Professional Documents
Culture Documents
Etika Seminarski
Etika Seminarski
FILOZOFSKI FAKULTET
SEMINARSKI RAD
Etika II
TEMA : Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
Student : Mentor:
Slađana Blagojević Asis. Goran Stojanović
Br. Indexa: 105/09
SADRŽAJ:
Sadržaj ........................................................................................ 1
Uvod ............................................................................................ 2
1. Opšte napomene........................... .......................................... 3
2. Šta je utilitarizam?.............. .................................................. 4
2.1. Utilitaristički moral..............................................................5
3. O krajnjoj sankciji principa korisnosti................................ 6
4. Kojoj vrsti dokaza podliježe princip korisnosti...................7
5. O vezi između pravednosti i korisnosti.................................8
Zaključak ..................................................................................10
Literatura ..................................................................................11
1
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
Uvod
Tema rada je utilitarizam kod engleskog filozofa Džona Stjuarta Mila. Prvo da navedemo
opštu definiciju utilitarizma koja glasi otprilike ovako:
Teorija koja za prvenstveni cilj uzima postizanje maksimalno mogućeg blagostanja
društva kao cjeline. To treba postići tako da se najprije vidi šta usrećuje svaku pojedinu
osobu u društvu, a zatim da se ti mnogobrojni prohtjevi pojedinaca zbroje i da se onda
razmotri kako se može zadovoljiti najveći dio njih.
Glavni predstavnici utilitarizma uopšte su engleski filozofi Džeremaj Bentam i Džon
Stjuart Mil. Bentam koji je umro dvadeset devet godina prije objavljivanj Utilitarizma
imao je veliki uticaj na Mila. Međutim, Milov utilitarizam se razlikuje od Bentamovog.
Dok je kod Bentama za odredbu dobrog života važno jedino koliko zadovoljstva, a ne
kakva zadovoljstva imamo, Mil nastoji da osnovni princip utilitarizma oslobodi upravo te
njegove jednostrane kvantitativne određenosti. Upravo taj njegov pokušaj je i odredio
njegovo mjesto u okviru utilitarizma.
2
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
1. Opšte napomene
Odmah na početku Mil konstatuje kako je glavno pitanje spekulativne filozofije pitanje o
zasnivanju morala još od samih početaka filozofije. To pitanje je uticalo na to da se
mnogobrojni veliki umovi u filozofiji podjele urazne škole koje do danas međusobno
vode veliku borbu. Najbitnije u svemu tome je to da se do danas I dalje nije ništa više
odgonetnulo u pogledu ovog problema nego što je to bilo u npr. antičkoj Grčkoj.
Međutim svaka radnja se izvodi radi nekog cilja i mi kada god nešto radimo imamo jasnu
sliku onoga štao želimo da postignemo tom radnjom. Međutim, Mil tvrdi da bi nam to
trebalo da bude poslednje što treba da očekujemo.
Mil u ovom djelu nagovještava o čemu će biti riječi u daljem tekstu. On kaže da će
pokušati da doprinese boljem razumjevanju utilitarističke teorije te da će pokušati izložiti
dokaz kome je ova teorija podložna. Takođe, pitanja koja se odnose na krajnje ciljeve
ove teorije i koja su takođe podložna dokazivanju ne mogu se direktno dokazivati, jer ono
za što se može dokazati da je dobro mora biti takvo da može predstavljati sredstvo za
postizanje nečega sto se bez dokaza priznaje za dobro. Tu on navodi primjere ljekarstva,
jer ljekarstvo je dobro zato što doprinosi zdravlju, ali kako možemo dokazati da je
zdravlje dobro? Isto tako muzika pričinjava zadovoljstvo, ali kako možemo biti sigurni da
je zadovoljstvo dobro? Prema ovome postoji neka šira formula koja obuhvata sve stvari
koje sup o sebi dobre i da sve ostale stvari koje su dobre nisu dobre po sebiiI prema tome
one nisu cilj već samo sredstva pomoću kojih se dolazi do cilja. Takva formula se može
ili usvojiti ili odbaciti, a utilitarizam je podložan ovoj formuli pa prema tome treba
dokazati da je on po sebi dobar. Preduslov za ovo odbacivanje ili usvajanje ove teorije je
njeno pravilno razumjevanje. Mil smatra da njeno usvajanje spriječava jedino njeno
pogrešno i nesavršeno shvatanje, prema tome on odlučuje da prvo pokaže šta ova teorija
jeste razlikujući je od onoga što ona nije.
3
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
2. Šta je utilitarizam?
U ovom poglavlju Mil pravi osvrt na sve one koji kritikuju utilitarizam na poznajući,
kako on smatra, njegovo pravo značenje. Takođe, on navodeći sve prigovore upućene na
račun utilitarizma opovrgava te zamjerke i daje argumente u korist utilitarizma. Tako on
prvo navodi termin korisnost koji se po njemu koristi i objašnjava na pogrešan način. On
tvrdi da je pogrešan način objašnjavanja korisnosti taj kada se tvrdi da ona stoji nasuprot
zadovoljstvu. Milovo, a i utilitarističke teorije uopšte, tumačenje koristi je takvo da ono
uopšte ne stavlja korist nasuprot zadovoljstva vać čak šta više korist je „samo
zadovoljstvo zajedno sa oslobođenjem od bola“1
„Prema verovanju koje usvaja korisnost ili princip sreće kao fundamentalni princip
morala, naše radnje su ispravne utoliko ukoliko vode unapređenju sreće, a neispravne
ukoliko vode proizvođenju nečega suprotnog sreći. Pod srećom se podrazumeva
zadovoljstvo i otsustvo bola; pod nesrećom bol i otsustvo zadovoljstva.“2 Da bi ovo
objašnjenje moralnog mjerila u ovoj tepriji bilo što jasnije neophodno je da ti objašnjenje
utilitarističkog pojma zadovoljstva, bola i morala. Ovakva objašnjenja spadaju u
dopunska i nisu u srži teorije života na kojoj počiva i utilitaristička teorija sama. Po toj
teoriji se zadovoljstvo i otsustvo bola žele kao ciljevi jer su one stvari po sebi, a sve
ostale stvari se žele kao sredstva samo u svrhu postizanja ove dvije kao ciljeva.
U skladu sa principom korisnosti imamo neke vrste zadovoljstva koje su poželjnije od
ostalih. Međutim, prvo moramo procjeniti koje su to vrste zadovoljstva vrijednije od
ostalih pa samim tim i poželjnije. Po Milu zadovoljstva treba vrednovati prema njhopvom
kvalitetu a ne kvantitetu. Zadovoljstvo koje ima kvalitativnu vrijednost je ono kome bi
oni koji su birali između neka dva zadovoljstva, a oba su doživjeli, dali prednost bez
obzira na bilo kakvu moralnu dužnost.
1
Dž.S.Mil; Utilitarizam; Beograd;1960.;str. 8
2
Dž.S.Mil; Utilitarizam; Beograd;1960.;str. 9.
4
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
Takvom zadovoljstvu se daje prednost bez obzira ako je ono praćeno većom količinom
nezadovoljstva. Takva zadovoljstva su ona koja upošljavaju naše više sposobnosti.
Međutim, ljudi često teže ka nekim nižim odnosno čulnim zadovoljsvima iako su svjesni
da su ona štetna po njihovo zdravlje, a takođe savršeno dobro znaju da je zdravlje veće
dobro.
Po principu sreće krajnji cilj zbog koga su sve ostale stvari poželjne je što je moguće više
ispunjen uživanjima i slobodan od bola. Ovaj krajnji cilj je ujedno i mjerilo moralnosti.
Prama tome moralitet se definiše kao: „pravila i propisi za ljudsko postupanje kojih se
moramo pridržavati ako hoćemo da svim ljudima bude osiguran život kakav je gore
opisan, i to u najvećoj mogućoj mjeri; i ne samo svim ljudima već koliko to dopušta
priroda stvari, svim stvorenjima koja osjećaju.“3 Prema utilitarističkom moralu se smatra
da su ljudska bića sposobna da žrtvuju svoje najveće dobro radi dobra drugih. Ali to
žrtvovanje mora imati neki cilj jer ono nije sbi samom cilj. Ako taj cilj nije sreća, kao što
tvrdi Mil, onda se postavlja pitanje dali bi taj neko ko se žrtvuje to učinio iako bi znao da
to neće donijeti dobro drugima. Zato Mil poštuje jedino one koji su spremni da podnesu
žrtvu u korist nečijeg dobra i u korist povećanja sveukupne sreće, a onaj koji je to učinio
u neku drugu svrhu ne zaslužuje, kako Mil kaže „veće divljenje nego asket koji se popeo
na svoj stub“. Idealno izvršavanje utilitarističkog morala čini pravilo samog Hrista koje
glasi: „Čini drugima ono što želiš da oni tebi čine i ljubi bližnjega svoga kao samoga
sebe“. Sredstva kojima se dolazi do ovog ideala su:
Putem zakona i socijalnog uređenja uspostaviti što veću harmoniju
između sreći ili interesa pojedinca i cjeline
Da vaspitanje upotrijebi svoju moć koju ima nad ljudskim karakterom u
svrhu učvršćivanja u svijest pojedinca neraskidive veze između njegove
sreće i dobra cjeline.
3
Dž.S.Mil; Utilitarizam; Beograd;1960.;str. 14.
5
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
Ovde se postavlja pitanje šta je to što nas obavezuje da se pokoravamo nekom moralnom
mjerilu?, odnosno šta je sam izvor obaveznosti nekog moralnog mjerila? Opšti moralitet
odnodsno onaj koji su priznali vaspitanje i javno mnijenje se smatra sam po sebi
obavezan. Npr. svi osjećamo obaveznima da ne smijemo krasti i ubijati, ali postavlja se
pitanje zašto bismo bili obavezni da doprinosimo unapređivanju opšte sreće iako tu ne
leži nečija vlastita sreća? Ovaj problem će se pojavljivati sve dotle dok putem našeg
vaspitanja osjećanje jedinstva sa našim bližnjima ne uhvati dubok korijen u našem
karakteru. Ovaj problem nije svojstven samo utilitarizmu već svakom pokušaju da se
moralitet analizira i svede na principe. Što se tiče principa korisnosti on ima ili unutrašnje
ili spoljašnje sankcije. Spoljašnje sankcije se odnose na naše odnose prema našoj okolini,
npr. Očekivanje naklonosti naših bližnjih i strah od njihovog nezadovoljstva ili
stahopoštovanje prema Bogu koje nas tjera da se pokoravamo njegovoj volji bez obzira
kakve to posljedice imalo po nas. Što se tiče unutrašnjih sankcija dužnosti one se odnosi
na jedno osjećanje u našoj duši koji prati svaki prekršaj dužnosti, a to osjećanje naša
savjest. Pošto je krajnja sankcija svakog moraliteta jedno subjektivno osjećanje u našim
dušama onda onda nema razloga da i za princip korisnosti krajnja sankcija bude osjećanje
savjesti od ljudi. Oni ljudi kod kojih je ovo osjećanje izraženo ne moraju čekati da to desi
I sa ljudima uopšte. Takva ličnost ne može dopustiti sebi da svoje bližnje posmatra kao
suparnoke u ostvarivanju lične sreće. Nažalost ovo osjećanje je kod većine ljudi u
inferiornom položaju u odnosu na osjećanje ličnog uspjeha. Međutim kod pojedinaca koji
posjeduju ovo osjećanje ono je sasvim prirodno I nije nastalo pod uticaje bilo kakvih
zakona koje im je nametnulo društvo. Takvo ubjeđenje je krajnja sankcija principa
korisnosti.
6
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
4
Dž.S.Mil; Utilitarizam; Beograd;1960.;str. 41.
7
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
8
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
9
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
Zakljucak
Džon Stjuart Mil (1806–1873) jedan je od predstavnika utilitarizma (uz Dž. Bentama i A.
Smita) kao uže etičke teorije. Osnovni princip utilitarizma sadržan je u stavu da su
postupci ispravni u meri u kojoj vode uvećanju sreće. Stoga treba prihvatiti onaj etički
stav koji po svojim posledicama vodi najvećoj sreći najvećeg mogućeg broja ljudi.
Utilitarizam slijedi intuiciju da djelujemo iz moralnih motiva zato što želimo dobro
drugih, stavljajući ga ispred vlastitog dobra. Milov temeljni stav, u tom pogledu, jeste da
nema razloga da sva ljudska iskustva budu izgrađena po istom modelu, budući da svako
ko ima razuma može sam najbolje rješavati svoje probleme. Milova teorija o etici o
maksimalizaciji koristi još uvijek je predmet velikih polemika, posebno o pitanju u kom
stepenu naši rđavi ili dobri postupci doprinose postizanju sreće, odnosno uklanjanju bola.
U svom delu Utilitarizam u kojem odgovara na niz dokaza iznijtih protiv učenja. Jedan
prigovor veli da je utilitarizam nebogougodan zato što predlaže korisnost, a ne Bibliju
ili Boga, za osnovu moralnog suđenja. Milov odgovor je na neki način ljubak.
Nagovjestio je da bi Bog, koji voli svoja stvorenja, želio da ona budu srećna. Otud On
nalaže one radnje koje će proizvesti najveće dobro ili sreću za najveći broj ljudi. On
zabranjuje one radnje koje vode stvaranju većeg zla nego dobra ili sreće. Otud su, tvrdi
Mil, dela koja nalaže i zabranjuje utilitarizam ista kao ona koja nalaže i zabranjuje Bog.
Pogodnost usvajanja utilitarizma je što nam pruža tehniku rješavanja moralnih pitanja za
koja nemamo neposredne upute od Boga.
10
Utilitarizam Džona Stjuarta Mila
LITERATURA:
11