Škola: Gimnazija, Cazin

Školska godina: 2017/2018

Datum: 03. 11. 2017. godine.
Razred: I 2
Predmet: Bosanski jezik i književnost
Mentor: Prof. Gordana Jušić
Realizator časa: Erna Mušić
Nastavna jedinica: Jezik kao sistem znakova (priroda jezičkog znaka)
Tip časa: Obrada novoga gradiva

Nastavne metode: Induktivno-deduktivna, metoda žive riječi, metoda

demonstracije, dijaloška metoda, metoda usmenog

izlaganja

Metodički postupci: Heuristički dijalog, metode zasnovane na

posmatranju (pokazivanje), učenje otkrivanjem, rad

sa knjigom

Nastavna sredstva: Udžbenik, tabla, kreda, sveske, pano, nastavni listići

Oblici rada: Frontalni i individualni

Ciljevi časa:

a) obrazovni: Upoznavanje učenika sa vrijednostima jezičkog

standarda, upoznavanje učenika sa jezičkim

zakonitostima, utvrđivanje postojećih i sticanje

novih znanja iz oblasti jezika: jezički znak, sistem

znakova, priroda jezičkih

znakova, struktura jezičkoga znaka.

b) odgojni: Njegovanje privrženosti vlastitom jeziku,

njegovanje govorne kulture,

razvijanje međusobnog uvažavanja i poštovanja

različitosti u izgovornim sposobnostima,

razvijanje jezičke radoznalosti i istraživačkog duha.

c) funkcionalni: Razvijanje sposobnosti za pravilan govor i pisanje,

razvijanje vještine govora, slušanja, posmatranja,

razvijanje i podsticanje kreativnosti kod učenika,

razvijanje osjećaja pripadnosti jezičkoj zajednici.

Uvodni dio časa:

U uvodnom dijelu časa poslužit ću se znakovnom abecedom kako bih se predstavila. Na taj
način želim kod učenika pobuditi inrerosvanje za nastavnu jedinicu.

- Da li neko zna šta sam radila služeći se rukama? (znakovni jezik)

Govorim učenicima da u svakodnevnom životi susrećemo mnoge znakove. Zahvaljujući

znakovima dobivamo različite informacije.

- Na koje se načine međusobno sporazumijevamo? ( Sporazumijevamo se govorom, gestama,

mimikom.)

- Šta su geste? ( Gestama nazivamo različite pokrete tijela.)

- Šta je mimika? ( Mimikom nazivamo različite izraze lica.)

Navodim učenicima primjer dizanja dva prsta ili ruke na času.

- Šta vi pokazujete prilikom dizanja dva prsta ili ruke na času? ( Prilikom dizanja dva prsta ili
ruke na času pokazujemo da želimo odgovoriti na postavljeno pitanje. )

Dakle, dizanjem dva prsta na času vi profesoru dajete određeni znak na osnovu kojeg on
razumije da vi želite odgovoriti na postavljeno pitanje.

Glavni dio časa:

Govorim učenicima koju ćemo nastavnu jedunicu raditi i pišem naslov na tabli.

Da bismo kominicirali jedni s drugima potreban nam je govor.

-Šta je govor? (Govor je jedna od sposobnosti koju čovjek stiče životom.)

U ljudskoj zajednici, prvo učimo maternji jezik, a potom ostale jezike. Da bismo se služili
govorom potrebno nam je poznavanje određenog jezika.

- Šta je jezik? (jezik ima dvojako značenje. 1. Jezi kao pokretljivi mišić, smješten u usnoj
šupljini ljudi i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, kod ljudi jedan od govornih organa.
2. Sistem znakova za sporazumijevanje. )
Prema F. de Sosir (pišem na tabli), ( švicarski je lingvist koji je svojim postavkama utemeljio
modernu lingvistiku (jezikoslovlje) i dao temelje europskom strukturalizmu, lingvističkom
pravcu koji se razvio dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.) jezik je sistem znakova koje
nam služe za sporazumjevanje. Također, F.de Sosir govori, da je jezik apstraktan sistem,
usporediv je sa pisanjem, abecedom za gluhonjeme, semantičkim obredima. ( na panou im
prikazujem fotografiju F. De Sosira, kako bi učenici vizualzirali švicarskog lingvistu).
Objašnjavam učenicim značenje „sistema“ i „znaka“.
SISTEM je skup uređen prema pravilima.
ZNAK je sve ono što nas upuće izvan sebe.
- Šta je semiologija? ( Semiologija je nauka koja se bavi izučavanjem svih znakova i
znakovnih sistema komunikacije.)

- Rekli smo da je dizanje dva prsta na času znak, šta još može biti znak? ( Znak je i mahanje,
namigivanje, tapšanje po ramenu, slijeganje ramenima, blijedilo ili rumenilo lica...)

- Da li mahanje prijatelju morate popratiti i riječima: „Hej, mašem ti, pozdravljam te!" , ili je
dovoljno da mu mahnete da bi on shvatio da ga pozdravljate? ( Dovoljno je da mahnemo
prijatelju da bi on shvatio da ga pozdravljamo.)

Znakovima prenosimo različite informacije. Kako bih objasnila na koje sve načine možemo
prenijeti određene informacije, na panou im pokazujem sliku semafora.
– Kako znamo da trebamo stati ili krenuti na semaforu? ( Znamo da trebamo krenuti ili stati
na semaforu jer vidimo znakove koji su prikazani na semaforu).
Dolazimo do zaključka da na taj način informaciju prenosimo vizualno. Navodim im primjer
lavež psa, kukurijekanje pijetla i zvuk kola hitne pomoći. Dolazimo do zaključka da se
informacija može prenijeti i zvukovno. Kako bih objasnila učenicima da se informacija može
prenijeti i dodirom, navodim im primjer visoke temperature. Sliku semafora, pijetla i dječaka
koji je sa temperaturom imat će prikazanu na panou i na osnovu slika dolazit ćemo do
zaključaka.

Navodim učenicima primjer dugmeta.

- Za šta nam služi dugme? ( Dugme nam služi za zakopčavanje ili otkopčavanje odjeće.)

- Za šta nam još može poslužiti dugme? (Dugme nam može poslužiti da zamijeni određenu
figuru u igri, da napravimo neku igračku ili poslužiti kao ukras na nekim predmetima,
zamjena za plodove na drvetu.)

Sliku dugmeta ukrašenu dugmićima ću prikazati na panou. Drvo će, umjesto plodova, imati
prišivenu dugmad. Doći ćemo do zaključka da dugmad upućuju na plod, da su izgubila svoje
svojstvo i više ih ne gledamo kao dugmad, već kao plod. Pored ovog primjera, navest ću im
primjer pjevačke grupe Bijelo dugme. Naziv Bijelo dugme nema nikakve veze sa predmetom
koji nazivamo dugme. Međutim, dok izgovorimo bijelo dugme, odmah pomislimo na tu
pjevačku grupu. Ovim primjerima doći ćemo do zaključka da je znak sve ono što upućuje na
nešto izvan sebe.

Drugi primjer: Na izletu, u prirodi naići ćemo na neku suhu, slomljenu grančicu, ako je
opišemo tu su njena VLASTITA SVOJSTVA (prema zapažanju i bogatstvu svog rječnika;
suhu, pravu, dosta čvrstu, mrku, hrapavu, ispucale kore...) ali ako grane posluže kao stative,
onda one više ne upućuju na sebe, već označuju na nešto IZVAN SEBE. Tad grane dobivaju
svojstvo znaka i postali su znakovi (ili izgubljena figu šaha, njena zamjena "upućuje"na
izgubljenu). (Također će biti prikazano fotografijama na panou).

Govorim učenicima da postoje znaci u širom smislu i znaci u užem smislu.

-Koji su to znakovi u širem smslu? (( Imamo saobraćajne, planinarske, meteorološke,
izviđačke, olimpijske, abeceda za gluhonijeme...)
Svi znaci osim fizičkih su znaci u širem smislu. Jezički su samo znaci u užem smislu.
Svaki znak, pa i jezički sastoji se od dvaju dijelova. Jedan dio je materijalni jer je ljudska
priroda takva da drugačije ne može primiti znak nego svojim osjetilima. Taj dio znaka
upućuje na onaj drugi nematerijalni dio.
Pišem na tabli:
ZNAK = PLAN IZRADE---->oznaka-->materijalno(primamo osjetilima)
. PLAN SADRŽAJA-->označeno-->nematerijalno(ono na šta nas znak upućuje)
Da bih objasnila učenicima dijelove znaka, na tabli crtam krug i pišem u njega riječ kuća. Na tom
primjeru objasnit ću učenicima materijalni i nematerijalni dio znaka. Govorim da materijalni dio znaka
još zovemo izrazom ili oznakom, a nematerijalni dio znaka zovemo još sadržajem ili označenenim.
Prmjer 1:

KUĆA=k-u-ć-a (niz fonema,svaki se može definirati)-materijalno

. pojam kuća (značenje)-nematerijalno
Na tabli ću nacrtati semafor i na njemu ću pikazati materiljalni,odnosno nematerijalni dio.
Primjer 2:
.
SEMAFOR- materijalni dio (metal,svijetla) .
SAOBRAĆAJNI ZNAK- nematerijalni dio (ono što taj znak označava, saobraćajni znak.)
Kad vidimo ovakav znak,kakve informacije dobivamo? ( Vizualne-saobraćajni znak.
Zvukovne-zvuk za slijepe. Dodirne-hladan metal)
Dolazimo do zaključka šta je to priroda jezičkog znaka.

Kako bi došli do zaključka da znakovi mogu biti i veći od riječi, da nastaju udruživanjem
riječi, pokazujem učenicima čašu.
– Šta ja imam u svojoj ruci? ( U svojoj ruci imate čašu).
– Kakve je boje čaša? (čaša je bijele boje).
– Kakvog je materijala čaša? (plastike).
Na tabli pišem riječi čaša, bijela čaša i plastična bijela čaša. Zaključujemo da u prvom
primjeru imamo jednu, u drugom dvije, a u trećem tri riječi.

Govorim učenicima da svaki jezički znak ne upućuje na predmet ili pojam iz izvanjezičkog
svijeta, npr. da, u, do, i, ili, pa... Zato se riječi dijele na punoznačne i nepunoznačne, a
nepunoznačne služe za uspostavljanje veza među punoznačnim riječima.

Govorim učenicima da u svoje sveske napišu novi podnaslov: Proizvoljna veza između izraza
i sadržaja.

Veza između oznake (izraza) i označenog (sadržaja) može biti

PROIZVOLJNA(ARBITRARNA) i PRIRODNA.

Kada bi veza između izraza i sadržaja bila prirodna ili uzročno – posljedična, onda bi jedan
izraz mogao vezati samo jedan sadržaj. U tom slučaju ne bi bilo različitih jezika.
Pišem na tabli:
ARBITRARNA:
K-u-ć-a (h-o-u-s-e, d-a-s H-a-u-s, l-a c-a-s-a)-oznaka je svugdje isti,pojam kuće
. mjesto stanovanja (označeno)

Zaključujemo da je sadržaj svugdje isti, samo se izraz mijenja u zavisnosti od jezika.

PRIRODNA:
. CVRČAK(izraz)--huji,zuji,cvrči-->onomatopejski glagol
. insekt koji cvrči

Mali je broj znakova koji imaju prirodnu ili uzročno-posljedičnu vezu. To su uglavnom riječi
kojima se podražavaju zvukovi iz prirode ili usklici. (npr. fiju, bum...).

Također, jedan jezički znak može imati jednu oznaku a više značenja.
. LISICA .
. šumska životinja,koje je lukava
. LISICA--->šumska životinja,osnovno značenje-denatativno . .
. ČOVJEK--->dodatno ili konatativno značenje

Danas si bila lukava kao lisica.

Govorim da jezički znak može imati dva značenja:

1.OSNOVNO ili DENATATIVNO, komukativna figura.
2. DODATNO ili KONATATIVNO, umjetnička funkcija.

Pišem na tabli:

RIJEČ OSNOVNO Dodatno/KONATATIVNO

DENATATIVNO ZNAČENJE (umjetnička
ZNAČENJE(komukativna funkcija)
figura)
PAS Životinja Vjernost, oanost, privrženost

RAT Oružani sukob Krv, smrt, strah

DJEVOJKA Mlada,neudana žena Ljubav, ljepota...

↓ ↓

Upućuje na imenovanu stvar. Sadrži emocinalne oznake ili

. asocijacije za neki predmet.
Kako je veza između izraza i sadržaja jezičkog znaka proizvoljna od tud imamo i
HOMONIME (riječi istog izražaja a različitog sadržaja).
sud (posuda) i sud (ustanova); luk(biljka) i luk (oružje); pas (životinja) i pas (pojas);grad
(naselje) i grad (tuča)
i SINONIME (riječi različitog izraza a istog sadržaja):
tiskara-štamparija, učenik-đak, tisuća-hiljada, kiši-rominja i td.
također, imamo izraze koje čine pravo blago za naše književnike, poput:
zid i duvar, pendžer i prozor, ćuprija i most, šporet i furna , obućar i šuster...

Nakon ovih primjera, dolazimo do zaključka: Da je veza između izraza i sadržaja prirodna ili
uzročno – posljedična, ne bi bilo sinonima, homonima, a ne bi bilo ni prenesenih značenja.

Učenici pišu novi podnaslov: Struktura jezika kao sistema.

Zaključili smo da jezik ima dvodijelnu strukturu: čine ga izraz i sadržaj. Veza između izraza i
sadržaja je proizvoljna.

Govorim da dolazimo do zaključka da jezik ima dvodjelnu strukturu. Čine je izraz i sadržaj.
Jezik je sistem koji ima svoju strukturu. Struktura jezika kao sistema čine jezičke jedinice i
njihov međusobni odnos. Jezičke jedinice su međusobno povezane. Njihovom raščlanjivanju
dobijaju se manje, a udruživanjem istovrsnih-veće. Npr. toplota +voda=topla voda.
primjer:
k-u-ć-a riječ-sintagma
kuća- lovačka kuća-lovačka kuća je daleko vezani tekst (rečenica)
Prošetat ću pored kuće na čistom zraku.

Govorim za Louisa Hjelmseva (1899-1965) velikog danskog lingvistu, sporazumjevanja

nema bez izraza (jezika) i sadržaja (sadržaj o kojem komuniciramo) svaki od tih dijelova ima
svoju formu i svoju supstancu.SUPSTANCA-izraza glasova je strana jezika,odnosno riječi (
fizički odrediva,mjerljiva). FORMA IZRAZA-je način na koji primamo jezički znak prilikom
sporazumjevanja ( psihičke je prirode).SUPSTANCA SADRŽAJA - izvanjezički objekt, a
forma-pojam riječi.
Završni dio časa:

učenicima ću podijeliti nastavne listiće sa zadacima, koje će raditi u paru.

Uptrijebi u rečenicama ili sintagmama riječi: voda, Sunce, srce, snaga jednom u u
osnovnom/denatativnom drugi put u dodatnom/konatativnom značenju.
a) Voda je providna, bezbojna tekućina koja formira rijeke, jezera, okeane i kišu na Zemlji, i
jedan je od osnovnih sastojaka svih živih bića.
Načila sam gradivo kao vodu.
b)Sunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sistema - Sunčevog sistema. Ona je gotovo
savršena kugla (razlika između ekvatora i pola je samo 10 km) i sastoji se od plinovite vruće
plazme, koja je isprepletena s magnetskim poljima.
Osjećam sunce na svojoj koži kako me nježno grije...
c)Srce je šuplji mišić, veličine stisnute šake, koji pumpa krv kroz krvne žile. Smješteno je u
prsnom košu, zapravo sredogruđu (Mediastinum). Srce čovjeka ima masu 200 - 425 grama.
Izvana ga štiti vanjska opna – osrčje.
Moje srce kuca samo za tebe. Dragi oče, nosim te zauvijek u svom srcu.
d) Jutro je razdoblje vremena između zore i prijepodneva. Suprotnost jutra je večer. Trajanje
jutra ovisi o brojnim čimbenicima kao što su: godišnje doba, zemljopisna širina, zemljopisna
dužina i vremenska zona.
Svako jutro redovno trčim. Naljepše doba dana mi je jutro.
IME I PREZIME:
_________________

1.Upotrijebi u rečenicama ili sintagmama riječi: voda, Sunce, srce, jutro; jednom u
osnovnom/denatativnom značenju, drugi put u dodatnom/konatativnom značenju.

2.Služeći se znakovnom abecedom, pokušaj svoje ime prikazati znacima!

Izgled table:

F. de Sosir
ZNAK = PLAN IZRADE---->oznaka-->materijalno(primamo osjetilima)
. PLAN SADRŽAJA-->označeno-->nematerijalno(ono na šta nas znak upućuje)
KUĆA=k-u-ć-a (niz fonema,svaki se može definirati)-materijalno .
pojam kuća (značenje)-nematerijalno
SEMAFOR- materijalni dio (metal,svijetla) .
SAOBRAĆAJNI ZNAK- nematerijalni dio (ono što taj znak označava, saobraćajni znak

čaša
bijela
bijela plastična čaša

ARBITRARNA:

K-u-ć-a (h-o-u-s-e, d-a-s H-a-u-s, l-a c-a-s-a)-oznaka je svugdje isti,pojam kuće .

mjesto stanovanja (označeno)

. mjesto stanovanja (označeno)

PRIRODNA:

. CVRČAK(izraz)--huji,zuji,cvrči-->onomatopejski glagol
. insekt koji cvrči

. LISICA . .
šumska životinja,koje je lukava

. LISICA--->šumska životinja,osnovno značenje-denatativno . . .

ČOVJEK--->dodatno ili konatativno značenje

RIJEČ OSNOVNO DENATATIVNO Dodatno/KONATATIVNO

ZNAČENJE(komukativna figura) ZNAČENJE (umjetnička funkcija)

PAS Životinja Vjernost, oanost, privrženost

RAT Oružani sukob Krv, smrt, strah

DJEVOJKA Mlada,neudana žena Ljubav, ljepota...

↓ ↓

Upućuje na imenovanu stvar sadrži emocinalne oznake ili .

. asocijacije za neki predmet

toplota +voda=topla voda.

primjer:

k-u-ć-a riječ-sintagma
kuća- lovačka kuća-lovačka kuća je daleko vezani tekst (rečenica)

Prošetat ću pored kuće na čistom zraku.