Univerzitet u Sarajevu

Fakultet sporta i tjelesnog odgoja

Sarajevo
2010

SEMINARSKI RAD
PREDMET: BIOMEHANIKA
Tema: SPECIFICNOSTI DIJELOVANJA MIŠIĆA
U PRIRODNIM UVJETIMA

MENTOR: Prof.dr. Siniša Kovač

STUDENT: Jure Božinović
 SPECIFIČNOSTI DIJELOVANJA MIŠIĆA U
PRIRODNIM UVJETIMA
SADRŽAJ
Uvod…………………………………………………………………..3
Građa skeletnih mišića……………………………………..…………4
Vrste mišića………………………………………………….……..…6
Mišićno tkivo
Poprečnoprugasto mišićno tkivo……………………………………..…………8
Glatko mišićno tkivo…………………………………………………..……….10
Srčano mišićno tkivo……………………………………………………..…….11
KONTRAKCIJA SKELETNOG MIŠIĆA (Fiziološka svojstva
mišića)..............................................................................12

Razvoj jakosti i snage..........................................................................13

METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S.,
1985).........................................................................16
METODA DINAMIČKIH PODRAŽAJA DRUGI NAZIV ZA METODU
ZNAKOVITOSTI NAČIN TRENINGA............................................................17
Oboljenja mišića..................................................................................18
Zaključak.............................................................................................20
Literatura.............................................................................................21
3
 Uvod
Nastavni predmet Biometrika ima za cilj da izuci gibanja živog
organizma,odnosno tijela koje ima vlastitu sposobnost pokretanja.
Cilj našeg seminarskog rada je da pokušamo našim kolegama pojasniti
kako to djeluju mišći u prirodnim uvjetima,kakav uticaj ima vjezbanje u prirodi.
Nastojat ćemo pojasniti kako to sila mišića ovisi od azlicitih fizioloških
stanja.Na samom poćetku seminarskog rada nastojat ćemo pojasniti sastav
mišića,mišićnog tkiva da bi osobe koje su manje upućene u ove stvari saznale
nesto novo.
Studentima ćemo nastojati pribliziti,koliko to budemo u mogućnosti,sastav
mišića, vrste mišića. Naročito će mo obratiti pažnju na srčano mišićno tkivo. I
naravno, na samom kraju seminarskog rada navest ćemo neke metode pomoću
kojih se efikasno povećava snaga mišića, na šta to sve može biti usmjereno
vježbanje sa opterećenjem, koje sve vrste opterećenja možemo koristiti.
 Građa skeletnih mišića
Poprečnoprugasti se mišići obično hvataju na kostima i prelaze preko
nekog zgloba, tako da njihovom kontrakcijom dolazi do primicanja hvatišta
Poprečnoprugastih mišića ima u tijelu preko 600 i većina su parni mišići.
Poprečnoprugasto mišićje tvori oko 40% ukupne težine tijela (8% je glatko i
srčano mišićje).Mišićne stanice su duge i tanke i često se zovu mišićnim
vlaknima. Sastoje se od citoplazme, koja se zove sarkoplazma, više jezgara i
stanične ovojnice, sarkoleme. Mišićne stanice mogu biti dugačke od 1 mm do 40
mm. Oko svake takve niti nalazi se rahlo vezivo, endomysium. Niti se udružuju
u snopiće koji su isto obavijeni vezivom, perimysium, a oko cijelog mišića je
isto sloj vezivnog tkiva, epimysium. Mišiće omataju i čvršće vezivne ovojnice,
fasciae musculorum. Mišići sa sličnim djelovanjem obično se udružuju u
skupine, a nalaze se u odjeljcima, compartimenta, koje odjeljuju vezivne
pregrade odgovarajuće fascije koja obavija taj dio tijela.
Na svakom mišiću razlikujemo njegovo hvatište, insertio, te glavu, caput,
ili trbuh, venter, ovisno o vrsti mišića.
Prijašnja anatomska nazivlja razlikovala su polazište, origo, i hvatište,
insertio, mišića. Obično se za polazište uzimao proksimalni početak mišića a za
završni onaj koji se najčešće pomiče. Budući da djelovanje mišića može biti i na
njegovu proksimalnu ili distalnu kraju, novo nazivlje rabi samo izraz insertio,
kao općeniti izraz za hvatište mišića na kost. Opisuje se proksimalno i distalno
hvatište.
Mišići obično prelaze preko bar jednog zgloba, i hvataju se na krajeve
kostiju. Neki se mišići, međutim, hvataju na kožu (mimični mišići), a neki na
sluznicu (mišići jezika). Neki su mišići učvršćeni za vezivnu ovojnicu (fasciju),
a drugi tvore kružne vrpce (vanjski analni sfinkter).
Neki mišići su cijelom svojom dužinom mesnati i na kost se hvataju kratkim
vezivnim završecima. Većina mišića se na jednoj ili obje strane na kost hvata
vezivnom vrpcom. Kad je vrpca okrugla zove se tetivom, tendo, a kad je vrpca
pločasta, onda se zove aponeurosis (primjerice, aponeuroze mišića trbušne
stijenke, sl. S826). Mišićni trbuh može biti prekinut tetivom, tendo intermedius,
tako da mišić ima dva trbuha . Tetivne vrpce mogu biti umetnute na više mjesta
duž mišićnog trbuha, tako da tvore tetivne intersekcije, intersectiones tendineae
(primjerice m. rectus abdominis. Tetivni završetak može biti i u obliku luka,
arcus tendineus .Mišić se može svijati oko koštane izbočine kao kolotur, tako da
na njemu opisujemo posebnu tvorbu, trochlea muscularis. Mišićni trbuh i
vezivna tetiva imaju različite uloge u radu mišića. Tetive mogu izdržati veliko
opterećenje, ali su, zbog slabe opskrbe krvlju, jako osjetljive na upalu i mogu
odumrijeti. Mišićni dio je elastičniji, bolje prokrvljen i slabije otporan na
infekciju. Pretežito mišićni i pretežito tetivni završeci mišića imaju različito
djelovanje na kost na koju se hvataju. Mišićna hvatišta su šira a sila se s njih na
kost prenosi na veću površinu, tako da ne ostavljaju traga na kosti.
Tetivni se završeci vežu na maloj površini tako da se tamo razvijaju velika
opterećenja. Zato tetivni završeci mišića izvlače kvrge, grebene i hrapavosti.
tetive su strahovito jake: tetiva poprečnog obujma od 6 cm2 može izdržati masu
od 4 do 8 tisuća kilograma. Tetivne niti nisu usporedne nego isprepletene, tako
da se sila mišićnog dijela prenosi na sve dijelove tetive.
Mišićne tetive se obično hvataju na proksimalni kraj kosti, blizu osi
pokreta. Tako pomažu održavanje krajeva kostiju u zglobu i učvršćuju ih. Kad se
kontrahiraju izazivaju pokret distalnog (slobodnog) kraja kosti. Neki se mišići
hvataju bliže sredini dijafize kosti, a neki bliže kraju kosti.
Na mjestima gdje tetive prelaze preko tvrdih podloga (kost, hrskavica,
ligament ili druga tetiva), nalaze se sinovijalne vreće, bursae synoviales.
Sinovijalne vreće su izgrađene od vezivnog tkiva i sadrže tanak sloj tekućine
koji smanjuje trenje i omogućuje glatke pokrete mišića. Takva se sinovijalna
vreća naziva podtetivnom, bursa synovialis subtendinea. Neke od njih uvijek
komuniciraju sa sinovijalnom šupljinom zgloba preko kojega prolaze, primjerice
sinovijalna vreća supskapularnog mišića, bursa subtendinea musculi
subscapularis.
Sinovijalne vreće se mogu nalaziti i između sveza i zglobne čahure, kao
što je to slučaj sa subakromijalnom burzom, bursa synovialis subacromialis.
Sinovijalna vreća se može nalaziti i ispod kože, bursa synovialis subcutanea.
Takve se vreće nalaze na izbočenim dijelovima zgloba koji se jako svijaju i gdje
se koža mora brzo micati. Primjer takvih sinovijalnih vreća su ona na
olekranonu u lakatnom zglobu (bursa subcutanea olecrani) i ispred patele u
koljenskom zglobu (bursa subcutanea prepatelaris). Nalaze se i na mjestima gdje
je na kosti ili tetivi postoji jako trenje ili opterećenje, primjerice na peti. Većina
takvih potkožnih sinovijalnih je stečena, tj. ne nalazi se u svih ljudi nego samo u
onih koji svojim radom prekomjerno opterećuju neka područja.
Sinovijalne ovojnice, vaginae synoviales, imaju oblik tuljca i obavijaju
tetive na mjestima gdje su izložene trenju opterećenju s dvije ili više strana,
primjerice na prednjoj i stražnjoj strani tetive. to se zbiva na šaci, stopalu i
ramenu: trenje izaziva koštana podloga na kojoj leži tetiva, te vezivno
zadebljanje iznad nje (retinaculum). Kako bi se omogućio velik raspon pokreta
tetiva, sinovijalne ovojnice se protežu oko 1 cm iznad i ispod mjesta na kojima
nastaje trenje. Sinovijalna vagina se sastoji od dva sloja, visceralnog i
parijetalnog. Visceralni sloj, pars tendinis, obavija samu tetivu i zapravo je
srastao s njom. Od parijetalnog lista, pars parietalis, odvaja ga sloj tekućine koja
ublažava trenje i omogućuje pokrete tetive. Visceralni parijetalni list prelaze
jedan u drugi u uzdužnoj osi i kroz taj prostor, mesotendineum, prolaze krvne
žile i živci u tetivu. Kad je opseg kretanja tetiva velik, primjerice na dugim
pregibačima prstiju, mesotendineum se može proširiti tako da nastane vezivni
snopić, vincula tendinum .Tetive dugih pregibača prstiju na šaci i na stopalu
imaju, osim sinovijalne, i vezivnu ovojnicu, vagina fibrosa u koju su uložene
tetive u sinovijalnoj ovojnici
 Vrste mišića
U nekih mišića mišićne niti idu usporedo s dugom osi mišića, a neke idu i
čitavom dužinom mišića. Takvi mišići mogu dizati težinu na velikoj udaljenosti.
Oblikom mogu biti:
1. vretenasti, m. fusiformis, koji su stanjeni na oba kraja i imaju duge tetive

vretenasti, m
2. ravni, m. rectus, kojima mišićne niti idu usporedno, a završavaju kratkim
tetivnim završecima prije hvatišta na kost. Primjer su ravni mišići očne jabučice,
m. recti bulbi

ravni, m. rectus
3. pločasti, m. planus, koji su tanki i obično završavaju tetivnom pločom,
aponeurozom. Primjer je m transversus abdominis

pločasti, m. planus
četverokutasti, m. quadratus, koji je širok, debel i čvrst mišić. Primjer je m.
quadratus lumborum
Imamo još vrsta mišića kao što su:

Troglavi dvotrbušmi trokutasti

jednoperasti

Dvoperasti višeperasti spiralni dugi mišić

 Mišićno tkivo
Mišići su građeni od mišićnog tkiva, a prema tipu mišićnog tkiva koje ih
izgrađuje možemo razlikovati glatke i poprečnoprugaste mišiće. Postoje tri tipa
mišićnog tkiva u tijelu koja se međusobno razlikuju po svojoj strukturi i
funkciji. To su poprečnoprugasto (ili skeletno), glatko i srčano mišićno tkivo.
Radom glatkog i srčanog mišićnog tkiva ne upravljamo svjesno.
Poprečnoprugasto mišićno tkivo
Poprečno-prugasto mišićno tkivo nalazimo u uobičajenim skeletnim
mišićnim skupinama i mišićima koji se nalaze ispod kože i daju oblik tijelu, a
njegovim kontrakcijama upravlja središnji živčani sustav i pod utjecajem je naše
volje. Glatko mišićno tkivo nalazi se stijenci šupljih organa kao što su npr.
crijeva mokraćni mjehur, krvne žile, maternica gdje stvara naslage ili slojeve te
je pod izravnom kontrolom autonomnog (vegetativnog) živčanog sustava koji
neovisno o našoj volji upravlja radom ovih mišića. Srčano mišićno tkivo je
također poprečno prugasto, gradi srčani mišić, a njegovim kontrakcijama
upravlja autonomni živčani sustav.
Poprečnoprugasto mišićno tkivo (Slika 1c) izgrađeno je od velikog broja
izduženih cilindričnih stanica (vlakana) koje formiraju snopove. Vlakna su
okružena vezivnim tkivom koje okružuje i vanjske rubove mišića formirajući
ovojnicu (epimizij). Mnoga mišićna vlakna dosežu duljinu od 10 centimetara i
imaju tisuće jezgri. Mišićno vlakno povezano je s živčanim vlaknom (aksonom)
formirajući tako strukturu poznatu kao neuro-mišićna ploča. Duljina jedne
mišićne stanice-vlakna odgovara duljini samog mišića između dvije mišićne
tetive. Stanična membrana mišićne stanice naziva se sarkolema, a citoplazma
sadrži puno mitohondrija potrebnih za kontrakcije i naziva se sarkoplazma. U
citoplazmi mišićnih stanica nalaze se dugi proteinski lanci-miofilamenti koji
formiraju snopove tzv. mišićna vlakanca-miofibrile. Miofilamente grade tri vrste
proteina (bjelančevina): tropomiozin te aktin i miozin koji sudjeluju u samoj
kontrakciji vlakna (Slika 3). Tanki filamenti građeni uglavnom od aktina i debeli
filamenti građeni uglavnom od miozina su pravilno naizmjenično raspoređeni u
mišićnom vlakancu (Slika 2) što rezultira karakterističnim optičkim svojstvom
ovog mišićnog tkiva i daje mu poprečnu prugavost (Slika 1c). Debeli filamenti
miozina zauzimaju središnji dio sarkomere i djelomično se preklapaju s tankim
filamentima aktina. To mjesto na mikroskopskom preparatu je deblje, dvostruko
lomi svjetlost što rezultira tamnom anizotropnom prugom (A-pruga) na
preparatu (Slika 1c i 2). Tanki filamenti se djelomično protežu između debelih
filamenata dok su drugim krajem pričvršćeni za Z-membranu. Prostor između
dvije Z-membrane čini funkcionalnu jedinicu mišićnog vlakna-sarkomeru (Slika
 2). Mjesta na mikroskoposkom preparatu gdje se nalaze samo filamenti
aktina čine svjetliju izotropnu prugu (I-pruga). Anizotropna (tamna) i izoptropna
(svijetla) pruga se izmjenjuju na mikroskopskom preparatu ovog mišićnog tkiva
pa je ono stoga i nazvano poprečno-prugastim mišićnim tkivom (Slika 1c). U
središnjem dijelu tamne A-pruge nalazi se malo svjetlija H-pruga (samo
filamenti miozina, ne preklapaju se s aktinom), a u njenom središtu je svjetlija
M-crta (Slika 2). Za poprečnoprugasto mišićno tkivo karakteristične su brze
kontrakcije jakog intenziteta.
Slika 1

Glatko mišićno tkivo

U glatkom mišićnom tkivu (Slika 1b) stanice (vlakna) su vretenasta
oblika, ne formiraju snopove već stvaraju naslage ili slojeve koje prstenasto
okružuju stijenku šupljih organa ili se pružaju uzdužno. Naizmjenične
kontrakcije prstenastih i uzdužnih naslage glatkih mišićnih vlakana npr. u
stijenci crijeva rezultiraju valovitim gibanjem tzv. peristaltikom crijeva. Kako
miofilamenti u sarkoplazmi glatkih mišićnih vlakana nisu pravilno raspoređeni
nema pravilne ispruganosti pod mikroskopom kao u poprečno-prugastog
mišićnog tkiva. Mišićna vlakna mogu klizati jedno pokraj drugog. Kontrakcije
glatkog mišićnog tkiva su spore i dugo traju
Slika 1
Srčano mišićno tkivo
Srčano mišićno tkivo(Slika 1a) građeno je od stanica (vlakana) koja su
puno kraća nego u poprečno-prugastom mišićnom tkivu ali zbog pravilnog
rasporeda miofilamenta u sarkoplazmi također pokazuju poprečnu ispruganost
pod mikroskopom. Stanice srčanog mićnog tkiva se granaju i međusobno su
povezane jedna s drugom (dodirno mjesto sarkolema susjednih stanica zove se
prijelazna ploča) pa se kontrakcije u valovima šire preko svih njih. To rezultira
pravilnim ritmom koji započinje u srčanim stanicama najbržeg ritma, tzv.
području sinus-atrijskog čvora. Ukoliko bi stanice ovog područja prestale
odašiljati impulsni ritam, što se događa u nekim bolestima, ostale bi srčane
stanice preuzele njihovu ulogu, ali u sporijem ritmu.
Slika 1
 KONTRAKCIJA SKELETNOG MIŠIĆA

(Fiziološka svojstva mišića)

Skeletni mišić pretvara kemijsku energiju u mehanički rad vrlo efikasno, samo
30-50% energije se gubi u obliku topline. Mehanički rad ostvaruje se
kontrakcijom. Kontrakcijom se smanjuje dužina svijetle pruge dok tamna pruga
ostaje iste dužine. Ova pojava je objašnjena klizanjem filamenata (Huxley).
Mišić crpi energiju za kontrakciju iz hidrolize ATP-a. Interesantno je da ne
postoji nikakva razlika između razine ATP-a mišića koji miruje i koji radi. Za to
je odgovoran izuzetno efikasan sustav obnavljanja ATP. U tom procesu sudjeluju
fosfokreatin kinaza koja katalizira reakciju između fosfokreatina i ADP u kojoj
nastaje ATP i kreatin. Može se reći da je fosfokreatin kinaza jedna vrsta baterije
koja čuva energiju potrebnu za mišićni rad. Hidroliza ATP-a tijekom kontrakcije
mišića izravna je posljedica međudjelovanja aktina i miozina. Miozin je po
svojoj funkciji ATP-aza. Bez prisustva aktina miozinska enzimska aktivnost vrlo
je spora ali dodatkom aktina ona se izuzetno ubrzava. Dio miozina koji
hidrolizira ATP i veže se za aktin globularna je glava miozina. Mišićna
kontrakcija je posredovana interakcijom između miozina i pripadajućih
aktinskih filamenata. Tijekom interakcije miozinska glava hidrolizira ATP.
Hidroliza ATP-a i posljedično odvajanje čvrsto vezanog ADP i fosfata izaziva
seriju alosteričkih promjena miozina. Time se dio energije pretvara u gibanje.
Proces kontrakcije je voljni proces. Signal se širi niz nabore membrane (T-
tubuli) prelazi u sarkoplazmatski retukulum koji čini sustav kanala koji okružuju
svako mišićno vlakance. Razmak između T-tubula i sarkoplazmatskog
retikuluma samo je 10-20 nm i između njih se nalaze dva proteina (rianodin)
koji omogućuju ulaz Ca+ u citosol. Zbog takve organizacije sve sarkomere
kontrahiraju se u istom trenutku. Porast koncentracije kalcija u citosolu je
prolazan jer ga kalcij ATP-aza u membrani brzo ispumpa nazad u
sarkoplazmatski retikulum.

Mehanizam mišićne kontrakcije

Izometrička (statička) kontrakcija - dužina napregnutog mišića se ne menja,
tako da se, termodinamički posmatrano, utrošena hemijska energija transformiše
samo u toplotu.
Izotonička (dinamička) kontrakcija - mišić se skraćuje, dolazi do pomeranja
tela, ali napregnutost mišića ostaje nepromenjena. U procesu izotoničke
kontrakcije hemijska energija se delimično troši na vršenje rada, a jedan deo se
transformiše u toplotu.Realna kontrakcija mišića je kombinacija ovih dveju vrsta
kontrakcije.Najveća i najmanja dužina mišića stoje u odnosu 1 : 3.
13
 Razvoj jakosti i snage
Snaga je sposobnost svladavanja različitih vrsta otpora mišićnom aktivnošću.
Snaga = učinjeni rad u jedinici vremena Jakost je maksimalna sila koju mišić ili
mišićna grupa mogu ispoljiti pri zadanoj brzini (Knuttgen i Kraemer, 1987)
Koncentrična mišićna akcija događa se tijekom savladavanja (podizanja,
povlačenja) određenog opterećenja. Tom se prilikom mišići skraćuju.
Ekscentrična mišićna akcija događa se tijekom kontroliranog opuštanja
opterećenja. Tom prilikom se mišići izdužuju.
Izometrijska mišićna akcija događa se kada mišić razvija silu ali tom prilikom
nema pokreta u konkretnom zglobu.
Metode treninga mogu se klasificirati i prema različitim vrstama mišićne
kontrakcije
SVLADAVAJUĆA -KONCENTRIČNA KONTRAKCIJA MIŠIĆA
POPUŠTAJUĆA - EKSCENTRIČNA KONTRAKCIJA MIŠIĆA
ZADRŽAVAJUĆA - IZOMETRIČKA KONTRAKCIJA MIŠIĆA
Učinak vježbi s opterećenjem može biti usmjeren na:
Povećanje mišićne mase
Redukciju potkožnog masnog tkiva
Prevenciju ozljeda
Rehabilitaciju ozljeda
Razvoj maksimalne snage
Razvoj repetitivne snage
Razvoj eksplozivne snage
Razvoj brzinske snage
Posredni razvoj drugih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti
Razvoj elastične snage
Vrste opterećenja:
Svjesne kontrakcije
Samootpor
Vlastita težina
Otpor partnera
Nepokretni otpori
Različiti prirodni resursi (voda, pijesak, snijeg, vjetar..)
Gravitacijska opterećenja (uzbrdice, nizbrdice..)
Trenažeri (klasični, izokinetički)
Slobodni utezi (jednoručni, dvoručni)
14
Različita pomagala (medicinke, vreće s pijeskom, švedske klupe…)
Vrsta izvedbe u odnosu na dio pokreta koji se izvodi
Koncentrični i ekscentrični dio
Izolirani koncentrični dio
Izolirani ekscentrični dio
Vrsta izvedbe u odnosu na brzinu izvedbe
Kontrolirana izvedba (svaka faza pokreta u trajanju od 1-5 sekundi)
Eksplozivna izvedba
Osnovni tipovi gibanja tijekom izvedbe vježbi s opterećenjem
Globalni pokreti
Vučenja
Potiskivanja
Pregibanja
Opružanja
Primicanja
Odmicanja
Rotacije
Redoslijed izvedbe vježbi s opterećenjem u jednom treningu
Veće mišićne skupine
Manje mišićne skupine
Totalne vježbe
Osnovne vježbe
Pomoćne vježbe
Metoda prediscrpljivanja
Princip prioriteta (sukladno cilju treninga)
Učenje / vježbanje
Posebnost kružnog i staničnog treninga
Stanje treniranosti
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
EFEKTIVNOST. O efektivnosti neke vježbe se sudi po brzini porasta
uspješnosti i transferu kod natjecateljskih vježbi. Na efektivnost vježbi utječe
vrijeme primjene i aktualno stanje sportaša.
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
SPECIFIČNOST. Visoka efikasnost i odgovarajući transfer treninga postižu se
putem specijalnog treninga snage kojemu treba prethoditi opći, izgradbeni
trening. Takav trening se bazira na:
15
principu razvoja sportsko-specifičnih mišićnih skupina uz poštivanje radnih
kuteva važnih za određeni sport,
principu podudarnosti neuromuskularne napetosti između trenažnih i
natjecateljskih vježbi i
principu simultanog razvoja svih osobina kretanja relevantnih za uspjeh.
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
VARIJABILNOST. Varijabilnost treninga odnosi se na nekoliko područja:
Svako sredstvo treninga nema isti potencijal. Porastom uspješnosti smanjuje se
djelotvornost uloženih sredstava, te ih treba zamijeniti efikasnijima. Zato ne
treba odmah primijeniti visokoefektivna sredstva, jer organizam nije za njih
spreman, a i nedostajati će kasnije za daljnji porast uspješnosti.
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
VARIJABILNOST. Varijabilnost treninga odnosi se na nekoliko područja:
Varijacije u području opterećenja nisu uvijek pogodne, jer mogu izazvati zastoje
u efektivnosti radi prilagođavanja neuromuskularnog sustava na konstantne
veličine, oblike, i metode opterećenja. Varijabilna izgradnja opterećenja realizira
se putem adekvatnih opterećenja koja se podudaraju sa sportaševim
mogućnostima.
Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.):
VARIJABILNOST. Varijabilnost treninga odnosi se na nekoliko područja:
Eksperimenti su pokazali da primjena različitih metoda i metodskih formi
treninga uzrokuje veći porast snage nego kada se primjenjuju stalno iste metode.
Kod kombiniranog izvođenja vježbi s različitim tempom opterećenja postiže se
veći prirast snage nego kod izvođenja samo jednom tempom opterećenja
Učestalost i kontinuitet vrlo su važne komponente u treningu razvoja snage. Ono
što se brzo postigne, brzo se i ‘istopi’. Porasti snage koji se postižu dugotrajnim
kontinuiranim radom imaju mnogo sporiju krivulju opadanja, jer kod njih, osim
funkcionalnih, dolazi i do morfoloških prilagodbi (hipertrofija).
16
 METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S., 1985)
Statički trening
nema pokreta
Pokušani pokret
Otpor nepokretnog predmeta
METODA IZOMETRIČKIH PODRAŽAJA otpor se postiže elastičnom
trakom i povećava se njenim rastezanjem
RAD S ELASTIČNIM GUMAMA - OPRUGAMA
Piramidalni trening
stalno vanjsko opterećenje tijekom cijele amplitude pokreta
dominira koncentrična mišićna kontrakcija, težine utega variraju
DIZANJE UTEGA
Izotonički trening
Metoda repetitivnih podražaja
upotreba malih, srednjih i velikih vanjskih opterećenja
bacanja
vlastita težina tijela kao opterećenje u dinamičkim uvjetima
17
 METODA DINAMIČKIH PODRAŽAJA DRUGI NAZIV ZA METODU
ZNAKOVITOSTI NAČIN TRENINGA
Izokinetički trening
otpor uređaja je proporcionalan brzini pokreta – brži pokret veći otpor
METODA RADA S PRILAGOĐENIM OTPOROM
Nautilus trening otpor ‘grebena’ je različit na pojedinim dijelovima amplitude-
kutnih vrijednosti pokreta
METODA RADA S RAZLIČITIM OTPOROM
Pliometrijski trening vježbe elastične snage nakon amortizacije, izvodi se
opružajuća faza pokreta
METODA EKSCENTRIČNO-KONCENTRIČNIH PODRAŽAJA
Trening s negativnim radom vanjsko opterećenje veće od sile mišića, mišić se
prisilno isteže i produžava - distrakcija
METODA EKSCENTRIČNIH PODRAŽAJA S UTEZIMA
DRUGI NAZIV ZA METODU
ZNAKOVITOSTI
NAČIN TRENINGA
METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S., 1985)
REDOSLIJED TRENAŽNIH AKTIVNOSTI U TEHNOLOGIJI
RAZVOJA SKOČNOSTI
VJEŽBE DUBINSKIH SKOKOVA BEZ I S VANJSKIM
OPTEREĆENJIMA
VJEŽBE POSKOKA I SKOKOVA S VANJSKIM OPTEREĆENJIMA
VJEŽBE DIZANJA UTEGA VEĆIH I MAKSIMALNIH TEŽINA
VJEŽBE DIZANJA UTEGA MALIH I SREDNJIH TEŽINA (UČENJE
TEHNIKE)
VJEŽBE POSKOKA I SKOKOVA PREKO PREPONA I PREPREKA
VJEŽBE POSKOKA I SKOKOVA
18
Oboljenja mišića Misici omogucavaju pokrete tela. Razlicite vrste misica
imaju razlicite funkcije. Postoji veliki broj poremecaja koji mogu uticati na
misicni sistem. Oboljenja misica izazivaju slabost, bol ili cak paralizu
(nepokretnost). Veoma cesto je nepoznat uzrok oboljevanja misica. Neki od
poznatih uzroka su: Povreda ili pretreniranost, kao sto su uganuca, istegnuca,
grcevi ili tendinitisi (upale tetiva) Genetski uzroci, kao kod misicne distrofije
Pojedini karcinomi Zapaljenja, kao kod miozitisa Oboljenja nerava koji inervisu
misice Infekcije Odredjeni lekovi Najcesca uganuca se vidjaju na clanku noge ili
zglobu sake. Simptomi: bol, otok, pomodrelost nemogucnost pokretanja zgloba.
Moze postojati i zvucno obelezje povrede ("kvrc"). Istegnuca tetiva mogu biti
akutna ili hronicna a desavaju se pri nepovoljnoj akciji misica te posledicno i
njegove tetive Najcesca istegnuca se vidjaju na ledjima i tetivama kolena.
Simptomi: bol, misicni spazam, otok nemogucnost pokretanja misica. U prvom
momentu tretman ovih povreda ukljucuje odmaranje povredjenih podrucja,
hladjenje, nosenje bandaza ili zavoja koji ce izvrsiti kompresiju na podrucje i
lekovi protiv bolova i oticanja. Nesto kasniji tretman (nakon povlacenja otoka i
smanjenja nivoa bolnosti pokreta) ukljucuje razgibavanje i aktivno vezbanje
povredjenog zgloba i misica uz dozirano opterecenje. Misicni grcevi su
iznenadne, nevoljne kontrakcije ili spazmi jednog ili vise misica istovremeno.
cesto se javljaju nakon vezbanja ili u toku noci, u trajanju od nekoliko sekundi
do par minuta. Grcevi mogu biti izazvani neadekvatnim funkcionisanjem
nervnog impulsa. To se cesto dogadja nakon povrede kicmene mozdine ili usled
ukljestenog nerva vrata ili ledja. Drugi uzroci: Istegnuca ili pretreniranost misica
Dehidratacija Nedostatak minerala u ishrani ili manjak minerala u telu
Nedovoljna prokrvljenost misica Grcevi mogu biti veoma bolni. Istezanje i
blaga masaza misica mogu odagnati bol.
19
Tendinitis (tendonitis – upala tetiva) oznacava zapaljenje tetive. Izaziva bol i
osetljivost u blizini zgloba. Obicno se javlja u podrucju zgloba ramena lakta,
kolena, kukova, peta ili zgloba sake. Zavisno od lokalizacije, nazivaju se
razlicitim imenima (na pr. siroko poznat teniski lakat). Najcesci uzroci
tendinitisa su povrede ili pretreniranost. Kombinovanje treninga, pravilno
istezanje i adekvatno doziranje intenziteta pri vezbanju moze spreciti nastanak
tendinitisa. Odredjena oboljenja, kao sto je reumatoidni artritis takodje moze biti
uzrok tendinitisa. Prva pomoc kod ovih povreda ukljucuje odmaranje
povredjenih podrucja, hladjenje, nosenje bandaza ili zavoja koji ce izvrsiti
kompresiju na podrucje i lekovi protiv bolova i oticanja. Nesto kasniji tretman
(nakon povlacenja otoka i smanjenja nivoa bolnosti pokreta) ukljucuje
razgibavanje i aktivno vezbanje povredjenog zgloba i misica uz dozirano
opterecenje, ultrazvuk, fizikalnu terapiju, injekcije steroida i hirurski tretman.
Miozitis je zapaljenje skeletnih misica, koji sacinjavaju voljnu muskulaturu. To
su misici pod nasom voljom uz pomoc kojih pokrecemo svoje telo. Miozitis
izazivaju povrede, infekcije i autoimmune bolesti.
20
 Zaključak
Nadam se da sam barem na trenutak uspio kolegama približiti način na
koji djeluju mišići, djelovanje utega na mišiće a naročito kakvu ulogu ima
vježbanje u prirodi i prirodnim uvjetima. To se prije svega odnosi na ponašanje
mišića u prirodnim uvjetima.
21 22
 Literatura
www.google .com
Kratak pregled naučnog istraživanja doc.dr. Gorana Markovića profesora
ANTROPOMOTORIKE u Zagrebačkom sveučilištu