slu~ajno {to Hrvati danas podr`avaju albansku tezu
da su Albanci ilirskog porekla. Verovatno su sa wima na{li mnogo za-
jedni~kih dodirnih crta. A uglavnom na{li su se u antisrpskom savezu,
u antisrpskoj koaliciji. I jedne i druge danas ujediwuje antisrpska mr-
`wa. U vreme Ilirskog pokreta kod Hrvata se pojavquje ideja koja po-
prima obele`je jugoslovenstva mada se u prvo vreme tako nije nazivala.
Tek }e tu ideju jugoslovenskom da nazove Jurij [trosmajer. Ali na ~emu
se bazira ta ideja? Na wihovoj `eqi, na wihovom htewu da ujedine {to
vi{e slovenskih zemaqa, {to vi{e srpskih pokrajina, kako bi sa tom
slovenskom te`inom imali ve}i uticaj unutar same Austrougarske mo-
narhije. Nikad im nije padalo na pamet da tra`e potpuno otcepqewe od
Habzbur{ke krune. Hteli su samo da u te ropske okove i lance uvuku {to
ve}i deo slovenskog stanovni{tva. U tom smislu su se zalagali i za po-
javqivawe i ^eha i Slovaka, a `eleli su da u to ukqu~e i Srbe. Smatra-
li su da }e na taj na~in umesto dvojne uspeti da stvore trojnu monarhiju.
993
 Hrvati u pro{lom veku preuzimaju srpski jezik kao svoj kwi`evni je-
zik, i to ba{ u vreme Ilirskog pokreta sa iskqu~ivom te`wom da budu
{to sli~niji Srbima i da na taj na~in poku{aju Srbe koji se po~iwu
osloba|ati ispod turske vlasti, da privole pridobiti za uniju sa Austro-
ugarskom. Zato Hrvati i danas govore tu|im jezikom, govore jezikom koji
wima nije prirodan jezik. I otuda wihovi poku{aji da taj srpski jezik ko-
ji su preuzeli, {to vi{e izve{ta~e, da unesu u wega {to vi{e ve{ta~kih
kovanica, kako bi ga post festum razlikovali od srpskog jezika.
Hrvati u pro{lom veku ne istupaju suvi{e direktno sa antisrpskom
mr`wom, ali su veoma ukqu~eni u poku{aj katoli~kih krugova da se pou-
nijate i pokatoli~e svi Srbi koji se nalaze u granicama Austrougarskog
carstva. Unija}ewe i katoli~ewe u na{im zemqama prvo je zapo~ela Mle-
ta~ka republika, Venecija, da bi to nastavila zdu{no Austrija u vreme
Marije Terezije i Josipa Drugog. U ~itavom pro{lom veku traje proces
unija}ewa i pokatoli~avawa Srba. Na{ veliki kwi`evnik Simo Mata-
vuq u vi{e svojih kwi`evnih dela opisao je taj proces. Vlasti su kori-
stile svaku su{nu, gladnu godinu, svaku nesta{icu, svaku nema{tinu kod
srpskog stanovni{tva poku{avaju}i Srbe da kupe za nekoliko vre}a bra-
{na. Na`alost, oni su vrlo ~esto uspevali. Uspeli su u tolikoj meri da
su danas ~itavi pokatoli~eni krajevi zapadne Hercegovine, veliki delo-
vi Dalmacije, Like, Banije i Korduna naseqeni u izvesnoj meri katoli~-
kim stanovni{tvom, kod kojih se napokon razvila i svest da su pripadni-
ci hrvatskog naroda. Po nekoj mojoj proceni, na osnovu nekih istra`iva-
wa, ~ini mi se da gotovo dve tre}ine dana{wih Hrvata predstavqaju biv-
{e Srbe pokatoli~ene i pounija}ene. Razume se, ~im su napustili pravo-
slavqe, matica srpska ih je odbacila. Smatrani su i prezreni kao izdaji-
ce, a Hrvati i katoli~ka crkva ih nikada nije iskreno primila i nepre-
kidno ih je stavqala na probu. Uvek su morali da se dokazuju da su ve}i ka-
tolici od pape, i uvek su morali da predstavqaju udarnu snagu katoli~kih
prodora na Istok. Uvek su morali da se dokazuju, pre svega, zlo~inima nad
svojom nekada{wom bra}om, nad Srbima pravoslavne vere. Nije ni malo
slu~ajno {to su sve stare crkve, recimo u zapadnoj Hercegovini i nekim
drugim krajevima, sa oltarom na istok okrenutim, a oko wih se jo{ mogu
na}i stara grobqa sa }irili~nim napisom, {to je opet dokaz da su nekada
bila srpska. Da su crkve bile srpske. Jer samo u pravoslavnim crkvama ol-
tar je okrenut prema istoku. Ta prqava istorija mo`da ne bi bila toliko
optere}ewe za na{e me|usobne odnose da nije bilo ovih stravi~nih doga-
|aja u 20. veku. Nakon {to je Austrougarska okupirala Bosnu i Hercego-
vinu odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine i 1908. g., izvr{ila am-
nestiju Bosne i Hercegovine, hrvatski politi~ari posebno insistiraju
da je katoli~ko stanovni{tvo koje `ivi u Bosni i Hercegovini hrvatsko.
Nikada se ranije bosanskohercegova~ki katolici nisu smatrali Hrvati-
ma. U Bosni je ina~e vrlo kasno prodro katolicizam. U Bosni katolici
zadobijaju ne{to zna~ajnije pozicije tek posle Kosovske bitke i sloma
sredwovekovne Srpske dr`ave. Bosna je tradicionalno srpska dr`ava.
Uvek je kroz istoriju smatrana srpskom dr`avom, a prvi bosanski kraq
Tvrtko krunisan je u manastiru Mile{evi, na grobu Svetog Save i pro-
gla{en je za kraqa Srbije i Bosne.
994
E sad, ovde se mo`e postaviti pitawe za{to postoji dvojno kraqev-
stvo i Srbije i Bosne? Za{to je to bilo uobi~ajeno u sredwem veku? Za-
{to su srpski vladari iz centralne Srbije u svojim titulama imali na-
vedene mnoge srpske zemqe. Recimo gospodar Ra{ke, Dukqe i Primorja
itd. [to u sredwem veku feudalne titule pate od te ki}enosti, od te
prenatrpanosti, a prilikom svog krunisawa prvi bosanski kraq Tvrtko
svom imenu dodaje i ono ime Stefan, koje su nosili svi vladari iz dina-
stije Nemawi}. Kasnije }e kroz narodnu poeziju to ime Stefan da pre-
rasta u [}epan, Stjepan, itd., {to ne predstavqa nikakav problem u ~i-
tavom ovom pitawu, jer na{a narodna pesma “Du{anova `enidba” tako|e
peva o srpskom caru Stjepanu. Govori se dakle o uobi~ajenim narodnim
nazivima, odnosno o na~inu narodnog izgovarawa pojedinih vladarskih
imena. Koriste}i te{ku situaciju u kojoj se na{la srpska dr`ava kato-
lici vr{e prodor u Bosnu. Na ruku im je i{la jo{ jedna ~iwenica da je
u Bosni i Hercegovini bila dosta razvijena bogumilska sekta. Bogumi-
li su bili jeretici u okviru pravoslavqa. Prvi put su se pojavili u Bu-
garskoj. Odatle su proterani i na{li uto~i{te u sredwovekovnoj Srbi-
ji. Stevan Nemawa je bogumile proterao iz sredwovekovne Srbije, i oni
su uto~i{te na{li u Bosni. Dakle, re~ je o Bugarima i Srbima koji su
do{li u Bosnu i svoje jereti~no u~ewe pro{irili na jedan deo tada{weg
bosanskog stanovni{tva. Kad je re~ o istoriji Bosne treba uvek imati u
vidu ~iwenicu da je Bosna najslabije naseqena na{a zemqa, da je imala
najmawi broj stanovnika i da prava religijska pripadnost tih stanovni-
ka nije mogla uvek biti pouzdano izdiferencirana. A bosanski velika-
{i, bosanski vladari su zauzimaju}i tolerantan odnos prema bogumili-
ma ipak imali u vidu pre svega ~iwenicu da se bogumilstvo pojavilo unu-
tar pravoslavqa.
E sad, ~iwenica da Srpska pravoslavna crkva bitno slabi posle
propasti srpske dr`ave, kad je izgubila svoju unutra{wu centralizaci-
ju i homogenost, ona je i izgubila kontrolu nad pojedinim srpskim ze-
mqama. Otud pojava masovnog tur~ewa, odnosno prelaska na islamsku ve-
roispovest i kad je re~ o sredwovekovnoj Bosni, prelasku na katoli~an-
stvo. Ali svi ti koji prelaze na katoli~anstvo ne smatraju sebe Hrvati-
ma. Kod wih ostaje srpska nacionalna svest. Kod mnogih zapadnohercego-
va~kih, dalmatinskih, li~kih i drugih katolika, sa~uvane su i narodne
pesme, srpske narodne pesme, posebno narodne pesme iz Kosovskog ciklu-
sa. Oni i daqe nastavqaju da slave krsnu slavu. U zapadnoj Hercegovini,
posebno u oblasti Opuzena, Metkovi}a, posebno u Konavlima, krsna sla-
va kod dobrog dela katolika koji se danas pod uticajem hrvatske katoli~-
ke propagande, na`alost, smatraju Hrvatima, zadr`ala se i do danas.
Nakon {to je Austorugarska okupirala i 1908. godine proglasila
amnestiju Bosne i Hercegovine, vodi se kampawa da se svo katoli~ko sta-
novni{tvo Bosne i Hercegovine izja{wava Hrvatima. Austrougarska i
dovodi mnoge Hrvate u Bosnu i Hercegovinu, koji joj slu`e i kao dr`av-
ni ~inovnici. Ona dovodi mnoge Poqake, ^ehe, pripadnike drugih slo-
venskih naroda vode}i ra~una, pre svega da budu katoli~ke veroispove-
sti. Za jednu ili dve generacije svi ti uve`eni katolici po~iwu da se
995
pod uticajem propagande izja{wavaju kao Hrvati, otuda ~iwenica da se
danas otprilike 17% bosanskohercegova~kog stanovni{tva po zvani~-
nim popisima izja{wava pripadno{}u hrvatskoj naciji.
Tom poku{aju katolika i Hrvata `estoko se suprotstavqaju bosan-
skohercegova~ki Srbi pravoslavci. Donekle otpor pru`aju Srbi musli-
mani, ali slabije po{to je kod wih bilo vrlo izra`eno identifikovawe
sa turskim okupatorom, pa su sami kod sebe, iako su imali u svojoj svesti,
iako su imali u svojoj tradiciji saznawe da poti~u od Srba pravoslava-
ca svojim preveravawem, svojim konvertitstvom, izgra|ivali svest da su
samim tim postali pripadnici turske nacije, mada mnogi od wih nikada
nisu uspevali da nau~e turski jezik. Povla~ewem Turaka iz Bosne i Her-
cegovine, oni nekoliko decenija `ive u {oku. A Hrvati i tu situaciju
koriste za svoje agresivne ambicije. Srbi pravoslavci se jedino direkt-
no suprotstavqaju i zato ve} u vreme Austrougara bivaju surovo progawa-
ni i sistematski li{avani wihovih elementarnih prava.
Srpski intelektualci ovog vremena vodili su o~ajni~ku borbu pro-
tiv Austrougarske dominacije i poku{aja pokatoli~ewa. A u toj borbi
predwa~io je veliki srpski kwi`evnik Petar Ko~i}. Ostale su u na{oj
istoriji poznate wegove besede u Bosanskom saboru u Sarajevu.
Pa ni u to vreme nije mr`wa Hrvata katolika prema Srbima doseg-
nula dana{we razmere. Mr`wa po~iwe da prerasta i dobija ~udovi{ne
oblike u periodu uo~i i u toku Prvog svetskog rata. Nakon {to je Gavri-
lo Princip svojim pucwima u Sarajevu spasao ~ast i ponos srpskog naro-
da – likvidirao poznatog srbomrsca, austrougarskog prestolonasledni-
ka Franca Ferdinanda – {irom Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slavo-
nije i Dalmacije dolazi do masovnih protesta i demonstracije Hrvata.
Masovno demonstriraju Slovenci u znak podr{ke Habzbur{koj dinasti-
ji ispoqavaju}i mr`wu prema srpskom narodu. Ta hrvatska i slovena~ka
mr`wa prema srpskom narodu do}i }e do posebnog izra`aja u Prvom
svetskom ratu. Austrougarska u svoju armiju mobili{e sve nacionalno-
sti koje se nalaze na wihovoj teritoriji, ali mobili{u}i Srbe, razume
se, vode ra~una da najve}i broj 80% mo`da 90% mobilisanih Srba uputi
na druga rati{ta. Za srpski front mobili{e uglavnom Hrvate, Sloven-
ce, Ma|are, ne{to Austrijanaca i druge. I najve}e zlo~ine u Prvom svet-
skom ratu na srpskom frontu u Srbiji po~inili su Hrvati – austrougar-
ski vojnici. Na samom boji{tu su se pokazali kao vrlo lo{i vojnici i to
je jedan, verovatno, od faktora, za{to su austrougarske armije onako br-
zo i, ~ini mi se, lako potu~ene. Jer ni Hrvati ni Slovenci nikada kroz
istoriju svoje vojni~ke sposobnosti nisu uspevali dokazati.
Me|utim, tamo gde je dolazilo do okupacije delova Srpske teritori-
je dokazivali su se velikim zlo~inima prema nevinom civilnom stanov-
ni{tvu. I zato su {irom Srbije `arili i palili, podizali ve{ala, ve-
{ali i `ene, ubijali decu, ve{ali starce. Jedan od najve}ih hrvatskih
sinova svih vremena Josip Broz Tito kao kaplar austrougarske vojske na
taj na~in se dokazivao na Srpskom frontu. I ka`u qudi koji su mnogo bo-
qe od mene u to verzirani, na{i dana{wi poznati istori~ari, da je sa-
~uvana jedna fotografija koja prikazuje Josipa Broza Tita slikanog po-
996
red ve{ala u Srbiji. U toku Prvog svetskog rata hrvatski katolici se
te{ko svete Srbima Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slavonije, Dalma-
cije. Lov protiv Srba je otpo~eo Sarajevskim atentatom i za wih vi{e
nikakvog zakona, nikakvog pravnog poretka nije bilo. Odmah nakon Sa-
rajevskog atentata Hrvati i bosanski panislamisti, identifikovani sa
Turcima, opqa~kali su sve srpske radwe izjurili Srbe iz wihovih ku}a,
opqa~kali im domove, nasrnuli na `ene, k}erke, majke, ostavqali krva-
ve tragove gde god su se pojavqivali. Razume se, Hrvati masovno dezerti-
raju iz austrougarske vojske, kad bi god prigustilo oni su be`ali sa
fronta, ne smeju}i da se vrate ku}ama, ostajali su po {umama, predsta-
vqali zeleni kadar koji se opet dokazivao velikim zverstvima i brutal-
nostima prema srpskom `ivqu. I bez obzira na sve to {to je bilo pozna-
to kraqevskoj srpskoj vladi, na{im najvi{im politi~kim predstavni-
cima, 1918. godine srpska vlada ~ini katastrofalnu gre{ku. Umesto da
smo ostali u velikom i vekovnom prijateqstvu sa Italijom, da smo uze-
li samo ono {to je nama po me|unarodnim ugovorima pripadalo, da su
ujediwene sve srpske zemqe i da na svojim granicama imamo jednog oda-
nog i vernog saveznika, kakva bi sigurno bila Italija, na{a vlada ~ini
krupnu gre{ku, katastrofalnu gre{ku. Ona, smatraju}i u svojoj naivno-
sti da su nam Hrvati i Slovenci ipak bra}a, bez obzira na sve {to su wi-
hovi prethodnici ~inili u Prvom svetskom ratu, i bez obzira na sve ka-
ko su se pona{ali u ranijoj istoriji, na{a vlada uzima i one teritorije
koje Srbiji nisu pripadale po Londonskom ugovoru. Ona uzima ~itavu da-
na{wu Hrvatsku i ~itavu Sloveniju, stvaraju}i te{ko neprijateqstvo
sa Italijom. A vrlo brzo }e se pokazati da ni Hrvati ni Slovenci nisu
iskreno `eleli jugoslovensku dr`avu. Oni 1917. i 1918. kada se ve} nazi-
rao krah Austrougarske monarhije cmizdre, mole za milost, {aqu neko-
licinu svojih tre}erazrednih politi~ara da potpi{u i onu famoznu
Krfsku deklaraciju, formiraju onaj, takozvani, Jugoslovenski odbor,
samo da bi obmanuli Srbe. Na`alost, uspeli su u toj obmani.
Oni 1918. godine, kada je Italija imala nameru da po{aqe svoje tru-
pe, da preuzmu onu teritoriju koja im je obe}ana po Londonskom paktu,
br`e boqe proklamuju takozvanu Dr`avu Slovenaca, Hrvata i Srba i
{aqu delegaciju u Beograd, mole}i ujediwewe. I na{ vite{ki kraq
Aleksandar Prvi ~ini jednu od najve}ih gre{aka u svom `ivotu, Prvo-
decembarskim aktom o progla{avawu ujediwewa Srba, Hrvata i Slove-
naca u jedinstvenu dr`avu. Razume se, nikome od Srba u onom trenutku
nije bilo ni na kraj pameti do ~ega to sve u daqem istorijskom razvoju
mo`e dovesti. Niko nije mogao ni sawati kakvi stra{ni zlo~ini pred
na{im nacionalnim bi}em predstoje. Da Srbi nisu bili toliko susre-
tqivi, da nisu bili toliko uvi|avni prema Hrvatima i Slovencima, da
ih nisu iskreno smatrali bra}om, da im nisu priskakali u pomo} kad im
je bilo najte`e, ube|en sam, ne bi se desio ni Jasenovac, ne bi se desile
ni Kra{ke jame, ni pokoqi, ni srpska gubili{ta ni spaqena srpska se-
la, ni poru{ene srpske crkve. U~iwena je ta gre{ka i zbog we smo mora-
li ispa{tati. Jer Hrvati su odmah nakon {to su obezbedili svoje grani-
ce prema Italiji, pokazali svoje pravo lice. Nisu prestajali to pravo
997
lice da nam pokazuju posebno u Drugom svetskom ratu. Najve}e `rtve ko-
je su Srpskom narodu za tako kratak vremenski period u ~itavoj wegovoj
istoriji nanesene, nanesene su mu od hrvatskog naroda. Hrvati su u
Drugom svetskom ratu pobili najmawe 1.000.000 Srba. A mi Srbi posle
Drugog svetskog rata velikim svojim delom opet prihvatamo ideju da su
nam oni bra}a i po~iwemo da se zakliwemo u bratstvo i jedinstvo. I za-
to mi Srbi sve {to nas je kroz istoriju zadesilo i zaslu`ili smo da nas
zadesi, jer nismo bili dovoqno umni, dovoqno sposobni da procenimo
podlost svoje navodne bra}e, nismo bili u stawu da odredimo svoje sop-
stvene prave nacionalne interese i iskqu~ivo se za wih zala`emo.
Posle Drugog svetskog rata u Jugoslaviji je uspostavqena Titova ko-
munisti~ka diktatura. Ta diktatura je bila izrazito antisrpskog usme-
rewa i direktno je nastavila usta{ku politiku iz vremena takozvane ne-
zavisne Dr`ave Hrvatske. Ono {to Ante Paveli} nije uspeo da u~ini go-
lim no`em, dobrim delom je u~inio Josip Broz Tito posle Drugog svet-
skog rata. Tamo gde Ante Paveli} nije uspeo da u potpunosti uni{ti srp-
sko stanovni{tvo u~inio je to Josip Broz Tito forsiranim wegovim
iseqavawem i preme{tawem u druge srpske zemqe. Onu teritoriju, koju
za Hrvatsku Ante Paveli} nije uspeo da u~ini etni~ki ~istom, uspeo je
dobrim delom Josip Broz Tito. Nije ni malo slu~ajno {to su dva najve}a
zlikovca i zlo~inca u istoriji, koji su okrvavili svoje ruke nad srpskim
narodom, Ante Paveli} i Josip Broz Tito, oba Hrvati i oba krajwi sr-
bomrsci jedan fa{ista, drugi komunista. Posle Drugog svetskog rata Ju-
goslavijom vlada antisrpska koalicija, deli, cepa srpske zemqe, razara
samo nacionalno bi}e srpskog naroda. Mnogi na{i neprijateqi su pri-
stajali uz Hrvate, a Hrvati nikada nisu birali savezni{tva ako su ona
predstavqala dovoqnu garanciju da }e uspeti na taj na~in u svojim anti-
srpskim poduhvatima. Nimalo nije slu~ajno {to se Hrvati udru`uju sa
svim na{im neprijateqima. Jo{ u vreme pripremawa ubistva vite{kog
kraqa Aleksandra Prvog Kara|or|evi}a oni stupaju u otvorenu saradwu
sa pripadnicima probugarske organizacije VMRO (Vntre{we makedon-
ske revolucionarne organizacije, probugarskog karaktera). Usta{e u pe-
riodu Drugog svetskog rata direktno sara|uju sa komunistima, tu sarad-
wu nastavqaju i u toku Drugog svetskog rata u ~emu komuniste predsta-
vqaju dva wihova lidera, Vladimir Bakari} i Andrija Hebrang, dokaza-
ni srbomrsci. Posle Drugog svetskog rata Hrvati ulaze u savez sa Alban-
cima jer ih povezuje izrazita antisrpska mr`wa. Zatim Hrvati forsira-
ju izmi{qawe novih nacija iz srpskog nacionalnog bi}a, i makedonske i
crnogorske, sa ne{to malo vi{e opreza nego kad je re~ o izmi{qawu mu-
slimanske nacije, jer oni tradicionalno svojataju sve muslimane, bez ob-
zira na ~iwenicu {to su vrlo retki istorijski izuzeci da su katolici
prelazili na islam. Na islam su prelazili samo pravoslavni Srbi,
na`alost, ali takva ja na{a istorija. U vreme bu|ewa srpske nacional-
ne svesti, Hrvati opet pokazuju svoje pravo lice. Dok su oni u Sloveniji
imali hegemoniju nad ~itavom Jugoslavijom, najvi{e su se zakliwali u
bratstvo i jedinstvo, u slogu i solidarnost. Me|utim, kada je srpski na-
rod po~eo da dolazi sebi, da vra}a svoju nacionalnu svest, ponos, ~ast i
998
dostojanstvo, Hrvati i Slovenci su zazvonili na uzbunu. Ne u prvo vre-
me tako glasno Hrvati koliko Slovenci. Hrvati su ipak veoma hendike-
pirani svojim delovawem u toku Drugog svetskog rata, te{kom hipote-
kom Jasenovca, kra{kih jama, logora i gubili{ta. Ali su vrlo ve{to is-
koristili svoje srodnike Slovence, narod koji nikada kroz istoriju ni-
je imao dr`avu, a ono {to danas nazivaju Slovena~kom dr`avom je, ustva-
ri, samo teritorija koju je u Prvom svetskom ratu osvojio srpski vojnik.
Samo donde dokle je stigao srpski vojnik u opancima sa komadom slani-
ne u svom torbaku, sa svojom ~a|avom pu{kom, kako ga posle ismejavaju,
samo dotle danas Slovenci imaju granice svoje navodne nacionalne dr-
`ave. Hrvati su posledwih nekoliko godina uspeli da koriste Slovence
u obra~unu sa Srbima, a kada se pokazalo da Slovenci nisu vi{e u stawu
ni{ta ozbiqnije da u~ine, da je toliko narasla snaga srpskog naroda na
otvorenoj sceni se i Hrvati neposredno pojavquju sa izrazitom antisrp-
skom mr`wom. Hrvati i Slovenci ~ine sve da bi spre~ili slamawe voj-
vo|anske autonoma{ke garniture, da bi spre~ili slamawe crnogorskih
zelena{a. Slovenci ~ak crnogorskim zelena{ima {aqu obilatu nov~a-
nu pomo} koja je kao najve}a uvreda delovala na srpski narod juna~ke Cr-
ne Gore. Bez obzira {to su crnogorski zelena{i ekonomskom krizom is-
crpqenom stanovni{tvu davali preko svoje sindikalne organizacije
obilatu zimnicu zahvaquju}i slovena~koj finansijskoj pomo}i. Upravo
ta pomo} im se razbila o glavu, jer ve}e uvrede za srpski narod Crne Go-
re, nije bilo do onog poznatog batiwawa, nije bilo od slovena~ke podr-
{ke tom batiwawu i ponude finansijske pomo}i da bi se ostalo na anti-
srpskim pozicijama. Kada su napokon izgubili definitivno Vojvodinu
i Crnu Goru, smatrali su da }e uspeti odlu~ni otpor da pru`e na Koso-
vu i Metohiji. I otuda ona wihova silna podr{ka albanskim separati-
stima i onoj maskaradi oko navodnog {trajka gla|u i {trajka u samim ru-
darskim oknima odakle, po wihovim procenama, albanski rudari nisu
izlazili vi{e dana dok se nije saznalo, dok u javnost nije procurilo da
su na rezervne ulaze ulazile smene, da su bili anga`ovani penzionisani
rudari i oni qudi koji se nikada u svom `ivotu nisu bavili rudarstvom.
U ovom slu~aju su bili potrebni da bi se odglumila ta nevi|ena farsa i
obmanulo svetsko i doma}e javno mwewe. Kada su i u tome raskrinkani,
kada su napokon Kosovo i Metohija privedeni svojoj matici Srbiji, Hr-
vati novu odbrambenu liniju uspostavqaju na Drini, poku{avaju}i da sa-
~uvaju Bosnu i Hercegovinu. Nije ni malo slu~ajno {to se opet preko
wihovih sluga Slovenaca lansira u javnost karta takozvane Zapadne Ju-
goslavije, kao federalne dr`ave u koju podrazumevaju Hrvatsku, Slove-
niju i Bosnu i Hercegovinu. Ta karta je publikovana javno u Sloveniji i
nikada nije sudski zabrawivana. Ta karta pokazuje wihove ozbiqne name-
re. Me|utim, pokazao je i srpski narod Bosne i Hercegovine da se sa tim
nikada ne}e pomiriti. I danas, kada su Srbi jaki i mo}ni, Hrvati s vre-
mena na vreme poku{avaju da promene svoju politiku. Oni bi sada da se
sporazumevaju, oni bi sada da se tra`e kompromisi, oni bi sada da ih Sr-
bi puste, daju velike ustupke kako bi ostali u granicima jugoslovenske
dr`ave. Ono {to srpski narod danas nikako, ni po koju cenu, po mom mi-
999
{qewu, ne sme dozvoliti je to da se opet Hrvatima i Slovencima prave
ustupci po cenu srpskih nacionalnih interesa. Hrvati danas ~ak i onu
Brozovu vi{egodi{wu diktaturu poku{avaju predstaviti srpskom hege-
monijom. Dali su nam Josipa Broza Tita kao velikog zlikovca i tirani-
na, pa nam ga sada poku{avaju predstaviti kao velikog Srbina. Srpski
narod mora napokon da se osvesti, da do|e sebi i da shvati ovu gorku isto-
rijsku istinu. Srbi ne smeju nijedan tragi~an doga|aj iz svoje istorije da
zaborave. Zaborave li to bi}e prinu|eni da po~ine nove gre{ke, nove ka-
tastrofalne gre{ke. Pro{lo je, ~ini mi se, vreme gre{aka za srpski na-
rod. Vi{e nijedna gre{ka ne mo`e biti ispravqena. Ako ovu priliku
prokockamo da ostvarimo svoje nacionalne ciqeve, da zaokru`imo gra-
nice svoje dr`avnosti, da se izborimo za slobodu i demokratiju, verovat-
no nam se vi{e nikada sli~na {ansa ne}e ukazati. I zato danas srpski
narod, svi Srbi pojedina~no, ne smeju da strepe od eventualnih `rtava,
ne smeju da se boje nikakvih re`imskih postupaka, da se ustru~avaju da
javno i otvoreno iznose svoje ideje, stavove i poglede. A ono {to je naj-
va`nije, da bismo se napokon otarasili kulta Josipa Broza Tita, kako
bismo se napokon otarasili le{ine Josipa Broza Tita koja jo{ uvek po-
gani svetu srpsku zemqu, mi Srbi moramo da opet budemo slo`ni i jedin-
stveni, da me|usobno zakopamo ratne sekire, da se prestanemo deliti po
bilo kom obrascu, ideolo{kom, politi~kom, verskom, duhovnom, po bilo
kom regionalnom, recimo, po kom smo se tako dugo delili. Danas mi Sr-
bi moramo da vodimo veoma tolerantnu politiku nacionalnog, demo-
kratskog i slobodarskog okupqawa koja podrazumeva postizawe jedin-
stva i sloge svih Srba, i Srba vernika i Srba ateista, i Srba pravosla-
vaca, i Srba muslimana, i Srba katolika, i Srba protestanata. Re}i }e
neko, koji su to i koliko }e ih biti Srba katolika? Dovoqno je da ih bu-
de 10, 15, ali da ih primimo kao Srbe, kao bra}u. Jer ona su dokaz visoke
tolerancije, na{e tradicionalne demokrati~nosti i slobodarstva. Srp-
ski narod nigde nije bio ni ideolo{ki, ni verski, ni politi~ki, netole-
rantan. I nikada Srbija nije bila dr`ava koja je propovedala nacional-
nu, versku ili rasnu mr`wu. Uvek je kroz istoriju srpska dr`ava bila za-
snivana na najvi{im civilizacijskim dostignu}ima i dometima evrop-
skih naroda. Sazrelo je vreme da ponovo na{a dr`ava u|e u red najcivi-
lizovanijih i najdemokratskijih evropskih dr`ava.
Sidnej, 17.6.1989. godine
5. JOSIP BROZ TITO – PORTRET ZLIKOVCA
I ZLO^INCA
Pretpostavqam da ste o~ekivali za ovo moje posledwe izlagawe pred
prekomorskim Srbima neku malo radosniju, neku plemenitiju temu. Mo-
ram vas razo~arati, govori}u vam o velikom na{em zlu i nesre}i. Govo-
ri}u vam o jednom zlikovcu i tiraninu koji je po~inio najte`e zlo~ine
u istoriji na{eg naroda. Ve~eras }u vam govoriti iskqu~ivo o Josipu
Brozu Titu.
Srpski narod kroz celokupnu svoju istoriju nije do`iveo takvu sra-
1000
motu kakvu je do`iveo 1945. godine. Nikad na srpski presto, nikad srpski
vladar kroz celokupnu na{u istoriju nije bio neki stranac, ~ovek strane
krvi, ~ovek koji nam je spoqa nametnut. Srpski narod je jedan od retkih
naroda u celokupnoj svetskoj istoriji koji je uvek sve do 1945. godine imao
samo vladare srpske krvi. Sve srpske dinastije su nicale iskqu~ivo iz
srpskog naroda. Trebalo je da pro|e, dakle, toliko vremena gotovo 13 ve-
kova, pa da se za vladara nad srpskim zemqama, nad srpskim narodima usp-
ne jedan tu|in, a uz to zlikovac i tiranin. To je mnogo ve}a sramota za srp-
ski narod, nego sve ono {to je do`iveo, {to mu se lo{e desilo kroz rani-
ju istoriju. Po~ev{i od, prema predawu, kosovske izdaje Vuka Brankovi-
}a.
Ko je Josip Broz Tito. Hrvat, ro|en u Hrvatskom Zagorju u selu Ku-
mrovec. ^ovek takvih moralnih nedostataka, da je ostalo u se}awu wego-
vih savremenika, da je on sam priznao u trenucima opu{tenosti da je kao
de~ak osnovac, ministrant u katoli~koj crkvi, krao novac iz crkve. Bez
ikakvih moralnih skrupula jo{ u najranijem detiwstvu da je bio govori
najre~itije taj primer. Nema ni{ta ne~asnije, ni{ta sramotnije u na{em
narodnom predawu nego kad neko krade novac iz crkve. Ko krade bilo {ta
iz crkve, crkve kao najve}e svetiwe, ne u pravoslavnom svetu nego i hri-
{}anskom svetu uop{te. Ne samo u hri{}anskom svetu, nego uop{te kod
svih religioznih qudi, u svim religijama sveta. Nije to ni jedini ni naj-
te`i zlo~in koji je po~inio Josip Broz Tito. To je samo bio prvi signal
u wegovoj najranijoj mladosti, kakvim }e putem krenuti. I nije ni malo
slu~ajno {to se Josip Broz Tito 1914. godine kao austrougarski kaplar
nalazi ba{ na srpskom frontu. Nije se Josip Broz Tito nikakvim juna-
{tvom pro~uo, nikakvim herojskim ~inom. U~estvovao je kao pripadnik
austrougarskih kaznenih ekspedicija u ugwetavawu srpskog naroda. Svoje
ruke ve} tada je umazao srpskom krvqu, krvqu nevine dece, `ena i stara-
ca. Jedan na{ poznati istori~ar do{ao je i do fotografije koja prikazu-
je Josipa Broza Tita snimqenog pored ve{ala sa srpskim seqacima i se-
qankama. Ne zadugo zatim, sa srpskog fronta biva negde preme{ten na ru-
ski front. Po ~emu se proslavio u Galiciji? Opet svakako ne po nekom
juna{tvu, po nekom herojskom ~inu, nego po tome {to je bio zadu`en za
hvatawe `ivih jezika i za svakog uhva}enog `ivog ruskog vojnika, podo-
ficira i oficira bivao je nov~ano nagra|en. Lovac na skalpove kako bi
ga nazvali u zapadnom svetu. Lovac na qude. Dobio je ~ak tom prilikom
austrougarsko odlikovawe. Pao je u rusko zarobqeni{tvo i nikad ne bi
prilike da mu se uru~i to austrougarsko odlikovawe. Prilikom svoje po-
sledwe posete ili pretposledwe posete Austriji, to je otkrila austrij-
ska {tampa, pa se pojavila ideja kod austrijskih zvani~nika da se napokon
i posle toliko vremena ipak uru~i odlikovawe Josipu Brozu Titu. On se
nije slo`io, nije mu odgovaralo. Navikao da prima samo najvi{a odliko-
vawa, odlikovawa koja se dodequju {efovima dr`ava, pa mu je bilo posle
toliko godina ispod ~asti, da dobije ordewe za onako gnusna dela. [ta je
bio sve u stawu da radi Josip Broz Tito govori podatak da je ~ak jednom
prilikom prelazio i na pravoslavqe, ne zadugo. Ostalo je zapisano da je
u Sibiru nakon Oktobarske revolucije, `ene}i Pelagiju Belousovu pre-
1001
{ao sa katoli~anstva na pravoslavqe. Verovatno je porodica te mlade de-
vojke postavila takav uslov. Koji je bio dodatni razlog, te{ko je danas
proceniti, ali taj fakat ostaje i wega iznosi u svojim spisima sam Vla-
dimir Dedijer kao wegov pozvani i priznati biograf.
Ni to nije toliko stra{no u biografiji Josipa Broza Tita, jer kon-
vertitstvo u na{im krajevima nije tako retka pojava. Retka je kada je re~
o prelasku sa katoli~anstva na pravoslavqe. Ali ni u ovom slu~aju nije
bilo ni malo iskreno. Ono je bilo povezano sa zadwim namerama u sasvim
konkretnoj funkciji. Kad je funkcija zadovoqena, on se vratio onom
svom starom. Nije to tako stra{no da Josip Broz Tito u na{u otaybinu
nije do{ao kao do kraja indoktrinisani komunista.
Komunista je postao u boq{evi~koj Rusiji. Ni tamo se nije prosla-
vio nekim svetlim revolucionarskim ~inom. Nije bio na bojnom poqu,
pa bez obzira za kakve ciqeve, za kakve ideale da se borio. Bez obzira ka-
kva bila wihova proma{enost, nego uvek je bio negde u vezi sa policijom.
Uvek je bio jedan od sitnih cinkaro{a, intriganata, uvek je bio ~ovek za-
du`en za prqave poslove. Za prqave poslove je bio zadu`en i kad je po-
stao sekretar Zagreba~ke partijske organizacije. U Komunisti~koj par-
tiji Jugoslavije od toga vremena dolazi do velikih lomova, gde najve}i
proma{aj predstavqa pristupawe Komunisti~koj internacionali, od-
mah posle wenog osnivawa u Moskvi. To je dovelo do iskqu~ewa Komuni-
sti~ke partije Jugoslavije iz jugoslovenskog kraqevskog parlamentar-
nog `ivota. Kraqevina Jugoslavija kao civilizovana pravna dr`ava ni-
je mogla dozvoliti da neka strana agentura sasvim legalno u~estvuje u na-
{em politi~kom `ivotu. A svaka komunisti~ka partija u svetu, pristu-
paju}i Komunisti~koj internacionali dobrovoqno je pristala da bude
strana agentura. I sve komunisti~ke partije ~lanice Komunisti~ke in-
ternacionale, ~lanice Kominterne, bile su bukvalni produ`etak so-
vjetske obave{tajne slu`be i jedino ispuwavale wene naloge. Za istak-
nute komuniste bila je prava ~ast slu`iti sovjetskoj obave{tajnoj slu-
`bi. To je trebalo zaslu`iti, dokazivati se na delu, na terenu, u poli-
ti~koj akciji, da bi se takvo poverewe zaslu`ilo.
Josip Broz Tito je nekoliko decenija delovao kao sovjetski agent. On
odlazi i u [paniju, ne da se bori za republikansku [paniju. Najte`a gre-
{ka republikanske {panske vlade, bila je {to je u svoje odrede primila
komuniste, a kada je ve} primila komuniste {to je prihvatila internaci-
onalne brigade, formirane i upu}ene prevashodno od strane Kominter-
ne. Time je samo onemogu}ila zapadne demokratske vlade da joj prisko~e u
pomo} i da spase otvorenu fa{isti~ku nema~ku i italijansku agresiju.
Sama se uni{tila {panska republikanska vlada. To je dovelo do nekoli-
ko decenija frankisti~ke fa{isti~ke diktature. Ali {ta je radio Josip
Broz Tito u [paniji? [ta mu je bilo neugodno u wegovoj {panskoj delat-
nosti da nikada za `ivota javno nije nijednom re~ju pomenuo svoj boravak
u [paniji? Wegovi biografi do tog podatka su do{li tek posle Brozove
smrti. Neki ~ak pretpostavqaju da je Broz u [paniji boravio kao gene-
ral NKVD-e, prethodnice KGB-a (Komiteta gasudarstvene bezopasnosti
Sovjetskog Saveza). [ta je radio Josip Broz Tito u [paniji? Likvidirao
je komuniste i druge pripadnike internacionalnih brigada, za {to mu je
1002
nalog davala Centrala Kominterne. Ima dosta prili~no pouzdanih, ve-
rodostojnih podataka da je on organizovao i ubistvo Blagoja Parovi}a, i
nekih drugih jugoslovenskih komunista u [paniji. Ali gde se god pojavio
ostavqao je za sobom krvave tragove. Blagoja Parovi}a kao srpskog komu-
nistu ne treba ni malo `aliti. Politika Komunisti~ke partije Jugosla-
vije uo~i Drugog svetskog rata je bila izrazito antisrpska i ona je nala-
gala svim Srbima komunistima da doka`u svoje komunisti~ko opredeqe-
we na taj na~in, {to }e pquvati na svoj narod, {to }e udarati protiv srp-
skih nacionalnih, politi~kih, demokratskih i slobodarskih interesa.
Tako je taj Blagoje Parovi} mewao svoju nacionalnu pripadnost, stideo
se svog srpskog porekla i za sebe tvrdio da je Hrvat pravoslavne veroi-
spovesti, koji je postao komunista i ateista.
Nije bio izuzetak. Karakteristi~an je primer po tome {to ga je ko-
munisti~ki re`im u Jugoslaviji slavio dugo posle Drugog svetskog rata,
slavio ga kao heroja, kao junaka. Ni{ta od toga on nije bio. Komunisti~-
ki re`im posle Drugog svetskog rata slavio je samo srpske izdajnike i
nikoga vi{e.
Posle {panskog gra|anskog rata Josip Broz Tito odlazi u Pariz i
tamo dobija nalog da preuzme funkcije generalnog sekretara Komuni-
sti~ke partije Jugoslavije. On mandat dobija direktno od Staqina. Za-
{to je taj mandat poveren Josipu Brozu Titu? Zato {to se Josip Broz Ti-
to pokazao kao jedan od najvernijih Staqinovih u~enika. [ta je radio u
Rusiji? U Rusiji je kao lider Komunisti~ke partije Jugoslavije potpi-
sao nalog za pogubqewe svih jugoslovenskih komunista koji su streqani
u Staqinovim ~istkama. Bila je praksa u sedi{tu Komunisti~ke inter-
nacionale da se nijedan strani komunista ne likvidira sve dok wegov ge-
neralni sekretar partije ili najistaknutiji partijski vo|a, ne potpi{e
takozvanu karakteristiku. Ostao je dokument koji svedo~i o takvim Ti-
tovim postupcima, wegovom rukom potpisanu karakteristiku za pozna-
tog komunistu Kamila Horvatina. Josip Broz Tito, preuzimaju}i ruko-
vodstvo Komunisti~kom partijom Jugoslavije, dolazi u zemqu, krije se u
ilegalnosti. Nastavqa svoju izrazito antisrpsku politiku. Direktno
sara|uje sa usta{ama. Po wegovom nalogu komunisti u robija{nicama
Kraqevine Jugoslavije ulaze u zajedni~ke politi~ke akcije sa usta{ama.
Ostalo je zapisano svedo~anstvo jednog usta{kog publiciste, objavqeno
pre Drugog svetskog rata, kako je izgledala ta wihova saradwa.
Kad bi komunisti ulazili u organizovani {trajk gla|u podupirali
su ih usta{e. Kad bi usta{e zbog ne~ega demonstrirali podupirali su ih
komunisti. Bili su formalno odvojeni u robija{nicama, ali to nije
smetalo da uspe{no sara|uju. Svaku komunisti~ku akciju, usta{e su pro-
pra}ale pevawem internacionale, a svaku usta{ku akciju komunisti su
propra}ali pesmom usta{ke himne “Lijepa na{a domovino”. I glavni
organ Komunisti~ke partije Jugoslavije, list “Proleter” iz broja u broj
podr`ava usta{ke akcije.
U nekoliko re~i, komunisti, istina ogra|uju se od samog Ante Pave-
li}a. Smatrali su da Ante Paveli} preteruje i to je jedina primedba ko-
ju su mu upu}ivali. Ne zato {to su smatrali da }e po srpski narod Pave-
1003
li} opet imati nepovoqne posledice, nego zato {to su smatrali da Pa-
veli}evo preterivawe mo`e smetati u pogledu krajweg ciqa. Razbijawe
Jugoslavije i svo|ewe ponovno Srbije na granice nekada{weg beograd-
skog pa{aluka. Upravo po pitawu razbijawa Jugoslavije, najintenzivni-
je su sara|ivali komunisti i usta{e. Komunisti sasvim otvoreno podr-
`avaju onu poznatu usta{ku pobunu na Velebitu. Komunisti poma`u
usta{kim aktivistima da se skrivaju od vlasti, od policije. Poma`u im
da komunisti~kim kanalima izlaze iz Jugoslavije, ponekad im daju i nov-
~anu pomo}, jer Komunisti~ka partija Jugoslavije direktno je finansi-
rana iz Centrale Komunisti~ke internacionale.
A 1941. godine na takozvanoj Petoj zemaqskoj konferenciji, odr`a-
noj u Zagrebu Josip Broz Tito zaokru`uje svoj politi~ki stav prema srp-
skom narodu. On vrlo rado donosi odluku o osnivawu Komunisti~ke par-
tije Slovenije i Komunisti~ke partije Hrvatske. Nije ni poku{ao da
formira Komunisti~ku partiju Srbije, jer se uvek bojao srpskog otpora,
pa kada je i re~ o srpskim komunistima, i zato neprekidne su ~istke i u
samoj Komunisti~koj partiji. Na udaru su posebno srpski komunisti i
oni su najvi{e stradali u Staqinovim logorima. Oni su najvi{e stre-
qani presudama staqinisti~kih sudova i administrativnim odlukama.
Likvidiran je Sima Markovi}, ~ovek koji je iz nekih ideala, bez ob-
zira koliko su bili proma{eni, pristupio komunistima. I neprekidno
se borio otvoreno protiv antisrpske politike Komunisti~ke partije
Jugoslavije. I samo zbog toga je likvidiran. Me|u onima koji su predwa-
~ili u svojoj antisrpskoj politici bio je Mo{a Pijade. Jedan od najbli-
`ih Titovih saradnika. Upravo taj Mo{a Pijade je u sremskomitrova~-
koj kaznioni potpisao pakt sa usta{kim predvodnikom Miletom Buda-
kom, koji je bio zasnovan na izrazito antisrpskoj mr`wi, suprotstavqa-
wu srpskom narodu uop{te.
Godine 1941. Josip Broz Tito u vreme kada su fa{isti~ke horde na-
grnule na na{u otaybinu i ne pomi{qa na pru`awe oru`anih otpora.
Me|utim, komunisti su u~estvovali u demonstracijama 27. marta. Za-
{to? Zato {to su smatrali da i to mo`e biti jedan udarac Jugoslaviji.
Zato {to su `eleli svim silama da {to vi{e isprovociraju fa{isti~-
ke sile, sile Osovine. I zato komunisti, u stvari, predvode sva ona raz-
bijawa nema~kih, italijanskih diplomatskih, trgova~kih i kulturnih
predstavni{tava. Komunisti su poseban pe~at poku{ali dati na demon-
stracijama. Oni su zao{travali protest srpskog naroda i na{em pristu-
pawu Trojnom paktu. Trojni pakt nije ne{to ~ime se mo`e ponositi srp-
ski narod. Ali ni wegovo naru{avawe na ovaj na~in nije nas ba{ usre}i-
lo. Bez obzira koliko proma{aja vlada Cvetkovi} – Ma~ek je pravila,
najve}i proma{aj je svakako formirawe Banovine Hrvatske, pristupawe
Trojnom paktu u martu 1941. godine nije bilo toliko glupo. Francuska je
ve} pre godinu dana bila pora`ena, okupirana. Mi smo bili prepu{te-
ni sami sebi. Englezi su {pekulisali sa sudbinom svih evropskih naro-
da. Prstom nisu makli da pomognu ^ehoslova~koj. Formalno su objavili
rat Hitleru, kad je on napao Poqsku, ali nikakvu efikasnu pomo} nisu
pru`ili. Kad su videli sa kakvom silom Hitler udara na Francusku, oni
1004
se hitno povla~e iz Francuske.
Englezi su spremni da se bore i za Evropu i za ~itav svet, ali pod
uslovom da sopstvenu krv ne prolivaju. Wima je najdra`e kad na|u nekog
drugog da ratuje u wihovo ime. I zato u na{oj otaybini 27. mart je izve-
la i organizovala engleska obave{tajna slu`ba.
Me|utim, kad nas je taj 27. mart uveo u rat sa Nema~kom, nigde Engle-
za nije bilo da nas brane. Wima je bilo bitno da se kakav takav otpor
pru`i Nema~koj, wima je bilo bitno da se sami Nemci pozabave jo{ ne-
kim ratnim popri{tem. Englezi su pustili da padne i Gr~ka, simboli~-
no su neku pomo} poslali unapred znaju}i da ona ne}e biti dovoqna. A
Englezi su nas izmanipulisali u toku samog Drugog svetskog rata. Engle-
zi su obmanuli i onu vladu i onog kraqa, jugoslovenskog kraqa Petra
Drugog Kara|or|evi}a, koji je sve stavio na kocku za qubav Engleske.
Englezi su podr`ali Josipa Broza Tita. Govorio sam ve} koji su bili
razlozi, to ne}u ponavqati. Josip Broz Tito podi`e ustanak u Jugosla-
viji ne onda kada se srpski narod na{ao na klanici. Wega usta{ki poko-
qi nisu interesovali. Negde iz prikrajka se tome smejao, zadovoqno tr-
qao ruke. Wegove vo|e na terenu su ve} vodile pregovore o formirawu
Komunisti~ke partije Nezavisne Dr`ave Hrvatske u vreme kad su So-
vjetski Savez i Nema~ka imali potpisan pakt o nenadawu, srda~ni pakt
o nenapadawu. Sa usta{kim re`imom pregovarali su Vladimir Bakari}
i Andrija Hebrang i malo je falilo da se sklopi sporazum o formirawu
legalne Komunisti~ke partije Nezavisne Dr`ave Hrvatske koja bi delo-
vala na celokupnoj teritoriji takozvane Nezavisne Dr`ave Hrvatske,
{to zna~i da su komunisti bili spremni da Hrvatima, sa usta{ama, pri-
znaju i Bosnu i Hercegovinu i Srem, i Zemun, nadomak Beograda, grani-
cu na u{}u Save u Dunav. Ali komunisti nisu o~ekivali da }e Hitler na-
pasti Sovjetski Savez. Desilo se to na na{u veliku sre}u. Bez obzira na
to, treba saose}ati sa ogromnim qudskim `rtvama u Drugom svetskom ra-
tu. Ali ruski narod je dao ogromne `rtve i pod boq{evi~kom diktatu-
rom, ruski narod kao da je bio predodre|en za te milionske `rtve ve} sa-
mom pobedom Oktobarske revolucije, koju su mu drugi tako|e podmetnu-
li.
Josip Broz Tito ide u ustanak, ali ne ide u svoje rodno mesto Zagor-
je, u svoj Kumrovec, ne ide da podi`e ustanak protiv usta{ke vlasti, ne-
go ide tamo gde o~ekuje da je narod ratni~ki raspolo`en, da je ponosan na
svoje slavne slobodarske tradicije i ide tamo gde }e i najve}u {tetu na-
neti srpskom narodu. On ne ide samo da di`e ustanak, da pomogne Sovjet-
ski Savez, nego ide i da se suprotstavi ^etni~kom pokretu Dra`e Miha-
ilovi}a, koji je ustanak u na{im zemqama podigao jo{ 13. maja 1941. godi-
ne kad su se komunisti sasvim slobodno {etali {irom Jugoslavije, u`i-
vaju}i sve beneficije onog sramnog pakta o nenapadawu Hitlera i Sta-
qina. Josip Broz Tito, pre svega, sve ~ini da bi onemogu}io ^etni~ki po-
kret. Wegove partizanske jedinice namerno prolivaju krv u Srbiji i ta-
mo gde za to nikakve potrebe nije bilo. Za dan ustanka srpskog naroda oni
progla{avaju pucaw na nevinog srpskog `andara. @andara koji nije ni-
kog ugrozio, ni ikome smetao, `andara koji nije nikoga ugwetavao. Taj ko-
1005
munisti~ki revolvera{ @ikica Jovanovi} [panac pucao je u `andara
koji nije imao {ansu da se brani. Takav wegov ~in proglasi{e herojskim.
A taj dan za po~etak ustanka u Srbiji. Ne ni neki dan kad su Srbi prvi put
zapucali na Nemce, posle aprilskog rata, a kamoli ne onaj dan kad se srp-
ski narod {irom Hercegovine jo{ u maju 1941. godine digao protiv usta-
{kog terora, protiv usta{kog zlo~ina, protiv usta{kog genocida. Treba-
lo je dakle ubistvo Srbina od strane Srbina, taj na{ stalni vekovni si-
nonim izdaje i zle krvi me|u bra}om da bude simbol revolucionarnosti
srpskog naroda. I uspeo je Josip Broz Tito nekoliko decenija da u tom
ube|ewu vaspitava srpske mase, posebno mlade generacije.
Te 1941. godine partizani ne napadaju samo nema~ke vojnike, oni napa-
daju i qude u armiji koji uop{te nisu nosili oru`je. Za{to je do{lo do
Kragujevca? Za{to je do{lo do Kraqeva? Do{lo je, pre svega, zbog nema~-
ke sklonosti za zlo~ine. Nema~ka armija je bila fa{isti~ka armija uma-
zana krvqu nevinih miliona qudi {irom Evrope, i kao takva se pona{a-
la i u na{oj zemqi. Ali {ta je bio neposredan povod za taj te{ki nema~-
ki zlo~in. Neposredni povod bila je ~iwenica da je i posle nema~kog pro-
glasa, da }e se za svakog ubijenog Nemca streqati po 100 Srba, jedna parti-
zanska jedinica uhvatila grupu nema~kih vojnih in`ewera, pobila ih, iz-
masakrirala, ni to im nije bilo dovoqno, partizani su im otkinuli polne
organe i natrpali u usta. Taj zlo~ina~ki ~in je bio povod da Nemci u~ine
novi zlo~in nad nevinim srpskim narodom, na |acima, na sredwo{kolci-
ma. Na{i istoriografi nekoliko decenija su to prikrivali. Nedavno je i
to izbilo u javnost. Partizani, di`u}i ustanak po Titovom nare|ewu, vo-
de obra~un pre svega, sa Srbima. Nisu oni imali mo}i da se ozbiqnije su-
protstave nema~kim okupacionim trupama, i nije im to bilo u nekom ve-
likom interesu. [ta su radili? Streqali su najistaknutije qude me|u Sr-
bima, najuglednije doma}ine, qude koji su u`ivali po{tovawe me|u svojim
sunarodnicima, qude koji su bilo {ta zna~ili u srpskim masama. Posebno
su to ~inili po Hercegovini i Crnoj Gori. Svoje ratne zlo~ine komuni-
sti su proglasili levim skretawima i odgovornost za wih posle rata pre-
bacili na nekoliko mrtvih qudi, qudi koji se vi{e nisu mogli braniti
ili na nekoliko onih koje su politi~ki likvidirali, pa nisu imali {an-
su da se javno brane. Josip Broz Tito je i ina~e svaki svoj zlo~in drugima
pripisivao. Kad je dolazilo vreme da se to obja{wava, uvek je on bio na re-
~ima protiv toga, ali drugi ga nisu slu{ali. Partizani su ~ak qude i u ja-
me bacali, ne tako ~esto kao usta{e ali ostala je nepobitna ~iwenica –
podatak da su i oni to ~inili. Ostala su partizanska pasja grobqa. Nika-
da nijedan komunista za to nije odgovarao. I sve je to nekoliko decenija
prikrivano. Ono {to se nije moglo prikriti pripisivano je pojedincima.
Uglavnom mrtvima. Mada su dva najve}a partizanska zlo~inca u Hercego-
vini bili Miro Popara i Vlado [egrt. Odgovornost za te komunisti~ke
zlo~ine uvek je posle rata iskqu~ivo prebacivana na Mira Poparu, jer je
u ratu ubijen. Vlado [egrt je pre`iveo. Titu je bio potreban posle rata
kao me~ka koja }e i}i u narod, uveseqavati mase, glupirati se na paradama,
dr`ati demago{ke govore, slu`iti do zadweg daha.
U toku Drugog svetskog rata komunisti su se i me|u sobom ubijali.
1006
Mnogi istaknuti partizanski komandanti nisu ubijeni od nema~kog ili
usta{kog ili ~etni~kog kur{uma. Ubijeni su od partizanskog kur{uma
po nare|ewu Josipa Broza Tita ili wegovih najbli`ih saradnika. Kao
recimo, Krntija Marko, koji je bio poznat po svom saose}awu ipak pre-
ma srpskom stanovni{tvu, bez obzira na ono {to je ~inio u ratu, nije se
slagao sa Andrijom Hebrangom i Vladimirom Bakari}em, koji su u Hr-
vatskoj u takozvanoj Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj podupirali usta{ko
istrebqewe Srba. Likvidirali su komunisti po Titovom nare|ewu i
Savu Kova~evi}a. Sava Kova~evi} je pre toga dobro umazao ruke srpskom
krvqu, i ne treba ga `aliti. Ali primer wegovog ubistva govori kakvim
su se metodama slu`ili komunisti. Govorio sam ovde ve} o onom paktu o
nenapadawu koji su potpisali komunisti sa komandantom nema~kih oku-
pacionih trupa u Zagrebu, koji su potpisali Milovan \ilas, Ko~a Po-
povi} i Vladimir Velebit. Nemci su se neko vreme dr`ali tog pakta o
nenapadawu. Dr`ali su se tog pakta o nenapadawu sve dok nisu ~etnici
Dra`e Mihailovi}a pora`eni na Neretvi pod komandom majora Ostoji-
}a. Me|utim, kada su, bar za neko izvesno vreme onemogu}ili jednog pro-
tivnika, Nemci se nisu mnogo dr`ali slova toga pakta. Josip Broz Tito
im je do kraja verovao i zato je na onom uskom prostoru oko reke Sutje-
ske i planine Zelengore koncentrisao veliki broj partizanskih jedini-
ca. Komunisti~ka istoriografija ga je slavila kao komandanta koji je
spasio rawenike na Neretvi, nekoliko hiqada rawenika; citirali su
wegovu navodnu izreku da se nijedan rawenik ne sme ostaviti. Wegovu
navodnu genijalnost, da je prvo poru{io sve mostove na Neretvi da bi za-
varao Nemce, a onda preko tih mostova izgradio improvizovane drvene
mostove preko kojih su partizani pre{li. Saznali smo tek pre nekoli-
ko godina, kakva je to la` bila. Saznali smo da su ga Nemci ustvari pu-
stili iz obru~a na Neretvi da bi se partizani obra~unali sa ~etnicima
umesto wih.
Veruju}i Nemcima i veruju}i slovu i paktu o nenapadawu, on koncen-
tri{e veliki broj partizanskih jedinica oko reke Sutjeske, a Nemci su
u najve}oj tajnosti pripremili oko 120.000 vlastitih vojnika, usta{a,
Italijana i Bugara i opkolili Tita i po~eli uni{tavati wegove jedi-
nice. Tada mu nije palo na pamet da spa{ava rawenike. ^ak naprotiv, na-
re|uje Savi Kova~evi}u kao komandantu Tre}e divizije da krene sa cen-
tralnom bolnicom u drugom pravcu od pravca Titovog proboja. Namerno
je odlu~io da `rtvuje sve rawenike i Savu Kova~evi}a i jednu diviziju
koja mu je smetala. Josip Broz Tito uspeva da se izvu~e. Veliki broj we-
govih jedinica je razbijen. Sava Kova~evi} te{kom mukom shvata da ga je
Tito nasamario. Okre}e se i polazi za Titom i tada neko od Titovih li-
kvidatora dobija nalog da se Sava Kova~evi} ubije. I Sava Kova~evi}
nije ubijen juri{aju}i na nema~ki rov sa mitraqezom u rukama, kako su
nam to tvrdili komunisti~ki istoriografi, nego je ubijen hicem s le|a.
Mnoge druge komuniste koji su mu smetali Tito je ubijao. Govorio sam
ve} o motivima velikog dela srpskog naroda koji je pristupio komuni-
zmu. Qudi poneseni svojim mladala~kim zabludama smatrali su da pri-
stupaju}i u Komunisti~ku partiju i deluju}i pod wenim rukovodstvom,
1007
~ine ne{to dobro za svoj narod. Kako se koji od wih treznio, kako je ko
spoznavao izrazito antisrpsku politiku tako je bio likvidiran. Posto-
ji jedna vrlo zasnovana pretpostavka da je tako stradao i Ivan Miluti-
novi}, da mu je namerno potopqen ~amac kad je ulazio u Beograd. Verovat-
no }e biti mogu}nosti da se do kraja ispita ta pretpostavka, iznose je vr-
lo ozbiqni istori~ari. Prema svedo~ewima u~esnika rata na komuni-
sti~koj strani Josip Broz Tito `ari i pali po svim srpskim zemqama.
Pred sam kraj Drugog svetskog rata on zlatom kupuje ~etni~ke borce od
Engleza. Za vagon ~etnika on Englezima daje vojni~ku kapu punu zlatni-
ka. Nije mu palo na pamet da ozbiqnije zatra`i izru~ewe Ante Paveli-
}a ili da Paveli}u sudi u odsustvu. Nikad Paveli}u komunisti~ki sudo-
vi nisu ni sudili u odsustvu. Za{to? Pa zato {to im to nije bilo u inte-
resu, zato {to se ne bi moglo izbe}i da se razotkriju svi usta{ki zlo~i-
ni. Posebno zlo~in genocida nad srpskim narodom. Ali vrlo olako po-
sle Drugog svetskog rata Josip Broz Tito pristupa su|ewu Srbima. ^ak
jednom od na{ih najve}ih intelektualaca koje smo ikada imali Sloboda-
nu Jovanovi}u, osniva~u Srpskog kulturnog kluba pre Drugog svetskog
rata, jedno vreme predsedniku Jugoslovenske izbegli~ke kraqevske vla-
de u Londonu, ~oveka koji je ~itav svoj `ivot posvetio srpskom narodu i
koji nam je ostavio dela neprolazne vrednosti.
A komunisti pre samo nekoliko godina u Beogradu opet nisu dozvo-
lili {tampawe wegovih sabranih dela, mada ona ulaze u vrhunske dome-
te svetske politi~ke teorije i pravne nauke. Osniva~ je i na{e sociolo-
gije i politi~ke filozofije.
Pri kraju Drugog svetskog rata Josip Broz Tito nare|uje da se masov-
no streqaju zarobqeni ~etnici. Streqao je ne{to pripadnika Nedi}eve
dr`avne stra`e i ne{to Qoti}evaca, ali vi{e hiqada ~etnika. Wegovi
komunisti, wegovi oficiri smatrali su u svojoj naivnosti da tako treba
postupati prema svim svojim ratnim protivnicima, a posebno da tako
treba postupati prema usta{ama. Pa kada su postreqali ~etnike, kada su
postreqali Srbe, po~e{e, na svoju ruku da streqaju i usta{e. Pod hitno
je stigla naredba iz Beograda da se odmah sa time prekine. Gdegod je u{ao
u srpske krajeve Josip Broz Tito nare|uje masovna streqawa civila. Re-
koh ve} na prethodnom predavawu, vi{e od 5.000 gra|ana Beograda. Kada
su partizani u{li u Zagreb malo ko da je bio streqan. Mo`da je neki Sr-
bin partizan, kome su usta{e sve pobile, nekoga na brzinu uspeo da uhva-
ti i iskali svoj bes, ali to su bili retki slu~ajevi. Streqawa vi{e ni-
je bilo. Pogotovo nije bilo streqawa civila.
Godine 1948. Josip Broz Tito se opet obra~unava sa Srbima. Wegovi
logori su uglavnom puni Srba. Skoro 90% informbirovaca su Srbi. Ni-
je se Josip Broz Tito na taj na~in obra~unavao sa Staqinom. Nastavqao
je on i svoje unutra{we obra~une. Nastavqao je on svoju stalnu antisrp-
sku politiku. Kada je vr{ena kolektivizacija sela, ona je najbrutalnija
bila u srpskim krajevima. Tamo su se komunisti najvi{e nad srpskim se-
qacima i`ivqavali. Nije ni malo slu~ajno da Josip Broz Tito nare|uje
preseqewe svih najzna~ajnijih srbijanskih fabrika u Sloveniju i Hr-
vatsku. O tome smo tek nedavno saznali pravu istinu. Pod izgovorom, ako
1008
do|u sovjetske trupe da se to na vreme skloni. Ogromne koli~ine `ita i
drugih namirnica su na taj na~in izvu~ene iz Srbije, i preseqene u Slo-
veniju i Hrvatsku. Srpski narod je gladovao, a Hrvati i Slovenci su `i-
veli u izobiqu. Fabrika TAM u Mariboru, preseqena je iz Rakovice.
Saznali smo nedavno jo{ ne{to o ~emu je snivao Josip Broz Tito.
Naredio je da se izradi projekat o potapawu ~itave Vojvodine i oko-
line Beograda, severne Srbije, ako do|e do oru`anog sukoba sa Sovjet-
skim Savezom. Naredio je da se jedan ogranak Karpata surva u \erdapsku
klisuru i da se na taj na~in obnovi nekada{we Panonsko more. Toliko se
bojao Staqina da je poku{ao da more ispre~i ispred ruskih tenkova, a to
mu nije bilo ni malo te{ko jer je znao da potapa Srbiju. Na svu sre}u, do
toga nije do{lo. Josip Broz Tito znao je da se nikako Staqinu ne mo`e
suprotstaviti ako do|e do sovjetske oru`ane intervencije. Staqin nije
intervenisao zato {to se bojao svetskog rata, zato {to se bojao direkt-
nog sukoba sa Amerikom, ali Josip Broz Tito u to nije mogao biti sigu-
ran, i zato je naredio da se za wega, Kardeqa, Rankovi}a i \ilasa kupi ve-
lika vila na @enevskom jezeru, ako do|e do be`awa da im se na|e. Ogrom-
ne koli~ine novca komunisti su ve} tada prebacili u strane banke. U{lo
im je nekako u krv, postali su nezasiti, halapqivi i neprekidno su to ~i-
nili u sve ve}im koli~inama. Wihovo pravo bogatstvo koje je pohraweno
u stranim bankama te{ko je proceniti. Ali, ube|en sam, najmawe jedna
tre}ina od ovih ukupnih jugoslovenskih dugova da je oti{la u wihove
yepove i zavr{ila u stranim bankama na wihovim privatnim ra~unima.
Jer, druga~ije je nemogu}e proceniti {ta se desilo sa tim novcem. Ame-
rikanci su posle Drugog svetskog rata milijardama dolara pomagali Ti-
tov re`im. Nikakve koristi od toga nismo imali. Dobili smo ne{to hra-
ne, ne{to ma{ina za fabrike, ali sav novac je netragom nestao. Ti uspe-
si koje je Tito prikazivao u svojim slavopojkama na partizanskim kongre-
sima i govorima na javnim skupovima nisu zasnovani ni na kakvim rezul-
tatima wegove vlade, nego na direktnoj ameri~koj pomo}i.
Zapadne sile uglavnom nije interesovala priroda re`ima u Jugosla-
viji, nije im mnogo smetala ~iwenica {to je taj re`im komunisti~ki.
Bitno im je bilo da nije samo pod sovjetskom dirigentskom palicom. Zbog
toga je Tito uspeo da sa~uva svoja diktatorska ovla{}ewa nekoliko dece-
nija, i zato je Tito uspeo da u korenu ugu{i ~ak i poku{aj otpora. Srpski
narod ima te{ku qagu u svojoj nacionalnoj istoriji, i jo{ nije u stawu da
tu qagu ugu{i. Dovoqno je bilo da Josip Broz Tito obu~e mar{alsku uni-
formu, uniformu samozvanog mar{ala, da nazuje uglancane ~izme, da se
uputi u srpske krajeve i da mu naivni Srbi kli~u. Da ga do~ekuju sa ova-
cijama, da pevaju slavopojke, da isti~u da se wime ponose, da se zakliwu u
vernost wegovom putu. Samo su to Srbi radili. Bilo je ne{to Hrvata i
Slovenaca, ali ti koji su me|u wima to radili nisu iskreno to radili.
Znali su da Tito za wih obavqa posao. Radovali su se unapred rezultati-
ma toga posla. Nije im se mnogo svidela komunisti~ka diktatura. Znali
su da }e joj jednog dana odzvoniti i da }e tome do}i kraj, ali da }e u`iva-
ti sve privilegije i beneficije koje im je na vreme Josip Broz Tito pri-
1009
bavio. Srpsko bu|ewe je bilo mukotrpno, dugotrajno i bolno. Jo{ uvek
ima Srba na svu sre}u sve ih je mawi broj koji se zakliwu u Tita. Uglav-
nom se ne zakliwu iskreno ali im se neki strah uselio u kosti, nisu u sta-
wu da ga isteraju iz svog tela, nisu u stawu da se usprave. Kad se po|e po
raznim delovima Jugoslavije Titove slike se mogu jo{ zate}i kod ponekog
Srbina. Na svu sre}u ne kod mnogih Srba. Svaki dan ih je sve mawe. Ono
{to je srpski narod uspeo u prvo vreme da u~ini protiv Broza je to da ga
ismejava kroz razne politi~ke viceve. Za svaki vic se, javno ispri~an, od-
lazilo u zatvor. Mogao se smatrati sre}nim onaj koji je i{ao kod sudije
za prekr{aje i ka`wen sa dva meseca zatvora. Po nekoliko godina se do-
bijalo za pri~awe viceva u svom stanu pred prijateqima. Dovoqno je bi-
lo da policija prisili samo nekoga da svedo~i na sudu. Josip Broz Tito
namerno sputava i posleratni razvoj srpske privrede. Srbi su se pokaza-
li nekako kao najprodorniji na ekonomskom planu posle rata. Vaqda ta
~iwenica {to su bili politi~ki sputani terala ih je da odu{ka tra`e na
drugoj strani. Dosta privrednih preduze}a iz Beograda je postalo mo}no,
delovalo na jugoslovenskom planu, raspolagalo velikim kapitalom. A
Srbi ko Srbi u svojoj prevelikoj naivnosti wihove su pogone otvarali
{irom Jugoslavije. Doseti{e se onda Tito i Kardeq kako da im napako-
ste, kako da im se osvete, kako da ih onemogu}e. Kroz ovaj proces ouriza-
cije, stvarawa poslovnih osnovnih organizacija udru`enog rada Josip
Broz Tito je prvo proma{enom privrednom reformom uni{tio kapital
Federacije, Uni{tio federalnu dr`avu. Ono {to je obe}avao posle
Drugog svetskog rata da }e granice me|u federalnim jedinicama biti ~i-
sto formalne, da }e se vremenom izbrisati, pretvorilo se pod wegovom
dirigentskom palicom u svoju suprotnost. Granice su postajale sve ~vr-
{}e. On likvidira Federaciju kroz uni{tavawe wene ekonomske mo}i.
Bitno mu je bilo samo da sa~uva svoja politi~ka, diktatorska ovla{}ewa
i zato je vrlo rano na{ao na~ina da se oslobodi funkcije predsednika
vlade, znao je da u ekonomiji nikakvih {ansi nema, pa je tra`io pogodan
na~in da se narodni bes i nezadovoqstvo zbog bednog ekonomskog polo`a-
ja svaquje na ne~ija druga ple}a. Tra`io je `rtvene jarce me|u svojim
predsednicima vlade. Obi~no je na tu funkciju postavqao najnesposobni-
je po~ev{i od Petra Stamboli}a, koga je sam srpski narod vrlo rano na-
zvao Pera kow. Imaju}i u vidu wegovu neograni~enu glupost, slepu anti-
srpsku mr`wu i vernost Josipu Brozu Titu. Nakon {to je likvidiran ka-
pital federacije kroz tu ourizaciju, svaki od tih pogona beogradskih i
srbijanskih preduze}a i u drugim delovima Jugoslavije postaje posebna
osnovna organizacija udru`enog rada i dobija uslov da se otcepi, da se
osamostali. Neki qudi su postavqali pitawe: a {ta je sa onim na{im ka-
pitalom koji smo ulo`ili? ^itava jedna garnitura u Srbiji, tzv. libera-
li na ~elu sa Markom Nikezi}em i Latinkom Perovi} je likvidirana po-
liti~ki. Skinuta sa vlasti zato {to je na ekonomskom planu poku{ala
ne{to novo da postigne. U politi~koj sferi nisu bili mnogo boqi od Ti-
ta. Mnogi od wih su ogre{ili svoje ruke o srpske intelektualce, o studen-
te, o svoj narod. Ali na ekonomskom planu su poku{ali ne{to ozbiqno da
1010
u~ine i nije im se svi|alo Kardeqevo manipulisawe sa srpskim preduze-
}ima i zato su likvidirani.
Skoro svi pogoni srpskih preduze}a u drugim delovima Jugoslavije
su osamostaqeni, a na ono pitawe {ta sa po~etnim kapitalom ulo`enim
od strane Srba re~eno: sve to je u dru{tvenoj svojini. To je bio dru{tve-
ni kapital ulo`en u dru{tvene svrhe. Ostaje u dru{tvenim rukama, a ko
}e biti wegov formalni titular na terenu, to uop{te nije va`no. I
uspe{e i na taj na~in da pokradu Srbe, i uspe{e i na taj na~in da poraze
Srbe, ekonomski taj put. Josip Broz Tito spada u red evropskih n svet-
skih vladara koji su najpoznatiji po svom neograni~enom luksuzu. Pri-
svajao je gde je {ta stigao i {ta je stigao. @iveo u ve}em sjaju i rasko{i
nego i najpoznatiji vladari naftom bogatih zemaqa. Imao je ~itavo svo-
je ostrvo, svoje vile u svakom delu Jugoslavije. Nadma{io je na taj na~in
bilo koju svetsku totalitarnu vlast. Na wegovom ostrvu na Brionima
lavovi su rikali, uzgajale se mnoge tropske biqke i `ivotiwe. Imao je
sve {to je hteo. Kad bi on putovao svojim plavim vozom, ~itav saobra}aj
je zaustavqan vi{e sati. Kad bi on negde odlazio i dolazio re`im je or-
ganizovao takve masovne do~eke da su sve fabrike i {kole zatvarane.
Qudi na silu na ulice izbacivani. \aci ko |aci vole kad nema nastave
pa jedva ~ekaju da iza|u na ulicu. Ni sa radnicima nije boqe, radili ne
radili ona mala plata crkavica na kraju meseca ih ~eka, pa boqe na uli-
cu na {etwu nego za ma{inom stajati. Ni{ta Josipu Brozu Titu nije bi-
lo te{ko ako je bilo u wegovu slavu, ako je bilo u prilog wegovoj mo}i i
uticaju. Sam je sebi name{tao razna odlikovawa, sam sebe progla{avao
trostrukim herojem. Delio mnogim svetskim liderima i vucibatinama
jugoslovenska odlikovawa da bi za uzvrat dobijao wihova. Nadmetao se
sa wima koje }e odlikovawe vi{e draguqa, vi{e brilajanata imati. Nad-
metao se sa wima u luksuzu koji }e im pokazati. Na isti na~in su se po-
na{ali ~lanovi wegove porodice. Skoro svi ~lanovi wegove porodice
smestili su se na Dediwu uz wegovu vilu. U oduzete vile predratnih fa-
brikanata mo}ni partizanski komandanti, slede}i wegov primer, nase-
lili su se na Dediwu. Ostao je zapisan podatak da je Josip Broz Tito u
Belom dvoru prisvojio i nekoliko sanduka zlata i drugih dragocenosti.
Jedan naivni partizanski general Qubodrag \uri}, koji je to otkrio i
pokazao Titu, svedo~i kako je Tito odmah potr~ao prema sanduku, po~eo
da vadi zlato i tabakere i u znak zahvalnosti prema svom generalu ponu-
dio mu jednu tabakeru na poklon. Ovaj glupak, u svojoj naivnosti, veruju-
}i u ono {to je bila komunisti~ka ideologija, veruju}i u narodnu svoji-
nu, veruju}i u komunisti~ko blagostawe, zaprepastio se kako Tito sa tim
tako olako raspola`e i odbio je da je primi. Komunisti su u toku rata
vodili vrlo lukavu politiku. Bili su u stawu nekog partizana da stre-
qaju za ukraden {al vuneni, za nekoliko ubranih {qiva. Me|utim, wi-
hove komande i u ratu su `ivele u velikoj rasko{i. U rasko{i bar za
ratne prilike. Streqani su obi~ni partizani za neke qubavne avanture,
zbog neke ~isto mladala~ke ludorije, zbog najmawe sitnice. Ostalo je za-
pisano i o tome svedo~i Vladimir Dedijer da su partizani u Srbiji iz-
veli jednog svog saborca na streqawe. Ratni sud ga je osudio na smrt zbog
1011
neke qubavne avanture. Znao je da u nekom predahu obilazi neke udovice
ili {ta je bilo u pitawu. Izvedo{e ga pred streqa~ki stroj i samo {to
ne zapuca{e a on se priseti, pa nisam ja samo sa wima bio nego sam bio i
sa drugaricom Canom Babobi} koja je prisustvovala wegovom streqawu.
Isko~i mu komesar, zatvori mu usta, postrojeni partizani u smeh i ni-
{ta ne bi od streqawa. To mu spasi glavu. Spasi mu glavu, ali samo pri-
vremeno. Nekoliko meseci posle toga u nekom napadu pogodi ga zalutali
metak sa le|a. ^itav je niz drugih primera Titove tiranije i Titove sa-
movoqe, Titove diktature, ali ipak ~ini mi se za sve ono {to je Josip
Broz Tito nama Srbima u~inio najve}i krivci smo mi sami. Pri{li smo
mu sa takvim neograni~enim poverewem velikim svojim delom. Posle ra-
ta, mlade generacije u svojim zabludama, nekom mladala~kom zanosu, po-
neseni tom komunisti~kom ideologijom. Kad ka`em poneseni imam u vi-
du da je komunisti~ka ideologija, bez obzira {to se ona danas slama pred
na{im o~ima, bila vrlo opasna i mo}na ideologija. Uspevala je ovlada-
ti sve{}u qudi. Posebno mladih qudi. Za{to? Zato {to je bila zasnova-
na na politi~koj apologiji i socijalnoj demagogiji. I zato ona najve}eg
uspeha, kao socijalna demagogija ima me|u siroma{nim svetom. Ali kao
politi~ka apologija me|u mladim intelektualcima, kojima se u wihovoj
mladala~koj nesmotrenosti ~ini da su najpozvaniji da mewaju svet, da su
najpozvaniji da po~iwu iz po~etka. I to stalno komunisti~ko po~iwawe
iz po~etka u stvari je osnovna karakteristika i komunisti~ke ideologi-
je i komunisti~kog politi~kog pokreta. Uvek oni ne{to iz po~etka.
Uvek od ne~ega polaze. Tito je nekoliko ustava, kvazi ustavnih tvorevi-
na, oktroisanih ustava, donosio samo da bi po~iwao iz po~etka i da bi
qudi imali u {ta da se zakliwu. Trajne politi~ke kampawe od kongresa
do kongresa, kongresne platforme, gomile papira, zakliwawe u te papi-
re, zakliwawe u Ustav iz 1974, zakliwawe u Zakon o udru`enom radu. Sa-
mo zakletve, zakletve u neprekidnom nizu, samo gomile papira, samo ob-
mawivawe naroda, te stalno sastan~ewe, kroz takvu institucionaliza-
ciju poretka kojom je pretendovao da ba{ sve gra|ane organizuje, ako ve}
nije mogao kroz Komunisti~ku partiju, onda kroz svoj Socijalisti~ki sa-
vez, omladinsku, bora~ku organizaciju, te dr`avni sindikat... Niko od
radnika nije ni pitao kad bi se zapo{qavao da li `eli da bude ~lan tog
jedinog postoje}eg sindikata. Smatralo se automatski da on to postaje i
prvog mu samo odbiju od plate sindikalnu ~lanarinu. Niti ga pitaju ide
li na sastanke ni gde ide na sastanke, va`no je da se pla}a ~lanarina. Ali
za{to je sve to mogao? Zato {to je imao zapadnu ekonomsku pomo}. Mo-
gao je da se li{i brige o privrednim problemima, mogao je samo da se po-
sveti politi~kom hoh{tapleraju.
Zato, li~no sam ube|en da je na{ prvi i osnovni zadatak kao naroda,
da je prvi i osnovni zadatak celokupne srpske inteligencije demokrat-
skog i slobodarskog usmerewa definitivni obra~un sa kultom li~nosti
Josipa Broza Tita. Dok to ne postignemo, jednostavno nemamo mo}i da
uradimo bilo {ta drugo. Besmisleno je u stvari da o drugim pitawima i
razgovaramo. Neki od na{ih intelektual~i}a u Beogradu u svom strahu, u
svom pomodarstvu snebivaju se: pa nema smisla, mrtav ~ovek, pa ovako, pa
1012
onako, pa nije on vi{e `iv, nema on vi{e uticaja. Opravdavaju}i samo
sopstveni strah na taj na~in. Ima on uticaja, velikog uticaja, itekako.
Sve dok Jugoslavijom vlada titoisti~ka antisrpska koalicija. Udariti
u glavu tu antisrpsku koaliciju je nemogu}e dok se ne udari direktno i
na najotvoreniji na~in na Josipa Broza Tita. Direktno udarawe na Josi-
pa Broza Tita na{oj otaybini jo{ uvek je skop~ano sa velikim egzisten-
cijalnim rizikom. Qudi koji se usude da o tome otvoreno govore uglav-
nom odlaze na robiju. Naro~ito oni koji prvi put progovore. Pa im ona
robija to izbije iz glave i ako nastave da o tome govore posle robije on-
da re`im ne zna {ta da u~ini protiv wih. Veliki uspeh ne mo`emo po-
sti}i li~nim, pojedina~nim delovawem. Mo`emo zna~ajan uspeh posti}i
na uzdizawu na{e narodne svesti, na osloba|awu narodnih masa, ali
krupne rezultate ipak ne mo`emo. Me|utim, kad bi hiqade i hiqade qu-
di u jednom dahu istupile protiv Josipa Broza Tita, re`im jednostavno
ne bi mogao da ih sve pohapsi. E, to jo{ Srbi nisu u potpunosti shvati-
li. Shvatili su donekle. Shvatili su pro{le godine da recimo zelena-
{ki re`im u Crnoj Gori nije ni{ta mogao protiv dvesta hiqada qudi.
Shvatili su da ni Vojvo|anski autonoma{i nisu ni{ta mogli protiv ne-
koliko stotina hiqada qudi. Ali, mnogo jo{ qudima treba pa da otvore-
no na taj na~in na koji su sru{ili vojvo|ansku birokratsku garnituru i
crnogorsku zelena{ku garnituru, definitivno sru{e i kult Josipa Bro-
za Tita.
Ali postoji samo jedan na~in kako Srpski narod mo`e da opere svo-
ju nacionalnu ~ast. Kako da skine te{ku mrqu na svojoj nacionalnoj
istoriji. Da se otarasi le{ine Josipa Broza Tita, da ne pogani vi{e
svetu Srpsku zemqu.
Pitawa i odgovori
* Krivac propasti na{e otaybine? Krivac podele srpske crkve u
emigraciji? Za{to je srpski vojvoda \uji} ostao uz majku crkvu?
Dr [e{eq: Pa, kad je re~ o krivcima za ovu nesre}u koja je zadesila
na{u otaybinu i za podelu Srpske pravoslavne crkve onda jedno jedino
ime Josip Broz Tito. Josip Broz Tito je kriv za sve {to nas je sna{lo,
za sve stawe u kome se na{la na{a otaybina i za podelu srpske pravo-
slavne crkve. Ja veoma cenim vojvodu \uji}a, smatram ga velikim juna-
kom Drugog svetskog rata, a za{to je on ostao uz mati~nu srpsku crkvu a
neki drugi nisu, za{to su neki oti{li na jednu, a neki na drugu stranu, ja
jednostavno na to ne mogu odgovoriti. U vreme kad je do{lo do te srpske
crkvene podele ja sam imao devet godina ~ini mi se, nisam znao ni da je
do tako ne~eg do{lo. A do{lo je do crkvene podele i mi danas uop{te ne
treba mnogo da raspravqamo za{to je do toga do{lo, nego kako da tu po-
delu prevazi|emo i kako da Srpsku pravoslavnu crkvu opet ujedinimo.
Jedni srpski politi~ki predstavnici i Srbi u celini su bili uz mati~-
nu Srpsku pravoslavnu crkvu, drugi uz Slobodnu srpsku pravoslavnu cr-
kvu. Ja sam se za vreme svog tromese~nog pute{estvija kroz Sjediwene
Ameri~ke Dr`ave, Kanadu i Australiju susretao i sa jednima i sa drugi-
ma i imao sam priliku da se uverim da su i jedni i drugi vrlo ~asni, po-
1013
nosni, plemeniti Srbi, da su odani svojoj otaybini, da su odani slobodi
i demokratiji i da iznad svega cene sopstvenu nacionalnu svest, ponos i
~ast svoga naroda. Velika je na{a nesre}a {to su Srbi podeqeni i na taj
na~in. I zato, po{to su po mom mi{qewu takvi kako sam ih ocenio, sma-
tram da je nemogu}e jedne od drugih razlikovati. Ja jednostavno nemam na-
~ina da procenim ko kojoj crkvenoj organizaciji od prekomorskih Srba
pripada sve dok mi to on sam ne ka`e. To se ne mo`e videti ni po wiho-
vim politi~kim opredeqewima ni po ideolo{kim uverewima, ni po ni-
vou nacionalne svesti. Za mene su i jedni i drugi isti. Ja nikakve razli-
ke me|u Srbima ne mogu praviti po pitawu pripadnosti jednoj ili dru-
goj crkvenoj organizaciji. Ja bih bio najsre}niji ako mi se slede}i put
uka`e prilika da posetim prekomorske Srbe, da na|em Srpsku pravo-
slavnu crkvu ponovo ujediwenu u prekomorskim zemqama.
* Po{tovani dr [e{eq, ja bih `eleo da vas pitam za{to Slovenci
protestuju protiv odr`avawa vanrednog kongresa u decembru i za{to
protestuju da se taj kongres odr`i u Beogradu.
Drugo pitawe `elim da postavim, da li Slovenci imaju nau~nika na
me|unarodnim nivou i za{to se Slovenci smatraju najpametnijom naci-
jom u Jugoslaviji?
Tre}e pitawe, da li postoji realna mogu}nost o preseqewu Titovog
tela iz Srbije i kako na to gleda Slobodan Milo{evi} i ostali srpski
rukovodioci?
Dr [e{eq: Ja bih na va{a pitawa odgovorio obrnutim redosledom.
Smatram da postoji realna mogu}nost za izvoz Josipa Broza Tita. Kad }e
se to desiti ja ne znam. Kako na to gleda Slobodan Milo{evi}, to pita-
we postavite wemu, ili oti|ite u Beograd, ili mu po{aqite pismo.
[to se ti~e drugog pitawa za{to se Slovenci smatraju najpametni-
jim. Zato {to su uspeli da nasamare nas Srbe i u tom stawu nas ~etiri de-
cenije odr`e.
[to se ti~e vanrednog partijskog kongresa Hrvati i Slovenci su se
isprepadali da }e izgubiti dominaciju. Izgubili su antisrpske garnitu-
re. U Vojvodini i Crnoj Gori, na Kosovu, verovatno u Mekadoniji, a i Bo-
sna i Hercegovina im je vrlo rovita. Jasno im je da }e ostati u mawini i
zbog toga su po svaku cenu poku{avali da spre~e odr`avawe vanrednog
kongresa, kad ve} ne mogu da spre~e odr`avawe onda gledaju da ga minira-
ju da ne idu i nalaze neke druge razloge. [to se mene ti~e, ja kao antiko-
munista, nemam ba{ velika o~ekivawa od tih partijskih kongresa, vi to
imate.
Gospodine vi ste postavili tri pitawa, nemojte celo ve~e da pitate.
Pustite malo druge.
* Pored svih reformi u Srbiji pozitivnih u zadwe vreme koje ~ujem
u Australiji susre}emo se sa ~iwenicom da je ukinut i taj zloglasni ~lan
133, koji se odnosi na verbalni delikt protiv dr`ave. Samim tim smawe-
na je mogu}nost da budete ponovo hap{eni i su|eni. Mi bi hteli znati
slede}e: da li po va{em povratku mogu da se organizuju javna predavawa
na ovu temu {to ste izneli nama, {to bi u mnogome {irom Jugoslavije,
na svim srpskim prostorima {to bi u mnogome doprinelo br`em tre-
`wewu srpske svesti.
1014
Dr [e{eq: ^lan 133, Krivi~nog zakona Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije nije ukinut. On jo{ uvek postoji. Primewuje se u
svim delovima Jugoslavije. Samo se posledwih godina mnogo re|e goni
po tom ~lanu. [to se mene ti~e po povratku u Beograd ne}u imati nekih
velikih mogu}nosti za javno istupawe. Na ove teme na koje sam ovde va-
ma govorio i u Americi i Kanadi, ja sam na vi{e mesta govorio u Beo-
gradu, ali u velikim vremenskim razmacima. Jedina {ansa da ne{to ka-
`em u Beogradu s vremena na vreme mi se uka`e u Udru`ewu kwi`evni-
ka Srbije, Filozofskom dru{tvu Srbije, Srpskom PEN centru, Socio-
lo{kom dru{tvu Srbije i jednom u Srpskoj akademiji nauka i umetnos-
ti, dvaput na tribini Srpske patrijar{ije. Ali, prilikom svake zabra-
ne neke od mojih kwiga, ja priliku iskoristim da im najve}u sudnicu u be-
ogradskoj palati pravde pretvorim u javnu tribinu. Tu se uvek okupi
mnogo sveta, pa ja svaku priliku koristim da odr`im neki politi~ki go-
vor, a oni koji su imali prilike da eventualno ~itaju moju kwigu mogu tu
videti koliko sam takvih politi~kih govora odr`ao, kao i jo{ mnoge
ove stvari koje sam ovde rekao mogu tamo na}i. A uo~i samog polaska u
Beograd govorio sam na temu – odgovornost Hrvatskog naroda za usta{ke
zlo~ine na isti na~in na koji sam ovde govorio, na Skup{tini udru`e-
wa kwi`evnika u Beogradu, o svom nacionalnom programu pisao sam u
svojim kwigama i govorio na tribini Filozofskog dru{tva Srbije 2.
marta pro{le godine. Bukvalno sve ono {to sam rekao ovde pred vama
rekao sam u nekoj prilici i u na{oj otaybini. Te prilike su vrlo retke,
ali s vremena na vreme se de{avaju.
* Vi ste napomenuli u vezi obustavqawa, kad je bila re~ o likvidi-
rawu usta{a za vreme ili posle rata. Me|utim, po{to je posle rata na-
stavqeno sa su|ewem ~etnicima i kako su ih oni nazivali doma}im iz-
dajnicima, skorije je bilo u {tampi da je oko 42 hiqade u~esnika na stra-
ni Talijana, Hrvata koji su danas neki od wih i oficiri i to veliki
oficiri, po mom mi{qewu oni su se legitimisali kao usta{e i u~esni-
ci usta{a. Da li }e wima biti su|ewe ikada i da li }e biti pokrenut bi-
lo kakav postupak protiv wih?
Dr [e{eq: E sad, tu treba imati u vidu jednu finesu. Italijanske
penzije su tra`ili pripadnici italijanske oru`ane sile u Drugom svet-
skom ratu. Talijanske penzije su posebno tra`ili stanovnici onih delo-
va Dalmacije koja je bila direktno pripojena Italiji ili u wenom sasta-
vu tokom Drugog svetskog rata. Talijanske penzije su tra`ili i iz nekih
drugih krajeva recimo iz zapadne Hercegovine, qudi koji su slu`ili u ta-
lijanskim okupacionim trupama ili bili sastavni deo tih talijanskih
milicijskih formacija. Nije dakle re~ o onim klasi~nim usta{ama. Ra-
zumije se, bilo je slu~ajeva da usta{a ode u te talijanske formacije pa se
vrati u usta{e i da neko iz te italijanske milicije pre|e usta{ama itd.
Recimo Veselin \uranovi}, biv{i predsednik Predsedni{tva Jugosla-
vije, biv{i predsednik Savezne vlade, bio je u toku Drugog svetskog rata
pripadnik zelena{ke talijanske fa{isti~ke milicije u Crnoj Gori i on
bi po tom osnovu imao pravo da tra`i talijansku penziju. Nije mu treba-
la penzija jer je imao mnogo boqu platu kao {ef dr`ave u Jugoslaviji.
1015
 * Vi stalno ponavqate da mi Srbi nemamo dovoqno istupawa i `e-
lim da vam postavim jedno pitawe. Za{to na{ srpski vo|a Slobodan Mi-
lo{evi} ne istupa sa idejama o otcepqewu Srbije od svih, za{to je on to-
liko prijediwen tim jugoslovenskim narodima, za{to se on bori za o~u-
vawe Jugoslavije, kad svi drugi se bore za otcepqewe?
Drugo pitawe, Vi govorite o Josipu Brozu Titu kao li~nosti koja je
u~inila mnogo gre{aka u na{em narodu. Mi bi trebalo wega potpuno
drugim imenom nazivati. To je jedna `ivotiwa i toliko bi srpskih emi-
granata trebalo da do|e u Jugoslaviju da potpuno izbri{e trag Josipa
Broza Tita.
Dr [e{eq: Na ovo va{e drugo pitawe ja bih odgovorio kontra pita-
wem. Gospodine {ta vi imate protiv `ivotiwa, {ta su vam one u~inile.
A prvo pitawe, vi treba da postavite Slobodanu Milo{evi}u, a ne meni.
Ja ne govorim ovde u wegovo ime. A {to se ti~e samog pitawa eventualnog
otcepqewa Srbije, ja smatram da to uop{te nije pametno. Mi Srbi treba
na svakom mestu da govorimo da smo mi za Jugoslaviju, ali da istovremeno
ka`emo za kakvu smo Jugoslaviju. Pa, neka onda na{a navodna severna bra-
}a Hrvati i Slovenci sami odlu~e jesu li za Jugoslaviju ili nisu.
* @eleo bih va{e mi{qewe o listu koji izlazi u Londonu. Zove se
“Na{a re~”. Drugo pitawe, kakav ste utisak stekli o nama Srbima u
Australiji?
Dr [e{eq: Utisak koji sam stekao o Srbima u Australiji u osnovi
je sli~an mom utisku o Srbima Amerike i Kanade. Sve sam to rekao od-
govaraju}i ~ini mi se na ono prvo pitawe. Stekao sam veliki broj li~-
nih prijateqa, {to se ti~e same Australije, isti~em kao wenu specifi~-
nost ~iwenicu da su Srbi u Australiji ipak mnogo tolerantniji me|u-
sobno nego Srbi u Americi i Kanadi, da su mnogo pomirqiviji me|usob-
no, da su mnogo ~e{}i slu~ajevi da Srbi iz jedne organizacije odlaze u
prostorije druge organizacije. Wihove priredbe i manifestacije, da se
Srbi iz obe crkvene organizacije me|usobno dru`e i po{tuju. Vi|ao sam
na istim mestima sve{tenike i jedne i druge crkvene organizacije. Reci-
mo sino}, ju~e zapravo, na banketu u Srpskoj narodnoj odbrani bio je i
sve{tenik mati~ne Srpske pravoslavne crkve i sve{tenik Slobodne
pravoslavne crkve i na moje veliko zadovoqstvo prilikom ovog susreta
su se srda~no i bratski izqubili. Bio bih najsre}niji da takvi doga|aji
u~estaju. Ube|en sam da je i to put ka na{em pomirewu i slozi.
* Ja se izviwavam unapred, {to }u se udaqiti od ve~era{we teme, a
mislim da i nije potrebno postavqati pitawa na ovu temu koja je ve~eras
izlagana. Ima niz va{ih tema koje ste izlagali na prekookeanskim semi-
narima. U toku va{eg kwi`evnog stvarala{tva izdali ste negde oko
10–12 kwiga. Uspeo sam do svih da do|em i da ih pro~itam. A va{e prvo
delo bilo je zabraweno. Kako ste onda uspeli da od{tampate svoje 11. pa
i 12. delo. Mislim da je taj rad bio vrlo, vrlo te`ak. Pa ja mislim da bi
trebalo ne{to re}i o tome.
I jo{ jedno potpitawe, ja se izviwavam. Kao {to ste videli i oseti-
li to je da ste me|u svim qudima u emigraciji nai{li na vrlo jednu sr-
da~nu dobrodo{licu. Kakav do~ek o~ekujete po povratku u domovinu?
1016
Dr [e{eq: Pa, u Beogradu sam do sada objavio 13 kwiga, 7 mi je za-
braweno sudski. Po nekoj svojoj prirodi, a verovatno kroz neko `ivotno
iskustvo koje sam ve} stekao kroz neku praksu, uspeo sam i neke mangup-
ske trikove da izu~im. Pa policija uglavnom nije bila u stawu kada mi
zabrani neku kwigu, da zapleni ~itav tira`. Jednom se samo desilo da mi
zaplene pola tira`a. Nikada se nije dogodilo da kompletan tira` za-
plene. Jer dovijam se na razne na~ine. Mewam {tamparije. Prisiqen sam
bio da sam kupim i {tamparsku ofset ma{inu. Da {tampam u svom stanu.
Mewam stalno kwigoveznice. Mewam skladi{ta, kwige ostavqam kod
prijateqa, trudim se da svaki put to bude kod drugog prijateqa. I poli-
cija uglavnom ne uspeva da mi u|e u trag.
[to se ti~e finansijske strane, za prvu kwigu su mi pomogli moji
prijateqi iz Beograda, nov~anim pozajmicama. A posle sam od svojih
prijateqa iz Amerike, Kanade, Australije i zapadne Evrope sa vremena
na vreme dobijao neku pomo} u {tampawu. Nikada se nije desilo da mi ne-
ko to uslovqava, takvim i takvim sadr`ajem kwige, {to, razume se, nika-
da ne bih prihvatio. A niko od wih nikada nije bio i nezadovoqan sadr-
`ajem kwige koju bi video nakon izdavawa. Najavio sam jo{ sedam kwi-
ga, na posledwoj kwizi. Ja policiji uvek unapred najavim {ta }u {tam-
pati, samo im ne ka`em kada }u {tampati.
Na mojoj posledwoj kwizi, “Pledoaje za demokratski ustav”, stoji i
jo{ 20 naslova. Prvih trinaest je objavqeno, a ve~eras sam najavio 7 sle-
de}ih. Jedna kwiga se zove “Detitoizacija dru{tvene svesti”, jedna je “Ra-
zarawe srpskog nacionalnog bi}a”, jedna “Robija{ke meditacije” jedna se
zove “Bal vampira”, ne mogu da se setim svih naziva. U postupku su sve.
Po povratku u Beograd, {ta se mo`e desiti, o tome pravo da vam ka-
`em, uop{te ne razmi{qam. Ja sam re`imu u Otaybini odavno stavio do
znawa da sam spreman da podnesem sve ono {to mi re`im mo`e u~initi.
A re`im neka sam proceni da li mu je pametno da ne{to preduzima ili
mu nije pametno. Na koji na~in }e mawu {tetu sebi zadati. Ako me uhap-
se, ima}e opet jedno spektakularno su|ewe koje }e im na grba~u nabaci-
ti me|unarodno javno mwewe. Su|ewe ne mogu da izbegnu da bude javno.
Javno su|ewe, dakle, ima}u priliku da govorim na sudu. To im ne}e biti
ni malo povoqno. Ne mogu izbe}i strane novinare. Ne mogu izbe}i srp-
ske intelektualce na su|ewu, predstavnike me|unarodnih humanitarnih
organizacija, organizacija koje se bore za qudska prava. Pa neka sami
procene {ta im je mawa {teta.
Komunisti~ki re`imi i autokratski totalitarni re`imi uop{te,
postanu nemo}ni pod uslovom, da se qudi protiv wih bore javno. Svaka
konspirativna akcija protiv totalitarnog re`ima je pogre{na. I on
kao da ~eka takvu akciju, on se najlak{e obra~una sa ilegalnom akcijom.
Kad mu se usprotivite javno, on je ve} oslabqen. E sada trebate im sta-
viti do znawa da ste spremni da idete do kraja bez obzira na posledice.
I onda su oni nemo}ni.
Mi moramo biti svesni ~iwenice, da jedini srpski gubici u emigra-
ciji, da jedini komunisti~ki uspesi nisu vezani samo za podelu Srpske
1017
pravoslavne crkve. Na zavo|ewe komunisti~ko-srpskih nacionalnih orga-
nizacija ili na likvidaciju nekih istaknutih srpskih intelektualaca u
emigraciji. Jer komunisti~ka Jugoslavija, Titova Jugoslavija se bavila i
dr`avnim terorizmom. Ja sam u nekim svojim tekstovima pomiwao i kon-
kretne primere jugoslovenskog dr`avnog terorizma, do kojih sam u
Otaybini mogao do}i. Borave}i u emigraciji saznao sam i za mnoge druge.
Nisam imao mogu}nosti, na`alost, da redovno primam emigrantsku
{tampu, da ~itam kwige. Nadam se da }u posle ovih kontakata koje sam
obezbedio me|u prekomorskim Srbima, da }u dobijati malo ~e{}e po-
{iqke srpske {tampe, srpskih kwiga i da }u biti u stawu da dubqe u|em
u problematiku srpske emigracije.
Komunisti su neprekidno ubacivali svoje agente u srpsku politi~ku
emigraciju. Dana{wa wihova najja~a agentura u srpskoj emigraciji veza-
na je za londonsku “Na{u re~” i wihov Savez “Oslobo|ewe”. Oni istupa-
ju sa otvoreno antisrpskih pozicija. Oni su na re~ima antikomunisti.
Svako `iv je danas antikomunista i neki ~lanovi Centralnog komiteta
Saveza komunista Jugoslavije. Svima je jasno da od komunizma vi{e nema
ni{ta. Ali, vezani su za slu`ewe Hrvatima i Slovencima. Zato “Na{a
re~” istupa sa priznavawem izmi{qene muslimanske i makedonske naci-
je. Sada{wa zbivawa u Srbiji, neki weni autori nazivaju fa{isoidnim.
Tim zata{kavaju usta{ke ratne zlo~ine. Jedan od zlikovaca iz “Na{e re-
~i”, Bogoqub Ko~ovi} je ~itavu kwigu izdao na temu: “@rtve Jugoslavi-
je u Drugom svetskom ratu”, tvrde}i da je svega milion qudi stradalo i
me|u wima svega 480.000 Srba. Time idu direktno na ruku usta{ama. Ima-
ju}i u vidu sve te wihove bezobrazluke i slu`ewe komunistima, odlu~io
sam da se uskoro sa wima javno obra~unam. A moj apel svim Srbima {i-
rom emigracije da bojkotuju londonsku “Na{u re~” kao komunisti~ku
ekspozituru. [to je Jugoslavija vi{e u ekonomskoj krizi to oni iz “Na-
{e re~i” vi{e drqa~e novac od srpske emigracije. Iz broja u broj samo
tra`e novac. Treba im obustaviti svaku finansijsku pomo} pa neka se
ubudu}e finansiraju iskqu~ivo iz jugoslovenskog dr`avnog buyeta.
* Kako situacija stoji sa Bosnom, Likom, Dalmacijom, sa Kosovom i
Metohijom i Vojvodinom?
Drugo, da li se jo{ {tampaju za srpske |ake bukvari sa Titovom sli-
kom i wegovim obele`jima?
Dr [e{eq: [to se ti~e polo`aja srpskog naroda na podru~ju Dalma-
cije, Like, Banije i Korduna, i isto~ne Slavonije, Barawe, ja sam na tu
temu govorio u svome prvom predavawu. Govorio sam o vrlo te{kom srp-
skom polo`aju. Ali i o bu|ewu tog na{eg srpskog naroda u tim na{im po-
krajinama. Ja sam, moram vam re}i, optimista u pogledu ishoda tog na{eg
nacionalnog bu|ewa. Na`alost u na{oj otaybini uybenici, ~itanke, bu-
kvari {tampaju se sa fotografijom Josipa Broza Tita na jednoj od prvih
strana. Ali ja se nadam u najskorije vreme da }emo mo}i toga da se otara-
simo.
* [ta }e da bude sa zemqom koja je potopqena i data Albaniji na ko-
ri{}ewe. Koju su dali komunisti pre par godina. Da li to ima {anse ne-
kada da se vrati nazad Srbiji ili ne?
1018
Drugo. Iseqewe Srba sa Kosova i daqe traje, za zadwa tri meseca
oko 500–600 familija. Da li }e to stati jednom ili ne?
Dr [e{eq: Pa, evo prvo da vam odgovorim na drugo pitawe. Ja sam u
toku prvog predavawa izlo`io svoj koncept budu}eg Srpskog nacional-
nog programa i dosta pa`we posvetio i kosovskometohijskom pitawu. Ja
se zala`em za novu koncepciju Kosova i Metohije, i obrazlo`io sam na
koji na~in.
[to se ti~e te potopqene srpske teritorije, stvarawa albanskog ve-
{ta~kog jezera, ja nemam vlast pa ne mogu ni{ta da u~inim, onaj ko ima
vlast u na{oj zemqi mo`e ne{to da u~ini. Ja smatram da bi jedna umna i
prosve}ena vlada u Jugoslaviji, u Srbiji trebala da uslovi Albaniji, da
zahteva od Albanije da pusti da se svih 100.000 Srba isele u Srbiju. Da-
nas u Albaniji `ivi oko 100.000 Srba u krajwe te{kim, ne~ove~nim `i-
votnim uslovima. Ako Albanci i daqe odbijaju da puste te Srbe da se
isele, ja smatram, da bi prva stvar koju bi trebalo da u~inimo, da probu-
{imo to albansko ve{ta~ko jezero da im iste~e voda sva negde na na{u
stranu daqe, makar morali i novu reku da kopamo. Ako nam i to ne dozvo-
le, da obustavimo svaki saobra}aj preko na{e teritorije za Albaniju, i
avionske letove. Ako i to ne pomogne, da po~nemo skretati reke koje sa
na{e teritorije idu, teku u Albaniju. Pa dokle izdr`e. Ne verujem da
mogu dugo.
* Da li }e do}i vreme da se sudi srpskim zlo~incima koji su podeli-
li Srbiju na tri dela i koji su uni{tili hiqade srpskih `ivota u na{oj
otaybini?
Dr [e{eq: Pa najve}i srpski izdajnici su izbegli sudu svoga naro-
da. Me|u wima Aleksandar Rankovi}, Slobodan Penezi} Krcun, i drugi.
Ja se iskreno nadam da }e do}i vreme da narodni sudovi sude `ivim srp-
skim izdajnicima. A ja bih wihov broj ograni~io na 20, s obzirom da se
zala`em za politiku nacionalnog pomirewa, tolerancije. Smatram da
taj broj qudi kojima se nikako ne mo`e oprostiti za wihovo izdajstvo,
mora se svesti najvi{e na 20. Tako bi nam bilo lak{e da se pomirimo. U
one za koje nema nikakvog opra{tawa ubrajam na prvo mesto Milo{a
Mini}a, Petra Stamboli}a, Nikolu Qubi~i}a, Dra`u Markovi}a, Bo-
{ka Kruni}a i jo{ nekolicinu vojvo|anskih autonoma{a, zatim Sveto-
zara Vukmanovi}a Tempa, Cvijetina Mijatovi}a, Veselina \uranovi}a,
Vidoja @arkovi}a, Todu Kurtovi}a i najve}e izdajnike srpskog naroda
iz dana{we Hrvatske Milutina Balti}a i Du{ana Dragosavca. Za wih
opro{taja ne mo`e biti.
* Verujem da budu}i srpski politi~ari koji budu ~itali va{e kwi-
ge, slu`i}e im kao putokaz. Da li vi ako do|e do slobodnih izbora u na-
{oj otaybini imate nameru da budete birani za politi~kog vo|u?
Dr [e{eq: Ja nikakvih politi~kih ambicija nemam. Ja }u se poli-
ti~ki baviti u praksi samo dok Otaybina ne bude slobodna, demokratska
i sa zaokru`enim nacionalnim granicama. Sa granicama na{e dr`avno-
sti. Kada se na{a otaybina potpuno oslobodi, ja se u potpunosti povla-
~im iz politike.
Moja jedina `ivotna ambicija je da opet budem profesor univerzi-
1019
teta, da budem profesor Pravnog fakulteta i da predajem Ustavno pra-
vo.
* Znamo da je Beograd posle rata bio kao Centralni zatvor za Srbe.
Znamo da Goli otok koji je bio stvoren, on se sada zatvorio. Zbog ~ega su
ti zatvori stvarani?
Dr [e{eq: Dugo vremena mi je izgledalo da su turski zatvori najgo-
ri mogu}i zatvori na na{im prostorima. Dok ih komunisti posle rata
nisu nadma{ili. O primeni Golog otoka, ve} sam govorio u svom preda-
vawu. Ima jo{ jedan vrlo karakteristi~an primer. Najgori od dana{wih
zatvora u ~itavoj Jugoslaviji je Centralni zatvor u Beogradu. Za{to?
Zato {to su svi drugi zatvori ne{to stariji. Zatvori po Srbiji su iz
predratnog vremena. Zatvori u Bosni i Hercegovini su iz vremena
Austrougarske, zatvori u Hrvatskoj i neki Slovena~ki i tako. A Cen-
tralni zatvor u Beogradu su gradili komunisti posle Drugog svetskog
rata, jer je Glavwa~a bila poru{ena. I zakleli su se komunisti predvo-
|eni Mo{om Pijade, imaju}i u vidu svoja robija{ka iskustva, izmislili
su kako da najvi{e napakoste politi~kim osu|enicima. Zato su sve }eli-
je u Centralnom zatvoru dovoqno mra~ne, bez prozora, sa drvenim pala-
~ama, sa betonskim zidovima, betonskim podom, i nemogu} je bilo kakav
kontakt izme|u dve }elije. Ako ~ovek malo du`e ostane u toj }eliji osle-
pi, izgubi vid. U`asni su i drugi uslovi. Ja sam imao priliku da budem u
dva bosanska zatvora i u Centralnom zatvoru u Beogradu. Nije mi drago
{to to moram ovde da vam priznajem, gore mi je bilo u Centralnom zatvo-
ru u Beogradu. [to se ti~e uslova sme{taja onde me nisu maltretirali,
dodu{e nisu me maltretirali ni u Centralnom zatvoru u Sarajevu. Imao
sam ta dva {trajka gla|u i to je bilo sve. Ali u zeni~kom zatvoru su me
maltretirali, ali su uslovi sme{taja boqi nego u Centralnom zatvoru
u Beogradu. Ono {to su komunisti sami napravili posle rata, to je mno-
go gore od onoga {to smo nasledili iz Kraqevine Jugoslavije, iz Austro-
ugarske, pa ~ak i iz Turskog vremena.
* Ujediwewe srpstva i srpske crkve po va{em mi{qewu gde bi tre-
balo da se desi.
Dr [e{eq: Ujediwewe Srpske pravoslavne crkve treba da se desi na
svim mestima gde `ivi i gde deluje Srpska pravoslavna crkva. I jedna i
Druga crkvena organizacija. To ujediwavawe zavisi i od jednog i od dru-
gog crkvenog rukovodstva pravoslavne crkve. Od vrha verske hijerarhije,
i sve je to od arhijerejskog sabora u Beogradu i eparhijskog saveta u Gra-
~anici kod ^ikaga. Dakle, sve{teni~ka hijerarhija ima najve}u odgovor-
nost i najve}u obavezu da u~ini sve {to je u wihovoj mo}i da do pomire-
wa do|e. Ali na to mo`e samo uticati sam srpski narod. Javnim izra`a-
vawem svoje voqe srpski narod mo`e da natera svoje crkvene organizaci-
je da tome pristupe. Ja sam borave}i u Americi, Kanadi i Australiji
imao prilike da budem primqen od svih najvi{ih velikodostojnika Srp-
ske pravoslavne crkve. I jedne i druge crkvene organizacije, svi su me sr-
da~no bratski primili, sa svima sam prvo razgovarao o mogu}nostima cr-
kvenog ujediwewa. Uveravali su me i jedni i drugi da su za to. E, ja }u ih
1020
uskoro i javno pozvati da to {to su me uveravali i u praksi sprovedu.
* Po{to ste ve} proveli jedno vreme ovde preko mora i vrati}ete se
ponovo u svoju domovinu, u slu~aju da vam se dogodi neka neprijatnost, ko-
ja vrlo lako mo`e da se dogodi, da li mo`ete da ra~unate na neku objek-
tivnu pomo} od prekomorskih Srba i kakva bi ta pomo} po va{em mi-
{qewu trebala da bude i najefikasnija?
Dr [e{eq: Pa slu{ajte. Ja ne znam o kakvoj je neprijatnosti re~, ali
bio bih najsre}niji da se prekomorski Srbi ujedine i slo`e. Toliko bi
to i meni moralnu snagu dalo, i svima nama srpskim intelektualcima ko-
ji delujemo u Otaybini, ~itavom srpskom narodu. Da bi se to sa takvom si-
linom obru{ilo na glave komunista da danas ne mo`emo to ni pretposta-
viti, verovatno ne mo`emo o tome ni sawati. Srpsko jedinstvo, srpska
sloga, izvor je na{e najve}e snage, na{e mo}i. Nema tog neprijateqa ko-
ga nismo u stawu pobediti, poraziti, ukoliko smo slo`ni i jedinstveni.
* Kakva je sudbina i {ta se doga|a sa Azemom Vlasijem, i ko ga je gu-
rao da bude u vrhu federacije, i to da bude predsednik omladine Jugosla-
vije?
Dr [e{eq: Josip Broz Tito ga je doveo do predsednika omladine Ju-
goslavije i u vrh federacije. [ta se danas sa wime de{ava ja to ne znam.
To znaju oni koji su sa wime u zatvoru.
* Oko do~eka Artukovi}evog sina. (Nejasno pitawe.)
Dr [e{eq: Ta~no je da su Hrvati u Zagrebu sa odu{evqewem do~e-
kali Radoslava Artukovi}a. Ja smatram da je za nas srpske iseqenike da-
nas u Otaybini mnogo povoqnija situacija. Jer kada se vra}aju i kada do-
laze u domovinu, u posetu naro~ito kada dolaze u Beograd, retko im se ne-
{to de{ava. Nije nemogu}e da im se ne{to neprijatno desi. Razume se,
ali onaj ko ima strano dr`avqanstvo, strani paso{ – dobro je za{ti}en.
^ak i ako mu se desi neka neprijatnost ne mo`e ne{to suvi{e stra{no
da mu se desi, ne{to suvi{e ozbiqno. Ja ne mogu nikome ni{ta garanto-
vati, ja nemam vlast. Onaj ko ima vlast mo`e ne{to garantovati. Ali ja
mislim da su dosta stege u Otaybini popustile, to se mo`e videti iz ne-
koliko sasvim konkretnih primera. U na{oj otaybini, u Beogradu slo-
bodnije se di{e nego ikada od rata naovamo. Sa dana{wim stawem ne mo-
`emo biti zadovoqni, ali moramo priznati da je mnogo boqe nego {to
je ikada od rata naovamo bilo. Moramo se boriti za boqe, ali stvari se
osetno mewaju na boqe.
6. VIDSOVDANSKI AMANET – SRPSKA SLOGA
Pri kraju ovog dvadesetog vijeka, kad s ponosom obiqe`avamo jednu
na{u veliku pogibiju, Kosovsku bitku, rezignirani smo zbog ~iwenice da
se Srpski narod ponovo nalazi na samim svojim po~ecima: po~ecima osni-
vawa svoje dr`avnosti, po~ecima svoje sloge, po~ecima svojeg jedinstva.
U ovom 20. vijeku srpski narod je zabiqe`io veli~anstvene pobjede.
Pobjede kojima se ~itav svijet divio.
U ovom 20. vijeku imali smo i katastrofalne poraze. U 20. vijeku
1021
pretrpili smo takve poraze koje nijedan narodu u svijetu nije pretrpio.
Moram ovdje da vam ka`em da smo mi Srbi najve}i krivci za sve ono
{to nam se desilo. Krivi smo zbog na{e pretjerane naivnosti i prostodu-
{nosti. Krivi smo {to smo, u onom momentu kad smo imali sve {anse da za-
okru`imo granice svoje dr`avnosti, da ujedinimo sve srpske zemqe, da uje-
dinimo vaskoliko Srpstvo, {to smo one koji nam nikada nisu bili bra}a,
primili kao bra}u da bi nam ku}u iznutra zapalili. Krivi smo {to smo na-
rode sa kojima ni{ta ozbiqno nikad kroz istoriju zajedni~ko nismo ima-
li, smatrali sebi ravnima, jednako vrijednima; {to smo smatrali da oni
nas bra}om dr`e; {to smo smatrali da i oni {ire iste ruke, da nas prima-
ju u bratski zagrqaj. Nismo znali da su samo na{u qubav, na{u nepa`wu, na-
{u nesmotrenost iskoristili da bi nam {to dubqe zabili no` u le|a.
Nije ni malo slu~ajno {to su nam u 20. vijeku i kroz ~itavu na{u
istoriju najve}e patwe, najve}e nesre}e, zadavali oni koje smo svojom naj-
boqom bra}om smatrali.
U~inili su na{i stari katastrofalnu gre{ku jer su sa Hrvatima
u{li u zajednicu dr`avnu i nikako mi sami da se osvjestimo da nismo jed-
ni za druge i da nam oni nikada bra}a nisu bili.
Koliko }emo jo{ ~ekati i koliko }emo ih jo{ pu{tati da Srba po-
biju da bi nam oni sami dokazali da nismo jedni za druge. Oni nam nepre-
kidno, nekoliko decenija to dokazuju, a mi smo jedini u Jugoslaviji, mi
Srbi, koji jo{ uvijek, s vremena na vrijeme, govorimo o bratstvu i jedin-
stvu, koji nudimo bratsku slogu, koji nudimo pomirewe. A neki mimo nas,
mada nemaju pravo na to, nude i opro{taje, nude im zaborav, nude im ono
na {ta niko nema pravo u vaskolikom srpskom narodu.
Srpski narod je u toku ovoga vijeka imao protiv sebe dva ogromna ne-
prijateqa: Komunisti~ku internacionalu i Vatikan, sredi{te katoli~-
ke crkve. Mada su se ti na{i neprijateqi i me|usobno ~esto sukobqava-
li; mada su i me|usobno gledali da jedni drugima o~i povade, kada je ri-
je~ o Srbima uvjek su nalazili zajedni~ki jezik, uvjek su lako sklapali
sporazume, saveze; uvjek su jedinstveno protiv nas nastupali.
U periodu izme|u dva svjetska rata wihove ekspoziture na na{im
prostorima su bili Komunisti~ka partija Jugoslavije i Katoli~ka cr-
kva, pod ~ijim patronatom je djelovala usta{ka politi~ka organizacija.
I jo{ u predratnom periodu komunisti i usta{e otvoreno sara|uju.
Komunisti i usta{e se sporazumevaju kako da napakoste srpskom narodu,
kako da srpski narod uklone sa istorijske pozornice. Dokazali su svoje
namjere na djelu u toku Drugog svjetskog rata kada su vrlo lako nalazili
zajedni~ki jezik. Ono {to su Mo{a Pijade i Mile Budak potpisali u
sremskomitrova~koj kaznionici sprovo|eno je u toku Drugog svjetskog
rata direktnom saradwom izme|u usta{a i komunista, u kojoj su sa komu-
nisti~ke strane neposredno u~estvovali i Vladimir Bakari}, i Andri-
ja Hebrang, i mnogi drugi, kao Titovi pomo}nici, kao Titove sluge.
Dugo je trebalo srpskom narodu da shvati kakvu su mu nesre}u doni-
jeli komunisti. A onda kad je to srpski narod shvatio bilo je kasno, jer
je srpski narod ostao biolo{ki obogaqen. Nesposoban da politi~ki dje-
luje, nesposoban da se uspravi, nesposoban da se bori, jer je sve ono {to
je bilo najboqe izginulo u balkanskim i u svjetskim ratovima i progna-
1022
no iz svoje otaybine.
I danas, nekoliko decenija poslije Drugog svjetskog rata, kada srp-
ski narod napokon po~iwe da se uozbiquje, kada su stasale nove, mla|e ge-
neracije, koje nisu spremne da se mire sa okovima naslije|enim od svo-
jih o~eva; nisu spremni da nose iste lance koje su nosili na{i o~evi; ne-
ki ~ak “ponosno” isti~u}i da su ih sami sebi oko noga i oko ruka namet-
nuli, dolazi do va`nih politi~kih promjena.
Te nove generacije danas se uspravqaju {irom srpskih zemaqa. Ja
sam danas radostan {to mogu da vam posvjedo~im da se Srbi u na{oj
otaybini ponovo ujediwuju i da me|u wima raste bratska sloga.
Danas se u na{oj otaybini ujediwuju Srbi iz svih srpskih zemaqa:
Srbi Banata, Ba~ke, Srema, isto~ne Slavonije, Barawe, [umadije, tzv.
u`e Srbije, zatim Srbi Kosova, Metohije, Makedonije, Sanyaka, Crne
Gore, Boke Kotorske, Bosne, Hercegovine, Dubrovnika, Dalmacije, Like,
Banije i Korduna. Ustalo je vaskoliko Srpstvo i ne}e vi{e da trpi ti-
toisti~ku diktaturu i komunisti~ku tiraniju.
Napokon je celokupnom srpskom narodu u Otaybini postalo vi{e
nego jasno da su nam najve}u nesre}u u ovom vijeku donijela dva istaknu-
ta sina hrvatskog naroda: Ante Paveli} i Josip Broz Tito. Potrebne su
~itave plejade, ~itave generacije na{ih istori~ara da utvrde ko nam je
od ova dva zlikovca ve}u nesre}u nanio: da li onaj koji je djelovao ~eti-
ri godine i milion Srba pobio, ili onaj koji nas je u okovima dr`ao pre-
ko ~etrdeset godina.
Dozvolio je srpski narod u ovom vijeku da vi{e puta bude osramo}en.
Dozvolio je srpski narod da slu{a prazne pri~e; da ovacijama pozdravqa
one koji su ga u uglancanim ~izmama gazili. Toliko puta se de{avalo da
taj zlikovac Josip Broz Tito obu~e mar{alsku paradnu uniformu; da taj
samozvani “mar{al” pro|e kroz srpske zemqe, a da mu Srbi kli~u kao
oslobodiocu, kao usre}itequ.
Koliko je trebalo da se srpski narod osvijesti, da skine te la`ne
komunisti~ke zavjese; da odbaci komunisti~ke la`i i klevete, da se us-
pravi, dostojanstveno podigne glavu i usprotivi se komunisti~koj dik-
taturi, vladavini antisrpske koalicije.
Danas kada se spremamo da u Otaybini na najsve~aniji na~in obiqe-
`imo 600 godina Kosovske bitke, mi Srbi ne slavimo pobjedu – slavimo
poraz. Ali slavimo takav poraz koji nas je definitivno unio me|u naj-
ve}e svjetske narode. Me|u narode koji imaju zbog ~ega da se di~e pred ci-
vilizovanom Evropom. Mi smo `rtvovali sebe da bismo spasili Evropu,
a Evropa bi danas da `rtvuje nas radi mira u sopstvenoj ku}i.
Mi Srbi, ubje|en sam, ni po koju cijenu ne}emo dozvoliti da se bilo
ko igra sa na{om sudbinom; da bilo ko odlu~uje u na{e ime. Ni tzv. ci-
vilizovani Zapad, ni komunisti~ki Istok. Nikome ne}emo dozvoliti da
u ime srpskoga naroda odlu~uje. A srpski narod u ostvarivawu svojih na-
cionalnih ciqeva ne}e sopstvenu orjentaciju bazirati na mi{qewu
drugih, na voqi drugih, na `eqama, te`wama, i ciqevima drugih. Jer ti
drugi su uvijek pokazivali spremnost da se poga|aju na na{ ra~un; da pra-
1023
ve usluge na na{ ra~un.
Nijedna srpska zemqa ne sme ostati van srpskih granica, a nijedan
srpski logor, nijedna srpska klanica, nijedna srpska jama, logor ili spa-
qeno selo van Srbije.
Mi Srbi, odani na{oj svetoj pravoslavnoj crkvi, mi Srbi odani srp-
skim svetosavskim tradicijama, svetosavskom amanetu, ne}emo dozvoli-
ti da nam neko naru{i na{ put predaka i put mu~enika.
Srbi su se uvijek divili onima izme|u sebe koji su se `rtvovali za
Srpstvo.
Milioni Srba kroz ~itavu na{u istoriju nisu imali {ansu da mir-
no umru u posteqi. Umirali su na bojnom poqu. Ali srpskom narodu ni-
ko nije bio u stawu onemogu}iti da o~uva vite{ki duh; vite{ke borbene
tradicije.
I Srbi su danas opet spremni da ginu, ako bude potrebno, ali ne}e
pristati, po mom dubokom uvjerewu, ni na kakav kompromis. Posebno ne
mo`e biti nikakvog kompromisa po pitawu na{e svete zemqe, po pitawu
Kosova i Metohije.
Srpski narod je vi{e puta kroz svoju istoriju ratovao za Kosovo i
Metohiju. I rijeke krvi su prolivene da bi Kosovo i Metohija ostali
srpski.
Srpski narod }e opet ratovati za Kosovo i Metohiju ako bude po-
trebno. I ponovo }e se rijeke krvi proliti, ali }e to zauvijek ostati
srpska zemqa.
Svi ti na{i neprijateqi, i Hrvati i Slovenci, koji danas podupiru
albanski separatizam, neka imaju u vidu da }e me~ka zaigrati i na wiho-
vim vratima.
Srpski narod vi{e nikada ne}e ni zaboravqati ni pra{tati onima
koji mu zlo nanose. To, ako oni `ele, da formiraju novu albansku dr`a-
vu na teritoriji Jugoslavije, mi Srbi mo`emo i da prihvatimo, ali samo
pod uslovom da tu novu albansku dr`avu Hrvati i Slovenci formiraju,
recimo, na podru~ju zapadne Slavonije ili Hrvatskog Zagorja.
Na svetoj srpskoj dr`avi, na svetoj srpskoj zemqi, vi{e nijedna dru-
ga dr`ava ne}e biti formirana osim srpske dr`ave.
Nekoliko miliona Srba se sprema za Vidovdan da ode na Kosovo Po-
qe. Ako ~itav svijet ne shvati to kao veliku opomenu, tim gore za ~itav
svijet.
Srbi kao narod, koji je jo{ prije {est vijekova odabrao carstvo ne-
besko, sticali su slavu u carstvu zemaqskom i znali kako se ~ine i kako
se ~uva sopstvena sloboda; kako se ~uva nacionalna ~ast, ponos i dosto-
janstvo.
Srpski narod ne}e da vodi ra~una o interesima onih koji nas okru-
`uju, onih koji su odr`avali nekoliko decenija posle Drugog svjetskog
rata komunisti~ki re`im svojim stalnim finansijskim injekcijama.
Srpski narod nije spreman daqe da se `rtvuje za tu|e interese. Srpski
narod vi{e ne}e, ne samo komunisti~ku nego ni nikakvu drugu diktaturu.
Srpski narod je, pored gr~kog naroda, jedini narod na Balkanu koji
ima svijetle demokratske i slobodarske tradicije. I on }e te tradicije
1024
da obnovi.
Danas nas neki – koji su uvijek bili sme}e istorije, koji nikada svo-
je dr`ave nisu, kroz ~itavu istoriju, imali – poku{avaju u~iti {ta je to
demokratija. Glume demokratiju; glume da formiraju nove partije. Poku-
{avaju nas navesti da se mi Srbi izme|u sebe podijelimo; poku{avaju nas
zavaditi.
Na{ najpre~i dana{wi zadatak je jedinstvo svih Srba. Jedinstvo
svih, i Srba u Otaybini i zagrani~nih Srba – jedinstvena Srbija. Uje-
diwewe svih srpskih zemaqa.
Tek kad budemo imali svoju dr`avu onda mo`emo razmi{qati i tra-
`iti na~ine, da ostvarujemo sve druge nacionalne ciqeve.
Ali bez dr`ave kao narod ne predstavqamo ni{ta. Bez dr`ave ne
mo`emo imati ni slobode, ni demokratije. A mi Srbi smo vi{e puta
kroz istoriju dokazali da smo istorijski narod, u onom hegelovskom smi-
slu rije~i. Vi{e puta smo dokazali da imamo pravo i da smo u stawu da
formiramo dr`avu.
U pro{lom vijeku kada Hrvati i Slovenci nisu imali pomena o bi-
lo kakvoj dr`avi, Srbi su imali dvije mo}ne dr`ave na Balkanu, koje su
u parampar~ad sru{ile tursku imperiju. Dvije dr`ave koje nisu samo ra-
tovale sa Turcima, nego i sa Austrijancima, sa Nijemcima i sa Francu-
zima. Jedna mala Crna Gora vodila je ratove i sa Napoleonom, i Napo-
leon nikada nije imao {ansu da pokori Crnu Goru.
Uspio je Josip Broz Tito da razdrobi srpski narod. Uspio je da podje-
li srpske zemqe u vi{e federalnih jedinica. Uspio je da jedne dijelove
srpskog naroda usmjeri protiv drugih dijelova. Uspio je ~ak da proklamu-
je nekoliko novih izmi{qenih nacija, cjepaju}i srpsko nacionalno bi}e.
Izmislio je i makedonsku i crnogorsku i muslimansku naciju. Podijelio
nas je u toj mjeri u kojoj nas niko kroz istoriju nije uspio podijeliti.
Me|utim, srpski narod je pokazao i sposobnost i spremnost da anu-
lira sve posledice Titove tiranije.
Danas mi Srbi se napokon ujediwujemo i sla`emo u Otaybini; sla-
`emo se oko svojih osnovnih ciqeva i interesa. Mi i treba da vodimo
politiku najve}e tolerancije. Treba da zaista radimo na ujediwewu svih
Srba. Mi Srbi hri{}ani, odani svetosavskim tradicijama, treba u tome
da predwa~imo. Da u savez, u nacionalni demokratski i slobodarski sa-
vez okupqamo i one koji nijesu vjernici: i Srbe ateiste, i one koji nisu
hri{}ani, i Srbe muslimane, i Srbe katolike, i Srbe protestante. Mi
im pru`amo tu ruku pomirewa. Ako na{a ruka ostane u vazduhu, nepri-
hva}ena, onda }e to biti wihova gre{ka, wihov proma{aj, a ne na{.
Da se napokon Srbi u Otaybini ujediwuju i zajedni~ki istupaju; je-
dinstveno svi Srbi iz svih srpskih zemaqa. Apelujem i na vas zagrani~-
ne Srbe, Srbe u rasejawu, prekomorske Srbe: Australije, Amerike, Ka-
nade, Zapadne Evrope i svih drugih svjetskih zemaqa u kojima `ivi srp-
ski narod, da {to vi{e radite u pravcu na{e nacionalne sloge, na{eg
nacionalnog pomirewa.
U svim svojim javnim istupima {irom Amerike, Kanade i Australi-
je zalagao sam se i za pomirewe u okviru Srpske pravoslavne crkve. Sma-
1025
tram da je sazreo istorijski trenutak da se to pomirewe postigne.
Ja nemam namjeru da ulazim u uzroke koji su doveli do dana{we srp-
ske nesloge i do cijepawa Srpske pravoslavne crkve. Ja smatram da su
glavni krivci komunisti. Kao i obi~no nama Srbima bi bacili kost, a
mi se Srbi u svojoj naivnosti oko te kosti poklali.
To na{e me|usobno sukobqavawe traje ve} nekoliko decenija. Komu-
nisti su svoje ciqeve postigli u potpunosti, a mi kao da se do kraja jo{
nismo osvijestili.
Ja ne mogu da vam nudim recepte kako da postignete srpsko jedinstvo
i srpsku slogu i kako da do|e do pomirewa unutar Srpske pravoslavne cr-
kve. Ali ono {to mogu da vam preporu~im je da vodite ra~una da u posti-
zawu te sloge i tog novog crkvenog jedinstva ni jedna ni druga strana ne
smiju da se osje}aju ni pora`enim ni pobjednikom. Jer samo u tom slu~a-
ju pobjedi}e srpski narod u cjelini, a biti pora`en wegov neprijateq.
Ja znam da u tom ciqu treba voditi ra~una da se svim nacionalno
svjesnim, nacionalno ~istim, po{tenim i ~asnim Srbima sa~uva i obraz
i ~ast i dostojanstvo i ugled. Da niko ne bude povre|en u tom osnovnom
qudskom dostojanstvu. Samo u tom slu~aju na{a pobjeda }e biti veli~an-
stvena, a novopostignuto jedinstvo efikasno u sukobqavawu sa dana-
{wim na{im neprijateqima.
U tom smislu ja vas molim da u svakom trenutku vodite ra~una o zbi-
vawima u na{oj otaybini. Ako imate mogu}nosti da podupirete ta zbiva-
wa, da se ovako u rasejawu borite za pobjedu Istine o Srbiji, o Srbiji, o
dana{woj Jugoslaviji.
Na{i neprijateqi su uspjeli da obmanu me|unarodno javno mwewe, a
Josip Broz Tito nas je posva|ao sa svim na{im tradicionalnim prijate-
qima. Danas mi u svijetu gotovo da i nemamo prijateqa. I zato nam pred-
stoji mukotrpna borba u kojoj vi zagrani~ni Srbi treba da predwa~ite.
Treba razuvjeriti me|unarodno javno mwewe o la`ima i klevetama koje
su lansirali Hrvati, Slovenci i Albanci. Treba im staviti do znawa
istinu o pravom stawu stvari u Jugoslaviji. Treba im pokazati napokon
ko je u Jugoslaviji izazvao pokoqe i genocid a ko je bio `rtva u ovome vi-
jeku. Treba im pokazati ko se u vi{e ratova borio na strani saveznika,
demokratskih i slobodarskih naroda i dr`ava a ko je bio na suprotnoj
strani; ko se zalagao za totalitarizam.
Danas Srbima opet podme}u nekakve staqinisti~ke i neostaqini-
sti~ke ambicije. Danas nama Srbima podme}u da nastojimo obnoviti ko-
munizam, kao da nisu svjesni ko nam je donio taj komunizam i ko je neko-
liko decenija vladao Jugoslavijom. Ba{ kao da je Josip Broz bio Srbin,
srpskog roda. A da je kojom nesre}om tako bilo, kakav bi to argumenat
bio u rukama neprijateqa!
U ovoj godini svetog kosovskog jubileja, u ovoj godini obnavqawa
svetosavskih tradicija u srpskom narodu, u ovoj godini kada se srpski na-
rod u najve}oj mjeri vra}a svojoj crkvi, kada Srpska pravoslavna crkva i
srpski narod u Otaybini di{u istim plu}ima treba da pokrenemo jednu
{iroku masovnu akciju da se re`im prisili da se kona~no le{ina Josi-
1026
pa Broza Tita ukloni iz Beograda, da ne pogani srpsku zemqu.
Sramota koja nam se desila, desila nam se prvi put u istoriji. Nika-
da ranije srpski narod nije slavio svoje najve}e zlikovce; zlikovce koji
su ga u crno zavili. Nikada ih nije sahrawivao u svetoj srpskoj zemqi i
dizao im paganske hramove. Kona~no sa tom sramotom treba da zavr{i-
mo.
7. PITAWA I ODGOVORI POSLE PREDAVAWA
NA MELBURN[KOM UNIVERZITETU
Utorak, 6. juna 1989. godine
Predavawe je odr`ano na engleskom jeziku.
* Da li se uspostavqawem vi{epartijskog sistema mogu razre{iti
me|unacionalne suprotnosti?
Dr [e{eq: Ja smatram da vi{epartijski sistem ne mo`e preko no}i
da re{i nacionalne suprotnosti u Jugoslaviji. Ali, mo`e potpomo}i wi-
hovom razre{avawu, kroz jedan demokratski, politi~ki proces. A sve dok
nad svim nacijama u Jugoslaviji postoji jedan totalitarni autokratski re-
`im, nemogu}e je bilo {ta u~initi u pravcu smirivawa tih me|unacio-
nalnih tenzija, i u pravcu izgradwe neke sno{qive dru{tvene atmosfere,
za koegzistenciju pojedinih nacija. Ja mislim da je mogu}e sve te te{ko}e
re{iti uvo|ewem vi{epartijskog sistema. Ali uvo|ewem vi{epartij-
skog sistema jednostavno se omogu}ava svim politi~kim interesima da do-
|u do izra`aja u dr`avi na jedan otvoren, legalan na~in putem {tampe, pu-
tem politi~kih zborova, politi~kih dogovora. Komunisti~ki re`im to
ne dozvoqava. I komunisti~ki re`im sve me|unacionalne tenzije svodi
na unutarpartijsku borbu, unutar Saveza komunista Jugoslavije.
* Da li armijsko rasipni{tvo ugro`ava mogu}nost postojawa demo-
kratske vlade?
Dr [e{eq: Znate, ja to ne vidim. [ta je jedna demokratska vlada? Po
mom mi{qewu, nije veliki problem {to Armija u~estvuje u tro{ewu ve-
likog dela nacionalnog buyeta i nacionalnog dohotka, uop{te. Bitno bi
bilo da Armija nije ideologizovana na onaj na~in na koji je to u komuni-
sti~koj Jugoslaviji, kao i u svim drugim komunisti~kim zemqama. Ja sam
slu`io Titovu Armiju, bio sam vojnik i znam da je vi{e od jedne tre}ine
ukupne obuke u Armiji, posve}eno politi~koj nastavi. I to je ono, {to je
za mene problem u Armiji. Problem je zato {to je u Armiji jedini pro-
pisani pogled na svet – marksisti~ki, onaj re`imski. Ja smatram da na{a
zemqa jo{ za du`e vreme, kao demokratska, mora da zadr`i Armiju. Da li
ovoliku kao sada, ve}u ili mawu, ja nisam u stawu da ba{ do kraja u|em u
to pitawe. Ali, smatram da Armija mora biti van svih ideolo{kih, po-
liti~kih procesa u Jugoslaviji. Armija mora biti strogo profesional-
na slu`ba, jer samo na taj na~in mo`e odgovoriti svojoj nameni i mo`e se
izbe}i da postane sredstvo u rukama bilo koje politi~ke grupacije
spremne da re`im pretvori u krajwe totalitarni, autokratski.
* Vi bi mogli da zagovarate vi{estrana~ki sustav u Jugoslaviji. Me-
|utim, kada je u Zagrebu osnovan hrvatski Socijalno-l liberalni savez,
1027
Dobrica ]osi} i Milovan \ilas su pozdravili osnivawe socijalno-l li-
beralnog saveza kao nove stranke. Vi ste nama izneli upravo obrnuto.
Dr [e{eq: Da. To je pitawe dva nivoa rasprave. Ja sam za vi{epar-
tijski sistem u ~itavoj Jugoslaviji, i to je bez ikakve sumwe. Me|utim,
sebi dozvoqavam za pravo, da cenim politi~ku ulogu i pojedinih za~eta-
ka novih politi~kih partija. I ono {to meni smeta, kada je re~ o poli-
ti~kim partijama koje se danas pojavquju u Hrvatskoj, da su uglavnom pro-
usta{kog opredeqewa. Kao i ovaj socijalno-liberalni savez na ~elu sa
Slavkom Gold{tajnom.
Ja imam primedbu u pogledu ovih novih, novoformiranih partija u
Sloveniji. Ja smatram da jednostavno nije re~ o novim partijama, nego o
politi~kim tvorevinama formiranim pod okriqem slovena~kog Cen-
tralnog komiteta Saveza komunista kome slu`e kao transmisija za prqa-
ve poslove. Jer slovena~ki komunisti preko tih partija u javnost lansi-
raju one ideje, one politi~ke ciqeve na koje se jo{ ne usu|uju da s wima
neposredno iza|u u javnost.
[to se ti~e ~iwenice da su Dobrica ]osi} i Milovan \ilas pozdra-
vili formirawe tog socijalno-liberalnog saveza u Hrvatskoj, to samo go-
vori da se Dobrica ]osi} i Milovan \ilas sa jedne strane i ja sa druge
strane ne sla`emo u mi{qewima po pitawu te novoformirane partije.
* Gospodine [e{equ, prema va{em izlagawu makedonska nacija ne
postoji...
Dr [e{eq: Ja smatram da ne postoji makedonska nacija, kao posebna
nacija. I smatram da nema nikakvih dokaza za tvrdwu da ona eventualno
postoji.
Makedonska nacija je kreirana posle Drugog svetskog rata odlukom
Komunisti~ke partije Jugoslavije. I tada joj je i nametnut ve{ta~ki
kwi`evni jezik administrativnom odlukom. Dakle, nije re~ o postojawu
nekog kwi`evnog jezika koji bi se stvorio pre administrativne odluke.
Zatim, u makedonskoj naciji su svrstani qudi razli~itih nacionalnosti.
Uglavnom hri{}ani. Ja smatram da je re~ o Srbima i Bugarima koji `i-
ve na podru~ju dana{we Makedonije.
U Makedoniji se prema istra`ivawima Jovana Cviji}a govori 12 di-
jalekata, koji su negde na sredini izme|u srpskog i bugarskog. Posle Jo-
vana Cviji}a niko se ozbiqnije nije bavio istra`ivawem makedonskog
pitawa, tako da ni ozbiqne nau~ne studije nemamo po tom pitawu. Ali,
znam pouzdano, o tome podaci postoje, sasvim relevantni, da je poslerat-
ni re`im u Makedoniji nasilno terao delove stanovni{tva da se izja-
{wavaju kao Makedonci u nacionalnom pogledu, pa su mnogima mewana
prezimena koja su zavr{avana sa onim karakteristi~nim “-i}” u “-ov”
ili “-ski”. Postavqa se pitawe, ako nije re~ o postojawu nove nacije, ili
posebne nacije, na koji bi se na~in mogla izvr{iti distinkcija izme|u
makedonskih Srba i makedonskih Bugara. Na stranu sa ~iwenicom da se
u Skopqu, okolini Skopqa, Kumanovu i Velesu govori ~isto srpskim di-
jalektom, koji je istovetan dijalektu u sada{woj ju`noj Srbiji.
Na koji na~in se mo`e vr{iti razlikovawe nacionalne pripadno-
sti tog stanovni{tva? Kada imamo u vidu da dugo vremena, nekoliko ve-
1028
kova tom delu hri{}anskog stanovni{tva Balkana nikada nacionalna
svest nije bila dovoqno razvijena? Ja smatram po krsnoj slavi. Svi hri-
{}ani koji `ive u Makedoniji imaju krsnu slavu, ili se se}aju krsne sla-
ve ako je danas ne slave. Oni su neosporno Srbi. Oni koji nemaju krsnu
slavu, oni su Bugari, jer su Srbi jedini narod u hri{}anskom svetu, ne sa-
mo u pravoslavnom svetu, koji imaju krsnu slavu. Krsna slava je osnovno
obele`je pripadnosti srpskom narodu. Razume se, ja po{tujem svakom
pravo da se izja{wava kako god ho}e, i svaki ~ovek koji `ivi u Makedo-
niji mo`e da se izja{wava kao Makedonac, ili kako mu drago. A mo`e da
se izja{wava i kao Kinez, {to se mene ti~e. Ja po ovome pitawu poku{a-
vam istupiti na sociolo{ki na~in. I tako tvrdim da nema nijednog do-
kaza, validnog dokaza koji bi i{ao u prilog tvrdwi da su Makedonci, po-
sebna nacija. Uostalom, sve i da su posebna nacija, da pogledamo kako
pravno stvari stoje. Srbija je Makedoniju u svom sastavu imala pre ula-
ska u Prvi svetski rat. I Makedonija u sastavu Srbije je me|unarodno
priznati fakt. Granice predratne Srbije, Srbije uo~i Prvog svetskog
rata su granice zadobijene u ratovima. I bez novih ratova te se granice
ne mogu mewati, bez obzira koja nacionalnost `ivi u Makedoniji.
* Gospodine [e{eq, pretpostavqam da }ete re}i ne{to o 1905. go-
dini, kada je bila priznata prva makedonska republika na Balkanu.
Dr [e{eq: Nikada niko tu republiku nije priznao. Nijedna dr`a-
va u svetu, nikada tu republiku nije priznala. Re~ je o tzv. Kru{eva~koj
republici, ja znam {ta vi pitate. Me|utim, nikada nijedna dr`ava na
svetu nije priznala postojawe te republike.
Zatim, najve}i deo ustanika Kru{eva~ke republike je bio izrazito
probugarske orijentacije i za sebe su tvrdili da su Bugari. Taj ustanak
je podignut fakti~ki pod bugarskom zastavom.
* Da li mo`ete da mi ka`ete ne{to o Makedoncima koji `ive u Egej-
skoj Makedoniji. Kako su nacionalno opredeqeni? Da li su za gr~ku na-
cionalnost, srpsku ili bugarsku?
Dr [e{eq: Po mojim podacima, mada se nisam tim pitawem ba{ ne-
posredno bavio, mnogi od wih se izja{wavaju kao Grci, a jedan veliki deo
kao Bugari. Ja nemam nikakvih podataka da se neki od wih izja{wavaju
kao Makedonci u smislu nacionalne pripadnosti.
Neki od wih ~ak izdaju novine na bugarskom jeziku. Isti~u svoju bu-
garsku nacionalnu pripadnost, koja nije u koaliciji sa gr~kim dr`a-
vqanstvom. Nikada nijedan politi~ki pokret nije postojao u Gr~koj, ko-
ji bi polazio od teze da u Gr~koj postoji makedonska nacionalna mawi-
na. Nikada nisu poku{ali nijedne novine da izdaju, na ovome {to se da-
nas u Jugoslaviji zove makedonski jezik. To su ~iwenice. [ta svaki od
tih qudi intimno misli, ja u to ne mogu da ulazim. Trebalo bi sprovodi-
ti anketu, pa da se svaki izjasni. Ali ni ta anketa ne bi bila pouzdana,
jer se odmah postavqa pitawe – da li je svaki od wih rekao ba{ ono {to
stvarno misli, ili je bio poveden nekim drugim politi~kim uticajem.
* Kad negirate postojawe makedonske nacije, da li negirate i Alek-
sandra Makedonskog?
Dr [e{eq: Aleksandar Makedonski nema nikakve veze sa dana-
1029
{wim Makedoncima ni u teritorijalnom, i ako ba{ ho}ete da insisti-
rate ni u nacionalnom smislu. Dana{wi Makedonci, ja sam rekao svoj
stav, su ili Srbi ili Bugari, u svakom slu~aju su Sloveni. Smatram da se
i vi i ja sla`emo oko toga da su Sloveni. Nikakve veze sa Aleksandrom.
Jer, Aleksandar Makedonski je bio Grk, a stara anti~ka Makedonija je
bila jedna od gr~kih dr`ava. U woj se govorilo gr~kim jezikom. Razume
se, ta dr`ava je bila na mnogo ni`em nivou privrednog i kulturnog raz-
voja nego ostale gr~ke dr`avice. Grke iz Makedonije su smatrali varva-
rima, kao {to se danas kod nas u Jugoslaviji qudi ~esto, uglavnom iz onih
malogra|anskih sredina, iz velikih gradova sa nipoda{tavawem odnose
prema svojim sunarodnicima iz nerazvijenih krajeva Jugoslavije. Otpri-
like je takav odnos.
Aleksandar Makedonski je `iveo negde oko hiqadu godina pre dola-
ska Slovena na Balkansko poluostrvo. Prema tome, nikakve veze izme|u
wega i dana{wih Makedonaca, bez obzira koje nacionalnosti oni bili
ne mo`e biti.
* Kako vi obja{wavate termin “Crvena Hrvatska”?
Dr [e{eq: Termin “Crvena Hrvatska” se pojavquje u jednom spisu
popa Dukqanina. Uglavnom to je jedini istorijski relevantan spis u ko-
jem se pojavquje termin “Crvena Hrvatska”. Kasnije sve {to se pojavqi-
valo u literaturi bile su recepcije popa Dukqanina, jer svi podaci po-
ti~u iz kasnijeg vremena. E sada, “Spis popa Dukqanina” odavno je u isto-
rijskoj nauci doveden pod sumwu u pogledu wegove verodostojnosti. Jer je
pop Dukqanin u svom spisu brkao i pojmove i vreme u kojima su se izve-
sni doga|aji zbivali. Brkao je legende i stvarne istorijske ~iwenice.
Uzmimo kao ta~nu tvrdwu da je postojala “Crvena Hrvatska” i da se
protezala, recimo, na teritoriji dana{we Crne Gore – gde su materijalni
dokazi za tako ne{to? Mo`emo li govoriti o postojawu neke dr`ave koja
se tako zvala? Ne mo`emo, jer nema nikakvog materijalnog dokaza da je ne-
ka dr`ava postojala. Jer, ako tvrdimo da je postojala neka dr`ava, tvrdimo
da je postojala i neka civilizacija. A civilizacija ostavqa svoje tragove.
Ostavqa prvo pisane tragove, dr`ave bez pisma nema, {to je u civilizova-
nom svetu op{te prihva}eno. I u istorijskoj javnosti posebno u vreme gra-
|ewa u pro{lom veku, da se ne priznaje postojawe bilo koje dr`ave koja ni-
je imala pismo i pisane tragove koje je za sobom ostavila. To je dakle, raz-
lika izme|u varvarskog perioda qudskog razvoja i civilizacije – dr`ava
i pismo. Nema tragova te dr`ave u drugim spomenicima, nisu ostavqene
wene gra|evine, nisu ostavqeni objekti koji svedo~e o postojawu te dr`a-
ve. Dakle, nikakvog dokaza nemamo osim nekoliko re~enica popa Dukqa-
nina. E sad, postoji ne{to drugo na {ta treba skrenuti pa`wu.
U vreme dolaska Slovena na Balkansko poluostrvo jedini diferen-
cirani narodi, jedini diferencirani slovenski narodi koji su do{li na
Balkansko poluostrvo su Srbi i Hrvati. Postoje dokazi da su se oni ta-
ko zvali i u svojoj prapostojbini, Srbima i Hrvatima. I kao posebni na-
rodi su do{li na Balkan. Me|utim, u prvo vreme vizantijski izvori ni-
su u stawu da vr{e jasnu distinkciju izme|u Srba i Hrvata Postoji ~ak,
~ini mi se kod Konstantina Porfirogenita, mo`da podatak nije ta~an,
1030
ali znam pouzdano da se kod nekog autora ka`e “Srbi koje je neko nazvao
Hrvatima” ili “Hrvati koje neko naziva Srbima”. Dakle, kada je re~ o
tim zapisanim izvorima, oni nisu do kraja pouzdani u vr{ewu distink-
cije izme|u Srba i Hrvata.
Me|utim, prve dr`ave koje su spomiwane na Balkanskom poluostrvu,
o kojima postoje pisana svedo~anstva su jasno nacionalno izdiferenci-
rane. Hrvati su podeqeni u dve dr`ave, odmah po dolasku na Balkan,
Primorsku i Posavsku Hrvatsku, Srbi su formirali ve}i broj dr`ava.
Ne samo Ra{ku i Zetu, odnosno Dukqu, nego Hum, Travuniju i Neretqan-
sku kne`evinu. Neretqani su najdu`e ostali pagani, najkasnije su pri-
mili hri{}anstvo. Bavili su se gusarewem. Ali, kada je hrvatski knez
Qudevit Posavski be`ao pred strancima, sklonio se kod susednih srp-
skih plemena, kod Neretvqana. O tome postoji pisani dokumenat.
* Tvrdite da su Hum, Travunija i Neretqanska kne`evina srpske dr-
`ave?
Dr [e{eq: To je u istorijskoj nauci neosporno. Ja nisam istori~ar
po svojoj struci, ali to je i kod Ferde [i{i}a, hrvatskog istori~ara,
neosporno. Niko nije dovodio u pitawe u istorijskoj nauci, do sada na-
cionalnu pripadnost Huma, Travunije, Slavonije i Neretvqanske kne-
`evine.
* Postoje dokumenti, dr Babi} je napisao prvi vrlo stru~ne raspra-
ve na tu temu i dokazao da je Zahumqe...
Dr [e{eq: Slu{ajte, ja vam pokazujem na koji se na~in dovodi u pi-
tawe teza uop{te o postojawu Severne Hrvatske. Jer sva srpska vlaste-
la je poreklom u stvari iz Travunije, Slavonije i sa Huma. ^ak i dina-
stija Nemawi}a. Ho}ete da ka`ete da su Hrvati vladali u svim srpskim
i drugim zemqama? Da su Nemawi}i poreklom Hrvati? (Upadica: posto-
ji teza da jesu.)
Postoje razne teze. Postoji teza da su Hrvati Goti i da uop{te nisu
slovenskog porekla. Vi znate da je u toku Drugog svetskog rata, ta teza
uglavnom bila u opticaju na podru~ju takozvane Nezavisne Dr`ave Hr-
vatske, iskqu~ivo ta teza, i da su im Sloveni nametnuli svoj jezik.
Da vam skrenem pa`wu na jo{ jednu stvar. Sve do Ilirskog pokreta
Hrvati nisu govorili {tokavski. Hrvati su govorili ~ajkavski i kaj-
kavski. U vreme Ilirskog pokreta Hrvati prihvataju {tokavski da bi
bili {to bli`i Srbima i da bi se stvorili uslovi za wihovo nacional-
no ujediwewe.
* Zar Gunduli} nije Hrvat?
Dr [e{eq: Ne. Gunduli} nikada nije bio Hrvat. On je srpski pisac,
to je bar nesporno. Nesporno je Srbin, kao Dubrovnik {to je srpski
grad. Za{to? Dubrovnik je stari romanski grad, koji se po dolasku Slo-
vena na{ao u srpskom okru`ewu i tamo je do{lo do me{awa iskqu~ivo
Srba i Romana. Hrvata nikada nije bilo, niti je Dubrovnik ikada dola-
zio u dodir sa Hrvatskom dr`avom. Na direktan teritorijalan dodir.
* Da li je Sveti Vlaho Hrvat?
Dr [e{eq: Po ~emu je Hrvat Sveti Vlaho? Po tome {to je katolik,
jedino.
1031
 [to se ti~e Gunduli}a, ja ne mogu da tvrdim da je on zaista imao kr-
snu slavu. Ali u Konavlima svi katolici i danas imaju krsnu slavu, kao i
u Opuzenu, Metkovi}u. U krajevima koji se danas smatraju neosporno hr-
vatskim, imaju krsnu slavu. Samo sa tim {to im je ta krsna slava pomere-
na za trinaest dana, pa im ~ak dolazi katoli~ki sve{tenik na tu krsnu
slavu.
* Jedino ho}u da znam od kada je srbijanska i hrvatska istorija po~ela
na Balkanu, i koje su narodnosti `ivele na Balkanu pre Srba i Hrvata?
Dr [e{eq: Pre Srba i Hrvata na Balkanu su `iveli Iliri, Tra~a-
ni i drugi praistorijski narodi. (Upadica: ko su Iliri?) Iliri su na-
rod keltskog porekla. Tako za wih danas tvrdi istorijska nauka, ali ne-
ma pouzdanih dokaza za to, jer Iliri nikada nisu imali svoju dr`avu i
svoje pismo. Poznati su podaci u Rimskim spisima o Ilirskoj carici Te-
uti, recimo. Me|utim, nikakvih dokaza nema da je dr`ava postojala. Mo-
gli su postojati razli~iti plemenski savezi, koji su mogli Rimqanima
veliku glavoboqu da daju na granicama, koji su protiv Rimqana vodili
stalne pobune. Ali, dr`ave nije bilo, nije bilo civilizacije i nema tra-
gova o tome. Nema dr`ave, nema pisma – dakle, nema civilizacije. Nije
re~ o istorijskim narodima. Uostalom, ti su narodi posle potpuno asi-
milovani.
* [ta su Albanci onda?
Dr [e{eq: Albanci nisu uop{te Iliri. Albanci su na Balkan do-
{li posle Srba. [to se Albanaca ti~e, dobro je da ste postavili to pi-
tawe. Albanci nikada kroz svoju istoriju svoju dr`avu nisu imali.
(Upadica: kako nismo?) Nikakvih dokaza nema da su Albanci Iliri. Al-
banci su do{li posle Slovena na Balkan. Do{li su odnekud sa podru~ja
Kavkaza, {to mogu da poka`u sli~nosti albanskog jezika sa nekim jezi-
cima sa Kavkaza, sli~nosti izme|u albanskog i baskijskog jezika. Nika-
kvih drugih dokaza nema. Uostalom, Albanci nikada svoju dr`avu nisu
imali, {to zna~i da nisu istorijski narod. Albancima je dr`ava poklo-
wena uo~i Prvog svetskog rata od strane evropskih velikih sila. Alban-
cima je poklowena dr`ava da bi se spre~io izlazak Rusije na topla mora.
Evropske velike sile su se bojale da bi Rusi preko Srbije iza{li na Ja-
dransko more. A da bi to spre~ili formirali su Albansku dr`avu.
* Za{to je nad Albancima vr{en genocid?
Dr [e{eq: Nikada nad Albancima na Balkanu nikakav genocid ni-
je vr{en, ali su Albanci bili ti koji su u~estvovali u vr{ewu genoci-
da. Albanci spadaju u balkanske narode koji su najmasovnije primili
islam i slu`ili su Turcima za borbu, za ugwetavawe drugih balkanskih
naroda. Slu`ili su im kao pomo}ne i neregularne trupe. Turci su Al-
bance doveli na Kosovo posle Austrijsko-turskog rata krajem 18. veka,
kada se ogromna masa... (Mnogo upadica.)
Da, mogu da potvrdim da su Albanci ubijali i decu mla|u od 13 godi-
na, ~ak su i mrtvu novoro|en~ad vadili iz grobova i skrnavili.
Izmi{qotina je da je neko vr{io genocid nad Albancima. Nikad ni-
ko kroz istoriju nije vr{io taj genocid. To su albanske izmi{qotine,
jer gde ste se god pojavqivali slu`ili ste stranim okupacionim napadi-
1032
ma i ugwetavali civilno stanovni{tvo. Za vama su ostajali krvavi tra-
govi. A nad vama niko kroz istoriju nije nikakvu odmazdu vr{io.
* Mo`ete li da odgovorite na koji biste na~in vi formirali vi{e-
strana~ki sistem. Koliko ja dobijam dojam ve}ina srpskog naroda podr-
`ava danas vo|stvo koje predvodi Slobodan Milo{evi}, koji je predsed-
nik Komunisti~ke partije u Srbiji. Kako vi onda mislite da je izvo-
dqiv va{ plan, koliko podr{ke Slobodan Milo{evi} ima?
Dr [e{eq: Po mom mi{qewu Slobodan Milo{evi} danas u`iva
neospornu podr{ku vi{e od 90% svih Srba, ne samo Srbijanaca. To je ~i-
wenica. Da sutra Slobodan Milo{evi} iza|e na tajne, slobodne, parla-
mentarne izbore, on bi dobio, to je moje ube|ewe. Ja to ne mogu dokazati
nekim egzaktnim metodom, mogu da vam govorim o svom ube|ewu, on bi do-
bio najmawe tri ~etvrtine svih srpskih glasova, mo`da i vi{e. Mo`da
95%. To govorim o wegovoj popularnosti u srpskom narodu. A on je svoju
popularnost konkretnim politi~kim potezima postigao.
E sada, zala`u}i se za vi{epartijski sistem ja ne odbacujem svaku
mogu}nost da iskrsne neki lider koji }e imati takvo poverewe naroda,
pa da dobije 90% glasova. Ta mogu}nost postoji i u Australiji i u svakoj
drugoj civilizovanoj dr`avi, re~ je o popularnosti u narodu. Popular-
nost se sti~e kompletnim politi~kim potezima. On je napravio nekoli-
ko promi{qenih i uspe{nih politi~kih poteza, sa kojima je ogromnu
popularnost stekao u svom narodu. [to se ti~e vi{epartijskog sistema,
ja smatram da nama nema budu}nosti bez vi{epartijskog sistema.
U dana{woj Jugoslaviji ja se sla`em, ono {to }e tvrditi ovde pri-
sutni Albanci, nema prava i sloboda za Albance, ali nema ni za Srbe,
ni za Hrvate, ni za Slovence.
Danas u Jugoslaviji politi~kih prava i sloboda nema ni za koga. Ja
se zala`em da ih ima za svakoga, ja se zala`em i da usta{e imaju prava i
slobode – ali sebi ostavqam pravo da kritikujem wihov politi~ki pro-
gram. Ponovo se vra}amo na po~etak na{e rasprave kada je neko od pri-
sutnih ukazao na neku eventualnu kontradikciju izme|u moja dva stava, tu
kontradikcije nema. Sloboda mora svima biti priznata, sloboda poli-
ti~kog izja{wavawa i politi~kog delovawa. Me|utim, ne mo`e biti
priznata sloboda otcepqivawa od jedne dr`ave i pripajawa drugoj dr`a-
vi. Albanci nikakvo pravo nemaju da formiraju novu dr`avu na terito-
riji Jugoslavije, ni autonomnu pokrajinu, ni republiku, niti bilo {ta
drugo. (Upadica: Izvinite, ne mo`ete tako da govorite... Mnogo dobaci-
vawa iz dvorane.)
Nije istina da ja puno spavam, ja vrlo malo spavam, jer kad god zaspim
ja vas sawam.
Slu{ajte, jednu stvar. Slobodan Milo{evi} uop{te ne pristaje na
moje ideje. Ja sam jedan od posledwih u Srbiji koji je jo{ progowen od
strane re`ima. Danas sam verovatno jedini, jer mogli ste videti pre ne-
koliko dana iz re`imske {tampe da je ~ak i Milovan \ilas rehabili-
tovan. To je ~iwenica. Ako mu je “Nin” objavio intervju, zna~i da je re-
habilitovan. Milovan \ilas, koji je nekoliko decenija bio simbol ra-
nijeg otpora postoje}em re`imu.
1033
 Ja poku{avam na}i svoj objektivan sud o sada{wem stawu, pa ~ak i o
Milo{evi}evoj politi~koj ulozi. Mada se za mene li~no, ni{ta nije
promenilo od kada je Milo{evi} preuzeo vlast u Srbiji za ove dve godi-
ne. Ne mogu da na|em zaposlewe, tri godine sam se borio za paso{, paso{
sam dobio na Saveznom sudu, a ne na srbijanskom. Zatim, nemam mogu}no-
sti da bilo gde objavim neki svoj tekst, u bilo kojim novinama ili ~aso-
pisu. Nemam mogu}nosti da javno istupam. Objavqujem kwige u privatnom
izdawu, i kwige mi zabrawuju. Pro{le godine su u Beogradu svega tri
kwige zabrawene – sve tri su bile moje. Prema tome, ja sam tamo u opozi-
ciji prema sada{wem re`imu, ali poku{avam da dajem objektivan sud kao
{to se zala`em za va{u slobodu i pravo da govorite uvek i na svakom me-
stu, bilo {ta da govorite. Dakle, poku{avam dati objektivan sud i o po-
stoje}em re`imu u Srbiji.
Po mojoj oceni, nikada u Srbiji nije bilo boqe od rata naovamo. Me-
|utim, to ne zna~i da je danas dobro – ja ne smatram da je danas dobro. Ja
se borim za jo{ boqe. Ali od kada je Slobodan Milo{evi} preuzeo vlast
u takozvanoj “u`oj Srbiji”, niko u toj u`oj Srbiji nije uhap{en i osu|en
zbog verbalnog delikta. To je za mene krupna promena u odnosu na pret-
hodno stawe. (Upadica: Ima preko 7.000 u zatvoru.) Malo preterujete, oko
1.000 je u zatvoru, a ne 7.000 .
* Malopre ste rekli da su Albanci do{qaci. Na kojim...
Dr [e{eq: Kad sam rekao da su Albanci do{qaci, nisam sporio da
su i Srbi do{qaci. Samo Srbi su do{li ne{to ranije i imali su svoju
dr`avu, a Albanci nikad nisu imali svoju dr`avu. A istorijska prava se
zasnivaju na postojawu dr`ave i postojawu pisma, postojawu civilizaci-
je. I bez obzira kad su Albanci do{li, oni nemaju dokaza da su imali svo-
ju razvijenu civilizaciju na Balkanu. Nemaju dokaza da su imali svoju dr-
`avu, nema nikakvih pouzdanih tragova. Vi mo`ete sada da pri~ate sa
istim argumentima da su Albanci do{li sa Marsa, kao {to tvrdite da su
Iliri. Iste dokaze mo`ete i za jednu i za drugu tvrdwu ponuditi, nijed-
na nije nau~no validna.
* Mogu li pro~itati deo otvorenog pisma {to mi je dopalo do ruku,
ima dva paragrafa?
(Mnogo dobacivawa.)
Dr [e{eq: Pa ako ne}e biti... Samo sa~ekajte, ne mo`ete sada govo-
riti. Ne mo`e. Ne mo`e. Ne mo`e.
Razume se, ima pretpostavki da su neki odredi Albanaca u~estvova-
li u Kosovskoj bici, i oni su verovatno ta~ni, jer su Albanci u srpskoj
feudalnoj dr`avi bili potpuno izjedna~eni u svim pravima sa Srbima.
Uostalom, Skenderbeg je nasle|en iz srpske dr`ave, kao srpski feudalac
koji se suprotstavqao Turcima nakon srpskog poraza na Kosovu poqu.
[to se ti~e dana{weg Kosova i Metohije, ima li tamo i jedan alban-
ski istorijski spomenik? A vi{e stotina srpskih ima. Sve su crkve ta-
mo srpske, svi kulturni spomenici iskqu~ivo su srpski, a albanskog ni-
{ta nema.(Upadica: Srbi su ih sru{ili!)
[to se dana{we situacije ti~e od rata na ovamo, u Jugoslaviji je vo-
|ena izrazito antisrpska politika. Srpski narod je u Titovoj Jugoslavi-
ji nacionalno podeqen, kulturno, politi~ki, ekonomski dezintegrisan,
1034
podeqen u vi{e teritorijalnih jedinica. Svi udarci posleratnog re`i-
ma su mahom bili upu}ivani srpskom narodu. I srpski narod se napokon
probudio i odlu~io da svoju sudbinu uzme u svoje ruke. I to {to se obna-
vqaju srpske patriotske pesme, u wima nikakve mr`we nema, pogotovo ne
mr`we prema Albancima.
A to, ako mislite da }e te imati Kosovo i Metohiju kao albansko
grdno se varate. (Aplauz)
Srpski narod je vi{e puta kroz svoju istoriju ratovao za Kosovo i
Metohiju i ratova}e ponovo ako bude potrebno, ali }e Kosovo i Meto-
hija ostati srpski. Nemojte imati nikakvih iluzija da mo`ete otcepiti
Kosovo i Metohiju od Srbije.
Me|utim, {to se mene ti~e, a ube|en sam da je takav stav ~itavog srp-
skog naroda, politi~ka prava pripadnicima albanske nacionalne mawi-
ne se ne mogu dovoditi u pitawe, ali ona mogu biti samo onolika kolika
su i srpskih gra|ana. Dakle, ako Srbi imaju pravo na politi~ke partije,
treba da imaju i Albanci. Ako Srbi imaju pravo na slobodu kretawa i
slobodu govora, treba da imaju i Albanci. Ali nikakve politi~ke auto-
nomije u teritorijalnom smislu – na to nemojte ra~unati. Da biste to
imali, mora}ete ratovati. Samo vodite ra~una o jednoj ~iwenici: Nika-
da kroz svoju istoriju niste ratovali.
* Postavi}u jedno pitawe, govorite li u ime srpskog naroda?
Dr [e{eq: Ne, ja govorim u ime albanskog. Ima danas i po{tenih
Albanaca. Nema ih mnogo, ali ima ih.
* Postavi}u pitawe vezano za slobodne izbore. Zanima me da li bi-
ste se vi zalagali za stav, ako bi bili slobodni izbori, ko bi odlu~ivao
koja je partija {ovinisti~ka, a koja nije, da li bi dozvolili da se to od-
vija pod nadzorom Ujediwenih nacija?
Dr [e{eq: Slu{ajte jednu stvar. Prvo da vam odgovorim na prvi
deo va{eg pitawa. Ja sebi dopu{tam za pravo da svako procewuje kako je
ideolo{ki usmerena pojedina partija. To je politi~ki stav. Ali sam
protiv toga da postoji neki dr`avni organ koji bi odlu~ivao: ova parti-
ja je dobra, a ova ne vaqa. Razumete? A moje je pravo da sudim, ova je par-
tija socijalisti~ka, ova je demokratska, ova je ovakva, ova je onakva. To
je moje gra|ansko pravo. Uostalom, ja na to imam pravo kao ~ovek koji se
bavi sociologijom, politi~kom teorijom, pravnom teorijom.
[to se ti~e eventualne arbitra`e iz inostranstva, ja sam katego-
ri~ki protiv. U srpskoj dr`avi nema ni~ijeg pravnog me{awa. Mi Srbi
to nikad ne}emo dozvoliti. (Upadica: Ja dajem to za pravo, ali misle}i
da ste za vi{estrana~ke partije, da ne bi smetali...) Ni ja ne predsta-
vqam nikog, ja samo sebe predstavqam. (Upadica: Vi dakle ne bi bili ni
za kakvo vawsko me{awe?) Nikakvog vawskog me{awa. Mogu samo stra-
ni novinari da prisustvuju, i slobodno da do|u u bilo koji kraj zemqe i
slobodno da pi{u. To je jedino strano me{awe koje bih ja dozvolio, ako
bi me neko pitao, razume se. Ja ovde govorim sa pozicije onoga ko je opo-
zicionar, ko je antikomunista, a ne onoga ko je na vlasti.
* Jutros sam slu{ao va{ govor na srpskom jeziku, a ve~eras sam slu-
{ao ovde na engleskom. Hvala vam na govoru. Va{ politi~ki govor je na
1035
svom mestu. Izgleda meni, vi ste studirali politi~ka prava, a tako ste
ne{to i nagovestili jutros u va{em govoru na radiju.
[to se ti~e istorije, vrlo je nakaradna bila rasprava o woj. Iliri
nisu nikakva nacija, oni su bili dr`ava isto kao {to je danas Jugoslavi-
ja. To morate raspraviti.
Izvan va{eg predavawa, ja `elim da vam postavim pitawe – da li ste
studirali, i {ta je va{e mi{qewe gde je ponikao komunizam – na Zapa-
du ili Istoku, da li kapitalisti podr`avaju komunizam samo kod srbo-
slovena i da li vam je poznata uloga Lavrentija Delija u Tomuhinovoj ar-
miji?
Dr [e{eq: Ja se ne sla`em sa va{im mi{qewem da je Ilirija po-
stojala kao dr`ava, za to nikakvih tragova nema (Upadica: Ima puno.)
Dokumenti o Ilirima govore samo kao o varvarima, kao i o Germanima
iz doba Rimske imperije. S tim {to su Germani smogli snage da formi-
raju svoju dr`avu i da u|u u red civilizovanih naroda. A Iliri su nesta-
li, nikada svoju dr`avu nisu imali.
[to se komunizma ti~e, komunizam je kao ideja i politi~ki pokret
stvoren na Zapadu i prvi uticaj na Zapadu je ostvario: u Francuskoj, Ne-
ma~koj i Engleskoj. Zatim, komunizam je uvezen u Rusiju u vreme Prvog
svetskog rata. Lewin je u Petrograd do{ao u nema~kom oklopnom vozilu,
poslat od strane engleske obave{tajne slu`be. Za{to? Zato da bi u Ru-
siji bio sru{en carizam, zato da bi Rusija bila onemogu}ena da dobije
ono {to joj je kao saveznici, jednoj od sila Atante, zagarantovano uo~i
stupawa u Prvi svetski rat Bosfor i Dardaneli. Me|utim, Englezi su tu
napravili katastrofalnu gre{ku, koju su kasnije priznali. Oni nisu
imali nameru da u~vrste komunisti~ki re`im. Smatrali su da uop{te
nisu potrebne provere da je komunizam sposoban da se osamostali kao re-
`im. Smatrali su da boq{evike mogu iskoristiti za ru{ewe carizma i
ru{ewe centralne vlasti u Rusiji. Me|utim, kad je zao duh pu{ten iz bo-
ce, toliko je narastao da je po~eo i Englesku da ugro`ava. I onda neko-
liko godina posle Oktobarske revolucije, tek nekoliko godina posle Re-
volucije, zapad je intervenisao u Rusiji. Jer da je Zapad hteo da pomogne
ruskom narodu da se spase od komunizma on bi to uradio odmah kad je iz-
bila Revolucija. A ne pet-{est godina posle Revolucije kad je Zapad ve}
bio nemo}an da sru{i komunizam.
[to se na{e situacije ti~e, na{ komunizam je tako|e uvezen. Josip
Broz Tito nikakvih {ansi ne bi imao da uspostavi komunisti~ku diktatu-
ru u Jugoslaviji, da nije imao zajedni~ku podr{ku i Staqina i ^er~ila. I
Staqin i ^er~il su kumovali uspostavqawu komunizma u Jugoslaviji. I
~ak kad bismo procewivali ko je imao ve}u ulogu te{ko da bi tas prevag-
nuo u korist Staqina. Mo`da je ^er~il imao ve}u ulogu. Daqe, dobro to
je sada stvar pretpostavke. To bi trebalo malo ozbiqnije istra`ivati.
[to se ti~e posleratne situacije u Jugoslaviji, Titov komunisti~ki
re`im se odr`ao u Jugoslaviji iskqu~ivo na zapadwa~koj podr{ci, jer de-
mokratski Zapad uglavnom nije interesovalo kakav je re`im u Jugoslavi-
ji. Wih je samo interesovalo kako da spre~e Ruse da do|u u Jugoslaviju.
Oni su u tome uspeli, ali ih nije zanimalo pod kakvim uslovima mi `ivi-
1036
mo. E sad, razume se, wihov strah je mo`da ranije bio opravdan, ali danas
nema nikakvog opravdawa za wihov strah, i dana{wa wihova potpora ko-
munisti~kom re`imu je potpuno iracionalna. Danas ne preti opasnost
od neke vojne intervencije sa Istoka. Sovjetski Savez i wegovi saradni-
ci su zaokupqeni svojim unutra{wim problemima. Rusi su uostalom bi-
li prinu|eni da se povuku iz Avganistana. Ja ne verujem da postoji mogu}-
nost da danas interveni{u u Jugoslaviji. I zato svaka zapadwa~ka eko-
nomska podr{ka dana{wem re`imu u Jugoslaviji je protiv na{ih narod-
nih interesa jer odr`ava komunizam i daqe na vlasti. I Zapadu je samo
va`no da jugoslovenski re`im otpla}uje dugove, odnosno kamate na te du-
gove, a u kakvoj }emo mi bedi `iveti, to ih uglavnom ne interesuje. A {to
se ti~e tog pitawa, ja mislim da im treba staviti jasno do znawa, u vreme
kad su sklapali sporazume sa Titovim re`imom o zadu`ivawu, morali su
imati u vidu da ugovore sklapaju sa nenarodnim re`imom koji ne u`iva
poverewe naroda. Da narod nije du`an da udovoqava du`ni~kim obaveza-
ma. I zato po mom mi{qewu ~itav ostatak dugovawa ne mo`emo i ne}emo
da vra}amo. Da bi sanirali problem dugova, pre ne{to vi{e od tri mese-
ca dao sam izjavu za nema~ku televiziju u kojoj sam se zalo`io, prvi put
sam lansirao tu ideju smatram da bi bilo najboqe da Jugoslavija kao dr-
`ava bankrotira, a onda da se u Beogradu formira jedna umna i prosve}e-
na demokratski, slobodarski orijentisana vlada koja bi instituisala je-
dan dr`avni organ zadu`en da sprovede bankrotstvo. Taj bi dr`avni or-
gan popisao svu dr`avnu imovinu, sve fabrike, sve ono {to se danas pod-
razumeva pod tim kvaziteorijskim pojmom dru{tvene svojine. I ponudio
to zapadnim poveriocima; puno vlasni{tvo, punu svojinu, nad odgovaraju-
}im brojem jugoslovenskih fabrika u vrednosti ukupnog duga. A onda bi
zapadni poverioci mogli slobodno da odlu~e: da li te fabrike da proda-
ju u staro gvo`|e, ili da poku{aju u wima da obnove proizvodwu. Ukoli-
ko bi im se garantovala apsolutna sloboda raspolagawa wihovom svoji-
nom. Pravo izvoza kapitala, pravo izvoza profita. Ube|en sam da bi po-
ku{ali da obnove proizvodwu tih fabrika, uveli bi najsavremeniju za-
padnu tehnologiju, zapadwa~ku organizaciju rada i poslovawa. Imali bi
na raspolagawu vrlo jeftinu radnu snagu, radnu snagu koja je jeftina kao
u nekim afri~kim crna~kim zemqama. I time bi bitno doprineli izla-
sku ~itave Jugoslavije iz ekonomske krize.
Razume se, oni to mogu da ne prihvate. Me|utim, {ta im onda preosta-
je. Preostaje im jedino da plene jugoslovenska diplomatska i trgova~ka
predstavni{tva u inostranstvu i jugoslovenske brodove koji se zateknu u
stranim teritorijalnim vodama. Oni na taj na~in ne mogu da izmire ni
10% ukupnog duga. Zato oni nemaju drugog izlaza. A ja iskqu~ujem, danas
mogu}nost wihove oru`ane vojne intervencije, kako bi ponovo uspostavi-
li neki diktatorski re`im, koji bi nastavio da uredno servisira dugove.
[to se ti~e odnosa zapadnog javnog mwewa, o celokupnoj situaciji u
Jugoslaviji, wih uglavnom malo interesuje pod kakvim mi re`imom `i-
vimo. Mi moramo jednom sa time da budemo na~isto. I to je razlog vi{e,
da pristupimo bankrotstvu. I ne treba mnogo da brinemo, kako bi oni
reagovali na to na{e bankrotstvo. Oni bi ispo~etka besneli, oni bi di-
1037
zali paniku, galamu. Ali bi se posle {est meseci godinu dana sve sti{a-
lo. A da vra}amo te dugove, wih ne mogu vratiti ni na{i sinovi, ni na-
{i unuci, Gde smo do{li? Do posleratnog {trajka, odve{}e nas to di-
rektno u propast. [ta }e se desiti? Svi }e na{i gra|ani da se isele iz
Jugoslavije, jer teret du`ni~kih obaveza niko vi{e u zemqi ne mo`e da
podnosi. To je {to se ti~e, tog na{eg odnosa prema Zapadu. Ja smatram da
je nama mesto me|u civilizovanim, kulturnim i demokratskim evrop-
skim narodima i dr`avama. Ali, mi nismo spremni da tako skupu cenu za
to pla}amo. Da budemo dovedeni na rub ekonomske propasti, da bismo ta-
ko ne{to postigli. Ako poka`emo da smo dovoqno sna`ni, da na ovaj na-
~in re{imo ekonomsku krizu, uz obnovu slobodne tr`i{ne privrede, on-
da ne moramo da strahujemo, {to }e Zapad ili neka velika sila o nama mi-
sliti. Va`no je da nema oru`ane vojne intervencije. [ta }e ko misliti,
to }e mi{qewa promeniti ~im mi uspemo da iza|emo iz ekonomske kri-
ze. Ali mi nismo danas samo u ekonomskoj krizi. Treba imati u vidu, da je
na{a ekonomska kriza uslovqena iskqu~ivo politi~kim potezima.
* Kada je srpski narod demonstrirao svuda u Jugoslaviji, vi ka`ete
da je to jugoslovenska demokratija. Kada Albanci demonstriraju, onda ih
ubijate ili {aqete u zatvor. Od 1961. godine do sada, preko politi~ke
ruke, to je Rahman Morina – oti{lo je preko 480.000 Albanaca, a pri~a-
te da ste demokratska zemqa, civilizovana. Ako ste vi civilizovan na-
rod kako mo`ete da ubijate decu od 10 godina, od 6 godina. Vi ka`ete da
je ubijeno 24, a slovena~ko “Delo” ka`e da je 34 ubijeno. Jedino Hrvatska
i Slovenija imaju pravu politiku prema albanskom narodu. Mi nikome
nismo u~inili zlo, ho}emo svoje pravo kao i drugi narodi. Kao i Make-
donija {to ima svoju republiku, i mi imamo pravo da imamo svoju repu-
bliku. Istorija albanskog naroda je pisana krvqu. Na{u istoriju su pi-
sali Austrijanci i Nemci na{i istori~ari tako|e ka`u da smo mi Ili-
ri. Istorija to treba pravo da ka`e.
Dr [e{eq: To su izmi{qotine. Ako je neko ubijao decu na Kosovu i
Metohiji – to su radili Albanci. ^ak su mrtvoro|enu decu iz groba va-
dili i skrnavili.
Daqe, {to se ti~e va{eg zahteva da imate svoju republiku, svoju dr-
`avu – ja nemam ni{ta protiv da vi Albanci u Jugoslaviji formirate dr-
`avu, ali pod uslovom da to bude na teritoriji Zapadne Slavonije, Hr-
vatskog Zagorja ili Slovenije. Na srpskoj teritoriji ne mo`e.
* U po~etku va{eg izlagawa, vi kao veliki demokrata, osvrnuli ste se
na pojavu da Jugoslaviju nemamo, imamo tek poku{aje stvarawa stranaka.
Rekli ste tri stvari: prvu stvar, za poku{aj stvarawa stranaka u Hrvat-
skoj rekli ste da je prousta{ki, za slovena~ke ste rekli da su oru|e slove-
na~kih komunista i tre}e, rekli ste da vi kao takav to ne prihvatate.
Interesiraju me dve stvari. – Za{to mislite, na ~emu bazirate da su
poku{aji demokratizacije u Republici Hrvatskoj prousta{ki, za{to
mislite da u Sloveniji slu`e komunistima? Najzad, interesuje me, s ob-
zirom da je predsednik jednog takvog pokreta – Hrvatskog socijaldemo-
kratskog pokreta etni~ki @idov, da li i wega svrstavate u usta{e, mi-
slite li da i on pripada usta{koj ideologiji?
1038
Dr [e{eq: [to se ti~e te dve partije, za koje tvrdim da su prousta-
{kog karaktera u Hrvatskoj, to je partija Slavka Gold{tajna – nemojte
mi zameriti {to nisam zapamtio sve nazive, i partije Frawe Tu|mana –
Tu|mana i Gold{tajna, za{to su prousta{ke – zato {to wihovi lideri,
obojica trude se iz petnih `ila, da zata{kaju usta{ke zlo~ine u Drugom
svetskom ratu i da umawe broj `rtava u Drugom svetskom ratu u Jugosla-
viji, a posebno srpskih `rtava.
Frawo Tu|man je istupao sa tezom da je svega 60.000 Srba ubijeno u
Jasenovcu, a Gold{tajn je u kwizi koja je tek iza{la u Zagrebu, u kojoj se
dokazuje da je svega 1.000.000 `rtava bilo u toku Drugog svetskog rata na
podru~ju ~itave Jugoslavije, pa se tako recipro~no smawuju sve `rtve
pojedina~nih jugoslovenskih naroda, kako bi se dokazalo da usta{e nisu
vr{ili genocid nad Srbima. Zato su prousta{kog karaktera.
Svako ko poku{ava zata{kati usta{ke zlo~ine, prousta{ki je ori-
jentisan. To je moja osnovna teza.
[to se ti~e tih partija, ja se zala`em za vi{epartijski sistem. Se-
bi dozvoqavam slobodu da kritikujem partije koje su se ve} formirale,
ali mi se ne{to u wima ne svi|a. To je moje gra|ansko pravo. Mogu da `a-
lim za{to tih partija nema mnogo u Beogradu, ali ih ima i u Beogradu,
one jo{ nisu toliko ozbiqne. Formirana je jedna socijaldemokratska
partija o kojoj sam ~uo iz {tampe, ali srpski intelektualci su prvi u Ju-
goslaviji, otvoreno, zahtevali uvo|ewe vi{epartijskog sistema. Uosta-
lom, ja sam 1984. godine oti{ao u zatvor zato {to sam tra`io vi{epar-
tijski sistem. To je bila jedna od ta~aka u mojoj optu`nici.
Ako se ocewuje primat u pogledu otvorenog zahtevawa vi{epartij-
skog sistema u Jugoslaviji, onda su to Srbi prvi tra`ili. Pre nekoliko
godina Branko Horvat, koji je sam sada formirao jednu politi~ku par-
tiju, bio je kategori~ki protiv vi{epartijskog sistema. U svojoj kwizi
“Jugoslovensko dru{tvo u krizi” na nekoliko strana je obrazlagao svoj
stav za{to je protiv vi{epartijskog sistema.
* Da li je ~etni{tvo u Srbiji rehabilitovano? Prema kom jugoslo-
venskom zakonu, a vi to vrlo dobro znate jer ste za mnogo mawe stvari su-
|eni na osam godina, (dodu{e odslu`ili ste samo 22 meseca) }ete biti
tretirani sudski kada se vratite u Jugoslaviju. Pitam to, zato {to shva-
}am da je ~etni{tvo zapravo rehabilitirano. Je li jeste ili nije?
Dr [e{eq: To da li }u ja biti su|en u Jugoslaviji ili ne}u, to ne za-
visi od zakona, jer, Jugoslavija je tradicionalno, od rata na ovamo, dr`a-
va bez zakona. I da li se nekome politi~ki sudi ili ne sudi, to je stvar
politi~ke odluke. Svaki put re`im vaga da li }e imati ve}u {tetu da
nekome sudi ili da mu ne sudi. O tome ja uop{te ne razmi{qam. Iznosim
svoje mi{qewe, bez obzira da li mi sudili ili ne. Sve {to ovde govo-
rim, govorim i na svakom drugom mestu, i u Beogradu.
[to se samog ~etni{tva ti~e, ja ^etni~ki pokret Dra`e Mihailo-
vi}a smatram antifa{isti~kim, politi~kim i vojnim pokretom, i pri-
padnikom savezni~ke antihitlerovske koalicije u Drugom svetskom ra-
tu. Smatram da je Dra`a Mihajlovi} srpski nacionalni junak. To {to ja
imam pozitivno mi{qewe o Dra`i Mihajlovi}u ne zna~i da je on reha-
1039
bilitovan u Jugoslaviji. On nije rehabilitovan. I daqe jugoslovenski
zvani~ni re`im osu|uje ~etni~ki pokret, ali osude ~etni~kog pokreta
su zasnovane na la`ima i klevetama.
* Da li va{e mi{qewe o Dra`i Mihailovi}u deli jedan broj srpske
inteligencije u Beogradu ili ste vi iznimka?
Dr [e{eq: Ne mogu da prebrojavam ko deli a ko ne deli to mi{qe-
we, ali ja sam ube|en da mnogo Srba tako misli. To ste mogli videti po-
smatraju}i i ovde prisutne Srbe. Pretpostavqam da je takvih mnogo i u
na{oj otaybini, ali su stege re`ima jo{ tako jake da oni ne mogu otvo-
reno da izraze svoje mi{qewe i svoj stav. To je stvar moje pretpostavke,
do sada nisam merio ko tako misli a ko ne misli me|u Srbima, nisam an-
ketirao nikoga.
* Vi ovde govorite o vi{estrana~kom sistemu u Jugoslaviji i neko-
liko puta pomiwete srpsku dr`avu. I ja sam Srbin, ali sam ro|en u Hr-
vatskoj, gde smatram da ima dva-ttri miliona Srba, kakvo }e na{e oprede-
qewe biti u toj va{oj vi{estrana~koj partijskoj dr`avi koju vi predla-
`ete?
Dr [e{eq: Kakvo }e opredeqewe biti, to je li~na stvar svakog gra-
|anina pojedina~no. Ja sam za vi{epartijski sistem i za jugoslovensku
federaciju koja }e se sastojati iz najvi{e tri federalne jedinice – Hr-
vatske, Srbije i Slovenije. (Upadica: Gde su Makedonci?) Mo`ete da bi-
rate u kojoj }ete biti, u Srbiji, Hrvatskoj ili Sloveniji, ali svoju dr`a-
vu ne mo`ete imati. Nemate pravo na to.
[to se ti~e granica izme|u pojedinih federalnih jedinica, sma-
tram da su to me|unarodno potvr|ene granice. Uostalom, granice srpske
dr`ave ili granice srpske federalne jedinice su utvr|ene Londonskim
paktom iz 1915. godine. To su jedine me|unarodno priznate srpske grani-
ce. To su granice koje ukqu~uju u teritoriju Srbije ne samo dana{wu tzv.
u`u Srbiju, nego i Vojvodinu, Kosovo i Metohiju, Makedoniju, Crnu Go-
ru, Bosnu, Hercegovinu, Dubrovnik, Dalmaciju, Liku, Baniju, Kordun, is-
to~nu Slavoniju i Barawu.
[to se ti~e granica Srpske dr`avnosti, wih je u Drugom svetskom
ratu obele`io i sam Ante Paveli}. Obele`io ih je srpskim masovnim
grobnicama, srpskim klanicama, srpskim jamama, srpskim logorima, srp-
skim spaqenim selima i poru{enim crkvama.
Po mom dubokom ube|ewu srpski narod nikada ne}e dozvoliti da se
ijedna srpska masovna grobnica, ijedan srpski logor, ijedna srpska jama,
ijedna srpska klanica na|u van granica srpske dr`ave. (Dobacivawa iz
dvorane, sa svih strana.) Nisam ni o~ekivao da }ete sa tim da se tek tako
slo`ite.
Da li priznavawem popa \uji}a mislite da diskvalifikujete moj
stav? Pop \uji} je veliki Srbin, nacionalni junak. Pop \uji} je u svo-
joj diviziji imao i jedan ~itav bataqon katolika.
* Ja sam jutros ~uo da je va{ stric bio me|u usta{ama ili domobra-
nima.
Dr [e{eq: To ste pogre{no ~uli.
* Nejasno.
1040
Dr [e{eq: Nisam vas ba{ u potpunosti razumeo, mada mi se ~ini da
sam shvatio – obmana – {to se obmana ti~e vi bi trebali da budete sve-
sni da je to vama Hrvatima u nekoj nacionalnoj tradiciji. [to se vas ti-
~e, ja se tu dr`im stava velikog srpskog pesnika Jovana Du~i}a, vi Hrva-
ti ste najhrabriji narod na svetu, ne zato {to se nikoga ne bojite, nego
zato {to se ni~ega ne stidite.
[to se ti~e op{tih gra|anskih prava, zala`em se za sva gra|anska
prava i slobode, ali ta me|unarodno priznata op{ta gra|anska prava i
slobode nigde, ni u kom me|unarodnom pravnom aktu ne podrazumevaju
pravo na nacionalnu autonomiju i stvarawe teritorijalnih autonomija
u okviru ve} postoje}ih dr`ava. Ja sam za podjednaka gra|anska prava
pripadnika i srpskog i hrvatskog, i slovena~kog i albanskog naroda i
svih drugih nacionalnih mawina. Ali, niko od nacionalnih mawina ne-
ma prava na teritorijalnu autonomiju. Uka`ite mi na jedan me|unarod-
ni pravni akt, na konvenciju Ujediwenih nacija i Deklaraciju o pravi-
ma ~oveka koji to podrazumevaju.
* Da li Palestinci imaju pravo na svoju dr`avu?
Dr [e{eq: Ja mislim da nemaju, bar nemaju u Palestini. Palestina
je izraelska dr`ava. Naravno, ako je re~ o palestinskim Arapima. Ara-
pi imaju ogromnu teritoriju, od Atlantika do Indijskog okeana, i stalo
im je da Izraelce bace u more – nikada ih ne}e baciti u more. Ako izra-
elska vlada bude tra`ila dobrovoqce {irom sveta da se bore za Izrael,
ja vam obe}avam da }u se prvi javiti da se borim za Izrael, za wegovu slo-
bodu i pravo postojawa.
* Radio televizija Nema~ke je govorila o bankrotirawu dr`ave Ju-
goslavije, da bi to bio jedini izlaz naroda koji se nalaze u toj Jugoslavi-
ji. Ja bih vas zamolio ako imate bilo kakvu viziju re{ewa {ta }e biti
ako se sutra ne stvori Jugoslavija, nego da bude, recimo, Srbija, Hrvat-
ska i Slovenija, da ne bude vi{e ni Jugoslavije, nego da se podeli na te
tri dr`ave, kao {to je bilo pre Prvog svetskog rata.
Da li }e sutra do}i do raspada nekada{we Jugoslavije?
Dr [e{eq: Slu{ajte, ja na to pitawe ne mogu da odgovorim iz jedno-
stavnog razloga {to ja to ne znam. Ja se apriori ne zala`em za raspad Ju-
goslavije. Smatram da se Jugoslavija, (jugoslovenske zemqe) ujedinila
pre 150 godina, da bi se desilo ne{to {to se desilo u Italiji, jer i Ita-
liju su razdirale razli~ite suprotnosti, razli~iti govorni dijalekti,
~ak se u na{em balkanskom smislu re~i mo`e govoriti o razli~itim na-
rodima, ali se Italija na vreme ujedinila. Jugoslavija nije. Palo je mno-
go krvi oko Jugoslavije i wene eventualne budu}nosti. Zato ja ne mogu da
dam prognozu da li }e Jugoslavija opstati ili ne}e. Ne verujem da je mo-
gu}a Jugoslavija po uzoru na dana{wu Italiju, recimo. Ta unitarna dr-
`ava toga tipa, ne verujem. Smatram da je {ansi malo, da je tako ne{to
prokockano. Da li }e opstati, vide}emo. Ja se ne zala`em za raspad Jugo-
slavije. Ja bih voleo da opstane, ali ne po svaku cenu. Ja bih, {to se me-
ne ti~e, iznosim samo svoje mi{qewe. Govorim kakvu bih ja voleo Jugo-
slaviju da vidim. Ako se na{oj navodnoj severnoj bra}i, Hrvatima i Slo-
vencima takva Jugoslavija ne svi|a, smatram da bi im trebalo omogu}i-
1041
ti, dati im potpuno pravo da se otcepe, i da svoju sre}u potra`e na dru-
goj strani. To nije na{e, da pretpostavqamo gde }e oni; ili }e sami ili
}e sa nekim drugim. To je wihova stvar. Za{to bi mi to wima ure|ivali.
* Da li biste se slo`ili da i u Jugoslaviji na ovakav na~in razgova-
ramo?
Dr [e{eq: Da. U Jugoslaviji mo`ete da ka`ete sve ovo {to ste ov-
de rekli, ~ak i mnogo vi{e od toga. Daqe, ja sam za to da svi u Jugoslavi-
ji imaju pravo i da ka`u, i da napi{u, i da se organizuju. Me|utim, zami-
slite sada, da bilo ko u Australiji, da se koncentri{u pripadnici jedne
nacionalne mawine, bilo koji, recimo Kinezi, da niko se ne bi ose}ao
povre|enim, i da u jednom pojasu Australije predstavqaju apsolutnu ve-
}inu 80%, 90% stanovni{tva i da na osnovu toga zahtevaju teritorijal-
nu autonomiju, da postaju posebna dr`ava u okviru Australije, {ta bi
pri tome radila australijska vlada? Poslala trupe istog momenta. To –
kako se vi ose}ate po pitawu nacionalne pripadnosti, ~ime vi sebe sma-
trate – je va{e privatno pravo. Molim vas, sa~ekajte. (Upadica: Ne pri-
vatno, to je dr`avno pravo, zato ima{ paso{.) Pustite vi taj paso{. To
je jugoslovenski komunisti~ki paso{. To mene ne interesuje. (Upadica:
Ali vi ste dobili Jugoslovenski komunisti~ki paso{.) Da, ali nisam
imao mogu}nosti da biram. Da sam mogao da biram neki drugi paso{, ve-
rovatno bih prihvatio neki drugi.
A, {to se ti~e va{e eventualne posebne nacionalnosti, nemam pro-
tiv ni{ta, ni protiv toga. Ako ima par miliona qudi, koji sebe smatraju
Makedoncima, ja smatram da je to wihovo pravo. Ali na osnovu toga, {to
vi sebe smatrate Makedoncima, posebnom nacijom, ne zna~i da samim ti-
me imate pravo na dr`avu. Daqe, Makedonci nikada kroz istoriju nisu
imali svoju posebnu dr`avu. Ono {to tvrde da su imali – dr`avu Cara Sa-
muila, Samuilo se krunisao kao bugarski car, i to nam je dobro poznato.
Nikada svoju dr`avu niste imali. Ako ja ne govorim istinu, ka`ite mi
molim vas, kada ste imali dr`avu? Mo`da imate pravo. Ali svi narodi u
svetu su svoje pravo na dr`avu dokazivali ratovima koje su vodili.
* Dosta o ovome makedonskom i o {iptarskom pitawu. Ima i Srba i
muslimana.
Dr [e{eq: [to se ti~e muslimanskog pitawa. Ja smatram da musli-
mani ne... (Ako se neko ovde ose}a ugro`enim najboqe da napusti salu, ja
se ne smatram ugro`enim ni od koga ovde, i smatram da nema potrebe da
se pravi bilo kakva netolerantna atmosfera. Ja da sam se smatrao ugro-
`enim – ja sam znao pred kim }u ve~eras ovde da govorim – ja ne bih do-
{ao. I molim vas da niko ne staje u moju za{titu.)
[to se ti~e muslimana, ja smatram da muslimani etni~ki pripadaju
onom narodu ~iji jezik govore. Smatram da je muslimanska nacija u Jugo-
slaviji izmi{qena. Jer, da zaista postoji muslimanska nacija u Jugosla-
viji, za{to bi toj muslimanskoj naciji pripadali samo Srbi muslimani,
Hrvati muslimani. Za{to ne bi pripadali i Albanci muslimani, i Ma-
kedonci muslimani. Razume se, ta nacija u Jugoslaviji stvorena je samo od
Srba muslimana i Hrvata muslimana. Dok danas Albanci `ive i kao mu-
slimani, i kao katolici, i kao pravoslavci. Ve}ina je muslimana, razu-
1042
me se, ali ima katolika oko 30%, koliko ja znam u samoj Albaniji, 10%
pravoslavaca. I kod wih nema podele na posebne nacije na osnovu verske
pripadnosti. Uostalom i svaki ~estiti musliman govori da nije re~ o na-
ciji, nego o verskoj pripadnosti. [to se mene ti~e, ja smatram da svako
od nas ko to `eli, ko ose}a potrebu, mo`e da se izja{wava za musliman-
sku nacionalnost. Nemam ni{ta protiv toga, ali, kao ~ovek koji se bavi
sociologijom i politi~kom teorijom, ja tvrdim da takva nacija ne posto-
ji. Jer ono {to ~ini danas moderne evropske nacije, ne ~ini muslimane
nacijom, ni poseban jezik, ni posebno pismo, ni posebna dr`ava – ni{ta.
Samo religijska pripadnost ni{ta vi{e. (Upadica: Ko je to izmislio?)
Josip Broz Tito. Ja ka`em ono {to mislim, svi|alo se vama ili ne svi-
|alo. Za{to je Josip Broz Tito izmislio muslimansku naciju? Po mom
mi{qewu, iz tog razloga iz koga i crnogorsku naciju, da Srbi po zvani~-
nim statistikama ne bi predstavqali apsolutnu ve}inu jugoslovenskog
stanovni{tva. Iz tog razloga.
[to se ti~e Josipa Broza Tita... (Upadica: Postoji li Makedonija
vi{e nego Srbija?) Znate {ta, ja ne mislim da je to iskqu~ivo iz toga
razloga. Ja nisam siguran da bi se vi{e tamo izjasnili kao Srbi nego kao
Bugari, znate. Nisam se ba{ potpuno bavio tim pitawem da bih bio si-
guran da bi se vi{e Makedonaca izjasnilo pripadno{}u srpskom narodu.
[to se ti~e Josipa Broza Tita, 1987. godine u Beogradu, prilikom sud-
ske zabrane moje kwige “Disidentski spomenar” pred prepunom najve}om
dvoranom beogradske Palate pravde, nakon izlagawa predloga javnog tu-
`ioca, odr`ao sam zavr{nu besedu u kojoj sam se zalagao da se Josip Broz
Tito, izme|u ostalog sam se zalagao, iskopa iz Ku}e cve}a i preseli u
Kumrovec gde se i rodio. Tamo se na`alost nije usudio da ode 1941. godi-
ne i digne ustanak, nego je oti{ao u srce Srbije, da srpske mladi}e pove-
de u bratoubila~ki rat. Me|utim, u me|uvremenu sam u nekoliko odstu-
pio od tog predloga imaju}i u vidu ogromnu narodnu qubav prema Josipu
Brozu Titu, razume se pod navodnicama, pa sam se zalagao, a da Srbi ne bi
opet bili optu`ivani za hegemoniju, za unitarizam, za prisvajawe svih
na{ih narodnih bogatstava sveg na{eg narodnog blaga, da se Josip Broz
Tito iskopa iz Ku}e cve}a i isporu~uje svakoj socijalisti~koj republi-
ci na po godinu dana, a pokrajinama na po {est meseci tako da bi svaka
od wih imala podjednaku mogu}nost da ga voli, da mu se divi, da ga pazi,
da ga mazi. Za{to bi to bila samo privilegija Srbije? A onda bi se (ne
mo`ete vi da govorite dok ja ne zavr{im, morate to jednom da shvatite.
Ja sam u takvoj prilici da govorim koliko `elim, a vi ne mo`ete, znate,
i to podrazumeva demokratija, ja sedim ovde, a vi tamo). A onda sam se
mnogo upla{io. I moram vam priznati da se nikada u `ivotu nisam pre-
pao kao tad. Shvatio sam da bi taj moj predlog isporu~ivawa Josipa Bro-
za po republikama i pokrajinama mogao izazvati te{ku kavgu me|u brat-
skim republikama i pokrajinama jer bi se sve me|usobno jagmile oko
prava prvenstva u isporuci Josipa Broza Tita. A da bi se izbegla ta te-
{ka pravda i eventualno novi bratoubila~ki pokoq, trudio sam se da na-
|em neko kompromisno re{ewe. Pa sam javno u Beogradu predlagao, da se
Josip Broz Tito iskopa iz Ku}e cve}a i podeli na osam jednakih delova,
1043
i svakoj republici i pokrajini isporu~i po jedan deo a da svaka od wih
onda podi`e svoju sopstvenu Ku}u cve}a. E sad, morao sam i od ovoga pred-
loga da odustanem. Shvatio sam da bi Slovenci kao najpametniji svoj deo
na vreme obezbedili, onu levu nogu, a pokajao sam se kako se to uvek od ra-
ta na ovamo de{avalo, da }e Srbija u toj preraspodeli da opet najgore
pro|e, da }e joj pripasti onaj bezobrazni deo, i da je u ovom ratu niko ne
bi priznao.
Tra`ili ste, dobili ste odgovor.
* Postavqeno na engleskom.
Dr [e{eq: Ja ne verujem da je mogu} gra|anski rat u Jugoslaviji. Iz
jednostavnog razloga {to nema ko da vodi taj gra|anski rat, osim u slu-
~aju da se opet Srbi me|usobno pokoqu.
* Vi se prikazujete kao borac za srpska prava, a u isto vreme pravi-
te logore za Makedonce, Albance, Crnogorce i muslimane, i kako to mo-
`e?
Dr [e{eq: Ja naravno do sada nikada nisam imao vlast pa iz toga
sledi zakqu~ak da nikada nijedan logor nisam mogao napraviti.
Jo{ na jednu stvar da vam skrenem pa`wu. Logori u Jugoslaviji su na-
pravqeni 1980. godine u vreme Titove bolesti. Napravqeni su u svim Ju-
goslovenskim republikama i pokrajinama, a Branko Mikuli} se jo{ 1980.
godine zalagao za preventivna hap{ewa svih opozicionara i wihovo sme-
{tawe u logore. Lazar Koli{evski je najzaslu`niji {to je to spre~eno
1980. godine. Ali postoji opasnost da se ti logori svima dese. To je isto
jedan soj qudi kojih se ja tako|e pribojavam. Neki jo{ `e{}i kadrovski
re`im od toga koji danas imamo. A logori su formirani u svim republi-
kama i pokrajinama. Ima ih i u Hrvatskoj, u Sloveniji i u Bosni, ne znam
ta~no gde, ali materijali su spremqeni, ako zatreba. To govore arhive re-
`ima, ali te logore ja nisam pravio, niti se zala`em za te logore. Ja sam
protiv toga da Albanci imaju svoju republiku Jugoslaviju, ali nikako da
iz toga imaju svoja gra|anska prava. Bez obzira koliko me oni mrze zbog
tog stava. Ja znam da me apsolutno 99% mrze. Slu{ajte jednu stvar, ja osu-
|ujem sve one koji prave greh, bez obzira koje su nacionalnosti. Podjedna-
ko ih osu|ujem. I tvrdim da je to nepristojno pona{awe sa sva~ije strane.
[to se logora ti~e, to je opasnost koja nam svima preti. Ja sam protiv lo-
gora. Tito nam je uostalom izmislio te gole otoke. Goli otok je ono upu-
}ivawe qudi bez ikakvog suda u zatvor, u robija{nicu najgoreg kova. Jo-
sip Broz Tito se Golim otokom pokazao ve}im staqinistom od samog Sta-
qina. Na~in na koji je Josip Broz Tito mrcvario qude i ugwetavao nije
zapam}en ni u jednom Staqinovom gulagu.
E, {to se ti~e ovog va{eg prvog pitawa na koje vam jo{ nisam odgo-
vorio, ja sam rekao, to govorim svugde gde smatram za potrebno, uostalom
mene qudi pitaju, da nikada u `ivotu nisam upoznao nijednog Crnogorca
koji iskreno misli da je pripadnik crnogorske nacije. Ove koje ste vi po-
menuli nisam video neposredno, niti razgovarao. Ali znam Slobodan
Tomovi}, da isto tako iskreno ne misli da postoji crnogorska nacija, ne-
go se iz politi~kih interesa za to zala`e, jer sam s wim o ovome razgo-
varao. I u dru{tvu, u Zagrebu sam o ovome razgovarao 1986. godine, u dru-
1044
{tvu u kome je bilo mnogo Hrvata, u kome je bio Lino Veqak, u kome je
bio Nenad Cesari}, priznao je “jeste to je tako, ali ja imam pravo da go-
vorim ovo {to govorim”. Ja smatram da on ima to pravo, ali isto tako
tvrdim da nema nikoga ko iskreno misli da postoji crnogorska nacija i
izja{wava se u tom smislu. I to je pokazao srpski narod Crne Gore naj-
re~itije pro{le godine. Jer, ne zaboravite, pobuna u Podgorici nije po-
~ela 13. januara kako je {tampa prikazala, nego na Badwe ve~e ispred
srpskog manastira u Cetiwu, Manastira Sv. Petra 6. januara, ta~no
80.000 Srba crnogorskih. (Upadica: [ta se desilo u makedonskom Proho-
ru P~iwskom?) [ta se desilo? Ni{ta se nije desilo. Skupila se grupa
komunista i probala osnivawe makedonske dr`ave. Eto {ta se desilo.
* Da li je Josip Broz Tito ro|en u Kumrovcu, ili ne?
Dr [e{eq: Slu{ajte, vi mo`ete da mislite {ta god ho}ete, opet je
to va{a proizvoqna stvar. Neosporno je da je ro|en u Kumrovcu. Uosta-
lom, zatekao je i `ive ro|ake posle rata u Kumrovcu. I ja mislim da je
glupo sad ispitivati je li tamo ro|en, ili nije. To je neosporno.
(Upadica: Va`no je da je mrtav!)
* Ko se vi{e tur~io, Srbi ili Hrvati?
Dr [e{eq: Pa, sude}i po istorijskim podacima, mnogo je vi{e Sr-
ba prelazilo na islam nego Hrvata, mnogo je vi{e pravoslavaca nego ka-
tolika prelazilo na islam, jer je pravoslavna crkva posle propasti srp-
ske dr`ave bila decentralizovana, dovedena na rub propasti. A katoli-
ci su imali vrlo jaku crkvenu organizaciju. Me|utim, to pitawe ne bi-
ste mogli postavqati na taj na~in. To je stvar slobodnog izja{wavawa i
slobodnog opredeqewa.
* Ali su muslimani uvek i{li za Hrvatima, znate li za primjer
Yafera Kulenovi}a? (Nejasno slede}e pitawe.)
Dr [e{eq: Da li vi znate ko je bio Mustafa Mulali}, kad ve} pi-
tate za Yafera Kulenovi}a.
Znate ko je bio Mustafa Mulaji}? Ne znate. Bio je ~lan Dra`inog
Nacionalnog komiteta za oslobo|ewe Jugoslavije. Odgovori}u vam ta~-
ku po ta~ku. Ta~no je da je jedna ~etni~ka jedinica masakrirala musli-
mansko stanovni{tvo u toku rata, u predelu Fo~e, ali su preterane ci-
fre o tom masakru, ali to je jedini slu~aj masakrirawa muslimanskog
stanovni{tva od ~etnika. Daqe, kako je do toga do{lo, ja osu|ujem takav
postupak, ja se sa tim ne sla`em. Do{lo je do toga zato {to su prethod-
no muslimani masakrirali pravoslavce, pa su ovi u slepoj osveti uzvra-
tili milo za drago. Ja to ne prihvatam, ja se za to ne zala`em. Me|utim,
to je ~iwenica. I znate {ta je bio neposredan povod jednoj jedinici da
to uradi. Svakog kurira koga su Srbi poslali u Srbiju, muslimani su `i-
vog ispekli na ra`wu.
Daqe, {to se ti~e iseqavawa iz dana{we Jugoslavije. Iseqavali su
se svi, masovno. Verovatno najvi{e Hrvata je iseqeno. Sigurno je najvi-
{e Hrvata iseqeno. Verovatno, ne znam, ja nemam cifre. Slu{ajte, to je
vrlo te{ko utvrditi, nije 80%, ne mogu da preterujem. Ja }u vam re}i gde
su velike srpske koncentracije.
1045
 U ^ikagu stotine hiqada Srba `ive. U Hamiltonu i Torontu u Ka-
nadi stotine hiqada Srba. Zatim Detroit, Klivlend, Pitsburg, u
Australiji u Sidneju, verovatno oko 100.000 Srba. Ne znam kako, ne znam
brojke, nisam ispitivao. Ne mogu sve brojke u svakom trenutku da imam u
glavi, nisam se time bavio. Ali, postoje velike srpske etni~ke koncen-
tracije u svetu. Kojih ima vi{e, kojih mawe, to je te{ko ovako naga|awem
utvrditi. Te{ko je to statisti~ki dokazati. [to se ti~e iseqavawa iz
Bosne i Hercegovine, u Bosni i Hercegovini su bile izra`ene tenden-
cije muslimanskog nacionalizma i fundamentalizma, koje je re`im for-
sirao, re`im Branka Mikuli}a i Hamdije Pozderca. I prema zvani~nim
statistikama, objavqenim u Jugoslaviji, u svakih 10 godina posle rata, od
rata pa na ovamo, iz Bosne i Hercegovine se iseqavalo 240.000 Srba, i
100–120.000 Hrvata, vi{e nego {to se u Bosnu i Hercegovinu useqavalo.
To je jedan, po mom mi{qewu, od indikatora pravog dru{tvenog i poli-
ti~kog stawa u Bosni i Hercegovini. To je neophodna ~iwenica koja je
objavqena u re`imskoj {tampi i nikada nije garantovana. Emigracioni
procesi postoje i u drugim delovima Jugoslavije. Ali nigde brojke nisu
ovako visoke kao na primeru Bosne i Hercegovine. Jer, dok je sa Kosova,
recimo, iseqeno oko 200.000 Srba, iz Bosne i Hercegovine u svakih 10 go-
dina iseqavano je 240.000, vi{e nego {to se tamo useqavalo. I 100.000 do
120.000 Hrvata u svakih 10 godina.
* Ima li u emigraciji Srba muslimana?
Dr [e{eq: Ima, u Kanadi i Torontu grupa Srba muslimana, izdaju
~asopis “Danilo” u Torontu. Pretpostavqam da ste ~uli za taj ~asopis.
Alija Kowhoyi}, pokojni, je bio glavni urednik, ne znam ko je sada. Ali
taj ~asopis izlazi decenijama.
* Rekli ste da su pravoslavci vi{e prihvatali islam, nego {to su to
~inili katolici, kako onda i za{to u u`oj Srbiji nema muslimanskog
`ivqa?
Dr [e{eq: Odavno ih nema. Jer je u vreme prvih ustanaka protiv Tu-
raka, muslimansko stanovni{tvo be`alo iz Srbije u Bosnu, Sanyak ili
ju`nije. Mnogi su oti{li u Tursku. Stotine hiqada muslimana iz srp-
skih zemaqa se preselilo u Tursku, jer su se identifikovali sa turskom
nacijom. I sve do Prvog svetskog rata svi bosanski muslimani su sebe
smatrali Turcima. I tako se nazivali, oni su sebe tako smatrali. Jer gu-
bitak vere zna~io je gubitak nacionalne svesti.
8. PITAWA I ODGOVORI POSLE ODR@ANOG GOVO-
RA DR VOJISLAVA [E[EQA NA UNIVERZITETU
MEKJURI, SIDNEJ, 25. MAJA 1989.
* Dr [e{eq, ka`ete da svako ima prava da se po pitawu nacional-
nog pripadni{tva ose}a onako kako `eli, a s druge strane se pozivate na
istorijski presedan i oslawate na istoriju Srbije. Po{to su va{i pred-
lozi veoma elasti~ni `eleo bih da mi objasnite kako bi vi taj sukob iz-
me|u istorijskog presedana i neprikosnovenosti qudskih prava izgladi-
li? Naime, ako neko `eli da bude Crnogorac, Makedonac ili musliman
1046
u Bosni, ni Srbin ni Hrvat, ni bilo {ta drugo a ni Jugosloven, nego ba{
musliman, kako biste vi tu i takvu mogu}nost dozvolili u jednom dr`av-
nom okviru? Da li da to bude, mo`da, u jednom zvani~nom aktu, da se ta-
ko izrazim?
Dr [e{eq: Pa, po mom mi{qewu pravo je svakog ~oveka da sebe sma-
tra ~im god ho}e i tu dr`ava nema {ta da se me{a. Me|utim, ja kao nau~-
nik tvrdim da nema nikakvog racionalnog dokaza da postoji crnogorska,
makedonska ili muslimanska nacija. Na primer: ne~uveno je da jedna gru-
pa Engleza, premda ih ima tri miliona koji su pre{li na islam, izrazi
`equ da odjednom sebe smatra posebnom nacijom. Dodu{e niko nema pra-
va da ih u tome spre~ava, ali oni, samim tim {to sebe smatraju ne~im no-
vim, nemaju pravo na posebnu dr`avu. Da oni samo poku{aju da stvore dr-
`avu u dr`avi, engleska armija bi, bez obzira koliko je Engleska demo-
kratska zemqa, odmah intervenisala. Wihovo je pravo da se smatraju ~im
god ho}e. Ja, tako|e, `elim da uka`em na ~iwenicu da je re`im u Jugosla-
viji nasilno primoravao neke da se izra`avaju kao pripadnici nove na-
cije. Ja sam ~itav svoj `ivot pro`iveo u Jugoslaviji. Ja nikada nisam
sreo Crnogorca koji iskreno misli da pripada crnogorskoj naciji.
Uostalom Crna Gora je kolevka srpske dr`avnosti. To je ono najvi{e i
najsvetije u ~itavom srpstvu. Uka`ite mi vi na jednog jedinog Crnogor-
ca koji se iskreno smatra pripadnikom crnogorske nacije. Takav je slu-
~aj i sa ostalima. [to se ti~e muslimana i Makedonaca, mogu da se sma-
traju Kinezima, mogu da se smatraju Japancima – to me ne interesuje i ja
}u se do zadweg daha boriti da imaju prava da se izjasne kao takvi. Isto
tako }u se boriti protiv toga da im se na osnovu izja{wavawa da poseb-
na dr`ava. Granice srpske dr`ave su me|unarodno priznate. Srba mo`e
biti i deseti postotak te dr`ave, ipak niko nema pravo da odvaja bilo
koji deo srpske teritorije i pripaja drugoj dr`avi, kao u slu~aju Alba-
naca. Ja se prvi zala`em da Albanci imaju sva gra|anska i politi~ka
prava kao i drugi, ali danas u Jugoslaviji oni nemaju nikakva politi~ka
prava, ali to nemaju ni Srbi, ni Hrvati, ni Slovenci. Danas niko u Ju-
goslaviji nema politi~ka prava. Ono {to danas Albanci tra`e nisu po-
liti~ka, nisu gra|anska prava, nego pravo na dr`avu u dr`avi i pravo na
mogu}nost otcepqewa i pripajawa Albaniji, a to nijedna civilizovana
zemqa ne bi dozvolila. U nekim oblastima Kalifornije danas `ivi
ogromna masa Meksikanaca, 70–80 odsto. [ta bi se desilo da ti Meksi-
kanci zatra`e da u Kaliforniji formiraju dr`avu u dr`avi sa tenden-
cijom da je pripoje Meksiku. Va{ington bi poslao trupe bez ikakvog
oklevawa. A kad to Srbi isto ~ine, onda su Srbi staqinisti, onda Srbi
nisu demokrati, onda su Srbi nacionalisti, {ovinisti itd.
* Gospodine doktore, mo`ete li nam objasniti za{to i od koga se na-
rod u Makedoniji ose}a ugro`enim. Da li su se zbog toga malo promeni-
li u odnosu na Srbe?
Dr [e{eq: Ja mislim da se nisu malo promenili, nego su se mnogo
promenili. Nisu Makedonci kao takvi bili srbomrsci, nego re`im ko-
ji je Josip Broz Tito instalisao u Makedoniji posle Drugog svetskog ra-
ta. Me|utim, danas su Makedonci mnogo ugro`eni od Albanaca, mnogo su
1047
vi{e ugro`eni nego Srbi iz Srbije – ove u`e Srbije. Jednu tre}inu ce-
lokupne teritorije Makedonaca ve} su zauzeli Albanci. Tamo `ive u po-
pulaciji od najmawe 70 procenata i Makedonci se iz tog razloga ose}aju
ugro`enim. Zato sve vi{e napu{taju komunisti~ke dogme koje su im po-
sle rata nametane, kada su naterani da se izja{wavaju kao pripadnici no-
ve nacije. E sad, ja ne mislim da su svi hri{}ani u Makedoniji Srbi. Ta-
mo `ive i Srbi i Bugari. Po mojoj nekoj proceni u Makedoniji `ivi, kad
je re~ o hri{}anskom stanovni{tvu, dve tre}ine Srba i jedna tre}ina
Bugara. Kako se mogu razlikovati? Postavqam to pitawe imaju}i u vidu
~iwenicu da je komunisti~ki re`im posle Drugog svetskog rata na silu
mewao makedonska prezime sa “-i}” na “-ski” ili na “-ov”, tako da se izgu-
bila sva ta jasna spoqa{wa identifikacija koju Srbi imaju. Me|utim,
svi oni koji imaju krsnu slavu su Srbi, bar poreklom, bez obzira da li ih
je re`im ubedio da to vi{e ne budu. Oni hri{}ani koji nemaju krsnu sla-
vu su Bugari, jer su Srbi jedini pravoslavni narod u svetu koji ima krsnu
slavu. To nemaju ni Bugari, ni Grci, ni Rumuni ni Rusi. To je najboqi na-
~in identifikacije srpskog `ivqa u Makedoniji. Uostalom o tome je ve-
oma ozbiqnu i vrlo temeqitu raspravu odavno napisao pokojni Jovan
Cviji}. U nauci je to neosporno. Me|utim, politika posle rata nije do-
zvoqavala nauci da do|e do izra`aja. Nauka je bila sputana i onemogu}a-
vana. Umesto we, samo su balisti~ke parole bile u svakodnevnom optica-
ju.
* Do sada su formirane tri ili ~etiri nove partije u Hrvatskoj, a
neke i u Sloveniji. Ima li me|u wima kakve razlike?
Dr [e{eq: To su dve razli~ite stvari, po mom mi{qewu. Jedna od
ovih partija je formirana od re`ima koji danas vlada Hrvatskom. Taj re-
`im je formirao tzv. Jugoslovensku demokratsku inicijativu na ~elu sa
Brankom Horvatom. Ta “Jugoslovenska demokratska inicijativa” nije na-
i{la na ve}u podr{ku javnosti, ali re`im u Hrvatskoj se tu gadno pre-
{ao, jer je na taj na~in stvorio presedan da po~nu nicati i jo{ neke par-
tije i to one koje re`im nije predvideo i koje nije `eleo. Otuda sad po-
ti~e velika nervoza u hrvatskom re`imu. Otuda i poku{aj da se spre~i
formirawe novih partija. Ali kad jednom napravite presedan, vi to ne
mo`ete ubudu}e spre~iti. Ja sam ve} dva meseca van Otaybine pa ne pra-
tim dovoqno detaqno tamo{wa zbivawa, ali dok sam jo{ bio u Beogradu
bile su formirane dve nove partije u Hrvatskoj. [to se ti~e novih slo-
vena~kih politi~kih partija, tamo je situacija bitno drugoja~ija. Sve su
one osnovane pod okriqem slovena~kog Centralnog komiteta Saveza ko-
munista da mu slu`e kao transmisija za wegove prqave poslove. Nijedna
od tih partija nema neki poseban politi~ki program koji ne bi odgova-
rao slovena~kim komunistima. Te partije iskqu~ivo slu`e da Central-
ni komitet Slovenije preko wih lansira u javnost politi~ke ideje za ko-
je se jo{ ne usu|uje da ih samostalno iznosi, da neposredno iza|u u jav-
nost. To je bitna razlika izme|u zbivawa u Hrvatskoj i zbivawa u Slove-
niji. Tako|e treba imati u vidu da je i u Sloveniji re`im – {to se ti~e
osnovnih qudskih prava i li~nih sloboda – dosta liberalan, sklon pro-
menama, a re`im u Hrvatskoj je jo{ uvek izrazito staqinisti~ki. Re`im
1048
koji je u Hrvatskoj uspostavqen pre nekih 16, 17 godina a ~ija je danas naj-
o~iglednija javna manifestacija Stipe [uvar i wegova politika.
* Kako u Jugoslaviji prolaze vo|e novoformiranih politi~kih par-
tija? Da li ih re`im progoni i na koji na~in?
Dr [e{eq: Te nove partije u Hrvatskoj nije mogu}e kontrolisati i
zato re`im pribegava starim sredstvima: wihove vo|e goni sudskim pu-
tem. Dodu{e, ide se samo na sudove za prekr{aje, jer se danas re`im u Ju-
goslaviji uop{te ne usu|uje da svoje verbalne oponente progoni `e{}im
zakonskim merama i kaznama. Ipak, ne mo`e to re`im u Hrvatskoj da
proguta i {aqe partijske vo|e na su|ewa gde im se izri~u kazne zatvora,
ali za neke druge krivice. Re`im uvek tra`i neke zaobilazne puteve ka-
`wavawa qudi koji u~estvuju u radu tih partija. U stvari, ne ka`wava ih
za formirawe partija, nego ih, recimo, ka`wava {to javno istupaju, a
imaju sudsku zabranu javnog istupawa itd. To zna~i da titoisti~ki re-
`im u Jugoslaviji mewa taktiku, naro~ito, kad mu je neko su|ewe suvi{e
neugodno zbog pa`we koju javnost na wega skre}e.
* (U izvodu)... Vi negirate postojawe makedonske nacije uprkos isto-
rijskih ~iwenica o postojawu makedonske dr`ave. Kakvo pravo imate dr
[e{eq i na osnovu ~ega da to Makedoncima oduzimate ako se oni tako
smatraju i ako `ele da budu Makedonci?
Dr [e{eq: Nije dovoqno da se neko smatra Makedoncem pa da se do-
ka`e da postoji makedonska nacija. Za to su potrebni mnogo opipqiviji
dokazi. Prvenstveno Makedonci nikada nisu imali dr`avu...
* To nije ta~no...
Dr [e{eq: Kada ste imali dr`avu, ka`ite mi...
* Za vreme Samuila...
Dr [e{eq: To je bila bugarska dr`ava, a Samuilo je bio bugarski
car...
* To su falsifikati...
Dr [e{eq: Ma pustite vi falsifikate. Vi sve ono {to je istorij-
ska nauka do sada utvrdila smatrate falsifikatima, a niste u stawu da
neke nove dokaze ponudite...
* U Bibliji pi{e da je Makedonija stara 3.000 godina...
Dr [e{eq: Makedonska dr`ava je postojala u anti~ko doba. Tada u
woj nisu `iveli Sloveni. Sloveni su do{li na Balkansko poluostrvo
skoro 1.000 godina posle posledwih tragova makedonske dr`ave, i vi{e
od hiqadu godina. Dakle, ako je u to doba do{ao neki poseban slovenski
narod na Balkan, kako taj slovenski narod da nema svoje ime? Kako to da
prihvati tu|e ime i da se smatra Makedoncima. A u tim, nazovi, make-
donskim istorijatima na koje se vi pozivate, pa ~ak i bez wih, nema do-
kaza da su to Makedonci, da su imali svoju dr`avu sazdanu na anti~koj
Makedoniji. Daqe, {to se ti~e Samuilove dr`ave, Samuilo se krunisao
kao bugarski car. O tome nedvosmisleno svedo~e svi istorijski doku-
menti, srpski, bugarski i gr~ki. Ako imate jo{ neka dokumenta van ove
tri grupacije, za{to ih ne pomenete?
* Vi ne uzimate u obzir realno stawe...
Dr [e{eq: [to se ti~e realnosti...
1049
 * S tim va{im tvrdwama ne}ete ni{ta posti}i...
Dr [e{eq: E sad vi okre}ete stvar na politi~ki teren. Ja nemam na-
meru ni{ta (upadice)... Sa~ekajte, samo sa~ekajte! Vi meni ka`ete da ne-
}u ni{ta posti}i (upadice)... Ja i ne `elim da bilo {ta postignem, ja `e-
lim samo da govorim, da iznosim svoje mi{qewe, mi{qewe na osnovu mo-
jih prou~avawa (upadice). Sa~ekajte malo... (upadice)... ja vas molim da se
pristojno pona{ate. [to se ti~e ~iwenice da se neko eventualno smatra
Makedoncem, ja ni{ta protiv toga nemam. Ali mi vi doka`ite pravo tih
“Makedonaca” na posebnu dr`avu, jer dana{wa Makedonija je priznati
deo srpske dr`ave. Srbija je u svom sastavu imala Makedoniju kad je u{la
u Prvi svetski rat i iza{la iz wega sa Makedonijom u svom sastavu. To je
me|unarodno priznato. Vi mi sad poka`ite neki drugi argumenat koji da-
je pravo vama koji se smatrate Makedoncima da imate posebnu dr`avu. Vi
nemate nikakav argument osim svoje velike `eqe da to imate. Ako vam to
nije dovoqno, onda ne znam {ta bi vam bilo dovoqno.
* Gospodine doktore, `eleo bih da nam ka`ete ne{to o tim novim
hrvatskim strankama i wihovoj politi~koj orijentaciji. Kako gledate
na Hrvatsku danas, a posebno na Slavka Gold{tajna? Vi ste ne{to malo
rekli o tome?
Dr [e{eq: Ja sam rekao na kakav otpor re`ima su nai{la formira-
wa novih partija u Hrvatskoj, a uop{te nisam govorio o politi~koj pri-
rodi tih partija. A sada kada tra`ite da izrazim svoje mi{qewe o poli-
ti~koj prirodi tih partija, re}i }u vam da se pokazalo da su sve one pro-
usta{kog karaktera. To svedo~i wihov politi~ki program. A {to se ti-
~e Slavka Gold{tajna, ja ga smatram usta{om. To {to je on jevrejskog po-
rekla nema nikakvog zna~aja. Uostalom, Ante Paveli} je jednog Srbina
imao za svog doglavnika, Besarevi}a. Vi to znate boqe od mene. I majka
Ante Paveli}a je bila pravoslavna Srpkiwa, i to isto tako dobro zna-
te. To {to je neko poreklom ne{to drugo, ni{ta ne zna~i. Poreklo qud-
sko nije toliko zna~ajno.
* Dr [e{equ, kakav to akademski kriterijum uzimate kad nazivate
Gold{tajna usta{om?
Dr [e{eq: Ima vi{e kriterijuma. Prvi kriterijum, politi~ki ci-
qevi te partije. Oni su separatisti~ki kao {to su bili i usta{ki poli-
ti~ki ciqevi u toku Drugog svetskog rata. Zatim, u svom programu zahva-
taju veliki deo srpskih zemaqa, prete`no, ogroman deo srpske zemqe. I
ono {to je najzna~ajniji kriterijum je ~iwenica da poku{avaju zata{ka-
ti usta{ke zlo~ine. Jedan od onih koji u posledwe vreme mnogo rade na
poku{aju da se zata{kaju usta{ki zlo~ini je i sam Slavko Gold{tajn. Po
mom polasku iz Beograda ~uo sam da je objavio ~ak i kwigu u kojoj poku-
{ava da doka`e da nisu ta~ni podaci o broju `rtava Drugog svetskog ra-
ta na teritoriji Jugoslavije. Zatim, qudi koji pripadaju toj partiji su
qudi koji su ve} odavno poznati po negaciji usta{kih zlo~ina u
“Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj” i to je osnova onoga {to ih karakteri{e
u na{oj javnosti. Nisu se pro~uli nikakvim nau~nim delom kao, na pri-
mer, Titov general Tu|man, koji se pro~uo jedino po tome {to je tvrdio
da je svega 60.000 Srba stradalo u Jasenovcu, a nedvosmisleno je utvr|eno
1050
da ih je bilo najmawe 700.000 . Jo{ uvek se nova masovna grobqa otkriva-
ju. Onaj ko prikriva usta{ke zlo~ine, po mom mi{qewu je, usta{ki ori-
jentisan. Zato sam za ove partije rekao da su prousta{kog karaktera.
* Dr [e{equ, kad ve} ne priznajete makedonsku naciju i dr`avu, ka-
ko onda gledate na Slovence koji tako|e nisu imali svoju dr`avu? I dru-
go, kakve akademske argumente pru`ate da doka`ete da su novostvorene
• politi~ke partije u Hrvatskoj prousta{ke?
Dr [e{eq: [to se Slovenaca ti~e ni oni nisu imali dr`avu kroz
svoju istoriju. Samim tim po onoj staroj Hegelovoj definiciji ne pred-
stavqaju istorijski narod, ali oni su po nekim drugim elementima naci-
ja. Nacija su po tome {to imaju autohtonu kulturu, {to su razvili svoj
specifi~an kwi`evni jezik, a nije im ga niko ve{ta~ki propisao kao u
slu~aju Makedonije, zatim, {to su razvili svoje pismo, {to imaju druge
kulturne tradicije i razvijenu nacionalnu svest. Makedonci nacional-
nu svest nisu nikada imali sve dok im Tito tu svest nije propisao posle
Drugog svetskog rata. U Makedoniji ~ak nije bilo nikakvih politi~kih
pokreta. Na toj platformi jedini politi~ki pokreti koji su delovali
na pozornici Makedonije pre Drugog svetskog rata bili su oni koji su se
zalagali za prikqu~ewe Makedonije Bugarskoj. A {to se ti~e Va{eg po-
zivawa na akademske argumente, {ta vi to uop{te smatrate pod akadem-
skim argumentima? [ta vi mislite? Zar vi o~ekujete da te partije koje
su prousta{kog karaktera za sebe danas otvoreno ka`u da su usta{ke?
One to nikada ne}e u~initi! One se ~uvaju da u svom programu ne pome-
nu ni usta{ki pokret ni usta{ku ideologiju. Ali oni recituju, preuzi-
maju ih od nekada{we ideologije i politike usta{kog pokreta. I jedino
tako ih mo`ete prepoznavati ako uzmete Paveli}ev program, odnosno,
pisawe usta{kih ideologa i uporedite sa programima novih partija, na-
}i }ete veliki broj zajedni~kih ta~aka. Ako vam to nije dovoqan akadem-
ski argumenat, onda ne znam koji bi drugi mogli da vam pru`imo.
* Gospodine doktore, zar ne mislite da su Tito i Slobodan Milo{e-
vi} sli~ni ako ne i skoro isti po svom diktatorskom stavu i politi~-
kom delovawu?
Dr [e{eq: Ja uop{te ne bih mogao da uporedim Milo{evi}a sa Ti-
tom. Ja mislim da su te dve li~nosti neuporedive po bilo kojoj osobini.
* Kako onda cenite wegov diktatorski nastup kad je pred demon-
strantima u Beogradu rekao da }e uhapsiti Azema Vlasija i to pre nego
{to je ovaj bio zvani~no optu`en od vlasti?
Dr [e{eq: Milo{evi} to nije uradio. On nije rekao da `eli da vi-
di u zatvoru jednog ~oveka. On je narodu obe}ao na demonstracijama da }e
svi oni koji su krivi za separatisti~ku pobunu na Kosovu biti uhap{e-
ni. A to {to se ispostavilo da je glavni krivac Azem Vlasi, to je bilo
dva-tri dana posle toga. Mo`da on u ono vreme kad je takvu re~enicu iz-
rekao nije ni znao ko je krivac, ali je obe}ao da }e krivac biti prona-
|en. Jo{ se ne zna da je Azem Vlasi krivac dok mu ne bude su|eno.
* Vi ka`ete da se “ispostavilo” da je Azem Vlasi glavni krivac. Ka-
ko mo`ete nekog proglasiti krivim kad nije bio ni su|en, pogotovu vi
koji ste bili `rtva tog istog re`ima?
Dr [e{eq: Nisam ga ja proglasio krivim. Ispostavilo se sa re`im-
1051
skog aspekta... (upadice)... Policija ga je uhapsila... (upadice)... Nije una-
pred re~eno... (upadice)... Slu{ajte jednu stvar. I vama je poznato kao
{to je i meni poznato, kao {to je svima u Jugoslaviji poznato da je on
glavni organizator svih zbivawa na Kosovu i Metohiji... (upadice)... Mo-
lim vas, samo jednu stvar. Jedno je pravni formalizam, a drugo je poli-
ti~ka problematika. Politi~ki, kad je potrebno, kriv je onaj ko je poli-
ti~ki bio na ~elu pokrajine bez obzira da li je uhap{en ili nije. A dru-
ga je stvar da li }e sud nekoga formalno proglasiti krivim ili ne}e.
[to se mene ti~e, ni{ta mi ne zna~i kad jugoslovenski sud nekoga
proglasi krivim, jer taj sud od rata naovamo na svakom procesu pokazuje
svoju nekompetentnost i nijedno politi~ko su|ewe koje je izvedeno u Ju-
goslaviji nije moglo a da ne bude montirano. ^ak i su|ewe Andriji Ar-
tukovi}u je bilo montirano. On je su|en za izmi{qene krivice, a ne za
one prave – za Jasenovac, za genocid.
* Gospodine doktore, da se ponovo vratimo na Vlasija. Vi ka`ete da
u Jugoslaviji postoje montirani procesi. Ako je to istina, za{to ne do-
pu{tate mogu}nost da i Azem Vlasi mo`e da bude `rtva montiranih pro-
cesa kao {to ste i vi bili?
Dr [e{eq: Svi su politi~ki procesi u Jugoslaviji montirani pro-
cesi. Samo se ne sla`em da }e on biti wihova `rtva kao ja, jer on je ~o-
vek re`ima a ja sam pripadao opoziciji. To je bitna razlika. Kad re`im-
ski mo}nici trpaju jedni druge u zatvor, nadam se da }ete se sa mnom slo-
`iti, da tu ne mo`e biti re~ o zato~enicima savesti. Kad je Tito strpao
\ilasa u zatvor ne mo`ete re}i da je on bio zato~enik savesti, bar ne u
prvoj fazi, dok nije postao liberal i demokrata. On se tada bunio jo{
uvek kao komunista. To kad komunisti trpaju jedan drugoga u zatvor ima
svojih razloga: da ovaj wega ne strpa u zatvor onaj bi drugi ovoga strpao.
To je stvar politi~ke borbe me|u komunistima. I nemojte govoriti da }e
re`im od svojih biv{ih velikodostojnika stvarati zato~enike savesti.
Po tome, sutra }e ako Branko Mikuli} bude uhap{en, a sigurno }e biti
jer je kriminalac velikog formata, mo`da i wega proglasiti zato~eni-
kom savesti. Mo`da jedino u slu~aju ako re`im napravi stra{nu gre{ku
i Mikuli}u sudi zbog politi~kih stvari, a ne zbog kriminalnih, koje je
po~inio.
* Dr [e{equ, znam da su Srbi emocionalni kada je u pitawu Make-
donija, ali vi poku{avate da od Makedonije napravite deo Srbije samo
zbog jedne vojne akcije u balkanskom ratu u kome je Makedonija data Sr-
biji, Bugarskoj i Gr~koj. Kao rezultat imamo sada podeqenu Makedoniju.
U delu okupiranom od Bugara su promewena ~ak i makedonska imena. Ma-
kedonija je postojala i pre i woj nije data dr`avnost od Tita. Me|utim,
ja se sla`em da su nastale izvesne promene za vreme Titovog re`ima, ma-
da Makedonija je jo{ uvek raspar~ana jer pored srpske postoji jo{ i gr~-
ka i bugarska Makedonija. A ako vi stvarno `elite da se borite protiv
komunisti~kog re`ima u Jugoslaviji potrebno Vam je {to vi{e savezni-
ka. Ako Makedonce previ{e pritisnete usprotivi}e se i postati nepri-
jateqski raspolo`eni prema Srbima. S tim teorijama ne}ete posti}i
ciq, a izgubi}ete jednog veoma va`nog saveznika u borbi protiv Alba-
1052
naca.
Dr [e{eq: Vama kao ~oveku koji niste `iveli u Jugoslaviji spoqa
gledano izgleda sve to logi~no. Ja se kre}em kroz Makedoniju i sa qudi-
ma koji `ive tamo razgovaram na isti na~in. Na teritoriji Jugoslavije
nisam sreo nijednog ~oveka iz Makedonije koji ne misli ovako: ~im mu
pomenem krsnu slavu, a on }e odmah Sveti Nikola ili Sveti Luka. Jeste,
Srbin sam. Jedino re`im koji postoji u Makedoniji se tome suprotsta-
vqa. Ali nikakva ideologija ne mo`e to da ospori. Imajte u vidu ~iwe-
nicu da u Gr~koj, izrazito demokratskoj zemqi, nema nikakvog poku{aja
da se ti “Makedonci”, o kojima govorite da tamo `ive, politi~ki orga-
nizuju i zatra`e svoja prava. Nikakvih poku{aja nema, kao {to nema ni
u Bugarskoj, ali Bugarska nije demokratska dr`ava pa mo`emo re}i da ne
smeju. U Gr~koj, smeju...
* One koje smeju bacaju u zatvor.
Dr [e{eq: Koga tamo bacaju u zatvor?
*... (upadica)... ne smeju da se izja{wavaju jer nisu priznati.
Dr [e{eq: U Gr~koj zvani~no nije priznat nijedan drugi jezik, {to
zna~i da se dr`avna administracija ne mo`e voditi na navodnom “make-
donskom jeziku”. Me|utim, niko nikoga ne}e strpati u zatvor zato {to
poku{ava govoriti na svom jeziku, makedonskom ili na bilo kom drugom.
Nemate nijednog primera da je neko u Gr~koj oti{ao u zatvor zato {to je
govorio “makedonski”, ili ne{to pisao na wemu, zato {to je poku{ao da
formira politi~ku organizaciju “Makedonaca” ili poku{ao da izdaje
novine na “makedonskom jeziku”.
* Samo sada za vreme socijalisti~kog re`ima u Gr~koj, zar ne?
Dr [e{eq: Ne socijalisti~kog. Od kada je pala vojna hunta. Nije so-
cijalisti~ki re`im zamenio vojnu huntu nego Nova demokratija. Od ka-
da je pala vojna hunta 1974. godine, zna~i 15 godina, {to nije mali period
vremena. Nikada nijedan poku{aj nije bio da “Makedonci” tamo poli-
ti~ki istupe, da postave pitawe nekih svojih navodnih prava. Zatim jo{
jednu stvar...
* Koja prava kad se tamo ne priznaju Makedonci?
Dr [e{eq: Jedna je stvar {to se oni ne priznaju, a druga kad se po-
stavqa pitawe imaju li oni sva prava kao i drugi gr~ki gra|ani. Imaju!
Evo za{to imaju. Mogu slobodno da {tampaju bilo kakve novine. Do sada
nisu poku{ali nijedne novine da {tampaju na tom “makedonskom jeziku”.
A mogli su.
* Tamo postoje novine na bugarskom jeziku, po{to se bugarski jezik
priznaje dok “makedonski” ne...
Dr [e{eq: Ti, koje vi nazivate “Makedoncima” u Gr~koj smatraju se
Bugarima. Oni su po svim svojim etni~kim obele`jima Bugari, jer ih ni-
ko u Gr~koj ne bi prisiqavao da se smatraju Bugarima da oni to ne `ele.
* Verujte da bi se gr~ki Makedonci u Australiji zaprepastili da
~uju da su Bugari. [ta mislite o tome?
Dr [e{eq: Ja ne znam za Australiju. Ja vam govorim o situaciji na
Balkanu, o situaciji u zemqi u kojoj ja `ivim. Kako je u Australiji, ne
1053
znam a `eleo bih da ~ujem.
* Dr [e{equ, vi rekoste da ni Slovenci nisu imali svoju dr`avu. A
zar nova dr`ava, koja je u svom sastavu imala Sloveniju, Hrvatsku, Dal-
maciju, Slova~ku, Austriju i ^e{ku nije bila slovena~ka dr`ava, a Sa-
mo najve}i imperator u istoriji Slovena?
Dr [e{eq: Karantanija se zvala ta Samova, navodno, dr`ava. Nika-
kvih dokaza nema da je ta dr`ava postojala osim onog kamenog prestola
na Gosposvetskom Poqu, {to vi{e ukazuje na postojawe nekog precivili-
zacijskog saveza varvarskih plemena koji je prethodio formirawu prvih
dr`ava, a ne o postoje}oj dr`avi. Vi bi kao profesor univerziteta, pret-
postavqam, morali znati da bi jedna dr`ava bila formirana, koje sve
uslove treba ispuniti. Nikakvog dokaza nema da je to bila slovena~ka
Karantanija. Da su to bili predhodnici dana{wih Slovenaca nema pisa-
nog traga. I ne govorite mi da je postojala ijedna dr`ava u civilizova-
nom svetu a da nije ostavila pisanog traga. Isto kao {to se danas govori
o nekim, navodno, “ilirskim dr`avama”. Koje su to dr`ave a da nemaju pi-
sanog traga. Po Morganovoj definiciji svi su narodi `iveli u razli~i-
tim nivoima plemenskih zajednica, odnosno rodovskih dru{tava, razume-
te...(Upadica: U anti~koj Makedoniji Makedonci su se slu`ili gr~kim
pismom...) A {ta su bili po nacionalnosti? (Upadica: Makedonci, Fi-
lip Veliki je bio Makedonac...) A znate za{to Makedonac? Zato {to je
u Gr~koj bilo vi{e pojedina~nih dr`avica, ali su se svi smatrali Grci-
ma. Makedonce su drugi smatrali varvarima. (Upadica: Oni su se smatra-
li Jelinima, a mi smo se smatrali Slovenima.) Oni se... (upadice)...
Pretpostavqam da ste kao profesor univerziteta nau~ili na neku tole-
ranciju. Ja vas slu{am, pa saslu{ajte i vi mene. Oni se nisu smatrali
Slovenima. Anti~ki Makedonci nisu imali nikakve veze sa Slovenima.
Oni su prihvatili jelinisti~ku kulturu koju su Grci uveli {irom an-
ti~kog sveta. Ne samo na prostoru Gr~ke ve} i u Egipat i po ~itavoj Ma-
loj Aziji do Irana. Vi znate da je u Gr~koj postojalo vi{e pojedina~nih
dr`avica: Atina, Sparta i mnoge druge. Svi su se stanovnici tih dr`a-
vica identifikovali prema dr`avnoj pripadnosti ali kod svih je bila
izra`ena svest da su Grci, da su Jelini. I Makedonci su se isto smatra-
li ali su bili na primitivnijem nivou kulturnog razvoja i sa ni`im `i-
votnim standardom. Zato su ih Grci prezirali kao {to kod nas qudi iz
razvijenih delova Jugoslavije preziru one iz zaostalih krajeva. Naziva-
ju ih pogrdnim imenima, u najgorem slu~aju seqa~inama. Kao {to vidite,
i mi smo imali prilike da se upoznamo sa takvim na~inom me|usobnog su-
protstavqawa qudi koji pripadaju istom narodu, istoj kulturi. Ali ovi
dana{wi “Makedonci” nemaju nikakvog prava na politi~ko nasle|e tra-
dicija anti~ke Makedonije. Zato nemaju dokaza.
* Gospodine [e{equ, vi ste u toku diskusije rekli da nema sli~no-
sti izme|u Tita i Milo{evi}a. A zar nije Milo{evi} u Titovoj parti-
ji koja je donela izvesne slobode koje je Tito dozvoqavao, kao i plurali-
zam u okvirima samoupravqawa. Da li pripisujete Slobodanu Milo{e-
vi}u bilo kakve pluralisti~ke razvoje s obzirom na okupqawa i s obzi-
rom na slobodniji tisak, ako neko pogleda “Nin”, “Ilustrovanu politi-
1054
ku” itd. Da li tu postoji progres za pluralisti~ko dru{tvo. Da li u tom
pogledu postoji razlika izme|u jednog i drugog?
Dr [e{eq: Da. Postoji ogromna razlika. U Beogradu i u celoj tzv.
u`oj Srbiji nikada se od rata na ovamo nije slobodnije disalo. Od kada
je Milo{evi} preuzeo vlast za nepune dve godine niko u toj u`oj Srbi-
ji nije uhap{en i su|en zbog verbalnog delikta. To vam govorim ja koji
sam danas najprogowenija li~nost u Beogradu. Ne mo`ete na}i ~oveka
koji je vi{e od mene progowen, jer nemam mogu}nosti da se zaposlim. Uza-
lud sam poku{avao da se zaposlim vi{e puta. Zabrawuju mi kwige, poli-
cija me privodi i saslu{ava...(Upadica: Danas tako|e?) Danas tako|e.
Nemam nikakve mogu}nosti da objavim svoje tekstove ni u jednim novi-
nama. (Upadice)... E sad, molim vas sa~ekajte malo. Ja sam spreman na sva-
ko va{e pitawe da odgovorim... Pa dakle, ni{ta mi se situacija nije pro-
menila u odnosu na prethodno stawe, ali moram objektivno da sudim ka-
ko je narodu u celini. Moram da cenim ~iwenicu da od kad je on preuzeo
vlast niko jo{ nije uhap{en i su|en zbog verbalnog delikta na podru~ju
u`e Srbije. To je krupna promena u odnosu na prethodno stawe. Zatim,
{tampa je u Beogradu mnogo slobodnija s obzirom na ~iwenicu da je sva
{tampa u Jugoslaviji re`imska, ~ak i slovena~ka “Mladina”. Me|utim,
kakva je priroda pojedinih listova govori kakav je re`im u pojedinim
delovima Jugoslavije. Kad slovena~ka {tampa dozvoqava mnoge stvari,
zna~i da joj to re`im dopu{ta, i ne samo da joj dopu{ta, nego mu je to u
interesu. Danas je {tampa i u Beogradu mnogo slobodnija, vi{e nego {to
je ikada bila. Danas {tampa u Beogradu pomiwe ve}, dodu{e jo{ stidqi-
vo, da daje novosti skoro kao i mi otvoreni opozicionari i antikomuni-
sti, da ~ak i Tita proziva. Mnoge se stvari dovode u pitawe koje su pred-
stavqale re`imske svetiwe posle Drugog svetskog rata. Ja nisam zadovo-
qan brzinom promena u Srbiji, ali sam zadovoqan pravcem wihovog od-
vijawa, jer mi danas u Srbiji imamo mogu}nosti da formiramo nove po-
liti~ke partije, bar, na onaj na~in na koji su one formirane u Hrvatskoj
i Sloveniji. Ali mi srpski intelektualci se trudimo da ne budemo in-
strumentalizovani, jer se borimo prije svega za vi{epartijski sistem,
pa }emo se onda odlu~iti da li }emo ili ne}emo formirati nove poli-
ti~ke partije, zavisi od toga kakvo je ~ije `ivotno opredeqewe. Da li
}u ja da se bavim politikom u demokratskom dru{tvu ili ne, to je moja
privatna stvar. Ja se borim da do|e do tog demokratskog dru{tva za koje
nam trebaju ustavne reforme koje }e garantovati pravo gra|ana na poli-
ti~ko organizovawe. U Beogradu su o~igledne tendencije u tom pravcu,
bar u udru`ewima ~iji sam ~lan:
Udru`ewe kwi`evnika Srbije, Filozofsko dru{tvo, Sociolo{ko
dru{tvo i Srpski Pen centar. Nedavno je Udru`ewe kwi`evnika Srbi-
je izdalo jedan op{iran dokumenat u kome se zala`e za vi{epartijski
sistem. Svi smo, dakle, srpski intelektualci opozicionog usmerewa za
vi{epartijski sistem.
* Da li to zna~i opoziciono tako|e vizavi Slobodana Milo{evi-
}a?
Dr [e{eq: Opoziciono vizavi re`ima u Beogradu u celini.
1055
 * Kako ste vi postavili stvari zna~i da oni listovi koji re`imski
ne misle mora}e da napuste javnost?
Dr [e{eq: Ne svi. Vrlo je mali broj onih koje ne... (upadice)... Sa-
~ekajte malo, sa~ekajte... sad }u vam re}i. Kwi`evne novine Udru`ewa
kwi`evnika Srbije su na re`imskim dotacijama kao i sve novine u Jugo-
slaviji. Nijednih nema koje se izdaju bez re`imskih dotacija. Kad bi re-
`imu smetale, on bi ih ugasio, kao {to se to ranije de{avalo, ponekad se
smeni redakcija, dovede se nova i tako se uvek radilo. Donedavno ni Vuk
Dra{kovi} nije imao mogu}nosti da objavquje u Kwi`evnim novinama,
pa su mu sad po~eli objavqivati tekstove. Meni nisu. Meni su objavili
posle zatvora tri politi~ki neutralna prikaza u Kwi`evnoj re~i, vi{e
teorijske prirode i posle toga ni{ta. Ne mogu vam sada trenutno ukaza-
ti kome jo{ ~oveku ne}e da objave osim, recimo, Milovanu \ilasu. We-
mu su objavili, dodu{e, u kwi`evnim novinama jedan tekst u sve~anom
broju pro{le godine i to je sve. Objavqena mu je kwiga u privatnoj izda-
va~koj ku}i. Druga {tampa mu ni{ta ne objavquje. Svi oni koji su naj`e-
{}i opozicionari u Beogradu na neki na~in danas uspevaju da istupaju u
javnosti, kao Qubomir Tadi}, grupa praksisovaca, Dobrica ]osi}, Ma-
tija Be}kovi}, Gojko \ogo itd. Ne mogu da vam pored sebe ponudim ime
nekoga kome jo{ ne daju.
* Ja ne vidim puno razlike izme|u slobode koju je Tito davao i ove
Milo{evi}eve danas. Kakvo je va{e mi{qewe?
Dr [e{eq: E pa, ako vi ne vidite, {ta ja tu mogu, ali srpski narod
vidi.
* Ka`ite nam ne{to o slobodnim izborima?
Dr [e{eq: Ja sam ve} usvojio jedno mi{qewe. Mo`da ne bi bilo ni
pametno da odmah idemo na parlamentarne izbore, jer sam ube|en da, ako
sutra budu parlamentarni izbori, u Srbiji i u svim srpskim krajevima
Milo{evi} }e dobiti najmawe 90% glasova, jer je popularan i omiqen u
narodu, svi|alo se to vama ili ne.
* Zar on nije prvenstveno komunista?
Dr [e{eq: On je bio {ef partije do pre neki dan, a sada je {ef dr-
`ave.
* Vi srpski intelektualci pokazujete sklonost da se upustite u po-
litiku i stvarate politi~ku karijeru umesto da prosve}ujete narod. Za-
va|ate narod umesto da udru`enim snagama radite da svima bude boqe i
Hrvatima i Srbima i drugima. Za{to ne izgladite me|usobne nesuglasi-
ce i dogovorite seda radite svi zajedno na pronala`ewu na~ina izlaza iz
sada{we krize, na|ete mogu}nost smawivawa inflacije i zaustavqawa
besposlice. A vi radite obratno. ^inite sve da dignete narod protiv le-
galnih vlasti, obarate republi~ke i pokrajinske vlade i izazivate jo{
ve}e zlo. Ja sam neutralan. Za mene su svi narodi i narodnosti Jugosla-
vije isti. Zato ovako i govorim. ^esto govorite da ste antikomunista.
Me|utim, kao u slu~aju Milo{evi}a, pokazujete sklonost da sa komuni-
stima pravite kompromise. Ako je sve tako kako vi tvrdite, kakvu onda
budu}nost ima komunizam u Jugoslaviji?
Dr [e{eq: Ukratko }u vam odgovoriti na pitawa. Ja sam za to da na-
1056
rod sam odlu~i kakav re`im `eli. Ja nikakvih politi~kih ambicija ne-
mam. Da imam politi~kih ambicija formirao bih politi~ku partiju i
borio se za vlast. Moja je jedina ambicija da budem ponovo profesor uni-
verziteta i ni{ta vi{e. To mi re`im jo{ ne dozvoqava. To je moja pro-
fesionalna ambicija kao {to mi je `ivotna ambicija da svuda i na sva-
kom mestu iznosim samo svoje mi{qewe i ni{ta vi{e. [to se ti~e iz-
laza iz krize i inflacije u Jugoslaviji, morate imati u vidu da izlaz iz
sada{we krize ne mo`e da se na|e uz o~uvawe dana{we federalne Jugo-
slavije. Srpski narod ne priznaje vi{e svoju razdrobqenost. I nisu se
probudili samo Srbi u Srbiji nego i Srbi po svima srpskim zemqama.
Na primer, u Crnoj Gori nije do{lo 200.000 Srba iz u`e Srbije da tamo
sru{i re`im, nego su to Srbi iz Crne Gore uradili, kao {to su uradili
u Vojvodini. Nas je do{lo svega 300 iz Beograda na prve demonstracije u
Novom Sadu, na kojima sam i ja bio, pa nam se prikqu~ilo 10.000 Novosa-
|ana. A posle vi{e nije bila potreba da bilo ko dolazi iz Beograda. Sam
je srpski narod u Vojvodini uradio on {to je uradio. A {to se Milo{e-
vi}a ti~e, da li je on komunista ili nije, nije toliko u ovom slu~aju ni
bitno pitawe. Jer, slu{ajte jednu stvar! Danas je dva miliona ~lanova u
Jugoslaviji i dva miliona biv{ih ~lanova Saveza komunista. Po nekoj
mojoj proceni, po{to se vi|am i dru`im sa svima i nikome nisam odbio
da razgovaram, razume se, ako se radi o ozbiqnom predmetu, ra~unam da
ni 10 odsto od svih wih su komunisti. Za razliku od va{eg mi{qewa, za
mene su pravi komunisti pqa~ka{i i la`ovi, jer su se oni kao takvi do-
kazali u ~itavom svetu. To nije samo na{a specifi~nost. Takvi su komu-
nisti i u Rusiji, i u Kini i {irom komunisti~kog sveta A {to se komu-
nizma kao takvog ti~e, wemu nema budu}nosti u Jugoslaviji. To nije zato
{to ga mi Srbi ne}emo, a mi ga nikad nismo ni hteli, nije nas niko ni
pitao on nam je nametnut... (upadice)... Komunizmu nema budu}nosti u Ju-
goslaviji i zato {to je propao u ~itavom svetu.
9. STAVOVI I IDEJE VOJISLAVA [E[EQA
Opozicija jugoslovenskog re`ima bila je dominantna u dijaspori,
ali u zadwe vreme sve je glasnija i u Jugoslaviji. U Australiji smo uglav-
nom do sad slu{ali {ta ho}e i smera hrvatska i albanska {ovinisti~ka
opozicija, na {ta smo ve} oguglali. Gospodin Vojislav [e{eq je do{ao
da nam ka`e {ta misli i `eli i srpska opozicija, koja je, da to naglasi-
mo, nejedinstvena i retko je antijugoslovenska. Gospodin [e{eq je od-
mah svojim neobi~nim pogledima i pojavom izazvao pravu buru, naro~i-
to izvan srpskih redova. Gospodin Nenad Zakarija, novinar hrvatskog
programa na radio stanici ZEA napustio je prvo predavawe u Melburnu
“u`asnut i uzbu|en”. Verovatno iz neopravdanog straha da }e primat is-
kqu~ivog nacionalizma pre}i na drugoga i da vi{e ne}e mo}i sa “auto-
ritetom” da ure|uje Srbiju i Kosovo. Ali nije on jedini, pa smo zbog to-
ga zamolili gospodina [e{eqa za jedan mali intervju, koji prenosimo u
celini.
* Gospodine [e{equ, ono {to smo ~uli od vas na radio-ttalasima u
1057
Melburnu, delovalo je kao atomska bomba. Vra}ate se u Otaybinu, gde ste
ranije bili osu|eni zbog va{ih misli, pa smo zabrinuti kako }ete pro-
}i ako nastavite da ovako govorite.
Dr [e{eq: Ja ne znam za{to vas to iznena|uje. Ina~e, na`alost, srp-
ski narod je tako dugo `iveo pod komunisti~kim re`imom da je jedno-
stavno zaboravio da govori ono {to misli i da se izra`ava na direktan
na~in. Kod Srba je izgra|ivana neka sposobnost mimikrije, da se sakri-
je u svoja razmi{qawa, da se govori ono {to drugi o~ekuju da se ka`e. Ni-
{ta drugo nisam rekao osim {to sam izrazio svoje mi{qewe. Po{to se
to moje mi{qewe mnogima ne}e svideti, to pravo da vam ka`em uop{te
me ne interesuje. I ne interesuje me uop{te kako }e re`im reagovati na
izno{ewe mojih sopstvenih politi~kih stavova.
* [ta mislite kako bi pro{li u Sarajevu a kako u Beogradu kada bi
ovako izlagali va{e stavove?
Dr [e{eq: Pa ja ove izjave dajem u Australiji, Americi i Kanadi,
dajem na svakom mestu u Jugoslaviji gde se zateknem. Na`alost, u Jugosla-
viji ja jo{ nemam prilike da se pojavqujem na javnim tribinama, da na ja-
van na~in iznosim svoje mi{qewe, ali ja sve to napi{em u svojim teksto-
vima, svojim kwigama, govorim na nau~nim skupovima gde mi se uka`e
prilika.
* Da li to zna~i da ne postoji direktna opasnost da se ponovo na|e-
te iza re{etaka kada se vratite u Jugoslaviju?
Dr [e{eq: Ta direktna opasnost uvek postoji, me|utim, ja o woj uop-
{te ne razmi{qam, niti se tom opasno{}u rukovodim u svojim javnim is-
tupima. Smatram da o tome treba da razmi{qa re`im i da uvijek procewu-
je {ta mu je gore: ili da me ostavi na slobodi ili da me ponovo hapsi. Mo-
raju da shvate kakve bi to posledice po wih same izazvalo, jer su napravi-
li strahovitu gre{ku 1984. godine hapse}i me i sude}i mi na jednom re`i-
ranom staqinisti~kom procesu. To je bio te`ak udarac za jugoslovenski
komunisti~ki re`im u celini a posebno za bosanskohercegova~ku vladu i
odgovaraju}u birokratsku vrhu{ku na ~elu sa Brankom Mikuli}em i Ham-
dijom Pozdercom. [ta }e oni daqe raditi mene u principu ne interesuje.
Ja sam spreman da idem ili ne idem u zatvor, razume se zavisi od toga {ta
oni odlu~e. U svakom slu~aju razbi}e im se o glavu {to god da urade.
* [ta mislite, da li ste vi korisniji va{oj ideji na slobodi ili u
zatvoru, ako va{e misli ne iznosite gde treba i ne treba, pred qudima
koji }e to zloupotrebiti i poku{ati da vas onemogu}e u va{em radu pre
nego {to uhvatite koren u narodu. Da li narod misli isto kao vi, da li
je voqan da se zalo`i za ostvarewe tih ideala?
Dr [e{eq: Sad ste mi postavili vi{e pitawa. Narod sve vi{e mi-
sli na isti na~in na koji i ja mislim. To {to danas 12 miliona Srba ne
govori {to misli to je pravi problem. Sad da li svaki od tih 12 milio-
na Srba, koji vi{e }ute nego {to govore, treba svaki pojedina~no da
strepi za svoju li~nu bezbednost i da postavqa pitawa da li je korisni-
ji na slobodi ili korisniji u zatvoru? Ako uop{te postavqamo pitawe
gde je ~ovek korisniji mi se odri~emo svake akcije. ^ovjek je koristan
kad djeluje, kad javno govori ono {to misli i kad izla`e svoje politi~-
1058
ke stavove i poglede, kad poka`e spremnost da se za wih bori, onda je on
koristan i na slobodi i u zatvoru.
A ~ovek koji }uti nije nigde koristan. Nema pravo na kraju krajeva
da se naziva ~ovjekom u pravom smislu te rje~i. Onaj koji se odlu~io za
neki lagodan gra|anski `ivot, sebi oduzima pravo da govori i nema pra-
vo da se naziva ~ovjekom.
* Mo`emo li to uporediti sa doga|ajima u Kini gde su se masovno po-
javili martiri, koji svesno stradaju za svoje ideale kao vi za svoj? Da vi
niste mo`da u Srbiji “usamqeni jaha~”?
Dr [e{eq: [to se ti~e Kine, kineski komunisti~ki re`im je po-
kazao svoju pravu prirodu. Ona je ista kao priroda svakog drugog komuni-
sti~kog re`ima na svetu. Komunisti se veoma malo razlikuju po svojoj
su{tini. Oni mogu me|usobno da se sukobqavaju, da se me|usobno bore,
ali priroda svakog komunisti~kog re`ima je ista i komunisti kad vide
da gube vlast oni po{aqu tenkove protiv sopstvenog naroda. Nekoliko
hiqada mrtvih Kineza, mo`e ih biti jo{ vi{e, mo`e biti mrtvih po
svim drugim komunisti~kim diktaturama, ali komunisti nikad ne}e do-
brovoqno predati vlast.
* Ali komunisti danas rehabilituju mnoge svoje odstrawene ili li-
kvidirane pripadnike. Da li je do{lo vreme da rehabilitiju i one qude
koji su govorili i opomiwali {ta je komunizam, kakve opasnosti dono-
si i borili se da ne do|e na vlast, a vreme je pokazalo da su bili u pra-
vu.
Dr [e{eq: Mislite u na{oj otaybini? (Da!) Pod komunisti~kim
re`imom ne verujem da }e do}i do wihove rehabilitacije. Me|utim, ja
uop{te ne vidim budu}nost na{eg naroda i na{e otaybine pod komuni-
sti~kim re`imom. Ako mi ne ostvarimo demokratiju u na{oj otaybini
onda jednostavno i ne zaslu`ujemo da imamo Otaybinu, zaslu`ujemo da
budemo robovi.
* Vi ste jutros govore}i o Slobodanu Milo{evi}u izneli wegove
vrline, ali ipak ostalo je nerazja{weno za{to je ostavio bez odgovora
apel Udru`ewa kwi`evnika Srbije koje tra`i uvo|ewe demokratije
pod hitno?
Dr [e{eq: Pa slu{ajte, i ja u svojim govorima tra`im demokratiju
i stojim kao ~lan iza predloga Udru`ewa kwi`evnika Srbije koji je jav-
no podnesen. Ja sam poku{ao da izrazim svoj objektivan sud o Slobodanu
Milo{evi}u, posebno o razlikama izme|u Slobodana Milo{evi}a i dru-
gih komunisti~kih lidera u Jugoslaviji. To {to sam pripisao u zasluge
Slobodanu Milo{evi}u to je nesporno, ali to ne zna~i da sam ja u potpu-
nosti zadovoqan sa stawem u Srbiji. Ja smatram da je danas boqe nego {to
je od rata na ovamo ikada bilo. Ali ne mislim da je jo{ uvek dobro. Ono
{to je dobro tek bi trebalo da do|e kao rezultat na{e politi~ke borbe.
[to se mene ti~e smatram da sam onaj koji ima najvi{e prava da daje
objektivan sud o Slobodanu Milo{evi}u, jer od kad je on osvojio vlast u
Srbiji moj li~ni status nije se ni malo promenio. Jedino {to sam posle
tri godine borbe dobio paso{. Ina~e, ja jo{ uvek ne mogu da dobijem za-
poslewe u Beogradu, ne mogu ni u jednom listu ni u ~asopisu da objavqu-
1059
jem svoje tekstove, nemam pravo istupawa na javnim tribinama, zatim mo-
je kwige zabrawuju sudski. Od 13 objavqenih kwiga sedam mi je sudski za-
braweno. Svega tri kwige su pro{le godine zabrawene u Beogradu, sve
tri su moje. Policija me povremeno hapsi, privodi i saslu{ava, stan mi
pretresaju i tako daqe. Zna~i, {to se mene ti~e tu se ni{ta nije prome-
nilo. Ja dajem objektivan sud u kojem se danas nalazi srpski narod. Ono je
mnogo povoqnije u odnosu na bilo koje vreme od rata naovamo.
(Nastavi}e se)
P.S. Vojislav [e{eq je odgovarao ijekavski. @alim {to u tome ni-
sam bio akuratan, ali je ostatak teksta garantovano autenti~an. Bez ob-
zira kakva mi{qewa imamo mi u redakciji, a ima nas podosta, smatramo
da je korisno ako upoznamo na{e ~itaoce sa neobi~nim pogledima i sta-
vovima gospodina Vojislava [e{eqa. Naro~ito }e biti zanimqiv dru-
gi deo jer doti~e nacionalna pitawa.
@ika Nikoli}
STAVOVI I IDEJE DR VOJISLAVA [E[EQA
(drugi deo razgovora)
Poseta dr Vojislava [e{eqa pobudila je veliko interesovawe u
srpskoj, pa i u {iroj jugoslovenskoj zajednici, koja `ivi u Melburnu. Ve-
rovatno je tako bilo i u Sidneju. Slagali se mi ili ne sa wegovim pogle-
dima i preporukama dobro je ~uti i znati {ta je rekao i zbog ~ega tako
govori. Star je svega 35 godina, ali ima veliko iskustvo, do`iveo je jo{
ve}e razo~arewe, po{to je deset godina bio veran ~lan Saveza komunista
Jugoslavije, zatim skoro deset godina `ivi “razapet na krstu” kao anti-
komunista. Ali po|imo tokom wegovih izlagawa u razgovoru koji je vo-
dio sa na{im saradnikom @ikom Nikoli}em.
* Da li ste poku{ali, odnosno da li ste dr`ali predavawa ovakve vr-
ste u Jugoslaviji?
Dr [e{eq: Ja ne mogu poku{ati da dr`im predavawa jer nemam gde
da ih dr`im. Javne tribine su u re`imskim rukama. Jedino mi se s vreme-
na na vreme pru`i prilika da govorim sa tribine Udru`ewa kwi`evni-
ka Srbije, Filozofskog i Sociolo{kog dru{tva Srbije, to su jedina me-
sta na kojima ja javno mogu da istupam. [to se ti~e javnih tribina gde go-
vore drugi intelektualci, i oni opozicionog usmerewa, ja sam evo jedini
koji nema nikakve {anse da se tamo pojavi. ^ak i Milovan \ilas koji je
donedavno bio najozlogla{eniji i najprogoweniji, pojavquje se u javno-
sti, wegova se kwiga javno promovi{e.
* Kako onda op{tite sa narodom, da li va{e ideje prodiru u narod?
Dr [e{eq: Mnogi moji tekstovi, koje ja pustim u narod, iskopiram
u 20 kopija, pa se to kasnije i u 20.000 primeraka umno`i. Onda kwige ko-
je mi zabrane ja na neki na~in uspijem rasturiti u narod prije zabrane,
one se ilegalno rasturaju, one se fotokopiraju. Sve ono {to je zabrawe-
no u narodu ima posebnu dra`. Narod najvi{e tra`i ono {to je zabrawe-
no. Tako mi re`im najvi{e pravi reklamu.
* Kada ste govorili o nacionalnim problemima rekli ste da imate
1060
re{ewe za Kosovsko pitawe, ali niste se upu{tali u pojedinosti. Mo-
`ete nam sada re}i?
Dr [e{eq: Pa ja to obja{wavam u svim predavawima koja dr`im
prekomorskim Srbima. Ja smatram da sada{wa vojna i politi~ka akcija
u Kosovu i Metohiji mo`e eliminisati naj`e{}e i najekstremnije vi-
dove albanskog separatizma i ugwetavawa tamo{weg `ivqa. Me|utim,
na dugu stazu re{ewe se na taj na~in ne mo`e posti}i.
Da bi se trajno re{ilo kosovskometohijsko pitawe ja se zala`em za
novu kolonizaciju Kosova i Metohije. Ja nemam nikakvu iluziju da je mo-
gu}e vratiti prognane Srbe, jer oni koji znaju {ta zna~i `iveti sa Al-
bancima, jednim primitivnim i necivilizovanim narodom, oni su se do-
~epali Beograda i u`e Srbije, tamo se zaposlili, podigli ku}e, {kolu-
ju djecu, nije im ni na kraj pameti da se vra}aju u kosovskometohijski ha-
os – ko{mar. Ali to ne zna~i da je nemogu}a kolonizacija. Da bi se spro-
vela kolonizacija Kosova i Metohije ja se zala`em da se srpska i jugo-
slovenska prestonica preseli na podru~je Kosova i Metohije. Da li u
Pri{tinu, Prizren ili u koje drugo mjesto nije toliko va`no...
Moja upadica: Jedna ve}a grupa Srba iz Kosmeta podnela je predlog
da se Srpska patrijar{ija vrati u Pe}?
Dr [e{eq: Ja se ne sla`em da pre|e u Pe} sve dok se i prestonica
ne preseli. Srpska patrijar{ija mora da bude sme{tena u srpskoj pre-
stonici. Ako je prestonica u Beogradu tamo mora biti i patrijar{ija.
Ako se preseli prestonica onda za wom treba da se seli i patrijar{ija.
Tim doseqewem jugoslovenske i srpske prestonice doselile bi se i
sve dr`avne institucije, preselilo bi se vi{e hiqada dr`avnih ~inov-
nika, kao i wihovih porodica. Time bi se izmenila etni~ka slika Koso-
va i Metohije.
Zatim zala`em se da se sve policijske i vojne akademije, sve vojne
ustanove koje nisu direktno vezane za pojedine armijske oblasti presele
na Kosovo i Metohiju, {to bi dovelo do preseqewa vi{e hiqada ofici-
ra, podoficira, wihovih porodica, policajaca i ~lanova wihovih poro-
dica.
Zatim, zala`em se da se svih 360.000 albanskih emigranata koji su od
6. aprila 1941. godine do{li na podru~je Srbije, Kosova i Metohije, pod
hitno proteraju iz Jugoslavije i isporu~e Visokom komesarijatu Ujedi-
wenih nacija za izbeglice. U ~itavom svijetu ima toliko bogatijih i
prostranijih zemaqa pa neka ih one malo prime, neka poka`u svoju huma-
nost. Za{to bismo mi neprekidno tu humanost pokazivali da bi nam ti
albanski emigranti zabijali no` u le|a.
Zatim se zala`em da se u jednom pojasu od 50, mo`da i 100 kilometa-
ra od albanske granice izvr{i nacionalizacija sveg poqoprivrednog
zemqi{ta, da se pripadnici albanske nacionalne mawine uz pravi~nu
nov~anu naknadu otuda presele u druge delove Jugoslavije, recimo u pod-
ru~je Hrvatske i Slovenije, po{to se pokazalo da ih tamo najvi{e vole
i da ih u svemu podr`avaju. Ubje|en sam da }e Hrvati i Slovenci sa odu-
{evqewem prihvatiti ovaj predlog. Uostalom kad iznosim ovaj predlog
imam u vidu da se odavno pokazalo da pravi centar albanske separati-
sti~ke pobune nije Pri{tina niti Tirana – nego Zagreb.
1061
 ...A da se ovo poqoprivredno zemqi{te za prvo vrijeme poveri Ar-
miji na gazdovawe. Rije~ je o najplodnijoj evropskoj ravnici, koja pod al-
banskim gazdovawem daje najlo{ije prinose u Evropi. Armija bi tu orga-
nizovala poqoprivrednu proizvodwu, Armija bi na taj na~in mogla da
finansira najve}i deo sopstvene djelatnosti, {to bi pomoglo ~itavoj
zemqi da se izvu~e iz krize.
Kad se zala`em za iseqewe ovog pojasa od 50 kilometara ja imam u vi-
du ~iwenicu da je Albanija kao dr`ava krajwe neprijateqski orijenti-
sana i prema Srbiji i prema Jugoslaviji, da nam otuda preti najve}a opa-
snost i da se moramo za{tititi, jer na to imamo pravo po svim me|una-
rodnim pravnim normama. Isto tako imam u vidu i ~iwenicu da se alban-
ska nacionalna mawina uvek do sada neprijateqski pokazivala prema
srpskom i jugoslovenskom suverenitetu i teritorijalnom integritetu,
da je slu`ila svim na{im neprijateqima, svakoj okupacionoj vojsci koja
se pojavqivala na na{im prostorima; i da je krajwi izvor na{e dr`avne
nestabilnosti bez obzira na prirodu politi~kog re`ima u dr`avi. I za-
la`em se da se ovim merama jednom za uvjek rje{i problem albanske se-
paratisti~ke pobune.
“Novosti”, Sidnej, 9. i 12. jun 1989.
10. NA[I POGLEDI I VOJISLAV [E[EQ
Povodom razgovora koje sam vodio sa dr Vojislavom [e{eqom dobi-
li smo nekoliko poziva i pisama, uglavnom dobronamernih. Nisam obja-
vio da sam na kraju razgovora sa g. [e{eqom postavio tzv. makedonsko
“pitawe”, koje je tretirao u svom predavawu na univerzitetu (gde nisam
bio). Nisam bio zadovoqan sa odgovorom, jer redakcija “Novosti” po-
{tuje pravo samoopredeqewa, tamo gde je ona neophodna i pravedna i gde
se sve istorijske i etni~ke nepravde ne mogu ispraviti preko no}i a da
ne izazovu katastrofu.
Nismo hteli da uvredimo ose}awa na{ih brojnih makedonskih ~ita-
laca i saradnika, iako nas izjave i stavovi g. Vojislava [e{eqa ne oba-
vezuju iako ih objavqujemo. Mi smo demokratski list i dobro je da na{i
~itaoci znaju {ta misle i govore istaknuti qudi u na{oj otaybini, gde
se razbuktala dugo sputavana demokratija.
A dr Vojislav [e{eq, ako nije uticajna li~nost svakako je istaknu-
ta pojava na{eg doba. O wegovoj hrabrosti n spremnosti da se `rtvuje za
svoje ideje i stavove nema spora. Mada nama vi{e imponuje Be}kovi}eva
mudrost. Iz wega govori i razo~arawe, ne samo u komunizam nego jo{ vi-
{e ogor~ewe zbog postupka sa srpskim narodom, {to se tek sada otkriva.
Za vreme rata wegov kraj su opusto{ili usta{e. Jedan oliwali pas vre-
deo je vi{e od srpske glave. Ogor~ewe je dopunio sa posleratnim postup-
kom, koji je nastavio sa uni{tewem Srba u Kosmetu i pqa~kom industri-
je koja je osiroma{ila podeqenu Srbiju.
To su ~iwenice od kojih se ne mo`e i ne sme pobe}i.
Me|utim, nacionalna pitawa se ne tretiraju preko kolena.
1062
Rekao sam g. [e{equ da je u Ukrajini osnovano rusko carstvo sa se-
di{tem u Kijevu, ali danas taj narod naziva sebe Ukrajincima.
U Skopqu je pod Du{anom Silnim bila prestonica srpskog carstva,
koja se protezala do Sereza, ali narod koji sada tamo `ivi naziva sebe
Makedoncima. To moramo po{tovati, jer je to u interesu oba naroda bez
obzira kakve su im ambicije.
Jedno {to bi trebalo da zabriwava sve Srbe, Makedonce i Jugoslo-
vene jeste ~iwenica {to Makedonci ubrzano napu{taju svoje domove, ~i-
tava sela odlaze u prekomorske zemqe (Kanada, Sjediwene Ameri~ke Dr-
`ave i Australija).
Wihove ku}e budza{to kupuju Albanci i Makedonija mo`e postati
drugo Kosovo ako se taj proces ne zaustavi. Najlep{a predgra|a Skopqa
naselili su Albanci, veliki broj sela oko [tipa, Kumanova i drugih
mesta opustela su ili nastawena Albancima.
[ta bi radili Australijanci kad bi po~eli kompaktno da naseqa-
vamo gradove i mawa naseqa i name}emo svoju kulturu i zakone?
Svi ju`noslovenski narodi, koji nastawuju Jugoslaviju, moraju biti
zbog ovog zabrinuti, ali oni to na`alost nisu. Izvesni “neodgovorni”
krugovi slovena~ke inteligencije daju sna`nu podr{ku albanskim sepa-
ratistima ne samo u Pri{tini nego i u Tetovu. Javno i izazovno.
U vezi dobili smo niz telefonskih poziva i pisama od Srba i Ma-
kedonaca. Svima je stalo da ova dva naroda ostanu prijateqska kao {to
su uvek i bila, a razlike }e u boqim prilikama me|usobno re{iti.
Nikola Najdovski pi{e: “Jas li~no nesum protif prema iskazite na
Voislav za krizata vo Jugoslavii. Ali za ono {to re~e deka Makedonia
e izmislena republika vo Jugoslavia, tova je najgolema uvreda vo mojata
`ivot...”
Sli~no sam ~uo i od ostalih Makedonaca, koji su bili i ostali na-
{i ~itaoci, veruju}i u na{u iskrenost kad govorimo o ovoj temi. Razume
se, ima nekih stvari koje treba re{iti, a na prvom mestu su brojna gro-
bqa srpskih vojnika oslobodilaca od Kumanova do Kajmak~alana, koje
treba sa~uvati od Zaborava.
Svi zajedno smo Jugosloveni, ali to treba i na delu da poka`emo.
Sve je mawe Makedonaca koji u~estvuju u jugoslovenskim organizacijama
i manifestacijama (izuzev JUST-a), {to svakako nije pohvalno, jer su sve
glasnija antijugoslovenska dru{tva sa izrazitom bugarskom i progr~-
kom primesom.
Da ne spomiwem listove na makedonskom jeziku, koji su ili ravnodu-
{no-nezainteresovani ili protiv Jugoslavije.
@ika Nikoli} “Novosti”, Sidnej, 19. jun 1989.
11. SRBIMA SJEDIWENIH AMERI^KIH DR@AVA,
KANADE I AUSTRALIJE
Bra}o Srbi i sestre Srpkiwe,
Zavr{avaju}i svoju posetu srpskim zajednicama demokratskih pre-
komorskih zemaqa, Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava, Kanade i Australi-
je, i uo~i povratka u Otaybinu, izra`avam vam svoju najdubqu zahvalnost
1063
na srda~nom bratskom prijemu u svim mjestima u kojima sam boravio. U
Otaybinu se vra}am sre}an i ponosan, uvjeriv{i se svojim o~ima da su i
u dalekom rasejawu sve va{e misli, `eqe i strepwe usmerene ka Srbiji,
i da u vama dana{wa srpska inteligencija opozicionog usmerewa, demo-
kratskog i slobodarskog opredeqewa, mo`e imati trajan i pouzdan oslo-
nac.
Posle nekoliko decenija vje{ta~kog prekida napokon su obnovqene
veze izme|u Srba koji `ive pod komunisti~kom diktaturom u Otaybini
i Srba koji su novu domovinu potra`ili u slobodnom svjetu. Sve nas pod-
jednako povezuju srpski nacionalni ponos, slobodarske tradicije i demo-
kratska stremqewa. Napokon smo u situaciji da razmi{qamo kako da za-
jedni~kim snagama ostvarimo i svoje jedinstvene ciqeve. Bi}u vrlo za-
dovoqan ako se poka`e da je i moj boravak me|u vama predstavqao skro-
man doprinos na tom planu.
Posebnu blagodarnost, stoga, upu}ujem onim srpskim predstavnici-
ma i predvodnicima koji su mi omogu}ili neposredan susret i dijalog sa
velikim brojem Srba u toku predavawa i politi~kih govora koje sam dr-
`ao po slede}em redosledu
Posebnu blagodarnost, stoga, upu}ujem onim srpskim predstavnici-
ma i predvodnicima koji su mi omogu}ili neposredan susret i dijalog sa
velikim brojem Srba u toku predavawa i politi~kih govora koje sam dr-
`ao po slede}em redosledu
1. 25. mart St. Elijah Serbian Orthodox Cathedral 8700 Taft Street Merrillville, In.
46310, USA
2. 26. mart St. George Serbian Orthodox Church P. 0. BOX 7 Sehererville, In.
46375 USA
3. 26. mart St. Stephen of Dechani Ser. orth. church 3543 W. Leland Ave Chica-
go, II. 60625, USA
4. 27. mart Chcinik memorial hall 1350 Woodview Drive Crown Point, In. 46307
USA
5. 29. mart St. Nicholas Serbian orthodox church 3626 W. ] 6 Street Indianapo-
lis, In. 46222, USA
6. 31. mart Holi resurrection Serbian orthodox cathedral 8035 West Serbian road
Chicago, II. 60631, USA
7. 1. april St. Sava Serbian orthodox cathedral 3201 S. 51st Street Milwaukee, WI.
53219, USA
8. 2. april Serbian orthodox monastery “Grachanica” P. 0. BOX 371 Grays Lake,
II. 60030, USA
9. 3. april St. Nicholas Serbian orthodox church 228 North Country Road Wa-
ukcgan, II. 60085, USA
10. 4. april Serbian cultural club “St. Sava” 448 Barry Avc. Chicago, II. 60657, USA
11. 5. april Dormition of the thcotokos “Grachanica” 1960 Meldrum Road Wind-
sor, Ont. N8W 4E2, CANADA
12. 1. april St. Archangel Michcl Serbian orthodox church 212 Delaware Ave To-
ronto, Ont. M6H2t5 CANADA
13. 8. april St. George Serbian orthodox church P.O. BOX 473 St. C Kitchener,
Ont. N2G4A2 CANADA
14. 8. april St. Nicholas Serbian orthodox church 1415 Barton St. cast Hamilton,
onl. L8H2W6, CANADA
1064
15. 9. april St. Nicholas serbian orthodox church 153 Nash Road South Hamilton,
Onl. L8K4J9, CANADA
16. 9. april St. Sava serbian orthodox church 203 River Street Toronto, Ont.
M5A3P9, CANADA
17. 10. april Holy Trinity serbian orthodox church 349 Melville Ave., West mo-
unt Montreal, Qvehec H3Z2J7, CANADA
18. 11. april Serbian heritage academy of Canada 1 Country club drive Islington,
Onl. M9A3J3, CANADA
19. 12. april St. George serbian orthodox church 6085 Montrosc Road South Ni-
agara Falls, Ont. L2H1L4, CANADA
20. 13. april St. Sava serbian orthodox church 57 Downing Cr. London, Ont.
N6c3c7, CANADA
21. 14. april St. Lazarus serbian orthodox cathedral 4575 E. outer drive Detroit,
MI. 48234, USA
22. 15. april “Vuk St. Karadzich” serbian national university P. 0. BOX 29491
Cleveland, OH. 44129, USA
23. 16. april Old holy trinity serbian orthodox church 420 N. raccoon road Young-
stow, Oh. 44515, USA
24. 18. april St. Stephen of dcchani serbian orthodox church 2410 N. Cassidy Ave
Columbus, Oh. 43219, USA
25. 19. april St. George serbian orthodox church 400 Union St. Farrell, PA. 16121, USA
26. 21. april Holy resurrection serbian orthodox church Chicago, II. 60631, USA
27. 22. arpil Holy ascension serbian orthodox church 4337 W. Jefferson St. Ecor-
se, Mi. 48229 USA
28. 23. april Holy Trinity Serbian orthodox church 4920 Clairlon Blvd. Pittsburgh,
PA. 15236, USA
29. 25. april St. Luke Serbian orthodox churcch 5917 16th St. NW Washington,
D.C. 20011, USA
30. 29. april St. Sava Serbian orthodox caledral 16W. 26 Sircci New York, NY
10010 USA
31. 1. maj Sl. Nicholas serbian orthodox church 1231–39 N. Hancock St. Phila-
delphia, PA. 19122 USA
32. 2. maj Free serbian orthodox church of the holy ascension 117 Liberty St. Eli-
zabeth, Nj 07207 USA
33. 6. maj St. Petka serbian orthodox church 1854 Knob Hill Road San Mareos,
CA. 92069, USA
34. 7. maj St. Sava serbian orthodox church 7811 orion lane Cupcrtino, CA.
95014, USA
35 8. maj St. John the Baptist 900 Baker Sl. San Francisco.SA.95115, USA
36. 9. maj Holy Trinly serbian orthodox church 1700 Scool Sircct
Moraga, CA. 94556 USA
37. 12. maj St. Simeon serbian orthodox church 3950 S. Joncs Blvd. Las Vcgas,
NV, 89103 USA
38.13. maj St. Peter of Cetinje 13211 Hubbard St. Sylmar,CA. 91342
39. l4. maj St. Sloven serbian orthodox cathedral 2511 West Garvcy Ave Alham-
bra, CA. 91803 USA
40. 20. maj Serbian Cultural club “St. Sava” P.O. BOX 183 Cabramalta, N.S.W.
2166 Australia
41. 21. maj Organization of serbian chetniks “Ravna Gora” 33A Pritchard Street
Mt. Mt. Pritchard Australia
42. 21. maj Serbian orthodox congregation “St. Sava” P.O. BOX 480 Narrabccn
NSW 2101 Australia
1065
 43. 22. maj Serbian national defence council in Australia
P.O. BOX 164. Cabramalla, NSW. 2166 Australia
44. 23. maj Serbian orthodox church “St. Arch. Stefan”
P.O. BOX tS2 Rooty Hill, NSW. 2766 Australia
45. 24. maj Serbian orthodox church community “St. John the Baptist” Lot 4 Da-
le St. Dapto NSW. 2530 Australia
46. 25. maj Macquaric university Serbian studies foundation North Rydc, NSW.
2113 Australia
47. 25. maj Serbian orthodox cathedral “St. George”
348 Cabramalla Rd. Cabramatta NSW. 2166 Australia
48. 26. maj Australian Serbian national centre Lot 5 Elizabeth Drive Bonnyrigg,
NSW 2177 Australia
49. 27. maj i St. Sava Moncslary / 28. maj Wallaroo Rd. Hall. ACT. 2618 Australia
50. 27. maj Serbian cultural club “St. Sava” / P.O. Box 124 Mavvson ACT 2607
Canberra Australia
51. 1. juni Serbian orthodox church “St. George” / P.O. Box 339. Manuka A.C.T
2603 Canberra Australia
52. 2. juni Serbian orthodox church “St. Nicholas” 243–45 Vulture St. South Bris-
bane. Qucnsland f 4101. Australia
53. 3. juni Serbian orthodox church and community parish of “St. Sava” inc. Lam-
briggc and Longcrcnong Street / Farrcr, ACT 2607 Australia
54. 4. juni Serbian orthodox church – scool congregation of St. ireter and Paul
P.O.Box 191 Wodonga. Vie. 3690 Australia
55. 6. juni University of Melbourne at public lectore theatre, Mason Rd. Grallan
St. Carllon Australia
56. 7. juni Serbian orthodox church “St. Nicholas” 122 Ballarat Rd. Nth Geelong,
Vie. 3215 crnogorskog Australia
57. 8. juni Serbian church “St. Stcfan”
Church Rd. Keysborough, Vie. 3173 Australia
58. 9. juni Serbian orthodox church “St. George”
6 Kate St. “St. Albans”, Vie. 3021 Australia
59. 10. juni Serbian orthodox church “Holy Trinity” cm. Nicholson St. and
Glenlyon Rd. East Brunswick, Vie. 3057 Australia
60. 11. juni Serbian orthodox church “St. Sava”
Diamond Creek Rd. Grccnsborough, Vie. 3088 Australia
61. 12. juni Serbian orthodox church scool congregation “St. Sava” P.O. Box 44
Hindmarsh – Adelaide S.A. Australia
62. 13. juni S.S. Club Beograd
23–24 G.P.O. Adelaide S.A. 5001 Australia
63. 14. juni Serbian orthodox church “St. Sava”
675 Port Rd. Woodville Park, S.A. 5011 Australia
64. 16. juni Serbian orthodox church “Sv. Knez Lazar”
P.O. Box 152 Alexandria, NSW. 2015 Australia
65. 17. juni Serbian Cultural Club “St. Sava”
P.O. Box 1.S3 Cabramalla, NSW. 2166 Australia
66. 18.juni Serbian national defence council in Australia P.O. Box 164 Cabramal-
la, NSW. 2166 Australia
67. 19. juni Australian Serbian national centre Lot 5 Elizabeth Drive Bonnyrigg,
NSW 2177 Australia.
1066
Moja misija nikako ne bi bila ovako uspe{na da me na svakom mjestu
nisu pratili i pastirski blagoslovi arhijereja Srpske pravoslavne cr-
kve i Slobodne Srpske pravoslavne crkve, a veoma sam po~astvovan {to
mi se ukazala prilika da me prime i udostoje iskrenim prijateqskim
razgovorom:
• wegovo visoko preosve{tenstvo, gospodin mitropolit Irinej,
• wegovo preosve{tenstvo, gospodin vladika Mitrofan,
• wegovo preosve{tenstvo, gospodin vladika Georgije,
• wegovo preosve{tenstvo, gospodin vladika Hristifor,
• wegovo preosve{tenstvo, gospodin vladika Vasilije,
• wegovo preosve{tenstvo, gospodin vladika Hrizoston,
• wegovo preosve{tenstvo, gospodin vladika Longin,
• arhijerejski namesnik Kanade, gospodin protojerej-stavrofor \u-
ro Vukeli},
• arhijerejski zamenik Australije, visokoprepodobni gospodin ar-
himandrit Sava,
• srpski pravoslavni sve{tenici u svim crkveno-{kolskim op{ti-
nama ~iji sam gost bio.
Duboko sam dirnut prijateqskom pa`wom i bratskom blagonaklono-
{}u koju su mi iskazali prilikom zvani~ne audijencije
• wegovo kraqevsko viso~anstvo, srpski krunski princ Andreja Ka-
ra|or|evi}, sin na{eg vite{kog kraqa Aleksandra Prvog Kara|or|e-
vi}a, osvetnika Kosova, oslobodioca i ujediniteqa,
• wegova ekselencija, vojvoda Mom~ilo \uji}, slavni srpski junak iz
Drugog svetskog rata i dugogodi{wi simbol otpora srpskog naroda usta-
{kom genocidu i komunisti~koj diktaturi.
S velikom susretqivo{}u primili su me predstavnici srpskih na-
cionalnih organizacija i pru`ili mi neprocenqivu pomo} u organiza-
ciji prekomorske turneje:
• Pokret srpskih ~etnika “Ravna Gora”,
• Srpski kulturni klub “Sveti Sava”,
• Srpski nacionalni univerzitet “Vuk Karayi}”,
• Srpski nacionalni odbor,
• Organizacija srpskih ~etnika “Ravna Gora”,
• Srpska narodna odbrana,
• Srpski narodni savez,
• Srpska nacionalna akademija,
• Srpska bratska pomo},
• organizacija Kola srpskih sestara i mnoge druge organizacije, gru-
pe i pojedinci.
Borave}i tri mjeseca u Sjediwenim Ameri~kim Dr`avama, Kanadi
i Australiji, me|u svojim sunarodnicima, stekao sam divne i iskrene
prijateqe. Obasut sam i mnogobrojnim vrednim poklonima, a jednostav-
no nemam fizi~ke mogu}nosti da se svima pojedina~no zahvalim, pa to
~inim na ovaj na~in, ubje|en da su na{i prijateqski odnosi trajni i ne-
naru{ivi. Vrata mog skromnog doma u Beogradu su im u svako doba {i-
1067
rom otvorena, a i na svako pismo koje mi upute, mogu pouzdano o~ekivati
odgovor.
Posebna pa`wa mi je poklowena u susretima sa zvani~nim politi~-
kim i dr`avnim predstavnicima prekomorskih demokratskih zemaqa, a
ukazane su mi i velike po~asti i dodeqena mnogobrojna priznawa, koja
moja malenkost ne zaslu`uje, ali sam ih primio s ponosom i u uvjerewu da
predstavqaju ujedno priznawe i svim drugim Srbima koji se {irom na{e
otaybine i slobodnog svjeta bore za slobodu i demokratiju.
Sredstva javnog informisawa, {tampa, radio i televizija, uglavnom
su objektivno i nepristrasno pratila moja javna istupawa, s izuzetkom
onih glasila koja su u rukama usta{a, balista, komunista ili “makedon-
stvuju{}ih”.
Srpski narod se danas ponovo nalazi u prelomnom istorijskom peri-
odu i ugro`en je od brojnih neprijateqa. Prijateqa, na`alost, imamo vr-
lo malo, pa smo zato mi Srbi, kao nikada ranije iskqu~ivo jedni na dru-
ge upu}eni. Ponovo se na{e nacionalno jedinstvo i sloga pojavquju kao
neophodno i nezamenqivo sredstvo pre`ivqavawa i glavni preduslov
opstanka. Uvjeren sam da nam kao naciji nema pre~eg zadatka i da bi sva-
ko ka{wewe na planu objediwavawa svih na{ih narodnih snaga, potenci-
jala bilo fatalno. Prvo {to moramo da uradimo je to da me|usobno za-
kopamo ratne sekire, da svoja sporewa i sukobe ostavimo za boqa vreme-
na. Srbi u Otaybini su ve} postigli zna~ajan stepen nacionalne homoge-
nizacije. Poku{avamo da prevazi|emo svoje ideolo{ke i politi~ke raz-
like, shvataju}i da samo tako, zajedni~kim snagama, mo`emo efikasno da
se suprotstavimo na{im brojnim neprijateqima.
Nu`no bi bilo da se i zagrani~ni Srbi {to prije slo`e i ujedine,
jer samo na taj na~in mo`ete pomo}i nama u Otaybini. Vrlo va`ne pote-
ze na tom planu predstavqali bi ozbiqniji poku{aji da se obnovi jedin-
stvo Srpske pravoslavne crkve, da se ujedine wene dvije, danas posebne,
zagrani~ne organizacije. U svim svojim prekomorskim bjesedama javno
sam apelovao da se izna|u takvi modusi jedinstva, kako se nijedna strana
u dosada{wem sporu ne bi ose}ala ni pobednikom ni pora`enim. Samo u
tom slu~aju pobednik bi bio srpski narod u celini, a pora`eni wegovi
neprijateqi.
Bilo bi vrlo zna~ajno i korisno da jedinstveno i koordinirano ubu-
du}e istupaju i sve srpske politi~ke i kulturne organizacije. U poku{a-
ju da izradim neku op{teprihvatqivu platformu budu}eg srpskog naci-
onalnog programa, formulisao sam u svega tri ta~ke osnovicu na kojoj bi
se ve} danas moglo posti}i op{tesrpsko politi~ko jedinstvo:
1. definitivno ru{ewe kulta li~nosti Josipa Broza Tita kao zli-
kovca i tiranina koji nam je najve}e nacionalne poraze naneo, kao i
okon~awe komunisti~ke diktature i samovoqe antisrpske koalicije nad
na{om Otaybinom,
2. obnavqawe granice srpske dr`avnosti po istorijskim i etni~kim
kriterijumima, na kojima su one zasnovane i u tekstu Londonskog ugovo-
ra iz 1915. godine,
1068
3. uspostavqawe demokratskog re`ima s vi{epartijskim sistemom i
slobodnom tr`i{nom privredom.
Smatram da ove tri ta~ke mogu predstavqati polazni minimum za-
jedni~kog programa i svih zagrani~nih srpskih politi~kih i kulturnih
organizacija, a da bi bilo najboqe da se sva ostala pitawa i problemi
ostave za kasnije kad ove prioritetne rije{imo.
U tom smislu se usu|ujem u javnosti pojaviti sa idejom o potrebi sa-
zivawa Svesrpskog zagrani~nog nacionalnog kongresa, koji bi okupio
sve, bez izuzetka, srpske politi~ke i kulturne organizacije u slobodnom
svjetu. Pretpostavqam da bi se, uz dobru voqu svih rukovode}ih fakto-
ra, kongres mogao pripremiti do 28. juna 1990. godine a kao najpogodnije
mjesto wegovog odr`avawe predla`em ^ikago. Na kongresu bi trebalo
usvojiti kona~an tekst zajedni~kog programa, eventualno konstituisati
jedinstveni Srpski demokratski pokret i izabrati wegov izvr{ni od-
bor.
Ukoliko ideja bude prihvatqiva za sve srpske nacionalne organiza-
cije, bilo bi dobro da se odmah formira Koordinacioni komitet u koji
bi u{ao po jedan predstavnik svake organizacije, a ~ini mi se da bi naj-
boqe bilo da to budu svi predsednici.
Ubje|en sam da }e se ukazati prilika i da nekoliko istaknutih srp-
ski intelektualaca iz Otaybine u~estvuje u radu Srpskog zagrani~nog
nacionalnog kongresa.
Nadaju}i se da }e ovi predlozi biti prihva}eni od svih Srba, upu}u-
jem vam srda~ne bratske pozdrave tradicionalnim srpskim usklikom
Samo sloga Srbina spasava!
Sidnej, 20. juna 1989. Dr Vojislav [e{eq
PS. Molim vas da se za podrobnije informacije obratite na slede-
}e adrese:
\or|e Kne`evi} Stevo Dobrijevi}
51–09 Douglastone Parkway 1614 W 93 Place
Douglaastone, New York 11363 Crown Point USA IN. 46307, USA
Tel. (219) 663–7085
12. SRBIMA KOJI @IVE I RADE
U ZAPADNOJ EVROPI
Na{a otaybina se nalazi u presudnoj istorijskoj situaciji i vi{e
1069
nego ikada potrebna joj je pomo} svakog onog u ~ijim grudima kuca srpsko
srce. Posleratna diktatura i ekonomski voluntarizam, malverzacije,
mahinacije i otvorene pqa~ke kojima su pribjegavali politi~ki mo}ni-
ci, doveli su nas do prosja~kog {tapa. Srpske zemqe su pocijepane, a srp-
ski narod podijeqen, kako bi se na taj na~in nad wime ovjekovje~ila vla-
davina antisrpske koalicije. Svemu tome je pogodovala prava epidemija
podani~kog mentaliteta, kompromiserstvo i kapitulantstvo onih koji
su samovoqno sebi pribavili mogu}nost da se deklari{u kao srpski na-
cionalni predstavnici i zastupnici. Unutar srpskog naroda nekoliko
decenija su se mogle prepoznavati samo dekadentne dru{tvene promjene,
malodu{nost i apatija.
[irom svijeta smo ostajali bez na{ih tradicionalnih prijateqa.
Ujediweni srpski neprijateqi napajani bezgrani~nom zavi{}u i iraci-
onalnom mr`wom, uspjeli su javno mnijewe demokratskih zemaqa dezin-
formisati i antisrpski orijentisati. Najbezo~nije la`i i klevete, za-
~ete mahom u usta{kim i balisti~kim retortama, dobile su pravo gra-
|anstva na Zapadu i zato {to smo svi mi skr{tenih ruku posmatrali wi-
hove podle i podmukle nasrtaje na na{u zemqu, na{u crkvu, na{e civili-
zacijske vrijednosti, na{e slobodarske i demokratske tradicije.
Danas se, na svu sre}u, osje}a da Srbi nisu definitivno potu~eni,
istorijski pora`eni. Do{lo je do eruptivnog bu|ewa srpske nacional-
ne svijesti, slobodarskih ideala i demokratskih htijewa. Pala je pri-
nudna, guvernerska uprava antisrpske koalicije nad mnogim srpskim ze-
mqama; nad takozvanom u`om Srbijom, Vojvodinom, Kosovom, Metohijom
i Crnom Gorom. Srpski narod {irom na{e otaybine obnavqa slogu i je-
dinstvo, u~vr{}uje me|usobnu bratsku solidarnost Srba Srbijanaca,
Srba Crnogoraca, Slavonaca, Vojvo|ana, Kosovaca, Makedonaca, Bosa-
naca, Hercegovaca, Dubrov~ana, Dalmatinaca, Li~ana, Banijaca i Kor-
duna{a.
[to je srpski narod slobodniji i slo`niji, to su na{i tradicio-
nalni neprijateqi beskrupulozniji n bezobzirniji. To posebno osje}aju
Srbi koji `ive pod surovim re`imom u granicama dana{we Hrvatske.
Izlo`eni maltretirawima najgore vrste, poni`ewima i brutalnim
{ikanirawima, progonima, hap{ewima i re`iranim su|ewima, svoj pa-
}eni~ki pogled upu}uju prevashodno majci Srbiji, svojoj nadi i uzdani-
ci.
A Srbija jedva di{e pod te{kim bremenom duboke ekonomske krize
i hiqaduprocentne inflacije, koje su joj vje{ta~ki nametnute da bi {to
prije kapitulirala. Antisrpska koalicija je tu kapitulaciju poku{ala
prvo iznuditi politi~kim pritiscima, a kad joj to nije po{lo za rukom,
okrenula se ekonomskim metodama, gdje ima {iri manevarski prostor,
posebno s obzirom na ~iwenicu da su dvije ekonomski najrazvijenije fe-
deralne jedinice, Hrvatska i Slovenija, nekoliko decenija, zahvaquju}i
wihovim interesima podre|enom ekonomskom i politi~kom sistemu, bi-
le u stawu da sasvim nesmetano, sistematski i kontinuirano, eksploati-
{u ostatak Jugoslavije.
@eqna da pomogne, ali ekonomski nemo}na, Srbija danas tra`i ra-
1070
znovrsnu podr{ku i od Srba koji `ive i rade u inostranstvu, ~iji bi fi-
nansijski doprinos kroz zajam i druge vidove pomo}i bio dragocjen i do-
prinio da se odoli naj`e{}em pritisku antisrpske koalicije, stane na
put wenoj hegemoniji i dominaciji. Odlu~na preorijentacija sa etati-
sti~ke na slobodnu tr`i{nu privredu i obnovu demokratskog plurali-
sti~kog politi~kog sistema skop~ana je s nizom privrednih i dru{tve-
nih lomova, a, i posebno ote`ana golemim jugoslovenskim dr`avnim du-
govima, u koje su nas odveli donedavni neprikosnoveni vlastodr{ci.
Masovna nezaposlenost i socijalna bijeda najrje~itiji su dokazi skupe
cijene kojom smo platili na{u posleratnu nepromi{qenost, moralnu
pogurenost i politi~ko sqepilo.
Mada je itekako zna~ajna, finansijska pomo} nije jedini na~in na
koji bi zagrani~ni Srbi mogli poduprijeti svoje sunarodnike i napa}e-
nu Otaybinu. Da su slo`ni i jedinstveni, mogli bi vrlo efikasno uti-
cati na promjenu raspolo`ewa javnog mnijewa demokratskih zemaqa u
kojima `ive i rade, u pogledu prave prirode politi~kih zbivawa u dana-
{woj Jugoslaviji.
Srpska zagrani~na neorganizovanost i pasivnost posebno je izra`e-
na {irom zapadne Evrope, pa, uz konsultaciju s predstavnicima srpskih
patriotskih organizacija i udru`ewa iz [vajcarske, Zapadne Wema~ke
i Francuske, predla`em da se po~etkom 1990. godine u nekom pogodnom
mjestu u [vajcarskoj sazove Srpski zapadnoevropski sabor, na kome bi
mogao biti postignut dogovor o svim vidovima konkretne pomo}i zagra-
ni~nih Srba svojoj otaybini. ^ini mi se da bi bilo po`eqno da se na
tom saboru konstitui{e i Srpski kulturni savez za zapadnu Evropu i
izabere wegov centralni odbor, koji bi koordinisao daqu djelatnost.
Odr`avawe Srpskog zapadnoevropskog sabora bilo bi i u funkciji
opse`nih i temeqitih priprema za Svesrpski zagrani~ni kongres, ~ije
je odr`avawe planirano za jun idu}e godine u ^ikagu.
U nadi da }e ova inicijativa nai}i na podr{ku i razumijevawe svih
Srba koji `ive i rade u demokratskim zemqama zapadne Evrope, bratski
vas pozdravqam tradicionalnim srpskim usklikom:
“Samo sloga Srbina spasava!” u Parizu, 23. septembra 1989.
Dr Vojislav [e{eq
1071
 SADR@AJ VI. Javni polemi~ki istupi ................................................................ 629
HAJKA NA JERETIKA VII. Na tribini srpske patrijar{ije ............................................... 643
VIII. Predlozi Srpskom filozofskom dru{tvu .......................... 652
Predgovor prvom izdawu ............................................................... 5 IX. Poku{aj humanisti~ke valorizacije terora ......................... 654
Predgovor drugom izdawu ............................................................. 6 X. Postojanost vjere i dostojanstvo nacije ................................. 668
I. Univerzalne teorije i wihovi sqedbenici............................ 7 XI. Simptomi termidora ..................................................................... 674
II. Prakti~ne reperkusije jedne kritike ...................................... 12 XII. Osmi{qavawe filozofije ljevog radikalizma .................. 677
III. Osvetni~ki pohod sqedbenika “univerzalne teorije”........ 15 XIII. Razvojne tendencije zapadnog Marksizma ............................... 680
IV. Za{to sam iskqu~en iz Saveza komunista? ............................ 24 XIV. Predsjedni{tvu Socijalisti~ke
V. Odgovor iz “podzemqa” .................................................................. 33 Federativne Republike Jugoslavije ......................................... 684
VI. Klupko se daqe odmotava .............................................................. 38
VII. Replika jednom “polemi~kom problemu” ................................ 44 OSVAJAWE SLOBODE
VIII. Komisiji za statutarna pitawa
Saveza komunista Jugoslavije Beograd ................................... 45 Predgovorprvom izdawu ............................................................... 689
IX. Prilog istoriji samovoqe i tiranije ..................................... 124 I. Problem racionalnosti u marksisti~koj teoriji
X. Nad jednom nezakonitom odlukom .............................................. 139 na nivoima wenog teleolo{kog samoodre|ewa .................... 691
XI. O sarajevskoj kulturnoj razglednici ........................................ 151 II. Crtice o Hegelovoj i Makijavelijevoj
XII. “U cara Trajana kozije u{i” ........................................................ 154 filozofiji istorije ...................................................................... 695
XIII O jednoj modernoj verziji “Zlo~ina i kazne” ......................... 158 III. Fa{izam kao dominiraju}i oblik politi~ke
XIV. “Bal vampira” u savremenoj varijanti ..................................... 171 autokratije u modernom vremenu
XV. Mo`e li car Trajan sakriti kozje u{i? ................................. 182 i wegova analiza u marksisti~koj teoriji ............................. 703
XVI. Politikanskim fazama protiv nau~nih argumenata .......... 190 IV. Shvatawa Trockog o dru{tvenoj su{tini rata i
Sekretarijatu za unutra{we poslove istorijskom karakteru proleterske vojne organizacije ... 730
Skup{tine grada Sarajeva .......................................................... 199 V. Ideolo{ki jezik i ideolatrijska svijest .............................. 741
Epilog ................................................................................................. 200 VI. Dru{tvene mogu}nosti i misaone perspektive
jugoslovenske filozofije............................................................. 743
VELEIZDAJNI^KI PROCES VII. Povodom ispovjesti balkanskog despota
novinarima civilizovanog svjeta ............................................. 747
Predgovor prvom izdawu ............................................................... 205 VIII. Prvo otvoreno pismo gospodinu Hamdiji Pozdercu,
Predgovor drugom izdawu ............................................................ 206 ~lanu Predsjedni{tva Socijalisti~ke
I. Zapisnik o glavnom pretresu ...................................................... 284 Federativne Republike Jugoslavije ......................................... 754
II. Odbrana optu`enog ......................................................................... 301 IX. Drugo otvoreno pismo gospodinu Hamdiji Pozdercu,
III. Zavr{na rije~ stranaka ................................................................ 335 ~lanu Predsjedni{tva Socijalisti~ke
IV. Zavr{na rije~ branioca advokata Zdravka Radovi}a ......... 343 Federativne Republike Jugoslavije ......................................... 758
V. Zavr{na rije~ branioca advokata Sr|e Popovi}a ............. 347 X. Tre}e otvoreno pismo gospodinu Hamdiji Pozdercu,
~lanu Predsjedni{tva Socijalisti~ke
ROBIJA[KE MEDITACIJE Federativne Republike Jugoslavije ......................................... 765
Predgovor prvom izdawu .............................................................. 431 XI. Gospodinu Du{ku Zgowaninu, republi~kom
Robija{ke meditacije .................................................................... 433 sekretaru za unutra{we poslove BiH ..................................... 767
DEMOKRATIJA I DOGMA XII. Prvo otvoreno pismo gospodinu Stanetu Dolancu,
~lanu Predsjedni{tva Socijalisti~ke
Predgovor prvom izdawu .............................................................. 479 Federativne Republike Jugoslavije ......................................... 769
Predgovor druom izdawu .............................................................. 482 XIII. Drugo otvoreno pismo gospodinu Stanetu Dolancu,
I. Miodrag Mili} zato~enik savesti ........................................... 483 ~lanu Predsjedni{tva Socijalisti~ke
II. Autorefleksija sistema i neophodnost promjena ............... 454 Federativne Republike Jugoslavije ......................................... 771
III. Odgovori na anketu – intervju “[ta da se radi?” ............... 591 XIV. Gospodinu Milo{u Baki}u, saveznom javnom tu`iocu
IV. O mogu}nosti filozofskog Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije ........ 773
osmi{qavawa perspektiva dru{tvenog razvoja ................ 611 XV. Gospodinu Dobrosavu ]ulafi}u, saveznom sekretaru
V. Moralni smisao savremenog filozofskog anga`mana ...... 619
1072 1073
 za unutra{we poslove Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije ........................................ 776
XVI. Otvoreno pismo Branku Mikuli}u, predsjedniku SIV-a
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije ........ 776
XVII. Gospodinu Raifu Dizdarevi}u, predsjedniku
Predsjedni{tva Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije ........................................ 781

PLEDOAJE ZA DEMOKRATSKI USTAV

Predgovorprvom izdawu ............................................................... 789

I. Poku{aj kriti~ke analize jedne savremene koncepcije
socijalisti~kog dru{tva ............................................................. 791
II. Verbalni delikt kao neizbje`ni produkt
totalitarnog dru{tva .................................................................. 799
III. Ustav i ustavne promene ............................................................... 804
IV. Od kozmeti~kih ka optimalnim ustavnim promjenama ...... 811
V. Dru{tvene mogu}nosti realizacije qudskih sloboda
i prava ................................................................................................ 817
VI. Ideolo{ki i teorijski orijentiri marksisti~kog
pristupa nacionalnom pitawu ................................................... 827
VII. General-majoru Ahmetu Hoyi}u, vrhovnom vojnom
tu`iocu Jugoslovenske narodne armije ................................... 853
VIII. Otvoreno pismo gospodinu Bo{ku Kruni}u,
~lanu predsjedni{tva Centralnog komiteta
Saveza komunista Jugoslavije ..................................................... 855

HORVATOVE USTA[KE FANTAZMAGORIJE

Predgovor prvom izdawu .............................................................. 861

I. Horvatove usta{ke fantazmagorije ......................................... 863
II. Politi~ki spisi ............................................................................. 911
1. Tako je govorio ^i~a ..................................................................... 911
2. Ciq srpske opozicije ................................................................... 915
3 Predizborni govor u Rakovici 4. juna 1991. ........................... 916
III. Prekomorske besede ....................................................................... 929
1. Srpski narod i aktuelna politi~ka
situacija u Jugoslaviji ................................................................. 929
2. Vojislav [e{eq u Americi ....................................................... 941
3. Geneza i mogu}nosti opozicionog delovawa
u komunisti~koj Jugoslaviji ........................................................ 926
4. Koreni hrvatske zavisti i mr`we prema Srbima ............... 987
5. Josip Broz Tito – portret zlikovca i zlo~inca ................. 995
6. Vidovdanski amanet – srpska sloga .......................................... 1016
7. Pitawa i odgovori posle predavawa
na melburn{kom univerzitetu ................................................... 1022
8. Pitawa i odgovori posle odr`anog govora
1074